KNJI@EVNI VREMEPLOV

Ranko Marinkovi

KIKLOP Fabula

(1913. 2001.)
viki Voltaire

Prvi plan (realistiki sloj): pria o intelektualcu Melkioru Tresiu koji se panino boji nadolazeega rata.
Ulica
Zagreb: predratna psihoza
Melkiorovo sjeanje
(don Kuzma, Cviker)
ulina scena (Ugo)

Dajdam (kavana)
Melkiorova Parampionska
braa: Ugo, Maestro
Fredi i Vivijana
intertekstualnost (o Hamletu)

Ugodni kuti
ovjetina
drama Kanibali
Atma

Maestro: o napretku
acte gratuit
Enka
Vivijana kod Atme

Zoopolis
tramvaj (misao
suprotstavljena
strahu)

Don Fernando
teorija preventivne
dehumanizacije
ivot i umjetnost (kolporter i
Michelangellov David)

Ugov spektakl u
Ugodnom kutiu
mobilizacija

U prvom je planu (realistika) fabula ispriana uglavnom kroz prizmu Melkiorove svijesti. Radnja se zbiva u predratnom Zagrebu, a glavni je lik
mladi intelektualac Melkior koji se boji poziva za mobilizaciju pa izgladnjuje svoje tijelo kako bi ga proglasili nesposobnim za vojsku.
Pred itateljem se odvija Melkiorovo besciljno lutanje po gradu u kojem susree svoga nekadanjeg vjerouitelja don Kuzmu, prijatelje i poznanike
te povremeno sudjeluje u ulinim scenama koje su odraz predratnoga straha i psihoze.
Melkior povremeno boravi u boemskom drutvu Dajdama (Maestro,
Ugo, don Fernando), a uz to je drutvo vezana i njegova opsesija
lijepom Vivijanom koja se pojavljuje u drutvu glumca Fredija, a
posjeuje i Melkiorova susjeda kiromanta Atmu.
Svoje erotske fantazije Melkior vee i uz ljubavnicu Enku, kojoj
povremeno odlazi.
Njegov dan upotpunjuju odlasci u redakciju i povremeni boravak u
gostionici Ugodni kuti koju vodi uvijek ljubazni Kurt.
Prvi se dio romana, iako neoznaen, zatvara pozivom za mobilizaciju.

Melkior u vojsci: narednik

iak, konj Cezar, Krele
Melkior u ambulanti: sestra
Acika i dobri major

Melkior na Tuberkuloznom
odjelu (Tartuffe, Mali,
Menjou, Hermafrodit)

Srea. Sto je srea? Nitko ne zna to je, svi je ele. eljeti znai ne imati;
neimatina je siromatvo; siromatvo nije bogatstvo; bogatstvo je mo;
moni vladaju; tko vlada ne poznaje zakona; tko ne poznaje zakona vri
nasilje; tko vri nasilje izaziva strah; tko izaziva strah izaziva i mrnju;
tko mrzi ne ljubi; ljubiti valja oprezno; oprez je majka mudrosti; mudrost
nije glupost; glupost se sama hvali; hvale se hvalisavci; hvalisavci lau;
u lai su kratke noge; noge su dio tijela; u zdravom tijelu zdrav duh; duh
je Hamletov otac; otac je glava obitelji; obitelj je elija drutva; drutvo
je skup pojedinaca; pojedinac ne znai nita; nita ne postoji; postoji
ono to misli; mislim, dakle jesam; jesam i nisam; nisam to sam bio; bio je
vedar dan; dan je poslije noi; nou se spava; spavati ne mogu; ne mogu
se zaustaviti; zaustavite me, molim vas; molim vas, zaustavite me; molim
vas, molim vas... Zar nitko nee? Gospodo porotnici...

Melkior na Nervnom odjelu:

Melankolik, Maral dvora, Kero.
odlazak kui: zavretak prie o
brodolomcima

(iz Kiklopa)

U drugom se dijelu romana Melkior nalazi u vojnoj jedinici, ali zbog svojega
psihofizikoga stanja ubrzo dospijeva najprije u bolnicu (Tuberkulozni odjel,
Nervni odjel), a potom ga proglaavaju nesposobnim za vojsku i on se vraa kui.

Melkiorovim povratkom zapoinje trei, zavrni dio romana,

u kojem se odmotane niti razrjeuju: Maestro zavrava ivot
bizarnim samoubojstvom, a za svjedoka je odabrao upravo
Melkiora.

