UNIVERZITET U

TRAVNIKU
PRAVNI FAKULTET
U KISELJAKU
ODSJEK/SMJER: Ope pravo

KONANOST I PRAVOSNANOST RJEENJA

- esej iz predmeta Upravno pravo II -

Kandidat:

Mentor:

Alma Veseljak 881/10

Prof. dr Ferid Otajagi

Kiseljak, april 2013.

Donoenje rjeenja je najvanija faza postupka, kad se stvar posmatra sa praktinog

stanovita. Sve procesne radnje koje prethode rjeenju usmjerene su i vre se u cilju
donoenja rjeenja.

Rjeenje donosi stvarno i mjesno nadlean organ, a na osnovu injenica utvrenih u

postupku. Po pravilu je to inokosni organ, a ako rjeava kolegijalni organ, mora biti
prisutno vie od polovine lanova organa. Rjeenje se donosi veinom glasova prisutnih
lanova, ako zakonom ili drugim propisima nije odreno da to bude naroita veina.
Ako u skladu sa propisima o istoj stvari rjeavaju dva ili vie organa, svaki od njih je
duan da rijei o toj stvari. Oni e se sporazumjeti ko e od izdati rjeenje stranci. U tom
rjeenju mora biti naveden i akt drugog organa, odnosno svih organa koji uestvuju u
donoenju rjeenja. Ako rjeenje donosi jedan organ u saglasnosti sa drugim organom,
organ koji donosi rjeenje sastavlja rjeenje i alje ga sa spisima predmeta na saglasnost
drugom organu. Drugi organ moe saglasnost dati potvrdom na samom rjeenju ili
posebnim aktom. U takvom sluaju rjeenje je doneseno kad je drugi organ dao
saglasnost, a smatra se aktom organa koji ga je donio. Isto vai i za sluaj kad se rjeenje
donosi uz potvrdu ili odobrenje drugog organa. Kad je zakonom ili drugim propisom
odreno da je nadleni organ duan da prije donoenja rjeenja pribavi miljenje drugog
organa, rjeenje se moe donijeti samo poslije pribavljenog miljenja. Zakonski rok za
davanje saglasnosti, miljenja, potvrde ili odobrenja drugog organa je 15 dana od dana
kada je zatraeno, ako posebnim propisima nije odreen drugi rok. Ako organ u tom roku
ne izda svoj akt i ne dostavi ga organu koji donosi rjeenje, smatra se da je dao
saglasnost, potvrdu ili odobrenje, odnosno miljenje. Ako ne da nikakvo izjanjenje,
nadleni organ moe donijeti rjeenje i bez pribavljene saglasnosti ili miljenja, odnosno
potvrde ili odobrenja, ako posebnim propisima nije drugaije odreeno.Ako slubena
osoba koja je vodila postupak nije ovlatena da donosi rjeenje, duna je da podnese nacrt
rjeenja organu koji rjeenje donosi. Nacrt sadri sve elemente rjeenja, a posebno
injenino i pravno obrazloenje.
Slubena osoba ga sainjava na nain na koji ona smatra da treba rijeiti upravnu stvar i
potpisuje, primajui na taj nain odgovornost za tanost injenica navedenih u rjeenju.
2.

