33/2011

Slovo Gorina

SADRAJ
Orhan Tikvea: ta je to bitno? ................................................................................................................ 5 SLOVO O SLOVU Mehmed Dizdar: Mak u mom sjeanju .. .................................................................................................. 9 edo Kisi: Zov modre rijeke 17 Enes Ratkui: etrdesetogodinjica kao prag promjena 20 HISTORIJA Devad Juzbai: Aneskija BiH i problemi donoenja ustava................................................................. 25 Tahir uli: Genocid nad muslimanima Dabra.. .................................................................................... 55 KNJIEVNOST I JEZIK Muhamed ator: Smisao Modre rijeke.. ................................................................................................... 61 Dijana Hadizuki: Sintaksiki paralelizmi, ponavljanja i ritminost u lirskom diskursu...................... 67 Alija Piri : Tanatos i fenomenologija grobalja.. ....................................................................................... 74 Almedina engi: Knjievno djelo Miroslava Krlee 80 Alen Kalajdija: Dijalekatske interferencije leksikih oblika u Hormanovoj zbirci................................. 85 Edna Klimenti: Jezike osobitosti pisma Huseina kadije Novskog....................................................... 90 Jasmin Hodi: Neke postavke o poimanju jezikog znaka..................................................................... 98 GOST SLIKAR Affan Rami: Uvodni govor na otvaranju izlobe slika Behaudina Selmanovia na Slovu Gorina  105 Aida Abadi - Hodi: Behaudinove kompozicije zlatnog reza ......................................................... 106 GORINOVI PJESNICI Demaludin Lati: Kako sam dobio nagradu.................................................................................................111 Elvira Isakovi: Ljubavni red vonje Admirala Mahia................................................................................ 113 Almin Kaplan: Nagrada Mak Dizdar.............................................................................................................. 116 Izbor iz poezije Gorinovih pjesnika.............................................................................................................. 117 Sanjin Kodri: Iz orfejskog niza Gorinovih pjesnika (Hajduci stupaju u trajk Mladenka Marijanovia)  134 Izbor iz poezije Mladenka Marijanovia........................................................................................................ 136 SJEANJA Alen Turkovi: Slovo o jednom orkestru........................................................................................................ 141 Admiral Mahi: Pjesnik neoboriv u beskraju................................................................................................ 143

Slovo Gorina, 33, 2011.

RIJEI I SLIKE (LITERALNO STVARALATVO) Ibrahim Kajan: Putovanje u Badanj, u mjesto izgubljenog vremena..................................................... 149 Predrag Matvejevi: Jadran.................................................................................................................... 156 KNJIEVNI KLUB MOSTAR Knjievni klub Mostar 161 Izbor iz poezije (Ivo Krei, Goran Karanovi, Adnan etica, Aida Diho, Elvedin Nezirovi)  162 Elvedin Nezirovi: Oi 169 Semir Behram: Hangar 19  170

Orhan Tikvea

TA JE TO BITNO?
nije doivjelo nikakve promjene u zadnjih 40 godina, ono to nae oi vide, a ono to naa koa uti, druga je stvar. I prije 40 godina isti ovakav raspored zvijezda je bio na njemu, sunce i mjesec svojim putanjama se kreu, skoro da sve je isto skoro mi ispod smo drugi, ali, da li smo drugaiji? Od 1971. do 2011, sve godinu po godinu odravamo, izuzev onih nasilno i neprirodno otrgnutih, manifestaciju Slovo Gorina, i prooe ljeta, istog raspona, od kada Mehmedalija Mak Dizdar, na, va, njihov, svoj, ovjek - pjesnik; pjesnik ovjek, ne hodi ovom suhom mirisnom, bolnom voljenom, tvrdom inspirativnom zemljom hercegovakom, bosanskom, balkanskom, evropskom, ali i svjetskom, ovom takom u svijetu koja jeste mala, ali ne i nebitna. U ovo nae vrijem obljetnice su postale vrlo pomodne i svakodnevne, smjenjuju se kao mijene mjeseca na nebu. Ovu, tekuu godinu, evo ve sada vidim, moemo pamtiti, pa tako i obiljeavati, raznim povodima; linim: enidbom/udajom, roenjem djeteta, unuka, smru i sl.; opom: zemljotresom, revolucijama, suom, prvenstvom, deset godina od ovoga, ili onoga i sl. Mi hoemo da obiljeimo ovogodinju Manifestaciju, dajui joj poseban znaaj, i 40 godina od kada nije sa nama njen idejni tvorac Mehmedalija Mak Dizdar. Pokuat emo pokazati njen znaaj i znaaj knjievne nagrade Mak Dizdar, nabrajat e se imena onih koji su proli kroz Manifestaciju, a koji su imena, nabrajat e se dobitnici knjievne nagrade, isto tako. Neko moe rei i ovo i ono, pa ta ako je prola ta plejada, ta lijepo im u Stocu bilo, pa ta ako je neko od dobitnika knjievne nagrade na taj nain uao u svijet knjievnosti i tu poeo neto da znai, ta, mora neko od tolike mase. Al sve je to nebitno! Zato? Kako se mi nekoga sjeamo? Je l tako to imamo njegovu sliku na zidu da je tako i sada bi bili u jednoj dravi, ili se okupimo na jedno mjesto, ponapijamo i ne znamo za sebe, postavljanjem na Slovo Gorina, 33, 2011. plavetno nebo koje nas prekriva, G ledam koje, barem sa naeg ljudskog stanovita, svako mogue mjesto plakate, panoe, parole itd. Ako tako i radimo, definitivno, to nije to! Oca ili majke najbolje emo se sjeati, i uhvatiti sebe u tom ternutku neizrecive ljepote i smiraja, kad neto radimo to su nam govorili, ili to su oni radili. Puta kojim proemo sjeamo se onda kad se njime vraamo. Moda se roenja sjetimo kad budemo umirali?! Kad malo bolje progledamo, sagledamo svijet koji iz dana u dan postaje sve vei, u jednom smislu, a manji u drugom, kad na daljinskom upravljau prelistamo sve mogue ponuene tv kanale, kad nas naljuti mobilni telefon, jer nema mree, kad stalno urimo da stignemo to stii ne moemo, kad mislimo da vrijeme prolazi, a ne da stoji i svjedoi nau prolaznost, vidjet emo da sve se kree, ali ne bez reda, da sve radi i slui nekoj svrsi, cilju, da nijedan pokret nije uzalud baena strijela, da svako djelo iza sebe krije jo neto. ta je to neto, koji je to pokreta? ta mi radimo, ustvari? Nikakve maske ne mogu prikriti nae raspoloenje prema onome to radimo, jer, to to radimo objelodanit e se po tom raspoloenju. Ako i sada odravamo Manifetaciju koja se raala poetkom 70-tih, znajmo da je to dovoljan znak da ima dovoljno sjeanja i na idjene tvorce, pokretae i sve one koji su svojim djelovanjem potpomagali, a jasno je da svakome pripada nagrada za ono to uradi. Odrati kontinuitet, u bilo emu, nije lahko, biti dosljedan, biti spreman i preuzeti izazove vremena, biti ovjek svjestan da prolazi u vremenu o kojem malo zna, da njegovo danas jeste njegovo sutra. Voku koju danas sadimo, berem u nekom drugom danas, u nekom drugom obliku, u nekom drugom, ali beremo. Proi e i ova Manifestacija, i ko zna koliko jo, koliko e generacija proi kroz nju; oni koji zasadie steke irom nae zemlje, da li su mislili na nas, mi, ponekad, mislimo na njih, a, ponajvie dok gledamo plavetno nebo u vedroj noi okovano zvijezdama, ukrasima dostojnim, i kad prepoznamo, u takvom prizoru, sebe, malehna beskrajno sa rukom otvorenom i pogledom skamenjenim od straha za sutra koje nee doi. 5

Slovo Gorina

Da se svake godine posadilo po jedno stablo, danas bi to bio drvored, drvored u kojem svako stablo uva susjedno, uva ga od vjetra, i od zla pogleda. Ljepota njegova bi nadmaila ljepotu pojedinanih stabala, a vijek bi se produio nemjerljivo, suho stablo bi zamjenili novim, i, drvored bi nastavljao da ivi i ivi do svog suenog kraja.

Nebo je opet isto, i zvijezde i mjesec, broj i stanje, mi drugi jesmo, drugaiji, i da i ne nebitno, stabala je sve vie i vie, drvoredi, kao ile kucavice, pletu vez po zemlji, ukraavaju nemar ljudski, ine nam ivot ljepim, a zrak istijim, zato, hvala im, u ime oiju, u ime plua, u ime srca i pjesnik koji ne bi imali kuda etati da ih nije.

Slovo Gorina, 33, 2011.

SLOVO O SLOVU

Mehmed Dizdar

MAK U MOM SJEANJU

edamdesetih, pa i malo ranije, Mak je u S Stocu bio veoma esto, na dan ili dva, ali nekad po dva, tri puta sedmino. Nikad ranije nije tako esto dolazio. Neto ga vuklo estoko. Mislio sam da je to zbog kue to je elio sagraditi pored Bregave, pa mu zapinjalo s papirima u opini, ali sam promijenio miljenje poslije jednog jutarnjeg razgovora uz kafu. Nije on puno priao, ali tog jutra jest. Otprilike je to ilo ovako: Onaj tvoj drug, ator, profesor, pametan mladi. I vrijedan, ini se. Jest. Dobar je. Sino sam s njim dugo priao. Ti si bio sa djevojkom. I krto se, jedva vidljivo osmijehnu. Mora malo, amida, rekoh aretski. Neka, neka, treba i to. Samo ja neto mislim, a sa atorom sam o tom govorio, trebalo bi ovaj Stolac pokazati svijetu. Ima ta. Svata imamo. Malo je takvih gradova u svijetu, zna li ti to? Znam, ade, ali ne mislim o tom. E, pa poni. I ti i ator, i Fahrudin Rizvanbegovi, i sa njim sam razgovarao, i Boo Mustapi, dobar je i ono ovjek, i Nemanja Pecelj i svi politiari. Natjerajmo ih. A nee biti teko, mladi su i pametni. Naroito Nemanja, a on je najvaniji. Partija. Zapalio mi se ade pomislih, jer govori glasnije nego obino, skoro u zanosu. Treba organizovati manifestaciju. Haj zvaemo je nekako... Eto, Orfejevi dani na primjer. Pa e to biti veeri, ili dani, kako hoe, poezije, pa muzika, pa slikari, pa drama... svi sadraji. Neka to traje tri dana, ili pet ili mjesec. Imate ljude, a nai emo i pare. Ima ih ovdje. Koliko vidim, a ovi politiari se hvale da privreda stoji dobro, ima para i ovdje. Ja u vam dovesti svakog pisca u Jugoslaviji, ne znam samo mogu li Krleu. I slikare u, ne sve, ali one najbolje hou. I neke muziare. Ukljuiu i svoje prijatelje, i oni e pomoi. Treba samo jednom organizovati dobro, a onda se sve otvara... Zastao je da srkne gutljaj kafe i pripali novu cigaretu, ona mu dogorjela u pepeljari, zaboravio na nju. Gledam ga netremice i utim. Nikada nije

tako temperamentno i glasno govorio. Pogotovo ne toliko dugo u jednom komadu. I jo nastavi: Bolan, vi Stoani, mi Stoani, ne znamo koliko je ovo lijep i vrijedan grad. Moda ja malo bolje vidim od vas. Vi ste tu stalno, navikli se na ovu ljepotu, pa vam je sve to obino. Prohodajte malo po ovim drugim mjestima. To su kasabe, kasabetine, i nemaju nita ili, bolje da kaem, Stolac ima neusporedivo vie vrednota i kulturnih, i historijskih, i prirodnih od bilo kod drugog grada. Sve civilizacije su ostavile u njemu iza sebe znaajan trag. Jest da se dosta toga i unitilo, ali ostalo je mnogo... Opet zastade da gucne kafu, a ja naslobodno, stid me pomalo to utim kao kakav bleak: Ovi partizani... Nisu samo partizani. I Austrija je, mada je dosta i donijela, eto, na primjer, probila cestu posred Nekropole i unitila treinu steaka, a partizani od njih prave ivinjake. Ali ostalo je mnogo. Opet se uspametovah: Stari grad, Radimlja, Hamam, Daorson.., ne

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

pade mi na um vie, a Mak se osmjehnu, pa me dopuni: Daorson kao Mikena, pa ostaci rimskog carstva, pa steci, pa turski period... Kad bi se malo proakalo, siguran sam da ovdje ima jo starijih spomenika. Hajde da sad Austriju preskoimo, nije mnogo vana. I onaj socrealistiki kip u ariji... Najvanije je, Meha, to je sve to veoma lijepo, u lijepom ambijentu i vrlo pristupano. Jest, stvarno, iskreno se sloih, a on nastavi: Pogledaj samo kakav je ono ambijent na upriji. Damija, ne moe ljepa, preko puta Hamam sa kupolama, minijaturan, ali udesno lijep, a povie damije Inat uprija. Tamo na onoj strani ona lijepa aria kua, pa jo mnogo starih bosanskih kua. A tee Bregava, pa bistra, pa ubori. Ili ona damija Podgradska. I ona kraj rijeke i kraj mosta, dva krasna mostia i cijeli onaj kompleks kua. Ovdje je nekad bio lijepi Han. Pogledaj malo bolje i vidjet e malu podgradsku ariju. Tu je i Turkovia oak. Slikari se satrae da ga naslikuju. Kompletna arija. Baka ona gore, prava velika arija, sa Sultan Selimovom damijom, bi li ono iz 1519. godine? Ne znam. Znam da je stara i glavna, pokazah opet svoje neznanje a on se nasmijei pa nastavi: Tamo su srueni svi oni lijepi efenci, bila mala Baarija, pa nadidali one rune zgradurine, a opet ostalo. Ostao Han, stara tepa, aria kua, a eno ti odmah blizu Behmenluk. Starinske kue, ne moe ih se nagledati. Pa pogledaj malo Adu. iva ljepota i vrijednost, arhitektonska i historijska. Pa pogledaj Begovinu. Ide li kad tamo?1 Idem, slagah. Nisam ba esto ulazio unutra, ali sam prolazio pored pa i ne slagah previe. Kasnije, kad se Fahrudin oenio, iao sam esto i dobro je pregledao i upamtio. Onda zna koja je ono ljepota. Ona starina, pa ono cvijee, procvjetali ipci i ubor vode u erizima to idu preko svake avlije, odmaraju duu. Unutra opet hamamdici, seije, jambeze, pa rezbarije... Je li tako? Jest, rekoh mehaniki. Spomenuh li mlinice? Znao je da nije, pa nastavi prije nego mu odgovorih:
1 Dragi moj amida, da vidi ta su kriari napravili od ove ljepote, ne bi se prestao prevrtati u grobu.

Vidio si kako su lijepe one na Pogleu. A ona Podgradom, to su je, kako ti ree, sruili partizani, bila je iz vremena Herceg Stjepana i bila najljepa i na najljepem mjestu. Jest, ade. Sjeam se ja dobro te mlinice. Kao dijete sam u njenim oknima lovio ugora. Jednom sam i glavu razbio, zaboravio da su okna niska i lupio o strop. Srknu ade opet gutljaj, pripali opet onom to je dogorijevala jo jednu, pogleda me svojim blagim, mudrim oima dugo i ozbiljno. utim i u sjeanju redam slike svega o emu moj zaneseni amida govori, razumijevajui one njegove rijei s poetka: Navikli se na svu tu ljepotu pa je i ne vidimo. Sve to, Meha, treba otkrivati. A nain je, ini mi se, manifestacija. Orfejevi dani. Predstave neka budu vani, na Radimlji, na Starom gradu, na Daorsonu, treba samo malo napraviti puta, u Begovini, u ariji... To su sjajne scene. Ima jo, evo ne mogu sad da se sjetim... Uinilo mi se da vie nee govoriti. Dugo je utio i puio zagledan u staru tvravu iznad Podgrae. utio sam i ja. I da znate, iznenada e opet, nee to biti samo kultura i umjetnost. Iz toga e nestati turizam i jo tota. Kad dovedemo ove domae velike ribe, onda otvaramo dalje. Doveemo i strance. Moramo Stolac pokazati cijelom svijetu. Imamo ta. Samo e trebati puno rada i ljubavi, zna. Duboko udahnu dim jo jedne sarajevske morave, pogleda me duboko u oi kao da odgoneta moju spremnost i zavri: Jo emo o tom razmlisiti pa na posao. Jesi li i ti za? ator i Fahrudin jesu. I Nemanja i Boo su, izgleda, spremni. Razumjeli su. Onda sam i ja, moradoh pristati, a ve mi ao dugih bezbrinih ljeta jer mi odjednom bi jasno da emo nas trojica, Fahro, ator i ja, sav taj posao, a bit e ga veoma mnogo, nositi na svojim leima. Ne bi sueno da budu Orfejevi dani i Mak u njima. Umro je sljedeeg ljeta. Tada mi bi jasno ta ga je onako silno vuklo da u posljednoj godini dolazi u svoj grad toliko esto.

10

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

SLOVO GORINA Bilo je Slovo Gorina i bio je Mak, njegova poezija i duh. Mjesec dana nakon njegove smrti napravili smo Fahrudin Rizvanbegovi, Muhamed ator, Muharem Dizdar i ja na Radimlji recital, njemu, Maku posveen. Emir Buzaljko naslikao ogromni portret pjesnikov sa obavjetenjem o recitalu, stavili pano u centru grada, Dragan Miketi i Gazda Krvavac snimili muziku, nas etvero napravili izbor, uvjebali, pa na Radimlju. Veliki svijet doao. Iznenadili se. Uzela nas trema, dremo dok nije krenulo. Gore svijee, krenu muzika progovori Gorin, nestade treme. Zbori Mak iz zemlje i neba, naim glasovima, mukim, tekim. Publika bez daha, opinjena. Svi osjeamo da je pjesnik tu s nama u Gorinu, Kosari, Modroj rijeci... Najdraa mi je bila estitka doktora Marka Ruia. Ree kako ne zna kad je doivio tako lijepu vee. No, ne bi mi pravo kad ator ree kako su one eirdije zlobno prokomentrisali da je to bila hatma Maku. ivi, dakle i duh Rajka Petrova Noge i njegovih intstruktora sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, koji je nekoliko godina kasnije u jednom nezvaninom i oputenom razgovoru u restoranu na Centrali Hasan Grabanovi, visoki dunosnik u Centralnom Komitetu Saveza Komunista, nazvao etnikim leglom. Odmah krenue inicijative i dogovori oko manifestacije. Nemanja bio glavni. Dobio zeleno svjetlo od Mikulia ili nekog drugog visokog politiara, sto posto. Skupio ljude u Lovac i cijelu no raspravljali o obliku, programu, ciljevima, nazivu manifestacije. Osman Pirija, Alija Isakovi, Demal eli, Ico Muteveli, Neo ipovac, Hasan Eminovi, nekog sam, moda, i preskoio, ali Jana Berana, velikog Makovog prijatelja i jarana, ne smijem nikako. Ico dobio zadatak da napravi dugoroni program, kome e osnova biti sveukupna afirmacija bosanskohercegovakoe kulture, a Janu dugo ekati, veli gvoe se ne kuje dok je vrue, pa prije nego manifestacija dobi ime i prije nego Ico zavri svoj dio posla, napravi strani recital. Kia je te veeri pljutala iz neba i iz zemlje. Sijevaju munje, pucaju gromovi, a grme glasovi Vlade Jokanovia i Steve igona iz snanog ozvu-

enja, grmi muzika Vojina Komadine iz koje i uz koju Gorin, Gruba Kova, Pravednik, Vukas i Vuksan... priaju svoje tuge i gorine, jade i nade. Mladii i djevojke ogrnuti u bijele platove sa bakljama hodaju oko steaka, a nebesa otvorena. Lije. Hiljade ljudi oko nekropole, mokri do koe, ne mrdaju. Svi su jedno uho i jedno oko, do samog kraja. Spektakl. Oduevili se i politiari. U bifeu pored nekropole Jan prima estitke, pije svoj noni napitak, gemit u solidnim koliinama i uti, a na rumenom licu i u plavim oima mu zadovoljstvo. Likuje dobri, mudri umjetnik ija je kamere ovjekovjeila najljepe i najznaajnije predjele Bosne i Hercegovine. Rekao je ono to je htio i sad jedna rije moe biti i pogrena. Ne govori ni hvala, samo klima glavom pristojno, ponekad rukom obrie elavo tjeme i tue gemit. Banket u starom hotelu, jo nije bilo novog, bilo je otvoreno samo za zvanice, trajao je do duboko u no. Za Slovo Gorina bilo je otvoreno. Nemanja opet sazva sastanak, dooe politiari iz vrha, podra edo Kisi i Miodrag Bogievi, ne bi da nije i Pozderac i Mikuli, podrava tampa, usvoji se konepcija, Jan dade ime, Alija podra kako Slovo Gorina ima najvie smisla, jer slovo je rije, poruka, iskazivanje, a Gorin je simbol naeg bosanskog ovjeka, u svemu je veza s Makom, a politiki nije obojeno i nema opasnosti da se ugrozi makar se politika i promijenila. Sljedee godine bi opet Radimlja. Hodoae. Dolaze ljudi iz Mostara, apljine, Sarajeva, dolaze Stoani i njihovi prijatelji iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Dolaze na vatromet stiha, na muzike, dramske, likovne, baletske ugoaje, na vienje s prijateljima, na uivanje u veernjim sjedeljkima i razgovorima. Stolac je ta tri dana, dok je trajala manifestacija, intenzivno ivio danju i nou. Bio metropola kulture. ivlji i ljepi je bio i nekoliko dana pred samu manifestaciju, jer bi tu ve bio Jan, pa Zdravko Mari sa svojim ekipama to istrauju Daorson, pa reiseri ije predstave e se igrati, da vide scenu i izvre pripreme, a glumci da uhodaju pokrete i ostalo to spada u njihov dio posla, slikari, muziari, novinari, razni avanturisti to trae bilo kakav neobian dogaaj, djevojke to ive s iluzijom da e im Adem ejvan ili neki drugi velikan scene pomoi da naprave glumaku karije11

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

ru... Vrvi grad gostima, vrvi i domaim. I svi, osim onih koji e uestvovati pa ih dri trema i strah, i onaj stvaralaki, normalan i onaj od otvorene scene (kako e to ispasti?) takoe normalan, bili su oputeni i radosni. A sve je ispadalo sjajno. Napravili smo i publikaciju. ator. On je vazda volio i asopise, a i znao oko toga raditi. Najprije smo htjeli da to bude bilten Slova, ali ve je prvi broj bio pravi, ozbiljni asopis, koji je iz broja u broj bivao sve bolji i ozbiljniji sa saradnicima visokog ranga, nekim i svjetskog glasa. A ni Basler ni Benac, ni eli, ni Mari... ni politiari kao Mikuli (morali smo platiti politiki danak i skoro u svakom broju pustiti i neki politiki tekst da ne bi idejno zastranili) nisu traili naknadu. Daba pisali, kao to smo i mi daba radili, od lijepljenja plakata i noenja rekvizita do reiranja, izvoenja predstava i pripremanja i tampanja publikacije. Nagrada nam je bila zadovoljstvo to promiemo nau kulturu, historiju, batinu, tradiciju i to sjedimo s umjetnicima i javnim linostima visokog ranga i velike pameti, pa od njih puno uimo. Ponekad se i zabavljamo.

Jan nam je bio najblii, pa i najdrai. Bio je s nama na svakoj manifestaciji i kad nije imao obaveza, ali je vrlo esto dolazio i boravio mimo Slova. Uio nas je kako emo izbjei razne politike zamke, kojih e sigurno biti: Vi ste mladi, govorio je, a govorio je tiho Slovo je, koliko god mi to neto eskivirali, ipak vezano za Maka, a Maka mnogi, pa i moni oveni koji ne vole Bosnu, ele satrati, da ga nema. Ne znaju budale da se to vie ne moe, pa pazite dobro ta radite i ta odluujete. Neka vam zajednitvo vazda bude deviza. Jeste li primjetili agente DB-a? Nismo obraali panju na tu eventualnost, barem ja nisam. Mislio sam da Fahrudinov roak, ikan iz Mostara dolazi, eto da vidi manifestaciju. ta oni trae?, pitam. Trae ono to ne valja. Zato nemojte raditi ono to ne valja. A Jan je, barem prema Nemanjinom miljenju, radio neto to ne valja. Pria nam jedne veeri, mutan je i neraspoloen, ak ga i Bimbo nervira, to sad pee evape, a sino mu popio podosta gemita:

Slovo Gorina, 1972 - Fadila Arnautovi-Ali (za mikrofonom), Diana Burazer, Meho Barakovi, Velimir Miloevi

12

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Zamislite vi, molim vas, on je Hasanu, mom kumu.., Hasan ga je pitao, ta ja radim u Stocu, a on, Nemanja, rekao da nita ne radim nego pijem. Zamislite, on, jedan efemerni politiar da Hasanu Grapanoviu to kae za mene. Kako zna, Jan, da je Nemanja?, pita ga neko od nas. Hasan mi rekao. I pitao me, je li istina. uj, je li istina. Jest istina da pijem. Ali jesam li ta pjano uradio ili rekao, pitam ja Hasana. Evo, pitam i vas. Jesam li ta loe uradio? Nisi, Jane, sve si dobro radio, rekosmo skoro uglas i ini mi se, bi Janu lake. Zovnu konobara i ree: Hajde, donesi onom benevreku litar vina i litar kisele, i pokaza glavom prema Bimbi. Mada nam je davao svaku podrku Nemanja je kod Jana izgubio i karte i makove. Nije ga mrzio, Jan to osjeanje, ini mi se, nije imao, ali sam primjetio da uiva kad je Nemanja ljut. A jednom se dobro nasekirao i umalo ne izbi skandal: Doe tako Fahro, bio je predsjednik Slova u Lovac. ator i ja sjedimo na bai i ekamo Jana da jo jednom razgovaramo i eventualno jo popravimo u recitalu koji ide za koji sahatak, a Fahrudin uznemiren. Veli: Problemi. Moda recitala nee biti. Zaudismo se i samo gledamo jedan drugog, a Fahrudin nastavlja: Nemanja traio scenario da vidi koje e pjesme biti. Dali mu, on pregledao i rekao: Ne moe ovo. Pitamo, to ne moe, a on, zamislite, kae: Skoro sva su imena u pjesmama muslimanska. Da kakva e biti u sevdalinkama?, ree ator i stade grickati nokte. To bi radio kad je bio zamiljen ili zabrinut. Evo sad e doi Nemanja, Jan i Alija da to razjasne, ree Fahro neto mirnije. I dooe. Najprije Nemanja, ozbiljan, inilo nam se ljut i proe u salu klimnuvi nam samo glavom, a malo zatim Alija Isakovi koji je i napravio izbor i Jan. Ue s njima i Fahrudin. Nas dvojica naperili ui, ali ne ujemo dobro. uli smo samo Jana kako glasnije nego to inae govori, vjerovatno je ljut, ree: Dobro Nemanja, zna li ti ta je sevdalinka?!, pa odna opet:

Sevdalinka je lirska pjesma bosanskih muslimana. Tipina. Kad su zavrili, opet Nemanja ode sam, Fahrudin nam dade znak da je u redu, a Jan nam se pridruio i gladei plavu bradu i zadovoljno kao za sebe ree: ta zna efemerni politiar o sevdalinci ?! Iznenadilo nas je Nemanjina nepromiljenost, ili moda, pogrena promiljenost, jer u to vrijeme Partija se bojala buenja nacionalizma i insistirala na ravnomjernoj zastupljenosti u svemu i svaemu. Ako nije mogao biti u neemu paritet, valjalo ga je nagurati. Uskoro je Nemanja odletio. Moda neko i zna zbog ega i je li to ba za letenje, ali ja nikad nisam odgonetnuo, mada su mi neki vani komunisti priali o tom, ali sve neto okruglo pa na oe. Politiki. Vjerovatno je Nemanja znao je li neto skrivio i je li zasluio da odleti, a nama je bilo veoma ao. Znali smo da ne moe doi bolji za nae Slovo Gorina, a i za Stolac. Za njegovog mandata, grad je napredovao vie nego za cijelo vrijeme od 1945. Ali, ono neto mu se nije moglo oprostiti. Volio ene, volio se i razveseliti, a ne vjerujem da je zbog toga otpisan. Ne vjerujem ni da je zbog sevdalinke. *** Zuko Dumhur je bio est gost Slova. Bivao je u Stocu i ranije, volio je doi. Jednom je doveo Ivu Andria, mislim 1970. Zapravo i njega i Andria doveli Ico Muteveli i Ljubo Jandri. Bio sam, kao mlad profesor, poetnik u delegaciji koja ih je doekala na Radimlji. Konvencionalan razgovor s poetka pree nekako na historiju, na turski period. Andri pria neke detalje, turski zulum uglavnom i Turke naziva Agarjanima. Bez izuzetka, bez lapsusa, a mirno, staloeno, kako samo on zna priati. Bilo je u njegovoj prii neeg to mi nije lealo, neki ton, neki poseban Andriev izraz lica, ledena mirnoa u rijeima. Moda je i moja presuda uinila da pomislim kako nobelovac mrzi Turke. Ne bih imao nita protiv da on Turcima ne naziva nae, domae, domicilne ljude, muslimane. U Begovini, pak, Ivo vedriji. Hvali i arhitekturu, i erize, to u svakoj avliji prolaze i kroz zahod, i avlije to blistaju istoom i urednou, i 13

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

hamamdike u kojima su se Turci redovno kupali, a Zuko jedva doeka: Agarjani Andri kao da nije primijetio podvalu, ne reaguje, ali kad Zuko ponovi dva, tri puta, Andri se osmjehnu neobino iroko i neprimijetno klimnu glavom. Zuko nam se okrenu, namignu nam i apnu: Shvatio je. Na Slovo Gorina bio je uglavnom sa suprugom Vezirom, njegovom dobrom vilom koja ga je pazila i njegovala, jer je ve pomalo poboljevao, a volio je navee s Janom i ostalim jaranima podijeliti veselje uz aicu. Vezira je vodila rauna da ne bude previe, a mala Maa, njihova unuka, bila je doker koji je vazda palio. Prema njoj je Zuko bio nevjerovatno njean. Topio se od sree kad bi je drao u krilu ili vodio u etnju pored Bregave. Bolest je prikrivao. Na otvaranju jedne izlobe, ne znam bijae li to Safet Zec ili Ibrahim Ljubovi, jedva je stajao, ali dosjetkom prikri svoje stanje. Veli da sva otvaranja treba da traju onoliko koliko ovjek moe stajati na jednoj nozi. Njegovo je taman toliko i trajalo. Kad je bio raspoloen, a po pravilu bi to bilo poslije tree ili etvrte, pravio je sjajne dosjetke i priao anegdote za koje smo mi mislili da se javno ne smiju priati. Sjedi jedne veeri ulema Stoca, efemerni politiari, ali i Todo Kurtovi, visoki savezni funkcioner i pria se o religiji i Partiji, o odnosu prema vjernicima i sveenicima, a Zuko veli Todi: Sad u ja tebi, Todo, ispriati neto interesantno. Svi uutjee, a Zuko poe: U jednom gradu u Bosni, nije bitno koji je grad, oslobodilo se. eteres je peta. Treba poeti kola, a nema uitelja. Neko se sjeti hode to je bio u partizanima i odluie da njega angauju. Rekli su mu da je to vaan zadatak, da treba uiti djecu, ali Boga nema. Nema ni Pejgambera. I hoda pristao. Morao ovjek pristati. Kad je kola poela, hoda uao u uionicu, gleda u djecu, djeca mjere njega. Onda e hoda: E, djeco, neka znate od sada vie nema Boga... Nema ni Pejgambera... Tobe jarabi, pa malo stade, misli i premilja te doda: A ako bidne, najebali smo i ja i vi. Efemerni se zgleda-

vaju, ta to Zuko baljezga, a Todo prasnu u smijeh. Onda i oni. Lahnu im. Jednom opet, bi veoma vru dan, podne, Zuko sa Maom dolazi u hotel sa jutarnje etnje. U hotelu na bai nekoliko drugarica, meu njima Todina supruga. Sunce im pripeklo, a njima neto lijeno promijeniti mjesto. Kako su moje lijepe dame?, pita ih pristojno i veselo. Ama vrue, brate Zuko, ta je ovo?, odgovara jedna od njih. Ne sekiraj se. Nije ovo nita kako e vam biti u dehenemu, eretski e dobri hodoljub, a one ne znaju ali li se ili je zloban. Ne znam ni ja, a pukao bih od smijeha, samo se bojim da ne ispadnem nepristojan. Pita ga jedanom Jan, uz kafu, jutro je i razgovor i nije ba tean i lahak. Nekakvi neraspoloeni oba: Zuko, Boga ti, gdje je tvoje stanite? Nema, Jane. Mijenjam, oporo odgovara. Jan klimnu glavom kao da razumije, a Zuko otpi malo kafe pa nastavi: Ja sam, moj Jane, musliman. Bosanski. Kao da tek tada Janu bi jasno da mu nije jasno. Ne pita nita, oekuje dalje objanjenje. Zuko uti, pije kafu, Jan ga prodorno i zaueno gleda. Moj lijepi Jane, nastavi, ipak, bosanski muslimani ne treba da imaju stanite. Trebaju im dva kofera i auto. A ja imam dva kofera i spaeka. Bio je uasno ozbiljan kad je ovo govorio, a ja mislio da se ali. Jan je shvatio. Samo je rekao: Ja! Sjetio sam se tog razgovora 1992. Negdje pred rat, poslije zadnje ili predzadnje manifestacije, ve je cijela zemlja na putu u haos, ispratismo Zulfikara. Vozie ga voza Graevinskog preduea u apljinu na voz. I Hamica Brki e s njim. Zuko mi nekako tuan. Odoe. Pokasno se Hamica pojavio u Lovcu. Smjesti se i, ini mi se, jedva eka da nam neto kae. Prije nego sjede poe: Svratili mi u oferov vinograd da uzmemo gajbu groa. Berba. Svratio i Zuko. U oi, u hladu pod krukom sjedi dedo. Ima mu dobro preko osamdeset, a Zuko pravo njemu: Merhaba, dedo! Merhaba! Kako si, kako zdravlje? Dobro fala Bogu, samo nita ne vidim, dedo e sjetno. Slovo Gorina, 33, 2011.

14

Slovo Gorina

Ne ali, dedo, Boga mi nema ta vidjeti, utjei ga Zuko, a dedo se nadu smijati. Smijemo se i nas dvojica, a Zuko mrtav hladan. *** Bila je vee poezije Oskara Davia. ator ga doekao u Dubrovniku i doveo u Stolac. S njim bila i supruga, mlada, lijepa i zbabna. Trbuh do zuba, a njemu preko osedamdeset. Neodoljivo me podsjeti na Vekovia iz Pesme. Jest, veli ator, pravi Vekovi. Da vidi kako gleda konobaricu, Albinu. I kae da su pred tom enom mukarci padali na koljena. ta ste priali usput?, zanima me je li moj drug prokuio njegov karakter, je li tabijasus, hoe li se naljutiti ako ne bude zadovoljan recitalom koji sam ja pravio... Brine ga nacionalizam. On misli da se budi ta poast. I veli da, kad ga pitaju odakle je, on odgovori a je iz Srbatske ili Hrbije. Ta jedna je zemlja, majku mu... Poslije recitala, bio sam vrlo zadovoljan kako su to izvele moje uenice, Dinka, Mirsada, Spomenka, Nadica.., trai me ator: Zove te Davio. Eno ga u Lovcu. Ja u Lovac, on sa enom, s njim Mile Palameta, predsjednik Optine i jo nekoliko ljudi. Ti si pravio ovaj recital?, pita otro, a ja osjetih da neto nee biti kako valja. Skrueno rekoh da jesam, a on jo stroije: A gdje je Srbija? Znao sam i bojao se da me ba to ne upita. Rekoh kako ja znam da je to njegova najbolja pjesma, ali u ovoj sredini ne bi ba ila, u njoj se puno uzvikuje Srbiji, a Muslimanima i Hrvatima to ne bi bilo ugodno, kao to ne bi ni onim drugim da je obrnuto... Izbjegavamo nacionalnu patetiku, rekoh na kraju i pogrijeih. Jo vie se naljuti. Ree kako to nije patetika, kako je Srbija njegova domovina kao to je Bosna Makova, kojoj on klie i kako sam morao da je uvrstim. Ali, drue Davio, drugo je Mak i Bosna. U Bosni se moe klicati Bosni. U Srbiji Srbiji. Umetnost nema granica, drue profesore, odgovori pjesnik. Oprostite, drue Davio, pogrijeio sam, rekoh da prekinem neugodnu situaciju. Ukljuie se i ostali, Mile pokuava da me brani, ali daba. Gori Davio. Ja se preznojavam. Doe i Midhat Slovo Gorina, 33, 2011.

Begi, moj dragi profesor i ree da je recital bio sjajan. Spasi me. Raskravi se i Davio. Spade mu onaj strogi izraz sa lica, nestade srdbe, a navue se i malo osmijeha: Profesore, sedi ovdje kod mene! ree prilino blago. Miljah da govori Begiu, ali on gleda u me i rukom mi daje znak da priem. Namjeta mi i stolicu. Selamet. Dugo se prialo, pomalo i pilo, a Davio bio vrlo raspoloen. Konobaricu, Albinu bi, kad god je dolazila do naih stolova da nas poslui, premjerio od glave do pete. *** (...)Gustav Krklec je bio najlaki i najveseliji gost. Mali gospodski stari je bio vazda raspoloen i spreman da ispria poneku anegdotu. Bilo mu je vano samo da ima gemit i nita vie. Stalno je aa bila preda njim, a nikad nije bio pijan. Znao je odravati stanje kad vino dri ovjeka na onoj arobnoj granici, pa mu sve lijepo i on zadovoljan i raspoloen, a pamet potpuno trijezna. Pije li ti, Gustave, ikad vodu? pita ga Jan, a namigiva nam. Kad mi je bilo dvadeset godina, napio sam se vode i dobio upalu plua. Otad nikad, odgovara eretski i primie au s gemitom. Ispriao nam je i dogaaj iz mladosti, kad je kralj Aleksandar ukinuo Ustav. On je bio mlad pjesnik, tek poinjao, a boem. Zapio ja s drutvom, pria stari, pa se drutvo razilo, a ja nemam gdje prespavati. Odem u park. Slatko sam spavao na klupi kad me neija ruka kucnu po ramenu. Probudih se, vidim policijac. Gospodine, osobnu, trai strogo, a ja nemam. Kako se zovete, molim? G, kaem, a on se udi, misli provociram ga. Kako?, zaueno pita. Gospodine, ja se sada zovem G. Vi se sa mnom sprdate, ljuti se policajac, a hvata se za pendrek. Prepao sam se i pourio objasniti: Gospodine, ja sam do juer bio Gustav, a poto je kralj juer ukinuo Ustav, ja sam sada samo G. Prriu o Andriu i Krlei vjeto je izbjegavao, pa nam je Jan objasnio da Andria ne voli i 15

Slovo Gorina

osobnih razloga, nekakva ljubav, ta li, a Krlea je previe gospodin. Ali je zato rado priao o Mustafi Golubiu. Opasan je svat bio va Mujka, govori Krklec, a vrti glavom. Sjedio sam esto s njim po raznim bircuzima i eminentnim evropskim rastoranima. Uvijek je traio mjesto u kutu, da ima pregled. Je li se neeg bojao ili je bio samo oprezan, ne znam ni danas, a imao je razloga za oboje. Mnoge je neposlune u crno zavio, da vam ne priam. Ako vam kaem da ga se Tito plaio, neete mi vjerovati. Zgledasmo se u udu. Je li mogue da je bio tolika zvjerka? Krklec vidi da se udimo, pa objanjava: Bo je staljinov ovjek. Sposoban i odan. Desna ruka. Izvravao najtee, ak i prljave zadatke. Bio nekolikok dana u Americi, pa za revoluciju: Danas je u Kini, za nekoliko dana u Americi, pa u Parizu, Berlinu. Londonu... A u svakom rukavu mu po jedan pitolj. Pokazivao mi je, kad je jednom bio dobro raspoloen i kako njima barata. Samo trzne rukama i munjevito mu se u akama nau dva pitolja spremna za pucanje. Kauboj. Mi sluaoci, zinuli od uda, ne progovaramo, a i starac uiva u naem uenju. Jo e vas neto iznenaditi o Mujki, veli Gustav, a smjeka se. Bio je maher i za ene. Ja znam da je imao vezu, mislim da je bila njena, sa gretom Garbo. I sa jo nekim evropskim divama iz onog vremena. Sa Gretom sam ga osobno viao. Smjeka se Gustav, pijucka svoj gemit: Tako vam je to sa Mujkom. Opasni ste svati, vi Stoani, ree na kraju. Ne htjede vie o Mujki. Ima, veli, stvari koje se ne priaju. *** Ide Slovo svake jeseni i cijele godine, jer valja pripremiti i osigurati kvalitetne predstave i goste i

obezbijediti za publikaciju priloge eminetnih naunika i umjetnika. Ljetom, pica posla. Zavrne pripreme; trka oko publikacije, probe, tehnike pripreme... atoru, Fahrudinu i meni ode pola ljetnog zadovoljstva i odmora. Znao sam. Tek kad su se ukljuili Emir Buzaljko, Selam Jaganjac, Alija Piri, Miro Palameta, moj brat, Muho.., ator i ja smo mogli povremeno njegovati nau bolest koja se zove remi i sa Gagom, Tasketom, ponekad i Pupom, ija nas je nervoza zabavljala jer je mnogo puta, kad ga ne ide, bacio karte u bazen i odmah odletio ili poslao nekog da kupi nove koje mu nee, valjda, biti baksuzne, pored malog bazena pucati do moga randesa ili atorove obaveze da pogleda dnevnik ili da mu se veera ne ohladi. Poslije osamdesetih, nije vie u Stocu bio ni Izet, ni Nemanja, ni Mile, Slovo ipak ostade. Ide dalje. Bi i nekih prigovora, kuloarskih dodue, kako je previe muslimanskog u njemu. Ne sekirajte se!, ree nam Jan Beran kad smo mu to rekli. Najvie je te batine. Evo, prezentiramo i sve drugo to imamo. Nita nije ostalo. Osim toga, ko moe rei da su recitali muslimanski, da su izlobe muslimanske, da je, u vraga, balet muslimanski. To mogu priati samo budale ili teki ovinisti, a i oni su budale. U publikaciji i dalje tekstovi vrhunskih ljudi, ali ponekad i padnemo. Pojavi se poneki tekst iz historije, pa naknadno vidimo da je plagijat, ali Basler, Benac, eli, Mari, pa prilozi eminentnih knjievnika ipak dre visok nivo. Smetaju pomalo i politiki prilozi, makar bili i Mikulievi ili Todini, ali mora platiti danak politici koja te podrava, pa poneto i diktira. Iz knjige: Mehmed Dizdar: Stolac, virtualni zaviaj, Mostar, 2006.

16

Slovo Gorina, 33, 2011.

edo Kisi

ZOV MODRE RIJEKE

su godine, i one ispunjene radoP roticale snim oekivanjima, i one neveselije, tunije i stravinije u minuloj deceniji, nemalo davnih dogaaja i susreta pokrio je zaborav, ali neka sjeanja ostaju da ive u nama dok i mi ivimo. Kada god je rije o Slovu Gorina, o Modroj rijeci ili o nekoj drugoj Makovoj pjesmi, uvijek se sjetim jednog putovanja u Sloveniju, poetkom ezdesetih godina, zajedno s Makom, Meom Selimoviem i Miodragom alicom. Vidim i ujem Maka dok govori ljubljanskim piscima kako se pripremao za svoje uveno djelo, koje e ga proslaviti, kako se raao Kameni spava. Pominjao je tada Mak davno opustoena i jo neistraena podruja pisane rijei, kroz koja je valjalo kriti put do Zlatnog slova, stranstvovati po tamnim stoljeima, da bi se, kako ree, uspostavio kontakt s ljudima drevnog vremena, govorio o fragmentima pergamentskih svitaka, listovima unitenih knjiga i jedva vidljivim slovima na nadgrobnim spomenicima. Ozarana lica on e rei: I udo se dogodilo. Ustali su i progovorili nai davni preci. Iz dubina stoljea sinule su njihove rijei, mudre i bolne... Potrajala je Makova pria o milenijskoj prolosti Bosne, o stecima, o zaviajnim uspomenama, koja je s panjom i divljenjem sluana kao bajka o nepoznatom svijetu... Mnogo sam lijepih trenutaka doivio na Slovu Gorina u Stocu. Koliko nezaboravnih susreta na Radimlji, u hotelu Bregava, pored rijeke, u rajskoj Begovini, u stolakim vinogradima. Duge etnje uz Bregavu i prema Radimlji s prof. Begiem, Katelanom, Daviom, Koneskim, Stojiem... Ugodni razgovori, esto do ranih jutarnjih sati, s pjesnicima i naim domainima. Mogla bi se pripremati i objaviti veoma zanimljiva knjiga sabranih uspomena onih koji su sudjelovali na toj znaajnoj knjievno-kulturnoj manifestaciji. Dosta svjedoanstava o njoj moe se, svakako, nai u nekadanjim biltenima Slova Gorina. Sauvao sam notes u kome su zapisane rijei Makovog bliskog prijatelja, knjievnika Draka Reepa, iz njegove besjede na Slovu Gorina 19. septembra 1981: Pred pjesmama Maka Dizdara stajali smo godinama kao pred tek pronaenom, blistavom tapiserijom po kojoj brode ljeljeni, vitorozi se sapliu u trku po umskim prostorima, a rujna lica onih koji nestaju i koji su nesreni ostaju pred nama kao izgnanici, kao brodolomci, kao niiji... Kao pradavne kie, planetarne i pretpotopske, i kao kataklizme kojima esto tako izmie Makov tragini junak, njegov Gorin, njegov putnik, tako se i ta kruta, suluda ogranienja svake vrste nadnose nad vidike ove lirike kao zlehudi oblak, kao smrt, kao nitavilo samo... Radimlja i te kako opominje, ali se bogati brevijar lirike Maka Dizdara iskazuje i kao opomena modernih vremena, za koje prolost nije okamenjena ve data, uslovljena, naslovljena... U ivom mi je sjeanju i petnaesto po redu Slovo Gorina, odrano u drugoj polovini septembra 1985. Bilo je u znaku obiljeavanja 40 godinjice osloboenja zemlje od faizma. Odbor Slovo Gorina pozvao me je da otvorim ovu uglednu pjesniku manifestaciju. Bila je za mene radost i ast odazvati se pozivu organizatora i u Makovu Stocu podsjetiti na imena i djela pisaca koji su obiljeili borbu protiv faizma i dugo minulo knjievno razdoblje. Uz imena autora slavnih poema i proznih svjedoanstava o narodnooslobodilakoj borbi Ivana Gorana Kovaia, Vladimira Nazora, Skendera Kulenovia, Jure Katelana, Branka opia, Oskara Davia, Hasana Kikia, Zije Dizdarevia, Mihaila Lalia, Rodoljuba olakovia, Edvarda Kocbeka, Desanke Maksimovi, podsjetio sam i na djelo pisaca iz znamenite plejade kojoj je pripadao i pjesnik Kamenog spavaa djelo Miroslava Krlee, Ive Andria, Mee Selimovia, Isaka Samokovlije, Midhata Begia, Josipa Vidmara, Blae Koneskog, Tina Ujevia, Branka Miljkovia, Vesne Parun, Vaska Pope, Hamze Hume, Dobrie Cesaria, Veljka Petrovia, Mateja Bora, Nikole opa, Marka Ristia, Gustava Krkleca, Izeta Sarajlia, Mirka Boia, Cirila Kosmaa, Dervia Suia, Aleksandra Time, amila Sijaria, Envera erekua, Danila Kia, Ranka Marinkovia, Vesne Krmpoti, Esada Mekulija, Ervina inka i drugih. Njihova djela nisu prestala govoriti da zajedno ivimo i dijelimo nepreglednu gamu ivotnih 17

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

manifestacija od roenja do umiranja, te da se moramo s najveom ljudskom panjom odnositi jedni prema drugima, kao prema samima sebi. Zajedno sa Begiem i Katelanom matali smo o pjesnikoj magistrali koja e od imievih Drinovaca, preko antieva i Humina Mostara, Makova Stoca i Duieva Trebinja voditi u Dubrovnik na more, na Mediteran, u svijet. Uskoro e petnaest godina rekoh tada kako nema meu nama Maka Dizdara, ali njegov Kameni spava i Modra rijeka ne prestaju okupljati pjesnike iz svih krajeva, ne pitajui iz kog roda i jezika dolaze, koje su nacionalnosti i vjere i ko su im bili preci. I evo nas sa ovim mislima na Slovu Gorina, pred Makovom Modrom rijekom, novim istinskim remek-djelom nae moderne poezije. U njenim stihovima sloena je drama svakog od nas. Proitajte Modru rijeku jednom, dvaput, triput, i vi ete esto ponavljati: ima jedna Modra rijeka. Ima jedan zajedniki cilj koji nam valja dostii, idui ka idealu pravde, bratstva, mira. Ali, koliko nam prepreka valja prei! Ova pjesma, uzdignuta do univerzalnog simbola, sama pronalazi put od vae due i vaeg uma i vi ete traiti utjehu na obali Modre rijeke koliko god bilo gloga i drae na vaem putu. Uzalud ee se opirati njenom zovu. Valja nama preko rijeke, kae pjesnik... U oviru Slova Gorina te godine zbilo se nekoliko vanih dogaaja, koji e ostati u lijepom sjeanju. U gradskom parku otkrivena je spomenbista Maku Dizdaru. Bistu je otkrio Makov prijatelj, ugledni makedonski pjesnik Blae Konenski, predsjednik Makedonske akademije nauka i umjetnosti. Toplim rijeima on je govorio o odlikama Makove poezije, naglasivi da je ona toliko srasla s njegovim zaviajnim tlom da se prosto ini da je izrasla iz njega, da je prije prirodna pojava, sestra travi i rastinju po hercegovakom i bosanskom kru, te bi ovjek rekao da je ona dio ovog pejsaa, koji die njome, kao to die mirisom suenog bilja i toplinom kamena, koja polako ili u ljetnje predveerje. Rijetko e se u svjetskoj poeziji nai takva intimna povezanost jedne poezije sa podnebljem, kao to je to sluaj sa pjesmama Maka Dizdara, rekao je Koneski. in otkrivanja biste bio je praen recitalom Makove poezije, koji je priredio prof. Enes Durakovi, u interpretaciji Hasije BoriStoji i Faruka Sofia. 18

Te godine predstavljen je i bogat likovni program Slova Gorina: izloba grafika Safeta Zeca, ulja Branka i Milene otre, izloba Slikarstvo u Stocu krajem XIX i poetkom XX stoljea (djela slikara-amatera Mehmeda aria, Ilije Kurilia, Hamida Dizdara). Hvala A. Behramu i I. Raguu, koji su u svom uzorno napisanom prikazu o manifestaciji Slovo Gorina, objavljenom u Osloboenju (samo je Alija Kebo umio tako lijepo, ivo, iscrpno prikazivati pjesnike manifestacije u Hercegovim) zabiljeili rijei Zuke Dumhura na otvorenju izlobe Safeta Zeca. Zuko je tada rekao da se na slikama Safeta Zeca nagledao arobnog bjelila, rumenila i zelenila, brojao na njegovim platnima uboge i drage kuerke i oronule ardake, zagledao se u prozore koje slikar probija po duvarima i dombama, pendere po odajama na naom prostirkom, naim seijama i kahvenjacima, penderima to vire iz avlije, ulbae i bostanie po kojima cvatu sitni miriljivi katmeri, akamii, zambaci i sevlije.... U sjeanju mi je i nadahnuta rije Ale Poljarevia na izlobi Slikarstvo Stoca na kraju XIX i poetkom XX stoljea, koji je podsjetio na dugu i plodnu tradiciju slikarstva na stolakim prostorima, koja see ak u paleolit, i promocije knjige knjievnika amatera Mirka Mihia, koju je priredio edo Radovi i , posebno, impresivni recital poezije Blae Koneskog meu Makovim kamenim spavaima na Radimlji, koja ne prestaje privlaiti poklonike poezije i umjetnosti steaka. Slovo Gorina, 33, 2011.

Bista Maka Dizdara u Stocu

Slovo Gorina

Stolac, zaviaj Slova Gorina, ove znaajne i nadaleko uvene pjesnike manifestacije, moe se radovati i ponositi to je u njemu ponikla elita vrsnih autora pjesnika, pripovjedaa, dramatiara, romanpisaca, esejista, slikara, arhitekata, historiara umjetnosti, znanstvenika i drugih stvaralaca, koji su dali zapaen i veoma cijenjen doprinos knjievnosti i umjetnosti, kulturi i napretku nae zajednice. Mogla bi se prirediti lijepa izloba knjiga i drugih publikacija Maka i Hamida Dizdara, Alije Isakovia, Nijaza Durakovia, Rusmira Mahmutehajia, Esada imia, aira Filandre, Alije Piria, Dafera Obradovia, Branka otre, Emira Buzaljka, Hajrudina uria, Fahrudina Rizvanbegovia, Milana Bodiroge, Ahmeta Obradovia, Demala elia, Miroslava Palamete, Mirka Mihia i drugih autora iz blie i dalje proosti, kojih e se Stoani sigurno sjetiti i koje nee zaboraviti, cijenei svako vrijedno knjievno i umjetniko svjedoanstvo i nauno djelo. Potujui plemenitu i inspirativnu tradiciju Makova Slova Gorina, uvjeren da e svakom od spomenutih autora biti poklonjena panja na ovoj manifestaciji, kao i drugim stvaraocima iz svih nacionalnih i kulturnih sredina zaslunim za napredak Stoca i Bosne i Hercegovine, slobodan sam kao prijatelj da jedan od prvih simpozija na Slovu Gorina, na povratku u njegov zaviaj poslije traginih zbivanja u minuloj deceniji, bude posveen knjigama Bosna u ogledalu i romanesknoj prozi Borojevii Dafera Obradovia. Mislim da su to izuzetno zanimljiva ostvarenja, koja su istinska novost i osvjeenje u savremenoj bosanskohercegovakoj knjievnosti. Bosna u ogledalu je prava riznica svjeih, modernih, dubokih misli, opservacija i asocijacija o ovjeku, njegovoj dui i enjama, o Bosni i njenoj drami i sudbini (ogledi o zemlji, vodi, ivotu, smrti, majci, kui, dravi, vjeri...). Moemo se u neemu i ne sloiti s autorom, i vidjeti neke relacije drukije, ali emo istinski uivati itajui njegove maestralno napisane stranice. Visokim ocjenama, lijepo i uvjerljivo, okarakterizirali su u svojim recenzijama ovo Obradovievo djelo akademik prof. dr. Muhamed Filipovi, nazvavi ga u biti veoma artikuliranim i sofisticiranim filozofksim tekstom u diskursu moderne proze... dobrom knjigom koja treba to prije da se pojavi u naoj filozofskoj i literarnoj javnosti i Slovo Gorina, 33, 2011.

prof. dr. Alija Piri, koji istie da je to djelo pisca sa posve autentinim iskustvom i da emo u knjizi susresti znalca i umjetnika istovremeno, i jednog i drugog zauenog i zapitanog pred kosmolokim vizijama i univerzalnim pitanjima ovjekova bia. I proza Borojevii snano se doima pripovjedakom invencijom, ivotnou slika i stilskim kvalitetima. Simpozij bi doprinio da se prekine utnja o djelu ovog darovitog pisca i tihog i skromnog ovjeka, od koga moemo oekivati nova znaajna djela. Od Isakovieva Biserja naovamo, stalno se bogatila bonjaka knjievnost novim otkriima i novim djelima i projektima, koji nisu samo doprinost afirmaciji bonjake knjievnosti, nego i prilog zajednitvu i sveukupnom bosanskohercegovakom knjievnom i kulturnom nasljeu. injenica je da je uz djela renomiranih i veoma cijenjenih stvaralaca starije generacije, sve je prisutnije i stvaralatvo mlaih autora. Zadivljujui uspjeh oskarovca Danisa Tanovia sam za sebe veoma mnogo govori svima nama. No, nije teko zapaziti visoke umjetnike vrijednosti, iroki kulturni horizont i kvalitetan doprinos i drugih autora u knjievnosti: Miljenka Jergovia, Aleksandra Hemona, Envera Kazaza, Mile Stojia, Hadema Hajdarevia, Demaludina Latia, Senadina Musabegovia, Muharema Bazdulja, Asmira Kujovia, Gorana Samardia, Feride Durakovi, u filmu Pjera alice, Srana Vuletia, Aide Begi, u teatru Dine Mustafia, Alea Kurta, Selme Alispahi, te niza darovitih mladih ljudi u oblasti slikarstva i primijenjenih umjetnosti, muzike, televizije, filma... Spomenuh samo nekoliko imena, primjera radi, a osjeam kako se ini nepravda nespominjanjem drugih, takoer zaslunih, uvjeren da mladih talenata ima mnogo irom Bosne i Hercegovine, u svim oblastima, i svih nacionalnosti, i onih koji su otili u svijet, samo, naalost, nae drutvo nema cjelovitog i stvarnog uvida u situaciju u kojoj ivi mlada generacija, niti u njene preokupacije u ivotne potrebe. (2002) Iz knjige: edo Kisi: Ti ljudi, Meunarodni susret za mir, Sarajevo, 2009.

19

Enes Ratkui

etrdesetogodinjica kao prag promjena

etrdeset godina jedne kulturne manifestaciC je uistinu je jubilej vrijedan panje. Slovo Gorina je u tom smislu vie nego reprezentativan dokaz. Ova kulturna manifestacija je uprkos brojnim izazovima odravala vitalnost i nevjerovatnu svjeinu, svjedoei da kulturno i umjetniko djelovanje u pravilu nadilazi nesporazume, nedoumice, sukobe i druge nedae koje ovjeka prate u njegovom drutvenom uspravljanju. Snaga pjesnike rijei Maka Dizdara, koji je na naimpresivniji nain razumijevao mudrost poruka sa bosanskih mramorova, djelovala je toliko snano na generacije koje su dolazile. Snaga vjeto transponiranih poruka predaka sa bosanskih steaka djelovala je gotovo obavezujue, zbog ega je Stolac ve etrdeset godina bio sjecite septembarskih susreta pjesnika i umjetnika. Ta godinjica upravo zato zasluuje da se o tom trajanju, koje u zemaljskim relacijama ima posebnu vrijednost, ozbiljnije promisli. Iako e zasigurno mnogim poreenja koja e u daljem tekstu uslijediti u neku ruku izgledati zaudna ili neprimjerena temi, spomenut u nekoliko detalja vezanih za ovaj, po mnogo emu, karakteristian broj, kome rijetko koja tradicija ne pridaje posebno znaenje. Taj misterij broja etrdeset i te kako je prisutan u naim ivotima. On se oduvijek kretao od eshatolokih pa sve do praktinih razina, i ba niko, bez obzira na snagu uvjerenja, njegovu smislenost nije dovodio u pitanje. Ne postoji sakralna tradicija u kojoj bi ovaj broj bio lien dominantnih znaenja u ovjekovom razumijevanju svijeta. Sveti tekstovi o toj injenici najzornije svijedoe, bez obzira na ogranienost naih razumijevanja primordijalnih poruka odnosno njihovih znaenja. Musa a.s, odnosno Mojsije na objavu je ekao etrdeset dana. Boija kazna za nevjerovanje koje su, nakon obznanjivanja jasnih dokaza, pokazali, bila je etrdeset godina progonstva i lutanja, odnosno zabrana ulaska u svetu zemlju. U islamskoj tradiciji broj etrdeset je, takoer, snano prisutan. Svi, koji su sa neto vie energije i zanimanja ulazili u ezoterijske teme, dobro znaju da su Erbein ili krkleri evlije odreenenog stepena, i da ih ima ukupno etrdeset. Halvet ili osamljivanje radi dosegnua veeg stepena spoznaje, takoer, traje etrdeset dana. Identino je i sa klanjanjem svih namaza u dematu, iji je krajnji smisao sigurnost od munafikluka i zatite od vatre. No, ni praksa, odnosno sam ivot nisu bila lieni ezoterije, ije prisustvo za bolje upuene predstavlja realitet ija se smislenost rijetko dovodila u pitanje. To to je on nedostupan za svaku pojedinanu svijest ne obesnauje navedenu vezu izmeu Boanskih tajni i zemaljskog ivota. Ta misterija u pravilu se sagledavala kao uzronost, koja je samo tajna Stvoriteljeve mudrosti. Ovo se posebno odnosilo na sam in raanja ovjeka. Naime, ranije se trudnoa dijelila na sedam ciklusa po etrdest dana kako bi se mogao posmatrati razvoj embriona. U islamskom uenju, fetus dobiva duu nakon to proe tri puta po etrdeset dana. I na koncu, religijske tradicije jednoduno su saglasne da se poslanstvo dobijalo sa navrenih etrdeset godina. Na tragu takve vrste nadahnua u samoj praktinoj tradiciji, broj etrdeset je, takoer, imao svoje posebno mjesto. Lijekovi su se u pravilu, zarad efikasnosti, koristili etrdeset dana, nakon to bi isto toliko odstajali. Dodamo li navedenom da i oficijelna psihologija, takoer, stoji na stanovitu da se sa etrdeset godina deavaju odreene promjene kod ovjeka to najee potvruju nainom djelovanja nekih poznatih linosti, jasno je da naprijed navedeno treba uzeti sa najveom ozbiljnosti. Na koncu, knjiga najpoznatije svjetske orijentalistkinje, naunice svetskog glasa, Anemari imel, pod naslovom Misterij brojeva, svjedoi da savremena nauna istraivanja nisu imuna spram navedenog fenomena i prilaze mu sa najveom ozbiljnosti.

20

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Dakako, da mi namjera nije da jednu kulturnu manifestaciju dovodim u vezu sa navedenom misterijom vezanom za broj etrdeset. No, uvaavajui sve naprijed reeno, naprosto se namee da 40-godinjici Slova Gorina priemo, ne samo sa pijetetom, nego i sa najveom ozbiljnosti u pogledu utvrivanja glavnih tokova njene budunosti. Ne zarad gore spomenutih misterija nego budueg praktinog djelovanja na ouvanju, odnosno sadrajnom obogaivanju ove manifestacije u kontekstu savremenih kretanja. Dakle, ni jednog trenutka ne treba sumnjati da smo na velikoj prekretnici i pred novim izazovima koje novo vrijeme pred nas neumoljivo postavlja. Ve nekoliko godina, oficijelno i neoficijelno, unutar krugova koji osmiljavaju i nose manifestaciju, ali i spolja, od posmatraa, koji po onom starom pravilu da posmatra nedostatke bolje vidi

od samog sudionika, dolaze razliiti prijedlozi koji se tiu budunosti Slovo Gorina, od onih sutinsko-sadrajnih do formalnih, koji, takoer, imaju svoje razloge i logiku. to se tie sadrajnih, jasno je da e do takvih promjena, shodno modernim trendovima u kulturnom i umjetnikom izrazu, neminovno dolaziti, bez obzira na snagu emocionalne veze sa ustaljenim sadrajima koji su ovoj manifestaciji davali prepoznatljiv peat i image. U izvjesnom smislu, treba to u ovom tekstu naglasiti, do odreenih promjena je ve dolo. Nekadanji bilten, koji je po svom obimu bio u ranku kakve sedmine novine, danas je u kategoriji recentnih asopisa, sa autorskim prilozima na koje se istraivai kulturnih, umjetnikih i drutveno-historijskih kretanja, mogu pozivati. S druge strane, pored afirmacije pjesnitva, kao temeljne okosnice ove manifestaci21

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

je, Slovo Gorina ve daje priliku i mladim umjetnicima iz domena likovne kulture, da prezentiraju vlastite vizije i doivljaj svijeta. Nosioci manifestacije u tom pogledu, meutim, moraju voditi rauna o jednom znaajnom pitanju. Naime, svaki oblik radikalizma, kad su navedene promjene u pitanju, mora se izbjei. Drugim rijeima, organizator mora nai naina da na sadrajno najprihvatljiviji nain odri vezu izmeu tradicije i modernih trendova, to nije nimalo lahko. Nije, jer tradicionalni umjetniki izraz (poetski, likovni, muziki i svaki drugi) je sadrajno i emocionalno vezan za prolost, dok je moderni izraz, opet, u pravilu optereen apsurdnim i bizarnim motivacijama, odnosno isticanjem racionalno nerazumljivih sklonosti u pogledu same logike nastanka. Optereena mesijanskim stavom o originalnosti, moderna umjetnost nas eli uvjeriti da dolazi niotkud, odbijajui svaku moguu soluciju koja bi svjedoila o kontinuitetu. Drugaije reeno, ona nas eli uvjeriti samo u samoniklost vlastite pojave, bez bilo kakve veze sa tradicijom. ta vie, svaka tradicionalna primjesa i uope komunikacija na toj osnovi unutar ovih krugova doivljava se kao nepoeljan akt. U sluaju Slova Gorina, odnosno budunosti ove manifestacije, takva solucija je iz vie razloga naprosto neprihvatljiva, zbog ega je potrebno raditi na svojevrsnom pomirenju, konstruktivnom susretu izmeu tradicionalnog i modernog, koji se, u pravilu, tokom cijele kulturne historije pokazivao najboljom solucijom za umjetniko djelovanje. Formalne promjene, takoer, su znaajan aspekt svake transformacije. Ono to je za Slovo Gorina karakteristino, i to u kontekstu stereotipnih kretanja u kulturi, optereenoj vikom frustracija, sujeta i slinih profesionalnih oboljenja, predstavlja jedan pozitivan i obeavajui iskorak jeste preputanje manifestacije mlaima, od strane

ljudi koji su decenijama nosili ovu manifestaciju. I u tom smislu su, dakle, ostvarene promjene koje e zasigurno bitno uticati na fizonomiju ove manifestacije u budunosti. Pored navedenih promjena koje su se zbile par godina uoi obiljeavanja ovog jubileja, a iji znaaj ne treba dovoditi u pitanje, postoji i drugi prijedlozi, koji jo uvijek ne nailaze na adekvatne odgovore. Ovdje prvenstveno mislim na samo vrijeme odravanja kulturne manifestacije Slovo Gorina. O toj vrsti promjene se, zbog niza razloga, uistinu mora promiljati. Berba groa koja je, pored drugih razloga, bila jednim od opredjeljujuih faktora za izbor vremena odravanja manifestacije, nije vie atraktivan razlog za koji bi se manifestacija mogla vezivati. Ni ustaljena navika da Slovo Gorina bude ba krajem septembra ne moe figurirati poput svetog slova, koji bi generacije u nedogled obavezao na slijepo slijeenje. To nikakno ne smije i ne moe biti razlog za ignoriranje prijedloga da se njeno odravanje pomjeri par mjeseci unazad, u vrijeme kad je grad na Bregavi izuzetno iv, prepun svojih itelja mahom rasutih po svijetu. To je jednostavno realnost koju treba uvaavati. Rezimirajui naprijed reeno, treba jasno rei da je manifestacija Slovo Gorina doivjela onaj stepen zrelosti, podesan za osmiljavanje budunosti u jednom bitno drugaijem ambijentu, socijalnom miljeu sa bitno drugaijim standardima u razumijevanju svijeta i ivota. Ogromno iskustvo, kao i bogato sadrajno naslijee, predstavljaju vie nego solidnu osnovu za osmiljavanje, koje e kroz konstruktivan susret tradicionalnog i modernog, za rezultat imati kvalitetnu promociju kulturno-povijesnog naslijea Stoca kao svojevrsne duhovne, kulturne i spomenike sublimacije hiljadugodinjag trajanja jedne zemlje u vremenu.

22

Slovo Gorina, 33, 2011.

HISTORIJA

Devad Juzbai

Aneksija Bosne i Hercegovine i problemi donoenja Zemaljskog ustava (tatuta)

azlog za aneksiju saopen javnosti bila R je potreba da zemlja dobije ustav. To je uinjeno nakon to je ustav ve dobio niz autokratskih drava, mada su motivi za aneksiju bili znatno kompleksniji. O bosanskom ustavu iz 1910. godine ve su savremenici dosta opirno pisali. To su u prvom redu tekstovi na njemakom jeziku iz pera Gustava Steinbacha1, Karla Lampa2, Ise Krnjavija3, Lea Gellera4, Ferdinanda Schmida5, Norberta Wurmbranda6 objavljeni u asopisima i posebnim djelima u razdoblju od 1910. do 1915. godine. U njima je, kao i u drugim radovima, prvenstveno razmatran teorijskopravni aspekt oktroiranih ustavnih rjeenja, ne ulazei blie u probleme njihove drutvenopolitike pozadine i praktine primjene. To savremenicima nije bilo uglavnom ni mogue, jer im, pored ostalog, nisu mogli biti pristupani prvorazredni istorijski izvori koji bi osvijetlili tu pozadinu. Ni Todor Kruevac piui poslije drugog svjetskog rata o politikim okvirima bosanskog ustava7 nije se posluio arhivskom graom koja o toj problematici postoji. Naa istoriografija poslije drugog svjetskog rata dala je znaajan doprinos osvjetljavanju politike poza1 Gustav STEINBACH, Die bosnische Verfassung, Jahrbuch des ffentlichen Rechts der Gegenwart 4 (1910), 479-495. 2 Karl LAMP, Die Rechtsnatur der Verfassung Bosniens und der Herzegowina vom 17. Februar 1910, Archiv des ffentlichen Rechts 27 (1911), 288-337; ISTI, Die Verfassung von Bosnien und Herzegowina, Jahrbuch des ffentlichen Rechts der Gegenwart 5 (1911), 136-229. 3 Izidor KRNJAVI, Die Bosnisch-Herzegowinische Verfassung, sterreichische Rundschau 23 (1910), 91-101. 4 Leo GELLER, Bosnisch-herzegowinische Verfassung und politische Grundgesetze. Mit einer staatsrechtlichen Einleitung. Wien 1910, 1-30. 5 Ferdinand SCHMID, Bosnien und die Herzegowina unter der Verwaltung sterreich-Ungarns, Leipzig 1914, 25-49. 6 Norbert WURMBRAND, Die rechtliche Stellung Bosniens und der Herzegowina. Wien, Leipzig 1915 (Wiener Staatswissenschaftliche Studien 12, 2), 139-286; 7 Todor KRUEVAC: Politiki okviri bosanskog ustava iz 1910. godine, Pregled 7 (1955), H.10, 189-196.

dine odreenih dravnopravnih rjeenja i kombinacija s poloajem Bosne i Hercegovine u okviru Monarhije8. Tako je Hamdija Kapidi u svojoj studiji o pripremanju ustavnog perioda u Bosni i Hercegovini9 na osnovu arhivske grae izloio osnovne principe i motive od kojih je polazila austrougarska uprava pri formuliranju nacrta ustavnih normi. Takoe je prikazao stavove bosanskih politiara prema odreenim takama vladinog ustavnog koncepta10. Prikaz ustavne ankete, ustava i politikih kretanja u Bosni i Hercegovini u postaneksionom periodu dopunio je Mustafa Imamovi11. O bosanskohercegovakom ustavu pisala je u vajcarskoj Martha M. upi-Amrein u radu koji tretira bosanskohercegovaki sabor u okviru dualistikog sistema dvojne Monarhije12. To je ona uinila ukratko i u okviru svoje disertacije posveene opoziciji protiv austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini13. I sam sam se u nekoliko svojih radova bavio pitanjem rada bosanskohercegovakog sabora, bilo da je rije openito o ustavnim kompetencijama sabora ili o odnosu sabora prema tretmanu drugih problema14. Meutim, ostao je u najveoj mjeri nepoznat
8 Vidi Iljas HADIBEGOVI: Poslijeratna istoriografija o Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine 18781918, u: Savjetovanje o istoriografiji BiH (1945-1982), Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine [ANUBIH], Posebna izdanja, XLV/12, Sarajevo, 1983. str. 69-73. 9 Hamdija KAPIDI: Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom (lanci i rasprave). Sarajevo, 1968. str. 45-99. 10 Isto. 11 Mustafa IMAMOVI: Pravni poloaj i unutranji politiki razvitak Bosne i Hercegovine 1878-1914, Sarajevo, 1976. str. 189-220. 12 Martha M. UPI-AMREIN: Der Bosnisch-Herzegowinische Landtag im Rahmen des dualistischen Systems der Donaumonarchie (1910-1914). Lizentiatsarbeit, Zrich, 1977. (rad nije publiciran) 13 ISTA, Die Opposition gegen die sterreichisch-ungrische Herrschaft in Bosnien-Herzegovina 1878-1914, Zrich, 1987. str. 47-60. 14 Vidi Devad JUZBAI: Nacionalno-politiki odnosi u Bo-

Slovo Gorina, 33, 2011.

