TURSKA – VODIČ ZA SVJETSKE PUTNICE



Osnovni podaci:

službeni naziv: Türkiye Cumhuriyeti (Republika Turska)

ustavno uređenje: parlamentarna republika
površina: 779 452 km2
broj stanovnika (2003.): 70 712 000
gustoća naseljenosti: 91 st./km2
glavni grad: Ankara (3 203 400 st.)*
najveći grad (2000.): Istanbul (8 831 800 st.)
rodnost (2003.): 21‰
smrtnost (2003.): 7‰
očekivana životna dob (2003.): 69 godina
narodnosni sastav (1994.): Turci 86%, Kurdi 11%, Arapi 2%
vjerski sastav (1994.): sunitski muslimani 80%, šiitski muslimani 20%
službeni jezik: turski
pismenost (2003.): muškarci 94%, žene 79%
stupanj urbanizacije (udio gradskog stanovništva) (2003.): 67%
sastav aktivnog stanovništva prema gospodarskim sektorima (2003.): I. 13%, II. 22%, III. 65%
BDP po st. (2003.): 2800 $
novčana jedinica: 1 turska lira; 1 TRL=3,69063531 hrvatska kuna=0,509304261 euro

Službeni jezik: službeni jezik je turski, kurdski govori manjina na jugoistoku. U gradovima i
turističkim zonama govori se i engleski,njemački, francuski.
Telefoniranje: iz Hrvatske zovemo u Tursku 00-90 (željeni broj). Iz Turske zovemo u
Hrvatsku 00385 (željeni broj).
Ulazak u zemlju: putovnica koja vrijedi najmanje 6 mjeseci od početka putovanja.
Dozvoljen je neograničen unos domaće i strane valute preporučamo deklaraciju). Prtljaga za
osobne potrebe može se uvoziti bez carine (tu se raruna 200 cigareta ili 50 cigara ili 250 g
duhana
i 1/2 litre alkohola). Da bi izbjegli kasnije probleme, preporučamo Vam da kod ulaska prijavite
vrijednosne predmete. Iznos domače i
strane valute dozvoljen je do 5000 USD (za veće iznose potrebna je potvrda da je valuta bila
iznesena). Izvoz etnografskih, povijesnih i arheoloških predmeta (starine, stare kovanice,
fosili itd.) nije dozvoljen
Električna energija: 220 V/50 hertz izmjenični tok.
Klima: na obalama Egejskog i Sredozemnog mora prevladava mediteranska klima. Uzduž
turske rivijere tijekom cijelog ljeta prevladava suptropska klima. Ljeti je oko 30 °C.
Gastronomija: turska kuhinja vam nudi bogat izbor juha, predjela, povrća i mesnih jela,
također i deserta i salata. Predjela nude širok izbor nacionalne kuhinje: pečeno povrće kao
što su artičoke, tikvice; masline, ovčji sir i „tramasalata“ (namaz od ikre) s bijelim kruhom. Od
mesa nude puretinu, janjetinu, mljeveno meso ili ražnjiće. Za aperitiv će vam ponuditi „raki“.
Nakon jela poslužit će Vam u bakrenom vrču ukusnu tursku kavu. Užinu zovu „tathlar“.
Razmazit će vas medenim slasticama kao što su ukusni keksi punjeni s orasima i
pistacijama,pudinzima ili baklavom. Osim turske kave u većini hotela također se nudi instant-
kava. Turska je sekularna država i alkohol se široko konzumira, no za vrijeme Ramazana
očekuje se od posjetitelja da izbjegavaju piti alkohol u javnosti.
Odjeća: osim u džamiji, danas u Turskoj ne vrijede stroga pravila odijevanja. Unatoč tome
molimo Vas da imate na umu kako je islam državna religija. Ako putujete u unutrašnjost
države, preporučamo odjeću koja prekriva ramena i koljena. Kod
hotelskih bazena i na plaži topless je dopušten, ali Vas molimo, obratite pozornost da takvo
slobodno odijevanje može dovesti do neugodnih situacija. Nudizam nije dozvoljen. U brojnim
hotelima za vrijeme večere u restoranu je propisana pristojna odjeća (duge hlače za
muškarce, ne odjeća bez rukava). Ljeti preporučamo laganu ljetnu odjeću, navečer laganu
vunenu odjeću. Na izlete uzmite primjerenu obuću.
Najznačajnije zone:
Antalya - milijunski grad i moderno ljetovalište, stara gradska jezgra Kaleici podsjeća na
bizantsku, seldžučku i otomansku davninu.Zračna luka nalazi se 11 km istočno do grada.
Lara - nova ljetovališna zona oko 25 km istočno od Antalyje; duge, lijepe i dobro uređene
pješčane plaže okružene borovima i
eukaliptusima, hoteli visokog standarda nedavno sagrađeni.
Kemer - gradić s tradicijom i živo ljetovalište uz pješčano-šljunčanu plažu, s brojnim
trgovinama, restoranima, terasama i barovima,dobra povezanost s Antalyjom: mini-bus
svakih 10 minuta vozi prema Antalyji; 42 km južno od Antalyje.
Tekirova - u lijepoj i mirnoj uvali, s luksuznim hotelima na predivnim pješčanim plažama; 20
km od Kemera i 60 km od Antalyje.
Kiris - malo turističko ljetovalište smješteno u zaljevu s prekrasnim pejzažom i planinama,
udaljeno 5 km od Kemera; hoteli su smješteni uz obalu, a iza hotela su rekreacijski objekti i
trgovačka ulica s brojnim pubovima, barovima, snack barovima i suvenirnicama, dobra
povezanost s Kemerom.

