KREIMIR BELETI

OVJEK KAO RELIGIOZNO BIE

Predmet: Etika
Mentor:
Lipanj, 2015.

SADRAJ
1. UVOD
2. RELIGIJA I VJERA
3. ZNANOST I VJERA
4. RELIGIJA, UMJETNOST I KULTURA
5. RELIGIJA KAO TEMELJ DRUTVA

1
2
4
6
8

6. ZAKLJUAK

LITERATURA

10

1. UVOD
ovjek je otkad je sebe svjestan religiozno bie i vjera je sastavni dio njega i njegovog ivota.
Ovaj rad naziva OVJEK KAO RELIGIOZNO BIE pojanjava pojmove vezane uz religiju
i vjeru i njihov odnos s ovjekom.

Temeljni problem istraivanja jesu pojmovi religije i vjere, predmet istraivanja jest odnos
ovjeka i religije. Svrha i ciljevi ovog rada su povezani s postavljenim problemom i
predmetom istraivanja. Svrha ovog rada je objanjenje pojmova religije, vjere i njihova
meuodnosa s ovjekom.

Cilj ovog rada jest dati znanstveno utemeljene odgovore na pitanja vezana za problem i
predmet istraivanja, kao to su:
o to je religija
o to je vjera
o Koji je odnos vjere i znanosti
o Kako se vjera oitava u umjetnosti i kulturi
o Kako se vjera oitava u drutvenom ivotu.
Osobine istraivane problematike, te svrha i ciljevi ovog istraivanja zahtijevaju uporabu
slijedeih znanstvenih metoda: metode analize i sinteze, metoda promatranja, , metode
indukcije i dedukcije, generalizacije i specijalizacije, apstrakcije i konkretizacije, metoda
kompilacije, te metoda deskripcije.
Rezultati ovog rada sadrani su su u est cjelina, a to su: UVOD, RELIGIJA I VJERA,
ZNANOST I VJERA, RELIGIJA, UMJETNOST I KULTURA, RELIGIJA KAO TEMELJ
DRUTVA i ZAKLJUAK.

2. RELIGIJA I VJERA
Religioznost je osobni stav koji zahtijeva poseban nain miljenja i djelovanja, iji je izvor u
vjeri, te je jedna od osnovnih kulturno-povijesnih pojava. Vjera je osobna, ali su njena
oitovanja povezana sa zajednbicom na nain da pretpostavljaju postojanje odreenog oblika
drutvenog ivota. Za veinu osoba religija je organizirani sustav vjerovanja i bogosluja
koje stavljaju Boga u sredite. Veina zemaljskog stanovnitva vjeruje da je nekakva
vrhunaravna sila utjecala na stvaranje svijeta i da ima bar donekle utjecaj i na ivot
pojedinaca. Svaka religija podrazumijeva vie ili manje jednostavno uenje koje se odnosi na
svrhu i podrijetlo svega postojeeg.
Vjera je jedan od naina ljudskog razumijevanja svijeta i predstavlja oblik spoznaje. Osim
misli, ona obuhvaa osjeaje i volju i ovisi o subjektivnim spoznajnim moima koje se
poistovjeuju s unutarnjim u ovjeku i da bismo je razumjeli, moramo razumjeti sebe same.
Osobni vjerski odnosi u zajednici postaju oitovanja religioznosti ako su ispunjeni uvjeti da
se neiji iskazi u zajednici razumiju kao religijski i tako ih se nazove. Vano je da postoji
sustav religijskog vjerovanja usmena ili pismena predaja, zajedniki kult i obredi, pravila
moralnog djelovanja itd. to je religija u objektivnom smislu, odnosno izvanjska pokazivanja
vjere. Vjera je jedan od naina spoznaje, poseban nain razumijevanja stvarnosti, razliit od
intuicije, razumske spoznaje, mistinoga doivljaja itd. Potrebno je pojmovno razdvojiti vjeru
da neto jest od vjere u nekoga ili neto. Vjera u nekoga ili neto izvor je religijskoga
iskustva. Kao spoznajni izvor vjera se razlikuje i od religije kao sustava vjerovanja. Vjera je
psiholoki i antropoloki jedinstvena mo razumijevanja koja stoji u temelju razliitim
religioznim oitovanjima.
Religija pretpostavlja poredak u kojem se vjera usmjerava u sustavu vjerovanja, obreda,
moralnih propisa, zajednikih posveenih predmeta itd. Vjera ne moe bez religije jer je
vjera najee odreena zajednicom koja religijski tumai sustav vjerovanja, kao to su i
svete knjige i obredi izvor vjerskog nadahnua. ovjek u svojemu odnosu spram Boga
izgrauje personalni odnos, doivljavajui i oslovljavajui ga kao osobu. Pritom su obiljeja
Bojega bia nadosobna, njegova svojstva nadilaze ljudske mogunosti. Prema njemakom
filozofu B. Welteu razlikuju se tri znaajke religijskog djelovanja: pouzdanje, potvrivanje i
predanje. Pouzdanjem ovjek stupa u odnos spram bia koje mu je prijateljsko, s kojim je
intimno povezan. Neposrednost pouzdanja vodi do umnoga, osjeajnoga i voljnoga
potvrivanja Bojeg postojanja, potvrivanje smislene veze izmeu ovjeka, svijeta i Boga.
Tim potvrivanjem ovjek se predaje Bogu kao nadosobnome, transcendentnome biu koje

