antika

filozofski spisi
DEMOKRIT "Fragmenti", 460 - 370 pr. ne
umjetnost stavlja u povijesni kontekst, zastupa tezu o razvoju stvaralatva od jednostavnih
oblika do visoke profinjenosti (od arhaike do klasike)
KSENOFONT, 430 - 355, bavi se estetskim problemima, "Uspomene na Sokrata" i "Kirov
odgoj", mimezis je uzimanje ljepote izravno iz prirode, slikar oponaa prirodnu ljepotu i
duhovne vrijednosti (prikaz fizionomije dobrog ovjeka), kao Sokratov uenik smatra da je
funkcija umjetnosti ukraavanja prostorija tj. slikarstvo i kiparstvo su obrtniki poslovi, da bi
stvar bila lijepa, mora
biti svrhovita
PLATON 427 - 347
nauk o idejama temelj europskog idealizma
tematizira ljepotu koju povezuje s dobrotom, metafizika ljepota ideja a ne ljepota
umjetnosti
nije cijenio umjetniko stvaralatvo svog vremena, likovnu umjetnost i pjesnitvo smatra
tetnima jer podilaze nagonskom, emocionalnom svijetu a to nije dobro za savrenu dravu
(poeljna je jedino glazba), zanemaruje se razum
smatra da su umjetnici opsjenari, imitiraju stvari koje su ve same po sebi imitacije ideja
(umjetnost je imitacija imitacije) ili stvaraju slike koje su nepouzdane i zavaravajue
cijeni egipatsku umjetnost jer su umjetnici dosljedni u jednoj spoznaji, nisu podloni
mimezisu, vrsto se pridravaju utvrenih formula i odbacuju sve ustupke opaanju vidom
djela procjenjuje kao i vrijednost nekog znanstvenog istraivanja, po mjeri teorijske
spoznaje, pronalazak tu ne podrazumijeva nove i individualne oblike ve otkrivanje vjenih i
opevaeih principa kako to obino ini matematika
10 knjiga "Drave", dijalozi Sokrata i Glaukona, prezir prema mimezisu
pravi tvorac je bog, metafizika instanca koja stvara ideje
obrtnik stvara predmet po ideji
slikar oponaa predmet i naslikani predmet
razvoj ideje (po Panofskom)- Platonu su umjetnici uglavnom predstavnici mimetike tehne,
ali postoje i oni koji pokuavaju afirmirati ideju, vee je antika pripremila teren za
preformulaciju mimezisa u renesansi preoblikovavi platonski pojam ideje u oruje protiv
platonskog poimanja umjetnosti
-u CICERONOVO doba se obre ova njegova argumentacija u korist umjetnosti; umj. nije
shvaena ni kao oponaanje pojavnog svijeta ni kao kruta metafizika, da je umjetniko
djelo vie od prirode utoliko to joj ispravljajui pogreke njezinih vlastititih proizvoda
samostalno suprostavlja novostvorenu sliku ljepote (ne radi slikar Zeusa po predloku
nego po idealu...), Ciceron izjednaio Platona i Aristotela( Platonov dualizam
nadomjestio odnosom forme i materije, prije nego ue u materiju forma se nalazi u dui
ovjeka
ARISTOTEL, 370 - 323

afirmativan odnos spram umjetnika, zagovornik mimezisa, "Poetika"