Turska - općenito

Republika Turska (Türkiye Cumhuriyeti) je euroazijska država smještena u jugoistočnoj

Europi (istočna Tračka) i jugozapadnom dijelu Azije (Mala Azija). Turska graniči na istoku s
Gruzijom, Armenijom, Azerbajdžanom i Iranom, na jugu s Irakom i Sirijom, te na zapadu s
Grčkom, Bugarskom. Sredozemno more i Cipar nalaze se na jugu, Egejsko more i otoci na
zapadu, te Crno more na sjeveru. Europski i azijski dio turske dijeli Mramorno more, te
tjesnaci Bospor i Dardaneli.

Zbog položaja države na dva kontinenta, turska kultura je jedinstven spoj istočnjačkih i
zapadnjačkih običaja i tradicija. Položaj zemlje između Europe na zapadu, središnje Azije na
istoku, Rusije na sjeveru i Bliskog istoka na jugu, dao je Turskoj i veliku stratešku važnost.

Turska je demokratska, sekularna, unitarna, ustavna republika čiji je politički sustav 1923.
utemeljio Mustafa Kemal Atatürk, nakon propasti Osmanskog Carstva poslije Prvog
svjetskog rata. Od tada se politika države počela okretati zapadu, tako da je Turska danas
članica mnogih zapadnih organizacija kao što su Vijeće Europe, NATO, OECD i OSCE.
Turska je 2005. počela pregovore za članstvo u Europskoj uniji. Istovremeno država održava
i pojačava svoje političke i gospodarske odnose s istočnjačkim zemljama.

Turska se zemljopisno proteže na dva kontinenta. Anatolija, azijski dio države, zauzima oko
97% površine Turske. Europski dio koji se nalazi u istočnoj Tračkoj zauzima oko 3% površine
države (23.623 km²).

Sveukupne granice Turske dugačke su 9.850 km, od čega 7.200 km zauzimaju morske
granice. Na zapadu Turska izlazi na Egejsko more, na jugu ima izlaz na Sredozemno more,
te na sjeveru na Crno more. Na kopnu Turska graniči s osam zemalja sa sveukupnom
dužinom kopnenih granica od 2.648 km. Na sjeverozapadu graniči s Grčkom (206 km
granice) i Bugarskom (240 km), na sjeveroistoku s Gruzijom (252 km), Armenijom (268 km),
Azerbajdžanom (eksklavom i autonomnom republikom Nahičevan, 9 km), na istoku s Iranom
(499 km) te na jugu s Irakom (352 km) i Sirijom (822 km). Nedaleko od obale Turske nalazi
se i Cipar koji je politički podijeljen na međunarodno priznatu Republiku Cipar i samo od
Turske priznatu Tursku Republiku Sjeverni Cipar.

Turska je zemlja u kojoj su nastale i propale brojne kulture, od Hetitske, do Bizantske i

Osmanske. Diljem zemlje nalaze se mnogi kulturni i arhitektonski spomenici, kao i 10
znamenitosti s Popisa svjetske baštine. Država koja se smjestila na dva različita kontinenta,
Turska je zemlja velikih kontrasta, od prekrasnih pješčanih plaža sredozemne i egejske
obale, do planina, ugaslih vulkana i čudnovatih stijena i pećina Anatolije. Ali kontrasti unutar
Turske nisu samo reljefni. Svega nekoliko sati vožnje od Istanbula, moderne metropole čiji
tempo života se može usporediti sa bilo kojim velikim gradom svijeta, možete naći mala,
uspavana sela koja na prvi pogled izgledaju kao da se nisu promijenila stoljećima.

