Latinska

epigrafika

-TO JE EPIGRAFIKA?-Epigrafika je pomona povijesna znanost koja prouava natpise

-ETIMOLOGIJA IMENA?- od gr.
-ima istu etimoloku vrijednost kao lat. inscriptio
-oznaava ono to je napisano na nekom tvrdom (trajnom) materijalu npr. kamenu, metalu,
keramici, mozaiku
-SRODNE ZNANOSTI EPIGRAFIKE?1. NUMIZMATIKA- nauka o postanku, razvoju i upotrebi kovanog novca i novcu
slinih metalnih objekata (medalje, kontornijati)
2. PROSOPOGRAFIJA
3. ONOMASTIKA- grana lingvistike i kulturne povijesti koja se bavi izuavanjem
vlastitih imena
4. ARHEOLOGIJA- znanost koja prouava stare civilizacije na temelju ostataka
materijalne kulture do kojih dolazi sustavnim iskapanjima i sluajnim nalazima
5. KLASINA FILOLOGIJA
6. PALEOGRAFIJA- pomona historijska nauka koja ispituje razvoj starih pisama, da bi
omoguila ispravno itanje i odredila mjesto i vrijeme nastanka starih rukopisa i
natpisa
7. POVIJEST8. PAPIROLOGIJA
-paleografija-prouava pismo na materijalu koji nije trajan (npr. papirus, pergamena),te
razvoj i vrste pisma
-osnovni zadatak je pravilno proitati natpis, a zatim na temelju sadraja, podatak koji donosijeli natpis uklesan, je li to graevina, skulptura, mjesto nalaza
-tei se to dublje prodrijeti u raznolike pore ivota, pokrajine, drave, vremena iz kojeg
potjee natpis
-prouavanje natpisa je interdisciplinarno- time se bave arheolozi, povjesniari, topografi,
onomastiari
-s obzirom na zemljopisno odreenje razlikujemo:
1. GRKU EPIGRAFIKU
2. RIMSKU EPIGRAFIKU
-termin latinska epigrafika oznaava natpise pisane latinicom
-u latinskoj epigrafici razlikujemo:
1. ANTIKU EPIGRAFIKU
2. SREDNJOVJEKOVNU EPIGRAFIKU
-i takoer:
1. POGANSKU EPIGRAFIKU
2. KRANSKU EPIGRAFIKU
-postoje natpisi s podruja RIMSKE PROVINCIJE DALMACIJE, PANONIJE i ISTRE, od
sredine 1. st. pr. Kr., od kada imamo prvi nalaz takvog tipa s ovih podruja, pa do kraja
Antike
-Rimljani piu velikim slovima, mala slova se uvode u srednjem vijeku
-najvei dio natpisa spada u 1. st. n. Kr., pa do pol. 3. st.
-natpisi iz Dokleje (C. Gora)- poznato ih 108
-iz Narone- preko 200
-iz Epidaura- 40
-iz Danila (kraj ibenika)- 120
-iz Salone- oko 3000, a sa novim i neistraenim oko 7000
-iz Jadere- 170, a na irem podruju 210
-iz Burnuma- 140 do 150
-iz Scardonie- 22

-sa Krka- 21
-iz Pole (i ireg podruja)- 735
-prema namjeni i sadraju razlikujemo:
1. JAVNE NATPISE- (INSCRIPTIONES PUBLICAE):
a) NATPISI NA JAVNIM GRAEVINAMA I VEIM GRAEVINSKIM
OBJEKTIMA- gradski bedemi, vrata, hramovi, terme, kurije, slavoluci,
amfiteatri
-NATPISI O MUNIFICIJENCIJAMA- postavlja ih pojedinac iz nekih osobnih
pobuda ili se obvezao i on die neto, a o tome svjedoi natpis i to radi za
dobrobit zajednice
b) NATPISI POVEZANI S CESTOGRADNJOM- posebno su brojni miljokazi
(pokazuju milje od ishodine toke)
c) TERMINACIJSKI NATPISI- govore o razgranienju posebno oni koji
govore o razgranienju autohtonih civitasa
2. POSVETNE NATPISE- (INSCRIPTIONES SACRAE)- su posvete boanstvima koje
postavljaju na nekom javnom mjestu najee pojedinci, ali i zajednice, npr. hramovi
3. PRIVATNE NATPISE- (INSCRIPTIONES PRIVATAE)- brojem nadilaze sve druge
vrste natpisa u kamenu- mogu biti uklesani na GROBNIM SPOMENICIMA (na
sarkofazima ili na ari tj. urni) i na NADGROBNIM SPOMENICIMA (na stelama,
arama, kvadratnim cipusima i liburnskim cipusima)
4. NATPISE NA UPORABNIM PREDMETIMA- instrumenta (domestica)- natpisi na
razliitim predmetima: tegulama (grobna ploa), posudama (peat radionice),
amforama, svjetiljkama, na krovnim ploama, na oruju, nakitu
a) NATPISI NA NOVCU- vana kategorija- najbrojniji u ovoj skupini
b) NATPISI NA VOJNIKIM DIPLOMAMA- posebna skupina
-postoje i natpisi na kojima se pojavljuju i domaa, uvjetno reeno, ilirska imena
-paleografi razlikuju vie tipova vie tipova kapitala (naina pisanja):
1. EPIGRAFSKA KAPITALA- kada se pie u vodoravnim redovima
2. ARHAJSKA KAPITALA- njome su pisani najstariji spomenici- A, E, F, Q su
izoblieni (6. st.),
-kasnije se postupno uobliuju (1. st. pr. Kr.)
-u Augustovo doba kapitala je dostigla savrenstvo, slova doseu raznu umjetnikog djelanakon tog doba primjeuju se samo manje razlike
-mora se voditi rauna i o vrsti kamena (ako je npr. mramor, biti e bolji oblici slova)i o
umijeu klesara (klesar prepisuje natpis s predloka tako da nije nuno ni da bude pismentako esto nailazimo na pogreke u pisanju, a i ona osoba koja je dala predloak ne mora biti
pismena, tako da opet i na taj nain moe doi do pogreka na koje znamo naii)
-jedna od glavnih karakteristika natpisa je kratkoa pa se esto umjesto cijele rijei, da bi se
utedilo na vremenu i materijalu, pie kratice
-razlikujemo dvije vrste skraivanja:
1. KONTRAKCIJE
2. SUSPENZIJE
ABBREVATIO PER CONTRACIONEM- stezanje- kad se iz sredine rijei izbaci
nekoliko slova
___
SCS = sanctus
___
EPS = episcopus
TRA = terra

ABBREVATIO PER SUSPENSIONEM- kad se u nekoj rijei izostavi nekoliko

posljednjih slova
MIL = miles
PONT. MAX. = pontifex maximus
SAC = sacrum
VIX = vixit
PROV = provincia
IMP = imperator
LIB = libertus
VIX AN = vixit annos

ukoliko dolazi do suspenzije svih slova osim poetnog onda se takva poetna slova
zovu SIGLE
F = filius, fecit, fecerunt
M = Marcus

napredak u skraivanju dovodi do pojave vie sigli zaredom

H M H N S = hoc monumentum heredem non sequentur
L D D D = locus datus decreto decurionum

udvostruene sigle oznaavaju mnoinu

VV CC = viri clarissimi
LL = leges

ako se kratica zavrava na suglasnik taj se suglasnik umnoava onoliko puta koliko
ima lica oznaenih mnoinom
AVG = Augustus
DN = Dominus noster

slova u okomitom poloaju ili okrenuto u stranu oznaava ensku osobu

M (okrenuto) = mater
F (okrenuto) = filia

AVGG = Augusti duo

DDD NNN = Domini nostri tres

P (okrenuto) = puella
L (okrenuto) = liberta

za itanje natpisa, osim kratica i sigli, vano je i poznavanje kombinacija vie slova
koje nazivamo LIGATURE- nastaju zbog pomanjkanja prostora kad na povrini koja
je manja nego je normalno mora stati vie slova
A i E spojeno u jedno slovo = AE
A i V spojeni = AV
N i E spojeni = NE
T i I spojeni = TI
N i T spojeni = NT

DISTINKCIJE- razmaci u obliku tokica, kruia, kriia, kocke, trokutia ili

stiliziranih listia- slue za odvajanje rijei- a trebale bi biti i izmeu sigli
npr. H M H N S

