Parcijalna izbijanja u izolaciji energetskog

transformatora
Petar Gabri, mag.ing.*
*

KONAR Institut za elektrotehniku d.d. / Zavod za transformatore, Zagreb, Republika Hrvatska

pgabric@koncar-institut.hr

Saetak - U ovom radu iznesen je pregled trenutnog stanja i

objavljene literature na podruju parcijalnih izbijanja s
naglaskom na izbijanja u izolacijskom sustavu
transformatora. U prvom dijelu rada obrauju se
mehanizmi nastajanja parcijalnih izbijanja, karakteristike
izboja pri AC i DC naprezanju te metode detekcije i
mjerenja izboja. U drugom dijelu analiziran je utjecaj
pojedinih parametara izolacijskog sustava transformatora
na ponaanje parcijalnih izbijanja, kao i utjecaj parcijalnih
izbijanja na izolacijski sustav. Takoer, obraeni su izvori
parcijalnih izbijanja u transformatoru i iznesen je pregled
istraivanja koja obrauju temeljne probleme u ovom
podruju.
Kljune rijei parcijalna izbijanja, mehanizmi, detekcija,
analiza, izolacijski sustav transformatora

I.

UVOD

U izolacijskom sustavu transformatora mogu se javiti

oteenja zbog pojave proboja i parcijalnih izbijanja.
Proboj je trenutni gubitak izolacijskih svojstava
predstavljen
slomom
napona.
Nakon
proboja
transformator u potpunosti gubi funkcionalna svojstva.
Parcijalna izbijanja predstavljaju djelomini proboj
izolacijskog sustava (ne uzrokuju slom napona), oteuju
izolacijski sustav i vremenom mogu biti uzrokom
proboja.
Priznata i provjerena teorija proboja uljnih
transformatora ne postoji. Nije mogue provoditi
proraun probojnog napona egzaktno kao u sluaju
plinovitih dielektrika jer se kod krutih i tekuih
dielektrika ne radi o istim, homogenim strukturama.
Proboj se dogaa radi oneiavanja ili "slabih" mjesta,
npr. upljina, koje nastaju u toku proizvodnog procesa ili
tokom pogona. Razne veliine koje utjeu na proboj
mogu se samo kvalitativno obuhvatiti, dok je
kvantitativno odreivanje tee, [1]. Zbog ovog problema
dimenzioniranje izolacije transformatora nikada nije
potpuno egzaktno iako se tome tei (kriteriji za
dimenzioniranje izolacije temelje se na ispitivanjima
modela i iskustvu).
Prvi poetci mjerenja parcijalnih izbijanja biljee se u
ranim 1940-im. Prvu normu za detekciju parcijalnih
izbijanja objavila je NEMA (National Electrical
Manufacturers Association) 1940. godine. Ureaji i
tehnike mjerenja u tom vremenu bili su vrlo jednostavni i
ogranienih mogunosti - koristile su se razliite antene i
izolacijske cijevi koje su prenosile zvukove do operatera
kada bi se prislonile uz ispitni objekt, [2].

1960-ih godina poinju istraivanja utjecaja

parcijalnih izbijanja na pojedine vrste izolacijskih
materijala i detaljnije se analiziraju pojedini tipovi izboja.
U ovom razdoblju za mjerenje parcijalnih izbijanja
koritena je metoda mjerenja dielektrikih gubitaka.
Napon bi se podizao do iznosa pri kojem bi se gubitci
naglo poveali kao posljedica pojave parcijalnih izbijanja.
Osim mostova za mjerenje dielektrinih gubitaka kao
jedan od prvih ureaja za detekciju parcijalnih izbijanja
koriten je i RIV metar (eng. radio interference voltage
meter) koji predstavlja modificiranu verziju radio
prijemnika kakve su u tom vremenu koristile radio
postaje i vojska. Osnovni nedostatak ovih ureaja bio je
nemogunost razluivanja pojedinanih impulsa i njihovo
brojanje. Spomenuti nedostatak rijeen je izradom prvih
komercijalnih analognih ureaja koji su se sastojali od
osciloskopa s mogunou prikaza superponiranih izboja
na temeljni valni oblik ispitnog napona.
Digitalni mjerni sustavi uvode se kao zamjena za
analogne sustave od 1970-ih jer pruaju mnogo vie
mogunosti u obradi rezultata s obzirom na stohastiku
prirodu parcijalnih izbijanja. S razvojem mjernih ureaja
i spoznaje o tetnom djelovanju parcijalnih izbijanja na
izolacijski sustav, mjerenje parcijalnih izbijanja postalo je
jedno od najvanijih ispitivanja kod visokonaponskih
transformatora.
II.