Turbulentna povijest - Turska je na svoju turbulentnu i raznoliku povijest s pravom

ponosna, ali iako njeguje svoje tradicije danas ju više nego ikada obilježava modernizacija.
Tako u malim selima možete pronaći optičke telefonske veze, internet i satelitske tanjure, ali
ne nužno i tekuću vodu. Za turiste i strance tradicija gostoljubivosti i ljubaznosti boravak u
Turskoj mogu učiniti veoma ugodnim, dok lokalne umjetnine i ručni radovi čine izvrsne
suvenire. U Istanbulu posjetitelj si svakako mora priuštiti posjetu velikoj Četvrti Bazara, gdje
je kupovanje i cjenkanje poseban doživljaj.

Brojne znamenitosti - Za poznavatelje kulture glavne atrakcije Istambula ne treba se ni

spominjati jer Plavu džamiju, Aja Sofiju i Palaču Topkapi nikako neće zaobići, no prije puta
svakako treba napraviti domaću zadaću kako vam ne bi promakle neke manje razvikane
znamenitosti poput na primjer Crkve Svetog Spasitelja u Chori. Dio te zadaće bi moglo biti
saznati datume odvijanja vrlo atraktivnih festivala i događanja. Za one turiste koji svoj odmor
žele provesti u miru i uživanju Turska nudi prekrasne pješčane plaže, a gastronomska
ponuda je vrhunska. U hotelima se u pravilu nude i lokalni i zapadni specijaliteti, a u nešto
većim gradovima zastupljene su raznorazne nacionalne kuhinje, kao veliki broj restorana
‘brze hrane’ čija ponuda češće uključuje kebab nego hamburger. Ljubitelji duhana u Turskoj
će doći na svoje, jer je odvajanje pušača i nepušača rijetko, no zato restorani često imaju
odvojene prostorije za muškarce, žene i obitelji. U nekim od vodećih hrvatskih turističkih
agencija Turska se smatra atraktivnom destinacijom.

Alanya
Na obali Mediterana u velikom Antalijskom zalivu između planine Taurus na sjeveru i
Sredozemnog mora na jugu nalazi se Alanya, grad koji nikada ne spava. Smještena na
poluostrvu koje uranja u more, Alanya je ukrašena prelijepim šljunkovitim plažama koje se
pružaju sa obe strane grada. Savršena luka i nekada sklonište za gusare koji su krstarili
Mediteranom i prouzrokovali brojne probleme čak i Rimljanima, sa dolaskom sultana
Seldžuka Aladina Kijkubada I u XIII vijeku dobila je današnje ime i brojne građevine koje su
postale njen zaštitni znak. Želeći da svoj grad zaštiti od napadača, slavni sultan naručio je
izgradnju sjevernog zida duž obale i velike kule u marini koja je danas poznata pod nazivom
Crvena kula. Prepoznatljiva po crvenoj boji cigala i impresivnoj arhitekturi, Crvena kula je
sada pretvorena u muzej i jedna je od nezaobilaznih turističkih atrakcija.Nedaleko od kule
more i vjetar isklesali su prelijepe pećine. Do najpoznatije od njih, pećine Dalamataš ili Rta
kapljućeg kamena, može se doći i pješke, jer se nalazi u samom centru grada. U njoj se
nalazi očaravajući stalaktiti i stalagmiti od kojih promatračima zastaje dah.

Kad jednom kročite na krivudave uličice Alanye, prepune neobičnih kućica, malih
prodavaonica, čajana i kafea, poželjet ćete da vječno hodate njima. Mirisi raznih nacionalnih
kuhinja mame sa svakog ćoška, a Turci koji stoje ispred svake radnje ljubaznim osmjehom
pozivaju vas da svratite i probate neki od bisera orijentalne kuhinje. Za Turke je
gostoprimstvo svetinja pa će vam se i u najzabačenijem delu grada učiniti da ste u raju, gdje
je sve podređeno samo vama.Zavodljiva muzika iz barova i kafića pomiješana sa mirisom
mora neizostavno će vas dovesti do, po mnogima, najljepše plaže u Turskoj, Kleopatrine
plaže, koja se kao i plaža Kejkubat kilometrima pruža uz obalu. Obje plaže su pjeskovito-
šljunkovite, ulaz se ne naplaćuje, a za jedan ili dva eura možete iznajmiti ležaljku i
suncobrane i do kasnih sati uživati u plavetnilu mora i sunčanom nebu.

