NOVOVJEKOVNA FILOZOFIJA

PREPOROD
- renesansa traje 15. i 16. stoljee, i znai preporod, odnosno povratak ovjeka svojim izvornim
mogunostima
- doba je to borbena i strastvena suprotstavljanja novoga starome, odnosno ruenja okvira skolastike
tradicije i izgradnje novog i izvornog ljudskog gledita -> beskompromisno, jer se staro slui svim moguim
instuticijama moi, pa je puno rtava, no raa se nova humanistika vizija svijeta
- protivi se skolastikoj tradiciji, crkvenoj svemoi i srednjovjekovnom duhu -> filozofija se odvaja od
teologije, znanost od religije -> novovjekovna filozofija se obraa zbilji ovog svijeta radi spoznaje prirode, pa
se oslanjaju na razum, iskustvo, opaanje, istraivanje, eksperiment, indukciju, ali i na matematiku
spoznaju -> afirmira se, kao u antici, teoretski interes, ali ovaj put cilj je ovladavanje i iskoritavanje prirode

MARTIN LUTHER
- pokree pokret reformacije protestom u Wittenbergu 1517. usmjerenim protiv korumpiranosti i
pokvarenosti visoke crkvene hijerarhije, eli obnoviti izvornu istou i nevinost prvobitnog evaneoskog
kranstva, pa tako i eli povratak izvorne Biblije (prevodi ju na njemaki)
- protivnik filozofije koji odbacuje razum i znanje, a zahtijeva iskupljenje samo vjerom, no unato toga
svojim postupcima pomae oslobaanje novovjekovne misli
- na prvake protestantske humanistike misli snano je djelovao najutjecajniji humanist Europe i "Voltaire
16. stoljea" Erazmo Roterdamski, zagovornik vjerske tolerancije i slobode misli uope

BORBA AUTORITETA
- pred turskim nadiranjem na zapad dolaze predstavnici raznih filozofija (platonisti, aristotelovci) ijim se
utjecajem razvija studij izvorne antike, no meu njima posebno se srednjovjekovnom autoritetu
suprotstavljaju platonisti -> sredite je Firenza, gdje se i osnuje platonistika akademija
- osim toga, obnavlja se i izvorni Aristotel (a ne samo onaj skolastici primjeren), a kree i borba raznih
predaja -> sve skupa osvjeenje i napredak od srednjovjekovne jedinstvenosti

SVJETSKI RENESANSNI MISLIOCI

N. Machiavelli - svojim politikim realizmom utemeljuje novovjekovnu filozofiju politike,
naturalistiki prikazuje povijesne zgode Italije svoga vremena: drava nije boanskog podrijetla
ve izraz interesa i potreba, pa je zato i opravdana bezobzirnost kojom se mo stjee i odrava
po naelu da cilj opravdava upotrebu svakog sredstva
T. Morus - renesansni socijalist utopist
M. de Montaigne - duhoviti i profinjeni stilist, tvorac eseja kao literarnog izraza, skeptik koji
suprotstavlja znanje i vjerovanje
H. Grotius: utemeljitelj meunarodnog prava, zastupa tezu da je prirodno pravo umno pravo
G. Bruno: najizrazitiji filozof renesanse

HRVATSKI RENESANSNI MISLIOCI

FRANE PETRI
- najugledniji hrvatski renesansni filozof, sa Cresa, obrazovao se u Italiji u duhu platonizma, da bi postao
prvo profesorom platonistike akademije u Ferrari, a zatim na poziv pape i profesorom na katedri
platonistike filozofije u Rimu
- brojna djela (meu njima i prevodi s grkog jezika), a najpoznatije je "Nova de universis philosophia"
("Nova sveopa filozofija") koja izaziva kritiku i polemike, a kasnije je i stavljena na indeks zabranjenih
knjiga
- u platonistiko - aristotelovskom sukobu vrsto staje na stranu Platona, jer je aristotelizam izvor
bezbonosti, za razliku od platonizma koji je blii kranstvu, no nalazi u Aristotelu i neka odgovarajua
shvaanja, pa ga neki vide kao sintezu platonizma i aristotelizma
- njegovo novoplatonistiko gledite izraeno je u obnavljanju teorije emanacije -> Svjetlo je izvor svega,
odsjaj prasvjetlosti, i iz Njega izvire redom: jedinstvo, bit, ivot, um, dua, priroda, svojstvo, oblik, tijela
(tvari) - itava priroda proeta je duom i oivljena (panpsihizam), a red mikrokozma istovjetan je s
poretkom makrokozma (boanska spoznaja je in ljubavi, spajanja, jedinstva sa spoznajnim predmetom, to
tei povratku izvornom jedinstvu svega)

