12 CRKVENIH BLAGDANA KRISTOLOKI

CIKLUS
1. NAVJETENJE
1.1.ANEOSKI POZDRAV NA BUNARU osim to
je jedan od prizora u ciklusu o Bogorodici, ujedno je i
prvi prizor o Kristovom ivotu. Marija uzima vr da
zagrabi vodu na bunaru i javlja joj se aneo
karakteristian motiv bizantske ikonografije.
1.2.BOGORODICA PRELJA-Motiv se javlja u 5. st.
(mozaik iz Santa Maria Maggiore u Rimu), od 6. st.
postaje rijedak u ikonografiji Zapada i Bi- zanta, ali ga
do 12. st. odrava puka i monaka sredina u
Palestini i Siriji. U 12. st. motiv Bogorodice prelje
opet oivljava u Bizantu i u istom stoljeu prodire na
Zapad. Bogorodica je prikazana stojei ili sjedei, s
vretenom ili preslicom u ruci.
1.3.STAVOVI BOGORODICE-U starokransko
doba Bogorodica sjedi (6. st. mozaik u Poreu). U
bizantskoj ikonografiji (6. - 11. st.) Bogorodica stoji
i prelazi s lijeve na desnu stranu slike, gdje redovito i
dalje ostaje. Pokretima ruku izraava jedno od 3
raspoloe- nja: STRAH pred pojavom anela,
RAZMILJANJE o njegovim rijeima (okree dlanove
prema van pred svojim prsima, jer isprva odbija
veliku ast), tipian motiv u Bizan tu 9. - 11. st.,
PRIHVAANJE i podvrgavanje Bojoj volji (dlanovi
poloeni na prsa).
1.4.BOGORODICA S KNJIGOM - U 13. st.
ikonografija Zapada uvodi motiv knjige, pa aneo
nalazi Bogorodicu kako sjedi i razmilja s knjigom u
ruci. Poetkom 14. st. (Giotto u Padovi, 1305.) uvodi
novi stav Bogorodice: ona klei na tlu ili na klecalu za
molitvu.
1.5.STAVOVI ANELA u najstarijim prikazima stoji,
od 12.st. iskorauje, hoda ili tri, u 14.st. klei, a od
16.st. lebdi, dolijee il se sputa na oblaku. Antiknom
gestom ispruene ruke navjeta BDM, u lijevoj ruci
dri atribute (glasniki tap, ezlo ili procesionalni
kri, od 14.st. ljiljan, a od 15.st. prekriuje ruke na
prsima, uvijek je prikazan u bijeloj halji)
1.6.CONCEPTIO PER AUREM ''zaee preko uha''
1.7. HOMUNCULUS (k.sr.vijek) Bog Otac prema
BDM upuuje malo golo dijete Krista u mandorli
koje nosi kri na ramenu motiv suzbijen nakon
Tridenskog koncila
1.8. CVIJET cvijet izmeu anela i BDM (uveden u
13.st.), ''Cvijet(Krist) htio je da bude roen od
cvijeta(BDM) u cvijetu(Nazaret) u vrijeme
cvijeta(proljee''-Sv.Bernard
1.9. BAZILIKA predstavlja BDM baziliku u Nazaretu
2. ROENJE KRISTOVO osim motiva iz kratkih
tekstova kanon. Evanelja, crpi se iz apokrifa: motivi
spilje, svjetlosti u spilji, primalje Zelome preuzeti iz
Jakovljeva protuevanelja i Pseudomatejeva ev. Motiv
tale i ivotnja u tali (vol i magarac) preuzet iz
Pseudomatejevog ev.Motiv kupanja djeteta preuzet iz
legende Simona Metafrasta.
2.1. STAROKRANSKI TIP ( 4.-5 st.) Nalazi se
na sakofazima i freskama katakombi. Krist lei u
koari ili na postolju pod nadstrenicom u kolibi. Vol i
magarac griju ga svojim dahom. Bogorodica sjedi.
2.2. BIZANTSKI TIP( 6. st.-) Prizor se zbiva u
spilji, a Krist lei na postolju. Klanjaju mu se vol,
magarac, aneli i gotovo redovito pastiri. Bogorodica se odmara na ovalnoj slamnjai ili na krevetu,
a sv. Josip sjedi. Dvije ene kupaju dijete. Nad spiljom
je velika zvijezda, koja obasjava Krista mlazom
svjetla.
2.3. BIZANTSKI TIP U PRERADAMA ZAPADA - u
7. i 8. st. iri se preko Ravenne i june Italije na
Zapad, gdje ostaje do 14. st. Na Zapadu esto
izostaje kupanje djeteta, motiv koji se posve naputa
u 13. st. u prekoalpskoj Europi, a u 14. st. opet ga
prihvaaju talijan- sko kiparstvo i slikarstvo (Giotto i

Pisanci). Bogorodiinu slamnjau od 12. st.

zamjenjuje najee postelja. Dijete je u jaslama koje
ponekad imaju oblik sarkofaga ili pletene koare, u
12. st. se pretvaraju u oltar na kojem ono lei
(Franc), a u 13. st. postaju kale s patenom na koju
je poloen Krist (Slo). Posuda u kojoj se kupa
vremenom poprima oblike krstionice. Od 13. st.
Bogorodica vie ne lei, ve sjedi na leaju, te
najprije pone gledati Dijete, zatim pruati ruku za
njim, potom ga
poinje milovati i konano ga uzima u naruje.
2.4. ZAPADNJAKI TIP ADORACIJE- Nastaje u 2.
polovici 14. st. Bogorodica klei sklopljenih ili
prekrienih ruku i adorira golo Dijete koje lei na
okraj- ku njena plata, na pregrti slame ili u
jaslicama. Klanjaju mu se aneli, pastiri, vjernici ili
portretirani naruitelji sli- ke. Sv. Josip sjedi
podupirui se o tap, moli se, ili se klee- i klanja.
Od 15. st. on neto radi: kuha juhu, pri jaja, daje
maki polizati licu, dri svjetiljku. Prizor se zbiva u
planinskom krajoliku, u ruevini zgrade, u trijemu,
pod nadstrenicom tale. Vol i magarac lee. U zraku
pjevaju korovi anela. U pozadini je ponekad prizor
Navjetenja pastirima. U 15. i 16. st. u scenu roenja
Kristova ulaze pastiri koji donose darove.
3. PRIKAZANJE U HRAMU-Bogorodica stavlja
Dijete na rtvenik (ono stoji ili lei), a starac imun
ga prihvaa ili ga vraa Bogorodici koja ga prima
kleei. Josip ili jedna od ena u pratnji nose par
grlica. Bogorodica, sv. Josip ili ene u pratnji dre u
rukama svijee (na blagdan Purifikacije Bogorodice
blagoslivljale su se svijee Svijenica).
4. KRTENJE KRISTOVO ikonografija nastaje na
temelju lapidarnih izvjetaja kanon. Evanelja. Spaja
dva motiva: in krtenja i objavu Boju s nebesa pri
emu se oituje Sv. Trojstvo: Otac u glasu s mebesa,
Duh u vidu golubice, a Sin u Kristu.
Najraniji prikazi: Ivan stoji na obali i desnicu polae
na Kristovu glavu, koji stoji u vodi Jordana (sve do
12. st.) potpuno gol. U bizantu i romanici (sve do
15. st.) Jordan prekriva Kristovu golotinju najmanje
do pasa, do prsa ili do ramena, stvarajui zvonoliku
masu vode u kojoj je njegovo tijelo. Voda je oznaena
nizom valovitih linija i ribama.
U starokranskoj umjetnosti Krist je prikazan kao
dijete, a u 6. st. postaje bradatim likom. Simetrino, s
druge strane sjedi personifikacija Jordana, muki
bradati lik u vodi ili na obali, koji u ruci dri trsku. Od
6. st. dalje, nestaje ova anti- kna personifikacija
rijeke, a zamjenjuje je u istom simetri- nom postavu
kranski motiv anela. Aneli (isprva jedan ili
dvojica) su odjeveni u bijele halje ili u liturgijsko ruho
akona. Isprva se klanjaju Kristu, a ruke su im
pokrivene mapulom, a kasnije u rukama dre njegove
halje dok je on u vodi. Nad glavom mu se okomito
sputa golubica.
Od 6. st. Boga Oca u otvorenim nebesima predouje
motiv Boje ruke, a kasnije i njegov antropomorfni
polulik. Od 13. st. broj anela se poveava na trojicu,
to na drugoj strani kompozicije izaziva simetrino
umnoavanje likova: upoetku su to uenici Ivana
Krstitelja, a u kasnom srednjem vijeku zamjenjuju ih lokalni sveci ili donatori.
Na svim starijim prikazima Ivan krsti Krista
uranjanjem, a polijevanje po glavi poinje najprije
sporadino u Francu- skoj od 12. st, a tijekom 13. st.
taj je nain posvuda postao redovit. Pri tome u Italiji
Ivan izlijeva vodu iz alice ili koljke, u Njemakoj iz
vra, a u Nizozemskoj iz dlana.
S novim nainom krtenja (polijevanjem) postale su
nepo- trebne visoke vode Jordana, pa one sada seu
Kristu do koljena. Zato u 13. 14. st. on vie nije gol,
ve oko bokova nosi perizomu. Od 15. st. u kasnoj
gotici i renesansi sve vaniju ulogu ima krajolik.

