GLJIVE LISTICARKE

Agaricales
Ove gljive imaju trusiste s donje strane klobuka u
obliku listica (lamela), koji se rad ijalno pruzaju od
strucka prema rubu klobuka. Dok su posve mlade,
neke su listicarke omotane kozastim ovojem , koji
se razvijanjem klobuka razdere. Ostaci takvog ovoja vide se cesto oko dna strucka kao krpast obojak,
a ponekad i na povrsin i klobuka kao pahuljaste
bradavice iii krpice. U nekih vrsta postoji i druga
kozica, koja prekriva donju stranu klobuka i ostavlja, kad se razdere, na gornjem dijelu strucka p rstenak iii rukavac. Neke listicarke imaju oba spomenuta ovoja (rod Amanita) , neke samo prstenak (Macrolepiota, Agaricus) , a vecina nema ostataka nijednog ovoja.
U nasoj zemlji raste vise od 1000 vrsta glj iva koje
pripadaju redu listicarki. Suvremen i mikolozi listicarke dijele u vise samostalnih porod ica. Nekol iko
je stotina listicarki jestivih iii neskodl j iv i ~ , dok se
svega dvadesetak njih smatra izrazito otrovn im . Jestivost i pregrambena vrijednost mnogih vrsta listicarki nije jos ispitana ni poznata. Ob icno se drfi
da su jestive one vrste u koj ih su listici plavi, ljubicasti, zuti iii crveni i koje SU ugodnog okusa. Treba
se, naprotiv, kloniti gljiva s b ijel im listi6ima i s
neugodnim, ostrim mirisom , jer medu takvima ima
jakih otr.ovnica. Razumlj ivo je da to pravilo ima i
iznimaka, zbog cega svaku listicarku treba tocno
odrediti i prepoznat! prije nego sto je odaberemo za
jelo. Treba istaci da otrovne listicarke nemaju zajednickih svojstava ni vanjskih obiljezja po kojima
bismo itil sa sigurnoscu mogli raspoznati i razdvojiti
od jestivih.
Osim po ve6 spomenutim ostacima ovoja, pojed ine vrste listicarki razlikujemo i po drugim osobinama i vanjskim znakovima: po boji, obliku, velicini,
debljini, povrsini, zilavosti klobuka i strucka, po
obliku, gustoci , sirini, tvrdoci , lomljivosti, smjestaju
i boji listica, po cvrstoci , boji, mirisu i okusu mesa,
po prisutnosti mlijecnog soka i po boji trusaka
(spora), koje padaju s listica u obliku razlicito obojenog praha.
Evo nekih karakteristika vaznijih rodova listicarki, kojih su jestivi pripadnici opisani u ovoj knjizi :
Rod ovojnjace - Amanita obuhvaca dvadesetak
vrsta. Sve rastu na zemlji. Ono strucka im je gomoljasto odebljalo i omotano ovojem, a na klobuku
cesto nose njegove ostatke. Na strucku obicno imaju prstenak. Listici su mekani i slobodni od strucka,
a otr.usina je uvijek bijela. Pored jestivih vrsta koje
su ovdje opisane, tom rodu pripadaju i tri smrtno

otrovne gljive: zelena pupavka - Amanita phal/oides (Vaill. ex Fr.) Seer., siljasta pupavka -Amanita
virosa Lam. ex Seer. i kod nas vrlo rijetka bijeta
pupavka - Amanita verna Bull. ; takoder i nesto
manje otrovne muhara - Amanita muscaria (L. ex
Fr.) Hooker i panterovka - Amanita pantherina
(D .C. ex Fr.) Seer. Sve te otrovnice imaju bijele
listice.
Suncanice - Macrolepiota. Rod obuhvaca vecinom dobre jestive vrste. Ove gljive imaju pomican
prstenak, a nemaju ovoja. Listici su im tanki i slobodni , a klobuk na povrsini ljuskav i lako se odvaja od
strucka.
Pecurke - Agaricus. Pripadnici ovog roda ubrajaju se medu najkvalitetnije jestive gljive. Mnoge
vrste po obt iku jako variraju . Listici su im ervenkasti, starenjem postaju sve tamn iji. Otrusina im je
crvenosmeda. Na strucku nose kozasti prstenak.
Rastu na zemlji .
Gnojistarke - Coprinus. Njezne i krhke vodenaste gljive kratkog zivota. Rastu vecinom na smetistu , gnoju ii i na humusu , u zbijenim skupinama.
Listic i im se ubrzo razvodne u crnu tekucinu . Otrusina im je crna. Jestive su samo posve mlade .
Plosnatice - Collybia. Klobuk im je tanak, isprva
uvijenog ruba. Strucak je zilav, obicno vretenast i
pri dnu zaboden u tlo kao korijen . Gotovo su svi
pripadnici tog roda jestivi , ali za prehranu nemaju
ve6e vrijednosti, jer nisu ni izdasn i ni posebno
ukusni.
Camavke - Marasmius. Malene, zilave, kozasto-mesnate aromaticne gljive s tankim struckom . Za
suse brzo uvenu, a ovlazene se opet oporave. Za
jelo mogu sluziti samo ve6e vrste, a sasvim sitne
nemaju vrijednosti. U osusenom stanju mogu sluziti
za zacin. Nema ih otrovnih.

Vitezovke - Tricholoma. Snazne i mesnate gljive

bez prstenka i ovoja. Listici su uz strucak zaokruzeno izrezani. Klobuk i strucak su jednake konzistencije, sa cvrstim i jedrim, ali ne i krhkim mesom.
Rastu na tlu, ve6inom u krugovima. Vecina vrsta
ovog kod nas rasirenog roda su j~stive , ali ima i
nejestivih i otrovnih.
Grmace - Armillariella. Jestive gljive, koje rastu u
gustim skupinama na panjevima iii na ko r.ijenju
drveca. Neke na strucku imaju prstenak.
Grlasice - Clitocybe. Listici im silaze niz strucak
iii SU siroko prirasli. Strucak je vlaknast. Rastu
pretezno u krugovima. Uz jestive ima i otrovnih .
Brasnjace - Clitopilus. Ukusne gljive slicne prethodnom rodu. Strucak im je ekscentrican i mesnat.
Rastu na zemlji. Nema ih otrovnih.

23

BLAGVA
Amanita caesarea (Scop. ex Fr.) Pers. ,e x Schw.

Drugi nazivi : blagar, knezica, kneginja, knez, knezi ,

carevka, jajara, jajce, skripac, zerdana, karzelj .
Gljiva naraste do 16 cm visoko . Ima glatki, 8-15 cm
siroki klobuk lijepe narancastocrvene boje. Na klobuku, 5 kojeg se koi:ica moze lako odvojiti, ponekad zaostane bijela krpica od rastrganog omota1
Listici SU zlatnozuti , dosta gusti , prema obodu s1r1.
Strucak je i:ut, do 2 cm sirok, valjkast , osim u
donjem dijelu, gdje je gomoljast i obavijen rastrg anim lb ijelim obojkom . Na go1
r njem dijelu strucka
nalazi se zut, spusten , ponekad uzduzno naboran
ru lk avac. Meso je gljive bijelo. ispod kozice klobuka
iuto i ne mijenja boju .
Blagva raste po svjetlijim sumama i travom obraslim cistinama od juna do septembra.
nasim je
toplijim krajevima prilicno rasprostranj ena, dok je u
zemljama srednje i sjeverne Evrope rijetka.
Miris je gljive slab i neizrazit, a okus blag i ugodan. Ovu lijepu i ukusnu gljivu cijenili SU vec sta ri
Rimfjani kao osobitu poslasticu i prozv,a li je >> fun gorum princeps << (gljivlji knez). I danas blagvu mnogo uzivaju u ltaliji. Blagva se moze za jelo priredit i i
sirova, kao salata.

U mnogim nasim krajevima blagvu poznaju i beru , sto se vidi i po velikom broju narodnih imena.
Donose je i na trg . Za'b iljezeni su , medutim , i slucajevi trovanja zbog zamjene s otrovnom muharom Amanita muscaria (L. ex Fr.) Hooker. lpak, ove se
dvije gljive medusobno toliko razliku ju da ih nije
tesko raspoznati, pa do zamjene moze doci samo
krajnjom nepaznjom. U muhare je klobuk zarko
crven i prekriven velikim brojem bijelih bradav1ca.
Listici i strucak muhare bijel i su, dok su u 1
blagve
obojeni zuto . Listici blagve smocen i u vodi obo je
vodu zuto od oslobodenih spora i od zutog. u '110t1
topljivog pigmenta. Blagvi je po 1zgledu dosta si 1cna i zlatna krasnica - Russu/a aurata With . ex Fr.;
to je dobra jestiva gljiva, pa eventualn a zamjena
nije opasna; u ovoj je knjizi posebno pr1kazana.

D. V.

Blagva (Amanita caesarea)

Krivonoske - Pleurotus. Snazne, mesnate gljive,

koje rastu gotovo iskljucivo na drvecu. Strucak im
je ekscentrican, postrance nasaden iii ga uopce
nema.
Mlijecnice - Lactarius. Cvrste i mesnate gljive,
koje kod ozljede ispustaju bijeli iii razlicito obojeni
mlijecni sok. Listici su im nejednako veliki. Rastu
samo na zemlji. Ima ih dvadesetak jestivih, a nekoliko je sumnjivih i otrovnih.
Krasnice - Russula. Lijepe, cvrste i mesnate gljive, slicne prethodnom rodu, samo bez soka. Obicno imaju zivo obojen klobuk, snazan bjelkasti strucak i krhke listice. Meso im je zrnate (nikada vlaknaste) strukture, a klobuk se tesko odvaja od
strucka. Ima ih oko 35 jestivih, a nekoliko je nejestiv,i h i otrovnih. Smatra se da su jestive sve one
krasnice koje imaju blag i ugodan okus, dok su one
ostrijeg okusa sumnjive. Kako je boja klobuka u
mnogih vrsta ovog roda vrlo promjenjljiva. i strucnjaku je ponekad tesko utvrditi o kojoj se vrsti radi.

Puzevice - Hygrophorus. Jestive gljive s razmaknutim listicima vostanog izgleda, koji se spustaju
niz mesnati strucak; ovaj se ne moze razdvojiti od
klobuka. Vecinom su vlazne, sluzave iii ljepljive.

24

BISERKA
Amanita rubescens (Pers. ex Fr.) S. F. Gray
Drugi naziv: bisernica.
Gljiva naraste 10-14, izuzetno do 20 cm visoKO .
Klobuk je dosta promjenljive boje, no najcesce 1e
crvenkastosmed, pokriven svijetlim bradavicast1n1
ostacima povoja, koji su prema sredin i gusci . Kod

mlade je gljive klobuk zaobljeno konican iii okrugao, 8 kasnije po~taj~ zvonast iii se posve rasiri (do
15 cm). Strucak 1e Jednake boje kao i klobuk, iii
nesto svjetliji, 1-2,5 cm sirok, prema vrhu tanji, s
velikim bjelkastim, rjede crveno obrubljenim rukavcem; iznutra je supalj iii ispunjen mekom pamucastom srcikom. Prema dolje prelazi u gomolj, na
kojem se ponekad vidi i nesto tragova povoja, u
obliku ljuskica, obrucastih nabrekliAa iii krpa. Listici SU mnogobrojni, gusti, Siroki , bijeli, kasnije j
crvenkasti. Meso je bijelo i bez mirisa. Odlupimo Ii
koiicu s klobuka, mesa ce lagano pocrvenjeti . Strucak i listici takoder na pritisak poprime blijedu
crvenkastu boju .
K0d nas ovu gljivu nalazimo vec od konca maja
sve do oktobra. Raste najvise po vlaznim sumama,
listopadnim i crnogoricnim , sve do 1500 m nadmorske visine. Veoma je rasprostranjena.
Biserku mnogo beru , uzivaju i cijene u Francu skoj, Engleskoj i ltaliji , dok su je Nijemci dugo
smatrali otrovnom . Pokazalo se, medutim, da je i
ova gljiva jestiva i ukusna, ali joj se prije kuhanja
mora pazljivo skinuti kozica s klobuka. Smije se
uzivati samo skuhana, jer sadrzi hemolizine, koji se
Aa visoj temperaturi (70 C) raspadaju . Okus sirove
gljive isprva je blag , a kasnije grize u grlu .
Biserka se najcesce prireduje kao salata. U Engleskoj je uzgajaju za zacine i umake.
Strucak ove gljive vrlo brzo rastoce crvi , pa treba
pri branju obratiti na to paznju i crvljive primjerke
odmah baciti. Paziti treba i na to , da je ne zamijenimo s otrovnom panterovkom -Amanita pantherina
D. C. ex Fr. , koja ima bijeli i tanji strucak. Od ove
gljive i od ostalih amanita jestiva se biserka lako
raspoznaje i po tome, sto joj meso na prelomu iii
pod pritiskom pocrveni.

v.

Biserka (Amani ta rubescens)

Siva ovojnjaca (Amani ta vaginata)

B . T.

SIVA OVOJNJACA
Amanita vaginata (Bull . ex Fr.) Quel .
Drugi nazivi: hmeljarka, pisanica, pisana noznicarka, preslica.
Klobuk je zvonast, kod starije gljive spljosten, 4-1 O
cm sirok, sa izbocinom u sredini ; obicno pepeljastosiv, na rubu radijalno izbrazdan. Listici su slobodni i bijeli . Strucak je vitak, 6-12 cm visok i do 1 cm
sirok, lomljiv, njezniji u gornjem dijelu, supalj , obicno nesto svjetlije boje od klobuka. Na strucku nema
prstenka, za razliku od vecine drugih pupavki (amanita), a dno mu je obavijeno bijelim obojkom. Mesa
je bijelo, slatkasto, ugodnog mi risa.

25

Raste po Jjeti i jeseni u listopadnim sumama i na

travnjacima sve do blizu 2000 m nadmorsk,e visine.
Poznata je u vise varijeteta koje se razli kuju po boji
klobuka; ta moi:e varirati od bijele do narancastoi:ute i ljubicastosive. Neki autori pojedine varijetete
smatraju odvojenim vrstama.
Siva ovojnjaca smatra se veoma ukusnom jestivom gljivom; medutim, treba je prethodno dobro
prokuhati i vodu odbaciti. Zbog slicnosti s otrovnim
pupavkama za jelo Je smiju brat1 samo dobri poznavaoci. Pored toga sto nema prstenka, od otrovnih
pupavki razl1kuje se 1 po tome sto joj dno strucka
nije do te mjere odeblJalo.
1

SUNCANICA
Macrolepiota procera (Scop. ex Fr.) Sing .

Drugi nazivi: suncobran, sugavica, strnjaki , srndakusa, kozara, parazol.

Suncanica (Macrolepiota procera)

0.

v.

Pecurka (Agaricus campester)

v.

26

Klobuk je kod mlade gljive zatvoren, na dugom

tankom strucku. KasniJe se otvori poput k1sobrana i
rasiri do 30 cm . Boje je bjelkastosmede, sa smed1m
iii crvenkastosmedim ljuskama, u sredini najcesce
ispupcen i prekriven smedom ljuskastom prevlakom, na rubu cehav. Listici su b11eli, meki i gusti,
ovratnikom odijeljeni od strucka Strucak naraste i
preko 30 cm, vitak je, zilav i vlaknast, iznutra supalj ,
na povrsini bjelkast s prstenastim smedim sarama,
pri dnu gomoljasto odebljao; ne da se odvojiti od
klobuka. Pri vrhu strucka nalazi se dvostruko
obrubljen, cvrst i pomican prstenak. Mesa Je b11elo,
mekano i ne mijenja boju.
Suncanica je najvisa i vjerojatno najljepsa glj iva
nasih suma. Raste najcesce po svijetlim bJelogoricnim sumama i cistinama, a nalazimo J9 od juna do
oktobra. U nekim se zeml1ama i uzgaja.
Suncanica se smatra jednom od nasih najukusnijih jestivih gljiva. Za jelo mogu sluziti mlad1 , JOS
nerastvoreni iii polurastvoreni klobuci; obicno se
prireduju panirani. Strucak je previse zilav. Meso
mlade gljive ugodnog je okusa i mirisa po IJeSnJac1ma iii bademima, pa ga neki jedu i u sirovom stanju .
Klobuci ove gljive ponekad se kod nas prodaju na
trgu pod pogresnim nazivom >>pecurke<<.
Suncanici je srodna crvenkasta suncanica - Macrolepiota rhacodes (Vitt.) Sing. Nizeg je rasta 1
debljeg strucka, na kojem nema prstenastih sara.
Mesa joj na prerezu najprije po~uti, a zatim postaje
crvenkasto i smede. Ova gljiva raste po ljeti i jeseni
u listopadnim i crnogoricnim sumama, a i na kultiviranom tlu. Jestivi su samo klobuci.

lzgleda i takoder jestiva oguljena sun~crolepiota excoriata Schff. ex Fr., koja

eran rub klobuka, a raste ponajcesce na
pasnjacima i na kultiviranom tlu.

CUR KA
Agaricus campester (L.) Fr.
Drugi nazivi: prava pecurka, livadna pecurka, pecurak, pecurva, kaluderka, rudnjaca, sampinjon .
Klobuk je u ~lade gljive okruglast, a kasnije se
polukuglasto 111 zvonasto rasiri 1 preko 1o cm . Pokriven je glatkom i cvrstom , bjelkastom iii smedastosivom kozicom, koja se lako skida. Listici su
gusti, isprva bjelkastoruzicasti , a starenjem gljive
postaju smederuzicasti i tamnosmedi . Strucak je
bijel, u mlade gljive pun , 6- 8 cm dug i do 2 cm
sirok, na podnozju ponekad nesto odebljao. Na
gornjem dijelu strucak nosi odmaknut, bjelkast, na
rubu cesto krpasto razderan prstenak. Meso je bijelo, meko i njezno, a kasnije se , narocito pritiskom ,
slabo zacrveni ; ugodnog je m irisa i okusa.
Pecurku nalazimo od maja do novembra, obicno
u skupinama, medu niskom travom poslije kosidbe,
po livadama, tratinama, pasnjacima, sumskim rud inama i vrtovima, najvise na mjestima nagnojenim
konjskim gnojivom i gdje pase stoka. Nekih godina
izraste u velikoj mnozini , dok je drugih godina
rijetka.
Pecurku su zbog osob itog okusa mnogo cijenili
jos stari Rimljani . Smatra se jednom od nasih najboljih jestivih glj iva, a mnogo se bere i uziva i u
drugim zemljama. Moze se jesti i sirova. lako cesto
varira po obliku i izgledu , lako se moze raspoznati i
razlikovati od slicn ih otrovn i h vrsta. Kod branja u
blizini suma nepaznjom b i se mogla zamijeniti s
otrovnim pupavkama, u kojih su listici bijeli (nikada
crvenkasti iii smedi), a strucak pri dnu omotan
zavojem i gomoljasto odebljao. Treba biti posebno
oprezan kod branja sasvim mladih primjeraka sa
jos zatvorenim klobucima, jer je u tom stadiju pecurka teze raspoznatljiva , te ju je lakse zamijeniti s
otrovnim pupavkama. Najveci broj smrtnih otrovanja gljivama pripisuje se upravo takvim zamjenama.
Pod nazivom Agaricus campesterdanas se oznacuje citav niz varijabiJnih oblika te gljive, a ponekad
i vise srodnih vrsta. Medu njima je najpoznatija
dvotrusna pecurka iii sampinjon - Agaricus bisporus (Lge.) Sing. , koja se naveliko proizvodi uzgajanjem na konjskom gnoju . Za kulturu sampinjona
najpogodniji su napusteni rudnici i podzemni prokopi.

..

Sumarica {Agaricus silvaticus)

0 . V.

SU MARICA
Agaricus silvaticus Schff. ex Seer.
Drugi naziv: sumska pecurka.
Klobuk je u ove pecurke pokriven sitnim zutim iii
crvenosmedim ljuskama. lsprva je zvonast, kasnije
rasiren i u sredini izbocen, do preko 10 cm sirok, na
rubu obicno istrgan. Listici su tanki, sivkasti, kasnije crvenkastosmedi; na pritisak pocrvene. Strucak
je vitak, bjelkast, w pocetku ispunjen spuzvastom
srcikom , ubrzo iznutra supalj, sa tankim, sirokim ,
isprva bjelkastim, a zatim smedastim prstenkom.
Meso je njezno, bjelkasto, na prerezu postaje crveno kao krv.
Gljiva raste od augusta do oktobra, osobito po
crnogoricnim sumama i na vapnenastom tlu. Najcesce je nalazimo pod smrekama, a rjede u mijesanim sumama.
Meso je sumarice gotovo bez mirisa. Dobro je za
jelo, mada nije tako ukusno kao u prethodno opisane vrste. Mlada gljiva moze se jesti i sirova. Sumari. ca pripada medu one rijetke gljive, koje sadrze
dosta vitamina C.

27

LIPIKA
Agaricus arvensis Schff. ex Fr.
Drugi nazivi: poljska pecurka, lokvic.