Rjeenje potpisuje slubena osoba koja ga donosi. Rjeenje kolegijalnog organa potpisuje
predsjedavajui. Kad je kolegijalni organ donio potpuno rjeenje, strankama se izdaje
ovjeren prepis rjeenja. Ako je kolegijalni organ stvar rijeio zakljukom, u skladu sa tim
zakljukom se izrauje rjeenje. Ovjeren prepis takvog rjeenja izdaje se strankama.
Kad se postupak pokree po zahtjevu stranke, odnosno po slubenoj dunosti u interesu
stranke, a prije rjeenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje
drugi razlozi zbog kojih se ne moe donijeti rjeenje bez odgode (rjeavanje prethodnog
pitanja i dr), nadleni organ je duan rjeenje donijeti i dostaviti stranci to prije, a
najkasnije u roku od 30 dana od dana predaje zahtjeva, odnosno pokretanja postupka po
slubenoj dunosti. Krai rok moe se odrediti posebnim propisom. U ostalim
sluajevima kad se postupak pokree povodom zahtjeva stranke, odnosno po slubenoj
dunosti u interesu stranke, rok za donoenje rjeenja je 60 dana, ako posebnim propisom
nije odreen krai rok. Kad se rjeenje donosi u skraenom postupku, rok za rjeavanje
zahtjeva stranke je 15 dana. Ako nadleni organ ne ispotuje rokove za dostavu rjeenja
stranci, stranka ima pravo izjaviti albu drugostepenom organu kao da je zahtjev odbijen.
Svako rjeenje doneseno u upravnom postupku se po pravilu mora kao takvo i oznaiti.
Izuzetno se posebnim propisima moe predvidjeti da se rjeenju moe dati i drugi naziv
(npr.dozvola, ovlatenje, narenje i sl). Po pravilu se donosi pismeno. Usmeno rjeenje se
moe izdati u zakonom predvienim sluajevima, s tim to je organ obavezan u roku od 8
dana izdati i pismeno rjeenje. Pismeno rjeenje obavezno sadri: naziv organa, broj i
datum, uvod, dispozitiv (izreku), obrazloenje, uputstvo o pravnom lijeku, potpis
ovlatene slubene osobe i peat organa. U sluajevima predvienim zakonom ili na
osnovu zakona donesenim propisom, rjeenje ne mora sadravati pojedine od ovih
dijelova. Ako se rjeenje obrauje mehanografski, umjesto potpisa, moe da sadri
faksimil ovlatene slubene osobe.

Uvod rjeenja sadri:

1. naziv organa koji donosi rjeenje;
3.

2. propis o nadlenosti tog organa;

3. ime stranke i njenog zakonskog zastupnika ili punomonika ako ga ima;
4. kratko oznaenje predmeta postupka.
Osim toga, u uvodu se navodi ako su rjeenje donijela dva ili vie organa, ili je doneseno
uz suglasnost, potvrdu, odobrenje ili po pribavljenom miljenju drugog organa. Ako je
stvar rijeio kolegijalni organ, u uvodu se oznaava dan sjednice kolegijalnog organa na
kojoj je stvar rijeena. Ako se rjeenje donosi po slubenoj dunosti, to se takoe navodi
u uvodu rjeenja.
Dispozitivom se rjeava o predmetu postupka u cijelosti i o svim zahtjevima stranaka o
kojima u toku postupka nije posebno rijeeno. On mora biti kratak i konkretan. Ako je
potrebno moe se podijeliti u vie taaka. U dispozitivu se navodi i iznos trokova
postupka, ko ih je duan platiti, kome i u kojem roku. Ako se u dispozitivu ne rjeava o
trokovima, navest e se da e se o njima donijeti poseban zakljuak.
Ako se rjeenjem nalae izvrenje kakve radnje, u dispozitivu e se odrediti i rok za
izvrenje te radnje. Kad je potrebno, u dispozitivu se navodi i uslov. Ako je propisano da
alba ne odgaa izvrenje rjeenja, to takoer mora biti navedeno u dispozitivu.
Obrazloenje rjeenja sadri:
1. kratko izlaganje zahtjeva stranaka;
2. izvedene dokaze i utvreno injenino stanje;
3. razloge koji su bili odluujui pri ocjeni dokaza;
4. razloge zbog kojih nije uvaen neki od zahtjeva stranaka;
5. razloge koji s obzirom na utvreno injenino stanje upuuju na rjeenje kakvo je dato
u dispozitivu;
6. pravne propise na osnovu kojih je rijeena upravna stvar.
Ako alba ne odgaa izvrenje rjeenja, obrazloenje sadri i pozivanje na propis koji to
predvia. U obrazloenju rjeenja moraju biti obrazloeni i oni zakljuci protiv kojih nije
doputena posebna alba.