25

Slovo Gorina

sadraj dugotrajne rasprave u najviim vrhovima Monarhije o pitanjima bosanskohercegovakog Ustava. Neslaganja, u prvom redu izmeu austrijske i ugarske vlade, tretirala su sutinu nekih bitnih opredjeljenja o poloaju Bosne i Hercegovine u Monarhiji, premda je trebalo da poslije aneksije ostane na snazi neizmijenjen Zakon o carinskom prikljuenju Bosne i Hercegovine iz 1879. kao i Zakon o upravi iz 1880. godine. Ovdje emo se u prvom redu baviti time zato je trebalo vie od petnaest mjeseci od aneksije 5. oktobra 1908. godine da Bosna i Hercegovina tek 17. februara 1910. godine dobije ustav. Razlozi su dravnopravne kontroverze izmeu Austrije i Ugarske, tretman agrarnog, ali i nekih drugih pitanja, kao i politike prilike u Monarhiji, posebno permanentna kriza vlade u Ugarskoj od aprila 1909. do januara 1910. godine. U Austro-Ugarskoj je 1908. godine bila drukija situacija od one 1878. godine kada je izvrena okupacija Bosne i Hercegovine. Bilo je mogue 1878. provesti okupaciju, a zatim uz tekoe i odgaanja legalizirati je u zakonodavnim tijelima i zatim 1879. donijeti Zakon o carinskom ukljuenju Bosne i Hercegovine u zajedniko austrougarsko carinsko podruje, a 1880. izdati i Zakon o principima uprave okupiranom zemljom15. Meutim, narasli antagonizmi nisu 1908. i 1909. dozvoljavali da se aneksija u parlamentima Austrije i Ugarske ustavno legalizira, a Zemaljski ustav Bosne i Hercegovine tek je u februaru 1910. oktroiran. Ovaj problem unekoliko sam samo doticao u nekim svojim radovima16.
sanskohercegovakom saboru i jeziko pitanje, ANUBiH, Djela, LXXIII/ 42, Sarajevo, 1999, str. 39 i dalje; ISTI, Politika i privreda u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom upravom, ANUBIH, Posebna izdanja, CXVI/35, Sarajevo, 2002. str. 104-106, 249-260, 325-332, 356-370. 15Vidi o tome Devad JUZBAI: O nastanku paralelnog austrijskog i ugarskog zakona o upravljanju Bosnom i Hercegovinom, ANUBiH, Radovi, XXXII/11, Sarajevo, 1967. str. 163-196; ISTI, O ukljuenju Bosne i Hercegovine u zajedniko austrougarsko carinsko podruje, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, 19 (1982), 125-161; i krai rad na njemakom jeziku: ISTI, Die Einbeziehung Bosniens und der Herzegowina in das gemeinsame sterreichisch-ungrische Zollgebiet, sterreichische Osthefte 30 (1988), 196-211; ISTI, Politika i privreda, 11-87. 16 Devad JUZBAI: Izvjetaj Hermanna von Sautera o odnosima Bosne i Hercegovine i Monarhije u svjetlu austro-ugarskih ekonomskih suprotnosti, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, 18 (1968-1969), 45-104; ISTI, Poli-

Izbijanje privrednih problema u prvi plan u odnosima izmeu Austrije i Ugarske prilikom pregovora o nagodbi 1896-1898. bilo je u direktnoj vezi s razvojem maarske industrije i porastom ekonomskog znaaja Bosne i Hercegovine u kojoj su preovladavali austrijski interesi. Porast maarskog privrednog interesa za Bosnu i Hercegovini bio je u uskoj vezi s rastom maarskih politikih aspiracija. Politike snage u Ugarskoj, koje su nastojale odnos sa Cisleitanijom pretvoriti u isto personalnu uniju, dovele su do akutne krize dualizma 1903-1906, iza koje dolazi do privremene konsolidacije, to omoguava obnovu privredne nagodbe 1907. godine. Austro-Ugarska vie nije kao do tada carinska i trgovinska unija, nego je sklopljen ugovor o carinskoj tarifi. Dotadanju zajedniku carinsku tarifu zamijenila je u Austriji i Ugarskoj istovjetna, ali autonomna carinska tarifa. Time se naglaavala samostalnost Ugarske u dvojnoj Monarhiji. Obje drave se tretiraju kao samostalni subjekti meunarodnog prava prilikom sklapanja trgovinskih ugovora s inozemstvom koje su, osim predstavnika Ministarstva vanjskih poslova, potpisivali i predstavnici austrijske i ugarske vlade. Time, kao i nekim drugim ustupcima vie formalnog karaktera, ustvari je u mnogome bila modifikovana ve postojea praksa. Problem ozakonjenja aneksije Bosne i Hercegovine Na zasjedanju zajednikih ministara 1. decembra 1907. godine bio je usvojen zakljuak da aneksija Bosne i Hercegovine ima uslijediti kad to okolnosti zatrae ili u najmanju ruku dopuste, te da ona ne bi smjela izmijeniti dravnu strukturu Monarhije. Istovremeno je ministar vanjskih poslova Aehrenthal dao tumaenje o pravu AustroUgarske na Bosnu i Hercegovinu ne samo na osnovu odnosne odredbe Berlinskog ugovora nego i na osnovu istorijskog kontinuiteta, kako je to ugarski
tika i privreda, str. 102-107; 247-264; Isti, Austrougarsko Zajedniko ministarstvo i upravljanje Bosnom i Hercegovinom nakon aneksije (Dravnopravni aspekt), Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine 39 (1988), str. 144-154; i na njemakom: ISTI, Das sterreichisch-ungrische gemeinsame Ministerium und die Verwaltung von Bosnien-Herzegowina nach der Annexion 1908. Der staatsrechtliche Aspekt. sterreichische Osthefte 41 (1999), H. 2, 266-285.

26

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

premijer Wekerle ve naglasio u ugarskom saboru, te injenice da je Bosna i Hercegovina osvojena silom oruja17. Zbog razliite interpretacije istorijskog prava Maara na Bosnu i Hercegovinu formirali su se divergentni stavovi neposredno prije aneksije i u postaneksionom periodu. Nakon uvoenja ustava u osmanskom carstvu, na sjednicama zajednikog ministarskog vijea 19. augusta i 10. septembra 1908. godine suprotstavili su predsjednici vlada Austrije i Ugarske svoje stavove povodom priprema zakonskih nacrta o aneksiji Bosne i Hercegovine. Uvjet Wekerlea bio je da se aneksija provede unutar dualistike forme vladavine, uz iskljuenje trijalizma, i uz postojanje posebne zajednike austrougarske uprave nad Bosnom i Hercegovinom18. Pravni vid aneksije bio je izraen u ugarskom zakonskom nacrtu podnesenom na sjednici zajednikog ministarskog vijea 10. septembra 1908. godine. Tu su bila izrae-

17 Hamdija KAPIDI, Diskusije o dravnopravnom poloaju Bosne i Hercegovine za vrijeme austrougarske uprave (Pokuaji aneksije), Glasnik Arhiva i Drutva arhivista Bosne i Hercegovine 4-5 (1964-1965), 155-156. U ugarskom saboru je 1880. godine, prilikom diskusije o nacrtu bosanskohercegovakog zakona o upravi, opozicija kritikovala nacrt da je suprotan dualistikim zakonima, da zajednika vlada vodi apsolutizmu i da se pored dvije drave Monarhije, njime stvara i trea drava. Predsjednik ugarske vlade Klmn Tisza isticao je da BiH ne pripada ni jednoj polovini Monarhije, ak nije ni njen integralni dio, i da se u smislu dualizma moe povjeriti samo zajednikoj vladi. Zastupao je gledite da se pri prvom provizornom reguliranju uprave nita u Bosni ne moe desiti bez znanja i sporazuma sa ugarskom vladom (Verhandlungen des ungarischen Reichstages ber das Gesetz vom 22. Februar 1880. Haus-Hof-und Staatsarchiv, Wien [dalje: HHStA] Nachlass [Nl] Baernreither Karton [K.] 4). Inae, unutranjopolitiki razlozi bili su, uz od kraja stoljea posebno odnosi sa Rusijom, glavna prepreka da aneksija nije ranije izvrena. Osim odbacivanja tretmana Bosne i Hercegovine kao carske zemlje i potencijalno treeg dijela Monarhije, stavovi Maara su ubrzo evoluirali smatrajui da ve 1880. godine Bosna i Hercegovina pripada ugarskoj kruni (Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu [dalje: ABH] Zajedniko ministarstvo finansija [ZMF] Prezidijalna graa Bosne i Hercegovine [PrBH] 1455/1909). Mada se 1896. godine tadanji predsjednik ugarske vlade baron Banfy izjanjavao protiv eventualnih aspiracija za prikljuenje Bosne i Hercegovine Ugarskoj (KAPIDI, Diskusije, 147-148,161-162), on je istovremeno ukazivao da e se u sluaju aneksije BiH javiti glasovi koji e, uz isticanje istorijskog prava kao glavnog motiva, traiti njeno pripojenje Ugarskoj. Up. Tomislav KRALJAI, Kllayev reim u Bosni i Herce- 19Protokoll des gemeinsamen Ministerrathes v. 10.9.1908. HHStA Politisches Archiv [dalje: PA] XL Interna K.307; up. govini 1882-1903. Sarajevo 1987, 96) KAPIDI, Diskusije, str. 162. 18 KAPIDI: Diskusije, str. 161-162.

na prava ugarske krune na Bosnu i Hercegovinu za koju se kae da je nekad bila u njenom posjedu. Sada se Bosna i Hercegovina ponovo prikljuuje zemljama Svete ugarske krune ( 1) i na nju se proteu odredbe ugarske pragmatike sankcije iz 1723. godine u pogledu naslijea prijestolja ( 2). Bosna i Hercegovina dobija ustavnu autonomiju, a odredbe zakona iz 1880. godine ostaju na snazi dok se sporazumno ne izmijene (3). U Wekerleovoj argumentaciji se istie da se Bosna i Hercegovina nalazi u tituli ugarskih kraljeva, na njihovom grbu i zastavi. On je priznavao da e se, bez obzira na ukljuenje Bosne i Hercegovine u zemlje ugarske krune, zemljom i dalje zajedniki upravljati pa nema promjene ravnotee u dualizmu. Wekerleova elja je bila da ponovo doe do izraaja pravnoistorijski zahtjev Ugarske, sa ciljem da bude priznat kako u inozemstvu tako i u Austriji. ak i u sluaju da se teritorij Ugarske povea Bosnom, on je u tome vidio samo garanciju za privredno jedinstvo Ugarske i Austrije. Po Wekerleu su ugarski dravnopravni zahtjevi bili efikasan argument protiv samoopredjeljenja stanovnitva i protiv osnivanja etnografskih formacija19. Predsjednik austrijske vlade Beck suprotstavio se Wekerleu istiui da inauguralna diploma i zakletva ugarskih kraljeva predstavlja samo program zaodjeven u ustavnu formu i da ne obavezuje tree drave. Revandikacione ideje izraene u inauguralnoj diplomi o vraanju Bosne i drugih zemalja pod vlast Ugarske nisu od Austrije priznate. Austrija ima ista prava na Bosnu i Hercegovinu kao i Ugarska, ija su davna prava bila ratom ugaena, a zemlja je morala biti ponovo osvojena. Suverena prava nad Bosnom i Hercegovinom bila su priznata osmanskom sultanu u konvenciji od 21. aprila 1879. godine, a po Zakonu iz 1880. godine Austrija ima ista prava kao i Ugarska. Mada je smatrao da u dualizmu ugarsko pravo na Bosnu i Hercegovinu ne moe biti priznato, Beck nije ipak iskljuivao mogunost da u preambuli ugarskog zakona o aneksiji bude uneseno da Sveta ugarska kruna pridrava sebi pravo na inkorporaciju Bosne i Hercegovine. Inae, smatrao je iskljuenim da Carevinsko vijee prihvati zakonski nacrt koji je napra-

Slovo Gorina, 33, 2011.

27

Slovo Gorina

vila ugarska vlada. Protiv njega bi bili svi slavenski poslanici, a i stranke koje se nalaze pod uticajem velikoaustrijske ideje. Sa svoje strane predloio je zakonski nacrt o aneksiji Bosne i Hercegovine po kome se odobrava prikljuenje Bosne i Hercegovine savezu Austro-Ugarske monarhije osnovanom Pragmatikom sankcijom ( 1). Zemlja bi inila podruje kojim vlada car Austrije i kralj Ugarske i dobila bi sabor za saradnju u zakonodavstvu i upravi u zemaljskim poslovima ( 2). Blie odredbe o tome rezervirane su za poseban zemaljski ustav (Landesverfassung) koji je trebalo da se utvrdi zajednikim zakljucima zakonodavnih tijela obiju drava i sankcijom cara i kralja. Odredbe Zakona o upravi i dalje bi ostale na snazi, ukoliko ne bi bile po donoenju zemaljskih pravila (Landesordnung) izmijenjene ( 3). Bosna i Hercegovina je ovdje tretirana kao corpus separatum, kao dravna zemlja (Reichsland). Protiv toga je bio Wekerle, smatrajui da bi to remetilo dualistike osnove Monarhije

i vodilo stvaranju tree politike grupacije u Monarhiji20. Budui da Aehrenthalov prijedlog zakonskog nacrta o aneksiji kojim se Bosna i Hercegovina spaja s Monarhijom kao jedinstvenim pravnim subjektom pod carevim gospodstvom, koga je on dao 19. augusta na procjenu predsjednicima obiju vlada, nije mogao biti prihvaen21, problem je i nakon sjednice od 10. septembra 1908. ostao otvoren i preputen odluci austrijskih i ugarskih ministara. Zakljuak je bio da se aneksija hitno provede. Sastanak delegacija zakazan je poetkom oktobra, a do tada je trebalo da se oba predsjednika vlada sloe o dravnopravnom odnosu Bosne i Hercegovine prema Monarhiji. Do tada je trebalo pripremiti kako zakonske nacrte tako i druge dokumente (proglas stanovnitvu, careva runa pisma) o izvoenju aneksije. Krajem septembra 1908. u Budimpeti su radili Aehrenthal, Burin, Beck i Wekerle na zakonskim nacrtima o aneksiji i za Austriju i za

20Protokoll des gemeinsamen Ministerrates v. 10. 9. 1908. HHStA PA XL Interna K. 307. 21KAPIDI, Diskusije, str. 196.

28

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Ugarsku. Konano, na pregovorima u Budimpeti od 1. do 3. oktobra, ugarski i austrijski ministri postigli su saglasnost22. Na sjednici ugarske vlade od 3. oktobra 1908. Wekerle je ukazao da je zbog proklamacije ustava u osmanskom carstvu nuno ukinuti provizorni karakter posjeda Bosne i Hercegovine kako bi se ouvali ugarski interesi. Hitno je bilo potrebno dati ustavne institucije zemlji, jer ih stanovnitvo eli. Posebno je naglasio moralno pravo Ugarske na Bosnu i Hercegovinu u odnosu na Austriju koje potie iz srednjeg vijeka, te da je to pravni naslov koga e Maari afirmirati prilikom konanog rjeenja statusa zemlje, kao i u aktuelnim meunarodnim odnosima. Kako su pregovori o prikljuenju Bosne i Hercegovine Ugarskoj mogli trajati godinama, a proglas o aneksiji nije trpio odlaganja, to e se do novog reguliranja odnosa postupati po zakonu iz 1880. godine. Dogovoreno je da e odranje prava Ugarske na Bosnu i Hercegovinu biti izraeno u obrazloenju ugarskog nacrta o aneksiji23. Ugarska vlada je prihvatila prijedlog za aneksiju Bosne i Hercegovine uz duboke rezreve koje su izrazili ministar za bogotovlje i nastavu grof Albert Appony i ministar unutranjih poslova grof Julius Andrassy (mlai). Appony je imao velike zamjerke sa stanovita meunarodnog i ugarskog prava, te s obzirom na meunarodnu i unutranju situaciju. Smatrao je da bi se Bosni i Hercegovini mogle i bez aneksije ustanoviti autonomne institucije, a aneksija e izazvati sukobe u parlamentu na pitanju kome e se zemlja prikljuiti, Austriji ili Ugarskoj. Smatrao je da aneksija nema takvu vrijednost da bi se zbog nje ugrozio mir. Po njemu rat je bio mogu, a on je vjerovao da nije preporuljivo ratovati zbog aboliranja praznog suvereniteta sultana. Pa i ako ne ugrozi mir, za njega je aneksija tetna. Naputanje Novopazarskog sandaka bila bi pogreka, jer se po njemu nije smjelo dozvoliti da doe do ujedinjenja Srbije i Crne Gore. Velika junoslovenska drava odvojila bi Monarhiju od Albanaca. Nije odobravao aneksiju ni kada je rije
22Vidi Gza Andreas von GEYR, Sandor Wekerle 18481921. Die politische Biographie eines ungarischen Staatsmannes der Donaumonarchie. Mnchen 1993 (Sdosteuropischen Arbeiten, 91), 292-294. 23Protokoll des ungarischen Ministerrates v. 3.10. 1908. HHStA, Kabinettsarchiv, K.28 (prevod)

o Osmanskom carstvu, kome bi se nanijela teta i time Bugarska i Grka bile potaknute na sline postupke, a Srbija zbog aneksije ne bi otkazala svoje aspiracije. Smatrao je da dok jo postoji suverenitet sultana, Bosanci moraju uvidjeti da im se ne mogu dati sva prava, jer e im budu anektirani, izraziti nezadovoljstvo usko ogranienom autonomijom. Smatrae je uvredom i osjeae se kao poluvrijedni podanici Njegovog Velianstva. Ipak su, Andrassy i Appony prihvatili miljenje Wekerlea i glasali za aneksiju u situaciji kad su se svi odluni faktori za to izjasnili. Minstarsko vijee je prihvatilo prijedlog Wekerlea, smatrajui da posljedice ovog koraka nee biti sa sigurnou uraunjive24. Po proglaenju aneksije 5. oktobra 1908. Wekerle je ve 6. oktobra podnio ugarski zakonski nacrt i njegovo obrazloenje. U ugarskom zakonskom nacrtu sporazumno prihvaenom s austrijskom vladom kae se da car i kralj protee suverena prava na Bosnu i Hercegovinu da bi zemlja dobila ustavnu autonomiju i pri tome se poziva na stare veze njegovih slavnih predaka na ugarskom prijestolju s ovim zemljama ( 1)25. U nacrtu zakona je reeno da se odredbe o naslijeu prijestolja iz 1723. godine zak. l. I i II ugarskog zakona proteu i na Bosnu i Hercegovinu ( 2), a kako odnos BiH prema ugarskoj dravi nije zakonski utvren, upuuje se na 5. zakona iz 1880. i reguliranje tih odnosa od strane legislativa zemalja ugarske krune i zemalja Carevinskog vijea26. Wekerle je u pregovorima elio da se u nacrt zakona unesu jo dvije odredbe, i to: 1. da se ugarska vlada upuuje na to da odmah preduzme pregovore s austrijskom vladom radi konanog rjeenja pitanja Bosne i Hercegovine; 2. da u samom ugarskom zakonu doe do izraaja stalno odravano i u inauguralnoj diplomi zajameno pravo na Bosnu i Hercegovinu. Ovome se austrijska vlada usprotivila, pa je postignuta saglasnost da se tako uputstvo da vladi tokom debate u saboru, a da odranje ugarskog prava na Bosnu i Hercegovinu
24Isto. 25 U proklamaciji vladara stanovnitvu Bosne i Hercegovine nalaze se isti navodi. Wiener Zeitung, Nr. 231, v. 7. 10. 1908. 26 Gesetzentwurf ber die Erstreckung der suvernen Rechte Seiner kaiserlichen und Apostolischen kniglichen Majestt auf Bosnien und die Herzegowina, HHStA PA 1 K.636, Cabinett des Ministers [CdM] VIIIc/7, 23f.

Slovo Gorina, 33, 2011.

29

Slovo Gorina

bude izraeno u obrazloenju nacrta. Wekerle je pak upozoravao vladara kako je izvjesno da e se u ugarskom saboru takoe zahtijevati da se ovo stanovite u nekom obliku unese kao odredba u sam zakon. Smatrao je nemoguim suprotstaviti se takvom shvatanju, jer se sline pravne rezerve nalaze u nizu ugarskih zakona i nemaju nikakvo praktino znaenje, osim to su jednostavno deklaracija ugarskog principijelnog stanovita. O Bosni i Hercegovini se nee jednostrano odluivati, nego kako je u nacrtu zakona reeno, uz saglasnost austrijske legislative27. U obrazloenju zakonskog nacrta koji je podnio Wekerle navedena je ugarska pravna argumentacija za aneksiju Bosne i Hercegovine i njeno pripajanje Ugarskoj. Posebno je istaknut znaaj ove argumentacije kod budueg definitivnog reguliranja poloaja Bosne i Hercegovine u pregovorima s Austrijom. Piui o vezama Bosne i Hercegovine s ugarskom krunom, koje datiraju iz srednjeg vijeka, pored ostalog je reeno da su ugarski vladari vrili suverena prava. Nije tu rije o pridruenim zemljama (partes adnexe), nego se, uz izuzetak sjeveroistonog dijela koji je pripadao staroj Hrvatskoj, radi o potinjenim zemljama (partes subjecte). One su mijenjajui upravu, knezove i banove, dolazile pod suverenitet Svete ugarske krune koja je njima vladala. Ta je veza bila ratom prekinuta, ali je se ugarski vladari nisu odrekli, nego su je ouvali u kraljevskoj tituli, zakletvi i u inauguralnoj diplomi, kao i pri dodjeli starih crkvenih asti i zvanja28.

Austrijska vlada bila je uinila formalne ustupke Maarima da bi se postigao sporazum, ali su ti ustupci bili neprihvatljivi za parlamentarne krugove u Austriji. Mada odstupanja u ugarskom nacrtu i stavovi u obrazloenju nisu imali aktualni znaaj za poloaj Bosne i Hercegovine u Monarhiji, naili su na veliki otpor u bosanskom odboru austrijskog parlamenta. Smatrani su potencijalno opasnim po austrijske interese u budunosti pa zakonski nacrt o aneksiji u austrijskom parlamentu nije usvojen29, a to nije bilo uinjeno ni u ugarskom saboru. Inae, s ugarskom vladom sporazumno utvreni austrijski zakonski nacrt o aneksiji samo je tretirao proirenje suverenih prava Njegovog carskog i kraljevskog Velianstva i odredbi pragmatine sankcije na Bosnu i Hercegovinu, uz namjeru da se zemlji daju ustavne institucije po zakonu iz 1880. godine ( 1), ije odredbe ostaju na snazi ( 2). Stupanje na snagu ovog zakona bilo je vezano uz pretpostavku da se i u zemljama ugarske krune donese i istovremeno objave odgovarajue zakonske odredbe ( 3)30. Postojale su principijelne razlike izmeu ugarskog i austrijskog nacrta zakona o aneksiji Bosne i Hercegovine. Ugarski zakon se pozivao na stare veze koje stare pretke vladara na ugarskom tronu povezuju s Bosnom i Hercegovinom, a u austrijskom zakonskom nacrtu se o tome ne kae nita. Austrijski zakonski nacrt govori samo openito o pragmatikoj sankciji i pod njom se u Austriji podrazumijeva postojei zakon o naslijeu, dok ugarski primjerak spominje izriito ugarsku pragmatiku sankciju, odnosno zak. l. I i II iz 1723. godine. Novoimenovani predsjednik austrijske vlade Richard Bienerth Schmerling31, branei za29 STEINBACH, Die bosnische Verfassung , 481-483; SCHMID, Bosnien und die Herzegowina, 26-27. 30 Gesetz vom ...betrefend die Erstreckung der Suvernittsrechte Seiner k.u k. Apostolischen Majestt sowie der Bestimmungen der pragmatischen Sanktion auf Bosnien und die Herzegowina HHStA PA I K. 636, CdM VIIIc/7, 25f. 31 U Austriji je na poetku aneksione krize otputen 15. novembra 1908. premijer Max Vladimir Beck zbog afere oko akademskih sloboda profesora Salcburkog univerziteta Leopolda Warmunda. Becka je naslijedio Richard Bienerth Schmerling, koji je tek 10. februara 1909. mogao objaviti definitivan sastav svoga kabineta. Vidi: Karl und Mathilde UHLIRTZ, Handbuch der Geschichte sterreichs und seiner Nachbarnlndern Bhmen und Ungarn, Bd. II, Teil 2. Graz, Wien, Leipzig 1941, 126, 127; Alois CZEDIK, Zur

27 bersetzung des alleruntertanigsten Vortrages des kniglichen ungarischen Ministerprsidenten Dr. Alexander Wekerle, Budapest 6. 10. 1908. HHStA PA I K. 636 CdM VIIIc/7, 29-31 ff. U Ministarstvu vanjskih poslova smatrali su suvinim da se u tekstu ugarskog zakonskog nacrta nalazi izriita odredba o ugarskim pretenzijama na Bosnu i Hercegovinu, jer ugarski zakonski nacrt u svim svojim dijelovima poiva na ugarskim pravnim zahtjevima. Ugarski kralj potee svoja suverena prava na BiH, a u zemlju se uvode odredbe ugarskog zakona o naslijeu prijestolja, koji nije sasvim podudaran s onim u nasljednim zemljama. Ogranienje ugarskog prava rezultiralo je samo iz Zakona o upravi iz 1880. godine. - Notiz betreffend Aufnahme einer Rehtsverwahrung ins ungarische Gesetz. HHStA PA I K. 636. CdM VIIIc/7. 28 A. Wekerle, Motivenbericht, Budapest 11. 11. 1908, HHStA PA I K. 636. CdM VIIIc/7.

30

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

konske nacrte u odboru austrijskog parlamenta, krajem januara 1909. ukazivao je na razlike u pogledu nastajanja i znaaja austrijske i ugarske pragmatike sankcije. Isticao je da se austrijska pragmatika sankcija odnosi na proirenje prava naslijea na sve zemlje pa kod proirenja posjeda nije potrebno odobrenje, dok u ugarskoj pragmatikoj sankciji nema odredbe za zemlje van Ugarske. U ugarskom nacrtu pravne norme se prepliu s motivima i eljama. Odnos prema Ugarskoj se u pragmatikoj sankciji ne utvruje, pa je Bienerth uzaludno isticao da austrijska vlada smatra da oba zakonska nacrta potpuno odgovaraju dravnopravnom reguliranju aneksije32. Maari su pak zadrali svoje stanovite, pa je predsjednik ugarske vlade Sandor Wekerle ponovo pokuao sredinom 1909. prilikom rasprave o bosanskom ustavu afirmirati gledite da Bosnu i Hercegovinu kao nekadanje provincije Svete ugarske krune zbog aneksije treba ponovo smatrati ugarskom provincijama33. U jednoj studiji u Ministarstvu vanjskih poslova izraeno je stanovite da ugarski istorijski zahtjevi nisu pravni zahtjevi, nego su samo politike elje. Reeno je da istorijski zahtjevi imaju u savremeno doba u duhu nacionalnog principa izvjesno moralno opravdanje ukoliko tee cilju da sve pripadnike jedne nacije ujedine u jednoj nezavisnoj dravi. Ovo se nije moglo odnositi na ugarske zahtjeve s obzirom na nacionalno mjeoviti karakter ugarske drave, u kojoj samo mali dio stanovnitva shvata zahtjeve za Bosnu, dok nemaarske nacije tee uklanjanju dualistikog sistema i stvaranju savezne drave na cijelom podruju Monarhije, i to na osnovu nacionalne autonomije. Ujedinjenje Bosne i Hercegovine, prema ovom shvatanju, dolazilo bi u obzir samo s istorodnim stanovnitvom na podruju Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, to preferira velikoaustrijska gledita izraena u tada mnogo diskutiranim djelima Aurela Popovicia (Die vereinigten Staaten von Grossstereich) i Rudolfa Springera
Geschichte der k.k. sterreichischen Ministerien 1861-1916. Bd.4. Teschen, Wien, Leipzig 1920, 1-5, 14, 21, 27. 32Erklrungen Seiner Excellenz Herrn Ministerprsidenten zu der Sitzung des Ausschusses fr die bosnische Vorlage 28. Jnner 1909, HHStA PA I K. 630. CdM ad 77 ex 1909, 498-501. 33 Wekerle Burinu (prevod note) 12. 7. 1909, ABH ZMF PrBH 1617/1909 i prepis u HHStA PA I K. 638 CdM 12/1.

(Grundlage und Entwicklungsziele der stereichisch-Ungarische Monarchie)34. U austrijskoj javnosti, koja je bila okupirana meunarodnom krizom, ugarski zakonski nacrt o aneksiji nije odmah pobudio odgovarajuu panju. Nacionalistiki list Das Vaterland pozvao je 18. novembra 1908. na uzbunu, smatrajui da e, ako ugarski zakonski nacrt dobije vladarevu sankciju, pitanje pripadnosti Bosne i Hercegovine Ugarskoj biti rijeeno, a ingerencija Austrije na ovu zemlju postae ubudue samo privid. Zato je pledirao da se tekst ugarskog zakona paralizira drukijim tekstiranjem austrijskog zakona35. U maarskoj tampi i strankama javila su se i ekstremna stajalita koja su zahtijevala ukidanje provizorne uprave te da ugarski sabor kratkim putem proglasi Bosnu i Hercegovinu za pokrajnje zemlje (Nebenlndern) ugarske krune, njeno podruje ugarskim dravnim teritorijem, a stanovnitvo ugarskim dravljanima36. Ekstremno stanovite zauzeo je i ugarski poslanik Gabriel Ugron, koji je bio protiv toga da Bosna dobije ustav prije nego to se rijei pitanje njene pripadnosti Ugarskoj. Bosna je stoljeima pripadala Ugarskoj, pa kada se zemlja ponovno s nekim drugim osvoji, onda joj pripada samo naknada trokova. Po njemu, Bosna i geografski pripada Ugarskoj jer njene rijeke pripadaju tokovima srednjeg i donjeg Dunava, a bazen Dunava je sama Ugarska. Ustav za Bosnu moe donijeti samo kralj Ugarske37. Na ovakva i slina gledita odgovaralo se u Austriji od strane slobodoumnih Nijemaca ponudom da su spremni pristati da se Bosna i Hercegovina prikljui Ugarskoj uz kompenzaciju da vojska i mornarica s zajednikim njemakim jezikom ostanu trajno zajednike i da Ugarska izrazi spremnost na trajno osiguranje zajednikog carinskog i trgovakog podruja i zajednike emisione
34 ber die Ansprche Ungarns auf Bosnien und die Herzegowina (Studie Baron Holds), HHStA PA I K.636. CdM VIIIc/7. 35 Eine neue Unheilsquelle, Das Vaterland, Morgenblatt, Nr.531, 18. 11. 1908. 36 Ungarns Anrecht auf Bosnien, Das Vaterland, Nr. 471, 14. 10. 1908. 37 Magyar Nemzet , 24. 9. 1909, cit. u: Abgeordneter Ugron fr Zugehrigheit Bosnien zu Ungarn, Neue Freie Presse, Morgenblatt, 24. 9. 1909.

Slovo Gorina, 33, 2011.

31

Slovo Gorina

banke, te da vie ne dolazi u pitanje Monarchie auf Kndigung38, to je bilo nerealno oekivati. I niz ugarskih pravnih istoriara ukljuilo se u ovu diskusiju, afirmirajui ugarska prava na Bosnu i Hercegovinu, ali ipak priznavajui potrebu sporazuma s Austrijom. Osporavano je pri tome da Austrija ima ista prava na Bosnu kao i Ugarska, pozivajui se na istorijska prava Ugarske. Negirano je stanovite da je Bosna i Hercegovina dominium Monarhije kojoj je osporavan pravni subjektivitet jer nije imala posebnog teritorija ni dravljanstva. Negiran je i pravni znaaj bosanskohercegovakog Zakona iz 1880. i on je tretiran samo kao prolazni modus vivendi. Na Bosnu i Hercegovinu je gledao Arpad Kirlify kao na ekskluzivni dominij ugarske krune koji se provizorno tretira kao kondominij Ugarske i Austrije, sporni teritorij na koji Ugarska ima vie prava. Pod konanim rjeenjem podrazumijevalo bi se preuzimanje uprave od zajednike vlade uz odgovarajuu kompenzaciju Austriji. Za Arpada Kirlifyja aneksijom je eo ipso Bosna i Hercegovina povezana s Ugarskom, premda ostaje staro stanje39. Uz Kirlifyja je pristajao i Alfred Pal. On je smatrao da je Bosna i Hercegovina podruje u kondominiju obiju drava na koje Ugarska ima dalekosena istorijska prava. Po njemu je Bosna i Hercegovina podruje u faktikom kondominijumu obiju drava na koje Ugarska ima dalekosene, na istorijskoj osnovi pravne zahtjeve. Buda Laslo smatrao je da se ne radi o ekskluzivnom dominijumu Ugarske u Bosni i Hercegovini, nego da su u pitanju istorijski zahtjevi. Za Lajosa Tihanyija zadobijanje teritorija bilo je u prvom redu pitanje sile, a potom prava. Kako je Bosna i Hercegovina okupirana zajednikom vojskom, stvoren je kondominij obiju drava, ali kod konanog reguliranja Ugarska ima pravnu prednost. U Hrvatskoj se pak javila teorija da ugarski kraljevi u srednjem vijeku nisu vrili suverenu vlast u Bosni kao nosioci krune Svetog Stefana, nego kralja Zvonimira40.

I niz drugih ugarskih pravnika i politiara argumentiralo je ugarsko pravo na inkorporiranje Bosne i Hercegovine u Ugarsku poslije aneksije, pozivanjem na odnose ugarske krune s Bosnom u srednjem vijeku, kojih se ugarski vladari nisu odrekli. Tako je u knjizi Das Rechtsverhltnis Bosniens und der Herzegowina zu Ungarn, mit besonderer Rcksiecht auf das Mittelalter prevedenoj 1909. godine na njemaki jezik, Franz von Komlossy vidio pravnoistorijske osnove proirenja suverenih prava Ugarske na Bosnu i Hercegovinu u dogaajima od 10. do 14. stoljea. Na ovo je u tampi reagirao profesor Univerziteta u Beu dr. Edmund Bernatzig odbacujui ovo miljenje kao i stanovite ugarske vlade. U savremenom dravnom i meunarodnom pravu bilo je davno prevazieno patrimonijalno shvatanje drave, po kome legitimna vladarska prava bez saglasnosti njenog nosioca ni ratnim osvajanjem ne mogu biti izgubljena. Ovo je bilo naputeno poslije revolucionarnih preobraaja, nakon to je poetkom 19. stoljea u doba reakcije pod vostvom Meternicha pokuano da se oivi. Rat i njegovi rezultati proizvode pravo, pa su ugarska prava na Bosnu propala osmanskim osvajanjem. Pravo posjedovanja Bosne i Hercegovine, po ovom miljenju, proizlazilo je samo iz okupacije i aneksije41. Na slian nain ocijenjen je od bekih univerzitetskih krugova i rad dr. Geze v. Ferdinandyja Staats- und Verwaltungsrecht des Knigreichs Ungarn und seiner Nachbarlnder izdan u Hannoveru u Bibliothek des ffentlichen Rechts iz 1909, sa ciljem da se utie na njemaku javnost. Pri tome je reeno da se, kad Ferdinandy tvrdi da je proklamiranjem aneksije pravo ugarske krune na Bosnu i Hercegovinu ponovo oivljeno, on okree udima kojih u nauci nema42. Mada aneksija nije u parlamentima ozakonjena, u februaru 1910. godine oktroiran je Zemaljski

Nl. Baehrenreither K. 41. 38 Die Deutschfreisinnigen und die Annexionsvorlage. 41 Das Anneksionsgesetz und die staatsrechtlichen Verhltnisse Bosniens und der Herzegowina, v. Hofrat Professor dr. Kriegsarchiv, Wien [KA]. Militrkanzlei Franz Ferdinand Edmund Bernatzig, Neue Freie Presse, Morgenblatt, Nr. 195, [MKFF]. Sonderreihe 206. 39 Dr. rpd KIRLYFI, Die staatsbrgerlichen Rechtsbezie21. 9. 1909. hungen in Bosnien und der Herzegowina, (Prevod s maar- 42 Bosnien, die Herzegowina und das ungarische Staatsrecht (Aus Wiener Universitskreisen), Bosnische Korrespondenz, skog: Az allampolgari jogviszonyok Boszniaban), Jogllam 8 1. 11. 1909. O pogledima austrijskih pravnika na drav(1909), H. 6, HHStA, Nl. Baernreither K.41. 40 Dr. Alfred Pal, Landtagsvertreter, Die politische Organisatinopravne odnose Bosne i Hercegovine u Monarhiji vidi on Bosniens und der Herzegowina, Budapest 1913, HHStA SCHMID, Bosnien und die Herzegowina, 25-49.

32

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

ustav (tatut) za Bosnu i Hercegovinu. Iste godine u ugarskoj delegaciji istupilo se kao nikad do tada s pretenzijama na Bosnu i Hercegovinu. Ne samo izvjestilac i neki delegati nego i Franz Kossuth i grof Tisza izjasnili su se u govorima da se pitanje dravnopravne pripadnosti Bosne i Hercegovine treba regulirati i da bi ona morala pripasti Ugarskoj polaui na to istorijsko pravo43. Iste pretenzije ule su se u ugarskoj delegaciji i naredne godine44, a problem je ostao otvoren do propasti Monarhije. Nacrt ustava i stavovi zajednikih ministara U pismu od 5. oktobra 1908. ministru Burinu vladar je zahtijevao da Burin hitno podnese prijedloge ustavnih ustanova u Bosni i Hercegovini. Njima bi bilo osigurano izvjesno sudjelovanje stanovnitva u obavljanju zemaljskih poslova posredstvom zemaljskog predstavnitva. To je trebalo uslijediti u takvom obliku koji e odgovarati vjerskim prilikama i uvati od starine naslijeen red. Predstavniko tijelo trebalo je da se stvori na principu zastupstva interesa i bude to vjernija slika nacionalnog i politikog stanja. Zato su u posebnim kurijama trebali biti zastupljeni istaknuti nosioci asti, po obrazovanju i blagostanju gornji slojevi, stanovnici gradova i seoskih opina. Birai svake kurije trebalo je da odvojeno glasaju po konfesijama u svakoj kuriji, da bi se, kako se kae, ouvali dobri odnosi meu vjerama i da bi svakoj vjeri bio osiguran broj predstavnika koji joj pripada. Dalje je reeno da e se djelokrug sabora samo odnositi na predmete zakonodavstva i kontrole koji se tiu uprave i prava Bosne i Hercegovine. Naglaeno je da ustav treba to prije stupiti na snagu45. Meutim, tek s rezolucijom poslanike kue Carevinskog vijea od 18. decembra 1908. i zahtjevom da se u sporazumu s povjerenicima stanovnitva stvori takav temeljni zemaljski zakon koji e zajamiti u Bosni i Hercegovini ustavne slobode i prerogative46, Burin je 5. januara 1909. uputio informaciju predsjednicima vlada Austrije i Ugarske kao i Ministarstvu vanjskih poslova u kojoj se kae
43 Ungarische Prtensionen auf Bosnien, Sarajevoer Tagblatt, Nr. 258, 11. 11. 1910. 44 Sarajevoer Tagblatt, Nr. 50, 2. 3. 1911. 45 Wiener Zeitung, Nr. 231, 7. 10. 1908. 46 Bienerth Burinu 31. 12. 1908, ABH ZMF PrBH 44/1909.

da se ustavni prijedlozi nalaze u punoj izradi i da e on to je mogue vie ubrzati rad. Izrazio je nadu da e nove institucije stupiti na snagu u toku proljea 1909. godine. Pri tome je istakao da e se voditi rauna o ravnotei potreba jedne za ivot sposobne samouprave i osiguranja interesa Monarhije u Bosni i Hercegovini. Iz toga proizilazi da e se djelatnost budueg sabora odnositi samo na poslove koji se tiu Bosne i Hercegovine, dok za zajednike pragmatike i ugovorne zajednike poslove, kao i za pitanja koja se reguliu na jednakim principima, treba za Bosnu i Hercegovinu i dalje da vae nagodbeni zakoni kao i Zakon o carinskom ukljuenju Bosne i Hercegovine od 20. 12. 1879. i Zakon o upravi od 22. 2. 1880. godine. Ova pitanja rezervirana su za ingerenciju pozvanih faktora Monarhije. Burin je skicirao sastav sabora koji e se sastojati od duhovnih i svjetovnih virilista i izabranih poslanika, i to jedan poslanih na 25.000 stanovnika. Izborno pravo bie ope i direktno za muka lica, ali e se vriti u tri kurije. U prvoj kuriji bie najvie oporezovana lica, sve diplomirane osobe i lanovi trgovake i obrtnike komore, u drugoj gradovi i u treoj seoske opine. U svim kurijama mandati e biti rasporeeni prema broju pripadnika konfesije, a birai pojedinih konfesija odvojeno e glasati. Sabor nema ingerencije u egzekutivi, jer je njegova kompetencija legislativna. On vri i nadzor nad upravom (to e biti u toku pregovora eliminirano). Sabor dobija budetsko pravo s izvjesnim kautelama za osiguranje finansijskih interesa Monarhije. Predsjednitvo sabora imenuje vladar, i to u turnusu konfesija. Zemaljskom statutu bie priloen izborni red i poslovnik. Istovremeno sa saborom stupie u ivot kotarska predstavnitva (medlisi), koja e biti takoe ureena na bazi zastupstva interesa i konfesija. Oni treba da budu vrlo vaan organ samouprave. Osim toga vrie se izmjene i dopune koje su uslovljene novim temeljnim zakonima47. Uskoro je pak dodato da treba potpuno i izriito osigurati zatitu linih prava vlasnitva, prava na dom, prava na tajnost pisama, vjeroispovjesti i savjesti, na slobodu kretanja, udruivanja i sakupljanja, kao i na pravo javnog izraavanja miljenja, podnoenja peticija i sl. (iako su odredbe o ovim pitanjima u
47 Bienerth Burinu 05. 1. 1909, ABH ZMF PrBH 44/1909.

Slovo Gorina, 33, 2011.

33

Slovo Gorina

Kratke informacije Bienerthu i Wekerleu u januaru 1909. godine uglavnom su bile sline izlaganju civilnog adlatusa barona Benka o ustavnoj anketi u Sarajevu u februaru 1909. godine49. Inae, ustavna anketa nije mogla izvriti bitnije uticaje na formiranje ustavnih odredaba. U njoj nisu mogle uestvovati politike stranke, nego samo pojedinci50, a domai ljudi nisu dobili na uvid ni tekst nacrta ustava koji se pripremao. Tek nakon razgovora s funkcionerima Zemaljske vlade i provedene ankete, krajem aprila 1909. godine, mjesec dana nakon to je bila okonana aneksiona kriza, bili su u Zajednikom ministarstvu finansija gotovi tekstovi nacrta zemaljskog ustava kao i drugih akata.

donesenom ustavu bile popraene znatnim ogranienjima). Istaknuto je kako bi trebalo razmotriti bosanskohercegovako konsultativno uee pri tretmanu zajednikih ili zajedniki tretiranih pitanja i pri tome je naglaeno da ne moe biti govora o eventualnoj izmjeni status quoa Bosne i Hercegovine u Monarhiji. Burin se openito sloio s predsjednikom austrijske vlade Bienerthom da e se kompetencija sabora posebno odnositi na civilnu i krivinu organizaciju sudske uprave, zakonodavstva u svim pitanjima unutranje uprave, opina, bogotovlja i nastave, saniteta i veterinarstva (veterinarstvo e biti eliminirano iz ustava), zakonodavstva u oblasti poljoprivrede (umarstvo, lov, gajenje stoke), otkupa zemljinih obaveza (to e biti vrlo sporno), prava na vodu, zakonodavstva koje se odnosi na vodogradnju i gradnju cesta, zanatstvo i fabrike, direktne poreze, te budetsko pravo, ukoliko ne tangira interese Monarhije48.

Burin je 30. aprila 1909. uputio zajednikim ministrima i predsjednicima austrijske i ugarske vlade na njemakom jeziku nacrte zemaljskog statuta, izbornog reda i poslovnika za sabor, nacrt zakona o udruenjima, skupovima i kotarskim predstavnitvima, kao i zakonski nacrt o zemaljskim pripadnicima, a 19. maja dostavio je i objanjenja (Erluternde Bemerkungen)51. Potom su u Mini48 Bienerth Burinu i Wekerleu 14. 1. 1909, ABH ZMF PrBH 165/1909; Burin Bienerthu 19. 1. 1909. HHStA PA I K.638, CdM VIIIc12/1. Bienerth je 28. 1. 1909. imao slino izlaganje u odboru Carevinskog vijea u okviru prezentiranja prijedloga austrijskog zakona o aneksiji BiH, isto, K. 630, ad. 79. CdM ex. 1909, 500-502. 49 Vidi IMAMOVI: Pravni poloaj, str. 197-198, 204-212. 50 Isto; KAPIDI: Bosna i Hercegovina , str. 61-72. 51 ABH ZMF PrBH, 1138/1909; HHStA PA I K.638. CdM VIIIc 12/1, 23ff. Prikaz sadraja objanjenja ustava odnosno statuta dao je KAPIDI, Bosna i Hercegovina, 72-92.

starstvu vanjskih poslova odrane 28. maja, 3. i 4. juna 1909. godine interne konferencije pod predsjednitvom ministra Aehrenthala. Pozdravljen je konzervativni duh koji openito karakterizira statut, kao i injenica da su prava muslimanskog stanovnitva bila zatiena, posebno to je izbor po konfesijama bio za muslimane vrlo povoljan52. Uz ostalo data je i sugestija da se kompetencija sabora, pored predloenog trgovakog, mjeninog umskog i rudarskog prava, proiri jo i na zakonodavstvo o dioniarskim drutvima (komanditska drutva na dionice), na drutva s ogranienim jemstvom, osiguravajua drutva, teevne i privredne zadruge (to je na kraju i usvojeno). Meutim, na sastanku su stavljene primjedbe na zakonske nacrte prvenstveno sa stanovita toga kako se Bosna i Hercegovina uklapa u Monarhiju. Tako je npr. izraena misao da je poeljno da Bosna i Hercegovina dobije forum u kome treba da bude sasluana pri reguliranju meusobnih odnosa u Monarhiji, otprilike kao jedna interna carinska i trgovinska konferencija (to je docnije bilo odbaeno). Ispoljene su sumnje u pogledu kompetencije i sastava zemaljskog savjeta od devet lanova, koji iz svoje sredine bira sabor. Zemaljski savjet ima prava da postavlja pitanja i daje odgovore u pogledu dravnopravnih poslova u kojima Bosna i Hercegovina uestvuje, a sabor ne odluuje. Nabaeno je miljenje da u zemaljski savjet mogu biti pozvani samo eksperti za poslove Bosne i Hercegovine (ovo je bio tek uvod za diskusiju o ovom pitanju). Prihvaen je nacrt zakona o zemaljskoj pripadnosti. Tom prilikom je reeno da Bosna i Hercegovina nije drava i da nije rije o treem dravljanstvu, od ega su, inae, strahovali Maari (koji su docnije onemo52 Protokoll der am 28. Mai 1909 im Ministerium des ussern abgelhaltenen internen Besprechung ber die Gesetzentwrfe betreffend die neu zu erlassende Landesverfassung fr Bosnien und die Herzegowina, HHStA PA I K.638, CdM VIIIc 12/1, 239-246. Osnovna ideja o nacionalno- konfesionalnim izbornim tijelima, koja su postojala paralelno sa kurijalnom podjelom, bila je preuzeta iz zemaljskih pravila za Moravsku iz 1905. (Moravska nagodba). Odredbe o uvoenju nacionalnog katastra i podjeli mandata po nacionalnom kljuu unesene su u zemaljska pravila nacionalno mjetovite Bukovine, koja su stupila na snagu poslije bosanskohercegovakog ustava (Zakoni od 26. maja 1910.) - Vidi Rudolf SIEGHART, Die letzten Jahrzehnte einer Grossmacht. Berlin 1932, 423-427. U Cisleithaniji je 1907. uvedeno samo za Carevinsko vijee ope pravo glasa za mukarce.

34

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

guili usvajanje ovog zakonskog nacrta). Posebno je diskutirano o provedbi nagodbenih zakona iz 1907. u Bosni i Hercegovini kao i internacionalnih ugovora. Pokrenuta je diskusija o supotpisivanju u saboru usvojenih i od vladara sankcioniranih zakona, to je u stvari bilo pitanje ingerencije lanova Zajednikog ministarskog vijea na bosanskohercegovaku upravu. Zauzet je stav da, zavisno od karaktera pojedinih zakona, njih treba da kontrasignira, pored zajednikog ministra kome je povjereno voenje bosanskohercegovake uprave, jo i ministar vanjskih poslova kad je rije o zakonima opeg karaktera, kao i o zakonima kod kojih saodluuju obje drave Monarhije po zakonu iz 1880. godine, a kad je rije o vojnim zakonima, njih potpisuje i ministar rata53. Ovo je bilo suprotno predloenoj odredbi ustava, kao i dotadanjoj praksi, da zakone potpisuje samo zajedniki ministar finansija. Aehrenthal je teio intenziviranju uticaja Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva rata
53 Protokoll der am 28. Mai 1909 [ ...] abgelhaltenen internen Besprechung [...]; Protokoll der am 3. Juni 1909 [...] abgelhaltenen zweiten internen Besprechung [...]; Konferenz am 4. Juni 1909 ber bosnische Gesetzentwrfe. HHStA PA I K. 638, CdM VIIIc 12/1, 239-246, 247-255, 152-212.

na bosanskohercegovaku upravu s ciljem da ojaa sopstveni uticaj. On je imao u vidu da e aneksija i proglaenje zemaljskog ustava morati imati izvjesnog odnosa na tretman poslova Bosne i Hercegovine od strane zajednike vlade. To je bilo na liniji Aehrenthalovih ranijih nastojanja, ispoljenih jo prilikom obnavljanja privredne nagodbe izmeu Austrije i Ugarske, da Zajedniko ministarsko vijee dobije funkcije vlade kojoj bi pripadali zajedniki ministri i efovi austrijske i ugarske vlade. Svoj poloaj u Zajednikom ministarskom vijeu elio je, ako ne de jure, a onda de facto, uzdii na rang kancelara Reicha54. Mada je u okviru dravnopravnih ustupaka i protuustupaka prihvaeno da se oznaka zajednika vlada upotrebljava u meunarodnim ugovorima koji se tiu zajednikih poslova, i dalje su ostale duboke razlike izmeu maarskog i austrijskog gledita u pogledu funkcije i karaktera zajednikih organa Monarhije. Ovo je dolo do izraaja i prilikom utvrivanja teksta zemaljskog ustava za Bosnu i Hercegovinu, slino kao i na poetku oku54 Vidi va SOMOGY, Aehrenthals Reformbestrebungen 1906-1907. Die Duallismus-Interpretation des Ministers des usern, sterreichische Osthefte 1 (1988), 60-75.

Slovo Gorina, 33, 2011.

35

Slovo Gorina

pacije, kada se raspravljalo o osnovnim pitanjima upravljanja okupiranom zemljom55. Na konferenciji zajednikih ministara od 7. juna 1909. razmatrani su zakonski nacrti izraeni od strane Zajednikog ministarstva finansija56. Za ove nacrte Aehrenthal je rekao da polaze od ideje da Bosnu i Hercegovinu treba tretirati kao corpus separatum, da ona nije drava ni subjekat suvereniteta, nego samo pravno podruje Monarhije. Smatrao je da e na toj osnovi biti olakano rjeavanje niza pitanja. Na sastanku su bili verificirani stavovi zauzeti na prethodnim savjetovanjima u Ministarstvu vanjskih poslova. Na prijedlog Aehrenthala dopunjena je taka koja tretira nadlenost sabora na podruju trgovakog, mjeninog, umskog i rudarskog prava. U kompetenciju sabora dati su i veterinarski poslovi. Na ovoj konferenciji u centru panje bila je diskusija o zemaljskom savjetu i o poti i telegrafu, to je Burin namjeravao dati u kompetenciju sabora. Budui da je kompetencija sabora bila u vanim pitanjima ograniena, Aehrenthal je izraavao ozbiljnu rezervu prema, po njemu, suvie dalekosenim pravima zemaljskog savjeta da moe zauzimati stavove uskraene djelokrugu sabora.Vjerovao je da to pravo treba ograniiti tako da zemaljski savjet daje miljenje samo na upit Zemaljske vlade i vlada obiju drava Monarhije putem Zajednikog ministarstva. U suprotnom on se bojao konflikata izmeu zemaljskog savjeta i vlade. Meutim, Burin je u zemaljskom savjetu vidio sigurnosni ventil protiv subverzivnih tenji i instrument koji e odstraniti osjeaj stanovnika Bosne i Hercegovine da su graani drugog reda, s obzirom na sva ustavna ogranienja i uskraeno pravo da uestvuju u radu delegacija. Cilj mu je bio odstraniti deprimirajui osjeaj stanovnitva. Po miljenju Burina bilo je najbezbolnije usmjeriti sve elje i pritube na sporedni kolosijek. Za Burina je Juni Slaven velika prialica, on hoe da ga se saslua pa makar se i ne povelo rauna o njegovim eljama. Stoga je zajedniki ministar finansija smatrao da je najbolje
55 Vidi: JUZBAI, Das sterreichisch-ungrische gemeinsame Ministerium, 277-280; Isti, Politika i privreda, 258260. 56 Protokoll ber die [...] am 7. Juni 1909 stattgehabte Konferenz der k.u.k. gemeinsamen Minister HHStA PA I K. 638, CdM VIIIc 12/1.

pustiti ljude da se u zemaljskom savjetu izgovore. Tu se mogu problemi mnogo bezopasnije tretirati i lake iskljuiti iz diskusije u saboru. Po Burinu, bolje je imati u legalnim granicama iznijeto miljenje, koje se moe uzeti u obzir ili ne uzeti, nego otrovni lanak u tampi na koju se ne moe uticati. Iako je i ministar Schnaich smatrao da je gore dati ljudima pravo na tribinu, a onda ne uzeti u obzir njihove elje i ostaviti ih bez odgovora, odluka je bila ostavljena otvorenom dok se uje stav vlada. Kako se one nisu u biti protivile, odredba o zemaljskom savjetu uz manje naknadne izmjene ostala je u Zemaljskom ustavu ( 39)57. Odredba nacrta zemaljskog ustava da pota i telegraf (naknadno je uneseno i telefon) dou u kompetenciju sabora, te da preu iz vojne u civilnu upravu, izazvala je raspravu. Njen rezultat je bio da je 7. juna 1909. ponueno kompromisno rjeenje, koje bi po prijedlogu Aehrenthala bilo da pota, telegraf i telefon ostanu u kompetenciji sabora, ali bi odluku o vremenu njihove stvarne predaje u ruke civilne uprave donijela trojica zajednikih ministara kad to bude oportuno58. Meutim, ovome su se protivili, kako ministar rata, tako i austrijska i ugarska vlada, kao i prijestolonasljednik Franz Ferdinand. To je docnije revidirano, i pota, telegraf i telefon su otpali iz kompetencije sabora i ostali dalje pod vojnom upravom59. To je bio samo uvod u daleko opseniju diskusiju o bosanskohercegovakim ustavnim zakonima u drugoj polovini 1909. godine. Zajedniki ministri su, i pored Burinova protivljenja, prihvatili na sastanku 7. juna stanovite Aehrenthala da bosanskohercegovaki zakoni principijelne prirode, kao i oni bosanskohercegovaki zakoni kod kojih saodluuju obje drave Monarhije po zakonima iz 1880. godine, treba pri objavljivanju da nose i potpis ministra inozemnih djela, odnosno zakoni vojnog karaktera i ministra rata60. Tako je trebalo da se, analogno praksi u obje drave Monarhije, bosanskohercegovaki zakoni publiciraju s potpisima vie ministara. Ovo Ae57 Isto; vidi JUZBAI: Nacionalno-politiki odnosi, str. 50-51. 58 Protokoll ber die [...] am 7. Juni 1909 stattgehabte Konferenz der k.u.k. gemeinsamen Minister HHStA PA I K. 638, CdM VIIIc 12/1. 59 Vidi: JUZBAI: Politika i privreda, str. 356-357. 60 Protokoll ber die [...] am 7. Juni 1909 stattgehabte Konferenz der k.u.k. gemeinsamen Minister HHStA PA I K. 638, CdM VIIIc 12/1.

36

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

hrenthalovo stanovite odgovaralo je intencijama austrijske vlade61, ali e ga uskoro potom ugarska vlada odluno odbiti, smatrajui da sankcionirane bosanskohercegovake zakone treba da potpisuje samo zajedniki ministar finansija62. Osnivanje ugarske Privilegirane agrarne i komercijalne banke za BiH-Zaotravanje odnosa sa Austrijom Pokuaj ugroavanja prevlasti austrijskog uticaja u Bosni i Hercegovini desio se u doba aneksione krize. Pregovori o osnivanju u Bosni i Hercegovini ugarske Privilegirane agrarne i komercijalne banke, kao ekspoziture najjae banke iz Budimpete, petanske Ugarske komercijalne banke, doli su u toku aneksione krize u akutnu fazu i izvrili su znatan uticaj na ope politike prilike i tretman bosanskohercegovakog ustava. Petanska Ugarska komercijalna banka podnijela je 19. februara 1908. Zemaljskoj vladi projekt ugovora o osnivanju Privilegirane agrarne i komercijalne banke za Bosnu i Hercegovinu. Ova banka, uz davanje zajmova kmetovima do pune otkupne cijene selita, trebalo je da se ukljui u sve pore privrednog ivota Bosne i Hercegovine, s posebnim povlasticama i garancijama za sve pravne poslove. Njoj je pripadala privilegirana sudska nadlenost, a uivala bi i prioritetno pravo u poslovima otkupa kmetova, komunalnih i hipotekarnih kredita, jer bi prispjela potraivanja ubirala putem administrativnih vlasti. U slubi banke trebao se nai cijeli aparat uprave, a kao garancija bankovnog poslovanja trebalo je da poslui zemaljski budet. Zajedniki ministar finansija odobrio je 28. novembra 1908. osnivanje banke, a osnivaka skuptina odrana je 20. januara 1909. u Sarajevu. Banka je raspolagala dionikim kapitalom od nominalnih 8 miliona kruna63. Vijesti o osnivanju ugarske banke s dalekosenim privilegijama izazvale su buru gnjeva u Austriji. Na sjednicama parlamentarnih odbora dovoen je u pitanje smisao aneksije, ustava, i budueg zemaljskog sabora u Bosni i Hercegovini. Smatralo
61 Bienerth Burinu 21. 7. 1909, ABH ZMF PrBH, 1648/1909. 62 Wekerle Burinu (prevod note) 12. 7. 1909, ABH ZMF PrBH 1617/1909. i prepis u HHStA PA I K. 638 CdM 12/1, 422. 63 Vidi: Luka AKOVI: Privilegovana agrarna i komercijalna banka za BiH, Glasnik ADA 6 (1966), str.143-160; up. SCHMID: Bosnien und die Herzegowina, str. 329-331.

se da sve to tangira interese Austrije mora biti rijeeno u sporazumu s austrijskom vladom, pa je to svoje stanovite voditelj austrijskog ministarstva finansija Jorkasch Koch saoptio ministru Burinu64. Jorkasch Koch je u aneksionom odboru austrijskog parlamenta dao izjavu oznaivi dotadanji postupak Burina u odnosu na banku jednostranim, udnovatim i tetnim za ovostranu dravnu polovinu, a Das Finanzielle Tagblatt je u broju od 24. decembra 1908. donio naslov Die Zerreiung der bosnischen Verfassung-Auslieferung Bosniens an Ungarn und die sdslavische Frage65. Burin je u svom odgovoru istakao da dogovor s bankom lei unutar koncepcija zemaljske uprave, koja vodi strogo rauna o paritetnom interesu Austrije i Ugarske u Bosni i Hercegovini. Naglasio je da su agrarni odnosi konica razvitka, ali je on protiv opeg rastereenja koje se javlja u diskusijama u delegacijama, a koje bi se moralo obligatno sprovesti. Sada za to nema novaca, pa je on za dobrovoljni otkup. Zato e uprava dati garanciju banci za davanje zajmova u punom iznosu otkupa66. Ugarska vlada je 8. februara 1909. odobrila osnivanje banke, dok ga je austrijska vlada 8. marta 1909. godine odbila67. Ona je smatrala da bi osnivanje banke s takvim privilegijama trebalo, imajui u vidu Zakon o upravi iz 1880. godine, saekati zasjedanje sabora68. Burin je to odbio jer je smatrao da je koncesioniranje jednog novanog zavoda normalna funkcija egzekutive koja ne podlijee uticaju obiju vlada u smislu zakona iz 1880. godine i ne moe se rezervirati za jo nepostojei sabor. Po njemu paritet nije bio povrijeen, jer su slina i djelomino vea prava bila odobrena austrijskom kapitalu u Zemaljskoj banci za Bosnu i Hercegovinu69. Sukob austrijskog i maarskog kapitala za dominirajui uticaj u Bosni i Hercegovini bio je zaodjeven platom nesebinosti i principijelne borbe,
64Jorkasch Koch Burinu, 23. 12. 1908, ABH ZMF PrBH 2234/1908; 65Isto; Bienerth Burinu 28. 12. 1908, ABH ZMF PrBH 2234/1908; Burin Bienerthu 03. 1. 1909. HHStA PA I K. 637, CdM VIIIc 12/2, 71.f. 66Burin Jorkasch Kochu 28. 12. 1908, ABH ZMF PrBH 2234/1908. 67AKOVI: Privilegovana agrarna i komercijalna banka za BiH, str. 158-160. 68 Bienerth Burinu 8. 3. 1909, ABH ZMF PrBH 634/1909. 69 Burin Bienerthu 11. 3. 1909, ABH ZMF PrBH 634/1909.

Slovo Gorina, 33, 2011.

37

Slovo Gorina

pa su Austrijanci u pitanju koncesioniranja maarskog kapitala vidjeli povredu svojih prava i prioriteta u privrednoj politici70. Zahvaljujui snanom otporu bekih i nekih domaih krugova Maari su bili prisiljeni na poputanje, pa je dolo do sporazuma izmeu austrijske vlade i zajednikog ministra finansija. Poslovanje banke u pogledu otkupa kmetova odloeno je do prve sjednice sabora i njegove odluke. Nakon toga je Franz Josef 25. aprila 1909. sankcionirao osnivanje Privilegirane agrarne i komercijalne banke za Bosnu i Hercegovinu u okvirima statuta i podnesenih pravila71.

banci u Sarajevu najprije u Austriji oznaena kao povreda pariteta, a kad je s ugarske strane dokazivano da ona znai samo poboljanje stanja, istaknuto je da je zajam preskup i da e otkup uslijediti od strane drave, a eventualno biti ak i obligatan. Ukazao je na to da je u toku pregovora bilo govora samo o tome da e stvar doi u sabor u formi jedne interpelacije da li on odobrava otkup putem koncesije banci75. Umjesto toga nacrt runog pisma, po Wekerleu, odraava mogunost obligatnog otkupa i cijeli otkup kvalificira kao dravnu zadau. Prejudicirala se kompetencija sabora prije definitivnog utvrenja njegovog djelokruga. On je to oznaio kao punu pobjedu austrijskog stanovita76.

S ciljem da izae iz situacije stvorene koncesijom ugarskoj banci, Aehrenthal je pokuao intervenirati. Priredio je u maju 1909. prijedlog vladarevog runog pisma koji tretira otkup kmetova, kako je to u biti uinjeno i u runom pismu iz marta 1910. godine. U runom pismu vladar odobrava da zajedniki ministar finansija, uz staranje i jamstvo zemaljske uprave, prui bankovni kredit za otkup kmetova i ujedno eli da se ubudue otkup provede putem vladinih organa o troku dravnih sredstava. Istovremeno vladar daje nalog da se za predstojei sabor izradi odgovarajui zakonski nacrt74.
Ovaj prijedlog je odbaen od ugarske vlade jer u njemu nije stajalo samo da se pita sabor, nego se stavlja u izgled podnoenje zakonskog nacrta. Wekerle je ukazao da je koncesija zemaljske uprave Agrarnoj i komercijalnoj

Posljedica ovog akta, koji je bio neoekivan, bilo je takvo stanje u austrijskim parlamentarnim krugovima da ga je im kruna u bilo kojoj formi intervenira da je to 77 Burin nazvao traginim poglavljem hungarofobije72. upereno protiv Ugarske. Tekst vladarevog ruTo je prisililo Bienertha da poetkom maja 1909. ukae na nog pisma afirmirao je austrijsko stanovite i to to da e austrijska vlada insistirati na paritetnoj ingerenciji prije nego to su definitivno utvreni okviri boi da e se sva prinicipijelna pitanja bosanskohercegovake sanskohercegovakog ustava i kompetencija sabouprave rjeavati po zakonu iz 1880. godine i o njima e ra, to e u Ugarskoj uiniti situaciju neodrivom. se odluivati na kolegiju zajednike vlade, pa su pojedini Postavljen je od strane ugarske vlade zahtjev da bi beki listovi komentirali da u upravi Bosne i Hercegovine 73 nastupa nova situacija . Ova izjava data je u cilju se, ako doe do fakultativnog otkupa uz posredosmirivanja situacije, nakon to se Bienerth sporazumio s vanje zemlje, morao osigurati puni paritet ugarAehrenthalom i dobio preko volje saglasnost Burina, koga skim novanim institucijama. Obustavljanje rada je austrijska javnost optuivala da proteira maarske ugarske Privilegirane agrarne i komercijalne baninterese. ke na otkupu kmetova oznaeno je kao jednako

U ugarskoj vladi preovladavalo je miljenje da

njenoj likvidaciji, te da to samo jaa miljenje da nas potpuno potiskuju iz Bosne78. Wekerle se posebno okomio na uzgredan stav u nacrtu vladarovog runog pisma u kome se kae da bosanskohercegovaka uprava vidi svoj zadatak u pomaganju proirenja slobodnog zemljinog posjeda olakanjem otkupa, dok se sve strane preko pozvanih predstavnika ne odlue na opi otkup (istaknuo D.J.). On je smatrao da je odnos izmeu zemljoposjednika i kmeta u Bosni i Hercegovini nasljedni zakupni odnos isto privatnopravne naravi i da se ugarska vlada iz privrednih i politikih razloga, iz obzira prema muslimanskim zemljoposjednicima ne bi saglasila s obligatnim otkupom (kao da je to bilo neposredno u pitanju). Stav Wekerlea je bio da vladarevo runo pismo
75 O toku pregovora Wekerle Burinu 20. 4. 1909. i Burin Bienerthu 24. 4. 1909. HHStA PA I K. 637 CdM VIIIc, 17-21, 23-25. 76 Wekerle Aehrenthalu 26. 5. 1909, HHStA PA I K. 637 CdM VIIIc 12/2, 110-114 (prepis). 77 Wekerle Aehrenthalu 28. 5. 1909 (prepis), ABH ZMF PrBH 298/1909. 78 Isto.

70AKOVI: Privilegovana agrarna i komercijalna banka za BiH, str. 162. 71 Isto, str. 162-163, 168-169. 72 Burin Aerhenthalu 7. 5. 1909, HHStA PA I K. 637 CdM VIIIc 12/2 ad. 292f. 73 Aehrenthal Burinu 6. 5. 1909, i Ministarstvo vanjskih poslova Bienerthu 12. 5. 1909, HHStA PA I K. 637 CdM VIIIc 12/2, Nr. 292 i ad 301. 74 HHStA PA I K. 637 VIIIc 12/2 191-193.

38

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

treba da sadri elju vladara da vlada unapreuje i olakava otkup i da se brine da kmetovi budu poteeni pretjeranih obaveza. Trebalo je da u pismu vladar zatrai dravnu kontrolu i pregovore o tome kako zemaljskim sredstvima olakati otkup kmetova79, to zapravo nije nita bitno znailo. Mada je Aehrenthal ukazivao na to da je u njegovom nacrtu vladareva runog pisma bio osiguran princip slobodnog otkupa kmetova i izriito utvrena saglasnost uesnika u otkupu, kao i da agrarni problem izaziva zlu krv, kako u Bosni, tako i u Austriji i Ugarskoj i daje povoda za loe komentare u Srbiji i Rusiji, Wekerle nije napustio svoje negativno stanovite. To je dalo povoda Aehrentalu da 29. maja 1909. godine predloi vladaru da odustane od izdavanja runog pisma, pa su nakon toga pregovori bili prekinuti80. Tek u julu mjesecu ugarska i austrijska vlada dale su iscrpne primjedbe na nacrt zemaljskog ustava. Stanovite austrijske vlade bilo je uslovljeno zakljukom Poslanike kue Carevinskog vijea od 8. juna 1909. Po prijedlozima usteria, Kreka, Laginje, Vukovia i drugih, Poslanika kua Carevinskog vijea usvojila je 8. juna 1909. zakljuak da se ubudue otkup seljakih tereta feudalnopravnog karaktera koji postoje u Bosni preduzima iskljuivo putem dravnog instituta, uz angairanje javnog kredita. Austrijska vlada bila je najhitnije pozvana da insistira da se u nacrt zemaljskog ustava za Bosnu i Hercegovinu unese izriita odredba po kojoj e se otkup kmetovskih parcela tretirati kao javni posao i provoditi iskljuivo putem organa zemaljske uprave, a privilegije date privatnim preduzeima gasit e se bez ikakve naknade. Vlada je trebala da se pobrine da se ve na prvom zasjedanju bosanskohercegovakog sabora podnese jedan zakonski nacrt u tom pogledu. Od austrijskog ministra finansija je zatraeno da se ne dopusti da se na berzama u Austriji dozvoli kotiranje akcija i obligacija ugarske Agrarne i komercijalne banke za Bosnu i Hercegovinu dok su u njenom statutu odredbe o privilegiranom poslu otkupa kmetova i sline norme. Carevinsko vijee je trailo od austrijske vlade da se sluaj agrarne banke ne ponovi i zahtijevalo
79 HHStA PA I K. 637 CdM VIIIc 12/2, 191-193. 80 Aehrental Vladaru 29. 5. 1909, HHStA PA I K. 637 CdM VIIIc 12/2 Nr. 130, 133; Aehrenthal Burinu 29. 5. 1909, ABH ZMF PrBH 298/1910.

da vlada pazi da se uvaju zakonske kompetecije u vezi s upravom Bosne i Hercegovine. Zatraeno je da se to prije parlamentima obiju drava podnesu zakonski nacrti o odgovornosti zajednikih ministara, to je vie puta uzaludno traeno, kako u Carevinskom vijeu, tako i u ugarskoj delegaciji 81. U gornjem domu Carevinskog vijea je na prijedlog J. M. Baernreithera i drugova 24. juna 1909. usvojen zakljuak kojim je pozvana austrijska vlada da u vezi s uvoenjem ustava u Bosni i Hercegovini utie na ureenje podesne organizacije vrhovne uprave anektirane zemlje. To je trebalo da bude takva organizacija koja bi, uvajui pravo samoopredjeljenja Bosne i Hercegovine u njenim vlastitim poslovima, garantirala kako interese cijele Monarhije, tako i interese obiju njenih polovina. Cilj je bio stvoriti novu instancu, koja je trebala biti surogat za novo, etvrto mjesto u okviru Zajednikog ministarstva, kako bi se eliminirao dominirajui uticaj zajednikog ministra finansija jer su to mjesto zauzimali Maari. Ovaj, kao ni slian pokuaj vojnih krugova, nije mogao uspjeti jer je bio suprotan nagodbenim zakonima82. U istom tekstu Baernreitherovog prijedloga trailo se da se dravnim otkupom kmetovskih daa osigura egzistencija slobodnog i naprednog seljatva83. Odluno je traen otkup javnopravnim putem, ali je ostalo otvoreno pitanje da li treba biti dobrovoljan ili obligatan. U austrijskim parlamentarnim krugovima bilo je stvoreno uvjerenje da e se Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu pobrinuti da zakljuak sabora bude u smislu odranja koncesije Privilegiranoj, agrarnoj i komercijalnoj banci, pa su se orijentirali na druga rjeenja. U pitanje je dolo unoenje u zemaljski ustav odredbe da e se otkup kmetova tretirati kao javni posao uz upotrebu zemaljskih
81 Bienerth Aehrenthalu i Burinu 21. 7. 1909, HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1. 82 Vidi JUZBAI: Das sterreichisch-ungrische gemeinsame Ministerium, str. 265-285; ISTI, Politika i privreda, str. 251254; Isti, Die sterreichisch-ungrische Okkupationsverwaltung in Bosnien-Herzegowina. Einige Aspekte der Beziehungen zwischen den Militr-und Zivilbehrden, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu 34 (2005), str.106. 83Vidi 57 der Beilagen zu den Protokollen des Herrenhauses-19. Session 1909; o tretmanu pitanja Bosne i Hercegovine u austrijskom parlamentu vidi CZEDIK, Zur Geschichte der k.k. sterreichischen Ministerien, 21, 270-271, 287-329.

