SVEUČILIŠTE U RIJECI

TEHNIČKI FAKULTET

Zavod za tehničku termodinamiku i energetiku

PROJEKTNI ZADATAK IZ KOLEGIJA

- BRODSKI SUSTAVI –

MAJA NESTOROVIĆ
0069031361
Sveučilišni diplomski
studij brodogradnje

Rijeka, veljača 2010.

 SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................ 1

2. TEHNIČKI OPIS SUSTAVA KALJUŽE ZA CAR-CARRIER

2.1. Općenito ........................................................................................................ 2

2.2. Pumpe .......................................................................................................... 10

2.2.1. Centrifugalne pumpe ........................................................................... 10

2.2.2. Klipne pumpe ....................................................................................... 11

2.3. Samousisni uređaj ...................................................................................... 12

2.4. Kaljužni separator ....................................................................................... 12

2.4.1. Alarm ................................................................................................... 14

2.5. Spaljivač smeća i taloga ............................................................................ 15

2.6. Cjevovodi i ventili ....................................................................................... 15

3. PRORAČUN PROMJERA CJEVOVODA KALJUŽE PREMA ZAHTJEVIMA

HRVATSKOG REGISTRA BRODOVA

3.1. Unutarnji promjer cijevi .............................................................................. 19

4. ZAKLJUČAK ................................................................................................... 22

5. POPIS LITERATURE ...................................................................................... 23

6. POPIS PRILOGA ............................................................................................ 24
1. Uvod

Zadatak kaljužnog sustava je uklanjanje vode sakupljenu u kaljužnim prostorima,

tankovima, raznim skladištima itd. Sustav kaljuže nam služi i za sakupljanje i
odstranjivanje vode prodrle u trup broda, ili nakon rada vatrogasnih sustava.
Najvažniji elementi kaljužnog sustava prisutni na svim brodovima su: pumpe, kaljužni
zdenci, separatori, muljne kutije, ejektori i cjevovodi s priključcima i ventilima.

U ovom seminarskom radu bit će pojašnjeni pojmovi djelovanja sustava kaljuže na

car-carrieru, kao i proračun najvažnijih komponenti navedenog sustava. Svi nacrti i
većina informacija dobiveni su u brodogradilištu 3.Maj, gdje je brod i izgrađen.
2. Tehnički opis sustava kaljuže za car-carrier

2.1. Općenito

Sabirni spremnik kaljužne vode površine 50,8 m3 se nalazi u dvodnu (Prilog 1.;
605), kao i ostali veliki spremnici jer tamo ima najviše prostora te kako ne bi smetali
uređajima u strojarnici i ostalim dijelovima broda. Spojen je linijama cjevovoda koje
se protežu do svih dijelova i paluba broda u kojima se stvara kaljuža. Iz spremnika
kaljužne vode kaljuža se pročišćava, odnosno odvaja se voda od ulja i čista voda
izbacuje se izvan broda, dok su ulje i masnoće odvojene i odvedene u tank otpadnog
ulja (Slika 2.1.).

Slika 2.1. Smještaj sabirnog spremnika na brodu

Na višoj (gornjoj) platformi se nalazi sanitarna kabina (Prilog 2.; 251) iz koje vodi
cjevovod izravno u sabirni spremnik kaljužne vode (crne vode). Prljave vode s
paluba na kojima se nalaze auti i kamioni se pod nagibom također odvode u
spremnik u dvodnu te se ispuštaju u more (sive vode).

Iz prostorije kormilarskog stroja se preko nepovratnih ventila proteže cjevovod koji

prolazi kroz krmeni pik. Otuda se spaja na glavni cjevovod zapornim ventilom te se
dalje vodi do pumpe opće službe (Slika 2.2.). Iz nje dolazi do sabirnog spremnika
kaljužne vode.
 Slika 2.2. Detaljni prikaz cjevovoda i ventila kaljuže u prostoriji
kormilarskog stroja

Jedan cjevovod vodi iz sabirnog spremnika do separatora kaljužne vode.