Kad je nadleni organ zakonom ili drugim propisom utemeljenim na zakonu ovlaten da
rijei stvar po slobodnoj ocjeni, duan je da u obrazloenju navede i propis u kojem je
4.

predvieno rjeavanje po slobodnoj ocjeni i da izloi razloge kojima se pri donoenju

rjeenja rukovodio. Ovi se razlozi ne moraju navesti ako je to zakonom ili drugim
propisom izriito predvino, a radi zatite javnog interesa. U takvom sluaju se u
obrazloenju navodi propis po kome je organ ovlaten da ne navodi razloge kojima se
rukovodio pri donoenju rjeenja.
U nekim sluajevima obrazloenje rjeenja moe biti dato u vrlo skraenom vidu, ili ak
izostati, a bez opasnosti po interese stranke i naelo zakonitosti. To su sljedei sluajevi:
1. Rjeenje sa skraenim obrazloenjem mogue je donijeti u jednostavnim stvarima u
kojima uestvuje samo jedna stranka, kao i u jednostavnim stvarima u kojima u postupku
sudjeluju dvije ili vie stranaka, ali ni jedna ne prigovara postavljenom zahtjevu, a
zahtjev se uvaava. Obrazloenje takvog rjeenja moe sadravati samo kratko izlaganje
zahtjeva stranke i pozivanje na pravne propise na temelju kojih je stvar rijeena. U
ovakvim stvarima rjeenje se moe izdati i na propisanom obrascu.
2. Rjeenje u obliku slubene zabiljeke u spisu. U stvarima manjeg znaaja u kojima se
udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes niti interes druge osobe, rjeenje
se moe sastojati samo od dispozitiva u obliku slubene zabiljeke u spisu, ako su razlozi
za takvo rjeenje oigledni i ako nije drugaije propisano. Takvo rjeenje se po pravilu
stranci saoptava usmeno. Napismeno joj se mora izdati ako ona to trai. Ovo rjeenje ne
sadri obrazloenje, osim ako je ono po prirodi stvari potrebno, a moe se izdati i na
propisanom obrascu. Uputstvom o pravnom lijeku stranka se obavjetava da li protiv
rjeenja moe izjaviti albu ili pokrenuti upravni spor ili drugi postupak pred sudom.
Kad se protiv rjeenja moe izjaviti alba, u uputstvu se navodi naziv organa kome se
alba izjavljuje, naziv organa kome se, u kom roku i s kolikom taksom alba predaje, s
tim da se navede i da se alba moe izjaviti i na zapisnik kod organa koji je donio
rjeenje. Kad se protiv rjeenja moe pokrenuti upravni spor, u uputstvu se navodi naziv i
sjedite suda kom se tuba podnosi, u kom roku i s kolikom taksom, a kad se moe
pokrenuti drugi postupak pred sudom, navodi se sud kome se moe obratiti i u kom roku.
Ako je u rjeenju dato pogreno uputstvo, stranka moe postupiti po tom uputstvu ili po
vaeim propisima (ako ih poznaje).
Ako postupi po pogrenom uputstvu, zbog toga ne moe imati tetnih posljedica. Ako u
rjeenju nije dato nikakvo, ili je dato nepotpuno uputstvo, stranka moe postupiti po
5.