M = umanjeno 1 slovo = MO

SUSTAV ZAGRADA I ZNAKOVA

( ) = nadopuna skraenice
[ ] = nadopuna slova koje je sigurno
I[m]p(erator)

< > = isputeno slovo pri klesanju

///// ili = za siguran broj slova
---- = za nesigurno
= ranije izbrisano ( DAMNATIO MEMORIAE), npr. brisanje imena
loih careva
{ }= pogreka klesara
E T = slabo itljivo

A/G = AVG = ligatura
/ = prijelaz teksta u sljedei redak
// = drugi tekst na istom spomeniku

Primjer (nadgrobni spomenik):

RAZVOJ EPIGRAFIKE
-nastaje ve u kasnoj Antici / ranom srednjem vijeku
-KODEKS IZ EINSIEDELNA- nazvan tako po samostanu u vicarskoj- sastavio ga je
nepoznati autor u 5. st.- Anonimus Einsiedlensis
-vei interes javlja se u 14. st. meu talijanskim humanistima: Petrarca, Giovanni Dondo, koji
1375. u djelu ITER ROMANUM opisuje put i u njemu su uvrteni neki natpisi
-u 15. st. djeluje Cirjak iz Ancone koji skuplja natpise s prostora cijele Italije, ali i drugih
prostora Mediterana: Sicilija, Egipat, M. Azija, Grka, Epir i Dalmacija, koju 1417. i 1436.
posjeuje, kada je prepisivao natpise iz Zadra, Nina, Nadina, Korule, Visa, Hvara i Kotora i
objavio u djelu EPIGRAMMATA REPERTA PER ILLYRICUM
-u 16. st. tiskaju se i prve zbirke natpisa: natpisi iz privatne zbirke koju je sakupio Francesko
Albertini, a 1521. objavio Jacopo Masohi pod naslovom EPIGRAMMATA ANTIQUAE
URBIS ROMAE
-matematiar Petrus Apianus i pjesnik Bartolomeus Amantius su pripremili i objavili 1534.
zbirku natpisa pod nazivom INSCRIPTIONES SACRUS SANCTES VETUSTATIS NON
ILLE QUIDEM ROMANE SED IDEM TOTIUS FERE ORBIS
-u Antwerpenu je 1551. je Martinus Smetius, objavio natpise koje je podijelio prema
kategorijama na Faste:

1. natpise na rtvenicima
2. natpise na kipovima boanstava
3. natpise na nadgrobnim spomenicima
-u 16. st. je dolo do nekoliko vanih epigrafskih nalaza: 1546. u Rimu na Forumu je
pronaena mramorna plinta s popisom konzula i onih koji su slavili trijumf (fasti consulares
acta triumforum)
-tijekom 17. st. se nastavlja sakupljanjem natpisa i objavljivanjem (privatnih zbirki)
-u 18. st. dolazi do promjene u njihovu vrednovanju, natpis vie nije samo predmet divljenja,
nego on postaje povijesno vrelo iz kojeg se crpi mnotvo podataka o antikom ivotu
-u 18. st. su udareni temelji razvoja epigrafike kao znanosti
-tako se Gaetano Marini u svojim djelima zalae za precizno itanje natpisa i suprotstavlja se
naknadnom dopisivanju- njegovo najpoznatije djelo u kojem se zalae za principe epigrafike
je INCRIPTIONI ANTIQUE DELLE VILLE ET DE PALAZZI ALBANI, a objavljeno je
1785. u Rimu
-pojavljuju se i drugi autori: Scipione Mafei u ARS ANTICA LAPIDARIA, objavljeno u
Veroni 1749. (sustavna kolekcija)
-razvila se i paleografija: Antonio Moratori je u 4 sveska -1739.-1742. objavio oko 15 000
natpisa u djelu NOVUS THESAURUS VETERUM INSCRIPTIONUM (jedna od zbirki je
izala u Milanu)
-najpoznatija zbirka sustavno obraenih natpisa je CORPUS INSCRIPTIONUM
LATINARUM (CIL) iji je pokreta i urednik bio Theodor Mommsen, a izdava Berlinska
akademija- 1847.- muzej je predstavio projekt izdavanja CIL-a- bio je zamiljen u 15 svezaka,
a izalo ih je 16
-od Mommsena postoje stalne nadopune (suplementa)- njemu pomau Borman, de Rossi,
Hensen, Cagnat, a obuhvaeno je vie od 160 000 natpisa
-jo su 2 sveska u pripremi
1. svezak: INSCRIPTIONES LATINAE ANTIQUISSIMAE AD GAI CAESARI
MORTEM- najstariji natpisi do smrti G. J. Cezara- objavljeni 1863.
-svi svesci osim 1. i 16. su koncipirani na teritorijalnom principu
2. svezak: NATPISI IZ HISPANIJE
3. svezak: dijeli se na pars prior i pars posterior- NATPISI IZ EGIPTA, AZIJE,
GRKE, ILIRIKA (DALMACIJE I PANONIJE), DACIJE, MEZIJE, NORIKA I
RECIJE- jo su izdana i 2 suplementa- posebno je u sklopu 3. sveska dan
DIOKLECIJANOV EDIKT O CIJENAMA
4. svezak: obuhvaa PARIETALNE NATPISE IZ POMPEJA, HERKULANUMA I
STABIJA- to su natpisi na zidovima (grafiti) zanimljivi zbog razliitog sadraja
5. svezak: NATPISI IZ CISALPINSKE GALIJE, ISTRE (koja je bila prikljuena Italiji)
6. svezak: ima 6 dijelova, a obuhvaa NATPISE IZ GRADA RIMA
7. svezak: NATPISI IZ BRITANIJE
8. svezak: NATPISI IZ AFRIKE: Numidije i Mauritanija
9. svezak: NATPISI IZ KALABRIJE, APULIJE, SAMNIJA, SABINSKIH ZEMALJA I
PICENUMA
10. svezak: NATPISI IZ BRUCIJA, LUKANIJE, KAMPANIJE, SICILIJE I SARDINIJE
11. svezak: NATPISI IZ EMILIJE, ETRURIJE I UMBRIJE
12. svezak: INSCRIPTIONES GALLIAE NARBONENSIS
13. svezak: INSCRIPTIONES TRIUM GALLIARUM ET DUARUM GERMANIARUM
14. svezak: NATPISI IZ LACIJA I OSTIJE
15. svezak: NATPISI NA UPORABNIM PREDMETIMA instrumenta (domestica) iz
Rima- negdje su obuhvaeni ui prostori, a na drugim mjestima iri
-instrumenta iz drugih krajeva su na kraju pojedinih svezaka

16. svezak: objavljen 1936. nakon Mommsenove smrti i naputen je teritorijalni pristupto su VOJNIKE DIPLOME (diplomata militaria) iz svih dijelova carstva
-u pripremi je 17. svezak gdje su obraeni MILJOKAZI, i 18. svezak gdje su obraeni
NATPISI U STIHOVIMA
-javljaju se i nacionalni korpusi koji se mogu, ali i ne moraju poklapati s odreenim
administrativnim podrujem Rimskog Carstva- postoje nacionalni korpusi iz Maarske,
Britanije, Francuske, Srbije (u 5 svezaka natpisi iz Mezije)
-u izdanju talijanske akademije INSCRIPTIONES ITALIAE u 10. svesku su natpisi iz Istreon je podijeljen u 4 sveia:
1. NATPISI IZ PULE I NEZAKCIJA- 1947.
2. NATPISI IZ PARENCIJA- 1934.
3. NATPISI IZ SJEVERNOG DIJELA ISTRE (HISTRIA SEPTENTRIONARIS), 1936.
4. NATPISI IZ TRSTA, 1951.
-pokualo se napraviti korpus natpisa s podruja Kraljevine Jugoslavije
-Haffiler i Sarija su pripremili prvi i jedini svezak ANTIQUE INSCHRIFTEN AUS
YUGOSLAVIEN, 1938. koji obuhvaa natpise iz Norika i Panonije
-Juraj Benja- JADERSTINUS ANTIQUUS
-Marko Maruli-je s krugo obrazovanih prijatelja: Vinkom Papaliem, Franjom Natalisom
etao Salonom, te su prepisivali i tumaili solinske natpise
-Ivan Lui, imun Ljubavac (natpisi iz Zadra i okolice), koje je neobjavljene iskoristio T.
Mommsen 1867., kad je proputovao Dalmaciju
-kontinentalna Hrvatska: Matija Petar Katani u 2 sveska obrauje natpise i objavljuje 1827.
u Budimpeti
-nai prvi epigrafiari: Josip Brunmidt- znaajna obrada kamenih spomenika tadanjeg
Hrvatskog narodnog muzeja, ime Ljubi- objavio Buletinu, Mate Sui- iza 2. svij. rata
njegova sabrana djela su izala u Zadru, Duje Rendi- zbirka Antiki svijet, u Zagrebu Marin
Zaninovi, Branimir Gabrievi, don Frane Buli, Milorad Medina, Radoslav Katii, Emil
Hipner- prvi prirunik 1892. u Mnchenu , Rene Kanja- Pariz 1914., John Edwin Sandis1927. Cambridge, 1971. Beograd- Latinska epigrafika, Raymonda Blocha, Ida Calobi- tal.
Epigrafica Latina, 3 Situle: Inscriptiones Latina

