ZAGREB

Veliki Muftija Jeruzoiemski,

Brak Hrvatnk~ tiskarsk~ zavad d. d.,

Zagreb

1943.

Emir el Musein, govsxr

Jedan dio iidova, koji su bili dofli u Siriju i Palestinu,

nalazio se sada pod rimskim gospodstvom. Rimljani su
niedutim vet doskora razabrali pogibelj, koia zemlji prioti
od iidova, te su proti njima odredili oitre mjere. K tomu
je prid&lo, da je u ono vrieme izbila teika zarazna
bolest kuga, koju su po obdem milljenju donieli u zemlju
iidovi. Kad su i iieinici izjavili, da su i i d o v i doista
ognjiite zaraze
u tem su otito imali pravo
izbila
je u narodu takva uzbuna proti njima, da su mnogi i i d o v i
bili ubijeni. Taj je dogaBaj ujedno i raziog, za5f.o se
iidovi u Arabiji joi i danas nazivaju >mikrobima<. Arapi
imadu osobito razumievanje za to, da su u NjemaEkoj
proti iidovima provedene energitne mjere, i da su iz
zemlje protjerani. Englezka i Amerika ~mogudile su
gidovima nakon svjetskog rata, da se nasele u Palsstini
i osnuju ondje iidovsku drgavu. Tu se sada nafao na
okupu iidovski izmet iz svih zemolja i hacio se na to, da
Arapima na lopovski natin oduzme njihovu zemlju. I
doista im je ; uspjelo, da od najvede sirotinie i od nesavjestnih posjednika pokupuju zemlju. Ma tai su naEin
oteii siromahoj udovici hljeb iz usta, a djeci ukraii hranu,
da se njome sada tove sami. Kad su se Arapi oprli iidovskom naseljivanju, oni se nisu iacali ni od tog, rla
poiinjuju ltrvava umorstva. Oni su na tai natin mnogim
obiteljima oteli njihovog hranifelja i bacili ih u biedu i
nevolju. (Bog Ce ih za ta njihova s.amotna diela kazniti.)
Ta borba iidova protiv Arapa nije za nas niita
nova, somo fto se tetajem vremena promienilo poprifte.
2idovi mrze i Muhameda i islam i svakog tovjeka, koji
i e l i unapredivati svoj narod i koji se bori proti iidovskoi
poiudi za imetkom i iidovskoj korupciji.
Borba izmedu iidova i islama zapotela je, kad ye
Muhamed pobjegao iz Meke u Medinu, gdje je shrorio

Za nas je muslimane nedostojno izgovarat~rier islain

u jednom dahu sa iidovsfvom, kad istan-i stoii fako visoko
nad svojim podmukiim protivnikom Zato bi bilo pogrieIno,
kcrd b i izmedu obje naEelno razliiite opreke htjeli poteza'i poredbe.
Premalo je naialost pornato, da neprijateljstvo izmedu is!ama i fidovstva nije tek noviieg nadnevka, nego
da ono size daleko natrag sve do u vremena Proroka
Muhameda.
B v a j kratki poviestni pregled prikazuje znatai I
podmuklosf iidovsfva i njegovo neprijateljstvo prema
osni-~atuislama, Proroku Muhamedu,
Poviest pozna iidove sumo kao podredeni narod.
Niihovoi prostaikoj prirodi i njihovom nepodnosljivom
drianju prema narodima, koji im pruiaju gostoprimstva,
i prema suslednim narodima ima se pripisctti, da su ti
narcdi moraii poduzeti zjere, ka!;o bi suzbili iidovsko
nasio;anje, da na silu izvede ono Sta hote.
Poviest sfaroga vieka pokazuje nam, da su vet
f a ~ a o n ibili prisiljeni, da svim sredstvima pos:upa;u proti
iidovskoj lihvi i i i d ~ v s k onemoralnosti.
i
KonaEno je dotlo
do toga, da su sbari Egipiani iidove protjerali iz svoje
zemlje. Pod vodstvom Mojsijinim doili su tada i i d o v i u
Sinajsku pustinju.
Arapski teolog Tabari prita, da su iidovi htjeli ubiti
i a k i svog vodu i spasitelja Mojsilu, kad se, povratio
s brda Sinai. Bog ih je zato kaznio time, da su 40 godina
murali lutati po pustin!i. To ih je imalo osviestiti i nova
je generacija imala biti oiiEie17a od nizkog znataja
svojih otaca,
ticlovi su se na fo poput skakavaca profirili p o arop~ k o mpoluo;oku. Do'sli su u Meku, u Medinu, u Irak i
Palestinu, dakle u zemlju, gdje tete med i mlieko.

