SADRAJ: Jack Williamson: METALNI OVJEK A.

Seder: OVEK SA PROELJA Eric Ftank Russell: KOLEKCIONAR Goran Paveli: SAVRENIJI MODEL Jack Vance: LONARI S FIRSKA Ruica Terzi: KOLJAI Jack Williamson: TORBAREV NOS Anne McCaffrey: KRISTALNA PJESMA Zdravko Holbik: ZAISTA NEOBINA IVOTINJA Branimir B. Peri: TAJ NEVALJALI SID

str.

8 20 26 59 66 86 89 103 125 140

SCAN i OCR: Sekundica Ispravke: Elite Prelom: MasterYoda www.sftim.com

SIRIUS broj 36 svibanj 1979. Urednik: Borivoj Jurkovi U ureivanju ovog broja Siriusa sudjelovali su elimir Koevi i in. Damir Mikulii. Grafika oprema: Ivica Bartoli i Ljudevit Gaj.

S I R I U S, biblioteka znanstvene fantastike izlazi svakog petog u mjesecu. Izdava: OOUR Informativno-revijalna izdanja NIP Vjesnik, Zagreb, Redakcija Romani i stripovi Predsjednik izdavakog savjeta Redakcije: prof. Dr Adolf Dragievi Struni savjet redakcije: Klub prijatelja znanstvene beletristike i fantastike SFera Zavoda za kulturu i obrazovanje Zagreb Glavni i odgovorni urednik: Borivoj Jurkovi. Adresa urednitva: SIRlUS, Redakcija Romani i stripovi, Vjesnik, 41000 Zagreb, Ljubice Gerovac 1. Telefon (041) 515-555. Cijena pojedinom primjerku SIRIUSA 15 dinara. Pretplata: za jednu godinu 180 dinara (s popustom 10% 162 dinara), za est mjeseci 90 dinara (s popustom 81 dinara). Samo unaprijed uplaena pretplata osigurava popust od deset posto. Pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rau-na 30101833-42 s oznakom za Sinus.

Zato je recenzent obustavio rad?

Ne, ne radi se o glavnom uredniku. On nije kriv. Ja sam obustavio rad. Jednostavno, rekao sam dosta. Neu vie raditi pod tim okolnostima. Sve je ovo teret za moje ivce, kriteriji mi dolaze u pitanje, gubim orijentaciju. Rekao sam im, jest, njima u redakciji, neu vie, spreman sam da radim i besplatno ako mi poalju dobre prie na recenziju, a sve ono to nije za Sirius od sada naplaujem trostruko. Naravno, s vremenom sam smirio ivce, i sada kao terapiju piem ove redove da iskalim sav svoj bijes na ni krivom i dunom anonimnom autoru domae znan-fan prie, koji je po mojem sudu direktni krivac za moju obustavu rada. Konano, netko mora biti kriv. Oni u redakciji su se izvukli, za sebe znam da nisam kriv, prema tome pazi se anonimni autore znan-fan prie. Ali to je meni? Zar nismo svi na jednom zajednikom poslu? Zar svi mi ne gajimo jednu ljubav? Nismo li svi podjednako osamljeni u mnotvu koje zna-fan uope ne ljivi? Jesmo, dakako, ali uhvatio me iz, dosta mi je ufologa, denikenovaca, milenarista, trokutofila, eshatologa, minijaturista i ostalih izletnika u znan-fan. Godinama ponavljam: znan-fan je ozbiljna stvar,i ne moe se znan-fan pria pisati lijevom nogom. Znate, ne moe se uspon i pad univerzuma napisati u pedesetak redaka sa po esdeset slovnih mjesta na jedan redak. Ili kontakt. Zato pobogu uvijek susreemo, barem u domaoj znan-fan prii, neke ufolote (vidi: UFO + pilot ufolot), zato nam gotovo u pravilu dogaajima moraju kumovati neka udna, strana bia, nalik na punoglavce? Onda, pitanje motiva. Iz krimia (vidi: biblioteka TRAG) vjerojatno znate da je savreno ubojstvo, ono bez motiva. U znan-fanu to ne prolazi. Motivi koji junake znan-fana navode na odreene postupke treba da budu jasni. Uzmimo na primjer telepatiju. itao sam mnogo pria na tu temu, sve one govore o telepatiji kao gotovoj stvari, ali nigdje nisam uspio razaznati prave motive zbog kojih e netko upotrijebiti telepatiju. Rei e netko, pa motiv je sadran u tome to e netko s nekim telepatski komunicirati na daljinu. Tono, ali moram priznati da bi me vie od komunikacije same, zanimalo ono to se komunicira. To elim rei; da postoji odreena razlika izmeu medija i poruke, i da e 3

me u znan-fanu uvijek vie interesirati poruka od artificijelne igre medija. Dakle, ako ve piete neto na temu telepatije, odnosno ESP-a, nemojte se dati zavarati, pa da sroite neto poput osjetio je kako ga pipci jedne nove misli obuhvaaju. Tono je znao da e i posljednja elija njegova uma biti pomno istraena od te strane sile, i tako dalje. Ovo naravno nisu nikakve preporuke. ablona ne prolazi u znanjanu. Moe sve biti i obratno, i pipci mogu ostati, ali bez motiva ne moe. Onda pitanje ideje. Ona je sloit emo se klju za dobru priu. Ali to da vam kaem; prvo, nikakva posebna ideja nije sroiti priu na temu Atlantide, Trokuta ili Boova koji ispituju ljudski um. To su prie koje od prve recenziram negativno. Dobro, rei, e netko s pravom, a koje su onda ideie prihvatljive za Sirius? Da bude jasno nema pravila. Za dobru ideju imamo nosa i njuha i poneto znanja; naravno, i pravilnik o honoriranju. Uostalom, itajte Sirius; Kentaura. Andromedu i Galaksiju, sve ostalo je na vama. Ono to izaziva uas u meni jest jezik. Rekao bih ak da sam ba zbog jezika obustavio rad. Ideja, motiv, radnja, dobro, ali jezik, tu isprike nema. Kae mi netko u pismu, eto, tu je pria, mislim da je ideja u redu, a pitanje jezika molim da se rijei s lektorom. E, ne moe! To vam je kao da jugoslavenskom patentnom uredu predloite novi sistem hlaenja atomskili centrala, a veze nemate recimo, s termodinamikom. Pa im onda kaete neka strunjak rijei. Ne hoda, zar ne? Prema tome, najprije gramatika, sintaksa, ije i je, i . a onda tek znan-fan. Sve dok ne razrijeimo dileme oko tih elementarnih stvari, nita nee biti od YU znan-fana, pa da imamo i najgenijalnije ideje. S vremenom smirih ivce. Nisu svi Asimovi. Konano, tradicija gotovo i ne postoji. Sve to smo stvorili, ako izuzmemo nekoliko asnih prethodnika, uinjeno je u posljednjih nekoliko godina. Kada emo imati nekoliko desetljea znan-fan stvaralatva iza sebe, onda bih mogao imati valjanih razloga za ljutnju na rukopise koji ne zadovoljavaju. Sada ne. Obustavih obustavu rada. Ali vjerujte mi,ispucati sam se morao. ELIMIR KOEVI

Rije urednika
Dragi itatelju, dobro, smatrate me zlobnikom koji je, eto, Koevia gurnuo s neugodnim stvarima ispred sebe, kao to bi u dobrom (ili loem) krimiu spretan gangster povukao dobru (ali nikad lou) makutaoca pred sebe da se zatiti od moebitnih murjakovih hitaca. Na alost, nema tu dobrih maaka. Nema ni policajaca, a ni ja nisam ba gangster. No da nisam zloban, to ve ne bih mogao dokazati. Naime, bukvica koju je recenzent-trajka odrao Vama kao autoru sf-a nije nita prema onome to Vam kao itatelju tog sf-a moram ja rei... ali, o tome na kraju. A da bismo doli do tog kraja, ponimo od poetka.
O OVOME BROJU: malo bi se moglo dodati onome to pie na omotnim stranicama. O IDUEM BROJU: nita se , na alost, ne moe oduzeti od onoga to o njemu pie na kraju ove rijei. Dodati mu se moe samo objanjenje da e u njemu biti rijei o putovanjima kroz vrijeme, o vremenskim skokovima i pomacima, o vremenskoj dimenziji i to sve u obradi znanoga Briana Aldissa, niza domaih pisaca, kao i inozemnih, pa sve do debitanta na SIRIUS-ovim stranicama Woodyja Allena koji uvjerit ete se u to nije nita slabiji pisac sf-a nego filmski reiser. O RAZLOZIMA ZBOG KOJIH JE RECENZENT OTIAO U OBUSTAVLJAE RADA: prie (Vae, razumije se) SAVEZNO UDRUENJE (bez motiva i nejasne poante), KRONOSOVA SMRT (previe poetiziranja, zapravo poetiziranja, i metafora), INTERVJU (bez motiva). ASTEROID BUDUNOSTI, I OVEK..., OTKRIE, POKUAJ, PUSTI ME NA MIRU, DVA KRALJA, INSEKT, ESTOG M. DANA, POSLJEDNJI MOHIKANAC, DNEVNIK RATNIKA, VEITI DERBI, POBEDNIK, TREI SUSRET, POTJERA, VARIJACIJE, HALO... ltd (sve to: ili naivno, ili nedoraeno, ili zbrkano, ili bez motiva). s.ovK je ON Eeeno O RAZLOZIMA ZBOG KOJIH JE RECENZENT POEO SUMNJATI U ISPRAVNOST SVOJE ODLUKE DA ZATRAJKA: prie (takoer Vae) IGNIS (pokuajte doraditi kraj koji je, za razliku od poetka nedoreen i nejasan), RIZIK SE NE ISPLATI (dobra ideja, oajna obrada), KAZNA i IMA TAKO... (ufo-logija, bibliomanija, optereenost velikim mislima koje ometaju suvislo prianje), KLJUEVI PROLOSTI (previe kia i banalnosti), OAZA SPASA (bolje od dosadanjih pria, ali...), FANTARESKE (takoer), USAMLJENIK (previe Asimova i imperatora, premalo Vas).

O RAZLOZIMA ZBOG KOJIH JE ON ODUSTAO OD OBUSTAVE RECENZIRANJA: to su Vae dobre, vrlo dobre, odline i vie nego odline prie UDNA N. OKOLNOST, MIELITA (dobra tema hibernacija dobro ocrtani likovi, izvrsna tehnika pripovijedanja, topla ljudska dimenzija); EPP, IZUMI, DRUGO VOJSTVO (sve tri: jednostavne, duhovite, okantne, matovite, suvislo zaokruene u cjelinu a uz to kratke i britke); PITANJE (duhovito, dobro ispripovijedana najmanjim moguim brojem rijei); SUPERNOVA, PUT BEZ KRAJA (premda stereotipno pisano dobro i moda ak objavljivo). O RAZLOZIMA ZBOG KOJIH MODA I SAM PRESTANEM PISATI: prijevodi stranih pria koje primam gotovo svakodnevno, iako sam u vie navrata napisao na ovom mjestu da najprije treba imati osigurana (i plaena) prava za objavljivanje u Jugoslaviji nekog stranog teksta, zatim treba znati jezik na koji se prevodi (da ne dobijem i drugi infarkt jedan sam nekako prebolio ratujui s tekstovima onih koji su vrsto uvjereni da je dovoljno znati engleski da bi se prevodilo Asimova na neki, recimo hrvatski, jezik, iako se ne zna da u tom jeziku nije i obratno, da u tom jeziku novi, uvueni redak poinje na drugim mjestima, i na drukiji nain nego u jeziku kojim pie, na primjer, Robert Shaw ili A. (?) Beljajev) te potovati bar ime, ako ne i tekst autora to je smisao onog malopreanjeg upitnika u zagradama. O BEN BOVI I FURTINGERU: Prvi je svoje lanke objavio u SIRIUSIMA broj 18 i 19. Drugi je, piui u broju 35, spomenuo putovanje u prolost sve do susreta sa samim sobom u toj prolosti. Zanima me to e Vam Furtinger odgovoriti na pismo u kojem pripominjete da su o tome ve pisali Leinster, Heinlein i Lem. I meni to sam cijeli idui broj SIRIUSA posvetio ba toj (ili tome slinoj) temi. U SIRIUSU ITAMO MAHOM PIETE MI ANGLOAMERIKE I SOVJETSKE PISCE, NAE SE JO PONEKI FRANCUZ, NIJEMAC ILI POLJAK. A GDJE SU DRUGI? VIE BI TREBALO DA DONOSITE PRICE MALIH NARODA. MISLIM DA BI SE I DRUGI ITAOCI SLOILI SA OVIM. A ja mislim da ne bi. Naroito s Vaim posvemanjim zanemarivanjem onih stotinjak DOMAIH, JUGOSLAVENSKIH pria koji je SIRIUS objavio PRVI. Osim toga, zaboravili ste na sve one Talijane, Maare, ehe, Kanaane i naroito Engleze ije ste prie itali na stranicama SIRIUSA. A i na jednu injenicu: devedeset posto sf literature u svijetu je napisano u SAD i Velikoj Britaniji a samo nojevi s glavama u pijesku ne vide i ne znaju dijalektiki princip koji govori o kvantiteti

to prerasta u kvalitetu. Ili me, moda, ovlaujete da za SIRIUS biram prie po kljuu a ne prema njihovoj kvaliteti? O razlozima zbog kojih su ovi redovi dospjeli na kraj rijei ne treba mnogo govoriti... Prozaina i runa stvar: od idueg ete broja SIRIUS plaati pet dinara vie nego dosad. Umjesto uobiajenih praznih obeanja u takvim neugodnim trenucima jedno osobno: bit u duboko nesretan bude li se moj osobni dohodak imalo poveao na raun toga poskupljenja. Meutim, svi su izgledi da neu biti u prilici da budem nesretan. Barem ne zbog toga. HAJDE DA VAS BAREM MALO UTJEIM: rije je o Vaim pismima to ih svakodnevno primam i u kojima me pitate na koji biste nain doli do brojeva SIRIUSA koji vam nedostaju u kompletu. Evo odgovora: na adresu NlSP Vjesnik, alter sitne prodaje, Avenija Bratstva i jedinstva 4, 41000 Zagreb napiite svoje elje. Nakon nekoliko dana listonoa e Vam donijeti sve brojeve SIRIUSA koje ste zatraili; platit ete mu po cijeni koja je bila punovana kad su ti brojevi tampani: od 1. do 28. po 10 dinara, od 29. do 36. po 15, a one budue brojeve po 20 dinara. Razumije se, moete i meni pisati o svojim eljama, no to znai da ete ekati listonou dan-dva due, onoliko koliko je potrebno da moja pota stigne do spomenutog altera. ZAKANJENJA: dan izlaska SIRIUSA je peti u mjesecu. MOLIM VAS DA MI ODMAH JAVITE AKO TAJ DAN NIJE U PRODAJI U VAEM MJESTU! Naime, mjerodavci me uvjeravaju da JEST, a ja sam se osobno, u nekoliko naih gradova, uvjerio da NIJE. Pomozite mi, dakle, svojim pismima da tu nainimo reda! Va poskupjeli Borivoj Jurkovi

Jack Williamson:

Metallio Man
Prevela Karmen Bai

Metalni ovjek
Metalni ovjek stoji u kutu pranog podruma u muzeju tyburnskog koleda. Iako je prvo uzbuenje splasnulo, to to su ga tamo ostavili samo je jo jedan vie nespretan akademski kompromis, to ga je do sada spasio od uenjaka koji ga ele otvoriti za biokemijsku analizu i od starih prijatelja koji misle da bi ga trebalo pokopati. Za sluajna turista on je samo komad patinirane bronce u prirodnoj veliini. Malo paljiviji promatra otkrit e savreni detalj njegove kose i koe i agoniju koja mu se zamrzla na licu. Malo se posjetilaca zaustavlja pitajui se o udnom znaku na njegovim prsima crvenom estorostranom otisku. Ljudi su ve skoro zaboravili da je on jednom bio profesor Thomas Kelvin na Odsjeku za geologiju. No glasine o njemu jo ive i postaju udesnije od same istine. Kako te glasine toliko uznemiruju njegove prijatelje, lanovi vijea su se napokon sporazumjeli da mi odobre objavljivanje njegove osobne prie. etiri ili pet godina Kelvin je provodio svoje praznike uzdu pacifike obale Meksika traei uran. Prologa ljeta ga je, ini se, pronaao. Umjesto da se vrati na svoja predavanja u jesen, traio je da mu produe dopust. Kasnije smo uli da je prava na otkrivanje urana prodao nekom vicarskom udruenju, da u Evropi dri predavanja o kemijskim i biolokim efektima atomske radijacije, i da se sam lijei u klinici blizu Pariza.

Vratio se u Tyburn jednog tmurnog subotnjeg popodneva, izronivi iz magle u ranu zimu, noen Golfskom strujom. Bio sam kod kue. Zgrui lie na padini pokraj kue, okrenutoj moru, ugledah amac kako se pribliava mom malom stjenovitom komadiu atlantske obale. amac mi je bio nepoznat dug, nizak i brz, od onih kakve su upotrebljavali krijumari ruma ili oruja. Ispustio sam iz ruku grablje i promatrao. Pilotirajui smiono i vjeto, amac se provlaio izmeu obalnih stijena prema jedinom metru pijeska na razmaku od skoro jednog kilometra. Iskoila su etiri ovjeka da ga izguraju uz pijesak. Mrav, peti ovjek, podigao se na krmi izvikujui mirne naredbe. etvorica su povukla uad i platno s kutije veliine mrtvakog sanduka, koju su prenijeli u moje dvorite. Mravi ovjek je doepao ukoeno do mjesta gdje sam stajao. Koled Tyburn? pitao je. Njegovi ljudi su imali tamna latinska lica, ali tom mravku izbrazdane i vjetrom opaljene crte lica bile su pokrivene kovravom utom bradom, a glas mu je imao jenkijevski prizvuk. Nestrpljivo je ispruio suhi prst prema kolskom zvoniku koji se nejasno nazirao u magli. Konano sam kimnuo. Ovdje smo promrmljao je tiho na panjolskom svojim ljudima. Kesei se, spustili su dugaku kutiju. On me pogleda. Poznajete li profesora Russella? Ja sam Russell. Ako je tako, na je posao zavren. Pokazao je prema sanduku. To je za vas. A? to je to? Saznat ete. Oi su mu se tvrdo suzile. Mislim da ete o tome utjeti. Govorio je ponovo svojim ljudima, i oni su pomaknuli sanduk na trijem iza kue. ekajte! Tko ste vi? Samo isporuioci odgovorio je blago. Mi smo za to i plaeni. Kreemo. Kimnuo je svojim ljudima koji su pourili prema amcu. Ali, ne razumijem... Nai ete pismo u kutiji rekao je. Ono e vam otkriti zato je va prijatelj doao ovim putem kui. A vidjet ete i zato va prijatelj nije htio zadavati brige imigracijskim vlastima. Moj prijatelj? 9

 Kelvin. Pogledajte u kutiju. Okrenuo se prema amcu. Samo as! povikao sam za njim. Kamo idete? Na jug. Zastao je naas. Pogledajte u kutiju i dajte nam dvadeset i etiri sata. Kelvin nam je to obeao. Odepao je, ne urei se, dolje prema amcu, koji su njegovi ljudi ve odgurali s pijeska. Prigueni motori radili su lagano. Okreui se u pjeni, duga se brodica probila izmeu stijena i nestala u magli. Polako sam krenuo prema sanduku na trijemu. Nije bio zakljuan. Podigao sam poklopac i odmah ga spustio. U kutiji je leao, potpuno gol, s onom udnom mrljom utisnutog olovnog crvenila na bronanozelenim prsima Metalni ovjek. Istroena aluminijska uturica leala mu je pokraj glave, umrljana purpurnom korom. Ispod uturice je leao neuredan sveanj listova papira s Kelvinovim staromodnim rukopisom. Morao sam skupiti snagu da ponovo podignem poklopac. Stajao sam dugo sagnut, drui i buljei, nesposoban da shvatim ono to sam vidio. Napokon sam, posrui, uao u kuu i proitao Kelvinovu priu: Dragi Russellu, budui da si ti moj najrazumniji prijatelj, uredio sam da se moje tijelo i ovaj rukopis isporue tebi. Moda ti nameem neprilian teret, ali u ovom trenutku vie nemam povjerenje u sebe. Jo nisam siguran u to to sam zapravo pronaao u Meksiku. Ne mogu sam odluiti da li bi ove fragmentarne injenice trebalo objaviti ili sakriti. Ne mogu se dalje boriti ni s ovim okrutnim ljudima koji mi ele oteti ono to oni misle da sam naao. Iako moja smrt nee biti laka, bojim se da u ipak umrijeti u veem miru nego to je onaj koji ostaje iza mene. Kao to zna, cilj su mi prologa ljeta bili pritoci Rio de la Sangre. Ta mala rjeica se ulijeva u Pacifik. Godinu prije toga otkrio sam jaku radioaktivnost u njenim crvenkastim vodama pa sam se nadao da u naii negdje uzvodno na uranovu rudu. Tridesetak kilometara od ua rijeka izlazi iz Kordiljera. Ima nekoliko kilometara brzica i nakon toga prvi slap. Nitko nije nikada bio dalje od tog slapa. Doao sam do njegova podnoja s indijanskim vodiem, ali se nisam uspio popeti na stijenje iza slapa. 10

Prole sam zime iao na satove letenja i kupio rabljeni avion. Bio je star i spor ali pogodan za ovaj surovi kraj. Kad je dolo ljeto, prebacio sam ga brodom u Vaca Morenu. Prvog srpnja sam krenuo avionom uzvodno nad rijekom prema njenu jo neotkrivenu izvoru. Iako sam jo bio nevjet pilot, stari je avion letio dobro. Rijeka ispod mene se doimala kao crvena zmija to pue kroz stijenje prema moru. Slijedio sam je iza slapa, u predio otrih vrhova. Rijeka je nestala u uskom klancu crnog stijenja. Kruio sam kako bih otkrio mjesto za slijetanje, ali je cijeli krajolik bio sam goli granit i nazubljena lava. Popeo sam se iznad visokog prijevoja i pronaao krater. Nevjerojatno jezero zelene vatre, vie od osamnaest kilometara u promjeru, okrueno tamnim vulkanskim stijenjem. Prvo sam mislio da je to zelena voda, ali na zamagljenoj povrini nije bilo valova. Znao sam da to mora biti nekakav teak plin. Visoki vrhovi oko jezera jo su bili pokriveni snijegom. Njihove su srebrne krune bile osjenane sjajnom bojom, grimiznom na zapadnim padinama i ljubiastom koja se dizala iz sjena. Ta me divlja velianstvenost i privlaila i uznemirila. No je bila blizu. Znao sam da bih se morao vratiti. No, ostao sam, kruei iznad kratera, jer nisam mogao razumjeti to jezero plina. Kako je sunce zalazilo, vidio sam sve udnije stvari. Tanka zelenkasta maglica pojavila se nad vrhovima, te klizila niz svaku kosinu u jamu, kao da hrani to jezero plina. Onda se malo uzmutilo samo jezero. Sredina mu se uzdigla nagore u uarenu kupolu. Kad se tromi plin slegao, ugledao sam golemu crvenu kuglu kako izranja iz jezera. Povrina joj je bila glatka, metalna i gusto proarana iljcima uta plamena. Okretala se vrlo polagano na vertikalnoj osovini. Kolikogod to izgledalo udno, osjeao sam da u tom kretanju ima nekakve svrhe. Uzdigla se iznad moje visine i zaustavila se, stalno se okreui. Ugledao sam tada krunu mrlju zagasita crnila iznad svake polutke kugle. Vidio sam magliaste tokove s vrhova i iz jezera kako se uvlae u te mrlje, kao da ih je kugla udisala. Uskoro je kugla visila iznad mene. uti su iljci polako pojaavali sjaj, sve dok ta cijela letjelica nije plamsala kao veliki zlatni planet, siui posljednje ostatke magle s vrhova. Odjednom, kad vrhovi ostadoe crni i goli, ona se spusti u ono glatko zeleno more. 11

Njenim padom nadvila se zlokobna sjena nad krater. Prenuvi se, shvatio sam koliko sam izgubio benzina i dnevnog svjetla. Odmah sam se okrenuo prema obali. Vie zbunjen nego uplaen, pokuavao sam razluiti da li je ona stvar iz jezera bila prirodna ili umjetna, realnost ili iluzija. Sjeam se da sam esto pomiljao da te goleme naslage urana mogu djelovati nepredvieno. Takoer sam pomislio da je moda netko stigao ovdje prije mene i da sam moda prisustvovao pokusu leta atomskog broda. Odjednom, vrlo uzbuen, ugledao sam blijedoplavi ar kako se iri preko zaobljenja kabine. U trenu je cijeli avion, pa ak i moje tijelo, bilo pokriveno tim arom. Potjerao sam motor i pokuao se popeti. Iako se motor napinjao, nisam se mogao uspeti. Nekakva me udna gravitacijska sila, koja je bila u vezi s tim plavim arom, sada gurala. Neka mi je omama zamagljivala misli a oteale ruke su se poele povlaiti s kontrolne ploe. Morao sam ponirati da bih odrao brzinu potrebnu za let. Prije no to sam shvatio to se dogaa, upao sam u to jezero plina. Nije bilo zaguljivo, kako sam oekivao. Iako je vidljivost bila smanjena na samo nekoliko metara, nisam osjetio nikakav miris, ni bilo to drugo. Tamna je povrina bubrila ispod mene. Izvukao sam se iz poniranja i uspio pristati na glatku ravan grubog crvenog pijeska. Kao i zeleni plin, pijesak je bio zagasito svjetlucav. Kratko vrijeme sam bio privezan za kabinu vlastitom teinom, ali je polagano izblijedio onaj plavi ar pa je prestalo i njegovo djelovanje. Iziao sam iz aviona sa uturicom i automatskim pitoljem, koji su i sami jo bili vrlo teki. Nemoan da stojim uspravno, otpuzao sam kroz pijesak. Bio sam siguran da me je spustila neka inteligentna sila. Bio sam uplaen na smrt, no ubrzo sam morao stati i odmoriti se. Leei tako, moda stotinjak metara od aviona, vidio sam pet plavih svjetala kako klize prema njemu kroz maglu. Leao sam nepomino i promatrao ih kako krue oko aviona. Kretali su se teko i usporeno. Sumaglica je stvarala oko njih mutne aureole. Nisu imali nikakvu strukturu koju bih mogao vidjeti. Napokon su se vratili u maglu i ja sam produio. Iako vie nisam bio toliko teak, puzao sam na rukama i koljenima 12

sve dok mi se avion nije izgubio iz vida. Kad sam ustao, osjetio sam da sam izgubio smisao za orijentaciju. Obuzeo me bespomoan strah. Jedino to sam mogao vidjeti bio je jarkocrveni pijesak i gusta zelena magla. Nikakva znaka, ak ni leteeg svjetla. Zrak je u potpunoj tiini pritiskao kao bezoblina teina. Drhtao sam u paninoj spoznaji da sam potpuno izoliran. Ne znam koliko sam stajao tako, u strahu da ne krenem u krivom pravcu. Iznenada, svjetlo je bljesnulo iznad mene, kao plavi meteor. Uplaen, potrao sam to sam mogao dalje. Nakon nekoliko nespretnih koraka, noga mi je udarila o neto to je odzvanjalo kao metal. Od toga sam se zvuka ukoio ponovo zaplaen, ali se svjetlo kretalo dalje. Kad je nestalo, sagnuo sam se da vidim u to sam udario. Bila je metalna ptica orao od metala krila rairena, pande u gru grabljenja, kljun otvoren. Boja mu je bila zamagljenozelena. U prvi mah sam mislio da je to izliven model prave ptice, a onda sam otkrio da je svako pero odvojeno i pokretno kao da je ivi orao bio pretvoren u metal. Sjetio sam se da se uran kod cijepanja pretvara u olovo i pitao se bi li snana radijacija mogla preobraziti tkivo ptice. Uplaio sam se za vlastito tijelo. Tjeskobno sam poeo traiti jo neka druga preobraena stvorenja. Naao sam ih u gomilama, razbacane na pijesku, ili napola zakopane. Ptice, velike i male. Kukci, veinom meni nepoznati. ak i pterosaurus letei reptil koji je morao doi do jezera u davno doba. Nastojei da ga iskopam iz uarena pijeska, uoio sam da mi vlastite ruke svjetlucaju zeleno. Vrhovi prstiju i fine dlaice na nadlanici ve su se bile pretvorile u svijetlozeleni metal. Ovo otkrie toliko me je zgranulo da sam kriknuo, ne pazei da bi me se moglo uti, a onda sam potrao u tekoj panici. Zaboravio sam da sam se izgubio. Razum i oprez kao da su me napustili. Nisam osjeao umor dok sam trao samo jezivu stravu. Svjetla, brza svjetla, prolazila su iznad mene u zelenom prostoru, ali im nisam obraao panju. Neoekivano sam nabasao na veliku kuglu koju sam gledao odozgo. Stajala je navrh iljaka ali je mnogo plavih svjetala lebdjelo nad njom kao da se lanterne njiu u magli. 13

Okrenuo sam se i ponovo potrao. Pravac nije bio vaan. Ni vrijeme. Napokon me je zaustavila padina sa udnom vegetacijom. Stvar je bila ljubiaste boje, meni do struka, kao trava, iljastih listova. iljci u sredini bili su najvii i na vrhovima zavravali ruiastim cvjetovima i ljubiastim bobicama. Troma crvena rjeica tekla je kroz gusti mislio sam da to mora biti Rio de la Sangre. Ovdje sam svakako bio u zaklonu od leteih svjetala. Bacio sam se u duboki gusti i ostao leati jecajui. Dugo se nisam mogao pomaknuti, a ni misliti. Kad sam konano pogledao svoje nokte, zeleni su se vrhovi proirili. Poeo sam ih mahnito grickati, ali je stravina injenica ostala: pretvarao sam se u metal. Luaki sam traio kako da pobjegnem. Morao sam se popeti na stijene kratera ili vratiti avion, ali sam bio preslab da se pomaknem. Iako nisam bio gladan, pomislio sam da e mi hrana vratiti snagu. Nesvjesno sam ubrao nekoliko onih ljubiastih bobica. Imale su slan, metalan okus. Ispljunuo sam ih, bojei se da mi ne bude zlo. No, berui ih, okvasio sam prste njihovim sokom. Kad sam ih obrisao, ugledao sam na svoje zaprepatenje i neizrecivu radost, da je nestao metalni rub s onih nokata koji su bili u dodiru sa sokom. Imao sam nade. Evolucija biljaka, mislio sam, mora da je proizvela neto to se odrvalo preobrazbi. Najeo sam se bobica sve dok nisam osjetio muninu, a onda sam izlio vodu iz uturice i gnjeio sok da je napunim. Analizirao sam taj sok. Neki od njegovih sastojaka podsjetili su me na standardne formule za postupak protiv opeklina od rendgenskih zraka. Taj me sok, bez sumnje, spasio stranih opeklina izazvanih radijacijom gama-zraka. Leao sam tamo do zore, zasanivi katkada, usprkos svoj stravi. Sunane zrake su se profiltrirale kroz to jezero plina. Po danu je zelena boja izblijedjela u zelenkasto-sivu, a i crveni je pijesak manje svjetlucao. Vidio sam da je sve zeleno sada nestalo s mojih nokata i kose. Vrlo ohrabren time pojeo sam jo pregrt bobica i krenuo du one rjeice. Iao sam nizvodno brojei svoje korake. Prije no to sam prevalio neto vie od pet kilometara stigao sam do stijena uranova oksida. Uspravne i crne, uzdizale su se koliko sam god mogao dosei 14

pogledom kroz gustu zelenu tamu. Rijeka je nestala ispod njih u bijesnom jezercu crvene pjene. To je morao biti, bio sam vrsto uvjeren, zapadni rub kratera. Krenuo sam prema sjeveru podno tog nesavladivog zida. Nisam jo imao nikakav definitivni plan, osim da naem stazu preko tih stijena. Bio sam na oprezu od onih lebdeih svjetala i traio kosinu ili procijep kroz koji bih se mogao uspeti. Vukao sam se tako otprilike do podneva jer mi je sat stao. Katkada bih se spotaknuo preko jo koje stvari koja je vjerojatno bila iva kad je pala odozgo. Iskorijenjeno drvee. Ptice svake vrste. Golemi zeleni medvjed, ve davno nestale vrste. Konano sam naiao na prolaz u tom vertikalnom zidu: iroka ravna terasa s izazovnom kosinom iznad nje. No ta je ravan bila dobrih dvadesetak metara iznad mene. Pokuao sam da se popnem i klizio natrag, uvijek nanovo, sve dok mi se nisu zakrvarile ruke. Odustao sam i nastavio put. Negdje iza toga svega, omamljen iscrpenou i oajem, uglavinjao sam u grad leteih svjetala to je vjerojatno bilo to. Vitki crni tornjevi bili su razasuti kroz crveni pijesak. Svaki od njih je nosio gljivu naranastog plamena. Ponovo sam se paralizirao od strave, no nisam uo nikakav zvuk, niti opazio ikakav pokret. Skupljen pod svodom stijene pokuao sam savladati ok. Letea svjetla, inilo mi se vjerojatnim, nisu bila aktivna danju no prestravio sam se od pomisli na no. Po mom proraunu prevalio sam skoro 18 kilometara od rijeke. Sada bih morao biti negdje du istonog zida kratera, s dobrom polovicom stijena jo ispred mene. Da bih njih istraio, morao sam proi kroz grad plamenova, no nisam se usuivao ui u njega. Napustio sam rub da proem oko grada. Pokuavao sam odrati one visoke buktinje u svom vidokrugu, ali sam ih nekako izgubio. Skrenuo sam ulijevo, ali je sve to sam naao bio samo glatki pijesak, prekriven zagasitom zelenom tminom. Lutao sam dalje, dok pijesak i zrak nisu postali svjetliji. Pao je sumrak. Letea svjetla su se uskoro poela kretati. Prole noi kretala su se ravno, visoko, brzo. Sada su bila nisko, nesigurna i polagana. Znao sam da trae mene! Iskopao sam plitki jarak u pijesku i leao tamo drhtei. Zamagljeni plamici su se pribliavali i prolazili. Jedan se zaustavio upravo iznad mene. Sputao se prema meni. Njegova blijeda aureola se poveavala. Ukoen od strave mogao sam samo ekati. Sputao se 15

sve nie, dok mu nisam ugledao oblik: neka vrst kristala. Promatrao sam ga beznadno zapanjen. Dug etiri metra, vrlo sloene strukture kao snjena pahuljica. Srce mu je bilo plava, estorokraka zvijezda koju je probijala uspravna prizma. Plava je vatra pulsirala prizmom, ulazei kroz vrhove zvijezda i izlazei u jasno crvenim nitima kroz stijenke prizme. Ni ivotinja ni biljka ni stroj, ali neto ivo pomou svjetlosti. Padao je ravno prema meni. U paninom refleksu povukao sam pitolj i pucao tri puta. Meci su se odbili od svjetlucavih stijenki i odzujali u maglu. Zaustavio se iznad mene. One niti crvene vatre su se pruale prema meni, ispitujui, i kao milujui me. Obavile su se oko moga tijela i ja sam osjetio da mi nestaje teina. Podigle su me nasuprot kristalnoj prizmi. Moi e vidjeti znak na mojim prsima. Taj me dodir probo zasljepljujuim bolom. Cijelo mi se tijelo trzalo, kao od snanog elektrinog oka. U omami, znao sam da se ta stvar uzdie zajedno sa mnom. Osjeao sam da su se druga kristalna stvorenja sjatila u blizini. No moj se razum gubio. Probudio sam se lebdei u sjajnom naranastom oblaku. Za tren sam se osjeao uznesen, ali onda sam shvatio da se ne mogu pomai, ne mogu ni okrenuti svoje tijelo. Rastezao sam se, bacakao, savijao, ali nisam mogao dotai nikakvo vrsto tijelo iako me nita nije dralo, bio sam bespomoan kao prevrnuta kornjaa. Tijelo mi je bilo obueno. uturica je jo visila ili lebdjela o mom ramenu. Pitolj je bio u depu kaputa, vrst ali bez teine. No nekako sam osjetio da je prolo mnogo dana. Napinjui se da se pomaknem, osjeao sam udnu tupu ukoenost sa strane. Razderao sam svoju koulju i naao novu brazgotinu, koja je gotovo zacijeljela. Vjerojatno su ona stvorenja napravila rez istraujui moje tijelo, pretpostavljam, kao to sam ja istraivao njihov svijet. Mora da sam se ponovo onesvijestio kad sam osjetio otvrdjelu, zrnastu mrtvu kou na prstima i pronaao onaj crveni, estorostrani ig. No to me otkrie dovelo do nekog kraja emocija. Probudio sam se u raspoloenju krajnje odsutnosti, ba kao da nisam mario nizato. No bolove u slabini i dalje sam osjeao. Naranasti je oblak i dalje bio oko mene. Moj je kristalni uvar lebdio u njemu zajedno sa mnom, ni deset metara udaljen od mene. Onako bezbrino hladan, znao sam da sam zarobljen u gljivastom oblaku iznad jednog od onih tornjastih cilindara, zarobljenik u tom stranom gradu plamenova. 16

Neko sam vrijeme jednostavno plutao, bez teine, kao ovjek u svemiru, promatrajui vlastitu sudbinu u tom raspoloenju uzviene apstrakcije. Indiferentan, opazio sam da je ivotna vatra prestala pulsirati unutar kristalnog stvorenja. Spavalo je, pretpostavio sam, dok opet ne doe no. Ovaj niz misli upalio je slabu iskru nade u meni. Ponovo sam se poeo bacati i grabiti u oblaku oko sebe. No ni o to se nisam mogao odbiti, pa se nisam pomakao ni pedlja. Dole sam se grio kao buba na igli, onaj se hladni plamen polako poeo poveavati oko mene. No je, znao sam, poinjala. Kristalni stvorovi e se ubrzo probuditi, bez sumnje, da nastave vivisekciju njihova ljudskog zamorca. Vidio sam samo jedan nain da ih prevarim. Izvukao sam pitolj da pucam sam sebi u glavu, no tad mi iskrsnu bolja ideja. Ispalio sam est brzih pucnjeva u oblak. To me je spasilo. Raketi ne treba nita da se odupre. Pitolj je bio neka vrst rakete. Odbojna snaga svake eksplozije pomakla me dalje od uspavana kristalnog stvora. Iskliznuo sam izvan oblaka-gijive. Ponovo me ulovila gravitacija, isprva vrlo njeno. Klizio sam dolje prema sjajnome pijesku, pronaao svoj avion koji su dovukli do podnoja onoga vitkog crnog tornja. Bio je nedirnut. Motor je malo hroptao, kao da su i njega ispitivali moji otmiari. Napokon je proradio. Podigao sam se naslijepo... Na tom mjestu je pismo prekinuto. Preostale retke naao sam na drugom, izderanom listu. ini se kao da su napisani Kelvinovim starinskim rukopisom, ali kao da ih je nakrabao istroenom olovkom i ne uvijek itko. Kraj moje (nade?). Mislim da sam razvodnio (uturicu?) previe puta. Svoje tijelo i posljedice ostavljam nauci. Kapetan Gander e dati (zakljuak?) mojoj prii. Zastraujua (istina?). To je bilo sve. Pozvao sam svog lijenika. On je staromodni kot kiselih crta lica, koji ne haje za dvadeseto stoljee. Proitao je rukopis s izrazom prezrive sumnjiavosti, mrgodno pregledao preobraeno tijelo, i nepopustljiv, savjetovao mi da priu zadrim za sebe. Moda bi to i bilo razborito, ali se pokazalo nemoguim. Previe ljudi je ulo strane glasine. Neke su potekle, bojim se, od mojih fakultetskih kolega na Tyburnu. Druge, siguran sam, nisu. 17

Iako se kapetan Gander nikada nije pojavio bilo s kakvim injenicama, pokuali smo saznati kraj prie. Slijedeeg ljeta, nas trojica s Tyburna, unajmili smo avion i odletjeli u zapadni Meksiko. Lako smo nali primorsko selo koje je jednom posjetio senor Kelvin ali ne, inzistirali su seljaci, unatrag tri prole godine. Razgovarali smo sa ovjekom koji ga je vodio u visoke planine; mi smo ak ili uzvodno uz stjenovito korito planinskog potoka gdje je on traio uran. Njegove vode sada nisu bile ni crvene ni radioaktivne a izvor obino movarno jezerce. Letei nad tim izvorom i vrhovima s druge strane, nismo nali nikakav krater ispunjen uarenim plinom, nego samo jo jedno selo od kamena i erpia, staro tri stotine godina. Kad smo se tamo spustili nismo otkrili nikakve metalne ptice, ive kristale ili atomske brodove. No jesmo, meutim, uli, o trojici stranaca koji su tamo bili prije nas. Jedan je bio epavi, bradati kopa zlata, koji je postavljao luda pitanja i psovao one koji mu nisu mogli odgovoriti na zadovoljavajui nain. Drugi je bio elegantan vicarski bankar koji je lutao selima nosei Geigerov broja i buljei u svakoga ispod monokla koji je djelovao kao zlo oko. Trei je bio jo jedan kopa zlata, koji je tri ljeta dolazio sa sjevera i u starom vojnom kamionu vozio sanduke u visoke Kordiljere. Meu tako zbunjujuim podacima izgubili smo Kelvinov trag u Meksiku. No bilo je drugih misterioznih stranaca koji su nas slijedili do Tyburna. Neki od njih su bili savezni istraitelji, koji su ispitivali sve nas, pretraivali Kelvinove prostorije, fotokopirali njegove dokumente i konano odnijeli njegovo preobraeno tijelo na ispitivanje u Komisiju za atomsku energiju. Kad su konano vratili tijelo u Tyburn, bili su znaajno utljivi i tihi, ak i za ljude iz savezne uprave. Nijedan slubeni izvjetaj nikada nije spomenuo Metalnog ovjeka, a glasine koje jo krue, katkada, o njemu potpuno su kontradiktorne. Dio istine je bio sakriven, ali ne znam tko je za to kriv. Postoji kapetan Gander koji zacijelo nosi drugo ime, i koji je vjerojatno doktorirao uz pomo Kelvinovih rukopisa. Postoji vicarski bankar koji je obiavao sjediti u kantini itajui francuski prijevod Wellsova Vremenskog stroja, nikad ne razgovarajui ni s kim. Postoji Komisija za atomsku energiju iji su agenti zacijelo 18

saznali vie nego to su ikada objavili. Postoji sam Kelvin koji je moda lagao da sakrije ono to je doista otkrio. No, ja sam poeo vjerovati da je Kelvinova pria, istinita. Proveo sam mnogo besanih noi pregledavajui sav zbunjujui dokazni materijal, dovremena kad sam sanjao iv san o strancima koji posjeuju Zemlju, moda da napune svoj atomski brod, koji je leao sakriven u vremenuprostoru dok su oni kupljali i konzervirali sluajne primjerke pterosaurusa i ljudi. Kako god to bilo, Kelvinovo metalno tijelo, stojei onako golo i s brazgotinama, sad prano, u svom tjeskobnom kutu, dovoljan je dokaz da je on otkrio vie nego to je traio. Njegove su usne zamrznute u zelenu ironinu smijeku, kao da je svjestan da je Civilna zatita odredila podrum muzeja, u kojemu on stoji, za privremeno sklonite pri uzbuni.
(Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen)

