ALEKSANDRIJA

Aleksandrija (grki: , koptski: Rakot, arapski: Al-Iskandariya, egipatski arapski: Iskindireyya) je najvea egipatska luka i drugi po veliini grad u Egiptu, sa stanovnitvom od 3.5 do 5 milijuna. Grad se protee na 32 kilometra na afrikoj obali Sredozemnog mora u sjevernom Egiptu. Grad je poznat po staroj i novoj Aleksandrijskoj knjinici, te je vano industrijsko sredite zbog naftovoda i plinovoda sa Sueza. Aleksandriju je osnovao Aleksandar Veliki oko 334. p.n.e. (toan datum je predmet rasprava) kao mjesto imenom (latinino: Aleksndreia). Aleksandrov glavni arhitekt bio je Dinokrat s Rodosa. Postoje mnoge legende o osnutku grada, od crtanja plana grada do borbe s morskim udovitima. Grka Aleksandrija bila je podijeljena u tri djela: 1. Brucheum, kraljevska ili grka etvrt, koja je bila najvelianstveniji dio grada. U rimskom razdoblju Brucheum je povean za jo jednu slubenu etvrt, to je sveukupno inilo etiri djela. Grad je napravljen u obliku mree paralelnih ulica, od kojih je svaka imala podzemni kanal; 2. idovska etvrt, je inila sjeveroistoni dio grada; 3. Rhakotis, na zapadu je bila etvrt u kojoj su ivjeli veinom Egipani (od koptskog Rakot "Aleksandrija"). Aleksandrija je zamijenila Naukratis kao grko sredite u Egiptu, te je povezivala Grku s bogatom dolinom Nila. Grad je sagraen iza otoka Fara na mjestu Rhakotisa, ribarskog i gusarskog naselja. Iza grada se nalazilo pet domorodakih sela. Nekoliko mjeseci nakon osnutka grada, Aleksandar je otiao iz Egipta na istok, te se nikad nije vratio u grad. Njegov podkralj Kleomen nastavio je razvijati i iriti grad.Legenda kae da se Homer prikazao Aleksandru u snu u kojem je opisao otok u moru iza kojeg se nalazi plodna egipatska zemlja, a ime tog otoka bilo je Far. Grad je kao sjedite Ptolemejevia, koji su tad vladali Egiptom, brzo postao jedan od najveih gradova u helenistikom svijetu, po veliini i bogatstvu odmah iza Rima. Nakon to su islamski vladari u srednjem vijeku osnovali Kairo te ga proglasili glavnim gradom, vanost grada opada, te se do kasnog otomanskog razdoblja, grad pretvorio u malo ribarsko selo. Trenutno je grad najvea egipatska luka i vano industrijsko sredite, gdje se obrauje i proizvodi nafta, asfalt, pamuk, hrana, papir i plastika. Aleksandrija nije bila samo helenistiko sredite, nego je bila i grad s najbrojnijom idovskom populacijom na svijetu. Ovdje je napisana Septuaginta, tekst iz Hebrejske Biblije. Grad je imao vodee grko sveuilite u Aleksandrijskoj knjinici. Rani Ptolemejevii vladali su gradom podijelivi ga na tri naroda: Grke, idove i Egipane. Zbog ovih podjela kasnije su izbili razni neredi,
1

pogotovo za vrijeme Ptolemeja IV., koji je vladao od 221. do 204. p.n.e. Vladavinu Ptolemeja VIII. (od .do 116. p.n.e.) obiljeile su istke i ratovi, te spletke kraljevih ena i sinova.