nadilazi pojedinanu ljudsku egzistenciju. Ono se ne bi smjelo dogoditi jer se vjernik u

svojoj slabosti gubi ve se treba zbiti iz najdublje slobode da se osoba prepusti onom
nadosobnome to je utemeljuje. O objektivizaciji vjere tj. o pojednianom kultu ovisi kako e
se to dogaanje uobliiti u zajednikom kultu. Religija prekorauje i samu vjeru te upuuje
na sustav znanja koji se smatra istinama, to dovodi do veze vjere i znanosti. Religija je
sustav shvaanja, vjerovanja, ponaanja, obreda i ceremonija, pomou kojih pojedinci ili
zajednica stavljaju sebi u odnos prema nadnaravnim i esto u odnos jednih s drugima te od
kojeg (sustava) religiozna osoba dobiva na vrijednosti prema kojima se ravna i prosuuje
naravni svijet. Religija ima svoje obrede, svoj moralni sustav, svoje svete knjige, spise,
sveenike. Ona ima socijalnu dimenziju. Vjera je osobni odgovor na vlastitu odgovornost i
sustav na koji ona to nadilazi. Religiozno ponaanje je univerzalno i mi taj fenomen gledamo
univerzalno.

3. ZNANOST I VJERA
Vjera je nii oblik znanja, posebice ako je u pitanju vjera u transcedentno bie. Njezina se
obiljeja razlikuju od obiljeja teorijske spoznaje ne moe ponuditi dokaze o zbilji koje
prua teorija jer se ne moe osjetilno predstaviti. Moe provjeravati praktinim diskurzom
istinitost svojih iskaza, ali do toke krajnjeg utemeljenja svojih naela koja je u
transcedentnom biu, to se ne moe u potpunosti razumjeti izvan same vjere. Vjera i znanje
ipak nisu vrsto odijeljeni ono to se vjerom prihvaa, nastoji se i umno spoznati, logiki
obrazloiti i dokazati. I u svakom znanju postoji djeli vjerovanja. Vjera otvara spoznajni put
do Boga i trai um kao vrhovnu mo spoznaje. Istine, pa tako i religiju shvaamo najprije
umom, pa i religija postoji samo unutar granica uma. Problem odnosa vjere i znanja moe se
promatrati kroz filozofiju i teologiju, a mogue je ispitati i protuslove ili znanstvena otkria
religijskim istinama kritikom religije.
Religijske znanosti istrauju religiju. Suvremena se znanost o religiji zalae za
interdisciplinarni pristup. Neke od najvanijih religijskih znanosti su:
Filozofija religije - grana filozofije koja se bavi filozofskim prouavanjem religije, preteito
s metafizikog stajalita, ukljuujui probleme postojanja i naravi Boga, religioznog jezika,
uda, molitve, postojanja zla, odnosa meu razliitim religijama, odnosa izmeu religije i
ostalih vrijednosnih sustava (znanost, etika...).
Psihologija religije - zadaa psihologije religije je precizno promatranje i opisivanje
komponenti i forme religioznog ponaanja, prouavati psiholoke elemente u religiji, razvijati
prikladne instrumente u te svrhe, oblikovati teorijske koncepte po mogunosti formulirati
zakone na tom podruju. Vaan faktor u bavljenju psihologije religioznosti je metodoloka
neutralnost. Psihologija religioznosti prouava uoljive fenomene. Uoljivi fenomen je da
ovjek gaji neke osjeaje nadnaravnome.
Sociologija religije - grana sociologije koja se bavi prouavanjem vjerovanja, socijalne
strukture, povijesnog razvitka, tema i uloga religije u drutvu. U sociologiji religije se istie
bitna uloga religije u gotovo svim drutvima na Zemlji danas i tijekom cijelokupne povijesti.
Religijski sociolozi pokuavaju objasniti utjecaje drutva na religiju i religije na drutvo,
odnosno njihovu meusobnu povezanost.
Povijest religija istrauje povijesni razvitak razliitih oblika religije i pojedinih religija
zasebno. Nastoji pronai povijesne izvore i materijalne dokaze religioznosti te ih protumaiti.