MEHANIZMI NASTAJANJA PARCIJALNIH IZBIJANJA

A. Parcijalna izbijanja u upljini unutar dielektrika

Dva uvjeta moraju biti ispunjena da bi se pojavila
parcijalna izbijanja u upljini unutar dielektrika - napon
na upljini treba biti vei od minimalnog probojnog
napona upljine i mora postojati slobodan elektron na
odgovarajuem mjestu unutar upljine kako bi se
pokrenuo proces ionizacije.
Pojava slobodnog elektrona je proces stohastike
prirode pa se lavina elektrona ne stvara odmah u trenutku
dostizanja minimalnog probojnog napona ve nakon
odreenog vremenskog kanjenja.
Zbog vremena kanjenja tL javljaju se prenaponi U
na upljini (prikazano na slici 1.). Prenapon na upljini je
parametar koji u najveoj mjeri odreuje karakteristike
izboja. Devins je u [3] istraivao ponaanje parcijalnih
izboja s obzirom na prenapon na upljini i navodi dva
razliita tipa parcijalnih izboja. Nazvao ih je

Townsendovim i streamer izbojima prema analogiji s

Townsendovim i streamer mehanizmima proboja.

izboj. Situacija je identina i na negativnom polaritetu

(izboji se javljaju nakon dostizanja U-). Ovakvi izboji
uzrokuju strujne impulse na izvodima ispitnog objekta,
odnosno u vanjskom krugu. Lako se moe uoiti da je
najvei broj izboja smjeten u podruju najbre promjene
narinutog napona (oko nultih vrijednosti sinusoide), [5].

Slika 2. Nastajanje parcijalnih izboja u upljini unutar

dielektrika
Slika 1. Napon na upljini u dielektriku pri AC (gore) i DC
(dolje) naprezanju

Townsendovi izboji predstavljaju samoodrivu lavinu

elektrona, dok su streameri uzastopne lavine elektrona
od kojih svaka traje po nekoliko nanosekundi. Pri manjim
iznosima prenapona na upljini javljaju se Townsendovi
izboji relativno male amplituda i relativno dugog trajanja
(do nekoliko stotina nanosekundi). Kod veih iznosa
prenapona javljaju se streamer izboji viih amplituda,
kratkog vremena porasta impulsa i kratkog trajanja
impulsa (do nekoliko nanosekundi). Ne postoji usuglaen
stav o tome koji je od ova dva tipa parcijalnih izboja
tetniji za izolaciju.
Morshuis u [4] uvodi trei tip izboja koje smatra
najtetnijima za izolaciju i naziva ih pitting izbojima
(eng. pit brazda). Ove izboje karakteriziraju male
amplitude i jako velika uestalost. Vrijeme porasta je
slino kao kod streamer izboja ali je trajanje due (10
do 15 ns). Morshuis uvodi i podjelu procesa razvoja
parcijalnih izbijanja u tri faze. U prvoj fazi javljaju se
streamer izboji koji nakon odreenog vremena prelaze
u Townsendove izboje. Nakon mnogo dueg vremenskog
razdoblja nego kod prvog prijelaza (vie desetaka sati)
dolazi do novog prijelaza i pojave pitting izboja.
Takoer, Morshuis je pokazao i da vei iznosi napona
dovode do brih prijelaza izmeu ove tri faze.
B. Unutarnja parcijalna izbijanja pri AC naprezanju
Slika 2. prikazuje nastajanje parcijalnih izbijanja u
upljini pri AC naprezanju. Kada napon na upljini vc
dostigne probojni napon U+ u upljini se javi izboj. U
ovoj analizi radi jednostavnosti je zanemareno vrijeme
kanjenja (vrijeme do pojave slobodnog elektrona u
upljini). Nakon pojave izboja napon se spusti na V+ (koji
je obino nii od 100 V, ali nije jednak nuli) pri kojem se
izboj gasi. Ovaj pad napona odvija se unutar perioda
kraeg od 10-7 s. Nakon gaenja izboja, napon na upljini
ponovno raste. Kada dostigne vrijednost U+ javlja se novi

Izboj se moe odrati i pri naponima niim od napona

paljenja (teoretski i do 50% tog napona) to je prikazano
slikom 3. Prema tome, treba razlikovati napon paljenja i
napon gaenja parcijalnih izbijanja. Norma IEC 270, [6],
definira napon paljenja parcijalnih izbijanja kao napon pri
kojem se pojave ponavljajua parcijalna izbijanja (pri
dizanju napona), a napon gaenja parcijalnih izbijanja kao
napon pri kojem nestaju parcijalna izbijanja (pri sputanju
napona).

Slika 3. Pojava izboja na naponima niim od napona paljenja

parcijalnih izbijanja

C. Unutarnja parcijalna izbijanja pri DC naprezanju

Raspodjela elektrinog polja u izolacijskom sustavu
transformatora u stacionarnom DC stanju znaajno se
razlikuje u odnosu na AC raspodjelu - el. polje je
koncentrirano u krutoj izolaciji, a uljni kanali su mnogo
manje optereeni nego kod AC naprezanja. DC
raspodjela
el. polja odreena je vodljivostima
izolacijskih materijala , a ne permitivnostima kao to
je sluaj kod AC raspodjele. Kod DC naprezanja je
utjecaj temperature na ponaanje PI znaajan jer se pri
promjeni temperature znatno mijenjaju vodljivosti
dielektrika.
Parcijalna izbijanja pri DC naprezanju javljaju se u
najveoj mjeri za vrijeme procesa polarizacije i
depolarizacije dielektrika zbog vee vodljivosti

materijala. Izvan ovih procesa izboji se javljaju rjee

rje i u
nepravilnim uzorcima. Iznosi prenapona U na upljini
su mnogo manji nego kod AC naprezanja jer je kod DC
naprezanja vrijeme kanjenja tL znaajno
ajno krae
kra od trajanja
prijelazne
lazne pojave u dielektriku. Zbog toga je i uestalost
u
izboja manja za nekoliko redova veliine nego kod AC
naprezanja (104 do 105 puta) te se smatra da su parcijalna
izbijanja pri AC naprezanjima tetnija. Oblik i trajanje
izboja identini su pri AC i DC naprezanju.
aprezanju. Posljedino
Posljedi
su identine
ne i tehnike mjerenja i kalibracije.
Slika 4.. prikazuje nastajanje parcijalnih izbijanja u
upljini pri DC naprezanju.