Separator je u skladu s IMO, kapaciteta oko 2,5 m 3/h. Iz njega se voda vraća u
spremnik u dvodnu, a ona koja je prihvatljive razine čistoće prolazi kroz nepovratni
ventil. Cjevovod završava standardnim priključkom za ispuštanje ulja, smještenim na
mjestu lako dostupnom za spajanje obalnih savitljivih cijevi.

Sabirni spremnik je povezan i s pumpom morske vode za ispiranje tanka.

Uz sabirni spremnik kaljužne vode se nalazi i tank taloga separatora (Prilog 1.;
604). Ulje iz glavnog motora (koje služi za podmazivanje križne glave i ležajeva) se
nakon prolaska kroz njega slijeva u slivni tank (Slika 2.3.). Nakon što se zauljena
kaljužna voda obradi u separatoru, pročišćena voda (s udjelom manjim od 15 ppm)
se kroz kaljužne pumpe izbacuje van broda, a onečišćena voda se šalje
separatornom pumpom u tank taloga separatora. Za pumpanje zauljene vode se
najčešće koristi stapna pumpa.

Slika 2.3. Nacrt i bokocrt tanka taloga separatora

Cijevi za protok taloga i kaljužne vode su odvojene jedne od drugih jer bi korištenje
iste cijevi za oboje moglo dovesti do začepljenja separatora.

Nečiste vode iz strojarnice se odvode u kaljužne zdence (Slika 2.4.). Na car

carrieru zdenci se nalaze ispred tanka taloga separatora i po jedan kod svakog
skladišnog tanka goriva. Iz njih se pumpama usisava kaljužna voda. Nivo kaljužne
vode se automatski kontrolira u kaljužnim zdencima, neovisno o nagibu broda. Iza
njih su postavljeni nepovratni ventili. Oni sprječavaju povrat kaljuže natrag u kaljužne
zdence.
 Slika 2.4. Kaljužni zdenac

Kaljuža iz kaljužnog zdenca kod tanka taloga separatora prolazi cjevovodom

nominalnog promjera 100 mm od pocinčanog čelika, a radnog tlaka 16 bar. Tekućina
prolazi kroz zaporno-nepovratni ventil i spaja se s cjevovodima koji vode do pumpi
(stapne i dvaju centrifugalnih pumpi opće službe).

Kaljužna stapna pumpa ima protok od 10 m 3/h, radnog tlaka 2 bar. Jedna pumpa
opće službe ima protok 185 m 3/h, radnog tlaka 7 bar. Druga pumpa ima protok 185
m3/h, radnog tlaka 2 bar. Jedan cjevovod iz tog kaljužnog zdenca ide u kaljužnu
pumpu (DN 100 mm, pocinčani čelik), a drugi u pumpu opće službe (DN 175,
pocinčani čelik). Kaljužni zdenac na suprotnoj strani ima također 2 cjevovoda – jedan
ide u kaljužnu pumpu, a drugi izravno u drugu pumpu opće službe (Prilog 3.).

Ukoliko su dvije pumpe zauzete, na primjer stapna i centrifugalna, tekućina odlazi

do prve slobodne pumpe koja je namijenjena pumpanju kaljuže. Ona tekućinu
zaporno-nepovratnim ventilima ispušta u more ili je tjera do ejektora.

Izravan usis kaljuže i usis kaljuže u nuždi se nalaze na suprotnim stranama u

odnosu na C.L. i na prednjem dijelu strojarnice su. Tu se obavezno nalaze i muljne
kutije koje služe za zadržavanje nečistoća na krajevima usisa, a učvršćene su na
podnicama. Imaju poklopce koji se lako otvaraju (Slike 2.5 i 2.6.).

Muljna kutija u dvodnu mora biti uzdignuta minimalno 0,25 unutarnjeg promjera od
dna, a cijevi između njih i zdenaca su izvedene sa što manje zakrivljenja.
 Slika 2.5.; slika 2.6. Muljna kutija

Na desnoj strani krmenog dijela dvodna, nalazi se ispusni tank goriva i ulja za
podmazivanje (Prilog 1.;603). U njega dolaze dva cjevovoda s nepovratnim
ventilima. Tekućina koja se kreće cjevovodima je najprije bila obrađena u
separatoru. Tekućina izlazi iz separatora kroz ispust ulja. Cjevovodi su nominalnog
promjera 50 mm, od pocinčanog čelika.