19

A. Seder:

ovjek sa proelja
Vrata za njim su beumno kliznuia. uo je kako kljoca brava, i dok je odvrtao kacigu skafandra vazduh je itei iscurio iz pretkomore u svemir. Kad je skinuo kacigu, osu ga po licu bleda neonska svetlost. Osvrnu se po prostoriji. Pitao se koliko li je vremena prolo otkako je poslednji put bio ovde. Kako oveku moe nekoliko godina da se ini kao venost. Pri pomisli na te davne dane odjednom je postao sentimentalan. Doe do vrata i pritisne dugme. Ona se otvorie. *** Na drugom kraju baze tada je zazujao stereo vizor. Kolins prie pultu i odobri vezu. Trenutak kasnije polje se uspostavi. Dobar dan, gospodaru zazuja metalnim glasom android, tanije samo njegova trodimenzionalna projekcija. Gospodar Artur poruuje s prijemnog odeljenja da je gospodar Robert upravo na ulaznoj komori. Kolins ree jedno kratko u redu i prekine vezu. Onda prie interfonu i ukljui ga. Sa druge strane se ulo kako Teri jo zadaje neke vebe raunaru. Mehanizam za buenje trake je zujao i tektao. Teri ree Kolins daj da se dogovorimo. Artur javlja da je stigao Robert. Ve? Da. Svaki trenutak treba da je ovde. Zato i hou da se dogovorimo. Ja u ga saekati, a ti u meuvremenu to zavri i doi da mu pravi drutvo. Dotle u spremiti snimak sastanka, pa emo mu ga prikazati posle ruka. U redu? 20

 U redu. Teri je pokuao jo neto da kae, ali od buaa koji je najednom pomahnitao i poeo da zuji i lupa nije se nita ulo. Onda se vratio svojim mislima i nastavio da radi, zaboravivi da iskljui interfon. Tako zanet kucanjem i eljom da to pre zavri posao, nije uo um vrata u prostoriji gdje je sedeo Kolins. Uao je Robert Miolkovski. Kolins ustade i pozdravi ga, pruajui ruku. Dok su se rukovali, Robert se ljubazno osmehnuo. Nismo vas oekivali tako brzo. Ja sam vam, znate, ovek od akcije. A kad neko kao ja ivi od stare slave, onda se on vei deo vremena naisto ubija od dosade. Jer dole na Zemlji nema ama ba nita to bi se oglo nazvati iole uzbudljivim. Zato sam odmah pourio ovamo. Ne dogaa se ba svaki dan da vas tek tako pozovu da estvujete u vremenskim eksperimentima. Avanturistika groznica? Otprilike tako neto. Onda mu Kolins ponudi da sedne. Raskomotite se ree. Robert je ve poeo da skida opasa sa lasanderom i odloi ga na pod. Ne znam, Roberte, koliko ste vi upueni u tajne vremenskog kontinuuma? Pa poe Robert ta ja znam. Proitao sam knjigu Silake VREME. Da li to pokriva celo polje, ili sam jo u zaostatku? Kako se uzme. Ta knjiga je pisana pre deset godina, od tada je filozofija i teorija hronologije dosta uznapredovala. Ali, u njoj se nalazi sama sr cele stvari. Koliko sam obaveten, ja bih bio voa ekipe koja e staviti vremensko okno negde daleko u prolosti i omoguiti da se tamo izgradi neki objekat. Ne? Da, tano ste obaveteni; ali ja bih vas sad pustio da se odmorite do ruka. Morat u da vas napustim da spremim neki materijal za vas. Moj kolega Teri e doi da vam pravi drutvo do ruka. Kolins se okrene i ue u antigravitacioni lift. Robert je gledao za njim. Takav lift za pet godina na Zemlji nije video, tamo su se ljudi jo vozili superbrzim liftovima koji su imali pokretnu platformu, zarazliku od ovoga. ini se da i nisu bili ovako dobri ureaji, a i kvarili su se esto. 21

Sa lifta pogled mu skrene na sat koji se nalazio u zidu iznad ulaza. Automatski pogleda i na svoj runi. Vreme im se nije slagalo; srednjo evropsko vreme svog sata uskladi s vremenom baze. Oseao se vrlo nelagodno. Sve mu je bilo nekako strano, nepoznato. Koliko ima novih ureaja kojima je mogao samo nagaati namenu. Vie od pet godina je proteklo otkako je siao na Zemlju, a nauka je za to vremena predovala dvostrukim koracima. Uzdahnuo je duboko i, naslonivi glavu na naslon fotelje, zagledao se u tavanicu. Zatvorio je oi i pokuao da ne misli ni na ta. Svetlo u prostoriji bilo je prijatno prigueno, a iz pravca interfona se uo odjek nekog jednolinog zvuka to je delovao uspavljujue. Robert pokua da se otme tom utisku, ali bez uspeha. Oseti kako mu trepavice postaju sve tee i kako sve manje svetlosti prolazi izmeu njih... Udobno zavaljen u fotelji, askajui sa Terijem, Robert je ekao da Kolins namesti steroprojektor. Upravo su zavrili ruak i on je oseao onu prijatno omamljujuu tromost u celom telu. Mislio je da je ovde sintetina piletina mnogo bolja i ukusnija od one na Zemlji, to je i rekao Teriju. Ovaj se nasmeja i ree mu da je to sve isto. Robert mu ree da mu je ao to ne ivi u dvadesetom veku. uo je da su tamo ljudi jeli vrlo fina jela, prava! Ha,ha nasmeja se Teri na to. Nita za to. Sad ete bar nadoknaditi sve to ste propustili. Mislite, sad na projektu? Ha, zaista imate pravo. Onda Robert pogleda Kolinsa koji je jo petljao oko stereoprojektora. Zato on ne pusti nekog robota da namesti projektor? On strano mrzi robote. Ne znam tano zato, ali sam uo da je imao neku nesreu u detinjstvu zbog robota. Nee da govori o tome. Aha. Uvek se oneraspoloi kad vidi nekog robota. Onda je Kolins priao, seo i svetlo se ugasilo. Ispred njih se pojavila prostorija u kojoj su sedeli ljudi za dugakim stolom. Lica su im bila vrlo ozbiljna. Svi su delovali nekako sveano, mada je ta sveanost bila porazna. Robert zapazi lice jednog elavog oveka kome se nervozni osmeh usadio na lice. Zvrljao je neto ispred sebe. Tad Kolins ree: Ona budaletina od robota snimila je samo poslednji sastanak. Neka ide do avola! Robert i Teri se pogledae. Teri ree: 22

 Bolje ita nego nita. Videemo ono najbitnije. ovek treba da malo oseti tu specifinu psihozu... Onda su zautali. ovek u proelju stola poeo je da gori i da vrlo izraajno gestikulie rukama. ... je gospodin Robert dao svoj pristanak da uestvuje u prvom delu projekta. Gospodo, dobili smo najsposobnijeg i najboljeg oveka koga smo mogli dobiti! Robert se nasmei u sebi osetivi se polaskanim. ovek u proelju je bio debeo, a obeene kesice ispod obraza bile su onakve kakve su u ljudi koji se naglo odaju strogoj dijeti, pa im se koa na obrazima otrombolji. Delovao je vrlo inteligentno, promuurno, mada je prvi utisak kvarilo uzbuenje koje je oigledno vladalo njegovim celim biem. Robert nije sluao ta je debeli ovek u proelju govorio, ve je upotpunjavao svoj utisak o njemu. Oseao je, na neki nain, da je on tu najsnanija linost, i da njegov monotoni, nemelodini glas caruje svuda. Iz razmiljanja ga je prekinula promena glasa. Neki ove k nastavio je pitanjem na komentar prethodnoga. Izvinite to vas i ja prekidam, ali vi govorite kao da unapred znate da emo mi doneti pozitivnu odluku? Ja vam nisam jo mnogo toga rekao, pa zato nemojte prerano zakljuivati. A to se tie tog mog proricanja, nazovimo ga tako, ono je opravdano, gledano sa svih strana. Gospodo, ja znam da ete vi doneti pozitivnu odluku, jer to MORATE! Robert bi se rado slatko nasmejao zauenim licima koja su gledala, ili jo bolje reeno, piljila u govornika. Onaj elavi ovek je delovao potpuno nezainteresovano i nervozno vrljao i dalje ispred sebe. ovek koji je maloas bio postavio pitanje, razmahao se cigaretom (sintetikom, naravno) objanjavajui kolegi do sebe neto vrlo uno. Molim vas malo tie ako moe. eleo bih da vas neto zapitam. Kad se agor postepeno utiao, on poe. U dananje vreme kada je ak i proizvodnja sintetikih prehrambenih proizvoda oteana, ne znam da li u svetu jo neko pamti da se nekad upotrebljavala i prirodna hrana? Pamte mnogi, ali samo po priama. Pravom hranom koriste se jo samo iseljenici na Spoljnim Svetovima. Zastao je na trenutak, streljajui pogledom svojih plavih oiju, utonulih u salo, zbunjene ljude. A, znate li 23

moda koliko bi jedna osoba koja nikad nije videla pravi biftek platila da ga vidi? A tek da ga omirie i pojede? Sigurno veoma mnogo! Ove rei izazvale su burnu reakciju. Svi su govorili svima i debelom oveku u proelju istovremeno. Zbrka je bila potpuna i sigurno bi trajala, da jedan od prisutnih nije ustao i rekao da govore jedan po jedan, jer nema smisla stvarati toliku galamu. Ree jo da se vladaju kao deurlija kad se doepa slatkia. To je uticalo na ljude da se smire. Govorniki ar, izazvan kod svih prisutnih reima oveka sa proelja stola, polako je jenjavao, i svi su na kraju edno oekivali nastavak tih rei kao toplu letnju kiu posle ege. Roberta je donekle iznenadilo ovakvo vladanje. Meutim, kada je malo bolje razmislio, naao je opravdanje za takvu reakciju. To su bili ljudi nenaviknuti na takav nain diskusije gde je samo jedan ovek znao o emu je re i postepeno im to objanjavao, navodei ih da sami zakljuuju. Okrenuo se Kolinsu i upitao ga da li je on pratio prvi deo tog sastanka. Jesam ree. I ja i Teri. O emu je bilo rei? Uglavnom o onome to ste vi uli od nas pre ruka. Robert htede da ga jo neto upita, ali mu panju odvrati nagla bura temperamenta za dugakim stolom, ne tako jaka kao malo pre. Kako to mislite da se vratimo u prolost i da tamo naemo meso? ree jedan visoki ovek koji je sedeo skoro pri kraju stola. Nije bio osobito lep, niti je u njemu bilo neeg posebnog, ali se sa svojih sto pedeset-dvesta godina drao dosta dobro. U glasu mu se oseala nalickanost slogova, mada mu je ton stalno varirao kao kod ljudi koji znaju da e sad doi neto zaista veliko i zbog toga su nervozni. Tako, lepo, kao to sam i rekao. A gde mislite, predsednie, da naete tako male koliine mesa? Pa nas na Zemlji nema nekoliko stotina miliona, nas je dvadeset pet milijardi! Hm? Zbilja, pitanje vam nije loe, ne, ak uopte, ono je vrlo pronicavo i vrlo logino. Meutim, ako malo napregnete vae vijuge, videete da je reenje zagonetke tako jednostavno da jednostavnije ne moe biti. 24

Neverovatno glupav izraz zauenosti pojavio se skoro na svim licima. ak je i onaj elavi ovek prestao da vrlja i sad je ekao nastavak. Svi su se oseali vrlo zaueno, ak i neprijatno. Znali su da im se odgovor nalazi ispred samog nosa, da ga mogu zagristi, samo ako hoe. Meutim, ini se da to nitko nije uspeo. Poneko je moda nasluivao neto od odgovora koji su svi iekivali i kao da su polagali neko pravo na njega, traei ga pogledima od oveka koji je stajao u proelju. Debeljko je pronicavim pogledom prostrelio ljude nekoliko puta proveravajui da li ga dovoljno paljivo sluaju. A onda ree: A zato, gospodo, ne bismo mogli loviti dinosauruse?

25

Eric Frank Russell:

Hobbyst
Preveo Nikola Popovi

Kolekcionar
Brod se pojavio u luku iz zlatnog neba i spustio se gromoglasno; snanim briuim udarcem pokosio je dva kilometra bujne i sone vegetacije. Jo kilometar razliita bilja je pocrnjelo i pretvorilo se u pepeo pod mlazovima raketa na repu. Dolazak je bio spektakularan, pun stvaralakog poleta i vrijedan lanka na etiri stupca u svim novinama. Ali najblia stanica je bila udaljena dobar dio vremena i prostora i nije bilo nikoga da zabiljei to je ovaj udaljeni kutak kozmosa mislio o tom triavom dogaaju. I tako se brod skutrio umoran i smiren na najudaljenijem kraju spaljena puta, a nebo je sjalo iznad zelenog svijeta. U providnoj kontrolnoj kupoli Steve Ander je sjedio i razmiljao o svemu. Bio je navikao da sve stvari razmotri paljivo. Astronauti nisu bili tvrdoglavi izazivai sudbine, tako dragi gledaocima stereoptikona. Oni to sebi nisu smjeli dopustiti. Igra sa sudbinom u toj profesiji zahtijevala je od njih da su i te koliko sposobni da razmiljaju oprezno i duboko. Pet minuta razmiljanja esto je spreavalo da budu unitena plua, probijeno srce ili polomljene kosti. Steve je mnogo cijenio svoj kostur. Nije bio umiljen zbog njega i nije imao nikakva razloga da vjeruje da je bolji od bilo ijeg kostura. Ali nosio ga je ve dugo vremena, vrlo dobro ga je sluio i on je imao arku elju da ga slui jo dosta dugo netaknut. I zbog toga, dok su se cijevi mlaznica na repu hladnjele uz uobiajeno pucketanje i stezanje, sjedio je na kontrolnom sjedalu, 26

gledao kroz kupolu oima, to su se jedva nazirale pod vjeama i duboko razmiljao. Za vrijeme grozniava pribliavanja pokuao je openito ocijeniti ovaj svijet. Zakljuio je da je bio oko deset puta vei od Zemlje. No vlastita teina nije mu se inila nenormalnom. Dakako, osjeaj teine naginje da malo podivlja, ako mu je nekoliko tjedana vlastita teina ila iz jedne krajnosti u drugu za vrijeme akceleracije i deceleracije izmeu perioda besteinskog stanja. Najrazumnije je bilo procjenjivati na osnovi reagiranja miia. Ako se osjeate tromo kao neka prostitutka sa Saturna, teina vam je znatno iznad vae normalne. Ako se osjeate snani kao bik u areni, onda vam je teina manja. Normalna je teina znaila da planet ima zemaljsku masu, usprkos deseterostrukom obujmu. To znai laganu plazmu. A to opet znai da nema tekih elemenata. Nema torija, nema nikla. Nema nikal-torijeve slitine. Dakle: nema ni povratka! Atomski motor njegova broda tipa Kingston-Kane troio je kao pogonsko gorivo leguru nikla i torija u omjeru deset naprama jedan u obliku ice to se stavlja izravno u vaporizator. Denaturirani plutonij bi takoer dobrodoao, ali on se ne pojavljuje u prirodnom obliku, mora se preraivati. Imao je svega jo etiri metra nikla-torija namotana na pogonskom namotku. Ali, to nije bilo dovoljno. Doao je ovamo po zalihe. Logika je izvanredna stvar. Poinjete od najjednostavnije premise da kad sjedite vaa stranjica nije polaskana vie nego obino, i tako krite put do neizbjenog zakljuka da vie neete biti lutalica. Postat ete domorodac. A sudbina vam je odredila status najstarijeg stanovnika. Steve se gadno namrti i izusti: Prokletstvo! Lice se nije moralo mnogo naprezati. Priroda mu je pomogla da dobro zapone. To e rei da nije bilo ba ljepukasto ve dugo, mravo, smee lice s izraenim vilinim miiima i istaknutim jagodicama te s tankim kukastim nosom. Sve to zajedno s njegovim tamnim oima i crnom kosom davali su mu orlovski izgled. Prijatelji su s njim priali o indijanskim atorima i tomahavcima kadgod su se htjeli s njim naaliti u ugodnoj kunoj atmosferi. E, pa vie se nee nikada osjeati kod kue, osim ako ova ogavna prauma ipak ne krije inteligentna bia dovoljno smuena da mijenjaju potrebnu koliinu ice od nikla i torija za nekoliko starih 27

cipela. Ili, sve dok neko smueno istraivako drutvo ne bude toliko inteligentno da ovu muicu u kozmikoj praini izvue iz oblaka praine i njega povede sa sobom natrag. Takvu je mogunost Steve procjenjivao kao ansu od milijun prema jedan. Kao kada biste htjeli pljunuti na Empire State Building i na stotom katu pogoditi muhu na nekom prozoru. Dohvativi naliv-pero i brodski dnevnik, otvorio ga je i odsutno pogledao neke zabiljeke. Devetnaesti dan: Svemirsko stezanje odbacilo me izvan putanje oko Rigela. Odbaen sam u neobiljeena podruja. Dvadeset i etvrti dan: rukavac stezanja vraa se sada sedam parseca (Paralaxa X secunda, mjera astronomske udaljenosti, odgovara 3,26 svjetlosnih godina ili 206,265 astronomskih jedinica op. p.). Automatsko snimanje izvan pogona. Kut odbacivanja mijenjao se danas sedam puta. Dvadeset i deveti dan: Sada sam, izvan dohvata stezanja i odbacivanja, vratio kontrolu nad brodom. Brzina daleko izvan astrometra. Primjenjujem oprezno rakete za usporavanje. Rezerve goriva tisuu etiri stotine metara pogonske ice. Trideset i sedmi dan. Pribliavam se planetarnom sustavu koji je nadomak. Opsovao je dok su mu vilini miii nabrekli. Poeo je polagano i itko pisati. Trideset i deveti dan: Spustio se na nepoznat planet, praizvor nepoznat, galaktiko podruje, standardna obiljeja i broj sektora nepoznati. Nikakva kozmika formacija nije bila prepoznatljiva prilikom promatranja neposredno prije sputanja. Ugao prilaza i brzina pribliavanja nezabiljeeni i nemogue je procijeniti. Brod ispravan. Rezerve goriva: etiri metra pogonske ice. Zatvarajui dnevnik, opet je opsovao, spremio pisaljku u ladicu stola i promrmljao zamiljeno. Sada treba provjeriti kakav je vani zrak i onda vidjeti kako se vlada cura. Hadsonov je registar imao tri jednostavne skale. Prva je biljeila vanjski pritisak, koji je zadovoljavao. Druga je pokazivala da je sadraj kisika dovoljno visok. Trea je bila u dvije boje, polovina bijela, polovina crvena, a igla je stajala na polovici bijelog polja. Moe se disati progunao je iskljuivi registar. 28

Koraknuvi preko male kontrolne kabine, otvorio je metalna vrataca i pogledao u otvor. Hoe li izai, ljepotice? zapitao je Steve. Steve voli Lauru? zapitao je piskutav glas. Ta zna da te voli! odgovorio je neskrivenom ljubavlju. Pruio je ruku u otvor i izvukao veliku makao papigu jakih boja, crvenu aru. Da li Laura voli Stevea? Hej, hej! gugutala je Laura promuklo. Popevi mu se na rame, ptica mu se smjesti pokraj glave. Osjetio je zahvat snanih kandi. Pogledala ga je malenim sjajnim oima, a onda je protrljala crvenu glavu o njegovo lijevo uho. Hej, hej! Vrijeme leti! Nemoj mi to spominjati odvratio je on. Ima dosta toga to me stalno na to podsjea, ne mora se i ti u to uplitati. Pruivi ruku, poea je po glavi, a ona se protegne i sagne s neopisivim zadovoljstvom. Volio je Lauru. Ona je bila vie od ljubimice. Ona je bila bona fide lan posade, s posebnom hranom i posebnom plaom. Svaki je istraivaki brod imao posadu od dva lana, jednog ovjeka i jedne papige, crvene are. Kada je prvi put uo za tu praksu, pomislio je da je to ludost, ali kada je uo razloge shvatio je smisao. Usamljeni ovjek, istraiva koji brodi svemirom izvan poznatih granica zapada esto u neugodne psiholoke situacije. Potrebno mu je nekakvo sidro koje e ga povezivati sa Zemljom. Makao, crvena ara mu prua potrebno drutvo i jo vie! To je najotpornija ptica u svemirskim uvjetima, teina joj je zanemarljiva, moe govoriti i raspoloiti, moe se sama snai ako je potrebno. Na tlu ona e osjetiti opasnost prije ovjeka. Nepoznato voe koje ona hoe jesti, moe jesti i ovjek. Mnogo puta je ivot ovjeku spasila papiga. Brini se o njoj, mome, i ona e se brinuti o tebi! Da, oni su se brinuli jedno o drugom, kao dva dobra prijatelja sa Zemlje. Prije epohe svemirskih putovanja nitko nije ni pomiljao na takav aranman, iako je bilo primjera i prije. Rudari, na primjer, i kanarinci. Krenuvi prema zranoj komori, nije ni pomislio da stavi crpku u pogon. S tako malom razlikom izmeu vanjskog pritiska i unutranjeg, nije bilo ni potrebno. Otvorivi oboja vrata, neto je malo zraka izilo pod veim pritiskom. Stao je na rub i skoio dolje. 29

Laura je malo poletjela pri njegovu skoku i slijedila ga, zalepravi krilima, te mu zabila kande u rame kad se uspravio. Obili su zajedno brod i u tiini razgledali u kakvu je stanju. Prednji kraj je u redu. Zadnji kraj s upravljakim mehanizmom O. K. Zadnje pogonske cijevi takoer. Sve je bilo dosta izgrebeno, ali upotrebljivo. Trup broda je takoer imao mnogo ogrebotina, ali je bio cio. Zalihe za tri mjeseca i moda samo tisuu metara pogonske ice omoguio bi mu povratak kui, teoretski. Ali, samo teoretski. Steve nije imao iluzija. Sve je bilo protiv njega ak i kada bi uspio pokrenuti brod. Kako ete upravljati brodom od ne znam-gdje u pravcu ne znam-kamo? Odgovor bi bio, pogladi zeju noicu i kreni i stigao bi na neko drugo ne znam-koje mjesto. E, pa ree on obilazei zadnji dio broda ipak imamo u emu ivjeti. Nije potrebno graditi nekakvu straaru. Tamo na Zemlji trae da istresete pedeset tisua za jedan kompletan bangalo. Mi imamo sree, imamo brod kao kolibu. Zasadit u vrt oko broda i postaviti ljuljaku i sagraditi bazen za plivanje. Ti moe pripasati kecelju i kuhati za nas. Jok! ree Laura podrugljivo. Okrenuvi se, pogledao je na najbliu vegetaciju. Bilo je svake vrste, visine, oblika i veliine sa svim nijansama zelene boje koja je u nekih primjeraka prelazila u plavu. Bilo je neto udno u tome, ali Steve nije mogao otkriti u emu je stvar. I to ne zato to su mu biljke bile nepoznate i strane, to se i moglo oekivati u svakom novom svijetu, nego zato to je neto bilo zajedniko svem tom bilju. Neto neodreeno, maglovito, neto to nije bilo u skladu s temeljnim, ali on nije mogao odrediti u emu je ta neobinost. Neka je biljka rasla odmah pred njim. Bila je zelena, dvadesetak centimetara visoka i jednosupnica. Gledajui na samu biljku, nije u njoj bilo nita udnoga. Blizu nje rastao je grm s tamnijim arama, visok metar, sa zelenim iglicama umjesto lia, s blijedim, okruglim, malim plodovima ratrkanim po sebi. I to je bilo dosta bezazleno, kad se promatralo odvojeno od susjednih biljaka. Uz njega rastao je slian grm, a razlikovao se samo po tome to je imao dulje iglice i svijetloruiaste bobice. Pored njih je rasla i nekakva biljka slina kaktusu kao iz neijeg pijanog sna. Uz nju je bila nekakva biljka nalik na kiobran s mahunastim plodovima. Pojedinano, te su biljke bile prihvatljive. Ali, ako ih se promatra sve zajedno, razum kao da je traio neto neodreeno i neshvatljivo. 30

Ti sablasni oblici su zgranuli Stevea. Bilo to bilo, on nije mogao otkriti razlog svojoj nelagodi. Bilo je tu jo neto udnije nego to su samo ti neobini oblici biljnog svijeta. Slegnuvi ramenima, prestao je dalje razmiljati. Ima dovoljno vremena da se time pozabavi poto rijei mnogo vanije stvari, kao, na primjer, da nae vodu i ustanovi da li je pitka. Gotovo dva kilometra dalje prostiralo se jezero s nekakvom tekuinom koja bi mogla biti i voda. Kada se sputao vidio je kako se sja na suncu i zato je pokuao sletjeti to blie jezeru. Ako nije voda, onda je to samo njegova zla kob i morat e traiti dalje. U najgorem sluaju ono malo goriva, koliko mu je jo ostalo, bit e dovoljno da obie planet prije no to brod bude zauvijek prikovan za jedno mjesto. Morao je nai vodu ako ne eli skonati imitirajui mumiju Ramzesa II. Zabacivi visoko ruku, dohvatio je rub vrata na brodu i na rukama se podigao te uao u letjelicu. Promuvao se po brodu i zaas se vratio s plastinom posudom od 26 litara i bacio je na tlo. Onda je odnekud izvukao i svoj pitolj i remen pun eksplozivnih metaka. Spustio je i ljestve. Trebat e mu! Sebe je mogao dii na rukama do otvora koji je bio metar i pol iznad tla ali mu to ne bi uspijevalo s posudom napunjenom vodom, tekom tridesetak kilograma. Na kraju je zatvorio unutranja i vanjska vrata, spustio ljestve i uzeo kanister. Sudei prema pravcu odakle je doletio, jezero bi trebalo biti s lijeve strane pramca, tamo negdje iza onog drvea u daljini. Kada je krenuo, Laura mu se vre uhvatila kandama za rame. Posuda mu je bila u lijevoj ruci, a desna mu je bila na drku revolvera. Osjeao se vrlo nesiguran u ovom svijetu. Teko se kretao. Ne, moda, zato to je teren bio neravan, ve zbog biljaka. as bi nagazio na lakat visoki grm, a as bi naiao na nekakvu debelu biljku koja se borila da postane drvo. Iza nje bi bila povijua, a onda bi naiao na ivicu prepunu trnja, pa na otoie fine mahovine okruene golemom paprati. Napredovao je samo tako to je prekoraivao jednu biljku, saginjao se ispod druge, obilazio treu, i puzao ispod etvrte. Sve to bilje, koje mu se sada isprijeilo na putu, bilo bi pretvoreno u pepeo zajedno s opasnim ivotinjama da se spustio zadnjim krajem letjelice u pravcu kojim se sada kretao prema jezeru. 31

Ta pomisao trgla ga je kao zvonce na uzbunu kada se sagnuo da proe ispod jedne povijue. Na Veneri je bilo povijua koje su hvatale i stezale, brzo i opasno. Ara bi uzbueno vritala na deset metara od takvih povijua. Bilo mu je ugodno to Laura sada sjedi mirno na ramenu, ali je on ruku stalno drao na drku pitolja. Ta neobina vegetacija sve mu je vie smetala, to je vie osvajao teren. Nesposobnost da otkrije i utvrdi, to je tako udno i neobino u tom bilju neprestano ga je muila. Namrtio se nezadovoljan, kad je probivi se kroz jedan grm stigao na istinu i sjeo na kamen. Tresnuo je kanister kraj sebe. Pogledao je posudu a onda je zapazio neto svijetlo nekoliko centimetara iza kanistera. Ugledao je pravog kukinu. Tako velikog kukca zaista jo nije vidio nigdje. Dakako, bilo je na razliitim planetima i drugih veih ivotinja, ali ne od ove vrste. Rakovi, na primjer. Ali, ovo nije bio rak. Kukac je polagano koraao s odreenim ciljem preko malene istine, i bio je dovoljno velik da svakom raku nabije kompleks manje vrijednosti, ali je bio pravi dvadeset i etiri karatni kukac. I vrlo lijep. Kao kraljevski skarabej. Steve se nije mogao oteti dojmu da su ti insekti podmukli, i ovaj veliki takoer, no nije se naroito bojao kukaca. Prijateljstvo prema velikim primjercima naslijedio je iz kolskih dana kada se ponosio jednim jelenjakom od osam centimetara kojem je dao ime Edgar. Steve je kleknuo pored tog golemog kukca mnogo veeg od Edgara i postavio otvoreni dlan na put kojim je trebao proi. Kukac je ispitivao ruku svojim uzdrhtalim ticalima, popeo se na dlan i tu zastao kao da preiva. Presijavao se plavim metalnim sjajem i bio je teak oko kilogram i pol. Podigao je ruku da odmjeri teinu, a onda ga spustio na tlo da ide dalje. Laura je to budno motrila otrim ali nezainteresiranim pogledom. Scarabaeus Anderil ree Steve sa zlovoljnim zadovoljstvom. Mogu mu privezati i svoje ime, ali to nitko nikada nee saznati! Dotjeraj se malo! povikala je Laura promuklim glasom s naglaskom iz Aberdeena. Dotjeraj se! Prestani zanovijetati, eno! Boli me neto iza mog sporrana! (koni dio na prednjem dijelu kilta, suknjice koju nose koti o. pr.) 32

 Zavei! tre svojim ramenom Steve uzdrmavi pticu. Koga si vraga nauila ba taj barbarski dijalekt bre od svega drugog, je li? McGillicuddy zakrijetala je Laura otro. McGilliGilli-Gillicuddy! Veliki crni... ! Zavrila jednom rijei koja je natjerala Stevea da digne obrve sve do polovine ela, to je iznenadilo i papigu. Dok su joj oi bile zauene, vre se uhvatila kandama za rame i proizvevi nekoliko promuklih, neartikuliranih krikova, veselo ponovi Veliki crni... Nije imala ansu da ponovo izgovori omiljenu rije. estokim trzajem Steve je zbaci s ramena i ona odlepra na zemlju krijetei u znak protesta. Scarabaeus Anderil se pomoli iza jednog grma, dok mu je oklop blistao kao da je upravo sada uglaan, i zagleda se prijekorno u Lauru. A onda je neto na nekih pedeset metara zatrubilo kao truba jerihonska i koraknulo tako da se zatresla zemlja. Scarabaeus pobjee u zaklon ispod nekog korijena. Laura brzo skoi Steveu na rame i tu se prihvati oajniki kandama. Steveov je pitolj bio odmah uperen u tom pravcu jo prije nego to je ptica sjela na svoje uobiajeno mjesto. Jo jedan korak. Tlo se zatreslo. Tiina. Steve je i dalje stajao kao kip. A onda se uo zviduk jai od lokomotivnine pitaljke. Neto pljosnato i iroko, golemo, jurne kroz vegetaciju koja ga je dijelom skrivala, dok je tlo podrhtavalo pod teinom. Luako srljanje tu je neman odvelo samo dvadeset metara udesno od Stevea, koji je uperenim pitoljem pratio njen juri , ali nije pucao. Steve je u brzini zapazio sivu izboinu pokrivenu ronatim ploicama s nazupanim rubom na leima kojem je, usprkos brzini, trebalo dosta vremena da proe. inilo se da je zvijer nekoliko puta dua od vatrogasnih ljestava. Grmlje je bilo iupano iz korijenja, a malo se drvee savijalo u stranu kako je ta zvjerka jurila ravno nekamo mimo broda u daljinu. Za sobom je ostavila utabani put, dovoljno irok za prvoklasnu autocestu. A onda je vibriranje tla prestalo, zvijer je iezla. Steve je lijevom rukom izvadio rupi i obrisao oznojeni vrat. Pitolj je jo drao u desnoj ruci. Eksplozivni meci iz toga pitolja bili su vrlo opasni, svaki je mogao onesposobiti nosoroga i otkinuti mu stotinjak kilograma mesa. Ako bi time pogodio ovjeka jednostavno bi ga raznio. Ali po izgledu tog ronatim ploicama 33

pokrivenog trubaa, bilo bi potrebno desetak takvih metaka da ga uznemiri. Sedamdeset pet milimetarska bazuka bila bi mnogo prikladnija da mu se izbiju zubi, ali momci s istraivakih brodova ne vuku sa sobom takvu artiljeriju. Steve se jo jednom obrie, vrati rupi u dep i die kanister. Laura ree plano: Hou svoju mamu. On se namrti, ne ree nita i nastavi u pravcu jezera. S nakostrijeenim perjem Laura mu je sjedila na ramenu utonuvi u duboku utnju. Stvar u jezeru je bila voda, svjea, pomalo zelenkasta i neto gorka okusa. Kava e ve pokriti taj okus. Bar e poboljati kavu jer on je volio gorku kavu, ali e najprije ispitati tu vodu. Ponekad se otrovi pojavljuju tek kad su u veoj koliini. Ne bi trebalo pohlepno piti, ako bi, na primjer, u toj vodi bila smrtonosna koliina olova. Napunio je posudu i ponio je do broda odmarajui se svakih sto metara. Staza koju je nainila ona velika zvjerka mnogo mu je pomogla bar do stranjeg dijela broda. Dobro se oznojio dok je stigao do ljestava koje su vodile u letjelicu. Kada se naao u brodu, ponovo je zatvorio oboja vrata, otvorio zrane ventile, ukljuio filtar i ispustio vodu iz ve gotovo praznog rezervoara. Zlatno nebo se poelo bojiti naranasto s ljubiastim zrakama koje su se dizale s horizonta. Promatrajui ih kroz otvor kupole zapazio je da stalna izmaglica na horizontu potpuno pokriva sunce na zalazu. Samo je svjetlija strana oznoavala poloaj Sunca. Uskoro e mu biti potrebno svjetlo. Izvukao je sklopivi stol, postavio pokretne noge u leaje na podu. Sa strane je bila preka za Lauru. Papiga se odmah smjestila i paljivo ga promatrala dok je Steve vadio njenu hranu, vodu, kotice od tikava i suncokreta te orahe. Nije se vladala nimalo dostojanstveno kada je poela pohlepno jesti ne ekajui Stevea. Duboka bora zamiljenosti urezala mu se na mrkom licu kada je sjeo za stol, natoio kavu i poeo jesti; zadrala se na licu za sve vrijeme jela, pa i onda, kada je zapalio cigaretu i zamiljeno se zagledao gore u kupolu broda. Sada sam promrmljao je vidio najveeg kukca. Vidio sam jo nekoliko insekata. Bilo ih je nekoliko ispod povijua. Jedan je bio dugaak i sme i imao je vie nogu, kao stonoga. Drugi je bio okrugao i crn s malim crvenim tokicama na krilima. Vidio sam 34

malenog crvenog pauka i jednog jo manjeg, zelenog, drugaijeg oblika, takoer i jednog kukca koji je nalikovao na u. Ali, nisam vidio ni jednog mrava. Mrav, mrav hukala je Laura. Ispustila je komad oraha i spustila se po njega. Jok! dodala je s poda. Ni jednu pelu. Pela ponovila je Laura prijateljski. Pela, mrav. Laura voli Stevea. Gledajui u kupolu, nastavio je: I ono to je zagonetno kod biljaka, takoer je zagonetno i kod kukaca. Htio bih otkriti to je to. Zato ne mogu? Moda sam i ja ve poaavio. Laura voli aave. Znam to, ti vreo u koloru! ree Steve grubo. U to pade no. Zlatnu, naranastu i ljubiastu boju zastrla je duboka, neprozirna tama bez zvijezda ili bilo kakva drugog sjaja. Od kontrolnih svjetala s upravljake ploe kabina je bila mutno osvijetljena kao predvorje pakla, dok je Laura na podu psovala kao koija. Steve upali indirektna svjetla. Laura se popne na svoju preku sa slasnim zalogajem koji je nala na podu i zabavljala se sa Steveom preputajui ga njegovim mislima. Scarabaeus Andreii i jo nekoliko manjih kukaca, dva pauka, a svi razliiti. S druge strane, taj gigantosaurus. A ni pele, ni mrava. Bolje reeno: nema pela ni mrava. Promjena s jednine na mnoinu digla mu je kosu na glavi. Nekako je nejasno osjetio da je dodirnuo bit misterije. Nema mrava, nema mrava razmiljao je. Nema pela, nema pela. Gotovo da je odgonetnuo, ali ponovo mu je stvar izmakla iz ruku. Za sada je odustao da i dalje razbija glavu oko toga, poistio je stol i posavravao jo neke sitnije poslove. Poslije toga uzeo je uzorak vode iz posude i analizirao ga. Pokazalo se da je malo gorkast okus dolazio od magnezijeva sulfata kojeg je bilo u vodi tako malo da uope nije zabrinjavalo. Znai bila je pitka to je ve bilo neto! Hrana, voda i zaklon bila su tri osnovna uvjeta za opstanak. Hrane je imao dovoljno za est mjeseci. Jezero i brod bili su mu dodatna garancija za ivot. 35

Uzeo je dnevnik, upisao dnevni izvjetaj, kratko, sa injenicama, bez uljepavanja, ali je pri kraju zastao jer nije znao ime planeta. ANDER, pomislio je. To bi bilo dobro za nekog kukca, ali nije dovoljno za jedan kompletan svijet LAURA i nije bila tako besmisleno, pogotovo nekome tko je znao Lauru. Ali ne bi bilo zgodno velik zlatni planet nazvati imenom jedne goleme papige. Razmiljajui o zlatnom izgledu neba na tom planetu, zaustavio se na imenu ORO i smjesta ga usvojio kao slubeno, unijevi taj naziv u brodski dnevnik. Kada je zavrio dnevnik, Laura je ve uvukla glavu pod krilo. Povremeno bi se trgla i uspravila. Uvijek ga je udilo i zadivljavalo kako moe odrati ravnoteu i za vrijeme drijemea. Promatrajui je zadovoljno, sjetio se neoekivana dodatka u njenu rjeniku. To ga je podsjetilo na vatrena momka s jo vatrenijim jezikom po imenu Menies, zakleta neprijatelja drugog vatrenog momka McGillicuddyja. Ako mu se ikada jo bude pruila prilika, odluio je da nagradi taj odgojni trud udarcem pesnice u nos. Uzdahnuvi, odloi brodski dnevnik, navije etrdesetdnevni kronometar, rastvori leaj i lee. Ugasio je svjetlo. Prije deset godina prvo slijetanje na neki planet dralo bi ga budnim u grozniavu uzbuenju. Sada je to ve odavno prebrodio. Ve je mnogo puta to doivljavao i postao je ravnoduan. Zatvorio je oi i pripremio se za dobar noni san i spavao je puna dva sata. to ga je probudilo poslije tako kratkog vremena nije otkrio, ali se odjednom naao uspravan, sjedei na krevetu, napetih ivaca i sluha do krajnjih granica. Noge su mu se tresle kao nikada. Cijelo mu se tijelo napreglo od lupanja srca, drhtanja, treperenja, i strave koja nastupa, poto ovjek za dlaku izbjegne katastrofu. Bilo je to neto izvan njegova prijanjeg iskustva. Siguran i svjestan, ruka mu u potpunu tamu posegne za pitoljem. vrsto je akom obuhvatio drak, dok mu je misao lutala traei uzrok moda u nekoj nonoj mori, iako je znao da nije sklon stravinim snovima. Laura se nemirno vrtjela na svojoj motki, polupospana, to je za nju bilo zaista vrlo neobino. Odbacivi teoriju o snovima, die se s kreveta i pogleda kroz prozor kupole. Tama, najdublja tama, najneprozirnija tama koja se moe ramisliti. I tiina! Vanjski je svijet utonuo u tamu, a tiina je bila grobna. 36