vaeim propisima, a moe u roku od 8 dana traiti dopunu rjeenja. U takvom sluaju
rok za albu, odnosno sudsku tubu tee od dana dostavljanja dopunjenog rjeenja.
Ako je stranka pogreno upuena da se protiv rjeenja ne moe uloiti alba ili da se
protiv njega moe odmah pokrenuti upravni spor, a protiv rjeenja je mogue izjaviti
albu, rok za takvu albu tee od dana dostavljanja rjeenja suda kojim je tuba odbaena
kao nedoputena. Naravno, ovo vai ako stranka ve prije toga nije podnijela albu
nadlenom organu. Ako je stranka pogreno upuena da se protiv rjeenja moe aliti, pa
je albu izjavila i zbog toga propustila rok za pokretanje upravnog spora, rok za
pokretanje upravnog spora joj tee od dana dostavljanja rjeenja kojim joj je alba
odbaena kao nedoputena (ako stranka prije toga ve nije pokrenula pravni spor).
Kad je rije o poduzimanju iznimno hitnih mjera u cilju osiguranja javnog mira i
sigurnosti ili radi otklanjanja neposredne opasnosti po ivot i zdravlje ljudi ili imovine,
nadleni organ, odnosno ovlatena slubena osoba nadlenog organa moe donijeti
rjeenje i usmeno i narediti njegovo izvrenje bez odgaanja, s tim to je duan donijeti
pismeno rjeenje najkasnije u roku od osam dana od dana donoenja usmenog rjeenja.
Sadraj pismenog rjeenja mora odgovarati sadraju usmenog rjeenja.
Ako se stvar tie veeg broja odreenih osoba, za sve njih se moe donijeti jedno
rjeenje. Sve osobe moraju biti imenovane u dispozitivu, u obrazloenju moraju biti
izloeni razlozi koji se odnose na svaku od njih, a rjeenje se mora dostaviti svakoj od tih
osoba, osim ako u sluaju kad imaju zajednikog punomonika.
Generalno rjeenje (generalni upravni akt) donosi se za vie osoba koje nisu poimenino
odreene. Ovo rjeenje mora sadravati podatke iz kojih se lako moe utvrditi na koje se
osobe odnosi (npr. stanovnici ili vlasnici imanja u odreenoj ulici ili stranci iz jedne
zgrade i sl).
Djelimino rjeenje je rjeenje u samo nekim takama upravne stvari. Donosi se kad se
takav nain rjeavanja ocijeni svrsishodnim i kad su samo neke take dozrele za
rjeavanje. U pogledu pravnih lijekova i izvrenja, djelimino rjeenje ima isti status kao
i samostalno, tj. potpuno rjeenje. Organ je duan jednim rjeenjem odluiti o svim
pitanjima koja su bila predmet upravnog postupka.
Meutim, kad propusti da rijei stvar u cjelini, stranka moe protiv takvog rjeenja
izjaviti albu, odnosno pokrenuti upravni spor. Meutim, jednostavnije rjeenje je da
6.

organ po prijedlogu stranke ili po slubenoj dunosti donese dopunsko rjeenje kojim e
rijeiti preostala pitanja. Dok je u sluaju djelominog rjeenja organ namjerno odloio
rjeavanje o nekim takama koje nisu dozrele za rjeavanje, dopunsko rjeenje se donosi
zbog nehotinog propusta organa da rijei sva pitanja. Donosei rjeenje organ je mislio
da donosi potpuno rjeenje, a u stvari je donio djelomino rjeenje.
Dopunsko rjeenje nee zahtijevati ponovno provoenje ispitnog postupka, ako su sve
pravno relevantne injenice ve razjanjene u ranijem postupku. U suprotnom sluaju
ispitni postupak se mora provesti. Zakon ne odreuje rok za traenje, odnosno donoenje
dopunskog rjeenja, te u tom smislu nema vremenskog ogranienja. Protiv zakljuka
kojim se odbija prijedlog stranke za dopunskim rjeenjem dozvoljena je posebna alba.
Ako je predmet ve dovoljno raspravljen dopunsko rjeenje moe se donijeti bez
ponovnog provoenja ispitnog postupka. U pogledu pravnih lijekova i izvrenja
dopunsko rjeenje se smatra samostalnim rjeenjem.
Privremeno rjeenje je rjeenje kojim se privremeno ureuju sporna pitanja i odnosi kad
se to ocijeni potrebnim na osnovu okolnosti sluaja. Donosi se na osnovu podataka koji
postoje u trenutku njegovog donoenja, a u takvom rjeenju se mora izriito naznaiti da
je privremeno. U pogledu izvrenja i pravnih lijekova smatra se kao samostalno rjeenje.
Privremeno rjeenje doneseno u toku postupka se ukida rjeenjem o glavnoj stvari koje se
donosi nakon okonanja postupka. Donoenje privremenog rjeenja po prijedlogu stranke
nadleni organ moe uvjetovati davanjem osiguranja za tetu koja bi mogla nastati za
protivnu stranku usljed izvrenja tog rjeenja, u sluaju da osnovni zahtjev predlagaa ne
bude uvaen.
Organ koji je donio rjeenje, odnosno slubena osoba koja je potpisala ili izdala rjeenje,
moe u svako doba ispraviti faktike greke u rjeenju, tj. greke u imenima ili
brojevima, pisanju ili raunanju, kao i druge oigledne netanosti u rjeenju ili njegovim
ovjerenim prepisima. Ispravka proizvodi pravno dejstvo od dana od kad pravno dejstvo
proizvodi rjeenje koje se ispravlja. O ispravci se donosi poseban zakljuak koji se
prilae izvorniku rjeenja i ini njegov sastavi dio.
Zakljuak potpisuje slubena osoba koja je potpisala rjeenje, a obavezno sadri broj i
datum rjeenja koje se ispravlja. Ovjeren prepis zakljuka dostavlja se strankama kojima