Lipika (Agaricus arvens1s)

D. V.

Anisova pecurka (Agaricus s1/v1cola)

D. V.

Gljiva je srodna prethodnim vrstama p ~L1rk1 . Od

prave se pecurke razlikuje po obliku klobuk koji i
isprva cunjasto zvonast, a kasnije se rasiri i LI sr di
ni izboci i Ii udu b1 Klobu k i strucak na cioci i r 1 o ll t .
Strucak je u lip1ke 10-15 cm visok 1 iznL1tr lApalj .
Prstenak je sastavljen iz dva sloja : gornjeg, t rikog i
donJeg koJ1 je deblji 1 cesto zvjezdasto r, scijep r1 .
Meso ima ugodan mir1s po ar1isu .
Raste od jula do oktobra po pc snjacima I poljlma.
najvise uz rubove crnogor1cnit1 suma. Cesto bud
crvljiva.
Lipiku ubrajamo u nase najbolje jestive gljive.
Dobra je i sirova, pr1redena kao salata. Dok je nilada, slicna je nek1m vrstama pupavki koje cesto
dolaze na istom stanistu Buduci da lipika r11nogo
varira u obliku, vazno je da je s,1kupljac c.iolJro
poznaje i da bude na oprezu, kako ne bi doslo do
zamJene. Strucak JS u pupavk1 omotan zavojem i
gomoljasto odebljao
U nasim sumama raste jos jedna pecurka s miri som po anisu. To je anisova pecurka - Agaricus
silvicola (Vitt.) Sacc. Ta gljiva takoaer ima dvostruki
prstenak, a klobuk JOj Je 1sprva bijele, a poton1 iLJte
boje. Anisova pecurka je izvrsna za jelo ; moze se
jesti i sirova. I kod ove pecurke treba paziti da je ne
zamijenimo s otrovnim pupavkama, posebno s bljelom pupavkom - Amanita verna Bull .; ta se sn1rtno
otrovna gljiva maze na61 na 1stom stani~tL1, iako je u
nas rijetka.

VILOVNJACA
Agaricus perrarus Schulz.

28

1r

Velika gljiva s valovito rasirenim, ZLtti111, u sredini

smedim, preko 20 cm sirok1m klobL1kom, koji je
pokriven finim zuckastasmed1m vlaknastim ljLISkama. Strucak JS bjelkast. pahuljasto cet1av, pri dnu
odebljaa i dubaka ukapan u zemlju, supalj, a na
pritisak postaJe zuckast. Na gornjem dijelu nosi
sirak, spusten rukavac, kaJi se kasnije izgubi i
ostavlja samo crtasti trag . L1stici su isprva bjelkasti ,
no uskoro patamne i postaju sn1edasti. Mesa je
bjelkasta iii zuckasto, mirisa i okusa po aniSLJ .
Raste Od juna do aktobra U SkL1pinan1a, cesto i LI
krugovima, asobito po crnogoricnim, sn1rt"'kovir11
sumama. U bjelogoricnim sumama slabije je razvijena i dolazi pojedinacno .

pu jestivu gljivu prvi je opisao i dao . .

~"'~~anin S. Schulzer.
JOJ
fa6i je slicn.a gole~a pecurka - Agaricus
~"""' Fr. Za razl1ku od v1lovnjace ima pun strunema po~ebnog mirisa; u te su gljive ljuske na
lobuku tamn11e smede, a mesa na pritisak 'posmedf. I ta je pecurka dobra za jelo.

VELIKA GNOJISTARKA
Coprinus comatus (Mull . ex Fr.) S. F. Gray
Drugi nazivi: ljuskava gnojistarka, jarcici.
Klobuk je u pocetku cilindrican iii jajast i kao pritegnut uz strucak, kasnije zvonast, 3- 6 cm sirok, do
10 cm visok, pri dnu smed i ljepljiv, pokriven bjelkastosmedim , debelim i sirokim ljuskama. Listici SU
oko 1 cm siroki , gusti i bijeli , pri rubu i ruz icasti, no
ubrzo potamne, te se na kraj u posve razmoce u
crnu tekucinu koja polako kaplje na zeml j u. Stru cak je 10-20 cm visok, b ijel , svilenast i supalj, pri
dnu ponesto gomoljast, sa sitn im , pom icn im prstenkom. Meso je tanko i bijelo, slabog i ugodnog

m1r1sa.
Gljiva raste od pocetka ljeta do novembra na
dobro gnojenoj vrtnoj zemlji , na pjeskovitom i vapnenastom tlu, po vlaznim sumama, jarcima, grabama, smetlistima i livadama.
Vrlo je dobra za jelo . Po ukusu smatraju je ravnom pecurki . Po m isljenju nekih autora, gnojistarka
je poslije blagve najbolja jestiva glj iva. Jesti se
mogu samo mlad i, jos zatvoren i klobuc i i to neposredno posl ije branja. Starije glj ive s ruz icasto obojenim listicima ne treba brati . Da b i se usporilo
prebrzo sazrijevanje gljive, preporucuje se odmah
poslije branja okretanjem odvoj it i strucak od klobu ka. Ako se gljiva ne maze prirediti za jelo ubrzo
nakon branja, treba je bar prokuhati u slanoj vodi ;
takva se moze prirediti i kasn ije. Ovoj je gljivi srodna i veoma slicna jajasta gnojistarka - Coprinus
ovatus Schff. ex Fr. Ta je vrsta nesto manja, a dok je
mlada, takoder je jestiva.

Veli ka gno1istarka (Coprinus comatus)

B T.

Prava g noJ istarka (Coprinus atramentarius)

D. V.

PRAVA GNOJISTARKA
Coprinus atramentarius Bull . ex Fr.
Drugi nazivi: naborana gnojistarka, sivi jarcici.
U mlade gljive klobuk je jajast, u sta.~ijih zvonast,
radijalno naboran , do 7 cm Sirak ; kas.n1ie ~e ~~ rubu
rascijepa . Soja klobuka moZe varirat1 od IJub1castoI

29

vosmede do blijedosive iii zuckaste n

e klobuk neSto tamniji. ListiCi su Sir~k a1
19lkas~i. no .u brzo postaju tamniji , crveno ~
f na kra1u crn1, te se razvodne u crnu tekuc _
w. StruCak je bijel, valjkast, gladak, u poCetku pu~.
svflenast, do .14 cm v1~ok ;. kasnije posta1e tamniji i
iznutra supalJ. Uz ~trucak JS prilegnut mekan i bjelkast prste~ak, kOJI ~e kod razvijen1je gljive izgubi. Meso Je tanko, 1sprva pepeljastosivo, kasniJe
bijelo, bez posebnog mirisa i okusa.
~va gnojist~rka raste ~ proljetnim i jesenjim mje~?c1ma, pret~zno u gust1:n skupinama iii u sveznJic1ma~ uz pan!e~e, .na g.no1enom i humusnom tlu , po
vrtov1ma, vocn1ac1ma 1 parkovima.
Jesti se mogu samo mlade gljive, dok su im fistici
~ij~li; tr.~ba ih pri~re~!ti u~rzo nakon berbe. NaJboIJe Je gl11vu upotr1Jeb1t1 za JUhe. Za susenje nije. Uz
ovu gljivu ne treba piti alkoholna pica. jer maze
nastupiti lakse trovanje.

PANJEVCICA
Kiihneromyces mutabilis (Schff. ex Fr.) Sing . et
Smith
Drugi naziv: promjenljiva ljuskavica.

Ciganka (Ros1tes caperata)

Spljosteni, 3-6 (iznimno do 12) cm siroki klobuci

ove gljive smede su boje kao cimet, u sredini i na
rubu nesto tamniji . Listici SU blijedosmedi , kasnije
tamniji, nejednako dugi . Oni dulji prirasf i su oko
strucka. Strucci su iste boje kao i klobuc i, 5-7 cm
dugi, oko 0,5 cm siroki , s kozastim smedim prstenkom, u donjem dijef u pokriven i tamnim ljuskicama.
Meso je bjelkasto , ugodnog m ir1sa i okusa
Panjevcica raste busenasto na starim deblima
bjelogorice, narocito bukve, gotovo preko cijele
godine, osobito ljeti. Cesca je u pfaninama.
Panjevcica je izdasna i veoma ukusna, aromaticna gljiva. Prikladna je za susenje, za ju he i umake,
kao zacin i za pravf jenje ekstrakta. Jedu se samo
kfobuci , jer SU strucci zilavi i vlaknasti. Ako Se
panjevcica pomijesa s drugim, manje ukusnim gljivama, daje jelu posebno fini okus. Maze se na
panjevima i uzgajati . Cesto je zamjenjuju s jestivom
puzom - Armillariella me/lea (Vahl . ex Fr.) Karst. i s
grmacom - Armillariella tabescens (Scop. ex Fr.)
Sing. Treba, medutim, paziti da je ne zamijenimo sa
srodnom i otrovnom sumporacom - Hypholoma
fasciculare (Huds. ex Fr.) Kummer, koja ima zelenkaste listice.

~ Panjevcica (Kiihneromyces mutab1/is)

D. V.

8 T.

CIGANKA
Rozites caperata {Pers. ex Fr.) Karst.
Drugi nazivi: ciganin , grbavi prstenak, psenicna
gljiva.
Klobuk je u mlade gljive zatvoren i okruglast, potom
zvonast ; kasnije se splJosti, rasirt do 12 cm i ponesto radijalno iscijepa. Boje je smedezute, kasnije
posmedi i bude u sredini posut sitnim blijedoljubicastim prahom . Listici SU gusti, siroki i zuti; pri
strucku su suzeni te ga mjestimicno jedva i doticu.
Strucak je u pocetku bjelkast, kasnije postaje zuckast; valjkast je i vlaknast, pri dnu odebljao, 6-14
Cm VISOk i 1-2 Cm sirok, cesto crvljiv; iznad prstenka je bijel, a ispod prstenka prekriven tankom bjelkastom iii blijedoljubicastom kozicom . Prstenak je
mekan, bijel, zuckast iii blijedoljubicast; na razvijenim gljivama nestaje. Mesa je bjelkasto, kasnije
smedezuto. mekano, ugodnog okusa ali bez mirisa.
Ova gljiva raste u skupinama i u velikoj kolicini
po crnogoricnim sumama, posebno na kisetom,
pjescanom i suhom tlu, od jula do novembra. Mnogo je rjeda u listopadnim sumama.
Ciganka je dobra i cijenjena jestiva gtjiva; maze
31

se priredit1na raz11e r1acir1e. Z k nz ,~vi r r1j u octu

posebno su pri ladne s svir11 nil d gljiv
jo
za rorenim ~obu "'Om. Gljiv je dobr i z , u r1j .

RAN:A LJUSKAVICA
. . . . . grioCJ'be praeco.. ~( Pers. e

Fr.) F y

Drugi nazivi: rana Ii 1adar ka, r ri

Rana ljuskavica (Agrocybe praecox)

B. T.

Koprenka (Cortinarius praestans)

D~

t t't1avka.

G lji ra ima naj prije kon\1eksar1 i bj elkast klobuk. koji

se u starije g I ji e 1zra\1na, u sredini pon sto ispupci
i postane zuc ast; klo uk je sirok 3-7 crn, gladak i
sjaj an. Li s~ c su gust1 i tanki, isprva bjelkasti , na
raj u cadastosrnedi. Strucak j e 4- 8 c1
m visok i
0 q--0.7 cm si r0 \tlaknast, bijel , na dnu prosiren ,
naj prije pun, star1 e glji \e supalj ; u gornjem d ijelLJ
(b li zu lobu a) nos1 n1ezn1 opnasti prstenak. Meso
j e bije o i nj ezno : m1r1se po bras11u .
Raste od aorita do pocetka jula, uz rubove sL1ma,
uz putove, na livadama 1 uopce medu tra 'Om .
O a prolj etna glji a dobra je za jelo, al1 se opcenito malo cijeni .. Lako se moze zam ijeniti sa srodnom tvrdom ljuskavicom - Agrocybe dura (Bolt.
e ~ Fr.) S1 ng., Oja j e nesto cvrsca i veca, a ima
raspucanu koz1cu na klobuku . Za 1elo je slabije
kval itete od rane IJUS avi ce.

V.

KOPREN KA
Cortinarius praestans \Cord.) Gill l.
Drugi nazivi: u usna koprenka. debelonozna sluzog lavka.
Visoka i snazna gljiva. Klobuk JOJ je u pocetkLJ
kuglast. crvenkastosmed 1lt IJub1castosmed, prekr1 ven plavkastobijelom OVOJnicom ; kasnije Se rasirj i
do 25 cm, postane svjetl1j1 i na rubu se radijalno
namreska; mjestimtcno osta1e prekri en sivolJubicastim rp1cama koje su zaostale od ovoJa. Strucak
je CVrSt I snazan, do 5 cm SlrOk, 1Spunjen. bjelkast Ill
svijetloljubicast, prt dnu gomolJasto odebljao, u sasvim mlade glj1ve prekr1t ovojem i siri od klobuka ;
kasnij e naraste 1 do 20 cm visine Od ruba klobuka
do strucka razapeta Je u mlade glJive koprena, od
koje i na strucku ostaju sv1Jetloplave poJasaste
mrlje. Listici su dosta gusti. sirokt, svijetloljub1cast1 ,
kasniJe smedi . Mesa je bjelkasto iii svijetloljubicasto cvrsto, bez izrazitog m1rtsa.
Koprenka raste ad IJeta do kasne Jeseni. u mijesanim bukovim sumama, na vapnenastom tlu .
To je dob1ra i izdasna 1estiva gljiva. Mnogo je jedu
1

32

i cijene u ~vicarskoj . lpak, u posebno osjetljivih

osoba gljiva moze izazvati probavne poremecaje .
u naim krajevima raste vise sficnih gljiva roda
Cortinsrius. Medu njima je otrovna samo kozja koprenka - Cortinarius traganus Fr., koja ima zute
listice, manjeg je rasta, a mozemo je naci u kasno
prolje6e u crnogoricnim planinskim sumama.

SLJIVOVACA
Rhodophyllus clypeatus (L. ex Fr.) Quel .

Drugi nazivi: sljivina gljiva, 51Jivina rudoliska, slj ivarka, trncica, strncica.
Klobuk je sivkastosmed, vlaknast, najprije kon ican
iii zaobljen , a posJije se rasiri i do 10 cm . Sred ina
klobuka i cesto ispucan obod izbocen i SU U starije
gljive prema gore. Listici su isprva b ijel i, kasn ije
ruzicasti i prema strucku nepravilno smjesten i.
Strucak JS do 1 cm sirok, bjelkast i vlaknast; kasn ije
nesto potamn i, a ponekad je posut crvenom otrusinom . Cesto su po dva iii vise primjeraka gljive pri
dnu srasl i. Sljivovaca raste od aprila do pocetka
ljeta, medu travom i zivicom , narocito u slj ivicama.
Slj ivovaca ima bijelo meso ugodnog slatkastog
okusa i mirisa po svjezem brasnu . Ovu ukusnu
proljetnu gljivu kod nas dobro poznaju , beru je i u
proljece ponekad donose na trg .
Postoje 1 neke srodne otrovne gljive, npr. velika
rudoliska - Rhodophyllus s inuatus (Bull . ex Fr.)
Sing ., no one se ne pojavljuju u proljece ni na
stanistima gdJe raste slj ivovaca, zbog cega nema
opasnosti od zamjene.

SIJIVOvaca {Rhodophyllus c/ypeatus)

D V.

Hrastovaca (Collybia fusipes)

B. T.

HRASTOVACA
Collybia fusipes (Bull . ex Fr.) Quel .
Drugi nazivi: hrastova plosnatica.
GIJiva ima blijedosmedi iii crvenkastosmedi klobuk,
koji je ispocetka zvonast, a kasnije se nabora i
nepravilno rasiri do 8 cm ; u sredini cesto ostaje
ispupcen , a posut je smedim mrljama. Listici su
razmaknuti, preko 1 cm siroki, boje mesa, kasnije
sa smedastim mr.ljama. Strucak je 6-15 cm dug,
vlaknast, u gornjem dijelu svjetlije, a u donjem
dijelu tamnije crvenkastosmede obojen, uzduzno
isprugan brazdama, pokriven tamnim mrljama, pri
dnu gotovo crn, vretenasto zasiljen i obicno savijen . Mesa je bijelo, bez izrazitog okusa i mirisa.
3 - Bilje

33

??

HrastovaOa raste o~ jula

septe.m bra pojedtna~no. u manjim skup1nama 111 u ~ust1m busenima,
hrastovim umama , uz debla 1 rnedu hrastovim
~~riJenjem. To je najrasprostranjenija gljiva naSih
hrastovih suma.
jelo treba od.abirati sar:io mlade _primjerke, u
koJih listici jos n1su ~~s~t1 smedas~1~ mrlJama.
Strucke je najbolje bac1t1 , Jer rnogu btt1 1 vrlo stari,
pesto gljiva razmjern~ sporo raste .. H~ast?~acu je
najbolje prirediti pom1Jesar:.u s drug1m ~est1v'm gljivama. smatra se da ova glJiva. aka se Jede u ve6oj
kolicini, maze uzrokovati lakse probavne poremecaje. Lako ju je prepoznat i, a zamijeniti bi se mogla
mozda samo s kor]enjacom - Collybia radicata
Quel . i vretenjacom - Collybia longipes Bul l. I te
gljive imaju slicno vretenasto ~orijenje , no n em~ju
smedih mrlja na ktobuku , a za Jelo su malene vr11ednosti .

za

KLINCEVKA
St~obilurus esculentus (Wulf. ex Fr.) Sing .

Drugi nazivi: smrekova ceserka, jusna glj iva.

Korjenjaca (Collybia radicata)

D. V.

Klincevka (Strobilurus esculentus)

8 . T.

Malena gljiva, tankog, 1-2 cm sirokog, crvenkastozutog iii smedeg klobuka, koji je u sredini ispupcen
i tamniji. Listici su bjelkasti i mlohavi, a strucak
uspravan, 4-6 cm visok i svega 1-2 mm sirok,
zuckastosmed, gladak, zilav i iznutra supalj .
Klincevka raste vec ad ranog proljeca sve do
jeseni po crnogoricnim sumama , rubovima njiva i
pasnjaka, osobito mnago poslije topl ih kisa.
Bijelo mesa ima kiselkast, ponekad i nagorak
okus. Jedu se samo klobuci, koji se prireduju svjezi
iii suseni. Buduci da je klincevka malena i slabo
izdasna, branje i priredivanje ave gljive zahtijeva
dosta strpljenja i vremena. Klincevki je dosta slicna,
takoder jestiva cesnjevka - Marasmius scorodonius (Fr.) Fr. i njoj srodni pripadnic i roda Ma~a
smius, koji su u ovoj knjizi zasebno prikazani .

ZIMSKA GLJIVA
Flammulina velutipes (Curt. ex Fr.) Sing.
Drugi nazlvi: barsunasta panjevka, zimska panjevka. zlatni grm. zimska plosnatica.
Klobuk je najprije polukuglast, a kasnije se spljosti i
bude 3-5 cm sirok; sadrzi malo mesa i ima namreskan. ~ub; boje je zutosmede poput meda, prema
sredin1 nesto tamniji; po suhom vremenu izblijedi.
Li~tici su rijetki, isprva bjelkasti, kasnije poprime
boJu klobuka. Strucak je 6-8 cm visok i samo 4-8

34

mm ~irok, vlaknast, crnosmed, kao pokriven bar~u

nastom prevlakom, pod klobukom zu6kast, ponekad savijen i ekscentrican ; najprije je ispunjen, kasnije bude supalj : dno strucka je siljasto, slabog
mirisa i gotovo neugodnog okusa.
Raste u busenima i vecim skupinama na starim
balvanima, deblima i panjevima, takoder na zivim
vrbama, bagremima i bukvama, od oktobra do aprila, najvise u novembru i decembru . Gljiva podnosi
mrazeve, a raste i pod snijegom . Primjerci koji
izrastu na zemlJi obicno su veci od onih na deblima.
To je jedna od rijetkih jest1vih gljiva koje nalaz1mo z1mi . Jestivi su samo klobuci . Treba brati klobu ke samo mladih gljiva, koje mogu biti i smrznute.
Dobro je kozicu s klobuka odstraniti , a klobuke
prije priredivanja prel iti kljucalom vodom. Z1mska
Je gljiva veoma cijenjena, a osobito je prikladna za
Juhe i za ulaganje u ocat.