Zagreb: susret s Atmom

Enka
Ugo na Cvjetnom trgu

Maestrova smrt

Poetak rata: kiklop Polifem

svijet kao Zoopolis

Poinje rat, a Melkior se nakon pokuaja prijave u vojsku nalazi

u stanju potpune rastrojenosti i dok njemaki avioni krue nad
gradom, on puzei odlazi u Zoopolis.

Drugi plan (simboliki sloj): drama koju Melkior zamilja, odnosno pria o brodolomcima s broda Menelaj koje su zarobili kanibali.
U drugom je planu paralelna (groteskna) fabula o brodolomcima s broda Menelaj, a Melkior ju zamilja kao dramu Kanibali koju namjerava napisati.
Budui da su te dvije fabule povezane Melkiorovom svijeu, one se u njoj povremeno isprepleu.
Dakle, Marinkovi je konkretnu povijesnu situaciju koja je u prvom planu romana projicirao na mitoloki, odnosno alegorijski sloj koji govori o
ponovnom dolasku kanibalskih vremena kada se ovjek svodi na razinu animalnoga bia koje pokuava preivjeti, odnosno bia svedena na iskonski
nagon.

Knjizevni vremeplov PLAKAT 2015 - KIKLOP.indd 1

Untitled-1 1

22.12.2015. 10:18:19

29.3.2016. 10:11:45

KNJI@EVNI VREMEPLOV
Ranko Marinkovi

viki Voltaire

(1913. 2001.)

Tema: Pojedinac i svijet strah uoi Drugoga svjetskog rata.

U sreditu je Kiklopa autoironina svijest intelektualca Melkiora Tresia koji propituje odnos
ovjeka i svijeta. Pritom strah odreuje sve njegove postupke: strah gui svaku slobodnu misao
i tjera ovjeka da od svega odustaje, ime se gubi vlastito dostojanstvo, a ovjek je sveden na
jedinku kojoj je temeljni cilj preivljavanje.

Vrijeme radnje

jesen 1940. proljee 1941. godine

Mjesto radnje

Zagreb: ulice, trgovi, kavane (Dajdam, Ugodni kuti), stanovi (Melkiorov, Atmin i Maestrov)...
vojarna i bolnica u neimenovanom gradu (Melkior nakon mobilizacije prolazi vojnu obuku).

KIKLOP Likovi
U intervjuu Patnja je vie od istine autor objanjava naslov romana
i njegov smisao:
Dolazi On, Polifem, jednooki gad. Rat. Rat je neto mnogo
stranije nego svi njegovi simboli. Rat se hoe prikazati kao valjanje
tenkova, brundanje aviona, prasak bombi i sline pirotehnike. Ja
sam sve to elio simbolizirati u jednom kukcu. Melkior vidi u travi
(u koju je legao) stranog kukca koji plazi prema njegovome oku.
Neman golema, ispunila vidno polje jednoga oka (na drugo je zamirio).
To je ono strano. Ne tenk, nego ta mala strahota koja raste do
strahovitih dimenzija do polifemske ljudoderske monstruoznosti.
Znai trebalo bi nekako prevariti tog Polifema. Ali varke nema. Ne preostaje
nego pobjei meu zvijeri i urlati s njima... Tu vie ne pomae skeptina
misao ako vjetrovi urlaju moramo ih sluati, ali ne moramo urlati s njima.

MELKIOR TRESI
Melkior je kazalini i filmski kritiar koji dobro poznaje knjievnost i film. On je podstanar u Zagrebu i radi kao novinar u jednoj redakciji. Porijeklom je s mora, to je vidljivo iz njegovih sjeanja

na don Kuzmu. Diplomirao je filozofiju. Zahvaljujui svojem obrazovanju, dobro poznaje povijest kulture. Vrlo je mnogo itao, to se vidi u intertekstualnim asocijacijama u kojima dominiraju
Shakespeare, Dante, Dostojevski, Moliere. Ne voli sentimentalnu, plaljivu, banalnu literaturu poput one kakvu pie Kumii. Ponekad pie stihove, ali oni imaju uporabnu vrijednost, tj.
povremeno ih posuuje Ugu koji njima zavodi djevojke.

U njemu su sve emocije prenaglaene, a dominantna je emocija strah. Sklon je samopromatranju: svijest mu je stalno aktivna, opaa stvarnost i povezuje ju asocijativno sa svojim duhovnim
svijetom. Mui ga misao, odnosno poriv za miljenjem.