Slika 4.. Parcijalna izbijanja u upljini pri DC naprezanju

U ovom sluaju
aju napon paljenja parcijalnih izbijanja
definira se kao napon pri kojem je uestalost
u
izboja 1
izboj u minuti. Napon gaenja parcijalnih izbijanja nije
moguee definirati jer se izboji javljaju i odre
odreeno vrijeme
nakon to se iskljui napon, [7].
D. Veliine
ine koje karakteriziraju intenzitet
intenzit parcijalnih
izbijanja
Intenzitet parcijalnih izbijanja teoretski je mogue
mogu
opisati na nekoliko naina: nabojem
bojem prenesenim kroz
upljinu, energijom izbijanja, gubitcima u dielektriku
uslijed izbijanja i prividnim nabojem na stezaljkama
objekta, [5].
Idealno
lno bi bilo koristiti naboj prenesen kroz upljinu
kao mjeru intenziteta parcijalnih izbijanja,
izbijanja ali ne postoji
praktina mogunost
nost mjerenja tog naboja. Ukupna
energija izbijanja moe se mjeriti ali nam ne nudi
mogunost razlikovanja pojedinanih
nih impulsa jednak
rezultat dobije se u sluaju kada se javljaju brojni impulsi
manjeg intenziteta i u sluaju kada se pojavi manji broj
izboja veeg intenziteta. Identian
an problem prisutan je
kod mjerenja gubitaka uslijed izbijanja.
Prividni naboj predstavlja veliinu
inu koju je u praksi
najpogodnije koristiti kao mjeru intenziteta izbijanja. Za
razliku od stvarnog prenesenog naboja kroz upljinu,
prividni naboj moe se detektirati u vanjskom krugu s
obzirom da je ova veliina
ina predstavljena promjenom
napona to je prouzroii izbijanje na ispitnom objektu.
Osim toga, prividni naboj predstavlja i mjeru energije
parcijalnih izboja. Takoer,
er, prividni naboj predstavlja
dobru mjeru za usporedbu osjetljivosti razliitih
razli
detektora

izbijanja. Zbog navedenih prednosti prividni naboj,

na
izraen u pC, gotovo se uvijek koristi za opisivanje
intenziteta parcijalnih izboja, [55].
III. DETEKCIJA I MJERENJE PARCIJALNIH IZBIJANJA
IZBIJANJ
Parcijalna izbijanja imaju za posljedicu elektrike,
elektri
kemijske, toplinske, svjetlosne i akustike
akusti
efekte. Njihova
detekcija
cija moe se provoditi na vie naina
na
sukladno
efektima koje proizvode. Standardizirana metoda
mjerenja parcijalnih izbijanja u VN tehnici je elektrika
elektri
metoda. Uz elektriku
ku metodu u uljno
uljno-papirnoj izolaciji
najeee se koriste plinska kromatografija (DGA
(DGA) i
ultrazvuna
na metoda koje svrstavamo u neelektrike
neelektri
metode. Od ostalih neelektrikih
neelektri
metoda mogu se
izdvojiti jo i optike
ke metode koje se koriste rjee
rje
i
uglavnom u posebno prilagoenim
prilago
laboratorijima.
Neelektrike
ke metode mogu se koristiti za detekciju i
lociranje parcijalnih izbijanja, ali njima nije mogue
mogu
mjeriti amplitudu izboja, [8].
A. Neelektrike metode
Plinska kromatografija (DGA) je neelektrika
neelektri
metoda
kojom se odreuju koliine
ine u ulju otopljenih plinova (koji
su posljedica kemijske razgradnje ulja i papira).
Nedostatak ove metode je taj to parcijalna izbijanja
moraju trajati relativno dugo vremena kako bi se sakupile
praktino mjerljive koliine
ine plinova. Osim toga ova
metoda ukazuje na postojanje parcijalnih izbijanja, ali ne
i na njihovu lokaciju, [8].
Ultrazvuna
na metoda temelji se na injenici da se
energija parcijalnih izbijanja dijelom pretvara u
mehaniku
ku te se takav mehaniki
mehani tj. zvuni val iri kroz
objekt. Mehaniki
ki valovi pristigli do kotla detektiraju se
piezoelektrikim
kim senzorima koji
koj mehanike vibracije
pretvaraju u elektrini
ni signal. Bitna razlika ultrazvune
ultrazvu
metode u odnosu na ostale metode je u injenici da joj je
primarna zadaaa lokacija izvora parcijalnih izbijanja, a
sekundarna detekcija njegovog postojanja. Velika
prednost ove metode je u tome to se mjerenja mogu
provoditi i pri velikim elektrikim smetnjama. Nedostatci
su u tome to se ne moe mjeriti amplituda izboja te
nedovoljna osjetljivost (naje
ee nije mogue zabiljeiti
izboje manje od 100 pC), [8].
B. Elektrike metode
Standardizirana metoda za mjerenje parcijalnih
izbijanja je elektrika
ka metoda kojom se detektiraju strujni
impulsi (prividni naboj) u izvodima uzorka nastali kao
posljedica
parcijalnih
izbijanja.
Pojednostavljeni
elektrini
ni krug za detekciju parcijalnih iz
izbijanja prikazan
je na slici 5.