STAROLATINSKI NATPISI
-To su najstariji natpisi obraeni u prvom svesku CIL-a- najvie ih je iz carskog doba (1. st.
pr. Kr.- 3. st. n. Kr.)
1. Najstariji je natpis na FIBULI IZ PRAENESTE- 1871. g. pronaen u grobu nedaleko
od Rima- zlatna fibula s natpisom u jednom retku s desna na lijevo- rijei su odvojene
s dvije okomite toke- 8./7. st. pr. Kr.
MANIOS MED FHEFHAKED NVMASIOI=Manius me fecit Numasio
2. Natpis na URNI IZ CERE- ECOMRNATITAVENDIASMAMAP = EGO URNAM
TITAM VENDIAS MAMERCI FILIAE / UXORIS (Ja sam urna Ticije Vendije
ker/ene Mamercija- natpis je u jednom retku pisan s lijeva na desno- 7./6. st. pr. Kr.
3. LAPIS NIGER- otkriven 1899. na Forumu u blizini luka Septimija Severa- to je 60
cm visok stup od kojeg je sauvana polovica- pisan je okomitim bustrafedonom
odozdo prema gore, zatim odozgo prema dolje- natpis je sa sve 4 strane- sauvano je
16 redaka- govori o prokletstvu koje e zadesiti svakoga tko povrijedi taj lokalitet- to
je Romulov kenotaf (Lapis Romul) ili sveto mjesto kraj Rastre (zatita i

nepovredivost govornice)- zove se Lapis niger jer se na njemu vide tragovi poarapohod Gala na Rim (navala Gala 390.-387. pr. Kr.)
4. DVENOV NATPIS- natpis u 3 retka na 3 posude spojene u jednu- pronaen 1880. na
Kvirinalu- zove se po majstoru koji ga je izradio- 450.-400. pr. Kr.
5. Natpisi iz 3. i 2. st.: CISTA PRAENESTINA u gradu Praeneste, CISTA
PICORONIANUM na bronanoj ploici prilijepljenoj na vru, 3 stopala u 2 retka,
prvo itamo donji pa gornji, NOVIUS PLAUTIUS ME ROMAE FECIT, 3. st.
6. NATPIS KONZULA LUCIJA MUMIJA iz 145. pr. Kr. pronaen 1786. u Rimu
7. TERMINACIJSKI NATPIS IZMEU PATASTINA I ATESTINA- 2. st. pr. Kr.L.(ucius) Caicilius Q.(uinti) F.(ilius)
PRO CO(N)S(ULE) TERMINOS / FINISQVE
IVSET STATVI EX SENATV / CONSOLTO
INTER PATAVINOS ATESTINOSQVE
8. NADGROBNI NATPIS MARKA CECILIJA- u saturnijskom stihu pronaen na
Apijevoj cesti, N (NT ligatura)- kraj 2. st. pr. Kr.
HOC EST FACTUM MONUMENTUM
MAARCO CAICILIO
HOSPES GRATUM EST QVOM APUD
MEAS RESISTEI SEEDES
9. Natpis na NADGROBNOM SPOMENIKU PROTOGENU iz sredine 2. st. pr. Kr.pronaen je u sabinskom gradu Amiternu i pisan u heksametru- glumac je bilo
neasno zanimanje, takav pojedinac je bio nieg socijalnog poloaja- bio je rob, ali se
ne bi mogao uzdignuti ni da je osloboen- zatajio je da je rob od Kloelija jer treba
pisati servus- ime nije rimsko- ovdje je sahranjen drag glumac koji je uinio mnoge
ugode narodu svojim alama (tricama)
PROTOGENES CLOVL(EI) (SERVUS)
(SVASIS) (HIC) (SITUS EST)
SVAVEI HEICE SISVST
MIMVS-PLOVRVMA-QVE
FECIT POPVLO SOVEIS
GAVDIA NVGES
10. NATPIS U AST GAJA VIBIJA PANSE iz 43. pr. Kr.- u ast konzula koji je umro
od rana u bitci s Markom Antonijem
EX S.C. (senatus consulto), Gaio Vibio Gai filius Pa(n)sa, Caestroniano consul

11. NATPIS NA EGIPATSKOM OBELISKU kojega je u Rim dopremio August

Imperator Caesar Divi filius Augustus, pontifex maximus imperator 12x,
konzul 10x, tribunincia potestate 14x, Aegypto in potestatem populi Romani
redacta (sin boanski Julija Cezara, narodni tribuna- funkcija jednogodinjeg
karaktera, mora se svake godine obnavljati)
12. NATPIS NA SLAVOLUKU KONSTANTINA VELIKOG, poasni natpis- Pius
Felix, imperatori Caesari
13. NATPIS SA SLAVOLUKA SEPTIMIJA SEVERA
IMP. CAES. LVCIO SEPTIMO M. FIL.
SEVERO PIO PERTINACI AVG. P.P. (patri patriae)
PARTHICO ARABICO ET PARTICO ADIABENICO
PONTIFIC. MAXIMO TRIBVNIC. POTEST. XI
IMP. XI COS. III COS

IMENA
-Veron kae da su Rimljani u poetku imali samo jedno ime praeno imenom oca u genitivu
(patronimik), a kod ene imenom mua u genitivu
-rijei filia, filius, coniux(suprunik- mu, ena) su se podrazumijevale
-s vremenom su se za slobodne ljude uobiajila 3 nomina: PRAENOMEN (OSOBNO),
NOMEN (PORODINO) I COGNOMEN (NADIMAK)
-od 45. st. pr. Kr. Lex Julia municipalis preporuuje magistratima zaduenima za popis
stanovnitva da uz tri imena, dodaju oznake podruja i plemena
-robovi- imenovani samo jednim imenom

PRAENOMEN
-OSOBNO IME koje se mukom djetetu daje 9.-og, a djevojici 8.-og dana nakon roenja
-prema Veronu bilo je 30-ak osobnih imena od kojih se koristilo ee njih 18, ali meu njima
ima odreeni broj onih koja su prilino rijetka
-ta imena se navode skraeno:
1. AU- AULUS
2. C- GAIUS
3. D (DEC)- DECIMUS
4. L- LUCIUS

5. M- MARCUS
6. K- KAESO
7. MAM- MAMERCUS
8. MN (MN ligatura / M )- MANIUS
9. N- NUMERIUS
10. SER- SERVIUS
11. S ili SP- SPURIUS
12. AP ili APP- APIUS
13. CN- CNEUS
14. P- PUBLIUS
15. Q- QUINTUS
16. SEX- SEXTUS
17. T- TITUS
18. V- VIBIUS
-neto rijea su imena: GN- GNEUS, TI ili TIB- TIBERIUS, Ancus, Annius, Aruns, Faustus,
Marius, Nero, Numa, Paullus, Postumus, Servius, Volusus
-neka imena su postala tradicionalna za odreene rodove
-radi ogranienosti tih imena vie nije bilo dovoljno, pa su se poeli pojavljivati i drugi
nadimci (unutar obitelji)
-u kasno republikansko i carsko doba ene nisu imale osobna imena, nego su se imenovale
rodovskim imenom iza ega je slijedilo ime mua u genitivu
-ako bi ih u jednom rodu bilo vie, onda su se razlikovale uzrastom npr. Julia Maior, Secunda,
Tertia, Minor
-Veron kae da su u najstarije doba ene imale osobna imena koja su bila u vezi s bojom kose
i oiju npr. eutila (s crvenom kosom), Caesallia (sa sivoplavim oima)
-tradicionalno ime za enu u Rimu je bilo Gaia
-ako bi dijete umrlo prije roka zvalo se puppus, puppa