Iza tankova dvodna, a ispred kaljužnih spremnika nalazi se i cijev koja vodi iz
koferdama. Jedan dio se nalazi iznad prve palube, a drugi u koferdamu (Slika 2.7.).

Slika 2.7. Kaljužni sustav koferdama

Taj cjevovod je izravno spojen s pumpom opće službe protoka 185 m 3, 2 bar. Drugim
ogrankom je povezan s cjevovodom u dvobocima, a koji su spojeni na glavnu pumpu
(po jedan na svakom boku). Glavne pumpe se nalaze odmah ispod prve palube
(Slika 2.8.).

Slika 2.8. Kaljužni cjevovodi u dvobocima

U dijelu propelera za poprečan potisak pramca se nalazi još jedan kaljužni ejektor
(Slika 2.9.). Protok tekućine kroz njega je 30 m3/h, a radni tlak je 2 bar. Iz ovog
ejektora kaljuža ide izravno u more. Cjevovod je nazivnog promjera 100 mm,
pocinčani čelik. Njegov ispust u more nalazi se na visini iznad 4.palube. Na
završetku cjevovoda nalazi se nepovratni ventil.
 Slika 2.9. Sustav kaljuže u pramčanom dijelu broda

Ispod 6.palube na pramčanom dijelu se nalaze kaljužne kutije iz kojih vodi

cjevovod DN 50 mm. Muljne kutije se nalaze jedna nasuprot drugoj. Njihov cjevovod
se spaja s glavnim cjevovodom na kojem se nalazi ejektor. Taj glavni cjevovod se
spušta do 4.palube te do najdonje palube, odnosno do drugog ejektora.

Slika 2.10. Ejektor

Na 6. palubi se također nalazi i nepovratni ventil na cjevovodu koji izlazi iz

lančanika (lančanik se nalazi u razini između 5.i 6.palube, Slika 2.11.).
 Slika 2.11. Cjevovod kaljuže lančanika

Na gornjoj palubi, iznad palube 11 se nalazi spaljivač smeća i taloga (Prilog

4.;404), sa svojim spremnikom goriva za pogon i odsisnim ventilatorom (Prilog
4.;406). U njemu se uništavaju talog ulja i goriva pomiješani s vodom, a koji nastaju
u uređaju za tretiranje otpadnih voda.

Sustav otpadnih voda sveukupno ima 3 ispusta u more, a dva se nalaze iznad
4.palube, a jedan iznad gornje (više) platforme. Svaki odlijev ima nepovratnu klapnu
koju otvara tekućina koja izlazi, a zatvara vanjska voda.

Slika 2.12. Nepovratna klapna

U kontrolnoj sobi strojarnice se nalazi 3x daljinsko upravljanje kaljužnim

pumpama, 1x regulacija dobave stapnoj pumpi, 1x regulacija zajedničke dobave
pumpama opće službe i daljinsko upravljanje ventilima.

2.2. Pumpe
 Kapacitet i broj pumpi, te njihov raspored i način pogona definirani su pravilima
klasifikacijskog društva i SOLAS konvencijom, odnosno ovisi o vrsti i veličini broda i
strojnog uređaja. Na brodu se za pražnjenje kaljuže iz pramčanih prostora mora
postaviti posebna pumpa ili ejektor. Pumpe usisavaju kaljužu iz zdenaca
raspoređenih po prostorima broda. U tu svrhu nužno je osigurati rad pumpi u svim
uvjetima nagiba broda.

Najviše se koriste centrifugalne pumpe, a preporuka je da jedna od kaljužnih

pumpi bude i stapna. Raspon kapaciteta za kaljužne pumpe je 5-250 m 3/h. Koriste
se vertikalno i horizontalno postavljene pumpe, pogonjene elektromotorom. Također
se mogu koristiti i pumpe opće službe. Na primjer, mijenjajući protok podešavanjem
ventila na usisnim i tlačnim cjevovodima, ista pumpa koristi se prema potrebi i za
balast ili kaljužu ili u protupožarnom sustavu.