Slovo Gorina, 33, 2011.

39

Slovo Gorina

sredstava, a zatim, kada je to otpalo, ponovo izdaNasuprot ovom gleditu u Ministarstvu vanjvanje vladarevog runog pisma u tom smislu. skih poslova data je preporuka da se ovo Ministarstvo zauzme za naslov zemaljski ustav (LandePitanje naslova ustavnog prijedloga sverfassung) jer: 1. u vladarevoj proklamaciji od 5. oktobra 1908. obean je izriito zemaljski ustav; Sredinom 1909. godine u Ministarstvu vanj- 2. u kontrasigniranom vladarevom runom pismu skih poslova diskutirano je o naslovu ustavnog pro- ministru Burinu se kae, da vladar zahtijeva da se jekta za Bosnu i Hercegovinu. Naime, Zajedniko to prije podnese prijedlog da bi novi zemaljski ministarstvo finansija odabralo je na njemakom ustav to prije stupio na snagu; 3. u ostalim rujeziku izraz zemaljski statut (Landesstatut), a s nim pismima istog datuma, kao i u nacrtima autim su se saglasile vlade Austrije i Ugarske, kao i strijskog i ugarskog zakona o aneksiji, dolazi vie Ministarstvo rata84. Meutim, profesor Redlich je puta izraz ustavni (verfassungsmsig); 4. izraz dajui primjedbe na ustavne nacrte ukazao da se zemaljska pravila i zemaljski statut izazvao bi imenom statut oznaavaju ustavi niih organi- ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u inostranzacija npr. banaka, tedionica, udruenja i slino, stvu lo utisak; 5. da se ne bi izveo zakljuak da pa bi taj naslov mogao izazvati lo uticaj u Bosni je Bosna i Heregovina trea drava u Monarhii Hercegovini, kao da se namjerno hoe umanjiti ji, naslov ne bi glasio dravni ustav nego samo znaaj ovih zemalja. Za Redlicha bi najbolji bio na- zemaljski ustav. Inae, stanovnici Bosne i Herslov zemaljski ustav (Landesverfassung), a ako cegovine bi se mogli potuiti da se nije doslovno postoje politiki ili dravnopravni razlozi, onda je ispunilo obeanje vladara da e im dati ustav87. U za naslov zemaljska pravila (Landesordnung)85. korespondenciji izmeu Burina i Bienertha kraMeutim, austrijska vlada je smatrala da ne ide jem 1908. i poetkom 1909. upotrebljavan je izraz ustavnu povelju Bosne i Hercegovine izjednaavati ustavno stanje (die verfassungmsige Zustnde), s ustavnim pravilima austrijskih krunskih zema- kao i ustavno ureenje (die verfassungmsige lja. Oznaka zemaljski ustav mogla bi po ovom Einrichtungen). miljenju izazvati dalekosene ustavnopolitike asProblem naziva je rijeen na sjednici zajednipiracije. Bosna nema bitan dio ustava, odgovornu kih ministara 6. septembra 1909. godine. Tada je vladu i zakonodavstvo o zajednikim i zajedniki Burin ukazao na to da je naslov predloen od audogovorenim poslovima. Zato je trebalo zadrati strijske vlade predugaak i preteak. On je pledirao izraz statut i samo dodati o opim graanskim za krai naslov Zemaljski statut za Bosnu i Herpravima zemaljskih pripadnika i o saboru, tako cegovinu na njemakom, prevodei to na srpski da se iz naslova vidi da je rije o statutu vanog sa ustav. On je istakao da ovaj izraz potpuno sadraja86. odgovara na zemaljskom jeziku i to je po njemu bilo najvanije. Ovo je potom bilo prihvaeno88, pa smo na osnovu Burinovog jezikog tumaenja 84 HHStA PA I K.638 CdM VIIIc 12/1 9-11. dobili na naem jeziku blago reeno udnovat na85 Denkschrift des Reichsrats-und Landtagsabgeordneten Prof. Dr. Josef Redlich zu den Gesetzentwrfen des gemeinsam slov Zemaljski ustav (tatut) za Bosnu i HercegoMinisteriums, betreffend die Verleihung einer Verfassung vinu, dok je na njemakom jeziku ostao naslov an Bosnien und die Herzegowina, erstattet Sr. Exzellenz dem Herrn Ministerprsidenten dr. Richard von Bienert. Landesstatut fr Bosnien und die Herzegowina HHStA PA XL Interna 247 Liasse LIXc, 3-5. Dokument je kao jednak prvom naslovu. Meutim, docnije, pa bez datuma, ali se iz sadraja moe zakljuiti da je nastao i na sjednici Zajednikog ministarskog vijea 12. sredinom 1909. februara 1910. kada je definitivno potvren puni
86 ber den Titel der Verfassungsvorlage betreffend die allgemeinen brgerlichen Rechte und den Landtag. HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1. Inae u zakonskom nacrtu o aneksiji koji je 10. septembra 1908. na zajednikom ministarskom vijeu predloio Vladimir Beck spominje se u paragrafu 2 zemaljski ustav (Landesverfassung), a u paragrafu 3 Zemaljska pravila (Landesordnung) za BiH, to govori o nekonzistentnosti prijedloga. 87 ber den Titel der Verfastsungsvorlage betreffend die allgemeinen brgerlichen Rechte und den Landtag. HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1. 88 Protokoll ber die [...] am 6. September 1909.... stattgehabte Konferenz der k.u.k. gemeinsamen Minister HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1.

40

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

sporazum o ustavnim rijeenjima, upotrebljavan je uz termin zemaljski statut i izraz zemaljski ustav (Landesverfassung)89. Pod opim nazivom bosansko-hercegovaki ustav ili bosanski ustav obuhvaeni su u slubenoj korespondenciji i nauci na njemakom jeziku zemaljski statut, izborni red i poslovnik sabora, zakon o drutvima i zakon o skupljanju, kao i zakon o kotarskim vijeima. Diskutiralo se i pisalo o ustavnim prijedlozima kao i o zemaljskom ustavu. Problem rjeenja agrarnog pitanja i postignuti kompromis Aehrenthal je ispravljene nacrte ustavnih zakona na osnovu vijeanja u krugu zajednikih ministara uputio 16. juna 1909. predsjednicima austrijske i ugarske vlade, istiui da su ih tri zajednika ministra jednoglasno odobrila i samo je bilo ostalo otvoreno pitanje zemaljskog savjeta. Insistirao je da vlade to prije saope svoje stanovite kako bi nacrti najkasnije krajem juna iste godine mogli biti podneseni vladaru na sankciju, prije njegovog odlaska na odmor u Ischl. U tom sluaju bi se tokom ljeta 1909. izvrile pripreme za izbore, pa bi se bosanskohercegovaki sabor, po ovom miljenju, mogao u istoj godini sastati. Iako se ugarski kabinet nalazio u demisiji, Wekerle je obeao Burinu da e ugarska vlada razmotriti bosanskohercegovaki zemaljski statut90. Wekerle je u aprilu 1909. podnio ostavku nakon to je austrijska vlada odbila njegov kompromisni prijedlog kartelnog rijeenja pitanja djelatnosti Austrougarske emisione banke, koji je on prezentirao 30. januara 1909. On je iao za tim da se organizira institucija u kojoj bi zajedno radile dvije odvojene nacionalne emisione banke, austrijska i ugarska, to je bilo suprotno tenji dijela lanova nezavisne stranke, a posebno stavu Gyule Justha. Oni su eljeli da se osnuje samostalna ugarska emisiona banka. Monarh je 27. aprila 1909. godine ostavku Wekerlea prihvatio, ali je njegova vlada nastavila voditi poslove do obrazovanja novog
89Protokoll des gemeinsame Minsiterrates v. 12. 2. 1910, HHStA PA XL Interna K. 309. 90 Aehrenthal austrijskom i ugarskom predsjedniku vlade (prepis) i Aehrenthal Burinu 16. 6. 1909, HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1, 355-377; Aehrenthal Wekerleu 19. 6. 1909, isto.

kabineta, koji vladar nije mogao nai. Sredinom juna nastala je jo gora situacija, jer se ministri S. Wekerle, Gy. Andrassy i A. Appony i F. Kossuth nisu mogli sloiti o zajednikoj vladinoj osnovi, a reforme na vojnom planu ponovo su postale esencijalni problem ostanka koalicije u vladi, koja je nakon ugarske krize 1906. bila obrazovana. U prvim danima jula 1909. vladar se sloio da Wekerle vodi vladine poslove provizorno, pa je ova vlada bila sklona da amtira kao provizorna vlada. Kako Be nije mogao nai novu vladu, a pitanje emisione banke krajem septembra 1909. opet je postalo bitna taka vladine krize, Wekerleova vlada je 28. septembra 1909. ponovo demisionirala, iako je i dalje ostala na vlasti 91. Vrlo brzo se pokazalo da su nade Aehrenthala, izraene polovinom juna 1909. godine, o brzom sankcioniranju bosanskohercegovakog ustava i poetku rada sabora u jesen iste godine, bile nerealne. Nije bilo samo ostalo da se rijei pitanje kompetencija zemaljskog savjeta nego i veliki broj drugih pitanja koje su obje vlade postavile, a koja su se mogla rijeiti samo putem pregovora prekinutih u ljeto 1909. godine. Po miljenju austrijske vlade izraenom u drugoj polovini jula 1909. godine, nacrti su vodili rauna, kako o dravnopravnom poloaju Bosne i Hercegovine, tako i o naelima koje je car postavio povodom aneksije u pogledu uvoenja ustavnih institucija. Meutim, u pojedinostima o bitnim pitanjima austrijska vlada je smatrala da je potreban niz izmjena i dopuna. U tom pogledu rjeavanje agrarnog pitanja zauzimalo je posebno mjesto92. Austrijska vlada je, pod pritiskom obiju parlamentarnih rezolucija, izriito traila da se otkup kmetova kao javnopravno pitanje unese u ustav. Zahtijevana je posebna ustavna odredba kojom se bez prava na odtetu gase sve privilegije date privatnim
91 GEYR, Sandor Wekerle, 252-255, 313-324. 92Nota austrijske vlade (Bienerth Burinu, 21.7.1909, ABH ZMF PrBH 1648/1909) bila je izloena na tridesetest stranica teksta. Pozivajui se na svjedoenje Lajosa Thlloczyja, GEYR, Sandor Wekerle, 298, navodi da su u sastavljanju nacrta bh. ustava sudjelovala etiri austrijska ministarstva, dok je sa ugarske strane uestvovao manje-vie samo Wekerle. Meutim, nacrti ustavnih zakona izraeni su u Zajednikom ministarstvu finansija, a svjedoanstvo Thlloczyja bi se moglo odnositi na koncipiranje nota sa primjedbama na ustav.

Slovo Gorina, 33, 2011.

41

Slovo Gorina

ustanovama, a otkup kmetova tretira kao iskljuiva nadlenost zemaljske uprave i rjeava uz primjenu zemaljskih sredstava. Zato je austrijska vlada bila protiv toga da u zemaljskom ustavu ostane prvobitna odredba da se zakljucima sabora ne mogu otetiti dobijena prava. Time bi bilo onemogueno moderno zakonodavstvo, reforme na privrednom polju i zemljino rastereenje, kao i gaenje privilegija ugarskoj Privilegiranoj agrarnoj i komercijalnoj banci u Bosni i Hercegovini. Ona je insistirala na odbacivanju u ustavu predloene kvalificirane

pri tretmanu vjerskih pitanja o kojima je i po Burinovom prijedlogu ustava trebala odluivati kvalificiranom veinom. Nakon dugih rasprava na ministarskim konferencijama odranim u septembru 1909. Burin je popustio i dolo je do sporazuma. Kvalificirana veina trebala je da se utvrdi u ustavu samo kada se budu donosile odluke o zakonskim nacrtima o pitanjima vjere. Tada je moralo biti prisutno bar etiri petine svih saborskih lanova, a da bi odluka bila punovana, za nju je trebalo glasati dvije treine prisutnih. Ovo je imalo sprijeiti, po

veine za odluke o agrarnom pitanju u saboru, jer se bojala da bi uz eventualno uee zemljoposjednika zakljuak sabora mogao biti u prilog odranja bankarske koncesije. Austrijskim zahtjevima suprotstavila se ugarska vlada i ministar Burin, koji je isticao da je kvalificirana dvotreinska veina u pitanjima agrara neophodna za zatitu muslimanskih zemljoposjednika. Austrijska vlada je, inae, smatrala da u ustavu treba normirati veinu za odluivanje koja bi se sastojala od polovine lanova, i u kojoj bi bio najmanje po jedan predstavnik glavnih konfesija. Meutim, posebno strukturirana veina morala je, po austrijskom prijedlogu, biti

austrijskom vienju, preglasavanje katolika. Ukinuta je odredba da se ne mogu otetiti dobijena prava. Burin je smatrao neodrivim da se dobrovoljni otkup kmetova posmatra kao javnopravno pitanje i smatrao je da se austrijski prijedlog ne poklapa sa pravnom situacijom i odnosima u zemlji. Smatrao je da ne ide u temeljni zakon unositi tekue poslove, nego samo naelne odredbe. Optuivao je austrijsku vladu da eli diktirati naine rjeenja pitanja koncesije Privilegiranoj agrarnoj i komercijalnoj banci. On je bio izradio zakonski nacrt da otkup kmetova moe da bude samo dobrovoljni i da je to privatna stvar dok se stranke ne

42

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

pozovu na intervenciju vlasti93. Odbacivao je miljenje izraeno u Carevinskom vijeu da se u Bosni i Hercegovini radi o feudalnim odnosima. Za njega su posjedovni odnosi bili potpuno regulirani i u Bosni i Hercegovini nije bilo agrarnog pitanja koje bi izazvalo revoluciju94. U pogledu otkupa kmetova aktualizirano je ponovo, uz posredovanje Aehrenthala, rjeenje da ovo pitanje, umjesto u zemaljskom ustavu, bude predmet izdavanja posebnog vladarovog akta o podnoenju zakonskog nacrta saboru o otkupu kmetova. Na kraju je u drugoj polovini septembra 1909. postignuta naelna saglasnost o agraru. Odredba o agraru nije unesena u ustav, ali je dogovoreno da e se zakonski nacrt o dobrovoljnom otkupu kmetova u formi dogovorenoj na zajednikoj ministarskoj konferenciji podnijeti na prvoj sesiji sabora. To je trebalo prethodno najaviti u sveanoj formi. U tu svrhu Burin je trebao da izdjejstvuje vladarovo runo pismo nekoliko dana po objavljivanju ustava, u kome e vladar ovlastiti zajednikog ministra finansija da podnese zakonski nacrt o dobrovoljnom otkupu kmetovskih selita95. To je znailo pobjedu austrijskog stanovitva, ali je sankcioniranje ustava i izdavanje runog pisma vladara moralo ekati na pristanak ugarske vlade. Nakon to je u bosansko-hercegovakom saboru u neto izmijenjenom obliku usvojen i sankcioniran 1911. Zakon o dobrovoljnom otkupu kmetova, obrazovan je u Sarajevu konzorcij banaka, koji je do kraja 1913. odobrio tri puta po pet miliona kruna kontokorentnog zajma Zemaljskoj vladi za otkup kmetovskih selita. Konzorcij je bio prividno paritetan pod vostvom Zemaljske banke za BiH i Privilegirane agrarne i komercijalne banke za BiH, a okupio je austrijske, ugarske i domae kreditne institucije. Unutar konzorcija bio je dominirajui uticaj austrijskih banaka i to je bilo za austrijsku vladu garancija da u dogledno vrijeme nee doi do promjene na tetu austrijskih interesa. Kontokorentni zajam podigao je zajedniki mini93 Antrge der k.k. Regierung HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1, 488-489; Protokolle des gemeinsamen Ministerrates v. 14. und 15. September 1909, HHStA PA XL Interna K. 308. 94 Protokoll des gemeinsamen Ministerrates v. 18. September 1909, HHStA PA XL Interna K. 308. 95 Bienerth Burinu 2. 10. 1909, Prepis u HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1, 554-558.

star finansija, nakon to je na sjednici Zajednikog ministarskog vijea 29. novembra 1911. dobio ovlatenje od obje vlade, jer bi emisija obligacija, s obzirom na tadanje stanje na novanom tritu, donijela znaajan gubitak emisionog kursa. Polovinu kredita davala je Agrarna i komercijalna banka, a drugu polovinu Zemaljska banka96. Kamate na ovaj kontokorentni kredit iznosile su 7,5%, dok su kamate na zajmove kmetovima bile 4,5%. Razlika koja je pala na teret zemaljskog budeta za razdoblje 1912-1913. iznosila je 630 000 kruna, budui da je sve popratne izdatke po zakonu snosila Zemaljska vlada, koja je za razliku od ranije koncesije Agrarnoj i komercijalnoj banci, bila liena bilo kakve zarade pri finansiranju otkupa kmetovskih selita97. Formalno paritetni angaman Agrarne i komercijalne banke s austrijske strane je tretiran kao moralno obeteenje za gubitak koncesije. Primjedbe i prijedlozi austrijske vlade povodom ustavnog prijedloga Austrijska vlada je u svojoj noti od 21. jula 1909. posebnu panju posvetila lanovima koji tretiraju opa graanska prava oponaajui vaee propise u Austriji. Izraavala je svoju zabrinutost da odredbe u datom obliku, naroito zbog estog pozivanja na administrativne i policijske propise, ne bi mogle biti u javnosti i zemlji povoljno primljene. Zato je smatrala da bi u mnogim sluajevima ve izmjena formulacije, ne dirajui u materijalni sadraj, bila dovoljna da se ovaj utisak bitno popravi98. S tim ciljem ona je predloila veliki broj izmjena, dopuna i preformulacija pojedinih lanova, od kojih je vei broj na sastanku zajednikih ministara 6. septembra i Zajednikog ministarskog vijea 14, 15. i 18. septembra 1909. godine bio prihvaen. Ovdje emo se zadrati, u prvom redu, samo na nekim pitanjima koja su u najveoj mjeri bila sporna, ne
96Algemeines Verwaltunsarchiv, Wien, k. k. Ministerrats Prsidium MP 464/1911, MP 6169/1912 i MP 2480/1913. 97Adalbert Ugrovec von. SCHEK, Die Agrarfrage in Bosnien und der Herzegowina, Gesellschaft sterreicheischer Volkswirte: Jahrbuch 3 (1914), 118; Ferdinand HAUPTMANN, Privreda i drutvo u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine 1878-1918, u: Prilozi za istoriju BiH, ANUBiH, Posebna izdanja, LXXIX /18, tom II, Sarajevo 1987, 184. 98 Bienerth Burinu 21. 7. 1909, ABH ZMF PrBH, 1648/1909.

Slovo Gorina, 33, 2011.

43

Slovo Gorina

citirajui broj paragrafa koji je, inae, na kraju izmijenjen. Samo emo navesti neke konano usvojene paragrafe. Veliku rezervu austrijska vlada izrazila je prema ustavnoj odredbi da e se meu muslimanima primjenjivati erijatsko pravo na porodine i enidbene poslove, te na nasljedstvo u mulku. Smatrala je to prevelikim povlatenjem jedne konfesije i nabacila pitanje da se eventualno na analogan nain razmotri primjena kanunskog branog prava za katolike i srpsko-pravoslavne. Osim toga, ona je ukazivala na to da su odredbe erijatskog prava u mnogim takama suprotne shvatanjima evropskog morala, kao i hakoj konvenciji o branom pravu99, ali ovo pitanje nije bilo sporno pa su za muslimane ostale privilegije ograniene na interno islamsko brano i nasljedno pravo ( 10)100. Nota austrijske vlade ministru Burinu o ustavnim odredbama u vie svojih stavova odraavala je miljenje prof. Josefa Redlicha koji je kritizirao tekst nacrta ustava i predlagao svoja rjeenja. On je npr. smatrao da su odredbe o religioznoj i konfesionalnoj ravnopravnosti nedovoljno precizne. Kada je rije o javnom vrenju religioznih obreda pripadnika priznatih vjerskih zajednica, Redlich je bio bezuslovno za to da se ukloni ograda ukoliko se tome (tj. tim ritualima-D. J.) ne protive javni obziri. Vjerovao je da e ona izazvati sumnju i uznemirenje naroito kod muslimana. Bio je za to da se kod nabrajanja priznatih vjerskih udruenja ozbiljno razmotri da li bi na prvo mjesto, umjesto islamske religije, trebalo staviti udruenje kranske vjere, kao i da li pojam priznate vjerske zajednice, u punoj otrini svojstven ugarskom, a ne austrijskom dravnom pravu, treba u Bosni i Hercegovini utvrditi osnovnim dravnim zakonom101. O tome nije bilo rasprave, ali je bez diskusije primljen njegov prijedlog o jeziku. Umjesto prvobitne odredbe u nacrtu ustava, kojom se garantira zemaljskim pripadnicima narodna osobina i jezik, na prijedlog austrijske vlade, po sugestiji prof. Redlicha, usvojena je ispravka da se

zemaljskim pripadnicima jami uvanje narodne osobine i jezika ( 11), analogno odredbi lana 19. austrijskog temeljnog dravnog zakona iz 1867. godine102. Na prijedlog austrijske vlade dopunjen je lan ustava koji govori o obrazovanju i javnim kolama. Dato je pravo zemaljskim pripadnicima da osnivaju nastavne i odgojne ustanove i na njima predaju. Uslov je bio da zakonski dokau sposobnost i ispune ostale uslove. Raunalo se da e to imati dobar utisak, jer e garantirati naelo slobode, nastave i uenja. Wekerle je smatrao da se ide predaleko bojei se opasne propagande, a u Ugarskoj vae znatno ue zakonske odredbe. Ovome se pridruio i Aehrenthal, pa je ova odredba usvojena 15. septembra 1909, uz dodatak da vostvo i nadzor cjelokupne nastave i odgoja pripada Zemaljskoj vladi (13 al. 2)103. Po prijedlogu austrijske vlade dopunjen je i lan ustava koji govori o zakletvi lanova sabora ( 27). Izriito je kazano da svaki lan sabora treba da se zavjetuje da e biti vjeran i posluan Njegovom Carskom i Apostolskom kraljevskom Velianstvu, kao i da e nepokolebljivo vriti zakonske propise i savjesno ispunjavati svoje dunosti. Dodato je, takoe, da ustee li se koji poslanik uiniti zavjeru u propisanom obliku, gubi svoj mandat104. Suspenzija ustava, koja je bila predviena u izvanrednim situacijama i na neodreeno vrijeme, bila je po ocjeni Josefa Redlicha u osnovi protivna biti jednog ustava105. Austrijska vlada je

102 Isto; vidi: JUZBAI: Nacionalno-politiki odnosi, str. 57; ISTI, Die Sprachenpolitik der sterreichisch-ungrischen Verwaltung und die nationalen Verhltnisse in Bosnien Herzegowina, 1878-1918, Sdost-Forschungen 61/62 (2002/2003), str. 248-249. Kada je rije o poslovniku sabora, zvanini jezik je bio oznaen kao srpskohrvatski. Austrijska vlada je skrenula panju da su se u Dalmaciji Srbi, u pregovorima o reguliranju upotrebe jezika kod civilnih dravnih nadletava i ureda, usprotivili takvom nazivu jezika. Sporazumno je u Dalmaciji utvrena oznaka hrvatski i srpski jezik (vidi nap.61), ali je u poslovniku sabora ostala predloena oznaka koja je bila u zvaninoj upotrebi od 1907. godine. Bienerth Burinu 21. 7. 1909, ABH ZMF PrBH, 1648/1909. 99 Isto. 103 Protokoll des gemeinsamen Ministerrates v. 15. 9. 1909, 100 Protokoll des gemeinsamen Ministerrates v. 15. 9. 1909, HHStA PA XL Interna K. 308. HHStA PA XL Interna K. 308. 104 Isto; vidi Bienerth Burinu 21. 7. 1909, ABH ZMF PrBH, 101 Denkschrift Prof. Dr. Josef Redlich zu den Gesetzentwr1648/1909. fen des gemeinsam Ministeriums [...], HHStA PA XL Inter- 105 Denkschrift Prof. Dr. Josef Redlich zu den Gesetzentwrna 247 Liasse LIXc, 12-16. fen des gemeinsam Ministeriums [...], HHStA PA XL Inter-

44

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

traila njeno uklanjanje, kao i da se u ovom sluaju vladareva linost ne stavlja u prvi plan106. Mada su u konano oblikovanom tekstu uklonjeni izrazi o suspenziji odreenih paragrafa ustava na odreeno i neodreeno vrijeme, u ustavu nije bilo nikakvih garancija u pogledu ogranienja trajanja i sprjeavanja zloupotreba izuzetnih mjera u odnosu na pojedina osnovna graanska prava. Zemaljska vlada je mogla po ovlatenju vladara ograniiti ili obustaviti u datoj situaciji pojedine dijelove ustava o graanskim pravima. Nije bilo predvieno da se trai odobrenje Zajednikog ministarskog vijea niti bilo koje parlamentarnog tijela u Monarhiji107. Ostala je u ustavu prvobitno predloena odredba da vladar u svako doba moe odgoditi ili raspustiti sabor, dopunjena jo odredbom da predsjednik zakljuuje sabor na Previnji nalog ( 40). S austrijske strane je ozbiljno prigovoreno to je u jednom paragrafu stipulirano da sabor ima pravo kontrolirati upravnu djelatnost Zemaljske vlade. Smatrano je vrlo sumnjivim parlamentarnom tijelu, koje nema pravo vladu pozvati na odgovornost, priznati neogranieno pravo da kontrolira upravnu djelatnost vlade, jer takvo pravo ukljuuje i izvjesnu pravnu odgovornost108. Zato je ovo isputeno iz teksta ustava. Posebno je utvren postupak postavljanja pitanja Zemaljskoj vladi, kao i postupak sa albama koje podigne sabor vrei opseg svoga rada. U posebnom lanu utvreno je naknadno da ni sabor ni pojedini poslanici nemaju udjela u izvrnoj vlasti i da se ne mogu uplitati u njen rad109.
na 247 Liasse LIXc, 19-21. 106 Bienerth Burinu 21. 7. 1909, ABH ZMF PrBH, 1648/1909. 107U sluaju rata, kao i onda, kad se neposredno oekuju ratna poduzea, konano u sluaju nemira ili kad se pojave u veoj mjeri veleizdajnika ili za sigurnost pogibeljna popthvatanja, moe zemaljska vlada po Previnjem ovlatenju u pregjanjim paragrafima ustanovljene odredbe (to jest odredbe koje se odnose na opa graanska prava-D. J.) ograniiti ili obustaviti za cijelu zemlju ili za pojedine njezine dijelove. Iz 20 Zemaljskog ustava (tatuta) za BiH. Zemaljska vlada za BiH je proglasila Zakon o izdavanju iznimnih odredaba 24. marta 1910, up. Glasnik zakona i naredaba za BiH, god. 1910, Sarajevo 1910, 90-91; up. SCHMID, Bosnien und die Herzegowina, 267. 108 Bienerth Burinu 21. 7. 1909, ABH ZMF PrBH, 1648/1909. 109 Zemaljski ustav (tatut) za Bosnu i Hercegovinu 30 i 31; Antrge der k.k. Regierung, HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1, 488-489; Protokolle des gemeinsamen Ministerrates v. 14. und 15. September 1909, HHStA PA XL Interna K. 308;

U nacrtu ustava bilo je reeno da su sudije u vrenju svoga zvanja samostalni i nezavisni, ali je izostala garancija nezavisnosti i norma o odvajanju sudstva od uprave. Zato je prof. Josef Redlich izrazio elju da se postepeno pristupi odvajanju jurisdikcije od uprave110. Austrijska vlada je dala prijedlog da se iz politikih razloga u ustav uvrsti takvo naelo jer se u delegacijama austrijskog i ugarskog parlamenta vie puta postavljao ovaj zahtjev. Istovremeno je teila i uvoenju upravnog sudstva u Bosni i Hercegovini, smatrajui to vrlo znaajnim zbog nedostatka odgovornosti egzekutive prema saboru111. Meutim, ovo nije postalo predmet diskusije niti je usvojeno. U tekstu nacrta ustava predvien je bio imunitet za lanove sabora, koji se odnosio na glasanje i govore u saboru. No ovo se nije protezalo na lica koja bi, ponavljajui to to se govorilo u saboru, eventualno poinila neko krivino djelo112. Dok je prvo stanovite odgovaralo austrijskom ustavu, drugi stav znaio je, po ocjeni prof. Redlicha, ogranienje, pa dobrim dijelom uope i ukidanje parlamentarnog imuniteta. Ovo je bilo nespojivo s istinskim ustavnim ivotom i on je smatrao da se mora bezuslovno ukinuti113. Austrijska vlada predlagala je svoju neto poboljanu formulaciju teksta114, ali je uspjela samo da se imunitet odnosi i na govore u saborskim odborima ( 34). Austrijskoj vladi bilo je upadno da u cijelom tekstu ustava nema odredbe o njegovoj izmjeni. Ona je, inae, bila protiv toga da se saboru dadne pravo i mogunost da se odmah upusti u reviziju ustava. Bila je, meutim, za to da mu se otprilike po isteku prvog ili drugog saborskog zasjedanja omogui da kvalificiranom veinom donosi zakljuke o izmjeni ustava, izbornog reda i poslovnika ili da mu se bar posredno dadne pravo kod izmjene ovih
Bienerth Burinu 2. 10. 1909, Prepis u HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1, 554-558. 110 Denkschrift Prof. Dr. Josef Redlich zu den Gesetzentwrfen des gemeinsam Ministeriums [...], HHStA PA XL Interna 247 Liasse LIXc, 10-11. 111 Bienerth Burinu 21. 7. 1909, ABH ZMF PrBH, 1648/1909. 112 Landesstatut fr Bosnien und die Herzegowina, ABH ZMF PrBH 1455/1909. 113 Denkschrift Prof. Dr. Josef Redlich zu den Gesetzentwrfen des gemeinsam Ministeriums [...], HHStA PA XL Interna 247 Liasse LIXc, 31-32. 114 Bienerth Burinu 21. 7. 1909. ABH ZMF PrBH, 1648/1909.

Slovo Gorina, 33, 2011.

45

Slovo Gorina

zakona uticajem na prijedlog zemaljskog savjeta. Cilj je bio da ove izmjene ne budu isti oktroj vladara115. Burin je istakao da je tu rupu namjerno ostavio, jer se ta kompetencija ne moe priznati nikakvom forumu. Wekerle je izrazio sumnju priznati saboru takvo ovlatenje u zemlji gdje djeluju strani uticaji. Izraavao je bojazan da e sabor postavljati sve dalekosenije autonomistike zahtjeve, sa ime se sloio i Aehrenthal, koji je smatrao da bi takva odredba djelovala kao formalni poziv na dalekosene izmjene. Na kraju je usvojen zakljuak Zajednikog ministarskog vijea da zemaljski ustav moe izmijeniti samo vladar116. U formulaciji ustavne odredbe o bosanskohercegovakim trupama aktivno je participirao ministar rata Schnaich. Austrijskoj vladi izgledala je nedovoljna ustavna formulacija da e se vojni izdaci unijeti u zemaljski budet u iznosu koji treba godinje obraunati po istim naelima koja se primjenjuju za iste zadatke kao i za c. i kr. vojsku u obje drave Monarhije. Ona se pribojavala moguih komplikacija u saboru od strane pojedinih poslanika, pa je predlagala da se u ustav unese odredba o odreenom procentu budeta koji pripada bosanskohercegovakim trupama. Burin je bio spreman prihvatiti odredbu da vojni izdaci ne smiju prekoraiti 10% zemaljskog budeta. Meutim, ministar rata se usprotivio cifarskom utvrenju visine vojnih izdataka pa je ostao predloeni tekst, uz dodatak da u proraun uvrteni izdaci za c. i kr. bosanskohercegovake ete i vojnike zavode nisu predmet raspravljanja u saboru ( 45 al. 2). To je isto vailo i za stavke prorauna za poslove koji su po nagodbi u objema dravama Monarhije ureeni zajednikim sporazumom ( 46)117. U vezi sa izbornim redom od strane austrijske vlade skrenuta je panja da je broj virilista u saboru (20), prema broju poslanika (72), vrlo visok i da e dati povoda optubama. Zato je predlagala da se promijeni ovaj odnos, bilo da se broj virilista smanji ili, pak, da se povea broj poslanika
115Isto. 116 Protokoll des gemeinsamen Ministerrates v. 18. September 1909, HHStA PA XL Interna K. 308. 117Isto; Bienerth Burinu 21. 7. 1909, ABH ZMF PrBH, 1648/1909. To se odnosi na carine, indirektno oporezivanje industrije, monetarni sistem, paralelno zakonodavstvo o odbrani i dr.

koji pripadaju pojedinim konfesijama. Takoe je dala prijedlog da se austrijski i ugarski dravljani u Bosni i Hercegovini naelno izjednae u pogledu aktivnog birakog prava s bosanskohercegovakim zemaljskim pripadnicima118. Ovo nije uzeto u obzir, nego je ostalo da birako pravo imaju oni austrijski i ugarski dravljani u Bosni i Hercegovini koji su u zemaljskoj slubi kao inovnici, uitelji ili u slubi bosanskohercegovakih eljeznica, kao i oni koji imaju birako pravo u nekoj od opina u zemlji. Meutim, ovo birako pravo naknadno je priznato aktivnim vojnim inovnicima, a na prijedlog ministra Burina pasivno birako pravo pripalo je i sveenicima119, mada su prvobitno bili izuzeti. Svjetovnost je bila bezuslovna pretpostavka birakog prava po uzoru na tadanju vajcarsku, paniju i Englesku120. Meutim, Burin je naknadno izmijenio miljenje da se ne bi zavadio s klerom. Ukazao je na to da su Srbi otvoreno za pasivno pravo svetenstva, a tajno su protiv, kako bi sve mandate rezervirali za laike organizacije. Svetenici su bili ovisniji od vlade, a namjera klera je bila da se direktno obrate vladaru. Priznavao je da je kod muslimana tee definirati svetenstvo121. Usprkos svojoj malobrojnosti izuzetno su jevreji (kojih je po popisu iz 1910. bilo 11 868) dobili jedan poslaniki madnat i jedno virilno mjesto u saboru. To je uinjeno uz obrazloenje da su jevreji konzervativan element koji igra istaknutu ulogu u privredi zemlje. Nasuprot tome, ministar Burin odupro se zahtjevu kolonista, koji je podrala austrijska vlada, da im se obezbijede dva mandata u saboru. On je na sastanku zajednikih ministara 6. septembra 1909. izjavio da bi to naruilo princip konfesionalne podjele mandata, jer su kolonisti konfesionalno, jeziki i nacionalno heterogen elemenat, te da poeljan proces njihove asimilacije ne treba vjetaki osporavati. Na Zajednikom ministarskom vijeu 18. septembra 1909. Burin je isticao da su kolonisti koristan elemenat kome domai stanovnici zavide i krivo ga gledaju. Ukazivao je
118 Bienerth Burinu 21. 7. 1909, ABH ZMF PrBH, 1648/1909. 119 Protokoll des gemeinsamen Ministerrates v. 18. September 1909, HHStA PA XL Interna K. 308. 120Erlutende Bemerkungen zur Wahlordnung, ABH ZMF PrBH 1455/1909. 121 Protokoll des gemeinsamen Ministerrates v. 18. September 1909, HHStA PA XL Interna K. 308.

46

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

na to kako je njihov interes da se ne separiraju i da bi bilo poeljno da to prije nestanu u domaem elementu. Ministri su prihvatili ovu argumentaciju pa kolonisti nisu dobili posebne mandate u saboru122. Proces asimilacije doseljenika bio je ve uoljiv jo u doba austrougarske uprave. Pri tome je daleko jaim intenzitetom bilo zahvaeno gradsko stanovnitvo, dok je nain ivota na selu pogodovao ouvanju etnikih osobina kolonista a bilo je i otpora protiv nacionalne asimilacije123. Stanovite ugarske vlade prema nacrtu konstitucionalnih odredaba za Bosnu i Hercegovinu Primjedbe koje je dala ugarska vlada na nacrt ustava za Bosnu i Hercegovinu u noti od 12. jula 1909. bile su dravnopravnog karaktera124. Kako bi se odbacio svaki privid da se radi o nekom treem dravnom tijelu, ona je bila kategoriki protiv uvoenja Bosne i Hercegovine na carinsku i trgovinsku konferenciju. Na kraju je naena solucija da u svim poslovima koji ne spadaju u opseg rada bosansko-hercegovake Zemaljske vlade, a zakonski se proteu na Bosnu i Hercegovinu, treba sasluati o posebnim interesima zemlje zastupnike zemaljske uprave ( 1. Ustava). Prihvaen je ugarski prijedlog i o naslovu vladara Njegovo carsko i Apostolsko kraljevsko Velianstvo u tekstu ustava, umjesto Njegovo Velianstvo car i kralj. Ovo je uinjeno da bi se u ugarskom saboru izbjegla debata o pitanju suvereniteta125. Zahtjev ugarske vlade bio je da svi zakonski nacrti koji spadaju u kompetenciju sabora, kako prije podnoenja saboru, tako i poslije usvajanja, prije podnoenja na sankciju moraju dobiti saglasnost obje vlade. Ovo je Aehrenthal oznaio suprotnim svrsi ustava jer bi uinilo iluzornim autonomiju
122Isto; Protokoll ber die [...] am 6. September 1909 [....] stattgehabte Konferenz der k.u.k. gemeinsamen Minister HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1; vidi JUZBAI: Nacionalno-politiki odnosi, 40, nap. 1. 123 Vidi JUZBAI: Politika i privreda, str. 499-501. 124Wekerle Burinu (prevod note) 12. 7. 1909, ABH ZMF PrBH 1617/1909, i prepis u HHStA PA I K. 638 CdM 12/1. 125Protokolle des gemeinsamen Ministerrates v. 14. i 15. 9. 1909, HHStA PA XL Interna K.308.; vidi takoer: Protokoll ber die ...am 6. September 1909.... stattgehabte Konferenz der k.u.k. gemeinsamen Minister HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1.

koju je obeao car. Prema istom miljenju, ovo je daleko prevazilazilo pravo na uticaj na upravljanje Bosnom i Hercegovinom po paralelnim austrijskim i ugarskim zakonima iz 1880. godine. U prijedlogu nacrta ustava koji je podnio Burin predviala se samo saglasnost vlada nakon usvajanja zakonskog nacrta u saboru prije podnoenja na sankciju. Ipak, u konanom tekstu ustava ( 37 i 38) akceptirano je ugarsko stanovite, ali je odredba o potrebi prethodne saglasnosti obiju vlada bila ograniena na vladine zakonske nacrte prije podnoenja saboru126. Ovo je uinjeno i stoga to je i austrijsko gledite o ovom pitanju bilo unekoliko slino ugarskom127. Opta intencija, u prvom redu Maara, bila je da se to vie ogranii kompetencija bosanskohercegovakog sabora i ojaa sopstveni uticaj na poslove Bosne i Hercegovine. Ovaj uticaj postao je po donoenju Ustava vei nego to je bio prije tog ina. Poseban spor izbio je oko oznake nadlenog organa za upravljanje Bosnom i Hercegovinom. Problem je nastao oko toga da li u Zemaljskom ustavu treba da se spominje Zajedniko ministarstvo kao kolegij trojice zajednikih ministara, ili samo zajedniki ministar finansija. Za cijelo vrijeme pregovora austrijska vlada je, pozivajui se na Zakon iz 1880, zastupala stanovite da vrhovno voenje bosanskohercegovake uprave pripada c. i kr. Zajednikom ministarstvu, kao kolegijalnom tijelu koje ine tri zajednika ministra. Ona je vladarevu odluku od 26. 2. 1879. godine, kojom je voenje bosanskohercegovake uprave povjereno zajednikom ministru finansija, ocjenjivala kao internu administrativno-tehniku mjeru koja ne moe izmijeniti zakon. Zato je kategoriki traila da se u ustavu jedino i iskljuivo upotrebljava termin c. i kr. zajedniko ministarstvo128, to je bilo suprotno stanovitu ugarske vlade. Javno iznoene ili povjerljivo razmatrane ideje da se Zajedniko ministarstvo finansija koje su vodili Maari eliminira kao vrhovni organ bosanskohercegovake uprave129 izazivalo je duboko po126 Vidi JUZBAI: Politika i privreda, str. 106. 127 Bienerth Burinu 21. 7. 1909, ABH ZMF PrBH, 1648/1909. 128 Isto. Antrge der k. k. Regierung, HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1, 488-490. 129JUZBAI: Das sterreichisch-ungrische gemeinsame Ministerium, str. 270-273; ISTI: Politika i privreda, str. 251-

Slovo Gorina, 33, 2011.

47

Slovo Gorina

dozrenje Maara. Bilo je ne samo suprotno njihovim aspiracijama na Bosnu i Hercegovinu nego je potencijalno ugroavalo i dualistiki sistem. Stoga je predsjednik ugarske vlade uporno insistirao na maarskim dravnopravnim gleditima kada je bilo rije o tome da se u tekstu bosanskohercegovakog ustava definiraju kompetencije Zajednikog ministarstva, odnosno zajednikog ministra u upravljanju Bosnom i Hercegovinom. Sandor Wekerle je smatrao da termin Zajedniko ministarstvo u Zakonu iz 1880. nema taj smisao da Zajedniko ministarstvo kao kolegij vodi upravu zemlje, argumentirajui to postojeom praksom. Zajedniko ministarstvo putem jednog svog lana vri taj posao. On je insistirao na tome da se u tom pogledu nita ne mijenja i posebno naglaavao potrebu da se sauva uticaj ugarske i austrijske vlade. Naroito je isticao maarski stav da Zajedniko ministarstvo ne predstavlja poseban kabinet, kao to su to ugarska i austrijska vlada, i da openito ne nastupa kao korporativni organ. Smatrao je neprihvatljivim da se Zajedniko ministarstvo postavlja u odnosu na poslove Bosne i Hercegovine kao poseban forum koji bi solidarno donosio odluke. Wekerle je smatrao da bi to bio potpun novum u ustavima obiju drava Monarhije, koji bi uinio iluzornim ustavnu odgovornost njihovih vlada u odnosu na upravljanje Bosnom i Hercegovinom. Meutim, on nije bio protiv, ak je smatrao i poeljnim, da se u pojedinim sluajevima pitanja koja se tiu Bosne i Hercegovine razmatraju u krugu Zajednikog ministarstva, ali je insistirao na tome da u njima uestvuju i predsjednici obiju vlada. Inae, ugarska vlada je bila izriito protiv da se u tekstu ustava bilo gdje spominje Zajedniko ministarstvo, nego samo zajedniki ministar koji je stvarno vodio bosanskohercegovaku upravu130.
Maari su inae u zajednikim ministrima gledali samo opunomoenike dviju udruenih drava, a u zajednikim organima samo institucije obiju drava, negirajui pri tome postojanje jedinstvene drave kao samostalnog pravnog lica. Nasuprot tome, u Austriji su posmatrali zajednike poslove i zajednike organe kao institucije koje slijede iz pravnog kontinuiteta jedinstvene drave (Reicha) od prije nagodbe, kao otjelovljenje jedinstvene

Ipak, na kraju je uz posredovanje Aehrenthala kod austrijske i Burina kod ugarske vlade na sjednici Zajednikog ministarskog vijea 15. septembra 1909. postignut kompromis kako ga je Aehrenthal precizirao. On je ocjenjivao da je stav ugarske vlade suprotan Zakonu iz 1880. godine, dok je protiv stanovita austrijske vlade govorila postojea praksa. Po njegovom prijedlogu, tamo gdje je rije o centralnoj instanci koja zemljom stvarno upravlja treba da stoji zajedniko ministarstvo (odnosno zajedniki ministar) kojemu je povjereno vostvo bosanskohercegovake uprave. Na onim mjestima gdje se spominje vrhovno vostvo, tj. gdje je rije o pitanjima principijelne prirode trebalo je upotrijebiti izraz c. i kr. zajedniko ministarstvo. Time je uinjen pokuaj da se u ustavu terminoloki razlui i precizira odnos Zajednikog ministarstva kao kolegija zajednikih ministara i Zajednikog ministarstva finansija prema upravljanju Bosnom i Hercegovinom. Usvojena rjeenja, po rijeima Aehrenthala, vodila su rauna o de jure i de facto stanju, u namjeri da se koliko god je mogue ne dira u postojei status quo132. Kada je rije o problemu potpisivanja sankcioniranih bosanskohercegovakih zakona, na kraju je odnijelo prevagu Burinovo stanovite da se uticaji svih pozvanih faktora trebaju realizirati ve pri nastajanju ovih zakona. U konano utvrenom tekstu Ustava ostala je ista odredba kao i u prvobitnom nacrtu, naime, da sankcionirane zakone, uz vladara, potpisuje samo zajedniki ministar kome je povjereno vostvo bosanskohercegovake uprave ( 38). Time, pak, u praksi nisu skinute s dnevnog reda nesuglasice u pogledu uticaja zajednikih ministara, kao i ostalih politikih faktora na bosanskohercegovako zakonodavstvo i upravu. Pri tome, tretman ove dravnopravne problematike
131 O tome Peter HANAK, Probleme der Krize des Duallismus am Ende des 19 Jahrhunderts, u: Studien zur Geschichte der sterreichisch-Ungarische Monarchie. Budapest 1961, 347-350; vidi saet prikaz ove problematike SIEGHART, Die letzten Jahrzehnte einer Grossmacht, 111-125. 132JUZBAI: Das sterreichisch-ungrische gemeinsame Ministerium, str. 274-278; Isti: Politika i privreda, str. 256258.

Monarhije podijeljenje na dvije dravne polovine131. Maarski stav da ne postoji zajednika vlada nego samo zajedniki ministri doao je odluno do izraaja prilikom rasprave o bosanskohercegovakom ustavu.

257. 130Wekerle Burinu (prevod note) 12. 7. 1909, ABH ZMF PrBH 1617/1909, i prepis u HHStA PA I K. 638 CdM 12/1.

48

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

javljao se kao izraz borbe za uticaj realnih politikih snaga. To se javljalo u situaciji kad je osjetno porastao znaaj Bosne i Hercegovine, kako za Monarhiju kao cjelinu, tako i za obje njene drave, a naroito za Ugarsku. Ponovna izgradnja sistema visoke carinske zatite u Evropi poetkom 20. stoljea izazvala je znaajne reperkusije u Monarhiji. Tekoe u plasmanu robe na inostrana trita, a naroito gubitak velikog dijela tradicionalnog trita za industrijsku robu na Balkanu i nedovoljnost unutranjeg trita da kompenzira gubitak izvoza, doprinijeli su daljem porastu znaaja Bosne i Hercegovine. Pojaano interesovanje privrednih krugova obiju drava Monarhije za Bosnu i Hercegovinu uticalo je na rast rivaliteta izmeu njihovih vlada. Za obje drave Monarhije posjed Bosne i Hercegovine predstavljao je kljunu poziciju za pristup dalmatinskoj obali i Jadranu, te uope za privrednu prevlast na Balkanu. Uz to je Bosna i Hercegovina bila trite ija je apsorpciona mo bila u porastu133. Duga debata ponovo je krajem ljeta 1909. voena i o kompetenciji zemaljskog savjeta. Maari su zahtijevali da austrijska i ugarska vlada mogu samo zajedniki postavljati pitanja i davati odgovore, to je u Ministarstvu vanjskih poslova ocijenjeno kao mogunost da se svako pitanje opstruira i uini iluzornim134. Na sjednici Zajednikog ministarskog vijea 15. septembra 1909. usvojen je zakljuak, na prijedlog Wekerlea, da se pitanja i odgovori mogu davati tek nakon sporazuma izmeu vlada135. Ugarska vlada je odluno zahtijevala i uspjela da se iz kompetencije sabora iskljue veterinarski poslovi, bankarstvo i kredit, pota, telegraf i telefon i nastojala je da se iskljui i gradnja lokalnih eljeznica. Ona je onemoguila i usvajanje zakonskog nacrta o zemaljskoj pripadnosti136. Kada je

rije o iskljuenju veterinarskih poslova iz kompetencije sabora, obje su se vlade za to izjasnile. Ukazano je na to da je vrlo malo poslova koji se tiu samo Bosne i Hercegovine i strahovalo se da, zbog ikaniranja izvoza stoke u Austro-Ugarsku, koje Bosanci ne bi mogli sprijeiti, ne doe do izbijanja konflikata u saboru137. Da bankarstvo i kreditni poslovi ne mogu biti u kompetenciji sabora ugarska vlada je obrazloila time da se emisiono bankarstvo ne moe prepustiti autonomiji Bosne i Hercegovine. Meutim, emisiono bankarstvo bilo je zajedniki posao, koji se u objema dravama monarhije regulirao posebno, ali na temelju istih naela utvrenih povremenim sporazumima izmeu Austrije i Ugarske, i svakako nije spadao u kompetenciju sabora. Ugarska vlada je oito htjela svojim stavom sprijeiti bosanskohercegovaku upravu da pozove neku banku i prepusti joj posao otkupa kmetovskih posjeda, ili pak, da otkup prenese na drugu banku138. Uzaludan je bio otpor ministra Burina prema iskljuenju pote, telegrafa i telefona iz nadlenosti sabora, jer su za to bili svi ostali faktori. Na kraju, i on se sloio sa zahtjevom ugarske vlade, ali je jo 15. septembra 1909. pledirao da se lokalne eljeznice ostave saboru139. Zbog toga to je izgradnja vanih eljeznikih linija u Bosni i Hercegovini bila zbog otpora Ugarske onemoguena, u Ministarstvu vanjskih poslova smatrali su da treba ouvati kompetenciju sabora u poslovima eljeznica. Za iskljuenje iz ove kompetencije, kad je rije o lokalnim eljeznicama, nije

stattgehabte Konferenz der k.u.k. gemeinsamen Minister HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1.; Protokoll des gemeinsamen Ministerrates v. 15. 9. 1909. HHStA PA XL Interna K. 308; Protokoll des gemeinsamen Ministerrates v. 18 September 1909, HHStA PA XL Interna K. 308.; 137 Antrge der kniglichen ungarischen Regierung, HHStA PA I K. 638 CdM VIIIC 12/1, 488-490; Wekerle Burinu (prevod note) 12. 7. 1909, ABH ZMF PrBH 1617/1909, i prepis u HHStA PA I K. 638 CdM 12/1.; Protokoll ber die 133JUZBAI: Politika i privreda, str. 110-114, 174. 134 Protokoll ber die [...] am 6. September 1909 [...] stattge[...] am 6. September 1909 [...] stattgehabte Konferenz der habte Konferenz der k.u.k. gemeinsamen Minister HHStA k.u.k. gemeinsamen Minister HHStA PA I K. 638 CdM VIPA I K. 638 CdM VIIIc 12/1. IIc 12/1. 135 Protokoll des gemeinsamen Ministerrates v. 15. 9. 1909, 138Wekerle Burinu (prevod note) 12. 7. 1909, ABH ZMF HHStA PA XL Interna K. 308. PrBH 1617/1909. i prepis u HHStA PA I K. 638 CdM 12/1.; 136 Antrge der kniglichen ungarischen Regierung, HHStA Protokoll ber die [...] am 6. September 1909 [...]stattgePA I K. 638 CdM VIIIc 12/1, 488-489f; vidi takoer Wehabte Konferenz der k.u.k. gemeinsamen Minister HHStA kerle Burinu (prevod note) 12. 7. 1909, ABH ZMF PrBH PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1. 1617/1909, i prepis u HHStA PA I K. 638 CdM 12/1, 422- 139 Protokoll des gemeinsamen Ministerrates v. 15. 9. 1909, 423.; Protokoll ber die [...] am 6. September 1909 [...] HHStA PA XL Interna K. 308.

Slovo Gorina, 33, 2011.

49

Slovo Gorina

postojao nikakav pravni osnov. Po zakonima iz 1880. za izgradnju eljeznica bio je potreban sporazum obiju vlada, rezonovali su u Ministarstvu vanjskih poslova140. Prema ocjeni austrijskog politiara i pravnika prof. Josefa Redlicha, paritet prava Austrije i Ugarske u pogledu bosanskohercegovakih eljeznica gotovo je iskljuivo bio realiziran u korist Ugarske. Rezultat je bio zaostajanje bosanskohercegovakih eljeznica, a na tetu austrijskih interesa. On je preporuivao austrijskoj vladi da se na ovom podruju povea kompetencija Zemaljske vlade i sabora. Predlagao je ak da se obje vlade odreknu davanja saglasnosti za gradnju eljeznica po zakonu iz 1880. u korist sabora141, to je bilo posve nerealno, ali je odraavalo nezadovoljstvo austrijske strane saobraajnom politikom u Bosni i Hercegovini. Austrijska vlada je u saboru vidjela saveznika za takvu saobraajnu politiku koja bi bila korisna i Bosni i Hercegovini i austrijskim interesima142. S druge strane, ugarska vlada je iz iskustva smatrala da eljeznice, prvobitno sasvim sporednog znaaja, mogu vremenom postati vaan faktor ope eljeznike politike i time motivirala svoj negativan stav143. Na sastanku zajednikih ministara od 6. septembra 1909. zakljueno je da je elja konferencije da se eljeznice daju u kompetenciju sabora unutar ve postojeih zakonskih ogranienja, ali to nije konano usvojeno. Burin je isticao da nikad nee objasniti ljudima zato zemlja ne moe odluivati o malim eljeznicama lokalne prirode koje sama plaa i koje ne tangiraju tue interese144. Meutim, Sandor Wekerle, je ostajui pri svom stavu, na sjednici Zajednikog ministarskog vijea 18. septembra 1909. isticao da bi, bosanskohercegovaki sabor mogao bitno omesti ugarsku saobraajnu politiku te da bi ako bi bosanskohercego-

140 Antrge der kniglichen ungarischen Regierung, HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1, 488-489ff. 141 Denkschrift Prof. Dr. Josef Redlich zu den Gesetzentwrfen des gemeinsam Ministeriums [...], HHStA PA XL Inter145 Protokoll des gemeinsamen Ministerrates v. 18. September na 247 Liasse LIXc, 39-41. 1909, HHStA PA XL Interna K. 308. 142 Algemeines Verwaltungsarchiv, Wien, MP 1670/1911. 143Wekerle Burinu (prevod note) 12. 7. 1909, ABH ZMF 146Wekerle Burinu (prevod note) 12. 7. 1909, ABH ZMF PrBH 1617/1909, i prepis u HHStA PA I K. 638 CdM 12/1, PrBH 1617/1909, i prepis u HHStA PA I K. 638 CdM 12/1, 422-423. 422-423. 144 Protokoll ber die [...] am 6. September 1909 [...] stattge- 147Isto; Protokoll ber die [...] am 6. September 1909 [...] stattgehabte Konferenz der k.u.k. gemeinsamen Minister habte Konferenz der k.u.k. gemeinsamen Minister HHStA HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1. PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1.

vaki sabor dobio tu kompetenciju, bilo nemogue uskratiti je saboru u Hrvatskoj. Nije se osvrtao na primjedbu Burina da Hrvati imaju predstavnike u ugarskom saboru i da se radi o lokalnim eljeznicama. Na prigovor da ugarska vlada moe uskratiti saglasnost odlukama bosanskohercegovakog sabora odgovorio je da bi to bilo nezgodno. Tvrdilo bi se da Ugarska ini smetnje Bosni i nastali bi konflikti koje treba izbjegavati. Na primjedbu Aehrenthala da odredbi treba dati ui znaaj, Wekerle je na kraju kao kompromis predloio ogranienje kompetencije bosanskohercegovakog sabora u eljeznikim pitanjima na pretresanje prijedloga Zemaljske vlade, to je i usvojeno145. Tako se u nadlenosti sabora nala i gradnja eljeznica, za koje se predloe vladine osnove, zajedno s gradnjom cesta, putova i drugih komunikacija ( 42, taka 23). Ugarska vlada skrenula je posebnu panju na to da treba briljivo izbjegavati svaki izraz koji bi mogao dopustiti zakljuak da je rije o posebnom dravnom poloaju Bosne i Hercegovine. Zato je svuda i bezuvjetno traila da se odstrani rije dravni (staatlich, Staats). Tako je u tekstu ustava trebalo rije dravna vlast (Staatsgewalt) zamijeniti oznakom vladina vlast (Regierungsgewalt), rije dravni dugovi (Staatsschulden) sa zemaljski dugovi (Landesschulden), dravni pogoni (Staatsbetriebe) s erarni pogoni (rarische Betriebe), kao i tada uobiajenu oznaku Bosanskohercegovake dravne eljeznice (Bosnischherzegowinische Staatsbahnen) zamijeniti oznakom Bosanskohercegovake zemaljske eljeznice (Bosnisch-herzegowinische Landesbahnen)146. Slian zahtjev, mada ne u tako odlunom obliku, postavila je i austrijska vlada, pa su ga svi zajedniki ministri prihvatili kao opravdan, jer je odgovarao dravnopravnom statusu zemlje. Ipak je tom prilikom primijeeno da e ove izmjene Bosanci osjetiti kao degradaciju147.

50

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Specijalni odnosi u kojima se nakon 1878. godine nala Bosna i Hercegovina stvorili su jednu, ako ne dravnopravnu i zakonski fiksiranu, a ono faktiki postojeu zemaljsku pripadnost. Jo 1880. Zajedniko ministarstvo finansija izradilo je nacrt pravila kojima se reguliraju norme o prijemu i otpustu iz zemaljskog pripadnitva. Austrijska vlada je pravila odobrila, a ugarska ih je odbacila, jer je smatrala da Bosna i Hercegovina pripada ugarskoj kruni pa nije htjela prejudicirati definitivno rjeenje dravnopravnih pitanja. Vie pokuaja u narednim godinama da se ovo pitanje naredbodavnim putem regulira nije uspjelo, jer meu vladama nije bilo mogue postii sporazum. Zato je Zajedniko ministarstvo finansija dalo uputstvo Zemaljskoj vladi za BiH da se u svojim postupcima dri pravila, koja su u formi instrukcije saopena niim vlastima148. U zemlji su izdani mnogi zakoni u kojima se upotrebljava pojam zemaljski pripadnik, pa je Zajedniko ministarstvo finansija prilikom izrade ustavnih zakonskih nacrta poslije aneksije izradilo i nacrt zakona o zemaljskom pripadnitvu. Ovaj nacrt austrijska vlada je prihvatila s manjim izmjenama, a ugarska odluno odbila, jer je bio protivan njenim dravnopravnim shvatanjima. Za Wekerlea su Bosna i Hercegovina poslije aneksije bile ponovo ugarske provincije, kao nekadanje pokrajine Svete ugarske krune, pa je ocijenio da bi zakonski nacrt o zemaljskom pripadnitvu stvorio tree dravljanstvo u Monarhiji. Smatrao je da se boravkom u Bosni i Hercegovini moe samo zadobiti, a ne izgubiti ugarsko dravljanstvo, a pripadnike Bosne i Hercegovine u Ugarskoj tretirao je kao ugarske dravljane149. Bio je daleko od toga da dira u status quo, ali je izjavio da ne moe akceptirati nita to prejudicira dravnopravno pitanje150. Austrijska vlada, kao i Ministarstvo vanjskih

poslova, smatrali su ugarsko stanovite posve neodrivim i u flagrantnoj suprotnosti sa paralelnim zakonima iz 1880. godine. Meutim, ministar Burin je, s obzirom na tekoe koje su proizilazile iz dravnopravnog motiviranja ugarskog prijedloga, odluio da ne riskira diskusiju koja bi ugrozila izdavanje zemaljskog ustava. Zato je na konferenciji zajednikih ministara 6. septembra 1909. godine odluio da povue zakonski nacrt o zemaljskoj pripadnosti i da ovu materiju tretira naredbodavnim putem151. U zemaljski ustav unesene su nove odredbe elementarne naravi koje tretiraju ovo pitanje, a to su 3, 4 i 5. U ovim lanovima je reeno ko su zemaljski pripadnici, kako se stie i gubi svojstvo zemaljskog pripadnika i koja su njihova prava u pogledu boravka u zemlji. Sporazum o izdavanju bosanskohercegovakih ustavnih zakona Na sastancima zajednikih ministara i Zajednikog ministarskog vijea u septembru 1909. godine u biti je perfektuiran Zemaljski ustav za Bosnu i Hercegovinu. Cilj je bio da se prije godinjice aneksije proklamiraju bosanskohercegovaki ustavni zakoni. Vladar je u tom smislu intervenirao jer je njegovo obeanje stanovnitvu Bosne i Hercegovine ostalo neispunjeno152. Ministar Burin je 25. septembra 1909. poslao Aehrenthalu da pregleda definitivan tekst bosanskohercegovakog ustavnog nacrta, bez zakona o zemaljskoj pripadnosti, s ciljem da ustanovi da li je saglasan sa zakljucima zajednikog ministarskog vijea, kako bi ga mogao uputiti vladaru na sankciju. Aehrenthalov odgovor bio je 4. oktobra 1909. godine pozitivan, a austrijska vlada dala je svoju saglasnost 2. oktobra 1909. godine, uz uslov o dogovorenom nainu o rjeavanju agrarnog pitanja153.

148 Erluternde Bemerkungen zu dem Gesetze ber die Landesangehrigkeit, ABH ZMF PrBH 1455/1909; vidi Antr- 151 Protokoll ber die [...] am 6. September 1909 [...] stattgehabte Konferenz der k.u.k. gemeinsamen Minister, HHStA ge der kniglichen ungarischen Regierung, HHStA PA I K. PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1; Antrge der kniglichen un638 CdM VIIIc 12/1, 488-489ff. 149 Protokoll ber die [...] am 6. September 1909 [...] stattgegarischen Regierung, HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1, habte Konferenz der k.u.k. gemeinsamen Minister, HHStA 488-489ff. PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1.; Antrge der kniglichen un- 152 Protokoll des gemeinsamen Ministerrates v. 18. September 1909. HHStA PA XL Interna K. 308. garischen Regierung, HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1, 153 Burin Aehrenthalu 25. 9. 1909, HHStA PA I CdM K. 638 488-489ff. VIIIc 12/1, 492, 546; Bienerth Burinu 2. 10. 1909, prepis u 150 Protokoll des gemeinsamen Ministerrates v. 18. September HHStA PA I CdM K.638 VIIIc 12/1, Nr. 496. 1909, HHStA PA XL Interna K. 308.

Slovo Gorina, 33, 2011.

51

Slovo Gorina

Ugarska vlada je pak 4. oktobra 1909. zauzela stanovite da se ustavne institucije za Bosnu i Hercegovinu ne odobravaju putem legislativa, nego da se to uini vladarevom odlukom. To je uinjeno kako se ne bi prejudiciralo pitanje pripadnosti Bosne i Hercegovine nekoj od drava Monarhije154, a pitanje saglasnosti s ustavnim odredbama ostalo je otvoreno. Meutim, upravo tada u austrijskoj tampi pojavio se natpis o tome da kriza ugarske vlade nije prepreka da ona dadne svoju saglasnost bosanskom zemaljskom ustavu / statutu. Oekivalo se da e formalna saglasnost uslijediti narednih dana, u oktobru 1909. godine, te da e za dva do tri mjeseca biti izvrene pripreme za saborske izbore155. Meutim, kada je izostala saglasnost ugarske vlade, u austrijskoj javnosti prezentirana su druga miljenja. Reeno je da u ustavnoj praksi ugarske vlade postoji dravnopravno shvatanje kako je nespojivo sa principom odgovornosti vlade da, nakon to je demisionirala, o politiki vanim pitanjima zauzima konane i obavezujue stavove156. Na sjednici ugarske vlade 20. oktobra 1909. godine prisustvovao je vladar da bi od ugarskih ministara uo miljenje o politikoj situaciji i realizaciji osnovne take pakta koalicije donoenje izbornog zakona. Wekerle je obavijestio vladara da e se reforma izbornog zakona provesti uz potpuno ouvanje maarske hegemonije i aktuelizirao je pitanje ustupaka na vojnom planu u pogledu amblema i upotrebe maarskog jezika na niem stepenu vojne organizacije. Meutim, kako nije bilo izgleda da postojea koalicija opstane, vladar je pozvao lanove ugarskog kabineta da privremeno ostanu na svojim poloajima i meusobno vode pregovore o modalitetima rjeenja krize. Istovremeno je vladar uzaludno pozvao ugarsku vladu da to prije omogui stupanje na snagu ustavnih odredaba za Bosnu i Hercrgovinu. Traio je od ugarske vlade da dadne svoju saglasnost ili pak, da se utei (stillschweigend) zadovolji njihovim stupanjem na snagu. Upozorio je na to da je ve prola godina dana od datog obeanja o uvoenju ustavnog ureenja, to daje povoda tetnoj agitaciji157. Takoe
154Protokoll des ungarischen Ministerrates v. 4. 10. 1909. HHStA, Kabinettsarchiv K. 28. 155 Neue Freie Presse, Nr. 16207 v. 3. 10. 1909. 156 Bosnische Korrespondenz v. 1. 11. 1909. 157Protokoll des ungarischen Ministerrates v. 20. 10. 1909, HHStA, Kabinettsarchiv K. 28.

je i Aehrenthal, u strogo povjerljivom pismu od 23. oktobra iste godine, od Wekerlea traio priznanje bosanskohercegovakih ustavnih institucija, jer je to bilo obeanje dato ne samo stanovnitvu Bosne i Hercegovine nego i cijeloj Evropi. Smatrao je da iz isto formalnih razloga ne treba praviti tekoe koje tangiraju cijelu Monarhiju. U pitanju je bilo sprjeavanje toga da se Monarhiji prebacuje, kako u Bosni tako i izvan nje, neiskrenost u pogledu datog obeanja. U istom smislu kontaktirao je i ministra Andrassyja158, ali sve je to bilo uzaludno. Kriza u Ugarskoj dalje se zaotravala, posebno kada je 11. novembra 1909. dolo do raspada nezavisne stranke prilikom glasanja o pitanju emisione banke. Grupa poslanika okupljena oko Gyule Justha, koja je, za razliku od Ferenza Kossutha, bila konzekventno za samostalnu ugarsku emisionu banku, okupila je oko sebe veinu nezavisnih poslanika pa je to oznailo i kraj vladine koalicije. Kao jedina mogunost da se koalicija umiri i odri na vlasti izgledali su brzi ustupci dvora u vojnim pitanjima. To je traio Wekerle od vladara na sastanku ugarske vlade 23. novembra 1909. godine. Vladar je zahtjev odbio, smatrajui da to vodi pripremi za stvaranje samostalne ugarske armije159. Meutim, Wekerleova vlada je i dalje ostala u slubi sve dok kralj nije naao rjeenje i oznaio starog ugarskog liberala grofa Karolyja Khuena Hdervryja za ministra predsjednika ugarske vlade, i ovaj je 17. januara 1910. preuzeo vladu. Tri etvrtine godine nakon svoje prve demisije, u aprilu 1909. razrijeen je Sandor Wekerle dunosti ministra predsjednika, ministra finansija i ministra unutranjih poslova Ugarske. Novi kabinet sainjavali su 67-mai, koji su pripadali liberalnim politiarima i u doba koalicione vlade nisu se nalazili u slubi160. Ipak, ni zadnji in sankcioniranja i proglaenja ustava nije bio lien odreene dramatike, to ilustruje injenicu da su austrijska i ugarska gledita ostala duboko podijeljena. Mada je od strane Zajednikog ministarstva finansija i Ministarstva vanjskih poslova bilo prihvaeno da se ustavni zakoni za Bosnu i Hercrgovinu, kao i ostali zakoni, objave samo uz potpis zajednikog ministra
158 HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1, Nr. 534, 560-562. 159Protokoll des ungarischen Ministerrates v. 23. 11. 1909, HHStA, Kabinettsarchiv K.28; vidi GEYR, Sandor Wekerle, 320-321. 160 GEYR, Sandor Wekerle, 322-323.

52

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

finansija, predsjednik austrijske vlade Bienerth je ukazao na to da izdavanje Ustava nije akt tekue administracije, nego opi fundamentalni zakon, i da je cijelo Zajedniko ministarstvo sudjelovalo u njegovoj izradi. S obzirom na to da se s ugarske strane dovodio u pitanje princip solidarne odgovornosti zajednikih ministara, predsjednik austrijske vlade je smatrao da je to razlog vie da svaki zajedniki ministar svojim potpisom preuzme odgovornost. Meutim, Bienerth je u zadnji as povukao svoje prigovore, istovremeno istiui da ostaje pri svom naelnom stavu. Austrijska vlada nije htjela da u datom momentu iznova otvara pregovore s ugarskom vladom i ponovo odloi sankcioniranje i proglaenje bosanskohercegovakog ustava161, s obzirom na veliko zakanjenje u pogledu ispunjenja obeanja o uvoenju ustavnih ustanova u Bosni i Hercegovini koje je dao vladar prilikom aneksije. Za dranje Bienertha bila je takoe znaajna okolnost da je i Aehrenthal bio ve reterirao od svog stava da izvjesne bosanskohercegovake zakone, kao to je ustav, treba da potpisuju sva tri zajednika ministra.162 Meutim, kada je izgledalo da su rjeenjem krize u Ugarskoj otklonjene tekoe za donoenje bosanskohercegovakog ustava, Burin je obavijeten da su u novoj ugarskoj vladi izbili problemi o donoenju zakljuka o stupanju ustava na snagu. On se ponudio da putuje u Budimpetu kako bi tamo raspravio problem. Meutim, predsjednik ugarske vlade Khuen Hdervry odluio se da 11. februara 1910. nou putuje u Be, da bi na Zajednikom ministarskom vijeu narednog dana odstranio odreene razlike163. Na sastanku Zajednikog ministarskog vijea odranog 12. februara 1910. vijealo se o nekim prijedlozima ugarske vlade za izmjenu teksta nacrta ustava. Duga debata voena je o zakljunim rijeima alineje 5. 1. ustava, koji se odnose na bosanskohercegovake vojne jedinice. Pitanje je bilo da li su bosansko-hercegovake ete, kao i ostale

vojnike uredbe Bosne i Hercegovine, organski dio c. i kr. zajednike oruane sile monarhije ili pak, obiju drava Monarhije, kako bi to inae odgovaralo ugarskom stanovnitvu. Ipak je odlueno da se ispusti oznaka c. i kr. zajednike oruane snage, a da ostane da su ove postrojbe organski dio oruane sile monarhije. Prihvaen je i ugarski prijedlog o poslovima o kojima sabor ne odluuje, a tie se pitanja koja se izmeu obiju drava Monarhije utvruju zajednikim sporazumom u smislu nagodbenih zakona, kao i nekih stilskih poboljanja164. Time je konano formuliran 41. ustava, u kojem su pobrojani poslovi koji su uskraeni saboru. U toku pregovora o ustavu predlagane su razne formulacije i vrene brojne promjene koje se odnose na ovu problematiku, u ta se ovdje nismo uputali. Opseg rada sabora Bosne i Hercegovine protezao se na poslove nabrojane u dvadeset sedam taaka 42. ustava. Svi poslovi koji se ne tiu samo Bosne i Hercegovine nego jedne ili obiju drava Monarhije bili su izuzeti iz tog opsega rada. Ono o emu sabor posebno ne moe da zakljuuje bilo je detaljno nabrojano u etiri take 41. ustava. Aehrenthal je na istoj sjednici izrazio zadovoljstvo postignutim punim sporazumom svih kompetentnih faktora i ustanovljenjem definitivnog teksta nacrta zemaljskog ustava za Bosnu i Hercegovinu, pa je ugarska vlada dva dana docnije, 14. februara 1910. dala svoju saglasnost165. Tako je na kraju stvorena mogunost da tek 17. februara 1910. vladar sankcionira Zemaljski ustav (tatut) za Bosnu i Hercegovinu i s njim povezane zakone166, koji su 20. februara u Sarajevu proglaeni i stupili na snagu. U neposrednoj vezi s donoenjem Ustava bilo je i vladarevo runo pismo. Austrijska vlada je svoju saglasnost za proklamiranje Zemaljskog ustava uinila ovisnom od sveane najave reguliranja otkupa kmetova zemaljskim sredstvima. Ona je samo pod tim uvjetima odustala od unoenja u Ustav jednog takvog pasusa, pa je predsjednik

161 Abschrift eines Einsichtsstckes des k. k. Ministersprsidi- 164Protokoll des gemeinsamen Ministerrates v. 12. 2. 1910, ums v. 16. 2. 1910, HHStA PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1. HHStA PA XL Interna, K. 309. 162 Protokoll ber die [...] am 6. September 1909 [...] stattge- 165 Khuen Hdervry Burinu 14. 2. 1910, ABH ZMF PrBH habte Konferenz der k.u.k. gemeinsamen Minister HHStA 215/1910, prepis u HHStA, PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1, PA I K. 638 CdM VIIIc 12/1. 107 i 570f. 163Tagesbericht, Wien am 11. 2. 1910, HHStA PA I K.638, 166 ABH ZMF PrBH 228/1910; Glasnik zakona i naredaba za CdM VIIIc 12/1, Nr. 112, 669-670. BiH, god. 1910, Sarajevo 1910, 21-70.

