Orijentalna filologija II. semestar Sarajevo 2011.

Seid Mehmedovid

Predmet: TEORIJA I METODOLOGIJA U PROUAVANJU KNJIEVNOSTI

1. Osnovna polazita, svrha i zadaci u prouavanju knjievnosti Knjievnodu u irem smislu nazivamo sve ono to je napisano bez obzira kojem podruju ljudske djelatnosti pripada (filozofija, politika, religija i dr.) Knjievnodu u uem smislu predstavlja one jezine tvorevine koje se razlikuju od svakadanjeg obinog govora, uglavnom obuhvada samo umjetnika knjievna djela. Literatura je zbir djela koja se odnose na neku odreenu temu ili neko znanstveno podruje. Umjetnost je posebna ljudska djelatnost u kojoj ljudska mod oblikovanja dovodi do stvaranja smislenih tvorevina osobite vrijednosti-umjetnikih djela. Umjetnost je u tom smislu samosvojna i nezamjenjiva. Tekst je ono to je na nekom jeziku zapisano, odnosno na bilo koji nain utvreno. Kontekst podrazumijeva govornu ili misaonu cjelinu unutar koje tek izreeno ili napisano dobiva pravi smisao. Razumijevanje svakog teksta ovisi o kontekstu. Kontekst upravo daje nekom jezinom tekstu onaj smisao koji ga ini umjetnikim djelom. Knjievna konvencija- temeljni postupak zbog kojeg prihvatamo da jezik u knjievnosti ne razumijevamo kao bilo koji drugi jezik. Knjievna kritika bavi se ocjenjivanjem vrijednosti knjievnih djela, i ima posredniku ulogu izmeu djela i itaoca. Povijest knjievnosti bavi se prouavanjem knjievnih djela u njihovom povijesnom slijedu. Ona nastoji sustavno obuhvatiti pojavu knjievnosti u vremenu, opisati i ocijeniti knjievna djela s obzirom na knjievni i opdekulturni razvoj, skupiti iskustva i znanja o odreenim razvojnim tokovima knievnosti unutar kradih ili duih vremenskih perioda. Povijest pojedine knjievnosti obrauje razvoj, promjene u vremenu i osobitosti neke nacionalne knjievnosti ili knjievnosti koju odreuje neko drugo (npr. jezino) zajednitvo. Komparativna povijest knjievnosti istrauje veze i odnose izmeu dviju ili vie razliitih knjievnosti. Nastoji utvrditi splet uzajamnih dodira izmeu pojedinih knjievnosti. Opda povijest knjievnosti razvija se na osnovi komparativnog prouavanja knjievnosti kao nastojanje da se obuhvate sve knjievne pojave od svjetskog znaaja. Teorija knjievnosti obrauje pitanja prirode knjievnosti, oblika i naina knjievnog izraavanja i opdih i posebnih osobina knjievnih djela kao umjetnikih ostvarenja. Za razliku od povijesti knjievnosti, teorija knjievnosti naziva se esto i Poetikom (danas esto ima i neto drugaija znaenja, njime se oznauje samo dio savremene teorije knjievnosti, npr. uenje o knjievnim vrstama.) Filologija oznaava znanost koja na temelju jezika i knjievnosti, ali i ostalih drutvenih manifestacija nekog naroda, prouava cjelokupnu kulturu jednog naroda ili skupine srodnih naroda.

Solar, Milivoj. 1984. Teorija knjievnosti. Zagreb, kolska knjiga.

Str. 1

Orijentalna filologija II. semestar Sarajevo 2011. Seid Mehmedovid

2. Analiza knjievnog djela: filoloka analiza teksta; struktura knjievnog djela; tema, motiv i fabula; kompozicija i motivacija

