( 1. 2012.

1. : 1.1-18
, I XV, , 2004,
27-115; M. LEON, Ivan, Novi Sad 1988, 77-116; J. GNILKA, Teologija Ivanovskih spisa: c) Proslov,
Teologija Novog zavjeta, Zagreb 1999, 192-196.

2. : 1-2
, 38. '', ,
2001, 45-65; , ,
1996, 21-43; R. T. FRANCE, Matej, Novi Sad 1987, 69-89; . ,
1.25, 1986.

3. : 3
, 39. , , 65-85;
, , 44-50; FRANCE, Matej, 89-96; J. GNILKA, Ivan Krstitelj, Prvi krani, Zagreb
2003, 111-120; . , : , ,
2009, 82-93.

4. : 17.1-9
, , , 2003, 111-139; , , 170-174; FRANCE, Matej, 267-270.

5. : 26.17-30
, , 264-269; . , , (2003), 51-68; . .
, , , 2002, 5-33.

6. : 27.1-56
, , , 2004, 95-110; ,
, 279-292; FRANCE, Matej, 365-414.

7. : 20-21
, 1. , , 37-41; ,
23. '', , ,
2005, 193-199; MORRIS, Ivan, 604-642; . , , 3-4 (1992),
209-237:217-221.

8. : 2.1-11
MORRIS, Ivan, 148-155; . , , (2003), 179-191.

9. : 5.1-18
MORRIS, Ivan, 392-422; , , , 166-176.

10. : 1.21-28
. , . 1,21-28,
2 (2008), 24-39.

11. : 5.1-10
, I VIII , , 162-200; FRANCE, Matej, 107-112.

12. : 6.9-13
CIPRIJAN, Gospodnja molitva, Makarska 2001, 133-152; A. REBI, Oe na. Molitva Gospodnja,
Zagreb 1995, 7-28; FRANCE, Matej, 130-136.

13. : 12.22-32
, 32. , , 2005, 232-234;
, , 125-128; GNILKA, Djelovanje Duha Boijega, Prvi krani, 203-212.

14. : 15.11-32
, 3. , ,
, 20-29; MORRIS, Luka, 246-253; . ,
, 35 (2005), 9-26.

15. : 18.9-14
, 2. , ,
, 11-19; L. MORRIS, Luka, Novi Sad 1983, 271-275; . ,
, , 2007, 43-54.

16. : 2
, 41. , , 135-155; .
, , , 2005, 312; GNILKA, Djelovanje Duha Boijega, Prvi krani, 203-212.

17. X : 1. 13
. , ,
1983, 171-193; M. LEON, Prva Korinanima, Novi Sad 1984, 156-191; GNILKA, Djelovanje Duha
Boijega, Prvi krani, 203-212.

18. : 5.21-33
JERONIM, Efeanima, Tumaenje Pavlovih poslanica, Makarska 1998, 516-546; S. JOHN, Efeanima,
Novi Sad 1986, 185-205; . , . 3,18-4,1 5,22-6,9, 2 (2009),
27-42.

19. Sitz im Leben

. , Sitz im Leben ,
2 (2010) [pdf].

20. XIX XX
. , XIX ,
9 (2011), 9-55.

:
.
.

1
: 1.1-18: , I
XV, , 2004, 27-115; M.
LEON, Ivan, Novi Sad 1988, 77-116; J. GNILKA, Teologija Ivanovskih spisa: c)
Proslov, Teologija Novog zavjeta, Zagreb 1999, 192-196.

2
: 1-2:

, 38.
'', , 2001, 45-65;
, ,
1996, 21-43; R. T. FRANCE, Matej, Novi Sad 1987, 69-89; .
, 1.25, 1986.

( 38)

1. - ! - ! ! (. 95, 1); :
(. 95,11) - ,
() . - ;
- , - - ,
. ? ?
2. , (. 1,2-4);
, () (. 10, 21: 13, 21)-
, () (. 9, 2). -
(2 . 5, 17). () , .
- (. 7, 6: 2 . 3. 6; . 2, 17: . 8. 5:10, 1).
: ( ) - ( ) (. 7,
3): ( ), (, . ).
! . ,
. (. 46, 2),
, , -
- : - - " (. 9, 5).
: " " (. 3, 3).
:
,
(;) (),
,
,
,
,
- (.13,8).
, () ,
. . ,
() ( ).
3. . , (=).
() : .
. ( ): (=011.).
- (=
); ( ): -
. : (=)
, . , - (=).
4. , : -
, , : .
1

 (. 4, 24). ,
(1 . 15, 22), , ,
, . .
( ) , ( )
. ,
(. 5. 20). () ( ) ,
() ? , ,
: , : () (),
, (); () ,
(); () , .
5. ()? - . , ,
, , ,
, (), -
. .
, .
,
( ) .
, (. 13, 13),
, : . ,
. ,
, . ,
. .
, (
) , .
6. ()
, ,
() ,
. , (=), ,
() ()
- .
- -
, (), ,
, , ,
. :
, , ,
.
, , .
7. , : . (): -
, ,
( - 2 . 3, 14). ,
, , ,
, ,
, , ,
() ,
, , ,
, . (
2

 ): () -
, -
( ) , ,
, . ,
- () -

. , (=) ,
,
. (= )
? ,
() .
8. : ,
, . , , ,
,
. ( ) ( ) -
( ). ( ) - .
, , ; ,
, - ,
.
, , .
, , .
, ;
- , ()
- ; ( )
, () .
, . , ,
(. ), ,
( ) (. - . 6, 2-3),
(= ) ,
.
9. , () -
, ,
- - ( )
, , ()
. , ,
,
, .
( ) ,
, ( )
; ,
( ), ,
, ,
() .
10. , , (=) (=) ,
, .
() (.1, 12,18,21), ()
3

- ,
, (),
,
- (=), ( )
, ()
(). (=) ,
, (),
.
, ,
? ! ( ).
. - ,
, .
11. (= ), () ,
,
().
, -
-
(). , ,
, .
, (1 . 2. 7) - ()
- ; ( ) , .
, - ,
(), , ,
, , ,
: , ; (. ) -
(=) , (. ) -
- .
( , ): ,
.
() ( ):
,
( ).
12. (= ), , (1 . 2, 15) - () (= ),
() : ,
, ;
.
(.). ). ( ) - ,
(1 . 2, 16-17).
, , (1 .
3, 4 - 5) - () - ,
, ,
; ,
(. 5, 12 14).
4

 (.. . 2, 24) , (
) ( ) -
! () - ()
, ,
(1 . 3, 21 - 23),
. - , (1 . 3, 7 8). : , ,
, .
13.
: (), , ,
, , , , , , , ,
, , , ; ,
- () .
, , , ,
, -
.
, . ,
, , , , (),
, , ,
, . - (=
), (), ,
. , (. 4, 15), ,
, () -
- ( )
, - ,
.
, ! , ! -
, ,
; ,
, ;
,
(. 2, 6-8; . 2, 9 -10). !
! () ;
, . () ,
,
. ,
.
14. (), ,
, , ,
, , ()?
? ?
- () -
()
(. 15, 4 - 6; . 10. 11), () (),
, (. )?
, . 5

 (); :
, .
() , ,
. , ,
( ). ,
, , .
, ( ) (. 2, 14 - 16); ,
: ,
, , . ,
: () .
, . - ();
, , ; ; , ,
() . , ( ),
( ), ( ) , ( ),
, , () (
), ,
, , ,
. .



1. .[1]
"" "", ,
? " ".[2] " ".[3]
?

: " " " "
. , , ,
, .
.
, , ,
. ,
, , .
" ", "", "".
.
"" , "",
"" "".[4]
.
() ,
.[5]
, ;[6] ,
. ,
?
,
.
.
"",
, " ". ,
, " ", " "

.
.

 ?
; .

. [7]
" ".
, , ,[8]
,
. [9]
2. .
,
" ".[10] ()
, " "
.
"" " "[11], , "", "".
([12] ),
.
. .[13]
,
.
3. .[14]
, , .
, .
,[15] . ,
, ,
, .
, ,
,
. , ,
, .
, "", ,
.[16]
. ,
,
,
.
. [17] ![18]

 , . ,
,
" ", , .
, .
, , ,
, , ,
, . :
, , , , ". [19]
3-5 . . .
. .
.

[20] .
, ,
.
" ", , .
.[21]
, .
, , ,
, .
5-6 . .
.
[22],
,
. ,
, .
7-11 . . .
. . .
. . .
. . .
, .
" " ()
.[23] ,
. , ,
.

12-16 , .
. . .
. . . .
. . .
, , .
, ?
?
. , .
,
. ,
, .
, , ,
,
.[24] , ,
, ,
( ). ,
? ,
,
. " "[25]
, ""
, .
17. , , , ,
, ,
, .

,
,
-. ,[26]
() .
,
? ,
, . ,
, ?
.
18. :
. [27]
?
,
.[28] , ,
[29] .

, [30] ,
, .
, .
"" . ,
.[31]
[32] : " ".
19. , , ,
.
[33]
, , ,[34]
?
,
,
.
, ()
, .
()! " ."
? . , , ,
" ",[35]
.
20. , , , .
, , .
, . , ,
,[36] , .

? , , ,
, . ,
() , .
, .
" ",
.[37]
.
.


. , . " ", :
" ,
, , ",
.
, .
: ", , ,
, , , ." [38]
.
"
. , ."
21. .
: " ", ()
, () . "
,
." : " ", :
" ()"; ,
, .
.
" , [39] . , ,
, ,
."
.
() "" "". " ", ,
" ",
. ?
? , " ".
, .
22.
.
" ,
.[40]
, , , . : '

 ', , " ",

."
23. , . [41]
"",[42] " ",
" " "" ,
" " (, ). ,
, ?
: " ",
: " ..." . ,
() . " "
"". , " " "",

.
, , : .
: " ?"
, : "", : " ".
.[43] ,
, : " " [44].
?
,
.
.
.
.
" ",
.
.
, , ,"
, .
, "
" [45], . , , (
): " ." [46]
? ? ( ).

 : " ",
. , ,
.
.
,
: "",
, "", .
.
, .

:
1. (. ). ,
, , (. . 3:23-38).
2. . 1:1
3. . 2:1
4. (Yehoshua', Yeshua')
() .
5. . 2.. 29, 7; 1. 15:1 ; 3 .19:16; . 61:1
6.

.
, .
7. . 9:7; . 25:3; . 34:23, 37:25; . 9:11
8. 1. 13:11-14; 1. . 15:1; . 10:13
9. 1.. 1:28
10. 1. . 22:18
11. 1. . 17:45
12. 1. . 16: 15-16
13. (. 1.. 18:18;
22:18; 24:4; 28:14; ).
14. 1.. 38:24-30
15. 1.. 38: 8-10
16. "".
17. (. 1.. 22:1-19).
18. 1.. 14:18-20
19. . 9:13; . 2:17; . 5:32
20. .. 2:1-21; 6:21-25.
21. . 4:13-17

22. (.
2.. 11:2-27; 12:24)
23. 587. ,
.
. (. 4.. 24 25).
24. 4 . 36:8-9
25. .
(.
1.. 29:21; .5 . 22:33).
26. 1 . 49:10: " ,
, ,
." , ,
, " "
.
() .
27. . . 2:1-73
28. , " "
(. G.Rauschen, Monumenta minora saeculi secundi, Florilegium Patristicum 3,
Bonn 1914) .
,
, .
,
.
,
, 25. , 12. . 722,
, 1977.
29. . 7:14
30. .
.
""
, ,
.
31. .
,
.
, . , , ,
,
.
32. " ", , "
?
, ."
(Comment. In Matth. Migne P.G. t.57, Homil. 3,1).
" ", , "
" (Comment. In Matth. C.1, v.18; Migne P.G. t. 129).
33. " ",
" - " ( , Ibid, Homil. 4,3).

10

34. . 5. . 22:23-24.
,
.
35. " ".
,
, .
36. . 2:8-18.
37. 2.. 7:12-16; . 88:35-37.
38. . : "
,
. , , , ,
,
; ,
, , ,
.
." ( ).
39. " ", , " ,
, .
40. ,
.

. ,
, ,
. ,
,
.
, " "
(. Quaestiones ad Thalassium (60)
Migne P.G. t. 90; De ambigus, P.G. t.91, 1308).
41. . 7:14
42. 'almah .
, 8 ,
, (. 1.. 24:43; 2 . 2:8; . 68: 25; .
30:16; . 1:3; 6:8; . 7:14).
1947.
('almah) .
43. " , .
? : , ,
. . ,
.
". (. , "
", . 24, 1979.)
44. . 8:3
45. 1.. 8:7
46. . 28:20

11


,
1. . [1]
" ",[2] " ()".[3]
.
.

[4] , ,
, , . , ,
() , - " ",
[5].
.
, ,
[6].
, .
?[7] . ,
, , .
,
.
.
,
, , , .
2. : ?
,
: " ",
, ().
.
, ,
.
, ;
, , .

12

 ,
, .
, , , ,
.
.
,
, ?
3. , , .
,
. , , ? ,
.
.
4. ,
.
[8] , ()
. , ;
.
5. : ; .
? ,[9] :
6. , ,
.
, , . , ,
, , ,
.
.
: " ", : " ",
,
. ,[10]
, , .
:[11] "" "" "", "" ; ,
" ".
: " , ." ,
, " " ?
"", , . " " ( ) ,

13

 ( ) " ()", , .
?,
.
.
"", "" "",
, . , , : "
... "
.
,
"" " "[12].
, .
7. , .
, , ,
.
.
.
, .
. ,
.
, , ,
, ,
, , .
. [13]
8. , : .
" ", " " .
() .
8-9. , , , .
, .
, .
, , , .

14

 , ,
, . ,
, , .
.
.
, , ,
( ).
, ? ( )
, , , ,
, ,
.
.
, .
, .
10. , .
, ,
. , , .
, [14], ,
,
. , .
.
! ,
. ,
. , !
: , .
, , , ;
, ; , ,
.
, , .
,
, ? : "
... , ." [15]
"" , " " . ,
.

15

12. ,
.
! .
, ,
. ( ) .
, . , , ,

(), .
13. , :
, .
?
: . () : "
", " ." ,

.
.
, ,
, .
.[16] ( )
: .
, .
.
: " ", " ", .
.
.
. "
, ? , ,
?"
14-15 , .
-
: . [17]
. ,
:
? , ?
?

16

16. , .
,
, , , .
, .
[18]
,
.
.
?
. : ?
? , :
, ,
. ( )
.
17. .
,
.[19]
18. .
[20].
, ,
. "", "",
. . , ,
.
, .
, , , .
, .
19. .
. , .
,
. , , ,
.

17

19-20. , , :
.
"" "" .
.
[21].
.
21-22. , , .
, ,
.
: , . [22]
(), .
, , , .
.
, , . [23]
, ,
.
23. .

, ,
? , ,
. ?
, ( ). .
, ,
. , , ,
,
.
.
? , ()
, ,
. .
""[24] "". ,
" ". [25]

18

:
1. ,
(. . 19, 15).
(. 2),
,
. ,
,
.
,
. , ,
, .

: "
" (. 1, 3). ;
, ,
.
,
(. . . 18,14-15).
, , ,
(. ,
25. , " ",
. 722, 1977)
2. . Beeyt - Laachem
3. . yadah -
4. 1.. 49:10; .1:17
5.
6. .
40. . .
: (. 2, 22),
. ,
(. 14, 1-12).
: I (.
. 12) II (. . 25; 26)
7. , . ,
, , , , ,
.
. . , .
,
. . , .
.
, . . , ,

19

 .
: , .
8. , . (. sofer).
. .
,

,
.
,
(). ,

,

9. . 5:2
10. . 1:12
11. . Zerubbabel (zarab - , )
(babbel - , ).
12. Yisra'el " ."
(sarah - , ) (El - ).
1.. 32:28-30,
. (.
) .
13. .
,
,
? .

(
). . .
, ,

, .
.
. . "
. ,



, . (: .
, , " ", . 738.,
1977.)
14. . 2
15. 4. . 24:9
16.
. , ,

20

 .
.
17. . 11:1
18. 14 000
.
19. (praedestiantio),
(praecognitio).
, ,
(. . 26:23-25).
: " , ;
, ,
, . ,
. ,
; , ,
, , (
, 44, . 98; . 1985).
20. . ramah - , , .
21.
381. .
"" " ",
"" "" .
. 6:25; . 22:37
22.
(
. 2:1)
23. .

.
(. 1:46)
24. - ,
,
.
25. . . 1:4

21

Obrati paznju na nepravoslavno tumacenje!

 ()
(1, 18-25)
25. .
2) , , .
, -
. , ,
.
.
, .

.
, ,
" ",
" ...". , ,
: .
, ,
, , ,
, , , ,

, ,
, , .
, ( !)
,
, ,
.

, .
,
. :
?
" ". ,
:
,
.
, ,
.

, ,
,
, ,
. :
, , , , ,
1

 , ,
, ,
,
, .

, .
..." : ; ,
: (. ),
. .
!
(. 1, 18 25)
.
, , ,
: ,
,
, .
:
" ,
.
. , 25. .
, , " ,
, " ,

, ,
: ,, ..."
, ,
,
,, " .
,

( 25. : ,, . . . ").
,
, ,
: , ;
."
: ,
, , .
: ..
, ."
.
,
, .


. virginitas post partum (
)
2

 "; ,
, " ,
, (expressis verbis) ,,
" " " ,,
" . ,
, ,,

".
" "
,
(-) ,
, .

" " , ,
, , , .
"" "" " "

"" "", ""
. , ,
"" "" ( " ") ,
, .
, .

, 25. , ,
.
)
(") .
" ( 8, 7).

. , ,
. , , :
. ,, " .
) (),
, : , , "
(II . 6, 23).
"" :
, ,
. .
) : ,,. . . ! " (. 89,
2).


?
3

 , , ,
. ,

,
.
:
...
)
: :
" (. 109, 1).
:
, ,
, ,
, ,, "
. , , ,
,
. ,
"
" , , , .
, ,, " ,
" ( ).
) , .
, ,
:
" (. 71, 7; , ,
, ...).
: ,
. (
, )
; , .
,
,
, ?
) "", ""
" ", ", .
(46, 4) " "
: ,, ; , ." (

" "
" " ...)

, ,
.
. .
4

) ,
.
: " , " (, 28, 20).

", , ",
, ? .
. , , ,
" (I . 4, 17).
" ".
: , . 172 (1986)

3
: 3:

, 39.
, , 65-85; , , 44-50;
FRANCE, Matej, 89-96; J. GNILKA, Ivan Krstitelj, Prvi krani, Zagreb 2003,
111-120; . , : ,
, 2009, 82-93.



1. . ,
" " .
.

. ,
. .
1-2. . : .
, .[1]
.
, .
, , , ,
( ).
:
, , . [2]
"" , "" ,
. : " ,
'', , ", "". , ,
, : "
", , . [3]
4. .
, .
. ,
, , .[4]
, ,
, ,
. .
.

22

 ,
, ,
.
, .
. [5]
, ,
.
.
5-6. , .
, .
, [6] .
, ,
, .
7. .
""[7] "",
, .
[8]
, , () . ""
"", "" .
"" [9].
, .
, :
, ?
, ,
: " ",
. " ",
, , ,
. " " - .
8. , , .

23

 ? ,
, : " ." [10]
9. : .
.
.
"" , .
, [11].
, ,
.[12] ?
, , . [13]
10. .
"" , "" .
.
, , , , .
" ", " ",
. , , .
, , .
11. ; ,
.
: " ", -
, .
, ( )
. , , , ,
.
.
" ", " , ."
"" . ,
. "" . , ,
"" , ,
.

24

 .
, . " ",
, " , ,
() ." [14]
12. .

, "", .
- ,
. , ,
,
() .
, .
.
. [15]
13-14. .

" , , ( ),
,
". ,
,
.
: .
, , ,
, .
?
: " ?", : "
?". .
15. : :
: " , ,
."

25

 .
"" . " ", , "
. .
. ,
. , ."
15-16. . .
, .
, , ,
.
. , ,
. [16]
. [17]

. , , : " ."
, .
, .
,
.
16-17. . ,
.

,
. " " - , , ,
. ( ) " ",
, .
. ,
[18], .
() , .
.
, .

26

:
1. , , .
,
,
.
2. . 40:3
3. ,
, .
, , : ,
(Ibid,
c.3, v.3; col. 160 A).
4.
. (. 1.. 8:20; 3.. 7:21; 3.. 20:25; 5.. 14:320)
5. , ,
.

, .
()
. ,
" ".
6. . ,

.

.
7. .
,
.
, , , ,
,
.
.
. , ,

.
.
. ,
6.000.
, ,

8.
. ,

27

 , .
.


9. 2. 8:17
10. . 34:14
11. : "
.
, ,
,
." (Ibid, c.3, v.9; col. 165 Ab)
12. 1.. 18:11-12; 21:1-2
13. . 27:51
14. ,
.
(. .. 2:1).
(Ibid, c.3, v.11 col. 168 BC)
15. ""
()
553. ( . 25:41-46)
16. , " "
, ,
: " () ( ),
" (Epistula 101 ad Cledonion PG, t.37, 177-180).
17. , , .
.,
,
. , ,
, (.
. , , 6., "
", . 217, . 1977.)
18. 1. . 8:11

28

etvrto poglavlje

IVAN KRSTITELJ I ISUS

l. IVAN KRSTITELJ

S Ivanom Krstitelj em stupamo na tlo kranstva. U svakome sluaju to je vrijeme Novoga zavjeta i Crkve. U sva etiri evanelja djelovanje Ivana Krstitelja
vremenski prethodi Isusu, a njega se shvaa Isusovim preteom. Je li tako sam sebe shvaao i Ivan? Kako je on vidio Isusa? Rekonstruirajmo lik i djelatnost povijesnoga Krstitelja. Uz tekstove u evaneljima na raspolaganju nam stoji i izvjee
Josipa Flavija (Ant. 18, 117-119).

aj

Roenje

i pretpovijest - mjesto njegova djelovanja

Prema Lukinoj, legendom obojenoj pripovijesti o njegovu djetinjstvu roditelji su mu bili Zaharija i Elizabeta, oboje iz sveenikoga roda (Lk 1, 5). Ta pripovijest zavreuje povjerenje. O mjestu roenja ne znamo nita poblie. Vjerojatno
se rodio u Gorju judejskome (Lk 1,65), a ne u Jeruzalemu.' Odmah po otkriu
Kumranskih spisa Ivana se dovodi u vezu s esenima. Prvotno se inzistiralo na tezi
daje bio odgojen u Kumranu i daje postao lanom tamonje zajednice, da bi se s
vremenom distanciralo od nje. 2 Toj tezi idu u prilog mnoga gledanja:s razliitih
vidika: s vidika visoke starosti roditelja (1,7); s vidika boravka u pustinji prije
njegova javnog nastupa (1, 80); s vidika njegova sveenikog podrijetla, to ga je
moglo uiniti prirodnim simpatizerom sveeniki obojene Kumranske zajednice;
s vidika mjesta njegova djelovanja, koje nije bilo ba previe udaljeno od Kumrana; s vidika njegova krtenja, koje se dovodi u svezu s esenskim kupkama; s vidi, Lokalna predaja o Ain Karimu kao mjestu roenja potjee iz kasnijega vremena. C. KOPP, Die
heiligen Statten der Evangelien, Regensburg, 1959., smjeta je u 5. ili 6. stoljee.
2 Jedan od prvih zastupnika te teze bio je W. H. BROWNLEE, A Comparison ofthe Covenanters
ofthe Dead Sea ScroIls with Pre-Christian Jewish Sects, BA 13 (1950.), 69-72; usp. H. BRAUN, Qumran und das NT 1,83; tezu je zastupao i J. DANIELOU, Qumran und der Ursprung
des Christentums, Mainz, 1958., 16-28: Postoji mogunost prema kojoj bi on mogao biti
esen. No, vjerojatno je bio samo sljedbenik esena (26).

111

ka njegova zahtjeva za obraenjem u propovijedanju; te naposljetku, s vidika eshatolokoga oekivanja. No, postoje i mnogi razlozi koji toj tezi ne idu u prilog.
Ivanovo krtenje ima u usporedbi s esenskim ritualnim kupkama posve drukiji
smisao. To je jednokratan in koje on vri na drugima. Tumaiti Lk 1, 80 u smislu
da se djeak Ivan odgajao u Kumranu nedopustivo je nasilje nad tekstom. Tezu
Kumranu moe se zastupati samo po cijenu pretpostavke raskidu do kojega je
dolo izmeu Krstitelja i esena. Ali za to ne postoji nikakvo uporite.
Ivan je za poprite svoga djelovanja izabrao mjesto izvan naseljenih podruja. Zanimljivo je da podatci tome mjestu bivaju tijekom predaje sve toniji.
Dok Mk 1,4s govori jednostavno pustinji kao mjestu gdje je Ivan propovijedao,
te rijeci Jordanu, na kojoj je krstio, ne spominjui uz to nijedno oblinje mjesto,
Mt 3, 1 govori ve Judejskoj pustinji. Ivanovo evanelje navodi nam konkretna mjesta: Betaniju s onu stranu Jordana (1, 28; 11, 1), Enon blizu Salima (3, 23:
jer ondje bijae mnogo vode). Lokaliziranje te Betanije, koja se ne smije zamijeniti s Betanijom kod Jeruzalema, zadaje velike tekoe. Prevladava miljenje
da se nalazila jugoistono od Jerihona, nedaleko od mjesta na kojemu se Jordan
ulijeva u Mrtvo more.3 Enon, naprotiv, lei u sjevernoj Samariji te je od Betanije
udaljen preko pedeset kilometara. Moda se tu sauvala praksa krtenja kasnijih
krstitelja. G. Dalman4 lokalizirao je mjesto Ivanova krtenja kod pliaka Hadle,
vane raskrsnice na kojoj se spajaju putevi koji vode iz Jeruzalema i Judeje u
zemlju istonoga Jordana. Ukoliko mislimo da se pliak Hadla nalazio blizu
Betanije, sloit emo se s konstatacijom daje Ivan pronaao pravo mjesto, kroz
koje je svakoga dana prolazio velik broj ljudi koji su usput mogli uti njegove
propovijedi.
Pa ipak, zato se Ivan povukao u pustinju i na rijeku Jordan? Zato nije ostao
u naseljenu podruju? Zato nije djelovao, na primjer, u Jeruzalemu, kao to su to
inili mnogi proroci prije njega? Iza pustinje i Jordana kriju se teoloka smjeranja, koja su nam danas teko dostupna, pogotovo kad ih se optereti tradicijom i
dodatnim intencijama. Tako je citat Iz 40, 3: Glas vie u pustinji: Pripravite put
Gospodinu, poravnite mu staze! (citirano prema Mk 1,3) tek u Iv 1, 23 stavljen
Krstitelju u usta, po svoj prilici zahvaljujui kasnijemu promiljanju kranske
zajednice. Zanimljivo je da se dotini citat navodi i u Pravilima Kumranske sljedbe, kad se govori povlaenju u pustinju (1 QS 8, 13s). Pustinja je mjesto Boje
blizine, mjesto Njegova dolaska, mjesto eshatolokoga novog poetka. S pustinjom su povezane za Izrael itekako spasenjski-povijesno vane uspomene, prije
3

Znai li Betanija Kuu lae"? Izvedenica je mogua. Usp. SCHNACKENBURG, Joh /, 283.
Usp. takoer L. H. GROLLENBERG, Bildatlas zur Bibel, Gtersloh, 1959., Karte, 116. Glede
navoda u Iv 1,28 postoje razliite varijante tekstova. Pozornost zavreuje Beth-abara za koju se
zauzima Origen. Prema Madaba-karti Beth-abara lei u blizini spomenute Betanije, jugoistono od Jerihona.
Ort und Wege Jesu, Gtersloh, 1924., 97. Usp. ERNST, Johannes der Tufer, 282.

112

svega uspomena na Mojsijev narataj i boravak u pustinji. Jordan je takoer imao

svoje mjesto u tim uspomenama. Jednom davno Joua je vodio svoj narod preko
te rijeke u Obeanu zemlju (J 4,18s). Smiju li se te uspomene izravno koristiti za
interpretiranje Ivanova krsnog propovijedanja, te smije li se u tome smislu kazati
kako je Krstitelj pozivanjem na krst i obraenje uz rijeku Jordan htio narod povesti u budue spasenjsko vrijeme, ba kao to je Joua poveo svoj narod preko Jordana u Obeanu zemlju? Vodi li to Ivan na jedan simbolian nain, proroki znakovito, izraelski narod u spasenjsko vrijeme, po uzoru na pustinjski narataj?5 S
obzirom na oskudnost izvjea koje nam stoji na raspolaganju preporuuje se u
tome pogledu suzdranost.6 Ukoliko je pak uspomena na Izraelov boravak u pustinji u tome sadrana, moglo bi iskustvo Boga to gaje narod doivio u pustinji
imati itekako veliko znaenje. Za Krstitelja je povlaenje u pustinju - koliko nam
to moe pokazati neobian nain njegova ivota - vjerojatno znailo povlaenje
iz graanskoga svijeta, kao demonstracija novoga ivotnog gledanja sueljena s
predstojeim posljednjim sudom. Graanske vrijednosti vie nita ne znae. Na
pomolu je svretak.
b) Nain ivota i ilijinska

tipologija

Boravak u pustinji uvjetovao je krut i jednostavan nain ivota. Izvjee u

Mk 1, 6s ne proputa nam glede toga rei da Ivan bijae odjeven u devinu dlaku, s
konim pojasom oko bokova, te da se hranio skakavcima i divljim medom. Taj
nas detalj zauuje. Nastoji li se njime naglasiti jedino oskudan nain ivota obitavatelja pustinje, ili ga treba shvatiti kao dalekoseno simbolino poimanje?
Skakavci kuhani u slanoj vodi i preni na aru, te divlji med, pripadaju ivenim
namirnicima ljudi koji ive u pustinji. Med potjee od divljih pela (usp. Suci 14,
8; 1 Sam 14, 25;Ps81, 17; Izr 25, 16;Pnz32, 13).7 Budui da nije spomenuta nijedna druga ivena namirnica, moemo zakljuiti da se radilo uistinu asketskome nainu ivota. Suzdravanje od ivenih namirnica potvruje i Mt 11, 18.

Tako misli STEGEMANN, Essener; 296s. U tome sluaju vano je imati na umu daje Ivan krstio na istonoj obali Jordana. Pustinjski narataj Izraelaca preao je Jordan dolazei do njega s
istoka. Mt 3,1 navodi - dakako paualno - kao podruje Ivanova djelovanja Judejsku pustinju
koja lei na zapadnoj strani Jordana.
H. SAHLIN, Studien zum dritten Kapitel des Lukasevangeliums, UUA 2, Uppsala, 1949.,
113s., dovodi Ivanovo krtenje u svezu s prelaskom Izraelaca preko Crvenoga mora. ERNST,
Johannes der Tufer, 332, dolazi nakon promiljanja svih moguih simbolikih interpretacija
do zakljuka da se Ivan drao Jordana, jer je to u okolici Judejske pustinje bilo jedino prikladno
mjesto za krtenje. Slino misli MARSH, Origin, 37.
Prema jednoj predaji, koja see daleko u prolost, sve do Ebionitskoga evanelja, divlji med bi
trebalo smatrati biljnim produktom. Biljni med mogao bi se dobivati iz palme datulja. Glede
toga usp. Dalman (bilj. 4) 92 i bilj. 4. prehranjivanju skakavcima usp. Lev 11,20-23; CD 12,
14s.

113

Koni pojas oko bokova smatranje uvijek iznova znakom daje Ivan sebe
smatrao ponovno oivjelim prorokom Ilijom. Prema 2 Kr 1, 8 Ilija bi prepoznat
kao ovjek bujne kose i s konim pojasom oko bokova. No, slaganje u pogledu
konoga pojasa nije dostatno da bi se dolo do uvjerljiva rezultata glede Krsti teljeva miljenja samome sebi.81 ovdje se, ponajprije htjelo naglasiti tek krajnje
jednostavan ivot. Onoga tko posjeduje samo jedno odijelo ijedan pojas smatra
se krajnje siromanim.9 Meutim, odijelo od kostrijeti oznauje proroka. U Zah
13, 4 pripovijeda se kako su proroci odbacivali svoje plateve od kostrijeti kako
bi sebe zanijekali.
Kao pozadinu za razumijevanje djelovanja povijesnoga Krstitelja uzimao se
tekst proroka Malahije (Mal 3) kojega se pokuavalo oznaivati ak tekstom
poziva.10 Malahija najavljuje glasnika koji e pripraviti put Gospodinu, koji e
iznenada doi u Hram svoj da bi odrao sud, te poziva na obraenje. U Mal 3, 23
glasnik se poistovjeuje s Ilijom, kojemu se ovoga puta pripisuje zadaa da ponovno uspostavi socijalni red, da pomiri oeve sa sinovima. Nema nikakve dvojbe da se u kranskoj zajednici Ivan vrlo rano poeo poistovjeivati s oivjelim
prorokom Ilijom. Mal 3,1 primjenjuju se za Krstitelja ve u najizvornijim izrekama Novoga zavjeta: On je onaj kome je pisano: Evo, ja aljem glasnika svoga
pred licem tvojim da pripravi put pred tobom (Mt 11,10 / Lk 7,27). A Matej (11,
14) ovomu, pomalo oklijevajui, dodaje: Zapravo ako hoete: on je Ilija koji ima
doi. No te su reenice ipak od sekundarnoga znaenja, kad ih usporedimo s
Isusovim govorom Krstitelju.11 Stoga nije nimalo sigurno, i moglo bi se prije smatrati nevjerojatnim, da bi Krstitelj sam sebe smatrao oivjelim Ilijom. U svakome
sluaju od njega samoga nemamo nikakva izjanjavanja koje bi ilo tomu u prilog.
c) Navjetanje

i krtenje

Propovijedanje Ivana Krstitelja nerazdvojno je od njegova krtenja. Evanelist Marko (1,4) jasno istie: Propovijedao je krst obraenja. inio je to suoen
s neposredno predstojeom ili skorom srdbom, odnosno Bojim sudom, koji
ovjek moe izbjei jedino istinskim obraenjem. Onima koji se ne bude htjeli
obratiti bit e uzvraeno najotrijim rijeima prijekora - leglo gujinje! Te rijei
8

10
11

S jedne strane nedostaje u Ilije odjea od devine dlake, a s druge strane na Ivanu nije istaknuta
bujna kosa.
Usp. HENGEL, Nachfolge und Charisma, 39, bilj. 71, koji u svakome sluaju zagovara ilijinsku tipologiju. BCHER: TRE XVII, 173 upuuje na injenicu da ortodoksni idov jo i danas nosi preko molitvene haljine koni pojas.
Usp. STEGEMANN, Essener, 300.
Mt 11, lOss sadri jedan mijeani citat iz Mal 3, 1 i Izl 23, 20. Q shvaa citat kao daje upuen
Isusu: aljem svoga glasnika pred licem tvojim (umjesto Mal 3,1: pred licem svojim).
Krstitelja se u liku oivjela Ilije shvaalo kao Isusova preteu. To je openito prihvaeno kransko tumaenje. Usp. GNILKA, Mt /, 41 ls. 414s.

114

pogaaju lano uvjerenje i pretvaranje (Mt 3,7s), njima se ne eli sluatelje grditi
kao nakot Sotone. Stvarna kritika zaotrava se do te mjere da se pozivanje na
Abrahama kao oca dovodi radikalno u pitanje. Pozivati se na oekivanome sudu
samo na to da su djeca Abrahamova, uistinu je suludo i posve suvino. Abraham, na otac bila je ponosna rije (usp. Iz 51,2). Nita manje ponosno nije bilo
ni vjerovanje u to da se ovjek doista moe spasiti po zaslugama svojih otaca. Tu
spasenjsku sigurnost kritizirali su ve proroci prije Krstitelja (Iz 63, 16: Abraham nas ne poznaje). To to po miljenju Krstitelja Bog moe iz kamenja u pustinji podii djecu Abrahamovu potvruje upravljenost njegova propovijedanja
svemu Izraelu, a ujedno znai po svojoj otrini dosad jo ne izneseno dovoenje u
pitanje pripadnost narodu kao obeanje spasenja (Mt 3, 9ss). Rijei Ivana Krstitelja ispunjene su intenzivnim, goruim iekivanjem suda Bojega. Na to nedvojbeno jasno upuuje metafora stablima na iji korijenje ve poloena sjekira (3,
10s). Kao to drvosjea ogoli ile stabla prije nego to e izvesti zadnje udarce
sjekirom, kako bi oborio stablo, tako je i stanje Izraela postalo opasno. Sjeom
stabala koristili su se mnogi proroci da prikau Boji sud (usp. Iz 10, 33s; Dn 4,
11. 20).12 Ako se besplodno stablo baca u oganj, tu treba jo i vatru shvatiti metaforiki. To ponovno usmjeruje misao na sud srdbe Boje.
Traeni opipljiv znak spremnosti na obraenje jest prihvaanje krtenja. Zato
ga Marko naziva krstom obraenja. Posvemanja novost Ivanova krtenja - iako su u Izraelu prakticirane brojne obredne kupke, krtenja i lustracijski obredi13 sastoji se u tome da se krst mogao samo jednom primiti, i to od Ivana. Jednokratnost odgovara situaciji posljednjega vremena. To to se krst mogao dobivati samo
od jednoga djelitelja pribavilo je Ivanu ime Krstitelj.14 Ime je najbolje sauvalo
ono to je bilo iznenaujue u Ivanovu inu. I jo neto, dijeljenjem krtenja Ivan
se domogao svoga spasenjski relevantna mjesta. Krstio je uranjanjem krtenika u
tekuu vodu Jordana.15 Krtenici su ispovijedali svoje grijehe, to je morala biti
neka vrsta zajednikoga ispovijedanja, koju bismo mogli usporediti s ispovijedanjem grijeha na Blagdan pomirenja ili na Blagdan obnove Saveza u Kumranu
(Mk 1, 5; usp. 1 QS 1,22-2,1).
Meutim, Ivanovo krtenje nije se smirilo u sebi. Ono je nadilazilo sebe,
upuujui na jedno drugo krtenje, koje se podjeljuje svakomu tko u skoroj budunosti oekuje Boji sud, krtenje kojemu e se svi morati podvrgnuti. Ivan ga
je najavio samo kao krtenje Duhom i ognjem (Mt 3,11 / Lk 3,16). Prema Marku
(1,8) Ivan je najavio samo krtenje Duhom. Time je uzgredno skrenuo na kran12

13
14
15

Moda se Ivan nadovezuje na Iz 10, 33s. Usp. BILLERBECK /, 121; SCHULZ, Q, 375 bilj.
344.
Usp. J. THOMAS, Le movement baptiste en Palestine et Syrie, Gembloux, 1935.
Pa i JOSIP FLAVIJE (Ant. 18,116) govori Ivanu Krstitelju.
To se najbolje vidi na primjeru Isusova krtenja, relativno najopirnijega prikaza tog ina: I
primi u Jordanu krtenje od Ivana... I odmah, im izae iz vode... (Mk 1, 9s; usp 1, 5).

115

sko krtenje. Tko bi Krstitelju pripisao samo krtenje ognjem, a krtenje Duhom
smatrao kranskim umetkom koji treba skrenuti pozornost na kransko krtenje, uinio bi Ivana iskljuivo propovjednikom propasti i oduzeo bi njegovu propovijedanju pozitivnu sr. Uostalom, krtenje Duhom i ognjem nalazimo jedno
pokraj drugoga i u Kumranskim spisima. Prema Pravilu zajednice (1 QS 4, 13 i
22) jedne oekuje unitenje u ognju tame, a druge oienje u Duhu Svetome.16
Ovomu gotovo u potpunosti odgovara Ivanov govor predstojeemu krtenju
Duhom i ognjem. Svi koji se sada obrate i dragovoljno prime Ivanovo krtenje,
izbjei e pomou krtenja Duhom sud unitenja i postii oienje od svojih grijeha. A svi oni koji odbacuju obraenje i krtenje, bit e uniteni u ognjenoj bujici. Moda je Krstitelj mislio na stvarnu ognjenu bujicu te to povezuje s Jordar
nom.17 Na taj nain mogue je Ivanovo krtenje odrediti kao krst obraenja na
otputenje grijeha (Mk 1,4). Oprotenje grijeha je u njegovu krtenju dodue samo znak krtenikova obraenja koje e uslijediti tek krtenjem Duhom za koje se
priprema. Ivanovo krtenje moe se oznaiti kao peat obraenja koje je potvreno primanjem krtenja, i koje krteniku otvara oekivano oprotenje.
d) Autoritet poslanja - Ivan i Isus

Odgovor na pitanja: koga je to Ivan najavio, tko bi mogao biti onaj koji e krstiti Duhom Svetim i ognjem, taj ijim preteom je Ivan sebe smatrao, zadaje
ogromne tekoe. Koliko god u Ivanovu propovijedanju izgledao nejasno nadolazei krstitelj Duhom i ognjem, ipak je posve jasno daje za njega vanije krtenje
Duhom i ognjem od pitanja tko e podjeljivati; ali isto tako je oito daje Oekivani koji e se pojaviti u posljednji dan u njegovoj zamisli bie koje pripada nebeskomu svijetu. Krtenje Duhom i ognjem su eshatoloke funkcije koje se ne mogu vie pripisivati nekomu ovozemaljskom ovjeku. Zato se prvenstveno misli na
Boga, ali i na Sina ovjejega.18 Ne imenujui ga,19 Ivan Krstitelj je govorio onome koji dolazi (Mt 3,11), odnosno rekao je: nakon mene dolazi (Mk 1, 7; Lk 3,
16). Starozavjetni tekstovi takoer govore dolasku Boga (Hab 3,6; Mal 2,17; 3,2
i dr). Ali govore i Sinu ovjejemu koji dolazi na oblacima nebeskim (Dn 7, 13).
U apokaliptici je bilo udomaeno miljenje da se pod Sinom ovjejim krije lik Suca i Spasitelja koji prebiva na nebesima i koji e se objaviti na koncu vremena.20

16

17

18

19
20

1 QS 4, 21: (Bog) e ga politi Duhom istine kao vodom oienja.U pozadini toga nalazi se
takoer slika krtenja Duhom.
Time bi se on domogao predodbe unitenju sadanjega svijeta ognjem (usp. 2 Pt 3, 7; 1 Kor
3, 13; 2 Sol 1,8).
U novijim istraivanjima - da spomenemo samo dva primjera - BECKER, Johannes der
Tufer.; 35-37 opredijelio se za Sina ovjejega, ERNST, Johannes der Tufer,; 291 s, za Boga.
To se, dakako, moe pripisati fragmentarnosti predaje.
Vidi 3. poglavlje kod 4) Apokaliptiki pokreti.