VILIN KLINCIC
Marasmius oreades (Bolt. ex Fr.) Fr.
Drugi nazivi: poljski museron , jesenji museron , m irisna camavka, jusna gljiva.
Gljiva ima isprva zvonast, kasnije rasiren i u sred1ni
nesto ispupcen klobuk, koj i je crvenkastozut iii
svijetlosmed, gladak, 2-6 cro sirok. Rub je klobuka
cesto od vlage tamnij i, a kod starijih je gljiva uvijen
prema gore i radijalno naboran. Listici su nesto
svjetl iji od kfobuka, gotovo bjelkasti , odebel i, dosta
rijetk i, 3- 5 mm siroki , na dnu zilasto spojeni . Strucak je vitak, pun , 5-7 mm sirok , fino pustenast,
jednake boje iii nesto svjetliji od klobuka, na starijim gljivama nesto zakrivljen . Mesa je tanko, elasticno i bjelkasto, ugodnog mirisa po klincicu .
Raste vec od maja sve do kasne jeseni , uz putove, po travnjacima, livadama, pasnjacima i vocnjacima, na pjeskovitom tlu , u krugovima iii vecim
skupinama.
Gljiva ima fini aromaticni okus i miris, koji se
susenjem jos pojacava. Jestivi su samo klobuci .
Upotrebljavaju se kao zacin za juhe, a mogu se kao
mirodija mijesati s drugim jestivim gljivama. Vrlo se
lako suse i na taj nacin najprikladnije konzerviraju .
Kod nas je upotreba ove gljive za jelo razmjerno
slabo poznata. U novije doba otkriveno je da vilin
klincic razvija cijanovodicnu kiselinu. Njena je kolicina ipak tako neznatna, da se gljiva moze uzivati
bez opasnosti po zdravlje. Svjeza gljiva sadrzi do
6,8% bjelancevina i dusicnih tvari.
Postoje i neke srodne nejestive vrste (Marasmius
foeniculaceus Fr., M. peronatus Bolt.). Ove se od

Zimska g ljiva (Flammulina velu tipes)

D. V.

V1lin k linc16 (Marasmius oreades)

D. V.

35

vilinog klinci6a najlakse raspo znaju J)O ton1e to 11

je dno strucka runjavo . Treba posebno pazitl ct 1
vilin klincic kod branja ne zamij e nim,o sa
nll
stom cjepacom - lnocybe geophylla Sow . ex Fr
koja je vrlo otrovna, je r sad rzi znatnu ko l1c1nu rTILJ
skarina ; ta gljiva ima slican oblik klol)uka 1struckct,
ali su joj ti dijelovi, za raz liku od vilinog kltr1ci6c,,
bjelkasti; listici su u st arijih primj eraka zemlj ,tst
cjepace smedi .

CESNJEVKA
Marasmius scorodonius (Fr.) Fr.
Drugi nazivi: cesnjak ova camavka, museron

Ce5nj evka (Marasmi us sc o rodonius)

8 . T.

Zemljana vitezovka (Tr1cho loma terreum)

D. V.

Malena gljiva s tank im , zi lavim , zu c kastim iii svijetlo

crvenkastosmedim , do 3 cm sirok im kl obukom , kOJ I
kasnije postaje vijugav i naboran . Listi6i su rijetk1 ,
gotovo bijel i, prirasl i, 1 mm siroki, o b icno viju gav1
Strucak je v itak i zilav, 2-5 cm visok , 1-2 mm sirok,
gol , sjajan , iznutra supa lj, crnosmed , pri vrhu nesto
svjetl iji i deblj i. Mesa je tanko i bjelkasto .
Gljiva se maze naci od jula do okt obra po suma
ma i pasnjacima, najvise po sumskim krcevinama 1
rubovima suma, osob ito crnogoric n ih, gdje raste
na korijenju drveca i drugog b ilja. Poslije kise izraste naglo i u velikim kol icin ama, a na suncu se vrl o
brzo osusi i ugine.
Cesnjevka ima ugodan miris i oku s po bijelorn
luku , koji zadrzava i u osusenom stanju . Zbog toga
se mnogo cijeni kao zacinska glj iva. Posebn o je
prikladna za susenje. Osu sena se maze cuvati god inama, a da ne gubi okus. Nijemc i s u je u velik1 m
kolicinama sabirali za izvoz u Francusku, gdje JS
narocito cijenjena.
Na iglicama nasih crnogoric n ih sum a raste gotovo kroz cijelu godinu iglicina cam avka - Mara smius perforans (Hoffm . ex Fr.) Sing ., gl jivica vrlo
slicna cesnjevki , tek mnogo m anja. Klobuk joj je
svega oko 1 cm sirok, a strucak c rn i barsunast. Ima
poseban jak miris. Za prehranu nema v rijednosti.
Cesnjevki je srodna i lukovka - Marasmius alliaceus (Jacq. ex Fr.) Fr., koj a takoder mirise na
bijeli luk, a raste od jula do oktobra, ponajvise na
trulim bukovim panjevima. Veca je od cesnjevke
(visina strucka 8-1 O cm). Neki autori smatraju tu
gljivu neukusnom . i nejestivom , a drug i J9 preporucuju kao ukusnu mirodijsku glj ivu , svj ezu iii osu senu.
Kao trecu cesnjevki slicnu v rstu spominjen1o
klincevku - Strobilurus esculentus (Wu lf. ex Fr.)
Sing., koja je u ovoj knjizi posebn o opisana.

36

ZEMLJANA VITEZOVKA
Tr,icholoma terreum (Schff. ex Fr.) Kummer
Drugi nazlvi: lazna sivka, miska, prstena kolobarnica, siva sivka, pepeljasta redusa.
Kfobuk je u ~~ade gljive nepravilno polukuglast iii
zvonast; kasn1Je se spljosti i bude 4-8 cm sirok, no
~ sredini ostaje izbocen. Na povrsini je vlaknasto
fJuskast, smedastosiv iii pepeljastosiv, na rubu stanjen i ce~to ~~~ijalno rascijepan. Listici su narijetki,
vrlo krhk1, s1v1 1 na rubu nazubljeni. Strucak je 3-5
cm visok i do 8 mm sirok, valjkast i supalj, u mlade
gljive bijel, kasnije posivi. Meso je sivkasto i krhko,
bez posebnog mirisa.
~aste u crnogoricnim sumama, najvise pod borov1ma, od augusta do kasne jeseni.
Zemljana vitezovka je kvalitetna jestiva glji va. Za
jelo treba brati sasvim mlade primjerke, u kojih rub
klobuka jos rlije raspucan. Gljiva je dobra za susenje, a moze se i konzervirati u octu. Zbog lomljivog
mesa nije prikladna za transport.
Gljiva je po izgledu slicna nekim drugim vrstama
Tricholoma, posebno listopadnoj vitezovki - Tricholoma portentosum (Fr.) Quel.

Zuckasta vitezovka (Tr/choloma scalpturatum)

D, v.

ZUCKASTA VITEZOVKA
Tricholoma scalpturattim (Fr.) Quel.
Gljiva je srodna zemljanoj vitezovki. Klobuk joj je
ispocetka polukuglast; kasnije se spljosti i rasiri
4-8 cm; prema rubu je ljuskav. Boje je sivkastosmede, prema sredini zuckaste. Kozica je na klobuku
ljuskavo ispucana. Listici su tanki i gusti, najprije
bijeli, kasnije postanu zuckasti. Strucak je 3-8 cm
visok i do 1 cm sirok, vlaknast, bijel, ponesto zakrivljen. Meso je bijelo, u starije gljive pjegavozuto,
tvrdo, ugodnog okusa i mirisa po brasnu.
Ova vitezovka raste od augusta do novembra po
planinskim crnogoricnim i listopadnim sumama.
Zuckasta vitezovka je kvalitetna jestiva gljiva.
Moze se prirediti na razne nacine, ali nije prikladna
za susenje.

gljive listici su prekriveni tank1m svilenastim ovojem, koji se kasnije izgubi. Strucak je valjkast, sli~
ne boje kao klobuk iii nesto SVJetliji . Mesa je bijelo,
blagog okusa i mirisa po brasnu.
Raste obicno u krugovima, u kasnu jesen, od
kraja oktobra do decembra, u crnogoricnim sumama, vecinom ispod borova, arisa i borovica.
Ljuskava vitezovka je jestiva, ali nije posebno
ukusna ni cijenjena gljiva. Moze se prirediti na vi~e
nacina; najbolje ju je mijesati s drugim. ukusnijim
vrstama gljiva.

ZELENKASTA VITEZOVKA
Tricholoma flavovirens (Pers. ex Fr.) Lund.

UUSKAVA VITEZOVKA
Tricholoma imbricatum (Fr. ex Fr.) Kummer
Gljiva ima do 10 cm sirok crvenkastosmed, u sredini izbocen klobuk, koji je na povrsini vlaknasto
ljuskast. Listici su bjelkasti, u starijih gljiva crvenkasti; gusti su i uz strucak izboceni. U sasvim mlade

Drugi naziv: zelenka.

Klobuk u mlade gljive ima oblik sto~ca; kasnije se
rasiri do 1O cm, no u sredini obicno ostaje izbo~en .
S klobuka se lako skida kozica, koja je maslinastozute, smedastozute iii zelenkaste boje, u sredini
crvenkastosmeda i tamnija, ljuskavo ispucana. Listici su 5-1 o mm siroki, izrazito sumporastozuti.
37

J ' t
j k
J 1l, 1 n t '

l Ii ti I. - cm dug i 1-2 cm
tJ
ni 'J ,
ad r11 Iad e j e g 1J1ve
t
lj t ,
j bj lk sto, a 1spod koziI u
lj ti tJt , n niiJ n1a boju .
t1
r t n pj ,.,oviton1 tlu, po suma111 , n
im.
ugusta do novembra
j
rnin1 predjelima zeml je
1 ' pr t n p
l Ij uj
\11 m u v Ii k i n1 s LJ pi r1 am a. KI ob u k
j Jj
bl n p r 1 11 m t1 o vi no rn , k om ad 6i ma
r t m i Ii 111 , t
e t es k o c\st 1
111 Ij 11 l
M
I fl
t vit ovk blagog je mirisa t okup
j
~,, br nu. Pri]e prireaivanja (iii vec pri
r nju tr b
ir1uti ozicu s klobu a. Narocito je
riillj n u NJ n1 koj. gdje je konzerv1raju u octu.
ti r j j j n j stiv zuta vitezovka - Tricholo,11
LJlfi1 un1 (Bull . e Fr.) Kumn1er, koja ima nesto
,,1 rij1 I buk un1porastozute boje i narijetke listi'
t p tJt crvenkastim mrljama. Strucak joJ
j
n1 Ij to o d b Ij o, .n a j pr i j e is p u n j en , a po s I1 e
LJP lj . tut vit zovka raste po listopadn im sumama
lj ti 1 u j
rl . N ke druge srodne (ali r1ede) otrovne
vit
vk ( Tricholon1a) mogu se raspoznati ve6 po
1 m to r zvij ju vrlo neugodan miris.

LI t

K\ (Tt I .. ti I

1>1

tt 11t

st1n1)

0 . v.

LISTOPADNA VITEZOVKA
Tricholoma portentosum (Fr.) Quel .
Drugi nazlvl: zirnska vttezovka, sivka.
Klobuk je u ave gljive sivkast iii sivkastoc rn, radijalr10 vlaknasto isprugan, 7-12 cm sirok, mesnat na
rubu valovit, u sredini tamn iji, grbasto 1zbocen,
cesto i udubljen. Kozica se s klobuka lako skida.
Listici su razmaknuti i narijetki , vrlo sirok11 odebel i,
bjelkasti, kasnije zuckasti iii zuckastos1v1 Stru cak
obicno stoji duboko u zemlji; oko 8 cm 1e dug i oko
2 cm ~irok, valjkast, bijel, vlaknasto 1sprugan. mesnat i pt1n . Mesa je na prerezu bjelkasto , pon egd1e
tuto, a pod kozicom na klobuku sivkastoc rno.
Listopadnu vitezovku nafazimo po nasim crnogoricnim ~umama od pocetka jeseni sve do decembra. Raste obicno u velikoj mnoiini , u skupinama iii
krugovima, cesto zajedno s drugim jestivim v1tezovkama.
Listopadna vitezovka je dobra jestiva glj iva, mirisa i okusa po svjezem brasnu . Kozicu s klob uka,
koja mirie po zemlji, valja odlupiti prije pr1red1vanja za jelo. Nema slicnih vrsta koje bi bile otrovne.
ali postoji razmjerno velik broj srodnih vitezovk1
koje se smatraju nejestivim iii sumnjivim . Ovu gljivu

mnogo beru u Sloveniji, a dolazi i u trgovini, u

staklenkama, ulozena u ocat.

38

G
Tri~
tt
Drugi n zi : ~\fil r __ t

t1r11r11 r

I LI l1

'l 1.

lobu j
j t"iJ
l l t p t r11 p ILJ t1gl st; r1
raju se
, ~ 5-1
rl1.
~) vr irii j svil 11 st,
eein
ij I
p n
ni rL .. , "1 t r11, ljlJbic ston1,
pta as
iii u
t fTI pj ~ 'r1l . Rub kl L)LJk l j u
starije glj1 e ' 1 \ 1t i r .::.LtblJ 11 . Listici Lt t r1ki i
dosta gust1
jpr1je iJ Ii,
r1ije niogtJ postati
crven as i iii pl
i trt1 l j . -7 cn1 vi ok i
1r . ptin, 11 1
r1a t, s d ~r1j str ri zel no o 1c
asto i Ii pf a '
t p j g . n p v r 1n1 vi I r1 st.
eso je b11e1 t\r . be.,. p
br1og n11ris ; 1n1a okus
po bfasnu.
Raste e inom u s upir1ani , od ugusta do oktobra u tis opadnim i crnogor1cnim sur11arn , po naj ise na si i atnon1 tlu .
Golubinja 1 1tezo\ a smatra se vrlo dobrom jestivom glji 1om . La
ju je prepoznati i razlikovati od
drugih itezo\ i p bijeloJ svilenastoj povrsini 1 po
raznobo1n1m s 1jetl im pjegama. Mladi prim1erci dobri su za onze iranje u octu .
Siicna joj je bijela vitezovka - Tricholoma album
(Schff.. e . Fr. Que I u koje je klobuk vunast, osobito
na rubo 1ma ima valj asti . b1jeli , smedast1 iii crvenkasti strucak 011 pri dnu maze biti ponesto odebjao. Bijela v1tezovka raste ponajvise pod brezama i
bukvama. Ta gJjiva ima b1jelo i cvrsto mesa. ali je
bof je ne upotrebljavati Je za Jelo, jer je nagorkog i
neugodnog okusa.

..

..

GolLJbinja vitezovka (Tricholoma columbetta)

B. T.

Bukova vltozovka (Tr1choloma cn1sta)

0 . V.

BUKOVA VITEZOVKA
Tr,ichofoma cnista (Fr.) Que I.
Klobuk je u o e gljive najprije polukugfast, a kasnije
se spfJosti i ras1ri do 12 cm ; bjelkast je. blijedozuckast! zutosmed iii srebrnastosiv; u sredini ima ne~to
tamniju 1zobocin u. Za suhog vremena klobuk je
sjajan, pa rzgleda kao posrebren. Kozica klobuka se
u starije gljive raspuca. List1ci su vrlo gusti, bjelkasti i siroki, uz strucak izboceni. Strucak je valjkast,
bjelkast i cvrstJ priblizno toliko v1sok koliko je klobuk sirok, 1-1 ,5 cm sirok, na povrsini isprugan .
M,eso je bijelo, ponesto oporog okusa, mirisa po
bras nu.
Gtjiva raste vecinom u krugovima. od aprila do
novembra, po planinskim livadama i pasnjacima.
Dopire do 1600 m nadmorske visine.
Bukova vitezovka je dobra jestiva gljiva. Moze se
prirediti na razlicite nacine. ali nije za susenje ni za
konzerviranje u octu .
1

39

GOLEMA VITEZOVKA
Tricholoma colossus (Fr.) Quel .

Krupna i mesnata glj iva sa 6-20 cm sirokim crvenkastosmedim klobukom , kojeg je rub , osobito u
pocetku , jako podvijen prema strucku . Koz ica se
lako skida s klobuka; za vlazn og vremena je IJepljiva, ponekad se u sredin i raspuca. Listici su gusti,
cvrsti i bijeli , kasnije sa ruz icastim pJegama. Strucak je debeo i kratak, pod klobu kom bjelkast. u
ostalom dijelu iste boje kao klobuk, 5-7 cm visok
3-4 cm sirok. U mladih gljiva strucak je trbusast i na
sredini nosi kozasti prstenak iii njegove tragove.
Mesa je tvrdo, bijelo, na p rerezu posta1e ruz caste.
Ova vel ika i lijepa gljiva raste u skupinaIT'a u
kasnu jesen , do kraja nove m bra, po crnogoricn1m
sumama, osobito obilno pod borovima. Strucci su
joj cvrsto prirasl i uz tlo , pa se bez noza tesko vad i.
Golema vitezovka je dobra i izd asna jest1va gljiva,
osobito prikfadna za konzerviranje u octu . Neprokuhana je dosta tesko probavljiva.

f>URf>EVACA
Golema vitezovka ( Tricholoma colossus)

8 . T.

Durdevaca (Calocybe gambosa)

D. V.

Calocybe gambosa (Fr.) Sin g.

Drugi nazivi: durdevka. j u rjevka, svibanjska gljiva,
ranka , redusa, brusen ica.
Klobuk je 5-15 cm sirok, bj elkast iii blijedo smedezut, kod mlade glj ive pol ukuglasto zaobljen a kasnije rasiren i spljosten , razlicitog obl1ka, ponekad
udubljen i ispucano isaran; pod starost klobt...k izblijed i i rubovi mu se rastrgaju . List1c1 su bje kasti,
vrlo gusti i krhki , a ne drze se strucka. Strucak je
iste boje kao i klobuk, pun, cvrst, mesnat i vlaknast,
jednako debeo U cijeloj duzini, oko 2 cm sirok Or<O
6 cm dug. Mesa je bijelo i ne m ij enja boju ; 1ntenzivno mirise po svjezem brasnu .
Raste u krugovima, uz putove, t ravnjake i rubove
suma, od kraja aprila do juna.
Zbog njene izdasnosti , jakog i ugodnog m1r1sa i
veoma prijatnog okusa, durdevac u ubrajamo u nase najvrednije jestive gljive, t im Vise sto se pOJaVl juje u doba kad vecine drug ih g ljiva jos nema.
Durdevaci srodnih otrovn ih vrsta nema u nas1m
krajevima. Postoji , medutim , nekoliko ukusnih varijeteta ove gljive : varietas pomonae Lenz. je manja s
njeznim , poprecno ispruganim listicima; u var.
gambosa Fr. klobuk je pahuljast s bjelkastozutim
pjegama ; var. a/be/a Fr. ima pravilan bijeli klobuk s
ljuskastim mrljama, koj i kasnije postaje sivosmed;
u var. graveo/ens Pers. klobuk je manji, polukuglast
i pepeljastosiv, a listici su gotovo iste boje.

40

KO TANJEVCICA
Lyophyltum dee stes (Fr.) Sing .
Drugi nazlvl: bukova gljiva, hajdinscica, palceki ,
pafcenica, zajceki , stoglavka, skozaca. silavica.
Gljiva je vrlo pron1jenjljivog oblika. Ima nepravilan ,
cvrst i mesnat klobuk (obicno sivkaste iii stvosmec'Je
boje). koji se ra~iri i preko 1O cm ; cesto je uleknut iii
vijugav. Listici su bjelkasti . nejednako dugi . Strucci
su veliki , mesnati i bijeli , kasnije po duzini izbrazdani i ispucani , vrlo razl1cita obl1ka, ponekad savijeni
iii plosnati , pri dnu medusobno srasli ; vecinom su
eksceritricni i ne rastu 1z sred1ne klobuka Meso je
bijelo i krhko.
Kostanjevcica raste zadruzno po nasim bukovim
i kestenov1m sumama, uz korijenJe drve6a, od jula
sve do kasne 1eseni. Cesto se niz god1na uporno
pojavljuje na istom stanistu .
Gljiva ima slab ugodan miris i veoma ugodan
okus. U okolini Zagreba dobro je poznaju i donose
na trg . vec1nom pod kraj sezone glj1va, u oktobru i
novembru .
Gljivu kod branja za jelo treba dobro poznavati ,
1er postoji nekoliko slicnih otrovnih vrsta (sa ruzicast1m iii zuckastim listicima). Posebno je opasno
zamijeniti je sa velikom rudoliskom - Rhodophyllus
sinuatus (Bull . ex Fr.) Sing ., koja moze uzrokovati
najteza, smrtna otrovanja ; ta gljiva inace ima ugodan miris i okus , za razliku od kostanjevcice listici
su joj ruzicasti , a strucci nisu medusobno srasli .

Kostanjevcica (Lyophyllum decastes)

D. V.

Puza (Armillariella me/lea)

8 . T.

PUZA
Armi/lariella me/lea (Vahl . ex Fr.) Karst.
Drugi nazivi: puzi , puzva, puzica, puzavci , medenjaca, zilavka, mraznica, grmecki.
Klobuk je u mladih gljiva polukuglast, boje meda,
zuckasto iii crvenkastosmed, tankog, ispruganog ,
prema unutra savijenog ruba, pokriven nesto tamnijim ljuskicama, koje su najgusce u sredini ; kasnije se klobuk rastvori (moze doseci do 10 cm
sirine), a ljuskice budu prorijedene iii gotovo sasvim nestanu . Listici i strucak slicno su obojeni kao
i klobuk iii nesto svjetliji . Listici su razmaknuti i
srasli sa struckom , koji je 5-12 cm dug , do 2 cm
sirok, prema dolje nesto deblji i tamniji , vlaknast;
pri vrhu nosi bjelkasti prstenak. Meso je bijelo (kod
starijih gljiva ponesto vlaknasto), a pri kuhanju potamni.
Puza se u nasim sumama pojavljuje razmjerno
kratko vrijeme, tek nekoliko tjedana, izmedu augu-

zamijeniti s nekom srodnom nejestivo.m ;1i otrovnom gljivom. Najslicnije nejestive iii skodljive vrste
koje rastu na korijenju drveca i na trulim panjevima
mnogo su zivljih boja (zute iii crvenkaste).