Komentar predstavlja biljeke, napomene i popratna objanjenja kojima se neki tekst eli pribliiti itaocu. Tekstologija je posebna nauka u okviru znansti o knjievnosti koja se bavi pripremanjem teksta, prije svega u svrhu izdavanja. Filoloka analiza djela je skup svih postupaka koji slue nekoj vrsti pripreme za analizu teksta kao knjievnog, ti postupci su: utvrivanje pravog teksta; utvrivanje autorstva; datiranje djela (paleografska analiza) i komentar. Komentar- biljeke, napomene i popratna objanjenja kojima se neki tekst eli pribliiti itaocu. Knjievna struktura je jedan od temeljnih pojmova znanosti o knjievnosti a predstavlja neku cjelinu sloenu od dijelova, iji dijelovi samo u toj cjelini imaju odreeno znaenje. Knjievna analiza- ralanjivanje knjievnog djela na njegove sastavne dijelove. Interpretacija- postupak tumaenja knjievnih djela. Tema predstavlja jedinstveno znaenje djela, i da sve ono to je reeno u knjievnom djelu treba shvatiti kao jedinstvenu cjelinu. Tema se moe razlagati na motive pa je, Motiv najmanja tematska jedinica, najmanji dio knjievnog djela koji zadrava neko relativno samostalno znaenje u okviru teme. Motivacija je nain na koji su uvedeni i povezani motivi u knjievnom djelu. Postoji realistika, kompozicijska i umjetnika motivacija. Fabula oznaava niz motiva povezanih prema naelu onog to se dalje zbilo. Fabula je ono to se pripovijeda. Saetak (sie)-onaj nain na koji se fabularni niz pripovijeda upravo u odreenom knjievnom djelu. Nefabularnim knjievnim djelom smatra se djelo koje ne opisuje nikakve dogaaje, ako se motivi redaju, recimo, prema naelima asocijacije ili prema naelima logikom miljenja. Fabularni niz predstavlja irok splet zbivanja koji je teko svesti na jednu jedinstvenu fabulu. Kompozicija u najirem smislu rijei znai nain na koji je djelo sastavljeno odnosno napravljeno, tj. nain na koji je ono sloeno od nekih manjih dijelova.

Solar, Milivoj. 1984. Teorija knjievnosti. Zagreb, kolska knjiga.

Str. 2

Orijentalna filologija II. semestar Sarajevo 2011. Seid Mehmedovid

3. Poetika-retorika-stilistika: osnove

Stil znai ili dobar nain pisanja odnosno govorenja, ili pak takav nain govorenja odnosno pisanja koji je svojstven nekoj knjievnoj epohi, koli, nekom piscu, ili nekom odreenom djelu. Stilistika je nauka koja se bavi stilom, polazi od shvadanja stila kao izraza pojedinca ili kolektiva i zanimaju je uglavnom sredstva i postupci kojima se postie osobit kvalitet iskaza. Stilistike dispcipline: 1.Grafostilistika (prouava vizuelnu pojavu nekog teksta, npr. pjesma napisana u obliku piramide i sl.) 2.Feministika stilistika (tumaenje rodnih odnosa) 3.Diskurzivna stilistika 4.Lingvistika stilistika (bavi se stilskom upotrebom jezika, razlikuje normu i devijaciju) Norma je svakodnevna uobiajna upotreba jezika koja nije stilski motivirana (nemarkiranost). Devijacija je odstupanje od svakodnevnog naina izraavanja i pribjegavanje nekom motiviranom i stilogenom nainu (markiranost). Govorni stilovi: -Literarni/knjievni stil (registar) -urnalistiki -Nauni -Administrativni Retorika- antiko uenje o govornitvu, o jeziku, o proznom izraavanju uopte. U njenom temelju se nalazio ideal kultiviranog govora, odnosno uvjerenja o tome da je vjetina dobrog govorenja i pisanja ne samo uvjet nego i svrha knjievnog stvaralatva. Retorika Aristitel. Najede je stara retorika razlikovala visoki, srednji i niski stil. Preregistracija je upotreba jednog stila u tekstu koji pripada nekom drugom stilu. Analiza stilova obavlja se na temelju razlikovanja izmeu pojmovne, ekspresivne, i impresivne vrijednosti izraza.

Solar, Milivoj. 1984. Teorija knjievnosti. Zagreb, kolska knjiga.