Melkior je sav u introspekciji: boji se poziva za mobilizaciju (ovjetina), opsjednut je mislima o enama (Enka, Vivijana), ali ih ne razumije, pa su sve ene u njegovoj svijesti svedene na tjelesno.
Obiljeje je njegova karaktera pasivnost: primjerice, iako zna da njime manipuliraju, doputa da bude prevaren, to je vidljivo u epizodi s Cvikerom.
On je antijunak: nesiguran je, zavidi ostalima na njihovoj hrabrosti. Iako se ne usuuje nita poduzeti , strah od rata ponekad ga tjera na oajnike poteze, a jedan je od njih simuliranje ludila
(ironina paralela s Hamletom).

Drutvo u Dajdamu:
Ugo, Maestro, don Fernando

Ugo

Svaki od ovih likova ima svoju sredinju epizodu:

za Uga je to grandiozni spektakl u Ugodnom kutiu,
za Maestra ispovijest prije samoubojstva i smo bizarno samoubojstvo, a za don Fernanda razgovor
s Melkiorom o teoriji preventivne dehumanizacije.

Da, kaite: Progres! Neka izvoli samo Progres, neka proe. Ja ostajem! Neka
juri, neka leti! Ja, biped obini, hodam na svoje dvije noge, zadovoljan to
osjeam zemlju pod nogama, sretan to je gazim, gazim, gazim! i uzeo da
lupa nogama po podu, bijesno, ak i s mrnjom tu staru prokletu drolju
to me rodila zato da bi me opet progutala! I od moga materijala napravila
moda neku svinju, jea ili naprosto salatu koju e pojesti neka debela enska
u kuri mravljenja. Da poludi! A oni lete, lepraju, uri im se. Kamo?

uk
od
ATMINA dva udno zbliena oka jo su se vie
a, b
ni
loz
olnic
a (Tuberku
pribliila i gotovo stopila u jedno malo i strano,
prijetei kiljavo oko nasred ela. Polifem-kiklop
jednook... pomisli Melkior; vidio je pred sobom, u asovitom
zamagljenju svijesti, simbolino nakazno privienje i protrlja oi
da bi doao k sebi.

(iz Kiklopa)

jel)

Don Fernando

er v
ni od

el
,N

aka sre
reb
di
ag

na

ob

Likovi

i
red
vojna s

Motiv kiklopa povezan s Melkiorovim strahom

vee se uz lik ATME:

Maestro
Maestro je cinik. On je protivnik ideje napretka:

(iz Kiklopa)

ulice, trgov
i,
a
e, stano
vi.
van
.
ka

Temeljna je Ugova osobina injenje

acte gratuita, odnosno bezrazlonoga ina. Unato svojim intelektualnim obiljejima, on se ne optereuje razmiljanjem o smislu ivljenja i
igrama koje povijest igra s ovjekom
Ugo je ovjek trenutka, ovjek sveden na boemski ivot u kojem je
intelektualna svijest izgubila svrhu
djelovanja i postala sama sebi svrhom. Stoga su Ugove dramske scene, bez obzira na to jesu li izvedene
na ulici ili u Dajdamu, samo slike duhovita ovjeka koji se svojim intelektualnim sposobnostima slui da bi
odigrao ulogu lakrdijaa.

Don Fernando je pisac, ovjek naizgled vrlo tih i suprotnost je Ugu i Maestru. Meutim, on je vrlo opasan ovjek: zbog osjeaja straha i ugroenosti,
zabrinut za vlastitu egzistenciju, osmislio je vlastitu teoriju o preventivnoj
dehumanizaciji, odnosno o ukidanju tragedije skepsom. Njegova je teorija parodija Raskoljnikovljeve teorije o podjeli ljudi na odabrane (poput
don Fernanda) i one obiljeene, koje je priroda predodredila za zloince.
Kasnije djeluje: trai izvritelje za svoju teoriju.

Vojarna: Krele, podnarednik iak (obuka konj Cezar),

porunik (obuka orijentacija pomou mahovine).

Bolnica: major (lijenik), Acika Tresi-Pavii (medicinska sestra);

Tuberkulozni odjel (zabuanti): Menjou, Mali, Tartuffe, Hermafrodit; pukovnik;

Nervni odjel: Melankolik, Dvorski maral, Mali/Kero.

Kompozicija romana

Formalno je Kiklop podijeljen na trinaest nenaslovljenih poglavlja. Iako ima neka obiljeja realistikoga romana odreeno mjesto i vrijeme radnje te fabulu, Kiklop nije roman pisan
realistikim stilom: u njegovu je sreditu svijest lika, i to svijest intelektualca koji je pritom autoironian i koji propituje odnos ovjeka i svijeta.

