Professional Documents
Culture Documents
ANKETA
Timski rad je proces u kome pojedinci članovi tima rade zajedno da bi ostvarilipostavljene i delegirane
ciljeve. Iskustva prakse pokazuju daorganizacija u kojoj su uvedeni timovi i timski rad, može ostvariti viši
nivo produktivnosti iefikasnosti, veće i kvalitetnije rezultate usled grupne sinergije. Prisustvo sinergije u
timskomradu znači da objedinjeni resursi u okviru tima daju veće i kvalitetenije performanse rezultata u
odnosu na pojedinačne radove. Pojedinci u timu ostvaruju i lične koristi, ciljeve i interese,zadovoljavajući
deo sopstvenihpotreba kroz timski rad. Upravo iz ovih razloga čak 80% preduzetnika bira da radi u timu,
dok se samo 20% opredeljuje za samostalni rad.
2. Volim da radim intenzivno tokom dužih perioda na onome što me zanim – volim da radim
ravnomerno.
Iz rezultata sprovedene ankete vidi se da je mišljenje o intenzivnom i ravnomernom radu skoro
jednako podeljeno. Za Intenzivan rada se opredelilo 40% preduzetnika dok je ravonomeran rad
izabralo 60%. Stoga slobodno možemo zaključiti da tempo rada nekog preduzetnika ugalvnom
zavisi od potreba njegovog preduzeća kao i od same ličnosti preduzetnika.
Najznačajniji unutrašnji faktori koji utiču na rad preduzeća: ciljevi i strategija, veličina
preduzeća, vrsta tehnologije koja se primenjuje, zadaci preduzeća, životni ciklus, proizvod ili
usluga, lokacija i zaposleni.
Spoljni ili eksterni faktori su: kupci, konkurencija, društveno-kulturni, politički i pravni uslovi i
činioci. I u ovom slučaju mišljenja anketiranih su skoro isto podeljena( 40% spoljni faktori i
60% samostalnost), što nas ponovo dovodi do zaključka da oba faktora skoro podjednako utiču
na rad nekog preduzeća.
4. Volim da mislim da ono što gradim , gradim za budućnost – volim da brzo dobija rezultate
Za budućnost se opredelilo 40% ispitanika dok je za trenutne rezultate odgovore dalo 60%. U
suštini svaki preduzetnik želi da vidi rezultate svoga rada što je pre moguće i da u njima uživa,
isto tako svako od njih se brine i za budućnost ne samo svog preduzeća, već i svoju sopstvenu i
budućnost i egzistenciju svoje porodice. Shodno tome nije čudno da možemo na tržištu sresti
veliki broj preduzeća koja su ustvari porodično orjentisana, tj na dugoročne rezultate gde se
vlasništvo prenosi sa oca na sina i na sledeće generacije.
5. Volim da sebi zadajem ciljeve svakog meseca, nedelje i dana –volim da radim posao onako
kako dolazi
Sto posto ispitanika tvrdi da sebi zadaje nove ciljeve na mesečnom, nedeljnom i dnevnom nivou.
Ovaj način poslovanja a i razmišljanja dovodi do visoke produktivnosti samog preduzeća a i
preduzetnika kao ličnosti, kao uspešnog menadžera svog preduzeća i kao lidera.
6. Nije važno da merim koliko napredjujem – volim da merim koliko napredjuem na osnovu
koliko zaradim
Naravno da je napredak preduzeća od velike važnosti samom preduzetniku (80%), jer sam cilj
osnivanja preduzeća i bavljenja nekom delatnošću jeste sticanje dobiti. Procenat od 20%
ispitanika koji su se izjasnili da im nije bitno koliko napredjuju, ostaje prilično pod znakom
pitanja jer se postavlja pitanje koji je glavni cilj rada njihovog preduzeća.
7. Volim da radim na problemu dok ga ne rešim – više volim da nešto drugo radim nego da se
upetljavam još više u problem
Bespotrebno je i komentarisati rezultat od 100% ispitanika koji su se izjasnili da vole da rade na
problemu do donošenja adekvatnog rešenja. Sasvim je logično da preduzeće sa problemom, ako
ga bude ignorisalo, nije u mogućnosti da posluje sa dobitkom, i da će takav vid vodjenja
poslovanja dovesti do propadanja preduzeća. Svaki preduzetnik se trudi da svoje probleme reši u
što kraćem roku i ako to ponekad nije moguće.