Međutim, sve ljepote koje gostima pruža preko dana Alanya kruniše urnebesnim noćnim
provodom do kasnih jutarnjih sati. Za turiste je zabava zagarantirana onog trenutka kada
zakorače u centar koji se prostire ispod čuvene tvrđave. Alanya noću izgleda kao svjetleći
muzički grad na vodi koji svakoga mami u svoj zagrljaj. To je iskušenje kome ne možete
odoljeti. Desetine diskoteka od kojih mnoge imaju i po tri nivoa, zadovoljit će ukuse kako
mlađe tako i starije generacije, jer se na svakom nivou pušta drugačija muzika. Bilo da volite
pop, rock, disco, techno, salsu ili tursku muziku, naći ćete kafić u kome možete da uživate do
sitnih jutarnjih sati. Cijene pića su vrlo pristupačne, a onima koji vole egzotične ukuse
preporučujemo da probaju tursko piće raki koje se pije polako, sa dosta leda i vode.
Najživlji turski grad na Mediteranu nudi vam nezaboravan provod, ljepote prirode, zavodljive
plaže, povijesne spomenike i ljubaznu uslugu. Ako želite sva zadovoljstva na jednom mjestu,
budite sigurni, naći ćete ih u Alanyi.

Nekad je Alanya bila Božja

Alanya je u antičko vrijeme bila pomorska baza poznata pod imenom Coracesium. Grad je
osnovan još u IV vijeku p. n. e, a za vreme vladavine Seldžuka ovaj grad mijenja ime u
Alainye ili Božia. Ipak, nije Alanya ostala Božja. Početkom prošlog vijeka, otac svih Turaka
Mustafa Kemal Ataturk (koji baš kao i u ostalim turskim gradovima, mjestima i selima u
centru ima dva spomenika i "svega" jedan muzej), dodao je gradu slovo "n" (u originalu se
piše Alanya), samo da bi uklonio prizvuk religioznosti iz imena grada.

Međutim, osvajanje Seldžuka i godina 1226. veoma su važne za Alanyu. Tada su, po
naređenju sultana Kejkubada, izgrađene Crvena kula i Kale, jedna od najimpozantnijih
tvrđava u ovom djelu Mediterana, dugačka sedam kilometara i sa preko stotinu kula koje su
danas zaštitni znak Alanye i, naravno, mjesta koje turisti ne zaobilaze. Postoji veoma
zanimljiva priča o samom osvajanju ove uvale.

Smatra se da je Sultan Seldžuka, koji je 1221. opkolio Korekession (kako se nekada zvala
Alanya), zahtijevao od njegovog naroda da predaju grad. Međutim, kako je broj njegovih
vojnika bio samo jedna petina od ukupnog broja stanovništva, Sultan se dosjetio jednog
lukavstva. Objavio je narodu Alanje da će, ukoliko ne predaju grad, povesti na njih ogromnu
vojsku od 100.000 vojnika. I zaista, Turci Selžuci su se sakupili ispred zidina tvrđave u
mračnoj noći, a na rogove hiljade koza zavezali baklje. Kralj Alanye je morao da preda grad.
Tako je Alaaddin Keykubat, turski Sultan, izveo jedan od najzanimljivijih blefova u povijesti.U
Crvenoj kuli nalazi se Etnografski muzej, a centralni dio tvrđave zauzima poznata
Sulejmanova džamija. Tu je naravno i zabava za turiste - u okviru tvrđave nalazi se
originalno uređen prostor gdje se održavaju tradicionalne turske večeri sa trbušnim
plesačicama. Pored Sulejmanove palače nalazi se poznata crkva iz 11. vijeka - Crkva svetog
Jovana koja je izuzetno očuvana.

Pećina koja plače

Stari dio Alanje nalazi se na rtu u čijem je središtu pećina Damlataš (u prijevodu: kamen koji
kaplje ili, slobodnije, plače) sa višebojnim stalaktitima i stalagmitima. Zbog vlage koja je viša
od 80 posto u njoj se leče astmatičari i bronhitičari.. Prekrivena je brojnim stalagnitima i
stalaktitima, a igra svjetlosti koju proizvode sunčevi zraci izgleda nestvarno. Zbog velike
vlažnosti od 90 - 98 % i tem. zraka od 22-23 C pogodna je prilikom liječenja astme.