4. RELIGIJA, UMJETNOST I KULTURA

Religija je od svojih poetaka bila neiscrpan izvor umjetnikih ostvarenja, to pokazuju
raznovrsni povijesni predmeti i procesi, kao to su idoli, ikone, religiozna umjetnika djela,
glazba kao sredstvo ekstaze ili istjerivanja zlih duhova, ples kao sredstvo ekstaze, hramovi i
crkve kao najvee od svih graevina itd.
Smatra se da su prvi slikovni tragovi likovnog izraza u ovjeka (peinski crtei) imali
religijsku funkciju prikazom probodene ivotinje ovjek je izraivao njihov feti, odnosno
vjerovalo se da prikaz slike pomae u postizanju uspjeha u lovu. Totemizam je jedan od
oblika iskazivanja religije kroz umjetnost izraivanje religijskog pribora potrebnog u
raznim obredima iskazuje djelatnost itave vjerske zajednice ili posveenog dijela ljudi.
Umjetnost je, dakle, imala dvojaku ulogu u religijskom ivotu zajednice stilizaciju i
tradicionalizaciju. Stilizacija podrazumijeva proces stvaranja obrasca izrade i obrade
predmeta, gdje je proces razumijevanja svijeta posredovan stilom prikazivanja. Kako je taj
stil odreivao zajedniki obred koji su koristili posveeni ljudi, oni su se postupno uzdigli iz
drutvene skupine i poeli prenositi obrasce estetskog preraivanja svijeta, to dovodi do
stvaranja tradicije. Tradicija ima kljunu ulogu u kulturi zajednice, s vremenom se mijenjala i
ispreplitala, te dovela do prepoznatljivih stilova pojedinih povijesnih epoha. Umjetnost je u
poetku bila jedini nain iskazivanja religije i svjetonazora neke zajednice, to se posebice
vidi u epovima koji govore u ime itave zajednice. S vremenom umjetnost postaje zasebna
sfera kulturnog ivota te se djelomice odvaja od religije i etike naroda. Tako je posve izgubila
sakralni znaaj i okretala se k svjetovnijim temama.
Religija je osnovni imbenik oblikovanja kolektivne svijesti. Uzdizanje ovjeka nad njegov
osjetilni svijet, njegova mo predoavanja i miljenja je stvorila kolektivne predodbe
odnosno zajednike ideje koje dijele lanovi neke zajednice. Religija je imala snanu mo u
ustrojstvu skupinskog ivljenja primitivnih kultura, gdje su se pojedine zajednice razlikovale
upravo po predmetu njihova oboavanja. Njihov je kult obiljeavao njihovu drutvenu
posebnost i time je korijen njihove kulture. Imao je ulogu stabilizacije drutvenog ivota i
uspostavio je obiaje, pravila ponaanja, dodijelio svakome njegov poloaj i ulogu u drutvu,
podijelio ljude prema drutvenim slojevima itd. tujui svoje boanstvo, drutvene su
skupine postajale izabranima i svoje uspjehe i neuspjehe tumaile njegovom naklonou.
Svaka zajednica je usmenom ili pismenom predajom tumaila boje stvaranje na nain da bi
njime objasnili svoje povijesne korijene. U jednobotvenim religijama koje se zasnivaju na

bojoj objavi ljudima dolo je do prijelaza iz povlatenog, izabranog naroda u narod Boji,
odnosno u zajednicu ljudi koja se temelji na prihvaanju boga.