GR MAC A
Armillariella tabescens (Scop. ex Fr.) Sing .
Drugi nazivi: grmovaca, grmacica, grmica, gala pu za, penJus1ca.

Grmaca (Armillariella tabescens)

D. V.

sta i novembra, sto zavisi o vremenskim prilikama.

Zilavi micelij ove gljive prodire u korijenje stabla i
uzrokuje mnoge bolesti sumskog drveca, zbog cega puzu smatraju velikom sumskom stetocinom .
Kod nas gljiva ob icno raste u gustim skupinama iii
busenima po crnogoricnim, bukovim i hrastovim
sumama, najcesce kao saprofit na korijenju i trulim
panjevima, koji od micelija ove gljive fosforesciraju
u mraku. Kad puza raste pojedinacno, klobuk joj
moze doseci sirinu i do 16 cm, a donji dio strucka
bude jako zadebljao. Puza inace znatno varira po
obliku i boji, te je poznata u vecem broju varijeteta.
Okus je sirove puze ugodno kiselkast, ponesto
nagorak, a miris slab i neizrazit. Gljiva sadrZi dosta
sluzi. Mladi se klobuci i gornji dio strucka do prstena mogu prirediti kao varivo; prikladni su i za konzerviranje u octu . Gljiva je inace ukusna, ali dosta
tesko probavljiva, a pojede Ii se sirova, moze uzrokovati laka trovanja. Nasi je ljudi poznaju, beru,
iznose na trg i rado jedu, no cesto je mijesaju iii
zamjenjuj u s takoder jestivom grmacom - Armillariella tabescens (Scop. ex Fr.) Sing. (koja nema
prstenka), a i sa panjevcicom - Kiihneromyces mutabilis (Schff. ex Fr.) Sing. et Smith. Puzu je tesko
1

v.

Gljiva raste kao u busenu, gdje iz zajednickog podnozja izbija velik broj plodnjaka. Klobuc1 stoje
jedan nad drugim, zuckasto su smedi, zvonast1 ,
pokriveni tamnijim bradavicastim vlakanc1ma. Kasnije se rasire do 10 cm , no u sredini ostaju 1spupceni. Rub irn je uvijen, a postije se, naroc1to za
suse, istrga, te na ispucanim mjestima prov1ru je
kao snijeg bijelo meso. Gornji klobuci naprasuju
donje bijelim trusovima. Listici su narijetki , nejednake sirine, na oba kraja uzi, isprva blijedocrvenkasti, a kasnije i smedi . Strucak je vitak i vlaknast,
najvise do 1 cm sirok, cesto savijen, u gornjem
dijelu svjetliji, prema dolje crnkast. Mesa je bijelo iii
sivkasto (u donjem dijelu strucka ruzicastosmede).
slatkasto i prijatnog mirisa. Gljive koJe izrastu u
tami, pod liscem, imaju mnogo svjetliji , tek bl1Jedozuckasto obojen klobuk.
Grmaca je u nasim listopadnim sumama rasprostranjena gljiva. a moi:e se naci od jula do septembra. Narocito je mnogo beru u okolini Zagreba i
donose na zagrebacku trznicu. Smatraju je ukusnijom od vrganja. Grmaca je dosta slicna puzi , ad
koje se najlakse razlikuje po tome sto nema prstenka. Nema slicnih otrovnih vrsta.

MARTINCICA
Clitocybe geotropa (Bull. ex Fr.) Quel .
Drugi nazivi: martinovka, fratarica, blijedoglavka.
Klobuk je u mlade gljive zvonast, s podvijenim rubom; kasnije se ljevkasto udubi i rasiri 10-20 cm ; u
sredini obicno ima malu izbocinu. Boje je zuckastosmede, a cesto je i svjetliji, gotovo bjelkast iii bl1Jedo narancast. Listici su gusti i tanki, iste boje kao
klobuk iii nesto svjetliji; spustaju se niz strucak.
Ovaj je 8-13 cm visok i 1,5-3 cm sirok, pun, cvrst I

42

Puza {Armillariella me/lea)

8 . T . ._

vlaknast, na donjem dijelu odebljao, iste boje kao i

klobuk. Meso gljive je cvrsto, bijelo, u klobuku
ponekad bjelkastozuto, ponesto zilavo, blagog
okusa, mirisa po vo6u iii po gorkim bademima.
Martincica raste u oktobru i novembru , obicno u
velikim skupinama, medu grmljem i travom, na pasnjacima, po listopadnim i crnogor1cn1m sumama,
po SUmSkim proplancima I CIStinama.
Smatra se vrlo ukusnom 1estivom gljivom , al1 za
jelo treba brati samo sasvim mlade primjerke, sa
zvonastim klobukom . Starija glj iva s rasiren1m klobukom ima mekano i gorko meso i niJe 1estiva.
Martincica sadrz1 nesto cijanovod1cne k1sel1ne i
smatra se antibiotski akt1vnom .
Ova se gljiva maze lako zamijen iti s nekol iko
slicnih pripadn1ka roda Clitocybe, koje su takoder
jestive . ali ne tako ukusne. Na1slicn ija JOJ j e velika
grlasica - C/1tocybe maxima Fr., u koJe se klobuk
rasiri 1 do 30 cm : tu glj ivu nalaz1mo u kasnu 1esen u
nasim l1stopadn1m sumama.

MAG LENKA
f\~art i nc i c

(Clitoc rbe ge tropa)

D. V.

Clitocybe nebularis (Batsch . ex Fr.) Kummer

Drugi naziv: maglena grlasica, maglen ica.

Maglen a (Clitoc ,be nebularis)

44

8 . T.

Klobuk je u pocetku polukuglast iii zvonast; kasntJe

se spljosti i rasir1 i do 20 cm ; u star1je glj ive maze
biti u sredini i udubljen. Boje Je pepeljastosive,
smedesive iii zamagljeno sive, posut bjelkastim
prahom, osobito po rubu . Tanka koz1ca Je po vlaznom vremenu sluzava, a lako se skida s klobuka.
L1stici su 1sprva bJelkasti, kasn1je pozute , gust1su i
spustaju se niz strucak; lako ih Je razdvoj 1t i od
klobuka. Strucak je nesto SVJetl ij1 od klobuka, 6-15
cm visok i 1,5-3 cm sirok, pun , cvrst, elast1can i
vlaknast, cesto uzduzno 1zbrazdan, u star1je gljive
supalj . Ono strucka OVijeno J9 bijel1m predivom .
Mesa je bjelkasto, vrlo jakog, gotovo neugodnog
mirisa po brasnu I ponesto ostrog okusa.

Maglenka raste u skupinama iii krugovima u listopadnim sumama, medu otpalim liscem, od septembra do prvih mrazeva. Pojavljuje se i pod crnim
borom i na vapnenastom tlu .
Jestive su samo mlade gljive, s polukuglastim iii
zvonastim klobukom. Zbog jakog mirisa, koji mnog i
ne vole, bolje ih je mijesati za jelo s drugim gljivama. Smatra se da starija gljiva, osobito aka je bila
smrznuta, maze uzrokovati probavne poremecaje.
Zanimljivo je da maglenka sadrzi jedan antibiotik
(nebularin) i da se upotrebljava u medicini kao
tuberku lostati k.

bno biti na oprezu da maglenku ne

a smrtno otrovnom velikom rudoliRhodop,hY.llus sinuatus (Bull. ex Fr.) Sing,
r zl1kuJe po lako odstranjivoj kozici i
kojt se spustaju niz strucak.

I OVKA
---~be

odora (Fr. ex Bull.) Kummer

I nazlvl: anisova grlasica, mirisna grlasica.

ljiva ima mesnat, ispocetka zvonast klobuk s po...-ijenim rubom. Kasnije se klobuk spljosti iii u
redini ljevkasto udubi. Rub je klobuka u razvijene
ljive valovit i mjestimicno nazubljen. Soja klobuka
je najprije plavkastozelena, a starenjem izbl ijedi,
posivi iii posmedi . Klobuk bude 4-8 cm sirok. Listici
su prirasli uz strucak, a mogu biti bijeli iii zelenkati. Strucak je svjetliji od klobuka, visine 4-8 cm ,
irok do 1 cm, cvrst, vlaknast, ponesto savijen , s
odebljalim dnom . Meso je bjelkasto iii blijedozeleno. gorkasto, jakog i izrazitog mirisa po anisu.
Anisovka raste u skupinama, od augusta do novembra, po svjetlijim i rijetkim listopadnim i crnogoricnim sumama i po parkovima, osobito pod bukvama. medu otpalim liscem. Kod nas je dosta cesta,
a pojavljuje se u dva oblika: jedan je izrazitije zelen,
drugi svjetliji, bjelkastozelen , s bijelim listicima.
Anisovku je lako prepoznati, jer kod nas nema
drugih zelenih gljiva s anisovim mirisom . Zbog jakog i aromaticnog mirisa, koji se zadrzava i nakon
kuhanja, bolje ju je pomijesati s drugim gljivama,
nego prirediti samu . Dobra je i za susenje. Samljevena u prah moze sluziti kao aromatican zacin, iako
susenjem djelomicno gubi karakteristicnu aromu.

Anisovka (Clitocybe odora)

D. V.

Modrikaca (Lepista nuda)

B. T.

MODRIKACA
Lepista nuda (Bull. ex Fr.) W. G. Smith
Drugi naziv: plava vitezovka
Cijela se gljiva, narocito dok je mlada, istice lijepom
plavoljubicastom bojom. Klobuk moze biti 15-20
cm sirok. Na tjemenu je najcesce, osobito u pocetku, nesto izbocen, a na rubu debelo vijugav. Listici
su tanki i gusti, prema strucku zaokruzeni. Klobuk, i
listi6i u starije gljive pomalo postaju smedasti i sivi.
Mesa je blijedoljubicasto, posebnog, dosta jakog i
aromaticnog mi risa.
Kod nas modrikacu nalazimo vec u aprilu, no
mnogo obilnije od septembra do decembra (sve do

45

prvih mrazeva). Raste obicno u busenima iii krugovima, najvise na humusnom tlu, u mijesanim sumama, ponekad pod crnogoricom i hrastovima. Pojavljuje se cesto zajedno s kostanjevcicom.
Kod nas ovu gljivu malo poznaju i rijetko beru za
jelo. Nijemci JS, medutim, smatraju veoma ukusnom. Francuzi je s uspjehom uzgajaju u podrumima, na sagnjilom sumskom liscu. Ovako uzgojena
gljiva gubi boju i postaje blijedozuta. Klobuci modrikace mogu se prziti na ulju, a dobri su i peceni
na zaru . Ukusna je i gljiva ukiseljena u octu. Modrikacu ne treba jesti sirovu , jer takva sadrz1 otrovne
tvari koje razaraju crvena krvna zrnca.
Treba paziti da modrikacu pri branju ne zamijenimo s otrovnom kozjom koprenkom - Cortinarius
traganus Fr., koja je, dok je mlada, obavi1ena ovojem ; ta je gljiva ljubicaste boje, a pod starost posmedi; listici su joj zuti .

BRASNJACA
Clitopilus prunulus (Scop . ex Fr.) Kummer
\

Brasnjaca (Clitopilus prunulus)

o v.

Drugi nazivi: brasnjevka, brasnarka, mlinarica, majevka, pravi museron .

Bukovaca (Pleurotus ostreatus)

D. V

Klobuk je mesnat, bjelkast, ponekad sa sivkastim

mrljama, na povrsini gladak, za vlaznog vremena
ponesto mastan i ljepljiv. Kod mlade je glJive zaobljen, 3-6 cm sirok; kasnije se moze ras iriti i preko 10
cm, a u sredini se udubi , te cunjasto prelaz i u
strucak. Rub je klobu ka savijen pre ma dolje. Listic i
su uski, isprva bijel 1, kasn1je od otrusine njezno
ruzicasti; spustaju se duboko na strucak, koj i JS iste
boje kao i klobuk, mesnat i nejednako debeo, 2-5
cm dug, vlaknasto iscrtan i cesto ekscentrican .
Raste od juna do oktobra po nasim bjelogoricnim i crnogoricnim sumama i cistinama, medu travom i mahovinom. Brasnjaca raste na istim stan1stima kao i vrganj, pa ih cesto nalazimo zajedno.
Meso je bijelo, a vrlo r1jetko crvljivo; ima vrlo jak
miris i okus po svjezem brasnu . Brasnjacu nas
svijet ne poznaje i ne koristi za jelo. U literatu ri se
brasnjaca preporucuje kao dobra jestiva gljiva, prikladna 1 za susenje. Jedan oblik ave gljive (neki ga
autori smatraju posebnom vrstom - Clitopilus orcella Bull. ex Fr.) ima klobuk s jako valovitim ru bom.
Brasnjaci najslicnije otrovne gljive su vapnenasta grlasica - Clitocybe cerussata (Fr.) Kummer i
neke druge vrste grlasica. Te gljive, medutim, nemaju miris po brasnu, a zreli su im listici bijeli .

46

ostreatus (Jacq. ex Fr.) Kummer

vi: bukova gljiva, bukova krivonoska,
tijela ove gljive slozena su jedno nad druao crepovi, a rastu u gustim busenima iz
nick~g m~sna.tog podnozja. Klobuci imaju
~ko.11.ke, s1rok1. :u. 5-20 cm, uvijenog ruba.
1prav1fn1 1 ekscentr1cn1 . Boja im moze varirati od
iut>ifastocrne do maslinastosmede iii sivosmede u
rije gljive boja klobuka izblijedi do svijetlosmede
zuck~ste. ~is.ti6i su_ bijeli iii sivkasti, kasnije i
tuckast1; spustaJu se n1z strucak i pri dnu su srasli .
Strucak je 1-4 cm dug, debeo i pun , bjelkast obicno ekscentr1ca n, s donJe strane pokriven bijelim
cekinjastim izraslinama; iznimno maze bitt i veoma
dug (do 12 cm). a ponekad je neodreden iii uop6e
nedostaje. Mesa je cvrsto i bijelo, ponesto zilavo ,
ugodnog i blagog okusa i mirisa.
Bukovaca raste kao nametnik na kori , u pukotinama i na panjevima bjelogoricnog drveca, najcesce na bukvi , i to pretezno u sjevern im evropskim
zemljama. U nasim planinskim krajevima nalazimo
je od septembra sve do zime.
Bukovaca je ukusna jestiva gljiva; za Jelo treba
brati samo mlade primjerke, jer je stara gljiva previse zilava. u nekim nasim krajevima bukovacu dobro
poznaju i cijene. Gljiva je posebno vrijedna zato sto
se maze lako raspoznati i sto se pojavljuje u vrijeme
kad drugih jestivi ,h gljiva vise nema. U toku zime
moze se naci visoko na bukvama, tako da je tesko
do nje doseci. Bukovacu ubrajamo u tzv. gljive
kladarice, jer se moze uzgajati na panjevima i kladama. U nekim se zemljama na taj nacin danas
industrijski proizvod i u velikim kolicinama.

'

BRESTOVACA
Pleurotus cornucopiae Paul . ex Fr.
Drugi nazivi: brestovka, brijestova skripavica, trubljasta krivonoska.
Gljiva raste u busenu . Klobuci su nepravilnog oblika, okruglasti, vijugavi, u sredini udubljeni, 5-13 cm
siroki, vecinom bijeli , no nade se u istom busenu i
smedih i sivkastih . Listici su bjelkasti , razmaknuti,
6-11 mm siroki; silaze niz strucak, a na oba se kraja
suzuju. Strucak je 3-6 cm dug i 14-17 mm sirok,
bijel iii zuckast, gladak i gol ; obicno se uzdize iz
horizontalnog iii kosog polozaja i prema gore prosiruje u klobuk; cesto je ekscentrican. Jedan se

Paprenjaca (Lactarius piperatus)

D. V.

strucak moze granati u vise klobuka. Meso je bijelo ,

blagog i slatkastog mirisa i okusa po svjezem
brasnu .
Raste u listopadnim sumama, ponajvise na brijestovim panjevima, od maja do septembra. Rjede je
nalazimo i na panjevima drugog listopadnog drveca.
U Slavoniji je uzgajaju i smatraju veoma ukusnom . Poslije kisa dovezu iz sume brijestov panj, na
kome je vec gljiva izrasla, drze ga u hladu i zalije~a
ju. Jedan panj moze roditi i po vise godina, sve dok
s njega ne spadne kora i dok posve ne istrune.
Gljivu koja raste u sumi vrlo brzo rastoce crvi .

PAPRENJACA
Lactarius piperatus (L. ex Fr.) S. F. Gray
Drugi nazivi: paprenjaci, paprena mfijecnica, mlijecnica, mlijec, mljecnara.
Klobuk je bijel, vrlo cvrst i mesnat, gol i gladak,
nikada ljepljiv. lspocetka je ispupcen, ruba jako
uvijenog prema listicima; kasnije se rasiri do 15 cm
i u sredini ljevkasto udubi . Listici su bijeli , vrlo gusti

47

haju se jos desetak minuta. isperu hladnom vodom

i prirede kao salata ii i varivo. Ponegdje klobuke
umocene u brasno pri:e na masti , iii ih pri pri.enju
nadolijevaju vrhnjem i pomijesaju s bijelim tukom :
tako ih prireduju u Slavoniji. U SSSR-u paprenjace
prireduju u velikim kol icinama konzerv irane u octu.
u svjezoj gljivi, prema sovjetskim autorima, ima oko
20 mg% vitamina C.
Paprenjaca nije prikladna za susen1e. Pokusaval i
su je upotrijebiti kao zamjenu za papar, no bez
uspjeha. Osusena i saml jevena gubi papreni okus.
Paprenjaci je vrlo slicna runjaca iii runjava mlijecnica - Lactari us vellereus (Fr.) Fr. U ave su
vefike i bijele gljive listici 1ako razmaknuti, pa je po
tome lako raspoznajemo i razl ikujemo od paprenjace. Mlijecn i joj je sok gorkasto lj ut i n tJ e to l1ko
obilan. Nijemci j e smatraj u otrovnom . Prema d rugim podacima, Tal ijani i Rusi rado je jed u. Cini se
da prokuhana gJj iva nije skodlj iva, ali kako nije
posebno ukusna, bolje je ne upotrebljavati je.

PRESNAC
Presnac (Lactarius volemus)

o. v.

i tanki, a spustaju se niz strucak, koji je bijel , cvrst,

gol i gladak, 3-8 cm dug i do 2,5 cm sirok, prema
dnu obicno suzen. Meso je bijelo, cvrsto i jedro, bez
izrazitog mirisa; duzim stajanjem na zraku poprima
zelenu boju. Bijeli mtijecni sok koji pri ozljedi obilno navire iz svih dijelova gljive ljut je i papren, tako
da i na navlaienoj kozi pece.
Paprenjaca je jedna od najrasirenijih gljiva nasih
bjelogoricnih suma. Raste ad juna do oktobra u
velikoj mnozini po svim nasim krajevima.
u nekim nasim selima paprenjacu peku na za~u,
obicno sa slaninom , i rado jedu. Donose je i na trg .
Gljiva je kao jestiva najvise poznata u Bosni. Maze
se i kiseliti u octu. Ostavi Ii se gljiva u hladnjaku
kroz dva dana, papreni se okus vecim dijelom izgubi . Kuhanjem meso postaje sivkastozeleno i gorko,
zbog cega paprenjacu ne ubrajamo u tecne gljive.
No kako je vrlo rasirena, izdasna, Jijepog izgleda, a
osim toga neotrovna i rijetko crvljiva, u gljivarskim
prirucnicima nalazimo brojna uputstva za njezino
pripremanje. Da bi se izbjegao gorak okus kuhanog
mesa, izrezani komadi gJjive, s koje je gornja kozica
prethodno skinuta, zagriju se do vrenja u slanoj
vodi kojoj je dodano nesto natrij-bikarbonata, ku-

48

Lactarius volemus Fr.