U blizini se nalaze još tri pitoreskne pećine: fosforna (sa svjetlucavim stijenama omiljena je
meta ronilaca), gusarska (neki je zovu i djevojačka zbog toga što su gusari u njoj držali
robinje) i ljubavna pećina. Ona je još jedna od atrakcija Alanye jer ima ulaz na jednom kraju
rta, a izlaz je na drugom, odnosno moguć je prolaz kroz tunel dug oko 45 metara. Potom
sledi skok u pjenušave valove sa desetak metara visine. Prilaz pećinama je moguć samo s
mora, najbolje manjim čamcem koji može da se zavuče u unutrašnjost rta.

U blizini je i najčuvenija - Kleopatrina plaža. Povijest kaže da je 34. godine pre nove ere
Marko Antonije svojoj velikoj ljubavi, egipatskoj kraljici Kleopatri poklonio deo Kilikije (čija
morska kapija je bio Korakesijum, kako se nekad zvala Alanya), a legenda kaže da je Marko
na plažu dovukao tone sitnog pijeska kako bi njegova voljena uživala u blagodatima kupanja.
Danas su na toj, sada veoma dugačkoj plaži, desetine luksuznih hotela.
Aquaparkovi i antički gradovi

Alanyu kao i ostala turska mesta odlikuju odlični hoteli sa izuzetnom uslugom kako u gradu
tako i u okolini. Grad ima sve - od beskrajnih nizova trgovina, kafića, restorana, noćnih
klubova, do skrivenih turskih kafana u koje uglavnom zalaze samo Turci. Ipak, svaki zalutali
turista biće zatečen sjajnom atmosferom i činjenicom da na prve taktove lokalne
tradicionalne muzike gosti ustaju i igraju do zore.

A u okolini, uz, sada već standardne (vrhunske!) aquaparkove, hamame, izlete "gusarskim"
drvenim brodovima, safari džipovima, splavarenje i slično, nalaze se brojna arheološka
nalazišta. Tu su Kilikija, Pamfilija, Likija, Pisidija... Popularan je izlet Perge (ostaci jednog od
najstarijih antičkih gradova) - Asenidos (antičko kazalište u kome se danas održavaju
koncerti klasične muzike) - Side (gdje se nalaze ostaci Apolonovog hrama) te i tura Keokva -
Derme - Crkva svetog Nikole, potopljeni grad i antički grad Myra.

Sam obilazak centra Alanye je fascinantan. Dolmuši voze na svakih pet minuta, za kartu
treba izdvojiti 1 liru, bez obzira na to koja je vaša destinacija. Krajnja stanica je do samog
bazara, gdje počinje carstvo šarenila, suvenira, zlatara i autentične turske robe. Na Bulevaru
Ataturk se nalazi puno brendiranih radnji sa veoma povoljnim popustima, kao i prodavaonice
sa kineskom robom, piljare, i opet, bezbroj hotela.

Uz brdo pored marine kao da je središte svih kafića, diskoteka i ludog noćnog života.
Svakome ko voli noćni provod, ovaj grad obećava. Kafići se takmiče u jačini muzike, kako
strane, tako i prave puste turske, gdje se uz prodorne zvuke tarabuka pomamno igra i veseli.
Konobari dozivaju prolaznike da uđu u njihov restoran ili kafić i skoro svakog pitaju odakle
dolazi. Najviše se čuje ruski, češki, poljski i norveški jezik.

U Turskoj postoji nešto kao privatni grupni taksi. Turčin kupi kombi, ugradi siceve, vozi s
jednog dijela grada na drugi (obavezno ispred hotela) skuplja tko god mu mahne i za jedan
euro vas vozi u jednom smjeru. Fora.

Cjenkanje je neizbježno, a lukavi Turci vrebaju svaku priliku da prevare kupca i uzmu mu što
više lira, eura ili dolara, sasvim svejedno. Obično ponude duplo višu cijenu od one prave.
Cjene srebra i zlata ne razlikuju se od naših, ali je ponuda toliko velika da rijetko ko ne
zastane da kupi nešto od nakita. Od suvenira se ističe karakterističan simbol Alanye –
tirkizno plavo oko u obliku priveska, narukvice ili suvenira.
 Pamukkale

Jezerca i terase u Pamukkalama jedno su od prirodnih čuda, a smjestila su se otprilike 20

km sjeverno od Denizlija. Riječ Pamukkale znači „Pamučna utvrda", a legenda kaže da su
ovdje Titani razvlačili svoj pamuk na sušenje. Posjetiteljima više nije dopušteno šetati
terasama, ali još uvijek mogu plivati u toplim jezercima obližnjih hotela.