ovjek cijeni sliku zbog ljepote boja, izvedbe i ukrasnih elemenata
ovjek uiva u oponaanju, o tome ui od djetinjstva
oponaanje je temelj umjetnikog stvaranja
oponaanje, harmonija i ritam su nam uroeni
za njega ideje nisu samo metafizike supstance, one su prisutne u prirodi pa
ako umjetnost oponaa prirodu, oponaa i ideje (Aristotel je bio izuzetno vaan za poimanje
umjetnosti u srednjem vijeku, bog=ideja=priroda)
ideja je prisutna i u ovjekovom duhu i umu, umjetnik je takoer moe posjedovati ideju i po
njoj stvoriti umjetniko djelo, spaja formu (ideju) s materijom
uvodi pojmove FORMA - oblikovna mo, sila koja produhovljuje materiju (na to e se
oslanjati i Wolflin: forma kao duhovna snaga to daje ivot materiji), to je duhovno naelo,
ne znai umjetniki oblik te TVAR - materiju
umjetnik nije puko orue boga ve posjedovatelj forme (oblikovne moi) koju prenosi u
materiju, on je kreativna instanca
forma umjetnikog djela je u dui stvaratelja prije nego to prijee u materiju
boanska ideja umjetnik (forma, ideja participira od boanske ideje) svijet materije
(produhovljenje) umjetnost (kreativan proces)
lijepo je ono to zadovoljava zahtjeve reproduciranja stvarnosti (mimezis) te je lijepo ono to
je harmonino i s mjerom
KSENOKRAT, iz Atene, 3/2 pr. ne "otac povijesti umjetnosti", uvodi formalno-analitiki
aspekt
teoretiar a ne filozof
nadovezuje se na ideju razvoja umjetnosti, uvodi kategorije za opisivanje i prosuivanje
umjetnosti: simetrija & proporcije, ritam, briljivost izvedbe, optiki problemi (perspektiva)
umjetnost je mimezis, uoava napredak u tehnikoj vjetini podraavanja s obzirom da
ljepota ima matematiki karakter i identificira se s geometrijskom proporcijom (radi popis
tipova proporcija)
prouava pov. umjet. problema i naina kako su se oni rjeavali
tri faze rijeavanje tih problema - rano stvaralatvo/ zrelo/ kasno
pie traktat o slikarstvu, nije apstraktan kao Polikletov kanon (iskljuivo se bavi
proporcijama ljudske figure) nego estetske ideje povezuje s konkretnim umjetnikim
linostima
PLINIJE STARIJI, umro 79 pri erupciji Vezuva
34/35 knjiga "Historia Naturalia", jedina sauvana antika enciklopedija, posebno cijenjena u
renesansi, opisuje djela tada poznatih umjetnika
zastupa tezu razvoja umjetnosti od poetka do propadanja, model rast preuzeo iz biol.
svijeta
kritike procjene grkih umjetnika preuzima posredno iz Ksenokrata (sljedbenici od Vasarija
od Winckelmana)
-iz Ciceronovog izjednaavanja Platona i Aristotela proizlazi dilema o savrenstvu
predodbe u duhu umjetnika ( ako je ta umjetnikova unutarnja slika samo predodba
koja ivi u njegovom duhu po emu je onda savrena i nadmauje zbilju, i obrtano ako
posjeduje tu savrenost ne bi li tad trebala biti neto vie od puke predodbe),
razrjeenje te alternative bilo je mogue ili time da se ideji koja je indetificirana s