Slika 5.. Pojednostavljeni prikaz el. kruga za detekciju

parcijalnih izbijanja

Osnovni elementi kruga sa slike 5. su visokonaponski

izvor, ispitni objekt a, mjerna impedancija Z, vezni
kondenzator k, pojaalo A i mjerni ureaj O.

naprezanju gdje je broj impulsa znaajno manji nego kod

AC naprezanja, a trajanje ispitivanja due.

Mjerna impedancija pretvara ulazni strujni impuls u

odgovarajui izlazni naponski signal koji se prenosi u
mjerni ureaj. Moe se spojiti ili serijski s uzorkom ili
serijski s veznim kondenzatorom. U praksi se ee
mjerna impedancija spaja u seriju s veznim
kondenzatorom kako bi se izbjegle velike struje kroz
mjernu impedanciju kod ispitivanja velikih tereta. Mjerna
impedancija najee se realizira kao RC ili RLC krug. U
[5] je pokazano da je visina impulsa proporcionalna
amplitudi izboja pa se ovom metodom mogu registrirati
amplitude izboja.
Vezni
kondenzator
omoguuje
prolaz
visokofrekventnim strujnim impulsima i mora biti reda
veliine kao i ispitni objekt radi postizanja to bolje
osjetljivosti mjerenja. Vezni kondenzator mora biti
izveden bez parcijalnih izbijanja na svim razinama
ispitnih napona i treba imati to vei kapacitet kako bi se
smanjio utjecaj rasipnih kapaciteta na smanjenje
amplitude impulsa prenesenog na mjernu impedanciju.
Mjerni ureaji primaju naponski signal s mjerne
impedancije, obrauju ga i prikazuju u obliku pogodnom
za analizu. Odreeni su, prema [9], trima primarnim
karakteristikama, tj. brojem ulaza, frekvencijskim
pojasom pojaala i nainom prikaza rezultata. Najee
se koriste jedan ili dva ulazna signala parcijalnih izbijanja
jedan za direktnu metodu mjerenja, a dva za mosnu
metodu. Pojaala su u ovim sustavima pojasno-propusna,
a prema irini pojasa proputanja dijele se na uskopojasna
i irokopojasna. Ugrubo se moe rei da su irokopojasni
sustavi oni kojima je mogue detektirati signal
parcijalnog izboja u cijelosti, dok su uskopojasni sustavi
svi ostali. Tona podjela iznesena je u IEC 270 standardu,
[6]. Prema toj podjeli irokopojasna detekcija odreena je
donjom graninom frekvencijom izmeu 30 i 100 kHz,
gornjom graninom frekvencijom od 500 kHz i irinom
pojasa od 100 do 400 kHz. Uskopojasna detekcija
odreena je centralnom frekvencijom izmeu 50 i 1000
kHz te irinom pojasa izmeu 9 i 30 kHz. Uskopojasni
sustavi imaju vee vremenske konstante i u pravilu
integriraju signale parcijalnih izboja. Slika 6. prikazuje
odzive uskopojasnih i irokopojasnih pojaala na
impulsni signal, [10].
Najee koriten prikaz rezultata na mjernim
ureajima je prikaz na osciloskopu - izboji se
superponiraju na temeljni sinusoidalni valni oblik napona
kako bi se dobile informacije o faznom kutu izboja (kod
AC napona). Uz osciloskopski prikaz esto se koristi i
voltmetar za mjerenje vrne vrijednosti napona radi
jednostavnijeg praenja amplitude izboja te brojai
izboja. Iako se koritenjem brojaa izboja dobiva vie
informacija, nemogunost razluivanja impulsa u sluaju
kada postoje dva ili vie izvora parcijalnih izbijanja
predstavlja problem. Ipak, ova metoda je gotovo
nezamjenjiva kod ispitivanja parcijalnih izbijanja pri DC

Slika 6. Odziv na impulsni signal: irokopojasno pojaalo

(gore), uskopojasno pojaalo (dolje)

1) Elektrini
izbijanja

krugovi

za

mjerenje

parcijalnih

Krugovi za detekciju parcijalnih izbijanja identini su

za ispitivanja pri AC i DC naprezanjima. Tri najee
koritena ispitna kruga, prikazana slikom 7., meusobno
se razlikuju prema nainu spajanja mjerne impedancije
Zm. Na slici 7a. mjerna impedancija spojena je u seriju s
veznim kondenzatorom. Osjetljivost mjerenja moe se
poveati koritenjem kruga sa slike 7b. prema kojem se
mjerna impedancija povezuje serijski s ispitnim
objektom. Nedostatak ove konfiguracije je u tome to
prilikom proboja u ispitnom objektu kroz mjernu
impedanciju mogu potei vrlo velike struje i izazvati
oteenja.
Mosni spoj, prikazan na slici 7c., kompliciraniji je za
izvoenje od direktne metode ali ima veliku prednost u
tome to priguuje vanjske smetnje. Kada se pojave izboji
mogue je ustanoviti jesu li uzrokovani vanjskim ili
unutarnjim izbijanjima izbacivanjem mosta iz ravnotee
vanjske smetnje variraju u velikoj mjeri, a unutarnja
izbijanja malo ili nimalo.