7.

je dostavljeno i rjeenje. Protiv zakljuka kojim se ve doneseno rjeenje ispravlja ili

kojim se odbija prijedlog za ispravljanje, doputena je posebna alba.
Konano rjeenje u upravnom postupku je rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti
redovno pravno sredstvo (alba), a kojim je stranka stekla neko pravo ili su joj nametnute
obaveze. Dakle, protiv konanog rjeenja u upravnom postupku moe se pokrenuti
upravni spor. Pravosnanost je procesni pojam koji znai da se u redovnom postupku ne
moe vie staviti u pitanje neki predmet koji je konano rijeen non bis in idem.
Pravosnanost upravnog akta daje se iz 2 razloga:
1. zbog ekonominosti, jer se iskljuuje mogunost da se organ optereuje ponovnim
rjeavanjem istog predmeta (objektivna pravosnanost);
2. zbog pravne sigurnosti, tj. da se ne bi diralo u pravo pojedinaca (subjektivna
pravosnanost).
U teoriji se razlikuje formalna i materijalna pravosnanost. Formalna pravosnanost
upravnog akta ispoljava se u tome to se protiv tog akta ne moe uloiti nikakav redovan
pravni lijek. Materijalna ili unutranja pravna snaga jednog upravnog akta (rjeenja)
postoji ako je rjeenje konano i definitivno rijeilo jedan predmet uope, tako da se taj
predmet ne moe vie nikako rijeiti na drugi nain. Akt koji je postao materijalno
pravosnaan vezuje i stranke i organe koji su ga donijeli. Dakle, da bi mogao biti
materijalno pravosnaan, akt mora biti i formalno pravosnaan. S druge strane, formalno
pravosnaan akt ne mora istovremeno biti i materijalno pravosnaan.
Prema odredbi ZUP-a, pravosnano je rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti alba niti
pokrenuti upravni spor, a tim rjeenjem je stranka stekla odreena prava ili obaveze. Ono
se moe ponititi, ukinuti ili izmijeniti samo u zakonom predvienim sluajevima.
Iz navedenog su vidljiva 3 elementa pravosnanosti rjeenja:
1. rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti alba niti pokrenuti upravni spor;
2. njime je stranka stekla odreena prava ili su joj nametnute obaveze;
3. moe biti poniteno, ukinuto ili izmijenjeno samo u sluajevima koji su predvieni
zakonom.
Meutim, postoje 2 izuzetka, kad se pravosnano rjeenje moe mijenjati iako to
zakonom nije predvieno, ali pod uslovom da se time ne vrijea propis niti pravo drugog
lica:
8.

1. rjeenje kojim je odbijen zahtjev stranke (negativan upravni akt);

