Professional Documents
Culture Documents
Uvod
Definicija: Kultura elija podrazumijeva odravanje elija u vjetaki kontroliranoj sredini koja pogoduje njihovom rastu. Prvo uspjeno kultiviranje animalnih elija je uspjeno izvrio Ross Harrison 1907 godine kada je pokuavajui posmatrati razvoj nervnih vlakana uspio kultivirati tkivo embriona abe 1-4 sedmice. ira upotreba ove tehnike u nauci poela je tek kasnih 1940. i ranih 1950. godina.
Uvod
U ranom periodu tehnike kulture elija uglavnom se radilo na iznalaenju naina prevazilaenja problema kontaminacije elijskih kultura (razvoj antibiotika). U novije vrijeme glavno obiljeje razvoja ove tehnike kulture elija je njena komercijalizacija.
Uvod
Tehnikom kulture elija se kultiviraju pojedinane elije ije su veze sa okolnim elijama pokidane. Kultiviranje tkiva oznaava se pojmom kultura tkiva Tehnika kultiviranja cijelih organa s ciljem praenja njihove kontinuirane funkcije ili razvoja zove se
kultura organa.
Za uspjean rast humanih elijskih kultura neophodno je obezbijediti sljedee uslove: Sterilnost Temperatura Koncentracija CO2 pH Adekvatnost sadraja i koliine hranljivog medija Posude za kultivaciju
Sterilnost
Mnogi mikroorganizmi rastu intenzivnije i bre od humanih elija u kulturi, a veina njih proizvodi toksine koji tete kultiviranim elijama i na kraju mogu uzrokovati totalno unitenje kulture. Kontaminanti elijskih kultura mogu voditi porijeklo iz organizma ije se elije kultiviraju ili iz okolne sredine (obino iz zraka).
Sterilnost
Postoji vie naina da se smanji rizik uvoenja kontaminanata u kulture, a najvaniji je dobra aseptina tehnika. Osnovna pravila aseptine tehnike podrazumijevaju izbjegavanje: kontakta sterilnog pribora ili posua koji dolaze u direktni dodir s uzorkom i nesterilnog pribora ili golih ruku, kaljanje, kihanje, prianje ili disanje direktno nad sterilnim priborom koji dolazi u direktni kontakt sa uzorkom.
Sterilnost
Pored ovoga pravila aseptine tehnike obavezuju na adekvatnu upotrebu odgovarajue opreme. Rad sa elijskim kulturama iskljuivo se odvija u vertikalnom ili horizontalnom laminaru sa protokom sterilnog zraka. Osoba koja radi sa elijama u kulturi mora biti adekvatno odjevena (mantil, rukavice i maska za lice) pribor se sterilie upotebom autoklava i suhog sterilizatora ili se koristi plastini sterilni materijal za jednokratnu upotrebu.
Sterilnost
Smanjenje mogunosti kontaminacije samih kultura postie se i dodavanjem antibiotika u medije. Antibiotici su komercijalno dostupni i pripremljeni za elijske kulture, a obino sadre: penicilin, streptomicin, kanamicin ili gentamicin. Prilikom uspostavljanja primarnih elijskih kultura neophodno je u medij dodati i odreene fungicide kako bi se sprijeila kontaminacija gljivicama od kojih je najea Candida albicans (npr. nistatin, fungizon).
Sterilnost
Kontaminacija primarnih elijskih kultura virusima obino je posljedica prisustva virusa u elijama prije biopsije virusne infekcije kulture su obino hronine i ne ubijaju domainske elije u kulturi.
Temperatura
Optimalna temperatura za humane kulture elija je 37C Blago poveanje temperature poveava stopu multiplikacije elija do odreenog nivoa. Kada se dostigne gornji prag daljnje poveanje temperature djeluje inhibitorno na elijski rast. Temperature nie od 37C djeluju depresorno na elijski metabolizam i umanjuju elijski rast. Veoma je vano da temperatura u inkubatoru ne varira vie od 0.25C.