podlogu za razvitak islama. Vef tada su i i d o v i bili svim

lukavstvima protkani trgovci i smjesta su opazili, da bi
Muhainedov utjecaj i na duhovnom i na poslovnom podruiju mogao za njih poskati opasan. Zato ih je proti
islamu obuzela duboka mrinja, a ta je mrinja rasla tim
jaie, tim je islam postajao EvrEti i moCniji. Oni prekinuie ugovor, Hfo su ga s Muhamedom bili sklopili u
Haiberu - o Eein i e biti govora liasnije
a njihov je
bies porastao do skrajnjlh granica, kad je Koran odkrio
njihove najdublje duievne sitolnosti i njihovu bezduLnost
i nesavjestnost, uslied Eega su ti njihovi poroci postali
obCenito poznabi. VeC tada su iidovske metode bile iste
kakve su i danas. Njihovo je oruije bilo kao uviek potvora i osvada, pa su tako i Muharr.edu pokuiali poniziti
u ozima njegovih pristaza. Uztvrdili su da je varalica,
Earobnjak i laiac, a kad na taj narin nisu doili do cilia,
pokujaii su da podkopaju Muhamedovu East pro'sirivfi
giasinu, da je ~Atlhamcdova i e n a AiSa poiinila preljub.
Sireti tu glasinu i fvrdnju hfjeli su du v srdcima Muhamedovih pristaia posiju sumnju.

Kad medutim ni to nije pomoglo, pokuia!i su da bace

u loge svietlo Muhamedovu nauku. Nekoliko je tidova u
tu svrhu prejlo na islam, ali su se vet za nekoliko d a ~ a
vratili natrag u krilo iidovske vjere. Kad su nu fo bili
zapitani, zajto su tcko naglo promienili svoje miiljenje,
odgovarali su lukavo, da su s pun0 dobre volie htjeli da
se snadu u islamu, ali da su inorali ustanoviti, da je sve
sumo la?. 0 tom se u Koranu nalazi sliedeCe mjesto:
))Mnogi od pismoznanaca nastoje, da vas ipak nekako ueine opet nevjernicima, i to tako, da su p r o 3 na
naju ~jeru, N o to je bila sumo zavist njihovih duia, kad
su spoznaii istinu.<<

tiad su zrdovi uvidjeli neniogucnusr, da do o ~ o gcrlia

dodu putevima, kojima su se posluiili dotad, poteli su
Muhamedu postavljati razna bezsmislena i nerjeiiva PItanja. N a taj su natin hkjeli druge uvjeriti, da je Muhamed
siromaian na znanju i mudrost~. Ali ni tom metodom nisu
polutivali nikakvog uspieha. I tako su moraii doki d o
osvjedoienja, da je islam ukorienieti duboko u srdci~na
muslimana pa su zato poieli nastojati da uniite muslimane same. Provodeti tu osnovu poiinili su kukavan
zlotin, davajuii nckim nemuslimansk;m plemenima novaca, da b i se borili prof Muhamedu. N o Svemoguti Bog
je htio drug2ije. Zeljeznom Sakom potukao je Muhamed
pobunjenitka plemena i osvojio njihov grad. Taj poraz
i i d o v i nisu mogli podnieti pa su odluiili da Muhameda
na svaki natin unirle i u tu su svrhu iznajmili Ijude, koji
su go imali umorili.
U Medini su iidovi i i v l e l ~u gradskoi cetvd~ Genl
Nadir, i Muhamed je s ni;ma, kad je doiao u Med~nv,
sklopio ugovor. !ednoga dana zaputio se on u pra:nii
sumo desetorice prista5a u tu gradsku ietvrt, da sa i i d o vima govori i pokuia ih obint:ti na islam. Muhamed je
iidovima tumatio naiela islama i i i d o v i su se za to na
oko i i v o zaniinali ! pokazivali se pristupain:ma. Dok se
Muhamed tako s jednim dielom iidova nalazio u prijateljskom razgovoiu, drugi je dio spremao tiapadnj nu
njegov iivot. Oni su jednog iovjeka predcbili za to, da
na Muhamedovu giavu baci kornad stiene I hluhamzd