Slika 7. Elektrini krugovi za mjerenje direktnom metodom

(a,b) i mosnom metodom (c)

Unato prednostima mosnog spoja u praksi se

najee radi jednostavnosti koristi direktno mjerenje
prikazano slikom 7a.
C. Analiza podataka dobivenih mjerenjem parcijalnih
izbijanja
U sluaju AC naprezanja osnovni parametri kod
analize parcijalnih izbijanja su amplituda i fazni kut
izboja. Razliiti kvarovi u izolaciji generiraju razliite
uzorke parcijalnih izbijanja. U [11] je objavljen pregled
najeih uzoraka na temelju kojih se moe ocijeniti
porijeklo parcijalnih izboja. Kod DC naprezanja ne
postoji ope prihvaen standard za reprezentaciju
podataka. U literaturi se predlae vie razliitih rjeenja
kojima je zajedniko da se temelje na dva osnovna
parametra - amplitudi izboja i trenutku pojavljivanja ili
vremenskom periodu izmeu dva uzastopna izboja. Slika
8. prikazuje osnovne parametre parcijalnih izboja pri AC
i DC naprezanju.

Slika 8. Osnovni parametri kod snimanja parcijalnih

izbijanja pri AC i DC naprezanju
Za vrijeme ispitivanja najee se promatraju samo
osnovne veliine i na temelju njih se donosi procjena.
Kod istraivakih ispitivanja koriste se i detaljnije analize
na temelju razliitih grafikih prikaza rezultata i
matematikih distribucija. Vrsta grafikog prikaza
odabere se ovisno o dubini analize koja e se provoditi.
Primjeri prikaza rezultata kod DC naprezanja su:
amplituda izboja kao funkcija vremena, amplituda i
uestalost izboja kao funkcija narinutog napona, odnos
amplitude izboja prema srednjoj vrijednosti izboja koji su
prethodili izboju ili uslijedili nakon izboja, [7].
Razvoj raunala donio je i nove mogunosti na
podruju analize podataka i prepoznavanja uzoraka.
Krivda u [12] iznosi pregled radova o automatiziranom
prepoznavanju uzoraka koji se uglavnom temelje na
neuronskim mreama i genetskim algoritmima.
IV.

PARCIJALNA IZBIJANJA U IZOLACIJI

TRANSFORMATORA

A. Izolacijski sustav transformatora

Izolacijski sustav transformatora je prostor unutar
transformatora
omeen
elektrodama
(namotima,
ekranima, jezgrom, izvodima, prikljucima i slino) ija
je prvenstvena zadaa da izdri ispitne i pogonske napone
izmeu elektroda ali i da udovolji mehanikim i
termikim zahtjevima. Izolacija se dimenzionira tako da
elektriko polje na bilo kojem mjestu ne prelazi

elektriko polje poetka parcijalnih izbijanja na dotinom

mjestu.
Izolacijski sustav konvencionalnih transformatora
izvodi se kao kombinacija tekueg dielektrika (najee
mineralnog ulja) i krute celulozne izolacije, [13]. Ulje
osigurava dielektriku vrstou i slui kao rashladni
medij, dok kruta izolacija mora izdrati mehanika
naprezanja. Krivulje na temelju kojih se odreuju
maksimalne dozvoljene vrijednosti el.polja u uljnom
kanalu dane su u [13] i prikazane slikom 9.

Slika 9. Dozvoljene vrijednosti el.polja u uljnom kanalu: 1

otplinjeno ulje (izmeu barijera), 2 zasieno ulje (izmeu
barijera), 3 otplinjeno ulje (prvi kanal), 4 zasieno ulje (prvi
kanal)

Karakteristike izolacije ovise o sadraju vlage, plina i

neistoa u izolacijskom sustavu. Takoer, vanu ulogu
imaju iznos i frekvencija primijenjenog napona te
zagrijanje izolacije.
Udio vlage varira s vremenom i s promjenom
temperature. S promjenom koliine vlage mijenja se i
vodljivost izolacijskih materijala. Za pojavu parcijalnih
izbijanja posebno je vana koliina vlage na povrini
krute izolacije. U novim transformatorima maseni je udio
vlage u izolaciji najee oko 1%. Zbog starenja
celulozne izolacije i disanja transformatora sadraj
vlage s vremenom se poveava pa kod starijih
transformatora iznosi oko 3%.
S porastom tlaka ili temperature ulje moe zadrati
veu koliinu plina. Ako doe do naglog sniavanja tlaka
iz ulja se oslobaaju odreene koliine plina i formiraju
se mjehurii to za posljedicu ima sniavanje dielektrike
vrstoe. Prisutnost bilo kakvih krutih neistoa u ulju
takoer sniava dielektriku vrstou.
S porastom iznosa i frekvencije primijenjenog napona
dolazi do poveavanja dielektrikih gubitaka
i
zagrijavanja izolacije to za posljedicu ima skraivanje
vremena do proboja.
B. Izvori parcijalnih izbijanja u transformatoru
Parcijalna izbijanja u izolacijskom sustavu
transformatora mogu se podijeliti na dva osnovna tipa:
izbijanja u otvorenom prostoru (npr. klizna izbijanja po
povrini krute izolacije) i izbijanja u zatvorenom prostoru