5. PREOBRAENJE
Od 6. st. na mozaiku u S. Apollinaireu in Classe u
Ravenni, izmeu realistikih poprsja Mojsija i Ilije,
Krist je iznimno prikazan simbolikim kriem koji
lebdi na zvjezdanom ne- bu okruenom vijencem od
zlata i dragog kamenja; pod njim su 3 apostola
simboliki prikazana kao 3 ovce. U
srednjem vijeku na Zapadu Krist je u bijeloj halji,
pone- kad pozlaena lica i ruku, okruen svijetlom
mandorlom. Do 14 st. na Zapadu on redovito (kasnije
iznimno) stoji na vrhu brijega, a u Bizantu nad brdom
lebdi. Od 14. st. i na Zapadu poinje lebdjeti
rairenih ruku. Tri apostola
klee ili lee na tlu, zaklanjajui oi pred bljetavilom
preobraenja.
6. USKRSNUE LAZAROVO
Motiv se upotrebljava od starokranskog doba (4.
st.). U bizantu grob je otvor u peini (rjee je to
aedicula), u kojem je Lazar uspravan, obavijen
platnom kao mumija. Na Zapadu Lazar se die iz
sarkofaga. Ponekad sv. Petar odrjeuje povez na
njemu. Marija i Marta mole na koljenima ili zahvaljuju
Kristu, a u 15. st. katkada zaepljuju rukama noseve,
da se zatite od smrada.
7. ULAZAK U JERUZALEM
Krist jai na bijeloj magarici pred gradskim vratima,
za njim hodaju apostoli, a djeaci pred njim po putu
prostiru halje, nose palmine grane, ili u kronjama
stabala trgaju i bacaju na put cvijee. U orijentalnim
prikazima Krist bono sjedi na magarici.
8. RASPEE jedna od najvanijih kr. tema koja
predstavlja Kristovu otkupiteljsku rtvu
Do 6. st. Krist na kriu prikazuje se na simboliki
nain kao janje, ili se lik janjeta stavlja na uskrsnicu
kria. Kasnije se na kriu pojavljuje samo medaljon u
kojem je Kristova glava. Kako bi otklonio odbojni
dojam kria, Konstantin oblae veliki kri zlatom,
dragim kamenjem i biserjem (cruz gemmata) i vjea
ga pod kupolu crkve na Golgoti. U 7. st. Trulanski
koncil zabranjuje prikazivanje janjeta na kriu
umjesto Krista. U 6. st. pojavljuju se krievi s
Kristom. Na vratnicama crkve S. Sabina u Rimu Krist
je u pozi oransa, prislonjen (ne zabijen avlima) na
kri, gotovo gol, samo s pojasom oko slabina.
Istovremeno na kranskom Istoku, minijatura na
sirskom kodeksu monaha Rabule prikazuje Krista na
kriu odjevenog u dugu koulju, kolobij, dugu tuniku
bez rukava koja see do ispod koljena.
U 6. st. oblikuju se dvije tradicije koje e trajati od 6.
10. st. i meusobno se ispreplitati:
HELENISTIKI TIP raspetog Krista: gol je (oko pojasa
ima samo perizomu), mlad i bez brade,
ORIJENTALNI TIP Krist odjeven u kolobij, muevan i
bradat. Oba ga tipa na kriu prikazuju uspravnog,
vodorav- no rairenih ruku, ivog i otvorenih oiju.
U 11. st. Bizant uvodi novi tip umirueg agoninog
Krista, savijenog tijela, golog s perizomom oko
bokova. Zapad isprva odbija ovu novinu, pa nastavlja
(negdje due, negdje krae) kroz romaniku prikazivati
tip ivog Krista, otvorenih oiju, uspravnog,
vodoravnih ruku, golog, sa irokom peri- zomom. U
11. st. tom Kristu, pobjedniku smrti (Christus
triumphans) Zapad stavlja na glavu kraljevsku krunu,
a u 13. st. definitivno je zamjenjuje patnika trnova
kruna.
Oko 1200. g. Zapad uvodi motiv mrtvog Krista na
kriu, a promjena se zbiva u nizu prijelaznih oblika:
Krist zatvara oi, sputa glavu na desno rame, ruke
mu se svijaju u laktu, tijelo u boku, noge se
preklapaju, pa se poetkom 13. st. poinju zabijati
samo jednim avlom. Oko 1230. g. "jedan avao" je
pravilo u Njemakoj, a oko 1275. g. u Italiji.