NOMEN
-GENTILITIUM, GENTILE
- RODOVSKO ili PORODINO IME
-mukarci, ene, djeca i osloboenici- svi su imali zajedniko rodovsko ime- zajedniko
lanovima istog gensa
-latinska gentilna imena su zavravala na: -ius, -eius, -aius, -eus, npr. Aemilius, Pompeius, a u
republikansko doba na: -is i i, npr. Caecacilis
-sabinska osobna imena su zavravala na: -enus
-etrurska na: -arna, -erna, -enna, -ina
-umbrijska na: -as, -anas, -enas, -inas
-niz imena koja se analogijom na rimsku onomastiku pojavljuju na ilirskom podruju
pretvarali su u rodovska imena: -icus, -ica, npr. Venera Anzotica (Nin), Cliticus, Lepicus,
Vadicus
-rodovska imena se na natpisima u pravilu piu u punom obliku, a jedino se imena velikih
porodica (careva, imperatora) i onih koja se esto susreu, a to je u vezi sa dodjelom
graanskog prava, mogu pisati skraeno:
1. AE- AELIUS
2. ANTON- ANTONIUS
3. AUR- AURELIUS
4. CL- (CL(AU)DIUS)
5. FL- (FL(AV)IUS)
6. I- (I(UL)IUS)

7. POMP- POMPEIUS
8. VAL- VALERIUS
9. ULP- ULPIUS
-zbog rairenosti i ugleda dotinih porodica u nekom kraju mogu se pojaviti i skraenice, ali
je to u principu rezervirano za velike carske porodice

COGNOMEN
-NADIMAK
-pojavljuje se na natpisima iza Sule (1. st. pr. Kr.)
-bio je obino u vezi s nekom fizikom osobinom onoga kome je dan npr.:
1. BARBATUS- BRADONJA
2. LONGUS- DUGONJA
3. NASICA- NOSONJA
4. CRASSUS- DEBELJKO
5. MAECER- MRAVKO
6. PAULLUS- NIZAVKO
7. STRAB- RAZROKI
8. CAPITO- GLAVONJA
-ili je u vezi s karakternom osobinom osobe npr.:
1. TACITUS- TIH
2. SEVERUS- STROG
-ili je prema podrijetlu osobe:
1. DALMATICUS
2. KORINTUS
3. LIBURNUS
-ili je prema zanimanju osobe:
1. FABER- KOVA
2. PICTOR- SLIKAR

AGNOMEN

-PRAVI NADIMAK
-gens Cornelia: Valerii i Scipioni
-da bi se sinovi razlikovali od oca dodaje se agnomen, npr.:
1. P. CORNELIUS SCIPIO NASICA
-ponekad su u tome i pretjerivali i dodavali vie dodataka (10-30 nadimaka)- osobito iza 2.st.

SIGNUM (VOCABULUM)
-pravi nadimak sa zavretkom ius npr.:
1. GAUDENTIUS
-on je bez slubene vrijednosti
-prepoznaje se po tome to iza toga dolaze izrazi: idem, sive qui et, qui et vocatur, qui et
dictus est
-signo, signum- moe stajati na poetku ili na kraju u genitivu ili vikativu (vale, vivas)

FILIJACIJA
-porijeklo- vee se uz ime oca
-na natpisima se kao po pravilu iza gentilacija (nomena), navodi ime oca (praenomen) u
genitivu (u skraenom obliku) ispred rijei filius ili filia (F. ili FIL.)

-ponekada se, pogotovo kod imena careva, moe susresti i ime djeda, pradjeda, pa ak i
praprapradjeda, kada on eli pokazati svoje plemenito podrijetlo npr.:
1. N ili NEP= NEPOS- UNUK
2. PRO(N)EP= PRONEPOS- PRAUNUK
3. ABN(EP)= ABNEPOS- PRAPRAUNUK
4. ADN(EP)= ADNEPOS- PRAPRAPRAUNUK
-konzul iz 42. pr. Kr.: L. MUNATIUS L.(UCII) F.(ILIUS) L(UCII) N(EPOS) L(UCII)
PRON(EPOS) PLANCUS

GENTILICIJ PRAEN PODATKOM TRIBUSA

-TRIBUS- KOTAR, OKRUG
-Rim je bio teritorijalno podijeljen na 35 opina, a svaki rod je nosio oznaku tribusa
-kada bi se selili bili bi upisani u tribus iako to nije oznaavalo pripadnost plemenu
-svim slobodnim stanovnicima carstva tribus se u neko vrijeme sve rjee navodi, a u 4. st.
iezava
-tribusi se na natpisima navode uglavnom skraeno
-prva 4 tribusa u okolici Rima (datiraju se u vrijeme Servija Tulija) su bili:
1. COLLINA
2. ESQUILINA
3. PALATINA
4. SUBURBANA
-posljednji su pridodani ANIENSIS i TERENTINA- oko 300.g.
-tribusi su:
1. AEM(ILIA)
2. ANI(ENSIS)
3. ARN(IENSIS)
4. CAM(ILIA)
5. CL(AUDIA)
6. CLU(STUMINA)
7. COLL(INA)
8. COR(NELIA)
9. ESQ(UILINA)
10. FAB(IA)
11. FAL(ERNA)
12. GAL(ERIA)
13. HOR(ATIA)
14. LEM(ONIA)
15. MAEC(IA)
16. MEN(ENIA)
17. OUF(ENTINA)
18. PAL(ATINA)
19. PAP(IRIA)
20. POL(LIA)
21. POM(PTINA)
22. PUB(LILIA)
23. PUP(INIA)
24. QUIR(INA)
25. ROM(ILIA)
26. SCAP(TIA)
27. SAB(ATINA)

28. SER(GIA)
29. STEL(LATINA)
30. SUC(CUSANA)
(=SUBURANA)
31. TER(ETINA)
32. TRO(MENTINA)
33. VEL(INA)
34. VOL(TINIA)
35. VOT(URIA)
-nakon Karakalina edikta 212. g. i dodjele graanskog prava svim slobodnim stanovnicima
carstva- oznake o pripadnosti tribusa se gube i ne nalazimo ih na natpisima
-nai tribusi:
1. SERGIA (August)
2. TRAMENTINA (Cezar)
3. CLAUDIA (Klaudije)
4. AMIENSIS (vezano za Zadar)
-nije nuno vezano za navedene careve
-povezani sa dodjeljivanjem graanskog prava zajednici
-sama rije tribu se nikad ne pie, ali u restituciji je piemo
-pojava postojanja dvaju ravnopravnih tribusa unutar jednoga grada u Saloni i u Zadru, je zato
to se 2 puta dodjeljivalo pravo, pa nalazimo na natpisima 2 naziva
-postojala su 2 municipaliteta Tramentina, Sergia

ORIGO
-PODRIJETLO
-mjesto podrijetla se izraava imenicom u ablativu i mjestom roenja u ablativu ili genitivu ili
pridjevskom obliku
-ponegdje se moe navesti nakon cognomena i narodnost i to u pridjevskom obliku uz rije
natione (Afer, a ne Africus)
1. Domo- dakle oznaava gdje mu je kua tj. mjesto roenja, prilonim oblikom od
domus: uvijek se donosi ime grada ili naselja
2. Natione- oznaava gdje mu je etniki zaviaj, tj. podrijetlo, s kojom se skupinom
identificirao: uvijek slijedi ime zemlje, regije ili provincije, iako ima i drukijih
primjera, imena gradova koji se vjerojatno odnose na ire podruje, a ne samo naselje
3. Civis- oznaava u kojem je gradu imao stalno prebivalite, vjerojatno prije novaenja,
a iza toga uvijek dolazi ime grada ili naselja
C. Cornelius C.(ai) F.(ilius) S(ergia)(tribu)(domo) Dertona Versus