   
Četrnaest kilometara od grada Denizli u Zapadnoj Turskoj nalazi se ovaj prirodni fenomen.
Tektonski rasjedi koji se prostiru od antičke Filadelfije pa sve do južnih strana grada Denizli
uvjetovali su isticanje ove termalne vode na površinu.Ista u sebi nosi 2,2 grama po litru
rastopljenog aragonita. Hemijskim procesom dolazi do oslobađanja uglljen dioksida i
rastopljena masa se polako taloži ,tako hiljadama godina. U stvarnosti je riječ o ogromnoj i
zasljepljujuće bijeloj litici koja se obrušava 100 m s vulkanskog platoa, iz kojeg voda šiklja u
svakom smjeru. Vrući potoci mliječne vode, prepuni kalcijkarbonata i drugih minerala, teku s
platoa niz liticu tvoreći terase i bazene iz kojih se izlijevaju, i usput prekrivajući mineralnim
sedimentom sve što im se nade na putu. Tijekom stoljeća litica je počela nalikovati čvrstim i
blještavim slapovima, te velikim vodenim zavjesama naočigled smrznutim u zraku. Bit ćete
okruženi zvucima vodenih mjehurića i prštanja.

   
Stare civilizacije Anadolije poklanjale su pažnju ovome lokalitetu ,a isti se zvao Hidrara ( u
vezi sa vodom). Ine samo to .Ovome lokalitetu pridavana su mitske i božanske osobine.
Građeni su hramovi mnogim božanstvima itd. Ljudi su iz cijele Anadolije dolazili na liječenje u
ovaj dio, a mnogi su jednostavno ovdje željeli doći  i tu umrijeti.
Drevni Grci i Rimljani vjerovali su da voda ima iscjeliteljska svojstva i 190. g. pr. Kr. izgradili
su grad Hieropolis. Riječ je o ogromnom kompleksu arkada, stupova, termi, hramova, crkvi i
fascinantnog nekropolisa. Kazalište je dobro očuvano i restaurirano, s kamenim sjedalima za
15.000 ljudi. Ovdje imamo izvanredan spoj prirodne i graditeljske baštine. U samom
Hierapolisu nailazimo na ostatke hramova boga Apolona i boga Plutona, ostatke rimskih
termi, zatim nailazimo na sarkofage i tumuluse jedne od najvećih grobnica Male Azije.
Vrijedan pažnje je i teatar koji se nalazi na jednoj padini sjeveroistočno od grada. Južne ili
carske terme danas su muzej grada Hierapolisa. Grad je pretrpio nekoliko potresa i
naposljetku je napušten tijekom četrnaestog stoljeća, ali njegove velike ruševine isplati se
posjetiti. Južnije od iskopina spomenutog grada nalaze se travertine ili male terase u kojima
je već spominjana topla voda od 37 stepeni.Na putu sa Pamukkala pruža se mogućnost
posjetiti jedan nomadski šator ili tkaonicu tepiha.

Zanimljivosti

U autobusu
Žene sjede pored žena, a muškarci pored muškaraca. Izuzetak su bračni parovi.

Turski identitet
Tri su temeljna simbola turskog identiteta: vojska, Atatuerk i turska zastava. Njihovo
nepoštivanje smatra se vrijeđanjem države.

Mali rječnik turskog jezika

Naučite li svega nekoliko turskih riječi, trud će vam se isplatiti, jer Turci vrlo cijene svaki
pokušaj svladavanja njihova kompliciranog jezika.
Da=Evet (e-vet)
Ne=Hayir (ha-jir)
Hvala=Tesekkuer ederim
(te-še-kuer e-de-rim)
Molim=Luetfen (luet-fen)
Zdravo=Merhaba (mer-ha-ba)

gunaydin [gunajdin, sa mekim 'u'] - dobro jutro

iyi gunler [iji gunler, sa mekim 'u']- dobar dan (upotrebljava se i kod dolaska i kod odlaska
kao pozdrav)
iyi aksamlar [iji akšamlar] - dobro veče
iyi geceler [iji gedželer] - laku noć

Kako ste? Naslsnz? (naslsn)

Koje je tvoje ime? Adiniz ne?