Vrlo je teško neuspeh prihvatiti ponekad i kao neminovnost i sastavni deo ne samo poslovanja
već i života. Stoga nije ni čudo što je procenat od 60% odgovorio da ne prihvata neuspeh, ali
isto tako taj procenat ispitanika nije u situaciji da nauči nešto iz njih već puca pod pritiskom što
dovodi do nepromišljenih postupaka u vodjenju preduzeća. Suprotno mišljenju da su ljudi koji
ne prihvataju neuspeh uspešni, je činjenica da su uspešniji oni koji su spremni da prihvate
neuspeh i da iz njega nauče nešto novo (40%).
9. Volim da sve vreme znam koliko napredujem - više volim da radim nego da analiziram
prošla dostignuća
Već smo pomenuli da je napredak i dobit glavni cilj jednog preduzeća, shodno tome i ovaj put
100% ispitanika se izjasnilo da voli da zna koliko napreduje, jer po psihološkom osnovu svako
saznanje o napredku dovodi do pozitivnog efekta i podstereka za ostvarivanjem još boljih
rezultata.
10. Više volim da drugi preuzmu glavnu odgovornost za uspeh ili neuspeh – volim da
preuzmem ličnu odgovornost za uspeh ili neuspeh
Preuzimanje odgovornosti (za uspehe i neuspehe), predstavlja glavnu odliku jednog
preduzetnika. Spremnost da se preuzme odgovornost za uspehe a posebno neuspehe jednog
preduzeća (60%) je glavna odlika dobrih lidera i preduzetnika. Procenat od 40% preduzetnika
koji nisu spremini na preuzimanje odgovornost, nisu spreni ni na prduzimanje rizika, što je
takodje jedna od odlika dobrog preduzetnika koji je spreman da preduzme konstruktivne rizike u
poslovanju.
11. Više volim da ne diskutujem o mojim poslovima sa ljudima sa strane – volim da trašim savet
od stručnjaka da pažljivo slušam.
14. Volim da budem potpuno posvećen onome što radim – više mi odgovara da živim bez
suviše obaveza.
Otaljavanje posla nikada ne može voditi dugoročnom napretku. Ono samo stvara loše poslovne
efekte, nezadovoljstvo nadredjenih i ličnu frustraciju. Pored toga, odlaganje važnih poslovnih
zadataka i manjak strateškog sagledavanja primorava da se stalno bude opterećen tekućim
problemima i urgentnim stvarima od kojih nije moguće „dići glavu“, a u stvari nikako se ne
postiže ono najvažnije. Posvećenost poslu, koja se mora crpeti iz najdubljih ličnih motiva i
vizije, omogućiće kontinuirani napredak na svim poljima, ne samo na radnom mestu.
15. Volim da ljudi misle da ću uraditi ono št kažem da ću uraditi – nije uvek moguće održati
obećanje, nepredvidjeni dogadjaji mogu da izmenbe prioritete
Većina ispitanika se opredelila za održavanje date reči i obećanje (poslovnim partnerima) ali
takodje moramo biti svesni da mnogi faktori pogotovo spoljašnji, na koje preduzetnik kao
pojedinac nema nikakvog uticaja, utiču i na poslovna obećanja. Stoga treba pažljivo razmotriti
mogućnosti preduzeća i realnost obećanja datog poslovnim partnerima.
Kako što smo ranije naglasili rizik i preuzimanje poslovnih rizika jeste jedna od glavnih
obeležja preduzetništva. Medjutim u današnje vreme sve više preduzetnika ne želi da rizikuje
svoje poslovanje i bira poslove sa sigurnim ishodom.
17. Volim da uzimam u obzir “za i protiv” nekog rizika pren nego što ga preuzmem - volim da
se kockam
Preuzimanje rizika i kockanje sa poslovanjem firme nisu dve iste stvari. Ozbiljni preduzetnici će
pre preuzimanje i najmanjeg rizika konsultovati svoj stručan tim, neko stručno lice, uraditi
procenu tržišta i mogućnosti pre nego što donese poslovnu odluku koja se na prvi pogled čini
rizična.
7. ZAKLJUČAK
Uspeh malog preduzetničkog biznisa je, kao uostalom i ostalih biznisa, u mnogome opredeljen
valjanim definisanjem strategije preduzetničkog menadžmenta. Izvesne glavne politike i
strategije mogu biti potpuno jednake, što nije redak slučaj kada su u pitanju mala preduzeća.
Korporacija, kupac i konkurencija se, moraju uzeti u obzir pri izradi bilo koje poslovne
strategije. Zajedno čine ''strateški trougao''. Imajući u vidu strateški trougao, posao stratega se
ogleda u tome da ostvari performanse preduzeća koje su superiorne u odnosu na konkurenciju.