NASLJEIVANJE IMENA
-Dijete rimskog graanina nasljeuje gentilno ime svog oca
-najstariji sin (iako to nije bio zakon) najee je dobivao uz to i osobno oevo ime
(praenomen), te cognomen oca
-drugi ima gentilicij ili cognomen (u svom cognomenu) majke
-trei ima cognomen koji zavrava na anus, a izveden je iz oeva cognomena
-npr. Marcus Cosilius Priscus i ena Iulia Prima imaju troje djece:
1. sin= Marcus Cosilius Priscus
2. sin= Marcus Cosilius Primus
3. sin= Marcus Cosilius Priscianus

-vanbrano dijete dobiva gentilno ime majke- budui da nije imalo zakonitog oca, podrijetlo
se nije unosilo
-postoje i sluajevi sakrivanja- tada se unosila izmiljena filijacija
-izmeu gentilicija i cognomena unosi se Sp. (Spurius)- oznaka za nezakonito roeno dijete
(Sp.f.= Spuri filius= nezakonito roen)
-vanbrano dijete posjeduje graansko pravo
-bilo je i sluajeva usvajanja (adopcia) djece (esto kod careva)- takvo bi dijete naputalo
svoja tria nomina i uzimalo bi ime ouha- u doba republike novima imenima se dodavao
cognomen na anus izveden iz ranijeg gentilicija
-npr.: Gaius Octavius (Augustovo ime prije adopcije)
Gaius Iulius Caesar Octavianus

(Augustovo ime), nakon adopcije od strane Cezara

Cezarova tria nomina

-kasnije se taj obiaj izgubio pa je u doba Flavijevaca usvojeno dijete zadravalo svoje
osobno ime, a ponekad i gentilicij i cognomen, pa bi se dodavalo ime usvojitelja
-kod sluajeva slabije imunih ljudi, kojima su imuniji omoguili posvojenje, dodavalo bi se
novo ime imunijeg
osobe nerimskog podrijetla (stranci- peregrini) dobivanjem rimskog graanskog prava
dobivali su praenomen i nomen onoga koji im je dodijelio IUS CIVITATIS, a svoje su
gentilno ime zadravali u vidu cognomena, npr. praenomen i nomen: Gaius Iulius
-kasnije se uzimao gentilicij cara pod ijom se vlau dobio ius civitatis

ROBOVI
-Arhaina imena robova su bila sastavljena od praenomena gospodara i rijei puer, npr.:
Gnaepor = Gnaeus + puer Olipor= Aulus + puer
-ime roba je moglo ukazivati i na njegovo podrijetlo npr. Dacus, Corinthus, a esto na
natpisima nalazimo rije peregrinus= stranac, inozemac
-postojali su i robovi koji su svojim sposobnostima, znanjem i vjetinom uivali povlastice i
naklonost gospodara, a mogli su ostvariti i materijalnu korist, a neki ak i slobodu
-mogli su postaviti i natpis i nadgrobni spomenik
-carski robovi su bili povlateniji od obinih
-poznata su dva natpisa: Mitrijino svetite, a spominje se Faustus koji ga je uredio (prikupio je
dovoljno sredstava za takvo neto)
-ako je rob na natpisima: nakon imena roba slijedi ime vlasnika u genitivu, iza kojeg slijedi
skraenica S.(ER.) od servus, oznaka njegovog ropskog zanimanja, podrijetla npr.:
Euticus Aug.(usti) Ser. (vus) Pictor carski osloboenik
ukazuje na carskog roba

ukazuje na zanimanje tj. u ovom sluaju slikar

-rob German ne zna raditi, dok su npr. robovi Grci bili obrazovaniji, a samim time uivali su i
vee povlastice- rob koji je prodan zadrava nomen ili cognomen svog prijanjeg gospodara, a
to drugo ime zavrava na anus, npr.:
Succesus Publicus Valerianus

ime roba

sada je dravni rob

raniji gospodar

-da bi se robovi istog imena razlikovali npr. imamo 5 robova iz Korinta- svakom od tih se
robova doda nadimak kojem se zatim doda sive, qui et, idem
-u sluaju da dobije slobodu, rob uzima nomen i praenomen gospodara, a svoje ime zadrava
kao cognomen
-ispred cognomena e navesti osobno ime ranijeg gospodara u genitivu (patron koji postaje
zatitnik) i sigla L.(IB.)= slobodan, i na taj nain je patron nadomjestak za oca pa tako
dobivamo robovsku filijaciju (libertinska)
Antiopus

njegovo ime dolazi u cognomen: Quinti Libertus Antiopus

-osloboeni rob (Augusti sevus) kad dobije slobodu od cara postaje: Augusti nostri libertus
-roba je mogla osloboditi i ena, a budui da ene nema osobno ime, tada osloboeni uzima
osobno ime njezina oca i gentilicij, a na natpisima susreemo:
1. (C- okrenuto na drugu stranu)- oznaava ensku osobu
-osloboenici gradova esto uzimaju ime Publicius jer grad nema svoje gentilno ime- to
podsjea na njihov raniji status: AVLVS PVBLICIVS GARMANICVS
-esti su sluajevi da na natpisima osloboenici nastoje sakriti svoje robovsko podrijetlo pa
svoje ranije cognomene mijenjaju te esto isputaju oznaku libertus, a ima ak sluajeva da
izmiljaju filijaciju (npr. stavljaju F. kao da su zakonito roeni rimski graani
-svugdje, pa i kod nas uloga osloboenika u gradovima je bila velika i znaajna
-Salona, Iader, Narona- tu je bio vei broj osloboenika koji su doli kao takvi ili kao robovi
koji su bili u funkciji agenata velikih trgovakih porodica- oni su bili osobe od povjerenja
koje su za njih obavljale trgovake poslove te tako dobivali slobodu, a mnogi su ostvarujui
materijalnu korist gospodaru i sami profitirali
-oni su mogli biti povlateni i omiljeni u drutvu, no kako su to bili ljudi nieg ili najnieg
socijalnog podrijetla nisu mogli obavljati slubu gradskog magistrata i biti u gradskom vijeu
-od carskog doba dolazi do razvoja carskog kulta
-najvei dio sveenika je osloboenikog podrijetla- iako taj poloaj nije bio najvii, donosio
je poloaj i ugled u drutvu, posebno mjesto u kazalitu- takvog roba odaje cognomen
tipinog istonog podrijetla
-sin takvog roba, esto zahvaljujui novanoj moi oca, obnaa dunost servira i za njega ne
vrijedi ono to je vrijedilo za njegova oca- on moe ui u magistrat i postati vitezom jer je
roen kao slobodan rimski graanin i uiva sva prava punopravnog rimskog graanina
-osloboenici su bili veliki donatori, popravljali svetita
-MUNIFICIJENCIJA- darivanje osloboenika- magistrati-teret- socijalne razlike podrijetla
su/nisu bile zanemarive
-imamo natpis ORNATUS ORNAMENTUS- tu se danas spori je li taj osloboenik samo
poaen ili je stvarno postao decurion tj. magistrat, jesu li kao serviri mogli dati odreenu
svotu novaca i postati magistrati ili je to bila samo titula da im se zahvali i potakne ih da i
dalje materijalno doprinose drutvu