116

Stavljajui Krstitelja u neposrednu blizinu mesijanskoga Sina ovjejega, ne znai proglasiti ga apokaliptikom. To to u njegovu propovijedanju ima apokaliptikih elemenata, nimalo ne zauuje, kad se ima u vidu vrlo rasprostranjeno djelovanje toga pokreta.21
Teko je u tome pitanju odluiti se izmeu Boga i Sina ovjejega. Najvaniji prigovor povezivanju krtenja Duhom i ognjem sa Sinom ovjejim glasi,
da se eshatoloko krtenje Duhom uvijek pripisuje Bogu. Toj prepreci mogla bi se
suprotstaviti injenica da su u eshatolokim oekivanjima tadanjega idovstva
prevladavale predodbe prema kojima bi Bog i mesijanski Spasitelj na koncu vremena bili u zajednikome djelovanju najtjenje povezani, ak do te mjere da bi se
njihove djelatnosti slile u jednu.22 Tako u Hen 49, 1-4 da Sin ovjeji posjeduje
puninu darova Duha i Mudrost koja se izlijeva iz njega poput vode.
U Mk (1, 7par.) predane su nam rijei poniznosti, rijei po kojima Krstitelj
sebe ne smatra vrijednim da onomu koji nakon njega dolazi, jaemu od sebe,
odrijei remenje na obui. Te rijei gotovo ne doputaju drugi zakljuak nego da
je rije Sinu ovjejemu ili Mesiji. Zar bi itko mogao govoriti remenju na
obui Boga?23 No te su rijei po svoj prilici napisane kasnije, u vremenu kad se
Ivana naknadno prepoznalo kao Isusova preteu i kao s takvim raunalo.24 To nas
navodi na razmiljanje tome kako je od Ivana postao Isusov pretea. Taj razvojni proces, kojemu emo se jo jednom vratiti, temeljio se na spoznaji kranske
zajednice daje Isus Sin ovjeji i Sudac koji ima doi. Uklapanje Krstitelja u kransko evanelje ili navjetanje Radosne vijesti kao Isusova pretee moe se puno lake shvatiti, ako ga se ne uzima kao preteu Boga, nego preteu oekivana
sudakog lika Sina ovjejega na koncu vremena. U tome sluaju njemu je ujedno pruena mogunost da se jasno izdigne iznad suvremenih oekivanja posljednjega vremena, a pogotovo iznad oekivanja kraljevskoga Mesije, kao i iznad kumranskoga uenja dvojici Mesija.
Ako se hoe autoritet Ivanova poslanja poblie opisati, s pravom ga se moe
nazvati prorokom. Veliina njegova prorotva sastoji se u tome to je on prorok
posljednje ure. On nije bio prorok propasti, kao ni isti propovjednik suda, ve je
svojim krstom obraenja nudio spasonosni izlaz. Bio je u potpunosti predan svojoj zadai. Njegov autoritet moe se najbolje oznaiti ako se opie njegova zadaa, kao to smo to pokuali uiniti. U tome pogledu on je slian Isusu. U kranskoj zajednici Krstitelja se smatralo oivjelim Ilijom. U to nije bilo teko povjerovati.25 Kasnija Krstiteljeva sljedba priznavat e Ivana za Mesiju, i time postati
21
22
23
24
25

Glede ovoga usp. ERNST, Johannes der Tufer.; 292.

Usp. VOLZ, Eschatologie, 224s.
BECKER, Johannes der Tufer, 34.
Usp. GNILKA, Mkl, 41s.
Ostale tvrdnje njemu kao apokaliptikome proroku, slinu Mojsiju, prorokomu vizionaru i
dr. ne mogu nas daleko odvesti. Usp. ERNST, Johannes der Tufer; 290-299.

117

konkurencijom kranstvu.26 Bila je to tek jedna epizoda u povijesti kranstva.

Isus je imao drukiji odnos prema Krstitelju. I tomu odnosu elimo se ovoga asa
temeljito posvetiti.
Isus je u potpunosti priznavao Ivana Krstitelja. To je najdojmljivije izrazio time to je otiao na rijeku Jordan i dao se od njega krstiti. Prema Mk 1, 9 bio je nastup Krstitelja ak prilika da Isus napusti Nazaret, da prekine dugo vrijeme skrovitosti u toj zabiti i izae u javnost. Postavlja se pitanje je li on postao ujedno i Krstiteljevim uenikom. To se moglo proitati iz grkih rijei
(Mt 3,1 lpar.), koje su prevedene rijeima onaj koji za mnom dolazi
u smislu kao da se to odnosi na uenika. To je itekako mogue. Pogotovo kad se s
time usporedi i Isusov poziv na nasljedovanje: Hajdete za mnom (Mk 1, 17).
Alije mogu i vremenski prijevod: Koji nakon mene dolazi.
Je li Ivan Krstitelj uope imao uenike? U najnovije vrijeme to je doveo u pitanje J. Ernst svojom primjedbom da se postojanje neke izrazitije skupine uenika
ne slae s Krstiteljevom propovijedi Sudu.27 Jesu li iskazi u Evaneljima i Djelima apostolskim Krstiteljevim uenicima samo uvjetno povijesno pouzdani?28
Nije li te iskaze naknadno koncipirala neka krstiteljska skupina i smjestila ih u
vrijeme Ivanova djelovanja? Ni ta mogunost nije posve iskljuena. Ako je Ivan
imao uenike, gotovo je nezamislivo da bi im davao upute kako se moraju ponaati. Mnogo je vjerojatnije da su mu oni pomagali krstiti.29 Ako je stvarno bilo tako, onda bi uloga Krstitelja izgubila neto malo na svojoj teini u prilog samomu
krtenju. Ovdje neke stvari moraju ostati otvorene. Isus je kasnije izgovorio Krstitelju rijei kojima je istaknuo njegovu jedinstvenu veliinu: to ste izili u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili to ste izili vidjeti? ovjeka u mekuasto odjevena? Eno, oni to se mekuasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili to
ste izili? Vidjeti proroka? Da, kaem vam, i vie nego proroka... Zaista, kaem
vam, izmeu roenih od ene ne usta vei od Ivana Krstitelja (Mt 11, 7b-9. 11a).
Time je Isus uzvisio Krstitelja iznad svih proroka, izbjegavi pri tome bilo kakav
mesijanski predikat. Niti se bilo ime ogradio od Ivana.
Ivan je umro nasilnom smru. Evanelja i Josip Flavije slau se u tome da ga
je dao pogubiti Herod Antipa, tetrarh Galileje. Mjesto njegova pogubljenja bila je
tvrava Maheront na obali Mrtvoga mora. Dok Mk 6, 17-29par. pripovijeda
legendom obojenu zgodu gozbi Heroda Antipe i plesu Herodijadine keri, Josip
26
27

28

29

Usp. ERNST, Johannes der Tufer, 359-383.

Johannes der Tufer, 338. Dalje ne bi bilo vie nikakvih novozavjetnih tragova Isusovoj pripadnosti krugu Krstiteljevih uenika. Izraz onaj koji nakon mene dolazi mogao se izvesti iz
idovskoga odnosa uitelj-uenik i prenijeti na odnos Isusa prema Krstitelju. Usp. K. GROBEL, He That Cometh after me, JBL 60 (1941.), 397-401.
Evanelja spominju uenike Ivana Krstitelja na sljedeim mjestima: Mt 9, 14par. (rasprava
postu); Mt 11, 2par. (pitanje iz tamnice); Mt 14, 12s (pokop Ivana Krstitelja); Lk 11, 1 (Ivan je
uio svoje uenike moliti); Iv 1 35. 37; Iv 3, 25.
kakvu krtenju govori I 4, ls?

118

Flavije nas izvjeuje tome kako je tetrarh Antipa dao Krstitelja pogubiti iz
politikoga rauna (Ant. 18, 117-119). U njegovu se izvjeu takoer spominje
Herodijada, zbog koje je Antipa ostavio svoju prvu enu, ker nabatejskoga
kralja Arete. Po svoj prilici je prorok Ivan zbog toga najotrije prekoravao tetrarha (Mk 6, 18).30 Bilo bi to sasvim u skladu s njegovom osobom i propovijedanjem.
e) Krstitelj u Evaneljima

U Evaneljima - ali i u izvoru izreka - na Ivana se jasno gleda kao na preteu

Isusa. Njegova osoba i propovijedanje njemu su predodreene i podreene. Ako
je izvor izreka preuzeo Krstiteljevu propovijed obiljeenu intenzivnim iekivanjem blizine, onda smijemo pretpostaviti daje to utjecalo i na kranski navjetaj
tome. Prijelazna uloga oituje se u perikopi pitanju koje Ivan postavlja iz tamnice, ukoliko jo postoji bilo kakva dvojba, je li Isus onaj koji ima doi (Mt 11,
2-6par.). U izvoru izreka Krstitelj izgleda vie kao onaj koji najavljuje Sina ovjejega - Suca Isusa. Na razini ovozemaljske djelotvornosti mogu obojica stajati
jedan pokraj drugoga kao glasnici boanske mudrosti (Mt 11, 16-19par.). Povijesno obzorje jasno je postavljeno ve u Markovu evanelju. Ivan je pretea zemaljskomu Isusu. S njime zapoinje Evanelje (Mk 1, lss). Prihvaa se ilijinska
tipologija. S Ivanom Krstiteljem doao je Ilija da sve obnovi (usp. Mal 3, 23s).
Ivan je postao Isusovim preteom ponajprije svojom nasilnom kobi, pokazavi na
taj nain da se i sam Isus moe oekivati slino (Mk 9, 11-13). Time smo zapravo
spomenuli sve najhitnije crte to ih je mogue uoiti na Krstiteljevim slikama u
ostalim evaneljima. Unutar toga prepoznatljiva okvira mogue je govoriti tek
nijansama.
Osobito se pitanje Krstiteljevoj pripadnosti spasenjskomu vremenu razliito naglaivalo. U tome pogledu vrlo su pouna dva razliita shvaanja izreka silovitosti. Prema Mt 11,12 kraljevstvo je nebesko na djelu ve u vrijeme Ivana Krstitelja, iako jo mora trpjeti nasilje. Dakle, Ivan Krstitelj propovijeda prema Mt
3,2 ono isto to propovijeda sam Isus (usp. Mt 4,17): Obratite se jer pribliilo se
kraljevstvo nebesko! Za razliku od Mateja, prema Lk 16, 16 Ivan jo pripada
epohi Zakona i Proroka, a tek otada se navjeuje kraljevstvo Boje. Napetost
dostie svoj vrhunac u Isusovim rijeima koje Ivana slave kao najveega od ene
roenih, te u rijeima koje slijede iza toga: A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom vei je od njega! (Mt 11, llpar.). Terijei, koje su naknadno oblikovaneu
svrhu razgranienja, nalaze se takoer u Mateja, iako je on Ivana smjestio u novu
epohu koja je odreena kraljevstvom nebeskim. U jednoznanu podreivanju
30

Glede rekonstrukcije Mk 6, 17-29 usp. J. GNILKA, Das Martyrium Johannes des Tufers, u:
Orientierung an Jesus (jubilarni spis J. Schmidt), Freiburg, 1973., 78-92. Herodijada nije u prvome braku bila udana za Filipa (kako stoji u Mk 6, 17), nego za Heroda Boethosa.

119

Isusu, evanelja gledaju Krstitelja kao ovjeka izmeu epoha, kao posljednjega
proroka koji je zakljuio staru i poveo u novu epohu.
Najdalje se otilo s Ivanovim pokranjenjem ondje gdje se on i njegovo
djelovanje stavljaju usporedno s Isusovim. To se najbolje vidi na primjeru njegova trpljenja u Mk 9, 12, te na primjeru izjednaivanja propovijedanja kraljevstva
Bojega u Matejevu evanelju. Mogue je daje Luka najavu krtenja Duhom
Svetim i ognjem (3,16) povezao s dogaajem Pedesetnice (usp. Dj 2, 1-4). U Ivanovu evanelju Krstitelj nam je prikazan kao prvi kranski priznavalac,31 kao
svjedok koji je posvjedoio za Isusa, da bi svi po njemu vjerovali (1,6-8), ak tovie, on je pokazao na Krista kao Jaganjca Bojega koji odnosi grijehe svijeta (1,
29). Time je Ivan Krstitelj konano uvrten u Evanelje i zbog toga traen.
LITERATURA: H. G. MARSH, The Origin and Significance of the New Testament Baptism, Manchester, 1941.; J. GNILKA, Die Essenischen Tauchbder und die Johannes taufe, RdQ 3, (1961.),
185-207; J. PRYKE, John the Baptist and the Qumran Community, RDQ 4, (1964.), 383-496; R.
SCHTZ, Johannes der Tufer, AThANT 50, Zrich, 1967.; W. WINK, John the Baptist and the
Gospel Tradition, MSSNTS 50, Cambridge, 1968.; J. BECKER, Johannes der Tufer und Jesus,
St 63, Neukirchen-Vluyn, 1972.; H. MERKLEIN, Die Umkehrpredigt bei Johannes dem Tufer
Und Jesus von Nazaret, BZ 25 (1981.), 29-46; G. LINDESKOG, Johannes der Tufer, ASTI 12,
(1983.), 55-83; W. SCHENK, Gefangenschaft und Tod des Tufers, NTS 29, (1983.), 453-483; J.
ERNST, Johannes der Tufer, BZNW 53, Berlin, 1989).

2. ISUS

Gdje se nalazi Isus? Spada li on u potpunosti u povijest idovske religije ili

pripada Crkvi koja je po njemu nazvana Crkvom Isusa Krista? Je li uope dopustivo pravljenje takva otra reza? Ili bi trebalo navjetanja razdvojiti - kao to je
to, na primjer, uinio Bultmann32 - te navjetanje povijesnoga Isusa iz Nazareta
dodijeliti idovstvu, a navjetanje koje ima njega za sadraj, kerigme prazajednice, staviti na drugu stranu? U znatnim dijelovima prakranstva, koji stoje iza
evanelja, svakako je obuhvaeno Isusovo navjetanje koje se dalje usmeno prenosilo, iako je bilo usmjereno na poruku kria i uskrsnua.
Nae sredinje pitanje jest Crkva. Crkva Isusa Krista kao zajednica vjernika
koji vjeruju u njega zacijelo je mogua tek poslije uskrsnua. No bila bi uistinu
banalnost tvrditi da Crkve bez njega, bez povijesnoga Isusa, ne bi nikada bilo.
Ipak je bitna novost dola na ovaj svijet ve samom njegovom pojavom i njegovim navjetanjem, a ne tek njegovim kriem i uskrsnuem. Ta novost mogla se
31
32

Usp. ERNST, Johannes der Tufer, 216.

BULTMANN, Theologie, 1 s, definira to tako da navjetanje Isusovo ubraja u pretpostavke teologije NZ. Poznata je njegova suzdranost u odnosu na povijesnoga Isusa, te da postavljanje
pitanja njemu dri teoloki nevanim. Usp. BULTMANN, Jesus, 16. Alije poznata i kritika
koja se u njegovoj vlastitoj koli okomila na takvo stajalite (E. KSEMANN, . Fuchs).

120

4
: 17.1-9: ,

, , -
2003, 111-139; , , 170-174; FRANCE, Matej, 267-270.

 , ,


(1) , !
(), !
! ( )!
? ?
, (),
,
() ,
, ()
.
. , "
" (. 48, 22).
. ,
. , (. 3,
20).
(2) ( )!
!
, ,
. () ,
,
(),
, , " " (2 . 33, 23)
, () (2 .33, 2223).
, ,
, : " " (1 . 10, 4),
.
() (),
, : " , " (. 16, 16),
( ) ()
: (2 . 3, 14),
(5 . 18, 15), : ,
, () ,
, . ( )
( ) .
, , , " . ;
() ; () " (. 46/47, 67).

 , , . " ,
", (. 12, 11).
(1 . 2, 10): ()
, .

, . , ,
(. 1, 14), .
O , ! , ,
.
() , ?
: (),
,

. , ,
(perihoriseos)
. () (. ), (.
).
(3) : ( ) ,
, ( ) .
, , (.
17, 5). ,
,
: , : "
" (. 88/89, 1213).
, , , ,
, (), ,
,
;
, ; . ,
, (),
(. 3, 1,5,1317).
, ,
,
. ,
. ()
(.
14, 9), , ,
(2 . 2, 11).
() , (. . 9,
31) . () ,
, (), :

 . " "
: " !" (. 2, 9: . 88/89, 1213; . 17, 5).
, ().
, .
, ! , ! ,
! , ! ,
! ,
, ! , ! ,
! . ,
(. ), ()!
, ,
, ; , ().
(4) (2
. 19, 1618),
"" (2 . 333)
, . ,
, , ,
,
(. 2, 67),
, .
,
, ,
(1 . 1, 26 2,
78),
, () (. 2, 14),
. , ,
(. ), , ,
. () (.
17, 2),
. () (. 17, 5), ()
, , .
(. 17, 5), ().
: , ( 1 . 10, 12).

.
(5) , , ()
() , ,
(. ) , (),
, .
, , , ,
, (. 13, 1617).

, , ,
, ().
,
(), ,
,
(2 . 4, 1012).
(6) ,
; , : "
" (2 . 24, 2)
(); (. 9, 2025);
, ,
, : " ?" (. 16,
13).
, ,
( ) .
, ,
(. 16, 14). ,

. ( ) :
" , : ,
, " (. 14, 12).
(),
, , ?
,
(),
. .
? " ?" ,
, : " , " (.16, 1516).
, ! , ! , ! ,
! , ! " ,
, " ( . 16, 17) , ,
, .
, , , ,
(. 11, 27; 1 . 2, 10).
, ,
() . , , ,
, ( ) (. 16, 18).
( ) .
. (2 . 3, 8). ()
() , () .
,

 , , . ,
, : "
", (. 32/33,6).
, , .
, ,
(), (),
(. 16, 16 19).
, ! , ,
, () , ()
, , , , (),
() , .
(7)
(), (1 . 1, 24; . 2,3),
: "
" (. 16, 28). () :
" ", ()
: " ,
?" () ,
(. 21, 2223). ,
( ) , ,
.
", , ", (). "", ?
? , , (
)? ?
, () ? ?
, , . ,
. , .
, .
, ] : ,
. " , (), ,
" (. 26, 10). , (), ,
.
, , ()
().
, , () , ( )
" " (2 . 13, 1). ()
, . ()
( ),
. ] ,
, ;

.
(8) " ", (17, 1; 9, 2),

 ( 9, 28): " ".

. ,
, ,
(. 10, 20). ", , ,
" (. 14, 26). , , " "
, (), ( ) ;
(), .
.
. :
, , , .
. ,
( ( ) .
, , .
(): " , " (. 5, 48).
.
, , ,
(. 11, 2): " " ,
" " ().
, , () ().
():
.
() .
(9) ( )?
, , :
() .
. (. . 12, 2)
(. 10, 39).
, , ( )
(), : " , , " (. 1,
1), (. 3, 17).
(10) ?
. (;) ,
(. 3, 4). ,
, () , , () ,
, ,
(1 . 3, 1 3).
, , , ,
, () ( =
). , (8^[;)
, ,

, , ,
; , ,
. ,
, ,
. , , " ",
(. 17, 21).
, . ,

( ), .
() ?
? , , ()
, ()
; () ,
; () ,
;
( ) ()
, ( ). ()
, . ,
(. " " 1 . 3, 5) ,
().
, .
, ,
.
(11) , :
" : , , " (. 88/89, 26).
() ;
, ,
() (),
. (): " " (. 88/89, 27).
" " (. 8, 29)
(. 2, 14), , ,
,
. (. 1, 14),
, , ( )
, () .
(12) , , , () (),
" " (. 17, 2).
() . ,
, , ,
. , , ,
, .
() ,

 , ,
.
, ,
,
, ()
(),
, ( ) . , ,
, ,
,
. " ". ,
, , .
(13) " " (. 17, 2), ()
, ,
, (1 . 1, 3 16).
, ,
, (haraktir tis ipostaseos) (. 1, 3).
.
, ? ()?
()?
?
? , (),
,
, ,

, : () , ()
() ,
, , :
" " (.
) , , ,
.
, ()
, . ,
.
, ; (.
) , (. )
().
, .
, , ,
. , ,
? (), ,
, .

" " (. 17, 2). ()

, ()

,
, , .
(14) , ,
, (. 3, 13),
, ( ),
()
( . 17, 3). (),
,
( ) .
, .
.
()
,
,
,
, ,
,
( )
, ,
, (1 . 9, 26),
, ,
(. 6, 12), , ,
,
, ()
. .
(15) , , : , ,
: " (. ) " (5
. 6, 4). , :
(. 17, 56).
. , ,
( 5 . 28, 66; . 19, 37; .. 5, 30) .
, :
(2 . 19, 12). " " ,
(. 1, 18). , . "
" (. 76, 10). " , , "
(1 . 2, 9). " ", , " " (1 . 4, 17),
.
(16) , , ,
: " " (. 17, 4)? ( ),

 ? , , , ,
, ; , ,
. ,
; , ,
(. . 17, 28) ?
, , ,
. .
?
. (1 . 5, 4). , ,
? () .
, " ",
(. 3, 1), ,
,
, ().
() ,
. , , (),
() , ,
, ,
, , ,
, .
, . (), ,
. .
, . () ,
, , (
) , , ()
.
() , ()
. " ", (. 9, 33).
() : " . , " (. 9, 6).
() " " (. 17, 5)

.
(17) () (2 . 20, 21),
(), : "
" (. 10, 1).
(2 . 3, 7), "
, , " (2 . 3, 18).
() , . "
" (. 1, 26) , .
( ), .
, (. 1,

45). () , .
. () ,
, , ,
, .
(18) " , : , ,
" (. 9, 35; . 17, 5). (), : "
, , ,
, (sinanastrefomenos 3,
38), , , ,
, ,
, . : ,
(. ), . :
. : ();
, .
?
" ". ( = )
(. 1, 14; . 1, 59);
:
(. 1, 10).
, ,

" " (1 . 15, 28).
" ", , (. 1, 3),
, , , "
" (. 1, 24) " " (. 32/33, 6),
(). " ". ,
(. 9, 48), , . ,
(. 6,56 17, 21).
, (. 5. 23). "
", " " (. 6. 68).
( ) , () . (19) ?
() , ,
(), , .
, : () ()
, (),
. () .
, , .
(20) , ,
: " " , , ( 3,
38), " , "!

, , () : " !
, ! ,
! , !
, () , : , ; , ,
, . ! ,
! , ; ,
! , ,
, ! ,
! , ! () ,
,
" (. 5 7 ).
,
, , ( )
(2 . 5, 28), (
) , (. 13, 43), ,
,
(1 . 1,7;
2, 13), , , . .

, , ,
, , .

1. , .

: " ".[1]
, , ,
. , , ,
; , , ,
.[2]
,[3] ,
.

1-2. . ,
, .

" "[4]
, (). " ",
, "", , ,
, .
, - ,
, . ,
, ,
.[5]
,
.
.

3. , .

154

 ? " ", ,
. ?
, .
,[6] () . ,
,
,
. ,

.
? ,
.
. : "
";[7] , : "
",[8]
. ,
; ,
, ,
.

4. : , ;
: , ,
.

, , : "
( ) ;
, .
, .
." " , ,
." ,
,
. , : " -
?"

5. , , , ,
: , ; .

155

" ,
, ,
, ." ,
, , .
. " "
. : " ,
."

6-8. .
: . ,
, .

,
. ( ).[9] ""
.
, . ,
, ,
().

9. :
, .

)
. ()
.
,
. , , ,
: " ", , "" . , " "
, ,
. ,
. ,
" ", .
" ",
,
.

156

 , , ?"
, , . "
-,
?"

27. ,
, ; ;
.

" ", , "

, ,
."
. , () ,
-. ,
, ,
. , ,
.
"" -
. , ,
. , ,
"" - ( ) :
; .
,
, ,
"" . ""
, ,
.

:
1. . 9:28

160

2. " ,
, ?
. , : " ,
, ?" ,
, . , ,
, ,

. , ,
,
, , ,
,
, : " ,
." (. 20, 29) , : ,
, : ,
:" (. 18.16) :
, , :
. ..." Ex collatione codd. Venet. S. Marci
3. . 20:22
4. (, , )
, ( 5.)
,
, . 6.
7. .
5. . 14. , "
". ,
.

.
,
" " 14.

" ." (1 . 3, 2)
6. ,
. (. 4. . 2:11)
7. . 26:1
8. 3.. 17:17-24
9. . 9:32
10. 27:1
11.
( 3, 8).
: . (. 74, 13-14) (. 27,1).

.
" ...
", (. 27,1).

161

5
: 26.17-30: , , 264-269; . ,
, (2003), 51-68; . . ,
, , 2002, 5-32.

14-16. ,
, : ?
. .

,
. : " ",
. ""
, , .[9]
, , .[10] "
[11] ", ,
,
. "( ) ", .
,
.

17-19. ,
: ? :
, : : ,
.
, .

" " "

". ,
, , ,
" ",[12]
, , ( ) .
: " ?",[13]
.
, .

.
. " "
,
. : " ", : "...
", .

237

20-22. ,
: ; .
: , ?

,
. , , ,
. , ,
.[14] ()
, .
,
,
(). , ,
,
.

23-25. :
. , , ;
;
. , , : , ?
: .

,
. : "
...", . , ,
. : " ,
." , [15]
, ,
.
,
. .[16]
T ( ) . ,
( )
,
.
, .
" ...",
.

238

26. , [17] ,
, : , ; .

: " ", ,
. ,
,
. ,
.[18]
. ,
().[19] ,
, ,
,[20] ,
, ,
( ). " ",
, . :
" ( )", " ".
() , () .
, ,
, .

27-28. : ;

.

,
. : " ", " ", ""
"". : ", ", : "
?" , ,
, .
, , ,
. , , : " ." ,
,
, . : " ",
.

29. -
.

239

 , ,
, , . , ,
,
.[21]
"", .
: " " ,
, ().
"", , .
"" ,
.

30. , .[22]

, , .
, ,
. , ()
.[23] , ,
,
.

31-32. : ;
: , .
.

,
, : "
." : , ,
." "" ,
, , , .
, ,
"" () .[24]
- .
, .

240


,
.
3. , 1, 10.
, (3,2) (18:13,24)
,
.
(25-26 ) (Ibid).
4. . 5 . 17:8-13
5. " . ,
, : " .
, ... , ....
,
() , ".
6. ,
. "
". , , ,
(. 2 . 30, 22-25).
.
.
, , ,
.
7. . 141:2
8. . 12:4-6
9. . . 10:3; . 6:16
10. ( ) (. .
15:25). "" " ".
11. 30 .
12. 2 . 12, 113,16; 23,15; 34,18-20,25; 3 . 23,4-14; 4 . 28,16-25; 5 . 16,1-8; .
. 4,19-23; 5,10-12; 2 . 30, 2.3.13.15.
. ,
.
"" (. pacach)

. () 14. .
,
.
,
() .
.
.

, .
. 14. 15.

248

, 15. 21. .
.
13. ,
,
.
14. . ,
, ,
, .
,
, "
" " ".

. 13,1.
, , .
14. ()
.
, ,
13. (
) ,
" ".
15. : " :
, ?
. (
) .
, . (),
() , .
,
", (Ibid, Homil. 81,1;
. 731). : " ,
.
() , ,
, ",
(Ibid, ad loc.). , ,
. ,
, ,
,
, ,
, (.
. 2,17).
16. , ,
,
.
,

, ,
. : "

249

 ,


.
,
" (Ibid., III, 18, 1073 ).
17.
,
9. .
,
,

(
).
.
18. : " ,
() , ". (Ibid).
, .
19. .
().
20. ,
.
.
, .
, -
. ,
. : "
, ..."
21. , .
22.
.
.
.
23. . 13:7; . 53:10
24. . , ,

. 2 . 11,10

, "
". . " ..."
: " ,
,
."
25. ,
, , . ""
".

250

,

.1
. :
. ,
, . , : , (,
).
A.
,
, , , ,
.
.
1. .
.
. , ,
. ? ;
. , ( 26 39).
:
, ;
( 31 54). , , , . .

Das ist mein Leib Joachim Jeremias, Jesus und seine Botschaft,
Stuttgart, 1981, 6175. .
1
: J. : die
Einsetzungsworte, : die Deuteworte.
, die Einsetzungsworte, (etwas wurde eingesetzt):
. : .
, die Deuteworte, , (auf etwas deuten) (etwas deuten): . ,
. .

. , , ,
, , , 18 598. , , 597,
. , ,
. , , : , ,
, ( !)
-, ,
. ,
(2 25 2729
= 52 3133). -, ,
, .
, .
2.
. , , : .
, ,
: , , ,
, ! ,
, ,
. ,
. .
. : (
) : , , ! : ! (1 10 16) , , , , :
1) , , , ,
, .
2) , , , .
3) , , , , , , , , , . , , .

,
.
,
. ; . , -

: , .
(1 4 5).
, () (),
. .2
3. : .3 , , ,
( 10 29).
. ( 10 25).
,
( 3 34). , , , (
11 25), , ( ) ( 10 24). . , , ( 6 41; 8 6; 14 2224).
.

.
. , , .4
, ,
, , ( 19 110). ,
,
( 2 16; 15 2; 19 7).
, , .
4. ( 8 29) a
. ,
,
( )
. , ,
, , j .
:
;
;
;

.
2

b. Berakot 43 b. Bar.
O. Hofius, Jesu Tischgemeinschaft mit den Sndern, Calwer Heft 86, Stuttgart 1967.
4
A. E. Cowley, Samaritan Liturgy, Oxford 1909, I 20, 28 7, M. Black, An
Aramaic Approach to the Gospels and Acts, Oxford 19673, 140.
3

5. ( 2 46; 6 1).
.
: . !
, .
, , ( , , ). , ,
( )
,5 , ,

. : .
. . :
! ? ,
,
.
.
. (
. .), , , , :
.
6.
,
. .

( 11 3). , ,
. ,
, ( : feiern = , . .)
( 2 1113).

( 2 1421). , ( 11 3; 2 12), ( 14 115) ,
. . , ,

(1 5 11 . 9. ; 2 3
14), .
:
( 14 15)?
5

. 1 . .

( 2 1521)? ( 14 16)?
, , ( 14
79)? : ( 14 11; 15 7)
( 15 7).

.
, , . . ,
.
. ( )6
,
:
1 11 2325


,

,

() :
,
;

22 1920

14 2224

26 2628

()
(-),
()
() :

;

()

(),
(), :
,
.

(),
,
: ,
;
.

6 51

, .

.
,
:

;
,
(),
.

.
,
:

,
.

()

( );
;
:


.

( )
:
;




.

1.
,
, (1 5 8; 16 8) 54. .
. , , 1 11
6

. 1 . .

, . (
) 1 11 2325.
:
( avpo,
) (1 11 23).
(. 1 15 3).
1 11 2325 .7
, : . : , , : , .
: , ,
. :

.
2325

2. ()
. . .
( ). , , (euvcaristh, saj,
) . , ,
. (
), ( ,
). . ,
, ,
, , .

, .
(,
). 14 2225 23 .8 ,
( ) . ,
.
7
8

J. Jeremias, Die Abendmahlworte Jesu, Gttingen, 19674, 98.

Ebenda, 165176.

3. ()
,
.
.
, . , , . , , ()
( : 1 5 26). ( 11 25 5
23; 6 14).
.
,
a . , , , ,
, . ,
. , . . ,
.
1 , ,
(= ) . , ,
, , , ,
. : . , ( ) !
( ). ,
.
4. ()
. .
, ,
, : .
(19) , , .
, , , , . :
5000 (,
),
(odex D) .
5-6. , , . , , .
. , , . -

, .
, 1. , .
. : ,
, . ( ?). ,
:
() , : .

. .
5. ()
6 51. . . (J. H. Bernard)
1928.
6 51 , . , , ,
. 6 51
: , ,
; : .
6 51 : , , , . ( 110. ) , 150155.
- . ,
; ,
(basar/bisra), .

, ,
()
. ,
: , . ,
:
1. .
2. , , ( ) ,
.
3. ; ,
, .
L

.
,
(49. ). , , , . , , , ,
, . : . ?
.

,
, . , ,
( , , ), . :
? ?
1. : , , ,
. , .
, ,
, . .
12 26 13 8
. : ?
: (psach) , (pasach, ) ( 12 26). : (13 8). ,
,
(), - . .
. ,
, (
)

.
. .
. , . , ,
,
. I (Rabban Gamaliel I), ( 22
L

10
3),

: ( )
, : ,
, .9 .
. , .
, ,
.

, .
, .
6 15
.

,
: , ,
( ) .
2. :
? , , . . : , . ,
. , , :
. , () . 24 8, :
, , : .


. .
. 1 5 7 ,
, :
;
. :
.10 ,
, : ,
.
, , ,
. ,
. : , :
9

Mischna, Traktat Passafest 10, 5.

1 5 7 : 1 1 19; 5 6; 9 12;
12 11; 19 36 . 1 29, 36.

10

11

, : . ,
. ,
. ,
,
,
. ,
: , , ,
. , ,
, .
, , , ,
, , . , , :
, ,
, . , , .
, ;
,
, .
, .
( 53). 53 (, . ) . .
,
,
, . 53 .
3. , .
. ?
, . , ,
. , , , ,
. ,
. ,
.
, .
()
. .
, () .11
: 11

, 22 21.

12

. , , ( , . .). , .

,
, , ,
.

6
: 27.1-56: ,

, , 2004, 95-110; , , 279-292;

FRANCE, Matej, 365-414.

, ,

.
, ;
. , ,
, ,
. ,
. ,
, , ;
, .
; , :
(. 10, 11). ,
. :
, ,
, (1. . 5, 78) , , ,
; , .
, .
?
.
, .
, .
. :
, ,
(. 5, 1), (.
8, 3). , ! :
.
(. 9, 28).
, .
, ?
, , ,
?
(. 12) .
1

 , ?
, ,
,
, .
,
. , ,
, , ,
, .
,
,
, ,
, , ,
.
, : , , ,
(1. . 2 , 8 ).
,
,
, ,
, .
?
,
. .
. , , ,
. ;
,
: ( 23, 43).
? , ?
.
, ,
, ,
. , ,
, , , ,
, ,
. ,

: .
, .
,
.
, , ,
.
,
,
2

 .
, , ,
,
.
, , ,
,
, .
, , ,
?
? .
, .
( !),
.
,
, , ,
, , ,

, : , , (. 23, 42).
,
,
.
,
, ,
, : (. 4, 19), ,
: ,
, ,
(. 19, 28), ,
, ,
, ,
,
, ,
, ,
: (. 12) .
, ,
,
.
. , .
. ,
, , .
. .
: . :
? (, 26, 16-17) :
? (. 26, 15)
. ,
3

 . . ,
: ,
?
, (. 23,
40-41).
, ?
? ,
?
,
, : ?
: ,
. ,
.
,
, ,
, , ,
.
, . ,
,
, :
, ,
.
? ?
.
, : ,
?
: ?
. .
? , ,
, , ,
, , .
.
, :
, : (. 7, 1).
?
.
. . .
, ,
, : ,
(. 23, 41).

 ?
: , , (. 43,
26). , , :
, ;
, : , ,
(. 23, 41-42). : , ,
,
.
, ? , ;

.
?
? ? .
.
, , . ,
, . :
. . (. 10, 11)
?
? ,
.
?
.
, .
. . , ,
: , . , (. 24, 26),
.
, , ,
. , , ,
. ,
, .
, ,
; . , :
, (. 24, 27).

.
,
, .
. : .
. ? ,
(. 24, 29).
. : , .
(. 24, 29-30).
5

 .
, ,
. ,
; ,
,
.
.
.
, ?
.

, ?

, , , ,
, ;
, , ,
.
?
,
. ,
: (. 24, 30)
.
, .
(. 12, 10).
:
; ,
(. 20, 7), (. 24, 39);
, .
. . , , (. 27, 40
41). : .
.
. ,
; ,
, . : , ;
, :
, .
?
, .
, ; ,
6

 , .
,
: ,
(.. 21, 20).
.
. ,
( !),
,
, , ,
.
,
.
, , ?
, . , :
; (. 11, 29),
: , (1. . 11, 1).
, , ,
. , ,
,
, ,
, : ,
(.. 7, 60).
? ? :
! ( ) , : ,
. ,
, ,
: ! .
, ,
. . :
, ,
, , (2. . 11,
24 25). ?
, (. 9,3).
, , ?

,
, ; .

. ,
, (2. . 32, 32).
7

 . ,
. , ,

, (
), ,
, ? , ,
, (2. . 24, 17).
?
,
?
,
: , (1. . 8, 7).
, ?
(1. . 12, 23).
.
!
: , ,
: ; :
; :
, , ;
: , , ;
: .
, ,
, ,
, .
, ! , ,
, . ,
, ,
. : , ?
? (. 5, 46). ,
; ,

(. 5, 45).
, :

, .

1-2. ,
. ,
, .

,
,
. , ,[1]
, , , .
, ,
. [2]

3-5. , , , ,
:
. : ?
. , , .

, ,[3] .
, .
, ,
. ,
, ,
, ,
. ,
, , . (
) -
. , ,
, .
.
.[4]
, , " ",
. [5]

252

6-10. , :
, . ,
.
. :[6]
, ,
; , .

"" ,
. , .
, , " ",
.
.
, , ,
. " ", .
,
.

11-14. , :
? : .
. :
. ,
.

,
.
, : " ", . , ,
, - " ."
: " ", : "
, ." , , ,
. ,
,
. , ,
,

.

15-18.
. .

253

, : ?
? .

,
. : "
?"
. , ,
,
, : "
, ."
,
? ,
,
. ,
.
. ""[7] " ", "" , "" . ,
, - , .
, , ,
.

19-26. , :
, .
,
. :
? : . :
? : ! :
? : !
, ,
: ;
. : !
, , .

, ! , .
, ,[8]
, ,
. ,
. ,
, . , , ?
, .
,

254

 . , .
,
, , : "
?", . ,
, .[9] , : "
", ,
.[10] ,[11]
, .
, .

. , ,
, .[12]
, .
, , ,
, .
: "
."

27-30.
. .
, ;
: , !
.

: " ."[13]
, .
,
. , ,
" ." , :
; ; ; ,
, . , ,
,
.
" " , , ,
. " "
. ,
. "" ,
, : " , ."[14]
,
.[15]

255

31-32. , ,
.
.

,
. .
, ,
. "". ,
().
,[16] ()
.

33-37. , : ,
, .
.
. :
.

" ", , ,
. ,
.[17]
,
.[18] , , .[19]
, ,
, . ,
[20]. ,

: ,
; , ,[21] , ,
. ,
, .
, .
"",[22] "". , ,
, .
( ).
, , ,
. ,
,

256

" , , , "
". [23]

38-44. ,
.
: , ;
, . ,
, :
. , ,
. , , ;
: .
.

, ,[24]
.
: ,
. ,
, : " , ."[25]
, " ", ,
, . : " ,
",
. , , ,
,
, , .

45-49. .
, : , ,
? : , , ?
: .
, , , .
: .

-
,
, .
,
.[26] .[27]
,[28]

257

 ,
(). , ,
. ,
, ,[29]
,
. ()
. : " ?",[30]
, ,
. ,
, : " ?",
.
, .[31]
: " , ,
?" ,
: " ?" : " ,
, ?" ,
, ,
. , , ,
. ,
. : ",
." : " ,
."

50-53. , . ,
, ; ,
; ,
;
.

:
" ",[32] .
: ", ".[33]
, . "".
, . ,
,
, .
. ,
.

.[34] (
) , (

258

) , ,
. .

, ,
,
.[35]
. ,
, "", .
, .
, ,

.[36] ,
. "", , -
, ,
" ",
. ,
,
, .
,
,
. , ,
.
.
, .

54-56. ,
, : .

, ,
, .

, .
. .[37]

, ( ),
.[38]
. ", " , ,
.
"" , "" ,

259

. - .
.

57-61. [39] [40] ,

.
. .
.
;[41] .
, .

, ,
.
. ,
. ,
, .
. ,

. , , .
" ", ,
" ", ,
, . .
: " , ,
."[42]
.[43] ,
.

62-66.
: , :
.
, :
; . :
(), .
.

""
. ,
,
. ,

260

 . , ,
,
.
, .
,
: " ,
."[44] : "
."
, .
. ""
, ,
. ""
,
.

:
1. (Pontius Pilatus) ()
. 26. 36. . .
.
,
. (.
, .)
, ,
. (. 2, 2).
,
.

