1.

IZBOR I DEFINISANJE PROBLEMA

ISTRAIVANJA

Sljepilo za probleme je jae izraeno u podruju drutvenih nego u

podruju prirodnih znanosti.
Specijalizacija pridonosi lakem uoavanju problema, jer kako smo ve
kazali, dublje ulaenje u neko podruje omoguava bolji uvid u ono to
nam je nepoznato.
Pri izboru problema treba imati na umu vei broj kriterija:
-

Novina
Vanost i primjenjivost rezultata u praksi
Radoznalost i interesi
Strunost istraivaa
Oprema i uslovi rada
Pokroviteljstvo i saradnja centara odluivanja
Trokovi istraivanja
Rizik, opasnosti i tekoe
Aktuelnost rezultata istraivanja
Mogunost rjeenja nekog problema pomou istraivanja

Istraivanje je traenje pravog odgovora na pitanje i njegovo

provjeravanje, a ne potvrivanje odgovora koji nam se svia.
Hipoteza je mogui a ne jedini odgovor na pitanje, pa istraivanje mora
biti provjeravanje, a ne dokazivanje hipoteze.

2.
IZBOR PODRUJA ZNANSTVENE
ANALIZE
Objektivna stvarnost se sastoji od anorganske, organske i drutvene
stvarnosti. to je stvarnost sloenija to je vie znanosti koje je prouavaju.
Jedna drutvena pojava se moe istraiti sa jednog znanstvenog
podruja i s vie njih. Istraivanja sa jednog znanstvenog podruja

nazivamo disciplinarnim, a istraivanja sa vie znanstvenih podruja

nazivamo interdisciplinarnim istraivanjima.
Ako smo se odluili za interdisciplinarno istraivanje, moramo odrediti
sa kojih emo znanstvenih podruja provesti istraivanje. Kad smo to
uinili potrebno je specifikovati problem istraivanja unutar svakog od tih
podruja za koja smo se odluili. Izbor znantsvenih podruja nije
proizvoljan, zavisi od karaktera samog problema, ciljeva koje elimo
postii i mogunostima istraivanja.
Pri radu na literaturi posebnu panju treba usmjeriti na sljedee:
-

Treba vidjeti je li i koliko je istraen problem koji nas zanima

Ako problem koji smo izabrali nije dovoljno istraen, tada emo svoje
istraivanje vie usmjeriti na one dijelove koji su slabije obraeni
Pri radu na literaturi posebno se treba usmjeriti na definicije kljunih
pojmova
Studiranjem literature upoznat emo se sa razliitim teorijskim
pristupima koji nam mogu pomoi u postavljanju i razradi hipoteza
za nae istraivanje
Nema faze istraivanja u kojoj ne bi mogla pomoi iskustva
prethodnih istraivanja

3.
DEFINISANJE POJMOVA I POJMOVNA
ANALIZA

Razvijenost neke znanosti se oituje u broju, jasnoi i logikoj

sreenosti njenih pojmova. Bit je u logici ono ime se jedan pojam
razlikuje od drugog pojma, a u znanosti bit je ono ime se jedna vrsta
pojava i procesa razlikuje od druge vrste pojmova i procesa.
Definicija je nedvosmisleno odreivanje sadraja jednog pojma.
Definicija treba biti:
-

Valjana
Akuratna
Cirkularna
Ne smije biti negativna
Ne smije biti nejasna

Good i Hett preporuuju da se:

Paljivo odabere popis pojmova koji su vani u istraivanju

Za svaki pojam treba odrediti smisaone elemente kako ih mi stvarno
koristimo
Korisno se obratiti objavljenoj literaturi i otkriti razliite upotrebe
izraza koje elimo definisati
Pojam koji elimo definisati treba povezati sa drugim pojmovima koji
su mu slini u istoj ili u drugim znanstvenim podrujima
Na kraju treba odrediti viu i niu razinu generalizacije i povezati ih

Razvijenost neke znanosti mjeri se njenim pojmovnim bogatstvom i

njihovom logikom sreenou zakonima teorija i sistema znanosti.
Znanost je primijenjena logika u podruju istraivanja svog predmeta,
zato je opa logika idealan tip svakoj znanosti.