Moje ime je ... Adim ...
Koje je tvoje prezime? Sojadiniz ne?
Moje prezime je ... Sojadim ...
Kad si rođen? Doum tarihiniz ne?
Rođen sam ... Doum tarihim ...
Gdje si rođen? Doum jeriniz neresi?
Rođen sam u ... Doum jerim...
Gdje živiš? Nerede oturujorsunuz?
Živim u ... ...'da oturujorum.
Molim, daj mi svoju putovnicu! Liften bana pasaportunuzu veriniz!
Evo moja putovnica. Buyurun pasaportum burada.
Od kada si u Turskoj? Ne zamandan beri Tirkijedesiniz?
U Turskoj sam od ... Ben ... beri Tirkijedejim.
Što si po zanimanju? Mesleiniz ne?
Ja sam ... Ben ... im.
Jesi li oženjen? Evlimisiniz?
Ne, ja sam slobodan. Hayr bekarm.
da, ja sam oženjen. Evet evlijim.
Koje je ime tvog muža / tvoje žene? Kođanzn / Karnzn ad ne?
Ime mojeg muža /moje žene je ... Kođamin / Karmn ad ...
Možete li mi pomoći? Bana jardm edibilirmisiniz?
Ne razumijem vas. Sizi anlamjorum.>/strong>
Ne znam turski. Tirkče bilmijorum.
Da li govorite engleski? Ingilizđe bilijormusunuz?
Molim da mi to zapišete! Bunu bana jaznz liften!
Izgubio sam se. Jolumu šašrdm.
Gdje je ...? ... nerededir?
Turist biro - Turizm birosu
luka - liman
autobusna postaja - otogar
željeznički kolodvor - tren istasjonu
Gdje je najbliža ...? En jakn ... nerededir?
taski postaja - taksi durae
pošta - postane
policijska postaja - polis karakolu
banka - banka
rent-a-car - araba kiralama
Koliko košta ...? Bu kača?
To mi se ne sviđa. Bunu benmijorum.
To je preskupo! Bu čok pahal!
Dobro jutro! Ginajdin!
Dobar dan! Iji ginler!
Dobar večer! Iji akšamlar!
Laku noć! Iji geđeler!
Doviđenja! Gile gile! - osoba koja ostaje
Alaha smarladk! ili Hošča kaln! - osoba koja odlazi

Puno hvala! Čok tešekir ederim!

Molim liften

seni seviorum - volim te

Hvala tešekir ederim
O.K. tamam

sonra - poslije

deniz - more
gunes [guneš, sa mekim 'u'] - sunce
ay [aj] - mjesec
kum - pijesak
dalga - val/talas

gumush-srebro
Treba znati:

 Za Turke je uvreda da se ne cjenkate. Sve što kupujete možete dobiti i upola cijene.
 Bakšiš je "institucija". U hotelima, u dolmušima, u restoranima...gotovo svuda nalaze
se takozvane "tip boks" u koje treba ubaciti po koju liru
 Ako želite da se prevezete bilo gdje, najbolje je da koristite male mini-buseve -
dolmuše, a i više desetina kilometara koštat će vas jedan ili dva eura.
 Službena valuta turske je turska lira TRL, ili nova turska lira TRY koja je uvedena 1.
siječnja 2005 kada je sa starih novčanica obrisano šest nula.

 Voda nije preporučljiva za piće i bolje ju je kupovati flaširanu. Ni sami lokalci je ne

piju. Hrana kod uličnih prodavača je jestiva ali treba pripaziti gdje kupujete.
Medicinska pomoći i lijekovi nisu baš na visokom nivou pa se preporučuje privatno
zdravstveno osiguranje.

 Euri se trebaju mijenjati samo u mjenjačnici, jer tamo nema provizije!

 Klima je kao u Sahari, jer vjetar sa Sahare direktno puše na Alanju, zato je jako toplo
non stop i danju i po noći i ujutro i navečer. Sjedite i znojite se 

Oko na ovoj slici meču u Turskoj gdje god stignu. Ono briše uroke, sprečava zlu kob i donosi
sreću!  Tina, svakako kupujemo kao suvenir! 
SAMO ZA HRABRE: 

Ima još zanimljivosti glede Turske.

U Turskoj na wc-u ne brišu guzice papirom. A, ne. Ako čovjek bolje pogleda u školjku
zamijetit će malu slavinu. ? Čemu to služi. E ako povučeš ručku tu šprica voda da moreš
pobrisat ponos.