. (. . 13, 1-2).
,
.
().
.
,

261

,
.
2. ,
jus gladii ( ) jus vitae necisque (
).
3. ,
. .
, ,
.
- .
4. " , ,
.
, .

.
, .

,
.
." Ex collatione codd. Venet. S. Marci
5. . 1:18.
.
,

.
6. , 11, 12.13.
.
, , ,
. .
,
. .
7. " ". "",
," : " ", : "
", , .",
Ibid.
8. , 27.
.
9. .. 21:31-33
10. : ,
, .
2.000 . ,
(. 3 . 20, 2; 5 . 22, 24).
.
.
,
.

262

 ,
.
. ,
()
.
,
. , ,
. , ,
(5 . 21, 22-23).
11. 5 . 21:6; . 26:6;
73:13
12. : "
, ,
,
,
.
, ,
: ' , (..
21-20)?' , ,
", (Ibid, Homil.86)
13. . 38:9
14. . 118:16
15. " , .
. , ,
. , , ()
. , ,
..." ( , ).
16.
, ,
.
17. 1 . 15:22
18. . . 15:23.
. .
Commiphora myrrha, , .
19. . 19:29 ( , ).
20. ,
.
21. . . 99:5; . 132:7
22. . 19:19
23. " ", , "
,
.
, , .

,
", Ibid.

263

24. .
, (23, 39 )
. . ,
, , , , ,
,
, ,
. (. 23:42).
25. . . 23:42
26. , , 14. 15. .
27. (. 8, 9.10).

.
,
. ,
""
,
.
28. 2 . 10:22
29. 12 , . .
30. . 21:1
31.
, -
" " (. 8, 3).
, - ,
, .

(. . : Quaestiones ad
Thalassium (21), PG, t.90, 312-13).
32. . . 10:17-18
33. . 23:46
34. , ,
.
, (. 2 .
26, 31-33). ,
.
35. 2 . 3:14-16
36. . . 24:7; 28:2; . 2:10; . 1:1; 3 . 19:11; . 29:6; . 23:19 .
37. , 16.
.
38. ,
, ,
.
.
39. . " ". ,
, , .
" " 9. . 3 .

264

7
: 2021: , 1. , , 37-41;
, 23. '',
, , 2005, 193-199; MORRIS, Ivan, 604-642; .
, , 3-4 (1992), 209-237:217-221.

23.

(. 21, 1-14);
,

1. " " - .

- "" , . ,
,
"".
,
, "", ,
, , .
.
, .
: , (. 24; 2829). , ,
;
. ,
, , . , ,
, .
, : , ?
, : (. 21;
15).
2. ,
? , ,
, ,
,
, .
,
. , , , , ,
, , - .
3. , , ,
, , ,
.
, ,
,

144

 . ,
,
, , , ,
, ,
,
, .
4. ,

,
,
"".
, ,
, "", .
5. ,
"",
,
. , ,
, .
, , . ,
, ,
, .
6. : ! , , ,
! , : ,
! ,
. : , :
. -
.
, ,
, .
7. , ,
,
,
,
. , , ,
: ; , ,
, , () , , , .
,
(). ,
,
, . , ,
, , ,
. , ,

145

 . , ,
,
: " - ".
8. - -
, . , .
. , ,
, ,
. , , , "
", ""
(
). , ,
, , ,
, .
: -,
,
.
9. - - ,
; .

, , ,
.
.
, : , .
, , , ,
- ,
. , ,
. ()
153 - () -
.
10.
.

( ).

.
, :
. ,
. , ,
. , ,
, ,

146

 . ,
().
11. , , , , .
:
(. 28; 20). ,
.
, ()
, ,
,
.
,
, .

, :
(), ; ,
(. 26; 3).
12. , , ,
, () ,
. , , , ,
. ,
, ,
, , , ,
,
. , ,
. , ,
() , , ,
. ( )
- , ; - ,
, ,
. ,
. ,
, ;
: , (. 5; 16).
13. , (. )
, .
. ,
, -
,
, ,
: ,
.
, , , ,
(. 6; 11-12).

147

 ,
.
14. ,
, ,

. , ,
, ,
,
. ,

. ,
, ,
: ,
, .
15. ,
.

,
, :
, , ,
(. 90;6),
,
, (. ) :
, , (. 15; 8).
, , , ,
, , , , ,
,
, ,
.
16.
, . .

148



)
1.
,

[2],
.
(
// ,
,
).[3]
,
, , ,
.
, ,
, ,
.
,

,je ,
,
.[4] ,
, ,
,
, .
,

, . ,
, ,
, ,
.

.
.
;
. , ,
.

.

.
, , ,
, ,
1

 ( ,
),
.
, , , : ,
,
.
. ,

,

, .
, , (

,
.
.
, ,
,
.
, .
, , ,
,
, , 5. 6. ,
:
.
2.

.
4. 5. , , ,
, ,
,
.

,
.
15. , ,
"
, , .

, , , ,
,
2

 . 11. 12. ,
,
,
, ,
, ,
. ,
, ,
, , ,
.


, . , 1260. .
, ,
, ,
. , , ,
,
.
, - 14. 15.
,
,
.
,
, ,
.
;
, ,
, ,

, . ,
. ,

, , ,

. , ,

,

.
15. 16. ,
, ,
, ,
-
, ,
.
, ,
, ,
, .
3


. ,
,
.
,
. , , ,

,
, .
3.

:
.
, , ,
. ,
,
; , ,
,
.

( ) ,

. , ,
,
,
, , ,
.
, ,
- .

.
, , ,
.
, . ,
- ,
, , ,
. , ,

,
.

. ,
. , ,
.
, , , .
,
4

, ,
.
,
, .


, , ? ??",
, , .
,
. ,
, .

. ,
. ,
, , ,
.

.
,
. ,
, ,
. ,
.
. , ,
, ,
. ,
, ,
. , ,
,
. , , ,
,
.
, ,
,

; ;
, , [5]

, .
,
( ,
, ),
,
, , ,
- .

5

 ,
,
.
,

. , ,
,
. . ,
,
, . ,
, ,
- .

, ,
,
, . ,
,
,

. , ,
,

.
"",
,
, , "
(), ,
,
. , ,
,

.
,

. ,
,

, .
: )
,
)
,
,
.

 ,
, .
,
.
.

, ,
. , ,

, ,
, ,
, . ,

, ,
, ,
. , ,

, ",

.
)
1. " : " "
,
, . ,
,
. ,
,
,
. " "
( 16. 12) .
,, " ,""
, ,
.
(2, 6-11), ,
, , "
... , ,
, ,
".

, ,
" ", "",
"" ""; ,

.
, VII .
7

 :
,
, ,
. .

.
,
. ,
,
,
.
, , " ",
. " ",
,
.
. , "
" (. 20, 14), " ",
"", ,
,
( ). " ",
. (16, 12)
" " " ". (24, 16)
" ",
, ,
. (21, 4) " ,
". " () "
" ". , ", ", "
: ?, " (. 21, 12).
2. " "[6]
,
: "
; ;
" (. 24,35). , , , ,

.
[7]

. (
" " , 24, 1)
,
. ,
" "

" ".

 ,
, ,
, .
. ,
,
, , , ,
. ,
, ,
, ,
, , ,
",
. , ,
; ,

.
. ,

,

.
,
-
.
" (. 20, 19). , , .
, ,
,
, " ( )
" (. 24, 43), .
,
, " ". ""
,
.
. " ...
" (. 2, 11),
() , ,
status. T
, ,
" " (. 28, 18),
,
. (
; - . 16, 16).
""
(" :
, ; ;
; ") (.
16, 17). ""
, , ,
, .
9


. ,

, , , .
,
. , ,

( , ,
.)
. , ,
.
. ,
,

.
, , ,
, ,
, .
,
, ,
.
,
. ,

.
,
, ,
, "
".[8]
"
", " " (. /4, 14),
.[9]
, ,
, , ,
,
. ,
.
, ,
, .
, ,
.[10]
3. : [11]
.
.

10


.
,
( , ,
), , ,

.
, ,
,
. (

,
, ,
),
.

(
,
, ),
, "
", "
".

,
,
.
,
,
(, , ,
).

: .
, .
, (,
) , , , ,
,
(, ).
, .
4.

.
,
, .

11

 . ,
, .
,
.

,
,

. :
) ,
)
,
.

" () ";
; , ,
", ".


. " " (
) . : )
, )
. , , ,
. [12]
) , , )
()
.
, ,
.

, .

,
; :
, , . , ,
, .
.
,
.
5.

. ,
. , ,
12


,
i
,
. , ,
, .
" ".
,
, .
,

, -, .
, , , ,
,
.
, , ,
. , ,

,
, .
, VII -
.[13]
()
.
, ,
,
- - .

.
e .
(
()), "
. ,
" ,
. ""
" ()",

, .
, ,
, ,
.
, ,
;
; ;

, ;
13

 ,
.
,
,
. ,
,
.

,
, . ,
,
.
, ,
,
, .
, ,
. , ,
, , ,
, , ,
.
,
.
, , ,
,
, ,
, , .
,

()
() . ,
,

.
,
.



, , .
)
-
1.
14


:
, ,
.

,

, .

,
,
, .
,
; XV , ,
, ,


, , ,
.
14. .

,
, .


.
,
, , ,
,
,

,
. ,

""
.

, .
,
. (
),
. :
;
;
. ;
15

 , ,
.
.
,
, ,
, ,
,
,
.


, . , ,
, ,
.
.
2.

,
.
.
, ( .
-, 1 : 8,
13. 14. ).
, , ,
, .
, , ,
, .
, , ,
.
, .
.
.
, , ,
;
,
,
.
,
. , ,
.
3.
16

 ,
.
,
:
, , ,
,
. , ,
: , , , .
, ,
.

. ( 14. ,

, 11. 12. .)

,
.
.
4.
,
, ,
.
.

.
:
) , ,
,
.
)
,
"".
,
("", ) . , ,
"" ( "
"),
. ,
( , ,
, .), .
) ,
, ,
( )
17

 . ;
.
.
,
,
, ;
,
)
, , , "".

,
.
,
. (
)

, , , , .

.
,
, .
,

.

. , ,

, , ",

. ,

,
.
,
.
, ,
.
,
. ,



. ,
.
, ,
,
18

 .
.
,
-
. ,
,
, ,
.

, , ,
".
,
.
,
... "" ( ),
.

,
( ), , ,
.
,

. ,
,
, , ,

.
.
. ,
.


,
. . ,
, ,
.

. ( )
, " "
,
.

( ),
,
. ,
19

 , - . ,
,
( ),
, ,
.
. ,
, ,

, ,

. , .
,
,
, .
, , ,
,

.
, , , ,
, .
,
? .
.,
( " ") ?

.
,
( , , ,
), (
,
).
, ,
, .
.
.
,
. , , , ,
, .

. ,
. .
, ., . , ,

,
(
, ,
20

 ).
,
. , , ,
13. , , .

,
. ,

,[14] "" .
.
)
,
,
.
.
:
. , ,
,
.
, ,
, ()
. [15] , ,
, , ,
.
,
.
,
. ,
,
" ",
,
.
-

. ,


. ,
,
. ,
,
. ,
, ,
,
.
21

 : )
, )
,)
)

.

.
,
- -
, , .
:
[1] Sinaksi, br. 24..1987.str.. 7-39
[2] Walters , " ,
: ", 20. 1988, 80 ,
, , 1989.
[3] " " 1987, "
,
, ".
, ,
, .
[4] ., ( ),
"Zigos",62,1983.
[5] ,
,
.
"
", "Sinaksi" ,?.8.1983.
[6]
() " ", 1965; "
".
"Deplacementdelaperspectiveeshatologique" LaChretieneenDebat, Cerf. 1984.
,
"Veriteetcommunion"LetreEcclesial, Paris 1981.
[7]" ...... ... ... " (.
16,9-12); " "(.16,13); " " (. 16,14); "
"(.28,17).
[8] , ,
,
, : "
,
... (=) ... ... ()
(=, ) , (= ) ...,

22

, , () ...
... ... , , ...
, " (. 2,22-36). .3,13; 3,16; 4,10; 4,28;
5,31; 13,30; , . 17,32; ,
4,25; 6,4; 8,11;10,9; 6,14; 15,15; 4,14; 1,1;
1,20; 2,6; 2,9; 2,13; 1,10; 13,20; .
[9]: 1 " () ( ) ,
" (6,14). : 2 4,14; 2,6 .
[10] : , .
,

. ,
, .
, , , ) ,
) , ) ,
.
[11] , ,
,
. , "",
, .
, ,
.
[12] ,
: ,
. ,
.
[13] 7 VII : "... ,
,
, , , ...".
[14] "", , "
( ), Hristos - arhi ke telos 1983.
[15] Zizioulas J., "Implications ecclesiologiques de
deux types de pneumatologie", Communio Sanctorum, Geneve 1982.

23

8
: 2.1-11: MORRIS,

Ivan, 148-155;
, , (2003), 179-191.

, (). , () . 1 , .
, . .
. .
: ( 104 15).
: Oi=noj, w= fi,le pai/, kai. avla,qea (= , ,
) (Diehl II 66). .
(in vino veritas). :
, , ( 5 18).2
. . . .
(. 6) .
, ( 10 10) ,
. .
,
. .3
. .
. , , (6 121) (1819). . .
( . 7 538 11;21 .). . ,4 .5

. 1996. .
1
, , , 1977, 98.
2
, , , .
: , , ,
, , ; ,
. , , , 1986, 179180.
3
, , , 1989, 34.
4
.
.
5
, ibid., 35.

( 11),
(1 49). ,
. , , (1 11).
(2 111)
6
1) , .
1. (. 1 29 1 43
th/ evpau,rion). . ,
( ). 1. . , (evn avrch,).7 , . , ,
, .8
(. ,
.), .
.9 ( ,
) kanw,n.
, .
.10
( ). . . , . ( 1
27; 2 19; 1 14 .). , , . tou/ Swth/roj h` mh,thr.11
. . ,
6 42: , , (oi;damen)
? , , : ? ,
. 12
, , .
2) .
.
, . , 6
H KAINH DIAQHKH, ADELFOTHS QEOLOGWN O SOTHR, AQHNAI, 1980. NOVUM TESTAMENTUM LATINE, SECUNDUM EDITIONEM SANCT HIERONYMI, OXONH, LONDON.
7
, , , 1988, 117.
8
: , , , 1992, 84..
9
: 4 46 21 2.
10
. , , , 1986, 22.
11
, IN JOANNIS EVANGELIUM LIB. II, J. P. MIGNE, ELLHNIKH PATROLOGIA, (PATROLOGIA GRAECA), AQHNAI, 1993, 224.
12
Ibid., 224.

(. 14 711).
.13
, . . : ( 3 16). : ? ? ,
. , , ,
(2 5 17).14
. (maqhtai,) . , . , , , (
21 2). , . , , cibum fidei (. 11).
. ,
. .
, :
(7 5). . 12.

.15 1 25
2 7.
: ,
. .
3) , : .
. . ? . ,
. ? , . , . , ,

.16
.
: . . ( 2 19)
(. 2 4251).
.
4) : , ? !
-

13

, ibid., 32.
, ibid., 225.
15
, ibid., 156157.
16
Ibid., 149, 151.
14

. : (gu,nai).17
, ( 19 26).
( 20 15). . ,
(, ). , , . .18 .
.
, . . , (qaumatourgo,n).19
( ) (qaumatopoio,j)
. .
. 3 3135 ( ). , .
.
. ,
(17 11, 24 ) . . (tro,poj u`pa,rxewj)
. .20
( ).
, ( 2 34)
.21
5) : .
,
. .
, . :
, . , , .
. , , ( 7 2427).
;
17

, gunh, . (= ) ( SENEX, SENIS ). .

18
: , , , 1975, 409441; ( ) : , ,
II, , 1991.
19
. , ibid., 225.
20
: ,
, 1992. , , 34/1992.
21
: ( .
.) , , ,
, , . , ( . ,
, 275.).

: ( 6 10; 11 2). , .22

.
, , ,
, .
, . !
, . ;
; (. 4 18).
6) ,
, .
. . . 3034 , , 75 .23 , ( 2 5; 15 13).
,
.24
( )
( 7 14). ( 7 8;
15 9).
.25
.
7) : . .
26 ( ), . .
:
, .
. .27
. .
.
.
( IV ), . . : , .28
22

, . , . , .
, . , , , 1987.
23
, ibid., 153; , ibid., 23.
24
, , , 1992, 77.
25
, ibid.
26
.
( gemi,sate ),
, . grhgorei/te ( 13 37).
27
, ibid., 249.
28
, V, , 14/1993, 168169.

8) : . .
avntle,w (, ; ). ,
, .29
() .
.
. .
. ,
. .
9) , , , .

. , , . . : ? ?30
.
,
.31
.
woinos (). , .
. :
, . (1
=185-200 . . .), .
, . , , , .32
. . :
: . , , : .33
10) : , , .
.
:
1. ;
2. ;
3. .
29

, ibid., 154.
. , ibid., 228, . . ( 4 17): kai. kalou/ntoj ta.
mh. o;nta w`j o;nta.
31
, ibid., 154.
32
, , , , 1994, 5960.
33
, ibid., 236.
30

, .
, . . .
.
, . ,
( . 11).
(. 4 24). , .
. . :
(ski,a) , (eivkw,n)
, (avlh,qeia)
.34

,
,
.35
,
, .
. .
, : ,
, , (Clementine
Homilies).36
. .
,
. , , ,
,
:
, ,
(1 15 28).
, . (a`marti,a)
(kti,sij).
, ,
. ( 4 4; 1 10) , , ( 9 11).
. (13 14),
( 3 20), (1 7 31).

( 11 1416).
, : , ,
34

, , , 14/1993, 73.
, I, , 1993, 40.
36
, ibid., 146.
35

; , . , ,
. : .
, (. 5 39),
, : , , ( 26 29).

. ,
. : ?
. . . ; ( 28 20);
. , (1 11 26).
11) , , , .
.
:
, , . ; ( 9 12).37

. shmei/on.
du,namij . shmei/on, e;rgon
. shmei/on . shmai,nw (shmeio,w) , , , . Shmei/on , ,
. .
.38

37
38

. , ibid., 229.
pisteu,w pi,stij , ibid., 239.

9
: 5.1-18: MORRIS, Ivan, 392-422;

, , , 166-176.

10
: 1.21-28: .
, .
1,21-28, 2 (2008), 24-39.

11
: 5.1-10: , I VIII ,
, 162-200; FRANCE, Matej, 107-112.

I
, , , .
, : ,
( 5:13).
,
, , ?
()
, .
, , , .
, , ,
,
, , , ,
, ,
, ,
, ,
.
, :
(. 2; 3). , , ,
(. 35; 3). ,
(. 4; 23),
(. 8; 17). ,

, .
, .
, .
, , , .
, ,
, ,
, ,
, ? ,
. , , ,
,
. , , , ,
. , ,

, .
, ,
1

 .
, ,
, , .
, , ,
. , ,
.

. , ,
.
.
, .
.
.
. , , ,
, .
, , ,
, , ,
() , , , ,
; , , ,
, , , ,
. ,
, , , .
, ( ) (1. . 1; 27),

( ). , ,

, ,
,
. ,
() (. ),
, (. 4; 14), ,
, .

, , ,
,
, ,
: , .

? ,
, ,
. ,
?
: , .
, , ,
.
, (.
6; 19). , ,
. ,
2

 . ,
, , ,
: , .
,
, , , ,
,
, . ,
,

, , , ,
.
, ,
, . : .
, , ,
. , ,
,
. , ,
(1. . 6; 15),
, .
. , ,
, , . ?
, .
. :
, , (2. . 8; 9).
, , ,
,
, ,
, ,
().
. , ,
. ? ,

. ,
. ,
. ,
,
. ,
, ,
, , ,
, .

(. 2; 57).
? ,
?
. () .
. ,
. ,
, .
? ; ;
3

 ;
. , ,
.

,
, .
, . ,
, .
? ,
? , ,
. , , ? ,
, .
, , , !
,
. , ,
, (3. . 18; 7). ()
! ,
, ? , ,
,
? ( )
?
, , ,
,
, ,
, ? , ,
, ? ,
? , , .
?
, ,
? ,
? , .
? ? ?
, ?
, ? ?
, ? ,
? , ? , ,
, , , , ,
? , ( ) , ,
?
? ? ,
, ?
, .
? () ,
. .
.
, , .
, . ,
, ?
, ? ,
4

 () (),
. ,
. ,
.
, . , ,
,
. ,
,
.
, , , .
, .
, ,
, ,
, ,
?
, , ,
,
. , , ,
()? ,
,
,
. ,
.
, , ,
. : ,
(. 19; 21). . ,
. , , ,
(. 19; 27). ? ,
. , ?
, ,
,
, , , (. 1.
. 4; 17). ,
. , , .
. ,
.
, , , .
? : , ,
(. 111; 9). ,
.
. , , .
, .
, ,
,
! .

II
, ( 5:5).
, , ,
; , , , , , ,
. ,
, .
?
, . ,
,
, .
, ,
. ,
, , .
, ()
, ,
.
, ,
. ,
. , , ,
,
. , ,
,
. ,
.
.
,
() , , ,
, , ,
, ,
? ,
,
. ,
.
, ,
, .
, (1. . 2; 9).

. ,

, .
( ) ,
.
, :
(. 26; 13).
. ,
6

 , ,
,
, ,
, ,
.
,
(. . 47; 3), (. 96; 3), .
, .
, , ,
, ,
, , .
, ?
,
(1. . 4; 17).
, , .
: , . ?
? , ,
,
. , .
, , .
(. 3; 14),
: (1. . 9; 24).
, . .
,
.
? ; ,
.
, ,
, ;

() . , ,
, , (. 17; 37).
,
( 2; 8). ,
. , ,
? , , ,
,
,
, , (. 15; 1).
, :
, . ,
. ,
,
. , , ,
, . ,
.
. ,
,
7

 .
, . ,
.
.
, ,
: , . ,
, .
:
() , , ,
.
,
( ),
(
),
,
.
, .
, ,
. ,
.
, . ,
.
, . ,
, ? ,
, , .
, ,
. , , ,

.
,
. , , ,
. , ,
, .
, ,
.
, ,
, , . ,
, , . ,
,
, . ,
, , . ,
, ,
. ,
,
, ?
.
, , .
8

 , ,
. ,
. ,
, .
.
, ,
. ,
, ,
. ,
,
(). , ,
, , ,
, , .
, ,
, ,
.
,
, .
, (1. . 2; 2).
,
. ! .

III
, ( 5:4).
,
. ,
, ,
, , ,
, ,
(. . 12; 1).
. , , , , ?
, ,
,
, , .
,
, , , ,
, , x, ,
, ,

. , , ,
. , ,
,
,
.

 , ,
. , ,
(2. . 2; 10). ,
.
,
( ) .
, ,
. , ,
, (. 4; 19) ,
.
, ,
, ,
, ,
, , .
, ,
.

,
, . , ,
, ,
.
,
(. ), .
,
, .

, , .
,
, .
? ?
? ?
, ,
?
, ,
?
, ,
: , ? ,
(. 3; 19),
,
.
, ?
,
. ,
. , ,
, , ,
, ,
, ,
, , ,
10

 .
. ,
, ,
,
, . ,
, . ,
, ,
, .
, , , , ,
,
, ()
. .
. ,
, .
. ,
. , , ,
, ().

, . , ,
. , .
, , ,
,
.
, ; , , .

?
? ,
, ? ,
? ?
? , ?
, , , , ,
, , ?
?
, , , ,
, , ,
? , ()
, ?
(), ,
()?
,
(),
, , .
, ,
. , ()
, ()
. , , . ,
, : , ,
11

 , , ,
, ().
,
,
, , . ,
? ;
, ; , ;
;
;
, ;
,
. , , .
,
. , , , , , ,
, , , , , , ,

, , .
, ,
,
.
, ,
.
, , ,
, , .
.
( ?),
,
. , ,
. ,
() ,
. , ,
, , .
, , , ,
.
, . : ,
: .
(, , ),
.

,
. ,

,
, : , (. 119; 5). ,
, ,
, (. . 83).

12

 ,
, .
: ,
; , (. 16; 25).
, , .
, ,
, . ,
,
. , ,
, . , : ,
. ,
.
, ,
. ,
,
, :
? .
, ,
. ! .

IV
, ( 5:6).
, ,
, ,
. ,
. ,
,

, .
, ,
.
?
, , (. 83; 6).
, , , ,
: , . ,
,
. ,
, , .
, () , .
,
, . ,

, , : ,
; , .
, ,
, ,
13

. , ,
., .
.
, . .
,
. ,
,
.
, .
, ? , , ,
, .
. ,
, ,
. , ,
.
, , ,
, . ,
,
, ,
,
, .
, , ,
,
, ,
, ,
, .
, ,
, . ,
. ,
, , ,
. .

? , , ,
, () .
,
. , , , ,
, ,
, ,
?

, , ,
: , , ,
,
? , ,
, , ,
.
, , ? ,
, ,
: , .
14

 ,
,
,
. ,
, .
(. 4; 12), ,
,
. ,
(. 4; 2). , ,
. , ,
,
, :
(. 4; 3). ?
, ?
, ,
? ,
.
. ,
. ,
. , ,
, ?
,
.
, ,
. ,
, ?
? ?
, . ,
, . ,
? , ,
, ,
. ,
,
. , , ,
. , .

() ,
,
, , , ,
,
. , , , ,
.

?
, ,
. ,
.
, , ,
,
15

. , ()
. , ,
. ,
, . ,
,
, ,
, . , ,
,
. , ,
. ,
? , :
, (. 4; 24). ,
(1 . . 2; 4 ). ,
,
. , ?
, .
.
, , , ,
, .
,
. ,
. ,
,
.
, .
, .
, ,
, .
, .
?
, , ,
? ,
: .
, ,
, , .
: (. 42; 8), ,
(2. . 3; 15). :
(2. . 3; 14), : , (. 3; 12).
, ,
. , ,
, ().
, . ,
().
.
, , ,
, ,
, .
,
16

 . ,
. , .
, ,
. , ,
. ,
, .
, , , ,
. .
, , .
: , . ,
: , ,
, . , ,
, (. . 23; 27),
. ,
, .
, , ?
, , ?
, ?
? ()

, ?
, ,
. , ,
, , ,
, ,
.
? ()
. ,
, , ,
() , ()
. , , .
,
. ,
, .
, , , ,
, . , , ,
. , ,
,
, .
, , ,
, . ,
. , , ,
. .
, ,
. , ,
, . ,
( ) ,
,
17

 ,
.
,
, , ,
, , , (1. . 1; 30),
(. 6; 50) (. 4; 10).
, , ,
, : ;
(. 41; 2). ,
, :
, (. 16; 15). , ,
, ,
, ,
(. 3; 3).
. , , (33; 9),
, , , ,
: ,
(. 14; 21, 23), , .
, , ,
, . , ,
: (. 2; 20), , ,
(. 3; 13), : , ,
(. 3; 13, 12).
. ,
,
, ,
. , ,
, , , ,
,
.
, ,
, , .
! .

V
, ( 5:7).

. ,
. ,
, ,
.
,
, , .
, , ,
.
18

 , .
.
, ,
. , , ,
, ?
, ,
?
, , , ?
, ?
(, ),

, , , .
, , ,
. , ,
. ,
?
, , . ,
. , ,
, , :
, , ,
(). ,
, ,
, .
, . , ,
, .
,
, . ,
,
, . ,
, . ,
, . , (. 25; 31)
, (. 25; 41).
, , ?
, ? ,
, ?
,
, , .
, ,
.
, , ,
. , ,
. ! .

VI
, ( 5:8).
19

, , ,
, , ,
.
,
, , , .
, ,
, ,
.
, . ,
. , , (. 1;
18). , :
(1. . 6; 16). ,
.
, , ,
.
(. 2. .
33; 20). , , , ,
. , ,
? , , , .
, .
? , , ,
,
, . ,
, , ,
, ,
: , .
, . ,
, , , , ? ,
, :
(. 127; 5), : . ,
, : ,
, , , ,
, , ,
. ,
.
,
: , ,
? ,
, , ,
, , , .
, ,
? , ,
? . ,
, , , .
, ,
, . , , ,
, . .
20

 , : , ,
(2. . 4; 8), , , ,
: (2. . 33; 17).
, ,
,
? ,
.
, , , .
,
.
(. 11; 3), ,
, . , ,
, , , , .
. , ,
, , , .
,
,
, . ,
, ,
, . , ,
, ,
.
. ,
, ,
, , .
, ,
, , .
, ,
. ,
. .
. ,
, . .
, .
, , ,
. ,
: (. 17; 12).
,
, .
, , : " , ,
,
, ,
, , , .
, .
. , ,
.
,
." , ,
, () ,
21

 () , ,
. , , . ,
, , , ()
().
, , . ,
, , .
, , ,
? , ,
. ,
, , , . ,
. ,
, . ,
, .
, . ,
, ,
. , , ,
. ,
, . , ,
. , ,
, .
, , , ,
, ,
, .
,
, . . .

VII
, ( 5:9).
,
, ,
, . ,
. , ,
,
,
,
. ,
, ,
, ,
. ,
.
? ,
. , ,
, , , ,
. , ,
.
22

 ? ,
? , (1. .
18; 27); , ,
, : (. 40; 6), :
(. 36; 2). "",
(1. . 15; 19), , ,
. , , ? ,
, , ?
?
? ?
,
? ,
. ,
, , , (
) , , .
, ,
,
. : ,
(. 40; 12). ,
? , , , ?
. ,
, ,
. ,
: (. 46;
5), . , :
,
(. . 5; 2).
.
, , ,
, , , .
. ,
? , , ,
?
, , ,
, , .
, ,
. !
! !
! ,
, , , ?
. ? : ,
. , ,
. ,
()? ,
. ,
, , , , , , , ,
, , ,

23

 ?
, , .
, ,
, . , ,
, ().
,
, ,
.
. , , , ,
, ?
, , , , , , , ,
, , , , ,
, ,
? ,
: , .
, ,
, .
,
, , , . , :
, , . , ,
, .
, ,
.
.
, . ,
, ? ().
? , , , , , ,
. ?
,
.
, ,
(). , .
, ?
, , ,
. ,
, ,
.
, ,
. ?
? , ,
.
, .
, ,
, .
, , , .
.
, .
,
24

 !? , .
, , (, ),
? ,
, , , ,
.

().
.
, , ,
. ,
, , .
() , .
, , ,
. , , .
, . ,
,
.
:
, , .
? , , ! !
, !
, , ,
, ! , ?
? ?
? , ? , ?
, , ?
? ?
?
?
, ? ,
.
, .
, ,
. , ,

,
? , ,
.
, ,
().
, ,
, .
,
,
. ! .

25

VIII
, ( 5:10).

. , ,
, .
.
, .
.
, , ,
.
, ,
.
: .
, ,
! ,
. , ,
. ,
. , , ?
,
.
:
, , ?
, ? ,
,
, . ,
, .
() ? , ,
, ?
, ?
, , .
, ,
, , , .
? , .
,
.
, , , ,
. ,
, , ,
, .
.
, ,
, . , , ,
,
, .
26

. , , ,
(. 4; 12) ,
, , ,
,
. ,
. , , .
, .
, .
, ; ,
.
, .
, .
, ,
. , , ,
. ,
, , , , ,
, , ,
, ,

.
, , . , ,
. , (
) : .
, , .
.
,
. ,
. ? , :
, , ,
(. 12; 11).
. ? ? ?
, . .
, , ,
,
, , .
. .

27

12
: 6.9-13: CIPRIJAN,

Gospodnja
molitva,
Makarska 2001, 133-152; A. REBI, Oe na. Molitva Gospodnja, Zagreb 1995, 728; FRANCE, Matej, 130-136.

13
: 12.22-32: ,

32. , , 2005, 232-234; , , 125128; GNILKA, Djelovanje Duha Boijega, Prvi krani, 203-212.

22-23. ;
.
: ?

: , , .
,
. , ,
, " ",
.

24. :
, .[10]

, , ,
.
, .

25-26. :
, ; ,
. , ;
, ?

, .
. ,
, ?[11]
"" "".

27. ,
? .

" ", , " . , ,

, , ?

110

 ? , ,
. ,
, ." ,

28. ,
.

: " ,
, . " "
, .
?"

29. ,
? - .

"", , "
'' '' ( )."
, , "", , , "" , ,
.

30. , ; , .

" ", , " ,

? , . , ,
? '' , ''".
, , ""
. ,
.

31-32. : ;
.

111

, ; ,
.

-
, , ,
. ,
, ?
, .
?
,
, ,
, ( ) . ,
,
,
? ,
,
, , .
, .
, ,
, ,[12] ,
, .
.
, , ;
, . , ,
, .
, ,
.

33. , , ,
; .

,
, . :
" ' '
, ' ', ,
, . , , ,
' '. , ,
."

112

 ,
. : " ", : "
, ."
, ,
. , , , ,
, .

:
1. 39
.
2. 3.. 24:5-9
3. 4.. 28:9-10
4. . . 14:4,5,17; . 2:16-17
5. . 6:6; . 1:11-17; . 6:6-8
6. "" - " ".
7. . 42:1-4; . . 1:3-6; . 10:5-10
8. " , ,
" ( , Ibid. Homil. 40,2; c.441).
9. "", , , ' '
,
, , , , :
' ', (. 6,
1). : ' ...
' ( 2,14.3). ' '
,
. '',
.
10. (. Baal-Zebub) " " " "
(3.. 1:2-3; 6:16).
.
, .
(. 10:25; 12:27;
. 11: 18-19). " ",
.

116

11. . : " , ,
,
;
, ." (Ibid, Homil. 41,1; c.446).
12. , , .
13. ,
, "" . " ",
" ".
(. . 28:1-8).
14. ,
, : , , ,
, , . (Ibid. c. 12, v. 43-45; col. 276).

117

LITERATURA: . PETERSON, Christianus, u: Frhkirche, Judentum und Gnosis, Rom, 1959.,

6487; . E. TDT, Der Menschensohn in der synoptischen berlieferung, Gtersloh, 1959.; C. F.
D. MOULE, A Reconsideration ofthe Context of maranatha, NTS 6 (1959./60.), 307-310; R. H.
FLLER, The Foundation of NT Chris tology, London, 1965.; W. POPKES, Christus Traditus, AThANT 49, Zrich-Stuttgart, 1967.; C. BURGER, Jesus als Davidssohn, FRLANT 98, Gttingen,
1970.; J. A. FITZMYER, Der semitische Hintergrund des ntl Kyriostitels: Jesus Christus in Historie und Theologie, jubilarni spis . Conzelmann, Tbingen, 1975., 267-298; . HENGEL, Der
Sohn Gottes, Tbingen, 1975.; M. GOURGUES, A la droit de Dieu, Paris, 1978.; W. E. G. LOADER, The Apocalyptic Model ofSonship, JBL 97 (1978.), 525-554; H. MARSHALL, The Origins ofNTChristology, Leicester, 1979.; A. J. B. HIGGINS, The Son ofMan in the Teaching of Jesus, Cambridge, 1980.; C. COLPE, Neue Untersuchungen zum Menschensohn-Problem, ThRv 77
(1981.), 353-372; M. HENGEL, Erwgungen zum Sprachgebrauch von Christos bei Paulus und in
der vorpaulinischen berlieferung: Paul und Paulinism, jubilarni spis C. . Barrett, London,
1982., 135-159; P. HOFFMANN, Studien zur Theologie der Logienquelle, NTA 8, Mnster, 1982.;
G. SCHIMANOWSKI, Weisheit und Messias, WUNT 2/17, Tbingen, 1985.; M. de JONGE, The
Earliest Use of Christos, NTS 32 (1986.), 321-343; H. MERKLEIN, Die Auferw eckung Jesu und
die Anfnge der Christologie: Studien zu Jesus und Paulus, WUNT 43, Tbingen, 1987., 221-246;
J. HABERMANN, Prexistenzaussagen im NT, EHT.T 362, Frankfurt/M .-Bern, 1990.; V. HAMPEL, Menschensohn und historischer Jesus, Neukirchen, 1990.; K. J. KUSCHEL, Geboren vor aller Zeit?, Mnchen-Zrich, 1990.; H. VON LIPS, Weisheitliche Traditionen im NT, WMANT 64,
Neukirchen, 1990.; L. SCHENKE, Die Urgemeinde, Stuttgart, 1990.; M. KARRE, Der Gesalbte,
FRLANT 151, Gttingen, 1991.; A. VGTLE, Die Gretchenfrage des Menschensohnproblems,
QD 152, Freiburg, 1994.

2. DJELOVANJE DUHA BOJEGA

Izvjea djelovanju Duha Bojega mogu se nai ve na brojnim mjestima

Staroga zavjeta. Jahvin Duh silazi na odreenoga ovjeka i posve ga obuzme. U
nevoljama on postaje karizmatikim upravljaem i izbaviteljem svoga naroda.
Fenomen je jedinstven, a odnosi se sasvim konkretno na dotinu situaciju. Duh
Jahvin sie na nj, i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda
u ruke Kuana-Riatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kuana-Riatajima
(Suci 3, 10; usp. 6, 34; 11,29; 13,25; 14, 6. 19; 15,14; 1 Sam 11, ).44 Slino je silazio Duh na rane proroke, on itave ete stavlja u pokret i zanos (1 Sam 10, 5-12;
19,20-24). Meutim, Duh Boji ujedno nadahnjuje proroke mudrim rijeima i vienjem bodunosti. Tako je Bileam, koji je trebao izgovoriti prokletstvo nad Izraelom, pod utjecajem Duha Bojega izgovorio blagoslovom ispunjeno proroanstvo nad Izraelom: Od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela ezlo se die (Br 24,
17). Navezanost na Boju rije karakterizira velike proroke 8. i 7. stoljea pr. Kr.,
koji se moda zato ne pozivaju na Duha, kako ih se ne bi povezivalo s ekstatinim
prorocima (usp. Jr 20, 7s; 23, 29; Am 3, 8; Iz 6, 7s i dr). Jedino Ezekiel svjedoi
za sebe: u to me Duh podie, prihvati me i ponese (Ez 3,12. 14; 8, 3; 11,1. 24),
44

Usp. W. H. SCHMIDT, TRE 12, 170-173.

203

i Duh Jahvin sie nada me i kaza mi (Ez 11,5), i Jahve me u svojem Duhu
izvede i postavi usred doline pune kostiju (Ez 37, 1). Od prieljkivana vladara
budunosti oekuje se da e na njemu poivati duh Gospodnji sa svojim mnogostrukim darovima i osposobiti ga da izrie pravedan sud (Iz 11, 2-5).
Ezekielova uzbudljiva vizija buenju suhih kostiju (Ez 37, 1-14) najavljuje
stvaranje novoga Bojeg naroda. Duh koji je dolazio od sva etiri vjetra oivio je
pobijene i povratio izgubljenu nadu. Time se ujedno eli kazati da se vie ne radi
samo izabranome pojedincu, nego itavu narodu koji bi trebao biti proet Duhom Bojim. Uostalom, to odgovara i Mojsijevoj elji: Oh kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha! (Br 11, 29). To bi,
prema Iz 59, 21 moglo dovesti do ostvarenja Saveza s Bogom. Obeanje da e se
to dogoditi nalazimo u proroka Joela: Poslije ovoga izlit u Duha svoga na svako
tijelo, i proricat e vai sinovi i keri, vai e starci sanjati sne, a vai mladii gledati vienja. ak u i na sluge i slukinje izliti Duha svojega u dane one (3, ls).
Prorok ima pred oima posljednje dane. Darovi Duha Bojega izlit e se na svako
tijelo. To se odnosi na sve pripadnike izraelskog naroda, sudei po rijeima
proricat e vai sinovi i keri. Prema tome vie nije potreban nikakav posrednik, nikakav prorok, nego e se svi nalaziti u neposrednu odnosu s Bogom. Time
to svoga Duha ne uskrauje slugama i slukinjama, Bog uklanja i drutvene prepreke. Dar Duha ukljuuje prema Ez 36, 26 promjenu ljudskoga srca. Srce od kamena bit e izvaeno iz tijela, da bi na njegovo mjesto dolo srce od mesa. Slikovito reeno, tad e pustinja postat vonjak, a vonjak se u umu pretvoriti (Iz
32, 15; usp. 44, 3; Zah 12, 10). Boja neposrednost znai da e Bog svoj zakon
upisati u ljudska srca. To je Novi savez koji sklapa s narodom Jr 31, 31-34).
Starozavjetni tekstovi tvore pozadinu onoga poraavajuega iskustva to su
ga Isusovi uenici i uenice doivjeli nakon njegova raspea i uskrsnua, te se
mogu promatrati kao korijeni iz kojih je nastala Crkva. Postojala je svjesnost
obdarenosti Duhom Bojim. Iz toga je roena Crkva.
To je u biti sadraj perikope Pedesetnici (Dj 2, 1-13). Pri prosudbi tome s
pravom se polazi od pretpostavke da se iza toga krije neka stara predaja usmena
ili pismena podrijetla, koju je Luka dakako temeljito preradio, odnosno posve
iznova oblikovao.45 Izvjeuje li nas Lukina pripovijest silasku Duha Svetoga
na dvanaest apostola - Matija je ve bio pribrojen jedanaestorici - ili na sto i dvadeset osoba (usp. Dj 1, 15)? To nije mogue razabrati iz samoga izvjea, budui
da pripovijest poinje reenicom kako su pedeseti dan svi bili okupljeni na istome
mjestu. U svakom sluaju Duh je siao na sve okupljene na istome mjestu. Taj silazak prikazanje sasvim konkretno, kao puhanje silnoga vjetra koji je ispunio svu
kuu, i plameni jezici koji su sili na svakoga od njih. Dakle, osim stvaranja zajednitva vano je ispunjenje svakoga pojedinca Duhom Svetim. Dar Duha daje
45

Glede razliitih miljenja u tome pogledu usp. SCHNEIDER, Apg /, 243-247.