Sfinga napravljena od ruiastog granita za vrijeme dinastije Ptolemejevia

POVIJEST KNJINICA
Povijesna znanost brino se trudila da ponae knjinice koje su Ptolomejeviima mogle posluiti kao uzor.Moderni uenjaci posezali su sve do postdiluvijelnog doba.Sljediti ih sve dotle ini mi se neumjesnim zato u svoja razmatranja ograniiti na posljednja stoljea prije osnivanja Aleksandrijske knjinice. Egipat bijae domovina antikog pisaeg materijala, papirusa, tamoje stvorena vrlo opsena znanstvena literatuta i beletristika. U to se doba nigdje nije tako mnogo i tako marljivo pisalokao upravo u zemlji Nila. Tamo je ,takoer, postojala odlino organizirana arhivistika i knjigovodstvo s brojnim osobljem.Samo su hramovi imali knjinice s arhivom koje su prvenstveno sluile u liturgijske i prosvjetne svrhe. Sline zbirke slubennih spisa a ujedno i knjievnih spomenika nalazimo i u svetizima babilonsko-asirskog kulturnog kruga. No njih sve po opsegu i znaenju nadmauje Asurbanipalova knjinica.Njezine glinene ploice dole su na svjetlo dana prilikom iskapanja kraljevske palae u Ninivi oko sredine 18.st.Asurbanipal je pripadao posljednjem velikom vladarskom rodu Asirije, Sargonidima.Knjinica je imala svoje vlastito osoblje, bila je podjeljena po strunim skupinama i snabdijevena oznakama za snalaenje, a koritenje su olakavali i katalozi. Iz susutava njezina fonda, a bilo je tamo spisa,isprava i pisama, religioznih tekstova, pa povijesnih zapisa i djela s najrazliitijuh znanstvenih podruja, postaje vidljivom njezina namjena: sluiti ist tako dravi kao i crkvi, ouvanju tradicije kao i znanosti.Ne moe se porei da izmeu knjinica u Ninivi i Aleksandriji postoje upadljive slinosti.I jedna i druga bili su zavodi univerzalna karaktera to su ih stvorili vladari.Takoer se s pravom ukazuje na to, da unutranje ureenje helenistike knjinice u mnogim pogledima podsjea na asirske, ak i postupak s pojedinim spiso unato razliitosti pisaeg materijala( ovdje glinena ploica, tamo svitak papirusa), pokazuje mnoge podudarnosti. Njih dvije razdvajaju etiri stoljea,izmeu njih lei vladavina medijsko-perzijskih kraljeva koji bibljotekarstvu nisu posveivali nikakvu panju. Bolje rezultate obeava promatranje prilika u grkom bibliotekarstvu, ta ve i naziv same ustanove( biblion=knjiga i thk= spremite,uvalite) ukazuje na Grku kao domovinu knjinica. Grci klasinog doba nisu jo poznavali knjinice.Predaja po kojoj su ve Pizistrat atenski i Polikrat sa Samosa bili stvorili takve knjinice, ne smatra se vjerodostojnom. Dodue i Periklovo doba imalo je razvijno knjiniarstvo. Ipak ini se da nije bilo uobiajeno niti da opina osniva zbirke rukopisa, a niti je privatna biblioteka pripadala tada neophodnom dijelu jednog otmjenog kunog inventara.Tek se oko prijelaza iz petog u etvrto stoljee pr. n . e. sve ee dogaalo da su uenjaci ili literati raspolagali vlastitom knjinicom, kao to to na primjer za Euripida daje naslutiti zabiljeka u jednoj aristofanovskoj komediji.Prvi razvoj grkih biblioteka poinje zapravo u desetljeima koja obuhvaaju djelatnost velikana duha, Platona i Aristotela.Akademija i Peripatetika kola uivaju slavu osnivaa ne samo helenistike, ve i antike znanosti uope. Tamo je po prvi puta dolo do velianstvene organizacije zajednikog rada pod jedinstvenom upravom.Aristotelov uenik Aleksandar Veliki je vojnim pohodima otvorio poglavlje antike povijesti.Grka kultura prerasla je u
3