Slovo Gorina, 33, 2011.

53

Slovo Gorina

austrijske vlade Bienerth na to izriito upozorio na sjednici Zajednikog ministarskog vijea odranoj 12. februara 1910. godine.167 Na sjednici Zajednikog ministarskog vijea 28. februara 1910. informirana je nova ugarska vlada o vladarevom runom pismu, s kojim se Wekerle u septembru 1909. u principu saglasio. Na sjednici je, uz manje izmjene stilskog karaktera, modificiran nacrt runog pisma vladara brisanjem teksta u kome se spominje mogunost obligatnog otkupa kmetova, kako se ne bi dalo povoda za uzmenirenje veleposjednika. Izvrena je izmjena teksta gdje se spominju dravna sredstva stavljeno je zemaljska sredstva. Mada Khuen Hdervry nije direktno oponirao, izrazio je sumnju da je opasno dati saboru da donese zakon, zbog mogunosti da ga sabor odbije. Postavio je pitanje ta e se u tom

sluaju desiti, pa je smatrao da bi bilo bolje sve to apsolutistiki urediti. Dovodio je u pitanje stav da po ustavu sabor odluuje, a vladar daje nalog kako to da se uradi. Odgovor Aehrenthala je bio da bi u sluaju odbijanja agrarnog zakona sabor trebalo raspustiti. Austrijski ministar finansija Bilinski objanjavao je kako je do predloenog rjeenja dolo zbog odbijanja ministra Burina i ugarske vlade da se u Zemaljski ustav unese odgovarajua uredba o agraru. Predsjednik ugarske vlade Khuen Hdervry zadovoljio se time da se njegove primjedbe unesu u protokol sjednice, a tekst vladarevog runog pisma je prihvaen168. Vladarevo runo pismo potpisano je 3. marta 1910. godine i time se konano po proglaenju Zemaljskog ustava zavrila dugotrajna rasprava o odredbama koje je on trebao da sadri.

167Protokoll des gemeinsamen Ministerrates v. 12. 2. 1910, HHStA PA XL Interna, K. 309.

168Protokoll des gemeinsamen Ministerrates v. 28. 2. 1909, HHStA PA XL Interna K. 309.

54

Slovo Gorina, 33, 2011.

Tahir uli

GENOCID NAD MUSLIMANIMA DABRA

abar je zajedniki naziv za sva naseljena D mjesta i druge lokalitete koji se nalaze na Dabarskom polju. Dabarsko polje nalazi se oko 15 kilometara istono od Stoca i okrueno je s vie brda i planina. Dugo je oko 21, a iroko od 1,5 do 2,5 kilometra. Na njegovim obrubima tokom prolih vremena formirala su se naseljena mjesta. upu, odnosno nahiju Dabar, Turci su veoma rano zauzeli i u sudsko-administrativnom pogledu bila je u sastavu kadiluka: Blagaj, Foa, Nevesinje i Stolac. U novijoj historiji Dabar se zvanino zamjenjuje nazivom Berkovii (zaseoci: Donji Kleak, Gornji Kleak, Poratak i Trebesin) koji e u vrijeme kada je Stolac imao status sreza, imati status mjesnog odbora, zatim opine, pa naseljenog mjesta, a nakon zavretka posljednjeg rata i donoenja Daytonskog mirovnog sporazuma 1995. godine, Berkovii postaju opina u sastavu entiteta Republika Srpska. Za vrijeme turske vladavine na Dabar su stalno dolazile hajduke i uskoke grupe iz Crne Gore i Dalmacije kao i domae harambae koje su napadale muslimansko stanovnitvo. Ove razbojnike grupe pljakale su i palile sve do ega su dolazile, ubijale muslimansko stanovnitvo, silovali ene i djevojke a omladinu odvodili i prodavali kao roblje. Naroito su se isticali po svojoj okrutnosti uskoci Baje Pivljanina i Limova bajraktara koji su u drugoj polovini 17. stoljea u Hercegovini poruili 36 damija meu kojima su bile i damije u Berkoviima, Kutima, Potkomu i Predolju. U svom putovanju kroz Hercegovinu 1664.godine, poznati otomanski putopisac Evlija elebija (1611-1682) opisuje selo Dabar kao prostrano mjesto koje je dugo i iroko oko pola sata hoda, od petnaest kua pokrivenih kamenim ploama, s vinogradima i batama. To je bilo muslimansko selo s malom damijom, a zbog straha od neprijatelja stanovnici bi mnoge noi provedili po umama. Za kasabu Predolje, koja se teritorijalno naslanja na kasabu Dabar, idui prema Stocu, kae se da je smjetena u jednoj dolini sa batama i vinogradima, jednom damijom, mesdidom, tekijom, malim kupatilom, svratitem i petnaestak duana. U kasabi nije niko zateen zbog nedavnog upada uskokih grupa jer se stanovnitvo razbjealo po planinama, a na svakom koraku vidjeli su se oiti dokazi vandalizma. Postoji predanje o perfidnom ubijanju muslimana iz Predolja. Limov bajraktar je doao u Predolje obuen kao domai muslimani te zajedno sa njima uzeo abdest kako bi obavio namaz. Tokom namaza napustio je damiju ija je vrata sa vanjske strane zatvorio strevim kolcem pa pucnjem iz puke obavijestio svog vou Baju Pivljanina da doe sa ostalim hajducima i da pokolj moe poeti. Dabar je u 16. i 17. stoljeu bio preteno naseljen muslimanima. Od polovine 19. stoljea poelo je njihovo sistematsko i znaajnije iseljavanje u Stolac, Mostar i druga mjesta u Bosni i Hercegovini. Za vrijeme hercegovakog ustanka 1875. i poslije 1878. godine najvie ih se iselilo u Tursku. U 1885. godini 194 muslimanske porodice imale su posjede na podruju katastarskih opina Berkovii i Hatelji. Po popisu stanovnitva u kotaru Stolac iz 1931. godine naseljenao mjesto Berkovii imalo je 1367 pravoslavnih, 7 rimokatolika, 2 grkokatolika, 205 muslimana, a Hatelji 753 pravoslavna i 60 pripadnika muslimana. Dakle, ciljano i sistematski su vreni razliiti pritisci, zastraivanja, pljakanja i ubijanja muslimana ovog prostora da bi se iseljavali bilo gdje samo da nisu na ovim prostorima. Zavrne genocidne aktivnosti desile su se poetkom Drugog svjetskog rata, odnosno 25. avgusta 1941. godine. No, prije ovoga traginog dogaaja nad muslimanima Berkovia neophodno je napomenuti i odreene okolnosti i situaciju koja je prethodila ovom dogaaju. Nezavisna drava Hrvatska (NDH) i na ovome prostoru uspostavila je svoju ustaku vlast u punom kapacitetu i sa svim, njoj svojstvenim obiljejima. Odmah je poela sa svim vrstama terora prema srpskom ivlju direktno izr`aavajui politiku novonastale kvinslike tvorevine a indirektno uvlaila muslimansko

Slovo Gorina, 33, 2011.

55

Slovo Gorina

stanovnitvo u fazu mirovanja i latentnosti prema dogaanjima, raznim obeanjima, laima i propagandim aktivnostima stvarajui im prividno mirno ivljenje. Srpsko stanovnitvo doivjelo je strahovito masovno stradanje krajem juna 1941. godine kada su posebno nastradali pripadnici porodica: Antunovia, Bakuia, Biberdia, Bijelica, Dobrania, urica, i drugih. Ustae su posebno inile velika zvjerstva u naseljenim mjestima gdje su Srbi ivjeli zajedno sa muslimanima. U takvim naseljenim mjestima sa fesovima na glavama prilikom injena zloina dozivali su se muslimanskim imenima. Zahvaljujui hrabrosti estitih ljudi muslimana (Munira Rizvanbegovia, Hakije Jaganjca, Beira Brzine, Muhe Habote, Beira Nurke i drugih) koji su smjelo sprovodili akcije spaavanja svojih komija po cijenu sopstvenih ivota, planirani zloin prema Srbima u selima Dabra nije u potpunosti ostvaren. Ovim dogaanjima srpsko stanovnitvo se suprostavlja sa formiranjem naoruanih ustanikih grupa koje e zapoeti oslobaanje ovog prostora i kada e slomiti ustako- domobranski otpor navedenog dana, 25.8.1941. god. Meutim, to nije dan oslobaanja muslimanskog stanovnitva ve njihovog unitenja, to e rezultirati velikm rtvama, progonom, pljakom, silovanjima ena i djevojaka, najbestijalnijim vidovima ubijanja kao to je zapaljivanje sijena natrpanog u dimije ena, paljenje stoga sijena oko koga su svezani ljudi, ene i djeca, paljenje kua u kojima su zatvorili narod, klanje, i sl. Ove metode svojstvene su etnikoj ideologiji

bez obzira to u ovome periodu, po nekim istraivaima, nije bilo zvaninih etnikih jedinica. Ovo je bila dobra prilika koja je iskoritena da se prostor Berkovia, a kasnije za nekoliko dana i preostala naseljena mjesta Dabarskog polja oiste od muslimana. U ovome pokolju nedunog civilnog stanovnitva iz Hatelja ubijeno je 17 osoba iz porodica Nurko, iz Kleka 23 osobe iz porodica Bea, ulepa 20 osoba, Jaganjaca 27, Jaarevia 20, aria 8, Zubovia 3, Avdia 1 i Pejkovia 2. Iz Kljenca je ubijeno 10 ustovia, Jakupovia 5 i Novakovia 12. Iz Kubatovine je ubijeno dvoje Kurtovia, iz Suzine 37 ama i iz Strupia jedna osoba iz porodice Buzaljko. Ovaj ukupan broj ubijenih, (188 osoba 105 mukarci, 83- ene, djeca 103) po podacima koje je sakupio Tahir Pervan vei je za 28 osoba koje su pripadale vojnim formacijama. Poto je narednih dana nastavljen pokolj muslimana i u naseljima Dabarskog polja koja su pripadala opini Bilea u ime potovanja prema nedunim rtvama, neophodno je napomenuti da je iz Milavia (Habote i Gabele) ubijeno 58 osoba, iz Prisoja (Zeii, Pizovii i Vlaii) 52 osobe, iz Bijeljana (Telarevii i Dedovii) 56 osoba, iz Kalca (Ovine) 10 osoba, iz Orahovice- Gornja i Donja (Bajramovii) 145 osoba, iz ea (atovii) 157 osoba, iz Baevice (Hadii, Zilii, Dedovii, Merdanii i Lojo) 18 osoba, iz Fatnice (Pervani, Priganice, ustovii, Hadii, Kusturice, Beovii, Bajramovii, Babovii, apo i drugi) 96 osoba. Zauujua je injenica da su desetine domobrana koji su se predali upuivani bezbjednim

Starosna dob ubijenih Muslimana iz naselja koja pripadaju opini Stolac1

Naselje Hatelji Kleak Kljenci Kubatovina Strupii Suzina Ukupno do 1. god. 6 2 8 2-5 god. 3 18 2 4 27 4-10 god. 2 23 3 5 33 11-15 god. 5 16 3 6 30 16-20 god. 8 7 1 8 24 21-30 god. 1 10 2 1 2 16 31-40 god. 2 8 1 2 13 41-50 god. 2 6 2 4 14 51-60 god. 2 5 5 4 16 61-80 god. 4 1 2 7 Ukupno 17 104 27 2 1 37 188

1 Podaci koji se nalaze u tabeli koriteni su iz knjige Pali za slobodu borci NOR-a i rtve faistikog terora stolakog kraja 1941-1945. godine autora Anelka V. Belovia.

56

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

putevima ka Nevesinju iako su predstavljali opasnost za vojnog aspekta. Muslimanska djeca, ene i starci nisu imali tu priliku. Zar su ene, djeca i starci predstavljali opasnost po ustanike snage? Svaka nasilna smrt je zastraujua a ovaj pokolj prelazi ak sve granice bestijalnosti o emu svjedoe mnoge injenice meu kojima da su u jednom danu nestajale vielane, odnosno kompletne porodice roditelja sa djecom. Nije li bio isti, i jo gori i straviniji odnos tokom rata 1992-1995 godine prema Bonjacima u Bosni i Hercegovini sa dominatnim zloinom u Srebrenici? Podatke o ubijenim muslimanima sa ovih prostora sakupljali su zajedno Vladimir Dedijer i Antun Mileti. Interesantno je i dosta indikativno da stradanje muslimana iz naselja koja pripadaju opini Stolac nisu nikako obuhvaena. Njihovo istraivanje svodi se na ubijene iz Milavia, Bijeljana, Baevice, Fatnice, Kalca, Orahovica i ea, naselja koja pripadaju opini Bilea. Zato? Ono to treba istaknuti je da ova dva autora ubice nazivaju etnici Drae Mihajlovia dok ih Anelko Belovi naziva srpskim ovinistima jer, kako on smatra, zvanino u tom periodu nisu postojale etnike vojne formacije. etnicima ih nazivaju i u ustakim izvjetajima koji se odnose na ovaj period i na ovaj dogaaj. Broj ubijenih je razliit kod svih autora, ali s obzirom na posebnu motivisanost i studiozno sakupljanje, smatra se da je broj od 812 ubijenih do kojeg je doao Tahir Pervan najblii stvarnom broju i istini. Ipak, taj broj je jo vei. Dirigovani povratak preostalih muslimana iz Berkovia na svoja ognjita krenuo je 1946. godine pod veoma tekim uslovima i bez dovoljne materijalne pomoi tadanje drave. Valjalo je uspostaviti bilo kakav ivot u bijedi i neimatini i u neposrednoj blizini stratita roditelja, djece i rodbine i neposrednog prisustva zloinaca koji su napravili nezapamen zloin. Pripadnici unitenih i razruenih porodica polako su traili spas i bolje uslove ivota na drugim podrujima tadanje drave da bi se tokom 1962. godine u ovome pravcu aktivno ukljuili organi i institucije opine Stolac kroz sprovoenja postupka arondacije. Arondacija se ciljano odvijala prema muslimanskim posjedima kada je bez opravdane potrebe oduzimano zemljite uz minimalnu novanu naknadu a da prethodno im nije ponuena zamjena oduzetog zemljita. Slovo Gorina, 33, 2011.

Dakle, potrebno ih je bilo iseliti, to se i prihvatalo kao jedino mogue rjeenje za sve patnje i rizike uspostavljanja egzistenicije i prihvatljivog naina ivljenja. Tada su isljene porodice: Jaganjac, Bea, ulepa, amo, Jaarevi, ari, Avdi i ostale koje su teritorijalno bile povezane u jednu cjelinu. Na jednom dijelu njihovih posjeda posaane su plantae voa, a drugi dio nije obraivan. Sudionici ovih dogaaja sve do 80-ih godina 20. stoljea gotovo da nisu priali niti su pisali o ovome, kao ni rodbina i potomci rtava. Ovaj zloin je skrivan od javnosti i od suda javnog mnijenja. Tek pojavljivanjem prve od dvije knjige Sjeanje boraca stolakog kraja iz edicije Stolac u borbi za slobodu i socijalizam, izdate od Optinskog odbora SUBNOR-a 1984. godine, moglo se ozbiljnije pristupati traganju za istinom vezanom za pokolj muslimana iz dabarskog dijela opine Stolac. U ovim knjigama neke injenice i dogaaji se stidljivo spominju gdje se krivnja prebaca na neke proetnike elemente i pripadnike koji su doli sa strane zbog pljakanja kao i na neke domae, dabarske krvoloke. Ipak, korektno se priznaje da je prilikom zauzimanja Berkovia ubijen veliki broj muslimanskog neborakog stanovnitva ena, djece i staraca koji nisu pruali nikakav otpor ustanikom pohodu srpskog ivlja. Meu rtvama muslimanskog ivlja omladina je bila brojna. Istaknuti su i neki primjeri sporadine komijske solidarnosti i pokuaja spaavanja muslimana bez nekih veih efekata. Kroz obje knjige dominira ideja uspjeha narodno-oslobodilakog rata, oruane borbe i borbe za socijalizam kao drutvenog ureenja koje je bilo na snazi. Smatra se, da se ne zadire dublje u istinu, da izostaju odgovori na mnoge kontraverze vezane za ustaniki pokret, njegove voe koje e kasnije dobiti izuzetnu moralnu i drutvenu satisfakciju, da se dogaaji ne nazivaju odgovarajuim i pravim imenima i da nije poeljno talasati miran tok dogaanja i historije. Da li je ovo dirigovalo politiko vodstvo i kadrovska struktuiranost u opini Stolac, preko raznih institucija ili pak redakcijskih odbora i komisija za ediciju u kojima nije bila ravnopravna nacionalna zastupljenost? Proces iseljavanja dabarskih muslimana pod razliitim okolnostima i motivima stalno je trajao. Po popisu stanovnitva u dabarskim naseljenim mjestima 1991. godine bilo je u Strupiima 57

Slovo Gorina

12, Berkoviima 4 i Predolju 1 musliman koji e ove prostore definitivno napustiti po izbijanju rata 1992.godine. Ovim je proces stvaranja jednonacionalne naseljenosti ostvaren na ovim prostorima. Ako sa aspekta meunarodnog prava genocidom smatraju djela poinjena u namjeri da se u cjelosti ili djelimino uniti jedna nacionalna, etnika, rasna ili vjerska skupina, onda je to uinjeno na prostorima Dabarskog polja pa se ovo aktuelizira samo da se ne zaboravi u historijskom kontekstu, na 70-u godinjicu stradanja muslimana Berkovia i ire, Dabarskog polja.

Literatura:
1) Hivzija Hasandedi: Muslimanska batina u Istonoj Hercegovini, El-Kalem, Sarajevo, 1990. 2) Petar obaji: Dabarsko polje u Hercegovini, Srpski etnografski zbornik, Beograd, 1954.

3) Evlija elebi: Putopis, Svjetlost, Sarajevo, 1967. 4) Tahir Pervan: avkarica - vrata pakla, Zonex ex libris, Sarajevo, 2006. 5) Tahir Pervan : avkarica vrata pakla, ( drugo dopunjeno izdanje) Behar i Savez udruenja graana istone Hercegovine, Sarajevo, 2007. 6) Vladimir Dedijer i Antun Mileti: Genocid nad Muslimanima, 1941-1945, Svjetlost, Sarajevo, 1990. 7) Nikola ukovi: Zloin u Hercegovini u drugom svjetskom ratu, Trebinje, 2004. 8) Optinski odbor SUBNOR-a Stolac: Sjeanje boraca stolakog kraja, Tiskarna Tone Tomi, Ljubljana, 1984. 9) Popis stanovnitva od 31.januara 1921.god, Dravna tamparija Sarajevo, 1932. 10) Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida.

58

Slovo Gorina, 33, 2011.

KNJIEVNOST I JEZIK

Muhamed ator

SMISAO MODRE RIJEKE

Modra rijeka je okrunila Dizdarev P jesma pjesniki put i njena hermetinost i vieznanost, njena melodija i njena struktura, u kojoj se ritam narodne pjesme i zauujua zvukovna orkestracija prepliu sa nesluenim naznakama neega to se nagovjetava, to postoji, a to se ne zna, privukli su mnoge koji su dali svoj sud o ovoj Dizdarevoj pjesmi. O njoj su pisali Vlatko Pavleti, Krunoslav Pranji, Kasim Prohi, Enes Durakovi, Marko Veovi i mnogi drugi. Gotovo svi koji su pisali o ovoj pjesmi pitali su se ta je to to tu pjesmu ini udnom: da li ovu pjesmu treba shvatiti kao metaforu pjesnikog traganja za tajnom svijeta,1 da li je to iskuenje n e m o g u n o g,2 da li je to savrenstvo nemutosti,3 ili, moda, ta pjesma upuuje na drugu obalu kao onostranost nae egzistencije.4 ini se da upravo literarna vrijednost ove pjesme, koja je duboko ukorijenjena i oslonjena na nau tradiciju i u nau svijest, kao i poimanje smisla ivota i smrti u Kamenom spavau, daje mogunost polivalentnih tumaenja i saznanja. Fenomen recepcije ove pjesme moe biti odreen razliitim sadrajima i tumaen u otkrivanju vlastite aktuelizacije ove literarne tvorevine na osnovu individualnog poimanja pjesme, ali i cjelokupnog literarnog i ivotnog itaoevog iskustva. Moda nigdje se ne moemo blie susresti sa fenomenom alteriteta kao kada je u pitanju tumaenje Modre rijeke.5 Ova pjesma se najprije pojavila na Strukim veerima poezije 1969, a zatim je objavljena te iste godine u nekoliko listova i asopisa.6 Nakon toga je uvrtena u drugo izdanje Kamenog spavaa 1970. godine da bi potom bila izostavljena iz treeg izdanja i uvrtena kao uvodna pjesma u novu zbirku
1 E. Durakovi (1979), 152. 2 M. Veovi (1982), 55. 3 K. Pranji (1991), 214. 4 K. Prohi (1974), 118. 5 Alteritet kao razlika izmeu fiksiranog teksta i njegove aktuelizacije podjednako je fenomen i sinhronije i dijahronije, pa se pogotovo u uslovima vremenskog odstojanja koji interpretatotra odvaja od teksta, alteritet jo izrazitije ispoljava. ( Z. Konstantinovi, Intertekst i alteritet, Izraz, 1-2, 1989, 7). 6 Mladi borec, 15. IX 1969, 21, Odjek, 1969, 10, Sloboda (Mostar) 3. XI 1969, 45.

pod nazivom Modra rijeka (1971). U raznim verzijama, esto i sa mnogo tamparskih greaka, ova pjesma se pojavljivala u mnogim jugoslavenskim listovima i asopisima. Sklon mijenjanju stihova u novim izdanjima, Mak Dizdar je i sam objavljivao pjesmu sa novim izmjenama, a da je put do konanog oblika bio dug i mukotrpan, potvruju i verzije ove pjesme sauvane u Muzeju knjievnosti u Sarajevu. Jezika struktura ove pjesme odmah u poetku je markirana kao klju za njeno razumijevanje, a Kasim Prohi je konstatovao da je sve to je u Modroj rijeci imenovano zaumno7 jer je tonalitet odreen leksikom potpuno drukijeg reda. Nesumnjivo je da je Modra rijeka u filozofskom i u poetskom, ali i u lingvistikom smislu, najpotpunija i najzaokruenija pjesma Maka Dizdara. U konanoj verziji (objavljenoj u zbirci Modra rijeka, 1971) ova pjesma ima ovakav izgled:8
7 K. Prohi: Apokrifnost poetskog govora, 120. 8 Budui e se vriti i ritmika kao i akcenatska analiza ove pjesme, ovdje se daje cjelovit tekst sa akcentima u autorovoj interpretaciji, o emu e biti rijei u daljem tekstu. U posljednjem izdanju ove pjesme za vrijeme dok je jo bio iv Mak Dizdar (Modra rijeka, 1971) bili su stihovi koji su naknadno ubaeni: Tamo dolje ispod zemlje / i onamo iznad neba. Za-

Slovo Gorina, 33, 2011.

61

Slovo Gorina

Mdr rijka
Nkto n zn gdj je na Mlo znmo l je znno Iza gr iza dla Iza sdam iza sam I j h i j l Prko mrnh prko grkh Prko glga prko dr Prko g prko stg Prko sltnj prko smnj Iza dvet iza dset Tmo dlje ispod zmlje I namo ispod nba I j dblj i j j Iza tnj iza tm Gdje pijtlovi n pjevaj Gdje se n zn za gls rga I j h i j l Iza ma iza bga ma jdna mdr rijka irka je dubka je St gdn irka je Tsu ljt dubka jst O duljni i n snjj Tm i tma nprebln ma jdna mdr rijka ma jdna mdr rijka Vlja nma prko rijke

Kao to se vidi, ova pjesma je ispjevana u trinaest distiha9 sa posebno izdvojenim stihom Ima jedna modra rijeka. Taj stih, tako izdvojen, ima neospornu sintetsku ulogu, koja nakon akumuliranja itavog niza pojmova istie jednu od osnovnih poruka pjesme. Za razliku od veine pjesama u Kamenom spavau, Modra rijeka je ispjevana u pravilnim osmercima s cezurom poslije etvrtog sloga, to pjesmi daje ubrzani ritam narodne lirske pjesme. Meutim, takva silabika organizacija ne bi dala takve naglaene ritmike elemente da nije briljivo pravljene zvukovne orkestracije, pa su elementi fonoloke osnove ritma veoma bitni. Ritmu ove pjesme doprinosi i veliki broj dvoslonih rijei (vie od 60%) sa naglaenim prvim slogom i pravilnim smjenjivanjem naglaenih i nenaglaenih slogova. Troslone rijei u ovoj pjesmi samo su rijeka (ponavlja se tri puta, ali se u ritmu pjesme osjea kao dvoslona, jer takav izgovor zahtijeva osmeraka struktura stiha rjeka), pijetlovi (mada se ova rije izgovara kao pjetlovi,10 jer to zahtijeva slogovna struktura stiha), duljina, iroka, duboka, pjevaju. Jedina etveroslona rije je neprebolna. Takva konstelacija stiha uspostavljena je i rasporedom vokala i konsonanata. Iako je odnos konsonanata i vokala 54:46, to je u granicama mjerenja koji su pravili mnogi lingvisti,11 ini se da u pjesmi preovladavaju vokali. Vjerovatno je to zbog toga to u pjesmi ima veliki broj sonanata (vie od 40% svih konsonanata). Uestalost pojedinih vokala u ukupnoj vokalskoj strukturi Modre rijeke je sljedea: a (pojavljuje se 56 puta) 27,7%, e (55 puta) 27 %, o (39 puta) 19 %, i (36 puta) 17,9 %, u (15 puta) 7,4 %. U odnosu na mjerenja uestalosti
9 Mak Dizdar je bio dobro upoznat sa simbolikom brojeva, jer su oni od najranijih vremena sluili i za izraavanje odreenih ideja. Jo u antici se smatralo da broj 13 donosi nesreu. Na posljednjoj veeri sjedila su trinaestorica. Trinaesto poglavlje Otkrovenja govori o Antihristu i zvijeri. Mogue je da je i ovdje Mak Dizdar ukazivao na nesreni ovjekov put kroz povijest.Taj broj openito odgovara ponovnom poinjanju, uz pejorativnu naznaku da je vie rije o ponavljanju neega negoli o ponovnom roenju (Rjenik simbola, 713). 10 U zbirci Modra rijeka (1971) ta rije je napisana sa jednoslonom zamjenom glasa jat: pjetlovi. U rukopisima Mak Dizdar je bio nedosljedan: u jednoj verziji pjesme pie gdje pjetao ne uje se, u drugoj gdje s ne uje pjev pijetla. U pojedinim verzijama razliito je pisan refleks glasa jat u stihu Gdje p(i)jetlovi ne pjevaju. 11 Priblino takav omjer su dobili i T. Mareti, R. Simi i M. arki.

nimljivo je da su svi kasniji sastavljai izbora poezije Maka Dizdara, uvrtavajui ovu pjesmu u svoje izbore, izostavljali ove stihove, a neargumentovano se tvrdilo da je te stihove Mak Dizdar izbacio iz posljednje verzije.

62

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

pojedinih vokala to ih je napravio M. arki, prema proznom tekstu nema velikih odstupanja. U konsonantskoj strukturi Modre rijeke neto vie od prosjeka ukupnog postotka svih konsonanata imaju jedino j (11%), k (7,5%), r (9,5%) i posebno z (5,5%).12 U pjesmi nema suglasnika d, f, c i , a v i se pojavljuju samo jednom. Ostali konsonanti su u omjerima koji gotovo odgovaraju proznom tekstu. ta je, onda, to ovu pjesmu ini tako melodinom? Osim osmerake pravilne postavke stiha ini se da presudnu ulogu ima ukupan raspored vokala kao i njihova naglaenost, odnosno nenaglaenost. U rasporedu akcenata vidi se da su u dvoslonom rijeima, dominantnim u cijeloj pjesmi, naglaeni prednji slogovi u gotovo pravilnom rasporedu (naglaen-nenaglaen slog, to bi prema antikim kriterijima znailo da je pjesma ispjevana u trohejskoj stopi). Tome svakako u znatnoj mjeri doprinosi i uestalost naglaenih vokala u dosta pravilnom rasporedu: Malo znamo al je znano ( u sva etiri akcenta nosilac sloga je vokal a), iza gore iza dola (naglaeni su slogovi u kojima je nosilac akcenta vokal o), preko mornih preko gorkih (ponavljaju se poslije cezure naglaeni vokali eo eo), itd. U pjesmi dominiraju sekvence ao, odnosno oa: malo, znamo, znano, gora, dola, modra, duboka, iroka, gloga, roga, boga. Naravno, akcent u ovoj pjesmi svojim rasporedom na prednjim slogovima ima veoma bitnu ritmiku funkciju, ali on nije, kao to smo vidjeli, jedini nosilac ritma pjesme. Uz akcent u ovoj pjesmi veoma znaajan ritmiki efekt imaju i postakcenatske duine (mdr, Prko mrnh prko grkh, preko sltnj preko smnj, itd). I u pjesmi Modra rijeka susreemo se sa fonomotivacionim ponavljanjima i spajanjem, zvukovnom analogijom, rijei koje nemaju semantiku srodnost. Imenice ega i stega gotovo i nemaju nikakvu semantiku vezu, ali u stihu preko ege preko stege, unutar konteksta, te dvije rijei funkcioniraju sinonimski skladno. Dok u prethodnom stihu glog i dra imaju slino znaenje, u drugom stihu, zahvaljujui upravo prethodno usaglaenom znaenju, zvukovna analogija ega-stega dobija i svoju semantiku stranu i ini distih sintaksiko12 Prema M. arkiu ( str. 520-521) u proznom tekstu zastupljenost vokala je sljedea: a-23,22%, e-23,65%, o-22,27%, i-20,66 % i u 9,23%. U proznom tekstu zastupljenost konsonanata je sljedea: d-7,93 %, j-9,433%, k-5,90 %, n-8,47%, r-7,20%, z-2,72%.

semantiki usaglaenim. Takav denotat ostvaruje skladan zvukovni i semantiki kontekst, jer pjesnik unutar organizacije teksta uspostavlja fonomotivacione veze. U selekciji i u izboru leksikog materijala u ovoj pjesmi pjesnika je vodila zvuna a ne semantika strana rijei, jer je sjedinjavao one leksike jedinice koje, inae, nemaju gotovo nikakvu srodnost u poetski neorganizovanom tekstu. Takva zvukovna ponavljanja, meutim, upuuju svojom simbolikom i odreene sintaksike veze kao i paralelizmi u strukturi stihova. U pjesmi melodiju ne daju samo vokali, jer u pojedinim stihovima koncentrisani su sonanti, to moemo vidjeti ve u drugom stihu: malo znamo al je znano Rima u ovoj pjesmi takoer znaajno utjee na ukupnu zvukovnu harmoniju ove pjesme. Meutim, glasovna podudaranja nemaju odreene pravilnosti, jer se smjenjuju unutranje i vanjske rime, tako da se esto moe govoriti i o rimi, ali i o asonantsko-aliteracijskoj vezi: ne zna-ona, znamo-znano, hue-lue, ege-stege, devet-deset. Tek u estom distihu pojavljuje se klasina vanjska rima: i jo dublje i jo jae / iza utnje iza tmae. Dok se u prvih pet distiha uglavnom podudaraju naglaeni slogovi i po kvantitetu i po kvalitetu, u ovom, estom stihu, rijei tnja i tma imaju razliit kvalitet akcenta (dugouzlazni naspram kratkosilaznog), ali to remeenje ustaljenog ritma zaustavlja rima jer se genitiv tme rimuje sa komparativom je sa istim kvalitetom akcenta (kratkosilaznim ). U cijelom toku pjesme samo se jo jednom pojavljuje vanjska rima (roga-boga), ali ima ponavljanja istih konstrukcija unutar stihova, i po akcentu i po strukturi: preko sltnje preko smnje, i jo dblje i jo je, irka je dubka je, o duljni i n snjj, itd. Na taj nain stihovi u Modroj rijeci su vrsto uvezani, jer brojne poliasonance i polialiteracije u svom pravilnom rasporedu i ine ovu pjesmu izuzetno harmoninom. I leksika ponavljanja takoer pojaavaju zvukovna, asonantska i aliteracijska, ponavljanja a time i ukupnu zvukovnu harmoniju unutar cijele pjesme (preko se ponavlja devet puta, jo est puta, prijedlog iza deset puta, rijeka etiri puta, iroka, duboka, hue, lue, po dva puta, itd.). Svaki distih djeluje kao sintaksiko-semantiko jedinstvo koje vodi kulminativnom kraju pjesme u kome stih ima jedna modra rijeka prekida takvu pravilnost. Inae, kompoziciono se Modra 63

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

rijeka moe podijeliti na nekoliko izdvojenih dijelova. Nakon prvog distiha (Nikto ne zna gdje je ona / malo znamo al je znano), koji saopava da znamo i ne znamo gdje je ona, slijedi gotovo narativni ton u obezglagoljenom kontekstu u pravilnom rasporedu naglaenih i nenaglaenih slogova u pet distiha, da bi se promijenjenim ritmom i drugaijim rasporedom naglaenih i nenaglaenih slogova (gdje pijtlovi n pjevaju / gdje se n zna za gls rga), djelimino takav ritam prekinuo i ponovo uspostavio (distih i jo h i jo l / iza ma iza bga).Poslije toga slijedi neto ravnija linija koja se zavrava ponavljanjem kljunog stiha ma jdna mdr rijka i poentom vlja nma prko rijke. Svaki stih ove pjesme ima svoju unutranju harmoniju u potpuno izgraenoj misaonoj i semantikoj zaokruenosti. Vidljivo je da je u pjesmi Modra rijeka sistem ekvivalentnih gramatikih jedinica i konstruktivnih modela veine stihova oigledan i gotovo da bi se mogao prevesti u matematike formule: prijedlog + imenica u genitivu (ili poimenieni broj ili poimenieni pridjev) + prijedlog + imenica u genitivu (ili poimenieni broj ili poimenieni pridjev) (iza gore iza dola, iza sedam iza osam, preko gloga preko drae, preko mornih preko gorkih, preko slutnje preko sumnje, preko gloga preko drae, preko ege preko stege i sl.). Na slian nain pravljeni su stihovi u kojima su prilozi (i jo dublje i jo jae, i jo hue i jo lue). Dodatnu ritminu snagu takoer daje svaki stih tokom cijelog toka pjesme koji dobija ubrzanje to se blii kraju. Ritmiko ubrzanje pjesmi daje i smjena jednoslonih i dvoslonih rijei, naglaenih i nenaglaenih slogova. Iako je pjesma ispjevana u pravilnim osmercima, broj rijei u distisima je veoma nejednak: od 12 distiha, po osam rijei imaju drugi, etvrti, peti, deveti, deseti i posljednji distih, devet ima jedanaesti distih, po deset trei, esti i osmi distih, a po 11 prvi i sedmi. U pjesmi ima 114 rijei (promjenljivih 59 i nepromjenljivih 45), a od toga su 24 imenice, 14 glagoli, 10 pridjevi, 17 prilozi, 18 prijedlozi. Meutim, takva morfoloka podjela moe se prihvatiti samo uslovno, jer unutar stihova brojevi (sedam, osam, devet, deset) zvue poimenieno ili bar nedoreeno, a oblik ti64

su upotrijebljen je sa deformacijom osnovnog etalonom restrikcijom finalnog vokala a. I broj jedna (u stihu Ima jedna modra rijeka, koji se ponavlja tri puta) unutar konteksta djeluje kao pridjev. Isto tako, pridjevi mornih i gorkih takoer djeluju poimenieno, tako da istiu atributsko-objekatsku sintagmu modra rijeka, koja i jeste prava imenika sintagma (uz tma i tmua neprebolna). Imenice u ovoj pjesmi uglavnom oznaavaju neke metafizike pojmove: slutnja, utnja, sumnja, um, bog, ili neke pojmove koji idu uz tekoe ivota, to se uklapa u opi koncept zbirke Kameni spava: ega, stega, glog, draa, tma i tmua. Glagola u ovoj zbirci ima malo i oni su uglavnom u prezentu: (ne) zna se ponavlja dva puta (znamo), ima tri puta, je 5 puta, pjevaju, sanjaj, jest po jedan put. K.Pranji13 je s pravom istakao da je upotreba dueg oblika prezenta treeg lica glagola biti-jesam u stihu Sto godina iroka je / tisu ljeta duboka jest pravi Dizdarev pjesniki majstorluk, jer oblik jest, koji ne remeti osnovnu silabiku postavku stiha, snano pojaava nunost trajanja, ali i nunost moranja dolaska do imaginativne modre rijeke. Vei dio pjesme je bez glagola, ali to ne ini pjesmu ni u emu nedostatnom, jer druga pjesnika sredstva, ritam i smjena naglaenih i nenaglaenih slogova, posebno brojeva, pridjeva i priloga, nadomjetavaju odsustvo glagola. Sve je u takvoj postavci poremeeno: nema glagola, a brojevi i pridjevi su poimenieni, to istie i nepromjenljive rijei, prijedloge preko i iza. Ti prostorni prijedlozi (iza i preko) imaju veoma bitnu ulogu u strukturi pjesme, jer oznaavaju prostor iako pjesma govori i o prostoru i o vremenu (tisu ljeta duboka jest). U pjesnikom kontekstu ti prijedlozi imaju dodatnu semantiziranu ulogu i gotovo da djeluju deiktiki u oznaci prostora, odnosno mjesta. Sintaksa ove pjesme je dosta pojednostavljena: u pjesmi nema smjene razliitih glagolskih oblika, gradaciona ponavljanja su mahom jukstaponirana ili pojaana polisindetskim intenzifikatorom i, imenice zbog kratkoe stiha ne prave mnogo padenih oblika. Prividna jednostavnost izraza, meutim, pokazuje sloenije poetske postupke u pjesnikom saimanju. Sve je u ovoj pjesmi veoma skladno organizirano u nizu koji svojim ritmom pravi gradaciju u parovima, pridjevskim, gorkih13 K. Pranji: Jezikom i stilom kroza knjievnost (214).

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

mornih, brojnim, sedam-osam, devet-deset, prilokim, hue-lue, dublje-jae, i nizom imenica, takoer u parovima, u genitivu jednine sa prijedlogom preko: ege-stege, slutnje-sumnje, gloga-drae.14 Mak Dizdar je u mnogim svojim pjesmama volio suprotstavljati antonime ili gomilati sinonime vodei rauna o njihovom zvuanju. I u ovoj pjesmi je zvuk veoma bitan, a melodija ove pjesme ritmiki je tako postavljena da se unakrsno prelamaju i sinonimi i antonimi. Pjesma je napravljena od vie istih gramatikih paralelizama ili slinih strukturnih modela, ali sve u pjesmi funkcionie izuzetno harmonino, sa bogatstvom sazvuja, ujednaenim ritmom i melodijom kojom odzvanjaju gotovo svi stihovi ove izuzetne pjesme.15 U pjesmi se pojavljuju vie lica iskazanih najprije odrinom zamjenicom nikto, prvim licem mnoine (malo znamo, valja nama preko rijeke), treim licem mnoine (gdje pijetlovi ne pjevaju), drugim licem jednine (o duljini i ne sanjaj), te modrom rijekom kao dominantnim subjektom cijele pjesme. Tu je i bezlini oblik: znano. Meutim, mnogo je imenica koje oznaavaju prostor (gora, dol), metafizike sfere (slutnja, sumnja, utnja, um, bog), i vrijeme (sto godina, tisu ljeta). Pridjevi i prilozi takoer oznaavaju ljudsko iskustvo (preko mornih, preko gorkih, i jo hue i jo lue, i jo dublje i jo jae). Prvo lice u drugom stihu (Malo znamo al je znano) omoguuje dalje eliptino govorenje, bez glagola u cijelom nizu nabrajanja u kojima se prepliu imenice, brojevi, pridjevi i prilozi. I Modra rijeka ima vie verzija. U konanoj i posljednjoj verziji se pojavila u posljednjoj pjesnikovoj zbirci Modra rijeka. U verzijama pjesme u Muzeju knjievnosti vidljivo je da se pjesnik dugo muio da nae formu koja bi najsnanije iskazala njegovu misao. Pjesma je najprije poinjala stihom Mi ne znamo gdje je ona, potom je prekrien prvi dio stiha (Mi ne znamo), te napisano Nitko ne zna. Pjesma je, dakle, poinjala neodreenom zamjenicom nitko, ali je taj oblik vraen u jo raniji i arhainiji: nikto. Opravdano se postavlja pitanje zato

je pjesnik upotrijebio takav arhaini oblik, kakvih je dosta bilo u Kamenom spavau. ini se da je ta vezanost za arhaini oblik jednostavno prenesena u ovu pjesmu, jer je u njoj sve u znaku onog to je bilo, onog iza uma iza boga, a ta svevremenost i odlazak u prolost koja je duboka tisu ljeta jeste potenciranje opeg ljudskog iskustva o ivotu i smrti. Takva tajna i dalje je bezmjerno daleko, pa je zbog toga arhaini oblik odrine zamjenice bio pogodniji za opu atmosferu pjesme. U pjesmi su vrene i mnoge druge promjene: umjesto stiha iza gore iza dola stajao je stih iza brda iza dola, pa potom iza gora iza dola. Ova izmjena je veoma bitna jer se mijenja i ritam pjesme. Stih iza gora iza dola imao je razliite akcente (iza gr iza dla) mada se taj stih moe oznaiti i sa istim akcentima: iza gr iza dl a u tom sluaja oblik imenice do (genitiv mnoine - dl) oznaavao bi skraenu mnoinu koja se moe uti u Hercegovini (doli - dolovi). Umjesto stiha preko gloga preko drae stajalo je preko trnja preko drae, umjesto priloga dublje stajao je prilog dulje. Stihova preko slutnje preko sumnje uope nije bilo i oni su naknadno dodati. Zato je bilo vie stihova koje je pjesnik izbacio: i jauka i leleka / vilenjaka vukodlaka, te i jo dalje i jo gore. Stihovi gdje pijetlovi ne pjevaju / gdje se ne zna za glas roga prvobitno su imali ovakav oblik: Gdje pjetao ne uje se, zatim Gdje se ne uje pjev pijetla / gdje se ne zna za glas roga, pa potom Gdje ne ima pjeva pijetla / gdje ne ima glasa roga. Isto tako, stihovi Sto godina iroka je / tisu ljeta duboka jest najprije su glasili ovako: Sto godita iroka je tisu ljeta duboka je obogaeni su bitnom ritmikom i semantikom izmjenom: Sto godina iroka je / tisu ljeta duboka jest. Bilo je i drugih izmjena: stih O duljini i ne sanjaj prvobitno je glasio drukije: O duljini i ne zna se, odnosno O duljini ne sanja se, stih preko gorkih preko mornih imao je neznatnu izmjenu, jer se rimovao (preko gornih preko mornih), stih malo znamo al je znano prvobitno je imao oblik malo znamo ali znano. U posljednjoj verziji, u zbirci Modra rijeka, dodat je distih

14 U tekstu Poezija gramatike i gramatika poezije R. Jakobson Tamo dolje ispod zemlje je ukazao da sve gramatike kategorije kao i svi tipovi proI onamo iznad neba16 mjenljivih i nepromjenljivih vrsta rijei te razliite sintaksike jedinice i konstrukcije mogu se iskoristiti u poeziji i povezivati po slinosti ili kontrastu. (R. Jakobson, 1966, 81). 16 M: Veovi je u zanimljivom tekstu Biljeke uz Modru rijeku (Izraz, 1982, 7-8, 52) zaalio to je Mak Dizdar i z b a c i o 15 Nije sluajno to je Modra rijeka privukla muziare i to je stihove Tamo d o l j e ispod zemlje / i onamo i z n a d neba. ova pjesma uglazbljena u dvije verzije (A. Dedi i S. KovaMeutim, te stihove pjesnik nije i z b a c i o nego ih je u b evi).

Slovo Gorina, 33, 2011.

65

Slovo Gorina

o posjetu kod Tiresije. Meutim, motiv modre rijeke se javlja i u pjesmi Hidra: Da je samo tlapnja esto voli rei Ona e ti ipak jednog dana lei a c i o u posljednjoj verziji u zbirci Modra rijeka (1971). U U zvijezdu tvoju u vijugu jekeLjubav koju eka i san modre rijeke (25) prvim verzijama pjesme tih stihova nema. 17 U jednoj od prvih verzija ove pjesme u Muzeju knjievno- 19 Rjenik simbola, 511.

Meutim, najbitnija izmjena je bila u posljedIzostavljanje interpunkcije ne remeti osnovni njem stihu koji je glasio ovako: smisao pjesme, jer ovakva grafika postavka omoguuje polivalentnost znaenja i tumaenja, pa i Ima jedna modra rijeka razliitih interpretacija. Ustvari, interpunkciju u Mi moramo preko rijeke interpretaciji u dikcijskoj napetosti ispisuje italac Promjenom prezenta glagola nepotpunog u svom doivljaju pjesme. znaenja morati u okamenjeni glagolski oblik Naslov pjesme takoer je lingvistiki interevalja (Valja nama preko rijeke) pjesma je defini- santan, ali samo onda ako se on doivljava unutar tivno zaokruena snanom, ritmiki efektnom cijele pjesme. Vidjeli smo da je motiv vode jedan od obezlienom formom, koja se povezuje sa isto omiljenih pjesnikih simbola Maka Dizdara. Sve te tako pasivnom i obezlienom formom na poetku vode, svaki taj vrutak, zdenac, izvor, svaka ta rijepjesme: Malo znamo al je znano. Takva opozicija ka, to se smjenjuju u svojoj metaforici u mnogim (znamo-ne znamo) kljuna je za razumijevanje ci- pjesmama ovog pjesnika, dobili su u ovoj pjesmi jele pjesme i itavog stilskog postupka. najdublji poetski smisao. Leksem rijeka u naslovu U izboru leksema pjesnik je strogo vodio rau- ove pjesme stvorio je sa atributom modra (koji na. U ovoj pjesmi nema nijedne strane rijei. Mo- se inae esto spominje i u drugim pjesmama) nedra rijeka ustvari se naslanja na domau leksiku i osporno snanu sintagmu, koja izuzetno uspjelo na narodnu tradiciju. Osim osmerca, stiha narod- zaokruuje i cijelu poruku zbirke Kameni spava, ne lirske pjesme, i pojedini izrazi kao i sintagme kao i smisao zbirke Modra rijeka.18 upuuju na narodno iskustvo: Nikto ne zna, iza Vidjeli smo da u poeziji Maka Dizdara ima gore iza dola, gdje pjetlovi ne pjevaju, gdje se relativno malo boja a one gotovo uvijek imaju ne zna za glas roga, tma i tmua stilizovani su svoju simboliku. U naslovu pjesme Modra rijeka narodni izrazi. I posljednji stih Valja nama preko osim simbolike vode, kao stalnog motiva ove porijeke jeste jedan od narodnih izraza kakvih u pje- ezije, susreemo i epitet modra, svakako se jakim snikovom zaviaju ima dosta. Vjerujui u magijsku stilskim znaenjem. Plava boja inae oznaava u mo jezika, Mak Dizdar u dosta svojih pjesama svojoj simbolici neto to je izmjenino i nadrealpreuzimao je ritam narodnih brzalica a u Modroj no: dan i no i sve ono to ureuje ljudski ivot i rijeci naslanjanje na tradiciju narodnog izraza je njegovu vjenost. Plava boja nije od ovoga svijeta: isto tako vidljivo. U ovoj pjesmi je spojeno pjesni- upuuje na predodbu o mirnoj i uzvienoj vjenokovo zaumno shvaanje jezika sa tim narodnim sti, koja je nadljudska i neljudska.19 Modra boja jezikim naslijeem i mitskim vjerovanjem u je- svakako nije isti sinonim i ona oznaava neto ziku mo u iskazivanju onog to je nedokuivo i to je dublje, tajanstvenije i zagonetnije. Sa takvom neizrecivo. Zato Modra rijeka svojom naracijom oznakom pridjev modra jai je stilem od atributa i mudrou i djeluje kao neka pradavna narodna plava i s obzirom na sadraj i smisao pjesme Maku bajka. Dizdaru se nametala svojom simbolikom, ali i ekKao i veina drugih pjesama, i Modra rijeka je spresivnou. ispisana bez interpunkcije. Izuzev poetka pjesme gdje se susreemo sa velikom slovom (Nikto) svi distisi s u ispisani uvijek malim slovom, bez ijednog grafikog ili interpunkcijskog znaka. Jedino sti posljednji stih je bio ispisan ovako: Mi moramo preko na zavretku pjesme je dodata crtica, koja upravo rijeke. zbog izostanka interpunkcije i drugih pravopisnih 18 U nadahnutom tekstu ta nas to eka iza modre rijeke odredbi u cijeloj pjesmi, ima funkciju snanog gra(Apokrifnost poetskog govora, 128) K. Prohi je naveo da se motiv modre rijeke u zbirci javlja jo jednom, u pjesmi Pria fostilema: ima jedna modra rijeka valja nama preko rijeke17

66

Slovo Gorina, 33, 2011.

Dijana Hadizuki

Sintaksiki paralelizmi, ponavljanja i ritminost u lirskom diskursu

- na primjeru M. Selimovia i . Sijaria -

itmike vrijednosti jezika u lirskoj pjesmi sauestvuju u ostvarenju njenih znaenja, bilo da se radi o vezanom, gdje posebnu vanost imaju metar i rima, ili slobodnom stihu, gdje do izraaja dolaze ostale ritmike i melodijske vrednote jezika. Simetrina ponavljanja na fonolokom, morfolokom, leksikom ili semantikom nivou, kumulacija, gradacija, parcelacija i sline figure, kao i lirski paralelizmi u poeziji predstavljaju sastavni dio umjetnikog postupka. Sve reduplikacije, imenike, glagolske, pridjevske, prijedloke, veznike i druge, te pauza, inverzija, asindet ili polisindet, predstavljaju sintaktostileme i imaju znaajnu ulogu u stvaranju poetskog diskursa, u smislu pojaavanja ili isticanja, graduiranja ili ekspresivnog ritmiziranja teksta. O ritmu u proznim tekstovima Zdenko Lei kae da se ritam proznog teksta, za razliku od ritma stiha, zasniva (se) iskljuivo na ureenju sintaksikog jezikog materijala (na rasporedu rijei u reenici i vezama meu reenicama), pri emu znaajnu ritmiku ulogu imaju takozvane vrednote govornog jezika: intonacija, intenzitet, pauza, reenini tempo.1 Dakle, prozni tekst ima vlastiti ritam, meutim, ukoliko govorimo o poetskom romanu onda moemo prepoznati sve navedene sintaksike figure karakteristine za poeziju, uz reenini paralelizam kao osobenu stilsku odrednicu poetske proze. Upravo prekoraenje uobiajenih ritmikih vrednota proznog teksta ini poetsku prozu specifinom i pribliava je lirskom modusu. U teorijskoj literaturi postoje i izvjesna neslaganja po ovom pitanju. Naime, M. Lotman smatra da su sintaksike figure ponavljanja karakteristine samo za poezju, dok Zdenko kreb ove pojave uoava i u prozi, ritam dolazi do punijeg izraaja kod pisaca snanije emocionalnosti nego kod racionalnijih i emotivno stalo-

enijih pisaca2. Novica Petkovi obian prozni tekst vidi kao sukcesivan tok reenica od kojih svaka ima svoj unutarnji tok, dok svako ritmiko presijecanje takvog toka pribliava prozu poetskom iskazu3. Marina Katni-Bakari sintaksike stilske figure dijeli na: figure dodavanja (kumulacija, gradacija i epitet), figure iterativnog dodavanja (anafora, epifora, simploha, okruenje, anadiploza, reduplikacija i polisindet), figure oduzimanja (asindet, elipsa i reticencija), figure zamjene (retoriko pitanje, retoriko obraanje i eksklamacija) te figure permutacije (inverzija, paralelizam i parcelacija). Takoer, ritmiku vrijednost na sintaksikom nivou mogu imati i nominativne reenice, kao i uzastopna upotreba reenica u parataksi. Meu djelima koja su predmet ovog istraivanja ritmizacija proznog iskaza i njegovo pribliavanje poetskom diskursu na sintaksikom nivou je najoiglednije u romanima Mee Selimovia i amila Sijaria, a neto manje kod ostalih autora. Romani Dervi i smrt i Tvrava su realizirani u ritmu unutarnjeg toka ovjekove misli, ponekad grevitom, nabijenom snanom emocijom i dvojbom, ponekad smirenom u sloenoj hipotaktinoj reenici, ali svaki put ostvarenom upotrebom sintaksikih vrednota poetskog iskaza. Razliitim oblicima paralelizma i graduiranja Selimovi stiava dramatinu napetost i unutranji intenzitet sadraja, ispoljavajui melanholina stanja i misaonu lucidnost.4 Sva kompleksnost Nurudinove misli izraena je sloenou sintakse, a ritmom doarano stanje njegove due. Izvanredne osobine Selimovieve sintakse su ravnotea i ritam. Njegov smisao za sintaksiku uravnoteenost se ogleda u kompleksnim paralelizmima, antitezama, para2 Zdenko Lei: Teorija knjievnosti, str. 184. 3 Novica Petkovi: Jeziki sloj knjievnog djela, Izraz, XVIII/1974, br. 7, Sarajevo, str. 157. 4 Elbisa Ustamuji: Tekst i analiza, str. 133.

1 Zdenko Lei: Osnovni pojmovi teorije stiha, Radovi, XII/2000, Filozofski fakultet, Sarajevo, str. 5.

Slovo Gorina, 33, 2011.

67

Slovo Gorina

doksu i gnomama.5 Sintaksiki paralelizam koji doarava ujednaen i uravnoteen ritam usprkos unutarnjoj buri, najee je prisutan unutar sloene reenice u kojoj zavisne reenice imaju isti ili slian sintaksiki oblik. Zbog obilja grae prisiljeni smo navesti samo jedan takav primjer, dovoljno upeatljiv, a koji istie stanje protagoniste u kobnoj urevskoj noi: Dafina je mirisala, ona ista sinonja to me guila svojim gustim dahom, iz mahale se ula pjesma, ona ista sinonja to me zaprepastila golom bestidnou, obuzimao me crni bijes, onaj isti sinonji to me ispunio strahom, izaao sam iz brazde, ispao iz kruga, nita me vie ne dri, nita me ne uva od mene i od svijeta, ni dan me ne titi, nisam gospodar svojih misli ni svojih postupaka, postao sam jatak razbojnika, treba otii odavdje, ma kuda, treba otii od ovog mladog ovjeka to me drai ispitivakim pogledom, treba govoriti ta bilo, da se ne otkrijem, mnogo zna o meni jutronjem, neto tamno ima u njemu, surovo a mirno, nikad vrelije a sigurnije oi nisam vidio.6 Ispovijest Ahmeta abe takoer je ritmizirana brojnim paralelizmima na meureeninom nivou samostalnih ili zavisnih reenica unutar sloene: Ne bojim se ni njegove pameti ni njegova poloaja: moji razlozi su jai, jer su slobodni; moja je rije hrabrija, jer nita ne traim.7 Ponekad je unatar paralelizma ostvarena i simploha - Hiljadu neijih srenih asaka bie kao ovaj, ali ovaj nikada vie. Hiljadu tuih ljubavi bie kao ova, ali ova nikada vie.8 - ponekad anafora - inim zlo i kad govorim, jer ne kaem ono to bi trebalo. inim zlo i kad utim, jer ivim kao da me i nema. inim zlo zato to ivim, jer ne znam kao da ivim.9 Ponavljanje je uvjetovano unutranjom tjeskobom i zapitanou

pred sobom i svijetom: kako ivjeti u svijetu koji se pred ovjekom otvara kao nepoznanica? Paralelizam koji doprinosi ritmiziranju teksta ostvaren je i na nivou sintagme ili leksema, umnoavanjem iste sintaksike funkcije, odnosno, kumulacijom: Vidio sam ih po dvoje, uo po dvoje, bili su iza svih taraba, iza svih kapija, iza svih zidova, nisu se smijali kao drugih dana, ni gledali, ni razgovarali, glasovi su im prigueni, teki (...).10 I nita mi vie to ne smeta, ne uznemiruje me, htio bi da je vie tih glasova, umova, brujanja, lepeta, da je vie svega, izvan mene, moda sam i uo tako jasno da ne bi sluao sebe.11 Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni, i sve izmeu toga.12 Umraku, u magli, u kricima i zviducima, u oajanju kojem nisam nalazio razlog, u toj dugoj noi nesna, u crnom strahu koji nije od neprijatelja, ve od neega iz mene, rodio sam se ovakav kakav sam, nesiguran u svoje i u sve ljudsko.13 Gotovo i ne mislim vie na borbe, na rane, na surovost koja se zove junatvo, na gaenje od klanja, od krvi, od bezdunog zanosa, od ivotinjskog straha.14 Bio je svakakav, lud, pust, bespomoan, podsmjeljiv, neugodan, ali nikad mu neprijatelj.15 Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad peinske vatre, zatita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoe, da trai od njega obine stvari ali da zahtijeva i nemogue, da osjea oduevljenje ali
10 11 12 13 14 15 Mea Selimovi: Dervi i smrt, str. 36. Ibidem, str. 45. Ibidem, str. 348. Mea Selimovi, Tvrava, str. 8. Ibidem, str. 15. Ibidem, str. 84.

5 Tomas J. Batler: Knjievni stil i poetska funkcija u romanu Dervi i smrt Mee Selimovia, u: Miroslav Egeri: Dervi i smrt Mee Selimovia, str. 119. 6 Mea Selimovi: Dervi i smrt, str. 71. 7 Mea Selimovi: Tvrava, str. 61. 8 Ibidem, str. 52. 9 Ibidem, str. 274.

68

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

veznik pa moemo govoriti i o polisindetu na meureeninom nivou. Najfrekventniji primjer ove vrste se podudara sa retorikim pitanjem i kumulacijom veznika ili, to uz gradaciju i parcelaciju Kumulacija je ostvarena na imenikom, pri- iskazuje istinsko stanje dervike svijesti: Ili je lu22 djevskom, glagolskom i drugim leksikim nizovi- dak? Ili mrtvac? Ili privienje? Ili najgori muitelj? ma unutar reenice, a esta je i upotreba specifine Rijetki su primjeri u kojima je upotrijebljena samo vrste ponavljanja rijei na poetku reenice ime jedna sintaksika figura, kumulacija po pravilu podlijee i gradiranju, a u narednom primjeru je se ostvaruje anaforsko paralelno vezivanje: prisutna i reduplikacija: Vidimo ih u snazi, u sili Idi, rekao sam mu tiho. Idi, rekao sam. Moda u moi, a ne znamo za njihovu tjeskobu, za strah nisam ni rekao, ali on je razumio, po micanju od svega, od sebe, od drugog, od veeg, od manjeg, usana, ili po pokretu ruke, jer je elio da ode, od pametnijeg, od pakosnijeg, od vjetijeg, od tajne, i otiao je ne urei, da ne pokae nestrpljenje od sjene, od mraka, od svjetla, od krivog koraka, od koje ga je sigurno gonilo da to prije ostane iskrene rijei, od svega, svega, svega!23 Polisindet sam s onim to je donio u oima. Idi, rekao kao posebna vrsta anafore je veoma est i unutar sam, jer je on bio svjedok moje slabosti, nesreenice, a najbrojniji su primjeri u kojima se povjestan, slijep i gluh, ali ja znam da je bio tu, navlja veznik ili: Sjedio sam u bai, na suncu, ili u i nisam elio da ga se stidim 17 sobi, nad knjigom, ili etao pored rijeke, znajui da to inim po navici, bez volje, bez uivanja.24 ZnaajMoramo se odrei ljubavi, da je ne izgubimo. nu ritmiku i semantiku vrijednost ima i redupliMoramo unititi svoju ljubav, da je ne unite kacija (Sam. Sam. Sam. Sam, kao pod krivicom.25) drugi. Moramo se odrei svakog vezivanja, te parcelacija koja istie vanost svakog parcelata zbog mogueg aljenja.18 zasebno pojaavajui intonaciono i ritmiki emotivnu vrijednost reenog: Mrzim ga, aptao sam zaneseno, idui sokakom. Mrzim ga, mislio sam, klanjajui jaciju. ovjek nema svog pravog doma, on ga otima Mrzim ga, izrekao sam gotovo glasno, ulazeu od slijepih sila. To je tue gnijezdo, zemlja bi 19 u tekiju. mogla biti samo stanite udovita koja bi bila u stanju da se nose s nedaama to ih Je li to mudrost da ne oekujemo mnogo ni od ona prua u izobilju. Ili niija. Pa ni naa.26 sebe ni od drugih? Je li to gubitak ili dobitak, ako saznamo pravu mjeru, svoju i tuu?20 Lini gubitak postaje manje vaan. I bol. I ovjek. I dananji dan.27 Bilo da se radi o kumulaciji unutar reenice ili anafori, gomilanje ima bitnu vrijednost u gradnji teksta, Ponavljanja (prijedloga, negacije, oblika zamjenice) su uprkos uznemirujueg insistiranja gradivni elementi ritma i zvune strukture koji djeluju harmonizirajue, smiruju emocije, pa izraz postaje uravnoteen.21 Uz anaforu je u navedenim primjerima uoljiv i sintaksiki paralelizam, dok je na drugim mjestima prisutna anafora koju ini Ali sam odjednom klonuo. Nestalo je bodrosti, i nade. I snage. Sve je uzaludno.28 udio sam se, divio, alio, ali o eni i o onome to se sino desilo, nisam ni rije progovorio. Ni iko drugi. A stajalo nam je u grlu kao kost.29
22 23 24 25 26 27 28 29 Mea Selimovi: Dervi i smrt, str. 153. Mea Selimovi: Tvrava, str. 243/244. Mea Selimovi: Dervi i smrt, str. 296. Ibidem, str. 403. Ibidem, str. 109. Ibidem, str. 140. Ibidem, str. 448. Mea Selimovi: Tvrava, str. 13.

i ogorenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteki, nade bez korijena, radosti bez trajanja.16

16 17 18 19 20 21

Ibidem, str. 155. Mea Selimovi: Dervi i smrt, str. 44. Ibidem, str. 260. Ibidem, str. 312. Mea Selimovi: Tvrava, str. 102. Elbisa Ustamuji: Oblici pripovijedanja u romanu Mee Selimovia, str. 60.

Slovo Gorina, 33, 2011.

69

Slovo Gorina

Intonaciono i ritmiko naglaavanje zavretka reenice Selimovi postie upotrebom epifore -Jezika meu nama zajednikog nema, misli zajednike nema, ivota zajednikog nema.30 avo vas odnio, govorio sam. Blago vama, govorio sam.31 I dok parcelacija i epifora stvarju intonacionu pauzu i naglasak prebacuju na kraj reenice ili odlomka, asindet doprinosi ubrzanom i grevitom ritmu unutar reenice i uzlaznoj intonaciji: Prolazim utianim gradom, uje se samo dalek glas zurne, promaknu ponekad ljudske sjenke, nemirne kao obiljeene due, psi laju u mahalama, mjeseina je olovna, nijedna vrata se ne bi otvorila (...)32 Jedan od tipinih pjesnikih postupaka ija je vrijednost, uz ritmiku komponentu, nedoreenost i pojaana asocijativnost, jeste deglagolizacija. Nominativne reenice na kratko smiruju ritam i zaustavljaju ubrzani misaoni tok skreui panju na vanjske pojave: Mutno predveerje, oblaci teki i nepomini, nad kasabom tiina.33 Snijeg, kia, magle, niski oblaci.34 Vlani krovovi, vlane tarabe, vlani sokaci, prohladan vazduh, modro nebo, mlado srce.35 Deglagolizacijom se jeziki izraz uslonjava, percepcija se izvodi iz automatizma, a tekst dobija na nekonvencionalnosti, originalnosti i svjeini.36 Nominativne reenice pogoduju opisu i imenovanju, u potpunosti zaustavljaju radnju i smiruju misao, stavljajui u opziciju unutarnji nemir protagonosta spram vanjskog mira i indiferentnosti. Dominantna sintaksika figura u romanima Mee Selimovia je retoriko pitanje sa svim svojim podvrstama. Prisutan je solilokvij u kojem protagonista sam odgovara na vlastita pitanja bez sugovornikovog prisustva - ta se to desilo? U to se pretvorilo nae junatvo? U stidno prezanje pred sovinim hukom, pred jaim glasom, pred nepostojeom krivicom.37 Jer, ko je ikada ostao pametan poslije pobjede? A ko je izvukao iskustvo iz poraza? Niko. Ljudi su zla djeca, zla po inu, djeca po pameti.
Ibidem, str. 72. Ibidem, str. 190. Mea Selimovi: Dervi i smr, str. 161. Ibidem, str. 387. Ibidem, str. 411. Mea Selimovi: Tvrava, str. 189. Branko Toovi: Funkcionalni stilovi, Institut fur Slawistik, Grac, 2002, str .211. 37 Mea Selimovi: Dervi i smrt, str. 150. 30 31 32 33 34 35 36

I nikad nee biti drkiji.38 - samostalno ili u kombinaciji sa apostrofom - ta je to, Ishae, buntovni muenie, koji si stao na jednu stranu i ne zna ta je neodlunost, jesam li izgubio ljudski lik i vjeru? Ii oboje? I ta je onda ostalo od mene, ljuska, mezar, nien bez oznake? Strah se nastanio u meni, Ishae, strah i zbunjenost, ni korak vie ne smijem da uinim ni na jednu stranu, izgubiu se i propasti.39 Drugi oblik, u kome lik postavlja pitanja i sam na njih odgovara pred drugima, najei je u Hasanovom - A ta da uradim? Da kaem muu? Da njoj zaprijetim? Da otjeram mladia? Sve to ne bi pomoglo.40 ili Mahmutovom govoru - Nije mnogo uredna, ali u emu i da bude uredna? Nije ni tedljiva, ali ta da tedi?41 Dijalogizam je karakteristika sporednih likova, dok je za Nurudina i abu tipino retorsko pitanje u uem smislu, pitanje bez odgovora: Zar nita ne pomae sve to inimo? Je li rije boja koju propovijedamo mutava i glinena, ili je uho njihovo gluho za nju? Je li prava vjera u njima toliko slaba da se rui kao trula ograda pred krdom divljih strasti?42 Ko sam, gdje, u kojem rafu, u kojem dematu? Kakav sam, dobar ili rav, povran ili muan, ta su mi ljudi i ivot, emu teim, ta oekujem od sebe i od drugih? Meni izgleda da sam sasvim obian, zato sam onda drukiji? Da li se sam izdvajam ili me izdvajaju?43 U svojoj zapitanosti pred svijetom i samim sobom i Nurudin i abo postavljaju bezbroj pitanja, a njihova zbunjenost ne nalazi odgovor ni na jedno. Samopoleminost u iskazu iscrpljuje se sama u sebi, bez razrjeenja, i proizvodi utisak zebnje ugroenog bia.44 Gomilanje pitanja doprinosi stvaranju napetosti, atmosfere bezizlaza i neizvjesnosti; za dervia ne postoje jednostavna rjeanja i objanjenja, dok e abo, makar na kraju, nai
38 39 40 41 42 43 44 Mea Selimovi: Tvrava, str. 11. Mea Selimovi: Dervi i smrt, str. 101. Ibidem, str. 131. Mea Selimovi: Tvrava, str. 102. Mea Selimovi: Dervi i smrt, str. 36. Mea Selimovi: Tvrava, str. 132. Elbisa Ustamuji: Oblici pripovijedanja u romanu Mee Selimovia, str. 101.

70

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

svoj odgovor. Retorika pitanja su rijetko kada samostalna sintaksika figura, unutar svakog takvog odlomka postoji i umnoavanje neke od sintaksikih funkcija, ponavljanje rijei u horizontalnom ili vertikalnom nizu, kao i sintaksiki paralelizam na meureeninom nivou. U Selimovievom kazivanju ritam je mnogo vaniji nego je to uobiajeno u prozi, to je ritam koji, u kombinaciji sa fonetsko-fonolokim i semantikim figurama, obogauje znaenja i znai sobom na nain uobiajen u poetskom iskazu. Selimovievi romani su poetski izmeu ostalog, ili prvenstveno, zahvaljujui specifinoj upotrebi sintaksostilema, (...) otkrivajui nove mogunosti knjievnog jezika Selimovi je uspeo da izgradi nov, samostalan i autentian prozni izraz i da uoblii reenicu koja je, ne izneverivi ni melodiju ni sintaksu naega jezika, bila u stanju da izrazi duh i unutranja znaenja one tendencije koja je imala znatnog, ponegde moda i odluujueg, uticaja na formiranje svesti naeg oveka.45 Selimovievi paralelizmi, kumulacije, parcelacije ili polisindet uinili su romane poetiziranim u najveoj moguoj mjeri pokazujui da politike teme i ovjekova otuenost u svijetu zla mogu biti ispriane na lirski nain. Melodija i lirski ritam u romanima amila Sijaria poiva na drugaijoj upotrebi sintaksostilema. Specifinost njegovog pripovijedanja se ogleda u ponavljima na tekstualnom nivou, na upotrebi neke vrste refrena koji odzvanja tokom cijelog romana. U Konaku je to apostrofa er-Anu, te reenice kojima kazuje da je poao u Akovo, kod one vode, kod one gore, zatim da svijea dogorijeva i da ono to napie izbrie. U romanu Carska vojska, koji pria priu o odlasku bedela u smrt, najee se ponavlja iskaz o umiranju: jedan kamen gore i jedan dolje, te bijela hodina alma i na glavi nevjestinoj cvijet bijel. Osim toga, ritmika linija oba romana je uslovljena prekidanjem misli upotrebom imterpunkcijskih znakova tri take i crtice. Nedoreenost ili potreba za stankom i ritmikom i misaonom ini da pripovjeda zavri reenicu takicama i kada je u pitanju reticencija (Nainismo neto kao duan. Pred nama iroko prostrt araf, po arafu espap...46 I sve to su bili, i kakvi su bili,
45 Predrag Palavestra: Orijentalni duh i savremena pria, u: Razija Lagumdija: Kritiari o Mei Selimoviu, str.109. 46 amil Sijari: Konak, str. 46.

skrivali su sada njihovi sanduci. I jo koji trenutak, pa e i zemlja...47), i kada je reenica formalno zavrena ali misao ne (Daj boe, velim, da nije to razlog to me zove, nego neto drugo a ta bi drugo moglo da bude kad kajmekan zove oficira koji sjedi kod kue i ita knjige nego da ga vrati na vojnu; jer ima pree od preega...48 Sada je i moja stopa tu. Meu hiljadama i hiljadama. I moj je dah meu hiljadama...49). Takoer, ovaj znak emo pronai i unutar reenice gdje, kao i crtica, prizvodi ritmiko-intonacionu pauzu u evnuhovom pripovijedanju (Treba stii ovamo...onamo gdje uviremo mi godine i vi ljudi. Niko ko je tim putem poao ne moe stati ni mi godine, ni vi ljudi.50 Duboko je zala no, o er-Ane, a ja jednako sjedim u mojoj odaji i gledam svijeu kako dogorijeva kao da naglo vene cvijet.51). Iako ovakav postupak nije u formalnom smislu parcelacija, jeste u intonacionom, to uslovljava ritmiko i semantiko naglaavanje odvojenog dijela reenice. Istinska parcelacija je prisutna u trenucima Alijine ispovijesti koji su obiljeeni snanom emocijom a koji zahtijevaju pojaanu ekspresivnost i na sintaksikom planu: Sad e tama u moju odaju. Da mi hoe i san na oi, ali nee zuriu u tamu svu ovu no. A u tami nita.52 A svijet je prostraniji od soba i pragovi od grada do grada daleko su, a jo dalja zemlja od zemlje, i nijesu smjele da se puste na put, one ptice bez krila; nijesu smjele u iroki svijet u kojem su ih vijali. Hvatali. Prodavali na bitpazarima.53 Tako oni njima; oni kolari. I one primile. I otile sa njima. Za svojom sreom. Pobjegle, efendijo, od onog tijesta. Od boje. Sad se drumom truckaju, u kolima. Ko zna gdje e stii. Kola i kolari stiu svuda. U neki han. U neku staju. Stiu svuda...54
47 48 49 50 51 52 53 54 Ibidem, str. 85. amil Sijari, Carska vojska, str. 9. Ibidem, str. 69. amil Sijari: Konak, str.51. Ibidem, str. 5. Ibidem, str. 131. Ibidem, str. 217. Ibidem, str. 246.