U Melkiorovoj se svijesti izmjenjuju opaanja vanjskoga svijeta uz koja on asocijativno vee pojmove i pojave o kojima kao intelektualac promilja. Stoga je roman pun Melkiorovih

asocijacija, komentara, osvrta u kojima se parodira i ironizira povijest ovjeanstva kao povijest napretka, odnosno povijest velikih mislilaca i ideja. U tom se kontekstu pojavljuju i
intertekstualne aluzije i citati kojima se tradicija ironizira i podvrgava kritikom prevrednovanju.
Kompozicija romana ne slijedi linearni model kompozicije realistikoga romana. Kiklop ima fragmentarnu kompoziciju, a dijelove romana u cjelinu ujedinjuje Melkiorova svijest.
Zbog takve fragmentarne kompozicije dijelovi se Kiklopa mogu izdvojiti kao samostalne cjeline, odnosno kao male forme: dramske (Ugo lakrdija, Maestro) i epske (san Atma i
Cviker, uline scene).
Fragmentarnost je najee rezultat asocijativnosti. Tako, primjerice, pojava don Kuzme (njegove ui) priziva epizodu iz djetinjstva zbog koje je Melkior prekinuo svoje osnovno
kolovanje. Neto kasnije izgovorena reenica (zvuna asocijacija) Ne gine se danas od tramvaja, moj gospodine! koju dobacuje sluajni prolaznik otvara ratnu temu i Melkiorovo
sjeanje na ulinu scenu s Cvikerom koja se zbila neki dan kada je dopustio da ga ovaj prevari.

Knjizevni vremeplov PLAKAT 2015 - KIKLOP.indd 3

Untitled-1 2

22.12.2015. 10:18:24

29.3.2016. 10:11:54

KNJI@EVNI VREMEPLOV
KIKLOP

Ranko Marinkovi

viki Voltaire

(1913. 2001.)

Melkior razmilja o odnosu ivota i inteligencije,

odnosno o drutvenim procesima iji je nositelj
inteligencija. Pritom je vrlo sarkastian smatra da
je povijest odabrala inteligenciju za svoje igre, a,
paradoksalno, idiot koji nita ne razumije od svega
je toga zatien:

ivot Strah Smrt

a!
ek ki
ur
He meds
!
m rhi am
a!
sa
o je a io s zgon rah
a
dr tao Otkr on u u st oje
z
I ik
sv
o
ak
.
Kl avo ki z njen od ei eka!
a olo uro liko ko t eur klop)
bi jelo ono koli h. H (Ki
Ti gubi sti stra
iz rtno uti
sm tisn
is

ivot je odabrao Inteligenciju za svoje igre, on ne

pravi historiju s idiotima. On je genije odredio za velike
rijei na kriu, pod giljotinom, pod vjealima, pred
puanim cijevima, pred narodima koji kliu i Brutu i
Cezaru. Idiot je Sokratu prepustio vr otrova. Idiot je
Dantonu prepustio slavu da mu historija odrubi glavu.
A idiot nosi svoju anonimnu glavu s udnom grimasom
gaenja, kao da je ve davno sve shvatio, nasmijeio se
podrugljivo i zaustavio vrijeme u ukoenim naborima
svoga bezumnoga lica. Idiot neka ivi!
(iz Kiklopa)

I
V

POJEDINAC I SVIJET

Inteligencija i idioti (Melkior)

ivot kao acte gratuit (Ugo)
Ljubav (Melkior Vivijana, Enka, Acika)
Odnos prema napretku (Maestro)

Melkior izlazi na cestu to vodi u grad. Vidi

svjetla jutarnjeg tramvaja/tehnike/sile: u njemu se javlja MISAO koja ga uasava, ali kojoj
se ne opire silazi na tramvajsku prugu i kree ususret tramvaju.
Boji se, ali ide dalje; odgoni matu koja ga plai slikama rastrganih udova. Javlja se misao
da sve treba gledati kao slike u kinu i straha
nestaje jer to je svijet koji je sam stvorio i koji
moe nestati jednostavnim zatvaranjem oiju (kao nijemi film).
Meutim, stvarnost je jaa uje kripu tramvaja (slika je dobila zvuk). Pokuava prevladati strah MILJU: Izdrati misao o smrti do
smrti. Tramvaj stane, Melkior je ushien, voza protestira. Misao u Melkioru:Izdrao sam!
Heureka! Kliktao je arhimedski aavo. Otkrio
sam bioloki zakon uzgona! Tijelo uronjeno u
strah izgubi onoliko od svoje smrtnosti koliko
tei istisnuti strah. Heureka!