da su pogazili time, i t 0 su go kuiali rieiiti iivota. Svaki

iidov, koji se nakon deset dana j o i bude nafao u gradu,
.da Ce biti kainjen smrku.
Medutim je jedan dio iidova, koji su nu vanjski natin
prihvatili islam, ali su u svojoj unutarnjosti ostali iidovi,
nagovorio ostale iidove c!a ne napusk grad, Kad le
psoiao rok od 10 dana, bio je Muhamed prisiljen protierati iidove iz grada oruianom silom. Jedan dio iidova
pobjegao je u- Haiber, a drugi u Siriju.
Zidovi, koji su bili pobjegli u Haiber, nisu rnedut~m
hijeli da se priznadu poralenima, pa su zato zakljutiii,
d a se Muhamedu osvete. U tu svrhu obratili su se na
ostale iidove u Haiberu kao i na iidove u Taimi i u
Vadi el Kuri i skovali zajedno s njima urotu; pomotu
velikih svota novaca uzbunili su i nemuslimanska arapska
p:emena, da napadnu Medinu. Kad je Muhamed doznao
+a tu osnovu, naoruiao je brzo svoje ljude i krenuo
prema Ha,iberu, srediitu urotnika. Muhamedovi prislaSe
zauzeie Haiber i protjeraie nakon toga vekinu i i d o v a
iz grada, dok je s preostalim iidovima Muhamed sklopio
ugovor, koji je osiguravao mir. Tek nakon toga utiiftavojuieg poraza moglo se islamsko carstvo mirno razvijati. Ali kad se uzme u obzir znataj iidova, nije bilo
nlkakvo tudo, 30 i i d o v i ni uzprkos sklopljenog ugovorcl
nisu napustili svoje osnove i i t o su svim sredstvima i dalje
nastoiali da Muhameda uniite. Oni pozvaie Muhameda
no gosfbu i on je, ne sluteti niita zla, taj poziv i prihvatio. Tu je medutim pred njega pojtavljeno krasno
pz2eno janje, koje le za njega bila priredila iidovko
Zainob, supruga Salama ben Maikema. K0.d otola se
govorilo o ugovoru i mirnom iivotu u sporazumu, koji le
sada zavladao, pa Muhamed nije ni izdaleka slutio
kokvu izda,ju. Muhamed i njegov vjerni pristaia Befr ibn

bi sigurno bio izgubljen, da go Bog nije nu to upozor~o.

Neki unutarnji glas opomenuo ga je, da napusti to mjesto,
i tako izdajniiki i i d o v i nisu mcgli izvriifi svoju csl:ovU.
Muhamed je na to poslao k ii6ovima jednog svog pristaSu i poruiio im p o niemu, do u roku od deset dana
imadu napusfiti grad. Ugovor, i t o su ga s njime sklopili,

al Barra uzeje o d janjeta svaki po komad, samo Sto

Muhamed svoj zalogaj nije progutao, jer mu se utinilo,
do ima sumnjiv tek. ,Kost mi veli da je janje otrovanoct
reie on i dade na to pozvati preda se iidovku Zainob
te
upita, da li je meso otrovano. Ona odgovori: ,Ti
znai da ja kod iidova uiivam velik ugled i ja dopuitam
da sum janje otrovala. Pri tom sum mislila, da t u
ako
si ti samo kralj, pogubiti samo kialja, no ako si zbilja
prorok, da k e i znati, da je meso a:rovano.cc Muliamedov
pratilac podlegao je brzo poslie5:cama otrovanja, dok
je Muhamed, makar je otrovani zalogaj izpljunuo, imao
kasnije od njega razna paremeSen;a u svoni zdrav;iu i
djelovanje otrova se kod njega primjeCivalo uviek. AIeki
povjestnitari svode i Muhamedovu smrb na posljedice
tog otrovanja. Oni se pri tom pozivaju na jedan haait
Abi Huraire, prema kajemu je Muhamed kratko vrieme
prije svoje smrti re!:ao: ))UEinak haiberske gostbe pokarivat ke se kod niene tako dugo, do!: ne urnremi<
M i muslimani motamo neprestano misliti na haibersku
gostbu. Kad su iidovi onda na taj natin izdali EAulia
meda, kako danas ne bi svojoni podmukloitu progonili
nus, da nas unilte!
Zidovi se sada osvjedotiie, da je Muhameciol.~a
osoba proti svakom njiliovom napadaju imuna i zakljutiie zato, da posiju nesiogu miedu arapska plemena
i nu tai natin slame mot islama. Kad se je Muhamed
bio vratio u Medinu, bilo mu je ur?,elo da izmiri arapska
plemena KauHa i Karaia, koji su se kroz 120 godina nalazili bez presfanka u barbi. N a taj je natin vrlo znatno
ojatao poloiaj islama. Pripadnici tih dvaju neprijateljskili
piemena bili su u znaku isiama postali braka i u grad je
bio urao mir. U vezi s time pokuiali su iidovi da podkopaju islamsko carstvo. Jedan osvetoljubivi starac ime-