Slovo Gorina, 33, 2011.

71

Slovo Gorina

To drvo je dub. Star stotine godina. A jo zelen i granat.55 Polje je oko mene suho kao vraj na gumnu, a koliko je tek suh drum! I tvrd.56 Odvojeni reenini dijelovi su pjesniki efektni i zbog izostavljanja pomonog glagola kao formalne oznake predikativnosti ili anaforskog ponavljanja veznika i prijedloga na poetku parcelata. Jo jedna od bitnih osobenosti pripovijedanja amila Sijaria na sintaksikom nivou, a koja ima snaan lirski efekat, jeste upotreba inverzije. Najfrekventnija je upotreba pridjeva u postpoziciji: due nekrtene, sluga sultanski, sedlo sipljivo,57 cvijet bijel, vojska fukaranska, 58, te postpozicijski poloaj pomonog glagola unutar imenskog predikata: Sedma vrata odavde njegova su i o vratima, o jabuci od srebra marama je. Boje je mrke (...)59 Moj gospodar zastao je; dalje nije ni mogao,60Sve to je tursko puklo je: na carevini pukle su granice, na Stambolu pukle su kapije, na spahijama pokidali se fermeni 61 Neku sigurnost osjeali su, i bilo im je kao da su u kui, a ne na drumu...62 Umnoavanje iste sintaksike funkcije je i kod Sijaria dominantan oblik ritmizacije iskaza a ostvareno je kumulacijom razliitih vrsta rijei ili sintagmi: Sve je, Ibrahime, sada na njoj mirno i mrtvo: oi se sklopile, ruke ispruile, i nita vie nema pred tim oima i tim rukama nema svijeta, nema lista, travke, ara na ilimu, nema pazara na kojima su je prodavali i kupovali, nema gospodara; nema sunca i nema mjeseca i nema ni tebe, Ibrahime; prestao je za nju svijet, i ti; sve...63

Nee u tome biti same, jer u dananjem vaktu mnogo ih je koji lutaju niz drumove, niz rijeke, niz vjetrove... Ne trae nikog, niti njih ko trai. Kad izgladne, kad se razbole, umru kraj puta, kraj stabla, kraj kamena ili pokraj neke vode i tada se i ne primijeti da je neko nestao sa zemlje; oni na zemlji kao da nijesu bili kao ljudi, nego neto onako...64 esto je i polisindentno gomilanje veznika unutar reenice meu sintagmama, meu zavisnim reenicama unutar sloene ili pak meu dijelovima reenica odvojenih parcelacijom: (...)pa velim: dobri smo; i on je dobar, i konj mu je dobar, i ja sam dobar. Uobrazili smo da smo ono to nijesmo i dobri smo; 65 I, ini mi se, sve manje umijem ita da mislim jer, uz te bedele, uz ljude koji su do jue bili obani, ili najamnici, ili prognanici, ili zatvorenici, ili u umu odbjegli, ja i sam postajem ono to su oni: najamnik, prognanik, otpadnik glup i tup.66 Nae su oi ostale prazne. I prazna odaja Leme-agina. I tiina...U tiini rijei: Mnogo si uinila...! i tup pad.67 Ponavljanja veznika na meureeninom nivou su ostvarena kao anafora kojom se apostrofira trajanje stanja u kome su se nali Alija, Leme-aga i njihov konak i imaju ulogu konektora: Biemo svi goli. I goli emo stajati jedno uz drugo. I vie niko nee biti ni gospodar ni sluga. I nee me se tada ticati to nijesam ni muko ni ensko to sam evnuh; daj boe, taj as. Velim to iz zlobe. I kajem se.68 Sijariev iskaz poznaje i klasinu lirsku anaforu : Sitno je pred njima udarala u def neka djevojica da ih razveseli, i one su se, er-Ane, pravile veselim. Znao sam veselje kod ropkinja. Znao sam, er-Ane, njihovu duu.69

55 56 57 58 59 60 61 62 63

amil Sijari: Carska vojska, str. 76. Ibidem, str. 97. amil Sijari, Konak amil Sijari: Carska vojska amil Sijari: Konak, str. 10. Ibidem, str. 65. Ibidem, str. 60. amil Sijari: Carska vojska, str. 191. Ibidem, str. 183-184.

64 65 66 67 68 69

amil Sijari: Carska vojska, str. 63. Ibidem, str.65. Ibidem, str. 159. amil Sijari: Konak, str. 178. Ibidem, str. 50. Ibidem, str. 35.

72

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

U njegovu vodu, er-Ane, kamen ne pada. U njegovu duu strah ne ulazi.70, kao i anaforu u kombinaciji sa sintaksikim paralelizmom i inverzijom:To je jedno sedlo sipljivo. To je jedna rahta praljiva. To je sve, hadume, za bitpatar.71, te anaforu uz okruenje i reduplikaciju: Rekli su mi da si uen ovjek. To je dobro veli- to si uen. Rekli su mi da si ozdravio ovdje u Akovu; a i to je veli dobro to si ozdravio. A kad si ozdravio, treba da se vrati na vojnu, pa je i to dobro.72 Samostalno ili obogaena inverzijom se pojavljuje i epifora naglaavajui zavrne rijei reenice: Umrijeu ovdje. Busen zemlje odzgo, i lijepo. Na proljee nii e trava po busenu, pa i to lijepo.73 Zato su toliko duboke; u tu dubinu ne stie se. I daleke; u tu daljinu ne stie se.74 Uzlazna intonacija kojom je ritmiki istaknuto stanje bezizlaza i naglaen zavretak reenice, prisutan je unutar asindetskih reenica kakva je naredna: da je istina samo ovo to je tu: sputeni epenci, zatvorene avlije, iza njih su u vrtu eftelije, na sokakau direk, o direku fenjer.75 Ritmike vrijednosti retorikog pitanja, kojima obiluje i hadumovo i Tahirovo kazivanje, dolaze do izraaja tek u kombinaciji sa intonacionom pauzom koju proizvode jednolane reenice u odgovoru ili, ve pomenute, tri take: Idemo li nas dvojica za mejtom? Idemo. Je li ovaj ovjek to ga nose jue bio iv? Jeste. Je li danas mrtav? Jeste. Moe li isto tako biti i sa mnom: da sam danas iv, a sjutra mrtav? Moe. E, kad moe, hou da se oenim i oenio sam se.76 A njemu kao da su ve i sad polazile suze. Za kim...? Za njom...? Ili za sobom samim? Najtea je ona suza koju ovjek pusti za sobom samim.77 Gledano u cjelini, sintaksike stilske figure u Sijarievim romanima sauestvuju u lirizaciji iska70 Ibidem, str. 107. 71 Ibidem, str. 62.

za dovodei specifinom inotonacijom i zgusnutou do uvjerljivosti emocije, do isticanja semantikih vrednota njegovog pjesnikog jezika, a sve s ciljem gradnje jedne slike svijeta i stanja ljudske due u njemu. (...............) Sintaksike stilske figure nisu prisutne u jednakom obimu niti imaju jednaku vrijednost u svim romanima u postupku njihove poetizacije u nekima je dominantna upotreba retorikog pitanja, drugdje deglagolizacija i parcelacija, negdje anafora. Izuzetak ine romani amila Sijaria i Mee Selimovia u kojima je mogue pronai sve vrste ovih figura, te u njihovoj upotrebi prepoznati pjesnike postupke kojima se postie visok nivo jezike organizacije. Sintaksikim unutar- i meureeninim odnosima u njihovim je romanima postignut stepen melodioznosti i ritminosti ravan lirskom inei da sintaksa znai sama za sebe.
(Odlomak iz knjige: Dijana Hadizuki, Poetski diskurs u bonjakom romanu, Slavistiki komitet, Sarajevo, 2011)

Odgovor amila Sijaria uredniku godinjaka Slovo Gorina Muhamedu atoru 1976. god.

72 amil Sijari: Carska vojska, str. 13.

73 74 75 76 77 amil Sijari: Konak, str. 106. amil Sijari:. Carska vojska, str. 84. amil Sijari: Konak, str. 68. amil Sijari: Carska vojska, str. 182. Ibidem, str. 328.

Slovo Gorina, 33, 2011.

73

Alija Piri

Tanatos i fenomenologija grobalja u putopisu Kemala Mahmutefendia

ao uostalom sve to je nepoznato i mistiK no, smrt je ovjeku kao razumskom biu uvijek bila zagonetna i zanimljiva. Isto kao i ivot, sa svakom njegovom fenomenalnom ali i noumenalnom razinom, smrt je stalni motiv i tema ovjekovog izmozgavanja i neprirodne elje da se doskoi smrti kao suprotnosti ivotu i kao potpunom negiranju i obesmiljavanju ivota. Upravo radi smrtne izvjesnosti i destruiranja cjelokupng ljudskog postojanja, smrt je esto fascinirala ljudski um, do totalne opinjenosti njenom sistematinou i upornou. Ljudska misao kako je smrt uslov ivota, zapravo ivotna pretpostavka, ne moe biti racionalno prihvatljiva, zato to smrt negira svijet kao fenomen sam po sebi. Zato se smrt ovjeku ukazuje kao strani tiranin koji hotimino i bezobzirno potkida svaki oblik racionalnog i osmiljenog kontinuiteta, svodei ovjeka na besmislenu i apsurdnu rtvu. Moderni ovjek hoe da vjeruje kako veliina i kvalitet ivota odreuje kvalitet i veliinu smrti i kako se lukavstvom uma smrt pripitomljava, ako se racionalno isplanira i kultivira, i ako se postupak umiranja osmisli. ovjekova tenja da se smrt osmisli stara je koliko i ovjekovo postojanje a danas do nas prije dopiru kue umrlih negoli kue ivih. Stari Egipani su sa mnogo vie strasti i volje gradili kue vjenog boravka nego one u kojima su ivjeli ovozemaljski ivot. ovjekova stanita pravljena su preesto od posve tronih i nepostojanih materijala, a vjene kue, od egipatskih piramida do velikih mauzoleja, epure se u svojoj kameno-mermernoj neprolaznosti i ljepoti. Prevariti, i doskoiti smrti, uiniti je nemonom i apsurdnom, nije nita drugo nego ovjekova tenja za besmrtnou i tenja za nadilaenjem hladnog i neumitnog zagrljaja smrti. Bijeg od smrti kao izvjesne prolaznosti i konanosti ivota, izraz je ovjekovog napora za postizanjem beskonanosti ivota, besmrtnosti. U konanici to nije nita doli obogotvorenje ovjeka. Upravo zbog toga ovjek je svoja najvelianstvenija djela ostvario u toj najljudskijoj elji da se kvalitetno i ustrajno opire smrti, da joj baci rukavicu u lice svojim, u osnovi boijim darom, stvaralakim naporom i umjetnikim djelom. Taj klasini oblik borbe modernog ovjeka protiv smrti Andre Mallraux zove intoksinacija ivota akcijom, to znai kako se ovjekovom akcijom najscjelishodnije popunjavaju praznine prostora tako sistematino da ne ostaje mjesta za, u osnovi, besmileno razglabanje metafizikih pitanja smrti i pitanja ivota. Zato ivot treba ivjeti a ne uzaludno pitati za njegov smisao, gajiti ljubav prema njemu a ne prema njegovu smislu, pa e ivot imati smisla i opravdanja. Grobljanska tematska specifinost, koja je potakla uope razmiljanje o smrti a istovemeno je dio putopisne dotemetizacije Mahmutefendievog putopisa u knjizi pod naslovom Putevi, ljudi, grobovi (1987), svakako ima svoju tradicijsku vertikalu u svjetskoj knjievnosti. Grobljanska poezija je naziv jedne knjievne struje u predromantiarskoj poeziji osamnaestog stoljea u kojoj se motiv groblja, grobnice i uope groba, koristi kao povod za misao o neizbjenosti smrti i prolazne varljivosti ovoga svijeta. Snano naglaavanje i hiperboliziranje jezivih prizora vezanih za none utvare na groblju i openito stvari vezane za umiranje i raspad tijela u grobljanskoj poeziji korespondiraju sa hrianskom apologetikom i meditacijama o smislu ovjekovog postojanja (R. Bler, T. Grej). Sentimentalizam i kult grobljanske melanholije to njeguje ova vrsta poezije posluio je kasnije brojnim naim piscima koji su referirali upravo na tu atmosferu groblja i mistinosti (ura Jaki, emsudin Sarajli). Hronika palanakog groblja Isidore Sekuli,

74

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

dodue u proznom diskursu, tematizira atmosferu groblja kako bi se razgovaralo sa mrtvim. Groblje se kao kulturalni motiv javlja i u putopisu ali na razini predmetne kulturne stvarnosti, koja u putopisnom leksikonu ima vrijednost koliko i svaki drugi spomenik kulture koji je predmet opserviranja i putopevog posredovanja putnike zbilje. Meutim, specifikum Mahmutefendievog putopisnog posredovanja jeste njegovo bavljenje motivom groblja i grobova kao literarnim materijalom prve kategorije. Ovakav pristup temi smrti i motivu groblja dovodi putopis Kemala Mahmutefendia u sami vrh lijepe knjievnosti. Ovaj je putopisac je moda ak prvi koji je tako izriito, naslovom i sadrajem knjige, podsjetio na to da je ovjek bie koje je svjesno smrti i koje je se sjea, da je ovjek putnik duan da obilazi grobove i da je putopisac duan da o njima pie.1 U ovoj se knjizi Mahmutefendi pokazuje kao putopisac ogromnog znanja, kao strasni i strani italac koji, meutim, nijednog trenutka ne dozvoljava da to njegovo znanje i naitanost izbiju na povrinu, da dou u prvi plan zamka koja vreba svakog putopisca.2 Koji bi drugi pisac u putopisu posebnu cjelinu posvetio grobljima, grobitima i koji bi drugi pjesnik svoju knjigu pjesama nazvao Mrtvi? - pita se Tvrtko Kulenovi u istom tekstu. I zbilja, otkuda tolika opsesivna vezanost za groblje i mrtve u djelu Kemala Mahmutefendia? Koliko je ona stvar poetikog rakursa a koliko opet problem ivotne traume i upuenosti na mistinu i nepoznatu onostranost? ivotno iskustvo Kemala Mahmutefendia, zapravo njegova biografija, od ranoga djetinjstva obiljeena je traginim doivljajem gubitka majke. Takav dubinski, traumatini doivljaj djeaka, ta nizbrisiva uspomena i bolno sjeanje, moglo je rezultirati bijegom od ivota a stalna borba sa takvim prizorom trajnog gubitka nala je suptilni odjek u njegovim radovima, kako proznim tako i pjesnikim. Otuda se ta kritina granica izmeu ivota i smrti tako dramatino uzdrmala i pomakla, kao svjetlo, u nepregledno crnilo mraka. Nije li to jedan savren nain nadrastanja i jedno nadvladavanje traume iz djetinjstva, pisanjem upravo o onome to je bilo sami izvor
1 Tvrtko Kulenovi, Predgovor knjizi Putnici .... Preporod, 2 Isto, str. 9

njegove traumatske situacije. Evo jednog njegovog doivljaja pred ploama u zemlju utonulih steaka to se doima kao bijeg od ivota i putopievo utonue u nirvanu. Kao izbaen katapultom, sa iskustvom dnevnog sna, i smrti u ivotu, sudionici alarmnog vrhunca munine, neurotine euforije kad ovjek, branei sebe, udara na sebe, izlijeemo iz proklete maine. I sve troje, udiui, punim pluima zrak, oima gutajui nadolazee oblike vladajue prirode, sad nad-prirode, spremni da kleknemo i izgovaramo neizgovorljive rijei, rijei-muziku, rijei-umove, rijei-jauke, rijei-boje, rijei-mirise, rijei-utnju; sve troje stojimo pred ploama u zemlju utonulih steaka...3 Ako samo ovla obratimo italaku panju na polusloenice napravljene sa imenicom rije, prepoznaemo zapravo cijeli registar ljudskog doivljaja svijeta (slika, boja, miris, jauk, um, utnja) i cjelovit, otvoren pogled u vjenu tajnu nadprirode, u trenutku susreta sa grobovima. Razumjeti i objasniti tematsku opsesiju smru, u Mahmutefendievom putopisu, samo biografskim i ivotnim negativnim iskustvom, bila bi samo jedna strana istine. Vanije je primijetiti kako pisac univerzalizira grobljansku istinu posjetom grobljima razliitih konfesija i svjetonazora i pri tom dolazi do identinih rezultata. Takav njegov postupak poopuje temu kojom se bavi i potie afirmativan odnos spram Drugoga. Ali o tome kasnije. No, vratimo se za trenutak onom Kulenovievom tanom opserviranju o putopievom znanju i nainu njegovog posredovanja. Teorijski gledano, postupak dotematizacije u putopisu ukljuuje znanja ili obavijesti sa kojima se nadograuje osnovno putopisno posredovanje izmeu predmetne stvarnosti i itaoca, kao i postupke njihovog jezikog oblikovanja. Izmeu ostaloga, to je nain, misli Dean Duda, nain pribliavanja putopisnoga diskursa uvrijeenim postupcima standardnih knjievnih vrsta jer se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu posve slobodno dodavati razliite tematske cjeline u kojima se subjekt moe pokazati kao vjet pisac ili zanimljiv mislilac.4 Branimir Donat primjeuje kako je struktura beletristikog putopisa, a Mahmutefendiev pripada
3 Isto, Ploe pod slapovia kie, str.189 4 Dean Duda, Pria i putovanje, zagreb, 1998. str. 134

Sarajevo, 2005, str. 9

Slovo Gorina, 33, 2011.

75

Slovo Gorina

upravo toj vrsti, za razliku od znanstvenog diskursa u putopisu, pruala piscima uvijek anse da askaju o svemu i svaemu, omoguivala im da digresija postane vana okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportae dotaknu i onih tema koje su se prije gotovo iskljuivo povezivale uz priu ili roman.5 Prvi postupak dotematizacije u ovom putopisu jeste osnovna misaona nadogradnja koja znaajno pridonosi literarizaciji anra i istovremeno legitimira odnos putopisnog subjekta spram grobitu, odnosno smrti. Suoenje sa smru zapoinje upravo na toj kritinoj granici kada pridolazi spoznaja jedinoj izvjesnoj ovjekovoj istini. Osjetiti taj trenutak, pie Mahmutefendi, tu arobnu granicu izmeu ovjeka i vjenosti nasloniti se licem na mahovinom obraslu kamenu ahmediju na kojoj je maloprije stajalo snijenobijelo jarence-osjetiti kliktaj u sebi: umire se, a biti miran i nasmijeen- prolazei ivotom...6 Ovo je oda i ivotu i smrti i jedna vesela pomirenost sa neumitnou do mjere i emotivne i racionalne zrelosti. ivot i smrt su osnovni uvjet ovoga svijeta, polovi i vertikale oko kojih se vrti svijet i poluge koje svijetom upravljaju. Umire se i ivi, dakle, samo jednom, a ivot koji nam je dat nije nita drugo do jedno dugo i mukotrpno putovanje prema smrti i podnoenje ljudske sudbine prolaznosti u kome ovjek zna samo jedno: da su groblja isto onoliko ivot koliko je i ivot, onda kada je najivlji, esto, esto blizak smrti na udaljenost otrice noa7 - kako to sjajno zakljuuje putopisac. Smrt jeste, doista, Sfinga, ali ne postoji Sfinga zbog sebe nego zbog ljudi koji odgonetaju njezinu tajnu i u tome je temeljna mudrost Sfinge i oni koji je odgonetnu spaseni su ludila besmisla a oni koji to ne uspiju odlaze sa ovoga svijeta zbunjeni i nesretni. Blago onima koji su spoznali nauk kako je lijek gledati Sfingu pravo u lice, ne trepnuvi okom kako bi rekao Miguel Unamuno ili uti upravo na grobljima takav smijeh kome nije ravna pod ovim nebom, o kome pjeva Kemal Mahmutefendi. Istovremneo san i suoenje sa grobom otkriva i postojanje unutranjeg groblja po5 6

tisnutih elja, neostvarenih ljubavi i neostvarenih ambicija, pa onaj ko neprekidno sanja mrtve, groblja, grobove u potrazi je za svijetom to jo sadri u sebi neki tajni ivot za njega i kree u taj svijet kad je ivot bezizlazan, kad ga zbiljski egzistencijalni konflikti zatouju ne pruajui mu nikakvih indikacija i tada e odgovor na svoja pitanja potraiti na grobu onih koji su ponijeli mnogo od toga ivota u mrane dubine onostranog svijeta. Pored grobljanske tematske specifinosti, koja izdvaja Mahmutefendiev putopis i, vidjeli smo, postupkom misaone nadogradnje ini ga vrijednim literarnim ostvarenjem do nivoa najboljih putopisnih tekstova, postupak demistifikacije u njegovim putopisnim tekstovima nudi se, istina, opet kao refleksivni, ali i kao duboko moderni poriv humanistikog evropskog uma to sve mistine situacije i predmete iz daljinske slike i epske distance eli dovesti u zonu grube stvarnosti, u konanici na ljudski nivo. Takvim oljuivanjem, humanizacijom situacije/predmeta ovjek se oslobaa straha i moe pogledati stvarima u oi. To je u osnovi poriv znanstvenog, analitinog uma ali i literarnog humaniziranja i pripitomljavanja tajne. Evo kako taj postupak demistifikacije, detronizacije, demitizacije smrti izgleda u Mahmutefendievom putopisu Haremi bae na Bistriku: I sve mi je bilo prirodno: i to to se, izmeu kamenih niana, sade luk i salata, perun i mrkva, pokoji kukuruz i uta tikva; i to to su po itav dan djedove koze bile vezane dugakim konopcem za neki od niana, dok bi pokretljivi jarii pravili akrobacije po kamenim ahmedijama, zamiljenim nad poleglim, sa okolnom zemljom ve poravnatim mezarlucima; niti me je udilo kada bi u kasna ljetna poslijepodneva, obavijeni sjenkama drvea i sunca koje trne na zapadu, sa priguenim hukom Sarajeva u dolini, na prostrtoj serdadi, moji pili kahvu na metar, metar i po iznad kakvog turskog dostojanstvenika, softe, muderisa, hafiza, ajana ili enskog stvorenja iji ivot, davno proao, kao da nije ni postojao.8 Kako se ostvaruje taj, spasonosni za ovjeka, proces demistifikacije mistine slike ispunjene strahom i strahopotovanjem u Branimir Donat, Antun Nemi, u knjizi A. Nemi, Pu- ovom primjeru. Stvari su dovedene u zonu grube tositnice, str. 14 stvarnosti; kamene ahmedije bistrikih niana to Kemal Mahmutefendi, ivot iza groba u knjizi Putnik...
Preporod, Sarajevo, str. 158
8 Isto, str. 172

7 Isto, str. 158

76

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

vjenosti, miriljava i aputava kao jesenje lie po stazama umskim... Na ovome se mjestu izravno susreu putnik, promatra, pripovijeda i konano misilac. Putopisni subjekt se profilira izmeu straha od smrti i njenih neposrednih ovozemnih znakova (grobova, ploa, niana) i ljudske znatielje koja se moe prihvatiti i spoznati jedino noumenalnim postupcima vlastitog promiljanja problema. Kritini trenutak naputanja fenomenalnog i fenomenalne slike svijeta subjekt dramatino objavljuje noumenalnim postupcima u kojima se susreu mudar putnik, pronicljiv promatra i dobar pripovjeda. Znanje i naracija te njihovo posredovanje dva su temeljna sastavna principa putopisne situacije. Samo znalac moe postati dobar pripovjeda, pie Hayden White, odnosno pripovjeda se legitimira kao znalac ako svoje znanje prenosi recipijentu. Dva su kljuna principa zanimljivosti putopisnog teksta i oba se temelje na novini; prvi je novina samoga znanja a drugi princip je novina naina pripovijedanja. Oba ova principa zadovoljava Mahmutefendiev putopis i stoga on kod recipijenta izaziva znatielju (a gdje je ta granica kad harem postaje baa) koja se manifestira ovjekovom potrebom za znanjem. Putopieva glad za spoznajom postaje uzrok putopisnog pseudozapleta nakon koga oekujemo odgovor kao jednu vrstu radosti saznanja. Prisustvo fantastinog i fantastike u Mahmutefendievom putopisu legitimira prije svega knjievnoestetsku vrijednost ovoga tiva, kojeg uglavnom znamo kao dominantno fakcionalni anr. Teorija definira putopis, zajedno sa memoarima, dnevnicima i hronikama, kao nefikcionalni anr koji se temelji na predmetnoj zbilji i uglavnom se dri predmetne stvarnosti. S toga prisustvo fantastike u ovom putopisu pomie granice putopisa prema knjievnosti visokih, kraljevskih anrova, romana i pripovijetke. Ako prisustvo fantastike legitimira knjievne anrove pripovijetku i roman, zato to onda ne bi moglo, isto tako, fungirati i u putopisu, posebno danas kada u vrijeme postmoderne nefikcionalni pripovjedni tekstovi poput dnevnika, autobiografija i memoara, ine snaan 9 Isto, str. 173 10 Mihail Bahtin, Stvaralatvo Fransoa Rablea i narod- pomak, u smislu aktuelnosti, od periferije prema na kultura srednjeg veka i renesanse, Beograd, 1978. str. centru. Svojim putopisnim prosedeom tome do299. prinosi i Mahmutefendi na nain da legitimni 11 Isto, str. 300 pripovjedaki postupak fantastinog, iz anrovski 12 Isto, str. 302 je generiralo potovanje grobalja kao stanita mrtvih, pomjeano sa strahom i uslovljeno esto, njime, kada se izmeu grobova jo gazilo pazei na svaki korak, gdje se noga stavlja, kada se aputalo o prisustvu mrtvih...9 na jednoj strani i sve vrste povra (luk, salata, perun, mrkva), ivotinje (koza i jarii) i konano ljudi u socijalnoj slici oputanja i pijenja, na drugoj oponentskoj, subverzivnoj, demistificirajuoj slici. U takvoj opreci dominira slika jedenja i pijenja kao subverzivna i demistificirajua, karnevalizirana slika, jer se u aktu jedenja i pijenja granice izmeu tela i sveta prevazilaze u smislu pozitivnom za telo: ono trijumfuje nad svetom, nad neprijateljem, slavi pobedu nad njime, raste njemu na utrb.10 Dakako, ovdje povre treba shvatiti kao jelo, hranjenje koze, isto tako, pijenje kahve kao gozbu. Gozba uvek slavi pobedu pie dalje Bahtin to je deo njene prirode. Trijumf gozbe je univerzalan trijumf: to je trijumf ivota nad smru.11 Rable je, prema Bahtinu, vjerovao da je slobodnu i otvorenu istinu mogue izraziti samo u atmosferi gozbe i samo u tonu razgovora poslije jela jer su tada van svakih obzira predostronosti i taj ton i ta atmosfera, i samo tada su odgovarali istini koja je u unutranjem smislu slobodna, vesela i materijalistina12. Gozba nije apstraktan i konaan zavretak, ve upravo zavretak koji je bremneit novim poetkom. Otuda postupak jedenja i pijenja ovdje treba razumjeti kao ambivalentan postupak koji u prvoj fazi snizuje, unizuje situaciju na groblju sredstvima koja pripadaju donjim potrebama ljudskog tijela, ali u drugoj uzlazeoj, ivotodajnoj funkciji, zavretak mora biti bremenit novim poetkom, kao to je i smrt bremenita novim raanjem, to je dakako, povezano sa ambivalentnou svih slika narodnog stvaralatva. Dudina tvrdnja o putopiscu kao misliocu potvruje se, evo, u Mahmutefendievom putopisu bjelodano, u trenutku autorove refleksije kako je moje nastojanje bilo u tome da pojmim onaj trenutak kad haremi na Bistriku postadoe bae. Kad smrt postade anonimna i bezbolna, vedra u Slovo Gorina, 33, 2011. 77

Slovo Gorina

relevantne/kanonizirane proze, prenosi i primjenjuje u tzv. nefikcionalnoj prozi. Prisjetimo se za trenutak da je fantastika predstava, misao i slika, stvorena uobraziljom u kojoj se stvarnost pojavljuje u hipertrofirano, tajanstvenom i natprirodnom vidu, kao udo i arolija koja nema uporite u stvarnosnoj zbilji. Pojava fantastike u knjievnom djelu ima takoer ambivalentno znaenje. S jedne strane to je rascjep to ga fantastino izaziva u stvarnom svijetu (uznemirenje, nelagodu, strah) a s druge strane istovremeno znai i enju za apsolutnim, transcendentnim stanjem koje ukida nevolje, strah i smrt, i pribavlja potisnute predodbe osloboenja, slobode i spokojstva. Evo takvog primjera fantastike u putopisu Kemala Mahmutefendia, Groblje u Konjicu ...i gledam, lijepo gledam, kao to sad ovo piem, kako se otvaraju grobovi i iz njih izlaze - gledaj samo!Begtaevii, Hadizukii, Dumhuri, Hadii, Hadihuseinovii, Cakii, aii, Alikadii, Nikii, Alagii, Kadii; pogureni, uspavani, veseli ili tihi, ozbiljni, galamdije, pruaju mi ruke, namiguju prema meni; neki odsutno gledaju prema damijama i krovovima kua u ariji preko Neretve, ili prema borovim umama;..13 Ili jedna posve bizarna slika u kojoj opazih jednoga, pase travu poput goveeta, a malo dalje Pod jednim nevisokim borom stoje, udaljeni jedno od drugog nekoliko koraka, svako pored svog mezara, mladi i djevojka. Uspravni u ukoeni kao strijele ili kao bor pored koga stoje, nijemi i gluhi za sve to postoji oko njih jedno u drugo gledaju staklenim oima iz prolosti, nikako sadanjosti, vidi se, oima koje su na ivici plaa.14 Cijeli putopisni tekst o konjikom groblju pisan je u tom stilu fantastine uobrazilje u kojoj se predouju slike sablazni i uasa, ali sve je, u jednom burlesknom, karnevalskom tonu smjehovnog principa, poprimilo sasvim ivotnu boju. Za Mahmutefendievu prozu karakteristian je onaj vid fantastike, koji za razliku od totalne, iste fantastike, one izvan svakog polja realnosti, ima karakteristinu poetnu, konkretno realistinu situaciju, koja se potom dograuje, razvija ka fantastinom, ka apsurdnoj i nemoguoj slici. Istovremeno, ovo je
13 Kemal Mahmutefendi, Putnik.., str 176 14 Isto, str. 178

primjer kako fantastika, ponikla iz dubine mitske, religiozne svijesti pa potom izgubivi svoje mitsko zalee, svoj sakralni smisao, ovdje u putopisu zadobija pjesniki zanos i vizionarstvo u slubi svoje vlastite demitizacije. Ili jo preciznije ovo je zoran primjer kako se fantastina slika i fantastina iskustva iz jezivih narodnih pria vezanih za pononu, grobljansku atmosferu, atmosferu runih i stranih pria iz naeg djetinjstva koje raspaljuju strah i bespomonost pred nepoznatim i nakaznm silama mraka, u ovom putopisu metamorfoziraju u jednu veselu, relaksirajuu priu u kojoj se pojavljuju posve ljudska privienja kao jedan ivotni i mogui svijet, koji skoro da elimo. Kao specifina sklonost i dimenzija duha fantastika se ovdje pojavljuje u funkciji grae za knjievno oblikovanje a ne vie kao ovjekova praznovjerica. To je mogue samo u dobroj knjievnosti u kojoj se granica izmeu vremena i vjenosti tako relativizira i pomie do granice nepojavnog, da ne kaemo fantastinog. Na koncu, rekli smo kako emo se vratiti tom fenomenu Mahmutefendievog pohoaja grobalja svih svjetonazora i religija (Groblje kod manastira elije, Groblje u Nrbergu, Haremi-bae na Bistriku, Mauzolej u Cavtatu, Ploe pod slapovima kie, itd.). Namjera je svakako pokazati kako je sudbina svih mrtvih istovjetna ali istovremneo ovim se postupkom misao univerzalira do opeprihvaenosti smrti kao neeg to je zajedniko i drago svima bez obzira na razliitsti. Bol se lake podnosi ako se podjeli sa vie ljudi, otuda potreba za prijateljima, pa ova kosmika smrt, bez obzira na njenu surovost i sistematinost, zbliava sve ljude i ini ih prijateljima i sapatnicima. Ovakvim odabirom grobalja, Mahmutefendi je spretno izbjegao navadu mnogih koji glorificiraju Svoje, esto ne htijui; zato to je to poznatije i blie, i od svoga prave Normu, a svi ostali su Drugi. Mahmutefendi ovdje sve grobove i groblja dovodi u istu vrijednosnu ravan, ba kao to su svi ljudi jednaki pred Bogom, i na taj nain potuje Drugoga kao sebi ravna. Evo tome potvrde u sjajnoj refleksiji jednog muslimana na kranskom groblju, u Murteru; Sve to skupa, pod nazorom mojih pet ula i moje malecne, sve manje to vie, svijesti, sve to, kao nijemi svjedoci, prisustvuje SVJETLOSTI, njenoj arobnoj, neuhvatljivoj igri u punini suneva podneva juga. SVJETLOSTI koja vatrometom boja, Slovo Gorina, 33, 2011.

78

Slovo Gorina

to ih ni minerali svekoliki nemaju, brie lahkim a kosmikim pokretom elemenata, trpku i oporu, hladnu i zbijenu, trenutnu i ukletu istinu: smrti. SVJETLOSTI koja je iznad svijetlog i tamnog, a u njima je neunitiva, neuhvatljiva. SVJETLOSTI koja je sama BIT, van koje nema nita, a u koju se, nakratko izbivajui, vraamo svi na kraju. Dakle, u osnovi prvotnu antitetiku poziciju izmeu ivota i smrti, koja je kao takva inhibirajua i obesmiljujua za ovjeka, Mahmutefendi legitimnim knjievnim postupcima omekava, pri-

pitomljava, nadilazi, i dovodi na eshatoloku ravan veoma blisku bogumilskom razumijevanju smrti. Ako se i ne bi trabala itati nekakva ista eshatologija, izvjesno je kako se u putopisima Kemala Mahmutefendia njeguje duh, zahvaljujui kome e suoavanje sa smru izgledati pitomije. Mahmutefendieva putopisna knjievnost pomie onu kritinu granicu u Nepoznato, modernim knjievnim postupcima oneobiavanja (demistifikacija, fantastika, dijalog), ba kao u romanu i pripovijeci, te na taj nain putopis unapreuje u anrovski vii rang.

Slovo Gorina, 33, 2011.

79

Almedina engi

IN MEMORIAM MIROSLAV KRLEA

M
(Pro et contra) iroslav Krlea (1883-1981) je pisac ije se djelovanje moe posmatrati u jednom irokom rasponu koji se pored svijeta umjetnosti, dotie i pitanja filozofije, i esejistike, i kritike polemike, i historijskih komentara. Njegove filozofske rasprave i eseji, knjievna kritika, rad na ureivanju pojedinih knjievnih asopisa, kao i stalni angaman na organizaciji pozorinog i uope kulturnog ivota na ovim prostorima samo su upotpunjavali njegovu osebujnu intelektualnu linost iji su komentari uvijek inicirali suprodstavljena miljenja i stavove. To svakako jeste rezultat njegovog osobnog interesovanja i upoznavanja sa kulturno-knjievnim dogaanjima u evropskoj knjievnosti koja je bila daleko ispred kulturne zaostavtine ovih naih prostora, ali e njegova sposobnost da uhvati korak s njima biti rezultat izuzetnog talenta i pronicljivosti. Sve ono to se dogaalo u tadanjoj savremenim knjievnim krugovima Evrope, Krlei je ve bilo blisko i prepoznatljivo, pa e upravo ovaj kreativni kosmopolita postati uzorom veini pisaca s ovih prostora koji su lutali u potrazi za adekvatnim smjernicama koje bi nadahnule njihovo knjievno stvaralatvo. Stoga je simptomatino da e upravo on uspostaviti tu znaajnu premosnicu izmeu nedovoljno afirmiranih i diskontinuiranih knjievnih pravaca na ovom prostoru, kao i modernih tenji ka savremenim evropskim tokovima, to e biti ve uoljivo i prepoznatljivo u fazi njegove rane, afirmativne knjievne djelatnosti. Mnogi od Krleinih dramskih tekstova koji su dvadesetih godina prolog stoljea smatrani provokativnm i deklarirani kao politiki pamfleti, rijetko su bili predstavljani kao novi avangardni tekstovi sa izuzetnim kritikim odrednicama, pogotovo drame koje je trebalo i scenski uobliiti a koje su nakon premijere esto zabranjivane kod prvih izvedbi. To je bilo doba gdje se po nahoenju postojeih dominantnih politikih organiza-

cija i njihovih voa iskljuivo forsirala politizacija umjetnika i njihovih djela, svakako bez adekvatne i strune analize samih tekstova ili njihove vrijednosti. Tako su politike promjene i nestalnost vladajueg reima ispatali i oni koji su bili izvan tih poimanja politikih opredjeljenja , oni, koji su prije svega teili stvaranju umjetnosti. Drama U logoru, pod svojim prvim naslovom Galicija, zabranjena je bila jedan sat prije zagrebake premijere dne 30. XII 1920, na dan proglaenja Obznane. Plakat premijere od 30. XII 1920, koji se uva u kazalinom arhivu, precrtan je crvenom olovkom, a na njemu je rukom direktora Bacha napisano: Otkazano radi generalnog trajka i komunistikih ispada (vidi Narodne novine od 30. XII 1920).1
1 U izdanju knjige Tri drame - U logoru, Vujak, Golgota iz god. 1964, (Sabrana djela, Zora, Zagreb, str. 521.

80

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Postavka na scenu i uope prezentacija Krleinih tekstova u potpunosti naruava oekivani kontinuitet hronolokog slijeda, tako da e pojedini tekstovi svoje promocije doivjeti i nekoliko desetljea nakon to su napisani. Problem prihvatanja naina na koji ovaj pisac plasira svoje ideje i naina na kojih ih uobliava, postae univerzalni problem prihvatanja avangardne i osebujne ideologije modernih pisaca junoslovenskog podneblja, a isto se moe utvrditi i za prostor cjelokupnog Balkana. Jasno je da nije u pitanju kvalitet tekstova, ve se radi o nerazumijevanu sredine u kojoj oni nastaju, sredine koja u svome zaostatku jo uvijek nije spremna da na intelektualno-umjetnikoj razini razumije i prihvati ova djela, pogotovo kada su ona ponuena jo uvijek neafirmiranoj italakoj populaciji ili publici na sceni. Dne dvanaestog travnja 1928, prije itanja svoje drame U agoniji u Osijeku, autor je proitao kao uvod slijedee kostatacije o svom dramskom radu: Mnogo sam drama napisao do devet stotina i etrnaeste, o sveenicima, o grbavcima, o zrakoplovcima i sve sam to iznova uvijek palio kao makulaturu; prva drama koju sam tampao bila je Legenda u etiri slike, pune lirske mjeseine. Opisao sam u njoj Krista, gdje razgovara sa svojom vlastitom sjenom o problemima crkve kao da je itao Kranjevia. Sa svojih dvadeset godina udio sam se to nae kazalite nije htjelo da prikazuje moga Krista na mjeseini gdje u masliniku ljubi plavu kosu Marije Magdalene. Pred samu objavu rata (etrnaeste u junu) odtampao sam jo jednu aktovku, Maskeratu o Kolumbini i Pjerou, ali ta Maskerata i ta Legenda propale su u kou gospodina Baha, tada direktora drame na zagrebakom teatru... Godine sedamnaeste-osamaeste propale su mi u ko zagrebakog dramaturga ponovo dvije drame: Mikelanelo Bounaroti i Kristoval Kolon. Mikelanelo Bounaroti, izveden konano poslije osam godina, godine 1925. mjeseca juna, propao je kod izvedbe definitivno. Skinut je sa repertoara nakon tree predstave. Te iste godine, kada sam upravi zagrebakog teatra predao Mikelanela, propala je Austrija. Po tome, kako je Austrija propala, meni je izgledalo da je i ta Austrija neka slaba moja

drama, to sam je napisao, pak je zato propala...2 Od prvog pokazivanja dramskih tekstova na sceni i objavljivanja dijela, Miroslav Krlea je nailazio na probleme u njihovom plasmanu. Znaajni dramski i kulturni djelatnici kako Hrvatske, tako i ireg naeg okruenja, bili su u nedoumici kako tretirati te tekstove. U svom uoblienju oni su bili daleko ispred zahtijeva, potreba i interesa kojima je teila naa sredina, s druge strane gotovo da su ti tekstovi bili neprevodivi na dominantne svjetske jezike sredina koje su mogle prihvatiti i razumjeti tu tematiku. U tom zaaranom krugu neizvjesnosti Krleini tekstovi (pogotovo dramski) zavravali su u ladicama najuglednijih kulturnih i pozorinih prezentanata (Ogrizovia, Gavelle, Baha...) Htio bih doista da pitam gospodina Bacha, to moje drame imaju od toga ako ih gosp. Bach dri osobitim pjesnikim djelima? Pjesniko djelo je zbilja zanimljivo, ali za pozornicu do dosade razvueno, otrcana je fraza ljudi vrste gosp. Bacha, koja ne znai apsolutno nita. Moje je mijenje, da su Platonovi dijalozi jezovito dramatski, premda u njima ne sijeku nikome glave niti ne zvone ovnovi iza kulisa, niti se ne puca iz revolvera. Mislim, da su partije iz Jeremije i Zaratustre neizrecivo mnogo dramatinije nego mnoge i mnoge drame, koje je gospodin Bach iznakazio na naoj sceni u posljednjoj deceniji. Jedna jedina rije na sceni moe biti vei dogaaj nego tri vojnike glazbe i dva mrtva kralja i sav onaj nesnosni rekvizit za koji gosp. Bach i njemu slini dre da je potreban za jednu dramu.3 Iako se sa sigurnou moe potvrditi da Krleina djela plijene scenske prostore i iritiraju veliki broj italakih grupacija, ne samo balkanskog podruja, nego su prisutni na repertoarima i irom europskih pozornica i knjinica, svakom novom sezonom i novim tekstom; razumijevanje tih njegovih tvorevina uvijek iznova zahtijeva izuzetan napor u prepoznavanju onoga ta je pisac htio da kae i potrazi za najadekvatnijim nainom na koji bi se neko od njegovih dijela predstavilo publici. Od dvadesetih godina prolog stoljea, kada zapoinje interesna radoznalost i kreativna
2 Miroslav Krlea, Osijeko predavanje, 22.04. 1928, u Mirjana Mioinovi, Raanje moderne knjievnosti, Drama, Nolit , Beograd, 1975, str.247. 3 Miroslav Krlea, Bach kao sistem - Zagreb 21. IV 1919, u Ivan Krtali, Krlea-za i protiv, Golbus, Zagreb, 1988, str. 125.

Slovo Gorina, 33, 2011.

81

Slovo Gorina

osobitost zanimanja za Krleina djela u postavci na sceni, pa do suvremenog doba kada ta kreacija izmie ablonima autentinog prikazivanja i prezentiranja, ovaj pisac iritira i reditelja i dramaturga, glumca i kritiara, kroz takmiarski duh proiciranja njegovih ideja i poruka. U okvirima univerzalne poruke Krlea e kroz napisane tekstove plasirati osnovnu tezu svog umjetnkog stvaralatva koja je konstantno prisustna kroz vjeno traganje za nainom koji e ublaiti ljudsku tragediju; rjeenjem koje e priguiti krik i umanjiti bol ovjeka i ovjeanstva, makar to bilo samo kroz nadanja (koja e se uvijek nazirati kroz zadnju poruku njegovih tekstova). On veoma snano potencira vjeni sukob izmeu onog stvaralakog u ovjeku s jedne strane i onog to negira i rui te stvaralake sposobnosti s druge strane. Njegove rane drame ( a i veina drugih tekstova iz ovog perioda) postavie ovjeka koji sumnja, istrauje i pokuava da promijeni svijet. Ali u nagomilanosti emocija i elje da te emocije budu u svoj svojoj pozitivnosti to snanije eksponirane, Krlea nagomilava svoje osebujne motive koji u njegovim tekstovima bivaju kompleksno uoblieni i plasirani. Kroz vijekove ilo je u ovom narodu podjednako zlo i naopako. Vuci i Turci, tuinska pravda, vapska pera, solunski lihvari, arnautske i kurdistanske, austrijske i venecijanske krvopije, Grci, Fanarioti, Latini, turske orde i fratarske torbe, a hljeba sve manje. U Solunu akire marija, a do Soluna sto somuna, a od Soluna sto somuna, na sve strane turska kopita i mletaki cekini, a sada je jo i ovaj rat zagrdio sasvim i ne e biti reda dok ne stigne narod do Bea pak da tamo preispita kako se to carska pravda kroji?4 Krleine filozofske rasprave i eseji, stavovi o historijskim dogaanjima, knjievna kritika i polemike na nivou knjievnih komentara, kao i stalni angaman na organizaciji pozorinog djelatnitva, potvruju da je ovaj pisac znao kongenitalno uobliiti svoje ideje. Njegov odnos prema tradiciji i naslijeu u kulturnom poimanju, kao prema prostoru koji je u uskoj vezi sa njegovim porijeklom, ivotom i dje4 Miroslav Krlea (1981) , Dnevnik 1914-17, Osloboenje, Sarajevo, str. 411.

lovanjem, uvijek je imao posebnu smjernicu koja ga je afirmativno odreivala u poimanju vienacionalnog zajednitva. Zanimljivo je da ga je na poseban nain privlaila kulturna raznolikost Bosne i Hercegovine jer je prema njoj imao pozitivistiki stav kao i prema historijskom valoriziranju bosanske dravotvornosti. Pozitivistika uzajamna privlanost ustanovila je specifine relacije izmeu ovog pisca i nae zemlje. Krlea je posebno inicirao vanost postojanja srednjovjekovne Bosne koja je svoje reference potvrivala kroz najreprezentativnije kulturne i historijske spomenike onoga vremena, steke, kao i kroz duhovnu odrednicu bosanskog naroda, bogumilstvo, koje je u svojoj osnovnoj odrednici takoe bilo raspolueno izmeu faza prihvatanja i potpunog negiranja ove ideologije. Uspostavljanjem obostranog interesa na relaciji razumijevanja i prepoznavanja stvarnih vrijednosti, bosanskohercegovaka kulturna sredina je uvijek imala prostora i dovoljno interesa za njegova djela, moda ak i onda kada ona nisu bila namijenjena ovom kulturnom miljeu odreenom temperamentom orijentalnog duha. Nevjernika zemlja Bogumilska Bosna, koja je od III stoljea bila utoite slobodnih mislilaca zapadnoevropskog manihejskog svijeta, bogumilska Bosna, koja se vie od trista godina opirala prevlasti latinske i grke crkve, leala je u ruevinama. Sjedite Antipape, a poslije sloma albigenza sjedite patarenskog univerziteta. Bosna koja je pretrpjela nekoliko serija kriarskih ratova rakih, dukljanskih i madarskoh baruna i kraljeva, ta nevjerika zemlja pala je na veliku radost Svetog oca, koji je mogao da se pojavi u Bosni tek poslije dolaska Turaka. (1951)5 (M. Krlea) Bosna je nesumnjivo najee bila sredite velikih krvoprolia koje je on tretirao kao univerzalni svevremenski rat koji je unitavao sve za sobom. Iz tog stava koji se proicirao na ire balkansko podruje, proisteklo je njegovo gotovo uopeno miljenje i odnos prema ratovima i ratovanjima i
5 Iz knjige: Krlea Miroslav , Panorama pogleda, pojava i pojmova, NP Osloboenje, Sarajevo, 1982.

82

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

stalnom sreditu sukoba na ovim prostorima, ija je populacija svakim novim potpisanim primirjem oekivala i spremala se za novi rat. Mi smo bili i ostali za socijalizam, stekavi uvjerenje, da je mehanizam imperijalnih interesa na Dunavu i na Balkanu stvorio od nas neto, to nije dostojno da se zove ovjek. To stanje ratova i okupacija vijekovima izobliilo je nae ljudsko bie, tako da smo zaboravili svoju slavnu kulturnu prolost,koja je esto bila na visini evropske civilizacije, au nekim ju je njenim elementima anticipirala. Porobljeni po velikim silama, mi smo se otuii od svakog duhovnog razmatranja svoje vlastite pojave u prostoru i u vremenu i mi smo se izobliili u anonimitetu podreene materije, koju su bacali kao topovsku hranu po svim ratitima Evrope.6 Sva Krleina djela koja izrastaju iz jedinstvenih pogleda i u umjetnosti, esejistici, naunim tekstovima, i komentarima, bez obzira na sve ono to je rekao ili napisao, idejno su usmjerena prema jednom cilju: da probude i osvijeste do patetike glasnu svijest, koja se sa svom svojom moi napinje da spase ovjeka i ovjeanstvo. Ona kao takva pokuava da inicira jedinku u njenom oslobaanju od ograniavajuih stereotipnih tradicionalnih odreenja, koji su limitirani uslijed drutvenih katastrofa, nesrazmjernih sveopih sukoba, krvoprolia i stradalnitva kroz najgoru ljudsku kob. On u svojim djelima tei da do detalja istakne emocije izazvane nagonom kao rezultatom okrutne i bolne svakodnevnice, a potom ih sintetiki ujedini i pokae kao svevremenske patnje optereene surovostima ivotnih ciklusa. Ali ono to je osobito vrijedno je to da ovaj pisac nikada ne ostaje samo na nivou konstatacije, nego i pokuava da toj okrutnoj svakodnevnici suprodstavi ideje o nekoj moguoj, ljepoj i skladnijoj budunosti, makar se ona nazirala samo u naznakama. Tako neka nova ivotna realnost Miroslava Krlee, biva proeta iznenaujue prodornom kosmikom energijom. ovjek nije nikakvo apstraktno bie, pritajeno, skriveno, uureno u nekom svemirskom zakutku izvan ovoga svijeta dobra i zla. ovjek, to je ljudska svijest, to je suma svih socijalnih odnosa, to je drava, to je ova dananja brutalna dra6 Miroslav Krlea, (2009), Mnogopotovanoj gospodi mravima,(razgovarao Milo Jefti), Cicero, Zagreb, str. 126.

va, ova dananja kriminalna, razrovana i razorena drutvenost, ovaj odnos robovlasnikih proizvodnih prilika, ovi ratovi, ove revolucije i ovo ludilo pred naim oima, sve je to ovjek. On je na kraju ljudska samosvijest usred dananjeg potpuno izopaenog svijeta i neugasiva potreba da se ovaj paranoidni svijet napokon oblikuje na normalan nain pa makar i po cijenu krvi, i to je ovjek.7 Nauno i dijalektiki komentirano, Krleino djelo je centrirano u jednoj gotovo idelanoj taki, u proroanskom, rijetko pomuenom pogledu, koji ostaje zagledan u posljednji optimistiki traak svjetlosti koji se tek negdje nazire, pa i onda kada izgleda da u haotinim zaokretima i sveopim drtvenim katastrofama i nemirnim vremenima nema budunosti. Tako e ovaj pisac sopstvenim stavovima proiciranim iz dubokog unutranjeg doivljaja svijeta i ivota : potvrditi da je jedna od naih najveih umjetnikih briga, dominantna briga o Vjenoj ljepoti i o Apsolutnoj istini.., to e se u svojoj osnovnoj konstataciji sukobiti sa definicijom koja odreuje umjetnost koja je u slubi politike i politikih kritikih komentara. Ve vie od dvadeset godina vode se u naim redovima razgovori o tome da li se naa umjetnost ima podrediti istoj politikoj tendenciji u dosljednoj fanatikoj jednostranoj formi politike partijnosti koja se bori protivu privatnopravne baze banaka i industrije, da li da se otme raznovrsnim religioznim, komzervatornim, legitimistikim (u biti kapitalistikim i privatnopravnim) tendencijama koje propovijedaju isto tako partijnost jednostranu u supranaturalistikom i idealistikom smislu, ili da li da ostane indiferentna spram ovih pitanja u obliku prividno neutralnom zapadnoevropskog dekadentnog estetizma koji programski traje ve vie od stotinu godina?8 Postojei konstantno izmeu dviju krajnjih odrednica pro et contra, Miroslav Krlea je svoje tenje plasirao u korist ovjeka, za ovjeka i ovjeanstvo, a protiv nasilja i stradanja, to neminovno iziskuje potrebu za osebujnim komentarima i uslovljava da i trideset godina nakon smrti ovaj
7 Ibidem, str. 21. 8 Miroslav Krlea (1988), Govor na kongresu knjievnika u Ljubljani, u Svjedoanstva vremena ( knjievno estetske varijacije), Osloboenje, Sarajevo, str. 11.

Slovo Gorina, 33, 2011.

83

Slovo Gorina

filantrop i veliki umjetnik jednako pobuuje interesovanje auditorija koji se stalno i iznova uvjerava i svojim zanimanjem za njega potvruje da je Krlea vrijedan interesovanja i izuavanja: i kao pjesnik, i prozaist, i esejista, i kritiar, ...i u konanici, grandiozni prorok suvremenog doba, u ovom vremenu kada vie nije meu nama, obinim smrtnicima.

Ja sam doao do neprobojnog zida, do ogromne kamene gromade od granita, glavom sam i nosom uz taj granit i nemoan sam da taj zid preskoim. Ta sila, ta neprobojna snaga preprijeila mi se na putu...Mene zemlja zove... Miroslav Krlea, 15. X 1981. Sarajevo, avgust 2011.

84

Slovo Gorina, 33, 2011.

Alen Kalajdija

Dijalekatske interferencije leksikih oblika

(gospo(ic)a/gospoj(ic)a i general/eneral u bonjakoj epici korpus Hrmannove zbirke)
ojava Narodnih pjesana muhamedovaca Pu Bosni i Hercegovini, koju je naunoj i redni broj pjesama daje arapskim brojevima, kako je uradila redaktorica. U Hrmannovoj zbirci (1888; 1889) poznata su mjesta biljeenja pjesama, ali zahvaljujui istraivanjima enene Buturovi (1976), poznat je i najvei broj pjevaa pjesama, zapisivai i redaktori, do kojih je dola prilikom analize rukopisne arhivske grae. Imajui u vidu te podatke, ova analiza bila je bitno predodreena tom injenicom, tako da je, prema kriteriju dijalekatskog porijekla pjesama i njihovih pjevaa, odnosno prema mjestu biljeenja, izvrena podjela svih pjesama u tri skupine: a) pjesme zabiljeene na podruju istonobosanskog dijalekta; b) pjesme zabiljeene na podruju zapadnog dijalekta; c) pjesme zabiljeene na podruju istonohercegovakog dijalekta. Ovakav pristup dijalektima bosanskog jezika temelji se na podjeli koju je dao Senahid Halilovi (2005: 1543). To je ovdje uraeno i iz posebnih razloga zato to u najarhainijem, posavskom dijalektu, koji je kod Halilovia (2005: 4143) inae predstavljen kao etvrti dijalekt u Bosni i Hercegovini, nema zabiljeenih pjesama iz Hrmannove zbirke. Unutar ovdje navedenog zapadnog, u irem smislu ikavskog novotokavskog dijalekta, podrazumijevaju se zapravo dva dijalekta koji se navode u dijalektolokoj literaturi, a to su ikavskotokavski (zapadnohercegovaki) i ikavskoakavski (zapadnobosanski) dijalekt (up. Peco 1980; Jahi 2000). Primjeri analiziranih leksema zabiljeeni su u pjesmama koje pripadaju sljedeim gradovima i mjestima: a) istonobosanske pjesme: Sarajevo Desni bajraktar Mustaj-bega likog i Rosanda kerca Dasovia bana (XXV); Braa Hrnjice i Vid bajraktar (XXXI); Hrnjii Omerica (XL); Omer Hrnjii i dilber Angjelija (XLI); Halil

kulturnoj javnosti obznanio prireiva i idejni voditelj projekta prikupljanja bonjake epike u drugoj polovini XIX st. Kosta Hrmann, bila je i do danas je ostala nezaobilazno i nadasve vrijedno djelo u historiji bonjake i bh. knjievnosti. Zbirka koju je Kosta Hrmann najprije inicirao i zamislio a potom i dvotomno objavio 1888. i 1889. broji ukupno sedamdeset pet (75) pjesama, sa preko hiljadu i tristo stranica teksta i oko etrdeset dvije hiljade stihova. Kada se tom broju doda podatak da je 1966. godine enana Buturovi objavila jo petnaest pjesama iz rukopisne ostavtine Koste Hrmanna, dolazi se do fascinantnog podatka kako o broju pjesama (ukupno 90), tako i o broju stihova (kojih je oko pedeset i pet hiljada), koji ukupno sainjavaju dosada publiciranu Hrmannovu zbirku. U vezi sa principima istraivanja na ovome mjestu treba istai nekoliko vanih injenica u vezi sa njegovom metodologijom. Primjeri iz pjesama navoeni su po rednom broju pjesme u zbirkama prvih publiciranih izdanja iz 1888. i 1889. godine, dok e takoer navoditi i primjeri iz tree knjige, koji se odnose na obradu i publikaciju pjesama iz rukopisne ostavtine Koste Hrmanna objavljene 1966. godine u redakciji enane Buturovi. Kako je u popisu primjera uzeto prvo dvotomno izdanje zbirke, to se navodi iz korpusa uzimaju u izvornom obliku, dok primjeri u uglatim zgradama upuuju na rukopisno stanje pjesama, prema nalazima istraivanja rukopisne ostavtine koju je enana Buturovi objavila 1976. godine. Takoer, redni broj pjesama bit e dat prema izvoru (Hrmann 1888; 1889), u kojem se daje rimski broj kao oznaka za pojedinanu pjesmu, dok se iz tree knjige, koju je priredila enana Buturovi (1966), Slovo Gorina, 33, 2011.

85

Slovo Gorina

i Janja Bunia bana (XLII); Serdar-aga Mujo i Milan esedija (LXVII); Hankija djevojka vadi Alagi Aliju iz tamnice Zadranina bana (9); Vogoa Filip general osvaja Zvornik (XVI); Graanica enidba Vili Useina (12); b) zapadne pjesme: Prozor Boj na Sigetu (IX); Jajce engi Alibeg i Biserka, erka zadarskog bana (LIX); Ahmed Baagi (LXVII); Kninski Hajdar-beg (1); Travnik Buljuk-baa Mujo na Malti (XXXIII); c) istonohercegovake pjesme: Zagorje Liki Mustaj beg i Orlanovi Mujo (XXI); Poitelj enidba maloga Omerage (XI); Hrnjice u Skradinu (LVII); Jablanica Halil dijeli mejdan s banom od Zadarja (XLIX); Raa / Rogatica1 Junatvo Mujina Halila i enidba Arap-pai Ibre s Fatimom pae od Berkota (2); Izbavija Begzade Likog Mustaj-bega iz tavnice od Izmira kralja (4); Foa Mitar gjeneral i travniki vezir kod Zvornika (LXXIII); enidba Dizdarevi Meha (6); Mustaj beg Delibegovi i budimski vezir (XIX); Nevesinje Boj kod Osijeka (XVII); Ropstvo Mustaj bega i Vrsi baj raktara (XXIII); Gacko Petar gjeneral osvaja Zvornik (XV). U vezi sa samom graom pjesama iz dijalekata i gradova, istie se injenica da je najvei broj primjera zabiljeen u pjesmama koje pripadaju istonohercegovakom dijalektu. To je razumljivo zbog jedne vane injenice oko polovice pjesama iz Hrmannove zbirke dostavljen je iz mjesta koja pripadaju ovom dijalektu. Otuda ne udi da su primjeri iz istonohercegovakog dijalekta zastupljeni u analizi najbogatiji s obzirom na raznolikost porijekla mjesta. Meutim, ta injenica ne naruava utemeljenost analize zato to se analiza zasniva i na relevantnom broj primjera iz ostalih dijalekata tako da doputaju utemeljenost uspostavljenih zakonomjernosti. U prouavanja dijalekatske baze pjesama istie se injenica da neki gradovi i mjesta koja su predstavljena kao prostor istonohercegovakog dijalekta u izvjesnom smislu pokazuju odreene izoglose koje ih veu za
1 Ovdje se daju nazivi dvaju gradova zato to je pjesma zabiljeena u Rai, ali je njezin pjeva Meho Dizdarevi iz Rogatice (Buturovi 1966).

Narodne pjesne Muhamedovaca u BiH zapadni i istonobosanski dijalekt. U tom smislu, npr. pjesme iz Poitelja, Mostara, Jablanice, Foe, podlone su fleksibilnijem dijalektolokom pristupu u tumaenju datih jezikih pojavnosti, posebno stoga to sami korpus epskih pjesama inae pokazuje jako mnogo interferentnih crta koje se pojavljivaju meu pjemama razliitih dijalekata. to se tie primjera uzetih iz korpusa, istie se da je primjetno pojavljivanje nekih fonetskih pojava koje su vezane za neke, pojedinane leksike primjere, kojima se odraava princip dijalekatskih i knjievnojezikih interferencija i presijecanja oblika. U jeziku epike pojavljuju se istovremeno i divergentni i interferentni procesi. To naime u konkretnom sluaju znai da navedena pojava zahvaa samo neke lekseme u kojima je prisutan navedeni proces, kako to potvruju oblici ovdje analiziranih leksema gospo(ic)a/gospoj(ic)a i general/eneral:2

2 Navedeni primjeri nisu uzeti selektivno ve su uzeti svi primjeri koji se mogu nai u pjesmama.

86

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Istonobosanske pjesme

Gospo(ic)a: Istina je, mlada gospogjice3 (XXXI: 172); Gospogjice, stigosmo soldate (LXI: 185); I Gospogjice, lijepa Rosando (LXVII: 722); Gospoj(ic)a: Pa gospoja knjigu nainila (XXV: 224); A ree im Rosanda gospoja (XXV: 359); Gospojica, bjelogrla Janjo (XLII: 148); Gospojice, oba ti svijeta (XLII: 222); Gospojice, oba ti svijeta (9: 570); O Ruice, moja gospojice (12: 214); General: Filip general osvaja Zvornik (XVI); Molio se Filip generale (XVI: 1); Poutio Filip generale (XVI: 90); Ne upuaj sama generala (XL: 1050); ko [k] to nose morski generali (9: 656); eneral: Gjenerali u odaji s banom (LXI: 64).
Zapadne pjesme

Gospoj(ic)a: Dok ti vidi kapetan gospoju (IX: 262); I gospoja Angja Kanikinja (IX: 462); Ustav mru, gospoju zaviknu (LIX: 623); Gospoja ih eka na avliji (LXVII: 511); pa do kola do gospoje doe (1: 110); General: Da si zdravo, Petre generale (XXXIII: 277).
Istonohercegovake pjesme

Gospo(ic)a: Gospogjice, banova Anice (XXI: 738); Gospoj(ic)a: U mom dvoru mlada gospojica (XI: 140); Ja s gospojo ni maknuti ne u [Gospoja ni maknut se ne u] (XLIX: 106); Okani se nae gospojice (LVII: 274); ut, gospoja, kamena te stala (2: 1162); Gospojice, fina krmarice (4: 2997); gospoja mu selam prifatila (6: 517); General: uje, gjido, Kajser generale (XVII: 132); Eto na te do tri generala (XIX: ); eneral: Petar gjeneral osvaja Zvornik (XV); Sve se mrku gjeneralu brane (XV: 123); On uzapti do tri gjenerala (XXIII: 312); Da metnemo novog gjenerala (LVII: 1045); Mitar gjeneral i travniki vezir kod Zvornika (LXXIII); Previ ruke, dvori gje3 Kada se citiraju primjeri iz zbirki (1888 i 1889), onda se grafem pie kao dvokomponentni gj, kako je pisan u samom izvoru, a kada se navode primjeri iz tree knjige u redakciji enane Buturovi, onda se pie kao i u savremenom jeziku, a onako kako je pisano i u samom publiciranom izvoru (1966).

nerala (LXXIII: 153); Pa ti sreti Hajvar-enerala (2: 1558); vid idije Petra enerala (4: 982); i dva drala Hajvar-enerala (4: 3025). Imenica gospo(ic)a po porijeklu je izvedena od stare posuene tvorenice. Prema dostupnom etimologijskom tumaenju, oito je da je rije nastala od imenice gospod, koja je prvotno znaila Bog, a potom feudalni gospodar, bogata, sa proirenom osnovom izvedenom sufiksom -in: gospodin (Skok 1971, knj. I: 593), iz ega je izveden i oblik gospoa (gospod + in / gospod + ja). Inae, imenica gospod jeste tvorenica izvedena od dvaju korijena: gost + potis. Imenica gost oznaava stranca, nekoga ko nije unutarnji lan zajednice, plemena; doljaka (Skok 1971, knj. I: 595), dok dio sloenice potis, iz koje je, inae pomalo sumnjivo, izveden korijen pod, to znai moan kako potvruje i sanskrt, u kojem znai suprug, mu a to je glavni lan porodice (Skok 1971, knj. I: 595). Od imenice gospoa kasnije je izveden deminutivni oblik gospoica, koja je nastala, prema Skoku (1971, knj. I: 594), kao prevedenica iz njemakog i talijanskog. U epici oblik gospoica svakako ima i elemente poetski markirane lekseme u znaenju deminutiva, koji je tvoren i zbog potreba epskog deseterca, ba kao to je to sluaj i sa hipokoristikom izvedenim od ovih leksema (gospoa i gospoica) gospa. Ono to predstavlja posebnu zanimljivost upotrebe ove lekseme jeste pitanje odnosa afrikata spram j, koji se pojavljuju kao sastavni dio lekseme gospoa / gospoica. Oito je da se porijeklo afrikata moe vezati za jotovanje osnove rijei koja zavrava na dental, iz ega je d > . Oblik bez izvrenog jotovanja zasigurno ima zapadniju dijalekatsku crtu (up. Jahi 1999b: 15), koja oito ima veze i sa akavtinom. To je vano navesti i zbog toga to oblici tipa gospoja i gospojica po svome dijalektaskom porijeklu mogu biti produkt zapadnotokavske provenijecije, mada se u navedenom sluaju, budui da je u pitanju leksika pojava koja odraava sistem presijecanja razliitih oblika, moe smatrati i nekom vrstom poetske markiranosti i porijeklom sa akavskog terena. Meutim, oblik gospoja / gospojica kao jedan od izraza uglaenosti u ophoenju sauvana (je) u vrlo starom zapadnotokavskom liku i na bosanskom podru-

Slovo Gorina, 33, 2011.

87

Slovo Gorina

ju (Naka 2010: 223).4 Potvrda navedene konstatacije i dugi kontinuitet upotrebe oblika bez izvrenog jotovanja nalazi se i na kraju XIX st. u korpusu pjesama bonjake epike, u kojem dominiraju ovi oblici, bez obzira na to na kojem je dijalekatskom podruju zabiljeen dati oblik u pjesmama. To potvruju primjeri pjesama iz istonobosanskog dijalekta, u kojem je neto vei broj primjera u kojima nema jotovanja, uglavnom pjesme iz Sarajeva i jedna iz Graanice: (XXV, XLII, 9 i 12), iako se pojavljuju i primjeri sa izvrenim jotovanjem u nekim drugim sarajevskim pjesmama (XXXI, XLI i XLVII), to se moe smatrati utjecajem istonotokavskih osobina. U pjesmama zabiljeenim u zapadnom dijalektu, oekivano, dominiraju oblici tipa gospoj(ic)a, dok nema zabiljeenih oblika sa jotovanjem osnove. Zanimljivost je posebno prisutna u pjesmama zabiljeenim u istonohercegovakom dijalektu, u kojem dominiraju oblici bez izvrenog jotovanja osnove rijei (XV, XXIII, LVII, LXXIII, 2, 4), iako bi se trebao oekivati vei broj primjera sa izvrenim jotovanjem, kako je to osobina koja je dosljedno prisutna u istonohercegovakim govorima. Pjesme u kojima nema izvrenog jotovanja u leksemi gospo(ic)a zabiljeene su sljedeim mjestima: Gacko, Nevesinje, Poitelj i Rogatica (Raa). Uprava ova konstatacija govori o leksinosti ove pojave, jer se vidi da je jotovanje dentala d dosljedno sprovedeno u tokavskim govorima s realizacijom u u ostalim leksemama. Prema tome, upotreba oblika tipa gospoa/gospoja; gospoica/ gospojica potvruje dominantnost oblika bez izvrenog jotovanja, to govori o kontinuitetu bosanske jezike prakse s jedne strane, dok s duge strane, povremeni oblici sa izvrenim jotovanjem govore o postepenom utjecaju istonijih (junijih) osobina na bosanski jeziki izraz u XIX st, koji e kasnije poprimiti karakter norme. Imenica general/eneral takoer potvruje svojevrstan interferentan odnos oblika. to se tie samoga porijekla, imenica general u ovom obliku preuzeta je iz njemakog jezika, a porijeklom je iz latinskog oblika generalis, to zn ai opi (Ani i dr. 2004, knj. 3: 317), a kao takva leksema je klasina
4 Dokaz tome jesu bosanske srednjovjekovne povelje, u kojima je sauvana upravo ova osobina (Naka 2010: 223).

evropska (Jahi 20102011, knj. 3: 24). Problem koji se ovdje posebno potencira jeste odnos alterniranog inicijalnog g u ili odsustvo ove alternacije. Temeljno je zapravo pitanje po kojim se lingvistikim zakonomjernostima vri ili ne vri alternacija g u u leksemi general. Ova se pojava posmatra kao leksika pojava, jer se sporadino pojavljuje u posuenim leksemama, kakva je ova, jer npr. nema oblika pridjeva eneralni, eneralno i sl, to potvruje leksinost ove pojave, odnosno da su neki drugi oblici u jezik doli kasnije, posredstvom ukljuivanja bosanskog jezika u internacionalizaciju leksike. Meu znanastvenicima koji su pokuali rijeiti ovaj problem bio je Muhamed Nezirovi (1999: 136), koji principe promjene velara g u palatalni mehki afrikat posmatra sa stanovita romanistike, u kojoj je mijenjanje g u ispred vokala prednjeg reda u vlakim govorima ostatak balkanskog romanskog supstrata. Nezirovi (1999) ovu pojavu vee za karakteristinost hercegovakih govora, smatrajui da je podruje Hercegovine arite vlakog supstrata i aplicirajui ovu pojavu i na proces mijenjanja k i g u i u orijentalizmima. Prema grai koju prua bonjaka epika iz Hrmannove zbirke, Nezirovi je bio upravu kada je bio na tragu odreenja ove pojave tipiijom hercegovakom osobinom. Naime, primjeri iz pjesama pokazuju gotovo apsolutnu, ali ipak nedosljednu, alternaciju g u u leksemi general u pjesmama istonohercegovake provenijencije, i to u pjesmama iz Gacka, Nevesinja, Poitelja, Foe i Rogatice (Rae), dok u nekim drugim pjesmama iz Nevesinja i Foe nema navedene alternacije. Ova pojava govori o tome koliko se pojedini oblici leksema meusobno interferiraju i odraavaju specifinu knjievnojeziku koine. U pjesmama zabiljeenim u Vogoi, Graanici, Sarajevu i Travniku, dakle sa podruja istonobosanskog i zapadnog dijalekta relativno su ei oblici bez izvrene alternacije, iako se u pojedinim sluajevima pojavljuju i primjeri sa izvrenom alternacijom, kao u pjesmi (XLI) iz Sarajeva, dok drugih primjera iz zapadnog dijalekta nema. Ono to izaziva posebnu panju jeste injenica da se u pjesmama iz istonohercegovakog podruja iz Gacka, Nevesinja, Poitelja i Rogatice (Rae) pojavljuju primjeri u kojima je prisutna tipina leksika zapadnotokavska osobina gospoj(ic)a, dok s druge strane, pjesme iz ovih mjesta posjeduju i Slovo Gorina, 33, 2011.