Temperatura
Generalno se smatra da vie temperature djeluju tetnije na rast elija u kulturi nego nie. Kratko izlaganje temperaturi vioj za 3C od normalne, moe dovesti do smrti cijele kulture Iste kulture mogu preivjeti kratkotrajna izlaganja temperaturi nioj za 10C od normalne. elijske kulture izvedene iz odreenih tkiva, kao i pojedine elijske linije mogu zahtjevati neto drugaiju temperaturu za optimalan rast.
Temperatura
Primjer: Normalna temperatura testisa je znaajno nia od tjelesne temperature i iznosi 33C, zato prilikom rada sa elijskim kulturama dobivenim iz tkiva testisa, spermatogeneza in vitro se nee odvijati normalno na 37C. Za dobijanje elijskih linija koriste se mnogi sisari (npr. mievi, takori, make, psi) koji imaju temperaturu znaajno drugaiju od ovjekove. elije insekata, crva ili riba zahtjevaju znaajno nie temperature i ne mogu se kultivirati na 37C.
pH medija
Optimalan pH medija u kojem se kultiviraju elije je 7 7.4. Ovakav pH medija se u kulturi odrava zahvaljujui puferima koje medij sadri i koncentraciji gasova u inkubatoru. Uobiajeno je da se za najvei broj elijskih kultura u inkubatoru odrava mjeavina gasova: 5% CO2 i 95% atmosferski zrak.
Primjer: Sastav medija za kultivaciju epitelnih elija ml RPMI 1640 (bazalni medij) ml serum (govei fetalni) ml L-glutamin otopina penicilin/streptomicin
Posude za kultivaciju
U zavisnosti od tipa elija koji se kultivira, potrebe kultiviranja u otvorenom ili zatvorenom sistemu, kao i specifinosti eksperimenta koji se izvodi bira se adekvatna posuda za kultivaciju. Danas se preferira upotreba plastinih sterilnih posuda koje su namijenjene za jednokratnu upotrebu. U in vitro tehnici kultiviranja elija najee se koriste T-flaskovi zapremine 25-75 ml, Petri posudice i tubice za centrifugiranje sa konusnim dnom zapremine 15 ml.
Posude za kultivaciju
15 ml tubice
Petri posude
Flaskovi
Enzimatska disocijacija ovo je raireniji i bri metod koji podrazumijeva disocijaciju tkiva na pojedinane elije proteolitikim enzimima kolagenazom, dispazom ili tripsinom. Ovim se dobija suspenzija pojedinanih elija koje se zatim stavljaju u posude sa kultivacijskim medijem u inkubator gdje se dijele i rastu.
Uzimanje uzorka
Kultiviranje elija
Subkultiviranje (pasairanje)
Kada elije u primarnoj kulturi ispune sav raspoloivi prostor (dno posude ili medij) potrebno je premjestiti elije u nove posude s svjeim medijem. Ovaj postupak oznaen je terminom pasairanje. Odvajanje kultiviranih elija od dna posude postie se kratkotrajnim izlaganjem djelovanju tripsina ili veoma njenim struganjem specijalnim spatulama.
Subkultiviranje (pasairanje)
Ostatak elija u suspenziji moe se krioprezervirati uz pomo dimetilsulfoksida ili glicerola na -130C Kasnije po potrebi odlediti i ponovno kultivirati. Dimetilsulfoksid i glicerol pomau odravanje elija vijabilnim tokom procesa zamrzavanja i odmrzavanja.
2. Limfoblast sline elije (L-tip): u kulturi nisu vezane za podlogu, ostaju u suspenziji ili semisuspenziji taloei se na dnu posude i sferinog su oblika.