Drugi nazivi: srijez, pecenica, sirovatka, sirovanjka,
sirovka, sirejeda, samojetka.
Klobuk je mesnat i cvrst. 5-15 cm sirok, j ako podvinutog ruba, u sredin i ljevkasto udubljen i nest o
tamniji, na povrsini gladak i suh, zu c kast, crvenkastosmed iii narancast. Listic i su 0,5-1 cm siro ki ;
spustaju se niz strucak, gusti SU , zuckasti i krh ki, na
pritisak posmede ; na prelomu , kao i svi d ijelovi
gljive, pustaju mnogo b ijelog mlijecnog soka, koj i
je blagog okusa, a susenjem postaje ljep ljiv i zutosmed. Strucak je valjkast, 5-12 cm viso k i oko 2 cm
sirok, ispunjen , iste boje iii nesto svjetliji od klobuka. Mesa je cvrsto i bjelkasto, a na prelomu postaje
svijetlosmede.
Raste pojedinacno iii u skupinama na vlazn im
mjestima po sumama, od j una do oktobra. Obicno
se pojavljuje odijeljeno dva puta na godinu , najprije
ljeti, a zatim ponovno u jesen.
Presnac je kvalitetna jestiva gljiva. Mesa joj je
blagog slatkastog okusa i karakteristicnog mirisa
koji podsjeca na haringe iii na sapun, zbog cega je
neki ne vole. Nasi je ljudi poznaju, sto se vidi i po
velikom broju narodnih imena. U Bosni je posole i
jedu sirovu {odatle joj i ime), iii je peku na zaru .
Nijemci je konzerviraju u octu iii u slanoj vodi .
Slicna joj je rida mlijecnica - Lactarius rufus
(Scop.) Fr. koja raste pretezno u crnogoricnim sumama, a ima crvenosmedi klobuk sa cunjastom

~ ti I )

t11 \, M I i

so k te g Ij iv e b ij e I,

M r1og i je izbjegavaj u i
Ni ~ n t6koj, Austrij i. ~ved

kl1 , ,

upotrebjavaju za
ij d tllJ . Konzerviraju je u
dj je upotrebljavaju kao
IJl 110 1

ll I I

.... ,...- ,~tl r t1 i I

(1

u sli~ne blaga mlijecnica

1 1
'ti i n1lJs Fr. i naran~asta mlijeci J " t11 r1ti CLJS Fr. Obje rastu. pretezr i ,, t)
lirv ca; imaju narancaste
t ' i1 111 tJ r dini i bijeli mlijecni sok ;
' n i J , lJ 11 ,
r11

Fr.) S. F. Gray

irok, tvrd i lomljiv, po vlaznom

lji . n rubu uvijen prema dolje, isprva
t r rl LI 1 o postaje ljevkasto udubljen. Boje
#n1

_, L,~t

rv n

s koncentricnim tamnije obo-

in1 , ponekad i sa zelenkastim mrlja1 btJ

vremenom izbf ijedi , osobito u
~ -ti ' i u gusti, tanki , ponesto spusteni niz
,r t
vj tl iji od klobuka, na pritisak pozeIll

j
8 cm visok, 1- 3 cm sirok, isprva
blld nagrizen i supalj ; lomljiv je i krt,
t crv n kao i klobuk U cijeloj gljivi ima
r nc tog ml ijecnog soka, koji curi kod
r1
r ku pozelen i.
I
r t od kraja augusta do novembra na
r i i i p pl . nin ma. na1vise po crnogoricnim
t 111 n1 i u njihovoj bl izin i.
__ to rveno meso rujnice, koje na pritisak
ir1 i . I nu bOJU , ugodnog je mirisa i aromaticu . Ip k gljiva nije posebno delikatesna,
i , r11oglo zakljuciti po njezinom znanstven ivu . Rujnica je ukusnija ako se ispece na
iii r1 uljtJ , nego ako se priredi kao juha iii
rt ~
to
kiseli u octu . Rujnicu mnogo jedu u
nij , gdje se cesto pojavljuje na trgu, a i u
I vriicin1 restorana. U SSSR-u je konzerviraju
u rj r1u u v likim kolicinama. Osobito je prikladna
prir C!iv nJe ekstrakta. Za susenje nije, jer gubi
u . Rujnic bude vrlo cesto crvljiva, pogotovo
o J t rija. Osobito je osjetljiva na transport. Kod
prlr iv n1a jela treba gljivu najprije oprati, a tek
r'ld i r z t1, kako se pran1em ne bi izgubio sok.
Rujnio s smatra kalor1cki najvrednijom jestiv n1 ljivom (100 g daje oko 48 kalorija). Sadrzi,

tr u

Aida ml iJecnica (Lactarius rufus)

D. V.

Polukrvotocna rujn ica (Lactarius semisanguifluus)

s. r.

Golubaca (Russula virescens)

D V.

Sivka (Russula palumbina)

B. T.

izmedu ostalog, i smjesu seskviterpena u kojoj ima

spojeva s antituberkulotskim djelovanjem . Gljivu je
nemoguCe zamijeniti s otrovnim vrstama, jer nijedna od njih nema narancast mlijecni sok.
s rujnicom se Cesto zamjenjuje nekoliko sliCnih
gljiva, koje su joj veoma srodne. Prva je krvotoCna
rujnica - Lactarius sanguifluus Paul. ex Fr.; u nje je
sok crven kao krv, a na zraku
postepeno
postaje
"" .
... .
.
crvenosmed. Ta je rujnica ras1rena u nas1rn pr1morskim krajevima; smatra se jos ukusnijom od obicne
rujnice, a najbolja je ako se ispeCe na Zaru . Druga
srodna vrsta, polukrvotocna rujnica - Lactarius
semisanguifluus Heim et Lecl ., smatra se manje
kvalitetnom za jelo. Obje gljive, 1
k ao i rujnica , rastu
medu crnogoricom (pod borovima odnosno sm rekama). Treca iz te skupine, lososova rujnica - Lactarius sa/moneus Heim et Lecl. , raste pretezno pod
jelama; nesto je ve6a od drugih rujnica.
Rujnicama je donekle srodna brezovka - Lactarius torminosus (Schff. ex Fr.) Gray. U te je glj ive
mlijecni sok bijel, a rub klobuka dlakav. Brezovka
raste po ljeti i jeseni u listopadnim sumama, osobito u blizini breza. To je otrovna gljiva; u osjetljivih
osoba maze izazvati povracanje. Neki smatraju da
se uz mijenjanje vode pri kuhanju maze prirediti za
jelo, no u svakom slucaju nije posebno ukusna. U
SSSR-u brezovku smatraju jestivom gljivom .

GO LU BACA
Russula virescens (Schff.) Fr.
Drugi nazivi: zelenkasta krasnica, zelenkasta g luhara.
Klobuk. j~ mesnat, isprva polukuglast; kasn ije se
rastvor1, cesto neravnomjerno, do 12 cm, au sredini
udubi; pokriven je sivkastozelenom kozicom , koja
~e lako s~ida samo na rubu, a kod starije glj ive se
1str~a na IJuskaste plohe. Listici su bijeli , nejednako
dug1, dosta gusti i krhki, ponekad sa smedastim iii
ruzicastim ~jegama . Strucak je bijel i pun , cvrst.
4-6 cm visok i 2-3 cm sirok. Meso je bijelo i jed ro
ispod kozice zelenkasto, blagog okusa.
~o nasim !e suhim bjelogoricnim sumama golubaca dosta cesta, osobito medu mahovinom , pod
~reza~a, ~rastovima, kestenima i panjevima, po
sumsk1m l1vadama i cistinama. Nalazimo je ad juna
do oktobra, vecinom pojedinacno iii u malen im
skupinama. Smatra se da urod golubace samo u SR
Hrvatskoj iznosi vise od 300 tona na godinu .
. ~lada }.e golubaca kod nas poznata kao dobra
Jest1va gl!1va. Neki je sole i jedu sirovu. Drugdje je
peku na zaru. lznose je i na trg.
1

50

I fl 11' I lJ lJ otuba~a se
111
' Ii k 111 nepazu ij k 111
I
tl l t I
111 rt n
trovr1om
nj o r11 r11 I b'
r l I ,, It l
pl1 II id s {Vaill. ex
z I nom pup vk m n
j . r10 neispuFr~
r,, u k j j k I
,, IJ,
IJ~ .,
j k r likuju. jer
c rt.
pup v
t'l
i fl
trt1 u
do r1 j i j o j d i o
stru~
lr11
j.

p i

pL

n ,,, s 1 ,

SIVKA
Rus ula p fut 1bi11,1

Drugi n zivi:

u I,

~i

KI ob u j 111 11 t i pr / 11 p r i Ir1 o zaob IJe r1. bj e 1kas t, mjestinii n

r
r1
t Ill Li k t; kasn1je kad
$9 rasiri (dO 12 Cn1), p
t j \ I Cil'l0n1 fjUblCaStOSIV.
Baja je klobuka LJ pc j . ko prl n11 t1jljiva, ta ih 1ma i
sa smedesivi111, sivk sto LJti111 '
I 11kastim mrljama. Listici su svij tlo uti i gtJ ti. Strucak je 5-7 cm
visok i do 3 cm irok, btJ 1 sto s vijen i ekscentrican. Mesa je ispc d k lC klobu a blijedoljub1casto; inace 1e biJelo 1 el sticno, gt1tovo bez mirisa,
1

blagog 1 ugodnog o usa.

Nalazi,m o je po ptaninskir11 sumama i livadama,
ispod breza, najcesce u skupinama, od juna do
oktobra. Zbog promjenjljive boje ovu ukusnu 1estivu gljivu nije uvijek lako prepoznati, pa je smiju
brati samo zaista dobri pozr1avaoci .
Sivki je veoma sricna plavka iii slvozelenkasta
krasnlca - Russula cysno~ sntha Schff. ex Fr., koju
takoder ZOVU SiVka; klobuk te QIJIV0 nesto je veci,
jednako je promjenjljive boJe, list1c1 bijeli~ a meso
manje elasticno nego u sivke. Plavka je veoma
ukusna gljiva. U nasim Je krajevin1a susrecemo rjede ad sivke.
Sivkom nazivaju jos Jed nu jestivu gljivu, llstopadnu vitezovku - Tr1choloma portentosum {Fr.)
Quel ., koja ne pripada rodu krasnica (Russula). a
opisana je zasebno.

Plavka (Russula cyanoxantha)

D. V.

Jestiva krasnica (Russula vesca)

D. V.

JESTIVA KRASNICA
Russula vesca Fr.
Klobuk je najprlje polukuglast, zatim se rasiri (do 11
cm) i na kraju u sredini udubi; smed JS iii crvenkastosmed, u sredini nesto tan1niJi , s radijalno naboranim rubom. Koi1ca se lake skida do polovice
klobuka. Listici SU cvrstt, gusti, bjelkasti . ponesto
silaze niz stru6ak, koji je bijel, valjkast, obicno suzen u donjem dijelu ; u po6etku je ispunjen i tvrd, a

..
51

rlj ' JIJ Vfj .J'.1(JlV, it I r~' .f(J (,f lfj ~V fr1(1{ J t1tlt (1<1
10 om v rJk, i .Jrr_,k J'' 1, :1 f;~ r, 11 V1, .t1 J
rrl<> 1
,,,, J(j 1 l irJr jv i n'fl ' t1ilr1l(1 ,
1 ,r1tf J l J(; J ~ft1 ,1
pCJd az~c~r, kfr1tltJk , fJflJ 'j(1ljlJt1 6 1 .tr1 ~g 11 J1f1. 1t,
r1 o J 1 rn I rJ , 2 , rJ k tJ , r~ fj fJ ' ~ r J c:; l rrt ,
Jv J f'' krfi )fl c~rt (), .11 ~'JtVfJ '' 1 .tt 11.t(1f>1(Jr1lt1 1
(; r n J(j r e It ,i J , nf J ' n r Jt(' (1(j rr ', I J rJ (1 j (' r11 ' J, 1 j
vi o J, irnr1 f,JCJ(I t1r,1 .t<J '
rJr,t:;ra j' /.,'-J jf;JlJ I r11i1Z(1 ,(, r1rlrtJ(11ll r1f1 r 1/f lclt(
nr ~ Ino , I 1J ko j t1 fu zarttIJ ; r1 f I , r1 <' k r>I1k <:J ; r' ,ci r,1t,
kra ni a, all nc1m 1 >fllr 1t1 c,trr11ri1tr vr ,t;J fv1r1c1{J t
fjublt :Jljf rifjlva >mf1traj J 0v1J vr ,tu r 1}1JklJ ,r 1)<1rr
v h kra ~niC':i, zbo ::j PC' bno i ok 1 ,fi kuf 1 r,,, 1 .,(,(; ,
na b d me Ji IJ 1 jr1J~ kr,,
ll

tf

'

' <'

ZLATNA KRASNICA
1qussula aurata 1/ith,

'> /

r.

Drugi nazlvl : zl, tna gluhara,

D. V.

Zlatna krasnica (Russula aurata)

zutr

ltJhi:.1ra

Glji 1a 'rna 4-1 O cm irok rrle ,n 1 klobuk. krJJI Jr::

najpr1j i2bo~en, a ka niJG u recJ1n1 r)b1cno n .:"to
udubljen, vij locr1en ~ 1fi r'Ar~r1ta ~te boje, ,t;, o
sa irokim zutim mrljama . Li 161 u zf:?tnoiutr , ~1ro
ki, prema tru~ku zaokru~ '"'
trut""k JeJ
8 crn
visok , 1,5-2.5 cm iro~, cvr t ' b1Jal, k" ntJO pogt111u
11J6kast, sa ponekom m CJ .... tom rnrl1om fA cJ ,o J
jedro, na prefomu bijelo, a i pod koz1co ktobuka
(koja. se na rutJu lako kida) limuna tcJ tuto; blagc'g
;e okusa i ugodnog miri a,
Ova lijepa gljiva ras P. po 11 topadn1m um.r.ma,
medu paprati, po vlazn1m mJest1ma , od Juna do
oktobra.
Dobra je za jelo; osobito ako Je 1'lpet na na zaru
Po boji klobuka , a naroc1to list1ca, zla nu krasn1cu
lako je preprJ/riati, pa cemo Je t sko zam1jen1t1 s
kojom drugom , ot,.rJ1nom vrstom . Jed1na nejest1va
gljiva koja j(Jj je r1r; bojf donekle sli~na J9 pjegava
krasnfca - Aussula maculata Quel., koJa raste
ispod buka 1a 1 hrasto 1a u primorsk1m kra1e 11m a,
R

Vostana puzevica (Hygrophorus russufa)

..

8 . T.

VOS'T ANA PUZEVICA

Hygrophorus russula (Sch ff. ex Fr.) Ouel
Drugi naziv: medenica ..
Klobuk je u razvijene gljive u sredini udubfjen, ponesto ljuskast. ruz1castoljubicast, prema rubu bjelkast iii zuckast; 1ma valovit i raspucan rub. Mlad1
listici su bjelkasti, a u starije gljive ruiicast1 , sa
crvenim pjegama. Strucak je pun i vlaknast. bjef-

52

"

kast iii ne~to svjetlije boje od klobuka, u gornjem

dijefu ljuskast, posut crvenkastim pjegama; visoK je
4-7 cm, irok 1,5-3 cm. Meso gljive je tvrdo i sotno ,
ru~i~astobijef o; na pritisak i na zraku postane crvenkastosmede; ugodnog je mirisa i ponesto nagorkog okusa.
Raste od augusta do oktobra u svjetlijim sumama, prvenstveno pod bukvama i hrastovima; voli
vapnenasto tlo . Pojavljuje se u manjim skupinama i
krugovima .
Vostana pu:Zevica je ukusna jestiva gljiva, priklaEJna i za konzerviranje u octu. Za susenje nije. Za
jeJo treba brati sasvim mlade gljive, a starije i gorke
primjerke odbaciti. Navodi se da neke osobe ne
mogu osjetiti gorcinw ove gljive.

BIJELA PUZEVICA
Hygrophorus eburneus (Bull. ex Fr.) Fr.
Klobuk je sirok 4-7 cm, polukuglast iii nepravilno
izbocen , uvijenog r:uba, na povrsini bjelkast, kasnije
u sre~ir.ti :Zuckast, za vlaznog vremena sluzav. Listici su bijeli , dosta debeli, i razmaknuti, prema dolje
prirasli uz strucak. Ovaj je bijel, isprva pun , kasnije
supalj, cesto savijen, prema dnu stanjen , u gornjem
dijelu na povrsin i zrnat; maze biti 3-12 cm dug i
0,5-1 cm sirok.
Gljiva raste u jesen, od septembra do novembra,
obicno u vecim skupinama. Nalazimo je uz puteve i
obronke, medu travom, po listopadnim i crnogoricnim sumama, najvise u Sloveniji, gdje je zovu >>polzev,ka<<. Vrlo cesto raste pod bukvama.
Bijela puzevica ima bijelo, mekano i ukusno meso. Najbolje je za jelo mijesati je s drugim vrstama
gljiva. Kod nas rastu i neke vrlo srodne vrste, npr.

Bijela puzevica (Hygrophoruc ub11r11

Martovka (Hygrophorus

LJ )

I I

mar/uolu~)

gusjenicna puzevica, Hygrophorus cossus (Sow.

ex Bk.) Fr., koje nisu jestive zbog jako neugodnog
mirisa.

MARTOVKA
Hygrophorus marzuo/us {Fr.) Bres.
Drugi nazivi: maslenka, ozujska puzevica.

Gljiv,a ima najprije zaobljen i bjelkast klobuk, koji se

kasnije spljosti, udubi i postane prljavo siv, zelenkastosmed, a na kraju i ljubicastocrn; sirok je
4-10 cm, nepravilnog i valovitog ruba, koji maze
biti i savijen prema gore ; povrsina klobuka je glatka
i suha. Listi6i sw bijeli, kasnije sivkasti iii plavkasti;

53

....- _ ...... ~

11a apnenastom tfu, po listopadnim i crnonirn ... uman1a, uz putove i rubove suma, medu
"" ' 1 i itarioama na nj1vama. Vrganj raste u ljet"'' ;l'V1~s ein1a, ali ga nalazimo mnogo obilnije u
'1ast

1~s:~,,t

d septembra do pocetka novembra. Ponen1ogu naci golemi primjerci, 1-2 kg teski.

t je r1ekoliko vari1eteta i podvrsta ove gljive,
j
p j IJUJU na karakteristicnim stanistima i u
. ,,.. r . r1 o do ba god in e .
.. r anj 1e ti r1as na1poznatija jestiva gljiva. Vrlo je
, po okusu za1sta jedna od najboljih. Kod
d s ih gljiva najradije beru i prireduju na
"' 11 it
n cine Za susenje je narocito pogodna.
t1 j1 \ l l i r1a e rnnogo napadaju crvi . Sirova gljiva
b1t1 odljiva, ako se jede u vecoj kolicini.
\ r j je u usporedbi s drugim jestivim gljivama
~_.. ., . . . l j r 1 bogat v1taminom C (do 30 mg%), a osot
i, t1nskom kiselinom i drugim vitaminima Bl --sa. U osusenom stanju sadrzi oko 70 mg%
in e kiseline. U ovoj gljivi ima i razmjerno
1n Q bJefancevina i dusicnih tvari (u svjezoj oko
-,
, 100 g svjezeg vrganja daje 30 kalorija.
lJ uci da ga nas svijet dobro poznaje, slucajevi
_ r 11 ne rganja s nekom srodnom nejestivom iii
r 1 non1 vrstom (npr. s ludarom - Boletus satanas
L 1 . ) J7uzetno su rijetki. Ludara samo po obliku
1 Iii .r u1e vrganju, a razlikuje se od njega napadnim
~ j r11a1 Cjevcice su joj i donji dio strucka crveni, a
so JOj na prerezu poplavi . Cini se, medutim, da je
trah od velike otrovnosti ludare pretjeran. Gljivu
treba izbjegavati, jer je vrlo tesko probavljiva.
\l rganju je. medutim, po izgledu mnogo slicnija
\trio gorka zucara - Tylopilus felleus (Bull. ex Fr.)
' rst., u koje je sloj cjevcica ruzicast iii blijedoljubicast, a mrezasti crtez na strucku jako izrazen. Ne,p znjom se desava, da se poneki primjerak ove
gfj ive kod branja pomijesa s vrganjima. Jelo od
rganja, koje sadrZava i najmanju kolicinu zucare,
toliko je gorko, da se ne maze uzivati.
Pravom je vrganju vrlo srodan pr.oljetni iii mrezasti vrganj - Boletus aestivalis Paul. ex Fr. Povrsina
. lobuka mu je vise iii manje mrezasto ispucana. Taj
vrganj raste u nasim sumama u kasno proljece i u
ljetnim mjesecima. Smatra se najkvalitetnijim od
vih vrsta vrganja. Neki ga autori smatraju samo
podvrstom pravog vrganja.
I borov vrganj - Boletus pinicola Vitt. neki smatraju podvrstom pravog vrganja. Taj vrganj ima vrlo
tvrdi strucak, a trusiste je u starijih primjeraka zuto
iii maslinastozeleno. Mesa mu je ispod kozice klobuka crvenkasto. Ova gljiva kod nas raste pretezno
pod crnogoricom, a pojavljuje se odvojeno u profjetnim i jesenjim mjesecima. Odlicna je za jelo.
Voda u kojoj se kuha postaje zelena.

Proljetni vrganj (Boletus aestivalis)

D. V.

Borov vrganj (Boletus pinicola)

D V.

55

'

Crn1 vrganJ (Boletus aeretis)

Fechtnerov vrganj (Boletus fechtner1)

56

L -"' -

o. v

50 mu j

!u6k to. a na prerezu poplavi . f ta je vrsta

vrg nj vrlo dobr za j lo, ali je u nasim krajevima
do t rij tk .
U n s j t koCfer.dosta rijedak i srodni zuti vrganj
- Bo/ tus append1cu/atus Schff. ex Fr. Gljiva ima
f uti stru~ k, ZtJti sloj cjevcica i zuckasto mesa, koje
na prer zu slabo poplavi . Raste u listopadnim sumama. Vrlo je dobra za jelo.