Str. 3

Orijentalna filologija II. semestar Sarajevo 2011. Seid Mehmedovid

4. Stilske figure: pojam figure; klasifikacije figura; figure i diskurs

Figure su sredstva lijepog pisanja odnosno izraavanja, to su osnovna stilska sredstva, specifina stilogena upotreba jezika. Dijele se na: Figure dikcije- glasovne/zvune figure, njihovo djelovanje se zasniva na uinku odreenih glasova u govoru, a to su: -Ponavljanje-sloen stilski postupak u kojem pojedina rije svaki put dobiva novo znaenje. -Asonancija-ponavljanje istih vokala. -Aliteracija- ponavljanje istih konsonanata ili glasovnih skupina. -Onomatopeja-oponaanje odreenih znakova iz prirode. -Anafora-ponavljanje rijei na poetku stihova. -Epifora-ponavljanje rijei na kraju stihova. -Simploka-ujedinjenje anafore i epifore. -Anadiploza-jedna ili vie rijei sa kraja stihova koja se ponavlja na poetku idudeg stiha. Figure rijei (tropi)- nastaju promjenom osnovnog znaenja pojedinih rijei, a to su: Metafora-upotreba odreene rijei umjesto neke druge na osnovu njenih slinosti. Metonimija-takoe oznauje upotrebu rijei u prenesenom znaenju, ali za razliku od metafore, gdje se znaenje jedne rijei prenosi na drugu po nekim slinostima, kod metonimije znaenje se prenosi prema odreenim stvarnim odnosima tih rijei. -Personifikacija-davanje ljudskih osobina onome to nije ljudsko (npr. livade su me voljele) -Sinegdoha-podvrsta metonimije u kojoj se dio uzima za cjelinu, jednina umjesto mnoine, odreen broj umjesto neodreene koliine i obratno. -Eufemizam- zamjena nekih rijei blaim izrazima zbog pristojnosti. -Epitet-rije koja se dodaje imenici da bi omogudila stvaranje ivlje, jasnije i potpunije predodbe neke stvari, pojave, bida; stalni epitet-pripada nekoj rijei uvijek, bez obzira na konkretnu situaciju. -Alegorija- produena metafora, tj. upotreba rijei u prenesenom smislu, a taj smisao se otkriva tek ako neke pjesnike slike u cjelini zamijenimo pojmovima, (npr. basna). -Simbol-zamjenjivanje neke rijei njenom alegorijskom oznakom. Figure konstrukcije (sintaktike figure)- nastaju posebnim rasporedom rijei u reenici, a to su: -Inverzija-obrtanje reda rijei ili dijelova reenice. -Retoriko pitanje-posebna upotreba upitnih reenica bez stvarne namjere pitanja. -Elipsa-izostavljanje neke rijei iz reenine cjeline, ali tako da se smisao cjeline ipak moe razaznati. -Asindeton-nizanje rijei bez njihovog gramatikog povezivanja. -Polisindeton-nizanje veznika bez gramatike potrebe. Figure misli- odnose se na iri smisao onog to je reeno, a to su: -Poreenje/komparacija-poreenje na osnovu zajednikih osobina. -Antiteza-poreenje koje se zasniva na suprotnosti. -Hiperbola-Preuveliavanje zbog naglaavanja emocionalnog stava. -Litota-zamjena izraza slabijim, negativnim i suprotnim izrazom. -Gradacija-postupno pojaavanje ili slabljenje od poetne predodbe ili misli. -Ironija-izraavanje putem suprotnosti, misli se obrnuto od izreenog. -Paradoks-Izricanje protuslovne misli. -Oksimoron-spajanjem protuslovnih pojmova stvara se novi pojam odnosno predodba.

Solar, Milivoj. 1984. Teorija knjievnosti. Zagreb, kolska knjiga.

Str. 4

Orijentalna filologija II. semestar Sarajevo 2011. Seid Mehmedovid

5. Tropi: pojam tropa; razliiti pristupi tumaenju metafore

Tropi- nastaju promjenom osnovnog znaenja pojedinih rijei. Figure (ostale)-podrazumijevaju upotrebu rijei uslijed kojih ne dolazi do promjene osnovnog znaenja. Metafora-zamjena znaenja jedne rijei znaenjem druge rijei na osnovu njenih slinosti (npr. Iz rasprsnutih ipaka u vrtu krv se cijedi. Umjesto: Sok koji je crven kao krv.) Metonimija-takoe oznauje upotrebu rijei u prenesenom znaenju, ali za razliku od metafore, gdje se znaenje jedne rijei prenosi na drugu po nekim slinostima, kod metonimije znaenje se prenosi prema odreenim stvarnim odnosima tih rijei (npr. umjesto itam djelo Mee Selimovida esto demo redi itam Selimovida )