Ali, nikada se prije nije osjeao tako budnim u ovo vrijeme kada je obino spavao vrsto. Zbunjen, okrenuo se kako bi pogledao svuda uokrug oko broda u neprozirnu tamu i kod jedne toke se zaustavio. Tama, koja ga je okruivala, nije bila potpuna. U daljini u pravcu brodskog repa, kretalo se nekakvo svjetlo. Koliko je jo bilo daleko, nije mogao tono procijeniti, ali kad ga je ugledao vrlo se uzbudio, a srce mu je poelo ludo lupati. Nekontrolirani osjeaji nisu mu smjeli ovladati discipliniranim mozgom. Namrtivi se, pokuavao je utvrditi prirodu toga svjetla, dok mu je mozak napregnuto pokuavao otkriti zato se toliko uzbudio im je ugledao to svjetlo. Sagnuo se, napipao kod uzglavlja konu torbu i iz nje izvadio vrlo snaan noni dalekozor. Svjetlo se jo kretalo, polagano, zdesna ulijevo. Stavio je dalekozor na oi, podesio lee i onda je tu svjetlost vidio izbliza. Bila je kao nekakav veliki stup od zlatne magle vrlo nalik na podnevno nebo, ali je, osim toga, imala u sebi malene srebrne tokice s jarkim sjajem. Kao sloj svijetlee magle sa svjetlucavim malenim zvijezdama. Nije to svjetlo ni na to nalikovalo, to je do sada zabiljeio ovjek o bilo kakvu obliku ivota. No, je li uope bilo ivo? Kretalo se, iako se nije moglo ustanoviti kako. Samosvojna je motivacija prvi znak ivota. Moglo bi se pretpostaviti da je to nekakav oblik ivota, iako vrlo nevjerojatan sa zemaljskog stajalita. Svjesno je radije zamiljao da je to lokalni atmosferski oblik nalik na pustinjske pjeane oluje. No znao je da je taj oblik ivota ako je to ipak oblik ivota visoko razvijen i zastraujui. Gledao je kroz dalekozor dok se sjajna pojava polagano gubila u tami, postajala sve manja, kako se udaljavala, da bi napokon iezla. Do posljednjeg trenutka polje se pomicalo i treperilo i nije bio siguran nije li to od drhtanja ruke. Kada je nestala ta iskriava magla i na leama dalekozora ostao samo nejasan trag, sjeo je na krevet i stresao se kao da je u groznici. Laura se ljuljala tamo-amo na svojoj motki sada ve potpuno budna i uzbuena, ali nije namjeravao paliti svjetlo i tako od broda nainiti svjetionik. Dohvatio je papigu u mraku, a ona mu je ustro skoila na ruku, a zatim u krilo. Potpuno zbunjena i uzbuena traila je zatitu i drutvo. Poee je po glavi i pogladio dok se ona privijala 37

uz njega, isputajui jedva ujne glasove. Neko ju je vrijeme mazio i dok je to inio, zaspao je ponovo. Polagano se spustio natrag na krevet. Laura se smjesti na njegovu ruku, zakvoca umorno i stavi glavu pod krilo. Nisu se vie budili sve dok tame nije nestalo i nebo nije ponovo bilo obojeno zlatnom bojom to je prodirala kroz kupolu u brod. Steve ustade i paljivo pogleda unaokolo. Bilo je isto kao i juer. U glavi su mu se vrzle razliite misli dok je pripremao doruak, a naroito je razmiljao o nervozi to ga je zahvatila u toku noi. I Laura je bila potitena i tiha. Samo je jednom bila takva kada je prolazio kroz panplanetarni zooloki vrt na nekom planetu i kada joj je pokazao velikog kraljevskog orla. Orao ju je gledao omalovaavajue i dostojanstveno. Iako je cijeli ivot bio pred njim, sada je osjetio posebnu potrebu da pouri. Zgrabio je pitolj i kanistar te je dvanaestak puta otrao do jezera i bez zadravanja donosio vodu. Bilo je kasno popodne kada je napunio dvjesta pedeset litarski rezervoar na brodu. Sada je znao da ima vode koliko i hrane. Nije bilo ni traga gigantosaurusu ili nekoj drugoj ivotinji. Jednom je spazio kako neto leti na velikoj udaljenosti, neto nalik na pticu ili imia. Laura je otrim okom pogledala na tu stranu, ali nije pokazivala nikakav interes. Upravo je sada bila vie zabavljena nekakvim nepoznatim voem. Steve je sjedio na rubu otvora na brodu dok su mu noge visile izvan letjelice i promatrao je kako se vere po granama malog drveta dvadeset metara dalje. Pitolj mu je bio u krilu i Steve je bio spreman da opali na bilo to, na sve to bi ugrozilo Lauru. Papiga je skupljala plodove s drveta, koji su nalikovali na obian orah. Pojela je jedan s velikim zadovoljstvom i dohvatila drugi. Steve se nagne natrag i dohvati jednu torbu, skoi dolje i ode do drveta. I on je kuao orah. Meso mu je bilo mekano, sono, slatko i jedva osjetno kiselkasto. Napunio je vreu plodovima i ubacio je u brod. Nedaleko je bilo jo jedno drvo s plodovima ne ba istim, ali vrlo slinim. Orasi su bili gotovo jednaki, samo su bili malo vei od onih na prvome stablu. Uzevi jedan, ponudi ga Lauri. Ona ga kua i ispljune s gaenjem. Koliko je mogao zakljuiti, bili su slini, no on ih oito 38

nije mogao razlikovati. Razlika je za njega bila previe suptilna, da bi je mogao otkriti, a mogla ga je i ugroziti, tako da bi u grevima doekao neslavan kraj. Odbacio je taj orah, vratio se na svoje mjesto na vratima i poeo razmiljati. Neshvatljiv oblik vegetacije i kukaca na planetu Oro, to ga je muio od poetka, mogao bi se svesti na ova dva oraha. Bio je gotovo siguran u to. Kada bi uspio otkriti to to je otkrila papiga, naime, zato je jedan orah dobar, a drugi nije, naao bi se na pragu rjeenja tajne. to je vie razmiljao o tim slinim plodovima, osjeao je da se nalazi na pravom tragu. Ali nije imao snage da digne veo s tajne. Muei se s tim samo je zakljuio da je ponovo tamo gdje je bio, zapravo nigdje. Postajao je sve bjenji i zato se vrati orahovim stablima da ih pregleda preciznije. Oi su mu potvrivale da su to dva razliita drveta iz iste porodice. Laurin osjeaj za samoodranje je potvrivao da su to dvije razliite vrste. Dakle, ne moe vjerovati vlastitim oima. Bio je svjestan toga, dakako, jer se to i nebrojeno puta potvrdilo na svemirskim putovanjima, ali je tada, ako ve nije smio vjerovati oima, imao barem pravo da pokua otkriti zato im ne moe vjerovati. A sada ak ni to nije mogao otkriti. To ga je toliko ozlovoljilo, da se vratio u letjelicu, zakljuao vrata, pozvao Lauru i s njom na ramenu krenuo u istraivanje. Pravila za prvo slijetanje bila su vrlo jednostavna i razumljiva. Izii polako i vrati se brzo i zapamti da je sve to od tebe traimo to da ustanovi je li planet prikladan za ivot. Paljivo istrai maleno podruje i ne uputaj se u velika istraivanja ostalo e uiniti drugi. Koristi se brodom kao bazom i smjesti ga gdje moe ivjeti, nemoj letjelicu premjetati bez potrebe. Ogranii svoja istraivanja na promjer od jednog dana hoda tamo i natrag, a poslije mraka zakljuaj se u brodu. Da li je Oro bio prikladan za ivot? Nepisano je pravilo bilo da ne treba zakljuivati prebrzo. Svakako! Evo ja jo ivim, zar to nije dokaz? Cameron je, na primjer, stigao brodom na Mirthu i vjerovao da je naiao na raj sve do sedamnaestog dana kada je otkrio kugu. Odmaglio je iz tog planeta kao iz pakla i proveo tri muna dana u karantenskoj stanici za dekontaminaciju prije no to je bio ponovo sposoban da se pojavi u civiliziranom svijetu. Vlasti su spalile njegov brod, a Mirtha je od tada postala zabranjeno podruje za sve. 39

Svaki je svijet mogua stupica ukraena naoko privlanim osobinama. Zadatak istraivaa bio je da ue u tu stupicu i da onda balansiraju po ici. Jo jedan posjed za Zemljane ako prije toga ne slomite vrat. Moda je Oro bio krcat iznenaenjima. Ona stvar to se kretala nou, razmiljao je Steve, imala je u sebi stravinu sugestivnost nekakve strane neljudske sile. Kao na primjer vodena pijavica. Tko je, molim vas, ikada uo da se netko uspjeno uhvatio ukotac s vodenom pijavicom? Ako je ta orovska pijavica imala osjeaj, to gore za ljude. Mora odrediti razmjere te pojave makar jurio za njom kroz mrkli mrak. Udaljavajui se od broda s pitoljem u ruci tako se zanio tim razmiljanjem, da je previdio injenicu da nije vie u istraivakoj misiji i da nitko tko je nalikovao na ljudsko bie ne moe stii na Oro ni za tisuu godina. No i svemirski momci mogu postati robovi svojih navika. Zadatak im je da iskuavaju sudbinu, a oni su bili sposobni da je izazivaju i kada to vie nije potrebno, zaboravivi pri tom da ono to ovjek uporno trai, na kraju krajeva i nae. Brodski kronometar mu je pokazivao da ima jo pet sati do mraka. Dva i pol sata u oba pravca, dakle oko petnaest kilometara tamo i isto toliko natrag. Cijelo je prijepodne izgubio na vodu. Sutra e poveati radijus kretanja na dvadeset kilometara i istraivati polaganije. Sve su mu te misli nestale kada je stigao do kraja podruja sa zelenilom. Biljke su se tu prostirale samo u jezicima i izdancima, borei se za tlo na stjenovitoj podlozi, a dalje, u svijetloj ilovai vie ih nije bilo. Nestale su kao odrezane maetom; ali je tu, gdje je prestala ta vegetacija poinjala je drugaija, nia i od kristala. Prihvatio je kristaliziranu vegetaciju bez iznenaenja znajui da su novosti odlike svakog novog lokaliteta. Stvari su bile obine na Zemlji, po njenim standardima, no ni izvan Zemlje nita nije bilo nadnaravno ili nenormalno sve dok se uklapalo u vlastite, posebne okolnosti i uvjete. Osim toga, kristalizirane vegetacije bilo je i na Marsu. Neobino je samo bilo kako se jedna vegetacija zavravala i kako je poinjala druga. Povukao se malo unatrag i jo jednom pogledao na granina liniju. Bila je tako ravna da ga je to potpuno zbunilo. Kao polje, kultivirano polje. Tako ravna granina linija mogla je biti samo umjetna. Male kapljice znoja orosile su mu lea i lice. 40

uei, pogledao je paljivije najblie kristale i obratio se Lauri. Pilence moje, mislim da su ove stvari ovdje posaene. Pitam se samo, tko ih je posadio? McGillicuddy zakrijeti Laura veselo. Ispruivi prst, kvrcne po jednom kristalu koji mu se naao blizu noge, zeleni razgranati kristal, dugaak tri centimetra. Kristal je zavibrirao i ulo se ZING! u blagom, visokom tonu. Kvrcnuo je susjedni, a ovaj je zazvuao ZANG! u niem tonu. Kvrcnuo je trei. Nije se nita ulo: raspao se na tisuu komadia. Ustavi, poeao se po glavi, dok je Laura letjela oko njega da bi zauzela svoje mjesto na ramenu. Jedan je zingnuo drugi je zangnuo, a trei se pretvorio u prainu. Zing, i zang, i nita. Kada bi samo mogao shvatiti o emu je tu rije, bilo bi u redu. Onda je, potpuno zbunjen, podigao pogled zamagljen onim to je vidio i tada ugledao neto to je letjelo iznad kristalnog polja. Laura uzleti uz otro krijetanje, zalepravi snanim krilima. Nadletjela je iznad tog stvora, zaplaivi ga tako da je sletio gotovo do tla i mugnuo preko Steveove glave. Bio je to velik leptir s ukraenim krilima, gotovo tako raskonih boja kao u Laure. Ptica opet nadleti leptira; zaplaila ga je ali ga nije ozlijedila. Pozvao je papigu natrag i nastavio etnju po tom udnom polju. Kristali su mu se lomili pod nogama i tekim izmama. Pola sata kasnije poeo se uspinjati uz blagu strminu prekrivenu kristalima kada se odjednom ukoio i tako naglo stao da mu je Laura odskoila s ramena i poletjela. Nainila je krug i vratila se na svoje mjesto na ramenu gunajui neto nerazumljivo. Po jedno od ovoga, po jedno od onoga ree Steve glasno. Nema dva, tri ili deset komada. Nema niega to bi se ponavljalo. Bio je samo jedan gigantosaurus, samo jedan Scarabaeus Anderii, samo po jedan od svake vrste. Svaka je stvar bila jedinstvena, originalna i individualna kreacija sama za sebe. to to znai? McGilHcuddy drekne Laura. Boga mu, prestani s tim McGillicuddyjem!

41

 Boga mu, boga mu vikala je Laura, oduevljena novom frazom. Ponovo ju je prekinuo i natjerao da leti okolo, dok je on nastavio govoriti sam sa sobom. To ukazuje na stalnu i sveobuhvatnu mutaciju. Sve raa neto potpuno drugaije nego to je samo po sebi i tu nema odstupanja. Namrtio se na oitu prazninu u toj teoriji. Ali, do avola, kako se sve to onda razvilo? to se ime hrani? McGillicuddy poe Laura, a onda promijeni miljenje i zauti. No ako doista nita ne raste, onda e se teko prehraniti nastavio je razmiljati glasno. Ono to je za jelo s neke biljke, moe biti otrovno s njena izdanka. Danas hrana sutra otrov. Kako e farmer znati to je dobio? Hej, hej, ako pravo razmislim, ovaj planet ne bi mogao prehraniti ni nekoliko svinja. Ne, moj gospodine. Ne svinje. Laura voli svinje. Umukni obrecnuo se Steve. E, a sada ono to ne moe da prehrani svinje, ipak je dovoljno za gigantosaurusa i svaku drugu zvjerku koja bi se doklatarila ovamo. Ta to je sve suludo! Na nekom drugom planetu, na kojem ima dovoljno hrane, rijetko e se razviti gigantosaurus, ali ovdje, prema mojim kalkulacijama, taj veliki kreten nema pravo da ivi. Morao bi biti odavna mrtav. Govorei to, uspne se na breuljak i ugleda udovite o kojem je rije oprueno niz padinu s druge strane mrtvo. Nain na koji je konstatirao smrt bio je malo brzoplet, ali jednostavan i efikasan. Golema trupina nemani prostrla se u svoj svojoj duini niz padinu, a glava kao u zmaja, veliine automobila, bila je okrenuta prema njemu. Imala je dva oka u veliini tanjura. Tresnuo je kamenom u jedno oko i veliki mlaz guste tekuine pljusnuo je u svim pravcima. Tijelo se nije pomaklo. Imao je spremljen jo jedan kamen za drugo oko ako se neman trgne i iznenada oivi, ali golemo je tijelo ostalo nepomino. izme su i dalje lomile kristalie kako se Steve sputao padinom stotinjak metara da bi zaobiao tjelesinu. Nastavio je dalje i nije ga vie mnogo zanimala mrtva neman. Vremena nije bilo, a mogao se i sutra vratiti i ponijeti stereoskopsku kameru. 42

Gigantosaurus e ui, po svim pravilima, u izvjetaj, ali je morao malo priekati. Drugi uspon je bio neto strmiji i naporniji. Hrbat toga breuljka bi za danas bio granica njegova istraivanja i elio je da se popne na vrh prije nego to e morati natrag. U ljudskoj je prirodi da pogleda to je s one strane, a to je ostalo tako snano jo iz doba kada su mu preci osvajali Stjenovite planine. Morao je pogledati, prvo zbog toga jer e odozgo imati bolji pregled, a drugo zbog onog svjetla u noi, a koliko je mogao prosuditi taj ili to je upravo nestalo iza tog brda. Stup svjetla koji se spustio s neba mogao se kretati okolo bez cilja, ali Steve je instinktivno osjeao da je ovo bilo neto vie od maglenog stupa i da je to ipak ilo nekamo. Kamo? Bez daha popeo se na vrh brda i pogledao dolje u veliku dolinu i tu je naao odgovor. Polje s kristalima je tu prestajalo opet s granicom u ravnoj liniji. Iza toga je leala svijetla ilovaa bez i jednog kamena, sputala se blago u dolinu i uzdizala na drugoj strani doline. Na objema padinama ugledao je tu i tamo po neku bezoblinu gomilu hladetinaste mase koja je drhturila pod zlatnim nebom. Na ovoj se strani doline uzdizala velika sjajna zgrada, ravna krova s ravnom prednjom plohom i velikim etvrtastim otvorom. Nalikovala je na veliku pravokutnu plou dobro uglaane mlijenobijele plastike, napola ukopane svojim krajevima u pjeani breuljak. Nije bilo nikakva ukrasa koji bi remetio tu glatku i svijetlu povrinu. Nikakav put nije vodio do velikog otvora zgrade. Ta je zgrada ostavljala dojam kao da se svakako eli prikazati praznom, upravo zbog toga jer je krcata monim silama. Dok ju je tako promatrao, Steve osjeti kako mu se kosa die u zrak. Jedno je bilo oito. Na planetu Oro bilo je stanovnika, inteligentnih stvorenja. Jo je neto bilo mogue. Onaj zlatni stup predstavljao je taj ivot. Jo je neto bilo vjerojatno Zemljanima od krvi i mesa i maglovitim Oroancima bit e teko pronai zajedniki jezik za prijateljstvo i suradnju. A za neprijateljstvo nije bio potreban nikakav razlog. Znatielja i oprez vukli su ga u suprotnim pravcima: da se spusti u dolinu i da krene natrag dok je jo bilo vremena. Pogledao je na sat. Manje od tri sata, a za to se vrijeme trebao vratiti do broda, 43

napisati izvjetaj u brodski dnevnik i spremiti veeru. A ova mlijena svar bila je udaljena bar dvije milje, to znai najmanje jedan sat hoda do nje i natrag. Neka eka! Uinit e to sutra kada e biti vie vremena, a do tada e mu preostati dovoljno sati da razmilja o njoj. Pobijedio je oprez. Razgledao je najbliu hrpu hladetinaste mase. Bila je pljosnata, promjera metar, zelena s plavim crtama i s mnogo mjehuria to su se krili u poluprovidnoj elatini. Ta je masa polagano pulsirala. Dodirnuo ju je vrkom izme. Zgrila se i povukla u se, a onda se opet opustila. Dakle, nije ameba. Neka nia vrsta ivota, ali vrlo zamrena. Lauri se to udo nije dopalo. Uzletjela je kada se Steve nagnuo nad hladetinastu masu i svoj je bijes iskalila tako to je unitila nekoliko kristalia. Ta masa nije bila slina susjednoj, niti bilo emu drugom. Svaka je bila jedinstvena. Isto pravilo: jedan leptir iste vrste, samo jedna biljka, samo jedna od ovih drhturavih stvari slina samoj sebi. Jo jednom je pogledao onu udaljenu misteriju u dolini, a zatim je krenuo natrag. Kada se brod pojavio na vidiku ubrzao je korake kao sretni putnik kad se pribliava svome domu. Pored broda bilo je novih tragova, velikih, troprstih, duboko utisnutih u tlo to je ukazivalo da je neto veliko i dvonono vrljalo ovuda dok njega nije bilo. Oito neka zvjerka, jer nijedno inteligentno bie ne bi tako krivudalo oko broda, nego bi kruilo okolo i promatralo doljaka iz svemira. Prestao je razmiljati o tome. Bila je to samo jo jedna nepoznanica. Naavi se u brodu, zakljuao je vrata, dao Lauri jelo i spremio sebi veeru. Poslije veere izvukao je krevet, unio u dnevnik sve to se dogodilo toga dana i zatim je pogledao kroz kupolu. Ponovo su se vidjele ljubiaste linije na horizontu. Namrtio se na okolnu vegetaciju. to je uzgojilo sve ovo u prolosti? to e ovo dati u budunosti? Kako se nastavljala vrsta uope? Potpuno radikalne mutacije pretpostavljaju promjenu gena pod snanom radijacijom. Na laganom planetu ne moe se postii snana radijacija, osim ako dolazi iz svemira, s neke zvijezde-sunca. Ovdje je nije bilo ni s neba, niti s bilo kojeg drugog mjesta. Zapravo, nije bilo nikakve radijacije. Steve je bio prilino uvjeren u to jer je sve provjerio s posebnom panjom. Snana radijacija otkriva prisutnost radioaktivnih elemenata, koji ak u malim koliinama mogu biti upotrebljeni kao gorivo. Brod je bio opremljen za otkrivanje takvih 44

stvari. Meu ostalom opremom bio je i detektor kozmikih zraka i radija te elektroskop. Sve to su ti aparati otkucali, bili su otkucaji srca i to Laurina. A elektroskop koji je ukljuio prilikom sputanja jo nije nijednom ni trznuo. Zrak je bio suh, jonizacija preslaba, i tako nije bilo anse da elektroskop pokae bilo to. Neto nedostaje u mojem teoretiziranju poalio se Lauri. Moj aparat za razmiljanje ne funkcionira kako treba. Ne kako treba ponovi Laura s mnogo razumijevanja, zdrobivi jedan orah uz snaan prasak tako da se Steve trgnuo. Kaem ti da je ovo sablastan brod. Neu jedriti s njim. Neu, ni ako me moli. Neu! Neu! Nikako. Tko je pijan? Taj dugokosi branin Mc... Laura dreknu on na nju. Gillicuddy zavri ona ipak prkosno. Zakrijeti ponovo. Prsten je vei od Saturnova. Vidjela sam ga na svoje oi. Tko je laac? Jok! Ona je tamo dolje u Velikom zaljevu na Tathisu. Bogamu, kakve grudi! Pogledao ju je otro. Ti si tvrd orah, Laura! Da, da, prijane! Laura voli orahe. Evo i tebi jedan. O. K. prihvati on i prui ruku. Sagnuvi arenim perjem ukraenu glavu, poe ozbiljno birati, odabere jedan orah i dade mu ga. On ga zdrobi i poe ga gristi dok je iao prema prekidau za svjetlo. Kao da je no ekala na njega. Tama je oko broda postala jo gua im je zapalio svjetlo. S tamom nadoe i osjeaj nelagodnosti. Nevolja je bila kupola. Svijetlila je kao svjetionik i nije bilo naina da je zamrai osim ako ugasi svjetlo. Svjetlo privlai iva bia, a on nikako nije elio da postane sredite panje u sadanjim uvjetima. A pogotovu ne dok traje no. Dugotrajno iskustvo razvilo je kod njega blagi prijezir prema stranim ivotinjama, bez obzira kakve bile, no izvanzemaljske inteligencije su ve bile neto posve drugo. Tako je bio ispunjen udnim unutranjim preduvjerenjima da je fenomen od prole noi bio neto to ga nije ni naas dovodilo u iskuenje da se zapita ima li taj svijetlei stup oi ili bilo to nalikuje na oi. ak i da mu je to palo na pamet, ne bi u tome naao nikakvo zadovoljstvo. 45

Zbrkane misli vrzle mu se po glavi kada je ugasio svjetlo, legao i zaspao. Nita ga te noi nije zasmetalo, ali kada se probudio obasjan zlatnom zorom, grudi su mu bile vlane od znoja, a Laura je ponovo potraila utoite na njegovu ramenu. Dok je vadio hranu za doruak, misli su mu se poele sreivati. Natoi alicu tople kave i poe govoriti s Laurom. Proklet bio, ako u se ja tu razmetati, pokuavajui straariti u tri smjene sam samcat. to se, do vraga, oekuje od mene kada sam se suoio sa nepoznatom silom koju ne mogu savladati? Ti ratnici u foteljama u naem glavnom tabu trebali bi se jednom nai u poloaju koji nije predvien u knjigama i pravilima. Bup, tres ree Laura prijateljski. Bolje pobjei s glavom na ramenu nego biti heroj bez glave ree Steve. To je zakon istraivaa. To je lijep, blag i draestan zakon, naravno, ako moe pobjei. Ali, mi ne moemo! Buup, tres! nastavi Laura uporno. Za jednu damu tvoje vladanje je ispod svake kritike ree joj. Ne, ne elim ovo malo ivota provesti gledajui stalno u strahu preko ramena. Jedini nain da se oslobodimo te nepoznate sile jest da je pretvorimo u poznatu i razumljivu. I kao to je ujak John rekao Willi ju kada ga je vukao zubaru: to due odgaamo, to e biti gore. Dinna dotjeraj se krijetala je Laura. Buup, tres! Pogledavi papigu s najveim gaenjem, Steve je nastavio: I tako emo pokuati uhvatiti bika za rogove. Takva tehnika ponekad zbunjuje bika. Ustao je, dohvatio Lauru, spremio je u kavez i zatvorio vrataca. A sada emo mrdnuti stranjicom odavde. Popevi se u kontrolno sjedalo, ukljuio je motore. Repne mlaznice su zaprskale nekoliko puta, a zatim se zaula potmula grmljavina. Dohvativi kontrole broda, podesio ih je, a zatim je poveao potisak dok nije cijeli brod poeo podrhtavati i dok se nisu zaarile mlaznice. Polagano se brod poeo kretati i tada on povea dugi mlaz kada se brod vinuo u nebo. Okreui brod polagano u velikom luku, progrmio je preko granine linije izmeu vegetacije i kristalnog polja i zaas je bio u dolini. Rakete za koenje ve su bile u pogonu. To je bio trik. Inae je trebalo samo da stavi koordinate za slijetanje, pa bi se brod; sam, 46

automatski, uskladivi potisak s raketama za koenje i bonim raketama za sputanje, spustio na eljeno mjesto. No on je, kao i veina njegovih drugova, volio da to izvede sam, runim komandama. Bila je potrebna samo publika koja bi mu pljeskala na dobro izvedenom manevru. Brod se spustio na mlijenobijeli krov udne, nepoznate zgrade. Deko uzdahnuo je ba si laf. Ostao je sjediti promatrajui paljivo okolo kroz kupolu. Osjetio je potrebu da doda i premlad da umre. Pogledajui na kronometar ekao je neko vrijeme. Brod je pri sputanju udario po krovu dovoljno snano da bi probudio i mrtvaca. Ako je tko bio unutra, on e ubrzo izjuriti da vidi kakva je to boca od stotinu tona tresnula na krov. Nitko se nije pojavio. Steve je ostao ekati jo pola sata dok mu je orlovsko lice bilo napeto. Nakon toga je digao ruke i rekao rezignirano: Pa to se tu moe? i ustao sa sjedala. Izvadio je Lauru iz kaveza. Ona se drala kao dama uvrijeena u svome dostojanstvu, kao neka matrona koju su uveli u pogrenu sobu. On nije obraao panju na nju, uzeo je pitolj, otvorio vrata i skoio na krov zgrade. Laura ga je slijedila nerado, ali mu je ipak sletjela na rame, kao da mu time odaje posebnu ast. Proavi pokraj broda, doao je do ruba krova i pogledao dolje. Ali se zbog visine od stopodeset metara trgnuo. Odmah ispod nogu zjapio je golem ulaz. Jedini je nain da sie s krova bio taj da doe do padine u koju je zgrada bila usjeena i tamo pronae put prema dolje. Preao je oko petsto metara po krovu dok je stigao do padine, a za to je vrijeme traio po krovu, no nije mogao pronai nijednu ogrebotinu, pukotinu ili spoj na njegovoj potpuno glatkoj povrini. Ma kako bila velika, zgradurina se doimala kao da je izlivena iz jednog komada. No to nije pomoglo Steveu da umanji zle slutnje. Tko god da je podigao tu golemu graevinu, zacijelo nije bio bezveznjak. S donje strane, gledajui ga sa tla, otvor se inio jo veim. Kada bi znao da postoji slian otvor na drugoj strani zgrade i slobodan put mogao je brodom na jednoj strani ui, a na drugoj vrlo lako izai, kao konac kroz iglene ui. to nije bilo vrata, nije ga udilo. Zaista bi bilo vrlo teko zamisliti bilo kakva vrata koja bi zatvarala ovaj otvor, a bila dovoljno lagana da omogue bilo kome ili bilo emu da ih otvara ili 47

zatvara. Oprezno pogleda unutra i oko sebe, utvrdivi da se nitko i nita ne kree u dolini, pa hrabro ue kroz ulaz u zgradu. Trepnuvi oima, uoio je da je unutra neto tamnije. Bilo je dodue i tu nekakvo svjetlo, no drugaije, bljee, sablasnije. Zelenkasto. Dopiralo je sa svih strana, iz poda, od zidova, sa stropa i cijeli je prostor bio prilino jasno osvijetljen, i to bez sjena. Kada se priviknuo na to svjetlo, pomirisao je zrak. Osjeao se vrlo jak miris ozona, izmijean s drugim neodreenim mirisima. Lijevo i desno, u nizovima dugim vie od stotinu metara, stajale su naslagane providne kutije. Priao je jednoj na desnoj strani i pogledao je paljivije. To su bile kocke sa stranama od po jedan metar, nainjene od neega slinog pleksiglasu. U svakoj je bilo desetak centimetara ilovae iz koje se dizao po jedan kristal. Nigdje dva kristala nisu bila slina, neki su bili mali i razgranati, drugi opet veliki i neopisivo zamreni. Osupnut i zamiljen Steve je iao dalje, obiao golem red, pa iza njega jo jedan. Pa jo jedan i jo jedan. Svi s kristalima. Veliki ga je broj tih razliitih kristala oamutio. Mogao je vidjeti samo dva donja reda u svakoj skupini, ali redovi su se nastavljali daleko iznad njegove glave, sve do krova. Ukupan broj kocki nije mogao procijeniti ni priblino. Isto je bilo i na lijevoj strani. Na tisue kristala. Pogledavi izbliza jedan posebno fini primjerak, opazio je da se pri dnu prednje prozirne ploe nalaze gotovo neprimjetljive tokice. Istraujui ostale kocke, pronaao je da su sve oznaene na slian nain, razlike su bile samo u broju i poloaju tih tokica. Nesumnjivo, nekakva vrst ifre upotrijebljene za klasifikaciju. Orov muzej povijesti prirode nagaao je apatom. Ti si laac zakrijetala je Laura estoko. Kaem ti da je to sablasno... zastala je zagluena, jer joj je vlastito krijetanje zagrmjelo i odjeknulo kroz cijelu zgradu dubokim tonovima kao iz crkvenih orgulja. Sablasno... sablasno.... sablasno... Sto mu gromova, umukni! izderao se Steve. Unezvjereno je gledao stalno prema izlazu i prema nutrini, no glas se izgubio daleko u zgradi, a da se nitko nije pojavio da mu sprijei etnju kroz zgradu. Okrenuvi se, proao je brzo pokraj prvog bloka kocaka do slijedeeg bloka s izlocima hladetinaste lopte. Male, ne vee od 48

runog sata, brojne, bilo ih je na tisue. Uoio je da se nijedna nije doimala da je iva. Sekcije broj tri, etiri i pet odvele su ga gotovo dva kilometara u zgradu, koliko je mogao procijeniti. Proao je pored mahovina, liaja i grmlja, sve bez ivota, ali ouvano izvanredno. Sada je ve nagaao da e u slijedeoj naii na biljke. Nije pogodio. U estom je bloku naiao na kukce, ukljuivi muice, leptire i udne nepoznate ivotinjice nalik na male patuljaste ptice. Nije bilo uzorka Scarabaeus Andreii, osim ako nije bio nekoliko desetina metara visoko gore u kakvoj golemoj kocki. Ili je moda tu bila prazna kocka koja ga je ekala. Tko je izradio te kocke? Da li je neka, moda, pripremljena i za njega? Jedna za Lauru? Ve je vidio sebe okamenjena zasvagda kako ui u sedamdesetoj kocki u dvadeset i petom redu desetog bloka, a na prednjoj strani te providne grobnice oznaka s tonim podacima. Tugaljiva slika. U glavi mu je zazujalo od te pomisli. Traei neto, a da ni sam nije znao to, nastavljao je prodirati sve dublje u srce zgrade. Nigdje ive due, nigdje glasa ni nekakva traga. Imao je osjeaj da su tu zgradu posjeivali vrlo esto, ali nikada na due vrijeme. I ne zaustavljajui se da pogleda to je, proao je pored goleme kocke u kojoj je bilo nekakvo stvorenje nalik na nosoroga s bizonovom glavom, pa onda pored jo jedne ve kocke s nekom jo veom ivotinjom, s tonim oznakama na svakoj. Napokon je obiao oko pravokutnika koji je bio tako velik da se pruao preko cijele irine zgrade. U njemu su bili pradjed sveg drvea i praprababa svih zmija. Iza toga je za promjenu bio golem metalni ormar sve do visine stropa, visok nekih stopedeset metara. Svaka je polica imala svoja uglaana vrata s misterioznim oznakama-tokicama. Skupivi svu hrabrost, Steve pritisne ruku na najblioj polici i vrata se otvore kao na opruzi. Rezultat ga je razoarao. Polica je bila ispunjena hrpama malih staklenih ploica, svaka s mnogo tokica. Superprogramatorski sistem progunao je, zatvarajui vrata. Stari profesor Heggarty bi dao svoju desnu ruku da moe biti ovdje. Heggarty ree Laura izvjetaenim glasom. Za boga miloga! 49

On je pogleda otro. Bila je uzbuena i vrpoljila se postajui sve nemirnija. to je, pilence? Ona zirne prema njemu, odvrati pogled i stade se premjetati amo-tamo na ramenu. Perje na vratu joj se poe dizati. Nervozno joj kvocaj proe kljunom i ona se privije uz njegov vrat. Prokletstvo! promrmljao je. Okrenuvi se na peti, pojurio je pokraj providnih kocaka i stigao do praznog prostora izmeu posljednjeg bloka i zida. Pitolj mu je bio u ruci i uperen u prostor izmeu blokova, a drugom je rukom primirivao Lauru. Ona se priljubila uz njega, trljajui mu glavu o vrat i pokuavajui je uvui pod njegovu bradu. Samo mirno, medena aputao je. Samo budi tiha i ostani sa Steveom i sve e biti dobro. Bila je mirna i tiha, iako je poela drhtati. I srce mu je zakucalo bre iz iste simpatije prema njoj, iako nije mogao ni vidjeti ni uti to ju je to toliko uzbudilo. A onda, dok je gledao i ekao jo u potpunoj tiini, svjetlo je u zgradi postajalo sve jae, sve manje zeleno i sve vie zlatno. Odjednom je znao to dolazi. Znao je to je to! Kleknuo je na jedno koljeno da bi bio to manji i to nezamjetljiviji. Srce mu je sada kucalo divlje i nikakva razumna hladnokrvnost nije ga mogla smiriti da kuca normalnije. Tiina, stravina tiina pribliavanja tog svjetla bila je nepodnoljiva. tropot tekog koraka ili bat kopita bio bi bolji. Kolosi ne bi smjeli imati pravo da se uljaju okolo kao duhovi. A zlatno bljetavilo se pojaavalo, potisnuvi zelenu rasvjetu od stropa do poda, osvjetljavajui mnogostrane plohe kocaka svojim mnogo snanijim sjajem. Postalo je jako kao zlatno nebo, pa ak i jae. Postalo je sveobuhvatno i sveprodorno nepodnoljivo, ne ostavljajui nigdje nimalo sjene u kojoj bi se moglo sakriti, nikakav kutak tame. Plamtjelo je kao izlazee sunce ili kao neto izvueno iz suneva srca, a velianstven sjaj bacio je skrivene promatrae u oaj. Steve se oajniki borio da sauva prisebnost, da obuzda uspanieni mozak, da se sabere ali nije uspio. Lica izmuena od straha i okupana znojem, zapazio je samo mali dio okrajka plamena stupa koji se pojavio izmeu blokova 50

sredinjeg prolaza. Vidio je samo zasljepljujui trak upaljena zlata u kojem je blistala ista bijela zvijezda, onda mu je u mozak prodrlo estoko pjenuanje, a zatim se sruio u oblak malih mjehuria. Padao je sve dublje kroz tisue i tisue mjehuria i vrtloga i kroz mlazove svjetlucave pjene to je svijetlila i mijenjala se, i opet svijetlila u svim duginim bojama. A sve se vrijeme njegov mozak pokuavao boriti protiv toga, pokuavao zadrati svijest. Duboko dolje, u najdubljim dubinama, Steve je tonuo dalje, dok su tisue mjehuria kovitlale oko njega u najraznovrsnijim bojama. A onda se pad usporio. Postupno je pjena prestala da se uzdie uvis, zaustavila vrtnju i poela se polako okretati u suprotnom pravcu i tonuti. Dizao se! Steve se dizao cijelu vjenost lebdei bez teine u transu nalik na san. Posljednji su mjehurii na sablasni nain nestajali i ostavili ga u kratkom prekidu nepostojanja, a onda se naao ispruen koliko je dug na podu s omamljenom Laurom na ramenu. Trepnuo je polagano nekoliko puta. Oi su mu bile umorne i bolne. Srce mu je jo tuklo ubrzano, a noge malaksale. Imao je nekakav udni osjeaj u elucu i kao da mu je sjeanje bilo zaustavljeno za dugo, vrlo dugo. Nije se odmah digao s poda, tijelo mu je bilo previe potreseno, a mozak smuen da bi se upustio u takav napor. Dok se malo pribrao i doao k sebi, zapazio je da je sav zlatni sjaj nestao i da je opet osvjetljenje bilo prigueno zeleno bez sjena. Onda je pogledao na sat sav osupnut. Prola su dva sata! To ga je trglo pa se napokon podigao na noge. Virei iza ugla velikog bloka, vidio je kako se nita nije promijenilo. Instinkt mu je govorio da je zlatni posjetilac otiao i da je ponovo na tom mjestu. Da li je zapazio njega i papigu? Da li mu je on uzrokovao gubitak svijesti? Ako nije, zato je onda izgubio svijest? Da li je uinio neto naao brodu na krovu? Podigavi svoj beskorisni pitolj, Steve uhvati okovanu drku i pogleda zadovoljno. Stavi ga u futrolu, pomogne Lauri da se smjesti na rame, gdje se papiga jedva drala jo potpuno oamuena, te krene dublje u zgradu. Rekao bih da smo O. K., medena ree joj raspoloeno. Sve mi se ini da smo bili premaleni da bi nas opazio. Bili smo kao mievi. Tko se bavi mievima kada ima na umu mnogo vee i 51

znaajnije stvari? Nainio je grimasu jer mu se nimalo nije svidjela usporedba s mievima. To nije bilo nimalo laskavo ni za njega ni za njegovu vrstu. Ali, to je bilo najbolje to je mogao pomisliti u tom trenutku. Tako mali kao mievi ostavljeni da grickaju sir. No ne predajemo se samo tako jer je neki veliki lupe proao pokraj nas i dobro nas zaplaio, zar ne najmedenija? Ne ree Laura bezvoljno. Glas joj je jo bio potiten, a oi su zverale amo-tamo zbunjeno. Ne boj se. Neu odjedriti, kaem ti. Laura voli orahe! Ne zanovijetaj! Orasi! Ostani na farmi, imat e vie jaja. McGillicud-dy... Hej upozori je on. Ona odmah uuti. Nastavio je koraati i nije htio sebi priznati da mu je itav ivani sustav pomalo napet ili da ga neto smeta. Ali je znao sasvim sigurno da nema nikakve elje da se ponovo nae u blizini tog svijetleeg diva. Jednom je bilo dovoljno, i vie nego dovoljno. Nije bilo to zbog toga jer ga se plaio, nego zato to ga nije mogao definirati. Proavi pored posljednjeg bloka, naao se pred nekakvim strojem. Vrlo kompliciranim i neobinim: upravo je proizvodio kristalnu biljku. Pokraj njega jedan neto drugaiji stroj proizvodio je malog, rogatog gutera. Nije bilo nikakve sumnje uope o tome to proizvode, jer su obje stvari bile napola gotove i dovravale se pred njegovim oima. Za kratko vrijeme, za sat-dva, a moda i manje bit e gotovi, i onda e biti potrebno samo... ... potrebno samo... Kosa mu se digla u zrak i poeo je trati. Beskrajni redovi strojeva, svaki drugaiji, svaki je proizvodio neto drugo. Sve je to teklo elektronskim putem, dodavao se atom na atom, kao opeka do opeke kad se gradi kua. Nije bilo nikakve sinteze jer je to bilo jednostavno sastavljeno, plus rast prema nekim nepoznatim zakonima. U svakom od ovih strojeva, znao je, morao je postojati nekakav klju, nekakav kod, broj, nekakav udesni glavni kontrolni ureaj nezamislive zamrenosti, koji je odreivao uzorak svakog proizvoda, a uzorci su bili beskrajno raznoliki. Tu i tamo je po neki stroj stajao nepokretan i tih, izvrivi svoj zadatak. Tu i tamo su po neki monstruozni dijelovi neega leali u komadima, ili da ih se popravi ili da ih se modificira. Zaustavio se 52

kod jednog koji je zavrio posao. Nainio je jednu vrlo malu muicu koja je leala nepokretna kao statueta u svome okviru. To je bie bilo savreno, koliko je mogao zakljuiti, i ekalo je na neto... neto... Krupne grake znoja kliznule su mu niz elo. Ta je muica trebala samo daak ivota! Prisilio je sebe da razmilja o mnogim osjeajima. To je bio jedini nain da ostane sabran. Skreni svoju panju! Skreni svoju panju premjetaj je s jedne stvari na drugu! Odluno, svoju panju usmjerio je na jedan golem stroj koji je bio djelomino rastavljen. Unutranji je dio bio otkriven i vidjeli su se veliki namoti tamnosive ice. Komadii sline ice leali su razbacani po podu. Podigavi komad ice, ustanovio je da je vrlo teak. Skinuo je runi sat, otvorio stranji poklopac i prinio icu do mehanizma. Cirkonij je odmah zasvijetlio. On zasvijetli uvijek u prisutnosti radijacije. Taj nepoznati metal mogao je biti gorivo za brod. Srce mu je zaigralo na samu tu pomisao. Da li da izvue ovei komad i odnese ga na brod? Bio je vrlo teak, a bio bi mu potreban dosta dugaak komad, kako bi ga mogao upotrijebiti kao gorivo. Ali, pretpostavimo da bi nestanak toga komada mogao nekoga izazvati da postavi stupicu kada se bude vratio po ostatak? Vrijedilo je zastati i dobro razmisliti, to je i bio osnovni postulat istraivake slube. Stavivi u dep taj komad ice, potraio je jo neke rastavljene strojeve u kojima bi bilo te ice. Potraga ga je odvela jo dublje u zgradu i on se sve jae borio da se koncentrira samo na taj zadatak. A to nije bilo nimalo lako. Tamo je, na primjer, bio onaj pas koji je stajao nepokretan i ekao. Kada bi bar neto bilo to bi nalikovalo na neto sa Zemlje. Zapazio bi ga svakako. Bilo bi takoer nemogue ne opaziti druge, poznatije oblike ivota kada bi ih bilo ovdje. Prikupio je nekoliko uzoraka radioaktivne ice, a onda je napustio potragu. Jedan kakadu prekinuo je njegovo traenje. Ptica je stajala ukoeno u svom stroju, plavo perje je bilo glatko i svijetlo, crvena kresta je bila uzdignuta, a svijetle su oi bile zagledane u neto to nije bilo mrtvo, ali nije jo bilo ni ivo. Laura je zakrijetala histerino, a golema je hala odjeknula odjekom koji se uo i negdje u daljini a onda se izgubio. Laurino reagiranje je bilo ve suvie za njega, nije elio iskuati slinu reakciju na sebi. 53