2.2.1. Centrifugalne pumpe

Ima ih najviše na brodu. Prvi razlog tome je što se sva kaljuža slijeva s paluba u
donji dio broda kako ne bi ugrožavala teret (aute), a drugi je razlog što je sav sustav
postavljen u dvodnu broda, a tamo nema velikih dobavnih visina. Centrifugalne
pumpe koriste se za male i srednje dobavne visine. Najkorisnije su pri povećanim
brzinama strujanja tekućine. Kod povećanja količine dobave, stupanj djelovanja
pumpe se povećava.

Slika 2.13. Brodska centrifugalna pumpa

 Centrifugalne pumpe spojene su s tlačnim i usisnim cjevovodom. Tekućina iz
usisnog cjevovoda dolazi u sredinu rotora te biva zahvaćena centrifugalnom silom, a
koja ju potiskuje između lopatica rotora. U sredini nastaje podtlak. Brzina tekućine se
zatim smanjuje i brzinska visina se pretvara u tlačnu, te se tekućina diže u visinu.
Kad pumpa jednom povuče tekućinu i njome se napuni, dalje je crpi sama. Nisu joj
potrebni ventili jer se tekućina crpi u kontinuiranom mlazu.

2.2.2. Klipne pumpe

Na car-carrieru postavljena je jedna klipna pumpa, iznad dvodna. Klipna pumpa se

koristi za veće dobavne visine. O njenom postavljanju, odnosno općenito o
postavljanju pumpi brine se tehnički ured, osim ako brodovlasnik sam ne zahtijeva
postavljanje pumpe na neko određeno mjesto.

Slika 2.14. Brodska klipna pumpa

Rad klipne pumpe ovisi o pravilnom izboru ventila, a njihovo otvaranje počinje u
trenutku kada stap polazi iz mrtvog položaja, a zatvaranje se vrši kada on dođe u
mrtvi položaj. Isti prostor im služi za dobavnu tekućinu pri pumpanju i tlačenju. Ventili
u tim fazama ne dopuštaju vraćanje usisane tekućine u cjevovod. Ventili se
automatski zatvaraju i otvaraju prema ciklusu rada pumpe. Za njihov rad koristi se
predtlak ili podtlak, koji nastaju pri gibanju klipa u cilindru. Najčešće se koriste
prstenasti ventili zbog njihove velike propusnosti. Kod klipnih pumpi tekućina se
pomiče od strane crpljenja prema tlaku pomoću klipa, a koji se naizmjence pokreće u
jednom cilindru. Dobava tekućine je isprekidana; brzina klipa mijenja se po duljini
klipa u cilindru od nule do najveće brzine, da bi opet pala na nulu. Brzina vrtnje je
ograničena.

Slika 2.15. Unutarnji prikaz klipne pumpe

2.3. Samousisni uređaj

Sastoji se iz vertikalne cijevi spojene na usis pumpe, nepovratnog ventila, ejektora,

magnetskog ventila i električnog tlačnog prekidača. Ovaj uređaj se postavlja na
centrifugalne pumpe jer one ne mogu raditi ako nisu pod vodom. Uređaj dobavlja
vodu tim pumpama. Kada je tlak na strani tlačenja pumpe malen, tlačni prekidač
uključuje magnetski ventil koji se otvori i propusti komprimirani zrak u ejektor. Ejektor
siše preko cijevi za usisavanje zrak i paru iz kućišta pumpe i usisne cijevi. Kada se
njih dvije napune tekućinom pod djelovanjem atmosferskog tlaka, tada se napuni i
vertikalna cijev te se pomoću plovka zatvori ventil i time prestaje proces pražnjenja.
Pumpa se zatim uključi i tlači tekućinu gdje je potrebno.

2.4. Kaljužni separator

Prema pravilima IMO-a kaljužnu vodu iz strojarnice u more treba izbaciti na način
da najprije prolazi kroz kaljužni separator. Zauljena voda s maksimalnim dopuštenim
sadržajem ulja od 15 ppm se smije odvoditi izvan broda u more. Pumpa koja radi uz
separator je stapna jer centrifugalna pospješuje kompaktnost emulzije. Separator
strojarnice služi za odjeljivanje vode i ulja/goriva koje tvori emulziju u kaljužnom
sredstvu.