IMENA I TITULE CAREVA

-Graani su gajili stvarne osjeaje prema carevima kao dobroiniteljima

-na natpisu bi stajalo IMPERATOR CAESAR AUGUSTUS, onda broj KONZULATA, zatim
koliko puta su obnaali dunost NARODNOG TRIBUNA, prema emu se moe datirati
natpis
-titula IMPERATORA se sastojala od kratica:
1. IMP.- IMPERATOR
2. CAES.- CAESAR
3. AUG.- AUGUST
4. P.M.-PONTIFEX MAXIMUS
5. TR.(IB.)POT.- TRIBUNICIA POTESTATE- (s vlau narodnog tribuna)
6. COS.- CONSUL
7. P.P.- PATER PATRIAE
8. D.N.- DOMINUS NOSTER
9. DIVUS- BOANSKI (nakon smrti)
-DAMNATIO MEMORIAE- nakon smrti nepoeljnih careva, neto to nije bilo u redu bi se
namjerno izbrisalo
-IMP.- moe se na natpisu susresti 2x- na poetku ima funkciju praenomena- tu titulu su
uzimali svi carevi osim Tiberija, Kaligule i Nerona, a naputali su svoj praenomen
-od Antonina Pija se pojavljuje i stari praenomen i IMP., a na kraju natpisa IMP. + broj
oznaava broj pozdravnih sveanosti odranih njemu u ast- prva je odrana po proglaenju, a
svaka sljedea nakon pobjede
-CAES.- cognomen iz reda Julija sada dolazi na mjesto nomena- dakle nakon Julija ga
uzimaju svi carevi i dolazi na mjesto gentilicija
-DIVI FILIUS- oznaava podrijetlo, da su sinovi boanskog, vrijedi samo za Augusta koji je
jedini usvojeni sin Cezarov, a ostali moraju staviti nomen svoga oca izmeu DIVI i FILIUS,
npr.:
DIVI NERVAE FILIUS- na natpisu cara Trajana kojega je 97. posinio car Nerva
-postoje COGNOMINA EX VIRTUTE- kojima se istie neka osobita kvaliteta npr. Trajan
optimus ide iza osobnog imena
-OSOBNO IME- npr. Nerva Traianus (ime oca i svoje sa zavretkom na anus), a s rijeju
Augustus zavrava ime cara
-27. pr. Kr. Senat je dodijelio tu titulu Oktavijanu
-zatim mogu slijediti i nadimci od imena pobijeenih naroda: GERMANICUS, ARABICUS
-Augustus- slui kao cognomen mnogim carevima
-CAREVE TITULE1. PONTIFEX MAXIMUS- na elu najvieg upravljakog tijela rimske religije i obiajauzeli su je Caesar i August, pa i njihovi nasljednici
2. TRIB. POT.- (TRIBUNICIA POTESTATE)- osobito je vana, iza koje slijedi broj
koji oznaava koliko puta je bio izabran za tribuna- dodjeljivala se u trenutku stupanja
na dunost i zadravala je jednogodinji karakter, pa se pomou nje moe tono
datirati natpis- carevi bi prvi put dobili tu ast kad bi stupili na prijestolje
3. IMP. na kraju + grki broj- oznaava broj pozdravnih sveanosti- moe biti naveden i
broj konzulata- primali su ga svi carevi i to nekoliko puta u toku vladavine
4. P.P.- PATER PATRIAE- poasna titula koju je S.P.Q.R. u 1. st. pr. Kr. dodijelio
Augustu, car je mogao biti i cenzor i prokonzul- osobito od 2. st. kada se nalaze izvan
Italije
5. TRIB. POT. III.- priloni brojevi (odgovaraju na pitanje po koji put?- tertium,
primumj, quintium, decimum)

6. PRINCEPS IUVENTUTIS- nasljednik prijestolja je IMP. DESIGNATUS, kasnije

IMPERII HERES
-kod ena (carica) se koristi naziv Augusta, a prvi je put dodijeljen Liviji nakon
Augustove smrti
-carica moe biti M.C. (MATER CASTRORUM) ili M.P. (MATER PATRIAE) ili M.S.
(MATER SENATUS)
-za oznaku carske porodice se koristi termin DOMUS AUGUSTA, a od 2. st. DOMUS
DIVINE
-Livija je 42. g. divinizirana pa je DIVA AUGUSTA
ANDAVT. (onensium); dedere=dederunt; P.F. (pius felix)
LEG. (eto); LEG(ionis) GALL.(icae)

NADGROBNI NATPISI (TITULI SEPULCRALES)

-Sainjavaju najvaniju skupinu natpisa, koji su dospjeli do nas jer na njima itamo ime
pokojnika, doznajemo o njegovom podrijetlu, dunostima koje je mogao obnaati za ivota,
doznajemo koliko je netko doivio godina, tko je podigao nadgrobni spomenik
-u Augustovo doba nadgrobni natpis dobiva oblik posvete bogovima Manima
-D.M. (DIS MANIBUS), S. (SACRUM) ili je posveen uspomeni na pokojnika (MEM.
(oriae))
-pojava ovih formula je bitna za dataciju odreenih spomenika
-D.M. se pojavljuje u 2. pol. 1. st. n. Kr. prema kraju i ne u svim krajevima istodobno
-slijedi ime pokojnika, jednog ili vie njih, rodovski odnos izmeu njih u nominativu,
ponekad u genitivu (karakteristika arhainog) ili u dativu (forma posvete)
-ako je ime u nominativu, pokojnik je dao sredstva da se spomenik napravi ili je V.F.
(VIVUS/A FECIT) SIBI ET eni
-kad je nominativ esta je oznaka V./ B. (VIXIT/ BIXIT) ili H.S.E. (HIC SITUS EST ili HIC
SITA EST- za enu), fecit, fecerunt
-nakon imena slijede podaci o podrijetlu, na starijim natpisima i pripadnost tribusu, podaci o
pokojnikovu zanimanju, popis asti (CURSUS HONORUM), gradske slube (EDIL,
DUOMVIR), karijera (neki vojnik e naglasiti ako je ostvario in za vrijeme slube, jedinica
u kojoj je sluio, broj godina provedenih u slubi STIPENDIORUM ili MILITAVIT), zatim
daje navod koliko je godina doivio: u sluaju kad su sigurni oznake su: ANNORUM,
MENSES/MENSIUM, DIERUM/DIEBUS ili VIXIT/ANNOS/ANNIS
-ima sluajeva da se navode i sati: HORAS/HORIS
-ako nije sigurno koliko je pokojnik ivio oznaava se sa plus minus ili circiter (karakteristika
natpisa kasnijeg doba- 3. st.)
-na natpisima mogu biti i grobne parcele, obiteljske grobnice s navodima: IN FRONTE
PEDES i IN AGRO PEDES (broj stopa u irinu i duinu), u kraticama IN F.(R.) i IN A.(G.)
-esta je formula H.M.H.N.S. (hoc monumentum heredem non sequetur) kojom se pokazuje
neotuivo pravo posjedovanja tog groba, on ne pripada nasljednicima
-postoji formule u smislu zatite groba: H.M.D.M.A. (hoc monumentum dolus malus abesse
(ili abesto-imperativ))- neka zlo bude daleko od ovog spomenika
-S.A.D. (sub ascia dedicavit)= stavlja se pod zatitu ascie=sjekire
-postoje i odreeni sadraji na natpisima koji privlae pozornost prolaznika (SALVE, VALEzdravo)
-postoje i nadgrobni natpisi u stihovima

-zaslunim lanovima zajednice (donatorima za neto javno), graevine i slino- iskazuje se

poast pa se moe navesti da je nadgrobni spomenik postavljen EX DECRETO
DECURIONEM P. (UBLICE)- po odluci javnog vijea- sprovod na javni troak
-L.P.D.D.D.- LOCUS PUBLICE DATUS DECRETO DECURIONUM)
-ovi su natpisi ispisani na kamenim spomenicima
-postoje nadgrobne ploe sa natpisom= TITULUS, stellae s jednostavnim tematskim
prikazima ali i one luksuzno izraene s portretima pokojnika, LIBURNSKI CIPPUS, URNE
koje ne moraju biti zakopane, na nekima je sauvan natpis, najee su kamene, ali i
keramike
-mogu biti nadgrobni natpisi i na mozaicima, kasnije na sarkofazima
D.M.- (DIS MANIBUS)- javlja se od druge pol. 1. st. i po. 2. st.
-natpisi se mogu podijeliti na razdoblje ranog principata i kasnog principata do dominata
-H.S.E.- (HIC SITUS EST) je karakteristino za razdoblje ranog principata (1. st.), takoer i
T.F.I. (TESTAMENTO FIERI IUSSIT), te V.F. (VIVUS FECIT) u kombinaciji sa SIBI ili
SIBI ET SUIS
-za kasniji principat je karakteristino POSSUIT, POSSUERUNT; PARENTES,
PARENTIBUS bez kraenja; INFANS, INFANTI; DELICATUS, DELICATA
-pojedine moralne karakteristike umrlih su karakteristinije za kasnija razdoblja: BENE
MERENS, -NTI; CARISSIMUS, FIDELIS, HOMO BONUS, INCOMPARABILIS,
INDULCETISSIMUS, INOCENTTISSIMUS, MERENS, , OBSEQUENTISSIMUS,
OPTIMUS, PIENTISSIMUS, PIISSIMUS, SANCTISSIMUS, MISERIMUS
-navod:
1. ANN.(OR.)- annorum bez pripadajueg glagola npr. VIXIT= rani principat
2. QUI VIXIT ANNOS= kasnija razdoblja
3. QUI VIXIT MECUM= kasni principat
4. DAFUNCTUS (EST) i ANNORUM= kasni principat
5. ANNORUM/ANNOS plus minus broj= kasniji principat
6. DEPOSITUS, DEPOSITIO PACE QUI EST IN CHRISTO= doba nakon
Dioklecijana, dominat
7. oznake grobnica IN FRONTO PEDES i IN AGRO PEDES= rani principat
8. HOC MONUMENTUM HEREDEM NON SEQUITUR= rani principat
9. ako poinje imenom pokojnika i nema D.M.= rani principat (prije 2. pol. 1. st)
-veteran VII. legije C.P.F. (Claudia pia fidelis) 42.g.
CLAUD.(ia tribu)
C. VETTIO C.F. CLAVD(io tribus)
GRATO ARCIT(ecto) CLASS(is)
PR.(etorie) MIS.(enensis) SIBI ET MEVIAE
QVINTAE CONIVG(i) SVAE
ET SALVSTIAE SECVNDAE
MATRI EIVS ET LIBERTIS
LIBERTABUS POSTERISQVE
EORVM MEIS
HMSSHNS (hoc monumentum sive sepultura heredem non sequitur)