204

se svima i svakomu pojedinano.46 Takvim djelovanjem poprima njihovo okupljanje bitno novu utemeljenost. Iz njihove zajednice stvara Duh Sveti Crkvu. Crkva ima svoj temelj u Duhu.
Toj misli podreena je svaka druga misao. Ona je slovila kao jedna od vodeih u tradiciji koja je prethodila Lukinim djelima. Konkretizacije - puhanje vjetra, plameni jezici - pripadaju vjerojatno ve toj predaji.47 To se moe osobito jasno uoiti ako prihvatimo pretpostavku da se u Luke radi preradi takozvane sinajske predaje. U njoj se pripovijeda zapovijedima koje Bog izgovori na brdu
Sinaju, na kojima je zapravo utemeljen starozavjetni Boji narod. Taj dogaaj popraen je ve u Izl 19, 16s munjom, grmljavinom, oblacima i jeanjem trube. U
oblikovanju te predaje dolazili su u obzir i drugi elementi, kao to su raareni
plamenovi48. Te konkretizacije su, kao u Dj, znakovi Boje nazonosti.
Luka je tu predaju, koja je prethodila silasku Duha na Isusove uenike i uenice, interpretirao prije svega kao listu naroda. Time je on sliku Crkvi univerzalizirao. Hodoasnici koji su doli u Jeruzalem iz brojnih zemalja i pokrajina,
koje su poblie odreene upravo tom listom naroda, sluaju sada, kao djelovanje
Duha Svetoga, apostole kako govore na njihovim jezicima. udo se sastoji u uzajamnom razumijevanju. Barijera jezika je prevladana.
Meutim, u izvjeu koje je prethodilo Luki bila je reakcija na dar Duha
drukija. Bila je to reakcija u obliku glosolalije, govora u jezicima.49 Poetak Crkve bio je zanosan.
Valja kazati koju rije glosolaliji - za nas ne ba lako shvatljivu pojmu.50 To
je zanosan govor koji nije upravljen ljudima, nego Bogu. Da bi ga se moglo razumjeti, treba ga prevesti. Glosolalija se moe prevesti, ali ne u svim sluajevima.
Ona se izraava putem razliitih manifestacija: molitvom, otkrivanjem znanja,
navjetanjem tajni. Moe se dovoditi u vezu s govorom anela te se moe uzeti
kao predokus usreujuega eshatolokog zajednitva s Bogom. Prakranska glosolalija ima svoju najbliu analogiju u idovstvu. U Jobovoj oporuci (Job 48-52)
pripisuje se Jobovim kerima glosolalijska sposobnost. One su zadobile promijenjeno srce, pa ne misle vie na zemaljske stvari. Govore jezikom anela, nadzemaljskih sila, jezikom kerubina, i pjevaju himne Bojemu stvaranju i slavi.51 Pre46

47
48
49

50
51

E. SCHWEIZER, ThWNT VI, 404, skree pozornost na to da boanski Duh nije prirodni posjed, kao to to nauavaju gnostici, nego je dar.
Slaemo se s A. WEISEROM, Apg /, 79.
Usp. PHILO, Decal, 33-35; spec. leg. II 189.
U Dj 2 , 4 Luka govor u jezicima nadopunjuje govorom u jezicima, i to na taj nain to je izmeu
ubacio rije . Iako G. DUTZENBERG, RAC 226 izraz govor u
jezicima inkriminira i daje prednost glosolaliji, taj bi izraz valjalo zadrati na tome mjestu, kako bi se u Dj 2 udo govora u jezicima moglo jasno odvojiti od glosolalije.
Usp. G. DAUTZENBERG, RAC XI, 225-246.
Usp. 4 Q frg. 1 Kol 1, 36: Kliite, vi koje ste na udesan nain proslavile njegovu mudrost
hvalospjevima meu anelima Bojim, i govorite iz njegove slave jezicima svih koji izgova-

205

ma Dj 2, 11 uenici su govorili velianstvenim Bojim djelima. Kasnije e se

Pavao kritiki izjasniti glosolalijama, ne elei ih naravno odbaciti, ve priznajui sebi samome: Ja, hvala Bogu, govorim tuim jezicima vie od vas sviju
(1 Kor 14, 18).52
Ako smo duhovske poetke oznaili kao neto zanosno, moemo postaviti
pitanje, moemo li to jo preciznije definirati. Petrov govor, odran nastavno na
dolazak Duha Svetoga, iako je do nas dopro u Lukinoj teolokoj koncepciji, sadri stare interpretacijske elemente. To je prije svega poetak govora, gdje se citira
proroka Joela 3, 1-5: Ovi ljudi nisu pijani, kako to vi zamiljate - ta istom je trea ura dana - ve se ovim ostvaruje proroanstvo proroka Joela (Dj 2, 15s). Ako
je dojam pijanosti to ga imaju neupueni mogue shvatiti kao nov znak glosolalije (usp. 1 Kor 14, 23), onda se citatom Joela duhovski poetak potvruje kao ispunjenje starih prorokih obeanja. Meutim, proroka rije cilja na konac dana.
Stoga se dodaje opaska u posljednje vrijeme: U posljednje u vrijeme (u Joela: u one dane) - veli Gospodin - izliti od svoga Duha na svako ljudsko bie. Izlijevanje Duha navodi nas na spoznaju daje nastupilo posljednje vrijeme, vrijeme
dovrenja. Crkva je Crkva posljednjih dana. Apokaliptiki znakovi tu injenicu
samo potvruju (Dj 2, 19s = Joel 3, 3s). Moda bi zamjena u redoslijedu staraca i
uenika, koji e doivjeti snove i vienja - u Petrovu govoru spominju se najprije
uenici - mogla upuivati na to da se Crkva poetaka, sastoji od preteito mladih
ljudi. U tome je govoru izraeno takoer i uvjerenje daje Krist, uzvien Bojom
desnicom izlio Duha Svetoga na uenike (Dj 2, 33). I ta predodba lei na vrlo
irokoj osnovi, iako je izraena u raznovrsnim slikama (Iv 20, 22; Ef 4, 7-12;
2 Kor 3, 17).
Silazak Duha na odreeni skup ljudi povezano s govorom jezicima (i proricanjem) ponavlja se u Dj 10, 46; 19, 6 (usp 8, 18). Oba puta radi se poetnim
situacijama, jednom primanju u Crkvu prvoga poganina Kornelija i svega doma
njegova, a drugi put primanju uenika Ivana Krstitelja. U prvome sluaju dolazi
Duh Sveti neovisno krtenju, odnosno njegov dolazak smatra se Bojom potvrdom da se Korneliju i domu njegovu moe podijeliti krtenje. Time je zapravo
naznaen odreeni prelazak. U drugome sluaju je dar Duha povezan s krtenjem. To postaje normalan sluaj. Dakle, u svakome od tih dvaju sluajeva vidimo daje na poetku bilo spontano izlijevanje Duha, te se oitovalo u ekstatikim
fenomenima.
Ako se izljev Duha Svetoga i govor jezicima ponavlja, ele li nas Dj 2, 1-13
izvijestiti jedinstvenu dogaaju, ili nam ele prikazati dogaaj koji se ponavlja i

52

raju rijei mudrosti... - Njem. prijevod prema J. Maieru. Usp. BERGER, Theologiegeschichte367.
Vrlo interesantan pokuaj da glosolalije razvrsta religijski-povijesno i psiholoki uinio je G.
THEISSEN, Psychologische Aspektepaulinischer Theologie, FRLANT 131, Gttingen, 1983.,
269-340.

206

koji je dojmljiv za pracrkvenu zajednicu? U Luke se nedvojbeno radi jednome

jedinstvenu dogaaju, kranskim Duhovima. Kao to je u predaju unio vremenski raspon od etrdeset dana izmeu Isusova uskrsnua i uzaaa na nebo,
tako je dolazak Duha Svetoga povezao sa idovskim blagdanom Pedesetnice, koji se slavio pedesetoga dana nakon blagdana Pashe. Uz njegov kristoloki interes
za koji se zauzimao njemu je takoer stalo da idovskim Duhovima dadne kranski smisao. Povijesno gledajui, primanje Duha Svetoga dogodilo se neto ranije, neto blie Uskrsu (usp. Iv 20, 22).
Pa ipak se iza predaje kojoj itamo u Dj 2, 1-13 krije odreen, sasvim konkretan dogaaj. Izljev Duha Svetoga znai novo utemeljenje zajednice Isusovih
uenika, povezano s poetkom navjetanja, trenutak roenja Crkve.53 Uz glosolalije pojavljuju se i druga oitovanja Duha. njima e se kasnije govoriti.
Sada emo se prihvatiti jednoga drugog teksta, ovaj put uzeta iz sinoptike
tradicije, ne bismo li to zornije prikazali daje kranska zajednica sebe promatrala kao zajednicu ispunjenu i noenu Duhom Svetim. Rije je logionu, odnosno Isusovim rijeima neoprostivu grijehu protiv Duha Svetoga. Teoloki problem koji je povezan s tvrdnjom neoprostivosti moemo ovdje tek dodirnuti.
Taj logion posreduju nam sva tri sinoptika (Mk 3, 28s; Mt 12, 3ls; Lk 12,10).
Osim u Markovu evaelju nalazimo ga i u izvoru izreka kao predloak za ostala
dva evanelista.54 Logion u Markovu evanelju od maloga je znaenja za nae potrebe. Ipak emo ga prvoga navesti. Oblik u izvoru izreka zavreuje nau punu
pozornost. Lk 12, 10 tu je izreku vjerojatno sauvao koliko je bilo mogue.
Doista, kaem vam, sve e se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i
hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oprotenja dovijeka;
krivac je grijeha vjenoga.

Markova verzija suprotstavlja Duhu Svetomu pogrdan govor protiv ovjeka. Promatra li se ta reenica izdvojeno, mogla bi se upraviti protiv navjestitelja
Evanelja, koji navjetaju snagom Duha Svetoga. Pouskrsni nastanak tih rijei
bio bi u tome sluaju vie nego siguran. Meutim, u Markovu kontekstu itamo
kako knjievnici predbacuju Isusu daje ospjednut Belzebulom i da uz pomo poglavice zlih duhova izgoni zle duhove. Oni su se ogrijeili Duha Svetoga, zato
to su Isusovu duhovnu vlast zlonamjerno protumaili (Mk 3, 22 i 30).

53

54

Slaemo se s miljenjem daje ta predaja ukorijenjena u Jeruzalemu, za razliku od ROLOFFA,

Kirche, 64, koji zagovara predaju antiohijske zajednice. On vidi u njoj utemeljenje propovijedanja meu poganima. Mi tu predaju pripisujemo Luki. Time to Luka predstavnike razliitih
naroda i jezika prikazuje kao Zidove (Dj 2,5), on zapravo ostaje vjeran svomu konceptu, prema
kojemu se Evanelje ima iriti iz Jeruzalema. Univerzalizacija u Dj 2 u odreenome je smislu
unutaridovska.
Mt 12,3ls stavlja Markove rijei usporedno s rijeima verzije Q.

207

U Lukinu izvjeu, koje odgovara izvoru izreka, konfrontiraju se dvije epohe: epoha djelovanja ovozemaljskoga Isusa i ona pouskrsnoga navjetanja.55 Logion ima izrazito pouskrsni peat. Na vrijeme djelovanja ovozemaljskoga Isusa
samo se osvre. Naglasak lei posve na sadanjosti, koju se smatra razdobljem
djelovanja Duha Svetoga. Onima koji su svojedobno odbacili ovozemaljskoga
Isusa, iakojeonbio Sin ovjeji, jo jednom je pruena ponuda spasenja, ali ovoga puta u zadnjoj hitnosti. Tu hitnost treba gledati i s aspekta skoroga nastupa posljednjih dana. Logion opravdava jo jednu ponudu spasenja nakon odbacivanja
ovozemaljskoga Isusa i kvalificira tu ponudu kao djelovanje Duha Svetoga. Sve
se to zbiva s pogledom na poslanstva u Izraelu. Zajednica koja je u meuvremenu
nastala smatra sebe, svoje propovjednike i misionare, kao ljude noene Duhom
Svetim. Moe se initi neobinim to to je djelovanje ovozemaljskoga Isusa
oznaeno naslovom Sina ovjejega. Da se razumijemo, to vrijeme se ne omalovaava. Odbacivanje spasenja koje se u njemu dogodilo zaotrava sada jo jednu
ponudu spasenja, i to konanu. A Sin ovjeji u izvoru izreka je upravo oekivani
eshatoloki sudac. Naravno daje on prisutan i u drugome razdoblju djelovanja
Duha Svetoga. Ali sada s pogledom na Posljednji sud. Naime, onima koji bi ga
sada ponovno odbacili, nee biti oproteno. Sud je u rukama Sina ovjejega.
Razlikovanje izmeu oprostivih i neoprostivih grijeha poiva dodue na idovskoj tradiciji. Stoga je neoprostivost grijeha protiv Duha Svetoga u konanici
samoiskljuenje onoga koji ustrajno odbacuje ponudu spasenja. On se tvrdokorno protivi aktivnoj volji Bojoj koja ga eli spasiti.56 Zajednica e se i dalje intenzivno baviti ovim vrlo sloenim problemom (usp. Hbr 6, 4-6; 1 Iv 5, 16-18).57 Za
nas je u konanici znaajno prije svega to da na temelju dotinoga logiona uvidi mo kako je nezaustavljivo pouskrsno poslanje Isusovih uenika, koje je najprije
bilo ogranieno samo na Izrael, bilo ispunjeno Duhom Bojim. Duh je djelovao u
zajednicama.
Dublji uvid u to daje nam Pavao, ponajprije u Prvoj poslanici Korinanima.
Apostol opisuje zajednicu ispunjenu Duhom (1 Kor 12-14). On to dodue ini vrlo kritiki, budui da su u meuvremenu zajednicu pritisnule neprilike. Ipak moemo krenuti od injenice daje utemeljenje korintske zajednice bilo praeno vrlo
bogatim injeninim djelovanjem Duha Bojega. U toj zajednici dogaa se neto
to bi se moglo usporediti sa stanjem u matinoj zajednici u Jeruzalemu. To je
spomena vrijedno zato to je zajednica u Korintu bila utemeljena otprilike dvadeset godina kasnije od one u Jeruzalemu. I ovdje se oito radi fenomenu poetka.
55

56
57

Jedna druga interpretacija htjela bi tu verziju logiona prenijeti posve na djelovanje ovozemaljskoga Isusa. Prema toj interpretaciji Isus je jednom prikazan u svojoj nemoi, a drugi put u svome svemonom djelovanju. Usp. POLAG, Christologie, 162s. Meutim takvo razdvajanje aspekata u Isusovu djelovanju slii umjetnoj tvorevini.
Usp. BOVON, Lk //, 262
Blae prosudbe nalazimo u Dj 2, 5; Gal 4, 19. Usp. takoer Rim 11, 32.

208

Moe se postaviti pitanje je li se ta provala Duha ponavljala i prilikom utemeljenja ostalih zajednica. S time se moe raunati. Jer slino pretpostavlja Pavao i za
Rim (usp. Rim 12,3-8).
Navjetanjem i prihvaanjem Radosne vijesti u jednome gradu ili mjestu,
gdje se stvara zajednica, oitovalo se i djelovanje Duha Bojega. Svi koji se
okupljaju u zajednici prepoznaju se kao jedno u Duhu. To primanje Duha dogaalo se u poetnome stadiju prije primanja krtenja.58 Pritom su glosolalije mogle
imati vrlo vanu ulogu. No, pokazivali su se i neki drugi uinci Duha, koji zajednicu organiziraju i dre vrsto na okupu. Na taj nain zajednice su doslovce tvorevine Duha.
elimo li znati neto poblie kojim se uincima Duha radi, morali bismo se
osvrnuti na popise karizma, ukupno tri, u protopavlovskim spisima (1 Kor 2,
4-11. 28-30; Rim 12, 3-8). Ipak tu se ve uoava razlika izmeu Korinana i Pavla, ili bolje reeno: izmeu poetnoga dogaanja i kasnije Apostolove ocjene, do
koje je ovaj doao na temelju ne ba uvijek ohrabrujuega razvoja. Korinani su
govorili darovima Duha (),59 najvjerojatnije nazivajui i sebe same duhovnicima (usp. 1 Kor 2, 13-15; 3,1). Pavao tomu suprotstavlja pojam
karizme (12, 4. 31; usp. Rim 1, 11; 12, 6 i dr.). Time daje jasno do znanja uenje
da su darovi Duha Boja milost, ne neto to bi ovjek imao zahvaliti samomu sebi, nego neto to ima zahvaliti Bogu. To je posljedica harisa, milosti, koju svaki
zadobiva kad prihvati vjeru. I zato svaki lan zajednice ima neku karizmu. Oito
su neki pretjerivali u tome, hvalei se svojim darom Duha i uzvisujui se iznad
drugih. lanovi zajednice pripadaju jedni drugima kao udovi jednoga tijela, te
brino nastoje oko zajednikoga dobra sviju (usp. 1 Kor 1, 12-27). Pavao ujedno
upozorava na to da ekstatiki, mantiki fenomeni postoje i izvan kranstva. Stoga on kransku ispovijest izlae kao specifinost koja se razlikuje od poganske
pneume: Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Bojem govori ne kae:
'Prokletstvo Isusu'. I nitko ne moe rei: 'Gospodin Isus' osim u Duhu Svetom
(1 Kor 12, 3).
Vratimo se sada popisu karizmi! Prvi u 1 Kor 12, 4-11 nabraja devet karizmi
ili darova, koje Pavao naziva i slubom i uincima, ali je isti Bog, Gospodin i Duh
koji daje rije mudrosti, rije spoznanja, vjera, darovi lijeenja, udotvorstvo,
prorokovanje, razluivanje duhova, razliiti jezici, tumaenje jezika60. Time je
sveobuhvatno opisana situacija u Korintu. Naposljetku valja primijetiti da se ov58

59

60

Mora da je to bio jedan od razloga zato je Pavao preputao podjeljivanje krtenja drugima
(usp. 1 Kor 1, 14-17).
To se moe lijepo razabrati na poetku 1 Kor 12. Prva poslanica Korinanima je odgovor apostola Pavla na jedan dopis zajednice koja mu u njemu postavlja razna pitanja. Svoje odgovore
on u pravilu poinje rijeima (to se tie, usp. 7,2.25; 8,1). Tako poinje i 12,1 sa = to
se tie darova Duha. Pojam darovi Duha mora daje preuzet iz pisma koje su mu pisali Korinani.
Prevedeno prema DAUTZENBERG, Prophetie, 142-146.

209

dje nabrajaju karizme, a ne karizmatici, to znai daje rije mudrosti, ozdravljanju, proricanju, glosolalijama, a ne mudracima, iscjeliteljima, prorocima, tumaima. Ovime se daje na znanje da razliite karizme nisu u trajnu posjedu pojedinanih osoba, nego se mogu mijenjati. Sukladno tomu mogao je u 1 Kor 14, 5
izraziti elju da svi govore jezicima, ili da mogu prorokovati, ili sebi kazati kako
i oni govore jezicima, priopuju objavu, znanje, prorotvo, pouke (1 Kor 14, 6 i
18). Na temelju toga moe se zakljuiti kako razliite karizme mogu biti meusobno pomijeane, kao na primjer vjera, ozdravljanje i udotvorstvo. Pod vjerom
se podrazumijeva ona vjera koja premjeta brda, odnosno koja ostavlja udesne uinke (usp. Mt 17,20; 21,21; Mk 9,23). Upozorava se takoer na mogunost
da onaj koji govori drugim jezikom sam tumai svoj nerazumljiv govor (1 Kor
14, 27).
Najinteresantniji fenomeni su glosolalija i dar prorokovanja. U njima i Pavao
vidi jamstvo za nastup posljednjega, konanog vremena, navodei u tome kontekstu glosolalije proroka Izaiju (Iz 28, 1 ls): Drugim u jezicima i drugim usnama govoriti ovom narodu (1 Kor 14, 21).61 A on glosolaliju stavlja na zadnje
mjesto - zacijelo je na popisu 1 Kor 12,4-11 ne stavlja tek tako na zadnje mjesto to ini prije svega zbog njezina precjenjivanja i zbog prevelika isticanja nekih govornika na drugim jezicima u Korintu. Za razliku od glosolalije koja se obraa
Bogu, prorok se obraa ovjeku. On progovara iz svoga boanskog znanja koje
mu je dano preko objave. Kao nositelji objave nisu iskljueni ni snovi, vizije, audicije i ekstaze. Sadraj njihove poruke odnosi se na boanske tajne. Te su tajne
upravljene budunosti. Zato njihovo navjetanje ide ukorak s kerigmom koja se
odnosi na spasonosne dogaaje prolosti. U 1 Kor 13, 3 stavljeni su prorokovanje, znanje otajstava i spoznaje jedni uz druge. Otajstva su, kao i u apokaliptici,
nebeske, boanske, eshatoloke prirode. Djelovanje proroka daje zajednici svijest da objava napreduje, ali nije zavrena.62 Sigurno su neke rijei kranskih
proroka ule u Novi zavjet. One se mogu staviti pod Gospodinov autoritet. Kao
primjer moemo navesti opis paruzije u 1 Sol 4, 15-18 koji govori dolasku Gospodina s neba i njegovim popratnim pojavama, uskrsnuu mrtvih i njihovu
privoenju Gospodinu zajedno s preostalim ivima, i koje Pavao navodi kao rije
Gospodnju (usp. 1 Kor 15, 51-55).63 Proroki govor ima i mo dokazivanja pred
ljudima, mo otkrivanja tajni ovjekova srca, te istodobno mo predoivanja Posljednjega suda (1 Kor 14, 24s).
Darovima Duha pripadaju takoer ozdravljenja i udesni znakovi. Oni se nadovezuju na Isusovo djelovanje, te su uvjerljivo utjecali na sudionike. Pavao ih
potvruje na drugim mjestima (Rim 15, 19; 2 Kor 12, 12). tim darovima izvje61

62
63

Pavao se posluio citatom kao argumentom Izraelovoj neposlunosti unato nadahnutim govorima.
Usp. DAUTZENBERG, Prophetie passim.
Stoga je uzaludno traiti za 1 Sol 4, 15-18 neku paralelu u sinoptikoj tradiciji.

210

uju nas i Djela apostolska, iako se njihovo prikazivanje ini uistinu previe formalistikim i nezgrapnim (uzmimo npr. Dj 3, lss, 5, 15s, 8, 7; 9, 36ss).
Zato u Pavla nakon prvoga nabrajanja razliitih darova u 1 Kor 12,4-11 slijedi i drugo u 12, 28-30? Izmeu tih dvaju nabrajanja on donosi metaforu s tijelom koja najbolje osvjetljuje meusobnu upuenost lanova zajednice jednih na
druge. Nakon toga izlaganja u parenetikome stilu drugo nabrajanje slui kao neke vrste korekture. Nipoto se ne ukidaju darovi Duha iz prvoga nabrajanja. Dapae, oni su sada izneseni u jednome prepoznatljivom redu. Uvode se nove karizme. Prije svega pada u oi da su tri karizme u tome vrednovanju stavljene na poetak: 1. apostoli, 2. proroci, 3. uitelji. Te tri Pavao oito smatra najvanijima.
Valja uoiti da se ne imenuju apstraktne karizme, nego njihovi konkretni nositelji,
dakle, ne imenuje se apostolat, proricanje, pouavanje, nego apostoli, proroci i
uitelji. To znai da nositelji tih karizmi nastupaju kao prepoznatljiva skupina, ili
bi trebali tako nastupati prema elji Apostola. Pavao sebe kao apostola smjeta u
prvu skupinu. Zar on kao apostol nije bio nita vie od karizmatika? Zacijelo jest.
Kao utemeljitelj zajednice on je u odreenome smislu stajao nasuprot toj zajednici. No u pogledu Tijela Kristova on je svoju slubu vidio posve unutar toga Tijela.
to se tie prorokovanja, konkretizacija na skupinu proroka znai novo shvaanje
u nastanku. Uitelji su u ovom drugome nabrajanju u Pavla prvi i jedini put spomenuti (usp. Rim 12, 7: pouavatelj). To meutim ne dokida njihovo znaenje.
Na tri konkretno imenovane karizme nadovezuje se jo pet daljnjih: udotvorstvo, lijeenje, dar zbrinjavanja, dar upravljanja, razliiti jezici.64 Postojeim darovima pridruuju se, dakle, i dar zbrinjavanja i dar upravljanja. Pavao je zainteresiran poglavito za one karizme pomou kojih se ostalim lanovima zajednice
izlazi ususret i pomou kojih se zajednica izgrauje. Takav dojam potvruje u jo
veoj mjeri nabrajanje sedam karizmi u Rim 12, 3-8: dar prorokovanja, dar sluenja, dar pouavanja, dar hrabrenja, dar dareljivosti, dar revnosti starjeinske
slube, dar milosra.65 Usporedimo li ovo nabrajanje s prvim nabrajanjem u 1 Kor
12, 4-11 vidimo da je jedino prorokovanje karizma zajednika jednomu i drugomu. To nipoto ne moe biti sluajno, ve upuuje na Apostolovu volju da se dotine karizme posebno promiu.
LITERATURA: H. GREEVEN, Die Geistesgaben bei Paulus, WuD 6 (1959.), 111-120; .
KSEMANN, Amt und Gemeinde im NT, Exegetische Versuche und Besinnungen I, Gttingen,
1960., 109-134; H. VON CAMPENHAUSEN, Kirchliches Amt und geistliche Vollmacht in den ersten drei Jahrhuderten, BHTh 14, Tbingen, 1963.; S. D. CURRIE, Speakingin Tongues, Interpr.
19 (1965.), 274-294; N. BROX, Anathema Jesous, BZ 12 (1968.), 103-111; G. HASENHTTL,
Charisma F.ES, Freiburg, 1969.; C. COLPE, Der Spruch von der Lsterung des Geistes: Der Ruf

64

65

U 1 Kor 12, 29s Pavao ponovno nabraja sedam karizmi (u upitnim reenicama). Pri tome je ispustio dar zbrinjavanja i dar upravljanja, ali je dodao dar tumaenja jezika.
Rim 12, 9-21 ne pripada vie nabrajanju karizmi. Tu je rije openitoj parenezi. Drukije misli KSEMANN, Amt, 117ss.

211

Jesu und die Antwort der Gemeinde, jubilarni spis J. Jeremias, Gttingen, 1970., 63-79; K. KERTELGE, Gemeinde und Amt im NT, BiH 10, Mnchen, 1972.; J. KREMER, Pfingstbericht und
Pfingstgeschehen, SBS 63./64., Stuttgart, 1973.; E. E. ELLIS,Spiritual Gifts in the Pauline Community, NTS 20 (1973./74.), 128-144; U. BROCKHAUS, Charisma und Amt, Wuppertal, 1975.;
G. DAUTZENBERG, Urchristliche Prophetie, BW ANT 104, Stuttgart, 1975.; S. SCHULZ, Die
Charismenlehre des Paulus: Rechtfertigung, jubilarni spis . Ksemann, Gttingen-Tbingen,
1976., 443-460; . C. JOHANSON, Tongues, sign for unbelievers?, NTS 25 (1978./79.),
180-203; J. H. SCHTZ, Charisma und soziale Wirklichkeit: W. MEEKS (izdava), Zur Soziologie des Urchristentums, TB 62, Mnchen, 1979., 222-244; H. MERKLEIN, Entstehung und Gehalt des paulinischen Leib-Christi-Gedankens: Im Gesprch mit dem dreieinem Gott, jubilarni spis
W. Breuning, Dsseldorf, 1985, 115-140; C. ROUX, Prophetie et ministere prophetique selon s.
Paul, HOK 29 (1985.), 33-53; M. TURNER, Spiritual Gifts, Vox Ev 15 (1985.), 7-64; U. WILCKENS, Das Amt des Geistes und der Geist des Amtes: T. RENDTORFF (izdava), Charisma und
Institution, Gtersloh, 1985., 23-54; F. W. HORN, Das Angeld des Geistes, FRLANT 154,
Gttingen, 1992.; E. NARDONI, The Concept of Charisma in Paul, CBQ 55 (1993.), 68-80; G. O.
FEE, Gods Empowering Presence, Peabody, 1994.

3. JERUZALEMSKA PRAZAJEDNICA

Govorei u ovome poglavlju prazajednici, uvijek imamo na umu Jeruzalemsku zajednicu, koja se u biti moe smatrati majkom svih kranskih zajednica.
Bijeg uenika u Galileju nakon Velikoga petka, s kojim smo raunali, obeshrabrio
je te djelomino i rastavio uenike. Uskrsnim dogaajem ohrabreni i ponovno
oivjeli, odluili su Isusovi uenici i uenice, okupljeni oko jezgre od dvanaestorice, vratiti se i nastaviti ivjeti u Jeruzalemu. Taj potez bio je samo u ogranienome smislu povratak, jer ne smijemo zaboraviti daje sredite Isusova djelovanja
bila Galileja. Jeruzalem je bio samo dramatian zavretak njegova ivota.
Odlunost uenika i uenica da idu u Jeruzalem najbolje pokazuje kakvo se
znaenje pridavalo glavnomu gradu. Jeruzalem je slovio kao sveti grad (Iz 48, 2;
52, 1), grad Jahvin (Iz 60, 14), grad Boji, presveti ator Vinjega (Ps 46, 5;
usp. 48, 2. 9; 101, 8; a posebno Iz 40-66). U njemu treba Bog postaviti svoje kraljevstvo (Iz 33, 20-22; usp. 54, lls; 60, ls).66 Kao to je Isus otiao u Jeruzalem,
tako su i uenici htjeli u Jeruzalemu objaviti svoju namjeru da svemu Izraelu ponude spasenje. To se nije moglo nigdje drugdje upadljivije dogoditi nego ba u Jeruzalemu. Simbolino znaenje broja dvanaest ponovno je zadobilo na vrijednosti i sada se oitovalo kao volja da se eshatoloki narod od dvanaest plemena ponovno skupi i uspostavi jedinstvo. Naknadni izbor Matije za dvanaestoga apostola, umjesto Jude Ikariotskoga, poprima na toj pozadini povijesnu vjerodostojnost (Dj 1, 15-26). Smisao dvanaestorice iscrpljuje se u njihovoj simbolinosti.
Funkcija voenja zajednice jedva daje bila ozbiljno shvaena. Meutim, dvana66

Usp. J. SCHREINER, Sion-Jerusalem,

ThWAT III 930-939.

212

Jahwes Knigssitz,

Mnchen, 1963.; . TSE VAT,

14
: 15.11-32: , 3.
, ,
, 20-29; MORRIS, Luka, 246-253; . ,
, 35 (2005), 9-26.


.
- , - ,
(. 8, 11). ,
. ,
-
, .
, ;
,
, , - - .
, . ,
; ,
;
. , ,
- .

; , ,
; - ,
, . ,
, , ,
, , ,
,
.

, , , .
" " - -" ". ""
, .
, ( )
, -
, , -
, ?
, ,
: " ".
, - " ".
,
- ,
,
. , ,

,
( ). ;

, ,
() ; , ,
, ,
1

 . , ,
, .
, ,
,
, ,
; , ,
, ,
, , (. 104,20).
, , ;
.
()?
,
, ,
. , ,
- - ,
, ;
, , ,
, (. 1,
20).
, (),
, ,
,
. ,
- , , ,
! -
, ,
, ,
. , ,
,
.
,
, ,
,
, ,
,
.
, - - ;
, ()
. ,
, ,
. - , "" (. ,
), () ;
( ),
, . ,
, , ,
.
2

, : ",
". : , ,
""; ,
. .
, ?! ,
, .
.
,
? - - .
?
, . , ,
(. 15, 2), ,
, :
, . , :
" , , " (. 88,9), "
"(. 119,164), "
" (. 119,62), " " (. 119,42), "
" (. 101,8) -
. ,

, . (
) , ,
.
, .
- () - ,
. , ?
,
, : "
, ,
".
,
. ;
- , - .
" " (. 5,5) - .
( ) ; - . ?
- .
, - .
, , ,
.
-
,
. , ,
.
() ,
.
- , ,
.
3

,
, :
, ,
, .
: ,
, - .
, ,
, ,

.
, , ,
, , , ,
, -
,
. ?
- - ( ) . ,
. ,
.
? - ,
, ,
, :
. ,
, ,
, .
.
? ,
,
; , ;
.
, - ,
? , "
". ? ,
, : " ;
, "(. 17,15).
,
. ,
.
,
: "
, !". ?
, , - . ,
; : "
, " (. 14,23).
, ,
, : " ,
: , ". (
) - ; ,
4

 ? , : - .
- , .
: .
: " ,
,
() ". - - . ..
"", , , " "? ,
, ? ,
, . ,
, ;

, , , ,
, , . ,
, . , , , ;
, . ,
, , ;
, - ,
.
, . ,
, ,
, ,
.
, ,
: ",
". , .
, ,
.
,
,
?
, : ;
, , ;
, - ,
; , ; ,
, : "
" (. 15,7).
?
. ,
, :
, , , ,
(1.. 1,12).
(
), . ,
; , ,
, , ,
(. 5, 20).
, , , .
, , , ,
5

 .

, ,

,
, (", ! -
- ,
.
, ,
?"). ,
( )
, .
,
, , .
; , .
; - , ,
, , ;
, , , ,
; ,
, , . - ,
, ,
.
, ,

, ,
,
, , ,
. .

15
: 18.9-14: ,
2. , ,
, 11-19; L. MORRIS, Luka, Novi Sad 1983, 271-275; .
, , ,
2007, 43-54.

opasnipostupci.Medutim,u Dan Sina Covjedjegatakvi postupci

neie biti na mjestu.Tadaie ljudi svu svojupaznju ntorati usrrtjeridobra.Ove isteriti na Sina eovjedjega,a ne na svojarnaterijalna
jedi u Matejevomse i Markovomevandeljuodnosena bijeg prilipa neki znanstvenici
drZeda je Luka te Isukom padaJeruzaiema,
sove rijedi izvadio iz njihova pravogsklopa i prirnijenio ih na situacdu u kojoj je svakibijegnemogui.Doistane trebastrmnjatiu
to da je Luka bio dovoljnopametanda i sam to uvidi! lt{nogoje
prilrvatljivdemi5ljenje,dakle.da sete rijedi.bez obz,rana to da li
ih je Isus izgovorioviSenegojednonr prilikonr ili ih je pak Luka
primijenio s pravom na drugu situaciju,doistaodnosena dan kad
6e doii Sin eovjedji. Tim se rijedimaizra\avaneophodnostpotpune i iskreneodanostiSinu eovjedjem,odanostikoju ne remeti
materijalnihstvari.
iella za posjedovanjem
Lotova iena nlje nroglabiti bliZespasenjunego
32.
Stoje bila, a ipak ga nije postigla.lz gradakoji je bio osudenna
propastbila je izvedenana put koji je vodio u sigurnost.Ona se
koja je
pak osvrnulai zaostala,odito ceznuii za zarJovoljstvirna
je
ostavljalaza sobom.Takoje i nju zahvatilouniStenjekoje razorilo Sodomu,p&je tako i ona propalazajednos tirn gradom(Post.
19 261.

ma postoji dvojina(dual). ovdje moZemopretpostavititzv. "dvojinu premajademu" (dual a potiori) - takoderprisutnuu semitskirrr jezicima. Vjerojatno je da se rnisli na rnula i i.enu.Nadalje,
od dvrjeZenekoje ie mljeti Zitojednaie seuzeti,a drugaostaviti.
Isus ne objaSnjava
Sto rnisli pod uzeti, ali to odito zna1ibiti uzet
d a b i s eb i l o s n j i m ( u s p . i . S o l . 4 : 1 7 ) .

37.
AV ukljudujeu tekst i 36. stih,ali potvrdeza nj
male.suvrijednosti.pa se ve6inaslaZeda je preuzetiz Matejevog
evandelja24:40 (premdaneki iznosemiSljenjeda je taj stih mogao izostavitii neki prepisivadkoji je moZdasmatraoda djelatnost koja se obavljadanju nije u skladusaspominjanjern
"noii" u
34. stihu). Isusovibi sluSaoci
Zeljeliznatigdjeie sesveto dogoditi, ali on im uravno ne odgovara.e ini se da ovdje navodi neku
poslovicuu kojoj se kaZeda se na strvinuskupljajuleSinari(tako,
kao RSV flg., & ne orlovi; upotrrjebljenagrdka rijec moZe znadti
jedno i drugo, ali orlovi ne jedu strvinurfti se skupljajuu jata).
Tamo gdje ima duhovnomrtvih neizbjeZno6e doii do suda.Gospod Isus ne dajeodgovorna pitanje.Ono StoOn Zelida ih upozori znaii: sud6e sedogodititamo gdjetrebada sedogodi,ni sudija
ni izvrSiteljineie pogrijeSiti
mjesto.
t.

D vi j eusporedbe
s m olit vom( 18: l- 14)

Isusje vedprije bio govorioo euvanju,odnosno

gubljenju, Livota(9:24,gdje-vidikomentar).U ovim okolrtostima
livot usredotocenna
osnovnaje misao da ie se samodopadan
samasebe,poput onog koji su vodili ljudi Noinog i Lotovogvrekad dode Sin eovjecmena(26-29),pokazatisamouniStavaju6im
ji. Nasuprottome, onaj tko je spremansvoj Zivot sadaizgubiti,
kasnijete ga spasiti.

I.
U sporedba
s nepr avednim
sucem( 18: 1- 8) I. sus,nar avno, ne usporedujeBogas nepravednim
sucem.Ovausporedbapripada mecluone kod kojih je osnovnamisao"A koliko ie vi5e.."
Ako i zao dovjekkatkadacini dobro, pa rnakari iz lo5ihmotiva,
koliko ie vi5edobra ciniti Bos!

onih koji su za
34,35.
Tog danadoii ie do razdvajanja
Sina eovjedjegaod onih diji Zivoti pokazujuda strprotiv njcga.
Fizidka blizina neie tada niStaznaditi.Od dvojenajednom leZaju
jedan ie se uzeti, a drugi ne. Neki prijevodidonose"od dvojice",
vjerojatno zbog toga Sto je u grckom izvorniku za rijeei jedan i
drugi upotrijebljenmuSkirod. No taj bi serod upotrijebioi u sludaju da je rijed o muZu i Zeni,jer bi nru5karac
mogaobiti prva ili
drugaosoba(usp.24:25).S obzirom na to da u semitskinrjeztci-

l.
Nidinr se ne odreclujevrijeme zbivanja,ali u
prethodnom se pogiavljugovoriloo Kristovom drugom dolasku,a
izraz kaza im mozda se odnosi na isto slusateljstvo.
u ovoj seusporedbi govori o dugotrajnoj molitvi, molitvi na dugi rok (u
21:36 nalazimo slidno povezivanjemolitve i drugog Kristovog
dolaska).Kadljudi koji se mole ne vide nikakavznak da im odgovor za kojim (eznu stiZe,lako se obeshrabre.Medutim, valja im
nastaviti s molitvom i nikada ne sndju sustati. Isusovonaudavanje ide dalje od naucavanjaZidova koji su bili skloni ogranidava-

710

271

33.

nju trajanjamolitve, da ne bi rtjornezantorili Boga.58Tri puta

dnevno (po uzoru na Pnz.6:10) sntatralo se maksimumom.

2,3.

Neki srr</acRr.tgase nije boiao,za ljutle nije ma-

rrr (vidi suprotnosttome u 2.Kor.8:21)rukovodiosejedino svojim vlastitinridejamai sklonostima.Udot'icagotovo claje brla simNije snrogiapodmititi suca,a niti je imalazaSbol bespomoinosti.
titrrikakoji bi na tog sucautjecao.Nije imala nijedanadut,osim
cinjeniceda je pravdaodito bila na njezinojstrani(nije traZilaosvetu, negopravdu)i vlastiteupornosti.
4,5.