U Italiji kroz 13. st. traje i bizantska morfologija na

kriu savijenog Kristova tijela, tzv. bizantska krivulja.
U Veneci ji, sjevernom Jadranu i Istri oko 1300. g.
oblikuje se karak- teristian hibridni tip: raspeti Krist
s bizantskom krivuljom tijela i s novim nainom
pribijanja jednim avlom.
U visokom srednjem vijeku, posebno u
kontinentalnoj Europi, nastaju tipovi bolnog
razapetog Krista: tijelo savijeno u grevitim
izlomljenim linijama, verizmi u opisu muke, umiranja i
smrti, bolne krvave rane i ekspresivna oblija. U
Italiji ovu izraajnost najprije smiruje estetika
trecenta, a zatim renesansa sa svojim antikim
idealima ljepote ljudskog tijela i anatomskim studijem
oblika.
HISTORIJSKI TIP Raspea: prikazane su osobe koje su
prema Evanelju zaista bile prisutne - Bogorodica, sv.
Ivan, dobri i zli razbojnik.
ALEGORIJSKI TIP Raspea: prikazane su personifikacije ili simboli Crkva, Sinagoga, aneli koji skupljaju
Kris- tovu krv, Adamova lubanja.
Bogorodica i sv. Ivan od 6 14 st gotovo se
redovito nala- ze pod kriem (Bogorodica kriu s
desne strane, sv. Ivan s lijeve). Isprva Bogorodica
stoji uspravna, bez suza i znako- va boli, te moli za
spas ljudi. No, puka inspiracija i poezija koja je ula
u liturgiju inzistiraju na njenoj ljudskoj i mate- rinskoj
boli, pa nastaje niz ikonograskih nijansi njenih stavova, gestikulacije i mimike. U "sirskom tipu" koji
na Istoku traje od 6 12 st, a na Zapadu do 15. st.,
Bogorodica pod svojim platem die obje ruke prema
razapetom Kristu i moli za spas ovjeanstva. Sv.
Ivan kao komentator i svje- dok Kristove smrti, u
jednoj ruci dri knjigu, a drugu die u govornikoj
pozi, polae je na svoja prsa ili na knjigu.
Bolni tip Bogorodice i sv. Ivana poinje od 9. st.
Oni izra- avaju tugu tako da Bogorodica pod platem
prinosi ruku ustima, a sv. Ivan na svoju ruku
obavijenu platem stavlja obraz ili podbradak. U
"kapadocijskom tipu" njihove su kretnje simetrine:
oni u tuzi prislanjaju lice na jednu ruku, drugom
Bogorodica zazivlje Krista, a Ivan dri knjigu.
Od 14. st. na Zapadu poinje se razbijati simetrija
njihova smjetaja, pa se oboje prikazuju samo na
jednoj strani Kria. Od tada se Bogorodica u tuzi
oslanja na sv. Ivana koji je pridrava, ili Bogorodicu
pridravaju svete ene.
U 15. st. na Zapadu ulazi novi motiv: Bogorodica se
onesvjeuje, a u rukama onih koji je pridravaju ona
klizi, pada, ili sjeda na tlo. Koncem 15. st. njeno srce
probada simbolini ma boli.
Dobri i zli razbojnik: od 2 razbojnika koji su osueni
istodobno s Kristom, jedan se pokajao, a drugi se
izruguje Kristu. Dobri razbojnik, Dizma, prikazuje se
Kristu s desne strane, a Gestas, zli razbojnik s lijeve.
Aneo odnosi u raj duu Dobrog razbojnika (koja
izlazi iz njegovih usta u obli- ku malog golog djeteta)
a duu Zlog razbojnika uzima vrag. Bizantska i
talijanska ikonografija prikazuju razbojnike pri- bijene
na krieve jednake Kristovom, a prekoalpska Europa
razlikuje egzekuciju razbojnika od Kristova raspea:
a) oblikom kria u obliku slova "T"
b) vezani su konopima, a ne pribijeni avlima
c) ponekad imaju zavezane oi
d) ruke su im savite iza preke kria
Dobri je razbojnik lijep, mlad i bezbrad, okree glavu
pre- ma Kristu i ne mui se na kriu. Zli razbojnik je
ruan, star, bradat, okree glavu od Krista i gri se u
mukama.
Spuvonoa i kopljonoa: pojavljuju se u
ikonografiji raspea od 6 st. Spuvonoa Stefaton
predstavnik je idova i stavlja se s lijeve strane kria.
Kopljonoa Longin probija Kristu bok, predstavnik je
pokrtenih pogana, postavlja se s desne strane kria.
Kopljonoa se ponekad poklapa s centurionom
Longinom, a kadkada su to dva odvojena lika.

Crkva i Sinagoga: pojavljuju se od 9 - 15 st. pod

kriem kao dva enska lika, simetrino, kao
antitetiki par. To su personifikacije Starog i Novog
zavjeta: Sinagoga koja odu- mire stoji Kristu s lijeva,
a Crkva koja nastaje stoji mu s desna. Crkva, esto
okrunjena, u jednoj ruci dri motku sa zastavicom i
znakom kria, u drugoj kale u koji tee krv iz
Kristova boka. Sinagoga ima povez na oima, kao
simbol sljepoe za Kristovu istinu i u ruci dri
slomljeno koplje.
Sunce i Mjesec: prikazuju se od 6. st. lijevo i desno
iznad kria, esto su antropomorfno oblikovani, kao
ljudski obrazi ili kao alegorijski likovi.
Marija Magdalena: pokajana grenica, prikazuje se
kako klei i plaui grli ili ljubi kri, a ponekad kako
svojom kosom brie Kristovu krv koja kaplje niz kri.
Adamova lubanja: prema srednjovjekovnoj legendi
Kris- tov kri na Golgoti bio je usaen na Adamov
grob. Kristo- va krv pada na Adamovu lubanju ili na
njegov kostur u grobu, ili Adam klei i die sklopljene
ruke prema Kristu, ili u kale skuplja njegovu krv.
Aneli: na starijim prikazima prije 14. st. dva se
anela simetrino iznad vodoravne grede kria
klanjaju Kristu, a ruke su im pokrivene mapulom. Na
prikazima 14 st, osobito u Italiji, 2 ili 3 anela lebdei
skupljaju u kalee krv iz Kristovih rana. Ponekad drugi
aneli letei iskazuju tugu plaem ili gestikulacijom.
Vojnici: ovaj detalj zapoinje od 6 st. etiri rimska
vojnika noem reu Kristove halje da ih meusobno
razdijele, ili ee, sjede na tlu i kockaju kome halja
pripada. U kasnom srednjem vijeku, pod utjecajem
crkvene drame, vojnici su karikirani kao odrpanci,
runih, glupih ili zloinakih lica i kominih gesta. U
15. i 16. st. u velikim prikazima raspea, rimski
vojnici nastupaju i kao konjanici oko kria.
idovi: u 15. st. u velikim masovnim prizorima
raspea prikazani su kao predstavnici farizeja i vijea
velikog sveenika, kako raspravljaju pod kriem.
Karakteriziraju ih semitske fizionomije, kape i
gestikulacija, a ponekad ih oznauje i zastavica sa
znakom korpiona.
9. USKRSNUEOvu temu nisu ni bizantska ni zapadna ikonografija u
poet ku prikazivale samim trenom Kristova ustajanja
iz groba. U Bizantu se to prikazivalo motivom silaska
u Limb, podra- zumijevajui Kristovo uskrsnue kao
in koji se ve bio dogodio. I Zapadna se ikonografija
isprva sluila drugim motivom koji je pokazivao da se
uskrsnue ve dogodilo:
SVETE ENE NA PRAZNOM KRISTOVU GROBU
Kristov grob se prikazuje kao graevina otvorenih
vrata u kojoj se vidi prazan sarkofag i odloeni povoji
u koje je Krist bio umotan. U helenistikom tipu
graevina je pri- kazana kao rotonda na stupovima,
sagraena nad etvrta- stom bazom. Pred njom sjedi
aneo bez krila, prikazan kao mladi u bijeloj halji, a
na graevinu se naslanjaju straari. Pristupaju 2 ili 3
ene nosei u rukama posude s pomasti- ma, a
aneo im rukom pokazuje prazan grob. U sirskom
tipu grob je prikazan ciborijem iz crkve Kristova
groba u Jeruzalemu. Ovdje je aneo s krilima koji
rukom pokazuje enama da je grob prazan, a
straara nema. U 12. st. zapa- dna ikonografija
naputa motiv rotunde i ciborija, a uvodi
sarkofag u kojem sjedi aneo.
KRISTOVO USTAJANJE IZ GROBA
U 12. st. u kontinentalnoj Europi, a u 14. st. i u Italiji
poet e prikaz Kristova ustajanja iz groba,
prikazanog sarkofa- gom u kojem on stoji, stavlja
nogu na rub sarkofaga, prekorauje ga, stoji na
njemu, ili (poetkom 14. st. u Itali- ji, a poetkom 16.
st. u prekoalpskoj Europi) Krist lebdi nad grobom, a u
ruci na motki dri zastavicu s kriem, dok pred
sarkofagom spavaju straari. U njemakoj ikonografiji
sarkofag je zapeaen. Od kraja 14. st. prizor se