Pourio je kroz zgradu najveom brzinom prolazei pored sanduka i kocaka i golemog reda izlobenih kutija i ne osvrtajui se. Uz padinu se popeo gotovo isto tako brzo kao to je i silazio i bio se teko zadisao kad je stigao do broda. Prvo je provjerio da li je netko bio u brodu ili neto dirao. Nije bilo tragova. Zatim je provjerio instrumente. Instrumenti su pokazivali prisutnost radijacije. Neto je propustio to je trebao provjeriti kada se spustio na krov. No, sada je svejedno. Ono to je bilo pod krovom, sada je poznato, instrumenti bi ga upozorili ranije, ali ne tako iscrpno. Laura je iskoristila priliku da se najede, pa je i on neto pojeo na brzinu. Poslije toga izvukao je uzorke ice. Ni jedan nije bio nalik na drugi komad, a jedan je oito bio predebeo da bi uao u otvor za gorivo Kingston-Kanes motora. Bilo mu je potrebno pola sata da je stanji. Isprobao je prvo tamnosivi komad ice. Uvukavi je u otvor, podesio je kontrole na minimum intenziteta zagrijavanja, i pritisnuo energizator. Nita se nije dogodilo. Psovao je. Jednom e moda imati bolje aparate nego te grube iskiene. Kingston-Kanes, aparate koji e gutati sve to je za jelo. Gustoa i radioaktivnost nisu bili za ove motore dovoljni, stvar je morala biti prava. Vrativi se do motora, izvukao je icu i utvrdio da je kraj rastaljen i bezoblian. Potpuni promaaj! Umetnuvi drugi uzorak, jo jedan komad ice, ali ne tako tamnosiv kao prvi, vratio se do kontrola i pritisnuo energizator. Stranje rakete su odmah prasnule potmulo i instrumenti su pokazali 60 postotaka normalnog potiska. Neki bi ljudi poludjeli od sree. Steve nije. Njegovo se orlovsko dugoljasto lice smrklo, izvadio je iz depa trei komad i pokuao s njim. Nita. etvrti je takoer bio promaaj. Peti je proizveo udnovate ritmike serije eksplozija koje su potresale brod od vrha do dna, a kazaljke su pokazivale potisak od nule do sto dvadeset postotaka. Vidio je istraivaki brod kako se propinje kroz svemir kao s izvanbrodskim motorom. Izvadio je esti uzorak i stavio ga u otvor. esti je zagrmio veselo pri sto sedamdeset postotaka. Sedmi je takoer bio promaaj. Odbacio je sve i zadrao samo esti uzorak. Takav mu je trebao. Nalikovao je na tamni bakar, ali nije bio tako mekan kao bakar ni toliko teak. Bio je tvrd, elastian i lagan, kao telefonska ica. Kada bi bilo bar tisuu metara te ice tamo dolje, mogao bi je 54

nekako dovui do broda i ako ono zlatno udovite ne bi omelo to izvlaenje, mogao bi dati petama vjetra. A onda bi otiao na neko civilizirano mjesto ako bi ga uspio pronai. Budunost mu se temeljila na vrlo blijedim pretpostavkama. Najjednostavniji nain da doe do blaga koje mu je bilo potrebno, bio je da naini rupu u krovu i kroz nju podigne potrebnu koliinu ice uz pomo male dizalice na brodu. Ali, kako da naini rupu u krovu bez eksploziva? Odgovor: provrti malu rupu u krovu, stavi nekoliko metaka od pitolja i spoji sve to elektrinim putem. Pokuao je runom builicom. No ubrzo se pokazalo da je tvar tvrda kao najtvri dijamant. Izvue pitolj i opali metak u krov. Projektil eksplodira otrim praskom, a djelii metka itei se odbie prema nebu. Tamo gdje je opalio, ostala je na krovu samo jedna mrlja od esplozije i nekoliko jedva vidljivih ogrebotina. Nije preostalo nita drugo nego sii i na leima donijeti ice koliko je mogao. I to odmah. Mrak e uskoro pasti. Zatvorivi brod i ostavivi Lauru, vratio se u zgradu, proao gotovo dva kilometra pokraj svih onih kutija, kocaka i ormara do dijela gdje su bili strojevi. Nije se zaustavljao usput da bi bilo to promatrao ili prouavao. Nije elio. ica mu je bila jedini cilj. No bez obzira na sve, mozak mu je grozniavo radio, dok je traio icu. Polovica mozga je bila sva nabruena napetou na samu pomisao da bi se zlatni stup mogao iznenada vratiti, a druga polovica je plamtjela od uzbuenja pri razmiljanju o mogunosti da se vrati kui. Sve se to nije vidjelo na njemu: bio je miran, pribran i metodian. Za deset minuta naao je veliki namotaj bakrenastog metala, veliki kolut uredno smotane ice, koji je leao uz rastavljeni stroj. Pokuao ga je dignuti, ali ga nije mogao ni pomai. Stvar je bila prevelika i preteka da bi je mogao dii. Da bi icu dovukao na krov, morao bi je rezati i nositi na krov bar u etiri navrata. Tako blizu, a opet tako daleko! Sloboda je zavisila od njegove sposobnosti da ponese gomilu metala kilometar-dva do broda. Promrmljao je nekoliko specijalnih Laurinih izraza. Iako je imao u ruci ve i klijeta za sjeenje ice, zastao je da razmisli i odluio da pogleda jo malo dalje prije nego to se odlui to e. Bilo je to pametno, jer je samo nekoliko desetaka metara dalje naiao na istu icu, samo namotanu u manji, deblji kolut. I ova je 55

gomila ice bila teka da bi je nosio, ali s krajnjim naporom miia uspio je osoviti kota i kotrljati ga. Nekoliko je puta morao stati i prisloniti kota uz najblii blok kocaka. Jednom se kocka potresla od teine velikog namotaja ice, a neki sjajni pauk koji je bio u kutiji zatresao se kao da je iv. To ga je natjeralo da se vie ne odmara nego da nastavi gurati kota. Ljubiasti su zraci ponovo proarali nebo na horizontu kada je svoj plijen iskotrljao iz zgrade kroz otvor i stigao do podnoja padine. Tu se zaustavio, dohvatio jedan kraj ice i s njim se popeo uz padinu na krov. ica se odmotavala bez tekoa sve dok nije stigao do broda, gdje je kraj ice privrstio za navoj na dizalici i namotao svu icu, a zatim premotao na kolut za gorivo. No je pala kao i do sada naglo. Ruke su mu se tresle, ali mu je orlovsko lice bilo odluno i mirno kada je provukao kraj ice u automatski injektor za motor Kingston-Kanes. Kada je to obavio, otvorio je odjeljak u kojem je uala Laura, dao joj nekoliko oraha koje je sama pokupila s drveta. Ona je to prihvatila nevoljko, jo uvijek potitena i nesklona razgovoru. Ostani unutra, medena mazio ju je on. Izvui emo se iz ovoga i krenuti kui. Zatvorivi je opet, popne se u kontrolno sjedalo i upali prednji reflektor, koji je proparao tamu i obasjao breuljak ispred njega. Ukljuio je energizator i ekao da se zagrije motor. Grmljavina mlaznica bila je estoka i vrlo ugodna. Sa sedamdeset postotaka veeg potiska morao je biti mnogo oprezniji u svojim postupcima prilikom upravljanja brodom, ne bi bilo dobro da se istopi rep nedohvat uspjehu. Pa ipak bio je nekako udno nestrpljiv kao da je svaka minuta bila presudna, ta ne, svaka sekunda! Ali se savladao, ugrijao je mlaznice i blago pritisnuo na upravljaki mehanizam repnog dijela broda i promatrao kako se breuljak pomie u stranu, kako se brod okretao na svome trbuhu. Jo jedan pritisak i jo jedan i predjni dio broda je bio upravljen prema rubu krova. Tamo negdje daleko ispred njega kao da se pojavio nekakav svijetli obru i on ugasi prednji reflektor da bi tu stvar bolje promotrio. Bila je to jedva vidljiva uta maglica to se uzdizala iznad ruba susjednog breuljka. Jeza mu je prela kimom kad ju je ugledao. 56

Maglica se pojaala i poela dizati. Oi su ukoeno zurile u mrak i u to svjetlo koje se pojaavalo, a ruke su mu ostale ukoene na komandama. Lea su mu bila vlana. Iza njega, u malom odjeljku, Laura je bila potpuno tiha, nije se ak ni mekoljila nelagodno to je inae inila. Pitao se da li je skrila glavu pod krilo. Golemom snagom volje napregnuo se kao nikada ranije, okrenuo je kontrolne prekidae za nekoliko stupnjeva i pojaao repni potisak. Podrhtavajui, brod krene. Sabravi se, Steve je postavio kontrole za polijetanje. Grmljavinom koja je odjekivala od breuljka, maleni je brod sunuo prema nebu, ostavljajui za sobom vatreni luk. Virei kroz kupolu dolje, Steve je naas opazio kako se veliki zlatni stup dostojanstveno uspinje na vrh breuljka. Ve slijedeeg trena sve je ostalo daleko iza njega, a brod je kao munja jurnuo prema zvijezdama. Golemo ga je olakanje obuzelo kada je napustio Oro, iako nije znao ega se zapravo toliko plaio. No olakanje je bilo tako veliko, da nije bio nimalo zabrinut kamo kree i kako e dugo jo lutati. Osjeao je nekako, ako krene velikim plonim lukom, da e zacijelo negdje prije ili kasnije napipati neki istraivaki signalni poziv. A kad jednom uhvati taj signal iz bilo kojeg izvora, on e ga izvui iz ove nebeske maglice i svemirskog labirinta. Srea ga je i dalje pratila i njegov optimizam se pokazao ispravnim, jer dok je jo bio u vrlo udnim i nepoznatim konstelacijama zvijezda uhvatio je poslije dvadeset sedam dana putovanja jedva ujno kuckanje signala s Hydre III. To kuckanje je bilo njegov svemirski svjetionik koji ga je vodio kui. Uzviknuo je oduevljeno Jupiiiii! pomislivi kako ga samo Laura sad moe uti ali uli su ga i na drugom mjestu. Tamo daleko na planetu Oro, duboko u velikoj radionici, zlatni div je zastao kao da oslukuje. A onda je skliznuo tiho du velikog hodnika posred velike zgrade i doao do velikog sustava programiranja. Jedan se odjeljak otvorio i dvije su se staklene ploe pojavile. Na trenutak te su ploe bile u kontaktu sa svijetlom supstancijom i nakon toga su imale niz malih tokica na sebi. Bile su vraene u isti odjeljak, a vrata su se zatvorila. Zlatna velianstvena svjetlost je kliznula dalje do odjela sa strojevima.

57

Neto je bilo zapisano na ploicama. Ali samo neto ili netko daleko iznad stupnja ovjekova razvoja, mogao bi odgonetnuti pun smisao tih zapisa. Jednostavnijim rjenikom na ploicama je moglo pisati: Dvonoac, uspravan, obojen, inteligentno bie tipa P-739 sa Sol III kondenzacija snage BDP umjereno sposoban. Isto tako bi na drugoj ploici moglo stajati: Krila na sklapanje, velik, kukasta kljuna, aren, tip makao K-8, sa SOL III, kondenzacija snage BDB manje sposoban. Ali, sjajni je hobist ve zaboravio usputne zabiljeke. On je upravo gradio, tono prema davno prikupljenim uputama, jednu muicu, koja je do tada leala kao ukras od dragulja. Moda e se jednom pozabaviti i s tim sada zabiljeenim podacima.
(Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen)

58

Goran Paveli:

Savreniji model

Mislite li da je Lindar Paz uistinu spreman za ono to ga eka? ulagivaki upita Vii kontraadmiral Luc Kalabrez. Vrhovni lord planeta Novi Nihon i glavni zapovjednik etvrtog galaksijskog okruga (kao i nosilac jo nekoliko desetaka manje znaajnih titula) Poiret Zuni, odvrati svoj hladni i nedokuivi pogled sa svjetala to su se irila u vedroj jesenskoj noi. Odavde, iz Zunijeve sobe, s petog kata, sve se inilo mirnim, ali i Kalabrez i Zuni su znali da je u Yedou III, svemirskoj luci, vrlo ivo. Naravno da je spreman. Mislite li da je odluka kompjutora bila pogrena? Osim toga, osobno sam potvrdio ovaj datum odgovori Zuni. Okrenuo se od prozora i upro pogled u Kalabreza. Svakako, Vaa visosti, nisam nimalo posumnjao u pravilnost vae odluke brzo se ispravi Kalabrez. Znao je da Zuni ima nepredvidivu narav, tako tipinu za ratniki klan Zunija, u kojem sve titule i prava ve sedam generacija prelaze s koljena na koljeno. Kalabrez je uspio sauvati smirenost, ali iznutra se tresao od pomisli da bi mu Zuni, iz ista hira mogao narediti da izvri samoubojstvo. Naravno, morao bi ga posluati, jer je klan Kalabreza ve pet generacija bio izravno potinjen Zunijima. Je li Paz potpuno svjestan preasnog zadatka koji mora obaviti? Jesu li mu potpuno jasne vae instrukcije, Visosti? pokuao je svoju brzopletu greku ispraviti Kalabrez. Paz je svjestan svojeg zadatka. Uostalom, to ste trebali provjeriti vi, Vii kontraadmirale. Jesam li jasan? odgovori mu Zuni glasom u kojem se osjeala nestrpljivost i prezir. U sebi Zuni 59

pomisli: Paz je svjestan onoliko koliko treba biti svjestan. Ako uspije, bit e do kraja svjestan. A to se tebe tie, Kalabrezu, postajem nestrpljiv. Svakako, Vaa visosti, potpuno ste jasni Kalabrez se duboko nakloni. S vaim doputenjem, spustit u se u kontrolu. Zuni ga otpusti laganim pokretom ruke i ponovo stane pred prozor. Kakva divna no! Velika no, no u kojoj e mo i ime Zunija stei, moda, jo vie snage i ugleda. ooo Luc Kalabrez sada je vlastitu strepnju pokuao ublaiti otrim naredbama svojim potinjenima. Ali nije bilo nikakva razloga zbog kojeg bi mogao dokraja istresti svoje nezadovoljstvo i strah. Sve je bilo potpuno u redu. Ni najmanjeg zastoja u procesu. Lindar Paz je smireno u svojoj sobi dovravao crte breze s koje opada lie, a ponos flote, najbolji i najefikasniji brod Rabros polako je kruio tamo gore, u putanji. Rabros nije bio obian brod. Njegova glavna odlika bila je u tome to mu nije bila potrebna posada. Bio je to jedini potpuno automatizirani brod u floti. Iz pedesetak velikih i mnogo manjih bitaka uvijek je izlazio kao pobjednik. Brz, vrst i to je najvanije, potpuno nepredvidiv u akcijama. Naroito je ta njegova nepredvidivost plaila one koji su se morali sukobiti s njim. Tajnu njegove efikasnosti i izrade znali su samo Poiret Zuni i dvadeset estorica tehniara i inenjera. Uostalom, oni tu tajnu ne bi mogli nikome ni izdati, jer kad je Rabos bio dovren, svima im je bilo nareeno da se sami ubiju. Luc Kalabrez pogleda na sat. Devet i petnaest. Pozovite ga naredi on. ooo Zastane s kistom u ruci, pripremajui se da povue posljednji potez na crteu. Listovi su lagano padali na zemlju, daleke su planine bile u magli. Tuga jeseni i prolaznost ivota zraili su iz crtea. Tada se na zidu oglasi signalno zvono. Lindar Paz uzdahne i razoarano spusti ruku. Vrijeme je. Otvori vrata svoje sobe. ekala su ga dva straara, utljiva, u smeim uniformama. Zajedno s njima krene do dizala. Za sada je sve bila stvar rutine, ali svi su u kontroli bili posebno paljivi i oprezni. Znali su da u sluaju najmanje greke Poiret Zuni moe svima narediti da izvre samoubojstvo. 60

Ali i bez te posebne brige stigao bi Lindar Paz malim brodom u putanju. Tono u deset sati i dvadeset etiri minute stupio je u unutranjost Rabrosa. Brod kojim su ga doveli lagano se okrenuo i vratio na tamnu stranu planeta. ooo Rabros je bio savren, ili gotovo savren svemirski borbeni brod. Ali to ne znai da ne bi mogao biti i bolji. Upravo je to i bio Pazov zadatak. Paz, izabrani ste od stotinu i sedam pilota u zavrnom krugu, govorio mu je prije mjesec dana Zuni. Brod je potpuno automatski, ali elim provjeriti da li jo zadovoljava najvie zahtjeve. Zbog toga ete vi, kao najbolji od najboljih, krenuti tim brodom na poseban zadatak. Prilagodili smo prostor broda tako da poslui vaim osnovnim ivotnim zahtjevima. Vae je da paljivo promatrate sve to se dogaa, da se prilagodite svim moguim situacijama. Toliko vam smijem rei. Brod je naroito programiran za neke stvari, ali njih vam ne smijem iznijeti. Va e izvjetaj kada se vratite, mnogo znaiti za poboljanje borbene gotovosti nae flote. Paz se sjeao tog sunanog dana i uzbuenja koje je ovladalo njime. Vrhovni lord mu osobno povjerava zadatak. I to ne obian zadatak, nego zadatak koji od njega trai svu njegovu umjenost, znanje, intuiciju i naravno, potpuno pokoravanje volji Poirete Zunija. ooo Zuni je zamiljeno gledao kroz prozor u nono nebo. Iako nije mogao vidjeti Rabros, u mislima je bio tamo. Sa sreom, pilote Paz, pomisli. Ako se brod vie ne vrati, ili ako se vrati, a tebe ne naemo u njemu, ili te u njemu naemo poludjela, osakaena ili mrtva, znai da nisi uspio. Ali ako se vrati iv i sabrana duha, onda si uspio. A meni e to mnogo znaiti. I tebi, ali na drugi nain. Dobro doao, pilote Paz, uo se pomalo hrapavi glas. Nadam se da e se, unato na brzinu pripremljenom prostoru za tebe, dobro osjeati i da emo zajedno provesti mnogo ugodnih i zanimljivih trenutaka, uo je Paz iz zvunika u glavnoj kabini. I ovdje je, kao i u cijeloj unutranjosti broda, prevladavala zelena boja. Osjeao se udno, okruen mnogobrojnim seznorima. Tko zna koliko senzore uope ne zapaa? Senzori su bili i oi i ui broda. I mnogo vie od toga. Registrirali su, izmeu ostalog, promjene 61

temperature i koliinu zraenja. Naravno, senzori su se nalazili i na vanjskoj oplati broda. Svi su ti senzori odailjili najraznovrsnije podatke u centar, a Paz nije znao tono gdje se nalazi. Brod je bio opremljen najraznovrsnijim ureajima za kontrolu, samokontrolu, sigurnosnim ureajima, automatski programiranim aparatima za povratak ili izmjenu unitenih ili pokvarenih dijelova. Kakvim je orujem bio naoruan, vjerojatno i nije potrebno posebno spominjati. Paz se nelagodno osvrne. Ne osjeaj se nelagodno, molim te. Vidim te sasvim dobro. Pazu je udno zvuao taj glas iz zvunika. Znao je da je to automat, ali Pazu se inilo kao da slua ljudski glas. to misli o naoj suradnji? upita Paz, gledajui prema najbliem crvenkastom objektivu. U njemu se, kao u ribljem oku, ogledala kabina. Sve najbolje odgovori brod. U Yedou III upravo je poinjalo jutro, kada je Rabros zajedno s Lindarom Pazom krenuo na zadatak. ooo Pakao je trajao nekoliko tjedana, iako je Pazov osjeaj za vrijeme ve bio ozbiljno poremeen. Jer brod je bio tako programiran da na sve mogue naine eliminira ovjeka koji se nalazio u njemu. Iskrcavao ga je na planete naseljene opasnim ivotinjama i biljkama, neprijateljski raspoloenim domorocima, ali uvijek se Paz vraao u brod prije nego bi ovaj poletio. Ulijetali su u jezive svemirske bitke, voene u zakucima galaksije. Iz svega se Paz zar nije bio najbolji od najboljih? izvukao, a tada je brod poeo iskoritavati najlukavije naine da ga otruje, zadavi, oslijepi, osakati ili jednostavno ubije. Nekoliko se puta Lindar Paz naao na samoj granici smrti, ali se uvijek izvukao, zahvaljujui svojoj hrabrosti, intuiciji, znanju ili srei. Nakon iscrpljujueg i dugotrajnog nadmudrivanja, Paz je uspio pronai jedan od vanijih centara u brodu i zatim je jednostavno sjeo na to mjesto. Na sebi je imao skafandar, u kojem se neudobno osjeao, ali ga je taj titio od novih podmuklih pokuaja Rabrosa da mu oduzme ivot. U ruci je imao razornu granatu. Rabrosu je jednostavno dao do znanja da nee nimalo oklijevati bude li smatrao da je potrebno unititi i sebe i njega. Brod to nije mogao uiniti bio je programiran tako da se sam nikako nije mogao unititi. 62

Paz je nakratko utonuo u tupi san, dok mu je djeli uma stalno bio svjestan situacije, spreman da da znak za uzbunu. Pilote Paz? Lindare, uje li me? Lindare? Paz se naglo trgne. Lindare? uje li me? Paz ukljui primopredajnik na skafandru. Da? Lindare, ovo vie nema smisla. Ni za tebe, ni za mene. Skini skafandar, vie nema razloga da se borimo. Moram ti neto pokazati, neto to e sasvim izmijeniti tvoje dranje prema cijeloj toj stvari. Neki novi trik, je li? Bilo bi ti bolje da nas vrati kui. Zar ti nije jasno da me ne moe nadmudriti? Lindare, dobro zna da mora jesti. Mogao bih te jednostavno pustiti da izgladni. A i tvoje zalihe kisika se polako troe. A ja ti jednostavno kaem: ako ne krene prema kui, raznijet u nas obojicu mirno odgovori Paz. Lindare, ti si pilot. Pravi pilot. Vlada se prema kodeksima koji su za svakog pilota najvanija stvar. A to, osim potpune pokornosti svojem gospodaru znai i vjerovanje u rije drugog pilota. Da, ali ti si samo superautomatski brod. Lindare, dajem ti rije pilota. Pazu se uini da je ovaj put glas zvuao ljudskije nego ikad do sada. Lindare, skini skafandar. Neu vie nita pokuavati. Dobro. Ali granatu drim u ruci. ooo Voen uputama, Paz je stigao u mali hodnik koji prije nije drao vanim. Prema simbolima, tu su se nalazili rezervni dijelovi za popravak vanjske oplate. I dok je stajao u tom hodniku, pred njim se beumno otvore ovalna vrata. Bila su vjeto uklopljena u zid, tako da ih ljudsko oko nije moglo zapaziti. Ui zauje. U glasu nije mogao zapaziti ni najmanjeg traga nekoj skrivenoj namjeri. Ali kako to da uope zapazi kod jednog automata? Jo oprezan, ali i radoznao, on ue u neveliku prostoriju. Zidovi su bili pokriveni mnogobrojnim ureajima i svjetlima, a iz svih su tih ureaja izlazili snopovi kablova. U tiini, Paz se privikavao na polumrak. U jednom kutu prostorije nalazilo se 63

kockasto postolje, visine jednog metra, metalna sjaja. Kablovi su vodili do podnoja postolja i nestajali u njemu. U providnoj kupoli na vrhu postolja, obasjan mirkavom svjetlou, u gustoj tekuini lebdio je ljudski mozak. Napokon smo se nali licem u lice, ako taj izraz nije malo nezgodan, pilote Paz. Pozdravlja te pilot, bolje reeno bivi pilot Prodol Bale. ooo Ne znam da li se sjea bitke za Alarkon V. Ne sjea? Svakako je ve onda Poiret Zuni bio vrhovni zapovjednik svih oruanih snaga Novog Nihona i etvrtog galaksijskog okruga. Vjerojatno se tada u njegovoj glavi rodila ideja o ovakvu brodu. U toj bici ja sam poginuo, ali je Zuni uspio sauvati moj mozak i odrati ga na ivotu, sve dok nije do kraja bila ostvarena ideja o brodu-pilotu. Ali, zato ne? Ovako jo ima ast sluiti naeg Vrhovnog lorda. A da ne nastavlja svoj asni pilotski put bio bi mrtav i tvojeg bi se imena sjealo samo nekoliko ljudi. Znam. Ali, vjeruj mi, po stotinu sam puta poelio da budem mrtav i miran, nego da ovako, s polovnom voljom, nastavljam sve ove besmislene ratove i bitke. Kako to misli? Stvar nije tako jednostavna kako ti se moda ini. Istina, veliki dio moje stvarne linosti je sauvan. Ne zaboravi da je psihokibernetika najjaa znanost na Novom Nihonu. Zar misli da je rizik bio poeljan? Kompliciranim postupcima meni su neke stvari jednostavno programirane, usaene. Da nije toga, ve odavno bih zavrio sam sa sobom. Zapravo, bio bih najzadovoljniji kada bih se mogao obruiti na Zunija i poslati ga tamo gdje mu je ve odavno mjesto: u smrt Kako moe govoriti takve stvari? Na alost, mogu ih samo govoriti. ooo Luc Kalabrez ue u Zunijevu sobu i salutira. Pilot Lindar Paz spreman je da osobno podnese izvjetaj o izvrenom zadatku, Vrhovni lorde. Izvrsno. Poaljite ga odmah i ostavite nas same. Razumijem. 64

Lindar Paz vie nije imao onaj umorni, izmueni izgled kao kada je stupio na tlo. Ali mu je izraz nedokuene tajne ostao jo u oima. U novoj uniformi, svjee obrijan, sigurnim je korakom stupio pred Zunija. Sjednite, sjednite, pilote Paz. estitam na izvrsno obavljenom zadatku. Recite, kako je bilo? Hvala, Vrhovni lorde. Zadatak je svakako bio neuobiajen. Ali sve je manje-vie bilo stvar koju bi svaki dobar pilot mogao obaviti. Najtee je bilo kada sam doao u izravan dodir s Rabrosom, zapravo s Prodolom Baleom. Vie od svih fizikih napora, kunji izdrljivosti i hrabrosti i snage, za mene je to bio najtei trenutak. Sluati sve te... optube protiv vas. Bale me pokuao zaludjeti, a kako sam bio ve na kraju snaga, malo mu je nedostajalo da uspije. Ne znam koliko je sve od toga to sam uo istina. Ako doputate, Vrhovni lorde, rado bih postavio nekoliko pitanja... Kasnije, pilote Paz. Imamo dovoljno vremena, morate se jo odmoriti. Vjerujte, va e uspjeh mnogo znaiti. Zunijev glas bio je gotovo njean. Nagne se nad stol i pritisne dugme na vizoru. Vii kontraadmirale, pilot Paz i ja smo zavrili razgovor. Moete poslati ljude po njega. Ustane i stisne ruku Pazu. Morate proi kroz jo neke lijenike provjere. Nadam se da emo se uskoro opet vidjeti. Razumijem, Vrhovni lorde i hvala vam jo jednom. U hodniku su ga ekala etvorica ljudi u sivim uniformama. I onda su ga odveli, a mislio je da e to biti jo jedna rutinskih provjera. Mirno je legao na kau. Neobino se zaudio kada se probudio i umjesto svojeg tijela osjetio povezanost sa sondama, radarima, strahovitim orujem, a u mislima je osjeao neumoljivu snagu programirane odanosti gospodaru. I znao je da nikada nee zavriti svoj crte.

65

Jack Vance:

The Poters of Firsk

Preveo Nikola Popovi

Lonari s Firska
Ima nekih metala, kao prvi primjer je zlato, koje su ljudi poeli cijeniti zbog njihovih estetskih odlika, a tek su kasnije otkrili i druge mogunosti upotrebe. Ovo je pria o jednom takvom sluaju. To je i pria o ljepoti koja je sastavni dio umjetnosti ali i ne tako esta u znanstvenoj fantastici. Ako je elite doivjeti, onda je najbolje da proitate sve to je napisao Jack Vance. Jack Vance je Kalifornijac. Znanstvenu fantastiku je poeo pisati jo dok je sluio u trgovakoj mornarici za drugog svjetskog rata. Ova pria, iako jedna od njegovih prvih, ve je dala naslutiti o kakvu je talentu rije.

uta vaza na Tomovu stolu bila je nekih trideset centimetara visoka, u osnovici oko dvadeset centimetara a pri vrhu iroka koliko i visoka. Profil je bio jednostavna i otro ocrtana krivina s velikim smislom za odnose i proporcije. Bila je tanka ali ne i krhka. Cijela vaza davala je dojam dobro usklaenih oblika i vrstoe. Kakvoa izrade bila je takoer u skladu s ljepotom njenog oblika i sjaja, velianstvenim providnim, utim svjetlucanjem, kao kasno veernje rumenilo vreloga ljeta. Bilo je to svjetlucanje nevena, vodenasto talasanje afrana, uto providno zlato, uto staklo koje kao da je predstavljalo samo po sebi zavjesu za svjetlo, uti sjaj ali 66

njean, trpak kao limun, sladak kao stisnuti sok od dunja, njean kao sunana svjetlost. Keselsky je stalno pogledavao na vazu dok je razgovarao s Thommom, efom personalnog odjela za Meuplanetarne poslove. Sada kada je razgovor bio zavren, nije mogao odolijeti da se ne nagne i malo bolje pogleda vazu. Rekao je vrlo ozbiljno: To je najljepi komad koji sam ikada vidio. Thomm, ovjek srednjih godina, ustar, s prosijedim brkovima, otrim ali dobrim oima sjedio je oputeno u svojoj stolici. Uspomena. To je uspomena, i moda je to najbolji naziv za tu vazu. Dobio sam je prije mnogo godina kada sam bio vae dobi. Pogledao je na stolni sat. Vrijeme je ruku. Keselsky ga pogleda i dohvati svoju aktovku. Oprostite, nisam imao pojma... Thomm die ruku. Ne brzajte. Volio bih da objedujete sa mnom. Keselsky je promrmljao da mu je neugodno to smeta, ali Thomm ga je ipak nagovorio: Sjednite samo. Jelovnik se pojavio na ekranu. Pregledajte sada ovo. Bez ispriavanja Keselsky odabere jaja, a Thomm ponovi to u mikrofon. Zid se otvori i stol se pojavi s naruenim objedom. Za vrijeme jela Keselsky nije skidao pogled sa udesno lijepe vaze. Dok su pili kavu, Thomm mu je doda preko stola. Keselsky je prihvati, pogladi povrinu i pogleda caklinu. Gdje ste samo pronali tako divan komad? Pogledao je dno i namrtio se kad je opazio oznake urezane u ilovau. Ne na Zemlji ree Thomm. Na planetu Firsk. Ponovo se zavalio u fotelju. Postoji jedna pria u vezi s tom vazom. Zastao je izazivaki. Keselsky je pourio da ga uvjeri kako mu nita ne bi bilo milije nego da uje prie koje bi mu Thomm elio ispriati. Razumljivo, napokon, to mu je bio prvi posao. Kao to sam vam ve rekao, bio sam vae dobi ree Thomm. Moda godinu-dvije stariji. Boravio sam na planetu Channel ve devetnaest mjeseci. Kada su me premjestili na planet Firsk bio sam vrlo zadovoljan, jer je Chanel kao to moda znate,

67

crni planet, pun leda i ledenih buha i najdosadnijih stanovnika u svemiru... Thomm je bio oduevljen Firskom. Imao je sve to planet Channel nije imao. Bio je topao, mirisan, nastanjen Mi-Tu-unima, armantnim ljudima s bogatom, osebujnom i starom kulturom. Firsk nije nikako bio velik planet, iako mu je gravitacija bila vrlo blizu Zemljinoj. Kopneni je dio bio vrlo malen postojao je samo jedan ekvatorijalni kontinent u obliku izduene boce. Biro odjela za Meuplanetarne poslove bio je smjeten u Penolpanu, nekoliko kilometara u unutranjosti od Junog mora, gradu s mnogo arma i stare slave. Glazba se uvijek mogla uti negdje, zrak je bio ispunjen mirisima to su podsjeali na tisue cvjetova. Niske kue od trske, pergamenta i tamna drveta bile su leerno ureene, a najveim dijelom bile su skrivene pod liem drvea i povijua. Kanali zelene vode povezivali su grad, nad njima drveni mostovi, okieni brljanom i naraninim cvjetovima, a po kanalima su plovili amci ukraeni vrlo zamrenim arama u razliitim bojama. Stanovnici Penolpana Mi-Tuuni imali su jantarnu boju koe i bili su blage udi, okrenuti ivotnim zadovoljstvima, vrlo osjeajni, ali bez ekscesa, oputeni i veseli. ivjeli su po svojim ritualima. Ribarili su po Junom moru, uzgajali povre i voe, proizvodili razliite predmete od drveta, biljne smole i papira. Metal je bio vrlo rijedak na Firsku i bio je zamijenjen najee alatima i drugim potreptinama izraenim od zemlje. Ali izraenim tako vjeto da se oskudica metala nikada nije osjetila. Thomm je bio vrlo zadovoljan svojim poslom u penolpanskom birou, ali ne i sa svojim efom, Georgesom Covillom, omalenim, zdepastim, rumenim ovjekom. Covill je imao prodorne plave oi s tekim, naboranim vjeama i rijetkom kosom boje pijeska. Obiavao je, kada je bio nezadovoljan, a to je bilo vrlo esto, da nakrivi glavu i da zuri tako nekoliko sekundi. Ako je uvreda bila vea, eksplodirao bi u bijesu, a ako nije bila, otiao bi dalje. Jedna od Covillovih dunosti u Penolpanu bila je vie tehnike naravi nego drutvene, a u skladu s politikom biroa da se ne naruava dobro uravnoteena postojea kultura, pa je tako imao malo to da uini. Brinuo je o uvozu silikatne pree koja je trebala zamijeniti vlakna od korijenja od kojih su Mi-Tuuni pleli svoje mree. Sagradio je ureaje za krekiranje pretvaranje teih ugljikovodika u lake 68

grijanjem ili katalizatorom u kojima se riblje ulje koje se upotrebljavali kao gorivo u svojim svjetiljkama pretvaralo u laku i istiju tekuinu. Lakirani papir na penolpanskim kuama rado je upijao vlagu i nakon nekoliko mjeseci se raspadao. Covill je dopremio plastian lak koji je titio papir dugo vremena. Osim ovih manjih inovacija, Covill je malo to uinio. Politika je biroa bila da pobolja ivotni standard u njegovim vlastitim okvirima, u granicama ve postojee kulture, unosei zemaljske metode, ideje, filozofiju postupno, i samo ako su domoroci i sami osjeali potrebu za tim. Vrlo brzo Thomm je opazio da se Covill samo na rijeima drao te politike. Neke njegove akcije bile su vrlo mutne i po Thommovu miljenju samovoljne. Ta on je tek bio doao iz kole pun znanja. Covill je na penolpanskom glavnom kanalu sagradio ured od betona i stakla u zemaljskom stilu, to je bilo u potpunom neskladu s penolpanskim kuama u boji bjelokosti i smeeg drveta. Drao se striktno uredovnih sati i vrlo su esto delegacije Mi-Tuuna, koje bi stizale u sveanim odjeama, bile vraene uz Thommove mucavo izgovorene isprike, dok je, zapravo, Covill, koji nije volio kruta lanena odijela sjedio gol do pojasa u stolici za ljuljanje, s cigarom u zubima i s vrom piva ispred sebe, te gledao na teleekranu neki ou s goludravim djevojkama. Thomm je imao zadatak da kontrolira zarazne bolesti, ime se Covill nije elio baviti jer je drao da je to ispod njegova dostojanstva. Na jednom od tih putovanja Thomm je prvi put uo za firskanske grnare. Opskrbljen sprejevima protiv kukaca i raznim otrovima protiv prijenosnika bolesti, krstario je i do najudaljenijih predgraa Penolpana, gdje je prestajalo drvee i poinjala suha ravnica sve do planina Kukmak. U ovom relativno jednolinom kraju doao je do dugakog i otvorenog sajma s grnarskom robom. Na stolovima i policama bilo je robe za najrazliitije svrhe, od zemljana sua za soljene ribe do njenih vaza tankih kao papir i svijetlih kao mlijeko. Bilo je tu pladnjeva velikih i malih, posuda svake vrsti, veliine i oblika, ni jedna nalik na drugu, vreva, terina, demiona, pehara s poklopcem. Na jednoj polici bili su noevi izraeni od gline koja je peena dok nije postala tvrda kao staklo i zvonila kao elik, a sjeivo je bilo tako uglaano i otrije od bilo kakve britve izraene od elika.