5. RELIGIJA KAO TEMELJ DRUTVA

Velike jednobotvene religije su univerzalistike - ne istiu ni jednu posebnu politiku
zajednicu kao matinu, ali su imale veliku ulogu u odreivanju nacionalnih posebnosti. Iako
je religijski sustav vjerovanja jedinstven i univerzalan, konkretna oitovanja religioznosti
ovisila su o pretkulturi koja je primala vjeru, najvie o jeziku.
Religija je esto bila koritena u slubi politikih i ideolokih ciljeva, gdje su se socijalne
razlike i razliiti oblici nasilja opravdavali bojom voljom. To se ponajprije oitavalo u
posveivanju svjetovnoga, odnosno kada su voe poistovjeivali svoju vlast sa boanskom ili
smatrali svoje ratne pohode poslanjima. Sve do pojave graanskog drutva, religija je posve
proimala sva podruja drutvenog ivota, i odnosi u drutvu su se tumaili u skladu sa
shvaanjima sredinje religijske vlasti. Odstupanja od toga su se oznaavala kao hereza,
sektatvo ili reformacija, pa su se tako odvajale i pojedine vjere (protestantizam od
kranstva).
S pojavom graanskog drutva, crkva se odvaja od drave pa vie nema izravnog utjecaja na
institucionalnu kulturu. Taj proces je jedan od vidova sekularizacije oslobaanja od utjecaja
crkve., a poprima razne oblike: posvjetovljenje kole, osamostavljivanje znanosti,
desakralizaciju umjetnosti i slino. To dovodi do toga da drutva postaju svjetovna, i jami se
sloboda vjeroispovijesti. S jedne strane se gubi tradicionalni moral, a s druge strane to dovodi
do posvjetovljenja religije.

6. ZAKLJUAK
Religioznost je osobni stav koji zahtijeva poseban nain miljenja i djelovanja, iji je izvor u
vjeri, te je jedna od osnovnih kulturno-povijesnih pojava. Vjera je osobna, ali su njena
oitovanja povezana sa zajednbicom na nain da pretpostavljaju postojanje odreenog oblika
drutvenog ivota. Vjera je jedan od naina ljudskog razumijevanja svijeta i osim misli
obuhvaa osjeaje i volju i ovisi o subjektivnim spoznajnim moima koje se poistovjeuju s
unutarnjim u ovjeku. Da bismo je razumjeli, moramo razumjeti sebe same. Religija je
ustrojstvo u kojem se vjera usmjerava, a vjera ne moe bez religije jer je najee odreena
zajednicom koja religijski tumai sustav vjerovanja, kao to su i svete knjige i obredi izvor
vjerskog nadahnua.
Vjera je nii oblik znanja, posebice kad se vjeruje u transcedentno bie. Obiljeja joj se
razlikuju od obiljeja teorijske spoznaje jer ne moe ponuditi dokaze o zbilji koje prua
teorija. Moe se provjeravati praktinim diskurzom, ali do toke krajnjeg utemeljenja svojih
naela koja je u transcedentnom biu. Vjera i znanje ipak nisu vrsto odijeljeni ono to se
vjerom prihvaa, nastoji se i umno spoznati, logiki obrazloiti i dokazati. I u svakom znanju
postoji djeli vjerovanja.
Religija je od svojih poetaka neiscrpan izvor umjetnikih ostvarenja. Umjetnost je imala
dvojaku ulogu u religijskom ivotu zajednice stilizaciju i tradicionalizaciju. Religija je
osnovni imbenik oblikovanja kolektivne svijesti. Uzdizanje ovjeka nad njegov osjetilni
svijet, njegova mo predoavanja i miljenja je stvorila zajednike ideje koje dijele lanovi
neke zajednice. Religija je imala snanu mo u ustrojstvu skupinskog ivljenja primitivnih
kultura, gdje su se pojedine zajednice razlikovale upravo po predmetu njihova oboavanja.
Velike jednobotvene religije su univerzalistike - ne istiu ni jednu posebnu politiku
zajednicu kao matinu, ali su imale (i jo uvijek imaju) veliku ulogu u odreivanju
nacionalnih posebnosti. Iako je religijski sustav vjerovanja jedinstven i univerzalan,
konkretna oitovanja religioznosti ovisila su o pretkulturi koja je primala vjeru, najvie o
jeziku. Vjera i religija neizostavan su dio ovjekove biti, nebitno u to se vjeruje.

LITERATURA
ehok, I.: Etika 1: ovjek bie susreta, kolska knjiga, Zagreb, 2009.
Etika, Wikipedija, Slobodna enciklopedija, https://hr.wikipedia.org/wiki/Etika
Filozofija
religije,
Wikipedija,
Slobodna
enciklopedija,
https://hr.wikipedia.org/wiki/Filozofija_religije
Mili, M.: Psihologija religije, 2011., Katoliki bogoslovni fakultet u akovu,
www.djkbf.unios.hr/.../II.../Psihologija%20religije/Psihologija%20religije.
Sociologija
religije,
Wikipedija,
Slobodna
https://hr.wikipedia.org/wiki/Sociologija_religije

10

enciklopedija,