Misao suprotstavljena sili

Vlastita svijest kao izvor straha

Mekior Atma
drama Kanibali

UMJETNOST

O
T

Ironiziranje poezije
Umjetnost (pisanje) u suvremenom

kiklop Polifem

vremenu
Kolporter i David
intertekstualnost

Don Fernando: teorija preventivne dehumanizacije

ODNOS IVOT UMJETNOST

Objanjavajui don Fernandu u kakvu su odnosu ivot i umjetnost, odnosno iznosei tezu da je ivot uvijek jai od umjetnosti, Mellkior se posluio primjerom:
kolporter koji izvikuje Njutanji list! rastom je iznimno
nizak i sav nezgrapno graen, ali on ima svoju vrijednost, kao i savreni Michelangellov David, kojeg Melkior cijeni mnogo vie nego toga kolportera. Meutim,
kada bi se odluivalo o ivotu i smrti, odnosno kada bi
za spas Davida trebalo rtvovati jednoga kolportera,
nitko to ne bi odobrio. Pitajui se zato je tomu tako,
Melkior zakljuuje da je to stoga to ovjek osjea, a
kamen ne. Dakle, iluzorno je zanositi se snagom umjetnosti ivot je uvijek jai.

Ljudi su kao kamenje: nepravilni, teki, rasuti.

Muno je to dovesti u red, skupiti i sloiti po
nekom pravilu, a pojedinano je jo munije
svaki komad klesati. ak je i nemogue isklesati
neto to se rado zove moralnim likom ovjeka.
Iluzije.
Bojati se znai misliti. Na strah je osjetljivost
misli kojom sagledavamo strahovitu budunost
nae egzistencije.
(Don Fernando)

Zoopolis

U mislima pratim metak od njegova

postanka na putu do moje glave: fabriciranje,
sortiranje, pakiranje, isporuivanje. Veliki
transporti municije. A on, gad, u jednom
sanduku putuje zbog mene. I tono su ga
odredili gdje treba da stigne, kome da se
dodijeli, kada da se umetne u puku i tada...
tada u onoj mojoj sekundi kh i ja mu
vie ne piem biografiju. Sam je pljunuo u
moju tintarnicu. Gotovo, ne pratim ga vie.
ivio je u mojoj misli. Ubio je moju misao i
sebe. Mrtav je i on. Jedna je smrt.
(iz Kiklopa)

Marinkoviev stil: nadmona ironija, intertekstualnost, jezine igre

Sino je kapetan prouio na karti arhipelage (rije je lijepa arhipelag!), a veeras dosta, rat je, Menelaj treba da potone. Pogodio ga torpedo i Menelaj mu lijepe Helene (od trojanskog
rata trata-tata-rata) je potonuo. No on nije vaan, brod, nego ljudi... svi su se utopili, osim sedmorice, to jest estorice, jer sedmi, stari mornar s lulom, pao je u ruke polinezijskim ljudoderima,
tek nekoliko sati poslije njih i jedva dospio da prisustvuje kuhanju efa kuhinje s Menelaja. No to bi rekao Hamlet ne gdje bi on kuhao, nego gdje su njega kuhali uz kanibalsko veselje
i mnoge folklorne plesove, koji su preko Amerike osvojili Europu i kao neka vrst helenizacije kanibalske kulture postali univerzalnijima i uzbudljivijima od Eshila i Sofokla.
Marinkovi kao poeta ludens

Otplovio je mladi Melkior Tresi na svom krevetu menelajskom. Indonezija, Polinezija, Poezija. Arhipelag snova! (ima neki takav roman). A onaj vie lamour. Baudelaire. Bordel.
Pardon, mislila sam da ste novi pijetao. Nita, madame. Ja sam general. Uniforma zgodna, to? Diiivna! Ja imam sto i dvadeset godina. Mlad papagaj. A ve general, a? Ve.
Zato, madame, ipak predlaem un amour prije rata. A bit e rata? Bit e. I vi ete me ubiti? I pojesti. Ve vas vidim, madame, u juhi. Dva batka... Ne budite lascivni, monsieur
le Perroquet! O ne, ja sam gurman. (...) Dere se, glupan. Ku-ku-rii-kuuu... to to znai? Nita. Glupost. Ljubomorni ste na njega. To znai zora puca... bit e dana. I to je bio
kukuriku. Bio mi je kolega, ali istina se mora rei. Uostalom, deru se i usred noi, budale. A vi im se divite. ene vole dernjavu. ene uope vole glupane. Ne sve. Znam. (iz Kiklopa)

Knjizevni vremeplov PLAKAT 2015 - KIKLOP.indd 5

Untitled-1 3

22.12.2015. 10:19:09

29.3.2016. 10:12:06