Također, obratimo pažnju na sliku dole……

Papir se NE SMIJE bacati u wc!!!!!! Zašto?
Zato jer su im cijevi uske pa se lako začepe. Pored školjke nalaze se koševi za smeće u koji
bacate zasrane papire.



I još malo o turskim muškarcima (prepisano sa bloga jedne turistkinje  )

Turci i strankinje iliti seks na eks

Turci su doslovno ludi za zapadnjakinjama i strankinjama uopće. Još ako su plave i
zaobljene na pravim mjestima, kao recimo moja malenkost, situacija postaje vrlo opasna i
napeta.
Dakle, kad god sam bila u Turskoj, imala sam veseli broj udvarača i baritelja, i nije mi uopće
bilo dosadno. Samo što nakon dosadašnjih iskustava s Turcima pušem i na hladno, što se
orijentalaca tiče. Konkretnije, domaće je domaće i tu nemam nikakvih dvojbi oko izbora, i to
iz nekoliko razloga.

Prvo- Turci su me shvaćali kao avanturu, to jest nije tu nikad bilo jačih dodirnih točaka za
kreirati neku konkretniju vezu čemu sam oduvijek težila, pa tim njihovim pokušajima
zavođenja nisam nikad davala preveliku težinu ni važnost.
Drugo- i ovih par primjeraka s kojima sam provela neko kratko ali burno vrijeme nisu se
pokazali kao kompatibilni partneri na seksualnom području. Ne, to nema veze ni s veličinom,
ni s tehnikom, već s onime što čovjek ima u glavi. Konkretnije, ima veze sa islamskim
svjetonazorom kojega su oni upili skoro sa majčinim mlijekom. Naime, ne znam koliko vam je
poznato, u islamu postoji vjerski propis koji ljude obvezuje da se tuširaju i peru kosu netom
nakon seksa. I sad si zamislite da nakon divnog orgazma umjesto maženja i ležanja jednog
kraj drugog u miru božjemu, dotični u roku od nekoliko sekundi odjuri ravno pod tuš, kao da
se upravo izvukao iz blatne kaljuže. I normalno da to tako nije moglo funkcionirati, pošto sam
imala osjećaj kao da sam ga uprljala ili onečistila. Bliskost se na tim temeljima nije mogla
graditi.
Dobro, priznajem da vjerojatno generaliziram, pošto zasigurno ima i mladih liberalnih Turaka
koji nisu zadojeni vjerskim pravilima koja bi im se petljala u seksualni život, ali meni je očito
tako pao grah pa sam nalijetala na baš takve primjerke.

Nisu niti Turkinje izuzete od tih vjerskih standarda koji omogućuju dominaciju muških u
familiji, one bi u pravilu trebale u brak ulaziti nevine. Velika većina uspije u tome, ali ja to
smatram jednom velikom paradom licemjerja, pošto su ta nevinašca prije braka isprobala sve
ostale vrste seksa, od oralnog do analnog, i znaju jako dobro kako u potpunosti zadovoljiti
jednog prosječnog muškarca.
I zato mi se zgadio život kad mi je prijateljica Asli pričala na kakvu je društvenu osudu
nailazila kod svojih vršnjakinja na faksu kojima je ispričala da je spavala se dečkom kojega
voli i s kojim je u vezi. Gotovo su je izopćile iz svog društva, dok su istovremeno brijale s tko
zna kime. Proradile su ljubomorice i potisnute frustracije.

A kad u pola tri u noći prošećete Istiklale ulicom u centru Istanbula, gdje se nalaze većina
noćnih klubova, barova, kafića; kad malo prošvrljate tom žilom kucavicom grada koji nikad ne
spava, vidjet ćete potpuno i pravo lice Istanbula: gayeve koji šeću zagrljene od jednog gay
kluba do drugoga, fenomenalno upicanjene i vrhunski našminkane transvestite koje morate
dobro pogledati da biste skužili da to ustvari nisu izuzetno zgodne žene, ljude u potrazi za
konzumentskom zabavom u svim njezinim nijansama i oblicima. Zagreb je jedna obična
malograđanska šminkerska selendra, to mi je tek tamo postalo kristalno jasno.

I tako. Jesam li Vam još što ostala dužna? Ima li kakvih pitanja?
Da, obrezani su. Ne, nije mi smetalo. Ako njima ne smeta, a što će onda meni...
I to bi bilo to, ukratko. 
P. S. Izjava jednog tipičnog Turčina: "For a turkish guy, having a western woman is like
driving a Ferrari!". Hvala Seadeti na ovome sočnome detalju!