(npr. izbijanja u mjehuriima plina). U dobro izvedenoj

izolaciji transformatora, koja je ispravno osuena i
impregnirana, vrlo je teko inicirati parcijalna izbijanja.
Kako bi nastala parcijalna izbijanja mora postojati greka
u izolacijskom sustavu. Popis moguih
ih uzroka parcijalnih
izbijanja dan je u nastavku:
Raslojavanje - moe se pojaviti kada se tanji dijelovi
papirne izolacije lijepe zajedno kako bi se dobile deblje
barijere. upljine unutar ovakvih pojava mogu se zadrati
jako dugo vremena.
na
a najee se
upljine - mogu nastati na razne naine,
javljaju u ljepilu i na spojevima materijala. Nedovoljna
impregnacija moe utjecati na poveanje
anje upljina.
Mjehurii - mogu nastati zbog oslobaanja
osloba
plinova
uslijed parcijalnih izbijanja ili zbog isparavanja kapljica
vode. Mjehuriii u otvorenom prostoru naj
najee se razbiju
ve pri prvom izboju na vie manjih mjehuria
mjehuri koji ubrzo
nestanu. Mjehuriii mogu opstati jedino na mjestima gdje
ih mehaniki pridrava kruta izolacija.
Metalne estice
estice na slobodnom potenci
potencijalu - mogu
ostati u izolaciji nakon procesa izrade izolacijskog
sustava. Manje estice
estice mogu se prenositi po
transformatoru uslijed protjecanja ulja, dok vee
ve estice
padaju na dno transformatora.
Lo spoj potencijalnog prstena - moe uzrokovati
velika parcijalna
rcijalna izbijanja zbog toga to je kapacitet kvara
u tom sluaju
aju velik. Nakon pojave parcijalnih izbijanja
amplituda izboja u ovom sluaju
aju je naponski neovisna.
Statiko nabijanje - utjeee na lokalnu vrijednost
el.polja. Poveanje
anje polja moe dovesti do ppojave
parcijalnih izbijanja. Tragovi izbijanja u ovom sluaju
slu
budu vidljivi po povrini pressboarda. Povrinski tragovi
uzrokovani irenjem izboja po barijerama i ploicama
plo
mogu se ponaati kao vodljivi dijelovi i s vremenom im
se duljina moe proiriti.
Vlaga - uvijek u veoj
oj ili manjoj mjeri prisutna u
izolacijskom sustavu. Vlaga utjeee na nekoliko na
naina na
nastajanje i gaenje parcijalnih izbijanja. Pri zagrijavanju
transformatora vlaga se istiskuje iz krute izolacije i zbog
slabe topljivosti u ulju dolazi
azi do prezasienja
prezasi
ulja uz
povrinu celulozne izolacije. Kao posljedica toga javljaju
se kapljice vode i mjehurii.
i. Isparavanje vode dovodi do
nastajanja mikro-mjehuriaa zbog kojih se poveava
pove
aktivnost parcijalnih izbijanja. Poveani
ani sadraj vlage u
celuloznoj izolaciji utjeee na pove
poveanje vodljivosti
celuloze. U takvim uvjetima celulozna vlakna se ponaaju
kao metalne estice.
estice. Vlakna koja stre iz povrine krute
izolacije ili plivaju u ulju mogu uzrokovati nastanak
parcijalnih izbijanja. Poveana koliinaa vlage poveava
pove
i
razinu dielektrikih
kih gubitaka. Za vrijeme hla
hlaenja