3. Fibroblast sline elije (F-tip): rastu vezane za podlogu, izgledaju izdueno i bipolarne su.
Amniociti (AF-tip) predstavljaju zaseban tip elija. To su elije fetalnog porijekla koje se kultiviraju iz amnionske tenosti, pleomorfne su i multinukleirane.
elijske linije
elijske linije nastaju od primarnih elijskih kultura nakon njihovog prvog subkultiviranja. elijske linije su omoguile veliki napredak u istraivanju i kontroli elijskog ciklusa, proizvodnji vakcina i rekombinantnih proteina. Neke elijske linije vremenom poinju pokazivati znakove starenja i prestaju da se dijele, pa se nazivaju ogranienim elijskim linijama. Termin elijska linija ukazuje da kultura vodi porijeklo od brojnih elija prisutnih u primarnoj kulturi.
elijske linije
Ukoliko je poznato da elijska linija vodi porijeklo od jedne jedine elije tada se naziva klonalnom elijskom linijom. Sojevi elijskih linija predstavljaju linije elija koje imaju neke specifine ili unikatne osobine. Veina elijskih linija se moe dijeliti neogranieno i nazivaju se trajnim ili besmrtnim elijskim linijama. Da bi ograniena elijska linija postala trajna ona mora proi proces imortalizacije ili transformacije, to se in vitro moe desiti spontano ili pod dejstvom odreenih lijekova, zraenja ili virusa.
elijske linije
Pionirske elijske linije su izvedene iz normalnih adultnih animalnih tkiva. Jedna od najpoznatijih trajnih animalnih elijskih linija, koja se danas iroko koristi je izvedena iz elija ovarija adultnog kineskog hrka 1959. (CHO-eng. Chinese hamster ovary). Veina danas poznatih elijskih linija izvedene su iz tumora ili in vitro transformiranih elija ima i elijskih linija koje se takoer iroko koriste a izvedene su iz normalnih humanih tkiva, kao npr. linija normalnih fibroblasta WI38, koje imaju ogranien ivotni vijek in vitro.
Iako zbog dugotrajnog kultiviranja postoji mnogo sojeva HeLa elija svi vode porijeklo od istih tumorskih elija gospoe Lacks.
Istraivanja kancera Genetiko savjetovanje Genetiko inenjerstvo Kulture elija kao fabrike Genska terapija Testiranje toksinosti
U citogenetikim istraivanjima kancera neophodno je prethodno in vitro uzgojiti elije istraivanog kancera kako bi se mogle dobiti metafazne elije sa hromosomima pogodnim za analizu. Brojne hromosomske aberacije, kako strukturne tako i numerike detektovane su u razliitim tipovima kancera. Hromosomska nestabilnost je karakteristina za sve kancere, a neke tipove kancera karakteriu posebni kariotipovi (npr. Ph hromosom hronina mijeloina leukemija). Takoer, kulture tumorskih elija mogu se koristiti kao test sistemi za in vitro testiranja potencijalnih antitumorskih supstanci i antitumorskih lijekova.
Dobivanje kariograma iz kultiviranih amniocita (fetalnih elija koje se nalaze u plodovoj vodi) omoguava ranu i egzaktnu detekciju irokog spektra genetikih poremeaja fetusa.
Kulture elija mogu se koristiti u proizvodnji mnogih vanih produkata, ali tri su oblasti posebno interesantne: Masovna proizvodnja virusa: uzgojem virusa in vitro i njihovih produkata u kulturi elija omogueno je dobijanje vakcina za: pljuskavice, veliki kaalj, bjesnilo, hepatitis B,.... Masovna proizvodnja proteina: genetiki transformirane elije u kulturi mogu proizvoditi medicinski ili komercijalno znaajne proteine (npr. insulin). Proizvodnja tkiva ili itavih organa: vjetaki uzgojena tkiva koe danas se masovno koriste kod pacijenata sa tekim opekotinama, a vjetaka proizvodnja organa kao to su pankreas, jetra i bubrezi je u fazi istraivanja.