Ono Stoje irnala,ona je i upotrijebila.Njenau-

pornost konacno je zarnorila suca,pa je na kraju ucinio ono Sto je

traLrla, iako r-riiz-kakvog uzviSettogmotiva - nego izLelje tla je se
rijeSi. Nije vi5e Zelio da nw d<ttliin,a. LJgrckom upotrtjebljeni glagol je slikovit, a doslovno nlu je znadenje "napraviti nekom Sljivtt
na oku!" Ocito je da je ovdje to redeno u prellesenomz.nacenju.

sudacntoZekatkad postupiti
Kad i nepravedan
6,7.
joS
odekivatida ie Bog obraniti
vi5e
moranlo
pravedno, mnogo
ciaje Bog odabrao,
dinjenicu
njec
naglaSava
svoje izabrarrc.Ova
pozvani
i izabraniu
unlu
da
izabranici
su
rnadamoramo drzati na
je rijei isgovorilno
kao
da
o
totne
eesto
prvom redu rarJisluZbe.
Mole
r$etnu.
k
I
noctvapiitt
Izabranicttlcn
o
povlasticanla.
kljtrcivo
potrebi
veiikoj
iznau
da
su
upornoSiu.
Shvaiaju
se neumornom
ju da im je Bog jedina nada.Ni5tazentaljsko
tu tremoZeponroii.
MoZdaje RSV u praw kad prevodit da zategnes niiltovom stvan? U tom bi sludajusmisaotogabio taj da ie izabranicivrlo brzo
biti obranjeni.Medutim, grdki je izvornik ovdje te5koshvatljiv,
pa ga je nroguierazurnjetiionako kako to prevodiAV: "premda
je dugo strpljivs njinta'".KnjiZevnoposmatrantl,a i prelnaintergrdkog teksta(Nestle-'Aland, Stuttgart
punkciji najpouzdarrijeg
(retorsko)pitanje
je
tzv. besjedrridko
redenica,
1979)ovo upitna
odredan
odgovor.
gdjeseodekuje

no biti brza. Kad pita hoie li Sin e ovjedji naii vierena zemlii, on
tirne ne misli re6i da tada neie biti vjernika,negoda u to vrijerne
vjera neie biti osobinanarodasvijeta.Ljudi ovogasvijetanikada
ne prepoznajuBoZjeputove,pa oni necevidjeti kako Bog brani
svojeizabranike.
II.
Usporedbas farizejemi carinikom(18:9-14).Ova se
usporedbanastavljana ono Stojoj pretliodi utoliko Stopokazuje
kakav treba da bude duh nrolitve.Osim toga, njome se odludno
neodbacujesvakapomisaoda se dovjekmoZespasitistjecanjem
kih zasluga.Ono Stoje fartzejkazaoo sebibila je istina.Medutim,
problem s njim niie bio u tome Stonije dovoljnoodmakaoputem,
putem.
ved Stoje odrnahna podetku krenuo putpuno pogre5nint
Luka naln ne otkriva korne je bila upuiena ova
9,10.
usporedba.PogreSanstav koji se u njoj raskrinkavatipidan je za
farrzeje,ali ni u kojem sludajunije ogranicensamona njih. U Hranut sv se vodile javne molitve, no ljudi su se ondje mogli moliti i
pojedinacno u sebi, a upravoje takav slucaj opisanu ovoj usporedbi. Farizejje bio religiozancovjek za kojegasemoglo i ocekivati da ie se naii na tom mjestui u takvoj pozi. Carilikje nrogao
i izbiti sveprije negobiti poboZon,jer je najceSiebio nepoSten
dajicasvojih sunarodnjaka.

iurno, ali taj bismo izTa obranabit 6e izvrSena

8.
raz trebali shvatiti u odnosu na BoZjeshvaianjevremena(po ko'
jem je jedandan kao tisuiu godina,a tisuitt godinakaojedandan,
2.Pt.3:8).Isusgovorio tome da ie, kad dodevrijeme,akcijasigur-

Farizejje bio uspravdn,Stoje tada bio uobidall,l2.

jen stavza molitvu (Mt.6:5; Mk.1l:25). Njegovamolitva izgovorena je u duhu oholosti, ali dini se da ta vrsta molitve ni kasnije
nije bila ba5 nepoznata.Tako se,na primjer, rabin Nahuniamolio
ovako: "ZahvaljujemTi, Gospodinei BoZemoj, Sto si dao dio s
onirna koji sjedeu Beth ha-Midrash (Kuci u-enosti), i Stomi nisi
dao dio s onima koji sjedena (ulidnim) uglovirna,jer ja rano ustajem i oni rano ustaju,ali ja ustajernzbogrijeci Tore,a oni ustaju
zbog prostackihrazgovora;jaradim i oni rade,ali ja radim i primarn zato nagradu,a oni radei ne primaju nagradu;ja Zurim i oni
Lure,ali ja Zurim u Zivot buduieg svijeta,a oni Zureu bezdanpropasti."5 9
Farizej u ovoj usporedbinajprije spominjeneke poroke od
kojih se suzdrZava,a zatim neke poboZnostikoje izvrsava.Zakon
je odredivaosamojedan post, i to na Dan pomirenja,paje stoga

272

273

njegovopo56enjedvaput u tiednu znadilo da iini vi5enegoStoje

obavezan.PoboZni Zidovi imali su obicaj da poste deSienegoSto
to Zakon zahtijeva, pa izvori wjedode o postu ponedjeljkomi
detvrtkom (npr.Taanith lQa, l2a). Ovaj farizejje i u pogledudavanja desetinedinio viSenegoStoje traZio Zakon. Zakonje propisivaoda se daje desetinaod nekih Zitarica(Pnz.l4:22), ali je obihj farneja bio da daju desetinu i od zadinskihi ljekovitih trava
iz svojih vrtova (ll al. Sve Stoje ovaj farizej rekaoo sebibila je
prava istina, ali je duh njegovemolitve bio potpuno pogreSan.U
njoj nema svijestio grijehu, ni o vlastitojbespomoinosti,ni o poniznoj ovisnostio Bogu.Taj far'nejsamoSto nije Bogu destitaona
odlidnim kvalitetamanjegovogsluge."On gleda prema Bogu, ali
vidi samo sebe" (Plummer).Nakon svojeprve rijedi on BogaviSe
ne spominje,ali sam ni za trenutak ne nestajeiz sredi5tapalnje.

13.
Carinikje odito bio vrlo svjestansvojegreSnosti.
Bilo je uobidajenoda se prilikom molitve pogled uzdigneprema
nebu, ali njegaje osjeiaj vlastite nedostojnostisprecavaoda to
je trajno glagolsudini. Neprekidnosebusaou prsa(upotrrjebljeno
ko vrijeme),Stoje bio znak Lalosti.Njegovaje molitva jednostavna: BoZe, milostiv budi meni greiniku! Glagol prevedensamilostiv budi u izvorniku je hilastheti, "budi umiren", "neka se tvoj
gnjevugasi".On nroli za oproStenje,ali istovremenoshvaiaStozapravo zasluZuje.
Sebenaziva"gre5nikom",a ne "jednim od greSnika" (izraLenoneodre<lenim,
odnosno odredenim,dlanom, prim.
prev.).I on zna kojoj skupini ljudi pripada,te sebeonamo i svrstava. Medutim, kako je to razlidito od farizeja!On nemanikavih olakotnih okolnosti na koje bi se nrogaopoz,vati.Jedino StomoZe
udiniti jest da se potpuno prepusti Bozjoj milosti. "Taj carinik
bio je pokvarenjakti znaoje da je tako. TraZioje BoZjurnilost zato Stoje ona bila jedino StoseusudivaotraZiti."60

traziBoLjumilost.tu ce ntilostinaci.
t.

I s u si d j e c a( l 8 : l 5 - 1 7 )

N akon dugackogulom ka koji zapodinjes 9: 51 i u kojem

gotovo da i nemazajednidkegrades Markovimevandeljem,
Luka
se sadaponovnopridruZujeMarku.
15.
Ne kaZe nanr se tko ie doveo diecu. Obidno
pretpostavljamo
preda su to ucinile njihovemajke,ali zarnjenica
je roda.pa vjerojatnoukljucujei odevete djevedenas i/l nruSkog
ce.Izraz da ih se dotakne valjashvatitiu smislu"da poloZisvoje
ruke na njih", Stoje prirodannadin prilikom blagoslivljanja.
Nije
j asnozbogcegasuuden icipr ekor ilionekoji su dovelidjecu.M oZda su smatralidaje Isusprezaposlen
ili preumoranda bi semogao
pozabavitidjecorn.ili su pak nrislilida su ta djecapreviSenevazna
. da bi bi l a dostoj naU i it eljevepaZnje.Naim e, cinjenicaje da je
nralovelikih vjerskihucitelja u svijetupokazivaloneko veie zanimanj eza dj ecu.l susj e i u t om e dr ukdiji.
16.17.
Uaitelj dozvotu djecu,dodekav5i
ih dobrodoSlicorn. On istiie da kraljevstvoBoZiepripadaonima koji su poput
djece.eovjeka u kraljevstvoneie dovestioholo nabrajanje
vlastitilr vrlina (usp. farizejau I 1 i dalje),negopouzdanjekoje proizlazi iz. cljelogasrca,kao u djeteta.I nrjecnioblik ovogatakoderje
istinit. Ako covjekne primi kraljevstvokao dijete,nikadu nj neie
uii. Djeca nanr pokazuju put svojompotpunom ovisnoSiu,svojom nevezanoSiu
za stvariovog svijeta,svojomotvorenoSiu,kao i
nepodijeljenoSiu
svogpouzdanja.
u.

( l 8: l8- 30)
MIadibogataS

Njegovaje molba usli5ena.Carinikje otiSaokuii

t4.
opravdan,smatranpravednim,"oslobodenoptuZbeza svojegnjehe" (NEB). To je inadejedna od velikih pavlovskihrdedi, a ovdje
je nalazimo i u Isusovomnauiavanju.Kljudna misao svegatoga
jest: koii se uzvisuierbit ie poniien. Nijedan dovjek nema niSta
eim bi se mogao pohvaliti pred Bogom.Nasuprot tome, koji se
ponizujqbit ie uzviien(usp.l4:11).Gre5nikkoji sekaje i ponizno

18.
Jedino nam Luka saopiavada je taj dovjekbio
"upravitelj" (uglednift,kako prevodi D-F; prim. prev.).To je
vrlo opienit pojam, koji, prentaGerharduDellingu."oznaduje
rirnskei Zidovskefunkcionaresvakevrste". Smatrada su u ovoln
evandeljuupraviteljiprikazanikao posebnaskupinaljudi koji se
jasno razlikuju od starjeSina,
knjiZevnikai velikih sveienika.6l
Prema tonte, ovdje ne moZemobiti sasvimkonkretni i ustvrditi,

274

)75

16
: 2: , 41.

, , 135-155; . ,
, , 2005, 3-12;
GNILKA, Djelovanje Duha Boijega, Prvi krani, 203-212.

LITERATURA: . PETERSON, Christianus, u: Frhkirche, Judentum und Gnosis, Rom, 1959.,

6487; . E. TDT, Der Menschensohn in der synoptischen berlieferung, Gtersloh, 1959.; C. F.
D. MOULE, A Reconsideration ofthe Context of maranatha, NTS 6 (1959./60.), 307-310; R. H.
FLLER, The Foundation of NT Chris tology, London, 1965.; W. POPKES, Christus Traditus, AThANT 49, Zrich-Stuttgart, 1967.; C. BURGER, Jesus als Davidssohn, FRLANT 98, Gttingen,
1970.; J. A. FITZMYER, Der semitische Hintergrund des ntl Kyriostitels: Jesus Christus in Historie und Theologie, jubilarni spis . Conzelmann, Tbingen, 1975., 267-298; . HENGEL, Der
Sohn Gottes, Tbingen, 1975.; M. GOURGUES, A la droit de Dieu, Paris, 1978.; W. E. G. LOADER, The Apocalyptic Model ofSonship, JBL 97 (1978.), 525-554; H. MARSHALL, The Origins ofNTChristology, Leicester, 1979.; A. J. B. HIGGINS, The Son ofMan in the Teaching of Jesus, Cambridge, 1980.; C. COLPE, Neue Untersuchungen zum Menschensohn-Problem, ThRv 77
(1981.), 353-372; M. HENGEL, Erwgungen zum Sprachgebrauch von Christos bei Paulus und in
der vorpaulinischen berlieferung: Paul und Paulinism, jubilarni spis C. . Barrett, London,
1982., 135-159; P. HOFFMANN, Studien zur Theologie der Logienquelle, NTA 8, Mnster, 1982.;
G. SCHIMANOWSKI, Weisheit und Messias, WUNT 2/17, Tbingen, 1985.; M. de JONGE, The
Earliest Use of Christos, NTS 32 (1986.), 321-343; H. MERKLEIN, Die Auferw eckung Jesu und
die Anfnge der Christologie: Studien zu Jesus und Paulus, WUNT 43, Tbingen, 1987., 221-246;
J. HABERMANN, Prexistenzaussagen im NT, EHT.T 362, Frankfurt/M .-Bern, 1990.; V. HAMPEL, Menschensohn und historischer Jesus, Neukirchen, 1990.; K. J. KUSCHEL, Geboren vor aller Zeit?, Mnchen-Zrich, 1990.; H. VON LIPS, Weisheitliche Traditionen im NT, WMANT 64,
Neukirchen, 1990.; L. SCHENKE, Die Urgemeinde, Stuttgart, 1990.; M. KARRE, Der Gesalbte,
FRLANT 151, Gttingen, 1991.; A. VGTLE, Die Gretchenfrage des Menschensohnproblems,
QD 152, Freiburg, 1994.

2. DJELOVANJE DUHA BOJEGA

Izvjea djelovanju Duha Bojega mogu se nai ve na brojnim mjestima

Staroga zavjeta. Jahvin Duh silazi na odreenoga ovjeka i posve ga obuzme. U
nevoljama on postaje karizmatikim upravljaem i izbaviteljem svoga naroda.
Fenomen je jedinstven, a odnosi se sasvim konkretno na dotinu situaciju. Duh
Jahvin sie na nj, i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda
u ruke Kuana-Riatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kuana-Riatajima
(Suci 3, 10; usp. 6, 34; 11,29; 13,25; 14, 6. 19; 15,14; 1 Sam 11, ).44 Slino je silazio Duh na rane proroke, on itave ete stavlja u pokret i zanos (1 Sam 10, 5-12;
19,20-24). Meutim, Duh Boji ujedno nadahnjuje proroke mudrim rijeima i vienjem bodunosti. Tako je Bileam, koji je trebao izgovoriti prokletstvo nad Izraelom, pod utjecajem Duha Bojega izgovorio blagoslovom ispunjeno proroanstvo nad Izraelom: Od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela ezlo se die (Br 24,
17). Navezanost na Boju rije karakterizira velike proroke 8. i 7. stoljea pr. Kr.,
koji se moda zato ne pozivaju na Duha, kako ih se ne bi povezivalo s ekstatinim
prorocima (usp. Jr 20, 7s; 23, 29; Am 3, 8; Iz 6, 7s i dr). Jedino Ezekiel svjedoi
za sebe: u to me Duh podie, prihvati me i ponese (Ez 3,12. 14; 8, 3; 11,1. 24),
44

Usp. W. H. SCHMIDT, TRE 12, 170-173.

203

i Duh Jahvin sie nada me i kaza mi (Ez 11,5), i Jahve me u svojem Duhu
izvede i postavi usred doline pune kostiju (Ez 37, 1). Od prieljkivana vladara
budunosti oekuje se da e na njemu poivati duh Gospodnji sa svojim mnogostrukim darovima i osposobiti ga da izrie pravedan sud (Iz 11, 2-5).
Ezekielova uzbudljiva vizija buenju suhih kostiju (Ez 37, 1-14) najavljuje
stvaranje novoga Bojeg naroda. Duh koji je dolazio od sva etiri vjetra oivio je
pobijene i povratio izgubljenu nadu. Time se ujedno eli kazati da se vie ne radi
samo izabranome pojedincu, nego itavu narodu koji bi trebao biti proet Duhom Bojim. Uostalom, to odgovara i Mojsijevoj elji: Oh kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha! (Br 11, 29). To bi,
prema Iz 59, 21 moglo dovesti do ostvarenja Saveza s Bogom. Obeanje da e se
to dogoditi nalazimo u proroka Joela: Poslije ovoga izlit u Duha svoga na svako
tijelo, i proricat e vai sinovi i keri, vai e starci sanjati sne, a vai mladii gledati vienja. ak u i na sluge i slukinje izliti Duha svojega u dane one (3, ls).
Prorok ima pred oima posljednje dane. Darovi Duha Bojega izlit e se na svako
tijelo. To se odnosi na sve pripadnike izraelskog naroda, sudei po rijeima
proricat e vai sinovi i keri. Prema tome vie nije potreban nikakav posrednik, nikakav prorok, nego e se svi nalaziti u neposrednu odnosu s Bogom. Time
to svoga Duha ne uskrauje slugama i slukinjama, Bog uklanja i drutvene prepreke. Dar Duha ukljuuje prema Ez 36, 26 promjenu ljudskoga srca. Srce od kamena bit e izvaeno iz tijela, da bi na njegovo mjesto dolo srce od mesa. Slikovito reeno, tad e pustinja postat vonjak, a vonjak se u umu pretvoriti (Iz
32, 15; usp. 44, 3; Zah 12, 10). Boja neposrednost znai da e Bog svoj zakon
upisati u ljudska srca. To je Novi savez koji sklapa s narodom Jr 31, 31-34).
Starozavjetni tekstovi tvore pozadinu onoga poraavajuega iskustva to su
ga Isusovi uenici i uenice doivjeli nakon njegova raspea i uskrsnua, te se
mogu promatrati kao korijeni iz kojih je nastala Crkva. Postojala je svjesnost
obdarenosti Duhom Bojim. Iz toga je roena Crkva.
To je u biti sadraj perikope Pedesetnici (Dj 2, 1-13). Pri prosudbi tome s
pravom se polazi od pretpostavke da se iza toga krije neka stara predaja usmena
ili pismena podrijetla, koju je Luka dakako temeljito preradio, odnosno posve
iznova oblikovao.45 Izvjeuje li nas Lukina pripovijest silasku Duha Svetoga
na dvanaest apostola - Matija je ve bio pribrojen jedanaestorici - ili na sto i dvadeset osoba (usp. Dj 1, 15)? To nije mogue razabrati iz samoga izvjea, budui
da pripovijest poinje reenicom kako su pedeseti dan svi bili okupljeni na istome
mjestu. U svakom sluaju Duh je siao na sve okupljene na istome mjestu. Taj silazak prikazanje sasvim konkretno, kao puhanje silnoga vjetra koji je ispunio svu
kuu, i plameni jezici koji su sili na svakoga od njih. Dakle, osim stvaranja zajednitva vano je ispunjenje svakoga pojedinca Duhom Svetim. Dar Duha daje
45

Glede razliitih miljenja u tome pogledu usp. SCHNEIDER, Apg /, 243-247.

204

se svima i svakomu pojedinano.46 Takvim djelovanjem poprima njihovo okupljanje bitno novu utemeljenost. Iz njihove zajednice stvara Duh Sveti Crkvu. Crkva ima svoj temelj u Duhu.
Toj misli podreena je svaka druga misao. Ona je slovila kao jedna od vodeih u tradiciji koja je prethodila Lukinim djelima. Konkretizacije - puhanje vjetra, plameni jezici - pripadaju vjerojatno ve toj predaji.47 To se moe osobito jasno uoiti ako prihvatimo pretpostavku da se u Luke radi preradi takozvane sinajske predaje. U njoj se pripovijeda zapovijedima koje Bog izgovori na brdu
Sinaju, na kojima je zapravo utemeljen starozavjetni Boji narod. Taj dogaaj popraen je ve u Izl 19, 16s munjom, grmljavinom, oblacima i jeanjem trube. U
oblikovanju te predaje dolazili su u obzir i drugi elementi, kao to su raareni
plamenovi48. Te konkretizacije su, kao u Dj, znakovi Boje nazonosti.
Luka je tu predaju, koja je prethodila silasku Duha na Isusove uenike i uenice, interpretirao prije svega kao listu naroda. Time je on sliku Crkvi univerzalizirao. Hodoasnici koji su doli u Jeruzalem iz brojnih zemalja i pokrajina,
koje su poblie odreene upravo tom listom naroda, sluaju sada, kao djelovanje
Duha Svetoga, apostole kako govore na njihovim jezicima. udo se sastoji u uzajamnom razumijevanju. Barijera jezika je prevladana.
Meutim, u izvjeu koje je prethodilo Luki bila je reakcija na dar Duha
drukija. Bila je to reakcija u obliku glosolalije, govora u jezicima.49 Poetak Crkve bio je zanosan.
Valja kazati koju rije glosolaliji - za nas ne ba lako shvatljivu pojmu.50 To
je zanosan govor koji nije upravljen ljudima, nego Bogu. Da bi ga se moglo razumjeti, treba ga prevesti. Glosolalija se moe prevesti, ali ne u svim sluajevima.
Ona se izraava putem razliitih manifestacija: molitvom, otkrivanjem znanja,
navjetanjem tajni. Moe se dovoditi u vezu s govorom anela te se moe uzeti
kao predokus usreujuega eshatolokog zajednitva s Bogom. Prakranska glosolalija ima svoju najbliu analogiju u idovstvu. U Jobovoj oporuci (Job 48-52)
pripisuje se Jobovim kerima glosolalijska sposobnost. One su zadobile promijenjeno srce, pa ne misle vie na zemaljske stvari. Govore jezikom anela, nadzemaljskih sila, jezikom kerubina, i pjevaju himne Bojemu stvaranju i slavi.51 Pre46

47
48
49

50
51

E. SCHWEIZER, ThWNT VI, 404, skree pozornost na to da boanski Duh nije prirodni posjed, kao to to nauavaju gnostici, nego je dar.
Slaemo se s A. WEISEROM, Apg /, 79.
Usp. PHILO, Decal, 33-35; spec. leg. II 189.
U Dj 2 , 4 Luka govor u jezicima nadopunjuje govorom u jezicima, i to na taj nain to je izmeu
ubacio rije . Iako G. DUTZENBERG, RAC 226 izraz govor u
jezicima inkriminira i daje prednost glosolaliji, taj bi izraz valjalo zadrati na tome mjestu, kako bi se u Dj 2 udo govora u jezicima moglo jasno odvojiti od glosolalije.
Usp. G. DAUTZENBERG, RAC XI, 225-246.
Usp. 4 Q frg. 1 Kol 1, 36: Kliite, vi koje ste na udesan nain proslavile njegovu mudrost
hvalospjevima meu anelima Bojim, i govorite iz njegove slave jezicima svih koji izgova-

205

ma Dj 2, 11 uenici su govorili velianstvenim Bojim djelima. Kasnije e se

Pavao kritiki izjasniti glosolalijama, ne elei ih naravno odbaciti, ve priznajui sebi samome: Ja, hvala Bogu, govorim tuim jezicima vie od vas sviju
(1 Kor 14, 18).52
Ako smo duhovske poetke oznaili kao neto zanosno, moemo postaviti
pitanje, moemo li to jo preciznije definirati. Petrov govor, odran nastavno na
dolazak Duha Svetoga, iako je do nas dopro u Lukinoj teolokoj koncepciji, sadri stare interpretacijske elemente. To je prije svega poetak govora, gdje se citira
proroka Joela 3, 1-5: Ovi ljudi nisu pijani, kako to vi zamiljate - ta istom je trea ura dana - ve se ovim ostvaruje proroanstvo proroka Joela (Dj 2, 15s). Ako
je dojam pijanosti to ga imaju neupueni mogue shvatiti kao nov znak glosolalije (usp. 1 Kor 14, 23), onda se citatom Joela duhovski poetak potvruje kao ispunjenje starih prorokih obeanja. Meutim, proroka rije cilja na konac dana.
Stoga se dodaje opaska u posljednje vrijeme: U posljednje u vrijeme (u Joela: u one dane) - veli Gospodin - izliti od svoga Duha na svako ljudsko bie. Izlijevanje Duha navodi nas na spoznaju daje nastupilo posljednje vrijeme, vrijeme
dovrenja. Crkva je Crkva posljednjih dana. Apokaliptiki znakovi tu injenicu
samo potvruju (Dj 2, 19s = Joel 3, 3s). Moda bi zamjena u redoslijedu staraca i
uenika, koji e doivjeti snove i vienja - u Petrovu govoru spominju se najprije
uenici - mogla upuivati na to da se Crkva poetaka, sastoji od preteito mladih
ljudi. U tome je govoru izraeno takoer i uvjerenje daje Krist, uzvien Bojom
desnicom izlio Duha Svetoga na uenike (Dj 2, 33). I ta predodba lei na vrlo
irokoj osnovi, iako je izraena u raznovrsnim slikama (Iv 20, 22; Ef 4, 7-12;
2 Kor 3, 17).
Silazak Duha na odreeni skup ljudi povezano s govorom jezicima (i proricanjem) ponavlja se u Dj 10, 46; 19, 6 (usp 8, 18). Oba puta radi se poetnim
situacijama, jednom primanju u Crkvu prvoga poganina Kornelija i svega doma
njegova, a drugi put primanju uenika Ivana Krstitelja. U prvome sluaju dolazi
Duh Sveti neovisno krtenju, odnosno njegov dolazak smatra se Bojom potvrdom da se Korneliju i domu njegovu moe podijeliti krtenje. Time je zapravo
naznaen odreeni prelazak. U drugome sluaju je dar Duha povezan s krtenjem. To postaje normalan sluaj. Dakle, u svakome od tih dvaju sluajeva vidimo daje na poetku bilo spontano izlijevanje Duha, te se oitovalo u ekstatikim
fenomenima.
Ako se izljev Duha Svetoga i govor jezicima ponavlja, ele li nas Dj 2, 1-13
izvijestiti jedinstvenu dogaaju, ili nam ele prikazati dogaaj koji se ponavlja i

52

raju rijei mudrosti... - Njem. prijevod prema J. Maieru. Usp. BERGER, Theologiegeschichte367.
Vrlo interesantan pokuaj da glosolalije razvrsta religijski-povijesno i psiholoki uinio je G.
THEISSEN, Psychologische Aspektepaulinischer Theologie, FRLANT 131, Gttingen, 1983.,
269-340.

206

koji je dojmljiv za pracrkvenu zajednicu? U Luke se nedvojbeno radi jednome

jedinstvenu dogaaju, kranskim Duhovima. Kao to je u predaju unio vremenski raspon od etrdeset dana izmeu Isusova uskrsnua i uzaaa na nebo,
tako je dolazak Duha Svetoga povezao sa idovskim blagdanom Pedesetnice, koji se slavio pedesetoga dana nakon blagdana Pashe. Uz njegov kristoloki interes
za koji se zauzimao njemu je takoer stalo da idovskim Duhovima dadne kranski smisao. Povijesno gledajui, primanje Duha Svetoga dogodilo se neto ranije, neto blie Uskrsu (usp. Iv 20, 22).
Pa ipak se iza predaje kojoj itamo u Dj 2, 1-13 krije odreen, sasvim konkretan dogaaj. Izljev Duha Svetoga znai novo utemeljenje zajednice Isusovih
uenika, povezano s poetkom navjetanja, trenutak roenja Crkve.53 Uz glosolalije pojavljuju se i druga oitovanja Duha. njima e se kasnije govoriti.
Sada emo se prihvatiti jednoga drugog teksta, ovaj put uzeta iz sinoptike
tradicije, ne bismo li to zornije prikazali daje kranska zajednica sebe promatrala kao zajednicu ispunjenu i noenu Duhom Svetim. Rije je logionu, odnosno Isusovim rijeima neoprostivu grijehu protiv Duha Svetoga. Teoloki problem koji je povezan s tvrdnjom neoprostivosti moemo ovdje tek dodirnuti.
Taj logion posreduju nam sva tri sinoptika (Mk 3, 28s; Mt 12, 3ls; Lk 12,10).
Osim u Markovu evaelju nalazimo ga i u izvoru izreka kao predloak za ostala
dva evanelista.54 Logion u Markovu evanelju od maloga je znaenja za nae potrebe. Ipak emo ga prvoga navesti. Oblik u izvoru izreka zavreuje nau punu
pozornost. Lk 12, 10 tu je izreku vjerojatno sauvao koliko je bilo mogue.
Doista, kaem vam, sve e se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i
hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oprotenja dovijeka;
krivac je grijeha vjenoga.

Markova verzija suprotstavlja Duhu Svetomu pogrdan govor protiv ovjeka. Promatra li se ta reenica izdvojeno, mogla bi se upraviti protiv navjestitelja
Evanelja, koji navjetaju snagom Duha Svetoga. Pouskrsni nastanak tih rijei
bio bi u tome sluaju vie nego siguran. Meutim, u Markovu kontekstu itamo
kako knjievnici predbacuju Isusu daje ospjednut Belzebulom i da uz pomo poglavice zlih duhova izgoni zle duhove. Oni su se ogrijeili Duha Svetoga, zato
to su Isusovu duhovnu vlast zlonamjerno protumaili (Mk 3, 22 i 30).

53

54

Slaemo se s miljenjem daje ta predaja ukorijenjena u Jeruzalemu, za razliku od ROLOFFA,

Kirche, 64, koji zagovara predaju antiohijske zajednice. On vidi u njoj utemeljenje propovijedanja meu poganima. Mi tu predaju pripisujemo Luki. Time to Luka predstavnike razliitih
naroda i jezika prikazuje kao Zidove (Dj 2,5), on zapravo ostaje vjeran svomu konceptu, prema
kojemu se Evanelje ima iriti iz Jeruzalema. Univerzalizacija u Dj 2 u odreenome je smislu
unutaridovska.
Mt 12,3ls stavlja Markove rijei usporedno s rijeima verzije Q.

207

U Lukinu izvjeu, koje odgovara izvoru izreka, konfrontiraju se dvije epohe: epoha djelovanja ovozemaljskoga Isusa i ona pouskrsnoga navjetanja.55 Logion ima izrazito pouskrsni peat. Na vrijeme djelovanja ovozemaljskoga Isusa
samo se osvre. Naglasak lei posve na sadanjosti, koju se smatra razdobljem
djelovanja Duha Svetoga. Onima koji su svojedobno odbacili ovozemaljskoga
Isusa, iakojeonbio Sin ovjeji, jo jednom je pruena ponuda spasenja, ali ovoga puta u zadnjoj hitnosti. Tu hitnost treba gledati i s aspekta skoroga nastupa posljednjih dana. Logion opravdava jo jednu ponudu spasenja nakon odbacivanja
ovozemaljskoga Isusa i kvalificira tu ponudu kao djelovanje Duha Svetoga. Sve
se to zbiva s pogledom na poslanstva u Izraelu. Zajednica koja je u meuvremenu
nastala smatra sebe, svoje propovjednike i misionare, kao ljude noene Duhom
Svetim. Moe se initi neobinim to to je djelovanje ovozemaljskoga Isusa
oznaeno naslovom Sina ovjejega. Da se razumijemo, to vrijeme se ne omalovaava. Odbacivanje spasenja koje se u njemu dogodilo zaotrava sada jo jednu
ponudu spasenja, i to konanu. A Sin ovjeji u izvoru izreka je upravo oekivani
eshatoloki sudac. Naravno daje on prisutan i u drugome razdoblju djelovanja
Duha Svetoga. Ali sada s pogledom na Posljednji sud. Naime, onima koji bi ga
sada ponovno odbacili, nee biti oproteno. Sud je u rukama Sina ovjejega.
Razlikovanje izmeu oprostivih i neoprostivih grijeha poiva dodue na idovskoj tradiciji. Stoga je neoprostivost grijeha protiv Duha Svetoga u konanici
samoiskljuenje onoga koji ustrajno odbacuje ponudu spasenja. On se tvrdokorno protivi aktivnoj volji Bojoj koja ga eli spasiti.56 Zajednica e se i dalje intenzivno baviti ovim vrlo sloenim problemom (usp. Hbr 6, 4-6; 1 Iv 5, 16-18).57 Za
nas je u konanici znaajno prije svega to da na temelju dotinoga logiona uvidi mo kako je nezaustavljivo pouskrsno poslanje Isusovih uenika, koje je najprije
bilo ogranieno samo na Izrael, bilo ispunjeno Duhom Bojim. Duh je djelovao u
zajednicama.
Dublji uvid u to daje nam Pavao, ponajprije u Prvoj poslanici Korinanima.
Apostol opisuje zajednicu ispunjenu Duhom (1 Kor 12-14). On to dodue ini vrlo kritiki, budui da su u meuvremenu zajednicu pritisnule neprilike. Ipak moemo krenuti od injenice daje utemeljenje korintske zajednice bilo praeno vrlo
bogatim injeninim djelovanjem Duha Bojega. U toj zajednici dogaa se neto
to bi se moglo usporediti sa stanjem u matinoj zajednici u Jeruzalemu. To je
spomena vrijedno zato to je zajednica u Korintu bila utemeljena otprilike dvadeset godina kasnije od one u Jeruzalemu. I ovdje se oito radi fenomenu poetka.
55

56
57

Jedna druga interpretacija htjela bi tu verziju logiona prenijeti posve na djelovanje ovozemaljskoga Isusa. Prema toj interpretaciji Isus je jednom prikazan u svojoj nemoi, a drugi put u svome svemonom djelovanju. Usp. POLAG, Christologie, 162s. Meutim takvo razdvajanje aspekata u Isusovu djelovanju slii umjetnoj tvorevini.
Usp. BOVON, Lk //, 262
Blae prosudbe nalazimo u Dj 2, 5; Gal 4, 19. Usp. takoer Rim 11, 32.

208

Moe se postaviti pitanje je li se ta provala Duha ponavljala i prilikom utemeljenja ostalih zajednica. S time se moe raunati. Jer slino pretpostavlja Pavao i za
Rim (usp. Rim 12,3-8).
Navjetanjem i prihvaanjem Radosne vijesti u jednome gradu ili mjestu,
gdje se stvara zajednica, oitovalo se i djelovanje Duha Bojega. Svi koji se
okupljaju u zajednici prepoznaju se kao jedno u Duhu. To primanje Duha dogaalo se u poetnome stadiju prije primanja krtenja.58 Pritom su glosolalije mogle
imati vrlo vanu ulogu. No, pokazivali su se i neki drugi uinci Duha, koji zajednicu organiziraju i dre vrsto na okupu. Na taj nain zajednice su doslovce tvorevine Duha.
elimo li znati neto poblie kojim se uincima Duha radi, morali bismo se
osvrnuti na popise karizma, ukupno tri, u protopavlovskim spisima (1 Kor 2,
4-11. 28-30; Rim 12, 3-8). Ipak tu se ve uoava razlika izmeu Korinana i Pavla, ili bolje reeno: izmeu poetnoga dogaanja i kasnije Apostolove ocjene, do
koje je ovaj doao na temelju ne ba uvijek ohrabrujuega razvoja. Korinani su
govorili darovima Duha (),59 najvjerojatnije nazivajui i sebe same duhovnicima (usp. 1 Kor 2, 13-15; 3,1). Pavao tomu suprotstavlja pojam
karizme (12, 4. 31; usp. Rim 1, 11; 12, 6 i dr.). Time daje jasno do znanja uenje
da su darovi Duha Boja milost, ne neto to bi ovjek imao zahvaliti samomu sebi, nego neto to ima zahvaliti Bogu. To je posljedica harisa, milosti, koju svaki
zadobiva kad prihvati vjeru. I zato svaki lan zajednice ima neku karizmu. Oito
su neki pretjerivali u tome, hvalei se svojim darom Duha i uzvisujui se iznad
drugih. lanovi zajednice pripadaju jedni drugima kao udovi jednoga tijela, te
brino nastoje oko zajednikoga dobra sviju (usp. 1 Kor 1, 12-27). Pavao ujedno
upozorava na to da ekstatiki, mantiki fenomeni postoje i izvan kranstva. Stoga on kransku ispovijest izlae kao specifinost koja se razlikuje od poganske
pneume: Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Bojem govori ne kae:
'Prokletstvo Isusu'. I nitko ne moe rei: 'Gospodin Isus' osim u Duhu Svetom
(1 Kor 12, 3).
Vratimo se sada popisu karizmi! Prvi u 1 Kor 12, 4-11 nabraja devet karizmi
ili darova, koje Pavao naziva i slubom i uincima, ali je isti Bog, Gospodin i Duh
koji daje rije mudrosti, rije spoznanja, vjera, darovi lijeenja, udotvorstvo,
prorokovanje, razluivanje duhova, razliiti jezici, tumaenje jezika60. Time je
sveobuhvatno opisana situacija u Korintu. Naposljetku valja primijetiti da se ov58

59

60

Mora da je to bio jedan od razloga zato je Pavao preputao podjeljivanje krtenja drugima
(usp. 1 Kor 1, 14-17).
To se moe lijepo razabrati na poetku 1 Kor 12. Prva poslanica Korinanima je odgovor apostola Pavla na jedan dopis zajednice koja mu u njemu postavlja razna pitanja. Svoje odgovore
on u pravilu poinje rijeima (to se tie, usp. 7,2.25; 8,1). Tako poinje i 12,1 sa = to
se tie darova Duha. Pojam darovi Duha mora daje preuzet iz pisma koje su mu pisali Korinani.
Prevedeno prema DAUTZENBERG, Prophetie, 142-146.

209

dje nabrajaju karizme, a ne karizmatici, to znai daje rije mudrosti, ozdravljanju, proricanju, glosolalijama, a ne mudracima, iscjeliteljima, prorocima, tumaima. Ovime se daje na znanje da razliite karizme nisu u trajnu posjedu pojedinanih osoba, nego se mogu mijenjati. Sukladno tomu mogao je u 1 Kor 14, 5
izraziti elju da svi govore jezicima, ili da mogu prorokovati, ili sebi kazati kako
i oni govore jezicima, priopuju objavu, znanje, prorotvo, pouke (1 Kor 14, 6 i
18). Na temelju toga moe se zakljuiti kako razliite karizme mogu biti meusobno pomijeane, kao na primjer vjera, ozdravljanje i udotvorstvo. Pod vjerom
se podrazumijeva ona vjera koja premjeta brda, odnosno koja ostavlja udesne uinke (usp. Mt 17,20; 21,21; Mk 9,23). Upozorava se takoer na mogunost
da onaj koji govori drugim jezikom sam tumai svoj nerazumljiv govor (1 Kor
14, 27).
Najinteresantniji fenomeni su glosolalija i dar prorokovanja. U njima i Pavao
vidi jamstvo za nastup posljednjega, konanog vremena, navodei u tome kontekstu glosolalije proroka Izaiju (Iz 28, 1 ls): Drugim u jezicima i drugim usnama govoriti ovom narodu (1 Kor 14, 21).61 A on glosolaliju stavlja na zadnje
mjesto - zacijelo je na popisu 1 Kor 12,4-11 ne stavlja tek tako na zadnje mjesto to ini prije svega zbog njezina precjenjivanja i zbog prevelika isticanja nekih govornika na drugim jezicima u Korintu. Za razliku od glosolalije koja se obraa
Bogu, prorok se obraa ovjeku. On progovara iz svoga boanskog znanja koje
mu je dano preko objave. Kao nositelji objave nisu iskljueni ni snovi, vizije, audicije i ekstaze. Sadraj njihove poruke odnosi se na boanske tajne. Te su tajne
upravljene budunosti. Zato njihovo navjetanje ide ukorak s kerigmom koja se
odnosi na spasonosne dogaaje prolosti. U 1 Kor 13, 3 stavljeni su prorokovanje, znanje otajstava i spoznaje jedni uz druge. Otajstva su, kao i u apokaliptici,
nebeske, boanske, eshatoloke prirode. Djelovanje proroka daje zajednici svijest da objava napreduje, ali nije zavrena.62 Sigurno su neke rijei kranskih
proroka ule u Novi zavjet. One se mogu staviti pod Gospodinov autoritet. Kao
primjer moemo navesti opis paruzije u 1 Sol 4, 15-18 koji govori dolasku Gospodina s neba i njegovim popratnim pojavama, uskrsnuu mrtvih i njihovu
privoenju Gospodinu zajedno s preostalim ivima, i koje Pavao navodi kao rije
Gospodnju (usp. 1 Kor 15, 51-55).63 Proroki govor ima i mo dokazivanja pred
ljudima, mo otkrivanja tajni ovjekova srca, te istodobno mo predoivanja Posljednjega suda (1 Kor 14, 24s).
Darovima Duha pripadaju takoer ozdravljenja i udesni znakovi. Oni se nadovezuju na Isusovo djelovanje, te su uvjerljivo utjecali na sudionike. Pavao ih
potvruje na drugim mjestima (Rim 15, 19; 2 Kor 12, 12). tim darovima izvje61

62
63

Pavao se posluio citatom kao argumentom Izraelovoj neposlunosti unato nadahnutim govorima.
Usp. DAUTZENBERG, Prophetie passim.
Stoga je uzaludno traiti za 1 Sol 4, 15-18 neku paralelu u sinoptikoj tradiciji.

210

uju nas i Djela apostolska, iako se njihovo prikazivanje ini uistinu previe formalistikim i nezgrapnim (uzmimo npr. Dj 3, lss, 5, 15s, 8, 7; 9, 36ss).
Zato u Pavla nakon prvoga nabrajanja razliitih darova u 1 Kor 12,4-11 slijedi i drugo u 12, 28-30? Izmeu tih dvaju nabrajanja on donosi metaforu s tijelom koja najbolje osvjetljuje meusobnu upuenost lanova zajednice jednih na
druge. Nakon toga izlaganja u parenetikome stilu drugo nabrajanje slui kao neke vrste korekture. Nipoto se ne ukidaju darovi Duha iz prvoga nabrajanja. Dapae, oni su sada izneseni u jednome prepoznatljivom redu. Uvode se nove karizme. Prije svega pada u oi da su tri karizme u tome vrednovanju stavljene na poetak: 1. apostoli, 2. proroci, 3. uitelji. Te tri Pavao oito smatra najvanijima.
Valja uoiti da se ne imenuju apstraktne karizme, nego njihovi konkretni nositelji,
dakle, ne imenuje se apostolat, proricanje, pouavanje, nego apostoli, proroci i
uitelji. To znai da nositelji tih karizmi nastupaju kao prepoznatljiva skupina, ili
bi trebali tako nastupati prema elji Apostola. Pavao sebe kao apostola smjeta u
prvu skupinu. Zar on kao apostol nije bio nita vie od karizmatika? Zacijelo jest.
Kao utemeljitelj zajednice on je u odreenome smislu stajao nasuprot toj zajednici. No u pogledu Tijela Kristova on je svoju slubu vidio posve unutar toga Tijela.
to se tie prorokovanja, konkretizacija na skupinu proroka znai novo shvaanje
u nastanku. Uitelji su u ovom drugome nabrajanju u Pavla prvi i jedini put spomenuti (usp. Rim 12, 7: pouavatelj). To meutim ne dokida njihovo znaenje.
Na tri konkretno imenovane karizme nadovezuje se jo pet daljnjih: udotvorstvo, lijeenje, dar zbrinjavanja, dar upravljanja, razliiti jezici.64 Postojeim darovima pridruuju se, dakle, i dar zbrinjavanja i dar upravljanja. Pavao je zainteresiran poglavito za one karizme pomou kojih se ostalim lanovima zajednice
izlazi ususret i pomou kojih se zajednica izgrauje. Takav dojam potvruje u jo
veoj mjeri nabrajanje sedam karizmi u Rim 12, 3-8: dar prorokovanja, dar sluenja, dar pouavanja, dar hrabrenja, dar dareljivosti, dar revnosti starjeinske
slube, dar milosra.65 Usporedimo li ovo nabrajanje s prvim nabrajanjem u 1 Kor
12, 4-11 vidimo da je jedino prorokovanje karizma zajednika jednomu i drugomu. To nipoto ne moe biti sluajno, ve upuuje na Apostolovu volju da se dotine karizme posebno promiu.
LITERATURA: H. GREEVEN, Die Geistesgaben bei Paulus, WuD 6 (1959.), 111-120; .
KSEMANN, Amt und Gemeinde im NT, Exegetische Versuche und Besinnungen I, Gttingen,
1960., 109-134; H. VON CAMPENHAUSEN, Kirchliches Amt und geistliche Vollmacht in den ersten drei Jahrhuderten, BHTh 14, Tbingen, 1963.; S. D. CURRIE, Speakingin Tongues, Interpr.
19 (1965.), 274-294; N. BROX, Anathema Jesous, BZ 12 (1968.), 103-111; G. HASENHTTL,
Charisma F.ES, Freiburg, 1969.; C. COLPE, Der Spruch von der Lsterung des Geistes: Der Ruf

64

65

U 1 Kor 12, 29s Pavao ponovno nabraja sedam karizmi (u upitnim reenicama). Pri tome je ispustio dar zbrinjavanja i dar upravljanja, ali je dodao dar tumaenja jezika.
Rim 12, 9-21 ne pripada vie nabrajanju karizmi. Tu je rije openitoj parenezi. Drukije misli KSEMANN, Amt, 117ss.