Razliiti pristupi u tumaenju metafore: 1.Supstitucijski model podrazumijeva zamjenu znaenja jedne rijei znaenjem druge rijei. Ovaj model je zastupao Aristotel. 2.Poredbeni model- metafora je skradeno poreenje gdje se isputa dio poredbene konstrukcije i ostaje samo pojam koji se poredi (npr. junak je kao lav). Ovaj model je zastupao Kvintilijan. 3.Interaktivni model- oba pojma (metaforska korelata) interaktivno djeluju tj. oba pojma su prisutna. Ovaj model zastupali su Richards & Black. 4.Kongitivni pristup -razumijevanje stvari iz jednog koncepta stvarima iz drugih koncepata (npr. vrijeme je novac , vrijeme=koncept, novac=koncept) . Ovaj pristup zastupali su Johnson & Lakoff.

-Po Romanu Jakobsonu metafora je paradigmatska, a metonimija sintagmatska.

Solar, Milivoj. 1984. Teorija knjievnosti. Zagreb, kolska knjiga.

Str. 5

Orijentalna filologija II. semestar Sarajevo 2011. Seid Mehmedovid 6. versifikacija: priroda stiha; silabika i akcenatska versifikacija, rima; ritam; vrste stihova i strofa
Versifikacija (lat. versus, stih) je nauka o stihu, a zbog na antikom iskustvu zasnovanog uvjerenja da se stihovi prave prema nekoj stalnoj mjeri odnosno razmjeru versifikacija se esto naziva i metrikom (gr. mtron, mjera, metar) Stih je najmanja strukturalna jedinica u pjesmi. Strofa je veda cjelina koja nastaje povezivanjem stihova. Zvukovna organizacija stiha- ni jednu rije, ak ni bilo kakvu interpunkciju, ne moemo izmjeniti, a da se pri tome ne izgubi dojam stiha. Postoje tri versifikacijaska sustava: 1.Kvantitativna (antika ili klasina) versifikacija- razvila se u staroj grkoj, a temelji se na injenici da su se stihovi pjevali ili govorili na takav nain koji je omogudavao da se dosta tano mogu razlikovati dugi i kratki slogovi. Mora- duina trajanja izgovora kratkog sloga (dugi slog je trajao dvije more). Arza- dugi slog (biljei se makronom ) Teza- kratki slog (biljei se breve-om u ) Stopa je najmanja zvukovno-ritmika jedinica u stihu. Metar (metrovi)- nain rasporeda stopa. 2. Silabika (slogovna) versifikacija (vrijeme, od srednjeg vijeka pa nadalje). Ova vers. ima 2 naela: -Naelo istog broja slogova u svakom stihu i -Naelo pravilne izmjene naglaenih i nenagl. Slogova. -Silabika versifikacija razlikuje vrste stihova prema broju slogova: esterac, osmerac, jedanaesterac... Rima- glasovno podudaranje na kraju stihova. Cezura- pauza koja dijeli stih na manje dijelove, tzv. lanke. 3. Akcenatska (tonska) versifikacija- uzima u obzir iskljuivo broj i raspored naglasaka u stihu. Stihove dijeli na akcentske mjere, a ne na stope. Akcentska mjera- raspon od poetka jednog ritmikog signala do poetka drugog. Uzmah/preudar - nenaglaeni slog ispred prvog naglaenog sloga u stihu. Akcentska stopa- skupina slogova koja je ritmiki vezana uz jedan naglasak.