obogauje likovima anela i svetih ena,

dramatiziraju se i karikiraju pokreti prestraenih
straara, prizor se smjeta u pejza, a od 16. st. u
talijanskoj ikonografiji umeu se i sveci.
Iz srednjovjekovnih bestijarija, kao simboli uskrsnua,
preuzeti su motivi lavice koja raa mrtve mlade, pa
oni oivljavaju trei dan na lavlju riku, te ptica feniks
koja se opet raa iz svog pepela.
10. UZAAE
1. HELENISTIKI TIP
Krist se penje uz brdo, prate ga 2 apostola koji
gestikuliraju u uenju, ili mu pomau aneli, a
prihvaa ga Boja ruka koja izviruje iz oblaka. Javlja
se u 4. st., u slikarstvu katakomba ga nema, postaje
redovit od 6. st. i na Zapadu traje do 12. st. U
karolinkom i otonskom periodu Krist poinje u ruci
nositi procesijski kri i blagoslivljati apostole na
zemlji. Aneli ga ponekad okruuju mandorlom,
klanja- ju mu se ili lete dolje prema apostolima. Od
11. st. Boja
ruka vie ne prihvaa Krista, nego ga blagoslivlja.
2. SIRSKI TIP
Oko 6. st. nastaje na Istoku i prikazuje stojeeg Krista
u mandorli koju nose 2 anela, a druga 2 su u zraku,
ruku prekrivenih mapulom, klanjaju se Kristu. Lijevo i
desno od Bogorodice stoje 2 anela i obraaju se
apostolima.
3. BIZANTSKI TIP
Oko 6. st. javlja se Krist koji u mandorli sjedi na
prijestolju, ili (poevi od 9. st., a redovito od 11. st.)
sjedi na dugi. U bizantskim prikazima, a tako i u
talijanskima koji se do 14. st. pridravaju bizantske
formule, Bogorodica molitveno uzdignutih ruku, ili
okreui dlanove prema van, stoji uvi- jek u sredini
kompozicije. Na Zapadu (izvan Italije) Bogo- rodica
poinje gestikulirati, okree se u profil, pomie se iz
sredine kompozicije i uklapa u jednu od bonih grupa
apostola, ili posve nestaje. U bizantskom tipu nema 2
ane- la koji se na zemlji obraaju apostolima, a
nema ni motiva sunca i mjeseca, koje Zapad esto
preuzima.
4. ZAPADNJAKI TIP
U 11. st. prvi put se u Engleskoj javlja novi motiv:
Krist uzlazi u nebo, a iz oblaka mu vire samo bose
noge i okrajci halje. U 12 - 13 st. ovaj motiv
preuzima francuska gotika, a od nje Italija u 14. st. U
Njemakoj se rijetko javlja prije 14 15. st.
Bogorodica i apostoli redovito klee, rjee stoje, a na
humku u sredini vide se otisnute Kristove stope (od
14. st.). Krajem 13. st. u Italiji (Cavallini i Giotto) se
ponovno koristi motiv helenistikog tipa Uzaaa, ali
sada Krist uz- lazi u profilu lebdei i bez mandorle,
prate ga korovi anela sviraa, a grupa na zemlji
obogaena je novim sve brojni- jim sudionicima i
klei. U 14. st. u Italiji se oblikuje i kom- pozicija s
apostolima, Bogorodicom, a ponekad i s aneli- ma,
koji zatvaraju krug, okreui lea gledateljima slike.
11. DUHOVI-dogaa se 50 dana nakon Uskrsnua, a
10 nakon Uzaaa. Apostoli se redaju ili zatvaraju
krug u sim. komp. oko BDM (sjedi simb. Crkvu) nad
njima lebdi golubica Duha Sv.Plameni jezici silaze nad
na njih ime dobivaju dar govora razl. jezika. Rijei
prikaz: nema BDM, golubica sjeda na legil s knjigom
Evanelja + lik golubice zamijeni Boja ruka. Bizant
ognjeni kota usred zbora apostola; personifikacija
svijeta u liku okrunjena kralja koji nosi 12 svitaka i
eka pred vratima prefiguracija S.Z. povratak
golubice Noi i izruivanje ploa zakona Mojsiju
12. SMRT BOGORODICE
Tradicionalni termin je "usnue". Kanonski tekstovi ne
govore o tom dogaaju, ve legende i apokrifi, iz
kojih su u ikonografiju uli ovi motivi:

PALMA SMRTI-Arkaneo Mihovil ukazuje se

Bogorodici i 3 dana ranije joj pretskazuje smrt.
Predaje joj "palmu smrti", palminu granu odsjeenu u
raju, koja e je braniti od demonskih zasjeda.
DOLAZAK APOSTOLA-Duh Sveti sakuplja apostole
rasprene po svijetu i oni na oblacima putuju u
Betlehem kako bi prisustvovali Bogoro- diinoj smrti.
BOGORODIINA SMRT-Bogorodica pred smrt
blagoslivlja okupljene apostole, a sv. Ivanu predaje
palmu smrti da je nosi pred njenim mrtva- kim
kovegom. Umiruoj Bogorodici Ivan stavlja svijeu u
ruku i prieuje je (ili je prieuje Krist).
BOGORODIIN POGREB-Mrtvu Bogorodicu nose
apostoli na nosiljci, a na elu povorke sv. Ivan nosi
palmu smrti. idovski sveenik Jefonija svetogrdno
navaljuje na mrtvaku krinju, ali mu arkaneo
Mihovil plamenim maem odsjeca obje ruke. Jefonija
se obraa i zaziva Bogorodicu, pa mu na zagovor sv.
Petra ruke zacjeljuju.
TIPOVI PRIKAZA:
1. BIZANTSKI TIP PRIKAZA
Ovaj je tip prikaza sve do kasnog srednjeg vijeka bio
mje- rodavan i za ikonografiju Zapada. To je velika
sveana simetrina kompozicija: u sredini na odru
lei Bogorodica, a iza nje stoji Krist koji u rukama dri
njenu duu u obliku djeteta u pelenama. Lijevo i
desno stoje apostoli: sv. Ivan kao bradati starac
naginje se do Bogorodice i oslukuje posljednje
kucaje njena srca, sv. Pavao joj ljubi noge, a sv. Petar
je kadi kadionicom. Uz apostole su esto i 3 sveta
biskupa: Dionizije Areopagita, Hijerotej i Timotej. U
zraku su aneli, a ponekad je prikazan i dolazak
apostola na oblacima. Katkada je u prizoru i motiv
svetogrdne ruke idovskog sveenika Jefonije.
2. ZAPADNJAKI TIP PRIKAZA
Bogorodica okruena apostolima umire leei u
krevetu, ili sjedei u krevetu sa svijeom u ruci, ili
pak kleei uz kre- vet. Do 15. st. ona uvijek lei. U
15. st. u njemakoj ikono- grafiji ona umire i kleei,
a od poetka 16. st. ona redovito sjedi, ime se
naglaava da umire bezbolno. Apostoli oko nje mole,
krope je i pretvaraju njenu smrt u liturgiju. U starijim
prikazima po njenu duu dolazi Krist lebdei nad
njom u vijencu kerubina. Krist njenu duu, u obliku
djeteta u rupcu ili medaljonu, odnosi u nebo. U
mlaim prikazima, u kojima se sve vie realistiki
odraava umiranje ugledne graanke kasnog
srednjeg vijeka, Krista vie nema. Pone- kad se
prizoru dodaju 2 udovice, koje su prema legendi
naslijedile njenu odjeu.
TIPOVI PRIKAZA KRISTA
DOBRI PASTIR ikonograf. prikaz Krista kaopastira
kako na ramenima nosi janje ili ovcu simbol ljubavi
prema ljudima
IMAGO PIEATATIS suutne slike Krista
KRIST EMANUEL biz. tip Krist koji je prikazan kao
poprsje golog djeteta to ga BDM nosi u medaljonu
na prsima
KRIST PANTOKRATOR-biz. tip u kome se stapaju
predodbe o Bogu Ocu i Sinu; na prijestolju, nema
rana, krina aureola, desnom rikom blagoslivlja, a u
lijevoj dri knjigu
KRIST VELIKI SVEENIK biz. tip koji dijeli priest
apostolima
OVJEK BOLI prikaz izmuenog i izranjenog Krista
kako sjedi kraj stupa sa svim muilima
upotrebljenima za vrijeme muenja
EUHARISTIJSKI KRIST u sklopu alegor. prikaza
patnikog Krista; k.sr.vijek razgoljen, izranjavan, iz
rana mu izrastaju simb. euharistije: klasovi penice i
vinova loza s grozdovima
MAJESTAS DOMINI sjedi na prijestolju u mandorli
u lijevoj ruci knjiga ivota, desnom blagoslivlja, oko
mandorle tetramorfi