svjetsku kulturu. Nastaje meunarodni stale obrazovnih. Bavljenje znanou i erudicija postaju u helenizmu znaajan faktor duhovnog ivota. Veza kojom je Uitelj drao na okupu pojedina podruja znanosti sve je vie poputala. Ta posebna podruja znanja poela su se osamostaljivati, istraivala su se odreena podruja, a stvaralaki se rad esto zamjenjivao gomilanjem tradicionalnih znanja. Aleksandar je umro prerano da bi velianstvenu organizaciju znanstvenih istraivanja u duhu Stagiranina uzdigao do vlastitog programa. To je prvi uinio Ptolomej,koji je u peripatetiku Demetriju iz Falerona naao duhovnog savjetnika. Po uzoru na Atenu bio je utemeljen Museion, a na egipatski dvor bili su pozvani najznaajniji uenjaci toga vremena, tako da se Aleksandrija ubrzo razvila u arite helenistike znanosti. Najznaajniji radni instrument Museiona inila je knjinica. Zapoelo je sustavno prouavanje grke knjievnosti. Pomou filoloko-povijesne kritike rekonstruirali su se originalni tekstovi, ispitivao se autorstvo i autentinost, te odreivao opseg i podjela djela. Stvaranjem standardnih tekstova za pojedine pisce i razliite knjievne vrste, aleksandrijske je kola djelovala u isto vrijeme epohalno na podruju cjelokupne znanosti o knjizi. Brojni prepisivai umnoavali su te primjerke, a kopije su se onda i prodavale. Tako je Aleksandrija zahvaljujui Museionu i njegovoj knjinici imala monopol u knjiniarstvu sve do Cezarovih vremena. Po onome to smo dosad naveli, jasno je da je rukovoenje aleksandrijskim zbirkama bilo povjeravano samo korifejima znanosti, pogotovo to su oni ujedno morali obavljati i visoku slubu odgajatelje prineva. Prvi je bio veliki gramatiar Zenodot iz Efeza. On je poeo sreivati zbirku knjiga i zapoeo izdavanje tekstova grke knjievnosti svojim Homerom. Posebno mjesto pripada Kalimahu iz Kirene. Njega neki uope ne ubrajaju u bibliotekare, dok ga drugi smatraju nekom vrstom nieg slubenika. Kalimahova slava znanstvenka temelji se na njegovim Pinakes koje je, uz pomo svojih uenika, sastavio sredinom 3.stoljea, koristei se vjerovatno ranijim tuum radovima. One sadre popis postojee rukopisne grae, pri emu su prozni pisci bili odvojeni od pjesnika, a obje su se grupe dijelile dalje na strune skupine. Unutar ovih skupina autori su bili poredani abecednim redom, svaki s biografskom biljekom i popisom radova. Svako je djelo bilo oboljeeno naslovom, poetnim rijeima i brojem redaka. Ove su Pinakes dugo uivale ugled kanona i predstavljale su temelj svih kasnijih bibliografija staroga vijeka. O prostornom ureenju Aleksandrijske knjinice ne znamo nita odreeno. O bibliotekama koje su utemeljili ostali vladari iz dinastije Diadoha, na primjer, o nesumljivo vrlo znaajnim knjinicama koje su osnovali Seleukidi imamo samo vrlo oskudne podatke. Izvori za poznavanje onoga vremena uope su tako slabi da se gotovo nita ne zna o krajnje vanom ravojnom procesu tadanje helenistike knjinice. Po svemu sudei, zbirka knjiga u Aleksandriji sluila je prvotno samo kao sredstvo za istraivanje odreenoj grupi uenjaka. Postepeno se broj korisnika sve vie poveavao. Tako je ve knjinica Atenske akademije u Ptolomeumu mogla poprimiti vie izgled nonovjekovne sveuiline knjinice. Jo jedan znaajan korak dalje uinjen je kad su se znanstvenim radnicima pridruli iri krugovi obrazovnih ljudi. Istom tada knjinica je zadobila javni karakter, nije se vie ograniavala samo na to da bude mjesto za rad, ve je sluila za opu zabavu. Moe se s pravom