izolacijskog sustava vlaga se moe kondenzirati i kruta

izolacija je moe lokalno apsorbirati. Dolazi do bubrenja
pressboarda zbog razvijanja topline uslijed dielektrikih
dielektri
gubitaka i zbogg isparavanja vode unutar pressboarda.
Zbog toga se mogu javiti unutarnja izbijanja u upljinama
unutar krute izolacije.
C. Utjecaj parcijalnih izbijanja na izolacijski sustav
Djelovanje parcijalnih izbijanja je prilino
prili
dugotrajan
proces, a uinci djelovanjaa se primjeuju
primje
tek nakon dueg
vremena. Po svome karakteru djelovanje je sloeno i
moe se podijeliti na mehaniko,
mehani
kemijsko, toplinsko i
elektriko. Ovo sloeno djelovanje vodi postepenom
unitenju izolacije, to u konanici dovodi do proboja.
Ubrzano propadanje
ropadanje izolacije u prisutnosti parcijalnih
izbijanja dogaaa se u prvom redu zbog kemijskih i
fizikalnih procesa koji su opisani u [14]
[
gdje autor iznosi
pregled dosadanjih radova o utjecaju parcijalnih
izbijanja na ubrzano starenje krute izolacije. Ova tema
vrlo je kompleksna zbog toga to parcijalna izbijanja
utjeuu na propadanje izolacije, a samo propadanje
izolacije mijenja karakter parcijalnih izbijanja,
izbijanja to se
oituje
ituje u promjeni oblika impulsa i fazne karakteristike
izboja. Utvreno
eno je pet koraka propadanja
p
materijala u
krutom dielektriku, slika 10.. Najprije pod djelovanjem
kemijskih reakcija i fizikalnih procesa stijenka postane
hrapava. Vodljivost povrine se povea
pove zbog oslobaanja
vode i plina, a potom povrina postaje hrapavija zbog
bombardiranja
ja ionima i taloenja naboja.
Daljnja
aktivnost parcijalnih izbijanja dovodi do stvaranja kristala
oksalne kiseline na povrini materijala. Poveani
Pove
iznosi
polja na iljcima kristala uzrokuju daljnje propadanje
materijala i nastaju udubine na povrini materijala.
mat
Kao
posljedica razvija se grananje (eng. treeing) to moe
dovesti do potpunog proboja.

Slika 10.. Stupnjevi propadanja povrine krutog dielektrika

pod djelovanjem parcijalnih izbijanja

Stupanj tetnosti parcijalnih izbijanja na uljnopapirnu

izolaciju ovisi o intenzitetu i karakteru izbijanja te o
vremenu djelovanja. Smatra se da poetna
po
izbijanja iako
malog intenziteta postupno razlau prije svega ulje kojim
je impregnirana izolacija. Time se poveava
pove
njegova
vodljivost to see odraava na iznose gubitaka u
dielektriku. Kroz due vrijeme djelovanja rastu gubitci,
poveava
ava se sadraj plina u ulju, javljaju se kritina
kriti
parcijalna izbijanja to esto
esto vodi proboju. Utvreno
Utvr
je da
proces razlaganja ulja na ugljikovodike i vodik nastupa
nast
pod utjecajem polja ak
ak prije nego se registriraju
izbijanja, [15].

D. Istraivanje dielektrike vrstoe uljnih kanala u

uljnobarijernoj izolaciji
Kappeler [16] je prije vie od 50 godina objavio
temeljna pravila za projektiranje glavne izolacije
transformatora. Rezultati ovog istraivanja i danas
predstavljaju osnovu za projektiranje izolacije. U
navedenom radu izneseni su podatci o el.poljima pri
kojima se javljaju parcijalna izbijanja u uljnim kanalima
od 0.5 do 6 mm. Ovi podatci esto se u praksi
ekstrapoliraju i do 100 mm, to se moe vidjeti na slici 9.
u ovom radu.
U [17] je opisano istraivanje kojim se provjeravaju
rezultati Kappelerovog istraivanja kao i valjanost
ekstrapolacije tih rezultata za uljne kanale do 30 mm.
Osim toga, dodatno se istrauju utjecaji barijera i kliznog
naprezanja na dielektriku vrstou uljnih kanala. U radu
je dan pregled koritenih modela, opisan je postupak
pripreme izolacije, proraun el. polja i postupak
ispitivanja modela u visokonaponskom laboratoriju. U
istraivanju se koristi nekoliko desetaka modela koji se
mogu podijeliti na tri temeljne varijante: modeli bez
barijera i ploica u uljnom kanalu, modeli s ploicama i
modeli s barijerama u uljnom kanalu.
Slika 11. prikazuje konfiguraciju elektroda u
koritenim modelima, a slika 12. raspodjelu polja u
uljnom kanalu. Konani rezultati istraivanja nisu
objavljeni jer su ispitivanja u tijeku.

Slika 11. Raspored elektroda u koritenim modelima

grekama i promatraju se uzorci (slike) parcijalnih

izbijanja. Detaljan prikaz rezultata dan je u [18], dok su u
ovom radu zbog nedostatka prostora izneseni samo
najvaniji zakljuci.
Lundgaard i ostali istraivali su razliite geometrije
koje
predstavljaju
kvarna
stanja
u
izolaciji
transformatora. est takvih geometrija prikazano je na
slici 13.

Slika 13. Primjeri modela koji simuliraju izvore parcijalnih

izbijanja u izolaciji

Za vrijeme eksperimenta snimane su amplitude, fazni

kutevi i uestalost izboja. Na temelju tih podataka
provedene su razliite analize i opisana su zapaanja o
parcijalnim izbijanjima za one sluajeve u kojima su se
dobili dovoljno jasni rezultati.
U drugom istraivanju, I.Kemp i ostali koristili su
deset geometrija za simulaciju kvarnih stanja u izolaciji
transformatora. Ove geometrije prikazane su slikom 14.
Kao rezultat istraivanja doneseni su sljedei zakljuci:
korona se u svim sluajevima moe razluiti od ostalih
tipova izboja; ako promatrane geometrije podijelimo u 4
potkategorije: izboji u ograenom prostoru (modeli 1-5),
izboji u upljini (modeli 8 i 9), izboji zbog otrih izboina
(model 6) i povrinski izboji (model 7) tada se sa
sigurnou moe razlikovati svaka od navedenih
potkategorija na temelju uzoraka parcijalnih izbijanja
neovisno o razini naprezanja i stanju izolacije.