88

Slovo Gorina

tipine istonotokavske (junotokavske) istonohercegovake leksike karakteristike eneral. Ta injenica govori o znaaju leksike koine koja je prisutna u epici. Prema tome, tipiniji junotokavski primjeri sa izvrenom alternacijom g u u leksemi general prisutni su u pjesmama istonohercegovakog porijekla, dok u zapadnim pjesmama uope nema, a u istonobosanskim rijetko je prisutna ova osobina. Rezimirajui obraeno, istie se sljedei zakljuak. U pjesmama iz svih triju dijalekata dominiraju oblici bez izvrene alternacije jotovanja u leksemi gospoj(ic)a, dok se izvrena alternacija prelaska g u u leksemi general (eneral) pojavljuje neto vie u istonohercegovakim pjesmama, dok je u zapadnim i istonobosanskim zastupljenost ove alternacije prisutna tek sporadino. Zanimljivo je da u pjesmama iz istonohercegovakog podruja nalazimo presijecanje oblika gospojica / eneral, to potvruje specifinu narodnu koine. Uporeujui ukupnu frekventnost analiziranih dviju leksema, istie se da je oblik gospoj(ic)a dominantniji u odnosu na oblik gospo(ic)a, kao i to da je relativno dominantnija upotreba oblika general u odnosu na eneral. Ovi oblici pokazuju razvoj leksikog sistema bosanskog jezika u odnosu na leksiko stanje navedenih primjera u kontekstu novotokavske folklorne koine.

Zemaljska tamparija, Sarajevo Buturovi, enana (1966): Narodne pjesme Muslimana iz Bosne i Hercegovine. Iz rukopisne ostavtine Koste Hrmanna, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo Buturovi, enana (1976): Studija o Hrmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama, Svjetlost, Sarajevo
Literatura

BIBLIOGRAFIJA Izvori

Hrmann, Kosta (1888): Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, Knjiga prva, Zemaljska tamparija, Sarajevo Hrmann, Kosta (1889): Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, Knjiga druga,

Ani, Vladimir; Brozovi Ronevi, Dunja; Goldstein, Ivo; Joji, Ljiljana; Matasovi, Ranko; Pranjkovi, Ivo (2004): Hrvatski enciklopedijski rjenik, EPH d.o.o. Zagreb i Novi Liber Zagreb Halilovi, Senahid (2005): Bosanskohercegovaki govori, Jezik u Bosni i Hercegovini, urednik Svein Monnesland, Institut za jezik u Sarajevu i Institut za istonoevropske i orijentalne studije u Oslu, Sarajevo Jahi, Devad; Halilovi, Senahid; Pali, Ismail (2000): Gramatika bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica Jahi, Devad (20102011): Rjenik bosanskog jezika, (AJ), Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Bonjaka Asocijacija 33, Sarajevo Naka, Lejla (2010): Jezik i grafija krajinikih pisama, Slavistiki komitet, Biblioteka Bosnistika, Sarajevo Nezirovi, Muhamed (1999): Romanizmi u bosanskom jeziku, Simpozij o bosanskom jeziku, (Zbornik radova), Institut za jezik, Sarajevo Peco, Asim (1980): Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Nauna knjiga, Beograd Skok, Petar (1971): Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga I, II, III, JAZU, Zagreb

Slovo Gorina, 33, 2011.

89

Edna Klimenti

JEZINE OSOBITOSTI PISMA HUSEINA KADIJE NOVSKOGA OD 12. 3. 1678.

pisma najee su nastajala K rajinika na prostoru koji su drale Osmanlije, a Krajinika pisma misli se na Slavoniju, Dalmaciju, Boku Kotorsku i unutranjost Bosne i Hercegovine. Upuivana su carevima, kraljevima, sudijama, kapetanima gradova, dubrovakoj vlasteli, a pisali su ih carski namjesnici, kapetani u kapetanijama, begovi, age, bajraktari, i sl. Pisma su pisana uglavnom rukopisnom bosanicom koju su u prolosti nazivali razliito: bosanica, zapadna irilica, hrvatsko pismo, begovsko pismo, ensko pismo. Pismo je nastalo mnogo prije dolaska Osmanlija na ove prostore, a krajinika pisma jedno su od svjedoanstava da se koristilo i u vrijeme Osmanlija, kada je zvanian jezik carevine bio turski.1 (Nezirovi 2004: 5-33) Predmet, ciljevi i zadaci Predmet istraivanja ovoga rada je Pismo Huseina efendije Novskoga od 12. 3. 1678. godine. Sudei po sadraju Pisma ono je nastalo u Herceg Novom, a njegov naruilac je Husein-efendija, kadija. Tekst nedvojbeno pokazuje da je nastao u martu 1678. i da je upuen dubrovakim vlastima, tj. knezu i dubrovakoj vlasteli. U pismu Huseinefendija zahvaljuje Dubrovanima na poklonima koje je primio i trai od njih da mu poalju kafu do koje je u to doba oito bilo teko doi. Takoer se naziru neslaganja izmeu dobrovakih vlasti i novalia , a Husein-efendija je odluio stati na stranu Dubrovana te im nudi svoju pomo. Kad je rije o primarnome autoru Pisma, u tekstu se spominje Niko Kuveli. O ovom pisaru govorili su dosadanji istraivai krajinikih pisama kao o dubrovakom konfidentu u Novom koji je vodio irilsku prepisku hercegnovskih muslimana sa Dubrovnikom.2 (Rizvi 1976: 221)
1 Muhamed Nezirovi, Krajinika pisma: Znaaj kraji-

Osnovni zadaci ovog istraivanja u vezi su sa sljedeim: Traganje za jezikim odlikama koje e se klasificirati u duhu dananje metodologije naunog istraivanja u lingvistici, a to znai da e biti rasporeene na jezike nivoe. Od metoda naunog istraivanja ovdje se sama po sebi namee deskriptivna metoda koja e nam omoguiti realizaciju osnovnog navedenog zadatka. Historijska metoda je neizbjena jer se bavimo jezikim odlikama pisma iz 17. stoljea, a sluei se komparativnom metodom mogue je pribliiti jezik ovoga pisma dananjim jezikim normama, ali i ustanoviti koliko se ono razlikuje od normi staroslavenskoga jezika. Budui da je rije o jezikim odlikama pisma koje pripada korpusu sauvanih krajinikih pisama, moe se govoriti i o metodi sluaja jer cilj ovoga rada nije predstaviti jezik onoga vremena ve utvrditi jezike osobitosti jednog od pisama iz toga vremena. To znai da ono to kao zakonitost postoji u ovome pismu ne mora nuno biti opa jezika odlika 17. stoljea niti moe vaiti kao opa odlika svih krajinikih pisama. Da bi se navedeni zadatak realizirao, neophodno je tekst Pisma transliterirati. Ovdje emo se zadrati na trenutno jedinoj objavljenoj transliteraciji.3 Kako bi se Pismo u cjelosti razumjelo u napomenama donosimo znaenja manje poznatih rijei od kojih su neke danas nerazumljive s obzirom na vremenski otklon u odnosu na Pismo. Osnovni cilj ovoga rada nije sveobuhvatna analiza ve se nastoje predstaviti one osobine koje ne pripadaju standardnome jeziku kakvog danas poznajemo, ali i iznijeti neke osobine po kojima se Pismo razlikuje od drugih iste vrste.

stare epistolarne knjievnosti, Godinjak odjeljenja za knjievnost, knj. V, Institut za jezik i knjievnost u Sanikih pisama za bonjaku kulturu, BZK Preporod, Sarajevu, 1976. 3 Amira Turbi-Hadagi, Prilog kulturnoj batini: Dva rajevo, 2004. 2 Muhsin Rizvi, Pisma muslimanskih krajinika pisana krajinika pisma s kraja 17. stoljea, Lingua Montenebosanicom od XVI do sredine XIX stoljea kao oblik grina, Cetinje, br. 4, 2009.

90

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

JEZINE OSOBITOSTI PISMA HUSEINA KADIJE NOVSKOGA OD 12. 3. 1678.

Transliteracija Pismo Huseina kadije novskoga od 12. 3. 1678; sign. 1984, br. 13a4 1) mnogo prisvietlo i plemenito i svake ast2) i i asne fale dostoinim g(ospodi)nu knezu i gos3) podi dubrovakoi (d) nas husein efendie 4) kadie novskoga v.d.p. a potom poruke 5) nika kuvelia primismo deset glava e6) era koie nam posilate na koiieh vi zafalu7) iemo iako nadali smo se da emo i fereu skro8) it zao mi niesmo za v.g. pomankali neg 9) vam na gairetu bili kada novalie su pro10) tiva vami od nas arza iskahu ia ih ne og11) rati risah neg im dah azir evap o pi12) tate to za moga bremena nie bilo tako 13) i ne znam a kako ne znam tako i ne dam ta14) kodier i od druge strane suprotiva va15) mi od nas arz se iskae te z dobriem har16) om ma za vau liubav ne dadosmo budui 17) vi od stare starine priategli i haraa18) ri estitoga carstva nami bi drago bi19) lo doli doi s vami se sastati i razgovo20) riti ali ne smiemo kako i sami moete 21) pomisliti nego ako imate od mene kak22) vu potrebu moete se u nas pouzdati ov23) di siedei da vi opravim koliko da bih 24) i doli doo kako biste mi musevedu posla25) li neemo pomankati a da vam bog bude 26) na pomoi i estito carstvo pomiluie 27) vas koga vrata nastoite uhitit se i 28) tu derman i ite stoite dobre volie 29) bog ie iaki koi vas ie izruiti i u va hal pomoi 30) prid vaiem nepriategli. eera poslali ste

31) mi i malo kafe polite mi zao ie neimam zar32) na a bez ne pasat se ne moemo a ovdi neima ie 33) da uzmemo a mi svakako ostaiemo na vaemu hiz34) metu ne drugo bog vi veselio i u gospoctvu uzda35) ro 36) iz novoga na 29 maia 1678. Grafija i ortografija Grafija bosanskoga jezika doivljavala je u prolosti razliite promjene. Neke od njih tiu se promjene cjelokupnog grafijskog sistema u smislu prihvatanja novog pisma, a neke su opet vezane za promjene unutar pojedinih pisama. Kad je rije o bosanici, onda se moe rei da se ona mijenjala i prilagoavala svim promjenama koje su se u jeziku dogaale u periodu od 10. do 20. stoljea, koliko je bila u upotrebi. Takve promjene ostavile su traga i u Pismu Huseina kadije Novskoga koje je pisano rukopsnom bosanicom koja se koristila u 17. stoljeu. U grafijskome sistemu Pisma nalazimo sljedee grafeme: a, b, c, , , d, e, f, g, h, i, k, l, m, n, o, , p, r, s, , t, u, v, z, . Zasebni grafemi za biljeenje glasova ne postoje kada su u pitanju glasovi , d, j, lj, nj. Oni se uglavnom biljee kombinacijom ve postojeih grafema: j: prisvietlo (1), dostoinim (2), dubrovakoi (3), efendie (3), kadie (4)... lj: priategli (17), nepriategli (30).5 nj: ne (32).6 d: fereu (7), evap (11)7
5 Biljeenje glasa lj sa gl Herta Kuna obrazlae kao bi-

ljeenje na talijanski nain o emu govori u tekstu pod naslovom Neke osobine jezika fra Lovre Sitovia. 6 U predgovoru knjizi Krajinika pisma Muhamed Nezirovi pie: Naime, bosanica nema znakova za lj i nj, ali ih realizira na taj nain, osobito u kasnijim razdobljima, uz pomo staroslavenskoga erva ili jerva...pa su se tako grafemom l i n biljeili glasovi lj i nj (tako vola za volja, kona za konja). Za ta dva slova latinica u Bosni 4 Transliteracija je preuzeta iz lanka Prilog kulturnoj batiimala je svoja rjeenja koristei grafem gl za lj i gn za nj ni: Dva krajinika pisma iz 17. stoljea autorice Amire (vogla za volja, kogna za konja). Turbi-Hadagi objavljenog u asopisu Lingua Monte- 7 Grafem d nije evidentiran kao zaseban grafem, a ponegrina br. 4, Cetinje, 2009. stojanje ekscerpiranih rijei navodi na zakljuak da je u

Slovo Gorina, 33, 2011.

91

Slovo Gorina

od, evidentiran je grafem (omega), ali samo na Ono to se kao specifinost ovoga pisma na- jednom mjestu, a u ostalim primjerima istog primee je pisanje tzv. erva ( ). U veini krajini- jedloga pisan je uobiajeni grafem za obiljeavanja kih pisama ovaj grafem se koristi pri pisanju su- suglasnika o. glasnika , . To zapravo i predstavlja specifinost Fonetika bosanice u odnosu na irilicu iz drugih krajeva. Vokalizam Meutim, u ovom pismu erv se koristi pri pisanju Vokalski sistem zateen u Pismu uglavnom odsuglasnika i nj, a suglasnik pie se kao dvoglas/ digram di te suglasnik lj kao digram gl , to je pre- govara dananjem sistemu od pet vokala. Pa ipak, jedna primijeena osobina nije poznata u danauzeto iz latininog rjeenja. Jedini suglasniki skup koji je u tekstu pisan njem jeziku, a tie se pisanja vokalnoga r: zarna (31/32), uzdaro (34/35) kao ligatura je skup t: Ovo vokalno r i danas postoji, ali ne sa sa zao (8), o (11), i ite (28) moglasnikom a. Pisanje velikoga i maloga slova te upotreba taU pogledu refleksa staroslavenskoga glasa jat, ke, zareza i interpunkcijskih znakova u dananjem u Pismu se ono obiljeava uglavnom kao dvoglas smislu ne mogu se nai u tekstu. Ono to se u cilju ie, a rjee kao i. To znai da je glas jat ovdje imao normiranja moe prepoznati su take koje slue za ijekavsku zamjenu jata sa primjesama ikavske koja odvajanje manjih cjelina (rijei, sintaksema, sinta- se i danas evidentira u nekim narodnim govorima: gmi). Ovdje se, za razliku od nekadanjeg scriptura continua, rijei uglavnom piu odvojeno, mada 1) >ie: prisvietlo (1), koiieh (6), niesmo (8), takodier (13/14), z dobriem (15), ne smiemo se jo uvijek osjeti utjecaj nekadanjeg sastavljanja proklitika i enklitika sa glavnom rijeju. Ovi utje(20), siedei (23), volie (28), ie (29), vaiem caji manifestiraju se u smislu pisanja taaka kada (30). se odvajaju cjeline koje ine puna rije i proklitika 2) >i: prisvietlo (1), doli (19, 24), ovdi (22/23, ili enklitika. Specifinost je ovdje i ta da se taka 32), prid (30). ne koristi u dnu reda nego na sredini reda. U Pismu se primjenjuju neka pravila i u poKao vokalske promjene u Pismu se biljee konstupcima skraivanja. Tako su ovdje pronaene trakcije ili saimanja dvaju vokala u jedan. Rije je dvije opepoznate skraenice tvorene pomou ta- o saimanju samoglasnike grupe -ao na kraju rike i maloga poetnog slova: jei u glagolskom pridjevu radnom mukoga roda. v.d.p. (veledrago pozdravljenje) v.g. (veli gospodin). Pored ovih kraenja, zabiljeeni su i skraivanje rijei gospodin u dativu jednine -g(ospodi) nu, te prijedloga od koji je i ovdje specifian uz genitiv o(d). U ova dva sluaja skraivanja koritena je titla iznad rijei.8 Kad je rije o prijedlogu
govoru postojao, ali ga je autor teksta u pisanju poistovjeivao sa . 8 Sama rije titla dolazi iz latinskoga jezika posredstvom grkoga, a znai natpis, naslov, ugled. Okvirno se moe rei da je to bila jedna vodoravna linija koja je, napisana iznad rijei, znaila da je rije o skraenom nazivu neke titule. Sauvani dokumenti svjedoe da je bila toliko ustaljena da se iznad titula pisala ak i onda kada pisar upotrijebi puni oblik tih rijei.

: takodier (13/14)

doo (24), uzdaro (34/35). Kontrakcija u korist vokala o danas je dominantna odlika narodnih govora najveeg dijela prostora srednjojunoslavenskoga dijasistema. U tekstu je uoena nedosljednost u pogledu pisanja veznika nego koja se realizira na nain da postoje primjeri sa redukcijom samoglasnika o u finalnoj poziciji i bez nje: neg (8), neg im (11); ali i nego (21). Redukcija je prisutna i u nainu pisanja infinitivnoga nastavka ti, ali nije dosljedna pa u Pismu nailazimo na dvojako pisanje: sa ti: sastati (19), razgovoriti (19/20), pomisliti (21), pouzdati (22), pomankati (25), doi (19), pomoi (26), izruiti (29); Slovo Gorina, 33, 2011.

92

Slovo Gorina

sa t: skroit (7/8), uhitit se (27), pasat se (32).9 U suprotnosti sa ovom pojavom je ekstenzija genitiva kod pridjeva i prisvojnih zamjenica: moga (12), estitoga (18), novskoga (4), novoga (36) Konsonantizam

U navedenom primjeru asimilacija suglasnika po zvunosti nije evidentirana. Ima pak i primjera u kojima su asimilacijski procesi evidentirani iako ih nije trebalo biti: gospoctvu (34)<gospod+stvu>gospot+stv u>gospoctvu13 D+S>T+S>C Pismo biljei i promjenu guturala:

iskae (15), moete (22), izruiti (29), knO konsonantskome sistemu Pisma djelimiezu (2), dubrovakoi (3) no je govoreno u dijelu o grafiji. Tamo je istaknuto da za pojedine suglasnike ne postoje precizirani Jotovanjem je nastao suglasnik u svim prigrafemi. U tom smislu ovdje izdvajamo posebno mjerima u tekstu: problem suglasnika j koji se u Pismu nikako ne budui (16), doi (19), siedei (23), i ite spominje kao zaseban glas ve jedino u obliku (28), eer (30), pomo (29) grafema i, a dogaa se i da se nikako ne javlja: Morfologija sa i: dubrovakoi (3), koie (6), gairetu (9), zafaluiemo (6/7), nastoite (27), stoite Imenice (28), iaki (29), ie (29),10 ie (31),11 neimam (31), neima (32), ostaiemo (33); U pogledu promjene imenica moda su naka isputen suglasnik j: efendie (3), kadie rakteristiniji padei oblici koji su evidentirani u (4), priategli (17), nepriategli (30), novalie Pismu. Budui da je rije o Pismu koje je nastalo (9), koi (29), vaiem (30). u drugoj polovini 17. stoljea, ne moe ni biti potU pogledu pisanja suglasnika h moe se kon- punog suglasja meu padenim sistemima onda i statirati da se javlja u inicijalnoj, medijalnoj i u fi- sada. Ovdje emo panju usmjeriti na primjere u nalnoj poziciji: kojima su koriteni padeni oblici koji nisu u skladu sa savremenim jezikom: harom (15/16), haraari (17718), husein (3), hal (29); po ruke14 nika kuvelia (4/5); od nas iskahu (10), uhitit se (27); arza iskahu (10); i u va hal pomoi ih (10), bih (23). (29); prid vaiem nepriategli.(30) Meutim, isti suglasnik u sekvenci hv nestaOznaena imenica iz prvog primjera u stanje tako to cijela sekvenca ustupa mjesto suglasni- dardnome jeziku imala bi oblik lokativa jednine ili ku f : mnoine15, to u ovom primjeru nije sluaj. Naime, zafaluiemo ( 6/7), kafe (31), fale (2). dogodilo se to da je autor upotrijebio oblik genitiKad je rije o glasovnim promjenama, u Pismu va jednine ili akuzativa mnoine. U istoj sintagmi se one uglavnom ne provode dosljedno. Tamo gdje upotrijebljen je oblik genitiva jednine Nika to je svojstveno hercegovako-crnogorskome tipu proih treba biti nisu evidentirane: mjene mukih imena.U drugom primjeru upotri z dobriem (15)12 jebljen je oblik genitiva jednine iako se oekivao akuzativ jednine. Sintagma obiljeena u treem primjeru upotrijebljena je u akuzativu jednine 9 Supin se i danas moe nai u organskim idiomima. 10 ie-enklitiki obliki prezenta glagola biti/jesam iako bi se na tom mjestu oekivao lokativ. U po11 ie-skraeni oblik line zamjenice za III lice, ovdje upo12 U navedenom primjeru suglasnik z stoji umjesto su-

po zvunosti, a zatim je skup TS kontrakcijom dao C. glasnika s koji se oekuje onda kada naredna rije po- 14 Predmet ovog razmtranja je kurzivom oznaena rije. inje zvunim suglasnikom. 15 Ruci ili rukama

trijebljen genitiv jednine enskoga roda.

13 U primjeru se najprije dogodila asimilacija suglasnika

Slovo Gorina, 33, 2011.

93

Slovo Gorina

sljednjem primjeru izostao je nastavak za tvorbu instrumentala mnoine. Zamjenice

Odnosne zamjenice koie i koi svoj oblik duguju takoer nepostojanju grafema za j. Pridjevi

Zamjenica prvog lica ovdje je pisana kao ia jer pisar ne poznaje grafem za j. Ostatke staroslavenskih oblika nalazimo u primjerima zamjenice vi koja je u tekstu koritena za oznaavanje nominativa, dativa i akuzativa mnoine: na koiieh vi; budui vi; da vi opravim; bog vi veselio

Ekscerpirani oblici zamjenica ukazuju na arU Pismu Huseina-efendije Novskoga evidentihaine forme od kojih se neke i danas mogu uti rano je svega 12 pridjeva: na prostoru dijalekata srednjojunoslavenskoga prisvietlo (1), plemenito (1), asne (2), dijasistema: dostoinim (2), dubrovakoi (3), novskoga koie (6), nam (6), koiieh (6), vi (6, 17, 23, (4), dobriem (15), stare (17), estitoga (18), 34), ia (10), ih (10), vami (10, 14/15, 19), estito (26), dobre (28), iaki (29). nami (18), od mene (21), nas (3, 10, 22), Odmah na poetku Pisma stoji sintagma prikakvu (21/22), koliko (23), tu (28), vas (27, svietlo i plemenito i moe se uoiti da je u pridje29), koi (29), va (29), vaiem (30), mi (31, vima izostao nastavak za tvorbu dativa, a upotrije33), ne (32), ie (31, 32), vaemu (33). bljeni su i oblici jednine umjesto mnoine. Mogu se ovdje izdvojiti jo i dui oblici genitiva u pridjevima novskoga, estitoga, te nastavak i u pridjevu jak to je karakteristika pridjeva odreenoga vida.

Brojevi Brojevi su koriteni samo sporadino: deset (5), druge (14).

Kad je rije o zamjenici vami, treba rei da se Glagoli ona u tom obliku koristi za oblik dativa i instruPoslije imenica, glagoli ine najbrojniju vrstu mentala mnoine pri emu je oblik instrumentala rijei u Pismu. Prema ekscerpiranoj grai moe se staroslavenski oblik, a oblik vami u dativu upuuje zakljuiti koji su glagolski oblici koriteni: na vokaliziranje poluglasa u smislu njegovoga pre1) Infinitiv: doi (19), sastati (19), razgovoriti laska u samoglasnik i umjesto u samoglasnik a. (19/20), pomisliti (21), pouzdati (22), Isto je i u sluaju zamjenice nami upotrijebljene u uhitit se (27), ie (29), pomoi (29), pasat dativu mnoine. se (32); Zamjenica vaiem ima oblik instrumentala 2) Prezent: zafaluiemo (6/7), ne znam (13), mnoine, ali taj oblik ne odgovara u potunosti ni ne dam (13), ne smiemo (20), moete standardnoj (vaim) ni staroslavenskoj promjeni (20), imate (21), opravim (23), bude (25), (vaimi). Zamjenica vaemu ima oblik lokativa jedpomiluie (26), nastoite (27), neimam (31), nine sa pokretnim vokalom u. Ovakvi dui oblici ne moemo (32), neima (32), uzmemo lokativa specifini su i za srednjovjekovne tekstove (33), ostaiemo (33); koji su nastajali na tlu Bosne i Hercegovine pa se 16 3) Perfekt: nie bilo (12), nadali smo se (7), smatraju jednom od odlika bosanskoga jezika. niesmo pomankali (8), bili su (9), poslali U primjeru koiieh evidentni su ostaci staroslaste (30); venske deklinacije u kojoj u mnoini jo uvijek nije 4) Aorist: primismo (5), posilate (6), iskae bilo dolo do izjednaavanja dativa, lokativa i in(15), ne dadosmo (16), dah (11); strumentala mnoine. U konkretnom sluaju upo5) Imperfekt: iskahu (10); trijebljen je lokativ mnoine sa starim nastavkom. 6) Kondicional prvi: bih doo (23/24), biste poslali (24/25); 16 Amira Hadagi, Dui oblici dativa i lokativa, Didak7) Futur prvi: emo skroit (7), neemo tiki putokazi, br. 17, godina V, Zenica, decembar 1999. 94 Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

pomankati (25), ie izruiti (29); 8) Imperativ: stoite (28), i ite (28), polite (31); 9) Glagolski pridjev radni: veselio (34), uzdaro (34/35). Prema navedenim primjerima jasno je da su najdominantniji glagoli u prezentu, ali da nisu zanemarivi ni oblici perfekta, aorista, infinitiva i imperativa. Posebno se svojim oblikom istiu glagoli neimam, neima, niesmo. U razgovornome jeziku u Crnoj Gori i danas su prisutni ovi oblici, dok su u standardni jezik u Bosni i Hercegovini uneseni oblici nemam, nema, nismo.17Kao specifian oblik izdvaja se i oblik aorista glagola dati-dah kao krai oblik od dadoh. Glagolski pridjev radni upotrijebljen u Pismu posluio je za izricanje optativa, eljnog naina: bog vi veselio i u gospoctvu uzdaro. Nepromjenljive vrste rijei

biti / jesam zajedno sa povratnom zamjenicom naao se u potpoziciji unutar predikata umjesto u prepoziciji, 3) objekatska sintagma u konkretnom primjeru primjerena je u postpoziciji, ali ovdje se nala na poetku, 4) predikat se naao u postpoziciji umjesto u prepoziciji, 5) adverbijalna odredba u prepoziciji, 6) enklitiki oblik prezenta pomonog glagola htjeti iz predikata zamijenio je mjesto sa zamjenicom. Pored ovih primjera uoavaju se i ustaljeni poetak Pisma: mnogo prisvietlo i plemenito i svake asti i asne fale... te uobiajena konstrukcija na kraju: bog vi veselio i u gospoctvu uzdaro.

Od osobitosti koje se mogu izdvojiti u vezi sa Uticaj talijanske sintakse evidentan je u priupotrebom nepromjenljivih vrsta rijei posebno se mjerima: izdvaja uzroni veznik budui da. Naime, u savre moete pomisliti (20/21) menim konstrukcijama ova veznika veza dolazi moete se pouzdati (22) uvijek zajedno, npr. budui da ste vi.., ali u Pismu nastoite uhitit se (27) nije tako: budui vi od stare starine priategli... Oblici priloga tipa ovdi, doli spomenuti su u Leksika poglavlju o glasu jat. Na osnovu ekscerpirane leksike grae utvreno je da je znaajan dio rijei iz pisma orijentalnoSintaksa ga porijekla: derman, har, haraar, arz, azir, evap, U pogledu sintaksikog ustrojstva samoga Pihal, museveda, hizmet, ferea, gairet, efendia, kadia, sma ovdje se mogu izdvojiti neki primjeri inverzije ograti, Husein. reenikih lanova: Tu su i rijei iz drugih neslavenskih jezika: po gospodi dubrovakoi (2/3), iako nadali mankati, pasat. smo se (7), o pitate to za moga bremena Pismo ne nudi bogatu onomastiku grau. nie bilo (11/12), od nas arz se iskae Ovdje su evidentirana dva antroponima - Husein, (15), doli doi (19), bog ie iaki koi vas ie Niko i jedan patronim Kuveli. izruiti (29). Leksiki fond slavenskoga porijekla uglavnom U izdvojenim primjerima izvrene su sljedee ine rijei iz narodnih govora. inverzije: 1) kongruentni atribut naao se u postpoziciji umjesto u prepoziciji, 2) enklitiki oblik prezenta pomonog glagola

Rjenik:

17 Neke od osobina koje se prepoznaju u glagolima obra-

arz < tur. arz = izloiti, iskazati, predstaviti; zloene su u poglavlju o fonetici (skraivanje infinitiva, arzuhal = molba, predstavka, memorandum (A. kalji: 100) saimanje ao na kraju glagolskog pridjeva radnoga). 95

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

azir < tur. arz u tekstu izvrena metateza = izloiti, iskazati, predstaviti (A. kalji: 100) evap (devap, devab) < ar. = odgovor (A. kalji: 239) derman < pers. spas, lijek, pomo (A.kalji: 212) efendie (efendije) < tur.efendi, ngr. afthendi, afendi = titula muslimanskog svetenika ili vjerski obrazovanog muslimana (A.kalji: 263) ferea (fereda) < ar. = vrsta erijatskog ogrtaa, mantila od crne ili modre ohe koji su muslimanke oblaile prilikom izlaska na ulicu (A. kalji: 279) gairet (gajret) < ar. = nastojanje, zauzimanje, pomo, privrenost (A. kalji: 288) hal < ar. = stanje, prilika, okolnost, situacija, poloaj (D. Jahi: 240) har u tekstu harom < ar. = troak, izdatak ( D. Jahi: 246) haraar < ar. = sakuplja haraa-poreza (D. Jahi: 247) hizmet < ar. = sluba, dvorba, podvorenje, usluga (A. kalji: 332) kadie (kadije) < ar. = erijatski sudija (A. kalji: 378) musevedu (musvedu) < ar. = koncept, rukopis (A. kalji: 478) museveda (musaveda) < ar. = bijeda, nesrea, napast; potvora, kleveta (D. Jahi: 374) ograti < ogracija = od crkveno-latinske sintagme deo gratias (P.Skok: 548), jednu ograciju za moju duu (JAZU 1959: 767); mogui prijevod ne ograti risah = ne odvratih poruku(na prijevodE. K.) pasat < passare, tal. = u tekstu sa znaenjem odgovarati, biti povoljno; uklapati se, biti odgovarajue mjere (D. Jahi: 426) pomankati-u tekstu pomankali < pomankalac = onaj koji u emu sagrijei (P.Skok: 371) risah < risale tur. = poruka, poslanica (A.kalji: 535) suprotiva = protivno, protivnost, suprotnost (JAZU 1959: 32)
ZAKLJUAK

Svi dosadanji radovi koji su se bavili jezikim osobitostima krajinikih pisama donose jedinstven zakljuak o tome da su ova pisma nastajala

pod snanim uticajima narodnih govora i usmenoga narodnog stvaralatva. Pismo Huseina kadije Novskoga od 12. 3. 1678. godine jo jedan je u nizu dokaza ovakvim tvrdnjama. Za razliku od veine pisama u kojima se erv () koristi u grafijskome sistemu pri obiljeavanju suglasnika i u ovom pismu isti znak koristi se samo u biljeenju suglasnika , dok se suglasnik pie kao digram (di). U grafijskome sistemu takoer se moe uoiti nedosljednost u pogledu pisanja palatalnih suglasnika lj i nj. Naime, iz latininog pisma preuzeto je rjeenje za pisanje lj kao gl, a nj se realizira uz pomo erva kao n. Uz ovo se kao osobina moe dodati i realiziranje afrikate d grafemom za te nepostojanje grafema za suglasnik j. U oblasti fonetike / fonologije evidentirane su slijedee pojave: glas jat se u Pismu realizira kao ie ili rjee i; dva puta se javlja vokalno r; saimanje se javlja u sluajevima skupine ao i infinitivnoga nastavka ti; suglasnika skupina hv zamjenjuje se suglasnikom f; postoje dokazi o realiziranim glasovnim promjenama, a ponekad se dogaaju i onda kada to nije potrebno. Od promjenljivih vrsta rijei najrjei su brojevi, a nauestalije su imenice. Ovdje se posebno istie upotreba duih oblika genitiva u pridjeva, a evidentirana je i upotreba dueg oblika zamjenica. Glagoli su poslije imenica najuestalija vrsta rijei i zastupljeni su u najrazliitijim oblicima, s tim da postoje ve pominjana saimanja u glagolskom pridjevu radnom mukoga roda i u infinitivu. Ovdje je jo specifina i promjena imena mukoga roda koja se danas evidentira u hercegovako-crnogorskim govorima. Na sintaksikoj razini, pored uobiajenih inverzija, uoene su i konstukcije nastale pod uticajem talijanske sintakse, ali i ustaljeni poetak i zavretak Pisma. U pogledu upotrebne leksike Pismo obiluje orijentalizmima. Nakon ove jezike analize, moe se zakljuiti da, pored osobina specifinih za veinu krajinikih pisama, Pismo Huseina kadije ima i neke od samosvojnih specifinosti.

96

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Izvor: 1. Pismo Huseina kadije Novskoga od 12. 3. 1678. godine preuzeto iz lanka Amire TurbiHadagi: Prilog kulturnoj batini: Dva krajinika pisma iz 17. stoljea, Lingua montenegrina, br. 4, Cetinje, 2009. Literatura: 1. DAMJANOVI, Stjepan, Staroslavenski glasovi i oblici, Zagreb, 1995. 2. ORI, Petar, Istorija srpske irilice, Zavod za izdavanje udbenika, Beograd 3. HALILOVI, Senahid, Pravopis bosanskoga jezika, Preporod, Sarajevo, 1995. 4. JAHI, Devad, kolski rjenik bosanskog jezika, Ljiljan, Sarajevo, 1999. 5. JAHI, Devad, Halilovi Senahid, Pali Ismail, Gramatika bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica, 2000. 6. KUNA, Herta, Neke osobine jezika fra Lovre Sitovia, Graa, knj. X, Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1961, 125-197

7. NEZIROVI, Muhamed, Znaaj krajinikih pisama za bonjaku kulturu, Krajinika pisma, BZK Preporod, Sarajevo, 2004, 5-33 8. RIZVI, Muhsin, Pisma muslimanskih krajinika pisana bosanicom od XVI do sredine XIX stoljea kao oblik stare epistolarne knjievnosti, Godinjak odjeljenja za knjievnost, knj. V, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, 1976, 217265 9. SKOK, Petar, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I-III, JAZU, Zagreb, 1971-1973. 10. KALJI, Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966. 11. TURBI-HADAGI, Amira, Dui oblici dativa i lokativa, Didaktiki putokazi, br. 17, godina V, Zenica, decembar 1999. 12. TURBI-HADAGI, Amira, Deklinacija linih zamjenica JA i TI u bosaninim pravnim tekstovima od 12. do 15. stoljea, Lingua montenegrina, br. 3, Cetinje, 2009.

Slovo Gorina, 33, 2011.

97

Jasmin Hodi

NEKE POSTAVKE O POIMANJU JEZIKOG ZNAKA

K
ako se jezik i svijet odraavaju jedno u drugome, nee biti pogreno u metodologiji lingvistikih istraivanja posegnuti za pomonim naukama lingvistike, psihologijom, logikom, sociologijom, ili kao u ovom naem primjeru automatikom1. Pri tom e u prvom redu biti znaajno predmet istraivanja usmjeriti na funkcionalnosemantiki pristup, vodei rauna o praktinoj, funkcionalnoj strani jezika. Sutinu spoznaje o funkciji jezika uvidjeemo u poimanju prirode jezikog znaka.
Jezik i automatika

ili kvar, odnosno da previe izvjetai jedan (prirodan) sistem. K tomu je u modernom poimanju u lingvistici norma nepotreban faktor. Sintaksiki odnosi, opet, najbolje odraavaju prirodno funkcionisanje jezika kao sistema, upravljanje iznutra, o emu govore postavke generativne i transformativne gramatike. Sistem za prenos informacija/emocija Glavna funkcija jezika kao sistema jeste prenos informacija. To je komunikacija ili jezik u funkciji. A, automatika nas ui da se u praksi (pri upravljanju i regulaciji, dakle, pri funkcionisanju jednog sistema, u ovom sluaju jezika) prenos informacija vri signalima. Kao u raunarskoj tehnici, elektronici, informatici, itd. Da prevedemo, u jeziku kao sistemu komunikacija se vri putem strukturno ureenih jezikih znakova. Komuniciranje signalima

Jezik je sistem Nauka koja se bavi teorijom ureenih sistema, dakle, nauka o sistemima i nainima funkcionisanja tih sistema, automatika, definisala je sistem kao pojam: Sistem je prirodna, vjetaka ili mjeovita tvorevina koja u datoj okolini djeluje samostalno, s postojanom svrhom, tj. odreenim ciljem. Primijenimo li to na jezik kao sistem, primijetiemo da se jezik uklapa u ovu definiciju. Dakle, on je i prirodna i dijelom vjetaka tvorevina, dakle, mjeovita, koja funkcionie u tano zadatim podrujima upotrebe s jasno odreenom svrhom. Isto tako, jezik kao sistem, mora da djeluje i opstaje, da ima samostalnost, jer bez toga ne bi bio sistem. Upravljanje i regulacija su garant opstanka jednog sistema. Kad je u pitanju jezik kao sistem on se regulie i njime se upravlja na nama ve poznate naine: (1) jezikom normom kao akcijom iz vana, to je regulacija, te (2) upravljanjem iznutra, to je samostalno funkcionisanje jezikih jedinica unutar jezika kao sistema sa tano odreenim sastavom i strukturom. U sluaju jezika, regulacija se, s obzirom da je jezik prirodno samoodriv sistem, esto moe smatrati nepoeljnim vikom koji samo neprimjetno moe da napravi odreene smetnje
1

(www.hjp.srce.hr)

Signal je po definiciji fizikalna realizacija informacije, kao npr. glas koji se putem radijskih talasa prenosi do emitera. U automatici se signali dijele na statike i dinamike, a statiki signal naziva se znakom. Statiki signal je konstantan i tano odreen, zadan i nepromjenljiv, dok dinamiki signal u vremenu izraava svoje razliite varijacije. Dakle, primjer za znak kao statiki signal jeste, recimo, na naim terenima saobraajni znak za ogranienje brzine. Dinamiki signal ne moe biti znak u pravom smislu. On je na neki nain znak koji se mijenja, odnosno, pokazatelj trenutnog stanja. Primjer je informacija o stanju goriva u rezervoaru, koja nas obavjetava o trenutnim ( ali promjenljivim) okolnostima. Zato je dinamiki signal vezan za pojam vremena, i mijenja se u vrmenskom toku, pokazuje razliita stanja i nije automatika: gr. autmatos: koji se dogaa sam od sebe, znak u pravom smislu rijei. Jeziki znak, ili znak koji se sam kree automatzein: djelovati sam od sebe uope, automatikim rjenikom signal, ostvaruje Slovo Gorina, 33, 2011.

98

Slovo Gorina

se prikladnim prostornim odnosom likova, brojeva, slova, tijela, boja, itd. Jasnije kazano, znaci su posrednici izmeu forme i sadraja, a signal kao realizacija informacije zapravo je oznaka u konkretnoj funkciji, oznaka koja upuuje na oznaeno. Jeziki znak je dakle oznaka kojoj je pridruena funkcija.
Lingvistiko odreenje znaka dodatna pojanjenja

Najvei znaaj za razvoj moderne lingvistike imale su postavke Ferdinanda de Sosira o jeziku kao organizovanom sistemu, o drutvenoj funkciji jezika, o potrebi da se, i teorijski i praktino, razlikuju dva osnovna pravca jezikog ispitivanja. Razvijajui svoje poglede o jeziku, Sosir je ukazao na jezik kao sistem znakova, meusobno povezanih, a definisao je znak kao spoj oznake i oznaenog. Ovdje mo uvesti jedno dodatno promiljanje o poimanju jezikog znaka, koje e se uklopiti u ve spomenute Sosirove postavke. Princip niana u teoriji (jezikog) znaka Ovdje bi bilo poeljno napraviti jedno zanimljivo poreenje. Nadgrobni spomenik, steak, biljeg, ustvari je znak. U naem vremenu, u islamskom okruenju to je nian, a u kranskom/ hrianskom to je kri/krst. Zadrimo se za poetak na nianu. Koje je leksikoloko odreenje ove rijei?2 nian perz. Nin 1. cilj, biljeg, meta u koju se strijelja 2. dio vatrenog oruja koji omoguuje uspjeno ciljanje ciljnik 3. reg. nadgrobni kamen postavljen po islamskim propisima 4. reg. dar koji se daje djevojci prilikom zaruke ili prosidbe 5. reg. orden, odlikovanje Uporedimo li sva znaenja niana s lingvistikim odreenjem znaka, uoit emo itekakvu sutinsku istovjetnost. itajui (dekodirajui) jedan znak, mi ustvari ciljamo na njegovo znaenje, mislimo na ono to se znakom podrazumijeva. Ako pak pogledamo princip rada niana na vatrenom
2 Leksikoloka odreenja pojmova prenosim iz rjenike

oruju, primjeujemo da emo metu na nianu imati onda ako u jednu liniju spojimo dvije take, zajedno sa treom koja je meta. To je matematiki princip kolinearnih taaka, primjer definicije jedne prave (a kako bi drukije inae nian i bio pravomoan). Uporedimo to s lingvistikim odreenjem znaka. U oznaci (prva taka) itamo oznaeno (druga taka), spojimo te dvije take, i u spoju oznake i oznaenog imamo znak, odnosno percepciju slike, a ne stvarni materijalni pojam. Primjeujemo da je ista stvar s nianom u kojem imamo imaginarnu sliku cilja. Tako se i kae na ta ciljamo, u znaenju na ta mislimo. Dalje, nian kao nadgrobni kamen postavljen po islamskim propisima isto tako ima svoja dva dijela, prednji i zadnji nian, koji tek u spoju jesu znak. S druge strane, mezar (kabur) je prozor izmeu dva svijeta. A, dar koji se daje djevojci je znak panje, slino kao i orden kao znak odlikovanja. Model trasformacije kvadrata kao figuralne predstave materijalnog, u krug kao simbol vjenosti (duhovnosti), moe se rei da poinje s kriem/ krstom. S druge strane, kri je spoj dvije dui, spoj koji rezultira takom koja je znak, ili takom koja je prozor u drugi svijet. Dvije vrste znakova / dvije vrste jezika Kada smo spomenuli statiki i dinamiki signal, kazali smo da je ovaj prvi, ustvari, znak, odnosno simbol, i to je jeziki znak u svom osnovnom poimanju. ta bi onda bio ekvivalent dinamikom signalu? Ako se simbolima prenose informacije, ta se prenosi (dinaminim) signalima? Postojanost dvije vrste jezikih znakova ustvari direktno upuuje na dva vida jezike djelatnosti, a to su: razmjena informacija i razmjena emocija.3 Prvi vid odgovarao bi neemu to se moe nazvati doslovnim jezikom, dok e emotivno obojen sadraj ustvari biti u pravom smislu rijei signal, gdje emo jednim jezikim sredstvom signalizirati odreeno emotivno stanje, odnosno znaenje. Takav govor je figurativni jezik u kojem u afektivnoj proizvodnji jezikog sadraja emocionalno obojen jezik stvara neobine slike i pojmove (u prvom redu metaforu ili metonimiju) kojima se
3 Ove dvije djelatnosti obuhvaaju svih est funkcija jezika,

baze na portalu: www.hjp.srce.hr

to je vrlo lahko provjeriti.

Slovo Gorina, 33, 2011.

99

Slovo Gorina

signalizira eljena poruka, odnosno, emocija. Dinamniki signal je znak emocije. Imamo ga u primjeru osmijeha, koji dakako da nije statian. Dvopolna jezika djelatnost upuuje na kljunu ulogu razuma ( spremika informacija) i srca (spremika emocija). S druge strane, ena je bie srca, bie emocije koje je sposobno biti majka, a mukarac je stameniti predstavnik racija, koji je sposoban voditi zajednicu kroz ivot. Otuda see mogui zakljuak o figurativnosti enskog poimanja komunikacije (jezika, i miljenja), naspram muke doslovnosti, odnosno, postavka o mukom kao direktnom ( nesugestivnom) i enskom kao indirektnom i aluzivnom (signaliziranom, signalnom, sugestivnom) komuniciranju, odnosno shvatanju (itanju, razumijevanju) i obraanju. Pitanje - ta je pisac htio da kae ili ta se misli pod reenim, odgovara dvopolnom poimajnu komunikacije, odnosno jezikih znakova. Jer, ono to je doslovno to je pitanje jezika; ono to je figurativno tie se miljenja. Arbitrarnost Da li je odreeno imenovanje apsolutno slobodno? Svaki jeziki znak sastoji se od oznake i onog ta ta oznaka oznaava. Oznaka je forma. Znak je forma. Pojam oznaen znakom je sutina. Imenovanje pojava moe po svojoj strukturi nositi obiljeje sutine koja je tim imenovanjem imenovana, ili barem o jednom aspektu te sutine, tanije, funkciju koju ta sutina ima. Oznaka voda hui jeste onomatopejska i pojanjava nam dio sutine imenovanog predmeta, tj. jednu stvarnu osobinu ili funkciju te vode. Takve su sve onomatopejske rijei. One funkcioniu na osnovu zvukovnog sklopa koji je dinstiktivno obiljeje fonema. Postoje i jeziki znaci koji nisu onomatopejski ali koji nam opet, mada toga ne moramo biti svjesni, prenose informaciju o sutini imenovnog pojma ili pojave. To se deava na leksiko-semantikom nivou, posljednjem (uslovno reeno) nivou u jeziku. Jeziki znak iskazan u pitanju - Jesi li raspoloen? ima tano utvreno iskustveno znaenje koje govori o osjeaju rapoloenja. Ali, formalno, tj. jeziki, ta bi znailo: biti raspoloen?

Jezikm analizom ovog znaka dolazimo do mogueg sutinskog ili izvornog znaenja reenice. Stvarno znaenje imamo u nijansama: Raspoloenje, raspolaganje, biti na raspolaganju, biti raspoloen, biti u mogunosti djelovanja na razne naine, raspolagati se, polagati se na razne strane, biti poluga, i slino. Dopiranjem do korijena rijei ve se spoznajno moe odrediti funkcionalno, upotrebno znaenje, koje se krije u formalnom jezikom izrazu. Takav je i izraz: shvatiti neto, to praktino znai: razumjeti. Analizom znaka shvatiti, ili hvatati, tj. uhvatiti, odnosno sahvatati, shvatiti - znai prihvatiti misao kao tanu, uhvatiti njeno znaenje! Ovo je ve dio sutine znaenja, odnosno, dio funkcije pomenutog izraza. Jeziki sklop fonema k-u--a esto se ba u analizama navodi kako nema nikakve veze s oznaenim pojmom na koji taj sklop fonema upuuje, tj. sa zgradom za stanovanje. Ipak, korijenska osnova ove rijei jeste kut, ugao. Uporedimo li oznaku kua s oznakom braa koja je mnoinski oblik od brat (a stari oblik ove mnoine glasi bratija) dolazimo do rijei kutija kao oznaku za zbir etiri oka (kuta) to stvarno oznaava kocku. Iako slubena etimologija ovo nee priznati, ne ivimo li zaista u kutijama? Prijatelj je onaj koji nam prija, itd. Ovakvih izraza u naem jeziku je na pretek. Zato su nai preci imenovali stvari i davali im onaj znaaj koji one same po sebi imaju. Dakle, oznaka neke stvari samo je prenosila informaciju o funkciji te stvari, odnosno, znaaju (i znaenju) te stvari za ovjeka. Zato te stvari i imaju svoje znakove, jer nam neto znae. Svaka stvar neto znai. Sve u naoj okolini za nas je ili znak, ili zastor. Zastor u sluaju da nije znak. Ili da ga ne znamo proitati. Zastor je znak bez znaenja. Znak koji ne znai, on zaklanja, zastire, pokriva. U suprotnom, on upuuje na neto...
Umjesto zakljuka: ta se krije iza?

Utvrdili smo da je jezik medij komunikacije, da su znakovi mediji jezika, da su oznake mediji znakova. Ali, ega je komunikacija medij? ta je krajnji cilj komunikacije? Da li je jezik samo sredstvo razmjene podataka? Podaci postaju informacije onda kada kod nas dobiju neku viu ulogu. Recimo, podatak da e sutra na Grenlandu padati kia, u Bosni i Hercegovini predstavlja samo poda-

100

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

tak. Ali, podatak da e u Bosni biti sunano, za Bosance nije samo podatak, ve vana i korisna informacija. Kada se podaci razmijene s nekom svrhom, s nekim ciljem, s nekim znaajem za nas, ili znaenjem, oni onda postaju informacije, tj. znakovi. Razmjena informacija dovodi do pojedinanih akcija, tj. reakcija onoga ko primi informaciju. Konano, da li nam informaicja da e padati kia ili da e biti sunano nosi samo taj podatak ili nam govori jo poneto? Ustvari, tu je itav splet podataka od kojih mi samo jedan aspekt uzimamo sebi kao informaciju. Vremenska prognoza ne tjera nas samo na akciju da eventualno ponesemo kiobran, ve nam daje jo podataka o kojima istina i ne razmiljamo. Informacija o kiovitom danu znai puno vie: te okolnosti sa sobom nose i podatke o koliini padavina, o sastavu atmosfere, o pojavi koju zovemo kruenje vode u prirodi, i sl, ali nikome od nas nee na umu biti reenica: I sutra e se ista koliina vode koja je isparila iz mora, ponovo vratiti na zemlju; ili: Ponovo e postati jasno da u naem okruenju postoji tano utvren sistem po kojem se sve po odreenom zakonu deava.

Napravimo jedan mali rezime. Ustvari, sve dosadanje postavke moemo predstaviti jednim praktinim grafikom (v. sl.1). Svaka oznaka upuuje na neto to oznaava, na ono to je oznaeno. Oznaka, zajedno sa svojim oznaenim, ini jeziki znak. Sistem znakova je jezik. Uloga jezika je da ostvari komunikaciju. Komunikacija podrazumijeva razmjenu informacija i emocija. Razmjenom informacija irimo broj informacija, irimo znanje. Tako dolazimo do odreenog saznanja ili do odreene spoznaje. Spoznaja moe biti pojedinana, npr. da nauimo sve o jednom mobilnom telefonu, i to je apsolutna spoznaja na pojedinanom nivou. irenjem tih pojedinanih nivoa, kada obuhvatimo sve, dolazimo do totalne spoznaje. elimo li obuhvatiti svo znanje, put nas vodi do same sri, tj. do izvora znanja. Na grafiku, to je predstavljeno svijetlim strelicama, smjer idui s desna na lijevo. Ovaj lanac je meutitim dvosmjernog karaktera, tj. kako sistem (skup) znakova ini jezik, tako isto jezik moemo razloiti na znakove. Kako oznaka i oznaeno daju znak, tako i znak u sebi sadri oznaku i oznaeno. I tako dalje. Krenemo li od izvora,

sl. 1. Grafik: Lanac komunikacije1

1 Slino, moe se konstruisati i lanac putem kojeg se prenose emocije.

Slovo Gorina, 33, 2011.

101

Slovo Gorina

pratei tamne strelice, imaemo sline postavke. Literatura: Izvor znanja u sebi sadri totalnu spoznaju. Iz toga 1. Albert N. Katz . . . [et al.] (1998): Figurative se znanje dijeli od totalnog na pojedinano. Svalanguage and thought, Oxford University ka spoznaja u sebi sadri odreeni nivo saznanja, Press znanja. Znanje je ustvari skup informacija. Ono se 2. Don Grej (1996): Mukarci su sa Marsa, iri transportom informacija, tj. komunikacijom. ene su sa Venere/ Don Grej; prevod s Medij komunikacije jeste jezik, odnosno kod. Taj engleskog Srdan Krsti i Ljiljana Janii. kod sastoji se od znakova. Svaki znak ima u sebi (l.izd.). - Beograd: Esotheria ono to je oznaeno, te svoju vlastitu oznaku. 3. Ferdinand de Saussure (1977): Opta U komentaru na prethodni grafik treba primilingvistika, pr. Sreten Mari 2. izd,Beograd jetiti da e postavka po kojoj se za polaznu taku : Nolit uzima oznaka (znak) ustvari utoliko biti manjka4. Midhat Rianovi (1998): Jezik i njegova va ve od svog samog poetka ukoliko ne budemo struktura, Tree izdanje, Sarajevo: imali u vidu da ne postoji oznaka ako ne postoji ahinpai kontakt s izvorom. Lanac e tada biti prekinut pa 5. Milka Ivi (2001): Pravci u lingvistici, e oznaka po principu ogledala pri tom upuivati Deveto izdanje, Beograd: XX Vek samo na samu sebe. Tako da, poetna taka, odno6. Milorad orac (1974): Stilistika sno, i jedina, nalazi se u izvoru. K tomu se mora srpskohrvatskog knjievnog jezika, Beograd: ukazati na jednu nevidljivu (opet dvosmjernu) Nauna knjiga strelicu koju moete dopisati/docrtati na grafiko7. Nikola Rot (1982): Znakovi i znaenja, nu. Otkrijte je sami. Beograd: Nolit

102

Slovo Gorina, 33, 2011.

GOST SLIKAR

Affan Rami

Uvodni govor na otvaranju izlobe slika Behaudina Selmanovia na Slovu Gorina

nabusit, nekomunikativan, R ustikalan, nesposoban da apsorbuje ustrojstva ovoga vremena, u vjeitim nesporazumima i sa samim sobom i svijetom oko sebe, spadao je u onu vrstu ljudi za koje Herman Hesse kae da u ovom vremenu umjetnici najmanje izgledaju kao poetina bia. Behaudin je bio fasadno opor i razgovorno krt i tvrd, ali je zaista bio izgubljen, udesno i divno izgubljen u svojoj opsesiji, svojoj umjetnosti, suzdranoj, rafiniranoj paleti, svome traenju neobinog neba, istonjake forme ibrika, njegovog bakrenog zvuka i are na zidu obine stambene sobe. Znao je da zato die, za sve drugo bio je nesposoban i neumoljiv. Nije znao obezbijediti, kako bi se danas reklo, egzistenciju minimuma. Maksimum je traio na drugoj strani, kroz neshvatanja i svoje tarume, kroz zaljubljenosti i fanatinoj privrenosti malobrojnim, dragim osobama. Traio je potvrdu sebe i svoga boravka u umjetnosti kroz specifinu doivljenost bljeska hercegovake svjetlosti, u arabeski are bosanske serdade, u svojoj ljubavi za stvari koje ga okruuju i koje imaju veze sa njegovom umjetnou. Nije posjedovao borbenosti niti potrebu da bi se nametao. Nije imao svoje kritiare. Po prirodi, nije mogao prihvatiti stil nekih savremenika koji smatraju da je u dananjem, poslovno iskvarenom, svijetu, neophodno osvajati recezentei dodvoravati im se, prije nego to je potrebno ostvariti sebe u svom ateljeu, pa, iako, ta potvrda ne izgleda za druge krupna, za umjetnika je ona jedino kapitalna. Moralno je opravdan pred svojim pozivom i pred svojim postojanjem. Behaudin je bio sretan ovjek, vjerovatno, samo u trenutcima stvaranja, bez obzira na nezadovoljstvo i nemo pred problemima na slici. Zasigurno, bio je vrlo sjetan, nesnaen i nemogu, ali, on je znao da voli, moda je to ica umjetnosti.

B. Selmanovi: Kula u Stocu, 1969.

I siguran sam da je, kao perzijski pjesnik irazi, umio tiho, usebi, dozivati svoju ljubav: Zato da budem tuan? Moliom te doi mi u san, jer zna da ne postoji niko koga volim kao tebe... Ja bih vas molio da, sa ovom subjektivnom predstavom o liku umrlog kolege, uzmete otvorenom prvu njegovu komemorativnu izlobu slika, sa tugom to nije vie uz svoju paletu, i sa zadovoljstvom to naokupu vidim njegova djela ba u Stocu, koji je za njega bio inspirativan isto koliko za, nedavno preminulog, pjesnika - bogumilska nekropola. Stolac, 7.09.1973.

Slovo Gorina, 33, 2011.

105

Aida Abadi - Hodi

Behaudinove kompozicije zlatnog reza

ehaudin Selmanovi (1915 - 1972) roen B je u dekadi kada se prva generacija bosanskohercegovakih modernih slikara vraala sa kolovanja sa likovnih akademija u Beu, Mnchenu, Krakowu, Pragu i Budimpeti. Godine Selmanove mladosti su i godine djelovanja prvih arhitekata kolovanih na arhitektonskim odsjecima u Pragu, Beu, Ljubljani i Zagrebu, poput Mate Baylona, Duana Smiljania, Isidora Rajsa, brae Muhameda i Reufa Kadia, Duana Grabrijana, Juraja Neidhardta, a koji su uveli jezik modernog funkcionalizma u domau arhitekturu. Neto stariji bili su od njega, naprimjer, branski slikar Rizah teti i Sarajka, Mica Todorovi koji su, kao i, neto kasnije sm Selman, diplomirali na zagrebakoj Akademiji likovnih umjetnosti. Mali broj bh. slikara Selmanove generacije na, stanovit nain, predstavlja iznimno vaan most upravo prema onoj, mnogo brojnijoj generaciji umjetnika roenih tridesetih i etrdesetih godina 20. stoljea, a s kojima u mnogo irim razmjerima zapoinje poslijeratni modernizam bh. umjetnosti, veliki izlobeni projekti i internacionalizacija nae likovne i kulturne scene. Nakon zavretka Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, a na kojoj mu je, izmeu ostalih profesora predavao jo jedan bh. slikar i izuzetan majstor crtea Omer Mujadi, Selman dobiva u zakup atelje upravo u zgradi gdje je prije njega slikao Petar Tijei, a u istom potkrovlju susretao se i sa Romanom Petroviem, u posljednjih nekoliko godina Romanovog ivota. Ovi nekadanji krakowski i budimpetanski studenti ostavili su u potkrovlju zgrade miris jednog vremena koje je

B. Selmanovi: Neretva, 1965/66

106

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

B. Selmanovi: Bijela kua u Stocu, 1969

neumitno prolo i slutnju novog, u sjaju optimizma poslijeratnog razdoblja. Ali ono to su dijelila ova trojica umjetnika bilo je uvjerenje o ozbiljnosti slikarskog poziva i imperativ potpune predanosti umjetnosti. Snagu toga uvjerenja nosio je Behaudin, ini se, u strukturi svoje linosti, a dodatno je to osnaio i u toku zagrebakog kolovanja, u klasi izuzetnog slikara Marina Tartaglie u ijem su se raskonom sllikarskom umijeu i dugovjenom ivotu na odreeni nain saeli svi presudni stilski utjecaji u slikarstvu prolog stoljea. Upravo kroz Tartaglin mukotrpan slikarski postupak usvajat e Selmanovi nain gradnje vrste kompozicione sheme u kojoj nita nije sluajno i sve ima svoju rezonancu. Kao i u opusu Czannea, jednog od najznaajnijih i najusamljenijih umjetnika na poetku modernog slikarstva, i u Selmanovim pejzaima iz pedesetih i ezdesetih godina prolog stoljea, jedan dominantni ton ili kromatski valer polagano i mukotrpno trai svoje pravo mjesto na slici. To su one male senzacije o kojima je pisao Czanne i koje su ga bjesomuno progonile na planini Saint Victoire na jugu Francuske. U jednom malenom isjeku planinskog pejzaa kod Selmanovia, kao to su to, na primjer, Tri bora (1962.), plaviasti ton ponavlja se u zoni neba, ali i u pojedinim odbljescima kamena i stijene u prednjim planovima slike. Od diplomiranja na zagrebakoj akademiji (1943.) pa do godine Selmanovieve smrti, nije prolo ni punih trideset godina. U tom periodu Selman je imao tek dvije samostalne izlobe u Sara-

jevu u Umjetnikom paviljonu, u aprilu 1966. i u Domu armije, 1971. godine. Ali, od samog osnutka Umjetnike kolonije u Poitelju Selmanovi se zbliava sa hercegovakim krajolikom i dubokim modrinama Neretve. Upravo u Stocu, u ekspozitori Umjetnike galerije tadanjem Muzeju Branko otra, Selmanovi poinje slikati seriju stolakih pejzaa. U istome gradu u kojem e, tek nekoliko godina kasnije, u okviru Slova Gorina biti odrana njegova posthumna izloba (1973.) i na kojoj e, u nadahnutom govoru, njegov mlai, slikarski kolega Affan Rami govoriti o udesnoj i divnoj izgubljenosti Selmanovia u svojoj opsesiji svojoj umjetnosti. U svome govoru Rami je podsjetio i na prostornu i vremensku podudarnost u ivotu dvojice velikih bosanskohercegovakih umjetnika iji su opusi ostali trajno obiljeeni susretom sa hercegovakim krajem. I Behaudin Selmanovi i Mehmedalija Mak Dizdar uronili su u tajnu opore i raskone Hercegovine, u njene boje, u tvrdou i reski zvuk kamena, u magine napise bogumila, u opojni miris jarnog ljeta i podatnu rasko jeseni i obojica su ovaj svijet napustili u priblino isto vrijeme. Prostor Behaudinovih slika gotovo da ima kompaktnost i vrstou hercegovakog pejzaa: nita ovdje nije suvino ni sluajno, a iza prividne krtosti i ogoljenosti, krije se nesluena bujnost i putenost ivota i materije. esto se spominjala veza izmeu islamske umjetnosti i Selmanovog slikarskog rukopisa, osobito nakon njegovog studijskog putovanja u Tursku sredinom prolog stoljea. Plonost slikanog prostora Selmanovih kompozicija, odsustvo naglaene iluzije prostorne dubine i snana ritminost i cizeliranost njegovog crtea podsjeali su na odreene kompozicione elemente islamskog minijaturnog slikarstva. Kao i u Matisseovoj Harmoniji u crvenoj na Behaudinovoj slici Sarajke iz 1967. godine pogled kroz otvoreni prozor ne doima se poput pogleda u dubinu ve se prozorski otvor nadaje kao plono uramljena slika na zidu. Izvanrednom ritmu Matisseovih linija, odgovara ritminost Selmanovog crtea na spomenutoj slici: valovita bordura prekrivaa na krevetu na kojem lei enski akt, nastavlja se u izvijenoj liniji enskog tijela, a potom i u vijugavim mreama kronje na stablima koja se naziru kroz prozorski otvor. U spomenutim likovnim iskustvi107

Slovo Gorina, 33, 2011.

ma, a u kojima se interes umjetnika usredsreuje na primarno likovne fenomene i ekspresiju likovnih elemenata, Behaudin je saeo iskustva umjetnika likovne avangarde, a u razdoblju slikarstva evropskog kasnog modernizma, kojem je njegov opus vremenski, a dijelom i stilski, pripadao, bio iznimno vana pojava za onu generaciju bosanskohercegovakih umjetnika koja e se pojaviti sredinom 1970-ih godina. Pa i u mnogo irem kontekstu onovremenog jugoslavenskog slikarstva, uloga i znaaj Behaudina Selmanovia tek eka na svoju pravu valorizaciju. Ali, Selmanoviu nije bio potreban, kao Matisseu, put u Magreb da bi se fascinirao svijetom islamske umjetnosti i u njoj naao srodnosti sa svojim likovnim i duhovnim senzibilitetom. Svijet umjetnosti za njega nije bio inspirativan tek na planu ikonografije ili motiva. Veza sa islamskom umjetnosti izranja, po mome uvjerenju, ponajprije iz izvanrednog, uroenog osjeaja sklada i mjere a koji se usvaja i sazrijeva od najranijeg djetinjstva. Uroniti u prostor Selmanovih slika iskustvo je boravka u sakralnom prostoru klasine islamske arhitekture, a u kojem vladaju pravila zlatnog reza. Prema ovome pravilu svaki je dio strukture, od onog najmanjeg do najveeg, u tano odreenom i meuzavisnom redu koji ini savreno usklaen odnos dijelova i cjeline. Taj osjeaj kod Behaudinovih slika ne dolazi, dakako, iz autorovog napora geometrijskog ili matematikog ralanjivanja vidljive stvarnosti ve kao rezultat krajnje sinteze njegovog likovnog miljenja. I kada je 1973. godine, u prigodi Selmanove izlobe u Stocu, na jednoj od prvih izloaba u okviru manifestacije Slovo Gorina, podsjeano na Maka to moda i nije bila tek vremenska podudarnost njihove prerane smrti. Kao to ni u Makovoj izbruenoj poeziji nema mjesta suvinome stihu, i u slikarskim kompozicijama

B. Selmanovi: Inat - uprija u Stocu, 1969.

Behaudina Selmanovia ini se da je sve upravo tamo gdje i kako jedino treba i moe biti. Kao da tek slikarskim postupkom Selman uozbiljuje i ini razvidnim duboki sklad prirode koji izmie tek oku koje gleda i koji zove u pomo i oko koje misli (Klee). I kao tada, tako i danas, nakon gotovo etrdeset godina, susret Maka i Behaudina u Stocu, na Slovu Gorina, iznova je susret dvojice prijatelja a u kojemu njihova utnja i samoa ne znai i njihovu usamljenost.

GORINOVI PJESNICI

Demaludin Lati

KAKO SAM DOBIO NAGRADU MAK DIZDAR

nom saopenju reeno da nije dodijeljena nagrada za prvo mjesto, a da nagradu za drugo mjesto dijele dvojica pjesnika, Boro Pavlovi i ja. Tree mjesto pripalo je pjesniku Rapku Ormanu iz Hlivna. No, istinski i tuni laureat Slova Gorina bio sam ja, ni kriv ni duan, a, zapravo, sudbinski kriv i duan, i to zbog svoje biografije, neega to sutinski nema veze naime, ne bi trebalo da ima veze sa pjesnikom ili bilo kojom drugom umjetnou. Kako u saznati koju sedmicu poslije sveanosti u Stocu, iri je na anonimnom konkursu glasao za moju zbirku pjesama pod naslovom Mejta i vodica kao prvonagraenu, ali kada su njegovi lanovi otvorili kuferte u kojima su bile ispisane dekodirane ifre pod kojima smo bili obavezni poslati svoje neobjavljene rukopise, proitali su moje ime, nakon ega je Ljubomir Cvijeti, srpski knjievni kritiar, ustao i rekao da je to nedopustivo, da se ta nagrada ne smije davati u ruke jednom hodi. Znate li vi, upitao je ostale lanove irija, da je on uenik Medrese? Kakve to ima veze? reagirao je Fahrudin Rizvanbegovi (izgleda i jo neki lanovi irija, Anelko Vuleti i drugi, ali u to danas nisam siguran). Mi ovdje ocjenjujemo umjetniku vrijednost rukopisa mladih pjesnika, dodao je Ali-pain potomak. Izbio je skandal, ali stolakim umnicima koji su pokrenuli ovu dragocjenu manifestaciju sa dalekosenim implikacijama po kulturni, ali i politiki ivot Bosne i Hercegovine, nije bilo u interesu da taj skandal izie napolje, da baci bilo kakvu sjenu na ovu manifestaciju i da je, ne daj Boe, ugasi. Radilo se tu o jo neemu i o jo jednom ovjeku, o Ivanu Lovrenoviu, tadanjem uredniku Odjeka, koji je mene i Hadema Hajdarevia, takoer uenika Gazi Husrev-begove medrese, u Odjeku, ali i na drugim mjestima i na druge naine snano promovirao. Zapravo, Ivan je promovirao jednu viziju Bosne i Hercegovine koju su promovirali i spomenuti umnici iz Stoca a sam Nagradu Slovo Gorina primio 1979. J godine. Pravomubudi, te godine je u zvani(Alija Isakovi, Fahrudin Rizvanbegovi, Enes Durakovi, Ismail Hrle.., dok su u pozadini stajali Muhsin Rizvi i Dema Bijedi, sve dok ovu dvojicu politiara, Ismaila i Demu, nisu ubili u poznatom atentatu, kada je eksplodirala bomba u avionu kojim su putovali iz Beograda, a koju su, dok je Josip Broz bio negdje na putu po arapskim zemljama - a On nikada ni za ta nije znao u Jugoslaviji i ni za to nije bio odgovoran - navodno, Jovanka i beogradski oficiri podmetnuli, i eksplodirala je ta bomba u Bosni, nad Kreevom, nekako ba tih godina). Bio sam jako mlad, politiki neinformiran, neiskusan.., ali ve najavljivan kao veliki pjesniki talent, to e u bitnome odrediti ne samo moju knjievnu karijeru, nego i cijeli moj ivot jer zbog te najave novog muslimanskog (bonjakog) pisca ja u ne samo ostati bez prvog mjesta na Slovu Gorina, nego i bez najljepih godina svoje mladosti, i svoga zdravlja. O emu se tu radi? O tome to je prvi dio moje spomenute stihozbirke napisan na ikavskoj akavtini, a revizalizacija tog narjeja znaila je revitalizaciju drevne Bosne, prve dravne tvorevine iz sredine X. st. koja je govorila i pisala svojom originalnom ikavicom, koja se prostirala od Lave pa sve tano do moga sela, Pridvoraca kod Prozora, na kraju one posljednje krivine na legendarnoj karti. Ikavica je, zapravo, najstarije bosansko narjeje, a ne najmlae, kako je, potpuno antinauno i sa opasnim nacionalistikim tenjama, tvrdio Aleksandar Beli. I ne samo on! Ma koja ikavica, koja Bosna, rekti! Nema toga narjeja, nema te Bosne, Bosna je samo jedna od srpskih zemalja kako kae jedan od Andrievih likova. I kako da se sada Slovo Gorina dodijeli pjesniku koji svojim rukopisom svojim materinskim, pridvorakim i ipskim, jezikom, ustvari svjedoi o toj takvoj drevnoj, arobnoj, mrkoj Bosni?! Zbog toga se usprotivio spomenuti bosanskosrpski knjievni kritiar i pjesnik nultog stepena talentiranosti, i zbog toga je potezao moje hodinsko zva-

Slovo Gorina, 33, 2011.