pretpostaviti da je i ovaj tip knjinice stvorilo ve helenistiko doba, jer je to bilo tip knjinice to ga je istono-mediteranski krug potkraj prvog stoljea pr. n. E. prenio zapadnom krugu. Od sredine 2.stoljea n.e. poeli su rimski vojskovoe donositi kui, pord ostalog plijena, i grke knjige. Najprije Emilije Paul, zatim Sula i Lukul. Krajem stoljea rairilo se bibliofilstvo u otmjenom rimskom drutvu. Cezar je htio iskoristiti pomo Verona, koji je napisao spis De bibliothecis, kako bi osnivanjem dravne knjinice povezao svjetsku monarhiju, kako kae Mommsen, sa svjetskom knjievnou. Njegova nastojanja oko kulturnih pitanja jasno sljede helenistike uzore. Postoji vie podataka o tome kako se on bavio milju o presaivanju aleksandrijske knjinice u Tiber. No tek nakon njegove smrti u Rimu je bila osnovana prva javna knjinica u Atriumu libertatis. Poetkom 4. Stoljea prijestolnica je brojila dvadeste osam javnih knjinica. Samo se mali broj ovih knjinica moe identificirati. Smijemo pretpostaviti da su one gotovo redoviti postojala uz velike forume i terme. Za najznaajniju slovila je Ulpia kraj Trajanova stupa. I ona se poput ostalih dijelila u grki i latinski odjel, a istovremeno je sluila kao arhiv za vane dravne dokumente. Prosorno ureenje rimskih knjinica slijedilo je uglavnom poznata naela znana nam ve iz Pergama, to, naravno, nije iskljuivalo razlike u pojedinostima. Tako su iskapanja u Efezu iznijela na svjetlo dana dvoranu za knjige bez portika, ali zato s fasadom ukraenom stupovima i vanjskim stepenicama. Vitruvije zahtjeva okretanje prostorija prema istoku kako bi se iskoristilo jutarnje svjetlo. No u praksi njegovi se zahtjevi nisu uvijek ispunjavali. Da bi se svici papirusa jo posebno zatitili od vlage, esto se oko unutranjeg zida gradio jo jedan vanjski, tako da je izmau oba zida nastajao uski razmak. Inae, to se tie kameno materijala, stil gradnje i slikarskih ukrasa, nalikovale su knjinice drugim monumentaknim graevinama onoga vremena. Vjerovatno nikad nisu bile bez kipa nekog boanstva, koji je obino bio smjeten u nii velike dvorane. Tu su jo bila poprsja i portreti na medaljonima uenjaka i knjievnika, ije besmrtne due ovore na istim mjestima. Sve je vie raskonih ukrasa, no da bi se tedjele oi, izbjegavalo se zlato, a za pod se birao sivkasti mramor. Svici s istaknutim oznakom naslova polagali su se u pretince drvenih ormara. Ti ormari bili su esto simetrino poredani i smjeteni u zidne nie. Ondje gdje se za to ukazala potreba, bilo ih je vie u redovima, jedan iza drugoga. Do gornjih se dolazilo pomou galerija smjetenih na stupovima. O osnovnim naelima klasifikacije knjievnih zaliha ne moe se rei nita odreeno, jer su do nas doprli samo oskudni fragmenti kataloga. Mnoge su javne knjinice posuivale knjige. O njihovu poslovanju esto su vodili brigu sveenici ukoliko su one pripadale hramu. Povijest grko-rimskih knjinica obuhvaa razdoblje od nekih 600 godina. Ona pokazuje rezultate kakve je kransko-zapadna sfera mogla postii tek nakon tri puta duljeg razvoja. Kasniji narataji bili su svjesni te nadmoi antikih knjinica.

ALEKSANDIJSKA KNJINICA
Aleksandrijska knjinica (300 p.K.) se smatra prvom knjinicom koja je bila na putu da postane univerzalna. Knjinica je posjedovala oko pola milijuna svitaka, pretpostavlja se da je to 30 do 70 % svih knjiga koje su postojale u to vrijeme.Izraz 'univerzalna knjinica' prvi put se spominje u dijelu Conrada Gessnera "Bibliotheca universalis" iz 1545. Godine. Veliku Aleksandrijsku knjinicu dao je podii Ptolemej I. Namjeravao je stvoriti znanstveno i kulturno sredite koje e se suprostaviti atenskom utjecaju. Zadatak je povjerio Aristotelovu nasljedniku, Dimitriju Falerskom. Izgraena je Biblioteka sa znanstvenom ustanovom Muzejem. Tako su stvoreni temelji kulturnog i znanstvenog utjecaja koje e Aleksandrija zadrati sve do kraja IV. st. Knjinica nije bila otvorena za javnost nego samo za studente i znanstvenike. Za potrebe knjinice prikupljani su rukopisi, papirusi i razni natpisi sa svih strana svijeta. Svjedoanstva brojnih putnika govore da su im u Egiptu oduzimani svi rukopisi koji su potom prepisivani i vraani vlasnicima. Na taj nain stvorena je golema zbirka znanja antikog svijeta s oko 200.000 rukopisa. U brojnim svicima dokumenata bili su zastupljeni gotovo svi poznati jezici: grki, latinski, aramejski, hebrejski, jezici naroda Mezopotamije, perzijski, arapski, pa i indijski.Knjinica se dijelila u Veliki odjel, koji je bio smjeten unutar kraljevske palae, u dijelu grada zvanom Brucheion,i u Mali odijel kod Serapisova svetita.Poto je prvi uniten 47.g.pr.n.e., u vrijeme Cezarovih borbi u Aleksandrij, postaje serapeion stvarni knjini centar grada. U Muzeju se istraivala biologija, medicina, matematika, astronomija, filologija, geografija, povijest ... U okviru ustanove djelovala su brojna slavna imena od kojih se posebno istiu geograf, filolog, matematiar i astronom Eratostren (275. - 196. g. pr. Kr.), matematiar Euklid (djelovao oko 300. g. pr. Kr.), astronom Aristarh (310. - 230. g. pr. Kr.), fiziar, matematiar i izumitelj Arhimed (287. - 211. g. pr. Kr.), fiziar Heron (djelovao oko 62. po Kr.) i geograf i astronom Klaudije Ptolemej (II. st. po. Kr.). U Aleksandriji je u prvoj polovici III. st. pr. Kr. djelovao i egipatski sveenik Maneton (III. st. pr. Kr.) koji je na temelju raznih egipatskih izvora sastavio pregled povijesti egipatskih faraona i dinastija od mitskih vremena do Ptolemejevia. Prvi put Knjinica i Muzej uniteni su 48./47. g. pr. Kr. u graanskom ratu izmeu Kleopatre VII. i njezina brata Ptolemeja XIII. (tzv. aleksandrijski rat), ali nisu sauvani podaci o veliini tete. Najvea razaranja dogodila su se oko 270. g. u vrijeme sukoba u Aleksandriji kada je unitena i palaa. Godine 391./392. kranski ekstremisti, unitavajui poganske hramove, unitili su i ostatke Knjinice. Prigodom arapskog osvajanja Aleksandrije u jesen 641. godine takoer su uniteni brojni sauvani spisi.