KRALJEVKA
Boletus regius Krombh .
Drugi nazlv: blagvic.
Gljiva ima mesnat. jastucast klobuk lijepe ruzicaste
boje, koji se rasiri do 15 cm . lzuzevsi boju klobuka,
kraljevka je dosta slicna prethodno opisanom
crnom vrganju , pa je neki autori smatraju samo
podvrstom spomenute gljive. Sloj cjevcica joj je
zlatnozut, na pritisak nepromjenlj iv; kasnije postaje
zelenkastozut. Strucak je 5- 1O cm visok, 3-6 cm
sirok, valjkast, nesto siri pri dnu , fino mrezasto
iscrtkan, zlatnozut, osim na podnozju , gdje je jednako obojen kao i klobuk. Meso je cvrsto, bl ijedozuckasto i ob icno ne m ijenja boju .
Kod nas kraljevka raste od maja do septembra,
osobito po bukovim sumama. U sjevernijim je zemljama veoma rijetka i skupocjena.
Ova lijepa jestiva gljiva, koju po boji klobuka lako
raspoznajemo od drugih vrsta vrganja, mnogo se
trazi i cijeni . Po okusu je slicna pravom vrganju .
Nazalost, puzevi je mnogo napadaju i cesto izjedu .
Kraljevki je donekle slican ljupki vrganj - Boletus
speciosus Frost. Soja klobuka te gljive moze varirati od ruzicastocrvene do smedeljubicaste. Trusiste
joj je, kao i u kraljevke, zlatnozuto. Meso je zuckasto, a na vlaznom zraku slabo poplavi . Ovaj vrganj
raste u listopadnim sumama, na vapnenastom tlu, a
u nasim je krajevima razmjerno rijedak. Za jelo je
dobar, ali dosta tesko probavljiv.

Lj upki vrganj (Boletus speciosus)

0 . v.

Kovara (Boletus /uridus)

B. T.

KOVARA
Boletus luridus Fr.
Drugi nazivi: vrganjica, smedi vrganj.
Gljiva je veoma promjenjljive boje, velicine i oblika.
Klobuk je mesnat, isprva polukuglast i fino pustenast, kasnije gol. gladak i jastucast, te napokon
spljosten ; rasiri se do 20 cm . Boje je tamno maslinastosmede, smedesive iii crvenkastosmede; za
vlaznog vremena bude na povrsini ljepljiv. Cjevcice

t..

..

..
'

57

RC

aura tiacum CB l .. ex F . S . F. Gra

Drugi nazivi:
c palcac, i: i rapa ac.
Leccinu

Klob
e o 1e g j .. e 5- 8 c siro isp a uglast
as e pol
g as i ara cas ocrve . ozica fob a pr eg
a je pre o jego og
ba~ a za lazog je ~e e a sl zava. Cjevcice su os ro odijetjee od s c a .. _2 cm duge, bjelkas as 1 e, oaozdo
pone ad zuc aste. Strucak je bjel as
i a , cvrst
i p
prema ob ku ~anji, &- 8 cm visa i 1-3 cm
siro , g s o po riven si nim smedas im "Ii c en as i 1.j us a a. eso je bjelkas o i cvrs o , ugodnog
_... risa i ok sa; a prerezu pos aj e plav as osi 1 0
za
ljubicas o i a raju sivkas ocrno.
Gljiv na azimo od jula do novembra u s 1jetliji
sumama= obc o pod brezom ...i jasi om e medu
ravom po sumskim livadama. Ces o raste zajedno
sa srodnim joj pasjim vrganjem - Leccinum scabrum Bull. ex Fr .. kojem je po okusu i osoo 1 ~ama
mesa slicna. Kod nas Je prilicno rasprostranjena .
Turcin je dobra i lako probavljiva estiva gljiva.
ajvise se upot~ebljava za juhu. Za susenje nije.
1

Turcin (Leccinum aurantiacum)

Q_

v.

PASJI VRGANJ
Leccinum scabrum Bull. ex Fr.
strucka krace. zute iii zutozelene; donja im
je povrsina mutnocrvena iii narancastocrvena, a na
pritisak odmah postaje tamnoplava. Strucak je 5--15
cm dug, 2-8 cm sirok, isprva trbusast, kasnije valjkast, ponekad zakrivljen, promjenjljive boje, najcesce u gornjem dijelu narancast, a pri dnu smedecrven ; sav je mrezasto isprugan. Mesa je zuckasto,
na prerezu odmah postaje tamnoplavo, zatim zelenkastoplavo. Okus mesa je blag , miris neizrazit.
Gljivu cesto napadaju crvi.
SU OkO

Kovara najvise raste pojedinacno, po sje novitim

mjestima. u crnogoricnim i listopadnim sumama
od jula ,d o okto.bra. Najvise je nalazimo pod buk~
vama.
Dugo je vremena kovara smatrana otrovnom gljivom. Nas je se svijet i danas kloni , jer joj mesa na
pr:lo~u ':1ij~nja boju. Pokazalo se, medutim da je
gl11~a 1est1va_ 1 ukusna i da meso, koje u svjeze gljive
~e szgle~a n1malo privlacno, kuhanjem dobije lijepu
zutu bOJU. Neprokuhanu gljivu ne valja jesti, a mutnu vodu nakam kuhanja treba baciti.
1

Zbog slicnosti s ludarom - Boletus satanas Lenz.

bolje je ne brati je za jelo, ako obje gljive dobro ne
poznajemo.

58

Drugi nazivi: hrapavac, dj ed d ,e dek: brezo

kravarik. kapucin.
1

djed

Klobuk je 6-15 cm sirok, boje i oblika kao u pra\vg

vrganja2 za vlage sluzav, inace gladak. Sloj c,e lc 1ca
astro je odijeljen ad strucka, isprva b 1e . asnije
sivkast. Strucak je vitak. 8-15 Cry') visok, do 2 cm
sirok, pun, pri klobuku uzi, na povrsini hrapa , i
gusto prekriven tamnim vlaknastim ljus ama. Mesa
je mekano i bijelo na prerezu ne m Jenja bOJU iii
stabo posivi, a pri susenju potamni .
Pasji vrganj raste cesto u vel1koj kotic"ni po sv1etlijim listopadnim sumama, najvise pod brezama, od
juna do novembra. Cesto na isto1
m stan1stu nalazima i srodnog mu turc1na, od kojeg se najlakse
razlikuje po boji klabuka i po tome sto mu mesa na
prelamu odmah ne potamn i.
Pasji je vrganj Jestiv, ali ne narocito ukusan jer
mu je mesa dosta mekano . Nema srodnih otrovnih
vrsta. Kod nas ga ponegdje donose na trg. Prireduje se na isti nacin kao i pravi vrganj. Maze se i susitl .
Za jela treba brati samo posve mlade primjerke, u
kojih mesa jos nije omeksato. Neki preporucu1u za
jelo samo klobuke. Gljiva je bogat izvor vitamina PP
(nikotinske kiseline).
1

GAABOVKA
Leccinum griseum (Ouel .) Sing.
Drugi nazlvl: grabovac, grabov djed, sivi hrapavac.

Gfjiva ima po!ukuglas: .iii konveksan smedi klobuk,

do 14 c~ . s1rok. Kozrca je po suhom vremenu
nabo~ana_ 111 raspucana , po vfaznom sluzava; ne da
se skr~ut1 s .k lobuka. Cjevcice su vrlo duge (do 3
:m), s1tne: bjelkas:e, u. starije gljive postaju sive ii i
zuckastos1ve. Strucak 1e 7- 16 cm visok i do 2 5 c
Sirok, vlaknast, bjelkastosiv, pokriven malim c;nos~
vi_m tjuskama, na dnu ponesto odebljao. Meso je
bJelkasto, na zraku postaje najprije ruz icasto zatim
'
sivo iii crno ; brzo se smeksa.
Grabovka raste od juna do oktobra u listopadnim
sum~.ma,. pod grabom, hrastom, bukvom i lijeskom.
G~11va J0 do"br~ za jelo svjeza, al i nije za susenje.
Nek1 preporucuju za jelo samo klobuke. Meso klobuka kuhanjem jako omeksa i pocrni .
Grabovka je srodna i sl icna prethodno opisanom
pasjem vrganju - Leccinum scabrum Bu ll. ex Fr.
Neki je autori smatraju samo varijetetom te glj ive.
y

PRSTENJAK

Prstenjak (Suillus grevillei)

B. r .

Suillus grevillei (Klotzsch} Sing.

Drugi naziv: arisev sluzavac.

Klobuk je isprva polukuglast, odozdo pokriven zuckastom kozicom , koja ga spaja sa struckom . Ta
kozica kasnije pobijel i, rastrga se od oboda kloblr.Jka i skupi oko strucka u krpast prstenak. Klobuk se
rasiri od 5 do 12 cm i spf josti . Boje je zlatnozute,
rjede crvenozute ii i zutosmede. Kozica, koja je osobito u mlade gljive i za vlaznog vremena jako sluzava, lako se maze oguliti s klobuka; u starije gljive
postaje sjajna i suha. Sloj cjevcica odozdo je prljavo zute boje, kasnije smedast, a na pritisak postaje
crvenkastosmed; nesto silazi niz strucak, a lako se
moze razdvojiti ad klobuka. Strucak je vlaknast i
pun, boje klobuka iii malo svjetliji , 6-9 cm dug i
1-1,5 cm si rok. Posto nestane prstenka, zaostaje na
strucku prstenasti urez. lznad ureza strucak je tockast. Mesa je zlatnozuto ; vecinom ne mijenja boju
iii postepeno slabo posmedi . U pocetku je tvrdo,
kasnije spuzvasto, a za kise upije mnogo vode.
Prstenjak raste 'ad juna do oktobra, obicno u
skupinama, u blizin i arisa. Susrecemo ga po parkovima, cistinama ; na suncanim Jivadama.
Ova lijepa jestiva gljiva ima socno i ukusno mesa.
Cesto je napadaju crvi. Neugodno joj je svojstvo i to
sto pri ciscenju ostavlja na prstima jaku smedu

boju . Kozicu s klobuka najbolje je odlupit i vec pri

branju. Prstenjak je dobar i za susenje, a moze se 1
konzervirati u octu . Po urezanom prstenku na
strucku i po intenzivnoj zutoj boj i prstenjak 6emo
uvijek lako raspoznati . Kod nas ga za jelo ne upotrebljavaju .

OSINAC
Sufi/us luteus (L. ex Fr.) Gray
0rugi nazivi: osinak, zuti vrganj , maslenjak.

Klobuk je obicno u sredini izbocen, 5-11 cm sirok,

zuckasto do tamnosmede obojen , nekada crvenosmed; ispocetka je polukuglast, kasnije se spljosti .
Kozica na klobuku, koja se lako moze odlupiti , jako
je sluzava, narocito za vlaznog vremena. Donja
strana klobuka pokrivena je kod mlade glj ive bijelim kozastim ovojem, koji se kasnije spusti oko
strucka u obliku plavkastog iii ljubicastosmedeg
rukavca. Sloj cjevcica je razmjerno kratak, svijetlozut, prirastao LIZ strucak. Kod starijih gljiva otvori
cjevcica oboje se zelenkasto iii smedezuto. Strucak

59

je blijedoi:ut. cilindrican , cvrst 1 pun , 5-9 cm .visok i

okO 1,5 cm Sirok. lznad prstenka je h rapav I posut
1sprva bijelim. kasnije smet1ast1m tockastim bradavicama . Meso 1e zuckasto b1Jelo
mekano, bez
posebnog marisa i okusa; ne m1jenJa boju.
Gljiva raste od augusta do ok1obra uz sume 1
sumske putove, meau travom i mahovinom, najvise
pod borovima. u nasim je kra1ev1ma dosta ri_ietka.
Meso osinca je blagog okusa, ugodnog k1selkastog mirisa koji podsjeca na voce i boje kao u
maslaca. To je dobra jestiva gljiva, samo je dosta
mekana i sluzava. pa je zato osjetljiva za transport i
neprikladna za susenje. Treba brati samo mlad e
primjerke i pripremiti ih odmah posl ije bran ja. Kozicu 5 klobuka potrebno je prethodno od lupiti . U
nasim krajevima ovu gljivu ne vole i ne upotrebl1avaj u je za jelo.
Osinac ima kao hrana u usporedbi s ost ali m
gljivama nisku energetsku vrijednost, buduci da
sadri:i do 93/o vode. U gljivi ima svega oko 1,5%
bjelancevina i dusicnih tvari.

Osinac (Suillus luteus)

Vucji hljebac (Suillus granulatus)

0 . V.

0 . v.

VUCJI HLJEBAC
Suillus granulatus (L. ex Fr.) 0 . Kuntze

Drugi nazivi: zrnati sluzavac, sli navka, sli nari ca,

ovcarka.
Klobuk je isprva polukuglast, kasnije jastucast. 5-12
cm sirok, zuckasto iii crvenkastosmed , vrlo sluzav i
ljepljiv, narocito za vlaznog vremena. Koz ica se s
klobuka lako skida. Trusiste je priraslo uz strucak,
kao limun zuto; kasnije postaje masl inastozeleno. a
na otvorima cjevcica izlucuje kapljice vodenastog
mlijecnog soka. Strucak je cvrst, do 10 cm visok i do
2 cm sirok; bjelkasto je zut, a pri dnu smedast. u
gornjem dijelu posut je, kao i trusiste , brojnim ,
isprva blijedozuckastim, kasnije smedim tockastim
bradavicama. Mesa je blijedozuckasto, ugodnog
mirisa i okusa. u pocetku je jedro i cvrsto, kasnije se
razmeksa kao spuzva; ne mijenja boju na zraku .
Raste obicno u skupinama, najradije na vapnenastom tlu, po travom obraslim cistinama, uz rubove suma, po parkovima i vrtovima. Gljivu cesto
nalazimo pod borovima, ponekad vec u maju . a
obilnije u ljetnim i jesenjim mjesecima.
Gljivu lako prepoznajemo po jako ljepljivoj i lako
odstranjivoj kozici na klobuku. Dok je posve mlada,
gljiva je jestiva i veoma ukusna, no treba joj kozicu
s klobuka skinuti (u rukavicama, jer se boja tesko
skida s prstiju). Nije, medutim, mnogo izdasna. Za
susenje nije. Gljivu cesto napadaju crvi.

60

'

VARA
uillu b 'Vir1us (l . t) Fr.) 0 . Kuntze
Drugi nazivi: kravlji sf L1zavac, kravljaca.
lobuk je u razvijerie glj ive 5- 11 cm sirok, mesnat,
pon k d neprav1lnog obl1ka iii izbocen u sredini, s
valovitim rubon . Na povrs1ni je zutosmed, za vlaznog vremena ljepljiv. Cjevcice su zuckaste, kratke i
~iroke: spu~taju se n iz strucak i ne mogu se odvojiti
od mesa; kod star1je g ljive postaju maslinastozelene~ Strucak je pun 1ste boJe kao i klobuk , 4-8 cm
visok i do 1 t5 cr11 s1rok. cesto pri dnu zakrivljen .
Meso je sim edezuto, na zraku se maze oboj1t1 i
ruzicasto ; bf agog ie m irisa 1 ugodnog okusa po
nezrelom vocu .
Kravaru vrlo cesto nalazimo od juna do oktobra,
ispod borova, ponekad t u vecim skupinama. Pojavljuju se i prin1Jerc s vise klobuka ' sa srastenim
struccima.

Gljiva je jestiva. ali ne mnogo cijenjena. Ponegdje kravaru prze na vatri 1 jedu Jako zacinjenu s
lukom iii cesn jakom .NajbolJe Je sasvim mlade gljive
konzervirat1 u octu . Nema o pasnost da kravaru
zamijenimo s ne om sl1cn om otrovnom vrstom .
Najsrodnija j o j ,e pjescarka - Suillus variegatus
(Sw. ex Fr. ) 0 Ku n tze , kOJU nalazimo na sl icn im
stanistima. I druge v rganJace slicne kravar1 mogu
se bez opasnosti upotri jebit1 za jelo.

PJESCARKA

Kravara (Su illus bovinus)

8 . T.

PJescarka (Su1/lus variegatus)

8 . T.

Suillus variegatus (Sw. ex Fr.) 0 . Kuntze

Drugi naziv: pJegavi vrganj .
Klobuk je polukug last iii konveksan , u starije gljive
gotovo spljosten 17- 12 cm sirok, crvenkastosmed iii
tamnosmed. ponekad i smedastozut, mesnat. Na
povrsini izgleda kao da je posut zrncima pijeska,
koja tvore sitne dlakaste ljuskice. Sloj cjevcica je
maslinastozelen . iii smedast. po cijeloj duzini prirastao uz strucak, ko;i je valjkast, 6-10 cm visok, 2-4
cm sirok, zuckast na bazi ponesto zakrivljen. Mesa
je bjelkasto iii sv,Jetlozuto, na zraku slabo poplavi.
Miris mesa nije ugodan . ostar je i slican kloru.
Raste u crnogor1cn1m sumama od pocetka Jjeta
do novembra, cesto u velikoj kolicini, osobito na
pjeskovitom tlu.
Pjescarka je jestiva gljiva, ali se smatra manje
kvalitetnom od drug ih vrganjaca. Za jelo treba brati
samo mlade primjerke , koji se mogu upotrebljavati
za juhe i umake, i ii se ulazu u ocat.

61

BIJELA SLUZAVKA
Suillus pJacidus Bon .
Drugi naziv: bijela slinavka.
.., i rok
5
,

mesnat polukug last iii

'
.

. . k e 5-1 0 cm
Struca l a moi.e biti bijel , i.uCkast iii mashnastokonveksan,
.., . . .
.eplJ'iv Kozica se s klobuka

..
na povrs1n1 J0 11
1
ze en, .
SI . cjevcica je prirastao za strucak :
lako ski~a . t?J ut pa maslinastozelen . StruCak
.. t M

.Je do 12 cm v1so ,
.
b. el kasn ije sivkastozu . eso Je
ni zrnat 1sprva 'J '
k
-- #kasto bez izraz itog m1r1sa 1 o usa.
bJ'elkasto 111 zuc
,
.
b,.
..
raste od borovima od JUna do novem a
r

U Alpama se P
.

1
kl

lan
1nsk1m
borom
11
eKov1ne; tamo ras t e Pod P
nom (Pinus mugo).
.
.
..
s la sluzavka smatra se dobrom Jest1vo,m gl11.-

vo~~eP0Sto je kod

nas rijetka, ne bi je trebalo bratl ,

osim u vrijeme oskudice.

KESTENJASTIVRGANJ
Xerocomus badius (Fr:.) Kuhn . et G il b .
Bijela sluzavka (Suillus placidus)

Kestenjasti vrganj (Xerocomus badius)

D. V.

Drugi naziv: kestenjasti barsu novac.

D. V.

Klobuk je 6-12 cm sirok., po obliku slican onome

pravoga vrganja; boje je crvenkastosmede kao ke-

sten ; za v1
1age je na povrsini ljepljiv i sluzav, a za
suhog vremena gladak i sjajan . Cjevcice su isprva
zuckaste, kasnije postaju maslinastozelene; pod
pritiskom poplave. Strucak je 6-10 cm visok, 1 ,5 4
cm sirok, svjetlije boje od klobuka, u donj em a ijelu
nesto tamniji , obicno slabo vlaknasto isprugan; vecinom je u cijeloj duzini j ednako debeo ; cesto je
slabo povijen. Mesa je bj elkasto, isprva cvrsto i
jedro, no brzo se razmeksa. a prelomu u blizini
sloja cjevcica poplavi, a uz kozicu klobuka pocr
ven1 .
Ovaj vrganj raste po nasim planinskim listooadnim, a osobito po crnogoricnim sumama, ad 1ula
do oktobra. Nalazimo ga cesto u veli oj mnozini
zajedno s obicnim vrganjem , pone ad i medu travom, uz rubove suma.
Kestenjasti je vrganj dobra j estiva g ljiva. oze se
i susiti iii konzer\tirati na druge nacine . C rvi je
rijetko napadaju . Svijet se, medutim ave g lji ,e boji
jer joj mesa mijenja boju.
Gljiva je dosta sticna podstavki - Xeroco us
subtomentosus (L. ex Fr . ) Quel. i zlataci - erocom~.s chrysenterion (Bull_ e
erat) Quel. Koa i
dv11u takoder jestivih vrsta po rsi a cje cica a
pritisak poplavi.
1

62

PODSTAVKA
xerocomus subtomentosus (L. ex Fr.) Quel.
Drugi nazivi: maglen, kozja labrda, napuhnuti barunovac.

Gljiva je vrJo promjenjljiva oblika, velicine i boje.