BIEVANJE KRISTA na starijim bievanjima iz

10.st. Krist je odjeven i stoji uz stup, od 12.st. je gol,
a bokove mu prekriva perizoma, isprva je vezan za
stup bono, a kasnije je postavljen frontalno. Stup je
do 12.st. visok i debeo, a od 13.st. ima dva tipa: vitki
i visoki jeruzalemski tip, te niski i masivni rimski tip.
Krista biuju 2(3) krvnika jedan ima bi, a drugi
snop iblja.
BOG nevidljiv, eventualno prikazivan u vidu Boje
ruke. Od 14. st. poinje se prikazivati u ljudskom
obliju s atributima najvie zemaljske svjetovne ili
crkvene vlasti kao sijedi, astan, bradati starac,
nebeski car s platem, krunom, ezlom i globusom.
BOGORODICA
1. IZVORI- Evanelja pruaju relativno malo
podataka o BDM ivotu, ali su legende, poezija,
liturgija i doktrinarne zasade obogaivali njenu
ikonologiju obiljem motiva.
a) KANONSKI TEKSTOVI ETIRIJU EV. I DJELA
APOSTOLSKA
b) APOKRIFI: Jakov protoev. (2. st.), Pseudomatej
ev. (5 - 6 st.), Knjiga o preminuu Bogorodice (3. st.),
Arapsko ev. (6. st.), Evanelje o roenju Blaene
Djevice (9. st.).
c) PATRISTIKA I SREDNJOVJ.EGZEGEZA -koja je
tumaila da se pojedina mjesta u Starom zavjetu
odnose kao navjetaj ili prorotva BDM. Uz ostalo,
tako se oblikovala ikonografija simbola i prefiguracija.
d) DOKTRINE I DOGMATSKE DEFINICIJE O
BOGORODICI
e) DUHOVNA POEZIJA i primjene bibl. tekstova u
liturgiji na BDM blagdane
f) SREDNJOVJEKOVNE LEGENDE O BOGORODICI
g) PRIVATNE OBJAVE MISTIKA I VIZIONARA
prigodom BDM ukazanja
2. KRANSKA IKONOGRAFIJA prikazuje
Bogorodicu u grupama motiva:
1. Ciklus o Bogorodici
2. Ilustracije dogmi o Bogorodici
3. Ilustracije doktrina o Bogorodici
4. Motivi pobonosti prema Bogorodici
5. uvstveni prikazi Bogorodice
6. Simboliki, alegoriki i genealoki prikazi
o Bogorodici
TEMELJNI TIPOVI PRIKAZA BOGORODICE
BDM OD 7 ALOSTI ruke prekriene na prsima,
plae jer sama proivljava materinsku bol zbog muke
i smrti sina; kasnije se uvode i maevi(5/7) koji joj
probadaju srce.
BDM ORANS stoji i ima uzdignute ruke u znaku
molitve
BDM PONIZNA ona koja doji/hrani Isusa
BDM S KLASJEM klasje na haljini simbol
djevianstva; gotiki tip BDM u trudnoi s skupljenim
rukama na prsima
BDM SUUTNA sjeddei lik BDM koja u svom krilu
dri mrtvo Kristovo tijelo nakon skidanja s kria
Krist prvo okomito sjedi u krilu nagnute glave na BDM
koja ne plaetijelo biva posjednuto dijagonalno, pa
vodoravno, nakon ega Krist klizi iz krila na tlo i BDM
mu samo pridrava glavu ili ramena.
BDM ZATITNICA veliki stojei frontalni lik
rairenih ruku kojima dri plat ispod kojeg su
skriveni onikoji trebaju zatitu
BDM NIKOPOIA biz. tip, frontalno sjedi, hijeratska
BDM, objema rukama dri na svojim koljenima ili
pokazuje frontalni lik Krista koji desnicom
blagoslijvlja, a u ljevici dri svitak
BDM TYTERA biz. tip frontalne sjedee BDM
orans u molitvi die ruke, a u okriglom medaljonu
nna prsima nosi polulik Krista

BDM HODEGITRIA biz. tip poprsja ili cijelog lika

BDM koja na lijevoj ruci nosi Krista, a desnom
pokazuje Krista koji desnicom blagoslijvlja, a u ljevici
dri svitak
BDM ELEOUSA biz. tip. BDM s Kristom u naruju,
obino sjedi na njenoj desnoj ruci te priljubljuje svoj
obraz njenom i miluje je
BDM PRIJESTOLJE MUDROSTI sjedea, frontalna,
hijeratska BDM na prijestolju, u njenom krilu
frontalno sjedi Krist koji desnicom blagoslijvlja, a u
ljevici dri svitak
BDM TRENDOUSA alosna jer predvia buduu
muku svog sina
DUH SVETI trea boanska osoba, njegovim
uinkom BDM zaela; siao nad Krista dok se krstio;
nakon uzaaa siao nad apostole u vidu plamenih
jezika. Od 2.st. u vidu golubice (s krinom aureolom
ili svjetlosnom aurom), u obliku plam. jezika; u obliku
aure (Preobraenje), ponekad i u ljudskom liku.
EVANELISTI TETRAMORFI: MATEJ(ljudsko
oblije s kerubom, sjekira), MARKO(krilati lav),
LUKA(krilati vol), IVAN (orao).
KRINI PUT 14 postaja: Pilat osuuje Isusa na
smrt--Isus prima na se kri-- pada prvi put pod
kriem-- sree svoju majku--imun Cireanac pomae
Isusu nositi kri--Veronika prua Isusu rubac u koji on
otiskuje sliku lica--pada drugi put pod kriem--tjei
jeruzalemske ene-- pada trei put pod kriem-svlae ga i napajaju ujompribijaju ga na kri-umire na kriuskidaju ga s kria i polau Mariji u
krilo--polau ga u grob
PROROCI 4 velika proroka: Danijel, Ezekijel, Izaija,
Jermija (odgovaraju 4 evanelista; simboliki se
povezivali s 4 velika crkvena oca: sv. Ambrozije, sv.
Augustin, sv. Jeronim i sv. Grgur Veliki), 12 malih
proroka odgovara 12 apostola.
TIPOLOGIJA teoloko umijee uoavanja
zakonitosti kojom u Bibliji osobe, zbivanja, rijei ili
predmeti iz S.Z. kao pralikovi nagovjeuju i
osvjetljavaju one iz N.Z.
IZVORI: A. LITERARNI IZVORI: 1.BIBLIJA,
2.APOKRIFNE BIBLIJSKE KNJIGE - Spisi pisani
stilom bliskim Bibliji i biblijskim piscima, romansirani
biblijski kan. tekstovi. Radi ouvanja istoe
kanonskih knjiga Biblije, Crkva ih je zabranjivala.3.
LITURGIKA- Liturgijske knjige: slubene zbirke tekst.
koji se itaju i pjevaju u liturgiji, zbirke obreda i
pravila u obavljanju liturijskih ina. 4.PROPOVIJEDIu sr. vijeku se javlja niz prirunika za propovjednike, a
njihova sugestivnost, poetske metafore i zornost
primjera utjecali su na stvaranje ikonograf. shema.
5.ACTA MARTYRUM I LEGENDE"Legenda aurea":
zbirka legendi o ivotima i muenitvima svetaca, o
Kristovim i BDM svetkovinama - najitanije
hagiografsko tivo i glavni izvor zapadne srednjev.
ikonografije. 6. BIBLIA PAUPERUM,
7.HODOAA-esto utiu na prijenos i irenje
pojedinih tema ili cijelih ciklusa, jer hodoasnici ele
u svojoj crkvi imati upravo onakvu sliku kakvu su
vidjeli u nekoj drugoj crkvi.8.RELIKVIJE,9. VIENJA
pojedinih mistika i vizionara (ukazanja) takoer su
izvor ikonografskih tema.
B. LIKOVNI IZVORI- spadaju antike i orijentalne
kompozicije iji je mitoloki sadraj likovno slian
kranskim parabolama ili evaneoskim zbivanjima,
pa ih kransvo preuzima u likovnom obliku, ali im
pridaje posve drugi sadraj. Ovi su izvori bili osobito
jaki u prva 3 stoljea kranstva (kad su se krani
skrivali), te u renesansi, kad se antike kompozicije