Standardne citogenetike metode podrazumijevaju analizu metafaznih hromosoma, te se preparati mogu praviti samo sa elijama koje su u mitozi. Kultivacija elija predstavlja integralan i nezamjenjiv dio rada svake citogenetike laboratorije i prvi korak u svim citogenetikim analizama. Zavisno od vrste citogenetike analize i tipa analiziranih elija kulture se mogu odravati krai ili dui vremenski period. Kratkotrajne elijske kulture se obino odravaju 24-96 sati i odnose se na perifernu krv, kotanu sr, amnionsku tenost i horionske rese.
Dugotrajne elijske kulture mogu se odravati od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci, a najee koritene i najbolje poznate su kulture fibroblasta. elije brojnih tkiva sa zadovoljavajuom proliferativnom sposobnou, kao to su koa, korijen kose, kotana sr i druge, mogu se koristiti za hromosomska ispitivanja. Najee se koristi in vitro kultura limfocita periferne krvi. Od otkria mitogenih svojstava fitohemaglutinina (PHA), limfociti su zbog jednostavnosti njihovog uzimanja, najbolji materijal za dobijanje hromosomskih preparata.
Mnogim od spomenutih tkiva i elija komplikovaniji je pristup, a uz to esto imaju i visok procenat elija asinhronog ciklusa. Jedna od prednosti kultiviranja humanih limfocita periferne krvi, u citogenetikoj dijagnostici, sadrana je u injenici da je to jedno od rijetkih tkiva ije se elije mogu kultivirati do 48 sati post-mortem.
Humani limfociti periferne krvi se kod zdravih odraslih osoba normalno ne dijele (miruju u G0 stadiju interfaze), te se u kulturi stimuliraju na diobu dodavanjem mitogenih stimulatora kao to je fitohemaglutinin (mukoproteid izolovan iz crvenog graha). Stimuliranjem limfocita na diobu, oni dobivaju sposobnost intenzivne proliferacije i prolaze kroz sve faze elijskog ciklusa: DNK presintetsku (G1), DNK sintetsku (S), DNK postsintetsku (G2), te mitotsku (M) fazu. Dvadesetetiri sata nakon dodatka mitogena veina stanica je u S fazi.
Tokom inicijalna 24 sata limfociti proizvode interleukin2 (IL2), faktor rasta limfocita, koji omoguava odvijanje mitoze u neprestanim lananim reakcijama. U naredna 24 sata poinje odvijanje mitoze. Iako postoje individualne varijacije u vremenu zapoinjanja mitoze, 48 sati po dodatku mitogenog stimulatora, u in vitro uslovima, najvei broj limfocita je u prvoj metafazi, a broj aktiviranih elija zavisi od vie faktora: individualnih razlika izmeu ispitanika, uslova kultiviranja itd.
U hipotoninoj otopini se poveava volumen elija usljed ega se hromosomi bolje rasporede. Zagrijavanje hipotonine otopine na 37C moe poveati efikasnost, ubrzavajui transport vode kroz elijsku membranu i smekavajui citoplazmatsku membranu, to joj poveava sposobnost rastezanja. Vrsta soli koritena u hipotoniku moe uticati na irinu a ponekad i duinu hromatida.
Nakon inkubacije u hipotoninoj otopini u trajanju od 25 minuta uzorci se centrifugiraju 10 minuta na 1100 obrtaja/min. Supernatant se ponovno odstrani, a izmjeanom talogu se dodaje fiksativ (apsolutni etanol i glacijalna siretna kiselina u omjeru 3:1) ohlaen na 4C. Fiksacija elija ponavlja se 3 puta, dok uzorci ne postanu prozirni. Nakon treeg fiksiranja uzorci se centrifugiraju i supernatant maksimalno odstrani, a talog ponovo suspendira u 0,5 ml svjeeg ohlaenog fiksativa.