211

Jesu und die Antwort der Gemeinde, jubilarni spis J. Jeremias, Gttingen, 1970., 63-79; K. KERTELGE, Gemeinde und Amt im NT, BiH 10, Mnchen, 1972.; J. KREMER, Pfingstbericht und
Pfingstgeschehen, SBS 63./64., Stuttgart, 1973.; E. E. ELLIS,Spiritual Gifts in the Pauline Community, NTS 20 (1973./74.), 128-144; U. BROCKHAUS, Charisma und Amt, Wuppertal, 1975.;
G. DAUTZENBERG, Urchristliche Prophetie, BW ANT 104, Stuttgart, 1975.; S. SCHULZ, Die
Charismenlehre des Paulus: Rechtfertigung, jubilarni spis . Ksemann, Gttingen-Tbingen,
1976., 443-460; . C. JOHANSON, Tongues, sign for unbelievers?, NTS 25 (1978./79.),
180-203; J. H. SCHTZ, Charisma und soziale Wirklichkeit: W. MEEKS (izdava), Zur Soziologie des Urchristentums, TB 62, Mnchen, 1979., 222-244; H. MERKLEIN, Entstehung und Gehalt des paulinischen Leib-Christi-Gedankens: Im Gesprch mit dem dreieinem Gott, jubilarni spis
W. Breuning, Dsseldorf, 1985, 115-140; C. ROUX, Prophetie et ministere prophetique selon s.
Paul, HOK 29 (1985.), 33-53; M. TURNER, Spiritual Gifts, Vox Ev 15 (1985.), 7-64; U. WILCKENS, Das Amt des Geistes und der Geist des Amtes: T. RENDTORFF (izdava), Charisma und
Institution, Gtersloh, 1985., 23-54; F. W. HORN, Das Angeld des Geistes, FRLANT 154,
Gttingen, 1992.; E. NARDONI, The Concept of Charisma in Paul, CBQ 55 (1993.), 68-80; G. O.
FEE, Gods Empowering Presence, Peabody, 1994.

3. JERUZALEMSKA PRAZAJEDNICA

Govorei u ovome poglavlju prazajednici, uvijek imamo na umu Jeruzalemsku zajednicu, koja se u biti moe smatrati majkom svih kranskih zajednica.
Bijeg uenika u Galileju nakon Velikoga petka, s kojim smo raunali, obeshrabrio
je te djelomino i rastavio uenike. Uskrsnim dogaajem ohrabreni i ponovno
oivjeli, odluili su Isusovi uenici i uenice, okupljeni oko jezgre od dvanaestorice, vratiti se i nastaviti ivjeti u Jeruzalemu. Taj potez bio je samo u ogranienome smislu povratak, jer ne smijemo zaboraviti daje sredite Isusova djelovanja
bila Galileja. Jeruzalem je bio samo dramatian zavretak njegova ivota.
Odlunost uenika i uenica da idu u Jeruzalem najbolje pokazuje kakvo se
znaenje pridavalo glavnomu gradu. Jeruzalem je slovio kao sveti grad (Iz 48, 2;
52, 1), grad Jahvin (Iz 60, 14), grad Boji, presveti ator Vinjega (Ps 46, 5;
usp. 48, 2. 9; 101, 8; a posebno Iz 40-66). U njemu treba Bog postaviti svoje kraljevstvo (Iz 33, 20-22; usp. 54, lls; 60, ls).66 Kao to je Isus otiao u Jeruzalem,
tako su i uenici htjeli u Jeruzalemu objaviti svoju namjeru da svemu Izraelu ponude spasenje. To se nije moglo nigdje drugdje upadljivije dogoditi nego ba u Jeruzalemu. Simbolino znaenje broja dvanaest ponovno je zadobilo na vrijednosti i sada se oitovalo kao volja da se eshatoloki narod od dvanaest plemena ponovno skupi i uspostavi jedinstvo. Naknadni izbor Matije za dvanaestoga apostola, umjesto Jude Ikariotskoga, poprima na toj pozadini povijesnu vjerodostojnost (Dj 1, 15-26). Smisao dvanaestorice iscrpljuje se u njihovoj simbolinosti.
Funkcija voenja zajednice jedva daje bila ozbiljno shvaena. Meutim, dvana66

Usp. J. SCHREINER, Sion-Jerusalem,

ThWAT III 930-939.

212

Jahwes Knigssitz,

Mnchen, 1963.; . TSE VAT,

17
X : 1. 13: . ,

, 1983, 171-193; M. LEON, Prva

Korinanima, Novi Sad 1984, 156-191; GNILKA, Djelovanje Duha Boijega,
Prvi krani, 203-212.

LITERATURA: . PETERSON, Christianus, u: Frhkirche, Judentum und Gnosis, Rom, 1959.,

6487; . E. TDT, Der Menschensohn in der synoptischen berlieferung, Gtersloh, 1959.; C. F.
D. MOULE, A Reconsideration ofthe Context of maranatha, NTS 6 (1959./60.), 307-310; R. H.
FLLER, The Foundation of NT Chris tology, London, 1965.; W. POPKES, Christus Traditus, AThANT 49, Zrich-Stuttgart, 1967.; C. BURGER, Jesus als Davidssohn, FRLANT 98, Gttingen,
1970.; J. A. FITZMYER, Der semitische Hintergrund des ntl Kyriostitels: Jesus Christus in Historie und Theologie, jubilarni spis . Conzelmann, Tbingen, 1975., 267-298; . HENGEL, Der
Sohn Gottes, Tbingen, 1975.; M. GOURGUES, A la droit de Dieu, Paris, 1978.; W. E. G. LOADER, The Apocalyptic Model ofSonship, JBL 97 (1978.), 525-554; H. MARSHALL, The Origins ofNTChristology, Leicester, 1979.; A. J. B. HIGGINS, The Son ofMan in the Teaching of Jesus, Cambridge, 1980.; C. COLPE, Neue Untersuchungen zum Menschensohn-Problem, ThRv 77
(1981.), 353-372; M. HENGEL, Erwgungen zum Sprachgebrauch von Christos bei Paulus und in
der vorpaulinischen berlieferung: Paul und Paulinism, jubilarni spis C. . Barrett, London,
1982., 135-159; P. HOFFMANN, Studien zur Theologie der Logienquelle, NTA 8, Mnster, 1982.;
G. SCHIMANOWSKI, Weisheit und Messias, WUNT 2/17, Tbingen, 1985.; M. de JONGE, The
Earliest Use of Christos, NTS 32 (1986.), 321-343; H. MERKLEIN, Die Auferw eckung Jesu und
die Anfnge der Christologie: Studien zu Jesus und Paulus, WUNT 43, Tbingen, 1987., 221-246;
J. HABERMANN, Prexistenzaussagen im NT, EHT.T 362, Frankfurt/M .-Bern, 1990.; V. HAMPEL, Menschensohn und historischer Jesus, Neukirchen, 1990.; K. J. KUSCHEL, Geboren vor aller Zeit?, Mnchen-Zrich, 1990.; H. VON LIPS, Weisheitliche Traditionen im NT, WMANT 64,
Neukirchen, 1990.; L. SCHENKE, Die Urgemeinde, Stuttgart, 1990.; M. KARRE, Der Gesalbte,
FRLANT 151, Gttingen, 1991.; A. VGTLE, Die Gretchenfrage des Menschensohnproblems,
QD 152, Freiburg, 1994.

2. DJELOVANJE DUHA BOJEGA

Izvjea djelovanju Duha Bojega mogu se nai ve na brojnim mjestima

Staroga zavjeta. Jahvin Duh silazi na odreenoga ovjeka i posve ga obuzme. U
nevoljama on postaje karizmatikim upravljaem i izbaviteljem svoga naroda.
Fenomen je jedinstven, a odnosi se sasvim konkretno na dotinu situaciju. Duh
Jahvin sie na nj, i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda
u ruke Kuana-Riatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kuana-Riatajima
(Suci 3, 10; usp. 6, 34; 11,29; 13,25; 14, 6. 19; 15,14; 1 Sam 11, ).44 Slino je silazio Duh na rane proroke, on itave ete stavlja u pokret i zanos (1 Sam 10, 5-12;
19,20-24). Meutim, Duh Boji ujedno nadahnjuje proroke mudrim rijeima i vienjem bodunosti. Tako je Bileam, koji je trebao izgovoriti prokletstvo nad Izraelom, pod utjecajem Duha Bojega izgovorio blagoslovom ispunjeno proroanstvo nad Izraelom: Od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela ezlo se die (Br 24,
17). Navezanost na Boju rije karakterizira velike proroke 8. i 7. stoljea pr. Kr.,
koji se moda zato ne pozivaju na Duha, kako ih se ne bi povezivalo s ekstatinim
prorocima (usp. Jr 20, 7s; 23, 29; Am 3, 8; Iz 6, 7s i dr). Jedino Ezekiel svjedoi
za sebe: u to me Duh podie, prihvati me i ponese (Ez 3,12. 14; 8, 3; 11,1. 24),
44

Usp. W. H. SCHMIDT, TRE 12, 170-173.

203

i Duh Jahvin sie nada me i kaza mi (Ez 11,5), i Jahve me u svojem Duhu
izvede i postavi usred doline pune kostiju (Ez 37, 1). Od prieljkivana vladara
budunosti oekuje se da e na njemu poivati duh Gospodnji sa svojim mnogostrukim darovima i osposobiti ga da izrie pravedan sud (Iz 11, 2-5).
Ezekielova uzbudljiva vizija buenju suhih kostiju (Ez 37, 1-14) najavljuje
stvaranje novoga Bojeg naroda. Duh koji je dolazio od sva etiri vjetra oivio je
pobijene i povratio izgubljenu nadu. Time se ujedno eli kazati da se vie ne radi
samo izabranome pojedincu, nego itavu narodu koji bi trebao biti proet Duhom Bojim. Uostalom, to odgovara i Mojsijevoj elji: Oh kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha! (Br 11, 29). To bi,
prema Iz 59, 21 moglo dovesti do ostvarenja Saveza s Bogom. Obeanje da e se
to dogoditi nalazimo u proroka Joela: Poslije ovoga izlit u Duha svoga na svako
tijelo, i proricat e vai sinovi i keri, vai e starci sanjati sne, a vai mladii gledati vienja. ak u i na sluge i slukinje izliti Duha svojega u dane one (3, ls).
Prorok ima pred oima posljednje dane. Darovi Duha Bojega izlit e se na svako
tijelo. To se odnosi na sve pripadnike izraelskog naroda, sudei po rijeima
proricat e vai sinovi i keri. Prema tome vie nije potreban nikakav posrednik, nikakav prorok, nego e se svi nalaziti u neposrednu odnosu s Bogom. Time
to svoga Duha ne uskrauje slugama i slukinjama, Bog uklanja i drutvene prepreke. Dar Duha ukljuuje prema Ez 36, 26 promjenu ljudskoga srca. Srce od kamena bit e izvaeno iz tijela, da bi na njegovo mjesto dolo srce od mesa. Slikovito reeno, tad e pustinja postat vonjak, a vonjak se u umu pretvoriti (Iz
32, 15; usp. 44, 3; Zah 12, 10). Boja neposrednost znai da e Bog svoj zakon
upisati u ljudska srca. To je Novi savez koji sklapa s narodom Jr 31, 31-34).
Starozavjetni tekstovi tvore pozadinu onoga poraavajuega iskustva to su
ga Isusovi uenici i uenice doivjeli nakon njegova raspea i uskrsnua, te se
mogu promatrati kao korijeni iz kojih je nastala Crkva. Postojala je svjesnost
obdarenosti Duhom Bojim. Iz toga je roena Crkva.
To je u biti sadraj perikope Pedesetnici (Dj 2, 1-13). Pri prosudbi tome s
pravom se polazi od pretpostavke da se iza toga krije neka stara predaja usmena
ili pismena podrijetla, koju je Luka dakako temeljito preradio, odnosno posve
iznova oblikovao.45 Izvjeuje li nas Lukina pripovijest silasku Duha Svetoga
na dvanaest apostola - Matija je ve bio pribrojen jedanaestorici - ili na sto i dvadeset osoba (usp. Dj 1, 15)? To nije mogue razabrati iz samoga izvjea, budui
da pripovijest poinje reenicom kako su pedeseti dan svi bili okupljeni na istome
mjestu. U svakom sluaju Duh je siao na sve okupljene na istome mjestu. Taj silazak prikazanje sasvim konkretno, kao puhanje silnoga vjetra koji je ispunio svu
kuu, i plameni jezici koji su sili na svakoga od njih. Dakle, osim stvaranja zajednitva vano je ispunjenje svakoga pojedinca Duhom Svetim. Dar Duha daje
45

Glede razliitih miljenja u tome pogledu usp. SCHNEIDER, Apg /, 243-247.

204

se svima i svakomu pojedinano.46 Takvim djelovanjem poprima njihovo okupljanje bitno novu utemeljenost. Iz njihove zajednice stvara Duh Sveti Crkvu. Crkva ima svoj temelj u Duhu.
Toj misli podreena je svaka druga misao. Ona je slovila kao jedna od vodeih u tradiciji koja je prethodila Lukinim djelima. Konkretizacije - puhanje vjetra, plameni jezici - pripadaju vjerojatno ve toj predaji.47 To se moe osobito jasno uoiti ako prihvatimo pretpostavku da se u Luke radi preradi takozvane sinajske predaje. U njoj se pripovijeda zapovijedima koje Bog izgovori na brdu
Sinaju, na kojima je zapravo utemeljen starozavjetni Boji narod. Taj dogaaj popraen je ve u Izl 19, 16s munjom, grmljavinom, oblacima i jeanjem trube. U
oblikovanju te predaje dolazili su u obzir i drugi elementi, kao to su raareni
plamenovi48. Te konkretizacije su, kao u Dj, znakovi Boje nazonosti.
Luka je tu predaju, koja je prethodila silasku Duha na Isusove uenike i uenice, interpretirao prije svega kao listu naroda. Time je on sliku Crkvi univerzalizirao. Hodoasnici koji su doli u Jeruzalem iz brojnih zemalja i pokrajina,
koje su poblie odreene upravo tom listom naroda, sluaju sada, kao djelovanje
Duha Svetoga, apostole kako govore na njihovim jezicima. udo se sastoji u uzajamnom razumijevanju. Barijera jezika je prevladana.
Meutim, u izvjeu koje je prethodilo Luki bila je reakcija na dar Duha
drukija. Bila je to reakcija u obliku glosolalije, govora u jezicima.49 Poetak Crkve bio je zanosan.
Valja kazati koju rije glosolaliji - za nas ne ba lako shvatljivu pojmu.50 To
je zanosan govor koji nije upravljen ljudima, nego Bogu. Da bi ga se moglo razumjeti, treba ga prevesti. Glosolalija se moe prevesti, ali ne u svim sluajevima.
Ona se izraava putem razliitih manifestacija: molitvom, otkrivanjem znanja,
navjetanjem tajni. Moe se dovoditi u vezu s govorom anela te se moe uzeti
kao predokus usreujuega eshatolokog zajednitva s Bogom. Prakranska glosolalija ima svoju najbliu analogiju u idovstvu. U Jobovoj oporuci (Job 48-52)
pripisuje se Jobovim kerima glosolalijska sposobnost. One su zadobile promijenjeno srce, pa ne misle vie na zemaljske stvari. Govore jezikom anela, nadzemaljskih sila, jezikom kerubina, i pjevaju himne Bojemu stvaranju i slavi.51 Pre46

47
48
49

50
51

E. SCHWEIZER, ThWNT VI, 404, skree pozornost na to da boanski Duh nije prirodni posjed, kao to to nauavaju gnostici, nego je dar.
Slaemo se s A. WEISEROM, Apg /, 79.
Usp. PHILO, Decal, 33-35; spec. leg. II 189.
U Dj 2 , 4 Luka govor u jezicima nadopunjuje govorom u jezicima, i to na taj nain to je izmeu
ubacio rije . Iako G. DUTZENBERG, RAC 226 izraz govor u
jezicima inkriminira i daje prednost glosolaliji, taj bi izraz valjalo zadrati na tome mjestu, kako bi se u Dj 2 udo govora u jezicima moglo jasno odvojiti od glosolalije.
Usp. G. DAUTZENBERG, RAC XI, 225-246.
Usp. 4 Q frg. 1 Kol 1, 36: Kliite, vi koje ste na udesan nain proslavile njegovu mudrost
hvalospjevima meu anelima Bojim, i govorite iz njegove slave jezicima svih koji izgova-

205

ma Dj 2, 11 uenici su govorili velianstvenim Bojim djelima. Kasnije e se

Pavao kritiki izjasniti glosolalijama, ne elei ih naravno odbaciti, ve priznajui sebi samome: Ja, hvala Bogu, govorim tuim jezicima vie od vas sviju
(1 Kor 14, 18).52
Ako smo duhovske poetke oznaili kao neto zanosno, moemo postaviti
pitanje, moemo li to jo preciznije definirati. Petrov govor, odran nastavno na
dolazak Duha Svetoga, iako je do nas dopro u Lukinoj teolokoj koncepciji, sadri stare interpretacijske elemente. To je prije svega poetak govora, gdje se citira
proroka Joela 3, 1-5: Ovi ljudi nisu pijani, kako to vi zamiljate - ta istom je trea ura dana - ve se ovim ostvaruje proroanstvo proroka Joela (Dj 2, 15s). Ako
je dojam pijanosti to ga imaju neupueni mogue shvatiti kao nov znak glosolalije (usp. 1 Kor 14, 23), onda se citatom Joela duhovski poetak potvruje kao ispunjenje starih prorokih obeanja. Meutim, proroka rije cilja na konac dana.
Stoga se dodaje opaska u posljednje vrijeme: U posljednje u vrijeme (u Joela: u one dane) - veli Gospodin - izliti od svoga Duha na svako ljudsko bie. Izlijevanje Duha navodi nas na spoznaju daje nastupilo posljednje vrijeme, vrijeme
dovrenja. Crkva je Crkva posljednjih dana. Apokaliptiki znakovi tu injenicu
samo potvruju (Dj 2, 19s = Joel 3, 3s). Moda bi zamjena u redoslijedu staraca i
uenika, koji e doivjeti snove i vienja - u Petrovu govoru spominju se najprije
uenici - mogla upuivati na to da se Crkva poetaka, sastoji od preteito mladih
ljudi. U tome je govoru izraeno takoer i uvjerenje daje Krist, uzvien Bojom
desnicom izlio Duha Svetoga na uenike (Dj 2, 33). I ta predodba lei na vrlo
irokoj osnovi, iako je izraena u raznovrsnim slikama (Iv 20, 22; Ef 4, 7-12;
2 Kor 3, 17).
Silazak Duha na odreeni skup ljudi povezano s govorom jezicima (i proricanjem) ponavlja se u Dj 10, 46; 19, 6 (usp 8, 18). Oba puta radi se poetnim
situacijama, jednom primanju u Crkvu prvoga poganina Kornelija i svega doma
njegova, a drugi put primanju uenika Ivana Krstitelja. U prvome sluaju dolazi
Duh Sveti neovisno krtenju, odnosno njegov dolazak smatra se Bojom potvrdom da se Korneliju i domu njegovu moe podijeliti krtenje. Time je zapravo
naznaen odreeni prelazak. U drugome sluaju je dar Duha povezan s krtenjem. To postaje normalan sluaj. Dakle, u svakome od tih dvaju sluajeva vidimo daje na poetku bilo spontano izlijevanje Duha, te se oitovalo u ekstatikim
fenomenima.
Ako se izljev Duha Svetoga i govor jezicima ponavlja, ele li nas Dj 2, 1-13
izvijestiti jedinstvenu dogaaju, ili nam ele prikazati dogaaj koji se ponavlja i

52

raju rijei mudrosti... - Njem. prijevod prema J. Maieru. Usp. BERGER, Theologiegeschichte367.
Vrlo interesantan pokuaj da glosolalije razvrsta religijski-povijesno i psiholoki uinio je G.
THEISSEN, Psychologische Aspektepaulinischer Theologie, FRLANT 131, Gttingen, 1983.,
269-340.

206

koji je dojmljiv za pracrkvenu zajednicu? U Luke se nedvojbeno radi jednome

jedinstvenu dogaaju, kranskim Duhovima. Kao to je u predaju unio vremenski raspon od etrdeset dana izmeu Isusova uskrsnua i uzaaa na nebo,
tako je dolazak Duha Svetoga povezao sa idovskim blagdanom Pedesetnice, koji se slavio pedesetoga dana nakon blagdana Pashe. Uz njegov kristoloki interes
za koji se zauzimao njemu je takoer stalo da idovskim Duhovima dadne kranski smisao. Povijesno gledajui, primanje Duha Svetoga dogodilo se neto ranije, neto blie Uskrsu (usp. Iv 20, 22).
Pa ipak se iza predaje kojoj itamo u Dj 2, 1-13 krije odreen, sasvim konkretan dogaaj. Izljev Duha Svetoga znai novo utemeljenje zajednice Isusovih
uenika, povezano s poetkom navjetanja, trenutak roenja Crkve.53 Uz glosolalije pojavljuju se i druga oitovanja Duha. njima e se kasnije govoriti.
Sada emo se prihvatiti jednoga drugog teksta, ovaj put uzeta iz sinoptike
tradicije, ne bismo li to zornije prikazali daje kranska zajednica sebe promatrala kao zajednicu ispunjenu i noenu Duhom Svetim. Rije je logionu, odnosno Isusovim rijeima neoprostivu grijehu protiv Duha Svetoga. Teoloki problem koji je povezan s tvrdnjom neoprostivosti moemo ovdje tek dodirnuti.
Taj logion posreduju nam sva tri sinoptika (Mk 3, 28s; Mt 12, 3ls; Lk 12,10).
Osim u Markovu evaelju nalazimo ga i u izvoru izreka kao predloak za ostala
dva evanelista.54 Logion u Markovu evanelju od maloga je znaenja za nae potrebe. Ipak emo ga prvoga navesti. Oblik u izvoru izreka zavreuje nau punu
pozornost. Lk 12, 10 tu je izreku vjerojatno sauvao koliko je bilo mogue.
Doista, kaem vam, sve e se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i
hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oprotenja dovijeka;
krivac je grijeha vjenoga.

Markova verzija suprotstavlja Duhu Svetomu pogrdan govor protiv ovjeka. Promatra li se ta reenica izdvojeno, mogla bi se upraviti protiv navjestitelja
Evanelja, koji navjetaju snagom Duha Svetoga. Pouskrsni nastanak tih rijei
bio bi u tome sluaju vie nego siguran. Meutim, u Markovu kontekstu itamo
kako knjievnici predbacuju Isusu daje ospjednut Belzebulom i da uz pomo poglavice zlih duhova izgoni zle duhove. Oni su se ogrijeili Duha Svetoga, zato
to su Isusovu duhovnu vlast zlonamjerno protumaili (Mk 3, 22 i 30).

53

54

Slaemo se s miljenjem daje ta predaja ukorijenjena u Jeruzalemu, za razliku od ROLOFFA,

Kirche, 64, koji zagovara predaju antiohijske zajednice. On vidi u njoj utemeljenje propovijedanja meu poganima. Mi tu predaju pripisujemo Luki. Time to Luka predstavnike razliitih
naroda i jezika prikazuje kao Zidove (Dj 2,5), on zapravo ostaje vjeran svomu konceptu, prema
kojemu se Evanelje ima iriti iz Jeruzalema. Univerzalizacija u Dj 2 u odreenome je smislu
unutaridovska.
Mt 12,3ls stavlja Markove rijei usporedno s rijeima verzije Q.

207

U Lukinu izvjeu, koje odgovara izvoru izreka, konfrontiraju se dvije epohe: epoha djelovanja ovozemaljskoga Isusa i ona pouskrsnoga navjetanja.55 Logion ima izrazito pouskrsni peat. Na vrijeme djelovanja ovozemaljskoga Isusa
samo se osvre. Naglasak lei posve na sadanjosti, koju se smatra razdobljem
djelovanja Duha Svetoga. Onima koji su svojedobno odbacili ovozemaljskoga
Isusa, iakojeonbio Sin ovjeji, jo jednom je pruena ponuda spasenja, ali ovoga puta u zadnjoj hitnosti. Tu hitnost treba gledati i s aspekta skoroga nastupa posljednjih dana. Logion opravdava jo jednu ponudu spasenja nakon odbacivanja
ovozemaljskoga Isusa i kvalificira tu ponudu kao djelovanje Duha Svetoga. Sve
se to zbiva s pogledom na poslanstva u Izraelu. Zajednica koja je u meuvremenu
nastala smatra sebe, svoje propovjednike i misionare, kao ljude noene Duhom
Svetim. Moe se initi neobinim to to je djelovanje ovozemaljskoga Isusa
oznaeno naslovom Sina ovjejega. Da se razumijemo, to vrijeme se ne omalovaava. Odbacivanje spasenja koje se u njemu dogodilo zaotrava sada jo jednu
ponudu spasenja, i to konanu. A Sin ovjeji u izvoru izreka je upravo oekivani
eshatoloki sudac. Naravno daje on prisutan i u drugome razdoblju djelovanja
Duha Svetoga. Ali sada s pogledom na Posljednji sud. Naime, onima koji bi ga
sada ponovno odbacili, nee biti oproteno. Sud je u rukama Sina ovjejega.
Razlikovanje izmeu oprostivih i neoprostivih grijeha poiva dodue na idovskoj tradiciji. Stoga je neoprostivost grijeha protiv Duha Svetoga u konanici
samoiskljuenje onoga koji ustrajno odbacuje ponudu spasenja. On se tvrdokorno protivi aktivnoj volji Bojoj koja ga eli spasiti.56 Zajednica e se i dalje intenzivno baviti ovim vrlo sloenim problemom (usp. Hbr 6, 4-6; 1 Iv 5, 16-18).57 Za
nas je u konanici znaajno prije svega to da na temelju dotinoga logiona uvidi mo kako je nezaustavljivo pouskrsno poslanje Isusovih uenika, koje je najprije
bilo ogranieno samo na Izrael, bilo ispunjeno Duhom Bojim. Duh je djelovao u
zajednicama.
Dublji uvid u to daje nam Pavao, ponajprije u Prvoj poslanici Korinanima.
Apostol opisuje zajednicu ispunjenu Duhom (1 Kor 12-14). On to dodue ini vrlo kritiki, budui da su u meuvremenu zajednicu pritisnule neprilike. Ipak moemo krenuti od injenice daje utemeljenje korintske zajednice bilo praeno vrlo
bogatim injeninim djelovanjem Duha Bojega. U toj zajednici dogaa se neto
to bi se moglo usporediti sa stanjem u matinoj zajednici u Jeruzalemu. To je
spomena vrijedno zato to je zajednica u Korintu bila utemeljena otprilike dvadeset godina kasnije od one u Jeruzalemu. I ovdje se oito radi fenomenu poetka.
55

56
57

Jedna druga interpretacija htjela bi tu verziju logiona prenijeti posve na djelovanje ovozemaljskoga Isusa. Prema toj interpretaciji Isus je jednom prikazan u svojoj nemoi, a drugi put u svome svemonom djelovanju. Usp. POLAG, Christologie, 162s. Meutim takvo razdvajanje aspekata u Isusovu djelovanju slii umjetnoj tvorevini.
Usp. BOVON, Lk //, 262
Blae prosudbe nalazimo u Dj 2, 5; Gal 4, 19. Usp. takoer Rim 11, 32.

208

Moe se postaviti pitanje je li se ta provala Duha ponavljala i prilikom utemeljenja ostalih zajednica. S time se moe raunati. Jer slino pretpostavlja Pavao i za
Rim (usp. Rim 12,3-8).
Navjetanjem i prihvaanjem Radosne vijesti u jednome gradu ili mjestu,
gdje se stvara zajednica, oitovalo se i djelovanje Duha Bojega. Svi koji se
okupljaju u zajednici prepoznaju se kao jedno u Duhu. To primanje Duha dogaalo se u poetnome stadiju prije primanja krtenja.58 Pritom su glosolalije mogle
imati vrlo vanu ulogu. No, pokazivali su se i neki drugi uinci Duha, koji zajednicu organiziraju i dre vrsto na okupu. Na taj nain zajednice su doslovce tvorevine Duha.
elimo li znati neto poblie kojim se uincima Duha radi, morali bismo se
osvrnuti na popise karizma, ukupno tri, u protopavlovskim spisima (1 Kor 2,
4-11. 28-30; Rim 12, 3-8). Ipak tu se ve uoava razlika izmeu Korinana i Pavla, ili bolje reeno: izmeu poetnoga dogaanja i kasnije Apostolove ocjene, do
koje je ovaj doao na temelju ne ba uvijek ohrabrujuega razvoja. Korinani su
govorili darovima Duha (),59 najvjerojatnije nazivajui i sebe same duhovnicima (usp. 1 Kor 2, 13-15; 3,1). Pavao tomu suprotstavlja pojam
karizme (12, 4. 31; usp. Rim 1, 11; 12, 6 i dr.). Time daje jasno do znanja uenje
da su darovi Duha Boja milost, ne neto to bi ovjek imao zahvaliti samomu sebi, nego neto to ima zahvaliti Bogu. To je posljedica harisa, milosti, koju svaki
zadobiva kad prihvati vjeru. I zato svaki lan zajednice ima neku karizmu. Oito
su neki pretjerivali u tome, hvalei se svojim darom Duha i uzvisujui se iznad
drugih. lanovi zajednice pripadaju jedni drugima kao udovi jednoga tijela, te
brino nastoje oko zajednikoga dobra sviju (usp. 1 Kor 1, 12-27). Pavao ujedno
upozorava na to da ekstatiki, mantiki fenomeni postoje i izvan kranstva. Stoga on kransku ispovijest izlae kao specifinost koja se razlikuje od poganske
pneume: Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Bojem govori ne kae:
'Prokletstvo Isusu'. I nitko ne moe rei: 'Gospodin Isus' osim u Duhu Svetom
(1 Kor 12, 3).
Vratimo se sada popisu karizmi! Prvi u 1 Kor 12, 4-11 nabraja devet karizmi
ili darova, koje Pavao naziva i slubom i uincima, ali je isti Bog, Gospodin i Duh
koji daje rije mudrosti, rije spoznanja, vjera, darovi lijeenja, udotvorstvo,
prorokovanje, razluivanje duhova, razliiti jezici, tumaenje jezika60. Time je
sveobuhvatno opisana situacija u Korintu. Naposljetku valja primijetiti da se ov58

59

60

Mora da je to bio jedan od razloga zato je Pavao preputao podjeljivanje krtenja drugima
(usp. 1 Kor 1, 14-17).
To se moe lijepo razabrati na poetku 1 Kor 12. Prva poslanica Korinanima je odgovor apostola Pavla na jedan dopis zajednice koja mu u njemu postavlja razna pitanja. Svoje odgovore
on u pravilu poinje rijeima (to se tie, usp. 7,2.25; 8,1). Tako poinje i 12,1 sa = to
se tie darova Duha. Pojam darovi Duha mora daje preuzet iz pisma koje su mu pisali Korinani.
Prevedeno prema DAUTZENBERG, Prophetie, 142-146.

209

dje nabrajaju karizme, a ne karizmatici, to znai daje rije mudrosti, ozdravljanju, proricanju, glosolalijama, a ne mudracima, iscjeliteljima, prorocima, tumaima. Ovime se daje na znanje da razliite karizme nisu u trajnu posjedu pojedinanih osoba, nego se mogu mijenjati. Sukladno tomu mogao je u 1 Kor 14, 5
izraziti elju da svi govore jezicima, ili da mogu prorokovati, ili sebi kazati kako
i oni govore jezicima, priopuju objavu, znanje, prorotvo, pouke (1 Kor 14, 6 i
18). Na temelju toga moe se zakljuiti kako razliite karizme mogu biti meusobno pomijeane, kao na primjer vjera, ozdravljanje i udotvorstvo. Pod vjerom
se podrazumijeva ona vjera koja premjeta brda, odnosno koja ostavlja udesne uinke (usp. Mt 17,20; 21,21; Mk 9,23). Upozorava se takoer na mogunost
da onaj koji govori drugim jezikom sam tumai svoj nerazumljiv govor (1 Kor
14, 27).
Najinteresantniji fenomeni su glosolalija i dar prorokovanja. U njima i Pavao
vidi jamstvo za nastup posljednjega, konanog vremena, navodei u tome kontekstu glosolalije proroka Izaiju (Iz 28, 1 ls): Drugim u jezicima i drugim usnama govoriti ovom narodu (1 Kor 14, 21).61 A on glosolaliju stavlja na zadnje
mjesto - zacijelo je na popisu 1 Kor 12,4-11 ne stavlja tek tako na zadnje mjesto to ini prije svega zbog njezina precjenjivanja i zbog prevelika isticanja nekih govornika na drugim jezicima u Korintu. Za razliku od glosolalije koja se obraa
Bogu, prorok se obraa ovjeku. On progovara iz svoga boanskog znanja koje
mu je dano preko objave. Kao nositelji objave nisu iskljueni ni snovi, vizije, audicije i ekstaze. Sadraj njihove poruke odnosi se na boanske tajne. Te su tajne
upravljene budunosti. Zato njihovo navjetanje ide ukorak s kerigmom koja se
odnosi na spasonosne dogaaje prolosti. U 1 Kor 13, 3 stavljeni su prorokovanje, znanje otajstava i spoznaje jedni uz druge. Otajstva su, kao i u apokaliptici,
nebeske, boanske, eshatoloke prirode. Djelovanje proroka daje zajednici svijest da objava napreduje, ali nije zavrena.62 Sigurno su neke rijei kranskih
proroka ule u Novi zavjet. One se mogu staviti pod Gospodinov autoritet. Kao
primjer moemo navesti opis paruzije u 1 Sol 4, 15-18 koji govori dolasku Gospodina s neba i njegovim popratnim pojavama, uskrsnuu mrtvih i njihovu
privoenju Gospodinu zajedno s preostalim ivima, i koje Pavao navodi kao rije
Gospodnju (usp. 1 Kor 15, 51-55).63 Proroki govor ima i mo dokazivanja pred
ljudima, mo otkrivanja tajni ovjekova srca, te istodobno mo predoivanja Posljednjega suda (1 Kor 14, 24s).
Darovima Duha pripadaju takoer ozdravljenja i udesni znakovi. Oni se nadovezuju na Isusovo djelovanje, te su uvjerljivo utjecali na sudionike. Pavao ih
potvruje na drugim mjestima (Rim 15, 19; 2 Kor 12, 12). tim darovima izvje61

62
63

Pavao se posluio citatom kao argumentom Izraelovoj neposlunosti unato nadahnutim govorima.
Usp. DAUTZENBERG, Prophetie passim.
Stoga je uzaludno traiti za 1 Sol 4, 15-18 neku paralelu u sinoptikoj tradiciji.

210

uju nas i Djela apostolska, iako se njihovo prikazivanje ini uistinu previe formalistikim i nezgrapnim (uzmimo npr. Dj 3, lss, 5, 15s, 8, 7; 9, 36ss).
Zato u Pavla nakon prvoga nabrajanja razliitih darova u 1 Kor 12,4-11 slijedi i drugo u 12, 28-30? Izmeu tih dvaju nabrajanja on donosi metaforu s tijelom koja najbolje osvjetljuje meusobnu upuenost lanova zajednice jednih na
druge. Nakon toga izlaganja u parenetikome stilu drugo nabrajanje slui kao neke vrste korekture. Nipoto se ne ukidaju darovi Duha iz prvoga nabrajanja. Dapae, oni su sada izneseni u jednome prepoznatljivom redu. Uvode se nove karizme. Prije svega pada u oi da su tri karizme u tome vrednovanju stavljene na poetak: 1. apostoli, 2. proroci, 3. uitelji. Te tri Pavao oito smatra najvanijima.
Valja uoiti da se ne imenuju apstraktne karizme, nego njihovi konkretni nositelji,
dakle, ne imenuje se apostolat, proricanje, pouavanje, nego apostoli, proroci i
uitelji. To znai da nositelji tih karizmi nastupaju kao prepoznatljiva skupina, ili
bi trebali tako nastupati prema elji Apostola. Pavao sebe kao apostola smjeta u
prvu skupinu. Zar on kao apostol nije bio nita vie od karizmatika? Zacijelo jest.
Kao utemeljitelj zajednice on je u odreenome smislu stajao nasuprot toj zajednici. No u pogledu Tijela Kristova on je svoju slubu vidio posve unutar toga Tijela.
to se tie prorokovanja, konkretizacija na skupinu proroka znai novo shvaanje
u nastanku. Uitelji su u ovom drugome nabrajanju u Pavla prvi i jedini put spomenuti (usp. Rim 12, 7: pouavatelj). To meutim ne dokida njihovo znaenje.
Na tri konkretno imenovane karizme nadovezuje se jo pet daljnjih: udotvorstvo, lijeenje, dar zbrinjavanja, dar upravljanja, razliiti jezici.64 Postojeim darovima pridruuju se, dakle, i dar zbrinjavanja i dar upravljanja. Pavao je zainteresiran poglavito za one karizme pomou kojih se ostalim lanovima zajednice
izlazi ususret i pomou kojih se zajednica izgrauje. Takav dojam potvruje u jo
veoj mjeri nabrajanje sedam karizmi u Rim 12, 3-8: dar prorokovanja, dar sluenja, dar pouavanja, dar hrabrenja, dar dareljivosti, dar revnosti starjeinske
slube, dar milosra.65 Usporedimo li ovo nabrajanje s prvim nabrajanjem u 1 Kor
12, 4-11 vidimo da je jedino prorokovanje karizma zajednika jednomu i drugomu. To nipoto ne moe biti sluajno, ve upuuje na Apostolovu volju da se dotine karizme posebno promiu.
LITERATURA: H. GREEVEN, Die Geistesgaben bei Paulus, WuD 6 (1959.), 111-120; .
KSEMANN, Amt und Gemeinde im NT, Exegetische Versuche und Besinnungen I, Gttingen,
1960., 109-134; H. VON CAMPENHAUSEN, Kirchliches Amt und geistliche Vollmacht in den ersten drei Jahrhuderten, BHTh 14, Tbingen, 1963.; S. D. CURRIE, Speakingin Tongues, Interpr.
19 (1965.), 274-294; N. BROX, Anathema Jesous, BZ 12 (1968.), 103-111; G. HASENHTTL,
Charisma F.ES, Freiburg, 1969.; C. COLPE, Der Spruch von der Lsterung des Geistes: Der Ruf

64

65

U 1 Kor 12, 29s Pavao ponovno nabraja sedam karizmi (u upitnim reenicama). Pri tome je ispustio dar zbrinjavanja i dar upravljanja, ali je dodao dar tumaenja jezika.
Rim 12, 9-21 ne pripada vie nabrajanju karizmi. Tu je rije openitoj parenezi. Drukije misli KSEMANN, Amt, 117ss.

211

Jesu und die Antwort der Gemeinde, jubilarni spis J. Jeremias, Gttingen, 1970., 63-79; K. KERTELGE, Gemeinde und Amt im NT, BiH 10, Mnchen, 1972.; J. KREMER, Pfingstbericht und
Pfingstgeschehen, SBS 63./64., Stuttgart, 1973.; E. E. ELLIS,Spiritual Gifts in the Pauline Community, NTS 20 (1973./74.), 128-144; U. BROCKHAUS, Charisma und Amt, Wuppertal, 1975.;
G. DAUTZENBERG, Urchristliche Prophetie, BW ANT 104, Stuttgart, 1975.; S. SCHULZ, Die
Charismenlehre des Paulus: Rechtfertigung, jubilarni spis . Ksemann, Gttingen-Tbingen,
1976., 443-460; . C. JOHANSON, Tongues, sign for unbelievers?, NTS 25 (1978./79.),
180-203; J. H. SCHTZ, Charisma und soziale Wirklichkeit: W. MEEKS (izdava), Zur Soziologie des Urchristentums, TB 62, Mnchen, 1979., 222-244; H. MERKLEIN, Entstehung und Gehalt des paulinischen Leib-Christi-Gedankens: Im Gesprch mit dem dreieinem Gott, jubilarni spis
W. Breuning, Dsseldorf, 1985, 115-140; C. ROUX, Prophetie et ministere prophetique selon s.
Paul, HOK 29 (1985.), 33-53; M. TURNER, Spiritual Gifts, Vox Ev 15 (1985.), 7-64; U. WILCKENS, Das Amt des Geistes und der Geist des Amtes: T. RENDTORFF (izdava), Charisma und
Institution, Gtersloh, 1985., 23-54; F. W. HORN, Das Angeld des Geistes, FRLANT 154,
Gttingen, 1992.; E. NARDONI, The Concept of Charisma in Paul, CBQ 55 (1993.), 68-80; G. O.
FEE, Gods Empowering Presence, Peabody, 1994.