umjetnikom predodbom ospori njena savrenost ili da se ta via metafizika

savrenost legitimira
o prvoj pie Seneka a o drugoj Plotin
SENEKA ideji osporio viu savrenost
navodi 4 "uzroka" umjetnikog djela: materiju iz koje nastaje, umjetnika kroz kojeg nastaje,
formu u kojoj nastaje i svrhu zbog koje nastaje
kae da Platon dodaje peti a to je "uzor" koji naziva ideja, to je ono u to umjetnik gleda da
bi proizveo djelo ali nema razlike da li uzor izvan ili u njemu
pojam umjet. ideje se poklapa s pojmom predmeta predstavljanja a u suprotnosti je s
formom (idos) str
PLOTIN, rimljanin, 205 - 270, "Eneade" saetak autorskih razmiljanja
bitan za sr. vijek, prvi neoplatonista, blizak kranstvu
legitimnost unutarnjim predodbama umjetnika daje injenica da su ili mogu biti identine s
princirpima iz kojih potjee sama priroda (Fidija je pdoio Zeusa onako kako bi se Zeus sam
pokazao da hoe)
promjena u pojmu ljepote, ona je odraz boanske ljepote, umjetniko djelo je sudionitvo i
boanskom biu i idejama
protivi se istovjetnosti ljepote i proporcija (one pripadaju tijelu a ljepota je duhovna)
pojam imitacije prevladava pojmom emanacije: materijalni predmet postaje lijep samo
ukoliko sadri misao koja dolazi od boanskog
mata ima zadatak da prikazuje senzacije, priroda nema stvaralake sposobnosti, nema
mogunosti da formira ideal, umjetnost treba prevladati prirodu
JEDNO (dobro, lijepo, beskonano, stvaralaki logos) emanacijom proima STVARNO i
METAFIZIKO (ideje), ovjekov um i stvaralatvo te MATERIJU (koja prima najmanje
boanskog), tu je uloga umjetnika koji materiju pokree i produhovljuje (forma nestaje u
duhu umjetnosti koji ju utiskuje u materiju), to je objektivna ljepota
o duhovnoj ljepoti kae da umjetnik participira u umjetnosti, ljepota je u umjetnosti, postoji
ljepota iznad prirode (jedno) i ona se javlja u stvaralakom umu, ne mora biti vezana uz
mimezis jer je dio ideje
o mimezisu kae da umjetnici ne oponaaju doslovno, oni posjeduju ljepotu i rade prema
ideji (konceptu) u svom umu, u materiji se utiskuje ideja koja je oduhovljenje, ideja je
dostupna umjetniku, on participira u boanskom, on moe putem umjetnosti gledaocu
pribliiti ideju boanskog
povezuje ljepotu s dobrotom (bitno za srednji vijek), ljepota moe stii na zemlju putem
umjetnike ljepote (romanika), umjetniko djela doaravaju prisutnost boanskog bia, ideja
boga se prenosi u umjetniko djelo no ideju boga posjeduju teolozi te je umjetnik u srednjem
vijeku izvritelj teologa
jedno umjetniki um (ljepota) tj. koncept u umu utiskuje ideju u materiju (zlo, neto to
se opire oblikovanju, inferiorno ostvarenju u mislima)
preferira duhovnu ljepotu naspram fizike
zalae se za heuretiku umjetnost, ima zadatak utisnuti ideju u intertnu materiju, rezultat je
nedostian jer vii pojam ljepote postoji izvan materijalnog

drugaiji spisi od ovih filozofskih su povijesni spisi:

1.biografije umjetnika - pisani bez vrijednosnih kriterija, nizanje injenica i jaka

anegdotalnost
DURIS, 4 st pr ne, s otoka Sana, prenosi ga Plinije, prvi autor zbirke biografija
KORNELIJE NEPOS, 1 st pr ne, nije sauvano
PLINIJE STARIJI, biografije su sadrale i portrete umjetnika to e biti uzorom za
renesansne biografije
2.vodii kroz umjetnine, gradove, podruja, opisi umjetnina tzv penegetska literatura
PAZITEL, 1 st pr ne, Grk u Rimu, vodi za rimske kolekcionare po podruuju antike grke
PAUZANIJA, 2 st po ne, najzanaajniji pisac, "Vodi po Heladi", opisuje i umjetnine
3.ekfraze likovna kritika u doba rimskog carstva, opisivanje umjetnikih djela, feljtonistiki,
anegdotalni sadraji, bit e vrlo vano za renesanso pisanje (Vasari)
LUKIJAN rimski pisac, popularni filozof, 2 st pos ne, pie o Zeuksisu, grkom slikaru koji je
vio vrsni oponaatelj, ekfrastiki opis njegovih slika, detaljan opis sadraja, no spominje da
nije bitan sadraj nego forma
PLUTARH "ivotopis velikih ljudi"
DION KRIZOSTOM za vrijeme Fidije, 1 st ne, umjetnik je vjesnik boanskog na zemlji, nema
samo funkcionalnu svrhu ve posjeduje i metafizike kvalitete, pogled na Fidijinog Zeusa
ima elemente katarze, slikar i kipar ne moraju stvoriti mudrost ili razum po sebi jer im nije
dato da vide neto slino zato pribjegavaju tijelu u kojem prepoznajemo prisustvo duha

3 skupine teoretiara grupirani prema teoriji nastanka umj.

djela:
1.mimezis
KSENOFONT
HORACIJE 1.ST.PR.KR Ut picture poesis slikarstvo mora
bit kao poezija, mora prenosit neku stvarnu situaciju
oponaanjem prirode
2.Mata
FLAVIJE FILOSTRAT 3-2.st. velia subjektivnu fantaziju kao
klju umjetnosti, ne postoji boanska inspiracija
3.apstrahiranje pomou normi I kanona simetrije
POLIKLET, Kanonkipar, ljepota je u simetriji dijelova
ljudskog tijela