4.

ODREIVANJE CILJEVA ISTRAIVANJA

Cilj svih znanosti je spoznaja. Cilj jedne odreene znanosti je spoznaja

dijela objektivne stvarnosti koji je odabrala za predmet istraivanja. Prema
tome, imamo 2 vrste ciljeva:

Pragmatiki ili drutveni ciljevi

Spoznajni ili znanstveni ciljevi

Pragmatiki ciljevi govore o koristima koje mogu proizai na osnovu

rezultata istraivanja, o korisnicima koji se mogu sluiti dobijenim
rezultatima i ako se moe odrediti o nainu koritenja dobijenih rezultata.
Prema tome, prilikom odreivanja pragmatikih ciljeva potrebno je
odrediti: najvanije korisnike, koristi i nain koritenja rezultata
istraivanja.
Spoznajnim ciljevima odreujemo nivo spoznaje koju trebamo ostvariti
da bismo rijeili problem. Ti ciljevi nisu proizvoljni, ve proistiu iz same
prirode problema. etiri su razine spoznaje, pa su mogue 4 vrste
spoznajnih ciljeva:
-

Znanstveno opisivanje ili deskripcija

Znanstveno objanjenje ili eksplanacija
Znanstveno predvianje ili prognoza

Znanstvena klasifikacija

Znanstveno opisivanje je prevoenje osjetilnih doivljaja konkretnog

problema istraivanja u simboliki jezik znanosti. Znanstveno opisivanje
treba biti objektivno, i potpuno. Znanstveni opis mora biti sistematian,
pouzdan i precizan. Opis je precizan kada pomou njega moemo
registrovati i manje razlike u obiljeju koje nas zanima.
Znanstvena klasifikacija mogue su 2 vrste znanstvenih klasifikacija:
-

Klasifikacija s obzirom na zavisnu varijablu

Klasifikacija s obzirom na nezavisnu varijablu

Klasifikacijom dolazimo do novih obiljeja pojava i procesa, kao i do

novih odnosa meu njima. Klasifikacija mora biti dosljedna, potpuna i
iscrpna.
Znanstveno objanjenje ili eksplanacija imamo dvije vrste
eksplanacijskih ciljeva:
-

Otkrivanje povezanosti
Otkrivanje uzrono posljedine zavisnosti

POSTAVLJANJE HIPOTEZA

Hipoteze istraivanja su misaoni odgovorna pitanje u problemu. Zbog toga je svaka hipoteza
samo jedan od moguih odgovora na postavljeno pitanje o problemu. Hipoteze su korak
prema novim spoznajama. Hipoteza je istraivaev o problemu istraivanja. Hipoteza se nikad
ne potvruje, hipoteza se provjerava.
Hipoteze su misaoni iskaz koji govori o obiljeju jedne varijable ili o meusobnom
odnosu meu varijablama. Taj je iskaz pretpostavka koju treba empirijski provjeriti.
Kriteriji dobre hipoteze:
1
2
3
4
5
6

Hipoteza mora biti valjana

Hipoteza mora biti pojmovno jasna
Hipoteza mora biti iskustveno provjerljiva
Hipotezu treba dovesti u vezu s raspoloivom tehnikom
Hipoteza mora biti specifina
Hipoteza mora biti u vezi s teorijom

Vrste hipoteza
Hipoteze s obzirom na ciljeve istraivanja mogu biti: s deskriptivnim, klasifikacijskim,
eksplanacijskim i prognostikim sadrajem.

Hipoteze s deskriptivnim sadrajem takoer se zovu i generalne hipoteze, dok hipoteze s

klasifikacijskim sadrajem zovu se kolateralne ili popratne (razraujue) hipoteze.