111

Slovo Gorina

nje i hrvatskog nacionalistu Ivana Lovrenovia! (On e Bog da mu duu prosti - koju godinu kasnije, poginuti u saobraajnoj nesrei kod Bosanskog Petrovca.) ...Dan-dva prije nego su mediji prenijeli vijest o dobitnicima nagrade Slovo Gorina za tu godinu sreo me negdje na ulici Mile Peorda, hercegovaki, tj. bosanskohercegovaki (a on danas radije kae: hrvatski) pjesnik, na iji nagovor sam i poslao svoju prvu, neobjavljenu stihozbirku u Stolac. Oekuj dobre vijesti sa Slova Gorina! rekao mi je ovaj hrvatski dentlmen, pjesnik biblijskog stiha (Sluam Tvoj glas, tj. Isusov glas, u ono, komunistiko vrijeme.) ...Sav sretan, sjedio sam u vozu Sarajevo-Ploe, siao u apljini i nekako se dokotrljao do Stoca. etai na ulici koji me, kako to, nisu prepoznavali! rekoe mi da idem do vrha grada, iza one slijepe uprije. Tu me, na vrhu stepenita visoke zgrade, doekala prelijepa Stoanka, sa smeom, kovrdavom kosom, u smeem, jednobojnom kostimu, sa bijelom kouljom, erdanom, naunicama i narukvicama. Gospodaru Boe, kakvo lijepo stvorenje! Odmah sam se zaljubio u nju, a vjerujem i ona u mene jer smo se stalno, toga popodneva i te nezaboravne veeri, arali oima. (Zaboga, zar je mogla postojati djevojka koja se ne bi zaljubila u pridvorakog Don Kihota duge smee kose koji je, povrh svega, dobitnik nagrade Slovo Gorina?!) ...Pred sami akam, u lijepoj jesenskoj noi, u restoranu ispred spomenute zgrade, pred uprijom, do vode, sjatilo se drutvo bosanskohercegovakih besmrtnika: u vrhu stola sjedi Alija Isakovi, neto pijucka i malo zbori, do njega se raspriao Aneliko (Anelko Vuleti), i jo neki drugi, te pisci, te pjesnici, te funkcioneri...Doi, mali! ree Alija kad me ugleda onako stidljivog, i ja sjedoh za sto bosanskohercegovakih besmrtnika, odmah do Alije. utio sam ko zaliven, imao tremu, gledao u reflektore i mikrofone koje su postavljali na upriju, gdje u morati proitati jednu svoju pjesmu, i

okretao se za stolakom Nausikajom. Doe i Boro Pavlovi, pjesnik iz Prijedora, a odnekud bahnu i Rapko Orman. Rapko je vidi uda Musliman kao i ja. Iz Hlivna. Boe mi oprosti, bio je teveelija vea od mene. Ba ko da su taj dan izvadili dvojicu Makovih bogumila ispod onih maeta na Radimlji pa ih donijeli za ovaj sto. A Boro je bio drukiji: buan, pleat, razdragan. Pravi Srbin, bre! Alija i Aneliko su vodili neku raspravu, ne znam vie tano o emu, ali se sjeam da je Alija govorio o Osmanu ikiu i njegovim erima, od kojih je jedna bila prva glumica Muslimanka sa ovih naih prostora. (Kako je svijet mali: nekoliko desetljea kasnije, kada smo dodijelili Bosanskog steka Borisu Novaku, savremenom slovenakom pjesniku, neposredno poslije agresije i genocida nad Bonjacima, od njega sam saznao da se spomenuta glumica udala za njegova strica u Ljubljanu i da ga je ona upoznala sa Bosnom, ali i sa ljudskom dobrotom.) A kada su me pozvali na onaj most, ja sam izvukao list sa odtampanom pjesmom Mejta i vodica, po kojoj je moja nesretna zbirka nosila svoje ime. Sve je bljetilo oko mene, tutnjio je itav svijet, nigdje nisam mogao vidjeti Stoanku sa smeim kovrdama...Bio sam pravi Musliman: zanima ga samo enskinje, za kojim mahnita ko Andriev Mustafa Madar, i misli da ivi u sretnoj zemlji Jugoslaviji u kojoj je Najvei Sin Naih Naroda rijeio sva pitanja i sve probleme i u kojoj moe voljeti ene do beskraja, pisati poeziju i, ak, dobivati nagrade i biti slavan! Nisam ni slutio da sam se, zajedno sa svojom poezijom, ukljuio u bitku za Makovu, Mehmedalijinu Bosnu, da sam jedna od onih, ma koliko nesvjesnih (i time nevinijih) Gorinovih ruku koja brani svoju zemlju i ali za svojom Kosarom, bogumil koji, usisavi jezik majke Demile iz hercegovakih ipa, ape nad njom i voli je vie nego to bih- da nije bila stidljivija od mene volio Stoanku smee, kovrdave kose.

112

Slovo Gorina, 33, 2011.

Elvira Isakovi

Ljubavni red vonje Admirala Mahia

Neka ne znam ta slijedi. kompoziciono i strukturalno polazite za igru sa Mjera na dalekoj vagi brojano preciziranim tehnikim vremenom koga zna sve odgovore.1 otkucaju kazaljke sata i onim jednim istinskim vremenom koga mjere otkucaju naih srca, ljudskim orinovi pjesnici, dobitnici nagrade Mak vremenom. Osmiljeni red i hronoloki slijed stiDizdar, iji su talenti i vrijednosti prepohova ostvaruju suigru sa itateljem relativizirajui znati i vrednovani prvi put u okviru manifestavrijeme i prostor u kome postoji samo ljubav, kao cije Slovo Gorina, zasigurno su tvorci i nosioci najvia senzacija ivota koja se pojavljuje i putuje savremenog bosanskohercegovakog pjesnitva kao misao, kao duh lutajue misije onih najtanakoji traju i opstaju i u vremenu ope zanemarenonijih pulsacija, koje poput svile rastu iz ontolokih sti i marginaliziranja kulture, a pogotovo poezije. dubina ljudskog bia. injenica je da ovjek, upoJedan od takvih pjesnika je Admiral Mahi ija znajui druge, upoznaje i samog sebe. Nae jedino posljednja zbirka poezije Ljubavni red vonje predpravo ogledalo je drugi ovjek i jedine prave vristavlja posebnu zanimljivost. Mahiev knjievni jednosti su one koje drugi prepoznaju u nama pa opus sadri niz zbirki poezije (Ljubavna inspirase tako i vrijednosti ljubavi zrcale kroz dijalog u cija, Sarajevo, 1977; Epilepsija cvjetova, Sarajevo, akciji koji je temeljna odrednica naeg jezikog po1981; Atlasna imperija, Sarajevo, 1985; Glasno zrim, stojanja, bijeg od usamljenosti, dokazivanje i pokaTuzla, 1988; Kameni stol, Sarajevo, 1990; Zvono, zivanje svog identiteta. Sarajevo, 1990; Sahara, Sarajevo, 1993; te poratPjesma Ljubavni dijalog je koncipirana na elene zbirke: Vijavica iz pisaeg stroja, Dajina loza, mentima razgovornog dijaloga i zasigurno najuTreba biti priseban, Majine rue), drame ( Brod na spjelija pjesma u ovoj zbirci. Dijalog je adekvatan Miljacki, 1982; Je li ovo cesta, 1982); te roman Plavi razgovornom dijalogu zbog brze razmjene replika voz za Toronto. U knjievnoj kritici prepoznat je i elizije sadraja: kao udesan pjesnik2, koji posjeduje izuzetnu mo Barbara, gdje si!? imaginacije i izuzetan talenat, pa pjesnik moe vie 3 4 Debeli bumbaru - prevodim tvoje pjesme... nego to zna zahvaljujui svome nadahnuu . Barbara, uje li svaki moj osjet? Ljubavni red vonje na malom prostoru stiha A jasno mi je i da trai enu koja je vjeto imaginira savez simbolikih i lirskih naboSva tvoja i samo tvoja. ja nastojei harmonizirati nesklad, nesavrenost i Barbara, LJUBAV POSTOJI! elim da te razlomljenost savremenog svijeta kroz fenomen vjenam!5 ludizma, teorijski rekvizit postmoderne izrastao iz injenice da se svaka ljudska djelatnost razvila Mahi vjeto iskoritava stil dijaloga, a razlog iz igre. Zbog toga se knjievna injenica tuma- za njegovu uportebu je u tome to se mi u jezii kao prostor ravnopravne igre autora i itatelja ku oitujemo kroz dijalog, a ne obavjetavamo koje povezuje igru slobode stvaralakoga ina, a kako se to dugo mislilo. Mi jezikom samo dijelom ne obaveza. Autor uzima ustaljeni red vonje kao kazujemo, ali se u potpunosti i jedino prikazuje1 Ibidem, str. 24. 2 Zilhad Kljuanin: Mo imaginacije, Odjek, XXXIX/1986, br.1. str.24. 3 Marko Veovi: Admiral Mahi, Epilepsija cvjetova, Sarajevo, 1981, ivot, XXXI/1982, br.11 12, str. 481 486. 4 Hadem Hajdarevi: Admiral Mahi Epilepsija cvjetova, Sarajevo, 1985, Odjek, XXXV/1982, br. 15 16, str.21.

mo, samo i jedino, kroz dijalog. Dinamikom razgovornog dijaloga koji se odlikuje spontanou i nepripremljenou jer zahtijeva brzu reakciju sagovornika i estu promjenu tema se intenziviraju
5 Admiral Mahi: Ljubavni red vonje, Sarajevo, 2011, str. 30.

Slovo Gorina, 33, 2011.

113

Slovo Gorina

osjeanja. Naglaena ekspresija predstavlja intertekstualnu vezu s dijalogom ljubavnika Ozrena i Ivanke u romanu Grozdanin kikot Hamze Hume6. Subjekt u dijalogu trai zagonetne unutranje prostore u kojima su upisane ovjekove reakcije i skriveni govor njegovog bia kojim se vezuju realnost i svijest, vanjska zbivanja i ljudski doivljaj. Ralanjuje ljudsko iskustvo sastavljeno od nejasnih slika, kratkotrajnih unutranjih procesa i neizdiferenciranih senzacija i preobraava u pojednostavljene predstave realnosti i sjeanja koje na okupu dri tajna ljubavi. Dijalog prti od sveprisutnosti i sveproimanja oslobaajui se prostornih, vremenskih i drugih granica. Subjekt i Barbara, koja se zaziva i u pjesmi Ah, noas, se uzajamno nadopunjavaju, zavise jedno od drugog, mijenjaju pod uzajamnim utjecajem i u stvaralakom su odnosu jedno prema drugom. Vjeruju da biima i stvarima vlada i rukovodi erotski princip, koji je ujedno i princip prirode, odnosno postojanja jer sni e se vratiti tamo/odakle je zapoelo tijelo7. Oboje su podjednako vani, podjednako sudjeluju u svijetu i jedno u drugom, a svako ima svoju funkciju. Njihovo jedinstvo je jedna vrsta zamjene za besmrtnost i utjeha zbog prolaznosti. Za razliku od prethodno navedene pjesme, pjesma Njih dvoje vjetar i no (koja izvanredno zvui i u prepjevu na engleski jezik) predstavlja lirsku rapsodiju neba i zemlje u ijem krilu vjetar i no, dvije ljudske polovine sviraju note panteizma stvarajui muziku sveopeg jedinstva. Priroda je jedina religija koja se prihvaa a stih najmonije sredstvo u borbi sa godinama jer: njih dvoje, vjetar i no / Nadivjet e sve8. U cjelokupnoj zbirci osjetljivost subjekta usmjerena je na izvjetaj, registriranje, stvaranje pjesnike dokumentacije o putovanju kroz vrijeme i prostor iji je jedini cilj svjedoenje o ljudskom postojanju i o svrsi tog postojanja. Pjesme podsjeaju na hroniarsko opisivanje dogaaja, situacija, aktuelnoga stanja kroz koje prolazi lirski subjekt nakon to je preao granicu uredno pokazavi pu6 Vidi: Hamza Humo: Grozdanin kikot, Preporod, Sarajevo, 1999, 99. Razgovor Ozrena i Ivanke: - to te nema Ozrene ve nekoliko dana? - Pa tako kaem ja. Zaposlen sam mnogo... 7 Admiral Mahi: Ljubavni red vonje, Sarajevo, 2011. str. 32. 8 Ibidem, str. 52.

tovnicu kontroloru koji smatra da mora mijenjati sliku na putnoj ispravi. Mahi je svjestan da svako kretanje i putovanje mijenjaju ovjeka pa Na granici9 zapisuje: Znai, sa mojim licem se uvijek / Izmeu dvije stanice / Neto desi. Promjene uzrokovane kretanjem akumuliraju injenice koje nesputani poetski diskurs pretvara u vrijednosti vjetom igrom versa, naracije i brojeva. Lokalne, privatne i intimne injenice spretnom igrom rijei se uzdiu na univerzalni nivo oslikavajui globalnu sliku savremenog drutva u kome odavno tako nije srdano doekan svemir u podrumu10.Uistinu - nema se kud, osim - ljudima11 biljei autor u pjesmi Suton evocirajui ironinim i cininim tonom sarajevsku stvarnost putem rekonstrukcije i revizije koja se prelama kroz privatnost, intimnost i sluajnost. U pjesmi se javljaju proturjenosti postmodernog subjekta koji je svjestan neophodnosti prihvaanja uloge podovjeka, spreman je biti mali ovjek i svjestan da samo tako moe doprijeti do cilja koji je u ovom sluaju ostavljanje zapisa pjesme : Ako rade ula, ako vide ruke, Ujedinjujemo dva svijeta! viene i neviene muke. Nasilje je korijen svijeta! Nita nas ne nervira ko Sebinost bogatstva.12 Moderna slika svijeta u osnovi je postala paradoksalna i njegove protivrjenosti mogu se iskazati samo dvoznanou jer Bog je dao ve-mainu i snu i javi.13 Ironija je, naime, svojevrstan izlaz iz tekoe autoreferencijalnog govora14 koja u ovom sluaju nije samo stilska figura ve i princip sagledavanja i poimanja savremene stvarnosti koja je protivrjena. Ironista je ona osoba koja vlada vlastitim uvjerenjima i eljama, neko ko je dovoljno historicist i nominalist da napusti misao da se ta uvjerenja i elje odnose na neto drugo izvan datog vremena i sluaja u kome ostaje otvoreno pitanje:
9 Ibidem, str. 5. 10 Ibidem, str. 21. 11 Ibidem, str. 19. 12 Ibidem, str. 23. 13 Ibidem, str. 21. 14 Milivoj Solar: Retorika postmoderne, ogledi i predavanja, Matica hrvatska, Zagreb, 2005, str. 21.

114

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

subjekt/subjekti Mahieve pjesme u prozi Zapjevali leptirovi na planini avljak vapi za slobodom, leptirovim krilima koje trai u zagrljaju netaknute prirode, ali i tamo dopiru tekovine ukorijenjene ljudske gluposti koje bude animalne porive u ovjeku jer ivote nae satrle su mahalue17. Kultura kojoj pripada i koju opisuje Admiral Mahi je rascjepkana; ljudi ive u mutnoj vjenoj sadanjosti, tamo gdje je povijesti doao kraj gdje pjesnik udi: Da misao ubori Kroz nagon, taj kanjon mrki, Da hrabro lirski zbori U hramu, u damiji, u crkvi.18 Mahievu posljednju zbirku poezije karakterie slikovitost koja granii sa pokretnom kamerom koja biljei brojne senzacije na sceni stvarnosti, ali isto tako i slike sjeanja i odjeke u dui subjekta. Vrijeme koje prolazi unitava stvari i predmete, unitava samim tim i ljude, degradira ljepotu koja je za autora dio ireverzibilne prolosti, a ostavlja trag ljubavi, jedini vrijedan trag ljudskog postojanja. Sve oko nas deava se samo jednom, a vrijednost tog trenutka zavisi od pamenja koje potie emocija i ulni utisci kao pokretai mehanizama slika i uspomena. Pjesnik ivotnu prazninu nadomjeta upravo onim to se moe otkinuti od vremena, zaustavljenim slikama sjeanja prikazanim u mozaiku stihovanih asocijativnih nominacija.

Moe li svaka Eva po Troju da razori? 15 Protiv vremena i zla koje ono donosi moe se uloiti samo rije zbog toga Mahi traga za tankom marginom intimne zaviajnosti izmeu neizmjernog doivljenog svijeta i kruga subjektivnog saznanja i ivotnih radosti. Na razmeima vremena i prostora pred ponorima straha i nade jedina mo lei u snazi rijei koje u bezumnom propadanju svega izgubljenog trebaju sainiti trag ljudske misli i ljudskog bola u svemu to biva i nestaje jer Za jecaj koji smo snili nema maramice.16 Borba za iskaz i njegovu autonomiju izjednauje se sa borbom za ivot. To nije samo borba pojedinca, ve i drutvenih grupacija, cijelog ovjeanstva, odnosno borba za ivotni smisao u zagonetnom poretku stvari i otkrivanje vrijednosti iza prividno beznaajnih pojava. Kreui se po labirintu savremenog svijeta (grada) slabaan
15 Ibidem, str. 23. 16 Ibidem, str. 18.

17 Ibidem, str. 28. 18 Ibidem, str. 39.

Slovo Gorina, 33, 2011.

115

Almin Kaplan

Nagrada Mak Dizdar

godine se etrdeseti put obiljeava godiO ve njica Makove smrti. Skoro svake godine, obiljeavajui Makovu smrt, rodio se po jedan pjesnik i ponio nagradu koja nosi njegovo ime. Da bih neto rekao o osjeajima koje je kod njih izazvala nagrada, morao bi ih svakog ponaosob pitati ono standardno pitanje koje se inae postavlja dobitniku jedne knjievne nagrade: ta vam predstavlja ova knjievna nagrada? I odgovori bi bili razliiti, odnosno bilo bi ih vjerovatno koliko i dobitnika. Meutim, to je nemogue, nemogue je dobiti sve odgovore, a jo manje je mogue nai zajedniki odgovor. Ali jedno je sigurno, svake te godine obiljeavajui smrt velikog pjesnika, mi smo slavili ivot. Na kraju krajeva, to tako i treba da bude. Teko je rei, a pri tom biti objektivan, tj. definisati znaenje jedne knjievne nagrade, odnosno definisati knjievnu nagradu, ukljuujui ciljeve onih koji je dodjeljuju kao i oekivanja onoga koji je prima, ili ve obrnuto. S obzirom da u knjievnosti, pa i u umjetnosti uope, ne postoji slubeni kocept po kojem bi jedan knjievnik, odnosno umjetnik bio unapreen, mogli bismo rei da je nagrada ta koja mu u tome pomae. Dobijajui nagradu, knjievnikovo dijelo dobija oznaku koja ga afirmie, kako njegovo djelo tako i njega samog. Od nagrade, koja je afirmirajui faktor, oekivat je da bude i motivirajua za daljni rad. U tome lei njeno osnovno znaenje. Nagrada Mak Dizdar se dodjeljiuje od 1973. godine, dakle ona se nije dodjeljivala od poetka odravanja manifestacije Slovo Gorina, nego neto poslije. Veina bosanskohercegovakih pjesnika, koji danas ine bosanskohercegovaku knjievnu scenu, u svojoj biografiji imaju naziv ove nagrade kao dobitnik. Ne moemo govoriti o tome koliko im je ova nagrada u tome pomogla, ali njen cilj je to bio. Ne mogu a da ne spomenem protekli rat, koji je kao i sve ostalo, unazadio i ovu manifestaciju, tako da je nekoliko ratnih godina statueta vojnika Gorina ostala neizlivena u kalionici nekog sluajnog kalioniara. Oni to su imali u ruci benzin i ibicu su zaboravili jedan detalj: poezija ne gori. Poezija, poto ne spada u domenu materijalnog, to ni ne moe, nego ba suprotno, ona je prostor u kojem gori rat. itajui izbor iz poezije nagraivanih pjesnika, u to ete se uvjeriti.

116

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Izbor iz poezije Gorinovih pjesnika

Zilhad Kljuanin
HOMME DE LETTRES Na deblokadi Sarajeva granate su se izravnale i postale monotone kao deseterac zaspao sam u zemunici kao zrno u kouljici sanjao sam jorgea luisa borgesa rukom koja vidi taku oslonca svijeta pisao je o djeaku koji se upravo raa u porodilitu nekog opsjednutog grada djeak e, kae, biti ja dvadeset i prvog vijeka samo da se probudi jedan bosanski pjesnik i oslobodi djeaka koji se jo raa u snu u jednoj zemunici povrh koje lete granate jednoline kao deseterac na neuspjeloj deblokadi sarajeva.

LUDILO, KOMFOR (Antalya) Za moje ludilo treba komfor. Nisam Brodski, koji je svoj duh, veliine sobe i po, prodao za pregrt cekina. Ali, ovdje gdje dodir i sluh imaju ritam limunove vene, ivot je ona caklina.

Slovo Gorina, 33, 2011.

117

Slovo Gorina

Bonjak koji je svojim tiljerom pravio trojanskog konja kae mi: Smrt je nakupac sa kojim u se nagoditi. Dolazim iz zemlje gdje domaice vezu tanjire za stalae, brodski pod nagriza kamfor. Mada sam kolumbovo jaje, svezano za svoju teu, za ludilo moje treba komfor.

Mile Stoji

O EMU SU GOVORILE NAE PJESME O emu su govorile nae pjesme. Odlasci i povratci potom ljubavni uzdasi zaogrnuti u ve poznate refrene koji traju isto koliko i grevi u donjem trbuhu. Ljubavi, jesi li i trenutak bila sretna? Srce je pjevalo piskavim glasom melodiju iz predgraa, melodiju kie koja se uvlaila pod svoju svilenu maramu, melodiju ostavljenoga koji je pomiljao na smrt Zagledana u bore moga lica na krevetu Zamilja li kako e ono izgledati na odru, okrueno svijeama Ako prvi odem Zamiljam li, ako prva ode, kako e izgledati na odru, okrueno svijeama tvoje lice VJEBA IZ ARISTOTELOVE POETIKE Mladi dri da je ime njegove drage arobna formula. On pie npr. Jasmina i misli da cijeli svijet razumije ifru njegove ljubavi. Ali to nije dovoljno Svijet se uglavnom odzivlje na lozinke novca i krvi

118

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Ovo mi tumai Nick u kavani Grillparzer i dodaje: Potresne rijei nikog ne zanimaju bez obzira to su istinite. A ta emo sa sto tisua poklanih hrvatskih i bosanskih civila? pitam ga ja. On primjeuje da se plastina lica za kavu u mojim rukama potpuno deformirala i veli: A to s vaom zemljom vie nikog ne zanima. It is an agricultures question Tu je temeljni problem, odgovaram bijesno Jer Aristotel se nije ni obraao nama. A mi drimo jedino do knjievnosti vukova. Do simbola njihovih onjaka i metafore njihova postojanja Nick se zagonetno smjeka i zakljuuje kako nikad u Hrvatsku ni na Balkan nee stii kozmike istine Andyja Warhola Opratam se s njim i uranjam u penicu bekog ljetnog poslijepodneva. Ne odazivam se na slavenske glasove to me zapljuskuju svaki as u rijeci prolaznika na Krtnerstrae Doem kui, vijesti stalno iste u svom uasu Sarajevo gori, u Njemakoj bacili bombu na bosansku izbjegliku koloniju Moja kerka po cijeli dan ui njemake reenice a nou se trza u snu i bunca na hrvatskom Boe spasi moju djecu, tiho se molim Bog prima moju molitvu i ogromnu rijeku svjetlosti navraa na moj prozor. I svijet postaje treperavo polje u kome se utapa sva pusto mojih dana.

Slovo Gorina, 33, 2011.

119

Slovo Gorina

Munib Delali

SKANDINAVSKO PISMO Piem ti, da mi proe vrime. Iz Hercegovine sa sobom ponesoh samo buru, i sunce na zalasku. Stoga i ovdje tek gol crte skupljam, golo slovo. To mi ne da iva mira. I evo aljem ti ceste pune ljutih bojovnika, pune izbjegla svijeta. I posjeenih, koliko hoe. Taan broj nikad nee biti poznat... injenice su naime varljive, ovise i o geografiji, o klimatskim uvjetima. Na suncu, kad pero olako klizi, glava, u pravilu, hoe da slae. Od jednoga joj se uini dvoje. I obratno. Ovdje pak, na sjeveru, sve je nekako drukije, stanje, naravno, nije ratno, i sve ti se nudi, a nita opet nije tvoje. Bez sunca glava je hladna, ali zato jae boli, kad zaboli... A vrime stalo, nikako da proe. Kao da ga i nema. Stanje postalo trajno privremeno. Stoga nam nita vie nije kao to je nekad bilo. Pa ni sutranjica, s kojom se, kao ni s prolou, ne moe pouzdano raunati. A i kako, kad nauili smo misliti srcem, a glavu, kao i sve drugo, toboe razlono, zaboravu zadrunom predali. Ona nam, s vrimena na vrime, tek poslui da se prisjetimo, i zaudimo: Kako su nas to zaboga uvik iste zmije klale!? Ako me ba pita kako mi je, ne bih ti znao rei. Jer ta rei o samoi, to jedina nam vjerna druga postala? Kako o nadi u povratku govoriti, kad nikad se niko vratio Nije onome ega nema... I da ti jo kaem, prije Pozdravim i tebe i sve tvoje, i ovo: Jedino koji bdiju, i do bijelog broje, vide, u mraku, svjetlo u svoj svojoj ljepoti. Lipi punooki slipci.

UMJESTO EPILOGA Na kraju sam se umorio. Umorio sam se od uzaludnog pruanja otpora. Od gledanja u ljepotu koja je nesretna. Od stalnog davanja rijei za slike. U tom svijetu koji je toliko lijep da vrag nas neki svakodnevno tjera da ga rtvujemo. 120 Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Umorio sam se od dugih pisama Nadi. I jo dueg razgovora s njom. Od dvije istine koje jedna drugu stalno lae. Od misli kako je strano staromodno pisati pjesme. I dosadno, i dangubno. Kako je sve izmiljeno. A samo ljubav stvarna. Koja pita: Jesam li ja ona koju trai? Zaudo, jo uvijek me to privlai. Iako vie nisam isti kao to sam bio. Iako sam se nasmrt umorio. I ne bih da mi se opet svaka ispuni elja, pa ni nepoeljena. I tako sebi veem ruke. S kojim bih se inae igrao.

Diana Burazer
DNEVNIK HIPERBOLE (*) Prvi dan Imam zaepljene ui. Odbijam padobran i bombon. Neka se dogodi sve ono to se treba dogoditi. Drugi dan Jo uvijek padam. Gore je nego to sam mislila. Sva moja teina nastanila se u, sad ve izduenoj, glavi koja precizno ree prostor ispred sebe. Ostali dijelovi tijela su laki, i na trenutke ih ne osjeam. Strmoglavljuju se, bez nekog napora, u nizu. Trei dan Jo uvijek dobivam na brzini, ali i na opasnoj jednostavnosti kretanja. Strah koji me je obuzimao u poetku, iz nekog neobjanjivog razloga, potisnut je. Skoro da postaje zabavno. I blago erotino. Nisam sigurna da su svi organi uredno poredani u tijelu. Zapravo sam sigurna da srce nije u grudima, i da lupa negdje na zaelju. etvrti dan Iznenadni bol u leima. Presavila sam se u posljednjem trenutku da spasim glavu od sudara sa onim emu sam se vrtoglavo pribliavala. Svatko ima svoju sudbonosnu granicu, uvijek prijeteu X crtu. Ne mogu niti pisati dugo. Svu snagu troim na opstanak. Slovo Gorina, 33, 2011. 121

Slovo Gorina

Peti dan Uspjela sam sve opet dovesti pod kontrolu. Izbjegnut sudar bio je razlog za malo slavlje. A i ne padam vie. Ili mi se samo ini? esti dan Ako zamirim na jedno oko ini mi se kao da se rastojanje izmeu mene i tla vie ne smanjuje, i da se uspijevam kretati po bliskoj paraleli. Sedmi dan Sve znam! Ali pristajem na iluziju da beskonanost ne postoji. Ili ako ba postoji, negdje u dalekoj budunosti, da je nestvarno lijepa. (*)- matematika krivulja u prvom kvadrantu Tiina Tiini sami dajemo sadraj i smisao. Po tome se tiine i razlikuju jedna od druge, i samo se neupuenima i nepaljivim oslukivaima sve one ine jednakima. Samo oni e kazati: o emu uope govoriti, tiina je tiina. Muk! I gotovo. A one se ve razlikuju u samom zaetku, u dogaaju koji im prethodi. Postoji tiina koja prati iekivanje neke dobre vijesti, tiina u prvim trenucima primanja tune vijesti, tiina koja prati iskrenu i poniznu molitvu, tiina u sobi tek zaspalog dijeta, tiina kod ekanja, i ona kada ne znamo to bi kazali... Najtea je ona tiina kada stojimo na rubu ponora, spremni za skok ili uzmak. Njena teina i jeste u nevjerojatno brzoj izmjeni oprenih odluka i emocija Dok svu energiju usmjeravamo na tu nevidljivu sudbonosnu vagu, tiina koja sve to prati teko suzdrava vrisak. Dok vozi auto, i putujemo Bosnom esto se dodirnemo kako bi potvrdili svoju fiziku prisutnost i naklonost. Da li si sretna pita tvoja tiina blago dodirujui moju. Bila bih kae moja tiina bila bih, kad bi me mogao uti. Zastave Tuna je hrabrost barjaktara u ratnim pohodima, u rukama umjesto oruja nosi zastavu za koju su mu rekli da vrijedi ak i umrijeti. Obino je suvie mlad da sve razumije, ali djeako povjerenje i zanos su dovoljni za sam in noenja. Sanjao je, dodue, da jae konja vozi tenk juria s pukom.

122

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Od guve na bojitu i ratnih poklia s obje strane nije vie siguran ni u to. A i nema vremena razmisliti. Tek juria steui do bola drven jalov alat. Povremeno glasnim izvikivanjima tek nauenih parola dohranjuje svoju posustalu hrabrost. Na irokoj, nekad zelenoj, poljani njegova smrt je skoro pa uzaludna. Zastava koju je nosio ve sutradan bit e negdje u nekom gradu gaena ili spaljena. Odlija dobivaju neki uvijek neki drugi. Djeake barjaktare, kao i one koji nose vodu ednima, nitko i ne pamti.

Admiral Mahi
TA SVE IMAM 1 Imam auto. Ogromni auto sa volovskim oima. Auto sam parkirao kraj gole rjeice i jednog starog mosta to stoljeima Kisjeli noge u vodi. Imam i sto izletniki a na njemu: Termos-bocu, nekoliko jabuka, rumeni sendvi, Cigarete i malo salame naslagane Po kikirikiju a vjeruj: kikiriki je oguljen rukama moje dragane. Imam i hotel u trstici Plati i nestani. Imam rudare koji pod zemljom gule crni krompir. Imam leptirie koji na arama krila nose vjeru svijesti. Imam dove koje se okreu istodobno u viru bijelog vremena. Imam sluh za dove koji svjetluca kao ordenje u ai. Imam kristale koji su mi rod. Imam i prijatelje koji ne mogu platiti kartu za Nogometnu tekmu u neutjenom proljeu pa se penju Na stub reflektora da posmatraju otajstvo proljetnog sutona. Imam i majku koja uvijek dignute glave brie tanjir U nju zaljubljeno gledaju dvije grane behara i uzdrhtala Rua u vazi jer one znaju zato je majka Slovo Gorina, 33, 2011. 123

Slovo Gorina

Opremljena kosom Fluoroscentnim oima Nosom i zubima i brzinom svjetlosti. 2 Imam oca kao najdublji krvni sud poezije! Dakle, oe, iako me trese seansa lebdee epilepsije, imam te u DODIRU sna i jave, i vodim s tobom bistre rasprave... Zato nisam pomilovao iznutra petokraku tvoje smrti... Da li si bio saosjeajni vanzemaljac koji se saalio na ptie koje ne zna da leti... potom mi krila umoio u svjetlost da kao TAO proniknem u svoju muljevitost... Ovdje iza planinskih linija slomljenih zato te nisam vidio ni uo Tamo gdje si ti, oe tamo meka je Ljubav. Tamo se pogreno ne tumai radost. Oe, izbistrio sam se sav! Ti si uvod u blagost... 3 Imam rijeku Bregavu u jorgovanu. Imam u Bregavi busolu. Pravci, od zvijezda do predvorja, miruju. A dalje? Dalje se bistri naa rije. Imam mjesec koji je sam legao u note. Imam flotu blijedih makova koji su zakitili none muzikante. A dalje? Dalje, nee stavljati ruku Naoj pjesmi na usta. Pjesmi trpnje i rada. Pjesmi busole i slobode. Imam vodu koja nosi krila crnih dudova. Imam vodu sa svojim ukrasnim ardacima i mlinicama. Imam slap to e nad grobom da nam umi. 4 Imam Bosnu silno je ljubim a ne govorim o toj ljubavi. Oi njene svjetlo to prata Svagda me vodile Imam na stolu dvije tegle slatka od kupina Imam jednu kruku koja je pelicu medom napila Imam na prozoru rakiju to Bosni veseli duu Imam tiganj toliko blistav

124

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Da se u njemu vidi Zalazak sunca Sami Bog zna da se nisam Ogrijeio o Njeno Cijelo. U mati uao sam u njeno Vjeno Bijelo. Imam Bosnu silno je ljubim a ne govorim o toj ljubavi. Oi njene svjetlo to prata Opet me rodile 5 Imam tri leptira u dvoritu Begove damije Imam tri tabuta Tri pendera iza kojih se grle Odlomci besmrtnosti. Nestao je mesingani bijes. Nestale su prognoze o vremenu. Jadni, a gdje emo rei Istinu? Na drugom tabutu igra zraka sunca: Jao, a gdje je raj? Raj je ukusan lijek za ivce. Raj je iza devet mora. Imam trei tabut koji veli: A to nas ljudi sa vrletnim borama Ne primjeuju? Kasnije, kad se otvorie rue, ispred niana sa jedrima, Otvorio sam putnike kapke Tri leptira to izlaze iz damije Bijahu tri ovjeka ivotnom tamnicom napastvovana, Tri svemona jutra koja granu iza zemne zaaranosti! Pomislih: Blagost je u njihovoj lahkoi! Umrli su, Uskrsnuli a kako u ja? Kako se osloboditi svog oblika koji je tek velika gusjenica? Oi u ptica i ivotinja uozbilje se kad vide Da prolazi denaza... Imam hodu koji nosi grijalicu. Imam proljee koje nosi ogrlicu od krotkih pupoljaka. Imam mladie koji nose minijaturne nemani iza svojih lijepih lica. Imam djevojke u kojima zriju tapovi Eskulapa i Higije, amblemi lijenitva. Imam hladoviti rub edrvana. Imam vodu koja nosi butine Butine zapadne Butine sjeverne Butine vjerne i nevjerne...

Slovo Gorina, 33, 2011.

125

Slovo Gorina

U vodi je logos Koji hoe da dahovi cijepaju pokrov. Imam uho koje se pokorava vodenoj Knjizi! Imam jaciju koja smiruje pjenu udnji! A ja sam se primakao leptiru, koji je ostao sam na Cvatu lipe. Dugo sam ga posmatrao a i on mene. Uinilo mi se da posmatram samog sebe. Svoj strah, stari moj otrov i moje oruje, Moju pjesmu koju ulja biser pod leima, Moju pjesmu koja me pronalazi vrhovnom vijeu: Imam Mrtvih u Ljubavi, Ima Ljubavi u Mrtvima! 6 Imam Novo Sarajevo u vrhnju snijega. Imam kunje koje kao duvaka glazbala Upadaju u pravi as. Imam stan u Novom Sarajevu koji su mi u dva ujutro, Majina sestra Mejra i Mejrin suprug Eref Upisali u zmijugavi katastar... Imam na zidu spavae sobe slapove fotografija sa Tetkine i tetkove galaktike svadbe... Imam tetku Mejru koja me nauila itati bukvar prije kole uila me da je lukav svijet Jer ko je zakljuan u mesu tog i kljuevi bole. Imam Mejrinu astmu u molitvi Ne izlazi iz stana sve dok ne ostari A tek potom zamijeni stan za svjetionik na jugu... Imam podhrastovski brijeg na kojem je Izdahla Mejra kao ljubiica na snijegu... Ali, Mejra je iva, ape Kumova slama. A Bog pjeva iva je, iva tvoja zatitnica! Imam Erefovu naotrenu olovku kojom je kao ef raunovodstva odano podcrtavao svaki manjak... Imam tetkov mahmurluk i sve njegove misli o prvom Zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu... Imam Erefov album sarajevskih nogometaa... Imam tetkov navijaki cvrkut u gustiku vitkog jablana. Imam tetkov picasti kiobran kojim je najurio sudije sa stadiona... Imam Mejrinu i Erefovu razglednicu iz Deneta... Imam ove iste suze koje su pale u mlijeko!

126

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

7 Imam i predavae pod zvijezdama to drsko otvaraju moje Oi iako su one ve irom otvorene Imam svoj spomenik u sebi od Mermera i tu stiem Sa strahom: Teko je sebi mrtvom doi... Imam i grad, korijen mu usred neba, Imam i nebeske ulice, piramide, magove I prosjake na ravnodunim Stepenicama Imam i muzej Tamo je vrlo neozbiljno sluam Ozbiljnu muziku iz kostura Imam i zatvor tamo je vrlo ozbiljno. I dragulj narodni imam u srcu Ja ga ne vidim ali znam da ga imam Imam i Ljubav u tom dragulju Ja je ne vidim ali znam da je imam Da imam sve Dok mladi unosi sunce u tramvaj. Mladi Unosi bebu u tramvaj. Najboanskiji teret! Imam i njegovu bebu. Bebica je Rumi i Tao-Te-King. Bebica je Kopernik, Hajgens i Galilej. Bebica je Konfuije. Neka ne znam ta slijedi. Mjera na dalekoj vagi Zna sve odgovore.

Slovo Gorina, 33, 2011.

127

Slovo Gorina

Goran Simi
ORDENJE Kada se vratio iz rata djeda se zatvotio na tavan i petnaest dana se nije pojavljivao. Danju je utao a nou je tako strano jaukao da su se svijee po ikonom gasile. Baka je vidjela lice smrti kada je napokon siao. Kada se otac u krvavom injelu vratio iz rata, samo je s vrata iz torbe istresao gomilu ordenja i otiao na tavan a da nikog nije ni pogledao. Danju smo uporeivali njegovo i dedino ordenje a nou bi glave zavlaili pod jastuk da ne ujemo kako doziva svoje mrtve drugove i kako jaue. Jutro bi majku zaticalo kako uglancano ordenje stavlja na prozor da bi ga vidjeli prolaznici. Ali pored kue vie niko nije prolazio jer vie niko nije imao strpljenja za jauke. Kraj kreveta smo jednog jutra zatekli sablast u injelu. Sablast to gleda njegovim oima. Prolo je od tada mnogo vremena. Porodina grobnica je sve deblja. Na zidovima jo uvijek stoji njihovo ordenje to ga inovnici povremeno skidaju i odnose u vrijeme praznika da bi ga vratili nakon par dana. Ne bih primijetio ni da ga nikada ne vrate. Samo ponekad nakon vijesti o ratu sa uasom ga primijetim na zidu. Jer sve to je ostalo od oca i djede jesu krici i jauci a ja se tjeim da to vjetar strue dotrajale tavanske grede nae obine kue.

GRAD I PSI Poetkom rata gradske ulice su liile na pokaznu pistu najljepih sarajevskih pasa. Gospodari su ih nemilice ostavljali bjeei iz zapaljenog grada. Iza nnjih je ostajao samo miris benzina i psee oi pune uasa. Na smetljitima su gubili bitku sa obinim gradskim psima i vremenom su odumrli povlaei se pred vrata zakljuanih stanova i umirali asno lajui na svaki fijuk granate. Tako smo jednom, tragajui za snajperistom provalili vrata naputenog stana i tamo nali kostur starice stopljen sa kuhinjskom stolicom. Dugo smo vijeali odgonetajui religiju starice koja je umrla od gladi pored ostave pune raznovrsnih konzervi. Ni njene fotografije razbacane po stanu, ni dovreni goblen viteza pred zamkom, ni stotine boica 128 Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

parfema nisu nas uputile u tajnu njenih pobono sklopljenih ruku. Kad smo je iznijeli, laku od naih gladnih vojnikih torbi, ve je svitalo i opor gladnih pasa se tukao na smetljitu. Neko je primijetio da e Bog poslije ovog rata imati pune ruke posla a mi smo utali pravei se da ne primjeujemo povremene odbljeske otvaraa za konzerve. Na laniu oko vrata kostura koji je nekada liio na staricu iz bogate porodice.

Miljenko Jergovi
HIMMEL COMANDO Na trgu albanci svojim mrtvima U pomen pale svijee Sto za jednoga Cijeli trg gori A svakih pola sata u briuem letu Avioni ih gase Ipak ostane plamiaka Koliko je bilo mrtvih Mi ravnoduni gledamo sa strane Koga e prije nestati Ljudi sa ibicama Ili avionskog goriva

PRVI I POSLJEDNJI PUT Maj je sa pijace stie urna i ovaj put sveano vesela Kupila sam prve jagode kae Hajde da jedemo prve jagode zove me dok ih pere u cjediljki za makarone I danas se tano sjeam kada smo jeli prve jagode

Slovo Gorina, 33, 2011.

129

Slovo Gorina

Onda doe juni, pa usamljena vrelina jula jagoda ima jo na dvije-tri tezge raspuknute su i tule, po peteljkama hvata se bu Dugo ih isti i zdjele bivaju sve manje Potom doe august i zadnjih se jagoda ne mogu sjetiti Ni sebe kako ih jedem Po tom sudim da ih nije ni bilo

Demaludin Lati
BALADA O MEDVJEDICI Davno hej, drvoredi su triput vei od studi svisli! ekali smo voz u gradu u kojem sad brojim minute. Zadugo doao nije i bili smo ljuti, pokisli. A kad se pojavila iz uderike buke, ta koara svjetlosti ratrkane, ute, pisnula je, sa mi smo, na pozdrav, u vis digli ruke. Sad smo razdvojeni. uvaju me majseri i ica! Svake noi, u pola dvanest, sluam: isti voz zove nas i trai po hladnom gradu, tuno bulje. Ljutita to nas ve nema, hukne i niz mrak se truntavo odvue, putem bijelih tranica, sa svojom kikom i sapima, vukui kulje, medvejdica kojoj su oteli mladune. A ti gdje si sada? Umotana u al, na kojoj stanici zebe? Pelice promrzla sred pusta ulia! Ni ove noi, ni neke idue noi, Ni u sva svitanja plava, o! nijedan voz nee obradovati tebe, nee ti donijeti nita osim dalekog piska, po srcu bia krvava.

130

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

JA I SVI MOJI PRIJATELJI etvrt hljeba, komadi sira i pehar hlorisane vode: svi moji prijatelji u sobi gluhoj kao grob. U pohode katkad dolepra odrezana letvica sunca, lopovski se uulja kroz prozor, i zacvrkuta: Tu ste, znai? A ja dan protratila traei vas! Prije skorog mara ona obavezno malice odspava na naem stolu. Ja i moji prijatelji samo se pogledamo izmeu se: pst! i srce nam pue dok je gledamo kako divno s p a v a.

Selim Arnaut
PORTRET FOTOGRAFIJE Majka gleda kroz prozor, u nebo, kao u veliku, velursku, pozivajuu protupriliku. I prstokrljivo je osmjehnuta. Sto je postavljen. Sestrica se pod stolom amanski saziva sa svojim tijelom. U doba ove pjesme nemadoh brata. Pe uljudno, sa distance, grije atmosferu roditeljskog doma. Ali oca jo nema.

Slovo Gorina, 33, 2011.

131

Slovo Gorina

Svi ekamo oca. Kad otac ue u sobu, soba stekne okove. DIVNA DEZILUZIJA Ispostavlja se kako odmiu godine da ja uope ne znam brojati. Sabirati, mnoiti oduzimati, dijeliti. To su za mene tajne. Predhistorijske tajne. Neto s onu stranu ahovske ploe. Zavukao sam se u nulu kao u jaje. I blago se povio k istoku. Suvie sam njean prema istoku. I povijen tako odlazim nekamo nosei u posljednjem kimenom prljenu no.

Dragoslav Dedovi
NAI du veernjih ulica zaite bosanski konsonanti prepoznamo ih najee u psovci i pogledi nam se zalijepe za ta lica kao da nismo ljudi ve dvonone sevdalinke i sve to bismo jedni drugima rekli bolesno je od enje za jezikom kojeg nema jer amputirana zemlja postoji jo samo u obliku fantomskog svraba i sve to bismo jedni drugima obdan sa blagou rekli no pretvori u otrov kada rije zemljak pukne kao amar moe da obori oi i proe ili da zastane svejedno ti vie nisi ti

132

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

PAUK zelena grudvica lebdi u kolutu dima vitlam cigaretom kao bodeom dok nit ne pukne kao ica na gitari iz koje bi da iscijedi nemogui ton njegove noice grabei vazduh ispisuju poruku lako ju je razumjeti: strah je prosta formula utetovirana u sve ivo zato se za svaki sluaj nasmijeim nebu moda treba pisati debele reenice moda samo visimo objeeni o sluzavu nit rijei

Slovo Gorina, 33, 2011.

133

Sanjin Kodri

Iz orfejskog niza Gorinovih pjesnika ( Hajduci stupaju u trajk Mladenka Marijanovia)

ao knjiga nagraena knjievnom nagraK dom Mak Dizdar, pjesnika zbirka od istinskih Gorinovih pjesnika, Marijanovi bi, dakle, morao biti pjesnik poezije u iji se poetski karakter ne sumnja, poezije koja je i lina, prepoznatljiva i jedinstvena, odnosno svoja, ali, istovremeno, i dovoljno openita, upeatljiva i relevantna i mimo one razine linog, u konanici naa, svih nas, nezavisno od toga da li je to recimo poezija vie meditativna, evokativna i nostalgina, ili je, pak, sasvim drugaija, pa tako i drska ironina, provokativna, ak bezobrazna i izazivaka, ili sve to zajedno, pri emu bi ona kao ovakva, kao istinska poezija morala javiti se ne samo u pojedinanoj pjesmi ve i u cjelini pjesnike zbirke, koja, otud, ne bi smjela predstavljati tek puki zbroj manje-vie samostalnih pjesnikih radova, bez neke osobene unutranje logike i koherencije. Slijedee godine, na 40. godinjicu Kulturne manifestacije Slovo Gorina, trebat e postaviti pitanje o tome ko su u ovom smislu uistinu svi preostali Gorinovi pjesnici, koji su svi upravo na isti nain kao i Marijanovi, s Radimlje, jedne posebne mediteranske stolake noi, uli u jezik i dospjeli u pjesniki svijet, bosanskohercegovaki, ali i onaj iri od ovog okvira, dok sad, ovaj put, pitanje jeste to ko je autor pjesnike zbirke Hajduci stupaju u trajk, ne naravno u biografskom, ve u literarno-poetikom smislu? Mladenko Marijanovi jeste nesumnjivo pjesnik svojeg vremena. Iako pjesniki poetnik, on nije epigonski pisac ve uveliko poznatog tzv. ratnog ili preciznije reeno antiratnog pisma i tzv. poetike svjedoenja u onom obliku kakav poznajemo iz vremena ratnih devedesetih i godina neposrednog poraa, s mnotvom eksplicitnih slika ratnih strahota i izravnog stradanja, ba kao to na svu sreu nije prvenstveno ni pisac odve uopene i stoga esto obezliene tzv. tranzicije. Istina, ba kao i ratni, i ovaj potonji, tranzicijski trenutak

Hajduci stupaju u trajk Mladenka Marijanovia u iri prostor bosanskohercegovake knjievne prakse ulazi na nain nunog sueljavanja s izrazito zahtjevnim neposrednim interpretacijskim kontekstom. Jer, prije negoli uspostavi se njezino eventualno kasnije mjesto unutar ukupnih okvira savremene bosanskohercegovake knjievnosti, Marijanovieva prva knjiga pjesama mora se suoiti s izazovnim nizom to ga ine Gorinovi pjesnici, meu kojima su i neki od najznaajnijih bosanskohercegovakih pjesnika danas, ali i s pitanjem da li i u kojoj mjeri ona korespondira s onim to je davnanja zamisao Maka Dizdara, duhovnog oca Kulturne manifestacije Slovo Gorina, da upravo njegov rodni Stolac, mediteranski grad u punom, onim osobenim simbolikim smislom ispunjenom znaenju ove rijei, bude mjesto deavanja Orfejevih dana dana Poezije, Pjesnitva, ali i one sveukupne estetske snage to upravo tipino orfejski ima naroitu mo oaranja i volebnog nadilaenja prozaine svakodnevnice. Drugaije kazano, budui da je nagraena knjievnom nagradom Mak Dizdar, pjesnika zbirka Hajduci stupaju u trajk Mladenka Marijanovia morala bi biti knjiga pjesama koja orfejski duh zadovoljava ne tek manje-vie formalno ve ga, naprotiv, obuhvata sutinski, a to e rei: nepatvorenom snagom poetskog iskaza, kad zaudni pjesniki jezik iskazuje ono to prepoznajemo kao istinu postojanja, koja ma koliko u osnovi bila lina i individualna i u pojedinanoj pjesmi i u cjelini pjesnike knjige jeste i opa, sveljudska, i u konanici univerzalna, bez obzira na to koliko danas mnogi bili sumnjiavi ili neskloni spram tzv. esencijalistikog poimanja onog to je ovjekova situacija i ljudska sudbina. Ukoliko jeste jedan

134

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

bitno oblikuje i Marijanoviev pjesniki svijet, ali ne u maniru danas preeste knjievne parole i pomodnog literarnog trenda, pa je, na svoj osoben nain, Marijanovi, prije negoli neto drugo, pjesnik takoreku neposredne, gotovo sasvim opipljive aktuelne stvarnosti, ali i intime, sve to na nain pjesnikog komuniciranja jednog, u konanici, manje ili vie oito raspadnutog, postapokaliptinog svijeta bez iluzija, isfragmentiranog svijeta krhotina i ostataka, svijeta u hroninom a zornom nedostatku svojeg nekadanjeg teita i vrijednosti te, naravno, svijeta lienog neko vrstog i zaokruenog smisla, koji sad postaje najee samo nedoseziva enja, i zbog svega toga pjesnik u osnovi linog posttraumatskog trenutka i osobene nove osjeajnosti, a kad jednako mui i ono to je bilo, i ono to vie nee biti, i kad je jednako traumatino i ono to jeste, i ono to je izvjesno da e biti. Pritom, kod Mladenka Marijanovia pjesniki svijet naroito je ojezien, i to ne samo na pojedinim mjestima nesumnjivo majstorskom upotrebom poetskog jezika ve i diskretno prisutnim intertekstualnim vezama, a kad se u autorovoj poeziji sasvim, dakle, zorno prisutni lino prepoznatljivi ili intimni doivljaj stvarnosti proputa kroz tkanje itavog niza razliitih tekstova kulture, ime se, meutim, lino referiranje na tzv. izvanknjievnu zbilju ne fikcionalizira niti se na bilo koji drugi nain dovodi u pitanje, ve, naprotiv, ono zbiljsko i egzistencijalno na ovaj nain dobiva novi, izrazito literarni artikulacijski kod, postajui tako paradoksalno samo na prvi pogled jo prisutnije i jo dominantnije ili istinitije. Mladenko Marijanovi u svojoj pjesnikoj zbirci ostvario je, dakle, autentian pjesniki svijet, okupljen oko dva stoera oko deziluzionirane aktuelne stvarnosti i suptilnog intimnog svijeta pjesnika ili njegova alterega u lirskom subjektu, pri emu je njegova knjiga Hajduci stupaju u trajk i unutar sebe posebno vrsto uvezana pjesnika cjelina. Ovakvo to njegov pjesniki svijet ini osobenim poetskim totalitetom, koji se gradi na nekoliko vrlo paljivo organiziranih uih poetskih tematskih cjelina / ciklusa, obuhvatajui tako

manje-vie sva vana i egzistencijalna i literarna pitanja, i to kako ona openita, tako i ona pojedinana: O tome kako nije lako roditi se i imati zaviaj, O ratu i svemu drugom to uz njega doe, O ljubavi jer melema joj boljeg od pjesme nema, O domaji naoj i kamo je upravljamo, O vremenima prolim, O ljudima i udima te O srei i enjama nestvarnim. Pri svemu ovom, poev ve od naslova knjige pa nadalje, Marijanovieva poezija vrlo esto dovodi u vezu ono prolo i aktuelni trenutak, odakle se potom motri i ono to je bilo i ono to e biti, pri emu se nimalo sluajno autor uspjeno okoristio i nekim od naizgled tradicionalnijih ili konvencionalnijih poetskih formi i procedura, ba kao to od konvencionalnijeg nije bjeao ni s obzirom na ono to je barem na prvi pogled tradicionalnija poetska motivika, a to, meutim, njegovu poeziju nipoto ne ini tradicionalnom ili konvencionalnom, ve, naprotiv, poezijom dobro odmjerene poetske mjere, nimalo pretencioznom i namjetenom, i zapravo poezijom koja je redovno egzistencijalno bitna. I upravo zato Marijanovieva pjesnika zbirka i jeste knjiga vrlo zrele, a katkad i sasvim dovrene poezije, upravo ono pjesnitvo u koje se ne sumnja tako lahko, poezija koja jeste i lina, i prepoznatljiva, i jedinstvena, ba kao to je i sasvim dovoljno openita, i upeatljiva, i relevantna i iznad pojedinane autorske razine, pri emu je, uza sve to, i upravo pjesnika zbirka, vrsto srasla iako ne monotona cjelina u kojoj se pojedinana pjesma, svaka na svoj nain, uvezuje u ukupnost knjige i njezina osobenog razumijevanja ovjeka i svijeta u njegovoj totalnosti, na nain kompletnosti, sve to u irokom rasponu od meditativnog, evokativnog i nostalginog, preko ironijskog, pa sve do sarkastinog, kako e to biti i u naslovnoj pjesmi Hajduci stupaju u trajk. Otud, Mladenko Marijanovi nije sluajni laureat knjievne nagrade Mak Dizdar. On je jedan od Gorinovih pjesnika ija poezija s Radimlje odlazi u jezik, u svijet, ba s onoliko sigurnosti koliko je to kod prve pjesnike knjige potrebno i mogue, opravdano sa sobom nosei nadu u svoj sretan pjesniki ivot.

Slovo Gorina, 33, 2011.

135

Slovo Gorina

Izbor iz poezije Mladenka Marijanovia

MJESTO ROENJA
U rubrici mjesto roenja zapao me iznosan grad ispran i okraao sav Beika i benkica roze boje prispjele mi od curice iz prve kue do moje U djetinjstvu najedoh se ampren juhe i pure da sam mogao nadoi kao puran Ama nije se ba primalo pa su me plaili vjetrom gotov sam im jai puhne Kako me ipak ne otpuha imam plan sklepati splav i sam se otisnuti niz rijeku

ZA POLA DINARA
Na sedmom kilometru od sela svladae umor i glad djeaka od sedam ljeta; u gegama bio i hlaama kratkim, koljencad mu kao dvije kvrge. U predgrau mirisalo iz grila, umoak kupio je tu, davi svih pedeset para.

136

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Ne znate umoak to je? U saft od peenja frtalj lepinje skvaen!

ISPOD TISE
Sklonio sam se od nagle kie ispod tise uz neiju kuu Lilo je a unutra kroz otvoren prozor ula se harmonika Kapi mi se uskoro cijedie za vrat i jeio sam se ali nisam zbog njih Netko je imao prste od zlata a u meni neka emocija pukla Srea to je zakiilo to prokisnu drvo jer i niz moje obraze je teklo

Slovo Gorina, 33, 2011.

137

SJEANJA

Alen Turkovi

SLOVO O ORKESTRU
Kovaevia-Stranog (2007. odlukom predsjednika Francuske odlikovan ordenom viteza), premijerno postavljenom u aria kui u Stocu 16.07.2011. god, obiljeno je 80 godina postojanja Gradske limene glazbe/muzike Stolac. Oda radosti, pod tim imenom je, naime, postavka iz Stoca, preko Pariza (galerija Fait&Cause) krenula u svijet da svjedoi o znaaju jedne, relativno male grupe ljudi, muziara, umjetnika za jedan grad i jednu bezvremensku i ljudsku ideju globalnog susjedstva, respekta i tolerancije. Biti lan ovog orkestra je ast koja podrazumijeva sluati drugog i zajedno s njim napraviti suglasje koje je uhu milo i srcu drago. Orkestar koji broji etrdesetak ljudi u prvoj postavci moe funkcionirati samo tako. A sve je krenulo davne 1931. godine kada je na inicijativu kulturnih drutava Napredak, Prosveta i Preporod u Stocu osnovan prvi puhai orkestar, koji se vremenom etablirao kao jedan od najznajnijih valera u koloritu stolakog kulturnog zbivanja. Moemo samo pretpostaviti kako je teko bilo u ono doba doi do instrumentarija i koliko je skupa bila ta zanimacija koja je mjestima u kojima je postojala davala nekakav gradski tih. Kau da je najvrijedniji instrument (tubu) donirao tadanji naelnik Stoca Kovaevi i da su svi vieniji ljudi svojim prilozima i angamanom uestvovali u opremanju orkestra. Probe su se odravale preko puta Behmenluka (danas obiteljska kua dr. Edina etke) pod dirigentskom palicom prof. Zamole. Uzgred, budi reeno, jedan od dirigenta bio je i otac Predraga Matvejevia u vrijeme kada je slubovao u Stocu. Rijetke su informacije iz tog vremena jer je arhiva Gradske Limene Glazbe dijelom unitena u drugom svijetskom ratu, a dokrajena 1993. godine. U periodu od 1941. 1945. godine orkestar nije djelovao da bi aktivnosti nastavio po zavretku rata u sklopu KUD-a Marko Mihi i uz veliki angaman starijih lanova vrlo brzo je postao konstanta kulturnog ivota u gradu. Bilo je to vrijeme Slovo Gorina, 33, 2011. zlobom svjetski poznatog sarajevskog I fotografa sa parikom adresom, Milomira

kada su kulturno-umjetnika, vatrogasna drutva i dobar broj privrednih subjekata irom bive drave imali svoje puhae orkestre i kada su smotre orkestara bile istinski praznik muzike. Ponosni smo to je stolaka Gradska Limena Glazba i pored velikog broja aktivnih orkestara na svim tim okupljanjima bila rado vien uesnik i to je svoj grad predstavljala diljem ovih naih prostora. Najveu ekspanziju Gradska Limena Glazba doivjela je koncem sedamdesetih godina pod vodstvom Ivice Cepaneca, a 1981. god. Stolac je bio domain smotre puhaih orkestara na kojoj je uestvovalo petnaest orkestara iz cijele bie Jugoslavije. Svoj posljednji prijeratni nastup, krajem aprila 1992, glazba je imala na sahrani velikog stoanina Emira Buzaljka, kozmopolite, arhitekte, pisca, muziara, slikara.., ovjeka koji je bio dobri duh svoga grada, nezamislive vertikale vrijednosti i vanosti za kulturu uope. Ludo vrijeme koje je ve tada poelo pokazae svu simboliku te sahrane.

141

Slovo Gorina

Prostorije Gradske Limene Glazbe su unitene a stotine hiljada tadanjih maraka vrijedan instrumentarij je prodan u staro gvoe. Sudbina je, izgleda, kulture da i u ratu i u miru uvijek prva strada. Ama zalud, ona je ko ova naa pirevina, prui korijen pa je istrijebit nikako ne moe. U aprilu mjesecu 2006. godine na inicijativu grupe entuzijasta upriliena je obnoviteljska skuptina Gradske Limene Glazbe/Muzike Stolac na kojoj je izabrano novo rukovodstvo a za predsjednika skuptine je izabran ugledni stolaki poduzetnik gosp. Jusuf Elezovi. Tom prilikom smo od prijatelja iz Seljake Sloge Trebiat dobili na poklon est starih instrumenta koji su bili u funkciji i to je bilo sve. Bez prostorija za odravanje proba, bez ikakvih inicijalnih sredtava, bez instrumentarija sa desetak starijih muziara i petnaestak djece koja su prve note nauila kroz meunarodni Tutti projekt krenulo se u oivljavanje orkestra. Prostorije za rad je ustupilo privatno preduzee A.K. EL-GO Stolac a dobar dio tih prvih instrumenta nabavljen je kao donacija organizacije Tutti i prijatelja iz Grenaderkorpset iz Trondheima Norveka. Kau da je ponovni poetak u principu tei od poetka ali dan po dan orkestar je rastao i sve vie mladih ljudi i djece se prikljuivalo probama tako da smo bili stavljeni na slatke muke kako svima koji imaju elju omoguiti da naue svirati neki instrument. Relativno brzo, ve prvog maja slijedee godine orkestar se predstavio svojim sugraanima tradicionalnom prvomajskom budnicom i taj je

dogaaj po prvi put nakon rata kao udarnu vijest u veernjim vijestima dravne televizije predstavio Stolac u pozitivnom svijetlu. Kako je vrijeme odmicalo orkestar je postajo sve bolji i sve opremljeniji uz svesrdnu pomo prijatelja iz Francuske, Norveke, Hrvatske, itd. Hvala im. Sjajan napredak naprevljen je ostvarivanjem saradnje sa dirigentom profesorom Zvonkom Kneeviem koji je svojim radom od stolake glazbe napravio pravi brend, orkestar rado vien na svim bitnijim manifestacijama u zemlji i regionu. Tri godine u nizu svirali smo na prijemu za diplomatski kor u Sarajevu u organizaciji ambasada skandinavskih zemalja, otvaranje turistike sezone u BiH 2009, Danima Evropskog naslijea u Sarajevu, Kids festivalu, makarama u Metkoviu i apljini, smotrama orketara iz BiH u Zenici i Travniku, Trebinju itd. U ovom svearskom broju Slova Gorina i godini kada slavimo osamdeset godina postojanja, nije red zapomagati i aliti se. Vidimo kako prolaze kulturne institucije koje su po znaaju mnogo bitnije od nas, ali mora se spomenuti da stolaki orkestar kao apolitina, multietnika, multisocijalna, multigeneracijska i prije svega potpuno amaterska organizacija, jedva sastavlja kraj s krajem (u ovoj godini jedina fin. pomo dola od naelnika opine Stolac) te smo pokrenuli akciju upisa u poasno lanstvo kojoj se slovom i brojem prikljuilo est (6) ljudi od kojih jedna Italijanka. Bez obzira na sve naa djeca sa svojom Odom radosti e i ubudue obilaziti dunjaluk i biti na ponos svim stoanima i mostoljubcima irom planete.

142

Slovo Gorina, 33, 2011.

Admiral Mahi

PJESNIK NEOBORIV U BESKRAJU

FILOZOFSKO HODOAE avno nekad, kad bijah i vanredni student Svjetske knjievnosti i lucidni skita i sezonski radnik i depresivan lirik, radio sam kao ribar na Islandu Dakle, im su prodrli kao voda dolari u moje depove - prvim avionom vratim se u Sarajevo - i dolare koji miriu na bakalare zamijenim za mone njemake marke, i ko oparen vrelom vodom, trim da ASTIM majku, ouha, brata, tetku i tetka, amide i raju iz dez kluba ZVONO Onda me, sasvim neoekivano, praskozorje podiglo sa parkovske klupe i spustilo na sjedite autobusa za Stolac da uivo pozdravim asni Kur` an ispod erifovog jastuka, a potom sve vodene patnje i radosti, pjesnika i filozofa erifa Krge, kao i dubinu nedovrenog sna njegove familije, na hodoasnom krugu basilijskom U nekoj stolakoj knjiari kupih remek djelo Nedima el-Disra VJEROVANJE U BOGA u svjetlu filozofije nauke i Kur`ana i tamo gdje intuitivno nasumice otvorih stranice 74 i 75, s dubokim potovanjem ka erifu i El-Me-arriju, poloih novanicu od 500 njemakih maraka na El-Mearrijevo pjevanje:

Umiru ljudi, jedni iza drugih, dok stalno ostaje Prvi, Moni. Da smrt ide sporo to je mogue. Da svijet traje vjeno to je nemogue. Ubrzo sam se stopio sa mlazom vode iz esme Umih mahmurno lice i krenuh ka Vuinoj mjeavini infuzije stvarnog i imaginarnog da bih to prije dobacio do asketske kuice erifa Krge, na ljuljaku nebesnu Basilije. Kao ribar-sanjar nenaspavan, neto me mami da legnem ispod raspuklih ipkova ali, odnekud zavihorie rijei slikara Deke Hodia Mudonjo, ne spavaj, kreni ka junoj mistici i onda sam poput trajekta isplovio na kapljicu vrha june mistike Domahuje mi erifova sestra efika i veli sanjala sam te, da si Tito im je kao modri bi priao erif i bratski me pozdravio bre od mungosa tutnuh u erifove ruke Nedimovu knjigu (u kojoj je novanica od 5oo DM u sebi itala

El-Me-arrijeve stihove) i glasno rekoh: Majstore aha i filozofije, ovu su ti slatku knjigu kupili usoljeni, islandski bakalari jer su sanjali tebe i Niea kako igrate ah na zraci izlazeeg sunca i jo su mi anuli tvoj prijatelj je vitalni ovjek Volje, erif je mistik-oslobodilac i kao Nie, misleni donosilac radosti, zato ga i astimo! Evo, drutvo, ljudi i neljudi, koji elite da vam se um prije raspravljanja sa erifom oisti od uobrazilje, odetajte hodoasnim dvokorakom prema visokom vrtu basilijskom, - kliknu Sejo, majstor za proizvodnju najprirodnijeg soka od ipka, koji je ujedno i bistri misleni rod erifov Dakle, erif Krgo i iv i mrtav samo jednom molitvom koju proui u svom elu, skida eer i so uobrazilji! Ali vidovito, kao onostrana vaga, erifovo elo ree mi: Hvala Allahu, ti vie nisi napuen dimovima uobrazilje, zato ova knjiga ima monetnu STRANICU vie U asu kad je erifov otac Mustafa (veliki borac kojem je petokratsko Opinsko vijee davalo stan u Stocu, ali on je ostao na gori Basilije sve do smrti) snano protresao moju ruku, erifova majka Munta, hercegovako-reljefno istovjetna kao moja majka emsa, dozujala je kao pela iz vrta, pomilovala po obrazu i simfonijski zujavo anula: Meni izgleda dobro. Sad idem da ti ispeem sedmero jaja na maslu i onda e popiti NA sok od ipka
AHOVSKA PARTIJA SA ERIFOM KRGOM

U ahovskim partijama koje sam odigrao sa erifom Krgom, bio sam edan i ponizan, nii od praine, jer imao sam osjeaj da su svi do jednog, erifovi ahovski potezi teni kur` anski ajeti Naime, iskuavao me kako ahovske muke podnosim. Logika strpljenja, kao stolaka mlinica melje mrak, ali iznova raa lepravi potez Jer, strpljenje je dugovjeno uivanje! Svi drugi oblici strasti kratko traju, kao kacige uobrazilje. Sjeam se, u jednoj od nebrojenih odigranih ahovskih partija, gore-dole, pravdoljubljivi ahovski potezi pokrenue poletnu obostranu filozofsku raspravu o ivotu i smrti

Slovo Gorina, 33, 2011.

143

Slovo Gorina

erifov potez - bijeli pjeak na C-4: Ulazimo u svijet slike. Naspram tebe nije drugo do samo slika bijelog obraza i crnog obraza. Moj potez - skaka na C-3: Krenuo sam da vatrene strasti unitim erifov potez - pjeak na C-5: Vidim da si hrabriji od ogrebotine na vruoj kotlovnici Moj potez - pjeak na B-3: Ne mogu dati sve od sebe bez istine ljubavne, jer istina ljubavna nije niemu uvreda! Ljubavi nema za moju ljubav. Ipak, divim se dijalogu sa istinom ljubavnom ako izmeu ne stoje reetke! Kako je poela ova SLIKA da iskri? Misao koja je zapela da ivi od SLIKE ne plovi punim jedrima. erifov potez - pjeak na H-4: Prijatelju, ima ljubavi za tvoju ljubav. Izmiri se sa onom koju ubija praznom priom. Ostani pjesnik. Ostani neka kvintesencija, neka harmonija. uvaj Bijeli Obraz. Bilo koja SLIKA je PROIZVOD logike PRAVDE Nadstvarnosti. I ivot i Smrt su PROIZVODI. Svijet SLIKE CRNOG OBRAZA ivi i umire sve dok se ne preobrati u SLIKU BIJELOG OBRAZA! Prema tome, nema boljeg logiara-ahiste od Prvog, Monog, milostivog Allaha!
ETO TAKO STIGAO JE ERIF U SARAJEVO SLINO PREVERU KOJI JE POSLIJE RATA ETO TAKO STIGAO U PARIZ I TAMO POTRAIO DA VIDI LAVA - KRALJA IVOTINJA ALI DOBIO JE ODMAH PO BRNJICI

Eto tako... poslije rasprsnute ratne opsade grada Sarajeva, u svijetu mrtvih i ivih, na etalitu nade oamuen udarcima tuge i siromatva, umalo se ne sudarih sa jekom erifovih koraka U ovom susretu kao da sam sreo svica - divanskog pjesnika koji me je srdanim stiskom ruke uveo u svjetlost ivih! Otili smo u kafe Buybook i ispriali se do mile volje. Rekao mi je da ga je hrabri Zuka doveo u Sarajevo i da ivi ( u ime naroda ) kao podstanar kod bistrike invalidne nane Eto tako iz dana u dan, bez novanika, imovine, sretali smo se kao dva kokuza, i s obzirom da nas niko od monika koji su plivali u lovi nije uveo u sistem moi preivljavanja , ovaj put igrali smo ahovske partije koje smo imenovali: Panika u teatru za sirotinju koja nikad nije imala ta izgubiti! Eto tako jednog dana ispriah erifu svoj

OZBILJNI san kojeg sam sanjao za vrijeme boravka, kao literarni stipendist na Masej Koledu, krajem 95-te godine, u Torontu Ususret meni iao je neznani Demon, mislio sam da u s mirom proi pokraj njega, ali ustremio se da me kao orao epa kandama!!! Ako su mi ove tjelesne oi zatvorene pri spavanju, otkud otvorene DRUGE OI u meni? Oi due su ogledalo razuma. uo sam moj glas koji je prouio dovu iz Kur` ana: EUZU BI-LLAHI MINEEJTANI-RRADIM BISMILLAHI-BRAHMANI-RRAHIM Ni sam ne znam kako, ali VIDJEH OSJETOM PRISEBNOSTI SVJETLOST koja nije ova zemaljska svjetlost i ta, BESMRTNOBLAGA SVJETLOST, odgurnula je Demona iz mog vidokruga! Probudih se, sjedoh na ivicu kreveta i rekoh sebi: Vjeruj u Ljubav koja je Bog! Bio kriv ili prav, vjeruj u Ljubav! Svjetlosni signali STVARNOG IVOTA, Civilizacije stvarnosti odista izviru iz Boije Ljubavi! Boe, Civilizacijo koja si mudro i hrabro, uzrono izrezbarila materijalne nepomine poteze u pominost dobrog ovjeka, oprosti to pijem i opijam svoju sopstvenu naivnost! Grijeim li, Boe, to neprestano traim SVOJU ENU koja se ne zove ZAVJERA, ili LEGES PRINCIPIUM? Ili, grijeim li, Boe, ako se radujem otisku ljubavi na licu neprijatelja i prijatelja? Eto tako... prestali smo da trimo. Oputeno koraamo prema ljudima. Da nije meke i putene Vildane, Abida koji brusi vodu, Oskara na galaktikom biciklu, Milana iskonskog enigmate, efikovog itavog lica poezije, i drugih lica LJUDSKIH, ne znamo kako bi opstali... ovjek ovjeku otvara granice. erif i Admiral nemaju raune s LJUDIMA a niti oni sa nama. Dri LJUDE, ipak, OSJEAJNOST. Strana DOBRA nema imena. Trali ili hodali, dri nas OSJEAJNOST. Pa i neke vojnike koji prebrojavaju mrtve. Eto tako jednog dana, zarobljen u samo svoju mistiku, veliki mislilac iz Stoca, koji nije mogao opstati u Stocu, jer je bio pravi Stoanin, iako obolio od tiva samoe i tumora u glavi, vizionarski je odetao u sarajevski Zooloki vrt da vidi lava kralja ivotinja da ga poselami i ispria svoju ivotno-vjersku priu Ali, odnekud su dotrali nadobudni uvari

144

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

SJEANJE NAPISANO U OSLOBOENJU: erif Krgo U petak, u pet sati, petog marta 2010. godine, otiao je najvei usmeni pjesnik Bosne, erif Krgo, nenadmanik iz Basilija, neujno i svojom putanjom kuda je uvijek i letio, jer on nikad nije kroio. Godinama i godinama on nas je uio ta su prave rijei i pravi kosmos, i kako se zaista ivi samo u izgaranju za estitost. Bio je predvodnik neshvaene, nepokorene i nevidljive Bosne, umnik najdubljih magmi i pjesnik najviih lava od takve nepomirljivosti sa neiu pravljena su sva sagorijevanja u zvijezdama. Njegova vjera je bila i iznad najveih institucija i najmanje dvolinosti. Mnogo, zaista mnogo je nauio stotine i moda i hiljade nas, a to to nismo uspijevali usvojiti vie bilo je podjednako do nae tromosti koliko i do njegove neuprative uzvienosti.