POSVETNI NATPISI
-Postavljani u ast boanstvima na hramovima, rtvenicima ili predmetima (posvetnim), a
postavljaju se ili prinose na dar kao obveza ili zavjet

-podiu se u ast bogova rimskog Panteona- npr. Jupitera, Junone, Minerve ili niih poput
Libera, Dijane, do najniih mjesnih, lokalnih genija ili kunih zatitnika
-vrlo su omiljena i boanstva orijentalnog podrijetla poput Mitre, neto manje omiljeni Izida i
Serepis, a na naem podruju (Ilirik) razne su posvete boanstvima ije se tovanje zbog
slinosti koje su imali s kultovima italskih naroda i kroz INTERPRETATIO ROMANA, ta
ilirska boanstva prikazuju u neto modificiranom obliku (primjer dalmatinskog Silvana)
-budui da se natpis postavlja u ast boanstva, na njemu susreemo posvetu- ime boanstva
najee u dativu, a kada je rije o najpopularnijim boanstvima, ime i pridjevi uz to ime
navode se skraeno
1. I.O.M.- IOVI OPTIMO MAXIMO- dativ
2. M.D.M.- MAGNAE DEORUM MATRI (magnae deum matri)- dativ
genitiv plurala
3. D.I.M.= DEO INVICTO (nepobjeen) MITRAE- dativ
4. S.I.M.= SOLI INVICTO MITRAE (nepobjedivom Mitri suncu)- dativ
5. uz ime boanstva HERCULI moe stajati sigla S. ili SAC. ili SACRO.
-nakon posvete dolazi ime dedikante (onoga koji posveuje natpis), a ako je to neki osobit
ovjek slijedi njegov cursus honorum
-zatim slijedi razlog zbog ega se neto postavilo:
1. PRO REDITU- za povratak
2. PRO ITU- za polazak
3. PRO SALUTE- za zdravlje
4. OB VICTORIAM- za pobjedu
-nakon toga slijedi za koga dedikant ini posvetu:
1. SIBI
2. SIBI ET SVIS
3. ili za neku drugu osobu ili zajednicu
-slijede osobe koje su mu pomogle pri odreenoj posveti, a ponekad i svota potrebna da se
neto izvri
-karakteristine formule su:
1. D.- DAT ili DEDIT- predati se
2. D.D. DOMO DEDIT ILI DOMO DEDICAVIT- zavjetovati poklon
3. P.- POSUIT- postavio
4. F.- FECIT
5. V.S.- VOTUM SOLVIT- izvrio zavjet
6. L.F.- LIBENS FECIT- s radosti uinio
7. V.S.L.L.M.- VOTUM SOLVIT LIBENS LAETUS MERITO- sa zadovoljstvom i
radou ispunio zavjet
8. L.D.D.D.- LOCO DATO DECRETO DECURIONUM- na temelju odluke dekuriona
9. D.S.P.F.- DE SUA PECUNIA FECIT- na svoj troak uinio
10. D.P.S.P.- DE PECUNIA SUA POSUIT- postavio na svoj troak
11. P.S.- PRO SALUTE
12. E.V.- EX VOTO
-npr. DIVO ANTONINO ET DIVAE AUGUSTINAE EX SENATU DECRETO

POASNI NATPISI
-Postavljaju se caru ili nekoj uzvienoj osobi npr. patronu municipija
-slini su posvetnim natpisima
-ime s titulama dolazi u dativu i obrazloenje zato i kako
-imaju manje teksta od posvetnih natpisa

JAVNI NATPISI
-Nalazimo ih na javnim graevinama, svetitima, gradskim zidovima, vratima, slavolucima
- na poetku moe stajati ime boanstva kojem se neto daruje ili posveuje, odnosno iskazuje
poast (car)
-zatim ime osobe koja daje da se obavi odreeni posao npr. cijela zajednica, udruga, vojna
postrojba, a ako se radi o pojedincu, onda se navodi i corsus honorum
-ovisi o tome jeli darodavac car, ugledni patron, gradski magistrat i o razlogu postavljanja
natpisa
-naziv onoga to se gradi ili obnavlja dolazi u akuzativu npr. murum, aedem, curiam
-ako se radi o obnovi objekta navodi se njegovo prvotno stanje vetustatae corruptum
-moe se spomenuti tko je dao novac i suma koju treba izdvojiti za obavljanje pojedinog posla
-esto puta spomen neke gradnje je i dokaz postojanja objekta
-Mate Sui u knjizi Antiki grad na istonoj obali Jadrana opisuje gradnju bedema
polovicom 1. st. pr. Kr. u duini 111 stopa i visini 20 stopa na Krku, u gradu Arbi na Rabu
zidine i kule, Tit Julije Optat na svoj troak (in pensua sua) obnavlja kule dotrajale od starosti
vetustate consumptas u Zadru, u Argeruntu u doba Tiberija Paklenica Starigrad, 170. g.
provala Markomana pa se na brzinu grade i pojaavaju bedemi Salone
-natpisi na svetitima i hramovima su prilino brojni
-oni imaju i posvetnu funkciju osim javne
-u Senju postoje podaci o obnovi Liberova svetita
-u Nadinu je Tit Turanije Ruf uz pomo sinova sagradio svetite boginji Latri
-vie je potvrda iz Salone gdje je popravljen hram Liberu i Liberi
-u Muu gradnja hrama posveenog Kastoru i Poluksu
-iz Narone hram posveen Eskulapu
-natpisi o gradnji iz Cresa (mjesto Beli)
-potvrde o gradnji trjemova u Cresu, Nadinu, saloni, Equumu, Aseriji na Mljetu
-natpisi na slavolucima obitelji u Puli
iz Iadera Melia Aniana je podigla slavoluk i utroila 600 000 sestercija, te platila porez
-iz Aserije slavoluk
-natpisi o gradnji terma (kupalita)
-o postojanju, gradnji i obnovi vodovoda, cisterni iz Fulfinija u doba Domicijana
-obnova cisterne u epidaurusu
-natpis iz Nina o gradnji mosta

MILJOKAZI (MILLIARIA)
-Spominju se u 12. svesku CIL-a
-to su kameni stupovi okruglog promjera, irine oko 40 cm, a visine 1.5 m
-na njima stoji uklesan natpis, a postoje i anepigrafski-bez natpisa
-na miljokazu je obino ime cara- ako je ono u nominativu, car je investitor radova, gradnje ili
popravka