2. rjeenje kojim je stranci nametnuta neka obaveza, pod uslovom da se novim rjeenjem
ta obaveza smanjuje odnosno ublaava.
Pravosnano rjeenje moe se ponitavati, ukidati ili mijenjati putem vanrednih pravnih
sredstava u upravnom postupku. Konanost, tako, znai da je postupak donoenja
upravnog akta zavren. Ona, naime, moe nastupiti nakon zavretka prvostupanjskog
postupka - odnosno nakon donoenja i dostavljanja prvostupanjskog rjeenja i to u dva
sluaja: kada protiv prvostupanjskog rjeenja nije doputena alba ili kad je alba
doputena, ali je stranka propustila u roku albu izjaviti. Konanost, meutim, u veini
sluajeva nastupa tek nakon zavretka drugostupanjskog postupka - kada je protiv
prvostupanjskog rjeenja alba bila doputena, stranka ju je u roku izjavila te je
drugostupanjskim aktom odlueno o albi. Rjeenje protiv kojeg nema (vie) mogunosti
ulaganja albe u upravnom postupku tako je konano. Pravomonost u upravnom pravu u
osnovi predstavlja institut kojim se onemoguuje odluivanje o stvari o kojoj je u
redovnom postupku pravomono odlueno (ne bis in idem) te kojim se od izmjena
zatiuje upravni akt kojim je o stvari odlueno. Pravomonost konzumira i albu u
upravnom postupku i tubu u upravnom sporu. Vremenski se konanost u pravilu javlja
prije pravomonosti. Stranka je duna najprije se koristiti albom da bi mogla, u sluaju
da je nezadovoljna kako je alba rijeena, podnijeti tubu nadlenom sudu i tako
pokrenuti upravni spor. Tek kada nadleni sud donese odluku o tubi, rjeenje postaje
pravomono dakako ako nadleni sud ne uvai tubu i poniti rjeenje protiv kojeg se
vodi upravni spor. Nastanak konanosti i pravomonosti mogu se i podudarati i to u
sluaju da stranka nije uope ili nije u propisanom roku izjavila albu protiv
prvostupanjskog rjeenja (jer je izjavljivanje albe, ako je ona doputena, procesna
pretpostavka dopustivosti tube u upravnom sporu.) Rjeenje onda postaje i konano i
pravomono istekom roka za albu.
Takoe, mogue je i vremensko pribliavanje konanosti i pravomonosti u situacijama
kada stranka koja je iskoristila pravo albe ne podnese tubu protiv (konanog) rjeenja u
propisanom roku, u kojem sluaju rjeenje postaje pravomono istekom roka za tubu.
Smatram da je u prvom redu potrebno istaknuti kako je notorna injenica da su konanost
9.

i pravomonost dva razliita instituta to je sasvim sigurno poznato i zakonodavcu. Stoga

sam miljenja da namjera zakonodavca nije bila izjednaiti navedene institute ve se
jasno opredijeliti ili za potrebu postojanja konanog ili pak pravomonog akta kojim se
odobrava uklanjanje. Institut pravomonosti u BiH je vezan uz upravno-sudsku zatitu
pred nadlenim sudom. Navedena je zatita jedan od temelja modernih pravnih drava jer
se sudskom kontrolom nad radom uprave tite kako subjektivna prava graana, tako i
objektivna zakonitost. Naime, upravno-sudska zatita temelji se na ideji o diobi vlasti
gdje jedna vlast (sudska) nadzire drugu (upravnu). Time se postie da uprave prestaje biti
sudac u vlastitoj stvari ime se u bitnom onemoguavaju nezakonitosti koje bi uprava
mogla initi da sudskog nadzora nema. Vanost instituta pravomonosti, prema tome,
nalazi se i u injenici da iza svakog pravomonog akta stoji autoritet suda ak i ako nije
pokrenut upravni spor sama mogunost njegova pokretanja moe odvratiti organe uprave
od moguih nezakonitih akcija. Prema tome institutom pravomonosti titi se graane od
moguih nezakonitosti u radu uprave. Stoga je zadaa pravnog sistema uspostaviti
mehanizme kojima e se omoguiti graanima da njihova prava (a i obveze), nakon
provoenja upravnih i upravno-sudskih postupaka, budu to prije zajamena u
pravomonim upravnim aktima.

Na osnovu svega navedenog, elim da izvuem slijedei zakljuak. Konanost,

tako, znai da je postupak donoenja upravnog akta zavren. Ona, naime, moe nastupiti
nakon zavretka prvostupanjskog postupka - odnosno nakon donoenja i dostavljanja
prvostupanjskog rjeenja i to u dva sluaja: kada protiv prvostupanjskog rjeenja nije
doputena alba ili kad je alba doputena, ali je stranka propustila u roku albu izjaviti.
10.

Konanost, meutim, u veini sluajeva nastupa tek nakon zavretka drugostupanjskog

postupka - kada je protiv prvostupanjskog rjeenja alba bila doputena, stranka ju je u
roku izjavila te je drugostupanjskim aktom odlueno o albi. Rjeenje protiv kojeg nema
(vie) mogunosti ulaganja albe u upravnom postupku tako je konano.
Pravomonost u upravnom pravu u osnovi predstavlja institut kojim se onemoguuje
odluivanje o stvari o kojoj je u redovnom postupku pravomono odlueno (ne bis in
idem) te kojim se od izmjena zatiuje upravni akt kojim je o stvari odlueno.
Pravomonost konzumira i albu u upravnom postupku i tubu u upravnom sporu.

11.