Stihina pjesma- stihovi se samo redaju jedan za drugim. Strofina pjesma- stihovi su podijeljeni u strofe koje su meusobno odijeljene najprije grafikim izgledom. -Strofe se razlikuju prema broju stihova: distih, tercet, karten, septima, oktava... -Rime u strofama dolaze u razliitom rasporedu i to: -Paralelna rima: aa bb cc -Nagomilana rima: aaa aaaa -Ukrtena rima: abab cdcd -Isprekidana rima: abcd abcdacd -Obgrljena rima: abba cddc -Prema podudaranju akccenata u rimama, rime mogu biti: pravilne, iste, neiste, neprave i bogate. Pjesniki ritam- nastoji se suprostaviti prirodnom ritmu zasnovanom na ponavljanju istoga. Metrike konstante- osobine stiha koje se uvijek pojavljuju s velikom uestalodu. Metrike dominante- osobine koje se pojavljuju sa velikom uestalodu. Ritmike tendencije- osobine koje se pojavljuju samo povremeno s nekim stepenom vjerovatnosti u predvianju. Provodni inioci ritma- organizacijski elementi stihovnog govora koji se uestalo ponavljaju u cijeloj pjesmi. Mjesni inioci ritma- elementi izraza koji se ne ponavljaju tokom itave pjesme, nego tek nekim jedinstvom naglaenog ritma. Stalni oblici- neki oblici stihovnog izraavanja koji se ponavljaju u velikom broju sluajeva. Slobodni stih- stihovi razliite duine bez pravih rima ( 19. st. ).

Solar, Milivoj. 1984. Teorija knjievnosti. Zagreb, kolska knjiga.

Str. 6

Orijentalna filologija II. semestar Sarajevo 2011. Seid Mehmedovid 7. Klasifikacija knjievnosti: naela klasifikacije; Knjievne vrste i knjievni rodovi; poezija, proza i drama Klasifikacija knjievnosti prema jeziku: engleska, francuska, latinska... Nacionalne knjievnosti: engleska, francuska, amerika.... Klasif. knji. prema autorima ili grupama srodnih autora: Matoev opus, Goetheov opus, knjievnost simbolizma, knjievnost izgubljene generacije,... Klas. prema namjeni knjievnih djela: pouna, djeija, zabavnaknjievnost,... Klas. prema najire shvadenom obliku: ep, poslovica, drama, roman,... Sinhronijska klasifikacija: klasifikacija sa stajalita cjelokupne knjievnosti. Dijahronijska klasifikacija: klas. u odnosu na slijed pojavljivanja knjievnih djela u vremenu. Usmena knjievnost- najvedi je procvat doivjela u vremenima kad je pismenost bila nepoznata ili veoma rijetka, esto se naziva i narodnom knjievnodu jer izraava prvotno narodno stvaralatvo. Nii knjievni oblici- savremeni oblici usmenog knjievnog stvaralatva ( vicevi, anegdote...) Knjievne vrste- okvirno zadani uslovi unutar kojih se stvaraju nova i originalna knjievna djela. Knjievna vrsta je ui pojam od roda ( rod > vrsta > podvrsta, npr. epika - roman - povijesni roman). -Postoje tri osnovna knjievna roda: epika, lirika i drama. Hegel povezuje liriku sa izraavanjem subjektivnosti, epiku s objektivnodu, a dramu je smatrao sintezom oba. Lirika- pripada joj odreeni sklad izmeu zvuka rijei i njihova znaenja (elegija, oda, himna). Epika- pripada joj objektivnost i irina pripovijedanja koje svoj smisao i svrhu nalazi u opisivanju itavog jednog svijeta (epika u prozi: bajka,basna, pripovijetka, roman, novela; epika u stihu: ep, epska pjesma, epopeja). Drama- zasniva se na sukobu izmeu odreenih stavova pojedinaca ili sukoba izmeu onog to jeste i to treba da bude ( tragedija, komedija, drama u uem smislu). Didaktika- djela na prijelazu izmeu knjievnosti i nauke, imaju za cilj da poduavaju, neki didaktiku smatraju etvrtim knjievnim rodom. Esejistika- esej kao knjievno djelo. Publicistika- praktina, primjenjena djelatnost pisanja radi informisanja javnosti, odgoja ili zabave. Poezija je takav tip u kojem posebno pazimo na one osobenosti jezika koje proizlaze iz injenice da rijei, osim toga to neto oznaavaju, imaju i neku samostalnu vrijednost. Proza- kod proze rijei se prvenstveno prihvataju preko nj. izravnog znaenja, jezik proze je bilii svakodnevnom ivotu, prozna djela se do neke mjere mogu prepriati i uspjeno prevesti. (poezija je naelno neprevodiva). Dramska knjievnost se na osobit nain prenosi publici. Ona je tekst namijenjen izvoenju na pozornici. Zabavna knjievnost (trivijalna knjievnost), ki, und otpadak, nevrijedna roba. Ova knji. uglavnom zadovoljava potrebu za zabavom odreenih slojeva itatelja i nema neku umjetniku vrijednost. (To su: pustolovni, kriminalistiki, pornografski, sentimentalni, znanstvnofantastini romani i dr.) Knjievna epoha- due vremensko razdoblje u kojem postoji okvirna relativna stabilnost u nainu kako se knjievna djela piu i razumijevaju. Knjievne epohe evropskog kruga: antika, srednji vijek, humanizam i renesansa, barok, klasicizam, romanizam, realizam, modernizam, postmodernizam. Solar, Milivoj. 1984. Teorija knjievnosti. Zagreb, kolska knjiga. Str. 7