Tokom fiksacije viak vode se uklanja iz elija, a elije gube vijabilnost i prezerviraju se. Hladan fiksativ poboljava vidljivost kontura hromosoma, te neki protokoli sugeriraju da prva fiksacija i/ili zadnja fiksacija traje 124 sata u friideru ili zamrzivau. Preparati se prave tako to se suspenzija limfocita u fiksativu Pasterovom pipetom nanosi na oprana i u friideru ohlaena predmetna stakla. Preparati se sue na sobnoj temperaturi najmanje 24 sata. Osueni preparati su spremni za bojenje, koje prethodi mikroskopskoj analizi.
Kultivacija amniocita
Amniociti su elije amnionske tenosti fetalnog porijekla koje najee vode porijeklo od tkiva koe i urinarnog trakta fetusa. Uzorci amnionske tenosti za citogenetiku analizu se uzimaju procedurom koja se naziva amniocenteza. Preporuljivo je prikupljanje uzorka u dvije sterilne posudice od 15 do 20 ml, zavisno od gestacijskog perioda. S obzirom na osjetljivost amniocita preferira se to je mogue bri transport uzorka amnionske tenosti u citogenetiki laboratorij. Amniociti se veoma uspjeno kultiviraju u AmnioMax ili Chang D mediju, u T-flaskovima zapremine 25 ml, formirajui jednoslojne kolonije vezane za dno posude
1. Uvijek nositi mantil i rukavice 2. Prije rada sa kulturama elija, sredstvom za dezinfekciju potrebno je obrisati radne povrine laminara u sterilnim uslovima i sue koje se u njega unosi. 3. Paljivo obiljeiti hranljive podloge za odreenu kulturu elija. Navesti naziv hranljive podloge i datum njene pripreme. Bilo bi najbolje da se za svaku elijsku liniju koristi zasebna boca sa hranljivom podlogom. 4. Ne raditi istovremeno sa vie elijskih linija kako bi se izbjegla mogunost njihove zamjene.
5. Svaki dan posmatrati elije (paziti na zagaenje) 6. Provjeravati redovno kulture elija na prisutnost mikoplazmi. 7. Osigurati redovno ienje i dezinfekciju cijelog laboratorija, ukljuujui inkubator, vodeno kupatilo, kao i redovno mjenjanje filtera u laminarima. 8. Redovno mjenjati UV svjetiljke. 9. Dnevno prazniti posudu za teni otpad u laminaru. 10. S oprezom koristiti elijske linije dobivene iz neprovjerenih izvora.
11. Prilikom svakog odmrzavanja elija treba na ampulama napisati broj pasaa elija kako bi im se mogla odrediti starost. 12. Alternativno se elije mogu uvati i na 80 oC (ne due od nekoliko mjeseci). 13. Izbjegavati uzgoj elija do visoke popunjenosti. 14. Ne koristiti tekue hranljive podloge nakon isteka trajanja jer je veina hemikalija u hranljivim podlogama nestabilno.
4. Enzime, upotrebljene za usitnjavanje, treba ukloniti centrifugiranjem. Enzimi koje se najee koriste su: tripsin, kolagenaza, elastaza, hijaluronidaza, DNAza, pronaza i dispaza, a koriste se pojedinano ili u kombinacijama. 5. Broj elija koriten za pripremu primarne kulture elija treba biti mnogo vei nego onaj koji se inae koristi za nasaivanje u kulturama elija. Procenat elija koje preive postupak pripreme primarne kulture moe biti prilino mali.
6. Kombinacija bogate podloge za uzgoj elija i serum goveeg fetusa esto daju dobre rezultate u uzgoju primarnih kultura. Naravno, odreene vrste elija zahtjevaju specifine hranljive podloge za uzgoj . 7. Embrionalna tkiva lake je usitniti, daju vei prinos elija, a elije se umnaaju bre nego primarne kulture tkiva odraslih jedinki.