Separator koji se koristi je Turbulo MPB 2,5 (kapacitet opskrbne pumpe je 2,5
m3/h). To je gravitacijski separator. Pomoću razlika u gustoći i površinske napetosti
između ulja i vode, ulje iz pumpe se odstranjuje kroz 2 postupka. Mješavina ulja i
vode se pumpa u prostor za predodjeljivanje gdje se zadržava gotovo svo ulje.

Slika 2.16. Separator Turbulo

Odvajanje sitnih kapljica i uljnih nečistoća se radi u visokoučinkovitom adhezoru

(Slika 2.17.;125). Adhezor je karakterističan po spužvastoj strukturi s veoma velikom
površinom i malim gubitkom tlaka. Tu se formiraju kapljice ulja koje rastu sve dok ne
počnu plutati na površini. Nakon razdvajanja, voda s veoma malim udjelom ulja
dolazi do Hycasep kućišta (Slika 2.17.;200). Čestice ulja se odvajaju u Hycasep
elementima (Slika 2.17.;245). Ti elementi rade po principu adhezije.
 Slika 2.17. Unutarnji prikaz separatora

Tretirana voda otječe iz Hycasep kućišta kroz ventil pumpe morske vode, a udio
ulja u ispuštenoj vodi se mjeri 15 ppm alarmom. Maksimalna usisna visina mu je 6
m. Ukupni diferencijalni tlak pumpe je oko 39 m. Korisna razlika u tlakovima u
Hycasep elementima je oko 1,5 bar. Napor pumpe je 3,3 bar. Temperatura u
separatoru ne smije biti viša od 60°C.

U separatoru se nalazi grijač koji služi za smanjivanje viskoznosti već odvojenog

ulja u gornjem dijelu separatora. Ispuštanje ulja se može vršiti i ručno i automatski.

Sonde u separatoru kontroliraju razinu ulja. Dok se ulje ispušta, pumpa radi. Na
separatoru postoji i priključak slatke vode za povremeno čišćenje separatora.

2.4.1. Alarm

Prema Marpolu 73/78 zahtijeva se ugradnja uređaja kojim se nadzire sadržaj ulja u
vodi koja se preko izvanbrodskih ventila pušta u more. Optički senzori kontroliraju i
snimaju količinu raspršene i apsorbirane svjetlosti uljnih čestica/kapljica u toku.
Signali senzora se obrađuju mikroprocesorom kako bi se pokazao odgovarajući
izlazni sadržaj ulja (ppm). Izlazni podaci se šalju jedinici za obradu podataka, gdje se
aktivira alarm, ovisno o dozvoljenoj koncentraciji ulja. Raspon ulja je 0 – 30 ppm. U
slučaju prekoračenja dopuštene količine ulja u vodi, iskrcaj u more se prekida, a
protok se usmjerava u tank taloga separatora.
2.5. Spaljivač smeća i taloga

Potpaljivanje komore izgaranja vrši se lakim diesel gorivom. Nakon što je komora
dovoljno ugrijana, prelazi se na loženje mješavine goriva i ulja koja se skupila u
taložnim tankovima. Prije nego se talog pumpom dopremi gorioniku, potrebno ga je
zagrijati i pomiješati, tako da talog lakše izgori. Temp. komore dostiže i do 1200°C.
Potrebno je zato vanjske stijenke peći hladiti zrakom pomoću posebnog ventilatora.
Vanjske stijenke peći moraju biti dvostruke.

Slika 2.18. Brodski spaljivač smeća i taloga

2.6. Cjevovodi i ventili

Cijevi kaljužnog sustava su čelične, te su pocinčane, u skladu sa zahtjevima

klasifikacijskog zavoda. Najčešće se koriste cijevi od slitine Cu i Al i Cu i Ni, te Cu-
Ni-Fe. Kako bi se povećala trajnost, cijevi imaju podebljanu stijenku. Za odabir cijevi
za kaljužni cjevovod potrebno je znati klasu cijevi, te proračunski tlak i temperaturu.