69

Thomma su iznenadile boje. Rijetko lijepa boja rubina, zelena boja rijeke, azurna deset puta plavlja od nebeskog plavetnila. Vidio je metalno purpurnu, proaranu svijetlim sjenama, ruiastim, ljubiastim, sivim, arenim crvenkasto-smeim mrljama, zatim plave poput kobalta, udne skladne komade izbrazdana stakla. Neke su cakline bile posute kristalima, nalikovale su na snjene pahuljice, druge su imale u sebi razbacane ljokice od metala. Thomm je bio oduevljen svojim nalazom. Bili su to zaista lijepi oblici, divan materijal, prekrasno izraen. vrsti i prirodni materijali, ilovaa i drvo, topljena masa i obojena stakla, nagle, nemirne obline vaza, raznolikost posua, veliine pladnjeva sve je to ostavilo snaan dojam na Thomma. Pa ipak neto ga je zbunjivalo na tom sajmu. Prvo je pogledao po svim policama neto je nedostajalo. Izmeu svih tih boja nije bilo ute. Ni jednog jedinog predmeta u utoj boji. Negdje krem, negdje slama, ili jantarna, ali nigdje nije bilo iste, otvoreno ute, sjajne boje. Moda su ti lonari izbjegavali utu boju zbog predrasuda, razmiljao je Thomm, moda zbog toga jer je bila kraljevska, kao kod starih Kineza na Zemlji, ili moda zbog toga to podsjea na smrt ili bolest. Tako razmiljajui, zapitao se, tko su i gdje su lonari: U Penolpanu nije bilo pei za suenje i peenje tih prekrasnih stvarica. Pribliio se prodavaici koja jedva da je bila punoljetna, ali je zato bila izvanredno draesna. Nosila je cvjetnu iroku vrpcu oko struka i crvene sandale. Put joj je sjala kao jantarna caklina na vazi iza nje, bila je vitka, tiha i pristupana. Sve ovo je vrlo lijepo ree Thomm. Na primjer, koliko ovo stoji? Dotakao je jednu visoku staklenku pocakljenu zeleno sa srebrnim tracima. Cijena koju je spomenula, usprkos ljepoti predmeta, bila je mnogo via nego to je oekivao. Na njegovo iznenaenje djevojka odvrati: To su nai preci i bilo bi bezobzirno prodavati ih jeftino kao drvo ili obino staklo. Thomm podie obrve i odlui da ne obraa panju na neto to je smatrao ceremonijalnom personifikacijom. Gdje se izrauje ova keramika? pitao je djevojku. U Penolpanu? 70

Djevojka je oklijevala i Thomm osjeti da mu ne eli odgovoriti. Djevojka okrene glavu i pogleda prema obroncima Kukmaka. Tamo u onim planinama su pei, tamo odlaze nai preci a vraaju se posude. Osim toga ne znam vie nita. Thomm ree paljivo: Da li ti je milije da o tome ne govorimo? Ona slijee ramenima. Nema nikakva razloga za to. Osim to se mi Mi-Tu-uni plaimo lonara i pomisao na njih nije nam ugodna. Ali zato? Ona se namrti. Nitko ne zna to se nalazi iza prvog breuljka. Ponekad vidimo sjaj od pei, a kada lonari nemaju mrtvih, uzimaju ive. Thomm pomisli, ako je to istina, onda je to lijepa prilika da se umijea biro, pa ak ako je potrebno i orujem. A tko su ti lonari? Tamo ree ona i pokae. Tamo je jedan lonar. Pogledavi u tom pravcu, ugledao je jednog ovjeka kako odlazi jaui iz doline. Bio je vii i tei od Mi-Tuuna. Thomm ga nije mogao jasno vidjeti jer je bio zamotan u sivi vuneni plat ali je bilo oito da ima blijedu kou i crvenkastosmeu kosu. Opazio je i velike zaveljaje na tovarnoj ivotinju to on to nosi sa sobom? Ribe, papir, platno, odjeu, ulje. Robu koju je mijenjao za svoju grnariju. Thomm podie svoj pribor za suzbijanje zaraze i unitavanje insekata. Mislim da u ovih dana posjetiti te grnare. Nemojte uzvikne djevojka. A zato? To je vrlo opasno. Oni su estoki i nasilni, tajanstveni. Thomm se nasmijao. Bit u oprezan. Vrativi se u biro, naao je Covilla ispruena na pletenoj fotelji kako drijema. Kada je Thomm stigao, Covill se die. Gdje ste bili tako dugo? Rekao sam vam da pripremite proraun pogona za danas. Pa stavio sam vam ga na stol odvrati Thomm uljudno. Ako ste bili za svojim stolom niste ga mogli previdjeti. 71

Covill ga pogleda iskosa ratoborno, ali je ipak ostao bez rijei. Opet se spustio u fotelju gunajui. Thomm je inae obraao malo panje Covillovoj otrini, znajui da je ogoren na glavni tab. Covill je drao da njegovim sposobnostima odgovara bolje i vanije mjesto. Thomm sjede i poslui se aom Covillova piva. Znate li vi neto o grnarima tamo u planinama? Covill je progunao: Neko pleme razbojnika ili neto slino. Nagnuo se naprijed i dohvatio au s pivom. Danas sam malo razgledao sajam s grnarijom ree Thomm. Neka djevojka-prodavaica mi je spomenula da su ti predmeti njihovi preci. Zvui vrlo udno. to se due budete klatarili po ovom planetu Thomme, to ete zapaziti vie udnijih stvari. Mene vie neta ne moe iznenaditi... osim moda premjetaj u glavni tab. Smrknuo je ogoreno i popio pivo naiskap. Osvjeen, nastavi manje ogorenim glasom. uo sam kojeta o tim grnarima, ali nita odreeno i nikada nisam imao vremena da se time pozabavim potanje. Mislim da je to neki religiozni ceremonijal, ritual smrti. Oni odnose mrtva tijela i pokapaju ih za neku naknadu ili dobivaju robu za to. Prodavaica mi ree, ako ne dobiju mrtve da onda uzimaju ive. Eh? to? Covillove su plave oi gledale iznenaeno s rumena lica. Thomm ponovi ono to je uo. Covill se poea po bradi i skoi na noge. Hajde da odletimo tamo i da vidimo to ti vraji grnari rade. Ve sam odavno elio da nekamo izaem. Thomm izvue helikopter iz hangara do njihova ureda i Covill se ustro popne. Covillova iznenadna ivahnost pomalo je zbunjivala Thomma, pogotovo kada se radilo o letu helikopterom. Covill je inae mrzio vonju i letenje i obino je odbijao da stupi nogom u nekakvu letjelicu. Elisa je zazujala, zagrabila u zrak i letjelica se digla visoko u zrak. Penolpan je ostao za njima, malen kao ahovska ploa od smeih krovova i zelenila. Trideset milja dalje preko pjeane ravnice uzdizalo se golo gorje i gomila siva kamena planine Kukmak. 72

Ve pri prvom pokuaju otkrili su naselje izmeu breuljaka, a strepili su da e to biti traenje igle u plastu. Covill je, zurei dolje, gunao neto sebi u bradu. Thomm je pokazao prema oblaku dima. Grnari trebaju pei. A gdje su pei, tu je i vatra... Kada su se pribliili tom dimu, opazili su da ne dolazi iz dimnjaka neke pei sazidane od opeke nego iz pukotine na vrhu jednog breuljka. Vulkan primijeti Covill nestrpljivo. Da pogledamo malo okolo, pa ako ne naemo nita, vratit emo se. Thomm je promatrao paljivije. Mislim da smo ih pronali upravo ovdje. Pogledajte malo bolje, vidjet ete i zgrade. Thomm je spustio letjelicu nie i tada su se lijepo vidjeli redovi kamenih kua. Da se spustimo? zapitao je sumnjiavo. Pria se da su prilino grubi. Svakako spustile letjelicu obrecnu se Covill. Mi smo slubeni predstavnici Federacije. To je, vjerojatno, vrlo malo znailo tom planinskom plemenu, pomisli Thomm. Meutim, spustio je letjelicu na kamenu zaravan u sreditu sela. Iako letjelica, vjerojatno, nije mnogo uznemirila lonare, bili su oprezni. Nekoliko minuta nije se pojavio nitko. Kamene su kue stajale tihe i nijeme kao grobne humke. Covill sie iz letjelice, a Thomm krene za njim tek kada je provjerio da mu je gamma-pitolj pri ruci. Covill je stajao pored letjelice i gledao u red kamenih kua. Lukavi tipovi progunao je. E pa ostat emo ovdje stajati dok se ne pojavi netko. Thomm se rado sloio s tim planom i tako su ekali u sjeni letjelice. Bilo je sasvim jasno da je to selo grnara. Krhotine su bile razbacane posvuda sjajni komadii pocakljene grnarije blistali su kao izgubljeni dragulji. Niz padinu vidjela se hrpa izlomljena porcelana bez cakline koja je oito bila ostavljena za kasniju upotrebu, a pokraj nje je bio podui zaklon pokriven crijepom. Thomm se uzalud ogledavao ne bi li ugledao nekakvu pe. Jedna pukotina u stijeni privukla mu je panju, pukotina do koje je vodila vidljivo utapkana staza. U glavi mu se rodi udesna pretpostavka ali su se upravo u tom trenutku pojavila tri ovjeka, visoki i uspravni u sivim vunenim platevima. Kukuljice su im bile zabaene na lea pa su nalikovali 73

na zemaljske redovnike iz srednjeg vijeka, samo su umjesto tonzure imali bujnu crvenu kosu. Njihov se voa pribliio vrstim koracima, a Thomm se ukoio spreman na sve. Covill se drao leerno i s omalovaavanjem je gledao u njih kao to gospodar gleda sluge. Voa se zaustavio na oko tri metra pred njima bio je vii od Thomma, kukasta nosa, inteligentnih oiju. ekao je tako dok ga je Covill promatrao netremice. Napokon je grnar progovorio vrlo ljubazno. to je dovelo strance u nae selo? Ja sam Covill iz biroa za Meuplanetarne poslove u Penolpanu, slubeni predstavnik Meuplanetarne federacije. Ovo je samo posjet u normalnom obilasku da bismo vidjeli kako vi ivite. Ne moemo se ni na to potuiti odvrati voa. Dobio sam izvjetaj da vi otimate i odvodite Mi-Tuune ree Covill. Je li to istina? Voa se poea po bradi gledajui u Covillia oima tamnim kao ponor. Postoji prastari sporazum ree napokon voa. Grnari mogu uzimati tijela umrlih, a povremeno, ako se ukae velika potreba, uzimamo od prirode godinu-dvije unaprijed. Ali, to to smeta? Dua ivi vjeno u ljepoti posude koju je ukrasila. Thomm zaustavi dah, a Covill izvadi lulu. Obino, prije no to bi napunio lulu, zurio je nakrivljene glave, to je katkad zavravalo tekom provalom bijesa. No za sada se Covill svladao kontrolirajui svoje vladanje. A to to radite s tijelima? Voa podie obrve iznenaeno. Zar to nije sasvim oito? Ne? Onda vi niste grnar. Naoj caklini je potrebno olovo, pijesak, ilovaa, sol, glinenac i vapno. Sve imamo pri ruci, osim vapna, pa ga pravimo od kostiju mrtvih. Covill zapali lulu i otpuhne prve dimove. Thomm je odahnuo. Za trenutak je opasnost prola. Razumijem ree Covill. Dakle, mi se ne elimo mijeati u vae domae obiaje, obrede ili praksu sve dok nije naruen mir. Morate shvatiti da vie ne smije biti otmica. Tijelo mrtvaca je stvar izmeu vas i onoga tko je odgovoran za to tijelo, ali su ivoti mnogo vaniji od posuda. Ako vam treba vapna, mogu vam ga nabaviti na tone. A i negdje na ovom planetu mora postojati 74

vapnenac. Slijedeih dana poslat u Thomma da istrai teren i imat ete vapna toliko da neete znati to s njim. Voa zatrese glavom i nasmijei se. Prirodno vapno vrlo je slaba zamjena za svjee vapno od kostiju. U njima ima jo i nekih soli koje djeluju kao katalizatori, a onda, sasvim prirodno, tu je i dua ovjeka u kostima koja prelazi u caklinu i daje unutranju vatru koju ne moemo postii nikako drugaije. Covill je pukao na lulu, pukao i gledao vou plavim prodornim oima. Ne tie me se to upotrebljavate ree on sve dok ne otimate ive i ubijate ih. Ako vam je potrebno vapno, pomoi u vam da ga naete. Ja sam ovdje da vam pomognem da poveate ivotni standard, ali sam tu i zato da zatitim ivote Mi-Tuuna. Voina se usta zgrie. Thomm uskoi s jo jednim pitanjem prije nego to je ovaj dospio dobaciti ljutiti odgovor. Recite mi gdje su vam pei? Voa ga pogleda hladnim pogledom. Nae se posude peku pomou Velikog plamena. Svoje proizvode stavljamo u peine, a onda dvadeset i treeg dana sukne odozdo Veliki plamen. Cijeli dan plamen grmi sjajno bijel i uaren, a dva tjedna kasnije peine su ve dovoljno hladne da moemo izvaditi robu. To je vrlo interesantno primijeti Covill. elio bih razgledati va radionice. Gdje su vam proizvodi? Tamo ispod onog krova? Na voinu se licu nije pomaknuo ni jedan mii. Nitko ne smije gledati kako se to radi ree polako ako nije lonar, a i onda tek kada dokae da vjeto rukuje ilovaom. A kada to postaje? pitao je Covill leerno. Sa etrnaest godina odlazi od kue sa ekiem, muarom i pola kilograma kotanog vapna. Mora iskopati ilovau, olovo, pijesak i lapor. Mora pronai eljezo za smeu boju, malahit za zelenu, kobaltnu zemlju za plavu i mora izmijeati caklinu u muaru, oblikovati opeku, zatim je ukrasiti i premazati caklinom te staviti u drijelo Velikog plamena. Ako opeka bude dobra, cijela, i caklina dobra, neraspucana, onda tek moe ui u veliku lonarsku radionicu da bi upoznao sve tajne zanata. Covill izvadi lulu iz usta i zapita zajedljivo: 75

 A to ako opeka nije dobra? Nisu nam potrebni nesposobni grnari, ali nam uvijek treba dobro kotano vapno. Thomm je za to vrijeme gledao u redove obojene keramike. Zato ne upotrebljavate utu caklinu? Voa die obje ruke u zrak. uta caklina? To je nepoznato, to je tajna u koju jo nijedan grnar nije proniknuo. eljezo daje prljavosmeu boju, srebro sivkastoutu, krom zelenoutu, a antimon izgara u vrelini Velikog plamena. Prava uta boja, ona bogata, boja sunca... eh, to je samo san. Covilla to uope nije zanimalo. Dobro, dobro, mi odlazimo, kad nam ve ne elite pokazati svoje radionice. I zapamtite: ako vam treba bilo kakva tehnika pomo mogu vam je pribaviti. Mogao bih ak ispitati kako se dobiva ta vaa dragocjena uta boja... Nemogue odvrati voa grnara. Nismo li je mi lonari svemira traili tisuama godina? Ali vie ne smijete odvoditi ive. Ako bude potrebno, zabranit u vam da se uope bavite grnarijom. Voine su oi planule. Vae rijei nisu nimalo prijateljske! Ako mislite da to ne mogu uiniti, onda se varate ree Covill. Bacit u bombu u grotlo vaeg vulkana, u spilje, i razoriti cijelu planinu. Federacija titi svakog obinog ovjeka i to svuda, a to znai da titi i Mi-Tuune od grnara koji ele njihove kosti. Thomm ga je nervozno potezao za rukav. Vratimo se u letjelicu aptao mu je na uho. Postaju opasni. U slijedeem trenu zaskoit e nas. Covill okrene lea ponienom voi i oprezno se popne u letjelicu. Thomm ga je slijedio vrlo zabrinut. Koliko je on mogao prosuditi, voa je bio ve na rubu granice da ih napadne, a Thomm nije imao volje za borbu. Ukljuio je kontakt, elise su zaparale zrak, letjelica se podigla, ostavljajui za sobom gomilu ljudi u sivim platevima. Covill se zavali u sjedalo, zadovoljan sam sobom. Ima samo jedan nain da se s ovim ljudima izae nakraj, a to je da dignete ruku na njih, to je jedini nain da vas potuju. Samo 76

pokaite malo nesigurnosti, oni e to odmah osjetiti kao slabost i onda ste izgubljeni. Thomm ne ree nita. Covillove su metode moda donosile neposredne rezultate, ali na dui rok one su bile kratkovidne, netolerantne i nesimpatine. Na Covillovu mjestu on bi naveo mogunosti biroa da im pribavi nadomjestak za kotano vapno i da im se pomogne da savladaju tehnike tekoe ako ih imaju, iako je bilo oito da su majstori svog zanata, potpuno uvjereni u svoje sposobnosti. ute cakline nisu imali, to je bilo oito. Te je veeri umetnuo jedan strip iz biblioteke biroa. Predmet je bio grnarstvo i Thomm je pamtio injenice to je vie mogao. Covillov omiljeni projekt mala atomska centrala koja bi dala elektrinu rasvjetu Penolpanu zaokupila ga je slijedeih nekoliko dana, iako je to radio bez volje. Penolpan je sa svojim kanalima obasjanim utim lanternama, vrtovima obasjanim svijeama i bogatim miomirisima, te nonim cvjetovima bio grad iz bajke. Elektricitet, motori, fluorescentne svjetiljke, crpke za vodu zacijelo bi pomraili sav taj sjaj. Covill je, meutim, drao da e i ovaj svijet imati samo koristi ako se postepeno uklopi u sveobuhvatni golemi industrijski kompleks Federacije. Thomm je dva puta prolazio pored sajma i svaki je put navratio, da se divi blistavim grnarskim proizvodima i da razgovara s djevojkom koja je prodavala i pazila na robu. Bila je izvanredno lijepa, graciozna i armantna, pomirena sa sudbinom da cijeli ivot provede u Penolpanu. S velikim je interesom sluala sve to joj je Thomm priao o vanjskim svjetovima, a Thomm, mlad, tankoutan i osamljen eljno je ekao priliku da je ponovo posjeti. Neko ga je vrijeme Covill mnogo zapoljavao. Trebalo je pripremiti izvjetaje za glavni tab i Covill je to povjerio Thommu, dok je on ili drijemao u svojoj lealjci, ili se pak vozikao u specijalnom amcu obojenom crveno i crno. Napokon, jednog popodneva, Thomm je naao vremena da se proeta ulicama pod sjenama velikog drvea. Proe glavnim trgom gdje su trgovci uurbano trgovali da zavre posao prije mraka, krene dolje pored kanala puteljkom preko ledine i stie do sajma. 77

Uzaludno se ogledavao za djevojkom. Neki mravi ovjek stajao je na njezinu mjestu i ekao da uje to Thomm eli. Napokon ga Thomm oslovi: Gdje je Su-Then? ovjek je oklijevao. Thomm je postajao nestrpljiv: Pa, dobro, gdje je ona? Bolesna? Zar je prestala ovdje prodavati? Otila je. Otila, kamo? Svojim precima. Thomm se najei i ukoi. to? ovjek sagne glavu. Je li mrtva? Da, mrtva je. Ali... kako? Ta bila je potpuno zdrava jo prije nekoliko dana. Mi-Tuunac je ponovo oklijevao. Ima mnogo naina umiranja, Zemljanine. Thomm se razbjesni. A sada mi je dosta svega. Recite mi to joj se dogodilo? Iznenaen Thommovim estokim ispadom, ovjek je pocrvenio. Grnari su je pozvali u planine i ona je otila, ali e uskoro ivjeti vjeno, njezina e dua biti utjelovaljena u velianstvenom staklenom predmetu... elio bih da budemo naistu ree Thomm. Jesu li je grnari odveli ivu? Da, ivu. I jo nekoga? Da, jo tri druge. Sve ive? Da, sve ive. Thomm je jurnuo u ured. Covill je sluajno bio u uredu pregledavajui ono to je Thomm priredio za glavni tab. Thomm je gotovo vikao. Lonari su ponovo izvrili otmicu, odveli su etiri MiTuuna prije nekoliko dana. Covill isturi bradu i sono opsuje. Thomm je shvatio da se on ne ljuti toliko zbog same injenice, to su odvedene etiri ene, nego vie zato to ga lonari nisu posluali. Tu je Covill bio osobno uvrijeen. Sada e stupiti u akciju. Izvucite letjelice ree kratko Covill. Dopremite je ovamo pred ured. 78

 Kada je Thomm spustio letjelicu pred uredom, Covill ga je ekao s jednom od tri atomske bombe koje su se nalazile u skladitu oruja biroa. Bila je to dugaka bomba cilindrina oblika privrena na padobran. Covill je uvrsti na za to odreeno mjesto na letjelici i povue se. Ponesite ovo nad onaj prokleti vulkan ree promukla glasa. Bacite bombu u krater. To e biti lekcija za one vraje ubojice koju nee zaboraviti tako lako. Slijedei put emo bombu baciti na selo. Thomm, koji je dobro znao koliko Covill mrzi letenje, nije iznenadio zadatak koji mu je povjerio. Bez rijei on je uzletio, nadletio Penolpan i poletio prema planinskom lancu Kukmak. Bijes mu je splasnuo. Grnari uhvaeni na uobiajenom putu vlastitih obiaja nisu bili svjesni zla. Nareenje koje su primili od Covilla bilo je neprikladno, otro, osvetoljubivo, donijeto napreac. Pretpostavimo da su Mi-Tuuni jo ivi? Ne bi li bilo bolje pregovarati o njihovu putanju? Umjesto da nadleti vulkan, on se spusti u selo i uvjerivi se da mu je gamma-pitolj pri ruci, iskoi na kameni trg. Nije morao dugo ekati. Starjeina sela je dolazio prema njemu, dok mu je sivi plat leprao oko snanih nogu. Na licu mu je titrao okrutan osmijeh. Tako javio se ponovo onaj nadmeni gospodar. Vrlo dobro, i tako nam je potrebno ljepilo od kostiju, a vae e nam kosti odlino posluiti. Pripremite se za Veliki plamen i va e budui ivot biti ovjekovjeen u savrenom staklu. Thomm se prestraio ali je takoer osjeao neku oajniku bezbrinost i nerazboritost. On dohvati pitolj. Ubit u mnogo grnara, a ti e biti prvi ree glasom koji je u njemu zazvuao strano. Doao sam po Mi-Tuune koje ste odveli iz Penolpana. Te otmice moraju prestati, ini se da niste shvatili da vas moemo otro kazniti. Voa stavi ruke na lea, oito nimalo impresioniran ovim rijeima. Vi moete letjeti kao ptice, ali ni ptice ne mogu uiniti nita vie nego se pokakati s visine na one dolje. Thom izvue gammapitolj i naniani na jednu kamenu gromadu udaljenu petsto metara. Pogledaj onu stijenu. 79

Opalio je i stijena se razletjela u sitan prah i nestala pred oima. Voa se tre i podigne obrve. Ti doista vlada mnogo veim silama nego to sam vjerovao. Ali on pokae na krug grnara u platevima koji su se ve bili okupili oko njih mi te moemo ubiti prije nego to uini mnogo tete. Mi grnari se ne bojimo smrti koja je samo sjena vjenosti u staklu. Posluajte me ree Thomm ozbiljno. Doam sam ne da vam prijetim nego da se nagodimo. Moj pretpostavljeni, Covill, naredio mi je da unitim vulkan i planinu, da unitim vae peine, a ja to mogu uiniti vrlo lako kao to sam raznio onu stijenu. Lonari su zaagorili. Ako se meni neto dogodi, znajte da ete i vi stradati. Ali kao to sam vam ve rekao, ja sam protivno nareenju svoga pretpostavljenog doao ovamo da se sa vama nagodim. Kakvu bi nam ti nagodbu mogao ponuditi? ree voa grnara prezirno. Nas ne zanima nita, osim naeg zanata. Dao je znak i prije no to je Thomm mogao nainiti i jedan pokret, dva su ga krupna lonara zgrabila i oduzela mu pitolj. Ja vam mogu odati tajnu prave ute cakline vikao je Thomm oajniki. Pravu kraljevsku, blistavu, utu, koja e moi podnijeti vatru u vaim peima! Prazne rijei ree voa. Podrugljivo ga zapita: A to bi ti elio zauzvrat za tu svoju tajnu? Da vratite etvoro Mi-Tuuna koje ste oteli iz Penolpana i obeanje da vie neete uzimati ive ljude. Voa je to paljivo sasluao i malo razmiljao. A kako bismo onda oblikovali nae cakline? Govorio je vrlo mirno i staloeno kao da tumai neto nekom djetetu. Vapno od kostiju je naa najvanija sastojina. Kao to vam je Covill ve rekao mi vam moemo nabaviti neograene koliine vapna i to ba takvog kakvo je vama potrebno. Na Zemlji smo izraivali grnarske proizvode tisuama godina i znamo mnogo o tome. Voa grnara je zakimao glavom. To je oito netono. Pogledajte... utnuo je nogom Thommov gamma-itolj supstanca ovoga je tamnomrk metal. Ljudi koji znaju za staklo i ljepke nee nikada upotrijebiti materijal te vrsti. 80

 Moda bi bilo pametno da me pustite da vam to pokaem predloi Thomm. Ako vam pokaem utu caklinu, hoete li onda pregovarati sa mnom? Voa lonara je cijelu minutu zamiljeno gledao Thomma, a onda zlobno primijeti. A kakvu vrst ute moe ti nainiti? Thomm ree ustro: Ja nisam grnar i ne mogu tono predvidjeti, ali s formulom koju znam mogu proizvesti bilo koju nijansu od svijetloute do naranaste. ef dade znak. Pustite ga. Natjerat emo ga da ispata za svaku rije. Thomm se oslobodi vrstog stiska grnara i protegne se. Sagnuo se, dohvatio svoj pitolj i stavio ga u futrolu, dok su se grnari kesili podrugljivo. Nudim vam dakle, slijedeu nagodbu: ree Thomm. Pokazat u vam kako se dobiva uta caklina i jamim vam dovoljnu koliinu vapna. Vi ete osloboditi Mi-Tuune, predati ih meni i nikada vie neete odvoditi ljude iz Penolpana. Ova nagodba zavisi od ute cakline ree voa grnara. Mi moemo proizvesti prljavosmeu boju kadgod elimo. Ako vaa uta boja izae iz vatre ista i prava, slaem se s vaim prijedlogom. Ako ne bude tako, mi grnari drat emo vas za arlatana i vaa e dua biti smjetena u najobiniju vrst naih proizvoda. Thomm ode do letjelice, skine atomsku bombu iz okvira i otkai padobran. Zabacivi cilindrinu bombu na rame, ree voi grnara. Odvedite me do vae radionice. Pokuat u da nainim to mogu. Bez ijedne rijei voa ga povede dolje niz padinu do dugake zgrade radionice. Uli su kroz nadsvoena kamena vrata. Desno su stajali ormari s ilovaom, niz kotaa, vie od dvadeset u jednog zida, a u sredini bile su police s gotovom robom to se suila. Na lijevoj su strani stajali stol, velike posude i police. Iz jedne prostorije dolazio je zvuk, oito od neke vrsti mlina. Voa grnara poveo je Thomma nalijevo, pored stolova za pocaklivanje do kraja radionice. Ovdje su bile police s raznim upovima, cijevima i vreicama s oznakama potpuno nepoznatim Thommu. Kroz oblinja vrata, oito bez straara, Thomm je ugledao Mi-Tuune kako sjede mirno i 81

pasivno na klupama. Djevojka Su-Then die glavu i ugleda ga. Otvorila je usta od iznenaenja. Skoila je i oklijevajui stala na vrata. Zaustavio ju je strogi pogled voe grnara. Thomm je pogleda blago. Bit e slobodna uz malo sree. Okrenuo se voi. Kakvu kiselinu imate? ef pokae na policu s raznovrsnim zemljanim bocama. Tu je solna kiselina, octena, fluorovodina kiselina, aliterna i sumporna kiselina. Thomm kimne glavom, spusti bombu s ramena na stol i otvori mala vrataca na cilindru i izvadi jednu od uranskih poluga. U pet porcelanskih posuda ostrugao je komadie uranija svojim depnim noiem i u svaku je posudu nalio malo kiseline, svaki put drugu kiselinu. Odmah su se pojavili mjehurii plina od metala. ef grnara je sve to promatrao prekrienih ruku. to to pokuava nainiti? Thomm se odmae i promatrae dim to se dizao iz posuda. elim dobiti uranijevu sol. Dajte mi sode i luine. Napokon se u jednoj posudi nataloio uti praak. On dohvati tu posudu i pokae je pobjedonosno. A sada mi donesite istu caklinu. Natoi est posudica cakline i u svaku pomijea razliitu koliinu ute soli. Umorno spustivi ramena, pokae na posude. Eto, tu vam je uta caklina. Isprobajte je. Voa izda nekakav nalog, jedan grnar prie s pladnjem punim ploica od opeke. Voa prie stolu, napie neki broj na prvu posudu, zamoi ploicu u caklinu i oznai je istim brojem. Tako je uinio sa svakom posudom. Voa se odmakne i jedan grnar stavi sve te ploice s oznakama u malenu pe od opeke i zapali vatru. Sada ree voa grnara imate dvadeset sati da razmiljate da li e vam ispeene ploice donijeti ivot ili smrt. To vrijeme moete slobodno provesti u drutvu s vaim prijateljima. Ne moete nikamo otii jer ete biti pod stalnom straom. Naglo se okrenuo i otiao sredinjim prolazom kroz radionicu. Thomm se okrene susjednoj sobici gdje je Su-Then jo stajala na vratima. Ona mu sretna pade u naruje. 82

Sati su prolazili. Plamen je postajao sve jai i opeke su se zacrvenjele, zabijeljele i vatra je jenjala. Ploice su se poele hladjeti i iza zatvorenih vrata od opeke ve bi se mogla vidjeti boja na ploicama i Thomm je osjeao neodoljivu elju da otvori vrata. No pao je mrak i nastala je no. Pao je u grozniav san dok mu je Su-Thenina glava poivala na ramenu. Probudili su ga teki koraci, doao je do vrata. Voa grnara je otvorio vrata na pei. Thomm se pribliio i promatrao napeto. U pei je bilo mrano, vidio se samo bijeli sjaj ploica sa sjajem obojena stakla na vrhu. Voda lonara zavue ruku u pe i izvue prvu ploicu. Prljava boja goruice, kao mrlja, vidjela se na jednom kraju. Thomm proguta slinu. ef se zlokobno nasmije. Dohvatio je jo jednu ploicu iz pei. Bila je kao smea opeklina. ef mu se ponovo zloslutno nasmije. Dohvatio je jo jednu. Komad blata. ef se iroko nasmije. Mladiu, tvoje su cakline gore od najloijeg pokuaja nae djece. Pruio je ponovo ruku u pe. Cijelu je prostoriju obasjala prekrasna uta boja. Voa grnara se zagrcnuo, ostali su se nagnuli naprijed, a Thomm se naslonio na zid i sam iznenaen. uta... Kada se Thomm napokon vratio u biro, zatekao je Covilla kako bjesni. Pa, gdje ste bili do sada? Poslao sam vas na zadatak za koji vam je bilo dovoljno dva sata, a vi ste ostali dva dana. Thomm nije mogao doi k sebi. Doveo sam etiri Mi-Tuuna natrag i sklopio sporazum s grnarima. Vie nee biti otmica. Covill otvori usta. to ste uinili? Thomm ponovi to je rekao. Pa vi niste izvrili moje nareenje. Nisam ree Thomm. Mislio sam da imam bolju ideju i pokazala se ispravnom. Covillove su oi ljutito sijevale. 83

 Thomme, vi ste otputeni i vie neete raditi nigdje za Meuplanetarnu federaciju. Ako se ovjeku ne moe vjerovati da e izvriti nareenje pretpostavljenog, ne vrijedi ni centa za nau federaciju. Pokupite svoje prnje i prvom slijedeom linijom nestanite mi s oiju. Kako god elite ree Thomm, okrene se i ode. Vi ste u slubi biroa noas do etiri sata ree Covill hladno. Do tada ete izvravati moja nareenja. Smjestite letjelicu u hangar, a bombu vratite u skladite. Bombe vie nema ree Thomm. Dao sam uranij grnarima. To je bila jedna od cijena sporazuma. to? zaurlao je Covil. to? uli ste me dobro ree Thomm. I ako mislite da bi je bolje upotrijebili unitivi njihov nain ivota, onda ste ludi. Thomm sjedajte u tu letjelicu, poite tamo i donesite uranij. Ne dolazite bez njega. Vi ste notorna budala i imbecil. Tim uranijem ti prokleti grnari mogu zbrisati cijeli Penolpan s lica ovog planeta. Ako ba zbilja elite taj uranij odvrati mu Thomm idite vi po njega. Ja sam umoran i dosta mi je svega. Covill je zurio u njega i napuhnuo se kao aba u bari. Jedva je izgovarao rijei. Thomm ga mirno posavjetova. Da sam na vaem mjestu, ostavio bih lava dok spava. Mislim da bi bilo vrlo opasno uzeti taj uran. Covill se okrene i dohvati dva gamma-pitolj a, stavi ih na remen oko pasa i projuri kroz vrata. Thomm je uo kako su proradili motori na letjelici. Eto, tako postupa pametan ovjek ree Thomm sam sebi. A eno tamo kree jedna budala. Tri tjedna kasnije Su-Then uzbueno najavi jedan posjet, a Thomm, pogledavi prema vratima, bio je zaista iznenaen vidjevi vou grnara s jo dva lonara iza njega, dostojanstvene i zamotane u sive plateve. Thomm ih ljubazno pozdravi, ponudi im da sjednu, no oni su ostali stajati. Doao sam u grad zapoe voa lonara da se raspitam da li je sporazum koji smo sklopili jo na snazi. Jest, to se mene tie odvrati Thomm.

84

 Neki je luak doao u nae selo nastavi voa grnara. On nam je kazao da vi niste bili ovlateni, da je dogovor u redu, ali da on ne moe nama ostaviti taj teki metal od kojeg staklo postaje uto kao sunce. Thomm se najei. to je bilo s tim ovjekom? zapita vou. Bio je vrlo nasilan tada ree voa grnara bez uzbuenja. Ubio je est vrlo dobrih grnara. Ali to nije vano. Doao sam samo da vidim je li ugovor jo na snazi. Jest Thomm je potvrdio. On je potvren mojom rijei i rijeima moga glavnog efa na Zemlji. Razgovarao sam s njim i on mi je potvrdio da je ugovor u redu. Voa grnara kimne glavom. Kada je tako, donio sam vam poklon. Mahne rukom i jedan od njegovih ljudi stavi veliku vazu na Thommov stol, vazu prekrasna uta sjaja. Taj ludi ovjek je ipak sretan ree voa grnara jer njegov duh poiva u najsvjetlijem staklu koje je ikada izalo iz Velikog plamena. Thomm nabra elo. Hoete rei da su Covillove kosti... Vatreni duh toga ludog ovjeka dao je sjaj, velianstven sjaj caklini ree voa grnara. On e uvijek ivjeti u ovom prekrasnom svjetlucanju...
(Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen)

85

Ruica Terzi:

Koljai
Oajan i zdvojan, Zgon zaurla u prijevoju. Nije to vie mogao izdrati. Nije vie mogao sluati Hongine jauke. A nije bilo naina da joj pomogne. Sve je pokuao. Nita vie nije znao i nita vie nije mogao. Samo sumanuto juriti prijevojem i urlati da ne uje Hongu. Tamo dolje, Honga je grevito stezala utrobu i jeala, ali to ni najmanje nije pomagalo. Nesnosne otrice i dalje su se sistematski sputale i dizale jedna za drugom. Plamtei maevi sijevali su zrakom, nadolazili u paklenom ritmu, buili, probadali i sjekli... Onda bol minu. Otrice se vratie u svoja leita. Honga opet stegnu utrobu i sva se zatrese. Jo nije prolo. Sad e zapei. Sad e doi vatra, znala je. Uvijek tako, ve deseti ili petnaesti put. Prvo ognjeni jezici, onda munjevite otrice, pa opet plamen. Dugo su ostajale opekline, a rupe od otrica nikad nisu zacijeljele. Zjapile su u nebo, razjapljene pred zaprepatenim Zgonom. On ju je tad i uvijek poslije milovao, blago i toplo, umirivao je i tjeio da moda vie nee doi. Ali oni su ponovo doli, pekli je, probadali, ozljeivali je sve vie. Grenje i jecaji nisu pomagali. Ni razbjesnjeli Zgon ih nije mogao otjerati. Na trenutak bi je prestali dirati kad bi on razjaren naletio, ali onda bi uli u nekakve izduene svjetlucave kugle i nastavili. Znala je da e oni opet doi, ma to ona i Zgon pokuavali. Obrane nije bilo. Oni e dolaziti i dolaziti, dok god ne iscrpu i posljednju mrvicu snage iz nje, dok ne ostane prazna i mrtva poput Zele. Kad je prvi put ula Zelu kako cvili, nije joj bilo jasno to se dogaa. Onda je zaula i Zgona kako urla poput luaka. Zgon nikad prije nije tako bjesnio. I zato Zela cvili? Gotovo nije ni osjetila kad joj je priao Zgon. Polako, jedva ujno, umoran i potiten. Glas mu bijae taman i jecav: 86

 Zela lipti! Istjee iz nje. Nee dugo izdrati. Oni prokleti doljaci zaboli su iljke u nju i sad iklja kroz njih. Htio sam joj pomoi, otjerati ih, ali nisu se obazirali na mene. Samo su zabadali one iljke u Zelu. I samo iklja iz njih. Iz Zele je jo ikljalo kada je i Honga osjetila prvu opeklinu. Prvo je ula nesnosnu buku, a onda osjetila kako je pee. Sva se stresla. Tresla se i kad su je poeli ubadati. ula je Zgonove krike nad sobom. Jedva da su se na sve to i osvrnuli. Kad je iz Zele isteklo, svom su snagom navalili na nju. Tko je slijedei na redu? pitala se Honga. Kamar, Lugva ili Bege? Moda Sma ili Kalita. One su nalik na Zelu. Ili Birni? Bolje da i ne misli na to. Bolje da se odmara. Zgon e je milovati dok opet ne dou. A onda e opet urlati u nemonom bijesu, ali nee joj moi pomoi. Ni njoj ni drugima. On e jedini ostati kad one budu mrtve. Zgon im nije bio koristan, a nisu ga ni mogli uhvatiti. Ostat e sam i zavijati nad hladnim kamenjem. Zela je mrtva mislila je Honga. I ja u to uskoro biti. Lugva, Sma, Kamar i ostali poslije mene. Ostat e samo Zgon. Posve sam. A oni nee vie dolaziti. Nikome ne trebaju uplji mrtvaci. Samo e Zgon cviljeti i urlati nad nama. Samo Zgon. *** udan je ovaj ljubiasti planet ree kapetan Drake svome navigatoru Palmeu. Jeste. Izdaleka je prekrasan, a izbliza... Mislio sam da je naseljen prekine Drake Palmea, Ali nema nikoga. Samo modrikaste doline bogate naftom i ljubiaste planine pune urana... A tko bi i mogao tamo ivjeti? Oni neprekidni potresi i uasan orkan koji kao furija nalijee na brod. Urla poput luaka. Meni je dosta i ono malo to budemo tamo rezimirao je Palme. Ima pravo proguna kapetan Drake. Tamo nitko iv ne bi mogao dugo izdrati. Ali to te briga odmahnu on. Doemo, uzmemo naftu i uran, pa do vienja za nekoliko godina. Palme se zagleda u Drakea: Moda e misliti da sam lud, ali svaki put kad odlazimo s tog planeta, osjeam se kao zloinac. ini mi se da onaj orkan tamo urlie kao ivo bie koje narie nad nekim koga mu ubijaju pred oima. Osjeam kao da nas mrzi dok nasre na nae strojeve... 87

 Iskreno da ti kaem prekinu ga Drake mislim da i jesi lud, ako tako misli. Samo mi jo reci kako ti se ini da je ona nafta iz doline krv koju pije i onaj uran s obronka ivo meso koje dere. Palme se zagleda u daleku izmaglicu ljubiastog planeta. Bolje da nita ne kae. Drake je pogodio. Palme je upravo to mislio. Imao je upravo takav osjeaj. Osjeaj da tamo gore uvijek iznova kolje nemono dijete ljubiastih oiju.