3. JERUZALEMSKA PRAZAJEDNICA

Govorei u ovome poglavlju prazajednici, uvijek imamo na umu Jeruzalemsku zajednicu, koja se u biti moe smatrati majkom svih kranskih zajednica.
Bijeg uenika u Galileju nakon Velikoga petka, s kojim smo raunali, obeshrabrio
je te djelomino i rastavio uenike. Uskrsnim dogaajem ohrabreni i ponovno
oivjeli, odluili su Isusovi uenici i uenice, okupljeni oko jezgre od dvanaestorice, vratiti se i nastaviti ivjeti u Jeruzalemu. Taj potez bio je samo u ogranienome smislu povratak, jer ne smijemo zaboraviti daje sredite Isusova djelovanja
bila Galileja. Jeruzalem je bio samo dramatian zavretak njegova ivota.
Odlunost uenika i uenica da idu u Jeruzalem najbolje pokazuje kakvo se
znaenje pridavalo glavnomu gradu. Jeruzalem je slovio kao sveti grad (Iz 48, 2;
52, 1), grad Jahvin (Iz 60, 14), grad Boji, presveti ator Vinjega (Ps 46, 5;
usp. 48, 2. 9; 101, 8; a posebno Iz 40-66). U njemu treba Bog postaviti svoje kraljevstvo (Iz 33, 20-22; usp. 54, lls; 60, ls).66 Kao to je Isus otiao u Jeruzalem,
tako su i uenici htjeli u Jeruzalemu objaviti svoju namjeru da svemu Izraelu ponude spasenje. To se nije moglo nigdje drugdje upadljivije dogoditi nego ba u Jeruzalemu. Simbolino znaenje broja dvanaest ponovno je zadobilo na vrijednosti i sada se oitovalo kao volja da se eshatoloki narod od dvanaest plemena ponovno skupi i uspostavi jedinstvo. Naknadni izbor Matije za dvanaestoga apostola, umjesto Jude Ikariotskoga, poprima na toj pozadini povijesnu vjerodostojnost (Dj 1, 15-26). Smisao dvanaestorice iscrpljuje se u njihovoj simbolinosti.
Funkcija voenja zajednice jedva daje bila ozbiljno shvaena. Meutim, dvana66

Usp. J. SCHREINER, Sion-Jerusalem,

ThWAT III 930-939.

212

Jahwes Knigssitz,

Mnchen, 1963.; . TSE VAT,

18
: 5.21-33: JERONIM,
Efeanima, Tumaenje Pavlovih poslanica, Makarska 1998, 516-546; J.R.W.
STTOT, Efeanima, Novi Sad 1986, 185-205; . ,
. -
3,18-4,1 5,22-6,9, 2 (2009), 27-42.

19
Sitz im Leben : .

, Sitz im Leben ,
2 (2010) [pdf].

 Sitz im Leben ( I):

1
1.

. (Formgeschichte)
,
Sitz im Leben
2,
3.
,
4.
, :
[]
,

.
( : 37-60),
4. 2009.
2
: H. Gunkel, Die Psalmen, Handkommentar zum Alten Testament II/2, Gttingen 11897,
4
1926; S. Mowinckel, The Psalms in Israel's Worship, Nashville: Abingdon 1962.
3
: O. Cullmann, Early Christian Worship, London 1953; J. Danilou, The Bible and the
Liturgy, London: Light & Life Pub Co 1956.
4
,
: J. Pescheck,
Der Gottesdienst in der Apokalypse, Theologisch-praktische Quartalschrift 73 (1920), 496-514; B.
Brinkmann, De vision liturgica in Apocalypsi S. Johannis, Verbum Domini 11 (1931), 335-42; O. Piper, The
Apocalypse of St. John and the Liturgy of the Church, Church History 20 (1951), 250-65; L. Mowry,
Revelation IV-V and Early Christian Liturgical Usage, Journal of Biblical Literature 71 (1952), 75-84; A.
Cabaniss, A Note on the Liturgy of the Apocalypse, Interpretation 7 (1953), 78-86; G. Delling, Zum
gottesdienstlichen Stil der Johannes-Apokalypse, Novum Testamentum 3 (1959), 107-37; S. Luchli, Eine
Gottesdienststruktur in der Johannesoffenbarung, Theologische Zeitschrift 16 (1960), 359-78; M. H. Shepherd,
The Paschal Liturgy in the Apocalypse, Ecumenical Studies in Worship 6, London: Lutterworth 1960; P.
Prigent, Apocalypse et Liturgie, Cahiers Thologiques 52, Neuchatel: Delachaux & Niestl 1964; J. ORourke,
The hymns of the Apocalypse, Catholic Biblical Quarterly 30 (1968), 399-409; K-P. Jrns, Das hymnische
Evangelium, Untersuchungen zu Aufbau, Funktion und Herkunft der hymnischen Stcke in der
Johannesoffenbarung, Studien zum Neuen Testament 5, Gtersloh: Mohn 1971; E. Cothenet, Earthly Liturgy
and Heavenly Liturgy according to the Book of Revelation, : Roles in the Liturgical Assembly, New York:
Pueblo 1981, 115-35; J. A. Draper, The Heavenly Feast of Tabernacles: Revelation 7:117, Journal for the
Study of the New Testament 34 (1988), 135-43; H. Ulfgard, Feast and Future: Revelation 7:9-17 and the Feast
of Tabernacles, Coniectanea neotestamentica 22, Stockholm: Almqvist & Wiksell 1989; U. Vanni, Liturgical
Dialogue as a Literary Form in the Book of Revelation, New Testament Studies 37 (1991), 348-372; R.
Bauckham, The Theology of the Book of Revelation, Cambridge: Cambridge University Press 1993; P.
Vassiliadis, Apocalypse and Liturgy, Saint Vladimirs Theological Quarterly 41 (1997) 95-112; .
, , 1999; . ,
, 2005, 2007; J.-P. Ruiz, Betwixt and Between on the
Lords Day: Liturgy and the Apocalypse, : D. L. Barr (.), The Reality of Apocalypse. Rhetoric and
Politics in the Book of Revelation, Society of Biblical Literature Symposium Series 39, Leiden: Brill 2006, 221241.
1

 ,
. 5

6.
, ,
()
. 7.
,
.
, ,
,
,

(=) :

. ,
.

, , .


. 8

.


. ,
,
. ( )

E. S. Fiorenza, The Book of Revelation: Justice and Judgment, Philadelphia: Fortress 1985, 166.
. : . .
, . , 1989; . ,
, 1-2 (1996), 3-9; . , :
, 2004; idem,
, 3 (2004), 68-75.
7
. . , ,
. , 1997; : . . ,
, 11989, 21990.
8
. , 89-90 (. . 65).
, , ,
: ,
.
, .
(4:11; 5:9-14; 17 )
. (. , . . 65 . 89).

.
6


( ) 9.


. , ,
,
,
, ,
. ,
Sitz
im Leben ,
,
.

2.

,
. e
.
( , ,
, .)

10.
, ,
( ) (
), . ( ),

. , ,
. 4-5 ,
(7:1-17,
8:3-5, 11:15-19, 15:1-8, 19:1-10, 21:3-8).
, , ,

.

, .
, ,
11.
, , .

a , (4:1)

. , Lex orandi. ,
. , 2006, 129-142 ( . . 4).
10
Vanni, Liturgical Dialogue, 348. : D. L. Barr, The Apocalypse of John as Oral Enactment,
Interpretation 40 (1986), 243-56; E. M. Boring The voice of Jesus in the Apocalypse of John, Novum
estamentum 34 (1992), 334-359.
11
D. E. Aune ,
: Revelation 1-5, World Biblical Commentary 52A, Dallas 1997, cv-cxxxiv.
9

 (4-22). , ,
.
?
?
(
)? , , . 4-5
, , ,
,
?


(1:3) (1:1).

, ,
, 12,
, ,
13.
(. 1-3; 22:6-21)
, (4:1-22:5)
, ,
.
, ,
Sitz im Leben .
,
14.
,
,
Doty: Genre is the whole of literary conventions,
explicit or implicit, that an author shares with his readers, : W. G. Doty, The Concept of Genre in
Literary Analysis, : L. C. McGaughy (.), Society of Biblical Literature 1972 Proceedings, II, 413448:413.
13
, ,
, a : , ,
, . ,

.

.
.
14
,
. ,
.
, ,
,
, ,
. : . .
Collins Pseudonymity, historical reviews and the genre of the revelation of John, Catholic Biblical Quarterly
39 (1977), 329-343; F. D. Mazzaferri, The Genre of the Book of Revelation from a Source-critical Perspective,
Berlin New York 1989; L. Hartman, Survey of the problem of apocalyptic genre, : D. Hellholm (.),
Apocalypticism in the Mediterranean world and the Near East: proceedings of the International Colloquium
on Apocalypticism, Uppsala, August 12-17, 1979, Tbingen 1983, 329-343; D. Hellholm The Problem of
Apocalyptic Genre and the Apocalypse of John, Semeia 36 (1986), 13-64; D. E. Aune, The Apocalypse of
John and the Problem of Genre, Semeia 36 (1986), 65-96; J. J. Collins, The Apocalyptic Imagination, Grand
Rapids: Eerdmans 21998.
12

3.

15 ,
, ,
, . , ,
, , , 16, (1:3;
22:9),
17.
.
, ,
(1:1-2).

. :
. 12:4, 9

. 22:10

;
, .
:
, .
: ,
.

. , ,
, ( ).
.
,
18.

: G. K. Beale, The Use of Daniel in Jewish Apocalyptic Literature and in

Revelation of St. John, Lanham 1984; J. Fekkes, Isaiah and Prophetic Traditions in the Book of Revelation,
Journal for the Study of the New Testament sup. 93, Sheffield 1994; S. Moyise, The Old Testament in the Book
of Revelation, Journal for the Study of the New Testament sup. 115, Sheffield 1995; G. K. Beale, Johns Use of
the Old Testament in Revelation, Journal for the Study of the New Testament sup. 166, Sheffield 1998; M.
Jauhiainen, The Use of Zechariah in Revelation, Tbingen: Mohr Siebeck 2005.
16
Moyise, . , 145.
17
Beale, Johns Use of the Old Testament in Revelation, 127.
18
Bauckham, Book of Revelation, 6.
/, , . (
), . , ,
. ,
,
. : R.A. Guelich (.),
Prophetic and/or apocalyptic eschatology, Ex auditu 6, Allison Park (PA): Pickwick Publications 1990.
15

 , 19. ,
, ,
,

( ) .

3.1.

,
,
:
(. 6:14; . 1. . 4:46; 9:27; 14:41).
. ,
, (. 2:36);

(. 7:39; . . 4:19);
(. 11:51), :
, , ? (. 26:68). (.
11:27; 21:10) (. 13:1-3),
(1. . 1:18; 4:14), :

(. 1. . 14:24-25) 20.
, . ( ) ( ).
(1. . 12:4): ,
( , ), (1. .
12:5): , ( ,
). , 21 , .
? (
) ,
22,
23.
24 ,

19

(.
) . 2-3, , .
.
,
(. 13, 17),

(. 2:4-5, 14-16, 20-24). ,
,
(21:1-22:5): , , (21:7).
20
J. T. Burtchaell, From Synagogue to Church. Public services and offices in the earliest Christian
communities, Cambridge 1992, 299-303.
21
. 1. . 12:10; . 3:5; 1. . 4:14; 2. . 1:21; . 2:17; 11:27; 19:6; 21:10; . 22:6.
: 1. . 12:10, 28; 14:1; . 2:20; 4:11.
22
L. Hurtado, Lord Jesus Christ: Devotion to Jesus in Earliest Christianity, Grand Rapids: Eerdmans 2005,
108-118.
23
Hurtado, . , 150.
24
Hurtado 1. . 4:15-17 (. , 150-151),
. 1:9-20 , .

 25, a
.

(.. , 15:2),
(
, 11:11), ,
, ,
, (. XLIII 7-16),
, ,
, , , (=)
.
26.

, .
, , ,
27. , ,
,
.
,
(. 1:4-5, 22:21)
28.
,
(. 1:48; 22:6-21),
. ,

(21-22) ,
(1:9),
.

3.2.
, 29
,
, . ,
30.
, , ,
, .
. 1. . 12-14, 14:24-25.
, ,
. (1. . 12:8; 17:1; 43:1; 2. . 11:2),
(. 8:2; 9:3; . 5:2; 9:1-2; . 5:2; 7:2), (1:7; 2:4; 4:4; 5:6), (.
6:3) 11:6 .
: . 11:3-12;
13:3-6; 15:1-2 XLIII 7-16.
27
. . 10:9-11:18, 2:4.
28
: Martin Karrer, Die Johannesoffenbarung als Brief: Studien zu ihrem literarischen, historischen und
theologischen Ort, Gttingen: Vandenhoeck & Ruprecht 1986, 66-84.
29
.
30
: J. L. White, Saint Paul and the apostolic letter tradition, Catholic Biblical Quarterly 45 (1983), 433444:437; idem, New Testament Epistolary Literature in the Framework of Ancient Epistolography, :
Aufstieg und Niedergang der rmischen Welt 2:25/2:1730-56.
25
26

, , , 31 .
.
, , , :
, ... (1:11) 32.
: :
... :

, 33.
, ? . 1:4
,
, .
,
()
. , ,
:
(. 20:7),
(10:7) 34.

() ( ) 35.


36 .
, , , ,
,
. ,
37.
) . (1:4)
38:
. 1. . 5:1-5: (. 1),
: , , ,
, (. 3). , :
(. 4).
: R. Funk, The Apostolic Parousia: Form and Significance : W. R. Farmer (ed.), Christian History and
Interpretation: Studies Presented to John Knox, New York 1967, 249-268.
32

( ),
: , , ,
, (Apol. I, 67:3, PG 6.429B).
33
Boring, . , 350.
34

.
,
.
35
Barr je
(. , 243-249).
36
. ( . . 4). Vanni
: , Ep. 10:96-97; . 10:6; , Apol. I, 67:5. : Jrns,
Das hymnische Evangelium, 161-162.
37
Vanni : E. Nestle B. Aland K. Aland
J. Karavidopoulos C. M. Martini (Hg.), Novum Testamentum Graece, Deutsche Bibelgesellschaft Stuttgart
27
2006. ,
, .
38
Vanni, . , 349-355.
31

 (1:4-5):

,
,
,
,
.
(1:5-6):


,
[]. .
(1:7):
, ,
,
;
.
(1:7): , .
(1:8):
,
,
,
.
,
:

1:4-5:

39.
-
,
:

= 40
. . 1:7; 1. . 1:3; 2. . 1:2; . 1:3; . 1:2; . 1:2; . 1:2; 1. . 1:1; 2. . 1:2;
. 1:3; 1. . 1:2-3; 1. . 1:2; 2. . 3; . 1-2; , 1. . 1:1.
40
(. 3:14),
, , . ,
. (. M. McNamara, The New Testament and the
Palestinian Targum, Rome 1966, 97-112) -. . 32:39:
, , ,
... ( E. G. Clarke, The Aramaic Bible, Cambridge 1992,
95). P. Prigent ( , ),
(Commentary on the Apocalypse of St. John,
Tbingen: Mohr Siebeck 2004, 116). , , par exellence
:
, . , , ,
(22:7, 12, 17, 20), ,
( )? (Comm.
I:I,1,2, PG 106.221D) : ,
(=, . . 3:14), (=, . . 1:1), (=, . . 2).
,
39


...

= 41
=

1:5-6:
,
[]. .

1:4-8
42.
1:4-5 (. ,
. . 28:19; 2. . 13:13), ,
.
: ...
, . 1:5-6
,
5:9, :
5

1:5-6

5:9-10

... 9 ...
( ) 6 , ( )
( []
. 10
, )
(
...)

, , ,
(. 6:9; 7:10),
. ,
.
, (. . 19:6:
,
), =
(5:9),
(1:6). :
1:4
: (. 21:23).
: T. Holtz, Die Christologie der Apokalypse des Johannes, Berlin 1971,
247-265.
41
. (Comm.
1:4) ( . 12:15; 1. 90:21),
Aune (Revelation 1-5, 34-35) ,
(4Q Shir Shabb) .
,
(Comm. I:I,4, PG 106.224A). . ,
, ,
. , 3:1 1:20
, . ,
4:5 5:6 . 4:2, 10
, . ,
:
... (Apol. I, 13:3, PG 6.348A).
42
Vanni, . , 353.

10

 43 ,
44. 45
: ,
, 46.

, :

1:7: , ,
; .

.
, ,
.
, 47.
48
( ).

1:7: , (, ).

.

. , ,
.
49 . (=)
(), (=, )
().

(+185) ,
= . , ,
, haggadah ( 46-105).
: S. G. Hall (ed. and transl.), Melito of Sardis, On Pascha and Fragments, Oxford: Clarendon
Press 1979.
44
(22:3-4),
(21:3). ,
, , (1. . 2:9).
45
1:5-6
(. Shepherd, . , 82): /
/ (a a /P18, Sinaiticus, A, C)
(. 7:14). ,
.
46
, . , A. Hnggi I. Pahl, Prex Eucharistica, Textus e variis
Liturgiis antiquioribus selecti, Spicilegium Friburgense 12, Friburg Suisse: ditions Univrsitaires 1968, 75.
47
. 7:13 . 12:10-14, .
.Y. Collins . 24:30 o
, : The Son of Man Tradition and the Book of
Revelation, : Cosmology and Eschatology in Jewish and Christian Apocalypticism, Journal for the Study of
Judaism sup. 50, 159-197:172. .
, (. 19:37
. 24:30 . 1:7).
1. . 11:26: , ,
.
48
. . 28; . 16; . 24; . 20-21; 1. . 16:22; . 10:6.
49
. , . . 6 . 350-351.
43

11

: () () 50 .
.

1:8: ( ) , ,
, .

51. , ()
?

. 52 ,
,
53. ,

, , (1:10), , ,
54 . (22:621) 55.
)
(22:6):
(22:6):

(22:7):
(22:7):
(22:8-9):

:
,


.
.
.
, , .
,

.
:

( ): () ()
, ()
() (1:5-7). , , .
,
,
. : 22:20: , . , .
51
. . 4:8; 11:17; 15:3; 16:7, 14; 19:6, 15; 21:22.
52
. 1. . 12-14; XLIII:9: , ,
, ,
, ,
. ( , . . . ,
1999, 346).
53
, , ,
, . . 3:16; 41:20; . 4:11-13, 14; 12:12; 13:1-3.
54
(2:7, 11, 17, 27; 3:6, 13, 22).
() , (1:10-3:22).
: 13:9-10; 14:13; 16:15; 22:12-13, 16, 20.
(, , , ) : Boring, . .
55
Vanni, . , 356-364.
50

12

 (22:9):

(22:10):
(22:10-11):

(22:12-13):

(22:14-15):

(22:16):

(22:17):
(22:17):
(22:17):
(22:17):
(22:17-20):

, !


.
.
:
,
.
,
;
,
.
,
,
.
,
,
.
,

.





.
, ,

.
,
.
:
!
:
!
,
.

:
,

;
,

, ,
.
:
13

 (22:20):
(22:20):
(22:21):

, .
, , !
.

:
.
, ,
56.
: ... ... ...
(22:17). , , . ,
, : ! , ,
, .
, ,

, .

22:16: ,
. 57

, ,
, , 22:15,
.
- .
: ) 1:3
, 22:14
58. ) 7:14:
, .
.
, , (. 3:7),
(. 12) (. 19:14) .

(1. . 10:2-6) 59,
Boring
(----),
1:1.
(. , 19-23). Vanni
(. , 363).
57
:
: , : .
,
. , a, 15 , textus
receptus, 046, itgig, syrph, h, copbo, al,
, : (12:17; 14:12). : B.
M. Metzger, A Textual Commentary n The Greek New Testament (2nd Edition), Stuttgart: Deutsche
Bibelgesellschaft 1994, 690.
58
.
1:3 22:7 , 14:3:
20:6: . .
6:4: , ,
, , . 19:9 :
.
59
: Danilou, The Bible and the Liturgy, 86-98.
56

14

 () 60. ) :
(7:14)
(22:14).
61, (7:14-17) (22:14-15)
62,
. ,

, ,
.

22:17: ( ).

(10:6),
:
:
:
:
:

,
.
!
, ,
, .
! ! 63

: ,
, . , ,
(. 22:16),
( ) ( ) ,
( =
(3:4): ,
, , . , ,
, .
61
: . .
19:36; 1. . 1:19; . 12:2-3.
62
, , .
7:14-17
, , a
( , ...).
, (21:22). ,
, ,
. 22:14, ... ,
( ). (22:2),
, ,
22:14 hic et nunc.
-()
. . . 3:24 : []
,
..
: .
(. . : McNamara, The Aramaic Bible,
64). : 12:2-3; ,
(Comm. LXVIII:XXII,1,2, PG 106.441B-D).
63
, 139.
60

15

 ). , ,
1. . 16:22-23, :

22:21: ( ).

64 .
,
.
,
, ,
, .

, (1:19), . ,
, .
,
. ,
, , ,
.
, ,
(1:9-20). ,
,
? ?
, .

3.3.

, ,
1:10: (
). :

( )

(4:2;
17:3; 21:10),
65. ,
, .
, :
(2-3), : ! (22:17),
(1:10; 4:2; 17:3; 21:10) . ,
,
.
, :

64
65

( )

. . 16:24; 1. . 16:23; . 6:18; . 4:23; 1. . 5:28; 2. . 3:18; . 1:25.

. . 2; 11:15; 22:17; 2. . 12:1.

16

 66, , ,
,
(. . 20:7; 1. . 16:2).
67 . ,
(61/2-113),
(98-117), ,
.
. (stato
die ante lucem) (quasi Deo)
(ep.10:96). ,
, (. )
par exellence 68
, 69.

. ,

(1:10-20). (
).

([] [] )

70,
(1:17). ,
( ),
( ) .
(. . 10:8-12; 1. 14:20-24),
: ) ,
(1:13)
(. . 29:4) 71 . )
,

(. 16:2; . . 28:1; . 24:1; . 20:1,19).

(. 14:1); .
15:8,9; , . 9:1; , Apol. I, 67.
68
Y. Hoffmann-
-: The Day of the Lord as a concept and a term in the prophetic literature,
Zeitschrift fr die alttestamentliche Wissenschaft 93 (1981), 37-50.
69
,
(Comm. II:I,10,11, PG 106.228B), Hurtado-a
() (Lord Jesus Christ, 108-118,
117).
70
A. Y. Collins . 1:10-20
1:12-16 (.
, 185). :
(. , 177).
71
, (Comm.
II:I,10,11, PG 106.228C). Prigent , ,

(Commentary, 136). , ,
, , ,
: : 3:1; 4:14-15; 7:27-8; 8:1 .
66
67

17

 ( ) 72. , 1:17 ,
73. )
(. . 6:6) 74 ; )

, (
) 75.
,
?
,
, . ,
(1. . 14:26): ()
, , , ( ),
. (. 1. . 11:18, 22),
,
, 76.
.
.
, ,
?

3.4.

.

(1:4-20). :
2:1

(1:16a)... ,
(1:13)

. M. 4:9; . 10:25; 1. . 14:25; . 4:10; 5:14; 7:11; 11:16; 19:4, 10; 22:8. : W. Michaelis,
, TDNT VI:161-173.
73
19:10 22:8,
. 1:17 . , 5:8 ,
:
, 5:8 . 5:8
, .
1:17.
74
(1:16), a
: (.
16:19; 1. . 3:22), (. 25:33-34) . : W. Grundmann,
, TDNT, II:27-30.
75
(. 20:2)
.
76
. 1. . 14:6. ,
.
72

18

2:8
;
,

(1:17-18)
2:12

(1:16)
(1:13)...
(1:14)

(1:15)
...
(1:4)...
(1:16)

(1:18)

,
,
,
(1:5)

2:18
,
,

3:1


3:7
, ,
,
,

3:14
,
,

, ,
,
. ,
. , ?
. ,
, 77.
(, , ,
) 78 .
,
: .
, , ,
, ,
, 79.
80.
77

R. L. Muse, Revelation 2-3: A Critical Analysis of Seven Prophetic Messages, Journal of the Evangelical
Theological Society 29 (1986), 149.
78
. 4:1; . 1:1; . 2:1-2; 1:6 .
79
Bauckham, Book of Revelation, 16-17.
80
. , ,
.
.

19

 ,
.
, (4:1-22:5)
. ?

(1:11; 19-20). , II
,
.

4. :
(1:10),
(1:11).

81, .
, :
(1:13)
(1:16).
, 4:1-22:5 , ,
,
(1:19-20) 82:
, , , :
, .

,
( : 38:31; .
(58-67). , ,
.
,
. ,

.
:
(D. Burkett, The New Testament and the
Origins of Christianity, Cambridge 2002, 373).
81
. 1:17-18: , ;
, .
82
1:10-20
(1:11, 19), 1:11 : , 1:19
.
(1:1). 1:19
, .
: ,
, ,
: G. K. Beale, The interpretative problem of Rev 1:19, Novum Testamentum 34 (1992),
360-387. :
?
1:9-20 ,
(4-22). , Beale
1:19
(The Interpretation of Revelation 1.19: Its Old Testament Background and its Disputed
Significance as an Interpretative Key to the Whole Book : Johns Use of the Old Testament in Revelation,
165-192). .

20

40:12),
. , 83,
(. 1:20), (2-3) 84.
, , : ,
. , ,
(. 21:23), ,
(. 5:14, . . 2:5).
,
. , ()
, :
= .
1:19-20
. , ,
, (4:1-22:5)
. ()

(. 2:11, 17, 26 ) 85, ,
. ,
,
,
, . ,
, (. 11:11)!

,
.

,
. 4:1-22:5
. ,
,
.
,
,
par exellence.
(1:20)
(Adv. haer. V:20:2, PG 7b.1178C): Ubique Ecclesia praedicat veritatem: haec est lucerna, Christi
bajulans lumen, (Comm. II:I,19,20, PG 106.232A-B).
84
.
3:15
. . 1:19-20:
(=) , (
, ; Comm. II:1,19,20, PG 106.232A). , ,
(. . Cothenet, Le message de l'apocalypse,
d. Mame/Plon 1995, 43), , ,
( , ).
85
G. Bornkamm, , , TDNT IV:802828. Beale : The use of
in the Apocalypse and Elsewhere in the New Testament Against the Old Testament-Jewish
Background, Johns Use of the Old Testament in Revelation, 215-273.
83

21

 Sitz im Leben ( II):

1
1.

,

,
.
, (. 1-3; 22:6-21),
.
,
, ,
(1:9), ,
: []
, , (1:3).
(1:10), (1:11-20),
.
,
.
,
=
. , , ,
(. 1-3 22:6-21)
:
(4:1), (4-17),
(18-19) (21-22:5).
,
,
,
, .
, ?
:
(1:10-20).
,
(4:1-22:5), . ,
,
: , ... (. 11), ,
(. 12-18), : , , ,
(1:19). (
) ( ) =
(. 12-13)
(. 16). ,
. ,

.
( : 61-120),
4. 2009.
1

 ,
(1:20). , ,
,
, .
,
,
,
.
2.

, ,
. ,
, , :
(1:1), ,
(). , ,
,
,
2. , , ,
. , ,
3,

, .
,
,
, , ,
,
. ,
,
,
.
, .

. ,
4,
5. , ,
,

,
, 1979. [Francis Ford Coppola]
Apocalypse Now,
- .
3
: . Oepke, , , , , , : G.
Kittel (ed.), Theological dictionary of the New Testament, Grand Rapids: Eerdmans 1983 (=TDNT), III:556
592.
4
. rnst Ksemann (1906-1998) : The Beginnings of Christian Theology, : R. W. Funk (ed.),
Apocalypticism, Journal for Theology and the Church 6, New York: Herder and Herder 1969, 17-46:40.
5
. Klaus Koch (1926-) : Ratlos vor der Apokalyptik,
Gtersloh: Mohn 1970. , Koch- Ratlos vor der Apokalyptik
, (?) : Rediscovery of Apocalyptic
(Naperville IL: Allenson 1972).
2

 .
,
(,
, ).
,
, -
[James J. Collins], :
, (1. ; 2. ),
(2. ; 3. ), , ,
, 6,
7. , ,
, , :
8, angelus interpres 9 10. ,

,
,

. , , :
[] je e ,
,
, , ,
, . 11

: J. J. Collins, The Apocalyptic Imagination, Grand Rapids: Eerdmans 21998, 5,

, , . , , 3.
,
.
- James H. Charlesworth,
: Charlesworth, J.
H. (ed.): The Old Testament Pseudepigrapha, Vol. 1: Apocalyptic Literature and Testaments, Vol. 2:
Expansions of the "Old Testament" and Legends, Wisdom and Philosophical Literature, Prayers, Psalms, and
Odes, Fragments of Lost Judeo-Hellenistic Works, Garden City NY: Doubleday 1983. , ,
Collins- (4. ),
Charlsworth- : Introduction, Vol. 1, 3-4,
7
: . . Collins, Was the Dead Sea Sect an Apocalyptic Community?, : L. H. Schiffman (ed.),
Archeology and History in the Dead Sea Scrolls: The New York University Conference in Memory of Yigael
Ydin, Sheffield: JSOT Press 1990, 25-51.
8

(. . 7; 8; 4. 10; 11-12; 13), ,
. ,
, .
, .
9
(. 4.
3-10; 2. . 10-30), (7:13-14; 17:6-18). ,
(. . 11:2-12:4), (. 11:5-13;
20:7-10).
10

. : D. S.
Russell, The Method and Message of Jewish Apocalyptic, Philadelphia: Westminster 1964, 127-139.
11
: [An apocalypse is] a genre of revelatory literature with a narrative
framework, in which a revelation is mediated by an otherwordly being to a human recipient, disclosing a
transcendent reality which is both temporal, insofar as it envisages eschatological salvation, and spatial insofar
as it involves another, supernatural world, : Collins, The Apocalyptic Imagination, 5.
6


,
, , ,
, .
: , ,
?
,
. , ,


,
, . ,
(4:1). ,
, (4:8)
, : ,
(4:1), , , (4-22).
, ?
?
,
[David Hellholm] 12
[David Aune] 13.
,

() . [Adela Yarbro Collins],
( ) ,
Semeia
:
,
, 14.
,
. ,
, , , = ,
(1:9)
.
,
. .
3.

,
(4:1-2):
: , , ,
12

D. Hellholm, The Problem of Apocalyptic Genre and the Apocalypse of John, Semeia 36 (1986), 13-64.
D. Aune, The Apocalypse of John and the Problem of Genre, Semeia 36 (1986), 65-96.
14
A.Y. Collins, Early Christian Apocalypticism, Semeia 36 (1986), 1-10. , ,
. ,
,
!
13


: ,
.
; , ,
...

,
,
.
,
, ...

,
, ,
15.
16,
:
) , (1. 14:8),
(=, ; ), , , ,
(1. 14:14-15, 18):
14
... 15
... 15 , ,
, , ,
,
..
...
14

18 ,
, , ,
.
.

18

, (14:2024), (14:24):
, , , ,
. . 17

.
(: ; : )
(: ; : )
(. . 4:6: ... ; : ),
= (: ; : ).
) . ,
(2:6):
, , , ,
, (.1:1:
; . . 19:11), . 28:17 .
78:23, . , ,
(. 3:16-17; . 7:55-56, 10:10-11),
.
16
, ,
: 1. (1-71; : 72-82), 2. , 2-5, 3. , ,
, , , 21:2224:1.
17
: . , , , 1974, 292294.
15

 : , , : ,

(5:1):
, ,
, ,
. . 18

: ( ), (
), ( ) (
).
, ,
, . ,
,
,
.
,
(14:14-24) 19. , ,
,
. ,
,
. :
,
. , .
, (4:2),

, , , .
, ?

,
: ,
20,
.
, , ,
.
,
. , , :

, ,
.
, ,
, , , 4:122:5 ,
: , , []
: , 192, 194.
E. Isaac, 1 (Ethiopic Apocalypse of ) ENOCH. A New Translation and Introduction, : Charlesworth, .
, Vol. I, 5-89:7.
20
Contra I. Gruenwald, : Apocalyptic and Merkavah Mysticism, Leiden: Brill 1980, 48.
18
19

. , , : 21
22, 23 24,
(4:6-8) 25 (4:4)
26, (5:8) 27. ,
, (. 7:14-15):
(7:14)
, ( )
( , 7:15).
,
,
(4:1).
: , ,
Briggs-, ( ) ,
(R. A. Briggs, Jewish Temple Imagery in the Book of Revelation, New York
1999, 45-46). . ,
.
($lm hwhy) .
, .

(: T. Eskola, Messiah and the Throne, Tbingen 2001, 43-64). , ,
(5:6), (?) , a
.
22
. . 4:5; (. 25:31-40;
37:17:24) (1. . 7:49; 2. . 4:7).
23
. . 6:9; 8:3,5; 9:13-15; 11:1; 14:18; 16:7.
. , , (. 27:1; 40:29; 2. . 4:1), ,
, (. 30:1-6; 1.
. 6:22). , , (. 9:13)
: (6:9-10; 8:3-4),
(8:5; 14:18).
24
. . 11:19. .
.
. , ,
, ( : . 132:78; . 3:16; . . 9:4-5). , ,
.
25
(. 28:18-21), (1.
. 6:29) (. 26:31). (. 1),

(. 6:2-3; . 18).
26
( ) (5:8; 15:7; 16:1, 2, 3, 4, 8, 10, 12, 17; 17:1;
21:9) : 5:8
,
. (. . 27:3;
38:3; . 4:14; 1. . 7:40 )
.
27
, ,
, 8:3-4,
, . ,
() , :
(. 141:2; . . 1:10).
(. . 1. 9:3; 40:6; 47:2; 104:1),
: (Dial. 118:2) , , . 5:8 (Contra
Celsum 8:17). , ,
,
.
21

 .
3. 11:1-5:
,
[!] . 2 . :
,
? :

. . 3
. :
? 4 :
. 5
, , : .
. .
1

. 2 .
,
;

.
. 3
. ,
; 4

. 5
.
. 28

, 3. ()
. , ,
, , 29.
30
31.
, 4:1, .
, .
: ( ), , ,
32.
: hl'['
33. , , ,
, ,
34.
, ,
. ,
, (. 18:22):
: . , , , 1985, 374375.
29
, ,
() ()
(. .1; . 7:9-14). , ,
, .
30
. . 19:16; . 18:3; 2:1; . 9:14; . 47:5; . 12:19.
31
. 2. . 6:15; . 27:13; 2:15; 81:3.
: . . 24:31; 1. . 15:52; 1. . 4:16.
32
J. Schneider, (), , , , TDNT I:518-523.
33
. . 18:10: , . 12:20:
, : . 2:13; 5:1; 7:8,10,14; 11:55.
34

( , ~yIm;V'h; hl'[;' . . 30:12; . 9:2). , , . 2:34-35
: ( ), :
: ,
. , , . 110:1
.
, ,
.
28

 , ,
,
. .

(), 35. , ,
... (. 18:21),
, ,
, (18:22). , ,
, ,
. , , ,
, .
( ) ,
,
, =
36.
,
.
4.

: (. 2:19; . 4:21-24).
, , ,
(. 7:38) 37.
: ( ), (1. .
12:27). (1. . 12-14)
, (1. . 3:10-17).
, , (1.
H. Windisch, , , , TDNT I:496502.
,
, .
, , ,
, ...
(2. . 12:1-5).
(. 9:3-8; 22:6-11) 2. . 12:1-5. ,
, . 22:17-21: ,
. :
, . 6 (O. Betz, Die Vision des Paulus im Tempel von Jerusalem Apg. 22,17-21
als Beitrag des Damaskuserlebnisses, : O. Bcher, K. Haacker (eds.), Verborum Veritas, Wuppertal:
Brockhaus 1970, 113-123). ,
(. . 2:46). , (
). . 6 ,
. , ,
, .
: C.R.A. Morray-Jones, Paradise Revisited (2 Cor 12:1-12): The Jewish Mystical Background of Pauls
Apostolate, Part 1: The Jewish Sources, Harvard Theological Review 86 (1993), 177-217, Part 2: Pauls
Heavenly Ascent and its Significance, Harvard Theological Review 86 (1993), 265-292.
37
. 47:1-12 3:17-18,
. 14:8.
(7:39).
35
36

. 3:17). 1. . 2:4-5:
( ) ( )
( ) 38. , ,
, ( ),
, (1. . 2:5), :
?
? , ,
(1. . 10:16-17). , , ,

. , .
, .
,
, (
), (. 4:21-27) 39. , ,
(5:1),
. . 54:1 4:27 ( ,
...)
. , ,
12:22-24:
,
, , - , ,
. ,
,
. ,
(,
. 1:10). :
, , ,
( = -)
( ), ,
, , ,
( )
(. 2:19-22).

40. (. 9:1):
. . 28:16; . 118:22; . 12:10; . 9:33.

. , , ,
(. a 16).
, .
39
,
, (4:25).
40
, ,
, (: O. Michel,
, TDNT IV:880890:890). (1. 6:19):
, ? :
, ... (. 7:2,
, . (), : 1999, 256).
16:1-10, 6-10: 6 , ,
? , () . : ,
38

10

 ()
,
,
, ,
.
, 41.

, ( )
42. ()
?
(. 7:2):
,
, .
. 43

,
,
,

. ?
, , ,
, .
,
,
.
, .
, ,
, .
,
313.
. ,
.
,
, ". 7 , ,
(). he ce "? , :
, ,
, . 8
: ce y ", " . ? ,
: ,
. ; 9 ? () ,
, (), ()
, , , ,
, , . 10
, ( ) ,
() , () .
To je, , ( , 166).
41
, 244.
42
G. Bertram, , , , , , TDNT VIII:602620.
43
, 236.

11

 () .
o , ,
. ,
, ,
.
,
, :
.
[] .
,
,
,
.

Sequitur ut veniatis ad altare. Coepistis venire:

spectarunt angeli, viderunt vos advenientes, et
humanam conditionem illam, quae ante
peccatorum tenebroso squalore sordebat,
aspexerunt subito refulgere. 44

, , ,

:

, .
, ,
.
-,
, ,
.

,
,
. , ,
. ,
, ,

, . 45

, ,
,
. ,
, . ,
. ,

46. , , ,

,
.

. ,
(. 1:4-8), ,
, ,
De Sacramentis IV:5, PL 16.437A-B.
. .
45
, PG 36.425A.
46
.
, . :
(. 1:10-11) , ,
, :
(. 7:55-56). :
. , ; , ,
... : , ,
(. 10:9-13).
44

12

 , .
, ,
, ,
, .

:
. 1:5-6

. 19:6

. 5:9-10

5 9 ...


6 ...10
,
.

, 6
,

...

... 10

,
( = ),
(, = , ).
- -
(. 7:9-17). , ,
, ...
(6:11). : , . ,
, ! (. 22:20).
,
, ,
, .
,
, , ,
47. , ,
(=) .

5.
-
, :
?
, King James ,
Revelation to John, - Book of Revelation
.
47

13

 -
. ,

.
, ,
,
, ,
. , ,
,
, .

,

,
.

14

20
XIX XX : . ,

XIX ,
9 (2011), 9-55.

 :
. 9 (2010)

XIX XX *

XIX XX ,

XX 1.
,
()
,
2.
1.

(XV-XVIII )
. ,
,
.
,
, je : (1)

3, (2)
_______________
*
. 149037A ( ), .
1
: . ,
, 1 13-28 (=); , 2 117-128 (=);
, 3 100-111 (=);
: /
, 4 57-64 (= );
(= ), 5;
: (= ), 6;
: , 7 (=
I); : , 8 9-18 (=
II).
2
.
.
3
: E. V. Oiconomou, Bibel und Bibelwissenschaft in
der orthodoxen Kirche, Stuttgarter Bibelstudien 81, Stuttgart: Katholisches Bibelwerk 1976; W. Baird,

,
. ,
, , e

(=) , (=, ),
a .
,
.
1.1. :


(.doc/.pdf)

. .
, a
, ,
.
(. 24:12),
, , , ,
(ishna vot 5:9)4.
, ()
(= , ).
(. 25:16),
. ,
,
5.