Orijentalna filologija II. semestar Sarajevo 2011. Seid Mehmedovid Poezija-knji.djelo u stihovima Lirika- izraz neposrednog, linog iskustva,gube se razlike izmeu subj.i objektivnog Struktura lirske pjesme: tema, kompozicija,jezik,ritmina organizacija Epska poezija- due izlaganje u stihovima,obrauje teme od izuzetnog znaaja za neki narod,ugl.se slui opisivanjem i pripovijedanjem;ima likove(jednog ili vie) i fabulu Podjela lirike prema temi: ljubavna, rodoljub.,religiozna, pejzana,socijalna Usmena i pisana; Refleksivna(misaona) i emotivna(osjedajna) Himna-posvedena neemu to ovjek smatra vrijednim najvedeg potovanja Oda-posvedena nekom ili neemu prema emu se osjeda privrenost, potovanje, ljubav.. Elegija(tubalica)-izraava tugu,bol i aljenje za neim nedostinim Moderna lirika-u Fran.19.st.(arl Bodler),izbjegava kominikaciju preko uobiajenih izraza i sve osjedaje i misli koji izazivaju dojam uobiajenog Epska pjesma-obimom manja od epa,obrauje pojedini dogaaj,najvie dogaaje iz mitologije Epska tehnika-niz izraajnih postupaka svojstvenih epskoj poeziji Retardacija-usporavanje radnje. Sredstva retardacije:epizoda, digresija i ponavljanje Digresija-prekid niti izlaganja duim opisom nekog predmeta koji ne ulazi direktno u kontinuirani prikaz temeljne fabule Epizoda-veda tematski zaokruena digresija Ponavljanje-usporavanje ponavljanjem rijei, stihova ili grupa stihova Poema-neto krada stihovana epsko-lirska vrsta(motivi se povezuju i fabularno i asocijativno) Romansa-epsko-lirska vrsta ljubavnog sadraja,nastala u paniji Balada-epsko-lirska vrsta koja govori o stradanjima i nesredama,polaganijim ritmom;uobiajeni zavretak je tragina smrt junaka Formulaini nain izraavanja-odreeni metriki uzorak, upotreba stalnih epiteta PODJELA EPSKE POEZIJE: Usmena i pisana epska poezija Prema veliini: epska pjesma (manjeg obima), ep(vedeg obima), epopeja/herojski ep(znaajan hist.dogaaj) Prema tematici:religiozni, idilski, ivotinjski epovi Prema pristupu tematici:komini, didaktiki, romantini Lirske vrste su: Himna, oda, elegija, ditiramb, epigram, epitaf, idila, psalmi, epitalam. Himna lirska vrsta posvedena neemu to ovjek smatra vrijednim najvedeg potovanja i divljenja. Oda je uglavnom posvedena nekoj osobi ili neemu prema emu se osjeda odreena privrenost, ljubav, potovanje ili neka druga vrsta sklonosti. Elegija izraava tugu, bol, i aljenje za neim nedostinim. Ditiramb naglaeno iznosi oduevljenje i radost, slavi tzv.zivotne radosti tonom koji je podignut do zanosa.

Solar, Milivoj. 1984. Teorija knjievnosti. Zagreb, kolska knjiga.

Str. 8