Uvod
Zbog jednostavnog uzgoja i brzog rasta, fibroblasti su esto koritena primarna kultura elija. Koriste se za prouavanje funkcije i metabolizma proteina izvanelijskog matriksa, modulacije imunolokog odgovora i upalnog procesa, te za prouavanje niza drugih temeljnih procesa elije. Za uspostavljanje kulture ljudskih fibroblasta najee se koriste uzorci zdrave koe dobivene prilikom obrezivanja novoroenadi, uzorci uzeti nakon biopsije, plastinih operacija, i drugih tipova hirurkih zahvata.
Uvod
Primarne kulture keratinocita koriste se u medicini za pripremu autolognih konih transplantata u tretiranju dubokih opeklina. Uz ostalo, ljudski keratinociti koriste se za prouavanje biologije elija, za ispitivanje uinka raznih alergena, antibiotika i topikih terapeutskih agenasa Takoer se koriste u naunim istraivanjima procesa diferencijacije i proliferacije, te ekspresiji antigena kod tumora koe, imunolokom odgovoru koe i sl.
Uzorak ljudske koe DMEM hranljiva podloga (Dulbeccos modified Eagles medium) sa visokom koncentracijom glukoze (4500 mg/L) i Ca+2 (1.2 mM) L-glutamin 200 mM PBS (phosphate buffered saline) bez Mg+2 i Ca+2, pH 7,3 0,25% tripsin / 1mM EDTA otopina Otopina antibiotika i antimikotika (ABAM antibiotic antimycotic) (penicilin, streptomicin i amfotericin B otopljeni u 1 ml PBS-a)
250 ml hranljive podloge DMEM 25 ml FBS 2,5 ml L glutamin 2,5 ml ABAM Nakon dodavanja svih reagenasa sterilizirati hranljivu podlogu kroz filtar veliine pora 0,22 m.
1. Uzorak cjelovite ljudske koe preuzet nakon operacije i transportiran u GM hranljivoj podlozi pri 4 oC najbolje je odmah obraditi.
Ovisno o veliini uzoraka koe, pripremiti 5 staklenih aica od 50 ml sa 10 ml otopine 5% ABAM/PBS bez Mg+2 i Ca+2. Uzorak koe prebaciti u aicu, priekati 10 minuta, zatim prebaciti u drugu itd (sveukupno 40 tak minuta ispiranja. Izmeu svakog ispiranja odstraniti masno tkivo (ako ga ima) koristei makazice i pincetu.
2. Isprani uzorak pincetom prebaciti u petrijevku s predhodno pripremljenom matinom otopinom dispaze. Paziti da uzorak koe u posudi bude okrenut tako da je epidermis dolje, a dermis gore.
Petrijevku s uzorkom koe u dispazi paljivo obloiti aluminijskom folijom koja je kratko drana nad plamenikom te uzorak prebaciti u hladnjak pri 4 oC preko noi.
3. Sutradan, premjestiti petrijevku s uzorkom koe u laminar. U petrijevki paljivo odvojiti epidermis od dermisa koristei pincete (prekonono djelovanje dispaze omoguiti e lako odvajanje slojeva koe).
4. Pripremiti novu petrijevku s 4 ml PBS-a. U nju treba prebaciti dermis da bi se uzorak isprao od dispaze. U posudi nasjeckati dermis na to manje komadie (2-3 mm veliine) koristei otre makazice ili skalpel i pincetu. Komadie ravnomjerno rasporediti na dno nove, suhe petrijevke.
7. Sutradan, u petrijevku sa komadiima dermisa dodati jo 5 ml svjee FM hranljive podloge. Hranljivu podlogu mjenjati svaka 2 dana. Nakon 7 dana, pod mikroskopom bi se trebao bi se trebao zamjetiti vidljiv izrast fibroblasta.