MATIJA VLAI ILIRIK

- Istranin iz Labina, humanist, sveuilini profesor u Jeni i Wittenbergu (surauje s Lutherom), dugo je bio
najugledniji protestantski teolog, no kasnije napadan i proganjan -> u reformacijskom pokretu je vidio
slobodarsku tendenciju crkve i mogunost individualne slobode, no u svojoj filozofiji tu osobnu slobodu nije
mogao teoretski utemeljiti, naime njegovo gledite je deterministiko (ljudska volja nije slobodna) -> zato
on ontoloki utemeljuje fatalizam i pesimizam kao znaajke protestantizma
- imao utjecaj na razvoj i utemeljenje hermeneutike (ope metode razumijevanja), koja je u nae vrijeme
postala jednom od najutjecajnijih filozofskih orijentacija -> u svom glavnom djelu "Klju Svetog pisma"
pokazuje mogunost da se Sveto pismo razumije iz njega samoga, bez slubenih uputa, te da pojedine
dijelove ne valja tumaiti izvan smisaone cjeline djela, odnosno duha cjeline evaneoske poruke -> tako je
kraljnja svrha praktina: ostvariti ivot prema evanelju

GIORDANO BRUNO
- skolastiko obrazovanje stjee u dominikanskom samostanu kod Napulja, no vrlo rano posumnja u
ispravnost tradicionalnog uenja i kranske religije uope -> on odbacuje sve slubene autoritete, jer
"jedini autoritet treba da bude razum i slobodno istraivanje" - velika ljubav prema ivotu, herojska i
beskompromisna narav -> bjei iz samostana, sklanja se u Genevu, pa u Paris gdje je predava, a uskoro
odlazi u Englesku gdje objavljuje veinu svojih djela, a otpori i netolerancija ga ponovo tjeraju na kontinent,
i konano nakon lutanja dolazi u Veneciju gdje je izdan pa ga inkvizicija hapsi, prebacuje u Rim, gdje ga
mue, no Bruno ne posustaje i na kraju ga spaljuju
- pod utjecajem Kuzanskog i Petria, a osobito Kopernika, no s malo smisla i razumijevanja njegovog uenja,
ve je ono to ga fascinira jest mogunost opravdanja beskonanosti svijeta -> svemir je beskonaan, u
njemu je mnotvo svjetova (zato je i optuen), sva priroda je iva i produhovljena, a sam bog nije izvan
svijeta (nije transcendentan) ve je dua svemira, uzrok i poelo svega -> panteizam: "priroda je ili bog
sam ili boanska mo koja se javlja u stvarima":
- bog je osnova jedinstva prirode: kao nestvorena stvaralaka mo (natura naturans) oblikuje se do
stvorene prirode (natura naturata)
- svijet je jedan jedinstven i beskonaan, sastoji se od monada - minima (atoma koji su centri sila),
mikrokozam je ogledalo makrokozma, a ovjek upravo kao dio svjetske cjeline moe spoznati svijet i izraziti
sve suprotnosti svijeta, pa i spoznaja nije nita drugo do samospoznaja ovjeka
- u toj beskonanosti i mnotvu svjetova ovjek i Zemlja nisu u sreditu, ali imaju svoje pozicije i vrijednosti
-> ovaj zbiljski svijet jedini je kojem ovjek pripada, pa nema neba nad nama, mi smo ve na nebu, a samo
od ovjeka zavisi to da raj zemaljski i ovdje izgradi -> oskudica navodi ovjeka da razvija svoju dosjetljivost
i poduzetnost, te svojim vlastitim trudom i naporom ovjek kao radnik ("homo faber") gradi i odreuje svoj
ivot, sudbinu i sreu

PROBLEM METODE U EMPIRIZMU I RACIONALIZMU

- namee ga razvoj same znanosti, pa su dvojica utemeljitelja novovjekovne filozofije, Francis Bacon i Rene
Descartes kao sredinje pitanje istakli pitanje postupka znanstvenog istraivanja ("Novi organon znanosti",
"Rasprava o metodi") -> Bacon polazi od empirijske prirodne znanosti, pa stvara empirizam, a Descartes od
matematike i fizike, pa uspostavlja racionalizam