Proračunska temperatura je najviša dopuštena temperatura tekućine unutar cijevi,

a koja ne smije biti manja od 50°C. Proračunski tlak je najviši dopušteni radni tlak, a
koji ne smije biti niži od najvišeg tlaka za koji je sigurnosni ventil postavljen.
 Pošto je cjevovod kaljuže car-carriera najvećim dijelom u dvodnu, cijevi su veoma
izložene deformacijama pa se cjevovod izvodi s lukovima/koljenima koji na sebe
preuzimaju dilataciju. Cijevi se spajaju zavarenim priribnicama. Na visokim i niskim
točkama izvedeno je odzračivanje, a u tu svrhu su predviđeni priključci s ventilom.
Upravljanje ventilima je hidraulički.

Cjevovod kaljuže je spojen sa sustavom balasta pumpama, ali ta dva sustava

odvojeno djeluju. Cjevovodi se podupiru nosačima i zavješenjima pričvršćenima na
brodsku strukturu, čime se izbjegava vibriranje cijevi. U slučaju naplavljivanja
strojarnice ugrađene su rezervne linije cjevovoda kaljuže koje su preko zaporno-
nepovratnih ventila spojene na glavnu liniju kaljuže.

Slika 2.19. 3D prikaz sustava kaljuže na krmi (najniži dio)

Prekotlačni ventili se sastoje iz ventilskog kućišta vretena s poklopcem. On nosi

oprugu s gornje strane, a s donje je pričvršćeno sjedište ventila. Ulazna strana
kućišta ventila spojena je na cjevovod pod tlakom. Povišenjem tlaka u cjevovodu (ili
spremniku) iznad dopuštene razine, ta sila tlaka podiže ventil s mjesta i propušta
tekućinu da izađe u ispust ili cjevovod. Kad tlak padne, ventil se vraća na mjesto
rasterećenjem opruge.

Nepovratni ventili (Slika 2.20., slika 2.21.) sprječavaju povratna strujanja kaljuže s
bokova te miješanje tekućina. Upravljani su daljinski – hidraulički, a u nuždi mogu biti
upravljani i ručno.

Slika 2.20. Ravni zaporno-nepovratni ventil

Slika 2.21. Ravni nepovratni ventil

 Kod cjevovoda kaljuže su veoma važni i izvanbrodski ventili, a koji se postavljaju
na oplati broda. Oni se otvaraju tlakom dobivenim od pumpe kojom se izbacuje
morska voda izvan broda. Ventili su od lijevanog željeza s unutarnjim brončanim
dijelovima.
3. Proračun promjera cjevovoda kaljuže prema zahtjevima
Hrvatskog registra brodova

3.1. Unutarnji promjer cijevi

Dimenzije car-carriera: L=165,0 m; B=31,1 m; D=14,5 m

3.1.1. Prema pravilima Hrvatskog registra brodova (Dio 8 – Cjevovodi, Poglavlje 2,

točka 2.3.1.), unutarnji promjer d 1 , glavnog kaljužnog voda i usisnih ogranaka
neposredno spojenih s pumpom, ne smije biti manji od promjera određenog izrazom:

d1  1,68 L   B  D   25  mm 

d 1  1,68 165   31,1  14,5  25

d 1  170,73 mm

gdje je:

B – najveća širina uronjenog dijela broda, m

D – visina pregradne palube, m

USVAJA SE STANDARDNA CIJEV NAZIVNOG PROMJERA DN 175.

3.1.2. Unutarnji promjer, d 0 , usisnih ogranaka strojarnice spojenih s glavnim

kaljužnim cjevovodom, kao i promjer usisnih cjevovoda ručnih pumpi, ne smije biti
manji od promjera određenog izrazom:

d 0  2,15 l   B  D   25  mm

d 0  2,15 29,2   31,1  14,5  25

d 0  103,45 mm
gdje je:

l – duljina prostora iz kojeg se prazni kaljuža, mjerena na dnu,  m 

l  29,2 m

B, D – kao u točki 3.1.1.