Otkrivena lokacija Aleksandrijske knjinice

Otkrivena je tona lokacija antike Aleksandrijske biblioteke, nestale u poaru prije sedamnaest stoljea, koja je prije dvije tisue godina posjedovala radove najveih mislilaca antikog svijeta Prije dvije tisue godina knjinica je posjedovala radove najveih mislilaca i pisaca antikoga svijeta to su sve unitene Pretpostavljeni izgled u velikom poaru koji je ovu najveu knjinicu u povijesti staroga Aleksandrijske biblioteke svijeta zahvatio 48. godine prije Krista. Po nekima, knjinica je spaljena u pobuni protiv Cezara, pod vladavinom Kleopatre, po drugima, pak, knjinicu je spalio sam Cezar u pokuaju osvajanja grada. Antonije i Kleopatra prenijeli su nakon poara knjinicu u Serapeum, ali su ovaj zapalili krani 390. godine i, po miljenju nekih povjesniara, Arapi 642. godine poslije Krista. Objavljujui 'otkrie' antike Aleksandrijske biblioteke, esto nazivane 'prijestolnicom znanja', na konferenciji za novinare u Kaliforniji, Zahi Hawass, predsjednik egipatskog Visokog vijea za starine, izjavio je kako je skupina egipatsko-poljskih arheologa otkrila trinaest konferencijskih dvorana koje su mogle primiti pet tisua studenata. Dvorane su istih dimenzija, ali razliito opremljene i nalaze se uz prethodno otkriveno kazalite koje je moglo pripadati biblioteci, istie se u priopenju. Auditoriji ili uionice, u obliku slova U, zavravaju uzdignutim sjedalom, koji su vjerojatno koristili govornici. Takav kompleks auditorija nije pronaen niti na jednom grko-rimskom lokalitetu na Mediteranu. Profesor Wileke Wendrich sa Sveuilita Kalifornija kazao je u izjavi za BBC da je otkrie impresivno. 'Aleksandrija je u stara vremena bila najvee sjedite uenja i znanja. Po miljenju mnogih tu je roena itava suvremena zapadna znanost: u toj je knjinici Arhimed izumio spiralnu vodenu pumpu kakva se jo i danas koristi. U Aleksandriji je Eratosten izmjerio promjer Zemlje, a Euklid otkrio zakonitosti geometrije. I tu je Ptolemej napisao 'Almagest', najutjecajniju znanstvenu knjigu o prirodi i svemiru kroz tisuu i pet stotina godina'. Aleksandrija je bila malo ribarsko selo zvano Rhakotis kada je Aleksandar Veliki tu odluio postaviti sjedite svog imperija. Egipatski glavni grad Aleksandrija je postala 320. godine prije Krista i ubrzo je postala najjai i najutjecajniji grad u okolici. Njezini su vladari osim knjinice sagradili i divovski svjetionik (Pharos), jedno od sedam uda Starog svijeta. Novu Aleksandrijsku biblioteku otvorili su 2002. godine egipatski i francuski predsjednici Hosni Mubarak i Jacques Chirac.

Pompejev stup

LITERATURA
Hessel, Alfred : Povijest knjinica: pregled od njihovih poetaka do dananjih dana, Zagreb, 1977