Slika 12. Raspodjela el.polja u uljnom kanalu za

konfiguraciju elektroda sa slike 11.

E. Pregled istraivanja izolacije transformatora na

modelima s ugraenim grekama
U nastavku su opisana dva istraivanja koja su
provedena s ciljem utvrivanja veze izmeu razliitih
tipova greaka u izolaciji i uzoraka parcijalnih izbijanja.
Ovakva istraivanja provode se na modelima s ugraenim

Slika 14. Prikaz modela s ugraenim grekama u

izolacijskom sustavu koritenih u Kempovom istraivanju

Na temelju ovih istraivanja moe se zakljuiti kako

za pojedine grupe greaka u izolaciji postoji uzorak
ponaanja parcijalnih izbijanja na temelju kojeg se moe
jasno odrediti o kojem tipu greke se radi. Takoer,
pokazano je da su u postupku odreivanja uzroka
parcijalnih izbijanja od najvee koristi analize osnovnih
parametara koji se snimaju kod mjerenja parcijalnih
izbijanja (amplituda, fazni kut i uestalost izboja), a ne
sloenije matematike raspodjele koje se rade na temelju
tih parametara.
V.

[4]
[5]
[6]
[7]

[8]

ZAKLJUAK

Iako je na podruju parcijalnih izbijanja objavljen

jako velik broj radova koji obrauju irok raspon
problema, kada su u pitanju izolacijski sustavi
transformatora objavljeno je iznenaujue malo literature.
Najei problemi koji se obrauju u ovom podruju
su metode detekcije i mjerenja, odreivanje mjesta i
karaktera izbijanja, povezanost mjerenih veliina i
oteenja izolacije za razliite materijale, ovisnost
dozvoljenih el. optereenja i naina obrade izolacije te
iznosi dozvoljenih optereenja i karaktera polja.
U ispitivanjima parcijalnih izbijanja veliki problem
predstavlja otklanjanje uma (ak i u laboratorijskim
uvjetima) pa je na poetku istraivanja potrebno posvetiti
panju analizi karakteristika mjernih ureaja i metoda
mjerenja.
LITERATURA
[1]
[2]

[3]

I.Uglei, Tehnika visokog napona, skripta, FER, 2002.

David A. Nattrass, Partial Discharge XVII: The Early History of
Partial Discharge Research, IEEE Electrical Insulation Magazine,
July/August 1993-Vol.9, No.4

[9]
[10]
[11]
[12]
[13]

[14]

[15]

[16]
[17]

[18]

J.C. Devins, The Physics of Partial Discharges in Solid

Dielectrics, IEEE Trans. Electr. Insul., Vol. 19, 1984.
P.H.F. Morshuis, Partial Discharge Mechanisms, Ph.D. thesis
Delft University of Technology, 1993.
F.H. Kreuger, "Partial Discharge Detection in High-Voltage
Equipment", 1989., knjiga
IEC 60270, "High-voltage test techniques - Partial discharge
measurements", Third edition, 2000.
Morshuis, Smit, "Partial Discharges at dc Voltage: Their
Mechanism, Detection and Analysis", IEEE Transactions on
Dielectrics and Electrical Insulation Vol. 12, No. 2; April 2005
Brezak, Gardijan, Mikulecky, "Ultrazvuna metoda ispitivanja
energetskih transformatora", 9. savjetovanje HRO CIGR, ref.
A2-04, Cavtat, 8. - 12. studenoga 2009.
J.P.Steiner, "Partial Discharge - Part IV: Commercial PD Testing",
IEEE Electrical Insulation Magazine, Jan.7Feb. 1991 - Vol.7.No.1
CIGRE WG D1.33, "Guide for Partial Discharge Measurements in
Compliance to IEC 60270", 2008.
CIGRE WG 21-03, "Recognition of Discharges", Electra 11
(1969) pp. 61-98
A. Krivda, Recognition of Discharges, Ph.D. thesis Delft
University of Technology, 1995.
W. Dahinden, K. Shultz, A. Kchler, "Function of Solid Insulation
in Transformers", Transform 98, 20.-21. April 1998, Forum der
Technik, Mnchen
P.H.F. Morshuis, "Degradation of Solid Dielectrics due to Internal
Partial Discharge: Some thoughts on progress made and where to
go now", IEEE Trans. on Diel. and El.Insul., Vol.12, No.5, Oct
2005
A.
Mikulecky,
"Parcijalna
izbijanja
na
energetskim
transformatorima", KONAR Institut za elektrotehniku, 1988.,
elaborat
H. Kappeler, Recent Forms of execution of 380 kV Transformer
Bushing, CIGRE session in Paris, 4-14 June 1958.
P.Gabri, M.Glavini, A.Mikulecky, V.Podobnik, "Research of
Transformer Main Insulation Design Rules", International
Colloquium Transformer Research and Asset Management,
Dubrovnik, 2012.
CIGRE WG 15.01, "Partial Discharges in Transformer Insulation",
2000.