USVAJA SE STANDARDNA CIJEV NAZIVNOG PROMJERA DN 100.

3.1.3. Unutarnji promjer, d 0 , usisnih ogranaka pomične palube 1 spojenih s

glavnim kaljužnim cjevovodom, kao i promjer usisnih cjevovoda ručnih pumpi, ne
smije biti manji od promjera određenog izrazom:

d 0  2,15 l   B  D   25  mm

d 0  2,15 40,8   31,1  14,5  25

d 0  117 ,74 mm

gdje je:

l – duljina prostora iz kojeg se prazni kaljuža, mjerena na dnu,  m 

l  40,8 m

B, D – kao u točki 3.1.1.

USVAJA SE STANDARDNA CIJEV NAZIVNOG PROMJERA DN 125.

3.1.4. Unutarnji promjer, d 0 usisnih ogranaka pomične palube 2, spojenih s glavnim
kaljužnim cjevovodom, kao i promjer usisnih cjevovoda ručnih pumpi, ne smije biti
manji od promjera određenog izrazom:

d 0  2,15 l   B  D   25  mm

d 0  2,15 26,35   31,1  14,5  25

d 0  99,52 mm

gdje je:

l – duljina prostora iz kojeg se prazni kaljuža, mjerena na dnu,  m 

l  26,35 m

B, D – kao u točki 3.1.1.

USVAJA SE STANDARDNA CIJEV NAZIVNOG PROMJERA DN 100.

3.1.5. Kapacitet kaljužnih pumpi, prema pravilima Hrvatskog registra brodova,

određuje se prema izrazu:

5,75 2
Q d
10 3

5,75
Q  170,73 2
10 3

Q  167,6 m 3 /h  185 m 3 /h; p  2,0 bar

gdje je:

d – unutarnji promjer glavnog kaljužnog voda, definiran u točki 3.1.1.

4. Zaključak

Današnji brodovi sve su složeniji, gotovo svaki sustav je automatiziran. To dovodi

do sve veće složenosti sustava na brodu, ali i smanjenjem broja radnika koji
upravljaju sustavom.

U ovom radu se obratila pozornost na sustav kaljuže, odnosno na sastavne

strojeve i uređaje te cjevovode i priključke. Sve modernijim strojevima povećavaju se
kapaciteti obrađene kaljužne vode, a time dolazi i do smanjenja onečišćenosti mora.
Sustav kaljuže na car carrieru je ponešto drugačiji od ostalih brodova pošto ima
puno paluba, a neke od njih su i pomične. Shodno tome moglo bi se reći da je po
tom pitanju kaljužni sustav car carrier-a nešto jednostavniji od ostalih brodova,
upravo zbog puno prostora u dvodnu i dvobocima, a kojeg ne zauzima teret (jer su
teret automobili i kamioni na palubama).

Također se izvršio osnovni proračun promjera cjevovoda kaljuže prema zahtjevima

Hrvatskog registra brodova. U njemu su se izračunavali unutarnji promjeri cjevovoda
glavnog kaljužnog voda, usisnih ogranaka strojarnice, kao i onih kod pomičnih
palubi. Sva rješenja proračuna su se uskladila sa zahtjevima i normama HRB.

Trenutno stanje u hrvatskoj brodogradnji je takvo da se rijetki pokušaji

modernizacije mogu potpuno financijski poduprijeti. Većina strojeva i uređaja se
naručuje iz inozemstva, a u Hrvatskoj ne postoji mogućnost njihove izrade, tako da
trenutnog rješenja nema.
5. Popis literature

- literatura i nacrti iz brodogradilišta ''3. Maj''

http://www.unidu.hr/osnove_brodostrojarstva.pdf

http://www.pfri.hr/~pkralj/NA24-25-26BES_sspogonski_web.pdf

http://www.ipcc.ch/pdf/assessment-report/ar4/wg3/ar4-wg3-chapter10.pdf
6. Popis priloga

Prilog 1. Tankovi dvodna

Prilog 2. Opći plan strojarnice – pogled s gornje platforme

Prilog 3. Opći plan car & truck carriera

Prilog 4. Opći plan strojarnice – uzdužni presjek