_______________

History of New Testament Research. Volume 1: From Deism to Tbingen, Minneapolis: Fortress Press
1992, Volume 2: From Jonathan Edwards to Rudolf Bultmann, Minneapolis: Fortress Press 2003; F. M.
Young: Biblical Exegesis and the Formation of Christian Culture, Cambridge: Cambridge University Press
1997; J. Barton (ed.), The Cambridge Companion to Biblical Interpretation, Cambridge: Cambridge
University Press 1998; A. J. Hauser & D. F. Watson (eds.), A History of Biblical Interpretation. Volume 1:
The Ancient Period, Grand Rapids Cambridge (UK): Eerdmans 2003; idem, Volume 2: The Medieval
through the Reformation Periods, Grand Rapids Cambridge (UK): Eerdmans 2009; J. W. Rogerson & J.
M. Lieu (eds.), The Oxford Handbook of Biblical Studies, New York: Oxford University Press 2006; Ch.
Kannengiesser (ed.), Handbook of Patristic Exegesis. Volume 1: The Bible in Ancient Christianity, Leiden
Boston: Brill 2006.
4


.
5
,
, (, ). , ,
.
: A. Demsky, J. C. Greenfield, L. I.
Rabinowitz, Writing, : M. Berenbaum & F. Skolnik (eds.), Encyclopaedia Judaica, Detroit: Macmillan
Reference USA 22007, Vol. 21: 235-246.

 XIX XX

,
.
(. 1:9),
(. 2:8-3:3).
, ,
,
,

6.

e
. ,
,
,
. , ,
, . ,
, VIII-VII
7, . ,

8,
(. 8:7-9):
,
; ( ; LXX: =
). : , ?
, , ( ;LXX:
= ). , ; ,
[] , ?

, ,
(515-)9.
_______________
6

, ,
; : E. Menn, Inner-Biblical Exegesis in the
Tanak, A History of Biblical Interpretation 1, 55-78: 59, 62-72.
7

, ,
.
, , , ..., (VII .)

(. 6:9; 17:18). : Demsky,
. , 236.
8
: W. J. Ong, Orality and
Literacy: The Technologizing of the Word, London: Routledge 1982; . Havelock, The Muse Learns to
Write: Reflections on Orality and Literacy from Antiquity to the Present, New Haven: Yale University Press
1986; S. Niditch, Oral World and Written Word: Ancient Israelite Literature, Library of Ancient Israel,
Louisville: Westminister John Knox Press 1996; M. Halbertal, People of the Book. Canon, Meaning, and
Authority, Cambridge (MA) London: Harvard University Press 1997.
9

-
;

(649609) (2. . 22:8), , V ,

10. ,
, ,
(. 8:1-8),
-

, , ,
(8:5-6)11.
,
=
. , , :
, (8:4). (,
LXX: )
12. , ,
, ( 7:6),
( 7:11).
, , ,
, 13.

:
,
, .
--, , ,
, . ,
,
, 14
_______________

: W. M. Schniedewind: How the Bible Became a Book. The Textualization of Ancient Israel, Los
Angeles: Cambridge University Press 2004, VIII: Writing in Exile, 139-164.
10
: M. E. Stone, Three transformations in Judaism: scripture, history, and redemption, Numen 32
(1985), 218-235:219.
11
,
, , ,
(+50.) (De Somniis 2:127; . De vita Mosis 2:125; De legatione ad Gaium 156-157).

: M. Graves, The Public Reading of Scripture in Early Judaism, Journal of the Evangelical
Theological Society 50/3 (2007) 467-487.
12
. . 2. . 8:17; 2. . 18:18, 22:3, . 8:7-9; : A.
Demsky, Scribe, Encyclopaedia Judaica, Vol. 18: 212-213; Schniedewind, Writing and the State, :
idem, . , 35-47; M. Leuchter, Zadokites, Deuteromontists, and the Exilic Debate over Scribal
Authority, Journal of Hebrew Scriptures 7 (2007), 5-18.
13

. , ,
,
. : H. H. Schaeder, Esra der Schreiber,
Tubingen: J. C. B. Mohr 1930.
14
. 31:9-11 ( ): ,
, , ,
. : ,
, ,

 XIX XX

,
, , .
, : . 31:9-13,
.

,
. , , ,
(37-100)
:

,

[ ].15

,
16, .
,
, . ,
(70.),

17. ,
, :
,
.
1.2. :

, ,

_______________

, . ,
, , ,
; , ,
, .
,
, , .
15
13:297;
: R. Marcus (ed.), Josephus. Jewish antiquities, Books XII XIII, Cambridge (MA)
Harvard University Press 1998, 376-377.
: S. Mason, Flavius Josephus on the Pharisees: A Composition-Critical Study, Leiden: Brill
1991, IX: Ant. 13:288-298: The Pharisees and John Hyrcanus, 213-245.
16

, , (4QpNah frag. 3-4
col. II); : Stone, . , 221-222, . : W. G. E. Watson & F. G. Martnez,
The Dead Sea Scrolls Translated: The Qumran Texts in English, Leiden: Brill 1994, 195-197:196.
17
Stone, . , 222. , , , 70.
; : M. A.
Signer & S. L. Graham, Rabbinic Literature, : Ch. Kannengiesser, Handbook of Patristic Exegesis: The
Bible in Ancient Christianity, Leiden: Brill 2004, 120-144.

, ,
. , :
, ... o dabar
[], ,
. , ,
.18

,
, , ,
, , ,
.
o-
:
19.
, :
, , (4:16-30)20,
(4:21).
...
(24:27). ,

. ,
21, ,
= ,
. ,

(. ),

.

(4:1-5:14)
(5:1-4):
1
, . 2
: ? 3
, , . 4
_______________
18

Ong, . , , 73.
Young, . , 10-11. , ,
, , (. . 1:38), ( = )
, .
,
, III ,
(Signer & Graham, . , 121-123).
20
= (4:17) =
(4:20)
.
21
, , 67:3.
: J. T. Burtchaell, From Synagogue to Church. Public Services and
Offices in the Earliest Christian Communities, Cambridge: Cambridge University Press 1992.
19

 XIX XX

,
.

, , , ,
, ,

(. . 12:4),
( = ). ,
, ,
(5:6) (5:9-10):
9 , ;
. 10
.22

.

,
(. 8:2):
, .
: [] ( =
), . : !
: ( = ).
;
, , , .23

, ,
, ,
: [] ,
24. ,
,
, ,
, ,

, .
25.
_______________
22

: O. Piper, The Apocalypse of John and the Liturgy of the Ancient Church, Church History 20
(1951), 10-22:13-16.
23
: , . (),
: 1999, 257.
24
Young, . , , 16; : J. Trigg (The Apostolic
Fathers and Apologists, : A History of Biblical Interpretation 1, 304-333:307), . ,
: .
, ,
, , , , , .
. ( ) ( , . 1, 257).
25
, : (. 1:1),
: ,
, ... (. 21:25). , ,
, (1:3-4),
,
(24:27)
(24:31). (. 16:17),

, ,
,
.
,
26. , , , , ,
, .
, ,
,

, .
, , = ,
,
( ?)
, ,
. ,

scriptura continua, :
,
() .
, ,
27. , , =
_______________

:
, (. 10:21). ,
(. 11:52),
,
. ,
(. 3:5), ,
, = (1. . 9:16). , ,
(2. . 3:6)
,
( . : R. Funk, The Apostolic Parousia: Form and Significance : W. R. Farmer
(ed.), Christian History and Interpretation: Studies Presented to John Knox, New York 1967, 249-268).
26
( III,
39:4): [] ,
(. . , , 297).
27
. 1:3-4. ,
,
: ... ...
(=... ...). , ,
?
, ,
, .
, : .
..., :
. ...
,
. , , =
; : G. R. BeasleyMurrey, John, World Biblical Commentary 36, Dallas (TX): Word Books 1987,
Logos Library System v. 2.1.

 XIX XX

:

,
(Bibleworks),
, , ,
. , (!),
, ,
, , 28.
, ,
, , , ,
. , ,
,
. ? ,
, , . :
. volumen-a (.
, ),
, (codex)29.
, ,
, .
, , , ,
e :
,
, ,
30. , ,
, ,

,
31. ,
_______________
28

,
= (),
, , (2. . 3:16).
, , ,
: : , , ,
. ? (1. . 1:12-13).
29
. caudex

(. , ); codex,
(Gamble, . , 50).
30
, , , , ,
, ,
, ,
; : Gamble, . , 49-66.
31
2. 4:13, : ,
, ( ),
( ).
, , ,
(Gamble, . , 50).

,
32. , ,
,

:
.
, .
,
, .
, :
, ,
,
( ).
= ,

IV .
1.3. :

- ,
. .
,
.
, a .
Adversus Haereses Orationes Contra Arianos

, ,
- ,
33. ,
,
, .
, .
, ,
, , , ,

, ,
.
_______________
32

(Young, . , 14);
, : M. H. Williams, The Monk and the Book: Jerome and the Making of Christian Scholarship,
Chicago: University of Chicago Press 2006, 184.
33
: . . , , : . (.),
, : 1984, . . . . ,
197-218;Young, . , : Exegesis and the Unity of the Scriptures (9-45) Bible as
Classic (49-116).

 XIX XX

11

(lectio continua)
.
,
, .
, , 313. ,
, , 34.
,

(=). ,
. ,
,
.

, , ,
, .
, IV V , 35: 36,
(475-538),
, 37.
_______________
34

- .
,
, ,
(Anecdote XI.14,
: Procopius: The Anecdote of Secret History, transl. by H. B. Dewing, Loeb Classical Library, Harvard University Press 1935, VI 135). , , .
: , , , : , ,
, , . ,
,
. , , ,
, .
, ,
. , : . : C. J. Demetrios, Religious minorities and the state in sixth century Byzantium, St Vladimirs Seminary Quarterly 4 (1963) 190-200:194;
: J. Hamilton & B. Hamilton, Christian Dualist Heresies in the Byzantine World c. 650 c. 1450,
Manchester University Press 1998.
35
Oiconomou: Whrend die theologische Forschung mhsam und mit vielen Unterbrechungen bis ins 14. Jahrhundert (Hesychasmus) weitergeht, kommt die Exegese von der Mitte des 5. Jahrhunderts an allmhlich zum Erliegen. (. , 7).
36
, , ,
; : S. Agourides, The Orthodox Church and Contemporary Biblical Research, : J. D. G.
Dunn, H. Klein, U. Luz, V. Mihoc (hg.), Auslegung der Bibel in orthodoxer und westlicher Perspektive. Akten des west-stlichen Neutestamentler/innen-Symposiums von Neam, vom 4.-11. September 1998, Wissenschaftliche Untersuchungen zum Neuen Testament 130, Tbingen 2000, 139-154:140.
37
, 59-60.

, , ,
:
.
, ,
, .
, , ,

,
,
- .

.
, -
, ,
.
(+200.)
(185-254) . ,
, ?


38.


. ,
?
, .
(331-363),

. ,
(425.)
:
39. IX ,
, ,
XI XII
_______________
38

. , .
(XIV/XV ), , .
. . . , 66-67. , , .
= , ,
: (1. . 12:8),
(. 25:15-30) (: J. W. Trigg, Origen, London:
Routledge 1998, 14, ).
. , ,
-,
. : .
, , 1-2 (2005), 49-64; P. Borgen, Philo
of Alexandria as Exegete, A History of Biblical Interpretation 1, 114-143.
39
, . , 68-69.

 XIX XX

13

: ,
40. , ?
(
, ),
:
,
,
[trivium:] , ,
, ...,
...
[] triviuma
,
...
.41

, ,
,
(330-379) (329-390). , ,
, , :
,
, ,
, -

, ?


.
, , , ,
,
-, .

.
, , ,

. , ,
,
: ,
, . ,
, .
, ,
_______________
40

: , .
: ( )
( ), ,
(. , 72-73).
41
, . , 74-75; :
XI/XII , XIV/XV , [ ]
(76-77).

: XI ,
VI 42. , ,
, ,

, .
,
. ,
. ,
,
. ,
, 43,
= ,
, , . ,
, : , ,
, 44.
,
,
:
.
(1055-1124)
,
45.

(VII ), , ,
46.

. ,
, ,
.
,
, ,
_______________
42
, : J. Le Goff, Time, Work & Culture in the Middle Ages,
Chicago: University of Chicago Press 1980; : S. Zimmer, Schadet die Bibelwissenschaft dem
Glauben?, Gottingen: Vandenhoeck & Ruprecht 2007 131-140.
43
: Gamble, Early Christian Libraries, : . , 144-202.
44
,
. ,
,
; : M. M. Mitchell, The Heavenly
Trumpet. John Chrysostom and the Art of Pauline Interpretation, Hermeneutische Untersuchungen zur
Theologie 40, Tbingen: Mohr Siebeck 2000, . 114 . 406.
45
Ong, . , 93.
46
Mitchell
(+394) : (Ep. 143:1-2),
,
= (The Heavenly
Trumpet, . 7 . 35).

 XIX XX

15

47. (XI .)
:

.

. 48

, , , ,
, :
. , ,
= ,
, :
, ,
, ,
, .
, .49

, ,
,
. , ,
, 50
, ,
,
. , ,
, , 51.
, , , ,
,
_______________
47

a
, ... (. 19:21) ,
, , ? (Vita Antonii 2:26-7; PG 26.841C).
48
: Jerus. Sab. 33 (s. XI) fol. 189, :
C. Baur, S. Jean Chrysostome et ses oeuvres dans lhistoire littraire, Universit de Louvain Recueil de
Travaux 18, Louvain: Bureaux du Recueil Paris: Fontemoing 1907, 34.
:
:
[ ,
] ( 22 3, PG 60.679).
: [] [] ,
[] [ ,
] (ibidem, PG60.679). (. . 2:20),
[ ] ( XXXII 3, PG
60.680), ,
( = ) ,
( . 45:7 3, PG 56.146).
49
(PG 57.13), . . :
, 43 (2008) 19.
50
2, Apophthegmata Patrum (PG 65.128C) = , . . , :
22000, 197.
51
?

, ? (. Williams, . , 17-18.)

,
(, ) , .

,
:
,
, ...
, , ; ,
, , ...
...
, ...
: .
. .
(= , ).
. ...

52
... ? .

,
,
.
,

,
, .
, , =
, .
- ,
XII ,
,
.
,
, (1453.),
,
,
(1440.),
, sola scriptura,
.
1.4. :

53
_______________
52

. , , . . , : 2001, 146-148.
,
: . , , : . , . ,
.

53

 XIX XX

17

, 54.
: ,
,
, ,
(septem artes liberales) trivium (, )
quadrivium (, , ). XIII
, trivium ,
, . ,
, [
] ,
, :
55.
, : ,
,
, Glossa
ordinaria,
( = ) ,
,
. XII XIII , ,
, , ,
: (explanatio), e
(lectura), (post illam glossam) 56.
,
Historia Scholastica (PL 198) (1100-1178),

= o .
,
,
,
, ,
_______________

, : 2010, 9-33:16-18; : H. de Ridder-Symoens, A History of the

University in Europe 1: Universities in the Middle Ages, Cambridge: Cambridge University Press 1992; A
History of the University in Europe 2: Universities in Early Modern Europe, Cambridge: Cambridge
University Press 1996.
54
, :
(Libri Quattuor Sententiarum) (1100-1160), Notre
Dame (: Pierre Lombard, Sententiae in IV libris distinctae, Rome: Editiones Collegii S.
Bonaventurae ad Claras Aquas 1981).
(sententiae) .
55
de Ridder-Symoens, A History of the University in Europe 1, 307-441. :
(1225-1274) Summa theologiae
- :
, , ,
(Ong, . , 93).
56
: N. Hring, Commentary and Hermeneutics, : R. L. Benson, G. Constable, C. D. Lanham (eds.),
Renaissance and Renewal in the Twelfth Century, Cambridge: Harvard University Press 1982, 173200:173-175.

, , 57.

:
(1150-1228)
(1203.),
( 1230-1235)58. ,
, ,
,
.
() ,
, , ,
, , ,
,
:
,
,
,
.

Littera gesta docet,

quid credas allegoria,
quid agas tropologia,
quo tendas anagogia.59

,
XV
60, .
,
probi autores,
-
.
,
. ,
ad fontes! , ,
, ,
_______________
57

: , . , 79-80; : G. R. Evans, The Language and Logic of the

Bible: The Road to Reformation, Cambridge: Cambridge University Press 1985, The
literal sense (42-50); E. J. Ashworth, Logic, medieval, : E.
Craig (d.), Routledge Encyclopedia of Philosophy: http://www.rep.routledge.com/article/Y033SECT2 (17.
2. 2011.); : P. Schulthess, Die Bedeutung von Bedeutung. Ein Annherungsversuch aus
frhscholastischen Quellen, Freiburger Zeitschrift fr Philosophie und Theologie 46 (1999), 388-418;
idem, Kontext und Signifikation: Logik und Grammatik im Mittelalter, Freiburger Zeitschrift fr
Philosophie und Theologie 48 (2001), 328-361.
58
C. Ocker, The Fusion of Exegesis and Papal Ideology in Fourteenth-Century Theology, : M. Burrows
& P. Rorem (eds.), Biblical Hermeneutics in Historical Perspective, Grand Rapids: Eerdmans 1991, 13151:137-143; idem, Scholastic Interpretation of the Bible, A History of Biblical Interpretation 2, 254279:261-262.
59
XIII ,
(1270-1349); . : Ocker, . (2003), 265.
60
: L. Daston & K. Park, The Cambridge History of Science. Vol. 3: Early
Modern Science, Cambridge (UK): Cambridge University Press 2006, : R. Feldahay,
Religion, 727-755.

 XIX XX

19

,
61.
, (1400-1468)
62. , ,

, .
? , ,
,
,
, ,
. , , .

disciplina sacra
, .
doctrinae nova63.

. ,
, ,
:
[] , , , ,
, ,
. 64
_______________
61

E. Rummel, The Renaissance Humanists, : A History of Biblical Interpretation 2, 280-298:280-1;

: The Humanist-Scholastic Debate in the Renaissance and Reformation,
Cambridge: Harvard University Press 1995.
62
42 (1452-6) 36
(1460).
: , , ,
.
, , ,
, ,
. : S. R.
Fischer, A History of Writing, London: Reaktion Books 2001, 265-285.
63
.
Giannozzo Manetti (1396-1459),
. Aurelio Brandolini (1454-1497)
,
, . Lorenzo Valla (1405-1457)
,
Erasmus (1465-1536) 1505.
Adnotationes in Novum Testamentum. , , ,
- ,
, 1516. Novum Instrumentum omne.
, Ximenes de Cisneros (1436-1495)
Complutensian Polyglot. ,
, ,
, . , XVI
.
64
Ong, . , , 41.

, , ,
= , , ,
=
sola scriptura,
.
,
, ,

, .
65,
() :

66.
, ,
,
, .
,
,
, , , ,

. XVII ,
, -
, ,
,

: ,
, ,
, =
67.
_______________
65

Novum Instrumentum omne, . 4:17

poenitentiam agite (= ) resipiscite (= , ),
, 95 .
, Melanchthon (1497-1560)
, : ,
. ,
,
. : Rummel, . (2003), 281.
66
, , : E. Rummel, The Confessionalization of
Humanism in Reformation Germany, Oxford Studies in Historical Theology, New York: Oxford University
Press 2000, Humanists and Reformers as Foes: Humanistic Studies and Confessional
Formation, 30-49.
67
XVII-XVIII , , ,
, 1719.
(: 1990).
,
,
() :
? : ,

 XIX XX

21

, ,
,
(XVII-XIX .) ,
,
68. , ,
, , , ,
, :
,

. ,

,
.
, ,

. , ,
? ,
?
XIX XX ,
:
.
2.

,
. ,

,
69. XIX ,
,
(1826-1898), ,
_______________

, ,
? ,
? , =
( Serious
Reflections during the Life and Surprizing Adventures of Robinson Crusoe),
, ,
, ,
, , , . , ,

? : N. H. Keeble, The Literary Culture of Nonconformity in Later
Seventeenth-Century England, Athens: University of Georgia Press 1987, 26882.
68
: . , 19. 20. , :
. , . , . , 40-42, , :
XIX - XX,
: http://www.drugarstvo.ru/rus/rus-srb-spiritual-connection-xix-xxv (17. 2. 2011.).
69
, . , 24.

(1829-1866). ,
1864.
: ,
.
,

: =
. , ,
: (!)

, . ,
,
. , , ,
1888. :

(1807-1888),
70.
,

(1865-1931),
.
2.1. 71
,
72,

. , ,
? XIX ,
.



, . , XIX
,
. , :
_______________
70

, (1794-1920), 1984, 84.

( ) 1865. . ,
1890. . 1891-1911
, 1920-21.
. 1931.
. : 100-101.
72
. . , , 1997, 381.
.
; : . Negrov, Biblical Interpretation in the
Russian Orthodox Church. A Historical and Hermeneutical Perspective, Tbingen: Mohr Siebeck 2008.
71

 XIX XX

23

,
,
73. , ,
, , ,
[Johann David Michaelis] (1717-1791)
74.
, ,
,
.
, .
.
, , ,
,
(1782-1862),

(190-224)75.
, , ,
: ()
? (1835-1900),
,
a ,
76. ,
:

77.
, .
, -

_______________
73

Negrov, . , 112.
Einlitung in die gttliche Schriften des neuen Bundes, Gttingen 1750.
75
, 1892.

, .
1817.
: 1) ; 2)

; 3) , ; 4)
; 5)
; 6)
,

( , ,
1882, 1-8).
76
. . , . ee
?, 3 (1887) 358-376:366-67.
77
. , : , . (1997), 381. :
- , (1914) 14-15.
74

:
. ,
.78 , ,


1808. 79.
, XIX ,
,
(=) .
, ,
. 80.
, -
,
:
,
(!),
81.
,
, , ,
,
.

:
. . 82
, ,

83, , ,
_______________
78

, - 1903, IV, 297.

Negrov, . , 96.
80
, . (1997), 406.
81
(1830-1887),
,
. (. 1-8, 1898-1903)
,
. , ,
,
, .

(. (1997), 381-382). :
. , 1870.
82
, . (1997), 381.
83
10. 1868. -
,
XIX XX .
, , .
1887. . (+1924),
, :
, (, . , 73).
79

 XIX XX

25

84.
XIX ,
,
1910.
(. ).
. 21
, , ... , :

. . []:
( 1878. ),
. ... (22).

,
,
.
.
(2), , ,
-
(11).
, , ,
(14). , ,
=
e. ,
,
:
... (18), (17651846) , , , ... [
] ,
(19)85.
, , , o
.
,
86.
_______________

,
( : 101-2).
84
, ,
. 246 , 317
. (. ).
85
, (4):
...
; ..
.
,
, .
...
... . , ... ...
, . .
86
,
, : . , 1 (1902) 18-25, 81-92, 161-

:

. , ,
, XIX XX
e 87.

88
, .
:
, -
,
.. (23).
, , ,
,
.
,
. , ,
,
,
- .
2.2. 89

.

_______________

172, 233-243, 305-314, 369-377, 2 (1902) 3-24, 129-146, 209-220, 273-282, 353-361; , 3
(1903) 3-16, . , 3 (1903) 169-182; , 3
(1903) 249-270; . , 3 (1903) 329-342;
, 4 (1903) 217-228; . , 4 (1903) 273-292, 361-371;
4 (1903) 206-216, 293-299, 371-376; , 5 (1904) 89-97,
185-194; , 345-354, 425-437; .
, 6 (1904) 145-153, 225-235, 305-320, 385-401; , 7 (1905) 311, 81-87, 161-170; . , 9 (1906) 3-8, 81-86, 153-162;
, 9 (1906) 282-305; 10 (1906) 7689, 277-285, 11 (1907) 31-40, 224-230.
87
Negrov, . , 295.
88
, . (1997), 417.
89
1882. .
, 1907.
. 1907-1920.
, 1920. 1922.

. 1921.
, 1943.
1945. .
: 117-118.

 XIX XX

27

,
90:
,
, ,
. .
.
, ,
, .
, , ,
.91

, , ,
.
92,

93 94.

:
, ,
.
. , ,
,
, .
,
...95

, ,

_______________
90

, :
, 6 (1904) 65-83. :
, 1910, 21954; ( ,
. , ), 1912,
21957; . ( ), 22 (1912), 161-175,
249-267, 321-329, 23 (1913), 1-10, : 1913.
,
17 (1910), 241-250, 321-334, 401-413, 18 (1910), 251-260, 323-328, 522-528, 19
(1911), 3-10, 99-106. , :
, 2 (1927), 270-276;
, 4 (1932) 277-279.
91
, ( ).
92
. , 13 (1908), 137-150 339-344, 15
(1909), 401-407, 16 (1909), 18-25, 161-165, 253-262, 342-348, 414-422, 17 (1910), 94-102.
93
. , 19 (1911), 241-251, 321-330, 20 (1911), 8188, 161-164, 401-404; . , 25 (1914), 1628, 105-111, 201-207, 377-387; . ,
1919; , (2) ,
, 1926; (. 2, 11-22), 4
(1930), 277-282.
94
, 15 (1909), 436-440, 16
(1909), 3-7, 95-101; , 1917, 21924.
95
, (2) ,
, 1926.

,
96.

() . , , :
,
,
97.

, ,

. ,
, , ,

:
,
, , ,
, .
, ,
_______________
96

,
() , (=)
(: . , , 4-10).
, , ... ,
... ( , 4).
. ,
,
, . (. , 6). ,
() .
,
(. , , 1876) , ,
Bleek-a (. , 9); , , ,
,
; () (. , 9-10).
: ,

1996,

:
http://www.mitropolija.co.me/dvavoda/knjige/aradovic-stari_zavjet.html (17.2.2011.).
97

, ,
. ( . .
Frederick W. Kingston. : Central Translations Institute, London 1927, 3 (1927), 237238; . , , ,
1927., 1 (1928), 78-80; Evanelje po Jovanu. Preveo Dr. Lujo Bakoti. Beograd
1930, 3 (1930), 230-231),
: Dr. Paul Feine, Einleitung in das Neue
Testament, Leipzig 51930, 2 (1931), 167-169; Dr. Joseph Klausner, Jesus von Nazareth,
Berlin 1930, 1 (1932), 70-74; Knopf Weinel, Einfhrung in das Neue Testament, Giessen
19344, 4 (1935), 438-441; F. M. Willam, Das Leben Jesu im Lande und Volke Israel,
Freiburg im Breisgau 41934, 1 (1936), 119-123; J. Schneider, Der Sinn der Bergredigt,
Berlin, 3-4 (1937), 356-360; H. Felder, Jesus von Nazareth, Paderborn 1937,
2 (1938), 168-171; K. Th. Schfer, Grundriss der Einleitung in das Neue Testament, Bonn 1938,
3-4 (1939), 329-332.

 XIX XX

29

, ,
, ,
, , ... . ...
, ,
.98

, ,
.

,
, :
- .99
, , -
, , .
,
... []
100.
,
, ,
, .
, ,
,
.
:
2.3. 101
_______________
98

, 87-88.
, 103. ,
XIX
: ,
1 (1926), 5-14; , 4 (1926), 303-309;
, 3 (1929), 203-212;
?, V 1 (1930), 44; , 3 (1933), 198203; , 1 (1934), 1-4;
, XIII 3-4 (1938), 193-198; ?,
2 (1939), 103-108; ,
XV 2 (1940), 81-90.
100
. , , 1-2 (1980), 165-170:167.
101
1914. (). ,
, 1936.
1942. 1954.
: ?
(1954.),
:
1980. , (1965.),
,
, (1970.),
(1971-73.),
. 5.
1994. 80. .
: , 13-15.
99

, o
. ,
(1885-1968)
,, ?, :
(=)
, , .
,
,
.
, ,
, ; ,
(
)102.

, 1954.
103. , , ,
,
(1907-1976): ,,
. ,
.104
,
,
.
,
: ,
, .105
a ,
(1957-61) .
,
,
,
, 106.
pro et contra
,
, ,
.
_______________
102

. 424, 7. 1951. (). (, 27. 1951., ).

; 1954.
104
19.
1959. (, ).
105
. , , 84.
106
: ,, 1-2 (1955), 8-14, : ,,
, 1 (1957), 80-86; ,, , 2 (1957), 68-82;
,, , 1 (1958), 27-39; ,, , 2 (1958), 9-26; ,,
, 1-2 (1959), 40-45; ,, , 1-2 (1960), 31-46; ,,
, I 1-2 (1961), 33-51 II 1-2 (1962), 57-78.
103

 XIX XX

31

107.

, :
- , ...
, ...108
109:

.... ,
, .
.110

,
. o
,
, :
,
?

. ,
,
(= XX ) (. 34-39).
, =
, ,
,,... ... , , ,
, ()
... 111. ,
,, (. 40-58)
112,
113.
_______________
107

,, , , I 1-2 (1973), 17-42, II 1-2 (1974), 17-48.

. , I/33-4.
109
,
, , , E, , ,
.
110
. , II/46.
111
, . (. . 96).
112
: Johannes Belser (1850-1916) ,
; William Frederic Farrar (1831-1903) , Dean of Canterbury; Thomas
Manson (1880-1958) , ; Otto Michel (1903-1993)
, ; Paul Wilhelm Schmiedel (18511935) , ; Eduard Karl August Riehm (1830-1888) ,
; Hans Windisch (1881-1935) ,
.
113
,
. ,
. . , , ,,
( )
108

, ,

, ,,
114, ,
, .


, ,
,
115.
, ,
- :
,, ,
,
.
.
.116

117
, , ,
,, 118.
- ,
,
. ,,
( ) ,
;
: ,,
119, ,,
, ,
, , ,
.120
_______________

( :
, 1911. ,
1919.). ,
: ,,
, ,
, . (, . ).
114
, . .
115
,, , ,
, .
. (, 37.)
116
,, , 1-2 (1965), 1-14: 3.
117
, 1979/I 1981/II. , 1983.
, 1983. , 1986.
118
, 1993.
119
, 319.
120
, 111.
,, ,,
( , 118). , (. , 114-120)

 XIX XX

33

, ,
:
,, , ,
, a
.
.121

( 1962), V
( 1967).
, ,
. ,
,
,
( 1989).
, .
,
.
,

122, . ,
, .
(1894-1979),
.
2.4 123
,
. ,
124.
_______________

: ,,
, , ,, ... []
(. , 118).
121
O , ,
( , ).
, .
: , 1957; , 1958;
, 1958.
( 1969).
122
, 1971. , 1973.
, 1978.
123
. , : .
124
,
: , I = . 1: ,
1998; II = . 2: , 1998; III = . 3: ,
1998; , . 10, 2000;
. . , . 11-12, 2001;
. , . 13, 2001;
. . . . . .
I II . . , . 14-16, 2002.

, , .
- ,
125.
, : :
...
.126 , .
,
- .
,
.
,
:
. .127
, ,
=
, ,
. ,
, , ,
,
_______________

: . () (.),
, 2004, 352-380.
125
(
1979), , ,
(=, 529-535). , ,
,
(, ) .
, , , ,
, :
,
. [ ]
( . ), ,
, (
, 1923. , 534).
, , , , (?) (=)
( )
. : ,
...
[ ], ...
,
- ... (. , , : idem,
, 2004, 11-36, . 1 . 13).
126
, : . , , . 1 . 13.
127

. 22.
1929.
(1935) . 1. 1979.
(5-9), :
, 30 , . . , . 20,
2008, 112-125. 1979. :
.

 XIX XX

35

(+1022)

.
, , , ,
.
128,
129, , , ,

.
,
.
,
- , , ,
, .
130.
,

. . ,

: ,
? (. 10:17)131.
o. :
. , ,

,
, 132.
, ,
: ,
133.
(+356).
,
: ,
... . (. 19:21),
_______________
128

: . , , : , 44-50:47-50.
1978. , .
. : I-III, 1978-80.
130
529.
131
530.
132
,
: ,
... (6).
133
529. , , ,
. ,
. :
, . 6. PG 91, 684; , 1,60.66. PG 90, 1108.1149-52. : .
, ,
, 43 (2008), . 18 . 2.
129

134.
,
. , , ,
,
135.
,
, , , 136.
, -
:
.137 =
:
, , ,
.138
:
. :
, , , ,
_______________
134

, Vita Antonii 2:26-7 (PG 26.841C). . 19:21,

- . 10:17. ,
.
135
, 18-20 (Vita
Antonii, 2:25; PG 26 841B),
(1916.) .
136
? . ?
( , , 89, : ,
149). 1926.
. (
, 1926).
. . , . ,
1987, 6-103. , ,
-,
(229-238).
, : (229),
:
( , 107-139) - ( , 143-191).
137
6, : ,
1 (1939), 40-53, : , 357-372:370.
138
, 7.
. -
,
.
,
.
- : , ,
. .

: ? . (
19, PG 65.81B = 51). , ,
, , ,
:
He , ,
, ( , 6).

 XIX XX

37

(. 21:25)? ? :
? , ,
.139

o.
,
: : (!),
, ,

.140
,
:
, , , ; :
, ! = .141
, , (!),
142, ,
. , ,
,
.
, ,
,

: ,
143, -
144. , ,

,
.
,

.

_______________
139

: . , ,
, 43 (2008), 17-29:26.
(1914-2009),
,
.
140
, 8. , , , :
. , ; , ,
, : ,
... (. 7).
141
, 124.
142
, 5.
143
: [ ] ,
, :
! ( , 27).
144
.
( 1921-25, : , 1980),
() (, 2008, 165-171).

. , ,
, .
. ,
,
, .
2.4 145

XIX
. ,
. ,
, ,
, . ,
(1830.) (1847.),
, 1850.
. ,
,
,
.
= ( ?)
() .

. ,

.
(1830-1887), 1864.
. 146.

(!),
147. ,
.
,
. ,
(18271907)148, () 1893.
(18511917). ,
_______________
145

: I II.
. , 1870.
147
La vie de Jsus
.
[ ] (17951884), , , : .
La vie de Jesus, : . . . 1864.
148
: , . (1997), 440-54.
146

 XIX XX

39

.
,
149.
, ,
, je .
(1898.)
[David Brown]150,
. ,
, ,
:

, , (410),

(415).
,


.
.
, .
1900. 151
,
(?) 152.
, ,
153 154. ,

,
.
,

, .

_______________
149

. , , , 1908; : idem,
, , 1894.
, 1898;
, 1903. ,
5 (1904) 410-417 475-478.
151
, (1843-1916),
.
152
: , 1 (1903), 1-8; , 1
(1903), 9-17; , 1 (1903), 18-27; 2 (1903), 113-120;
3 (1903), 233-241.
153
. ( )
1 (1903), 28-44; 2 (1903), 121-129; 3 (1903), 242-251.
154
Louis-Victor-Emile Bougaud (1823-1888), ,
.
150

, , ,
, :
, ,
, , , :
, , ...
.155 ,

. 156,
, ,
157. --
.

, (7):
, ,
. . ,
, . ,
. ,
... :
. , ,
,
.

. (6), ,
(1897-1986)
158, .
,
.
20. 21. 1935., ,
,
159.
, .

, , ,
, :
, ,
,
. , ,

_______________
155

, 5. . 99.
. , , : , 1934.
157
. , , 1 (1935), 6-8.
158
. , : ,
5 (1935), 392-395.
159
:
, 8 (1935), 13-16:13.
156

 XIX XX

41

,
apriori
, 160.
,
. ,
. , .

, , ,
,
,
161.

[]
, ,
.
= , ,
162.

1934. . ,

, XX ,
.
,
163. ,
,
,
. ,
(1889-1960)164,
_______________
160

,
.
161
, . , 8. .
162
.
:
, 2 117-128;
: /
, 4 57-64.
163
. Schweitzer, Geschichte der Leben-Jesu-Forschung, Tbingen: J.C.B. Mohr 1906, 5.
164
. : . . ,
, 1-2 (1960), 1-2; . ,
, 1-2 (1965), 5-15; . , 1889-1960 (), 1-2 (1980), 97-100.
,
. ,
(1909-1911)
(1911-1914), 1920. ,
- , ,

165.
,
,
?
,
:
,
[] .166
, .
,
:
167.
, ,
der Leben-Jesu-Forschung

(=), ,
,

. , ,
, ...
.
, ,
[ ]
... 168.
.
,
(11),
(12),
.
, , -
_______________

.
,
:
, (, . , 2). ,
, !
165
. , , 2 (1926), 153-176.
166
. , 153.
167
D-r . , ,
. , , 1936.
, : 4 (1935), 334-385;
1 (1936), 8-51.
168
, . , 10. , : ,
,
, (. 10).
, , ,
, (ibidem). ,
, (. 11).

 XIX XX

43

, , ,
, (12). , ,

, , ,
,
, ,
: ,
,
(12). .
,
169,
, ,
,
.
,
. -
(1881-1956)
?
: 170. ,
, ,
171.
, ,

_______________
169

, , ()
(1863-1936): []

. Dr. : .
, ,
, ,
.

. (Dr. , ,
4 (1936), 422-428).
, :
. , Dr . ,
,
-.
170
. , : , : 25,
- 1958. 116 19 ,
(. 5:32-34; . 9:20-22; . 8:43-48).
171
,
. ,
, 1959. . 1953.
. ,
(1991),
[Summer Institute] Eagle River (1997), (Wells-Next-theSea) (1998). - :
http://www.svots.edu/content/veselin-kesich (17. 2. 2011.).

: . 172. ,

173,
:
...
, : ,
(1. . 12:3). ,
; ,
.174
,
,
. ,
,
175.
, 31. 1987.,
.
- ,
,
176. :
.

177
.

, ,
, ,
, ,
, :


, ,
.178
_______________
172

V. Kesich, The Gospel Image of Christ. The Church and Modern Criticism, Crestwood: SVS Press,
1972; 21991.
173
: Criticism, the Gospels, and the Church, St
Vladimirs Theological Quarterly 3 (1966), 134-62; The Historical Jesus: A Challenge from Jerusalem, St
Vladimirs Theological Quarterly l (1986), 17-43;
: V. & L. Kesich, The Treasures of the Holy Land, Crestwood: SVS Press,
1985 ( : : , :
, 1989).
174
Kesich, The Gospel Image of Christ, 47.
175
,
. , ,
. : :
, . . . , :
2006 (The First Day of the New Creation, Crestwood: SVS Press, 1982).
176
. , . - , :
, 1999.
177
, . , 5.
178
, . , 7.

 XIX XX

45

, ,
(, ),
179,

180.
( 350 .)
, , ,
. , ,
-
, .
, ,
,
, ,
, , , .
,
, ,
, , ,
-
, .
, , ...
... , , ,
( ) ,
, , .181
3.

,
, ,
: - ?

, , ,
.
,
, ,
, , ,
. , ,
,
182, ,
_______________
179

. , , : , 2004.
. , , , 1996; 22003.
. (), , : , . , 5-8.
182
.
[ ] (1842-1892),
180
181

183. ,
,
:

,
. , ,
, , , , , ,

. , ,
XIX XX ,

.
, ,
, ,
a /

. ,
. ,

,
- ,
: Providentissimus Deus (1893.), Spiritus Paraclitus (1920.) Divino
afflante Spiritu (1943.). ,
, ,
,
, .
,
, .
Instructio de historica evangeliorum
veritate Sancta Mater Ecclesia (1964.), 19.
Dei Verbum,
-
(form criticism).
1993. II
_______________

(),
, : (1851-1932),
(1882-1962), (1887-1961), (1896-1963),
(1902-1969), (1886-1977), (18891982) .
183
1995.
.
, .
: 1900th Anniversary of John's Apocalypse: Proceedings of the International and Interdisciplinary
Symposium (Athens Patmos, 17-26th September 1995), Athens: Monastery of St John 1999. : K.
Nikolakopoulos, An Orthodox Critique of Some Radical Approaches in New Testament Studies, Greek
Orthodox Theological Review 47 (2002), 339-355.

 XIX XX

47

184,
:
,
185.
,
, ,
,
186. ,
, ,
187.
188, ,

189.
_______________
184
: Tumaenje Biblije u Crkvi. Govor pape Ivana Pavla II i dokument Papinske biblijske komisije,
. A. Popovi, Zagreb: Kranska sadanjost 2005.
185

: A. Popovi, Naela i metode za tumaenje Biblije. Komentar Papina govora i
dokumenta biblijske komisije Tumaenje Biblije u Crkvi, Zagreb: Kranska sadanjost 2005.
186
[ ] (1945-),
,
(
), ... []
.
: [] ,

? (P. Vasiliadis, Reading the Bible from the
Orthodox Church Perspective, Ecumenical Review 51 (1999), 25-30:25).
( ),
. , ,
,
,
( ).
187
: C. Scouteris, Holy Scripture and Councils, (1975), 111-6:112-3. : .
, , . . . , : idem,
. , , . . , 2005, 442-451.
188
, . ,
(1961, 1962, 1963 1968)
(1976, 1982, 1986 2009), ,
.
,
. 1923.,
,
.
: P. Viscuso, A Quest For Reform of the
Orthodox Church: The 1923 Pan-Orthodox Congress. An Analysis and Translation of its Acts and
Decisions, Berkeley: InterOrthodox Press 2006.
189
S. Crisp, Orthodox Biblical Scholarship between Patristics and Postmodernity: A View from the West,
Auslegung der Bibel, 123-137:125.
(United Bible Societies), (?)
(Institute for Orthodox
Christian Studies = IOCS) .

. ,
, ,
() . ,
. ,
, ,
:
190. ,
,
, . ,
,
,
, , .
:


? (125).
-
.
, ,
,
:
,
.
.
.
.191

,

, : ?

,
, ,
, ?
_______________
190

,
, .
, ()
.
. - (Bibleworks,
LOGOS Bible Software ) on-line (Thesaurus Linguae Graecae=TLG)
(ATLA Religion database)
.
191
: John Breck, The Power of the
Word: In the Worshipping Church, New York: St Vladimirs Seminary Press 1986; idem, Scripture in
Tradition ( . 32). : S. Agourids, Biblical
studies in Orthodox theology, Greek Orthodox Theological Review 1 (1972), 51-62; V. Kesich, Biblical
studies in Orthodox theology: a response, Greek Orthodox Theological Review 1 (1972), 63-68; T. Stylianopoulos, Biblical studies in Orthodox theology: a response to S.C. Agourides, Greek Orthodox Theological Review 1 (1972), 69-85.