8. Kada fibroblasti narastu dovoljno gusto, obino nakon 2 3 sedmice, tripsinizirati elije.
5% ABAM / PBS otopina Serum goveeg fetusa (fetal bovine serum /FBS/) inaktiviran zagrijavanjem u vodenom kupatilu pri 56oC u trajanju od pola sata. SFM bazalna definisana hranljiva podloga za keranocite bez seruma SFM dodatak za rast keranocita: 0,2% ekstrakt hipofize teleta 0,2 ng/ml epidermalni faktor rasta 0,18 g/ml hidrokortizon 5 g/ml inzulin 5 g/ml transferin 0,1% FAF-BSA/PBS otopina Dispaza, matina otopina 0,77 U/ml
F-12 hranjljiva podloga Adenin 2,43 mg/ml Hidrokortizon 0,2 mg/ml Trijodtironin 1,36 g/ml Inzulin 5 mg/ml otopina 10 g/ml epidermalnog faktora rasta u 0,1% FAF-BSA/PBS otopini 1M NaOH
Materijali potrebni za uspostavljanje kulture keratinocita toksin 0,1 M Tripansko plavo za bojenje elija ddH2O (pH 2,0) SFM kompletna hranljiva podloga
Kolera
- 500 ml SFM bazalne definirane hranljive podloge - 1 ml SFM dodatka za rast keranocita - 5 ml ABAM otopine
Inkubator za uzgoj kultura elija pri 37oC s 5% CO2 Laminar Magnetna mjealica Centrifuga Spremnik sa tekuim nitrogenom Fazno kontrastni mikroskop Vodeno kupatilo Analitika vaga preciznosti do 0,0001 g Friider +4oC Hemocitometar
1. Uzorak cjelovite ljudske koe preuzet nakon operacije i transportiran u GM hranljivoj podlozi pri 4 oC najbolje je odmah obraditi.
Ovisno o veliini uzoraka koe, pripremiti 5 staklenih aica od 50 ml sa 10 ml otopine 5% ABAM/PBS bez Mg+2 i Ca+2. Uzorak koe prebaciti u aicu, priekati 10 minuta, zatim prebaciti u drugu itd (sveukupno 40 tak minuta ispiranja. Izmeu svakog ispiranja odstraniti masno tkivo (ako ga ima) koristei makazice i pincetu.
2. Isprani uzorak pincetom prebaciti u petrijevku s predhodno pripremljenom matinom otopinom dispaze. Paziti da uzorak koe u posudi bude okrenut tako da je epidermis dolje, a dermis gore.
Petrijevku s uzorkom koe u dispazi paljivo obloiti aluminijskom folijom koja je kratko drana nad plamenikom te uzorak prebaciti u hladnjak pri 4 oC preko noi.
3. Sutradan, premjestiti petrijevku s uzorkom koe u laminar. U petrijevki paljivo odvojiti epidermis od dermisa koristei pincete (prekonono djelovanje dispaze omoguiti e lako odvajanje slojeva koe).
11. Ukloniti supernatant i talog resuspendirati u 2 ml GM hranljive podloge. Izbrojiti elije koristei tripansko plavo i hemocitometar
12. Ovisno o koliini dobivenih keratinocita, elije rasporediti na pripremljene elije hranilice tako da se u svaku petrijevku u 10 ml GM hranljive podloge, doda otprilike 5 x 106 izdvojenih keratinocita. Petrijevke lagano protresti nekoliko puta kako bi se elije ravnomjerno rasporedile i prihvatile za dno posude. Petrijevke sa nasaenjim keranocitima ostaviti u inkubatoru s 5 % CO2 pri 37 oC tijekom 48 sati. U meuvremenu ne dirati elije.
13. Prvi poeci proliferacije keratinocita trebali bi se primjetiti trei dan nakon nasaivanja elija. Zamjeniti GM hranljivu podlogu sa KGM kompletnom hranjljivom podlogom. Uzgajati elije u KGM hranljivoj podlozi uz mjenjanje podloge svaka dva dana.