preuzimaju zbog "estetskih" razloga. U k. sr. vijeku na

ikonografiju utjeu prizori iz svakodn. ivota, pa se
npr. roenje Kristovo prikazuje kao suvremeni
dogaaj, sa suvremenom odjeom, praksom i
obiajima prigodom roenja djeteta.Na ikonografiju
ranijih razdoblja i bizantskog razdoblja jak utjecaj ima
orijentalna ikonografija, pa e se esto dvorski
protokol i koreografija preuzimati za prikaz Bojeg
velianstva.
VAN STRATEN
IKONOGRAFIJA- eikon+graphein=slika+pisati
opisivanje slike; odreivanje prikazanog i otkrivanje i
objanjenje dubljih znaenja koja je umj. unio u svoje
djelo
IKONOLOGIJA - grana povijesti kulture iji je zadatak
otkriti kulturnu, povijesnu i socijalnu pozadinu tema u
likovnoj umjetnosti i uzevi tu pozadinu kao ishodite
objasniti zato je odreenu temu izabrala odreena
osoba na odreeno mjesto u odreeno vrijeme;
istrauje se drutveni razvoj koji je moda utjecao na
umjetnika
SHEMA ERWINA PANOFSKOG (1892-1968) povjesniar umjetnosti;podijelio ikonografiju i
ikonologiju na 3 faze:predikonografski opis,
ikonografska analiza, ikonografska interpretacija u
dubljem smislu-ikonoloka analiza
PERSONIFIKACIJA - antropomorfni lik koji
utjelovljuje apstraktni pojam;enske figureapstraktni pojmovi enskog roda u lat.i u tal., mogu
biti odjevene ili gole, imati atribute koji posjeduju
odreeno znaenje i iskazuju neto o karakteru i
osobinama personificiranih apstrakcija, mogu imati i
vanjske oznake; pr.krila kod Oca
Vremena,personifikacija= alegorijska figura (Pr. van
Leyden -Prudentia-razboritost, razum- bakrorez)
Razvoj kroz povijestStari Grci poznavali neto
slino; demonska bia, pa bogovi koji su dobili svoje
znaenje- mjeavina boanstva i personifikacije, pr;
Afrodita-plodnost, ljubav. Grke personifikacije se
prenosile preko knji.djela.Grci poznavali, osim istih
apstrakcija, i razne personifikacije konkretnih,
najee iz prirode preuzetih pojmova( rijeke, brda,
Mjeseca)- oni su prirodne pojave promatrali kao iva
bia koja se stoga mogu prikazati kao
personifikacije.Rimljani preuzeli mnoge
bogove/personifikacije od Grka, te proirili ih
dodavajui im personifikacije gradova i
provincija.Rijetko se ve postojeim bogovima davalo
dodatna znaenja.Ranokranski umjetnici kod
objanjavanja pojedine apstrakcije; preuzeli samo
oblik rimskih bogova, odnosno samo aspekt
personifikacije (pr.na ranokranskim sarkofazima
bog Coelus kao utjelovljenje neba).U srednjem
vijeku personifikacije pronalazimo u knjievnim
djelima i njihovim iluminacijama (vana jer tvori
tradiciju na kojoj se temelje renesansne pojave'metaforiko miljenje' pr. Roman de la Rose, 13.st,
Franc.
ALEGORIJE -prikaz neke personifikacije povezan s
jednom ili s vie drugih personifikacija i/ili s jednom ili
vie drugih osoba ili likova; svi zajedno mogu biti
ukljueni u neku radnju
ISTA ALEGORIJA- kombinacije personifikacije koje
su ukljuene u neku aktivnost, prikazuju neku vrst
apstraktnog zbivanja, odnosno ilustriraju neki
apstraktni pojam ili ideju u kojoj je ve sadrana neka
radnja(pr. Vrijeme otkriva istinu, Zagrljaj mira i
pravde)

alegorija nekog grada ili neke

zemlje( pers.nisu ukljuene u radnju)
- pers.grada + apstr.pojmovi koji slave
grad (vojna mo, razvijena trgovina)
prikaz trijumfa
- najee; od kola na kojima sjedi
personifikacija u trijumfu, okruena drugim
personifikacijama
- ve kod Rimljana u trijumfalnim
povorkama konzula i careva
- srednji vijek- rijetko
- renesansa- omiljene povorke,
zahvaljujui Petrarki; I Trionf iz 14.st.
NE-ISTA ALEGORIJA- jedna ili vie personifikacija
kao glavne osobe u kombinacji s osobama i likovima
koji nisu personifikacije ( pov.osobe, sveci i biblijski
likovi, koji se pak mogu i shvatiti kao personifikacije;
Mojsije- pers.Starog Zavjeta)
one koje se odnose na osobu ili obitelj
- povijesna linost okruena
personifikacijama koje simboliki ukazuju na
ivotno djelo dotine osobe ili na
aspekte njegove vladavine ili crte karaktera
alegorije povijesnih dogaaja (rijetke)
mogua pojava likova iz klasine mitologije
problem: ponekad alegorije se sastoje od
mitolokih personifikacija; ne zna se
je li rije o alegoriji ili pripovijesti iz
klasine mitologije
u crkvama i palaama niz slika i skulptura
meusobno povezanih i na velikoj
udaljenosti; ALEGORIJSKI PROGRAMpolazi od teksta to ga je sastavila
uena osoba u kojem su objanjena
znaenja personifikacija kao i njihovi odnosi
veinom stropne slikarije
-