Kfobuk se moze rasiriti do 15 cm ; jastucast je i mek,
fino pustenast, najcesce maslinastosmed; ponekad
na povrsini jako ispucan, osobito po suhom vremenu i u starijih gfjiva. Ozlijedena i ispucana mjesta na
kfobuku za suse pozute, a za vlaznog vremena
pocrvene. Cjevcice su duge, limunastozute, u starijih gljiva maslinastozelene, s vrlo sirokim otvorima.
Strucak je razmjerno tanak, vlaknast, obicno malo
povijen , grimizno smed iii smedezut, uzduz isprugan. Dug je 4-10 cm a sirok oko 1 cm . Meso je
blijedozuto, a pod kozicom klobuka smede. Kod
mlade je gljive cvrsto, kasnije postaje mekano;
9bicno ne mijenja boju ; ponekad na prelomu slabo
poplavi.
Gljivu susrecemo vrlo cesto od jula do novembra,
uz rubove suma, po svjetlijim sumama i sumskim
cistinama, medu travom i mahovinom , gdje raste
vecinom pojedinacno.
Meso je podstavke slabog , neizrazitog okusa i
ugodnog, kiselkastog mirisa na voce. Za jelo je
osrednja; meso kuhanjem postaje sluzavo. Kod nas
je ponekad donose na trg zajedno s vrganjem . Za
susen1e se ne preporucu1e.
Podstavki je veoma srodna, a u nasim krajevima
jos i rasprostranjenija zlataca - Xerocomus chrysenteron (Bull . ex Merat) Quel . Redovno je nesto
manja {klobuk joj je tek 3- 8 cm sirok), a povrsina
cjevcica ubrzo joj postaje zelenkasta. Meso joj je
zuckasto, pod kozicom klobuka crveno ; na prerezu
poplavi. Dvije gljive inace po izgledu medusobno
toliko naf ikuju da ih je ponekad gotovo nemoguce
razlikovati . I zlataca je jestiva, ali se rijetko bere za
jelo, jer je obicno crvljiva. Za razliku od podstavke
raste pretezno u crnogoricnim sumama.
y

8 . T.

Zlataca (Xerocomus chrysenteron)

D. V.

PORODICA RUPICAVKE
Polyporaceae

Vecinom cvrsce i trajnije gljive. Osusene se raspadaju. Cjevcice su im gusto stisnute, cvrsto srasle s
mesom klobuka, te se donja strana plodnjaka cini
kao da je iglom gusto izbodena. Rastu na tlu , cesce
na deblima i panjevima, ponekad crepasto naslaga..

Podstavka (Xerocomus subtomentosus)

63

1 busenasto srastene na zajednickom strucku .

ne 1 1

e razgranjuje. Ovoj velikoj skup1n1 g 111va pr1pak OJI S

.
.
.
. "h
t
.
u
osim
ovdje
op1san1h
Jest1v1
vrs
a,
1 mnoge
d aJ '

1 d
t
tvrde gljive kozastog, plutasto~ 1 1 r~e.nas og mes.a
ube).
Neki
jestivi
i
ukusni
pr1padn1c1
ove
porod1(g
.
.
ce, koji se kod nas rado beru .~ m~?~o. 1znose n~
trznice, u drugim su zemljama r11etk1 111 n1su 1
p oznat1

kao jestivi.

SKRIPAVAC
Polyporus squamosus (Huds. ex Fr.} Fr.
Drugi nazivi: ljuskavi rupicar, skriplin.

Zemlj aca (Albatrellus confluens)

B. T.

Ovcje vi me (Albatrellus ovinus)

o. v

Klobuk je 10-40 cm sirok, lepezast, bli!edozut,

odozgo pokriven koncentricno rasporeden1m ~me
dim ljuskama. Strucak je zdepast, 5-7v cm .dug 1 4-5
cm sirok, u gornjem dijelu posut mrezast1m slo1em
vrlo kratkih cjevcica; boje je blijedozute~ na don1em
je kraju taman, gotovo crn . Mesa gljive Je bijelo,
isprva elasticno, u starije gljive drvenasto ~ ugodnog
je slatkastog okusa. Obicno raste u busenu, pa
pojedini primjerci mogu biti teski i po nekoliko
kilograma.
Raste od aprila do pocetka septembra na starim
deblima i trulim panjevima listopadnog drveca. Gljiva je kod nas vrlo cesta.
Jestiva je samo vrlo mlada gljiva, jer starenjem
brzo postaje tvrda i zilava. Ne cijeni se mnogo.
Maze se prziti u obliku odreska. Nema opasnosti da
se gljiva zamijeni s nekom slicnom otrovnom
vrstom.

ZEMLJACA
Albatrellus confluens (Alb. ex Schw.) Kat i. et
Pouzar
Drugi naziv: zemljasta guba.

64

Klobuci su nepravilnog oblika, mesnati i lomljivi ,

5-10 cm siroki, cesto medusobno srasl i, ekscen~ricni, na rubu uvijeni i ponekad krpasto pocijepan i,
1sprva zuckasti i glatki, kasnije crvenkastosmedi i
na povrsini ispucani. Po 5-12 klobuka naslagan1 su
ka~ crepovi jedan preko drugoga, te cine busene,
ko11 se mogu rasiriti i preko 30 cm . Strucak je
z~_jednicki za cijeli busen, duboko zabijen u zemlju ,
b11el, nepravilan, debeo i tvrd, sastavljen od vise
m~dusobno sraslih ogranaka, koji su posuti bjelkast1m otvorima cjevcica. Mesa je tvrdo, bjelkasto 1
krhko, na prelomu glatko, bez posebriog mirisa .

Gljivu mozemo naci po nasim planinskim crnogo ri~nim sumama u augustu i septembru . Raste
vecinom u skupinama.
Ovu dobru jestivu gljivu kod nas ne poznaju i ne
upotrebljavaju za jelo. Dok je mlada, socna je, a
okus joj je ugodan i ponesto nagorak. Starije gljive
nisu za jelo, jer su pregorke. Osobito je gorka
kozica na klobuku , pa je treba kod prireclivanja
skinuti. Meso gljive pri kuhanju poprima zu6kastu
do crvenkastu boju. Uzivana u ve6oj kolicini , zem ljaca moze djelovati purgativno.
Prednost je zemljace sto se moze lako prepoznati, sto nema srodnih otr.ovnih vrsta i sto je crvi
rijetko napadaju . Dosta joj je slicna gljiva ovcje
vime - Albatrellus ovinus (Schff. ex Fr.) Kotl . et
Pouzar, koja je zasebno opisana.

OVCJE VIME
Albatrellus ovinus (Schff. ex Fr.} Kotl . et Pouzar
Drugi naziv: ovcarka.
Gljiva je srodna prethodnoj vrsti , od koje se smatra
boljom i kvalitetnijom za jelo. Klobuci su joj svjetlij i,
Mavl in (Scutiger pes-caprae)
D. V.
obicno bjelkasti , kasnije blijedosmecli, sivkastozuti
iii crvenkasti , 6-12 cm siroki. Nepravilnog su , vijugavog oblika, cesto kao naduveni , na rubu podvi nuti, au sredini cesto udubljeni. Kozica se na srediMAVLIN
ni klobuka obicno raspuca, tvore6i cetverokutasta
Scutiger pes-caprae (Pers. ex Fr.) Bond. et Sing.
polja. Sasvim kratke bjelkaste cjevcice, koje se spu Drugi nazivi: maglen, madl in, gubica, mavlica, frastaju nisko r:ia strucak, postaju na pritisak zelenkatri6i, patri .
ste. Strucak je zdepast, nepravilan i obicno ekscentrican, jednake boje kao i klobuk. Meso je u ove ,
gfjive takoder lako lomljivo, no za razliku od zemljaKlobuk je u ove gljive tamnosmed, 7- 14 cm sirok,
ce na preloml!J je neravno.
nepravilnog oblika, bubrezast iii polukug last, eksRaste u velikirn skupinama, od jula do oktobra,
centricno udubljen, na rubu obicno valovito uvijen,
po crnogoricnim i mijesanim planinskim sumama.
krpasto iscijepan i tanak, na povrsini suh i pokriven
Cesto se nalaze i primjerci koji su srasteni na strucljuskavim cupercima. Cjevcice su kratke, bjelkaste
ku . U ravRici je ova gljiva rijetka i malo poznata.
sa sirokim otvorima; spustaju se niz strucak; na
Meso je u mlade gljive bijelo, jedro, ugodnog
pritisak i starenjem pozute. Strucak je prljavo zu6okusa i mirisa na bademe, te ga neki jedu i u
kast, debeo, kratak i nepravilan. Cesto je vise strusirovom stanju . Kasnije meso postaje zuto, gorko,
caka na bazi zajedno prirasteno.
zilavo i tesko probavljivo, pa nije za jelo. Mlada
Gljiva raste po planinskim sumama, medu travom
glj iva moze se konzervirati u octu.
i mahovinom, od augusta do novembra.
U ovoj gljivi ima rnnogo vode, pa joj je energetska
Mavlin je dobra jestiva gljiva, s nesto tvreim mevrijednost vrlo niska. Svjeza gljiva sadrzava mariije
som, prikladna za jutiu, narocito dok je mlada.
od 1 o/o bjelancevina i dusicnih tvari, te blizu 2%
Meso je bijelo, cvrsto i krhko, ugodnog mirisa i
sirovog vlakna.
okusa po orasima. Kott nas je ponegdje u jesenjim
Nema opasnosti od zamjene ove gljive sa slicnim
mjesecima beru i prodaju n.a trgu . Da je nas svijet
otrovnim vrstama. Srodna joj je samo prethodno
dobro poznaje, vidi se i po velikom broju narodnih
opisana i jestiva zemljaca - Albatrellus confluens
imena. Naziv >>fratri6i<< dolazi od boje klobuka, koja
(Alb. ex Schw.) Kati . et Pouzar.
je slicna fratarskoj odjeci.
5 - Bilje

65

p
x
r.)
f:.l1lat
(
Gr/fol umbellsts er .
noAtvo klobu ~ica (i preko 100) j/rJ 1zu se
Vellko md drug Im u bu nu, a stoje na bJe: "a s m
Jedan
zajedniekog truC:ka , koji je, kao i n)i::googranc m krlven finim rup icama cje1Cica v obuve g rane po
t ~ t' 1 5
. ., . , .
bllj dosmedl iii ivkas rJzu t,
cm s1roK1,
6161 su ti e sredinl udubl] ni, na povrS1n1 naJlS>SCe
okruglas 1' urtani i ispucan i. M eso je bijelo neoromradijalno sc dnog okusa, mirisa po braSnu : la " "' )e

medut
Ovu
mama

m, ras
.
~
olemu
gfjivu
nalaz1mo
po
nas1m
sug
Ill epu,
.. x
d ~.
'ula do novembra, naJVtoe na po nozJu
d
o J

,
bukovih
debala.
Naden1
su
1
pr1mJerc1
na
ih
hrastov 1
., ,
k0 jima je bilo vie od 1500 klobu~1ca
.
.
lada 9 11iva 1e socna 1 u kusna . Kasn1Je
Dok J0 m

,
b1
postaje ~ilava i trpka , ali se i tada moze uporr Je ' i
za pravljenje ekstrakta.
. .
..
Kod nas jelenovo uho cesto zamJenJUJU s ran 1~e
isanom ze~arkom , te ga ponekad donose na trzZagreb pod imenom ,,zajceki<< . Obje ove
n1cu u
. d r
jestive gljive, dok su mlade, mo~u .'~ a Jlne po
obliku podsjecati na zeca, odakle im ' ime.

o~

B. T.

zecarka (Grifola frondosa)

LOPATASTA GUBA

ZECARKA

Grifola lntybacea Fr.

Grifola frondosa (Dick. ex Fr.) S. F. Sing.

Drugi nazivi: zec-gljiva, zajceki, dedik, vellki zbunac, sivi zbu nae.
Velik broj (do 100) srastenih lopatastih klobuOica
stoje zbijeni jedan nad drugim na ograncima debelog i bijelog zajednickog strucka, te cine grm promjera do 40 cm, koji maze biti i 5-10 kg te~ak.
Klobuci su 1,5-6 cm siroki, plosnatl, nepravilnog
oblika, cesto kovrcavi, blijedo smedeslvi, na rubu
tanki, iscijepani i tamniji, po povrsini vlaknasto
isprugani i ispucani. Otvori vrlo kratkih cjevOica
sitni su i bijeli, te se nisko spustaju niz ogranke
strucka. Mesa je bijelo, krhko i ne mijenja boju; ima
jak, karakteristican miris i ugodan okus.
Zecarku mozemo naci po nasim hrastovim sumama, od jula do oktobra. Raste najvise pri dnu panjeva i uz stara hrastova debla. Zecarka priOinja starlm
hrastovima veliku stetu; micelij joj prodire u debla i
razara drvo.
Ova velika gljiva kod nas se dobro poznaje 1
cijeni . Ponegdje se donosi i na trg. Veoma je izdaAna. Dok je mlada, mesa joj je socno i aromatleno.

66

Drugi nazlvl: lopatasti zbunac, zajcek i, rceK

Gljiva nalikuje dvjema prethodn im vrsta.ma. ~-rojn 1
klobu~ici odozgo su sivosmede obojen 1, rad 11alno
isprugani, u sredini svjetliji i udubljen i, blizu ruba
narovaeni, tamniji i tanji, vecinom nepravilno, duboko iscijepani, tako da se lopaticasti , do 5 cm
lroki, samostalni, a nekad i medusobn o srasli prema gore okrenuti dijelovi klobuka razgra njuju jedan
iznad drugoga iz zajednickih bijel ih ogranaka
stru~ka. Donja, bijela strana klobuka suzuJe se ~
ogranke stru~ka, a pokrivena je, kao i struca ~ 1
njegovi ogranci, bjelkastim otvorima cjevcica. CiJela gljiva po obliku podsjeca na glavicu salate. Meso
je bijelo. ~vrsto i dosta zilavo: ne mijenja boju .
Raste po naim umama od augusta do oktobra,
prirasla na podnozju starog drveca, najvise hrastova. Nadu se vrlo ~esto i pri mjerci te:Zi od ki log ra_ma.
Mlada je gljiva izda~na i dobra za jelo. Mesa JOJ ie
ugodnog mirisa i okusa; u starijih primjeraka bude
dosta zilavo. Ovu gljivu kod nas cesto zamjenJUJU s
dvije prethodno opisane vrste. Neki je autori smatraju samo oblikom zecarke .

VOLOVSKI JEZIK
Fistulina hepatics Schff. ex Fr.
Drugi nazivl: volovska jetra, jetrenica, vukovo
meso.

Gljiva ima oblik debelog, spljostenog, do 30 cm

dugog jezika, vodoravno priraslog na deblo preko
kratkog strucka, koji se ponekad jedva vidi. Tezina
gljive maze iznositi 0,5-4 kg, a nekada i vise. Boje je
odozgo isprva narancaste, a kasnije smedecrvene
kao krv. Gornja je povrsina gljive zrnato hrapava,
fjepljiva, elasticna, za vlaznog vremena jako sluzava. Mesa je isprva vodenasto i mekano, puno crvenkastog soka, a pod starost postaje grubo vlaknasto,
zilavo i suho. Na prerezu je bjelkastocrveno (kao
zivotinjsko mesa), protkano svjetlijim prugama. Donju povrsinu gljive pokriva tanak sloj kratkih i sitnih
cjevcica, koji je isprva bjelkast, a kasnije postaje
zuckast i crvenosmed. Citava povrsina gljive na
pritisak lagano poprima tamnosmedu boju .
Volovski jezik izraste od augusta do oktobra na
kori bjelogoricnog drveca, narocito na starim hrastovima.
Mlada je gljiva dobra za jelo. Miris joj je ugodan,
a okus nakiseo. U odnosu na druge gljive razmjerno
je bogata probavljivim ugfjicnim hidrat11a (preko
10%). Dio kojim je gljiva prirasla uz deblo ponekad
bude crvljiv, pa ga treba odrezati jos pri branju.
Treba skinuti i sloj cjevcica i gornju kozicu. Gljiva je
prikladna za mijesanje s drugim vrstama i za spremanje ekstrakta. Talijani je peku na zaru , a Francuzi
jedu sirovu i jako zacinjenu kao salatu ; tako pripremljena gljiva je wkusna. Moze se prirediti i kao
odrezak, a i konzervirati u octu. Jela priredena od
sirove gljive, ako ova nije vise posve mlada, mogu
izazvati lakse probavne poremecaje.
Kod nas se zbog nepoznavanja ova vrijedna, izdasna i rasprostranjena gljiva premalo iskoristava.
Nema srodnih otrovnih vrsta i lako ju je prepoznati .

Volovski jezik (Fistulina hepatica)

D. V.

Prosenjak (Hydnum repandum)

D V.

PORODICA JEZEVICE

Hydnaceae
Trusiste se u ovih mesnatih gljiva sastoji iz sitnih
bodljika iii bradavica s donje strane razlicito gradenih klobuka. Nije poznata nijedna otrovna gljiva iz
te porodice. Mnogo ih je tvrdih i drvenastih, tako da
medu jezevicama ima malo jestivih vrsta. Starenjem
jezevice postaju pregorke.

67

PROSE NJ AK
Hydnum repandum L . ex Fr.
Drugi nazlvl: migac, jezgljiva, j ezek. zuta jei:evica.

Kfobuk je 5-15 cm sirok, zut, bjelkastozut iii crven kastozut, cvrst i mesnat, uvijenog ruba i razlicitog
nepravifnog oblika. Odozdo je posut gusti m lako
lomfjivim bodljikama, koje SU iste boje iii nesto
svjetlije od gornje strane klobuka, a silaze ponesto i
niz strucak. Ovaj je iste boje, cvrst, Jomljiv, 2-6 cm
visok i 1-2 cm sirok, cesto jako ekscentrican. Mesa
je nagorko, bez izrazitog mirisa, zuckastobijelo,
tvrdo i lomljivo ; na prerezu pozuti .
Prosenjak raste od jula do novembra po sumama, obicno u skupinama i polukrugu . Kod nas ga
cesto nalazimo zajedno s .mavli nom , medu mahovinom, po strmim , sjevern im obroncima plan ina.
Dok je mlada, ova je jezevica dobra za j elo. Starenjem postaje sve vise gorka. Razmjerno se dugo
moze odriati svjezom . fzdasna je, a nikada nije
crvljiva. Kod priredivanja valja uklon it i bodlji ke s
donje strane klobuka. Prosenjak treba kuhati nesto
duze od vecine drug ih gfjiva.

PORODICA GRIVE
Clavariaceae
Mesnate gljive bez klobuka, koje izrastu u obl iku
tofjage, spuzve iii koraljasto razgranjenog grmica.
Vecinom su jestive, no ne smiju biti prestare ni
razmocene od kise.

KLADUSICA
Sparassis crispa Wulf. ex Fr.

Drugi nazivi: uheci, smrceki, kovrcasta kokica.

Gljiva je isprva bj elkasta, kasn ije postaje zuta i na
kraju smeda. Ima izgled spuzve, najcesce do 30 cm
promj era. lz zajednickog , veoma debelog, mesnatog i zilavog strucka izbija velik broj isprepletenih i
srasten ih grancica, koje zavrsavaju kovrcavim, kao
list plosnatim , pilasto nazubljenim ograncima. Mesa je bijelo , elasticno i vlaknasto.
Ova lijepa gljiva raste pretezno po sjevernim
evropskim zemljama, a kod nas je dosta rijetka.

SRNJACA
Sarcodon imbricatum {L. ex Fr.) Quel.

Klad usica (Sparassis crispa)

D. V.

arugi nazii: smedasta jezevica, ljuskava jezevica.

Klobuk je u ove gljive smed i pokriven krupn im ,
uzdignutim tamnosmedim ljuskama, koje su slozene kao crepovi ; sirok je 5-25 cm , ponekad u sred ini
udubJjen, s donje strane pokriven do 1 cm dugim,
krhkim, gustim, sivkastim bodljikama; ove pokrivaju i gornji dio strucka, a nalikuju srnecoj dlaci ,
odakle gljivi i ime. Strucak je 5--8 cm dug i 1,5-2,5
cm sirok, bjelkastosiv i pri dnu obicno tanji . Meso je
cvrsto, sivkastobijef o.
., .
Gljivu nalazimo od jufa do novembra po nas1m
planinskim crnogoricn1m 1 m1Jesan1m sumama.
Mlada je srnjaca dobra jestiva gfjiva. Ima jak,
aromatican okus, pa je najbolje uzivati je pomijesanu s drugim, manje aromaticnim vrstama. Osobito
je prikladna za konzerviranje u octu, a osusena se
moze samljeti u prah kojim se zacinjaju razlicita
jela. Bodljike i ljuske s klobuka valja prije upotrebe
pazljivo ukloniti. Starenjem gljiva postaje zilava i
gorka. Gorcina se moze ukloniti ispiranjem vrelom
vodom .

Srnjaca (Sarcodon imbricatum)

8. T.

69

u u t do novembra po crnogoI v nlj ve6lnom pojedinacno

Im . N dent su l oplsan1 primje rci

""

n i vrlo te~na glj1va, al 1 samo

joj Im ugodan. smr~ku sl1can
~trl
okus kao po orasima. StareJ r , p nije ze jelo. Gljivu nije lako
l nth ivotinjica i nametnika koj i se ceI

u m Ou
ill n j

njenim ograncima. Nema sli cnih

ttvih vrsta.

chff. e Fr .
I : tuta capica, zaj6eva capica, prstici.

lJi
mnogostruko koraljasto razgranju je iz
ru n , bj I
tog iii !uckastog strucka. Krhki
I
I ....1ji i granci zav~avaju tupim dvodjelnim
im u
je. Gljiva naraste do 20 cm visoko.
j
ru
njefno i jedro. bez izrazitog mirisa i
tarije je gljive zilavo i gorko .
..
lj i i u je en po nasim listopadnim i crnoum ma. Fojavljuje se u nekol iko varij etenas je najrasirenija od svih g riva .

n
Ii
Fr..
Ii

ugodnog okusa, osobito strucci .

d n e na trinicu u Zagreb. Uziva nje
tarije gljive maze prouz rokovati

lji

grl a - Ramaria a urea Schff.