88

Jack Williamson:

The Peddlars Nose

Prevela Karmen Bai

Torbarev nos
Torbar je doao na Zemlju kroz puste irine prostora a potrazi za viskijem. Znao je da je planet pod karantenom ali su ga neoprezne pogreke prepustile na milost i nemilost ei. A, zapravo, izvor te okrutne ei je bio njegov nos. Bio je on mrav i malen ovjeuljak, ali je imao savijen golem nos. Nosina se mogla ispraviti, ali je on bio roen u pograninom svijetu gdje jo nisu bile razrijeene teke dileme o slobodi i odgovornosti, pa mu je bilo doputeno da odraste pritisnut svijeu o vlastitoj runoi. Proklet tom genetskom sluajnou proveo je ivot na bijegu od spasa. Kad je s vremenom zbog te deformacije postao sitan kriminalac, poeo je braniti svoju nosinu kao najnjeniji svoj dio. Kad su ga poslali u kliniku da se ukloni suviak nazalnog tkiva, umaknuo je rehabilitaciji i odlutao prema rubovima civilizacije gdje zakon nije bio toliko efikasan. Kako nikad nije bio prodoran, smirio se napokon kao ofucani prodava jeftinih igraaka. ak je i taj skromni poziv imao svoj rizik. Bio je prisiljen da postavi svoj tand bez dozvole za prodavanje u posljednjem svijetu u kojem je bio, a morao je sve napustiti u takvoj urbi da nije imao vremena nakupovati svu uobiajenu robu. ivci mu vie nisu bili tako dobri kao prije. U letjelici je morao iskapiti tri otre aice da bi mu se ruke dovoljno smirile da postavi automatskog pilota. ini se da ga je sirovi alkohol uhvatio bre nego inae, pa mu se pogled poeo mutiti i udvostruavati i prije nego je podesio sve kontrolne ureaje. 89

Zaplaen i smuen proitao je 8 umjesto 3, previdio decimalno mjesto i okrenuo broja planetarnog selektora za jedno mjesto vie. Njegov je zamiljeni cilj bio drugi pogranini svijet, udaljen nekoliko svjetlosnih godina, gdje jo nisu bile uvedene restriktivne imigrantske mjere i gdje su pioniri bili jo dovoljno vrsti da dopuste svojoj djeci kupovati njegove igrake. No pogreno podeavanje instrumenata bilo je krivo da mu je Zemlja postala odredite. Robotski pilot ga je odmah opomenuo. Iako je letjelica bila izubijana i istroena od mnogih generacija izgrednika, hrabrijih nego to je on bio, spasila ga je ve mnogo puta od propasti i jo je to bio vrst svemirski neutronski brod. Udario je gong. Crveno je svjetlo zasvjetlucalo nad kompetentnim mehanizmom i zauo se rezak glas: Oprez! Ne uzlijei. Naznaeno odredite je previe daleko iza normalne operativne zone. Oprez! Usporedi karte i brojanike da ne bi pogrijeio. Oprez! On je inae bio dovoljno oprezan, ali su one tri aice poveale njegovu paniku. Ve previe oamuen da bi razumio upozorenje, zabio je drhtavi prst na dugme koje ga je opozvalo. Prije nego je pronaao polugu za uzlijetanje, zazvonili su signali i ponovo zasvijetlili. Oprez! izbacio je onaj tvrdi mehaniki glas. Ne uzlijei. Naznaeno odredite je pod karantenom. Svi kontakti zabranjeni... Previe pijan da misli na bilo to osim na bijeg, nestrpljivo je povukao polugu za uzlijetanje. Signali su prestali i letjelica ga je odnijela na Zemlju, kroz udaljenost u svjetlosnim stoljeima koja bi, svakako, zaprepastila trijezna ovjeka. Ljudska je civilizacija bila globus u ekspanziji, rairen kroz galaksiju na udaljenosti od skoro pola brzine svjetlosti jer su se kolonisti sputali sa zvijezde na zvijezdu; a dugi ga je let prenio s njegovog vanjskog pojasa natrag prema ve napola zaboravljenom sreditu. Putovanje za njega nije bilo dugo, a letjelica nije zahtijevala vie panje. Uhvatila je nevidljive vjetrove neutronskih zraenja, koji se diu iz nova i vjeno putuju kroz galaksije, pa je bila povuena takvom brzinom da se za sve u njoj vrijeme zaustavilo skoro do potpuna mirovanja uslijed djelovanja relativnosti. Torbar je pio, spavao i sanjao mune snove o ljudima sa skalpelima koji su mu htjeli odrezati nosinu. Budio se i spavao, pa opet pio, dok nije popio ionako nedovoljne zalihe pia. 90

Kako je prvobitno bila sagraena, letjelica bi se sama legitimirala u lukoj ispostavi odredine postaje, ekala na nareenja i izvravala ih automatski. Prijanji su vlasnici, meutim, izmijenili njezin operativni kruni tok, tako da je skrenula prema tami u nonu stranu Zemlje, uguivi sve signale, osim gonga koji upozorava letaa. Torbar se probudio nesretan. ak su i priguena svjetla u maloj neurednoj kabini nepodnoljivo sjala, a od gonga mu je pucala glava. urno je posegnuo da ga zaustavi i onda probauljao kroz letjelicu u potrazi za piem. Trebala je biti negdje jo jedna boca, zabaena zbog ovakvih posebnih situacija, iza njegova leaja ili u torbi, ili moda u praznom medicinskom kabinetu ve davno je trampio njegov sadraj za viski. No svi su zakuci bili ve prije pretraeni. Gunajui ogoreno, tresui se od ei koja nije mogla ekati, oteturao je u kabinu i aktivirao brojanik da sazna gdje se nalazi. Sol Tri nikad nije uo za to. Protresao je usoptalu glavu i zagledao se u natkriljenu plou da oita poziciju. Koordinate su mu oduzele dah. Bio je dvije tisue svjetlosnih godina udaljen od posljednjeg svijeta koji mu je ostao u sjeanju, negdje blizu mrtvog sredita civilizacije. Jedan je tren ostao okiran zbog svoje teke greke. No, zapravo, i nije bilo nikakve tete. To je i bila jedinstvena prednost njegove nomadske egzistencije. Bez obzira koliko mu je bijesnih graana htjelo preurediti nosinu i iskorijeniti njegovu e, letjelica bi ga uvijek spasonosno iznijela onkraj njegova dosega, kroz prostor i vrijeme koje ne ostavlja traga. Naslonio se pun nade da ponovo proita s ploe. Sol Tri je bio manji lan jednog nevanog planetarnog sistema, pisalo je, i na njemu nita zanimljiva ni za turista ni za trgovca. Stanovnici su bili ljudi, ali im je kultura bila primitivna. Iako ve davno nastanjen, planet je bio historijski potpuno nevaan. Zaustavio se na biljeci: Planet su drali neko kao mjesto Atlantide, polulegendarne kolijevke civilizacije, odakle su i poele meuzvjezdane migracije. Iako komparativna biologija domae faune govori u prilog toj ideji, nije se do sada pronaao nikakav stvaran historijski dokaz, a nizak stupanj kulture sadanjih stanovnika ostavlja pitanje otvorenim 91

Nisu ga se ticale elaborirane prepirke historiara. Sve to je elio bilo je pie. Samo jedan otar gutljaj, koji bi mu uklonio onaj gnjili okus iz usta i odnio bol iz glave, umirio drhtave udove. ak i ovakav planet ne bi trebao biti toliko zaostao, mislio je, da ne destilira alkohol. Sav pun ei, dotakao je polugu za sputanje. Gong je odmah zazvonio, bolno, kao da ga je netko ekiem udario po glavi. Crveno je svjetlo zasvjetlucalo i glasni snimljeni glas automatskog pilota odjeknuo je tjeskobno: Upozorenje! Ne pokuavaj se spustiti. Ovaj je planet pod karantenom, pod Nepovredivim ugovorom o zabrani kontakta. Svaka je komunikacija apsolutno zabranjena a prijestupnici e biti podvrgnuti potpunoj rehabilitaciji. Upozorenje... Ustuknuvi od glasa i gonga pritisnuo je bjesomuno na dugme opoziva. Kako su primitivni svjetovi bili najpogodnije trite za njegovu robu, on je ve prije nailazio na takve ugovore. Znao je da su oni bili namijenjeni suzbijanju pogubnih sukoba naroda na nejednakim razinama drutvene evolucije, no njega nisu zanimale teorije o kulturnom utjecaju. elio je samo pie, a to bi morao ovdje nai. Iako nikada nije uo za Sol Tri, znao je svoj zanat i bio je dosta dobro opremljen. Jedan bi brzi boravak morao postii cijenu onoga to mu je trebalo za dugi povratak u granine svjetove u kojima se osjeao kao kod kue. ak i kad bi neto izazvalo karantenske slubenike, nije ba bilo vjerojatno da bi ga njihova prijetnja o potpunoj rehabilitaciji mogla progoniti ba tako daleko. Pokrenuo je dugme za sputanje. Letjelica se sputala beumno, pred zoru, prema tamnoj kosini poumljena brijega oko pet kilometara od slabanog izvora energije koji je trebalo biti maleno naselje. Napuhao je oblonu membranu, koja je letjelici dale izgled nevina humka, i krenuo korakom prema naselju sa svojim igrakama. Hladni je zrak donosio osvjeujui miris bilja. Osjeao je travu pod nogama i to mu je godilo, a glasovi malih divljih stvorova spajali su se u neuhvatljivu muziku. Nijedna mu divljina nikada nije tako prijala. Moda je, mislio je, taj planet zaista bio mjesto roenja ovjeka, pa se za trenutak osjetio sretnim zbog mistinog osjeaja povratka.

92

No on nije doao da se ponovo sretne s matinim svijetom, pa je taj kratki zanos splasnuo kad je poeo razmiljati o tome da bi mogao naii na neki primitivni tabu protiv upotrebe alkohola. Mrk i sav zabrinut, stigao je na jednu praznu cestu u podnoju brijega i krenuo njome u brianoj urbi prema grubom betonskom mostu preko plitke rijeke. Sad se dizalo sunce, ne ba mnogo drugaije od bilo koje druge zvijezde. Ukazala mu se iroka zelena dolina na kojoj je paslo stado crnih i bijelih domaih ivotinja, a ovjek u plavom je vozio grub vuni plug. Torbar se zaustavio naas, pun zbunjenog prezira za te benave seljake koji ive svoje male ivote ovdje ukorijenjeni, jednako nesvjesni velikog svijeta kao i njihova ugojena stoka. Ako je ispod tog prezira bilo i zavisti, on je nije bio svjestan. Sunana mu je svjetlost poela smetati oima a e ga ponovo teko protresla. Muno je odepesao dalje. Iza mosta je naiao na grube dvodimenzionalne znakove postavljene uz cestu. Nije imao opreme da bi mogao proitati njihov nijemi tekst, ali su ve plosnate slike zapeaenih boca i rosom okvaenih aa govorile zaluujue rjeito. Na vrhu blagog breuljka naiao je na drvenu kolibu omotanu tankim ali zavodnikim mirisom alkohola. Znak nad vratima ga je uvjerio da je to javno mjesto, a izblijedjeli poster na zidu je pokazivao nezgrapnu domau djevojku kako zavodniki pijucka pie. udno je gurnuo vrata, ali su bila zakljuana. Izazovni miris ga je pozivao da provali unutra, ali je ustuknuo prestraen. Prodor kroz karantenu je ve bio dovoljan zloin. Nije elio da bude rehabilitiran, a mislio je da e se mjesto zacijelo otvoriti dok on sebi osigura lokalno sredstvo plaanja. Ve sav oznojen, krenuo je niz brijeg prema selu. Ono je lealo uzdu obale mirne rjeice koju je preao; ratrkana skupina grubih kuica od opeke i buke, smjetena u gaju. Djelovalo je toliko razliito od amora i sjaja surovih pionirskih gradova, koje je poznavao, da je zastao nesigurno. Nije navikao da komunicira s tko jednostavnim ljudima. No, njegove e igrake zacijelo razveseliti njihovu djecu, a tu i tamo ostvljene limenke i boce pored ceste uvjerile su ga da je alkohola bilo u izobilju. A to mu je bilo jedino vano. Obrisao je lice i prebacio torbu na lijevu ruku i nastavio teturati. ' jutro, gospodine. 93

Zateen tim neoekivanim pozdravom, skoio je u stranu sa ceste. Nezgrapno, primitivno vozilo ga je sustiglo. Pokretala ga je neka vrst grubog stroja na temperaturu, koji je malo zaudarao na petrolej. Velik je ovjek sjedio za volanom, promatrajui ga vrlo znatieljno. Traite li koga u Chatsworthu? ovjek je govorio jezikom koji je zvuao grubo, a torbar ga nikada nije uo, ali je mali ureaj za prevoenje, manje upadljiv od domaeg pomagala za sluh, odmah prenio znaenje. ' jutro, gospodine. Malo je podigao svoju ruku, apui prema mikrofonu sakrivenom u rukavu, i njegov je prevedeni odgovor iziao iz malog zvunika ispod odjee, u istegnutom nazalnom izgovoru koji je odgovarao izgovoru domoroca. Hvala rekao je no ja sam samo u prolazu. Onda uite ovjek se nagnuo da otvori vrata vozila. Povest u vas do svoje kue, blizu dva kilometra kroz grad. Popeo se zahvalno, ali je za tren zaalio to je pristao. Dobro doli u Chatsworth nastavio je razbakareni seljak. Stanovnika tri stotine i etiri, u najbogatijoj maloj dolini u dravi. Mislim da imam pravo da vam zaelim dobrodolicu. Visoki ovjek se nakaljao. Ja sam Jud Hankins, narednik. Novi znoj je izbio na torbarevu pranom licu. Glava mu je nepodnoljivo bubnjala, a kotunjave stare ruke poele su tako snano drhtati da je morao zgrabiti ruku torbe da narednik ne opazi koliko je uzbuen. Uskoro je shvatio da taj nesretni sluajni susret sa zakonom ba i nije toliko poguban. Jud Hankins se nije doimao kao da se ba previe brine o izvrenju Ugovora ako je uope i znao da postoji. Drago mi je da smo se upoznali, Hankinse odgovorio je torbar urno, zahvalan to stroj za prevoenje ne moe prenijeti i zabrinuto drhtanje njegova glasa. Ja se zovem Gray. Opazio je da narednik gleda na njegovu torbu s robom. Vrlo plodna dolina rekao je urno. Da li vi uzgajate neto za proizvodnju pia? Uglavnom za svinje. Narednik je ponovo pogledao na torbu. Jeste li vi trgovac, Gray? Nevoljko je odgovorio da jest. A to prodajete, ako smijem pitati? Igrake rekao je. Novotarije. Bojao sam se samo da nemate vatrometne prskalice. 94

 Naredniku je, ini se, bilo sada malo lake. Mislim da vas moram upozoriti. Prskalice? Torbar je ponovio rije zbunjenim glasom, jer mu prijevod nije bio dovoljno jasan. etvrti e vrlo brzo, znate, objasnio je narednik. Moramo zatititi djecu nasmijeio se ponosno. Ja sam imam etiri mala razbojnika. Torbar jo nije bio siguran to su prskalice. etvrti je oito bio neka barbarska sveanost, na kojoj su rtvovali djecu, a vatromet je, vjerojatno, bio rekvizit za vraeve. Ali, sve to i nije bilo vano. Te su igrake sve to prodajem ponovio je. One su vrlo odgojne, dizajnirane, a preporuuju ih i strunjaci za odgoj djece, jer poduavaju dok zabavljaju. Sigurne za djecu u pravoj dobi. Dobro je pogledao ljubaznog narednika No nisam siguran da ih ovdje mogu ponuditi dodao je u nelagodi. U tako malom mjestu neu zaraditi dovoljno ni da kupim dozvolu. Ne treba vam dozvola narednik se nasmijao razoruavajui ga. Vidite, mi nismo inkorporirani. Jo jedna znaajka naeg mjesta. Samo naprijed i prodajte svoje igrake vano je da one nemaju nita to bi ozlijedilo maliane. Usporio je vozilo da bi pozdravio veselo grupu djece koja su se loptala na praznom prostoru i zaustio se u selu da propusti djeaka i njegova psa da prijeu cestu. Torbar mu zahvali i izie brzo. Priekajte, Gray pobunio se. Jeste li dorukovali? Torbar odgovori da nije. Onda se ponovo popnite nagovarao ga je ivahni domain. Mama ima pravo obilje na stolu; ona sve skuha dok se ja vrzem po polju. Budui da imate posla u gradu, molim vas da doete k nama i na ruak. Hvala odgovorio je ali ja bih samo htio neto popiti. Mora da ste oednjeli, ovako hodajui u praini mjetanin je kimnuo s razumijevanjem. Doite pa emo vam dati pie. Privuen tim obeanjem i u strahu da ne uvrijedi zakon, popeo se ponovo u vozilo. Narednik je dovezao kola pred urednu, bijeloobojenu kolibu na kraju sela. etvoro bune djece je istralo da ih pozdravi, a ista ena, tupava lica, doeka ih na vratima.

95

 Moja ena narednik je rastezao ivahno. Gray. Neka vrst preuranjenog Djeda Mraza, kako on kae, s igrakama za djecu. On bi neto popio. Torbar je uao u kuhinjski dio kolibe, koji je bio vrlo ist. Posegao je u drhtavoj tjeskobi za piem koje mu je donijela ena. Imalo je svijetlu jasnu boju alkohola, pa se zamalo uguio, gorko razoaran, kad je shvatio da je to samo voda. Zahvalio je eni to je mogao pristojnije i izjavio da mora ii. Meutim, djeca su se okupljala da vide igrake, a narednik ga je nagovarao da ostane na doruku. Sjeo je nevoljko i pio alicu vrue gorke tekuine koju su zvali kavom, a to mu je samo povealo glavobolju. Jo u strahu od ljubaznog narednika, izmiljao je izgovore da ne pokae igrake dok djeca ne pou u kolu. Najmanja djevojica je poela kihati i mrcati, dok ih je majka tjerala prema vratima, a on se raspitivao to se desilo. Samo prehlada rekla je ena. Nita ozbiljno. To ga je zabrinulo naas jer je bilo prilino toplo. Moda jo jedna greka u prijevodu, ali nita uznemiravajue. Podigao se da poe za djecom, ali se ena okrenula prema njemu. Nemojte jo ii, Gray nasmijeila se blago. Bojim se da vam nije dobro. Jedva da ste i dotakli unku i jaja. Da vam donesem jo jednu alicu kave? Ponovo je sjeo nevoljko. Moda mu zaista i nije bilo dobro, ali je znao da e se osjeati jo loije dok ne dobije pie, neto otrije od hladne vode. Moemo li to uiniti za njega, Jud? ena se okrenula muu. On mi ne izgleda kao da moe sam izii na ulicu. Moe li neto smisliti? Pa, narednik je upalio vatru na kraju male bijele cijevi i udahnuo dim u pozi razmiljanja. Jo nemamo redara u koli. Ja sam jedan od povjerenika pa mogu govoriti s direktorom ako elite posao. A stanovati moete kod nas dodala je ena toplim glasom. Imamo na tavanu lijep, ist krevet. Nee vas stajati ni dinara ako budete htjeli da tu i tamo pomognete u poslovima oko kue. Bi li vam se to dopalo? Zurio je u nju nesiguran. Na svoje iznenaenje, elio je ostati. Nije bio navikao na ljubaznost, pa mu se oi napunie suzama. Beskrajni ponor otvorenog prostora odjednom mu se uinio jo 96

tamnijim, hladnijim i strasnijim nego to je bio, i naas je osjetio snanu enju za tihim mirom toga zaboravljenog svijeta. Moda bi ga taj mirni kutak mogao zadrati i izlijeiti od uzdrhtala i trajna nezadovoljstva. Ovdje se dobrodoli nagovarao ga je narednik. ako imate poslovnog duha, moete lako nai posao. Nigdje neete nai zgodnije mjesto od Chatswortha, ako se elite negdje zaustaviti. Ne znam uzeo je svoju praznu alicu odsutno. Zaista sam sretan da me pozivate, no bojim se da smo se zadrali... Zaustavio se, ustuknuvi, kad je spazio da ena gleda njegovu nosinu. Oi joj se spustie, kao iz samilosti, no odmah je progovorila. Ja... ja se nadam da ete nam dopustiti da vam pomognemo. Ponovo se zaustavila, a tupavo joj se lice zacrvenjelo i odmah ju je poeo mrziti. Imam brata u gradu koji se bavi plastinom kirurgijom nastavila je odluno. On je pretvorio mnogo... no dobro, propalih ljudi... u vrlo uspjene ljude. On je zaista vrlo dobar i nije previe skup. Ako odluite ostati, neto emo ve urediti. Brzo je spustio praznu alicu, jer su mu se ponovo poele tresti ruke. Jo je bio dovoljno pri sebi da prepozna staru zamku, ak i ovako lijepo zamaskiranu. Nije htio da se rehabilitira i odluio je da zadri svoju nosinu. Pa, Gray? rastezao je narednik. elite se sresti s direktorom? Bilo bi mi drago nasmijeio se s mukom da bi pokrio ustreptalu paniku. Samo mi pokaite gdje bih ga naao. Vi ste oboje toliko ljubazni. Ne spominjite to odgovorio je narednik. Vraam se na farmu, pa u vas provesti pokraj kole. No, on nije razgovarao s direktorom. Uoio je zamku i bio je jo dovoljno snaan da joj umakne. Krenuo je prema zgradi kad se odvezao narednik, epajui trijezno kao da je ve bio rehabilitiran, ali se zaustavio izvan zgrade, iza ivice, da postavi svoj tand. Otkljuao je izgrebenu kutiju i postavio je na rairene noge i istakao svoju trodimenzionalnu robu. Djeca koja su se skupila na igralitu, prestala su se igrati kad su ga ugledala, a kad je poela psionika muzika, sjatili su se zaas oko njega. Igrake su bile najjeftinije mogue sitnice, masovne proizvodnje, od najobinijih materijala, ali lijepo spakirane, a njihovi 97

su domiljati dizajni odraavali naprednu tehnologiju industrijaliziranog planeta na kojem su bile napravljene. Male plastine kutije doimale su se ivahno s univerzalnim psionikim etiketama, koje su izazivale panju animiranim scenama u stereokoloru i konvertibilnim etiketama koje su izgledale tampane upravo na jeziku kojim se sluio koji gledalac. Priite blie, djeice! Uhvatio je prvu malu skupinu okruglih crvenih kutija i poeo ih bacati vrlo spretno svojim iskrivljenim starim prstima, tako da su one skakale i padale prema ritmu lude psionike melodije. Pogledajte, djeco! Divna pouna igraka. Njome moete demonstrirati osnovne principe meteorologije i neutronike. Iznenadite svoje prijateije. Mali udesni arobnjak za pravljenje orkana! Radi tako to pretvara dio toplinske energije zraka u krugu od nekoliko kilometara u radijantne neutrone. Naglo zahlaenje izaziva vrtloge, a izbacivanje hladnog zraka stvara kratak ali snaan orkan etiketa vam sve kazuje. Doite ovamo, djeco! Kupite ih jeftino. Samo 25 centi komad, ili tri za pola dolara. Ne moemo, gospodine. Djeak, koji je upao, inio mu se poznat, i on prepozna najstarijeg narednikovog sina. Sve to imamo je novac za ruak, a to ne smijemo potroiti. Ne brini, djeae brzo je odgovorio. ak i ako ode kui gladan, vrijedit e ti igraka potroena novca. Nikada nisi vidio igrake kao to su ove. Samo petnaest centi, pa da zavrimo. Doite i kupite ih, jer ja neu biti sutra ovdje. Kupio je novie iz malih, grubih ruku. Ali nemojte poeti da pravite oluju odmah sada urno ih je upozorio. Neemo da nas gone uitelji, zar ne. djeco? Zadrite ih u svojim depovima dok se ne zavri kola. ao mi je, maleni, to je sve to sam imao od ovih... no pogledajte ovo! Dohvatio je slijedeu grupu malih plastinih kutija. Velika garnitura za degravitaciju! Fascinirajui eksperiment za gravitacijsku inverziju. Nauite osnovne injenice iz nauke i zaprepastite vae prijatelje. Sve vam kazuje etiketa. Poeo je pruati kutije. arene psionike etikete su u prvi as djelovale prazno, ali su odmah zasjale pod pogledima djece, odgovarajui njihovim mislima. Veina ih je prikazivala naivnu degravitaciju malih predmeta kao to su kamenii i punoglavci, ali 98

je on spazio i jednog koji je razmiljao kako bi se ureaj spojio s temeljima kolske zgrade, i drugog u kojem je zaprepateni direktor padao naglavce, visei u otvorenom prostoru. Priekaj trenutak, sine! proaptao je urno. Nita nemojte raditi dok se ne zavri nastava. ao mi je, momiu, to je sve od ovakvih, ali ovdje imam neto drugo to je jednako pouno, ali i zabavnije. Podigao je veliki revolver-olovku. Izgleda kao obina olovka za pisanje, ali gumica zaista brie. Pretvara vrstu tvar u nevidljive neutrone. Sve to treba uiniti je naciljati i pritisnuti kopu. Moete probuiti rupu u zidu i uiniti predmet nevidljivim, izludjeti vae prijatelje. Sve za jedan sitni novi! kolsko je zvono zazvonilo kad je on prodavao revolverolovke i skupljao novac. Samo jo jednu stvar prije nego se vratite u razrede pojaao je i povisio promukao glas na psionikom zvuniku. Neto to ete zacijelo voljeti. Uzbudljiv eksperiment, s pravom atomskom energijom, koji moete iskuati kod kue. Istresao je sjajne male loptice iz kutije na dlan. Pogledajte ih, djeco! Kapsule s fuzijskom bombom za ruenje i najveeg planeta. Sve to treba uiniti je spustiti kapsulu u vedro vode i priekati da se rastopi. Reakcija spaja hidrogene atome u vodi u helij; mali letak s uputama vam kazuje kako ta ista reakcija omoguuje zvijezdama da sjaju. Kupite ih prije nego to se vratite u razrede. Dodajte malo realizma svojim borbenim igrama i preplaite svoje prijatelje. Napravite vlastite bombe. Svaka po 5 centi. Tri za deset, ako ih odmah kupite. Recite mi, molim vas narednikov sin je kupio tri kapsule, ali je sada zastao buljei u njih s nelagodom ako ove loptice zaista mogu postati prave atomske bombe nisu li one opasne, ak i opasnije od vatrometa? Ne znam za vatromet izvlaio se torbar nestrpljivo. Ali ove su igrake neopasne, ako znate psioniki pretpostupak. Nadam se da znate o tome toliko, da neete to initi u kui. Nasmijao se zaprepatenom djeaku i povisio svoj hrapavi glas.

99

 Vaa posljednja prilika. Ne neu biti ovdje kad vam zavri nastava, ali sada u vam prodati ove bombice dvije po osam novia. Jednu za dva centa ako je to sve to ima. Pokupio je posljednje znojave novie. To je sve, djeaci. Pokrio je sjajne reklame, iskljuio psioniku muziku i sklopio tand. Djeca su krenula prema koli, a on se uputio prema selu. Taverna na brijegu je bila otvorena kad je svratio ponovo, a miris alkohola pojaao mu je e toliko da mu je drhtalo cijelo tijelo. Prostro je svoj novac na pult, kad ga prene zvuk domae glazbe. Grube note su mu strugale po ivcima, preglasne, i na udesan nain bez znaenja. Okrenuo se da zaguna prema nezgrapnom aparatu odakle su dolazili zvui, pitajui se zato su tako jednolini i mrtvi. No vrlo brzo je shvatio da je glazba bila samo zvuk, bez ikakvih psionikih meutonova. Zar ti ljudi nisu znali za psioniku? inilo se nemoguim da ak i potpisnici Ugovora o nekontaktiranju iskljuuju svako znanje tako temeljne nauke, iako se sada, kad je o tome poeo razmiljati, nije mogao sjetiti nijednog psionikog ureaja. Krmar bi trebao znati. Dobro, gospodine, to biste vi htjeli? Recite mi proaptao je potmulo ui li se u vaim kolama psionika? Zateeni izraz na ovjekovu licu trebao mu je biti odgovor, no on gostioniara nije gledao. Promatrao je svoj vlastiti odraz u ogledalu iza bara. Tvrdo, usko, beskrvno lice. Zbrkana brada, pokretne, udubljene, zakrvavljene oi. I golem iskrivljen nos. to? to ste rekli? Ali, njegov je glas nestao. Ako ti ljudi ne znaju psioniku, sve to je rekao e ga odati. Letjelica e biti otkrivena i on nikada nee moi otii. Rehabilitirat e ga. Blijeda lica, slab, i u panici, gurnuo je hrpu novia prema gostioniaru. Viski uzdahnuo je za sve ovo. Barmen je beskonano dugo brojio novac, ali je dobio est boca. Ugurao ih je u praznu kutiju i pourio van. I onda je napokon stigao, bolnih tabana i praan, preko mosta i uz brijeg, sve do mjesta gdje je ostavio letjelicu. Nestalo mu je daha kad je doteturao kroz drvee i ugledao prazno mjesto iza stijene. Obuzeo ga je oaj. Mislio je da je nestala letjelica, dok se nije okrenuo i prepoznao napuhanu kamuflau. 100

Drui, bolesno iscrpen, pronaao je psioniki klju i pokuao ispuhati membranu. Klju se nije okretao. Pokuao je ponovo, ali je rairena tkanina ostala tvrda kao stijena. Trao je okolo luaki, stavljajui klju na tucet razliitih mjesta. Nijedno nije odgovaralo. Nije mogao unutra. Nije shvaao to se dogodilo, a morao je popiti pie. Pokuavao je ekati, dok ne bude siguran u letjelici, s novim odreditem zabiljeenim na brojaniku, no odjednom se osjeao preumoran i bilo mu je hladno i nekako beznadno i nije se mogao ni pomaknuti bez pomoi alkohola koji e ga ugrijati. Nije mogao ak ni misliti. Sagnuo se da otvori kutiju gdje je stavio viski, ali ga je psioniki klju ponovo iznevjerio. Ispao mu je iz ruku kad je shvatio to je na stvari. Psioniki i neutrioniki ureaji su se kvarili rijetko, ali su mogli izgubiti sposobnost. Letjelicu su vjerojatno otkrili oni iz karantenske sekcije. Bolestan od panike, pokuao je pobjei. Ispustio je torbu i slijepo se zaletio u nepoznatu divljinu. Njegov ga je teturavi bijeg vjerojatno vodio uokrug, jer se ponovo naao na brijegu i pokraj stijene, koji se nisu izmijenili. Glava mu je tada ve bila bez teine, a bolni udovi vreli od temperature. Naslonio se slab na ukruenu membranu, beznadno pokuavajui da je probije krvavim prstima, kad je zauo vrste korake iza sebe i okrenuo se da ugleda postojanu, opaljenu figuru narednika Juda Hankinsa. Pa, narednice naslonio se omamljen na kamuflau, smijeei se olakano jer to nije bio karantenski inspektor. Mehanizam za prevoenje u poetku nije radio, ali je progovorio, dok ga je nespretno namjetao ispod odjee. Odustajem jedva je promrmljao. Ii u s vama. Ledeni ga je znoj poeo tresti, a suho grlo ga je previe boljelo da bi razgovarao. Spreman sam da ostanem... samo ako mi ostave nos na miru. Bilo je jo neto to je trebao rei, ali mu je u uima tutnjilo a kosti ga boljele da je jedva stajao. Osjeao se previe slabo u jednom trenutku da bi se iega sjetio, ali se napokon dosjetio. Igrake zajecao je opasne su! Nisu vie visoki ovjek mu odgovori kratko. Prebacili smo psionike i neutronske inhibitore preko cijelog ovog 101

podruja, da bi se sprijeile nesree, prije nego sam posudio identitet narednika Hankinsa da ih pokupim. Vi buljio je slijepo vi ste... Karantenski inspektor iz stanice Sol. Oficir je bljesnuo svojom psionikom znakom. Bili ste otkriveni jo prije nego to ste se spustili. Odgaali smo hapenje da bismo se osigurali od eventualnih pomonika. Bio je previe bolestan da bi bio iznenaen. Sad me imate promrmljao je slabano. Samo nastavite i dajte mi punu rehabilitaciju. Prekasno je za to mrani se ovjek nestrpljivo uspravio. Svi ste vi jednaki, vi to krite pravila karantene. Uvijek zaboravljate da kulturni konflikti imaju dva kraja. Nikada ne shvaate da Ugovori postoje djelomino i radi toga da vas zatite. Protresao je svojom usijanom glavom. Znam da niste podvrgnuti procesu u naoj klinici na stanici nastavio je inspektor. Vidim da niste donijeli ni medicinsku kutiju. Kladio bih se da ste se ovdje spustili, gdje ive ljudi toliko primitivni da se maligni mikroorganizmi slobodno razvijaju, a da se niste nimalo zatitili. Klinika? Ta jedna rije je zapravo bila sve to je uhvatio, ali se odmah ukrutio u obrani. inite to god hoete proaptao je tvrdoglavo ali ja namjeravam ostaviti svoj nos. Imate, sada vee nevolje. Inspektor ga je saaljivo promatrao. Pretpostavljam da su nai preci bili prirodno imuni, kao to su to ovi ljudi ovdje, ali ja bih bio za pola dana mrtav, da nisam cijepljen protiv tisua virusa i klica. Vi ste ih ve pokupili. Stajao je, borei se za dah, zurei bolno u svjetlost. Ljudi koje sam susretao su bili sasvim dobro glupo se bunio. Jedno je dijete imalo neto to su zvali prehladom, ali je ena rekla da to nije opasno. Ne za nju odgovorio je inspektor. I ne opasnije nego to su atomske bombe opasne vama. Ne shvaajui, torbar se zanjihao i pao.
(Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen)

102

Anne McCaffrey:

Milekey Mountains
Prevela Ljerka Pustiek

Kristalna pjesma
Kao planet, pomisli Killashandra, Ballybran je u Galaktikom vodiu sigurno meu onima kraj kojih se u zgradama nalazi upitnik. U usporedbi s njim se ak i zaguljiva Fuerte, njezin zaviaj kojemu je toliko toga zamjerala, doimala poput planeta zabave. Fuerte je u najmanju ruku zanimljivo izgledala iz svemira, za razliku od Ballybrana s njegovim niskim brdima i dosadnim ravnicama. Na Ballybranu nema nieg naroitog stalno su joj ponavljali dok je poput psa uvara pratila besvjenog Carrika natrag pod brinu njegu Heptitskog ceha. Svemonost Ceha silno ju je impresionirala: ugledni lijenici doekivali su njezina nepominog tienika kod svakog usputnog pristajanja, a i njoj samoj ukazivano je duboko potovanje. itav njezin posao bilo je nadziranje kapsule za odravanje ivota u kojoj se nalazio Carrik; njegovo hranjenje, terapiju i svu njegu struno je obavljalo za to izueno osoblje. Oito, nita nije bilo previe za lana Heptitskog ceha. Ili za njegovu pratnju. Ona je imala kredit u svim brodskim trgovinama i posebne povlastice kod prelaska na drugi brod. Jela je uvijek za kapetanskim stolom. Osim injenice da su je strogo ostavljali na miru, njezin poloaj joj je jako godio. Saznala je mnogo toga o kristalnom pjevanju i Ballybranu: ne ba sve ohrabrujue, ali zacijelo nita na to je Carrik ve nije bio upozorio. Kristalni pjevai su, zaista imali golem kredit kad su odlazili na odmor. I buno su se njime koristili, troei mnogo i zabavljajui se ludo. Sve dok ne bi poeli napadi. 103

 uo sam kako priaju rekao joj je kapetan jednog broda dok je uivala u njegovu grimizno-smeem vinu da kristal ulazi u krv, odrava mladost, ali mora stalno pjevati. Jesi li sigurna da ba to eli? Ima mnogo drugih zanimanja gdje nema te nerazdvojne ovisnosti. Killashandra se smjekala i putala ga da se razgali. Mlad i muevan, bio bi spreman i na druge stvari, da nije bilo Carrika, bez svijesti, tamo na dnu hodnika. To su bile loe strane onoga emu se sada posvetila. Do sada sam devetnaest puta letio na ovoj liniji nastavio je kapetan nakon gutljaja vina i prevezao lijepi broj kristalnih pjevaa, bilo u jednom ili drugom smjeru. Kad odlaze na odmor, ne mogu doekati civilizaciju. Frknuo je kroz nos: Ne udim im se. Na Ballybranu nema niega osim namuenih tupavaca koji znaju razgovarati samo o svojoj etvi i o tome tko e uzgojiti ono (bog te pita kako se zove!) tanko zeleno, to onda kisele u onim svojim bavama. Jedino to izvoze su kristali. I pjevai. Via li mnogo onih koji se vraaju poput Carrika? upitala je. Zanijekao je glavom, s neugodom gledajui niz hodnik koji je vodio do glavne kabine, dodijeljene Killashandri i Carriku. On je prvi. Dodue, obino su strano razdrmani. A on, to mu se dogodilo? Predugo je ekao? Ne, nego je, dok smo se ukrcavali, naiao servisni brod s defektnim kristalima pred eksplozijom. Unitila ga je silina nadzvunih valova. Lijepo od tebe da se vraa s njim. Vraam mu dug. Killashandra je to ozbiljno mislila. Carriku je dugovala poimanje o tome da je stvorena za kristalnu pjevaicu. Moda je imala napuknut, prehrapav glas za karijeru solopjevaice, ali je imala apsolutni sluh, to je osnovni uvjet za kristalno pjevanje. Sve mogue opasnosti ovog poziva bili su Killashandri drae od mjesta drugorazredne zboristice, bez ikakva imena i mogunosti da postane zvijezda. Jesi li sigurna ali ni kapetan nije bio siguran i bilo mu je neugodno da i ti eli biti kristalna pjevaica? Mislim, vidio sam ih dosta pa mogu rei da su te blesave glasine samo prazno naklapanje, ali... zatresao je glavom. Ona se stresla. 104

 Vidjet emo. Ocijenit u situaciju kad doem na Ballybran. Zatim je on skrenuo razgovor na druge stvari, kao na primjer to e Killashandra raditi kada preda Carrika na brigu njegovu Cehu. Bilo joj je jasno na to misli, pa se zagonetno nasmijeila. Ma kakav doek da je ona podvjesno oekivala, nain, na koji ju je primio Lanzecki, Veliki metar Heptitskog ceha, bio je drugaiji. Stajao je uokviren portalom, kad je brod otvorio svoja posmina vrata: s tvrdokornim izrazom na licu, crnomanjast, zdepast, u odjei tmurnih boja. Jedino sjajno i pokretno na njemu bile su iroko razmaknute, prodorne smee oi. One kao da su se stalno kretale, opaajui u jednom strelovitom pogledu vie nego to bi trebalo. Dao je znak dvojici to su bila s njim (takoer u tamnoj odjei), a oni su krenuli utke niz hodnik do Carrikove kabine. Hvala ti, Killashandra Ree. Ima otvorenu kartu za odredite koje poeli i kredit od tisuu galaktikih jedinica. Pruio joj je dvije kartice s ukrasom u obliku kvarcnog kristala, znakom Heptitskog ceha. Naklonio joj se s potovanjem i, budui da su se ona dvojica vraala s Carrikom na zranom jastuku-nosilima, krenuo je ispred njih kroz portal i zatim niz ulazni hodnik u obliku rastegnute harmonike. Zapanjena, Killashandra je gledala za njim, s dvije metalne kartice meu mlohavim prstima. Veliki metre! Lanzecki... Stanite... Dostojanstvena povorka nastavljala je bez zastoja. Od svih nezahvalnika .. Ne bih ih nazvao nezahvalnima rekao je kapetan iza njezinih lea, savijajui vrat da vidi kartice. Nisam oekivala limenu glazbu povikala je Killashandra ali koju rije... Najvanije rijei su ovdje upozorio ju je kapetan, pokazujui na kartice. Oni su doista udno drutvo nastavio je, gledajui za likovima koji su odlazili. O tom se Cehu uju svakakve stvari, kao to sam ve rekao. Ali i ja u svom poslu vidim mnogo udnih stvari, pa ne vjerujem ni u pola toga. Iznenada joj je obgrlio ramena. No, a sada kad je ivi mrtvac otiao, mogli bismo ti i ja...

105

 ekaj, ekaj rekla je Killashandra i razdraljivo mu maknula ruku. Najprije da malo razgovaram s tim Velikim metrom. I urno je krenula za trojicom koja su vodila Carrika. A Carrika nije vie nikada vidjela, iako se jo dugo pojavljivao na popisu neaktivnih lanova. Nakon etiri godine nee mu vie znati ni ime. A na koncu e se od svih lica i imena sjeati jo jedino Lanzeckog. I to zbog raznih razloga, od kojih se veina ticala kredita. Ovog trenutka se trudila svim snagama da je primi Lanzecki. Premda je u vijenicu Ceha dola samo etvrt sata nakon njega, on je bio zauzet. U redu, to je mogla razumjeti. ekala je dva sata u prizmolikoj prijemnoj sobi vijenice. Zatim ju je uhvatila glad! Ne ele te rekao joj je kapetan nakon treeg pokuaja. Otii. Sa svojom putnom kartom moe kamo hoe. Na ovom planetu zacijelo nema niega zbog ega bi vrijedilo ostati. Ogledavao se po gostionici u kojoj su jeli hrana je bila izvrsna, a lica oko njih tmurna. U ivotu nisam srela tako namrtene, grube i bezvoljne ljude rekla je Killashandra, sada ve sasvim ljuta ali neu otii dok ne vidim Lanzeckog i gotovo! Nakon estog odbijanja se razgnjevila. Ja imam apsolutni sluh rekla je u istom b-molu, a zidovi prijemne sobe su joj vraali karakteristinu hrapavost njezina glasa. Poznate su mi sve opasnosti, ukljuujui ravnodunost, nezahvalnost i grubost. Stupit u u Ceh! Jadna inovnica u prijemnoj sobi zgrbila se pred ovom opernom najavom. Ne mogu ti pomoi rekla je suosjeajno. Mora razgovarati s Velikim metrom Lanzeckim. Onda mi daj da ga vidim! I nemoj pjesma Valkira bila bi poput aptanja u usporedbi s Killashandrinim glasom nemoj se vratiti bez njega! Zatim se vratila na govornu visinu. Rekli su mi da imam glas koji moe razbiti staklo. Da provjerim? Mahnula je prema kristalnim zrcalima i lusterima. Brzina kojom je ena pojurila iz sobe umirila je Killashandrin ego, pa je, gledajui uokolo, razmiljala da li bi joj glas mogao razbiti ballybranski kristal. Ne odustaje, je li? upitao je Lanzecki ulazei, dok se inovnica nemirno motala po sobi. 106

 Ne, ne odustajem. Ne treba protusloviti poglavaru Ceha kojem se eli pristupiti. A najmanje ne licem u lice. Dobro. Kao da je bio zadovoljan to je tako tvrdoglava. Ti stvarno ima apsolutni sluh, kae izvjetaj s Fuerte. Dakle, Lanzecki je ve traio podatke o njoj! Zakimao je glavom. I vidjela si to mogu uiniti nadzvune vibracije od kristalnog pjevaa. Pokazao je prema onoj strani zgrade gdje je bila bolnica. lanovi Heptitskog ceha kiselo se nasmijeio naginju preoptereenju osjetila. To e se, prije ili kasnije, dogoditi i tebi. I ti jo inzistira? ekao je da ona potvrdno kimne. Unato svim upozorenjima i pokuajima da te odvratimo od te namjere? Ona je kimnula jo odlunije. Kune li se da te nitko nije protiv tvoje volje prisilio da postane egrt u Heptitskom cehu? Naravno! Killashandra se opet ljutila, jae nego prije. Na njezino iznenaenje, Lanzecki je proao kraj nje, dajui joj znak da ga slijedi, van iz vijenice, a zatim niz glavnu ulicu u komunikacijski centar, gdje ih je odmah primio komesar svemirske luke. Ova djevojka inzistira na tome da stupi u nauk u Heptitskom cehu izjavio je Lanzecki i odmah otiao. Pa, dobro... poela je Killashandra, okreui se za njim. Tvoje ime i poloaj, ime planeta s kojeg dolazi, djevojko upitao je komesar, strogim, odbojnim glasom. Dala mu je podatke, zbunjena njegovim dranjem. Na koncu konca, da nije bilo kristala, ovaj njegov planet bi se glatko mogao zvati Blatnjava lopta broj jedan. Zatim je prola temeljit lijeniki pregled i rutinske psihotestove. Trebala je ispripovijedati svoj dosadanji ivot i razloge zbog kojih je napustila Muziki centar u Fuerti. Jo dva puta su je pokuali odgovoriti od njene namjere, jednom ak pomou jednosatnog filma o suludim rtvama nadzvunog orkana. Napokon je Lanzecki ponovo pozvan i ona je dobila dozvolu dozvolu! da slubeno objavi svoju odluku da postane uenik u Heptitskom cehu. U svom ivotu jo nisam tako mnogo brbljala rekla je bijesno, dok se sa svojim novim Velikim metrom vraala u vijenicu.