Razvoj kroz povijestPovijest alegorije usporedna s

povijeu personifikacije.Grci- alegorija kao izraajno
sredstvo (alegorija na gr.-rei drukije/govoriti
slikovito).Rimljani- neki primjeri sauvani predajom i
danas.Srednji vijek- alegorija poznata iz iluminacija
knjiga (dogmatske kranske teme, pr.Borba kreposti
i opaina).Renesansa i barok- procvat alegorija, od
Italije se iri Europom( pr. Rubensov ciklus o Mariji de
Medici).18.st.-alegorija gubi duh i originalnost.19.stpotpuni pad zbog realizma.
SIMBOLI-neki predmet, slika, biljka, ivotinja ili neki
znak kojem u odreenom kntekstu pripada neko
dublje znaenje
Goran Hermeren Representation and meaning in
the visual art - daje 3 uvjeta koja moraju biti
ispunjena da bi se radilo o simbolu: mora potaknuti
promatraa da pomisli na neto drugo, a ne na
prikazani predmet, biljku, itd.; za one kojima se
predstavlja kao simbol, moraju znati tono odrediti
njegovo znaenje; ne smije oznaavati ono to
zapravo inae u stvarnosti jest
- moe imati razliita znaenja, ali najee;
apstraktni pojam (pr. paleta s kistom- slikarstvo,
mrtvaka glava- memento mori, smrt)
- moe upuivati na neto konkretnije;
povijesni dogaaj ili pripovijest (pr. Kristova raspea
lubanja u podnoju kria- ime breuljka Golgota
(hebr.-lubanja), ili na legendu o kriu-Krist oslobodio
ovjeanstvo od grijeha zbog Adama i Eve
- simboli to zamjenjuju odreene osobe ili figure
(pr. Jupiter-orao, Krist-riba)
- srednji vijek- razvoj razraenog sustava
kranske simbolike ( znanost o umjetnosti)
- znaenje simbola ovisi o; kontekstu, vremenu i
mjestu gdje se ono pojavljuje
ATRIBUTI - simboli koji su na odreeni nain manje
ili vie vrsto povezani s nekom osobom (sveci,

mitoloka figura, pov.linost) ili

personifikacijomdvostruka funkcija:omoguavanje
promatrau identificiranje neke osobe ili personif. /pr.
Kod sveca; jedan ili vie atributa njegova muenitva;
neto govore o prikazanom liku (upuuju na neku
epizodu iz njegova ivota, na njegov poloaj, karakter
i osobine) /pr. Ljiljan- upuuje na Marijinu istou i
djevianstvo--atr.personifikacija se odnose na
osobine 'karaktera' jer personif.nemaju ivotnu priuiznimka kad atributi nisu biljke, ivotinje ili predmeti;
Venera- Amor (Kupidon), Arkaneo Rafael- Tobija
OSOBNI ATRIBUTI- kad pripadaju odreenoj osobi ili
personifikaciji; jedan ili vie njih (kombinacija atr.
pomae kod identif.)
OPI ATRIBUTI- kad pripadaju nekoj skupini osoba
(tj.nekom zanimanju/funkciji) /pr.kralj-kruna, svetacaureola; pomau promatrau da suze izbor
mogunosti kod identifikacije; kombinacija i opih i
osobnih pomae kod identifikacije (no, neke osobe se
predstavljaju na odreen nain to pojednostavljuje
njihovu identifikaciju)
Razvoj kroz povijest...Egipatski i grki bogovi su ve
bili opremljeni atributima koji su upuivali na
osobine.Grkim junacima se dodavalo atribute
vezane uz njihov ivot i djela (Herkul-lav).
Rimski bogovi- atributi se najee odnose na njihovu
funkciju ili kult.Ranokranska umjetnost- nema
atributa za pojedine osobe; preostali rijeki opi
atributi- aureola i svitak.U 5.st-identifikacija osoba
pomou teksta ili prepoznatljive scene. U 12.stpotreba da se figure individualno razlikuju- atributi
ponovo dobivaju na vanosti.Osobe i figure od
kasnog srednjeg vijeka se gotovo uvijek prikazuju s
atributima.
SIMBOLIKI PRIKAZI-NE-alegorijski prikaz i NEnarativni prikaz, u kojem jedan ili vie simbola imaju
glavnu ulogu, dobri primjeri- mrtva priroda s dubljem
znaenjem /pr. N.L.Peschier-Vanitas
AMBLEMI -od 3 osnovna elementa- MOTO (lemma)
SLIKA (pictura) TEKST (epigram)moto i tekst na
latinskom, polu-knjievna polu-umjetnika
vrsta;zajedno 3 elementa- apstraktna (moralnodidaktina) ideja, ivotno praviloidealan oblikosnovnu misao izraavaju sva 3 el. zajedno (praksatekst rjeenje)
Podrijetlo..utjecaj antikih epigrama, hijeroglifsveti znakovi (15., 16.st, Rim-antiki obelisci sa
hijeroglifima),devize- kombinacija mota i simbola
kojom se prikazuje slogan neke odreene osobe ili
obitelji. Nastale i razvile se u Franc. U 14.i 15.st., te u
Ita poznate od kraja 15.st.
SVECI - STROSSMAYEROVA GALERIJA
SV. NIKOLA tri kese sa zlatnicima ili tri zlatne
kugle; katkad se prikazuje sa sidrom ili laom u
pozadini (zatitnik mornara); katkad mu malo dijete
ljubi ruke ili u prizoru s troje djece u kablu (zatitnik
male djece)
SV. FRANJO ASIKI prikazivan u tamnosmeem
habitu; esto kako od serafa prima stigme; uz stigme
oznake su: lubanja, ljiljan, raspelo, vuk i janje,
simboliki prizri vjenanja sa Siromatvom i primanje
djeteta Isusa iz Marijinih ruku
SV. BERNARD prikazivan u bijelom habitu
cisterciskog reda s knjigom ili perom u ruci; ponekad
s demonom u lancima, s tri mitre do nogu, s
konicom, kapljice Bogorodiina mlijeka kaplju mu u
usta; Krist i znakovi muke kristove odnose se na
njegov spis Meditationes
SV. AUGUSTIN obino u biskupskoj odjei s
knjigom i perom; plameno srce, ponekad probodeno

strelicom; prikaz susreta s djeaiom koji je nastojao

pretoiti more u malu jamocu u pijesku
SV. AMBROZIJE u biskupskoj odori s mitrom i
tapom, u ruci dri knjigi; ponekad u ruci ima bi; s
konicom
SV. ANTUN PUSTINJSKI obino s kukuljicom i
monakim habitom, na lijevom ramenu mu je modro
slovo ''T'', ima taku i zvonce u ruci ili objeeno na
tapou; svinja ga esto prati; esto u rukama dri ili
nogama gazi snop plamenova
SV. ANTUN PADOVANSKI s magarcem koji klei;
odjeven u franjevai habit; u rukama dri ljiljan,
procvjetali kri, ribu, knjigu, plamen; s djeteto,
Isusom na rukama
SV. PETAR MUENIK u habitu dominikanskog
reda, na glkavi mu je rana koja krvari; s palmom u
ruci, s noem ili maem (sredstvo muke) zasjeenim
u glavu ili u rukama
SV. JERONIM u pratnji lava, satac s crvenim
kardinalskim eirom i grimiznim haljama kao
pokornik u pustinji ili peini kako se udara o prsa
kamenom, kako moli ili pie, a u blizini je raspelo,
lubanja i sova
SV. KUZMA i DAMJAN uvijek zajedno, u lijenikoj
odori (duge crvene pregae i lapa); u jednoj ruci dre
posudu s pomau, a u drugoj lijeniku spravu ili
muar ituak
SV. MARTIN u biskupskoj odori, katkad s gu7skom
kraj sebe il u rukama; na konju u vojnikoj odori kako
maem sijee svoj plat kraj sebe da njim ogrne
projsaka
SV. KATARINA prikaz zaruka s Kristom; kota s
otricama, nosi kruinu na glavi kao znak kraljevskog
podrijetla, palminu granu i ma; knjiga
SV. PETAR(aspostol) prikazan kako dri kljueve
neba(zlatni za nebo i eljezni za pakao); u ruci dri
ribu; kraj njega je pijetao, plat jasne ute boje
SV. IVAN (evanelist) nekad kao apostol, nekad
kao evanelist; glavna oznaka orao; uronjen u kotao
vrela ulja ili s aom iz koje izlazi zmija; prisutan na
Raspeu
SV. PAVAO(apostol) ma kojim mu je obrubljena
glava, knjiga il svitak njegovih poslanica
SV. JUDA TADEJ(apostola) toljaga,
helebarda(sjekira) i medaljon s Kristovim likom,
kutomjer,a katkad i kri na dugoj motki.
SV. MATEJ(apostol i evanelist) s kerubom u
ljudskom obliju kako zapisuje Kristove ljuedske
pretke; s krilatim ovjekom, s kesom ili vreom
novaca, s knjigom i perom; katkad mu aneo
pridrava tintarnicu; sjekira
SV. MATIJA (apostol) u prizoru izbora kockom,
bradva(helebarda, sjekira), koplje ili ma
SV. IMUN (Kananej, apostol) pila, ponekad
klupko zmija
SV. FILIP(apsotol) kako nosi latinski kri
privren na vrhu tapa ili trstike; ponekad kri
uobliku slova ''t'', zmaj do njega
SV. TOMA(apostol) zidarsko ravnalo ili kutnik
SV. ANDRIJA(apostol) x Andrijin kri
SV. BARTOLOMEJ(aspotol) velik no posebna
oblika, s ljuskom koom prebaenom preko ruke
SV. JAKOV MLAI(apostol)- s toljagom
SV. JAKOV STARIJI (Apostol) na konjus zastavom u
rukama; s hodoasnikim tapom, plosnatom
koljkom(''jakovskakapica'') i tikvicom; ponekad u
ruci svitak, a na njemu lanak vjerovanja koji svjedoi
o Kristovom utjelovljenju
SV. LUKA(evanelist) krilati vol; knjiga Evanelja,
slika Bogorodice koju dri u ruci li izrauje
SV. SEBASTIJAN kao mladi naga tijala, privezan
uz stup i sav izboden sterllicama, ponekad svezan za
stablo
SV. MARGARETA sa zmajem kojega gazi nogama
ili stoji neozlijeena kraj njegovih otvorenih ralja;
esto dri kri u ruci i nosi krunu i mueniku palmu