IDENTIFIKACIJA I KLASIFIKACIJA VARIJABLI

Varijable su promjenjiva obiljeja o kojima u hipotezama neto tvrdimo, pa da bismo

provjerili istinitost onoga to tvrdimo u istraivanju emo ih opisivati ili mjeriti. Varijable su
promijenjiva obiljeja pojava ili procesa koji se kvantitativno ili kvalitativno mijenaju.
Varijable su obiljeja pojava, a ne pojave.

Varijable moemo podijeliti na:

1

Zavisne varijable ( Y ) su one varijable koje su u sreditu naeg zanimanja. Zavisne

varijable su obiljeja pojava koje nas najvie zanimaju u istraivanju, pa tu varijablu
dovodimo u vezu sdrugim varijablama koje nju opisuju, klasificiraju ili objanjavaju.
Zavisna varijabla je uvijek u problemu istraivanja.
Nezavisne varijable ( X ) su one koje opisuju, klasificiraju ili objanjavaju zavisnu
varijablu.

Osim zavisnih i nezavisnih postoje i eksplinatorne, interpretativne i specifikatorne

varijable.

Metrijsko definiranje varijabli

S obzirom na mjerne karakteristike, varijable se dijele na kvalitativne i kvantitativne. Da
bismo varijable mogli mjeriti moramo ih metrijski definisati. To znai da za kvalitativne
varijable valja odrediti modalitete u kojima one variraju, a za kvantitativne valja odrediti

smjer i teorijske mogunosti variranja. S obzirom na smjer variranja varijable mogu biti
unipolarne i bipolarne.
Unipolarne variraju u jednom smjeru , od nule do svog maksimuma, a bipolarne u dva
smjera prema maksimumu.

OPERACIONALIZACIJA VARIJABLI
Put nastanka pojma ide od objektivne stvarnosti preko osjetilnih doivljaja do miljenja. Taj
se proces naziva konceptuailizacijom. Zbog empirijske provjere mora se napraviti obrnuti
put koji ide od miljenja prema objektivnoj stvarnosti. Taj se postupak zove
operacionalizacija. Varijable se mogu operacionalizirati tako da se izrade mjerni instrumenti
za njihovo mjerenje , tj. testovi ili ljestvica za mjerenje stavova.
Dijelovi objektive stvarnosti koji se odnose na pojam varijable koju elimo operacionlizirati
zovu se indikatori ili pokazatelji. Zato pri operacionalizaciji treba misliti o odabiru onih
korelata koji se odnose na pojam nae varijable. Meutim, veliki je broj i onih korelata koji se
odnose samo na nau varijablu. Zato se pri operacionalizaciji trebamo odluiti za vei broj
indikatora ( reprezentativan broj) varijable koju elimo operacionalizirati.

Kriteriji pri izboru indikatora:

1

3
4

Indikator mora biti valjan. To znai da se mora odnositi na varijablu koju elimo
mjeriti. etiri su naina odreivanja valjanosti indikatora: a)aprioristika
validacijab)logika validacija; c)validacija pomou miljenja irija; d)validacija
indikatora pomou poznatih grupa
Indikator mora biti objektivan. On je objektivan kod rezultata do kojih se dolazi
njegovom upotrebom ovise o onome to se mjeri, a ne o onome ko uvjerenje
proizvodi.
Indikator mora biti pouzdan. Pouzdanost nekog indikatora govori o tome koliko se u
uvjerenju jedne varijable moemo osloniti na neki indikator.
Indikator mora biti jednoznaan. Treba biti tako jasno i precizno definisann da
razliiti subjekti znaju na ta se odnosi.

5
6

Indikator mora biti precizan. Precizan indikator omoguije da pomou njega

registrujemo i manje razlike u veliini varijacija.
Indikatori trebaju biti reprezentativni.