SVEUILITE U ZADRU

ODJEL ZA ARHEOLOGIJU

Potopljene pagode u Mahabalipuramu, Indija

Seminarski rad iz kolegija Uvod u podvodnu arheologiju

Mentor:

Student:

doc.dr.sc. Irena Radi - Rossi

Zadar, 20. sijenja 2015.

Ivan Horvatovi

1. Uvod

Tema ovog seminarskog rada jest podvodni ostatci hramova u Mahabalipuramu,

predstavljanje vanosti i pozadine tog jedinstvenog lokaliteta ponajprije istaknuti ljepotu koju
indijske arhitekture i skulpture. Osim toga, cilj ovog seminara je postaviti pitanje podrijetla tih
graevina i uputiti javnost na daljnja istraivanja koja se, iz nepoznatog razloga, ne pokreu
od strane indijskih arheologa i NIA-e.

2. Mahabalipuram

Mahabalipuram je smjeten priblino 55 kilometara juno od glavnog grada pokrajine

Tamil Nadu, Chennai. Lokalitet je vrlo poznat po danas vidljivom Obalnom Hramu,
Monolitskim koijama (rathama, isklesanih iz kamena) i Arjuninoj Pokori (ili Silazak Gange,
najljepi i najouvaniji monolitski reljef). Na reljefu se mogu proitati prie iz Pancatantre,
Mahabharate, ali i iz budistikih Jataka. Bio je mjesto hodoaa i prije perioda Pallava.
Gradi Mahabalipuram je doivio znatni razvitak u 7. i 8. stoljeu pod vladavinom dinastije
Pallava, te se isti datum pripisuje izgradnji kompleksa unato neutemeljenoj dataciji NIO - a
(National Institute Of Oceanography) izmeu 1500 - 1200 BC.
Bio je poznat i ranijim moreplovcima pod nazivom Sedam Pagoda (pagoda se odnosi
na najvii vrh hrama, odnosno kalash). Od ukupno 7 pagoda, sve osim jedne, odnosno
Obalnog Hrama, su potopljene nakon tsunamija. Mahabalipuram je takoer bio vrlo poznat po
umjetnosti i arhitekturi dinastije Pallava te se smatra da je imao ulogu luke jo od poetka
kranske ere. Epigrafski natpisi svjedoe o

pomorskim vezama kraljeva Pallave sa

Ceylonom (ri Lankom), Kinom i dravama jugoistone Azije. Nekoliko rimskih kovanica
cara Teodozija (4. stoljee) je pronaeno to svjedoi o kontaktima s Rimskim Carstvom.

3. Metodologija

Informacije o uranjanju hramova je prikupio, meu ostalima, istraiva i filozof

Graham Hancock iz lokalnih mitologija i tradicionalnih uvjerenja te se zajedno sa indijskim
arheolzima 2002. godine uputio na lokalitet i zapoeo istraivanje. Izvanteritorijalna
istraivanja su ukljuivala geofizika i podvodna vizualna ispitivanja. Ispitivanje
dubinomjerom i zvunim radarom na sjeveroistonoj strani Obalnog Hrama su omoguili
laku profilaciju morskog dna i detekciju anomalija uz vizualno podvodno ispitivanje.
Poetna ronjenja su se vrila na dubini do 6 metara od prilike 500 metara sjeveroistono od
Obalnog Hrama. Na poslijetku su proirena na istonu stranu hrama na dubinama od 6 do 15
metara. Svaki uron je pokrio podruje radijusa 50 metara, a ukupno je izvreno 124 urona na
ukupnom podruju od 108 ha. Prilikom otkria podvodne strukture vezala se bova sa uetom

koja bi se oznaila odreenim brojem. Kada su tako vie bova formirale dio kompleksa,
smatrale su se djelom jedne parcele, tako je lokalitet podijeljen na 5 sondi.

4. Rezultati istraivanja

Arheoloka graa istraenog podruja se sastojala od ostatka i temelja zidova, neki od

njih duine i do 10 metara, pravokutnih kamenih blokova i kamenih blokova sa stolarskim
projekcijama, pravokutne platforme sa stepenicama koje su vodile do graevine, slomljenih
stupova, nekoliko granitnih skulptura i mnogo ostalih rasprenih rasprenih kamenih blokova.
Sve strukture su raene od lokalnog granita. Veina nalaza je rasuta po irokom podruju.
Debeli morski rast spuva, koljki i dagnji dominiraju povrinom tih struktura.

Slika 1. - Pravokutni kameni blok sa

stolarskim projekcijama.

Slika 2. - Dio uruenog zida u Sondi II

S ozbirom na opseg otkria i poptuno novu sliku pozadine Obalnog hrama i artefakata
koji ga okruuju, sasvim je zapanjujua mala pratnja te gotovo nepostojea reakcija indijske
arheologija kao i znanstvene zajednice u cijelosti. Gotovo je sigurna pretpostavka da bi se
daljnjim istraivanjima otkrio i ostatak grada, to bi osiguralo sasvim nov pogled na lokalitet,
zatim i na sliku povijesti Indije.

5. Zakljuak

Ostatci zidova, stolarske projekcije na kamenim blokovima i kamene skulpture

zasigurno ukazuju na ljudski utjecaj. Ove strukture su mogui ostatci golemih kompleksa
hramova sedam pagoda o koji su dio lokalne indijske mitologije. Kako su Pallavasi poticali
hramsku arhitekturu u Mahabalipuramu u 8. stoljeu moe se tom periodu pripisati izgradnja
ovih hramova unato nedostatku arheoloke grae koja bi mogla osigurati sigurnu dataciju.
Mahabalipuram je sluio kao luka u vrijeme Pallava, pa je mogue i da je dio grada takoer
potopljen. Mogui uzroci potapanja ovih graevina mogu biti promjena obale zbog erozije.
Nadalje, prijeko potrebna su daljnja istraivanja kao bi se shvatila priroda i namjena ovih
struktura i njihova vrsta datacija.

6. Literatura

1. http://www.grahamhancock.com/underworld/underworld5.php
2. Underwater investigations off Mahabalipuram, Tamil Nadu, India - A.S. GAUR, SILA
TRIPATI, K.H. VORA - CURRENT SCIENCE, VOL. 86, NO. 9, 10 MAY 2004