...u.mnija i zilavija, a raste pretezno po
umama . LIJ pa griva - Ramaria forFr.. ima narancastoruzicast strucak s
..

ecima. Raste u listopad nim

j j je bijelo, a smatra se da djeluje
i autori tu grivu ipak preporucuju za
j pri ladna za susenje .

.. Pers. e Fr.
na capica, zajceva cap ica, g rana.. ..

.._ nali uje na cvjetacu , a rasi ri se do

.. Ima debeo. gomoljast strucak, koji
Pa~ ranjuje u mnogobrojne zuckaste
i
ran es rat im, zaobl jeni m, cr'"ma..

Ii

e o je bijelo, u starijih

o.

..'Wit lj ti i u jesen po svjetlijim , najvise bukovim

. a vapnenastom tlu.
d~.bra za je!o samo dok je mlada. Stariji
...,J ~ r, OJ~' s~ gork1 mogu biti i stetni po zdravJ gurr11Je Je upotrebljavati za jelo samo struc'"' ~t ih primjeraka: treba ih prije kuhanja preliti
l1u I
adorn .. Kod nas se crvena griva cesto
j na trzn icama i mnogo trosi.

. !e

RODICA LISICICE
"'an harellaceae
e g lji e imaj u obl1k lijevka s nepravilno nabora1
iii alovit im rubom . Trusiste im se nalazi na
\.f.:i:in oj strani, u oblrku rebrastih izbocina, koje se
ruba fobu a spustaj u niz strucak. lako im trusi""' e ise iii manje podsjeca na listice, ave se gljive
a as izdvaj aj u od l1sticarki, a po nekim su svojstvi.,..a srodnije g rivama.
LI..._..

Crvena griva (Ramar1a botryt1s)

D. V.

Lisic1ca (Cantharellus c ibarius)

D. V.

L SICICA
Can t arellus cibarius L. ex Fr.
Drugi nazivi: lisica, lis icarka, lisjaca, paprenjaca,
paprenja glogovaca. zutica, prsutnica.
t

Glji a j e zute bOJe kao zumanjak od jajeta. Klobuk je

3-9 cm sirok, rspocetka zaobljen 1 ruba uvijenog
rema istici ma. Kasn ije se ljevkasto udubi, a rub
mu postaj e nepravilno vij ugav. krpast i savijen. S1ro i prutasti listic i mrezasto se razgranjuju i spustaju dubok 0 n iz cvrst, mesnat i pun , pri dnu suzeni
struca . Soj a g ljive moi:e dosta varirati, pa u nas1m
sumama mozemo ponekad naici i na posve blijede,
gotovo bijele f isticice (var. alba). Postoji i oblik s
ljub icastim ljuskicama na klobuku (var. amethys ea), oji neki autori smatraju posebnom vrstom.
Lisicicu nalazimo u velikoj mnozini po svim suama od j una do novembra. Raste obicno u skupiama.
B lijedozuto meso lisicice dosta je cvrsto i zilavo.
lsprva j e b~agog , a poslije nesto paprenog, ali ugodnog okusa. Miris, osobito vec uvele gljive, podsjena kajsije.
Lisicica je uz vrganj nasa najpoznatija i najomiljej a jestiva gljiva. Mnogo se bere i prodaje na
r gu. Zbog cvrstog mesa zahtijeva nesto duze kuhanje. Pored veoma ugodnog okusa, prednosti su ove
1

ca

71

I hrenjive gljive 1 u tome, ~to se od svih

ljt n jdufe mofe odrfati svjezom, sto je crvi 1
u
I r'Jetko napadaju, sto se lako cisti i ostavlja
m I
tpadaka i to se maze lako prepoznati.
u nj nije podesna, jer osusene lisicice treba vrlo
u n m kati i kuhati, pri cemu gube okus.
U Ii 1 ioi je od svih gljiva naefeno najvise provitamin
(kerotina) od kojeg potjece narancastozuta
,__ l
lji e. U svjezoj lisicici ima do 2.2 mg 01o
~tin i do 20 mg % vitamina C. Gljiva sadri1 oko
1,4
ode, 2,6 % dusicnih tvari , 2,8 o/o uglJikohir ta, O 9 % sirovog vlakna i 0,7 o/o mineralnih
'

za

ctO,.;:Jt J' na
11 na jOJ je narantasta iii lazna lisicica - Hy-- h rops;s aurantiaca (Wulf. ex Fr.), koja je po
iLio-.~nzi tenciji meksa i narancastocrvene boje. Klo-

u j j je sitno pustenast, a okus bljutav. Posebnog

miri
nema~ Raste po crnogoricnim sumama, cet na starim panjevima. Nekad se ova gljiva smatr I trovnom iii bar sumnjivom . Danas se smatra
d j i ova lisicica jestiva, ali je zbog slabog okusa
n1 nJe rijedna. Lisicici je, medutiml dosta slicna i
J dn otf'\ovna gljiva sa smedecrvenkastim klobum, oja raste u lstri i na primorju. To je zavodnica
iii ma linova gljiva - Omphalotus olearius (DC. ex.
Fr.. ing. Obicno raste u busenima pod hrastovima,
m linama i drugim drvecem. Zavodnica sadr-Zi all ld mus arin, a moze uzrokovati jake pro ,eJe.
na em primorju zabiljezeni su mnogi slucajevi
mj ne lisicice sa zavodnicom. Medutim, ta gljiva
rt da listicarkama (kao i narancasta lisicica), do
'i i 1 ne nosi listice, pa do zamjene, zapravo,
e doci te
rajnjom nepainjom. Zavodnica je
r:a teristicna i po tome sto kod priredivanja isputamni, cm asti sok . Ta gljiva ponekao ja o
jetluca (fosforescira) u tami.

Z A LISICICA
llum clavatum Pers. ex Fr.
ru I n zt I: mesnata grimiznica, svinjsko uho.
m iso a i 4-6 cm siroka ljubicastogrimizlji~... nepra ilnog kijacastog iii ljevkastog obli..-Ja na donjem raju prelazi u krata , cvrst i
'
u tru a Trusiste je zilasto, prutasto, mrezasto
leteno, a spusta se nisko po strucku. Meso je
i I ~ IJ a je eesto crvijiva, ponajvise u donjem

ii '

!(l.

augusta do oktobra, najvise po planini

m
oriCnim sumama na vapnenastom tlu.
~.ftJ lj
e obicno u vecim skupinamal u krugovi.. ,. u ugim redovima1

72

To je ~?bra_ je~tiv~ gljiva, po okusu slicna vrganju. Star11i pr1m1erc1 mogu biti gorki. Lako ju je
prepoznati. Nema srodnih otrovnih vrsta.

MRTVACKA TRUBA
Craterellus cornucopoides L. ex Fr.
Drugi naziv: mrka trubaca.

Gljiva nara~te do 11 cm. Ima oblik trube, 3-8 cm

siroke . Dolj~ je uska, a prema gore se siri u vijugav
rub. lzvana Je slabo naborana i sivkasta, a iznutra
mnogo tamnija, crnosiva iii crnosmeda i do dna
suplja. Mesa je sivkasto, tanko, kozasto i elasticno,
ugodnog mirisa i okusa.
Raste u skupinama, cesto i u krugovima, najvise
po vlaznim, sjenovitim bukovim sumama i pod
grmfjem, od augusta do oktobra. Cesto se pojavljuje na jednom mjestu u velikoj mnozini , ali ne rodi
svake godine u jednakoj mjeri .

Ovu kvalitetnu jestivu gljivu mnogo cijene u nekim zapadnim evropskim zemljama. Kod nas je slabo poznaju , iii je zbog neprivlacnog izgleda rijetko
upotrebljavaju . Jede se samo dok je mlada. Prikladna je i za susenje. Osusena gljiva narocito se istice
finim aromaticnim okusom , po cemu ne zaostaje ni
za smrckom. Najvise se upotrebljava kao zacin za
juhu.
Vrlo joj je slicna, takoder jestiva, zuta trubaca Craterellus lutescens Pers., u koje je vanjski dio
zuto obojen . Ima fini m iris po vocu . Raste po crnogor1cn1m sumama.
Ljevkasta lisicica - Cantharellus tubaeformis
Bull. ex Fr. po izgledu podsjeca na spomenute
trubace. Jestiva je, a raste ljeti i u jesen u crnogoricnim sumama. Meso joj je tanko, bijelo i bez mirisa.
Ta je vrsta manje ukusna, a i manje izdasna i od
lisicice i od mrtvacke trube. Ponekad je nalazimo i
na trulim panjevima crnogoricnog drveca.
v

PORODICA PUSE
Lycoperdaceae
Gljive kruskolikog iii kuglastog oblika, kod kojih se
spore razvijaju u unutrasnjosti. Kad sazriju, gljive se
raspuknu na tjemenu i ispustaju mnogobrojne spore u obliku sitnog praha. Dok su mlade, vecinom su
mesnate i jestive.

Pusa (Lycoperdon perlatum)

D. V.

PUSA
Lycoperdon perlatum Pers.
Drugi nazivi: puhara, tikvasta puhara, prhavica, pa
pav1ca, pupa.

Gljiva je isprva bijela, a kasnije postaje smedasta.

Promjenjljivog je oblika, vecinom u gornjem d ijelu
okruglasta, na podnozju valjkasta. Na povrsin i nosi
lake lomljive bradavicaste bodljike. Obicno je izmedu 4 i 6 cm visoka i 24 cm siroka. Kada dozrije,
raspukne se na vrhu i ispusta smedi prah. Mesa je
isprva bijelo, zatim postaje zuckasto, razmoci se u
kasu i na kraju osusi u zelenkastosmedu otrusinu .
Raste vecinom u skupinama, od juna do novembra, po livadama, travnjacima i sumama.
Pusa se moze jesti sve dok joj je mesa bijelo.
Vanjsku kozicu treba odlupiti. Dobra je i za susenje.
Mlada gljiva sadrZi dosta vitamina C (preko 20
mg%).
u nasim krajevima raste vise drugih, srodnih ,
malenih vrsta pusa. One se vecinom ne preporucuju za jelo. Kod nas ponegdje skupljaju njihovu otrusinu, koja u puckoj medicini sluzi za zaustavljanje
krvarenja.

73

u 11

t odn vrste: prom1er

..

..

..
..

I , s 1renienom posmeo omeden1m piraI

' 0

J snije nestaju . Mesa je

t J9 ut asto i na kraju se
u. 0 aci plodista, u obliku
, z drzavaju se do iduce

J ..

'

'

Okrugla pusa (Calvatia

'

SJ

juna do no 1embra, pretezno

j cim .

JOj je meso bijelo , gljiva je

I
.. oze se razrezati i isprziti kao
rp
ja za jelo treba oguliti vanji -'"1"'-..--r i i s u a (donji dio ).
1j
j - eca go le m a pu sa - Calvatia
. a
Pe . od oje su nadeni prim1c~t i .. G ji a ima o ruglasti oblik na
. "jel i I
a promjer joj obicno
~-:-"' .. J s i a je
o Je mlada. ema
rs a.

utrifo~mis}

Smrcak (Morche/1,a esculenta)

0.

POROD IC
el ellaceae

..

-~"'

Dr gi

pljim struc "'Om , koji se

e
ii o aboran iii rupicast
I" . ..~ . - _i e im se nalazi na
l..S-:"'!le i
esicama. Gljive ove
jes i e no ne e od njih treba
.:;i . iii
i i 1relom 1odom i ocije
j i. i i se da su u proslim
e u ... ile .... jelo ego danas, i a 'O ne e
on~n~
-...- .. j j _ n go cijenjenu i deli ate.. a a . j.
i "'Olozi o e gljive veci\..#~ a1ne porodice: s mrcke .. hrc e - el ellaceae.

.. ..

az~

~a

1.

Pe s..
...

r;

a ,

.
a""., srce 1, mavr1ca! ma...

~ce

i,

ornjaca, zmijs a

. . . . ~je f i g bli a, obicno o 1alan, do

7
iro
c as iii smed,
ii i-
u:u na a medusobno odi74

fJenim poprecnim i uzduznim rebrima, koja kod

tarije gljive pocrne. Strucak je 4-8 cm visok i 2-3
cm Airok, bijel, kasnije zuckast, a cesto prema dnu
odebljao, kao da je naduven. Cijela je gljiva iznutra
uplja. Meso joj je bijelo i krhko.
smrcak raste po travnjacima, uz rubove suma, na
svjetlijim mjestima po sumama i parkovima, obicno
u blizini naselja. Najvise ga ima pod jasenima, topolama i lijeskama. Pojavljuje se ve6 u rano proljece,
od aprila, au junu ga ve6 nestaje. Poznat je u vise
varijeteta.
Smrcak ubrajamo u nase najukusnije jestive gljive. Donose ga i na trg. Moze se prirediti na raz licite
nacine, no najcesce ga kao zacin dodaju juh i i
drugim jelima. Buduci dp raste samo u proljece,
mnogo se susi i tako sprema i za drugo doba
godine. Najbolje je cijele ociscene gljive nan izati na
konac i susiti ih objesene.
Kod nas rastu i drugi podjednako jestivi i ukusn i
smrcci, koji se od pravog smrcka razlikuju uglavnom po obliku klobuka: cunjasti smrcak - Morchella conica Pers., visoki smrcak - Morchella elata
Fr. i siljasti smrcak - Morchella rimosipes Cand .
Obicno se smatra da sve ove gljive treba prije
upotrebe isprati kljucalom vodom i dobro ocijediti,
kao sto se radilo s hrccima da se uklone otrovni
sastojci. Takvo je ispiranje posve suvisno. Smrcke,
medutim, treba dobro ocistiti i oprati, jer se u udubinama klobuka zadrZava zemlja i pijesak, a napadaju ih i puzevi .
Smrcke ne mozemo zamijen it i ni sa jednom
otrovnom gljivom , jer srodne otrovne vrste nisu u
nasim krajevima poznate. Donekle im je slican samo navodno otrovni strsak - Phallus impudicus L.
ex Pers., no ta gljiva tol iko intenzivno zaudara po
strvini, da je sigurno n itko nece upotrijebiti za jelo.
Jedino velikom nepaznjom smrcke bismo mogli
zamijeniti s hrckom (Gyromitra).

HRCAK
Gyromitra esculenta Pers. ex Fr.

Drugi nazivi: rani hrcak, proljetni hrcak, proljetna

mozdanica.
Gljiva mnogo varira u velicini , obliku i boji . Klobuk
je najcesce tamnosmed, 2-8 cm sirok i isto toliko
visok, nepravilno okrugao, uglast iii gomoljast, sav
pokriven valovitim naborima iii v.ijugama, koje izgledaju kao mozak iii crijeva. Djelomicno je prirastao uz strucak, koji je 3-6 cm dug, bjelkast iii siv,
slabo pustenast, nepravilno cilindrican iii spljosten,
isprva cvrst i jedar, kasnije supalj. Meso je strucka
bjelkasto, ugodnog okusa i mirisa.

Hrcak (Gyromitra esculenta)

D. V.

Raste u proljece, od kraja marta do maja, vecinom po pjeskovitom tlu u crnogoricnim sumama,
blizu korijenja drveca i medu travom .
Svjeza gljiva sadr-Zi veoma jaki otrov girom it rin,
koji se razara pri povisenoj temperaturi . Zbog toga
je potrebno gljivu 5 minuta kuhati s mnogo vode, a
zatim vodu dobro ocijediti. Hrcak usprkos svojoj
omiljelosti pod izvjesnim uvjetima moze uzrokovati
smrtna trovanja. Cak i dobro prokuhanu i ocijedenu
gljivu ne bi trebalo uzivati u vecoj kolicini , niti
obroke ponavljati u kracim razmacima. Suseni
hrcci gube otrovnost pa ih nije potrebno ispirati ;
smatra se da gljive treba susiti na zraku najmanje
15 dana da bi bile posve neskodljive. Jos do nedavno se otrovnost hrcka pripisivala prisutnoj helvelinskoj kiselini; medutim, pokazalo se da je ta kiselina
zapravo smjesa neotrovnih karbonskih kiselina. Neka novija istrazivanja pokazala su da u hrcku ima
dosta vitamina D.
Hrcku je slicna sivkastocrno obojena jamicarka Helve/la lacunosa Afz. ex Fr., u koje je klobuk crn , a
sastoji se iz tri reznja; strucak je uzduz isprugan
medusobno spojenim rebrima, stvarajuci tako na
povrsini dug.uljaste jame. Jestiva je i ukusna.

75

BIJELA GOMOLJACA
Tuber magnatum Vitt.
Drugi nazivi: gomoljika, bijeli tartuf.

Bijela gomoljaca (Tuber magnatum)

o. v.

PORODICA GOMOLJACE
Tuberaceae
Podzemne gljive gomoljastog oblika i vecinom jakog, aromaticnog mirisa. Meso im je na prerezu kao
marmorirano, isprepleteno raznobojnim vijugavim
zilama. Na kraju se raspada u prasinu od trusaka.
Gomoljace, zvane jos tartufi iii trifle, smatraju se jos
od rimskog doba najkvalitetnijim jestivim gljivama.
U Evropi ih uspijeva preko 30 vrsta. U nasim su
krajevima zastupljene dosta rijetko, a nasi ljudi ve6inom ne znaju za njihovu upotrebu. Sistematska
istrazivanja u Jugoslaviji vjerojatno bi dovela do
vecih nalazista ovih skupocjenih gljiva, a ekonomski bi se isplati la.
Jestive gomoljace mogle bi se zamijeniti s otrovnom krumpiracom - Scleroderma vulgare Horn. ex
Fr., koja im po vanjskom izgledu dosta nalikuje, a
kod nas je vrlo rasprostranjena. Ta gljiva, medutim,
raste na zemlji i ima dosta neugodan miris; mesa joj
je isprva bijelo, no ubrzo postaje ljubicastoplavo,
protkano bijelim zilicama. Krumpiracu nalazimo na
suhim i toplijim mjestima u sumama.

76

..
u
nepravilnog
oblika
i
vrlo
razlicite
veliciGomo IJI s
.
. ... . k t ~ .
., om izmedu 2 1 8 cm dug1 , zuc as os1v1. na
ne, vec1n
.
.
.

M
povrsini naborani i pokr1ven1 tamnim z~nckimab.. e.
na
pres1eku
marmorirano.
u
povet
u IJe1o ,
so J0
.
.
. .
.. .. uc kasto i smedasto 1ntenz1vnog m1r1sa po
kasn1Je z
'
cesnjaku iii po siru.
.
olJ'aca
raste
od
polov1ce
septembra
do
0 va go m
..
d b d 1O
pocetka zime vecinom pojedtnacno u ~ .,nt 0 t
do 30 cm pod zemljom, na vapnenasto_m 1_1 ovas o~

50
godina
se
vjerovalo
da
su
1ed1na
nalaz1t Iu. Pr11e
t
sta ove gljive vezana na svega__ nekol1ko ~J~S a u
....
1931
g.
otkrivena
je
b11ela
gomol1aca
na
Ita IIJI,

..
,. "h
nekim mjestima i lstri , gdje dolazt 1spod osam 1e:n1
hrastova, topola i vrba. Gljiva se od tad~ pocela
naveliko eksploatirati. Kasnije je nadena 1 _na Slovenskom primorju i u Slavoniji~ . ~ danas j~ 1st~rska
bijela gomoljaca na stranom trz1stu vrlo c11en1ena.
Buduci da raste samo pod zemljom, gl11va se
tesko nalazi, te je mogu zapaziti samo dobro izvjezbane oci po malim izbocinama na tlu, s mnogo
pukotina. Ta se gljiva, kao i drug~ 9?~ol1ace, traz
pod zemljom pomocu posebno 1zv1ezban1h pasa .
u nekim zemljama traie gomoljace pomocu sv1n1a,
a u SSSR-u uz pomoc dresiranih medvjeda.

SKRINJAC
Tuber melanosporum Vitt.
Drugi nazivi: crna gomoljaca, jelengljiva.
Gomolji su gotovo uvijek kuglasti , promjera 4-10
cm, na povrsini crni iii crnosmedi , pokriveni ostro
omedenim prizmaticnim bradavicama. Mesa je
isprva bijelo, zatim ljubicastocrno, na prerezu marmorirano, intenzivnog, aromaticnog mirisa.
Raste pod humusom u hrastovim sumama i na
vapnenastom tlu. Obicno po 3-8 gomolja rastu zajedno. Skrinjca ima u jui:noj Francuskoj i u ltal1ji.
Naden je i u Sumadiji. To je najkvalitetnija od svih
gomoljaca.
Srodna joj je zimska gomoljaca - Tuber brumale
Vitt. Gomolji su joj crni, kuglasti. sa sivkastim mesom, nesto manji nego u skrinjca. Povrsina im je
prekrivena gustim, ostro omedenim bradavicama.
Ta gomoljaca raste od novembra do februara ispod
starih hrastova, do 15 cm pod zemljom. Kod nas je
nadena v lstri, na Kalniku i na nekim mjestima u
Slavoniji i Vojvodini.