14. Kada primarna kultura keratinocita postigne popunjenost od 60 %, obino nakon 7 10 dana, elije je potrebno tripsinizirati koritenjem 5 ml otopine 0,25 % tripsin / 1mM EDTA (pasaa broj 1). 15. Kada se elije odvoje od podloge, djelovanje tripsina treba zaustaviti jednakom koliinom GM hranljive podloge, a zatim suspenziju elija centrifugirati pri 800 x g, 4 minute. Ukloniti supernatant, a talog resuspendirati u KGM hranljivoj podlozi i zasaditi u petrijevke promjera 10 cm. Mjenjati hranljivu podlogu svaka 2 dana, , a suviak svake pasae smrznuti kada popunjenost povrine posude elijama dostigne 60 70 %.
elije hranilice (feeder layer) se pripremaju prema metodi Rheinwald i Green, 1975. To su miji fibroblasti (poznatiji pod nazivom 3T3 elije), ozraeni smrtonosnom dozom gama zraka. Ovde emo koristiti mitomicin C umjesto gama zraka.
1. 3T3 elije zasaditi u petrijevku sa FM hranljivom podlogom i uzgajati u inkubtoru. Hranljivu podlogu mjenjati svaka 3 dana
2. Kada elije popune oko 60% povrine posude, ukloniti FM hranljivu podlogu sa elija i dodati 9,8 ml svjee FM hranljive podloge. Dodati 200 l mitomicina C i sadraj petrijevke promjeati naginjanjem pa ostaviti u inkubatoru 1 sat.
3. Ukloniti hranljivu podlogu sa mitomicinom, isprati 3T3 elije sa 10 ml PBS a tri puta i tripsinizirati ih. Suspenziju elija centrifugirati pri 800 xg, 4 miuta. Ukloniti supernatant, a talog resuspendirati u FM hranljivoj podlozi i izbrojati elije.
4. 3T3 elije nasaditi u petrijevke (1 x 106 elija u petrijevku promjera 10 cm) u FM hranljivoj podlozi te ih do upotrebe za uspostavljanje primarne kulture keratinocita drati u inkubatoru.
ploica
3. elije lizirati sa 200 mikrolitara 0,1% otopine Triton x-100 po well-u te njeno vie outa promjeati viekanalnom pipetom. Paziti da ne neastanu mjehurii. Oitati apsorbancu tripanskog plavila pomou spektrofotometra pri talasnoj duini od 590 nm. Od dobivenih vrijednosti mjerenja oduzeti vrijednost nespecifinog signala (apsorbancija well-a napunjenog samo tripanskim plavilom). Dobiveni podaci mogu se izraziti kao postotak od neobraenih, kontrolnih elija kojima se pripisuje vijabilnost 100% ili od elija obraenih visokom koncentracijom nekog agensa kojima se pripisuje vijabilnost 0%.
Ovaj kolorimetrijski test temelji se na vezanju boje kristal ljubiasto na genomsku DNK i proteine elija, odraavajui tako gustou elija u uzorku.
MTT test
Ova kolorimetrijska metoda temelji se na mjerenju metabolike aktivnosti elija U ivim elijama dolazi do redukcije tetrazolijeve soli (MTT) u plavo obojene kristale formazana pomou elijskih dehidrogenaza. Postoje dvije metode ovog testa: A - prva metoda pogodna je za elije koje se prihvataju za podlogu (adherentne elije) B druga metoda pogodna je za elije koje se ne prihvataju za podlogu nego ive u suspenziji (neadherentne elije).
4. Promjeati mikropipetom sadraj u well-u pa izmjeriti apsorbancu pri 595 nm i od tih vrijednosti oduzeti vrijednosti nespecifiog signala izmjerenog pri 690 nm. Od tih vrijednosti oduzeti vrijednosti slijepe probe i tako dobiti konanu vrijednost koja je proporcionalna broju metaboliki aktivnih elija u tom well-u.
3. Na to brzo dodati 50 mikrolitara supernatanta elija i izmjeriti apsorbancu u spektrofotometru pri talasnoj duini od 340 nm. Reakciju mjeriti svake minute
Aktivnost = VT/6.22*d*Vs
(Areakcije/t
Anespec./t)
BrdU