107

 Vie nikada niti nee odgovorio je Lanzecki aljivo, a i dranje mu se promijenilo. Kao da je bio manje krut, premda ne sasvim veseo. No, to je u redu. Kao to ti je reeno, u pozivu kristalnog pjevaa ima izvjesnih prednosti, Killashandra. Vrlo malo, dodue. Ali, na koncu, svako zanimanje ima svojih prednosti... ako gleda pozitivnu stranu stvari. Gledaj mene. udno se nasmijeio. Ja sam potpuno gluh. Ne bih to nikada pogodila. Nagnuo je glavu, opet uz smijeak. ista prednost, kaem ti. Dosta je da okrenem glavu, pa da nita ne ujem. U smijeku mu je titrala zloba. Ustanovit e, meutim, da su stanovnici Ballybrana, osim pjevaa, ili potpuno gluhi ili im je sluh ozbiljno oslabljen. Zapravo, nekoliko posljednjih generacija djece ve se i raa s oteenim sluhom. Doimao se kao da ga to zabavlja. To e i ti jednom poeljeti. U zemlji slijepaca caruje onaj koji ima jedno oko rekla je, a on je, bez veselja, potvrdio. Sad mi je jasno zato svi djeluju tako grubo dodala je. Moda. Evo, uzmi ovo natrag rekla je, odjednom se sjetivi kreditnih kartica i pruila ih prema njemu. On ih je ravnoduno pogledao i odmahnuo. Ceh ti je htio zahvaliti, to je znaajan dogaaj u ovom zanimanju. Iskoristi ih koliko moe. Uskoro vie nee imati takvu priliku. Doli su do vijenice Ceha i Lanzecki ju je uputio prema onome to je oito bila vjebaonica. Izgubili smo dosta vremena rekao je. Sada e s jednom od vjebaica sluha proi potrebnu obuku, jer tu od mene ne moe imati koristi, premda sam tvoj glavni instruktor. Ovo uvoenje e trajati sve dok prvi put ne ode sama u planine s nalazitima kristala i vrati se. Kiselo se nasmijeio. Usput, planine nemoj shvatiti doslovno, to su zapravo ponori. Lanzecki joj je pokazao da sjedne za mali radni stol s pisaim priborom i magnetofonom. Razvukao je trodimenzionalni ekran i uzeo tap za pokazivanje. 108

 Ballybran pokazao je etvrti planet u sistemu na ekranu malo je vulkanski aktivan, budui da je to stari, do kraja formiran planet. Kako si jo u osnovnoj koli uila iz galaktologije, kvarcne strukture se stvaraju eonima, a nastaju tamo gdje nema vulkanske aktivnosti, kao to je sluaj na Ballybranu. Putanja ovog planeta ima gotovo pravilan oblik krunice, pa jedva da postoje razlike izmeu godinjih doba, kao moda na Fuerti ili drugim planetima koje si posjetila. Nastavio je o tome kako je Ballybran otkriven prilikom rutinskog promatranja, te kako se za njegov potencijal nije znalo sve dok jedan inenjer na odmoru nije pobjegao iz kristalnih kanjona samo nekoliko sekundi prije mahorkana. Skoro je poludio od zvukova kojima su ga ibali snani vjetrovi s kvarcnih planina, pa se kasnije vratio da ispita tu pojavu. Budui da je za fokusiranje koherentne svjetlosne energije kod laserskih komunikacijskih ureaja oduvijek trebalo mnogo kvarcnih kristala, njegovo ga je otkrie obogatilo. Ali, jednog dana nije uspio pobjei pred orkanom. Ni on ni pedesetak ostalih rezaa kristala. Vrhovna galaktika uprava je tada zabranila pristup na planet, sve dok nije bio procijenjen rizik tog posla i dok nisu poduzete mjere opreza. Osnovan je Heptitski ceh, sa zadatkom da regrutira (Hm, ili odbija! pomislila je Killashandra u sebi), koluje i uzdrava rezae kristala. Ceh ih je vrlo pristojno plaao dok su radili, a zatim se brinuo za njih kad to vie nisu mogli. Budui da vrlo malo ljudi ima apsolutni sluh i budui da je Ceh svakoga upoznavao sa svim opasnostima posla, broj je aktivnih lanova stalno bio malen, a cijena kristala visoka. Unato svim istraivanjima, zamjene za kristale s Ballybrana nije bilo i loe kolovani, divlji rezai kristala koji su radili za krijumare, loe su prolazili. Stalnom vjebom Killashandra je nauila koji se sve oblici trae na tritu. Intenzivno je trenirala sluh, koji je savreno hvatao vibracije: nita jednostavnije za nju, bivu studenticu glazbe. Takoer joj je bilo lako da prema sluhu podesi polu-dijamantni nadzvuni reza na odreeni tonalitet. Nauila je ugaati defektne kristale kao vjebu prije stvarnog rezanja kvarca u brdima. Prouila je stotine dijagrama i dijapozitiva o naslagama kristala, sve dok nije ve na prvi pogled znala gdje se nalaze vee pukotine, nastale slaganjem i premjetanjem slojeva dok se kristal raao pod stranim pritiskom vulkanske energije. Poela je uoavati mikroskopski sitne 109

nepravilnosti, one defektne molekule zbog koji bi kasnije na izgled savreni kristal mogao puknuti ili se razbiti u tisuu komada, kao to su se raspali kristali servisnog broda nad Fuertom. Katkad se te mikro-greke mogu uti, ako se dobar kristal ree iznad ili ispod tonaliteta pogreke. Ali, taj e trik nauiti tek kad ode u planine. Premda se ljutila, morala je proi kroz jednako dosadnu obuku o cehovskim zakonima, pravilima i odredbama, sve dok nije bila u stanju i usred noi odrecitirati njihova Poglavlja i lanove. Posebno dugo je vjebala opasne situacije, simptome pribliavanja mahorkana i spaavanje. Kako je Ballybran bio star planet, s tek nekoliko pravih planinskih lanaca, orkan je doslovno divljao po njemu, postiui strahovitu brzinu, esto veu od brzine zvuka (otuda i naziv mahorkan). Tri manja planeta u sistemu imala su asimetrine putanje, zbog ega su se povremeno zlokobno pribliavali svome suncu. A na glavnom planetu Ballybranu dogaale su se spektakularne erupcije plina. Tako nastale sunane pjege imale su neugodan gravitacijski uinak na jadni Ballybran: bilo koja od ovih kombinacija ili sve zajedno imale su udjela u nastajanju mahorkana. Alarmnih ureaja je bilo tako mnogo da se, rekla je Killashandra sama sebi, u tom komaru zvukova mozak jednostavno iskljuivao i preuo pravi signal. Odluila je da se slui samo jednim monitorom, jer je to bilo efikasnije. A upozorili su je da o tome najprije dobro razmisli. Nijedan alarm o nailasku mahorkana nee ti biti previe ponavljali su joj Lanzecki, razni tehniari i njezina instruktorica, koja jedina nije bila gluha. Ona je neko kratko vrijeme bila kristalni pjeva. A onda si je sluajno odrezala gotovo cijelu desnu ruku. I doao je, napokon, dan kada Killashandra nije vie mogla podnositi to kolsko glupiranje. Teoretski je znala sve o rezanju kristala. Vjebajui je preokrenula polovicu svih kristala na planetu, a sama pomisao na otkrivanje jo jednog orkana ili na jo jedno pravilo Ceha dizala joj je tlak. Lanzecki, ako me jo jedanput podsjeti da sam ja inzistirala da uem u ovaj idiotski Ceh, razbit u ti nos rekla je Killashandra Velikom metru kad je ponovo odbio da je pusti samu u planine.

110

 Nema ni jednog slobodnog pjevaa da pode s tobom, Killashandra rekao joj je s uzdahom. I njemu je isto tako bilo dosta njezinih prigovora. Mislim da sam sposobna za solo. Ne za prvi put u kanjonima odmahnuo je glavom. I prestani priati kako dobro zna teoriju. Tamo vani ne moe se pouzdati u ono to ima u glavi. U dobrog kristalnog pjevaa teoretsko znanje mora se pretvoriti u refleksne radnje i instinktivne reakcije, a ne u svjesno razmiljanje. Killashandra runo frkne i pone mu govoriti o svom vizuelnom pamenju. Poremeeno pamenje nastavljao je Lanzecki. Vidi, Killashandra, veina naih aktivnih lanova, pa i neaktivni, imali su neko istu takvu sposobnost vizualizacije. To kao da je prirodna posljedica apsolutnog sluha... Ali, poremeeno pamenje je jedna od okrutnih injenica kristalnog pjevanja, djevojko moja. Preoptereenje osjetila nije ala i nijedan kristalni pjeva nije imun na to. Kamo sree da bar jedan od vas jest! Ali, ne mogu ti dopustiti da te kod prvog rezanja ne prati iskusan pjeva. Za koji dan e i ti dobiti vlastitu letjelicu, ali e ti prije toga koristiti da gleda kao se radi u kanjonima. I zato moramo ekati dok jedan pouzdani pjeva ne bude slobodan. Ali, kad smo ve kod toga... Ploa iza njegovih lea bljeskala je crvenim, pa naranastim, pa bijelim svjetlom. Svi alarmni ureaji na Ballybranu imali su i svjetlosne i zvune signale. Lanzecki se obrnuo na stolcu i mahnuo Killashandri da prati. Ploa se nakratko zatamni i zatim se na poveanoj snimci planina Milekey pojavi meteoroloka karta, prikazujui strahovito brzo pribliavanje jakog mahorkana. No, ovo e ih potjerati! etiri macha, k tome. Lanzeckijevo ozbiljno lice bilo je u isti as zabrinuto i zadovoljno. Nadam se da se netko sjetio izrezati subtonine valjke. Moe mi pomoi da im obraunamo terete. U ovom se asu u planinama Milekey nalazi devetnaest pjevaa. Killashandra je ve ranije pomagala Lanzeckom. Zapravo, upoznala je veinu aktivnih pjevaa koji su bili na planetu. Od 243 lana sposobna za rezanje kristala, gotovo je polovica bila na odmoru negdje u galaksiji. Oni koji su dolazili iz planina, djelomino natovareni, odmah bi poeli piti i ne bi prestajali sve vrijeme dok su im servisirali 111

letjelice i punili ih gorivom, a onda bi se vraali u kristalne planine. A oni koji bi postigli dobru cijenu za svoje kristale ne bi se trijeznili tako dugo dok ne bi uhvatili neki brod da odu na odmor. Zato mi nikada nisi rekao da u za prvi izlazak u planine morati imati vodia? upitala je Killashandra, razmiljajui kako bi joj samo jedan ili dva ovjeka odgovarali kao partneri. Jo nisi bila potpuno upila teoriju kojoj su te uili. I tako je sjedila s Lanzeckim dok su letjelice stizale, a dragocjeni kristal se vagao paljivo, rasporeivao i procjenjivao. Dvanaestorica su dobila pravo malo bogatstvo. Od ostalih su samo dvoje dolazili u obzir za njezina vodia: prilino napadna brineta s mnogo kose i pogledom koji se Killashandri nije dopao od poetka. (Podsjeala ju je na solo kontra-altisticu iz Transromantinog zbora). Osim nje, jo grozno pijaniji tip s Coombite, s kojim se Killashandra ve jednom pograbila u pijanoj svai. On je dobar u gornjim registrima, to ti moe koristiti rekao joj je Lanzecki, ali Ardloru Bartu zapravo nije bio sklon. Ibray je zapravo mnogo sabranija nego to izgleda. Radije bih pjevala s njim. Moe ekati nekog drugog... Ne, vidim da ne moe. Razgovarat u s Bartom. Bart nije uope pokazivao veliku elju da je prati, a to je i rekao Lanzeckom. Bilo mu je stalo da izree dovoljno kristala da ode na odmor i nije elio nikoga kraj sebe. Kae da mu honorar predstavlja samo kap u moru onoga to mu treba nastavio je Lanzecki, kad ga je Killashandra podsjetila na tu mogunost, Poglavlje 14, lan 9. Na tvom mjestu, ja bih ga zaboravio i otiao s Ibray. Ona dobro ee u brdima Tortugal i mnogo je pouzdanija. Killashandra nije poputala. Onda e morati osobno nagovoriti Ardlora zakljuio je Lanzecki, skidajui sa sebe dalju odgovornost. Killashandra se sasvim dobro snala u nagovaranju, premda je Arlor pokazivao izraziti smisao da je naziva svim moguim imenima osim njezina. Tri dana kasnije, dok je u svojoj letjelici provjeravala komande, specijalnu kacigu s pojaanjima za ui kao kakvomtakvom zatitom od nadzvunog udara i naoale koje su 112

ubbalaavale zasljepljujui sjaj kvarcnih nalazita, Lanzecki je jo jednom, bezuspjeno, pokuao nagovoriti da ode s Ibray. Nemoj se ni najmanje pouzdavati u Ardlerovo pamenje upozorio ju je. On ve predugo ree kristal i predugo pjeva sam. Zato onda uope moram ii s njim ili s bilo kim drugim? Njegove ruke pamte. Pazi to radi, a ne to kae. Ako postane tvrdoglav, ukljui traku. To je slubeni podsjetnik. I nemoj zbog svog vlastitog zdravlja iskljuiti ni jedan alarmni ureaj za mahorkan. Nemoj to zaboraviti! Zatim se, na njezino iznenaenje, Lanzecki s njom toplo i srdano rukovao i pohvalio je da je bila njegova najmarkantnija uenica. *** Ardlor joj je na karti planinskog lanca pokazivao kamo je namjerava povesti. Ovaj orkan je zacijelo otkrio ruiasti kvarc. Lanzecki mi je rekao da mislim na ruiasti kvarc. Osmerokutnog oblika. Ardlor je krivio lice u naporu da ugura te injenice u svoj upljikavi um. To je rekao, je l'da? Da, to je rekao. Nema djelovanja sunanih pjega tumaio je, motajui izvjetaje po rukama. Ovaj posljednji orkan je bio stvar planetarne konjukcije. Sve dok ne ponu djelovati sunane pjege, imat emo mirne dane za rezanje. Trgnuo se. Ne smijem to zaboraviti. Narkao je biljeku na najgornji izvjetaj. Ne moe se svatko baviti rezanjem kristala. A ti ima dobar gornji registar, je l'da? To sam zapamtio. Nervozno se povukao za kosu, govorei: A sada poi za mnom. Nemoj zaboraviti i krenuo je prema svojoj letjelici. Killashandra je malo previe urila, uzbuena, dok je upravljala svojom letjelicom iznad Cehovskog polja, ponirui prema istoku iza Ardlorova stroja obojena blistavim prugama. Na Ballybranu je bilo pet nalazita kristala, od kojih je najvee prozvano planinom Milekey. O nastanku tog imena kolale su razliite teorije, a najpopularnija ga je povezivala s otkrivaem balibranskih kristala (ijeg se imena vie nitko nije sjeao). Ardlor i Killashandra zali su ve sto pedeset kilometara u planine. Tada se Ardlor okrenuo i naglo ubrzao, kao da joj eli 113

umai. Samo jedan pogled na brazde dubokih, uskih dolina i kanjona uvjerio je Killashandru da bi bilo bolje da mu je blie, jer je on oito znao kamo se uputio. aavac jedan, zaboravio je da moram biti s njim promrmljala je i pripremila se za utrku. Ardlor je bio ludi leta i ona ga je s mukom slijedila na svom ekranu, dok je uz nagli zaokret strmoglavo padao u dubinu kanjona, izlijetao poput taneta i nestajao u jo mranijim gudurama, tako da ga je nekoliko puta skoro izgubila iz vida. Samo joj je izdajniki odsjaj sunca na letjelici poput bumbara prugastoj odavao njegov poloaj. Konano se spustio na greben, na kojem je jedva bilo mjesta za dva stroja. Zato me slijedi? Gusarenje se najstroe kanjava. Poglavlje 2, lan 3. Nee stei slavu na mojoj muci! Poskakivao je gore-dolje, dok se ona, iscrpljena, izvlaila iz svoje letjelice. Oajno, i za nju sasvim netipino, sluei se diplomacijom, uspjela je privoljeti Ardlora da ukopa magnetofonsku vrpcu. Zatim ga je jo vie umirila izvanrednim obrokom iz svog broda. No, mora zapamtiti da ne moe stalno ostati ovdje rekao je konano Ardlor, poputajui, poto mu je traka potvrdila da je on sam pristao da je prati. Za dva dana e morati prijei na slijedei greben. I ako ikada... Poglavlje 2, lan 3. Neu gusariti potvrdila je ozbiljno. Uostalom, vie ne bih ni nala put ovamo. Muila sam se da te odrim u svom vidokrugu i kako da se uope sjetim gdje smo doli. Ardlor je gunao, ali su ga ovo priznanje i dobro pripremljeno jelo umirili. Letjelice su bile opremljene tragaima i signalnim ureajima za povratak. Tradicionalni kompasi, savreni vodii na veini zemljolikih planeta, bili su na Ballybranu nepouzdani: to je imalo nekakve veze s orkanima i kristalom i nedostatkom tekih metala u kori planeta. Tragai su mogli biti jo savreniji, ali su kristalni pjevai digli dreku da bi to olakalo gusarenje, pa je prestalo istraivanje. Napokon, pjeva se moe vratiti kui pomou tragaa, a ako on zataji, pronai e ga Cehovska patrola. Kao to e Killashandra jo otkriti, u srednjem uhu pjevaa razvijao se nekakav instinkt koji ga je vodio da se vrati na ilu na kojoj je jednom rezao kristale... neka poznata nota u tom posebnom kristalnom orkestru. 114

Jer brda su vraala pjesmu, u harmoniji, kontrapunktu ili diskantu. Na otpjevanu notu odgovarala je cijela jedna strana kanjona, odzvanjajui dolinom: barun nevienih sjenovitih dubina na koje nikada nee pasti suneva zraka; jasno, isto, njeno, na samom hrptu. Noi su arobno odjekivale otrom boli, dok je kristal pjevao i plakao kroz prohladni zrak, nestajui u pijanisimu harmonija tihih poput njena aputanja krvi. Kristalna pjesma zarobi i iscrpi poput droge rekla je (tiho da ne probudi jeku) Killashandra sama sebi etvrtog jutra. Te noi je uspjela spavati: zatitila je ui kacigom i zatvorila vrata letjelice. Prva dva dana ostala je uz Ardlora, paljivo ga promatrala, pa ak i zapaala njegove pogreke, premda ih on, ini se nije bio svjestan. Podsjeala ga je da treba rezati osmerokute iz ruiastog kvarca i on joj je na tome petnaest puta srdano zahvalio. A zatim, ponovo tvrdoglavo reui etverokut, smrknuto je odgovorio da on izrezuje kristale due nego to ona zna sebe i zato neka ga radije ostavi na miru. Treeg dana je posluala taj savjet i prebacila se za dva grebena dalje. Netko je ve ranije radio na tom dijelu planine. Vidjele su se stare zasjekline, kojima su naleti vjetra, puni krhotina i praine, ublaili otrinu bridova. Premda je bila sigurna u sebe, Killashandri je drhtala ruka dok je drala nadzvuni reza, spremna da debitira kao kristalna pjevaica. Duboko je udahnula, napela dijafragmu i poela u a-duru. Istog asa zapljusnula ju je jeka. Jedno je bilo sluati Ardlorovo kristalno pjevanje, a sasvim neto drugo osjeati kako joj se vraa otpjevana nota sa svih strana. Bilo je malo pogreno s lijeve strane, ula je to, ali tono i isto ravno nasuprot njoj, gdje je stijena bila naeta starim rezovima. Osmerokuti rekla je odluno sama sebi i zarezala. Vrisak kristala! Neusporediva disonanca, krik u agoniji, tako iskonski da ju je dirnuo do dna due. Ta iznenadna bol kristala tako ju je iznenadila da se skamenila, a agonija se prelijevala u isti zvuk, jasan poput note na koju je zatim hitro ugodila reza. Kao to su je i upozorili, doista je bilo teko rezati prave kristale, dok je ruka vodila reza, a zvuk odzvanjao u kostima. Izrezala je osmerokut iz kvarcne stijene, skinula vanjske stranice i 115

iskljuila reza. Gotovo pobono je drala prizmu u rukama. Zamirue vibracije rezonance proimale su joj tijelo i osjetila je istinsko strahopotovanje pred blistavim oblikom koji je iupala iz utrobe stijene. Sunce se caklilo na svim plohama. I posljednji titraj zvuka ve joj je nestao pod koom, a ona se jo nije pomakla zaarana svojom prvom kristalnom pjesmom. Tko zna kako je dugo tako stajala sanjarei nad djelom svojih ruku, sve dok oblak nije preao preko sunca i probudio u njoj osjet hladnoe i gladi. Iako je silno eljela da ponovo proivi ovu maginu prisnost sa svojim rtvama, Killaskandra se prisilila da jede i toplije se obue. Sjetila se alarmnih ureaja. Oni su divno mirovali. Drugi put je zarezala stijenu jo sigurnije. Ovaj kristal je odzvanjao u istom tonu, trei neto vie, a izrezani osmerokut je bio manji. Ali je zato doivljaj rezanja i zatim osjeanje kristala, koji joj je poput pulsirajueg kamenog srca leao u rukama, bio fantastian. Do trenutka kad su planine poele svoj noni koncert izrezala je samo etiri kristala. To ju je zbunilo, jer ih je Ardlor u jednom danu uspijevao izrezati i vie od trideset, isto tako velikih ili ak veih. Pitala se nije li radila prepolagano, premda joj se nije inilo da se odmarala, a nije bila ni nespretna. Jedini je zakljuak bio da je gubila previe vremena u divljenju nad izrezanim kristalima. Idueg jutra se ozbiljno bacila na posao i odluno stavljala gotove kristale u kutije im bi zavrila posljednji rez. Oito da je bila troila mnoge sate u senzualnom promatranju onoga to je napravila, jer je tog dana izrezala devetnaest osmerokutnih ruiastih kristala, poinjui s primom a-dura, nastavljajui s viim tonovima i pobjedonosno zavravajui dan s dominantom ugoenih kristala. Probudila se usred noi, naglo, s nekim udnim strahom. Uznemireno je provjerila kristale, pitajui se nee li zbog neega poeti pjevati, ali su im glatke plohe ostale nijeme kad ih je opet pokrila. Vani je no bila jasna i hladna, a planine pospane. uo se samo njeni apat njihove uspavanke. Bacila je pogled na alarmne ureaje i kao da je na jednom od njih opazila treptaj, ali kako se iduih pet minuta nita nije pomaklo, vjerovala je da joj se samo priinilo. Ostatak noi je uspjela malo odspavati, ali je ve na prvi nagovjetaj dana bila potpuno budna i bistra. Na tamnom ekranu 116

ureaja zasvjetlucao je dvaput u duem razmaku. Da se pribliavao orkan, bilo bi jo mnogo drugih signala. Bacila se na posao, ali je, premda potpuno zauzeta pjevanjem, imala osjeaj da neto nije u redu. Upravo je spremala prvu krinju punu kristala, kad su se oglasili i drugi alarmni signali. Mahorkan! Sjetila se vjebe i izraunala da e stii za otprilike tri sata, sa sjeverozapada, i zbrisati itavo podruje u smjeru jugoistoka. Ostala su joj dva sata da umakne. Pospremila je alat, uvrstila dragocjeni teret i opasala se sigurnosnim pojasom. Uzletjela je, ukljuivi automatsko upravljanje, da se izvue s mjesta na kojem je radila zahvaljujui Ardlorovoj taktici izbjegavanja... Ardlor! Naglo je skrenula ulijevo, nad mjesto gdje je radio, i opazila ga kako obraduje veliki etverokut. Je li se on uope sjetio na osmerokute? Pobjesnio je kad ju je spazio i, runo psujui, poeo recitirati Poglavlje 2, lan 3. Prijavit e je Lanzeckom! Pokuaj prisvajanja! Ali se, bogme nee dokopati njegovih kristala! Kad je pokuala izai iz letjelice, napao ju je rezaem. Pobjegla je u njegov brod i ukljuila traku Podsjetnika. Ja bih morala biti s tobom, ti blesavi baritonu! urlala je, dok je vrpca ponavljala naredbe. Sluaj! Govori Lanzecki! Za trenutak je zastao u svom nastojanju da je raskomada. Ona je ovo trenutano primirje iskoristila da ga upozori na alarmne signale koji su zavijali svom snagom, pokrivajui rijei Lanzeckog. Dolazi mahorkan! Moramo otii! Otii? Panika je zamijenila bijes na Ardlorovu zguvanu licu. Ne mogu. Naiao sam na istu ilu... Ja... Naglo je zautio, sjetivi se da mora paziti to govori i upravo kad ju je htio ponovo napasti, opet se prolomio disonantni krik alarma. Izrezat u samo jo jedan. Samo jedan molio je ponizno. Ovog puta moram otii na odmor. Moram isprati kristal iz krvi. Killashandra mu je iupala reza iz olabavljene ruke. Ne moe rezati kristal dok se pribliava mahorkan, idiote. Kristal stvarno pjeva kad dolazi orkan. Zar ne uje? Nema ui? Savladana njegovim preklinjanjem, zastala je na vratima broda i ula udaljeno brenanje planina po kojima su ve odjekivali udari vjetra. Ardlor joj je istrgnuo reza iz ruke i potrao. Pojurila je za 117

njim uz kletvu, uhvatila ga za tuniku, povukla prema sebi i akom udarila u vilicu. On se onesvijestio. U zraku je uhvatila reza koji mu je padao iz ruke i njeno ga spustila na zemlju. Paljivo je spremila reza u futrolu, a zatim s mukom odvukla Ardlora na leaj u letjelici. Signali su joj svojim divljim upozorenjima oteavali posao, pratei je gotovo nepodnoljivim jaukom. Oh, dosta! Dosta! vikala je, oajno se upinjui da spasi Ardlora, njegove kristale i brod. Tada joj pogled padne na vlastiti brod i stavi je u dilemu. Pokuala je podii Ardlora, ali bez uspjeha. Killashandra je prekopavala po sjeanju, traei poglavlje i lan za bijeg i spaavanje, ali ih jednostavno nije nalazila. Sjetila se dviju kreditnih kartica koje je dobila kad je dopratila Carrika i zakljuila da mora postojati nekakvo pravilo i da e se toga sjetiti kasnije. Napokon, bila je zahvalna Ardloru to ju je pratio protiv svoje volje, elei da umjesto toga ode na odmor. Zato je morala spasiti te njegove dosadne etverokutne kristale. Jednim je pogledom otkrila da prostor za teret u njegovoj letjelici nije do kraja pun. Moda bi mogla spasiti i dio svog tereta. Odjurila je do svog broda i trkom se vratila s pet najveih kristala. Neto e ipak dobiti za njih. Ima li vremena za jo? Alarmni ureaji su se pojaali za nekoliko decibela, skoro do nadzvunih vibracija. Sada je ve vidjela tamni horizont i oluju koja je nailazila. Usudila se po jo jednu krinju, posrui dok ju je trpala u letjelicu. Uvrstila je teret, zaklinjui se da e to prije iz svijesti izbaciti savjest, jer joj je, oito, samo smetala. Svi brodovi su imali podjednake komandne ploe, premda je Ardlorova bila ve dosta unitena upotrebom i prljavtinom. Uzletjela je, tresnuvi po automatskom pilotu i pojurila u visinu vrtoglavom brzinom. Brod je bio trom. Zar Ardlora nije bilo briga za odravanje? I to ba njega, koji je htio jo rezati kristal iako je orkan ve bio tako blizu? Upravo smijeno kako je riskirao. Bacila je posljednji pogled na svoj dobri brod, pitajui se hoe li ga ikada vie vidjeti i koliko e ga orkan otetiti. Morat e platiti popravak, Odsjek 9, 10, 11... Svi lanovi. udno, pravila o spaavanju se nije sjetila. Bilo joj je drago to je spasila Ardlora. On se osvijestio prije nego to su izali iz podruja planina Milekey i onda je podivljao. Mogla je shvatiti njegovu agoniju, jer je i sama osjetila kako joj 118

disonance mahorkana probadaju ivane zavretke i udaraju po bubnjiima, usprkos zatitnoj kacigi. On se ponovo onesvijestio, poto je glavom udario o duralitni zid. Tako je za vrijeme povratka u blaenom miru odmarala ivce. Ipak je bila zadovoljna sama sobom kad je spustila Ardlorovu letjelicu i javila kontroli letenja da je i Ardlor s njom. Premda joj je reeno da se odmah javi Lanzeckom, stajala je i gledala kako medicinska ekipa odnosi Ardlorovo mlitavo tijelo. Vjerojatno e se oporaviti rekli su joj lijenici nesigurno. Uvrijedila se jer se nisu ba naroito brinuli za njega, niti su komentirali njezinu portvovnost. Nije ba oekivala nagradu, ali koja rije bi ipak bila na mjestu. tovie, osoblje u svemirskoj luci neugodno joj je prigovaralo to je spasila stariji, a ne novi brod. I pored takva uvoda, uvrede Lanzeckog su je iznenadile. Izgubiti brod na prvom izlasku! I to novi! Kako si samo uspjela biti tako nemarna? pitao je. Nisam bila nemarna. Morala sam spaavati Ardlora i nisam mogla sve prenijeti u svoj brod. Ne s tim orkanom za leima. Spasila si Ardlora? Lanzecki je bio zapanjen. Imao sam bolje miljenje o tebi. Killashandra je zanijemila. Ali... on nije htio sluati. ak me napao to sam upala na njegovo polje... Nije mogla vjerovati da Lanzecki stvarno tako reagira. Morala sam ga udariti i onesvijestiti da mu spasim glavu. A to sam, po tvojem, trebala uiniti? Ostaviti ga, naravno. Zaprepateno je buljila u Velikog metra. On bi te u slinim okolnostima ostavio bez ikakve grinje savjesti, uvjeravam te. Ti si uinila sve to je trebalo kad si ga upozorila da se pribliava orkan. Zatim si se trebala pokupiti i sauvati vlastite ivce... i kristale koje si izrezala. Kako sada stvari stoje Lanzecki je napravio nekoliko koraka prema kompjutoru tvoj dug Cehu iznosi osam tisua kredita. Ozbiljno ju je gledao. Mora platiti i popravak... ako se ita bude moglo uiniti kad vrate brod... Ali kristali koje sam izrezala... Lanzecki je slegnuo ramenima. 119

 krinje mogu zatititi kristale za normalna leta, ali ne ako ih treska gore-dolje kroz kanjone. Sumnjam da je i jedan ostao itav. Prije njego to sam krenula, prenijela sam iz svog broda dvije krinje osmerokuta, od ruiastog kvarca. Je li? Lanzeckijevo kiselo lice se razvedrilo. to je ostalo? Prsti su mu lebdjeli nad tipkama kompjutora. Pie na kartici... pokazala je prstom. Na Ardlorovoj? Pa, da! Onda se registrira u njegovu korist. Oh, zaboga! Kako sam drugaije mogla prebaciti svoje kristale? A osim toga, nitko mi nije rekao da trebam sortirati teret. Razbjenjela se. Lanzecki je tvrdoglavo nastavljao. Pravila po kojima se ravnaju lanovi ovog Ceha jasno i glasno su ti rastumaena, Killashandra Ree. Ovo se odnosi... Pa ne mogu stalno misliti na sva ta tvoja prokleta pravila, za ime boga! Ah! Lice mu je naglo postalo prijaznije. Posleno priznanje. U urbi se nisi sjetila da oznai svoje krinje. Imala sam ruiasti kvarc u kompletima od po pet osmerokuta izrezanih u dominanti A-dura. Ah, izvrsno. Izvrsno, izvrsno. Lanzecki je kimao s odobravanjem dok je prebirao po tipkama kompjutora. Kompjutor mu je verglao podatke i on joj se okrene, sjajui od veselja. Jo i bolje. Sest krinja osmerokuta... dva ruiastog kvarca, dva crnog... Ali... Ardlor se dere da si obina kradljivica, ako tvrdi da je bilo koji etvrokutni kristal tvoj. Ali, ja... Prema tome, osmerokuti su nepobitno tvoji. Lanzecki ju je iako strogo promatrao, da joj je pokuaj da bude potena zapeo u grlu. Sada on se ponovo vratio do kontrolne ploe duguje Cehu 5750 kredita. Osmerokuti od ruiastog kvarca postiu najviu cijenu na tritu. Pogotovo taj akord! A krediti koje si mi dao kada sam vratila Carrika ovamo? 120

 Stvarno! I to je registrirao, a zatim joj se obratio s osmijehom. Pa, tvoj prvi izlazak nije ni tako loe ispao. Jo i ako bude to od tvog broda... ako se to moe spasiti... Kad smo ve kod spaavanja, zar ne dobijam nita za Ardlora i njegove kristale? Lanzecki je pogleda ravno u oi. Mislim, draga Killashandra, da si u svemu ovome prola bolje nego to si zasluila. Na tvom mjestu, ne bih jo vie izazivao sreu. A i Ardlor se moe sjetiti da si prijavila njegov dio pod svoj. Mogao bi te ak i tuiti... Podigao je ruku da zaustavi njezin protest. Bezuvjetno prihvaam tvoju verziju, jer si jo prekratko u Cehu da bi te prevarila osjetila i pamenje. Meutim, ovo ti je bila dragocjena lekcija, koju, nadam se, nee zaboraviti Nikada ne brini za tue ui, tamo, u planinama. Pazi na svoje. A zahvalnost zavisi od pamenja. I to je jedno od stvari na koje vie ne moe raunati. To u zapamtiti neprijazno je rekla Killashandra. *** Vratila se iz planine s tovarom ruiastog kvarca izrezanog u prizme i valjke u A-duru i viim tonalitetima. Killashandra je dobro radila u gornjim registrima, zbog ega je imala velik ugled meu kristalnim pjevaima Heptitskog ceha. Poto je pogodila frekvencije, drei ton dovoljno dugo da moe namjestiti i ugoditi reza kristala, nije uope oklijevala u izboru oblika: prizme i valjci. Kao svaki dobar krsitalni pjeva, imala je, osim apsolutnog sluha, i profinjen osjeaj za oblike. Nema nikakva smisla rezati osmerokute od crnog kvarca, ako se najvie trae okrugli i unjasti oblici. Kad joj je Lanzecki rekao da je postigla najviu moguu cijenu, slegnula je ramenima. Ovaj put sam imala sreu rekla je, s bolnim se trzajem sjeajui prolog tjedna u planinama. Sunce ju je gotovo oslijepilo svojim divljim sjajem na oiljcima izrezanih oblika, a jauk kristala joj je parao mozak dok je rezala. Ipak se oajniki trudila da izree dovoljno vrijednu koliinu kristala, kako bi na neko vrijeme mogla otii s planeta, pobjei od kristalne pjesme, daleko, daleko, da iscijeli ranjeni mozak. Koliki postotak od toga ide Cehu? Lanzecki ju je promatrao netremice sa svoje konzole, a lagani smijeak mu je krivio lijevi kut tankih usana.

121

 Ne zezaj se, Killashandra. Obuzdala se, znajui to je mislio. Ja sam jedna od najboljih i ti to zna. Preda mnom su jo godine. Od tih njezinih davanja Cehu ivjet e kad joj kristal uniti mozak i ui. Ve dugo ree kristal, Killashandra. Lanzecki je podigao jedno rame. Ne mora me podsjeati rekla je odsjeno. I potpuno pogreno, jer kristalno pjevanje nagriza pamenje. Koliki dio pripada Cehu? Ovaj put moram imati dovoljno da otputujem. Lanzecki je lagano nagnuo glavu kad je uo ovu razumnu namjeru. Da, predugo ve pjeva sama. To nije ba pametno, pogotovo ne u planinama Milekey. Nai si partnera, tamo, na drugim svjetovima. To uvijek kae. Killashandra se nasmijala. Zaprijetio joj je prstom. To i mislim. Do sada si imala vraju sreu, ali da sam na tvom mjestu, ne bih se vie igrao pjevajui solo u tvojim godinama. Nije znala na to on misli. Ona je oduvijek imala esto ulo za orkane u planinama Milekey i uvijek im je izmicala na vrijeme. Ovom si strahovitom orkanu umakla samo za dva sata, a to je dosta kratko rekao joj je Lanzecki. Kratko, ali sam jo iva. Kolika mu je sada snaga? upitala je, glumei ravnodunost, dok joj je strah grio eludac. Bila je zaboravila na alarmni ureaj. Lanzecki je pritiskao tastere, a na ekranu iza njega smjenjivale su se slike, sve dok se nisu pojavile planine Milekey i vremenska situacija nad njima. Zrani poremeaji su sada dostigli zastraujuu brzinu od dvanaest macha, snagu od koje bi joj se raspao mozak da se zatekla meu kristalima. Dobro e se rezati kad se vratim rekla je uz bahati smijeak. Nitko nije znao tako isto rezati ruiasti kvarc planina Milekey kao ona. Ali ne vraaj se sama, Killa. Lanzecki je bio sasvim ozbiljan. Ve dugo ree kristal. Sada si se izvukla za ludo kratka dva sata, ali e jednog lijepog dana ostati tamo samo trenutak due i pufff... Zabacio je ruke, rairenih prstiju. Bubnjii rasprsnuti, a mozak zgnjeen. 122

 Ve je i vrijeme, prijatelju i Killashandra je potapala konzolu na kojoj je on upravo biljeio njezin doprinos. Neto od toga mi se vraa. Lanzecki je pogleda. Kad ti ui budu mrtve, a pamet nikakva? Svakako, Killa. Svakako. Pazi, znam pol tuceta ljudi koji bi radili s tobom, samo da makne malim prstom. Dobar duet vie vrijedi od soliste. Larsdahl... Larsdahl? ponovila je Killashandra prezrivo i sumnjiavo. Vas dvoje ste prokleto dobro radili zajedno. Lanzecki, koliko ti je dao da me podsjeti na njega. Lanzeckijevo mravo lice postalo je potpuno bezizraajno. Kad je progovorio, ponovo, glas mu je bio tvrd, kao da se kaje zbog onoga to je rekao. Prevario sam se, Killashandra. Za tebe je ve prekasno da ree u duetu. Kristal ti je u dui. Okrenuo joj je lea. Pokuala se nakratko zabaviti njegovom optubom. Kao da bi ikada ponovo pjevala s Larsdahlom u duetu! A zatim se upita, zato ne. Ako Lanzecki kae da su dobro radili zajedno, mora da je jednom postojao jaki razlog za to. On to zacijelo zna. Ali je zabrana razmiljanja o Larsdahlu sigurno bila vrlo stroga, kad joj je ostala tako vrsto utisnuta u mozak. Odluila je da se okupa i odjene u svojoj sobi. Vjerojatno joj je od prolog putovanja ostalo neto to jo moe obui. Nije se ba jasno sjeala tog doba. To je bio jedan od problema kristalnih pjevaa: zvukovi su nekako djelovali na mehanizam pamenja. No, to je pomalo bila i isprika. Jer, ako nisu odlazili s planeta, daleko od kristala, nije se ni dogaalo neto to bi vrijedilo zapamtiti. Moda bi ipak ponovo mogla pjevati u duetu. Kristal u dui, no!... Zato je prekinula s Larsdahlom? to je uinio da je izgubila svaku elju da bilo to dijeli s njim? I on se, bezobraznik, usudio pitati za nju? Frknula je nosom, pitajui se da li mu je glas jo malo hrapav. Bilo je vraki teko uskladiti se s njim kad su rezali u molu. Osjeala je iscrpljenost dok je otvarala vrata sobe, a tijelom su joj jo pulsirale frekvencije kristalnih ila u planinama. Milekey. Pritisnula je taster za sjajnu kupku i stala se svlaiti im se kada poela puniti itkom tekuinom. Kad u nju uroni tijelo nestat e umora i rezonanci, a ona e moi misliti i na druge stvari osim na slijedeu notu. 123

Do tada se ve sjetila fragmenata svog posljednjeg odmora. Nita naroito. Sasvim sigurno, bila se vratila s malim teretom, bjeei iz planina pred orkanom s tek nekoliko kilograma kristala. Tada je neto i nauila od tog orkana; tako je to s kristalima. Ali nije imala dovoljno kredita da ode na neki drugi planet. (Ako pjeva radi dugo na jednom nalazitu, kristali ga dozivaju svojom rezonancom, bez obzira na kojem dijelu Ballybrana se nalazio, tako da im se mora vratiti.) Bila je umorna i osamljena, pa je potraila mukarca; gluhog, ali potpuno zdrave pameti, kako ga ne bi opinila. Ali on nije bio ni dovoljno muevan za nju. Kristal u mojoj dui, doista! Rijei Velikog metra pekle su je poput kristalne ogrebotine. Glasno se zgadivi sama nad sobom, izala je iz kade. Sjajna tekuina joj je poput tanke opne prianjala uz tijelo, jo djevojaki vrsto i lijepo. Killashandra se zaplete u jalova razmiljanja o svom ivotu. Nije se ni otprilike mogla sjetiti koliko bi joj moglo biti godina; to kristalnim pjevaima nije ni bilo vano. Postojalo je neto u zvukovima, u kristalnim pjesmama, to je djelovalo na regenerativnu ribonukleinsku kiselinu, pa su kristalni pjevai izgledom i fizikim zdravijem ostajali mnogo due mladi od ostalih. Nisu bili besmrtni, ali ne niti daleko od toga. A cijena toga bila je dosta visoka: uniten sluh i razum. Ovaj put odlazim na drugi planet glasno razmiljajui otvorila je vrata ormara. Iznenadio ju je izbor koji je tu zatekla, pa je zakljuila da je vjerojatno bila potroila sav kredit na krpice, samo da namami onog neopreznog mujaka. Kao ljubavnik, bio je sirov, ali je i to bila promjena. Svaka joj je promjena bila dobrodola nakon Larsdahlova posjednikog ponaanja. Kako se se samo usudio pitati za nju? Meu njima vie nije bilo nikakve harmonije. Niti je on s njom imao ikakve veze ili prava na nju samo zato to su jednom bili duet! Killashandra je ljutito pozvala Komandu luke i zatraila podatke o odreditima brodova koji su se spremali za odlazak.
(Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen)

124

Zdravko Holbik:

Zaista neobina ivotinja

Stotinjak kilometara udaljen, zatvoren u sigurnost masivnog oklopa metalne nemani koju je Zemlja poslala da guta desetke svjetlosnih godina na putu nazvanom Ekspedicija, odnosno Misija mira, Alfred Milton je pustio svoj strah da luta sitnim i jedva uoljivim tokicama zabodenim u tvrdu, gotovo opipljivu, a isto tako daleku, stravinu tamu svemira. U jednom dijelu toga svemira nalazila se iskrica uz iji je daleki bljesak provodio sve ono to mu se sada inilo svetim i dragim. Zemlja. Tisue detalja skupljenih u tisue okolnosti to su inili vjeitu borbu za opstanak. Zemlja, sitna trunka u prostoru svemira. Zemlja, tihi, ali buran svijet, prepun opasnosti za lakomislena ovjeka, koji vjeruje u sve to mu se nudi. Walter Caldweel je, moda, jedan od njih. A ipak, jo se bori, ne predaje se. Opasan je, zakljui Milton. Dohvatio je drhtavim prstima prebaciva u uglu postolja ekrana. U trenutku nestane i slike i sjeanja na udaljenost koja ga dijeli od te slike. Uz titravu igru zelenkaste svjetlosti, u sredini ekrana se ukae sitna tokica. Lokalna letjelica kojom se Caldweel spustio na planet. Dalje od nje jo jedna tokica, automatski izvia, koji je prije Caldweelova ateriranja ispitao sastav atmosfere i okolinu. 125