-ako je u dativu- posvetu caru je uinio municipij koji se brinuo o odravanju ceste
-ako je u ablativu- natpis je postavljen u doba spomenutog cara
-miljokazi sadre podatke o udaljenosti u miljama: M.P.- MILIA POSSUUM
-iza ega slijedi odreeni broj koji oznaava udaljenost od poetne toke
-osnovni pravci cestovne mree kod nas nastaju u Augustovo doba i to nakon guenja
Batonova ustanka u Dalmaciji i u unutranjosti
-prava cestogradnja nastaje u doba cara Tiberija, iji je namjesnik u Dalmaciji bio Publije
Kornelije Dolabela od 14. do 20. g. on je bio administrator u rjeavanju sporova
-ceste su u poetno doba imale uglavnom vojniki karakter, a kasnije trgovaki
-o toj cestogradnji svjedoe i solinski natpisi: natpis na 4 ploe koje su pronaene u zvoniku
splitske katedrale
-u doba ovog namjesnika Dolabele izgraeno je 5 novih cesta od kojih su prve dvije datirane
tribunskom vlau Tiberija (22. put) u 16. g. n. Kr.
1. AD FINES PROVINCIAE ILLYRICI- sagradili su je vojnici 7. i 11. legije
2. VIAM GABINIANAM AB SALONIS AD ANDETRIUM (Mu)- sagradili je vojnici
7. legije
3. A SALONIS AD HAEDUM CASTELLUM DAESITIATIUM
4. VIAM AD BATINUM FLUMEN QUOD DIVIDIT BREUCOS OSERIATIBUS A
SALONIS
5. AD IMUM MONTEM DITIONEM ULCIUM A SALONIS
-u ovim krajevima 7. i 11. legija (LEGIONES SEPTIMAE ET UNDECIMAE) su bile
prisutne
-u doba Tiberija grade se i druge ceste: prikljuni putovi
-to su indicije
-s cestogradnjo se nastavlja i za Klaudija i drugih careva
-bila je potrebna i obnova

TERMINACIJSKI NATPISI
-Govore o rjeavanju sporova oko opinskih granica izmeu pojedinih autohtonih zajednica
(CIVITATES), a tako iz tih 27 pronaenih kod nas moemo proitati o sporovima INTER
ORTOPLINOS ET PARENTINOS, INTER NEDITAS ET CORINIENSES
-sporovi su se rjeavali pred rimskim sudom, postojale su 3 sudbena konventa:
1. SCARDONITANUS CONVENTUS- u ijoj nadlenosti su bili Japodi i 14 liburnskih
civitates (Scardona)
2. SALONITANUS CONVENTUS- u ijoj nadlenosti su bili Delmati, Mezeji
3. NARONNITANUS CONVENTUS- u ijoj su nadlenosti bili civitates na jugozapadu
-ti su se sporovi rjeavali na dva naina i to tako da zajednice (civitates) na zajednikom
sastanku (EX CONVENTIONE), ali uvijek uz nazonost predstavnika vlasti, dolaze do
nagodbe ili da se to razgranienje vri po odluci (IUSU, EX SENTENTIA) namjesnikova
delegata, ali i u tom sluaju (CONSILIO ADHIBITO) prethodi sastanak
-konana nagodba je EX DECRETO (sa zainteresiranim stranama)
-terminacijski natpisi sadravaju ime namjesnika i njegovu titulu (legatus Augusti
propraetore), ime cara iji je namjesnik i ime zajednice u sporu
P.F.- PIUS FELIX
G.- GALERIUS
V.- VALERIANUS
PARTH.- PARTHICUS

II.- (ITERUM)
N.- (OBILISSIUM)

INSTRUMENTA DOMESTICA
-Na kraju svakog sveska CIL-a skupljeni su natpisi na predmetima koji su se koristili u
svakodnevnom ivotu
-postoje krai na kojime je ime neke firme ili sigla, broj, ali i oni s duim tekstom- takve
natpise susreemo na tegulama, opekama i amforama te ostalom keramikom i metalnom
posuu, vodovodnim cijevima, kamenim blokovima (redni broj), na nakitu (ime majstora,
vlasnik), na oruju (ime vojnika), na novcima(!)
-TESSERAE- su bile male ploice- iskaznice za nabavu ita, za mjesto u gledalitu pri nekoj
priredbi
-TABULAE DEFIXIONUM- olovne ploice sa zapisom o prokletstvu koje treba zadesiti
jednu ili vie osoba
-u kontekstu ovih natpisa treba istaknuti SVJETILJKE FIRMA (LAMPICE) FORTIS
SABINAE
-najbrojnija skupina koja se takoer ubraja u ove natpise je novac
IMPERATORE VESPASIANO SEPTEM TITO CAESARE QUARTO CONSVLIBUS EX
RATIO. LAETI SERVI NVMERO NONAGINTA QVINQAVE. (iz 75. g. po raunu roba
Laeta)
1.
2.
3.
4.

EX ili DE P./PR./PRAE./PRAED.(praediis)- s imanja

EX O./OFF./OFFIC.(officina)- iz radionice
O./OP.(opus)D./DOL.(doliare)- izraeno
OP.FIG.DOL.(opus figlinum doliare)- izraeno u radionici

EX FIG.(LINIS) QVINTINI ASINI MARCELI DOLIARE OPVS FECIT GAIVS NVNDIVS

FORTU NATVS QVINTO ARTICVLEO PAETINO ET APRONIANO CONSVLIBVS.
-natpis sa vodovodne cijevi- FISTULAE PLUMBEAE AQUARIAE:
IMPERATORIS CAESARIS AVGVSTI VESPASIANI SVB CVRA CALISTI LIBERT
PROCVRATORIS AQVARVM. (vodovod imperatora)
-natpis sa amfore:
EX OFFICINA IVLII HONORATI PROVINCIAE MAVRETANIAE CAESARIENSIS
TVBVSCVTV.
-natpis na utezima:
IMPERATORE CAESARE VESPASIANO SEXTVM TITO CAES. AVGVSTI FILIO
QVARTVM CONSVLIBVS MENSVRATE EXACTAE IN CAPITOLIO PON. DECEM.
-ostali natpisi:
BIBE, AMICE, DE ME!- Pij, prijatelju iz mene!
A ME, DVLCIS AMICA, BIBE!- Iz mene pij, slatka prijateljice!

PARIETALNI NATPISI
-To su natpisi na zidovima, tzv. grafiti iz Pompeja, Herkulanuma i Stabija
-sakupljeni su u 4. svesku CIL-a
ANTIOCHVS HIC MANSIT CVM SVA CITERA.
VIRVM VENDERE NOLLO MEVM.
AMPLIATVS PEDANIA FVR EST.
-esti su i stihovi iz Eneide

JAVNI I PRIVATNI SPISI

-Tu spadaju razliiti zakoni, plebisciti, odluke senata, edikti i dekreti magistrata i carske
odluke, vojnike diplome- DIPLOMATA MILITARIA (189 prijavljenih u 14. svesku CIL-a)
VOJNIKE DIPLOME- to su odluke kojima se daju neke osobite povlastice
vojnicima nakon zavretka slube- izvornik je bio urezan u bronci i izloen na
Kapitoliju, a nakon Domicijana na Palatinu iza Augustova hrama- svaki veteran je
dobivao prijepis u kojem je navedeno njegovo ime, a diplomom je otputen iz slube
honesta misione- dobiva IUS CIVITATIS i IUS CONUBIUM (brak sa enom koja ne
mora biti punopravna rimska graanka), a prava se prenose i na prvo dijete (samo na
jedno, ne na ostalu djecu)
-najstarija poznata vojnika diploma je iz doba cara Klaudija, a najmlaa iz 306. g. za Fabija
Severa
-forma diplome je uglavnom standardna: 2 bronane ploe 10x15 ili 15x20 cm koje su
stavljene jedna do druge i povezane icom
-s vanjske strane nalazili su se i peati svjedoka (obino sedmorice), koji su jamili valjanost
diplome
-tekst je na obje ploe identian, a manje razlike se pojavljuju jer se diplome nisu otvarale, to
su koristili prepisivai pa je tekst unutra pisan s ligaturama i kraticama, a ponekad i
pogrekama
-diploma kao pravni dokument sadri ime cara koji donosi odluku da se vojnik otputa s
tituliranjem, ime zapovjednika legije ili flote na koje se odnosi odluka, prava koja dobivaju
(ius civitatis i ius conubiam), imena konzula koji obnaaju tu dunost kad je donijeta odluka,
ime otputenika u dativu, sluba, in (eventualno) i na diplomi peati sedmorice svjedoka
VRSTE NATPISA:
1. TITULI SEPULCRALES nadgrobni natpisi
2. TITULI SACRI- religiozni natpisi
3. TITULI OPERUM LOCORUMQUE PUBLICORUM- natpisi na graevinama
4. MILLIARIA- miljokazi
5. ACTA ET LEGES- dokumenti i zakoni
6. TITULI IMPERATORUM ROMANORUM- carski natpisi
7. INSTRUMENTUM- natpisi na predmetima