Nacionalni park „Kornati“

„Posljednjeg dana Stvaranja Bog je poželio okruniti svoje djelo i stvorio je Kornate od suza, zvijezda i daha“
-George Bernard Shaw

Smještaj
Nacionalni park Kornati je skupina otoka koja se smjestila u središnjem dijelu hrvatskog dijela Jadrana. Proteže se
dugoljasto od Dugog otoka sve do otoka Žirje, a zapadno je od otoka Pašmana i Murtera.

Razvoj
Prva svijest o potrebi zaštite vrijednosti i ljepota Otočne skupine Kornati javila se šezdesetih i sedamdesetih godina
prošlog stoljeća, ponajviše zbog sve masovnijeg turizma u Hrvatskoj.
Prve konkretnije zamisli su došle 1964. Godine , a do konkretne legitimne odluke čekalo se do 1967. Godine kada je
tadašnje Izvršno vijeće Sabora Hrvatske donijelo odluku o proglašenju Kornatskog otočja i jugoistočnog dijela Dugog
otoka sa zaljevom Telašćica rezervatom prirodnih predjela, u to vrijem to je bio najblaži oblik zaštite. Ipak 1980.
Godine Kornati su dostojno zaštičeni Zakonom o Nacionalnom parku „Kornati“, koji je tada obuhvaćao Kornatski i
Piskerski otočni niz i jugoistočni dio Dugog Otoka sa zaljevom Telašćica. Sljedeća važnija godina u povijesti zaštite
nacionalnog parka „Kornati“ je 1988. Godina, kada je donesena izmjena zakona , pa je sada samo jugoistočni dio
dotadašnjeg NP „Kornati“ zadržao taj naziv, a sjeverozapadni dio izdvojio se u Park prirode „Telašćica“.
1997. godine je Sabor Republike Hrvatske donio novu izmjenu zakona o NP „Kornati“, kojim je područje nacionalnog
parka smanjeno na približno 21800 hektara, a obuhvaćalo je čak 89 otoka, otočića i hridi. Taj je zakon još i danas na
snazi.

Izgled

Nacionalni park „Kornati“ proteže se na 220 km2, na tom prostoru sadrži čak 89 otoka, otočića i hridi, što rezultira
obalnom crtom od 238 km. No kopno zauzima manji dio ovog impresivnog nacionalnog parka samo ¼ , dok se pravo
bogatstvo nalazi izpod površine mora koje zauzima preostale ¾ parka. Parkom dominira njegov najveći otok, otok
Kornat sa 32.463.820 m2 površine. Sam izgled parka možemo opisat kao četiri otočna niza razvrstana u dvije otočne
grupe, koje se nazivaju Gornji Kornati sa 51 otočnom jedinicom i Donji Kornati sa njih čak 98. Najsjeverniji otok
Kornatskog arhipelaga jest otočić Mala Balabra, najjužniji je Južnji Opuh, najzapadniji je Vela Aba, a najistočniji
Samograd. Ljepota ovog nacionalnog parka također dolazi iz kontrasta njegovog bijelog krša na otocima i izuzetno
čistog plavog mora koje vrvi životom. Najviša točka je vrh Metlina na otoku Kornatu (237m), a najdublja točka se
nalazi oko 1 morsku milju jugozapadno od otočića Purara (123 m).

Posebnosti

Jedna od najvećih posebnosti ovoga prostora su „krune“ tj. strmine okrenute prema moru, Kornati vjerojatno duguju
svoje ime ovoj posebnosti(corona-kruna). „Krune“ su nastale kao rezultat subdukcije Afričke tektonske ploče pod
Euroazijsku tektonsku ploču. Najviša „kruna“ Kornata nalazi se na na otoku Klobučaru (82m), dok je najduža ona na
otoku Mana čak 1350 m. Krš je također jedna od značajnih posebnosti Kornata. Oštri Kornatski krš nastaje već 65
milijuna godina djelovanjem atmosferskih prilika, koje su ga na najbolji mogući način izrezbarile.
 Primjer „krune“

Izvori:

http://www.kornati.hr

http://hr.wikipedia.org/wiki/Nacionalni_park_Kornati
Položaj NP „Kornati“