Sad nam samo ostaje da kaemo: Dragi erife, zasijao si sve kuran`ske rijei u lijehu smrti i zato nisi umro jer nisi dao nikome da ugasi nijedan tvoj neopoganjeni osjeaj, nijednu slutnju onoga koji je u svakoj kronji vidio grananje galaksija. Tvoja misao dobrote poastila je svoje blinje, jer svaka tvoja misao, kao ahovski potez, ila je da isupa bilo ije srce iz korijena okrutnosti. Nikad neemo zaboraviti ono to si nas nauio, stotine nas iz Sarajeva, Stoca, Hercegovine i itave Bosne. Mi smo ostali tvoja jedina djeca tvojih formula objavljenih samo izgovaranjem, ali snaga tvoje misli ostaje da uva sve ove namuene ljude pred novim adahama neznanja. Tvoja nepokoriva estitost je stajala iza svakog prodora tvog uma pa neka i nas uva kao to je i tebe od svake napasti i vodi nas svjetlu mudrosti. I onda e svako od nas eljeti da bude kao ona sutinska Bosna o kojoj si rekao vjeni stih: SAMO JE VATRA U BOSNI NEUGASIVA, SAMO JE BOSNA U VATRI NESAGORIVA.

Slovo Gorina, 33, 2011.

145

RIJEI I SLIKE (LITERARNO STVARALATVO)

Ibrahim Kajan

PUTOVANJE U BADANJ, U MJESTO IZGUBLJENOG VREMENA

Preko Bune i Bunice krenuli smo s ceste M-17 prema Buni, odakle je, za mene, poetak prostora u vremenu potonule upe blagog imena Dubrava. A Buna, ime je jednoj od naih najkraih rijeka, koja se, obogaena jo kraom pritonicom, Bunicom, nakon pet kilometara od blagajskog izvora ulijeva u Neretvu, s druge strane magistralne ceste... Buna je ime i ovom starom humskom gradu s obruenim ostacima u Drugom svjetskom ratu bombardirane, prelijepe, na 14 lukova uzdignute uprije. Austrijanci su je odmah prozvali rimskom, mada su neki skloniji da je identificiraju kao osmanski arhitektonski poduhvat, pa se misli da je tek jedna od Karaozbegovih zadubina iz XVI. stoljea. Da, da, ovo je Buna koja tee onom zbijenom reenicom kojom se profilira ovjek koji je proao sito i reeto, isprobao svako iskustvo na vlastitoj koi i bio na svakom mjestu: Taj ti je proao i Bunu i Bunicu! Odavde, ini mi se, pa sve do mora, poinje drevnost koja nerijetko nadilazi svaku bosansku i humsku politiku i dravotvornu (srednjovjekovnu) profilaciju. I ve na ovom mjestu vidimo i druge graevine koje su umirale i ponovno se raale, kao to se deavalo u doba nae ive suvremenosti, gotovo juer (recimo, 1993.), kad su sravnjivane sa zemljom damije mrskih Drugih i Drukijih, kao ona Alipae Rizvanbegovia, podignuta 1848., vezira na Hercegovini, Ali-pae Stoanina! Vozimo se po ko zna koji put prema Stocu. To je, moda, najzagonetniji kraj nae lijepe i nesretne drave. Moj suputnik nosi svoju kameru da njome zabiljei uda vremena koja se ne mogu uvijek rijeima opisati, koja se otimaju i prelijevaju u tajnovitim bljeskovima, u neznanim, neobjanjivim, historijom neutvrenim. U Stocu, u antikom Dilluntumu, u srednjovjekovnom Vidovom gradu, Vidotaku, u ivim i nestalim selitima, u ovom zelenom porjeju

Bregave, obitavali su ljudi od nezapamenih vremena do dana dananjeg. Kroz mjesta nejasnih imena... Putujem s Tarikom. S Tarikom Denjom i njegovom kamerom, u njegovoj crnoj limuzini elegantnih linija. Vozimo se preko bijelog dubravskog visoja, preko Hodbine, kroz naselja ili mimo njih, sela u blizini, prema kojima su uperene ute ploice putokaza, prastarih toponima humske zemlje, od kojih je ba svako starije od Grada sa Starim mostom! Niko ne zna kada su nastala, kakva im je bila sudbina, kako su se ivjeli i u ta su ljudi tako snano vjerovali da bi uspravni opstali na svom kunom pragu i na svojoj vlastitoj zemlji. Sva su ta sela i obruene gradine po njima, i poneki ulomak rimske ceste koja je udarena na prethodnoj, ilirskoj, i rasute kamene gromile s mrtvim precima, i patarenske nekropole nijemi svjedoci koji govore svojim jezikom o neporecivoj udnji za ivotom, upornosti da se ne pomakne sa svoga, sa kuita i batine, ali i o zloj kobi koja je dolazila i ruila, koja je krvolono otimala i ive brutalno sijekla i ubijala. Rotimlja Evo Rotimlje, odakle je porodinim porijeklom mostarska i sarajevska porodica Nametaka, mostarska poznata po dr. Abdurahmanu, a sarajevska po knjievniku Aliji, poznatoj brai koji su, svaki na svoj nain, obogatili bosansku i bonjaku kulturu. Tragovi pripovijednog svijeta Alije Nametka, ne samo kao puke topografike nego i mentaliteta, ali i historijskog odbljeska sudbinskih udesa zahvaeni su iz zlatnog vremena ranog djetinjstva kada se sve pamti snano su utkani u autorovo u zrelom dobu nastalo djelo. U toj Rotimlji kroz koju upravo prolazimo, Nametci su imali svoja imanja, ljeti bi izlazili na selo i ostajali do rujne boje jeseni... Tu su zasigurno i budui pisac i budui historiar knjievnosti, u najneposredni149

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

jem doticaju s okamenjenom historijom spoznavali vrijeme, igrajui se kao bivi djeaci meu stecima omanje nekropole, promatrajui zauenim oima prizore po bokovima mramorja i dlanom prelazei preko plastike maeva i titova, jabuka i rozeta, jelena i posmrtnih kola. Osim Rotimlje, sada se prisjeam, izranjaju i druga poprita proznog svijeta Alije Nametka, sve poredani po ovom kraju Brtanik, Dabar, Hodovo, Radimlja, Stolac, pored kojih u proi ili u koje u, jednoga dana, vjerovatno doi. Prolazili smo ba kad su se zaula crkvena zvona sa sv. Petra i Pavla. U Rotimlji je i damija, kua dobre namjere, koja je, prvi put od svoje izgradnje, minirana i sruena 1993. Okreem lice sad na lijevu sad na desnu stranu. udim za mjestima koja nisam vidio, ija imena proitavam u mimohodnoj vonji, koje je povijest uknjiila zbog svoje uzdignutosti nad prostorom, ne samo zbog tutnja vojnih osvajaevih izama, nego i zbog duhovnih strujanja ije simbole cijelo posljednje stoljee otkopavamo i pronalazimo. Evo, tamo je skretanje za Trijebanj. Trijebanj Po cijelom slavenskom prostoru mogu se pronai gradovi i sela kojima u korijenu imenice uvaju sjeanje na staroslavensku zajedniku povijest, u korijenu treb. Da, staroslavensko ime, rije kojoj

veina Trijebanjaca danas vjerovatno ne zna znaenje: a oznaava mjesto rtvovanja, ili rtvu samu, ili oboje sputanje rtve na rtvenik. Posljednji popis precizira da je u Trijebnju bilo prijavljenih stalnih boravita 353 osobe. Bilo je 184 Hrvata, bilo je 113 Bonjaka, bilo je dvoje Srba i bila su trojica Jugoslavena. Ukupno: 353 stanovnika. Do danas, evo ravno 20 godina, nije bilo popisa puanstva. Od tada ne znam koliko se vratilo Bonjaka nakon ratnog izgona, i ne znam jesu li meu povratnicima i ona dvojica Srba. Ni sa onom trojicom Jugoslavena ne znam kako se zavrila pria. A neko je pravoslavnog svijeta u Trijebnju moralo biti puno vie od one dvojice ubiljeene u popis mjetana 1991. godine. U Trijebnju je jedan spomenik velike vrijednosti, crkva sv. Nikole, zadubina vojvode Donjih Vlaha, Radoja Hrabrena iz znamenite plemike humske obitelji Miloradovia Hrabrena, crkva iz 1534., podignuta u doba tamnog vilajeta osmanskog vladanja, pod kojom, kako se to trajno istie, krani nisu imali nikakvih prava. Njezine su freske bile neprocjenjive likovne vrijednosti... Mada je crkva sv. Nikole prestala da poje 1815. godine, ipak ju je polovicom XIX. stoljea obnovio mostarski trgovac Samit Gavrilovi da traje i svjedoi o afirmativnom pravoslavnom prisustvu u turskom dobu, s korijenima iz dubina humskog srednjeg vijeka, da opstane kroz AustroUgarsku monarhiju, kroz dvije Jugoslavije i da je,

150

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

napokon, do zemlje poravne snage HVO-a krajem 1993. ili poetkom 1994. godine. Ravno 460 godina nije nikome smetala, jer i kako bi kad je bila kua Boja! Nju su morali razoriti oni koji u Boga ne vjeruju i koji Boga mrze mrnjom goleme snage. Ba kao i oni koji su damiju u Rotomlju iz vertikale to je dodirivala zvjezdano nebo, poravnili u horizontalu po sparuenoj travi praskom i munjama podmetnutog eksploziva. U Trijebnju je, pored pravoslavne crkve, mala nekropola od est steaka. Dobro su ouvani, valjda i zbog toga to su, skrivajui se od ivih, u zemlju dobrano utonuli. Od etiri steka u obliku sanduka, dva su ukraena a ukraeni su i steci koji se prostiru po zemlji u obliku ploa. Ukraeni su motivima titova i maeva. Obrubljeni su bordurama trolisnih, povijenih granica lozice. U Trijebnju su jo tri lokaliteta sa stecima zagonetnih predaka: na Rosuljama, na Stublini i na Krstu. Na Rosuljama, tek kilometar od crkve pravoslavne, jedanaest je kamenih sanduka i jedan sljemenjak, dijelom utonuli u svetu humsku zemlju i dijelom zasuti zemljanim nanosima prohujalih oluja i vjetrovtina. Tri su sanduasta steka ukraena i onaj sljemenjak, motivima trolisnih lozica, vrpcama tordiranim i prizorima iz lova urezanim. A na Stublinama, uz rub puta koji Trijebanj vee za Rotomlju, jedan je ukraeni od etiri sanduasta, i peti je ukraen, steak sa uzdignutim sljemenim krovom. Ma i tit. Lozica. Trolist. I oni tonu u zemlju, i oni su, kao i veina ostalih, spomenutih, nagnuti na jednu od strana svijeta od tikanja ivih i od disanja crne zemlje. Na Krstu, na putu prema itomisliima, tri su steka, sva tri ukraena. Uz dva u obliku sanduka, trei je oblikom krstae, od teka kamena to je u kamenu sanduku nala svoje tvrdo uporite. Na taj je sanduk dijak usjekao ime onoga koji je hodio po zemlji a sada je tu, ispod kamena: Ljubo Vuksalovi. Steci su ukraeni po bokovima - izvijenim lukovima arkada, titom koji titi i maem koji brani, i ukraeni su jabukama i rozetama, i rozetama u krunim vijencima, i jo kriem i vrpcom bordiranom... Tarik je ponovno usporio, prolazimo kroz Hodovo, od ijeg me imena uvijek zapahne neto drevno i drago, blago i pitomo: najvie me fasciSlovo Gorina, 33, 2011.

nira srednjovjekovlje zbog slavenskog porijekla koje je apsorbiralo, dolaskom i otkriem svoje domaje, sve to je pamenjem, duhovnou i genetskim prelijevanjima moglo prihvatiti poput dobrog zdravlja i recepta za dug hod kroz ivot, kroz prostor i kroz vrijeme. Uvijek su negdje, u blizini steaka ilirske gromile, ili rimski miljokaz, rimska cesta, ili jedan od rimskih bogova s nekog od politeistikih prijestolja. U Trijebnju, koji nam je ostao iza lea, pronaen je rtvenik glavnog i vrhovnog rimskog boanstva glavom i bradom: Jupitera neusporedivog! Na istoposveeni rtvenik, Jupiterova je kultna zajednica postavila svetu aru i u Hodovu, u koju upravo ulazimo, a jo jednu pronaenu u Stocu, kamo emo, ako Bog da, uskoro stii. Trijebanjski rtvenik Jupiteru visok je 98, irok 40 kolika mu je i debljina mjerena u centimetrima. Na gornjem, znatno oteenom dijelu, imao je natpis od kojeg se raspoznaje IOM I(ovi) O(ptimo) M(aximo) PAELSE P(ublius) Ael(ius) Se(ve) RVSL rus l(ibenter) P P(osiut) rtvena ara Jupiteru u Hodovu, slinih dimenzija, imala je i ukrase, koje je vrijeme ili neija neharna ruka, davno nepovratno unitila... Na vie lokaliteta Hodova jo uvijek, borei se s vremenom, opstoji vie to veih to manjih nekropola starih Bonjana, nasljednika antikih. Da to istaknu, kao da nam alju jasnu poruku o injenici da ba oni, ljudi srednjovjekovlja, vrsto uspostavljaju vezu kontinuiteta izmeu nas kasnijih i onih prije njih, Ilira, sahranjujui se tik do njihovih grobova, uz kamene gromile ili ak na samim njihovim uzvisinama, na gromilama! Steci do ilirskih gromila, a haremi bonjakih muslimana do steaka. I ba tako je u ovom Hodovu, u ovom selu izgubljenom na zemljopisnoj mapi, ali na putu kroz koji mora proi ako putuje prema Stocu! Kod Bokailovih kua izbrojano je 49 steaka - kamenih sanduka i etiri sljemenjaka. Sva su etiri sljemenjaka ukraena i ak 18 sanduka! Brojni su motivi na njima, nije se uvijek prepisivalo, pa uz oruje, tit i ma, uz predoenja ljudskih i ivotinjskih likova, obilje je floralnih i astralnih simbola. Obraaju nam se nemutim jezikom koji se

151

Slovo Gorina

ita umom i razumijeva srcem. U toj je nekropoli i jedan steak ijeg vlasnika znademo jer mu je ime uklesano: Pavko Radohni se zvao. I postoje steci na jo ovim lokacijama Hodova, koje emo jednom zasigurno pomilovati rukom: na lokalitetu Radan-krst, na lokalitetu Pogrebnice, na lokalitetu Lokve i na lokalitetu kod Zadrunog doma. Naravno, svi su steci, osim onih koje je neki sluaj pomjerio iz svog prvotnjeg leita, uvijek postavljeni u pravcu zapad istok. A onda smo naili na jedno samostalno naselje koje, kau mi, pripada Hodovu, naselje koje prije ratnog pomijeranja stanovnitva nije postojalo, naselje nevoljnika, za koje ne znademo pouzdano je li ivo ili polumrtvo. Nikada dosad, a prolazio sam bezbroj puta, nisam vidio ispred kue ivog eljadeta. Uveer, kad bih se vraao iz Stoca u Mostar, vidio bih osvijetljene prozore tek u ponekoj kui, i iz njih uo samo tiinu. Na ulazu i izlazu nema ploice s imenom naselja. Naselje oito nema imena. Nema nita lijepoga ni u gradnji kuica, ni u kamenitim dvoritima, nema ni jednog zasaenog cvijeta, nema ni jednog bijelog janjeta. Tu su nastanili nesretne Hrvate raseljene iz svojih zaviaja... Ima onih koji su pobjegli pred Srbima iz Dabrice, ima ih iz Bosne koji tvrde da su pobjegli pred Armijom BiH... ko bi sad sve to znao... Jesu li tu sretni? E, to je teko pitanje... Jer, ta ima na ovom mjestu gdje su podigli stanita, gdje su udarili svoj toprak? Tu nema zemlje, nema drveta, to je surovi kamenjar, pun vjetrova, korpiona i zmijurina. Na jednom sljemenu nedovrene kue, moda ak i naputene gradnje, mrtvo visi pocijepana trobojnica s karakteristinim grbom Hrvatske republike Herceg-Bosne. Drave nema, ali zastava ima. Ima i u blizini benzinske pumpe gdje skrenusmo prema Maslinama, i u blizini Orfejovih dveri, u neposrednoj blizini slavne nekropole Radimlje, dragih duhova Dobrih Bonjana iz okrilja Crkve bosanske - koji neporecivo demantiraju svaku la koja ne moe opstati due od jednog dana. Tarik parkira pored one kuice uz nekropolu, promatra panoramu steaka i promatra je kroz vizuru svoje kamere. Pita me, ozbiljan, koji e tekst pokrivati dananje snimke naeg dokumentarca . 152

O Radimlji se zna gotovo sve, ali vienje jednog pjesnika uvijek je drukije od opisa znanstvenika koji ve puno stoljee objavljuju svoje utemeljene analize, zapoete njihovim plasiranjem na stranicama uvenog sarajevskog Glasnika Zemaljskog muzeja. Meu proslavljenim imenima, ime je pionira ire Truhelke, opsjednutog povijeu srednjovjekovne Bosne, posebno stecima i bosanskom staroslavenskog redakcijom pismena s kamena i pergamena, irilskog pisma bosanskog kojem je upravo on ime nadio i koji je on u znanstveni prostor lansirao pod nazivom bosanica. A ipak, u narodu je danas najraireniji i najpoznatiji, promiljeni i poetski govor Maka Dizdara o nekropoli u koju je silazi sa svog vlastitog kunog praga. O Maku, bosanskom Orfeju meu stecima i o Radimlji, pisao sam u putopisu U Stocu, Isusov pla, pa mi sad ostaje samo da uprem prstom u uporno nasrtanje na ovo uzvieno mjesto zajednike sudbine ljudi iz kojih smo mi, dananji, potekli da se obuzdaju divlji urbanisti i graditelji koji razaraju, destruiraju i guraju u propast zvjezdanu nekropolu koja se vie ne moe ponoviti niti na bilo koji nain obnoviti. Ona je pouzdan trag kojim smo hodili i na kojem smo se uspravljali, ivjeli potpuno svoji, ba kako Krlea kae izvorni i neporecivo svjetski! I ova je srednjovjekovna nekropola na onom mjestu gdje se jasnim rukama prihvaa za ruke svojih civilizacijskih prethodnika, Ilira, jer su pored njih, ivot naputajui, sahranjivani. etiri su ilirske gromile otkopane poetkom XIX. stoljea na sjevernoj strani puta za Mostar, uz Radimlju. I njihove su grobnice uvale zemne ostatke naih predaka poloene u pravcu zapad (glava) istok (noge). Preko tih grobita ulazi se u najdublje dubine vremena gdje, zamalo, zavrava pisana povijest... koju emo, uskoro, ak i prije nego uemo u grad Stolac, prvi put vidjeti svojim vlastitim oima. A u Gorici, zaustavismo se Tako smo stigli u prvo stolako prigradsko naselje. U Goricu. U vonji, da mi ne promakne, pogledam traim izvornog Stoanina koji e nas odvesti svojim autom na mjesto gdje historije jo nije bilo. A to mjesto se zove: Badanjska peina.

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Grob Moe Danona

U blizini niskog zida koji je rubio memorijal neobinoj i svetoj jevrejsko-sefardskoj osobi Mojsija Moe Danona, ekao nas je Sejo Obradovi. Seju ipak svi poznaju pod nadimkom a nadimak mu je Brzi. Brzi je jedna neusporediva osoba, po srdanosti i po susretljivosti, o emu sigurno mogu svjedoiti. Dok smo se pozdravljali, pogled mi je bludio po neobinom Moinom grobu. Zapravo, u tom malom i njegovanom sakralnom prostoru tri su kamena spomenika, ali je mjesto znamenito samo je jednom - po sarkofagu prvog sarajevskog rabina, hahan-bae Mojsija Moe Danana. Pria kazuje da je, zaputivi se prema Dubrovniku gdje ga je ekala laa za hadiluk u Jerusalim, iznenada umro na Krajiini na domaku samog Stoca. Pria kazuje da ga je na pravdi Boga Jedinoga utamniio Mehmed Rudi-paa godine 1820. i bacio, sa jo desetak Jevreja, u sarajevski zlokobni zindan iz kojeg se rijetko ko vraao. Paa zatrai od sefardske zajednice 500 kesa groa za otkup uhienika ili e ih pogubiti. Po zabiljekama Zeki-efendije, Rafael Levi, ugledni saraf-baa (mjenja) obrati se, nakon jedne duma-namaza, muslimanskim prvacima za pomo. Muslimanski mu prvaci, jer su Levija izuzetno cijenili, obeaju da e sve uraditi i sutradan sve Jevreje oslobodit. Ujutro, po sabah namazu, iskupi se 3000 muslimana i navale na Rustem-pain konak, provalie unutra i oslobodie nevoljne Sefarde. Rustem-paa pobjee u Travnik i posla Visokoj Porti vijest da su se u Sarajevu digli Slovo Gorina, 33, 2011.

protiv svijetloga Sultana! Sarajevski prvaci, saznavi za tu optubu, napisae svoju istinu, kao i o svim nezakonitostima Rustem-painim, s potpisima 249 najvienijih graana. Jevreji su takoer poslali u Stambol dvojicu ljudi da pripomognu da istina stigne do Sultana.... Da je plan uspio, vidjelo se ubrzo: Sultan je smijenio Rustem-pau i priveo ga pred lice Pravde Od tog dana rabinovog osloboenja zindana, sarajevski Jevreji proslavljaju 4. hevana, Purim de Sarajevo, Dan spasenja, a 20 sivana (juna) polaze na hodoae u stolaku Krajiinu... Hebrejskim slovima u kamenom sarkofaku toliko nalik oblnjim stecima, u prijevodu na bosanski, pie, meu ostalim: RABIN MOE DANON Bio je na uitelj i rabin / Njegova dobra djela / Neka nam pomognu! / Amin! Odijelio se od ovoga svijeta / Dana 20. sivana 5590. /1830./ Zanimljivo je da se za ovo memorijalno mjesto puno svetosti, gotovo dvije stotine godine brine iskljuivo jedna muslimanska porodica, obitelj starosjedilakih Medara. Nakon to je divlja sila 1993. poruila i spalila sve u Stocu, oborila je i malu idovsku bogomolju. Nju je, zaraslu u otru hercegovaku travu i dra, takvu, naherenih zidova i uruena krova, zatekao iz kue prognani Mirsad Medar, vrativi se godine 1997. Prvo to je 153

Slovo Gorina

uradio, bilo je da oisti malo groblje triju sarkofaga hahan-bae Mojsija i dvojice austrougarskih vojnika poginulih u otporu zapremi bosanske zemlje, pa su i njih ukopali tu, pored zapamenog rabina, 1898. godine. Mjesto izgubljeno vremena Brzi nas je opominjao da krenemo. Preli smo u Obradoviev auto, jer on je tako elio. Upamtit u ga kao ovjeka koji me odveo u nepovijest! Do Badanjskog konja na badanjskoj stijeni, u Badanjskoj peini. Od Gorice se uputismo tvrdim makadamom pratei udolinu, kroz kanjon koji je prorovala srebrena, blagotvorna rijeka Bregava. U ovom podruju kroz koji putujemo nas trojica muketira, u podruju tako blagog i naivnog izgleda, bilo je moda prvo trajnije prisustvo ovjeka u prostoru dananje Hercegovine, tragovi njegovog ivljenja i djelovanja, njegove svjesne djelatnosti kojom se uzdizao iznad pukog biolokog ivljenja. Nakon to je makadamska cesta, iznenada, zavrila u pliaku Bregave, zastadosmo zapanjeni nad koncem izgubljene ceste; klizei pogledom za njezinim nastavkom u bistroj vodi, zakljuismo da nema dalje, da je to mogue, ali samo konjskoj zaprezi, jer je cesta zaista ponovno izvirila na suprotnoj obali i nastavljala poput zmije u izgubljenom gustiu, zaklonjena zelenim zidom. Znali smo da je ovuda neko morala prolaziti jedna slavna cesta. U razdoblju Rimskog Carstva, u I. i II. stoljeu bila je u najdoslovnijem smislu meunarodna prometnica izmeu Narone i Dilluntuma, srednjovjekovnog Vida, dananjeg Stoca. Brzi je pokuavao, hitar poput ivog zvrka, pronai barem traak rimske ceste... ali je i nju, kao i toliko toga na svijetu, davno pojelo raslinje, rastoilo u bezbroj fragmenata izmeu kojih raste trava i dra, do savrene neprepoznatljivosti i izgubljenosti. Ubrzo nas je ipak svojim autom dovezao gotovo do samog podnoja traenog mjesta naeg malog ljubopitljivog hadiluka. Mjesta na kojem se uzdie golema stijena, slina onoj nad izvorom Bune u Blagaju, visoka do neba i gotovo izglaana, s bezbrojnim gnijezdima i tisuama ptica iji je dom i zatita od kako su stvorene i putene na slobodu ovoga svijeta.

Lokalni turistiki entuzijasti okupljeni oko udruenja Troja, uklesali su u kamenu stepenice, uvrstiti drvene rukohvate, pa se, preskaui i po dva basamka, naosmo natkriljeni stijenom koja je isijavala samo jedno: VJENOST I POSTOJANOST. Tako smo stigli u samo srce malenog podruja koji se u arheolokim izdanjima novijeg vremena zove Lokalitetom Badanjske peine. Peinu je, oito, glaala milenijska voda, probijajui se, inei nevjerovatni kanjonski usjek u kamenoj litici koji sada dosee 45 metara visine, raunajui od povri zelene Bregave. Udaljena je samo est kilometara zrane linije od Stoca. Arheolozi su otkrili ovo bogato nalazite 1976. godine. Pogledali smo sva pogodna mjesta, izokretali vratom, zavirivali u uljine ali crte nigdje nismo mogli opaziti. Traei ga, Brzi se uvukao i u jednu mranu spilju, a i mi za njim, mislei da je u njoj skriven radosni crte ali smo, iznenada, zauli snaan lepet uznemirenih slijepih mieva, pa sam urnije iziao napolje nego to sam uao! Lutajui ispod visoke litice, u jednom trenutku sam se i propeo na odlomljenu stijenu kad sam uasnut! video da su mi stopala tik do crtea, da umalo nisam zgazio remek djelo svog moebitnog prahistorijskog pretka! Crte, gravura, smatra se jedinstvenim u skupini nalaza te vrste i predstavlja svakako jedan od najstarijih spomenika umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Crte je urezivan u uglaanu, koso poloenu povrinu kamenog bloka, odlomljenog od masiva koji se visoko podie nad Bregavom. Crte predstavlja, budui da je stijena odlomljena od svoje cjeline, samo dio gravure. Zbog toga je nemogue u potpunosti identificirati motiv zaboravljenog umjetnika iz davnine. Misli se da predstavlja figuru konja, gledanog s desnog boka, u trenutku lovakog napada strelicama. Vidljiv je i sauvan samo zadnji dio napadnutog tijela kramonjeve rtve. Crte naravno nije anatomski precizan, jer to davnom ovjeku nije bilo bitno. On je pokazivao svoju ideju: nadmo nad prirodom. Gravure sline badanjskoj, dosad su pronaene jo jedino na Siciliji, u Kalabriji i Apuliji. Kau da je u ono gluho vrijeme prahistorije razina mora bila za 150 metara nia od dananje, pa da je komunikacija izmeu susjednih poluotoka i Sicilije bila gusta i trajna. A to vrijeme arheoloSlovo Gorina, 33, 2011.

154

Slovo Gorina

zi smjetaju u razdoblje mlaeg paleolita, izmeu Naklonite se, jer se vremenu klanjate, vremenu od sedam tisua godina koje svojim oima gledate! 13000. i 12000. godine prije nove ere. I ja se klanjam naoj maloj historiji oblikovanoj u steke Radimlje od 500 do 700 godina. Klanjam Klanjam se vremenu, naoj maloj historiji se antikom vremenu ilirskog Daorsona od 2000 Teko je zamisliti vrijeme. Zapravo, nemo- godina i klanjam se i prahistoriji Badanjske peine gue je zamisliti vrijeme. Mogue je imati ideju o od moguih 13.000 godina. vremenu, koju hrani pojednostavljena spekulacija Klanjam se Humskoj zemlji u kojoj je prvo nae predmetima i dogaajima... prevedene u histo- ognjite, u kojoj su prvi nai kulturni i prvi nai rijsko brojanje godina. Kad je Napoleon osvojio civilizacijski koraci. Klanjam se zemlji i kamenu Egipat, postrojio je svoje pukovnije ispred Sfinge koji su nam pripali po zakonima Vremena i po i piramida pa im je naredio da se tim udima zakonima Bojega provienja. ovjekovih ruku i udima ljudskog uma - duboko se naklone!

Slovo Gorina, 33, 2011.

155

Predrag Matvejevi

JADRAN
a istonoj strani Jadrana, planinski N lanci dijele i povezuju primorje i zale-

Primorje i zalee na istonoj strani

e. Nad padinama Crvene, Bijele i Sive Istre nadvila se Uka. Dinarsko gorje protegnulo se du Dalmacije - Velebit i Senjsko Blo, Paklenica, Svilaja i Mosor, zajedno s drugim brdima i breuljcima. Iza ogranaka Biokova niu se vrleti Bosne, stri kr Hercegovine. Uz Crnu Goru je Bijela Planina, nedaleko od nje su visovi Orjena i slavnoga Lovena. Makedoniju nadvisuju sure Prokletije, Pelagonidi, stari Rodopi i nad svima njima - najvia od njih - ar-planina. U Albaniji, ispod vrhova Gur-i-Zi i Gur-i-Topit, isprijeile su se Kakariqi i Salarie nadomak Skadra i Valone. Uz obale Egeja su vrhovi Cike i Saramande. Veui se jedan s drugim, planinski lanci esto gube vezu s ravnicama, ravnice s obalom, obala s ovima i onima. U najbliem zaleu plima i oseka se ponegdje nasluuju, malo se gdje osjete. Valovi hue u daljini i valjaju se puinom, ali ih ne vidimo i ne ujemo. Diljem jadranskih gora i dolina rastu srodne biljke, razliitih imena. Meu inima su i sljez i metvica, i kadulja i gorki pelin. Omara i sua zgunjavaju njihove mirise. Vjetrovi ih ire i razblauju sunovraajui se niz goleti i vrludajui kotlinama. Unaokolo je manje stabala i ume nego drae i ikare. Vie je gloga i graba nego jele i empresa. Smreka je ea od omorike. Manje je polj i panjak od vrtaa i kamenjara. Vie ledina i tratina nego njiva i livada. Niega tu nije previe. Mudrac koji se rodio u unutranjosti Bosne i svojim djelom proslavio krivu Drinu i njezinu upriju, usporeivao je rastinje u primorju i ono u zaleu: I kad vidimo crn ilav bori uz sivu liticu, sve se priseamo da on ima tamo dole, kraj mora, roenog brata, slobodnijeg, lepeg, vitkijeg. Takve usporedbe raaju sjetu, ponekad blagotvornu.

Loza odolijeva studeni i, udaljavajui se od primorja prema zaleu, mijenja se i postaje otpornija. Maslina je privrena jugu i tu ostaje. Smokva i ipak, bajam i roga rastu do mea koje im je odredilo podneblje. Tako je uz obale Dalmacije, Istre, Hercegovine ili crnogorskoga vijenca, a i na drugim stranama, daljim od jadranskih. Ovdje uspijevaju i murva, i kupina, i trpka oskorua. Nailazimo i na koelu, kojoj je stablo golemo a plod sitan. Tko zna kako je dovde stigla, nije rodom odavde. Kad s puine zapuu jugo ili ilok, litice i klanci ih pokuavaju zadrati ili barem ublaiti. Bura hrli s kopna k obali, mete neumoljivo sve to zatekne, nasrne i na samo more. I u zaleu, primjerice na putu prema Stocu, Mostaru i Zahumlju, osjete se njezina snaga i zamah. Silazi odnekud s Velea ili Prenja, s Ivan-planine, tko zna sve otkuda, kree prema dolini Neretve, ne jenjava ni na njezinu uu. Razlikuje se od vjetrova to donose kiu, koje u tom kraju nikad nije previe. Izvori esto presue, atrnje se isprazne. U bunarima ostane vie tame nego vode. Zemlja se osui, nebo postane svjetlijim. Od nagla svjetla ponekad oi obnevide. U mrklu mraku nestanu obrisi. Kamenje sijeva dok ga se kri. iblje piti ako mu se lome stabljike. Kad se stijena skotrlja s glavice niz urvinu, jeka i tutanj se uju s ove ili one strane zagore. U tim je krajevima bilo, sve donedavno, vie staza nego putova, vie putova nego cesta a cesta premalo. Od grada do sela, od sela do zaseoka ilo se i prostorom i vremenom, sadanjim i prolim ujedno. Imanja su dugo odolijevala promjenama, uvala su se kako su znala i mogla, za sebe i za druge, tko zna sve za koga. Na njima se ulo mukanje i meket, rzanje i topot. Torovi i staje se jednako razlikuju. Marvi nedostaje dobre ispae, a stoci manjkaju pravi katuni. Koze brste to stignu sve do trna, ponekad i sam trn. Magarci ili ti tovari vie nisu na cijeni kano to su bili prije. obani odlaze kud ih putovi odvedu. Pripovijesti o pastirima i pastiricama malo tko jo pria. Predaja ih nije uspjela zadrati uz ognjita. A i sama ognjita su se gasila.

156

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Arkadije su preputene zaboravu, bukolike literaturi, idile nostalgiji. Gdje si, moj rodni kraju, jada se kroniar. Stare zanate jo pamte samo starci. Sjeaju se predmeta i sprava koji nisu mijenjali oblik i namjenu. Malo tko ih rabi kao to su ih oni rabili: motika, bradva i tokmak, mistrija i muljaa, nave, kip i korito, bukara, mjeina i pocrnjela lopia :crn je ko lopia nad ognjitem, to je donedavno bila neka vrsta blage poruge. Moe se jo ponegdje zatei kazan i kac, barilo i badanj, kantar, mlat i malj, satara i sikirica, si i sa, prangija i napokon kubura ovjeku svata padne na um kad pone nabrajati. Pomagala i njihovih imena bilo je podosta, ostalo ih je nedovoljno. U ono vrijeme, kako se veli u starijim godinama, svakom se od njih znalo mjesto - gdje je stajalo ili trebalo da stoji, emu i za to je sluilo. Tko se uputi dalje od priobalja, dalmatinskoga, istarskoga, crnogorskoga ili albanskoga pa djelimice i bosanskoga ili jo nekog, naii e ponegdje na spomenute rijei i stvari. Ostale su jedna uz drugu ovdje kao uspomene, ondje kao prijetnje. Ne zna-

mo zapravo ni tko ih uva, niti za koga, koliko e se pamtiti i do kada. More je blizu, za prvim humkom, brdom, planinom. Mjestimice je pred naim oima. Na trenutke nam se ini da je dalje nego to zaista jest. Onoga tko mu prilazi iz zalea i ugleda ga s visine obuzme na tren zanos ili bojazan. Ne zna ime ga ono privlai niti to ga od njega odbija. Valja li ostati uza nj ili je bolje okrenuti mu lea. Poi dalje ili se vratiti tamo odakle dolazimo? Ima li jo mjesta za doljake i povratnike? Tko e ih i kako doekati? Kraj koje obale? Mnogo je pitanja koja se postavljaju sama od sebe. I na otocima se ponegdje oituju, iza prvoga proplanka ili posljednje hridi, drugaija stanja i drugi nazori. Ne uspijevaju se uvijek prilagoditi okolici, priviknuti se na nju, uskladiti s njom. Hercegovina je ponekad nalik na otok sainjen od kra. Liena je mora, ali ne i elje za njim. I u primorju i u zaleu teko se pomiriti s oskudicom. Obala obeava vie, ali rijetko dri obeanja.

Slovo Gorina, 33, 2011.

157

KNJIEVNI KLUB MOSTAR

Slovo Gorina

Knjievni klub Mostar

klub Mostar (KKM) osnovan je u K njievni aprilu 2010. s ciljem uvezivanja mostarske ne su i uspjene saradnje s knjievnim asopisima, udrugama i autorima u zemlji i inostranstvu. Klub trenutno broji preko 50 lanova, a neki od lanova su: Miljenko Buha, Samra Meedovi, Ivo Krei, Vlatko Marinovi, Goran Karanovi, Damir Jurica, Almin Kaplan, Adnan etica, Veselin Gatalo, Mirko Boi, Marko Suton, Nikica erkez, Ivan unji, Adnan Repea, Semir Behram, Sonja Juri, Berislav Juri, Nedad Maksumi, Dijana Ondelj Maksumi, Sanela Kuko, Anes Oruevi, Lidija Pavlovi-Grgi, Elvedin Nezirovi, Alma Fazil Obad, Senka Mari ari, Tina Laco, Emil Karamati, Mili Tiro, Vesna Hlavaek, Martina Mlinarevi-Sopta, Adnan Dolota, Irena Marini Dornik, Julija Bonjak, ana emi, Anita Pajevi...

knjievne scene i saradnje njegovih lanova s knjievnim organizacijama, asopisima, festivalima, a posebno s drugim autorima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Osnovalo ga je 35 mostarskih autora, a za prvog predsjednika Kluba izabran je Goran Karanovi. Od prvog javnog predstavljanja u juni 2010. u orovia kui KKM je u Mostaru organizirao brojne knjievne veeri i promocije knjiga svojih lanova te gostiju iz zemlje i inostranstvu. lanovi KKM nastupali su na uglednim knjievnim manifestacijama. Potpisane su povelje o bratimljenju sa slinim kulturnim i knjievnim udrugama, poput Udruenja za kulturu Novo Sarajevo i Think Tank Town festivala iz Leskovca (Srbija), a uspostavlje-

Predstavljanje Knjievnog kluba

Slovo Gorina, 33, 2011.

161

Izbor iz poezije
Ivo Krei
Ciklusi Danas je gavran ubio lastu Pas je zaklao maku Pu je pojeo cvijee Sunce je zaboravilo granuti I padali su suhi oblaci s neba. Ja sam sanjao duboki snijeg i tragove kola U sumrak sam popio rakiju od dunje Bilo je podne kad sam shvatio Da je neiji ivot upravo zavrio. Smijao sam se glasno da ispratim areno jato leptira. S njihovih krila padao je zlatan prah I sve nosio u zaborav. Ostavka Ja nisam pjesnik i nemojte me vie tako zvati. To je bila greka od samog poetka Kada sam htio neto promijeniti. Nisam znao tada da se ovdje nita ne moe promijeniti, Samo se moe opravdati projekt europskim donatorima, A onda iza lea jedni o drugima priati gnusne lai. Ja, iskreno, odustajem od ovoga grada i zaklinjem se Da u prvom prilikom otii ivjeti negdje drugo, to bih najtoplije preporuio svim mladim ljudima, Koji imaju snove i hrabrosti da ih slijede, Jer ovdje se moe samo vrtiti u krug, nita drugo. Sve ostalo su rasprave, pametni asi uz dobru rakiju, Pokoji evap i honorar u depu. Kad je jo lijepo i nema tumor ili slabo srce. Stoga, ne elim vie sudjelovati u bilo emu masovnom. I koristim ovu priliku da dam neopozivu ostavku Na mjesto mladog, perspektivnog, talentiranog, Pjesnika. Ovome gradu to ne treba.

162

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Nadalje, molio bih vas, zaboravite moje ime, prezime, broj telefona, I da me vie ne pozivate, ne traite i ne preporuujete. Da mi ne nudite, ne obeajete, ne savjetujete. Dame i gospodo, hvala vam lijepo za strpljenje. Laku vam no elim.

Adnan etica
Ljubavna Sumrak pada, ljetni pljusak, idealno vrijeme za pisanje ljubavnih pjesama, jer kau mi da nemam dovoljno ljubavnih stihova. cigareta u mojoj ruci dogorjeva, kia i dalje pada, instat kafa iz oljice se pui, sijalica je zgasla, struje je nestalo, laptop svjetli, ekae me sat i devet minuta da napiem neto o ljubavi. ima ve petnaest dana kako kia nije pala, osvjeie grad, moda ljude, a obradovae i novoposaene sadnice alica u vonjaku. ovo mi je druga kutija cigareta danas, moram prestati puiti, i trebam vie, jer imam sve uvjete za to, razmiljati o ljubavi. Sumrak je pao, kia je nastavila liti, cigareta je dogorjela, drugu sam pripalio i razmiljao o ljubavi, sve dok nije dola, njeno mi stavila ruku na lea, te mahajui glavom pepeljaru ispraznila.

er Kahva ne da utjeti, imala sam supruga, brau, svekra i svekrvu, etvoricu sinova i dvije snahe. Zborila sam na njihove slike objeene po zidu, o svakom malo kazivala. Dosadilo i enama na kahvu dolaziti sluati moju nesreu, kahva ne da utjeti a o drugom ne znam zboriti. Jedan sin, mar preivio, u jednoj er bratovljevu nosio a u drugoj svoja crijeva. Prava princeza, iva i zdrava, svemu sam je nauila hodati, pisati, itati, sve sam halalila zbog nje, i dumanima i bogu. Djeca nee da se drue s njom, kau: Ne zna se smijati, i tome u je uiti im se i sama nauim. Slovo Gorina, 33, 2011. 163

Slovo Gorina

`Goran Karanovi Most do zaviaja Ne kaem, I ja u s uzdahom misliti o rahatluku ipku i kamenu U dobro zagrijanom stanu Neke sreene drave Miljama daleko. Dolaziti na ljeto i govoriti kako je ovo Kalifornija I kako tamo nita ne valja Kako samo ekam da se vratim Makar da umrem U zaviajnoj ljepoti Pokazivat u onda slike stana to je drava dala Sina na kolovanju, mlade ene Make, kera i auta Moj drug iz klupe e tumaiti ulogu balkanskog rakijaa Sa pogledom neto mrljavim od xanaxa I disanjem soptavim od cigara Ja u, tako jesti ipak I uditi se kako su ljudi ovako oronuli Kad je rijeka zelena A nebo tako plavo

Veernja utnja Ti uti Od onih si gojenih da trpe Pustila si da te namamim u moja bijela, prebijela kola I odvezem na terase po kojima momci prostiru deke, Kupuju pivo i donose ips djevojkama koje gledaju u daljinu Dok teak zrak gui usnuli grad Plave su zore Plave kose bljete pod udarima mjeseine koja posre Lijepa, pijana i ponosna Tren prije nego sunce istrgne stoljnjak od mastila Po tebi e popadati zvijezde I svjea rosa kanuti

164

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Na par uperaka trave to klija kroz beton Vjeruj mi Znam Tako to biva Ti uti Od onih si gojenih da trpe U moja bijela, prebijela kola Ula si sa smjekom

Aida Diho
Julska hronika Izvod iz dnevne tampe: U julu Ratko Mladi je uao u praznu Srebrenicu. Hiljade Srebreniana je nakon toga izvrilo masovno samoubistvo, kae jedan Norveanin. 16 godina poslije. bijeli BMW s registarskim oznakama (ma sramota je re) juri kroz kolonu koja pristie da izbjegne guvu, jer vrue je, Jer juli je I druga auta pod pratnjom bjee Jer vrue je Jer juli je, a i bili su, a i vieni su. Radovi na cesti Trogir, Solin, Omi Da li e to pomutiti turistiku sezonu, Jer, znate, ipak... Juli je... Izvod iz zapisa o stradanju: Moe li Hasane sine? Mogu babo, mogu. Hoemo li brzo tamo gdje idemo? Hoemo, hoemo... Tiina se vije poljanama naim, Tek pokoji zrikavac svoj zviduk pusti Kolona kroi, klonula egom, Klonula strahom O pauka niti niz gore sad visi I tanji, tanji ta tanka nit I obru se stee, A nigdje tit

Slovo Gorina, 33, 2011.

165

Slovo Gorina

I padaju s niti ko gorski vijenci, Jedna do jedne umorne glave I babe i amide i daide I sinovi do jednog svi O babo! O Hasane, sine mili! Oi su rekle, jer oni vikali nisu. Danas su brojevi pod zelenim tkanjem S ruke na ruku na poinak idu Opet u julu, kad sve i bi. Izvod iz knjige nitavila: Nikog da sudbu zlati, nikog da lelek poeme pie, Jer nije doba velikana, jer Nama je juli samo juli. Tiina se vije poljanama naim, Tek pokoji zrikavac svoj zviduk pusti. Plivaica (Pokupi ve, kia e! Idem, rekla je A stala je, omamljena pojem zraka pred buru i dodirom neba i zemlje gledala priu u kovitlacu bijelih arafa) *** Doi Doi sada sa svjetlom dana korakom sigurnim Pjevali su cvrci suncem omamljeni Doi I napij se smijehom trepavica mojih ednih tvojih Zvale su ga ribe i kamenje sa dna zelenih virova Lezi na obale bijele, moje I povedi me Pjevao je pijesak s njenog lijevog ramena U neke druge galaksije Dodale su tanke vene njene enje Gdje zvijezde drhatom pjevaju 166 Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Nama Tu svojim mirisom pii Tijelom mojih obala I ogrni me tajnom dodira Kao rijeka Ulij se U sve moje osjete Rekla je Plivaica Doao je sa svjetlom dana Korakom sigurnim Pan sam Ponio je kiu, munje i gromove I sve strijele osorne Jer nije znao je li otrovna Pjesma njenih pjeanih obala A elio je sve Bio je ples Oprezan sprva Od puine bljetav Pa blii sve Dahom Ukrug i potres I zemljom i vodom I pijeskom Pljuskom i pljeskom I svakom slatkom venom Prosule su se ribe, cvrci, kia i more Jula njihove poude Ulio se Kao rijeka U sve njene osjete *** (arafi su bili mokri I razasuti svi, A djevojka je samo nijema stajala)

Slovo Gorina, 33, 2011.

167

Slovo Gorina

Elvedin Nezirovi

DENNET One noi kada su mi rekli da je poginuo, mislila sam: poludiu. upala sam kose, razmiljala da se bacim sa prozora, da izletim pred snajper, jer ta e meni bolan ivot bez mog Ahme, mislila sam. Otkako je preselio, alarahmetelejle, shvatila sam da od praznog kreveta nema tunijega mjesta na svijetu. A moj krevet jo mirie na njega kao da je tu, skutren u te male, beznaajne stvari iz kojih me gleda: u drveni ibuk, u etku za brijanje, u sat koji je dobio od Hepoka za dvadeset godina radnog staa. Katkad se uhvatim kako priam sa svim tim stvarima to mjere vrijeme otkad ga nema. Otkako je preselio, nikuda ne idem. Ulica je puna vojnika a ja u svakom traim svoga Ahmu. Kada ugledam nekog ko mu je nalik, stegne me u prsima, pa se rasplaem nasred arije. Onda ga zaujem, negdje u sebi, kako srdito grmi: ne valja to moja Bibo, ta e re svijet, ako ti je do plakanja doma! Pa tamo plai do mile volje. Preselio je, evo trea godina, a ja mu stalno ujem glas. ujem ga na vratima, kako zastane i nakalje se, pa onda opet nestane u tiini stubita. ujem ga nou kako, kroz pljusak poljubaca kojima me obasipa, govori: nisu me ubili Bibo, ta zna, bona, da ja ni u dennet ne bi poo bez tebe.

168

Slovo Gorina, 33, 2011.

Elvedin Nezirovi

Oi
anja je bila apsolventica arhitekture i ivot T je zamiljala kao ogromni prostor kojeg, prije nego mu da svrhu i smisao, treba paljivo projektirati. Vjerovala je samo u egzaktne stvari, klela se Titom i itala knjige od kojih su me esto podilazili marci, poput Psihologija ljubavi: Kako ostvariti savrenu ljubavnu vezu? Bez obzira na pet neuspjelih pokuaja, ja sam, s druge strane, bio siguran da jo uvijek mogu poloiti prijemni ispit na Akademiji scenskih umjetnosti. Iz nekog glupog razloga, vjerovao sam da sam roeni glumac pa sam zanemarivao sve drugo u ivotu. Ne sjeam se kada smo donijeli odluku da ivimo skupa niti se sjeam dana kada sam na poleini pisama, koja sam redovno slao roditeljima u inostranstvo, poeo pisati njenu adresu. Sjeam se onog ega se ljudi u vezama obino ne sjeaju i uope ne znam zato je to tako: ute fleke na njenoj koulji od tvida (kojoj je uzalud pokuavala utvrditi porijeklo), lepeta golubijih krila na otromboljenim limenim klupicama ili ute susjedove make... Njen stan nalazio se u Lenjinovoj, u potkrovlju s malim, polukrunim prozorima i zidovima s kojih se ljutila farba. Zvala ga je upak. U poetku nas je zaokupljala misao da ga uz njen osjeaj za prostor i moju uteevinu moemo uiniti pristojnim porodinim domom. Tri puta nedjeljno istio sam izloge u dragstoru preko puta i brinuo se o lagiranoj majci nekog ginekologa kako bismo mogli plaati sve te silne majstore koji su nam, poput dohara, rovali po stanu, ali je, uprkos svom uloenom trudu, ta prokleta rupa sve vjernije odgovarala njenom opisu. Nekoliko spratova nie, stanovao je pisac i profesor, profesor i pisac, drug uro Galski. Nou, u kratkim predasima izmeu iscrpljujuih rundi naih poljubaca, mogao sam uti otkucaje pisae maine iz njegove sobe. Profesor Galski. Alkoholiar. Pisac kojeg je ostavila ena. Katkad bih ga sreo u stubitu i on bi me pozdravio, iako sam bio siguran da me se ne sjea. Profesor Galski, visoki zalisci, naoare s debelim soivima i grba na leima kao u Quasimoda. ovjek zbog kojeg sam ponavljao drugi razred gimnazije i zbog kojeg sam poelio postati bilo ta samo ne pisac. A onda je, poetkom aprila te godine, na grad pala prva granata i ivote nam pretvorila u ruevinu. Tanja je jedne veeri rekla: Ako ostanem ovdje, neu preivjeti! Jer ne ubiju li me granate, ubit e me ovo ludilo, a ja sam jedninu u njenoj reenici jo dugo utao kao no meu rebrima. Grad smo napustili onoga dana kada je ona trebala braniti svoj diplomski. Krenuli smo u neku hladnu skandinavsku zabit, uvjereni da smo dobili priliku za novi poetak. Za razliku od nje, ja sam uspio stii samo do prve granice. Ona je produila dalje uz obeanje da e mi poslati garantno pismo im stigne. Otad je na hiljade pisama stiglo u grad, ali ni na jednom nije bila moja adresa. Prvih sam godina uvao neke njene stvari: knjigu Vlati trave, recimo, obiljeenu celofanom iz kutije Tokata na stranici broj 68. Plou Cindy Lauper, ili malog plianog zeku koji je jo dugo mirisao po njenom parfemu. Dugo sam se bojao da u, ako se odreknem tih njenih sitnica koje su ostale iza nje, zauvijek izgubiti nadu da e mi se ena koju volim jednom vratiti. S dolaskom novog milenija, iz mog sjeanja poeo je da iezava njen osmijeh. Potom sam zaboravio njenu kosu, onda nos... Najdue sam pamtio njene oi. Posljednji put sam ih vidio one zime, kada je umro profesor Galski. Stojei na kii, pored rake u koju su pogrebni radnici sputali njegov lijes, vidio sam trenutak kad su se zauvijek sklopile.

Slovo Gorina, 33, 2011.

169

Semir Behram

HANGAR 19
je venulo pepelom, poput rosne P raskozorje latice posute lugom. Gubile su se boje, one jae bi opstale, ukazavi se tek nakon nekog vremena. Samo crno i bijelo postoji, tako kod nas nastaje dan, a dobro mora da bude roeno u zlu. U izdatoj sobi Muatazove ulice leala je Ilda, sluajui poziv za molitvu. Neto joj nije doputalo snu da ueta u sobu i spusti joj teke kapke. Ezan je lomio tinjanje palea i smiraj se s nanosima vjetra irio ulicom pjesnika. Leala je nepomino, potrbuke, s uvuenim golim leima niz koja su puzili graci znoja. Tako vrue je bilo, otvoren prozor i araf sputen do kukova hladili su vrelo tijelo. Kapci su se povremeno dizali, potom sputali, ezan je umjesto smiraja unosio nervozu i podsjeao na este grijehe. Ovaj je bio drugaiji, i nije toliko parao njene misli o njoj samoj koliko ju je spajao s ostalim ljudima. Davao joj je udan osjeaj nade. Nekako dugo je trajao, a bio je sam, nije se prelamao s ostalima. Ostalih nije bilo. Poziv kroz pla, djeaki poziv, nestao je u suzama. Ildina majka je bila prostitutka iz Bagdada, a otac joj je bio kamiondija iz Jugoslavije, koji je redovno vozio ture u Irak. Stvorila se neka emocionalna veza izmeu njih dvoje, njena majka ga je zavoljela, a on bi posjeivao samo nju. Prve poiljke je vozio za Bagdad, a kasnije za Faludu, tako da se i Ildina majka preselila u taj grad nakon to je zatrudnjela s njim. Prestala je da se bavi prostitucijom, i usplahireno je iekivala dan kada e se Zijo vratiti. Zadnji put je bio devedesete kada je donio poklone za nju i njihovu dvogodinju kerkicu. Zadnja je razglednica stigla devedeset i prve, a otkako je poeo rat u Bosni nije stigla nikakva vijest. Ilda je jo uvijek uvala smeu kutiju na kojoj je pisalo Cedevita, u kojoj su joj stajali igla i konac. Plastina tegla, jedina uspomena na oca kojeg se i ne sjea. Miris zove ju je probudio, ezan za podne namaz se nije uo. Djeaka koji je pozivao kroz pla u praskozorje, u vrijeme kada je sunce na sredini neba nije bilo. Nije bilo poziva, nije bilo ni molitve. U Ildinim grudima nije bilo nade za novi dan. Stajala je ispred ogledala, s kosom koja joj je prekrivala grudi, na plastinoj tegli je stajala etka 170 za kosu. Uzela ju je. Onako sporo, kao da nije imala snage da se jo jednom poelja. - Jo jedno eljanje u ovom ivotu - govorila je. Sve je bilo sporo, ivot je bio usporen, s tim i muka koja dolazi s njim. Muka bez tuge, nekako je tuga privilegija za one koji mogu da ostanu u sobi i pate, da opsuju sve koji im se obrate, ali ne, muka je drugaija, ona zahtijeva i onaj smijeak na licu kada zatreba, a Ildi je taj smijeak presudan za ivot. Muka joj je kora suhog hljeba koji je ostavlja na ivotu. Vrijeme se gubilo, a prozirno mala bubamara sa bordo krilcima stvorila joj se na ramenu, gledala je lijevo, gledala je lijevo rame lijevim okom, a desnim je gledala svoje tijelo u ogledalu. Odjednom se stvorila rije srea, bubamara je bila srea, a ta rije u Faludi je samo pojava koju rijetki osjete. ekao ju je dan, koji kao da je doao u kamionu prekrivenim vojnom ceradom, dan umiven pustinjskom kinicom, oblaka bola. Majka ju je napustila pod ruevinom njihovog prijanjeg doma, autobomba, bez konice, odnese jo mnogo dua toga dana na onaj svijet. Pronala ju je ispod reklame za Pepsi, ukopala ju je na obali Eufrata. U harem, ne moe svako. Uvijek poslije ustajanja sjetila bi se nje, majke, ije lice ponekad u ogledalu zamijeni njeno. Imale su slinu grau, slino tijelo, samo to je Ilda bila svjetlije puti, zbog oca, Bosanca, iju je sliku lica izgubila davno. Svjetlija put bila je poeljna u moru tamnoputih djevojaka koje su prodavale svoje tijelo po Faludi, za dolar, svjetlopute bi mogle da dobiju i aku dolara, a gratis je bila flairana voda. Stidu nije bilo mjesta u borbi za Sutra. Zaulo se kripanje basamaka na stubitu. Zazvonilo je na vratima. Friko umiveno lice pohrlilo je da otvori. Otvorilo je. Stajao je John. Uposlenik amerike zatitarske agencije Blackwater. Drao je ruke na tokovima vrtei kockastom glavom. Pucketalo je. Obrazi su mu se podigli od naglog smjeka. Par trenutaka je prolo u zgusnutoj tiini. Gledali su se. Uzdignuti obrazi i neispavane oi.

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

- Spremna? - rekao je jedva razumljivim glasom dok je vrhom jezika izbacivao vaku. - Za koji tren - rekla je sputajui araf niz tijelo. Okrenula se ostavljajui ga da izbezumljeno bulji u njeno golo tijelo. Koraci su joj bili lagani, kao da je hodala po laticama pravolinijski poredanim. Pored vazne sa sasuenim zovinim cvjetovima bile su ljubiaste tange na kojima je bila slika medvjee ape. Logo zatitarske agencije Blackwater. Bila je samo njegova. Nije doputao da s nekim drugim mukarcem ima bilo kakav odnos. Posjeivao ju je redovno. Skoro pa i svaki dan, osim kad bi morao da ide u pratnju u Bagdad ili Nadaf. Donosio joj je odjeu, te zahtijevao da to nosi kada je s njim. Blackwater, osim to je zatitarska agencija, posjeduje i svoje trgovine u kojima prezentira modne linije za mukarce i ene, pa ak i za djecu. Dodue, to i nije ba obina zatitarska agencija, ali vrijeme e pokazati svoje. Gledao ju je kako oblai ljubiaste tangice, a potom i grudnjak, na kojem su bile dvije malene medine apice, po jedna za svaku sisu. Spustio je pogled tarui blato s izme o prag. Obukla se. Sve u znaku ape s kandama. aoka nemira ju je parala po trbuhu dok se vozila u terencu. John je imao obiaj da je odvede izvan grada u bivu industrijsku zonu gdje su bili Sadamovi hangari i laboratoriji, na koje se sumnjalo da su mjesto u kojima su se proizvodili bojni otrovi za masovno unitenje. Sada je tu bilo nezvanino sjedite Blackwatera. Proli su punkt sa mahanjem straara iji je osmijeh poslije neprestano kruio po njenoj glavi podsjeajui je na klauna iz Kingovih serijala Ono. Vozili su se jo est do sedam minuta kroz kompleks dok nisu stigli pred Hangar 18. Na tren je ostala sama, dok je John izaao da otvori vrata velikog hangara. Iskoristila je te trenutke da se uhvati za trbuh i da napravi grimasu. I dalje ju je paralo u trbuhu, osjeala je muninu i laganu vrtoglavicu, no navikla je na sve to. Nekim drugim bolovima poklanjala je vie panje. Pokucao je na prozor od auta pokazivajui rukom da izae. Pri ulasku u hangar za oko joj je

zapela osmica od 18, koja je bila iznad velikih vrata, oborena na nula stepeni. Jedna beskonanost. Jedna bol. Jedan ivot. - One su najgore trnje, one su aoke, one su podli starci koji siluju duu, grupno, u smjenama. Evo vam tijelo, uzmite, evo vam guz, tucajte, sise vam evo, dirajte, usta vam evo, punite, ali duu ostavite - poruivala je svojim mislima usporenim deranjem na materinjem jeziku, to je Johna poprilino zbunilo. - Ha?! - izletjelo je iz njegovih usta. - Ma, nita - odgovorila mu je. - Kako nita? Davno sam ti rekao da ne pria tim beduinskim jezikom kada si sa mnom. - Nee se ponoviti. Uli su u hangar. Uli su u mrak. John je upalio neonska svjetla koja su se postepeno palila, osvjetljavajui dubinu sale. Koraci su im zvonili, a njena povremena kaljucanja su ehoirala. Doli su do sredine gdje je stajao jedan mali dnevni boravak, ba kao iz neke socijalistike garsonjere, samo to ovaj dnevni boravak nije imao zidove, zidovi su bili tu, ali su bili udaljeni etrnaest do petnaest metara. Kau je bio okrenut prema ulazu, ispred je bila komoda kojoj su nedostajale sve ladice, na kojoj je stajao televizor, ak je i nekakav maslinasti tepih bio na podu. Bacio ju je na kau. Poeo je da trga odjeu s nje. Ostala je samo u gaicama i grudnjaku. Priao joj je s lea stavljajui ake na medine ape. Mijeao je rukama dok joj je lizao vrat. Naglo je ustao uzevi je za ruku, dovukao ju je do komode, s obje ruke je zagrlila televizor, dok mu je bila leima okrenuta. Rukom joj je pritisnuo lea, uvukla ih je izbacivi guz. Bio je u njoj. Sve jae i jae, a ona je sve jae i jae grlila televizor. Grizla se za ruku da ne bi putala glas. Nekako ju je bilo stid, uvijek grize ruku, osim kada joj on kae da eli da je uje. Trajalo je, on nije putao nikakvog glasa, nije elio da mijenja pozu, palilo ga je kako grli televizor. Ona je gledala ka ulazu u hangar, bilo je jako svjetlo, i kao da je neko svako malo prolazio. Nije nikako mogla da se skoncentrie. Kada bi uspjela da zumira i usredotoi pogled na ulaz, on bi poeo sve jae i jae da tuca. Televizor joj je bjeao iz ruku, dok je John pojaavao ritam. Osjetila je da je

Slovo Gorina, 33, 2011.

171

Slovo Gorina

on pri kraju, ali nikako nije mogla da zadri TV u prolaznicu. Bio je neiskusan, jednom su mu nasjeli zagrljaju. Vrisnuo je, ipak je na kraju bio neki glas. na priu, drugi put mu je vuk poklao ovice. Meutim, TV je pao. itav svijet joj se okrenuo u glavi, svi snovi su joj postali kajmak na niti stvarnosti, koja upija, Pali su i kapci na oi. koja se otapa kroz procjepe. Rodila je, Ilda je rodila bebu veliine enskog dlana. Rekao joj je da ostane tu jer on mora da proKada su prije par godina Zarkavijevi ljudi u vjeri neke sitnice, te da dolazi ubrzo. Sjela je, pozasjedi uhvatili etvoricu Johnovih prijatelja, te ih tom i legla, da bi nedugo zatim i zaspala na bordo prepustili gomili razjarenih na ulicama Falude, kauu s nejasnim cvjetovima. da bi ih potom objesili za muda na mostu preko San je prijatelj vremena, a neprijatelj ovjeka. Eufrata, uslijedila je vojna operacija Fantomski biPonekad. enin zloudni miljenik, davljenik umojes. Gorjelo je nebo nad gradom, gorjela je zemlja, ra. Tako je nekako i bilo. Snila je kako je djevojica, voda je gorjela, gorjeli su i oni koji su ve odavno skrivena iza TV-a i kako posmatra kako neki ljumrtvi, o ivima nema potrebe govoriti. Bijeli fosfor di stalno prolaze pored ulaza iz kojeg je bljetalo je palio sve. svjetlo. Otac i majka sjedili su na kauu, majka je plela goblen, a otac joj je govorio da nema zida na Bijeli fosfor. koji e da postavi taj goblen. ivjeli su u hangaru, u hangaru broj 18. Radijacija je bila jaka, meutim, slabo se priProbudila se s vrtuljkom u glavi. Pogledala je alo o tome, posljedica vrijednih spomena nije bilo. desno prema ulazu. Jaina svjetla je bila umanjena. Nikakve nuspojave nisu bile uoljive, u biti, niti iShvatila je da je sumrak, akamsko vrijeme, te da vot nije bio uoljiv. Samo neizvjesnost, samo nesije pet do est sati spavala tu. Johna nije bilo, mada gurnost, samo strah. joj ni njegovo prisustvo ne bi ulilo nikakvu naro- Killing is my business... and business is good! itu sigurnost. Naglo ju je obuzeo strah s ledenim Prvi album Megadetha. Vidi ovaj zid? Ne, ne vidi drhtajem. Sve je bilo nejasno. Neto nije u redu. I ga! Tu sam to napisao - odzvonilo je hangarom. dalje je leala. Leala je, polagano okreui glavu John je stajao na ulazu. Poeo je da mrmlja u od ulaza. Osjetila je da su joj butine mokre. Po- nastojanju da pjevui. utnuo je gumu od automodigla je lea sputajui pogled. Izmeu nogu bilo bila, koja je ila prema dnevnom boravku. Udarila je novoroene. je o izvrnuti TV. Zakolutala se. Ostala je mirna na podu. Rodila je. - Possibly Ive seen too much, Hangar 18 I know too much - pitalo je ko pretis lonac. Zamisli nezamislivo, pogledaj nevidljivo, doIza njega su se pojavila etvorica u bijelim dirni nedodirljivo, posluaj istinu pa slai samom kombinezonima sa maskama na licima. Djelovasebi o zvuku koji dopire do tebe, koji te lomi u tele su kao gas-maske. Bjelilo je slijepilo Ildu, ba melju, koji tvom otporu zabija bijelu zastavu u srce kao i ono svjetlo na istom ulazu prije sna. Proli kao istinu. Lezi, tvoje je da lei, tvoje je da ne bjesu pored Johna, i u nekih dvadesetak sekundi su i sudbini s pera osuenog, pera koplja konjanika postajali sve vei i vei, dok konano nisu doli do okovanog okom od kojeg svaki pogled zazire, oko bordo kaua, kaua sa nejasnim cvjetovima, koji je kojeg svaka misao ponire u mrak. Bezdan je ta dupostao mjesto raanja onih koji pripadaju nekim bina u koju kolijevka rijei ustima propada, a Smidrugim svjetovima. sao? Gdje li je nestao dobri stari Smisao? Skriven? Prili su joj. Dvojica su je odmah uhvatila gruOtet? Proklet? Ili je samo izvaran? Niko mu vie ne bo je drei, trei je presjekao pupanu vrpcu, dok vjeruje, taj djeak sa nama, svojim ovicama, pojoj je etvrti ubrizgao sedativ. Uzeli su novoroenstao je olinjali starac s Alzheimerom koji ve dugo e. Stavili su ga u nekakvu kutiju koja je izgledana postelji pokuava da uhvati za guz maloljetnu la poput friidera za plau. John je petom gasio opuak.

172

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Probudila se. Nije znala koliko je vremena prolo, ali je bila sigurna da nita nije sanjala. Jako ju je svjetlo probudilo, vjerojatno upaljeno s namjerom da je probudi. Nije ni stigla da pogleda prostoriju u kojoj je, a ve su dvojica u bijelim kombinezonima otvorila vrata. Vidjela je samo da su vrata eljezna sa malenim prozoriem na kojem su reetke. Izvukli su je iz prostorije. vrsto su je drali ispod ramena. Nije se opirala. Osjeala se potpuno nemonom. Ili su niz dugi hodnik dok nisu doli do vrata slinih onima iz kojih je izvedena. Otvorila su se. Iza njih stajali su pupoljci nejasnih cvjetova, stajali su, u rascjepu svjetova. Ispustili su je, zatvorivi vrata za njom. Nala se u velikoj prostoriji prepunoj ena. Izgledalo je da im sudbine slie. Izgledalo je da olinjali Smisao od starca zahtijeva da mu se hizmet ini. Smjekao se taj senilnjak. Izgleda Na prvi pogled je primijetila samo ene, pa je potom primijetila da ene ne primjeuju nju, jer su zauzete neim. Vidjela je, vidjela je male bebe kako hodaju. Novoroenad, ne vea od enskog dlana, raznih boja. Majke su ih brisale maramicama, majke su ih iale makazama za rezanje noktiju. Neke bebe su imale kosu do pola lea, neke bebe su imale brkove, a neke su radile sklekove. Vidjela je kako se jedna beba smjeka i trepe okicama u crvenoj haljini skrojenoj od nekog rukava. Smjekala se, i treptala je drugoj bebi koja je bila s brkovima. Vrtuljak u glavi je sledio misli. Pamet je postala raspameena, razapeena. Zaepile su joj se ui. Otvorile su joj se oi. Otvorile, vie nego ikad. Traila je, oima. Svoje, ono malo svoje. Kleknula je, skroz se spustila, puzila je. Kroz mnotvo enskih listova, koljena, mravih i debelih malih glava pronalazila je puteve za svoje poglede. To je bio dnevni boravak hangara 19. Majke su mogle da posjete svoju djecu u vrijeme posjeta svakim danom od 18:30 do 20:30 sati, potom bi bile vraene u svoje elije. Novoroenad je brzo stari-

la. Nevjerojatnom brzinom. Maksimalno je mogla da ivi do sedam mjeseci, a kada bi neko doivjelo sedmi mjesec postalo bi oronulo sa izraenim borama i sijedom kosom. To je bila duboka starost. Majke bi nakon smrti svoje djece bile oslobaane, meutim, svakim danom u vrijeme boravka u elijama hangara 19 u hranu im je bila ubacivana velika doza aspartama. Tako da su s vremenom glupile, mijeale bi im se logike, a kada bi neka od njih i ispriala ta joj se desilo niko joj ne bi povjerovao mislei da se prodavala u vojnoj bazi za flairanu vodu i lan paket, te da je zasluila odoru sudbine koju nosi na sebi. Puzei, zaula je djeaki glas ezana. Poziv kroz pla. Plaljivko je traio mater svoju. Ve je dosegao desetu godinu, ve je nauio sufaru, ve je pisao poeziju. Stario je bre od ostalih. Jedini pjesnik devetnaestog hangara. Pronaao je svoju majku. Ilda, ljubila je svoga sina. Te galopirajue godine je ljubila, kakljala ih je ispod pazuha, tako se brzo upoznala s njim. Ostala je, s njim, a vrijeme se poelo udaljavati od prostora. Tako malo je ostalo dodira i pogleda da traje. Nita ne traje. Ovdje. Unutar sunca koje izgara za cijeli svemir. Tu u blizini, tu pored, tee Eufrat, rijeka iskona, poetka i prapoetka, opet ispoetka pronosi slijepu galiju nekog novog poretka. Eufrat, jednom je bio crn, od tinte iz knjiga, jednom je bio crven, od ljudske krvi. Nekako, to je bilo i poteno. Hulag je bojio rijeke, tintom i krvlju. Ovoga puta, tinta i krv su razdvojeni bjelinom fosfora, magijom novog vremena. U tom sljepilu ostale su tri zelene zvijezde i poziv kroz pla. Miris zove, smokve i alosne vrbe kao peat na zastavi otrovane svijesti. Bubamari su otpala krilca Tee san niz nizove vrba na obali rijeke ispod crnorijenog mosta. John pui cigaru na bordo kauu s nejasnim cvjetovima, dok u mutnim smetovima dana koji slijede peca ikre koje nikada peraje dobiti nee.

Slovo Gorina, 33, 2011.

173

Slovo Gorina

Program
Stolac, 23.9 25.9. 2011. Petak, 23.septembar, Gradski park 19:30h: - sveano otvaranje manifestacije Slovo Gorina ________________________________________ Radimlja 20:30h: - Recital poezije nagraivanih pjesnika (M. Stoji, A. Mahi, Z. Kljuanin, D. Dedovi, D. Burazer, D.Lati, S. Arnaut, G. Simi, M. Jergovi, M. Delali) - Izbor iz poezije: Almin Kaplan - Reija: Tanja Mileti Oruevi - dodjela knjievne nagrade Mak Dizdar mladom pjesniku ________________________________________ Subota, 24.septembar, aria kua (biva galerija Branko otra) 10: 30h: - Otvaranje izlobe slika Behaudina Selmanovia - prigodna rije: prof.dr. Ibrahim Krzovi ________________________________________ Restoran San Piero 12:00h: - Promocija knjige: Poetski diskurs u bonjakom romanu doc.dr. Dijane Hadizuki - promotori: prof.dr. Elbisa Ustamuji; doc. dr. Sanjin Kodri ________________________________________ aria kua 18:00h: - Kafa sa Gorinovim pjesnicima (gosti A. Mahi i D. Burazer) ________________________________________

174

Slovo Gorina, 33, 2011.

Slovo Gorina

Radimlja 20:30h: - Recital poezije Maka Dizdara - Izbor iz poezija: Edim ator - Reija: Salko ari - Poeziju govore: Nedad Maksumi, Robert Pehar i Dijana Ondelj-Maksumi ________________________________________ Nedelja, 25.septembar, Makova hia 11:00 h: - promocija zbirke poezije Hajduci stupaju u trajk Mladenka Marijanovia (dobitnik nagrade Mak Dizdar 2010. godine) - o poeziji Mladenka Marijanovia govori Sonja Juri ________________________________________ Dubrave, Pjeivac Greda 20:00 h - Predstavljanje Knjievnog kluba Mostar (gosti: Goran Karanovi, Ivo Krei, Adnan etica i Elvedin Nezirovi)

Slovo Gorina, 33, 2011.

175