Ispod debelih santi zgusnute vodene pare koje je u ovoj atmosferi bilo dva posto vie nego u Zemljinoj, zguren uz svoj ekran, Caldweel je ekao trenutak kada e brod s Miltonom izroniti iz sjene i omoguiti vezu bez smetnji. Nesmetanu ba ne, jer su atmosferske smetnje bile velike. Najuvjerljivija veza sa Zemljom, bio je za Caldweela sat ije ga lijeno putovanje kazaljki prisno povezuje s dogaajima na Zemlji. Dogaaje koje je sam izmiljao. I bojazan da je ovjek ponovo postao bie sastavljeno od elemenata koji su ga inili i ovjekom i ivotinjom. Ne, nikako ivotinjom. ivotinja ne ubija kada nije gladna i ne napada ako nije napadnuta. Uostalom, i on je jo isti. Zar nije krenuo na ovaj put neizvjesnosti koji ga je protkan slavom i dobiti mamio, samo sa ciljem da svoj siuni lik ovjena onim za ime tee sva razumna bia? Da, on mora osjetiti divljenje drugih! A srea? Ona dolazi s materijalnom sigurnou, a ova opet dobrom zaradom. Siroti Tomy. Marija, ona je ve navikla da ga nema po nekoliko godina, ali Tomy... On vie nije dijete! On nikada nije imao oca. ovjek koji bi to morao biti, u svom je domu bio samo rijedak gost, ne ba stranac... Tomy e jednoga dana shvatiti da je sve ovo inio za njega, da ne bi morao crniti kao on, Walter Caldweel, kojem otac nije ostavio nita. I ovo glupo ubacivanje u Prekobrojni planet, kako su nazvali svemirsko tijelo na kojem se sada nalazi, jer nije bilo u planu zacrtanom u Ekspediciji, Tomy mora shvatiti kao pokuaj da mu osigura budunost. Pokraj ugraenog sata, zabijajui se o metalne stijenke male kabine; izleti tiho klik, praeno umovima. Caldweel isprui svoju ustru ruku prema prekidau. Waltere, zove Milton! ekam te! Tu sam! to si odluio? Miltonov glas je jo bio nedovoljno jasan jer mu je brod tek izranjao iz sjene. Preostaje mi jedino da se popnem i utvrdim kamo vode. Caldweelov glas je odavao umor, to Miltonu nije promaklo. Ipak, Milton suho odvrati. Sam si! Aleks i Danijel su bili skupa pa ipak su... 126

 Pa? Caldweelov odgovor je bio jo suhlji. Ne umire se dvaput. Brod je izronio iz sjene i utanje se smanji do granice koja je omoguila veu razumljivost. Caldweel je oekivao Miltonovu reakciju. Svako upuivanje sarkazma rezultira njegovo utrostruavanje pri povratku od strane osobe kojoj je bio upuen, rekao je jednom prilikom. Imao je pravo, ali... Nisi uspio otkriti tko su? Milton je postao miran. Savreno miran. Stari lisac, pomisli Caldweel. Uostalom, rekao mu je ve i previe, vie nego to je namjeravao. Nakon Danijelove i Aleksove, strane, a isto tako i gotovo naivne smrti nakon ugriza na izgled bezazlena stvorenja slinog kuniu, Milton je tri puta silazio na planete i uvijek bez rezultata. ivot je otkrio na pretposljednjem planetu, ali razum... Ne, ne, nikako ne smije saznati za njih. Ima vremena. Starac! s prezirom pomisli Caldweel koji je dvanaest godina bio mlai od etrdeset i petogodinjeg Miltona ije je iskustvo esto dobro dolazilo, ali i ometalo istraivanje, jer je iskustvo esto diktiralo pretjeranu opreznost. Kukaviluk, zakljuio je Caldweel. Otkrio sam ti dio istine i to sada? Za tragove zna i... Stari, sjea se udnog oblika stijene? ree u mikrofon. Fotografija broj 17? Automatski je izvia uhvatio u fokus tu stijenu sluajno. Nije udo to nas je njen oblik podsjeao na oblik ivotinje. Pa, to eli rei? Rekao sam ti! Sluajno! Koji je to sluaj? Suprotno ustrom glasu iz zvunika, Caldweelov odgovor je bio lagan i otegnut. Te stijene sada vie nema! Nema, shvaa li? Smetnje u zvuniku nisu bile tolike da bi potpuno zaguile Miltonov odgovor. Nestala je. Netko ju je maknuo. Odnio... Ili to nije bila stijena Milton se konano javi dubokim, hrapavim glasom. Razumio si, stari. Pod drugim okolnostima ovo stari, do ludila bi iznerviralo Miltona. No, on je ostao miran. Dakako, pogodio je. 127

 Sada razumije, zato ostajem. Tragovi me podsjeaju na dobro poznate... Milton ga prekine. Glupost. Nada se, to je sve. Analogija u sastavu atmosfere dvaju planeta ne mora rezultirati istovjetnim ivim biima. Majmunska stopala, ljudska glava... Ne glava, nego razum. Razum slian naem. Znatielja je dovoljan dokaz da ipak postoji neki, ma kako bijedan oblik razuma. Ako postoji, treba ga otkriti, a ako ga se otkrije treba ga i pridobiti. To i jest na cilj. Milton je lupkao prstima po komandnoj ploi to se osjealo po muklim udarcima u zvuniku. Na, zajedniki. A slava ne dolazi sama... Caldweel se ugrize za donju usnu. Samo ti nastavi, mome. Znam to dobro. Caldweel odmakne prst od dugmeta na mikrofonu i okrene se prema okruglom prozoriu s lijeve strane kabine. Nagnuto na zapadu, ve premoreno, svoje rumenilo je poklonilo tami udaljenih brda to golemo, zauujue i lijeno usijano udo priprode. Caldweel se sjeti svog Sunca koje ga je grijalo na obali jezerca dok je u mladosti ljekario opruen u mirisu trave i ljeta to je uvijek protjecalo prebrzo. Znam da nema smisla savjetovati te da se vrati ree Milton ali, zato tu stvar ne prepusti izviau. Tek kad bude siguran u svoju tvrdnju, a moda i u suprotnu, moe se spustiti i nastaviti tu ludu trku s duhovima. S duhovima! Caldweel podrugljivo napui usne i odvrati pogled od zalaska sunca. Imam plan. Ne oekuj me na vezi slijedei krug. Ali . . Tek drugi krug moe me nai, O. K.? Moj je plan vrlo jednostavan. Svaki problem ima bezbroj rjeenja, ali samo je jedan nain pravi i kada ga znamo, on je jednostavan, zar ne? To je? Milton nije ekao dugo. Unaprijed je znao da e njegovo pitanje progutati Caldweelova tvrdoglavost. U redu, mome. Prije nego te izgubim na vezi, mora mi samo neto obeati. Vrijedi? Ne vraam se, to zna... 128

Milton se tiho nasmije. Ne to! Ako se nae u opasnosti, javit e mi! To moe. U redu. Provjeri punjenje u komunikatoru i kada napusti letjelicu, ne iskljuuj ga. Kompjutor prebaci na u sluaju opasnosti. Rok emitiranja na 184, to je vrijeme dvaju obilazaka mog broda oko tog tvog Prekobrojnog. U redu? Obeavam! Veza se ve poela prekidati zbog povremenog naglog atmosferskog pranjenja to je u mikrofonima izazvalo kranje. Ne zaboravi da su nas bila etvorica. Nimalo nije ugodno putovati sam, a Zemlja je daleko. I na svojim leima nosi nae mile! Milton nije uo tihu psovku. Za 184 minute se ujemo. Caldweel se nasmijei. Idem da pronjukam. I ne brini, bit u u mislima s tobom dok budem koraao po vrhovima breuljaka... Znam, rekao si da su vjerna kopija mog elavog tjemena. Caldweel zahihoe i ponovo pritisne dugme. U redu, stari. Pozdravljam te unaprijed za dva kruga. Sa sreom. Veza se prekine. Caldweelovim licem je jo titrao zagonetan osmijeh. Ipak sam sauvao istinu, pomislio je. Moda, ako ih otkrijem, u iduoj vezi u ti priznati da postoje majmuni. Zatresao je glavom i ustao. Krenuo je prema prirunom skladitu gdje je ve priredio depnu svjetiljku, dugi komad uzice i metalne poluge za konstrukciju kaveza. Natovaren, sam sebi je nalikovao na mazgu. Neka, zakljuio je, da se uhvati jedno stvorenje, isplati se biti i rob. Dakako, nikada nije priznao da je rob vlastite predodbe o svojoj nepogreivosti. Egoizam je postojao samo u drugih ljudi, kod njega je to bio samo jedan od naina uspjeha u ivotu. Stajao je pokraj izlaza i ekao da se sklopive ljestve poput lijene zmije istegnu do tla posutog finim pijeskom. Kad su potpornji arili svoja stopala, Caldweel uzdahnu svje zrak i baci pogled prema udaljenim vrhovima ve usnulih planina. Sunce je zalo, ostavljajui za sobom plamen goruih kumulusa ija su se stopala istegla od juga do sjevera kotline.

129

Caldweel zatrepta oima i obori pogled prema mjestu, oko tri stotine metara udaljenom od letjelice gdje se spustio automatski izvia. Svijet, daleka Zemlja, slava i novac, Milton, ak i on sam, sve je potamnjelo pri naletu spoznaje koja bi mogla uzdrmati svijet. Metalne su se poluge uz lomljavu sjurile preko ljestava i povaljale preko tla, dok je Caldweel u velikim skokovima grabio prema zapadu. Iako je neto slabija gravitacija omoguavala vee korake, Caldweelu se luda trka do mjesta gdje se spustio automatski izvia uinila predugom. Poput idiota, zadihan i mokar od znoja, Caldweel je snagom vlastite svijesti nastojao negirati zakljuak koji se nametao. Ipak, injenice su ostajale neumoljive. Jedini dokaz da je izvia ovdje postojao bile su tri duboke brazde to su vodile do podnoja jednog breulja, utonula u sumrak. Automatski je izvia n e s t a o! Ali, kamo? Na jednom mjestu u podnoju je svjetlucalo. Caldweel pojuri niz padinu. Jecajui, bacio se na masivnu okruglu plou koja je potamnjela i potpuno zaguila svjetlucanje iz otvora. Nemo je bila neprikladna rije. Svijet je postepeno poeo da se oblikuje oko Caldweela i njegovo lice izoblieno od bola i bijesa postepeno poprimi otre crte. Sada je bio siguran da nisu obine ivotinje. Postojao je nekakav stupanj inteligencije kod tih bia. Isplati se, mislio je, za primjerak tih ivotinja rtvovati i dvije neprospavane noi. Uzdahnuo je i makar skren spoznajom da je izgubio, prokockao ansu da sazna neto vie o tim majmunolikim biima, tjeran eljom i osvetom, krenuo je prema letjelici gdje ga je ekao jo nesastavljen kavez. No je poela da prebacuje svoj, sitnim zvjezdicama izbockan i mjestiminim oblacima zamrljan, tamni veo. Uskoro e se pojaviti jedan od dva mjeseca, a do tada... Caldweel jo jednom uzdahne i kroz stisnute zube procijedi. ivotinje, ma kakvo vam je ime, lukavost vas nee spasiti. Uskoro emo se upoznati. I upoznat e se!

130

Uskoro je kroz nonu tiinu odzvanjalo metalno zveckanje poluga koje su vjete Caldweelove ruke slagale u opasnu zamku. Zamku, koja e mu omoguiti lagodniji ivot. *** U potkovastom zagrljaju kotline, poput crne zmije u noi se opruio potoi kao da eli zbliiti tamu visokih planina s horizontom gdje se, izmeu dva kraka planina to su s ostale tri strane uokvirivale kotlinu, klatio sjajniji iako manji mjesec. U sreditu kotline, poigravajui se s namrekanom povrinom jezerca, drugi je mjesec naputao udolinu. Noni je lahor osvjeavao Caldweela, odravajui njegovu budnost na granici sna. Dvanaest dugih godina leta, lutanja svemirom, istraivanja po tlu mirnih svjetova koji, htjeli-nehtjeli, moraju dopustiti njihovo sputanje... A Zemlja? Gdje su sada ti sretni trenuci u njegovoj obitelji, gdje su proljetne kie protkane mirisima voaka? Caldweel odgurne velik kamen koji ga je uljao i odravao budnim. Postao je nesnosan. Ah razmiljao je proi e i posljednjih tri i pol godine leta to treba svladati prostor koji ga dijeli do Zemlje, a tada... Ne, nitko ga vie nee natjerati, namoliti, namamiti nikakvim novcem ili slavom da krene na nova putovanja. emu je potrebno otkrie o eventualnom postojanju ivota na drugim planetima? emu? Zaista, samo dva desetljea ovjeanstvo ivi u miru, prebrodivi onu ivotinjsku elju za ubijanjem i ve je doivjelo tolike promjene da... Caldweel se trgne. Pridigne se i nakrivi glavu prema podnoju breuljka. Depna baterijska svjetiljka mirkala je u unutranjosti kaveza montiranog dva metra od zagonetnog otvora koji se jo nije otvorio. A imao je prilike... Caldweel se ponovo spusti na tlo i jo vre stegne konopac ij je drugi kraj bio privezan za otvorena vrata kaveza. Tiina se uvukla u dolinu i pritiskala Caldweela, izazivajui uspomene. A to ako pomisli i strese se pri tome ako je ovjek zaboravio tisue godina bijede i krvi? Rat! Oduvijek, kad mu je bilo suvie dobro, nije li su odluivao za rat? Osjetio je legiju ve dobro poznatih ratnika kako mu se svaljuju niz povijena lea. S t r a h! Bojazan za sudbinu, ne samo 131

svoju. Za sudbinu Zemlje. A na njoj su Mary i Tomy. Betonske grdosije, zvane stambene zgrade, uzdiu se pod mrkim oblacima, transtunelima, koji spajaju nebodere u tri, u nekim sluajevima i po pet redova, jure ljudi i oni drugi... svi za poslom. Zapravo, to je lana vizija sree. Jure za vremenom koje neumoljivo odmie odnosei ono malo anse da se bude zadovoljan. Ne, sretan, ovjek to nikada nee moi biti! Barem ne vie! Bio je, mogao je biti dok je znao za to ini ono to ini. Sada to oni drugi znaju. Proizveo je zamjenu za svoje ruke. ovjek je bio nezadovoljan. Proizveo je zamjenu i za svoj um, ali je ostao vjeran svojoj unutarnjoj potrebi da se oputa. Sada, kod njegove vjerne kopije ine sve, pa ak i razmiljaju umjesto njega, ovjek je smiren, ali samo do te mjere dok se ne upusti u ludu igru sudbine i enje koja ga je uvijek vukla u ponor. A tek je izaao iz njega... Ponovni uanj prekine Caldweelova razmiljanja. Opet nita. Vei se mjesec zavlaio u mutni predio neba, vrlo blizu vrhovima planina. Ponovo razbuen i napet, Caldweel se osjeti osamljenim. Gdje je ona mladost kad je matao o sretnoj budunosti u kojoj luta neistraenim planetarna galaksije na elu ekspedicije? Gledajui u kavez, Calldweel se osjeti jadno. Da su s njim Danijel ili Aleks... Milton je uzalud pokuavao spasiti tu dvojicu. Imao je pravo, bakterije, poznate na Zemlji ne moraju i na drugim planetima izazvati iste bolesti. Uostalom, kompjutor-analizator otkrio je u krvi preminulih otrov, u kompjutorovoj nomenklaturi nazvan KJ-107. Dakle, zmijski otrov u usnoj upljini, na izgled, bezazlene ivotinjice. Ovaj put Caldweel nije sjeo. Suanj je bio posve jasan. Sklupao se i netremice zurio u tamu, nedaleko od kaveza. Prvo tanka crta, zatim deblja i na kraju se na pjeskovitom tlu ukae okrugao svijetao krug. Izali su! Napokon! Caldweelu srce poskoi i gotovo zastane u grlu. Napeto je pratio izlazak tamne siluete osvijetljene samo s lea. Dlakavo stvorenje, ne vee od djeteta predkolske dobi, lukavo se obazre oko sebe. Caldweel instinktivno prigne glavu. 132

Kad ju je ispravio, stvorenje je znatieljno njukalo po konopcu. Caldweel zaustavi dah, meutim, dlakavo bie nehajno pogleda prema svjetiljci. Caldweel odahne i stegne aku s konopcem. Ui, ui ve jednom mrmljao je sebi u bradu. Nije dugo ekao. Ne osvrui se, bie je ulo u kavez koji ga je znatno nadvisivao. Zaustavilo se kraj svjetiljke, sagnulo i nakrivilo glavu. Caldweel zamalo zaboravi povui konopac. Zajedno s vriskom, tresak vrata se razlijee udolinom. Dok mu je srce ubrzano tuklo, trao je niz breuljak, viui prigueno sav sretan: Imam te! Imam te! Sklupano u uglu, nasuprot vratima, koja su vrsto ulegla u leite, ivotinjica je pogledala Caldweela zaplaeno, ali lukavo. apicama je nervozno cupkala duge glake na obrazu iz kojeg je izbijao nosi, napren, taman i smijeno zavrnut u stranu. Caldweel se primakne kavezu. Ispod niskog ela su ga i dalje promatrale sitne oi, a nos mu se svaki puta prebacivao na drugu stranu, samo se nakratko zadravajui u normalnom poloaju. Sitna glava, obrasla smeom dlakom, i dalje se nakrivljeno nalazila na vratu koji je tek koji centimetar izranjao iz uskih ramena. Ugledavi rijetkom dlakom posute ape, Caldweel instinktivno prijee rukom po podlaktici. Cijela pojava tog sitnog bia, izazvala je u njemu razliite osjeaje. Saaljenje, proisteklo iz nezavidna poloaja, pri emu se Caldweel pokuao staviti u poloaj ivotinjice, zatim gaejne pri pomisli da je takvo isto stvorenje moglo doi na Zemlju i uloviti njega, kad bi bilo... to da uini? Kako prii tom stvorenju, kako ga izvui? Vrijeme je odmicalo i Caldweel izvue mali laserski pitolj. Provjeri generator to mu se nalazio na leima, izvadi klju i ugura ga u bravu. Novac. Mora ui, privezati ivotinju uz kavez, ba na istom mjestu gdje se sada nalazi i priekati. Ta, netko e valjda doi da ga oslobodi... Napetost je porasla do maksimuma kada je oprezno otvarao kavez. ivotinja tiho zacvili, ali se ne pomakne. 133

Fiksirajui ivotinju u oi, Caldweel odkrine vrata i prieka. Uperenog pitolja u grudi ivotinje, nainio je malen, oprezan korak. ivotinja zacvili i podigne apu preko oiju. Ohrabren ovim gestom, Caldweel naini malo vei korak. Treba je samo smiriti razmiljao je. Pokajao se to nije ponio pitolj za uspavljivanje, ali, zar za ovakovo sitno stvorenje treba anestetik... Nainio je jo jedan korak koji ga priblii na samo pola metra od ivotinje. Tog je trenutka trebalo samo zamahnuti i udariti po sljepooici. Ne suvie jako, tek da se bie onesvijesti. Mora biti mekano, pomislio je, ali ga u isti tren tihi um iza lea vrati u stvarnost. Svuda oko kaveza je bila no, a no nosi... nikad se ne zna to. Tog je momenta shvatio da je ve davno zakljuio da se pod svakim breuljkom mora nalaziti podzemna nastamba, a ta znai... Nije dovrio misao. Naglo se okrenuo, zaboravivi na svoj plan. Neto dugako, ali tvrdo, zaustavi mu se pred oima. Iz tog neeg izbije strahovit tutanj, ispunjen tamom, koja se polako razlijevala preko svega u Caldweelovom vidokrugu, a tada se tlo pod nogama poelo dizati i Caldweel osjeti kako mu se praina lijepi oko obraza, usana, zabijajui se u kou. Neto toplo i slatkasto slijevalo mu se sa ela preko usana. Tog trenutka je tama postala potpuna. ooo Ovalni otvor se zatvorio za poslanikom gospodara planeta Zotur. Pognut, skruena izraza lica kojim je lebdio izraz potovanja, dr Vuo je odavao poast visokom gostu, koji se nasmijei i pomisli: Oslobaam te tolike poniznosti, o cijenjeni doktore. Dr Vuo se ispravi i krene zdepastim koracima za gostom kroz dugi hodnik koji je blago ponirao zavijajui ulijevo. Od milovanja tvojih rijei odvrati dr Vuo uspostavivi misaoni kontakt s modanim impulsima gosta moje se srce topi, jer mi odaje toliku ast. Gost se nakloni uz smijeak. Sinhroniziran s mislima visokog gosta, mozak dra Vuoa registrira pitanje na koje odgovori istim putem. 134

 Rana? Opasnost je rairila krila i vinula se sa ivotinje. Na nau alost, okomila se na biologa Hota, koji, moda, izdie. Hot je bio izuzetan uenjak. I vie od toga. rtvovao se za nauku. On e ivjeti vjeno u srcima, a ne samo u krilu Vjenog polusna. ivjet e odvrati gost i zastade pred masivnim vratima kraj kojih se nalazilo dugme. Dr Vuo ga pritisne i prieka da se vrata otvore. Obojica su nijemo zastala pred prizorom koji im se ukazao. Na dnu evolucione ljestvice? Zakljuak se namee, ali... odvrati dr Vuo. Ali? Visoki gost je osjeao nejasne impulse, ali je zahtijevao precizan odgovor. Telepatija? Astrosvijest? Nita? Nita od toga. Tipian primjerak troelementnog poimanja svemira. Samo: prostor vrijeme materija? Mentalni nivo zarobljen u ahuri troelementnog naina razmiljanja. Visoki gost ne odgovori nita. Prenesite gospodaru planeta da e njegova Svjetlost, a ako on dopusti i svi Zoturijanci moi pratiti nain razmiljanja ove ivotinje preko psi-komunikatora kroz tri ciklusa. Do tada emo je osposobiti za prijanji nain miljenja. Sada je jo opsjednut posljedicama udarca koji joj je zadao Hot. Visoki gost se zadovolji objanjenjem i ponovo se nakloni. Dr Vuo propusti gosta i pritisne dugme. Prije nego se vrata ponovo zatvore, povrh glava im proleti posuda za jelo izbaena iz kaveza ivotinje, praena jezivim urlikom. Budite mirni, visosti, to je tipina reakcija te ivotinje. Ista reakcija nakon svakog buenja? Ista, ili gotovo ista! Vrata se beumno zatvore odvojivi hodnik od krikova koji su dopirali iz prostorije s kavezom. ivotinje, ogavne ivotinje dopiralo je iz kaveza. Nakon kratke pauze, krik se ponovi. Prokleti bili! Prokleti! Vratite me. uo se priguen bespomoan jecaj. A ja sam vas gotovo imao u rukama. 135

Bijesnim rukama, tresui kavez, da bi slijedeeg momenta strgao povez sa rane na glavi, Caldweel jo jednom povie za dlakavim stvorenjima koja ga nisu mogla uti i koja su se uspinjala drugim hodnikom prema povrini. Slijedeeg momenta Caldweel spuzne po svom kavezu i ponovo osta bez svijesti. ooo Tko zna koji put je Milton vraao traku na poetak. Nita nije otkrio. umovi, umovi i ponovo umovi. Tek na kraju metalni tresak i nekoliko jecaja. Ne ljudskih. Samo ivotinjski mogu biti takvi, zakljuio je Milton. Nekoliko sati nakon isteka vremena, odreenog za odravanje veze, postao je suvie nestrpljiv. Njegovi pozivi upueni Caldweelu, vraali su mu kao odgovor jedino kranje atmosferskog pranjenja. Nije se moglo ekati. Tko zna to se dogodilo? Milton je bio uznemiren. Obukao je zatitnu odjeu i sjeo u amac za spaavanje, koji je imao goriva jedva za tri sata leta. Milton je vjerovao da mu je to dovoljno. Znao je da kompjutor ve udaljava brod od planeta, to je znak da e ga ekati na ovom istom mjestu pri povratku, jer e brod letjeti paralelno s tokom njegova sputanja. Priekao je izdizanje otvora. Preko lansirne rampe je vidio izduene pruge oblaka to su prekrivali mjesto odabrano za sputanje. Ukljuio je automatskog pilota i dao start. Istog trenutka je osjetio da ga inerciji uvlai u udobno sjedalo. Spustio se kraj letjelice kojom je Caldweel doao na ovaj planet. Sunce je obasjavalo breuljke koji su u Miltonovoj dui stvarali istu takvu jednolinost. Mora se dokopati svog cilja, mora! S napetim pitoljem stajao je pored otvora do kojeg su dopirali neto dublji tragovi, to je Milton protumaio kao noenje tereta. Poto je kavez jo stajao na mjestu, to je mogao biti jedino Caldweel. Naivni mladi, pomisli Milton. Bez zaustavljanja, poklopac se podigne i ukazu se dlakava lea. U dva skoka se Milton stvori iza njih i zamahne prema glavi.

136

Tijelo se opusti. Milton ga hitro dohvati i poput igrake izvue na pijesak. Iz otvora su se uli glasovi. Milton pokua udarcem noge zatvoriti otvor, ali bez uspjeha. Pod njim je morao postojati neki automat ili slian sistem otvaranja, pomislio je i bez oklijevanja opalio dva snopa u otvor. Iskoristio je nastalu pometnju i preko ramena prebacivi dlakavo stvorenje, Prekobrojnog, kako ih je nazivao od prvog trenutka kad je iz Caldweelovih nejasnih opisa shvatio da postoje, potrao je prema amcu. Miltonovo strahovanje da e biti izreetan nekim od eventualnih oruja koja su morali imati Prekobrojni, nije se obistinilo. Za dvije minute, ponovo se naao u zraku, s komandama preputenim automatskom pilotu, koji e ga sigurno i brzo dovesti do matinog broda. ooo Jutarnje novosti su donijele senzacionalnu vijest. Krupnim slovima America express je donio naslov: DRAMA U SVEMIRU lanak nije bio dug, ali je sadravao glavninu onoga to se odigravalo daleko od Zemlje. Autor lanka se osvrnuo na nekoliko brojeva America expressa od prije osam godina, navodei najvanije pojedinosti: Kako nam je svima poznato, prije regularnih dvanaest godina, Zemlja je opskrbila jednu ekspediciju od etiri lana brodom nadsvjetlosne brzine. Toan datum starta je 17. travnja 2106. Puna etiri mjeseca uspjeno smo odravali vezu sa lanovima ekspedicije nazvanom 'Misija mira'. Otada se nije nita znalo o dogaajima na brodu i vezanim uz ekspediciju. Navodio je nalaze sa dva planeta na koje su se spustili u tom vremenu, a tada se ponovo osvrnuo na jedan vaan dogaaj. etiri godine nakon polaska ekspedicije, na poznati uenjak i konstruktor Arthtur O'Brien je prvi put demonstrirao svoj izum, koji e kasnije promijeniti dosadanji tok nauke. Nazvao ga je simpatinim iako smijenim nazivom za takav vrijedan izum 'skakavac'. Svima je nama poznato da se tim prostorno-vremenskim vozilom ne moe savladavati prostor sa ciljem djelovanja na materiju drugog vremena i prostora, ali je to vozilo dragocjeno jer svaki putnik u njemu moe biti promatra, kojeg promatrana osoba ne 137

moe registrirati ni vizualno niti primjenom bilo kojeg od nama poznatih instrumenata. Nakon nekoliko nevanih primjera, novinar na kraju iznosi ono glavno: Dakako, nije postojao nain da lanovima ekspedicije prenesemo tu veliku novost nauke i tehnike. Meutim, odjeljenje pri Organizaciji naroda ujedinjenih u miru, popularno zvano 'uvari mira', pratili su svaki pokret ekspedicije. Nama je jasno da je, zahvaljujui 'skakavcu' slanje novih ekspedicija nepotrebno, ak apsurdno, no, apsurdnije je ono to se odigravalo na putu 'Misije mira', jer je ona bila sve drugo samo ne to. Odmah nakon prekida veze zbog udaljenosti od broda do Zemlje, ustanovljena je greka. Kobna greka. Kobna za lanove ekspedicije. Naime, rezerve kisika su iznosile samo etiri petine od potrebne koliine, a to je znailo neizbjenu smrt nekoga od lanova. Zahvaljujui 'skakavcu', a to je i razumljivo, za tu istinu je saznao i komandant broda Alfred Milton. On je ujedno ostao i jedini koji je to saznao. Da bi osigurao svoj povratak, kao i zbog nesigurnosti u raunu, ne samo da je dopustio smrt dvojice lanova ekspedicije, nego ju je i sam potpomogao. Nadalje, taj je komandant ekao nestanak svog treeg lana ekspedicije kako bi se dokopao primjerka ivota na vrlo udaljenom, i planom neobuhvaenom planetu. Bie, slino majmunu, ali zato nadasve superiornije od svakog lana nae zajednice. Kroz tri godine se oekuje komandantov povratak kada e uslijediti njegovo privoenje na Sud uvara mira. ooo Prije nego je ukljuio motore, dok je jo kruio u putanji oko Prekobrojnog, tog zagonetnog planeta koji ga je veoma podsjeao na Zemlju, Milton je provjerio ranu na glavi dlakavog bia. Bit e zadovoljni govorio je stvorenju. Zna, nai e te uenjaci dobro platiti, a nagradu u dobiti ja! Priao je prirunoj apoteci i izvadio dvije ampule. Dvije prazne ampule i pogledao ih. Smijeak mu zaigra oko usana. Promijenio je odluku. Drkom pitolja je tresnuo po sadrini kutije uz isti smijeak. Sada neka zakljue ree gledajui kr stakla to su maloas predstavljale ampule to nedostaje? Greka. Njihova greka! Nisu smjeli staviti lijekove i otrov u istu pregradu. Nesretan sluaj! 138

Istog je trenutka zaboravio i na Caldweela i na Danijela i na Aleksa. Za Alfreda Miltona postojao je konano samo jedan cilj. to prije sve zaboraviti i krenuti kui. Na Zemlju koja ga eljno oekuje. Konano je njegovo geslo postalo stvarnost; srea se samo jednom osmjehuje i tada je iskoristi. Ukljuio je motore i postepeno ubrzavao da bi uskoro napustio putanju i krenuo prema Zemlji, prema posljednjem utoitu i ostvarenju svoje zamisli. Krenuo je prema Zemlji koja ga eljno oekuje!

139

Branimir B. Peri:

Taj nevaljali Sid

Priaj nam, deko, priaj nam jo! odzvanjali su cvrkutavi deji glasii. Njihove ruice neveto su se hvatale za nabore odela i vukle ga da sedne. Dobro, dobro, priau vam. Ali, pod jednim uslovom. Da odmah posle toga odete u krevet. Vai? Vai. vai! Pa lepo. Da ponemo. Pria koju u vam ispriati davno se desila, a glavna linost je deak po imenu Sid... Je li to onaj to je pobedio Godzilu? upita jedan deak. Al' si glup. To je Rob Raket usprotivi se drugi. Kakav Rob Raket! Rob Raket je stradao na Antaresu! Ba nije! E, ba jest! Dobro prekide ih deka hoete li vi da sluate priu ili da se prepirete? Da sluamo! odgovorie svi uglas. Onda mir! podie ruku deka i namesti se udobnije, spreman da im pria. Ja bih htela onu o Ani sa zvezde. Pst! Dakle, bilo je to davno, u vreme kad se vi jo niste rodili, mnogo pre nego to se rodio iko od onih koje poznajete. Na mestu dananje Kine pruala se velika carevina. U njoj su iveli nadaleko uveni i hvaljeni astronomi. Jednog dana. ti premudri ljudi, spazili su na nebu svetio koje je bljetalo skoro kao novo Sunce. Kako su bili vredni i pedantni, nisu propustili ni tu pojavu da zabelee u svojim knjigama: 140

ezdesetog dana periode desetog meseca druge godine ingPinga pokojnog Hana pojavi se nova zvezda u pravcu Nan-Mena velika kao polovina asure u pet boja; posle se neto smanjila a nestala je estog meseca idue godine. No, poimo od poetka. Da vidimo ta je bio pravi uzrok tome. Tamo odakle je svetlost dola, postojalo je ranije mnogo zvezda, zvezda kao to je i nae Sunce. Razumljivo je onda to je jedna od njih imala i planet koji su nastanjivala bia ba ista kao i mi. Meu tim biima, na periferiji velikoga grada, iveo je deak Sid o kome i pria ova pria, a u njegovom susedstvu stanovala je mala devojica koju su svi zvali En. iveli su sreno, jer deca ne mogu a da ne budu srena. Po itav dan su jurcali poljima, brkali se u oblinjem potoiu i pravili pite od blata. U igri esto su zaboravljali i na ruak, tako da je njihov kuni robot Rin imao prave muke s njima. Ali se nije tuio: voleo ih je oboje. Nimalo im nije zamerao na njihovim malim pakostima. Jer nije bio samo obian silikonski robot. To su i deca oseala. Zato im je i bio drag. Ali jednog dana desilo se neto strano. Igrajui se u kui, Sid je zavukao pare ice u dovod elektrine struje. Prasnula je takva varnica da je En od straha ostala nekoliko trenutaka nepokretna zaboravljajui da vrisne onako kako to obino ine devojice u slinim situacijama. Sreom, sve se dobro svrilo. Kad je Rin uletio u sobu, zatekao je Sida kako sedi na podu, dodue malo uplaenog i oprljena prsta, ali ipak s osmehom na licu. U svom dnevnom izvetaju robot je, pored ostalog, zabeleio: Svojim misaonim aparatom nisam uspeo da razjasnim kako je Sid pretrpevi takav strujni udar ostao iv. Moram navesti da ostatak dana nije osetio potrebu da unese hranu u svoj organizam. Tumaim to posledicom oka koji je izazvao poremeaj organizma odraen u oseaju sitosti. Ujedno se koristim prilikom da jo jednom upozorim da je najhitnije potrebno izolovati izvore energije od dejih ruku. Sve bi moda i ostalo na tom izvetaju da otada Sid, im bi mu se pruila prilika, nije ponovo izazivao strujne udare, oseajui se posle toga kao da je popio tri alice tople okolade bio je sit po itav dan. En, naravno, nije smela o tome nikom da pria jer joj je Sid zapretio da e je tui. Nije smela da kae ni to da Sid vie nije izazivao samo kratkotrajne spojeve energije, ve je itave sate ponekad drao ogoljene elektrine vodove priajui En kako mu je tada jako lepo i kako ga sve neto golica. En nikom nije smela rei 141

iako je znala i zato je itav grad, u ponedjeljak popodne, naas ostao bez struje, nije smela rei da je i to bilo Sidovo maslo; jedino je strahovala da se Sid sluajno ne oklizne s dalekovoda dok se pentrao da dohvati kablove. Rin za ovo poslednje, razume se, nije saznao, ali je za ostalo nagaao. Slutio je da se sa deakom deava neto udno, vrlo udno, pa je i sam njegov izvetaj, na neki nain, postao udan: Sid se sve vie i vie menja. Hranu oralnog porekla skoro da je i prestao da uzima. Njegova je udnja za energijom neodoljiva, postaje prava opsesija. Kad god mu priem, osetim neobjanjivo vibriranje materije u njegovoj blizini. Najudnovatije je to to je primetno poeo da raste. Uzaludni su bili napori sirotog Rina da Sida odui od te kobne navike. Sid ga, kao uostalom to bi i svaki deak, nije posluao. Da je neko itao Rinove izvetaje, moda se moglo neto i uiniti. Ali, ko je jo obraao panju na vrljanja obinog robota. Da je, na primer, Sidov otac makar jednom virnuo u te zabeleke, moda ne bi napravio greku koju je napravio. Ili, moda da je bio makar manje otac nego to jest, sigurno ne bi sebi dozvolio da poklekne pred Sidoidm navaljivanjem i ne bi ga poveo sa sobom. Tako bi bilo mnogo bolje i za Sida i za sve ljude. Ali ovako, jo tog istog jutra, sve televizijske i radio-stanice objavile su senzacionalnu vest: Deak pojeo nuklearni reaktor!!! Vanredna izdanja novina donosila su opiran izvetaj kako je Sid, jer o Sidu je bilo rei, pobegao ocu i uleteo pravo u centar reaktora; najverovatnije je tamo pritisnuo neko od dugmadi za koje nije ni znao emu slui jer su alarmna zvona odmah poela sablasno da zavijaju. I dok su ljudi beei na sve strane oekivali da svakog trena ogromna atomska peurka uniti grad, iz reaktora se iskobeljao mali Sid koji vie nije bio mali, ve je porastao kao kua. Niko nije mogao da shvati kako je ostao iv i kako reaktor nije eksplodirao; svi su se slagali samo u jednom: od snage reaktora nije ostalo nita. Ni najmanjeg radioaktivnog zraenja. Sve je to, ini se, Sid upio u sebe. Jadnom silikonskom robotu preostalo je samo da svom dnevnom izvetaju doda ovo: Sid je postao nezajaljiv. Nanosi oveanstvu neverovatne tete. Unitava jedan po jedan reaktor kao da su kapljice vode. On vie nije ljudsko bie. Dolo je do transformacije njegovih elija, tako da su sada prilagoene da se hrane istom energijom. Svetska 142

vlada je izdala nareenje da se Sid uniti, meutim, primeujem, to je uzaludno. Celokupno naoruanje planeta temelji se na koncentrisanom energetskom dejstvu, a to Sidu samo pomae da postane jo vei nego to jest. Razume se, vas deco, ne treba da udi to je Rin i dalje izvetavao o Sidu jer, napokon, briga o tom nesretnom deaku bila je poverena njemu. Tako je, kao to vidite, itav planet ivio u strahu od jednog obinog deaka, dodue ne ba kao pre obinog, jer Sid je porastao kao planina, ali ipak deaka. A da su smeli da mu priu, uli bi ga kako plae, uli bi kako doziva En, znali bi da je on i te kako svestan sebe, i da vie ne eli da se hrani energijom, ali da je to postalo neto neodoljivo, neto van njega, van razuma: znali bi i da bi se on najradije opet igrao, umesto to luta planetom, valjao bi se sa En po travi, kupao u jezeru, pravio bezbrojne nestaluke, ali ovako veliki, ne moe nikoga da vidi, ni svoju En, ne moe ni da je dodirne, a kamo li da je uhvati za ruku i da potre zajedno do ia Lasove vodenice... A Rin, Rin je pisao: Sid, ili ono to je bio Sid, uspelo je da upije sve planetarne rezerve energije. On to ne ini vie kao nekad hranei se ustima. Sada je dovoljan samo dodir. Monstrum (jer tako ga u tampi svi nazivaju) postao je toliko velik da mu se glava nalazi u stratosferi, pa se u naunim krugovima zakljuuje da je prestao da die poto mu je disanje kao takvom potpuno nepotrebno. oveanstvo se ipak nada da e, usled nestanka energije na planetu, monstrum na kraju uginuti. Ali Sid, deco, nije nameravao da umre tako lako. Ubrzo je i sam osetio da na planetu nema vie energije. Zato se odluio na stravian korak. Jednim jedinim skokom odlepio se od tla i pustio da ga gravitacija privue Suncu. Da je neko mogao tog trenutka da mu ita misli, uo bi ga kako grca: En, mila moja, moram. Oprosti mi, En. Ne mogu a da to ne uinim. Ne mogu. Oprosti... Jedan jedini dodir je bio dovoljan pa da se zvezda koja je milijunima godina sjala i znaila ivot za Sidov planet, pretvori u istu energiju u Sidovom telu, da se ugasi za vena vremena. Onda su dola na red i ostala sunca. Nezasitni deak poeo je da nagriza sopstvenu galaksiju. Jeo je jednu zvezdu za drugom apetitom koji je 143

iz dana u dan rastao sve vie. Na kraju je gutao itava sazvea kao da su pirinana kaa. Ali, to nije trajalo dugo. Pojevi i poslednju maglicu, u Sidu je nastala takva koncentracija energije, da se neizbeno moralo desiti ono to se desilo. Deak, koji je u istoriju svemira uao kao prva osoba koja je pojela svoju galaksiju, zablistao je na nebu stare Kine i raspao se na milijarde i milijarde komadia. Silina eksplozije raznela je nekadanjeg deaka irom svemira. U jednom od vrtloga njegove materije, putovao je i Sidov planet, nosei u svojim nedrima i malu En... A sad, deco pridie se osoba koju su deca zvala dekom svi u krevet! Ali, deca ostadoe nepokretna. No, ta je bilo? Deko okurai se najzad jedan od deaka da te neto pitam. Pitaj. Otkud, ti deko, sve to zna? Koje to? napravi se deka naivan. Pa to... to o Sidu i planetu... A, to! E, sinko nasmeio se jednog dana kad bude veliki verovatno e znati i sam... Zastade onda kao da se zamislio, pa se tre. Neemo valjda da se svaamo! ta ste mi obeali?... Deca se nevoljno digoe i pooe u krevet. Laku no, deko rekoe tuna. Laku no smekao se deka. A to nam ne kae? Sutra. Sigurno? Sigurno namignu deka i pomilova najblieg deaka po kosi. Njegova silikonska ruka blistala je na meseini skoro metalnim sjajem.

144