SVETA OBITELJ Bogorodica, Isus( kao djeak),

Josip; povezana s prikazom SV. Trojstva tako da nad
Isusom lebdi golubica Duha Svetoga, a nad njom se s
neba javlja lik Bog aOca koji blagoslivlja; genre scena
u kui ili u tesarskoj radionici Sv. Josipa
SV. JOSIP ljiljan, stolarski kutomjer, krletka (ili
koara) s golubicama prikazuje Isusa u hramu,
fenjer(u noi Roenja), dijete Isus na rukama,
bavica, pila (kao alat), strugalica, svijea koja
gori(Roenje), putniki tap(bijeg u Egipat),
procvjetali tap, vijenac od rua
SV. DOMINIK u habitu dominikanskog reda;
krunica koju prima od Bodorodice, esto do njega pas
s upaljenom bakljom u gubici; zvijezda na elu il
zvijezda u aureoli; hljepi kruha, ljiljan
SV. KATARINA SIJENSKA u habitu dominikanskog
reda; stigme koje je primila u Pisi; esto dri u ruci
kri povrh kojega je ljiljan ili srce; katkad u ruci
krunica i na glavi trnova kruna; zaruke s Kristom
SV. BENEDIKT s bujnom bradom, esto bijelom; u
benediktinskom habitu izvorne crne boje ili bijele
boje reformiranog benediktinskog ogranka; kao opat
ima tap i opoatsku mitru; golubica, kristalna aa sa
zmijom lil razbita aa iz koje se prolijeva vino;
gavran; ka
iprst stavljen na usta; razbijena posuda; u drutvu
dvojice mladia Maura i Placida; sa sestro m
Skolastikom ili s knjigom pravila na kojoj pie
''Ausculta, o fili, praecepta magistri''
SV. STJEPAN MUENIK kao mladi odjeven u
akonsku dalmatiku, dri palmu muenitva, komadi
kamenja(kamenova), esto sa SV. Lovrom
SV. CECILIJA sluajui glazbu, pjevajuiili svirajui
glazbalo; orgulje, ponekad tri oiljka na zatiljku; na
glavi il u njenoj blizini; esto joj je kruna od bijelih i
crvenih rua
SV. JURAJ mladi golobradi ratnik odjeven u hlamidu
i oklop, s kopljem i titom u rukama, u dvorskoj ili
liturgijskoj nonji s kriem u ruci; u nevojnikoj nonji
drei u ruci palmu; kao vitez, rjee stojei, ee
kao konjanik odjeven u suvremenu nonju ratnika
opremljen titom i kopljem kojim ubija zmaja; mlad i
bezdbrad, duge valovite kose; koplje sukani ma,
ti(bijeli s crvenim kriem), bijela zastava s
naslikanim crvenim kriem, zmaj, jae na bijelom
konju; koa kriar s crvenim kriem na haljini; u ruci
proljetno zelenilo, grane; na konju kopljem probada
rastvorene ralje zmaja koji lei na tlu i repom oplie
konmju stranje noge; u pozadini klei i moli
okrunjena kraljevna,a na gradskim zidinama
promatraju bitku kralj, kraljica i puk
SV. ANA dijete Isus u ruka,a
SV. IVAN KRSTITELJ kao dijete ( kovrave kose, s
janjetom, u igri s malim Kristom pod okriljem
Bogorodice); kao isposnik(mrav, opaljene koe,
razbaruene brade i kose, odjeven u haljinu od
devine koe, opasan remenom, bos; u ovje ili kozje
runo koje mu see do lakata i koljena; neki put i
tigrovo krzno); na Posljednjem sudu(odjeven u
grimiznu halju), u bizant prikazima( ima krila kao
aneo);atributi: pladanjs odsjeenom glavom; kale s
malom figurom golog Krista; sae meda; Janje Boje s
Kriem (na ruci: u medaljonu ili u naboru haljine il
pak polegnuto na knjizi), kri od trstike sa svitkom na
kojem pie ''Ecce Agnus Dei''. esta poza Ivana
Krstitelja je uzdignuti kaiprst kao poza onoga koji
navijeta., pojavljuje se na Krtenju i Raspeu
SV. MARIJA MAGDALENA alabasterska posuda s
pomau, kako dri posudu u uruci; posuda do njenih
nogu il je pridrava aneo koji joj pomae; s dugom
kosom koja prekriva cijelo tijelo; aneli je nose prema
nebu da primi o9krepu; raspelo i lubanja; stajala pod
kriem plaui; svjedok polaganja u grob; s dvjema
Marijama nosi mirodije i pomast na Isusov grob
prva dojavila uenicima vijest o Uskrsnuu
UVOD U LEKSIKON

IKONOGRAFSKA TOPOGRAFIJA:
1. Poloaj koji likovno djelo zauzima u
prostoru, odnos slike i arhitekture uz koju je vezana
2. Slijed i raspored sadraja s obzirom na
liturgijsku (scenografsku) funkciju slike
3. Prostorni odnos prikaza prema gledatelju,
komunikacijski razlog smjetaja i psiholoki efekt
5 IKONOGRAFSKIH METODA:
1. GOVOR SIMBOLA - Katakombno slikarstvo i
sarkofazi, 2-6 st. Ikonografska perspektiva.
2. SIMBOLIKE SCENE- Javljaju se kad i simboli,
prevladavaju do kraja razdoblja i nastavljaju u
predromanici. Ikonograf. perspektiva.
3. METODA REDUKCIJE-Reducirana scena, utemeljena
u ranom
kranstvu, dominantna je u romanici.Perspektiva je
vertikalna.
4. NARATIVNA METODA - Razvija se u gotici, 13. i 14.
st. kao izraz gotikog humanizma i okretanja prema
stvarnosti. Perspektiva je obrnuta.
5. METODA SIMULACIJE- U renesansi, otklon od
religioznog prema svjetovnom. Perspektiva je
geometrijska.