i.3

nom Sas ibn Kais prolazio je jednog dana sa svollrn

prijateljima preko trga, na kojem se obdriavala skupitina izmirenih plemena. O n nije mogao gledati, kako
se liepo medu sobom snose ta dva plemena, koja su
medu sobom odvojevala toliko ratova, pa zamisli paklensku osnovu. O n poialje nu skupitinu jednog svog
prijatelja, ltoji je bio dobar poznavalac ratnih piesama,
I nagovori ya da ondje iznese nekoliko starih pjesama
punih mrinje. Taj lidov, koji je bio dobar govornik, pode
r'oisfa nu skupitinu i pore ondje recitirati nekoliko starih
~ a t n i hpjesama obih plemena. N a taj nazin mu je uspielo,
c'a u svakom plemenu nude po jednog tovjeka, u kojem
js uzbukl.aia stara mrinja. Njih dvojica zapoteie se
niedu sobom boriti i pozva5e i svoje suplemenilte da
prihvafe oruije. I bila bi se dogodila bezkrajna nesreio,
cia Muhamed, koji je bio doznao o novoj borbi medu
brakom, nije bio pobrlio nu bojiite. On povite: ))0,B o i e
nioj, zar se opet vraiaju stara vremena, jo? dok sum ja
medu vama! Kad sum vam duo islam kao vjeru, bio je
stari bratoubilaEki razdor pokopati i vi ste u svojim
sidcima bili postali brcka. Zar hotete opet zapasti u
hezvjerstvo!cc Sada oba plemena opaziie, da su medu
njima posijali nemir sumo iidovi, pa odbaciie oruije,
zamolife Boga za oproitenje, zagrliie se i sklopiZe novi
bratski savez.
,
0 iidovu Sas ibn Kcisu Koran u svezi s tim veii:
z0, pismenjaci, zagto prietite onoga, koji vjeruje da
korata boijom stazom, kad ste sami svjedaci? Ali Bog
nije sliep za ono, 5t0 vi radite <
0 plemenima KaGa i Karaia veli Koran: > O vi, koii
vjerujete, zar sluiate dio onih, koji su primili pismo, do
u i i ~ eod vas opef neviernike, nakon Sto ste vet primili
vjeru! Kako moiete biti nevjernici, kod su vam protifane

rieEi b o i j e i kad je njegov poslanik medu vama? Tko se

d r i i Boga, vet je naveden nu pravi put.<
Uzprkos svih njihovih napora u tom smjeru, iidovima
nikada nije uspjelo posijati medu Muhamedove pr;s:af.e
razdor i povratiti ih na;rag u bszv;ersko. N o premda
im je po svemu tomu moialo zapravo biti jasno, da su
njihova nastojanja uzaiudna, oni su i dalje nepres:ano
nastojali, da provedu svoje davolslce osnove. Jednom su
pokuiali da lukavo4du sruie i samog h\u:iameda:
lzmedu dva iidovska plemena vladala je svada, i
ona strana, koja je imala krivo, odriala je skupitinu i
poslala svoje vode k Muhamedu. \bode iidova rekofe
Muhamedu: >>Tiznai, da smo ml vrlo uijecajni Iiudi. Ako
u naiem sporu s narim protivnicinia dadei pravo nama,
mi femo upotriebiti sav svoi utjecai, da svi i i d s v i preBu
na islam.tt Flo Muhamed je to naravno odklon;~. U Koranu nalazimo o tom sliedete mjesfo:
,Pazi da odlurujeS prema onsm, 30 ie obiavio Bog
i da ne uvaiujeS njiliove ielje. Budi pred njima nu
oprezu, da te ne bi makar i djeiomiino odvrnuli od onog,
Zto ti je Bog objavio. Ako se odmetnu, znai da Ca ih
Bog posve sigurno Itozniti za jedan dio njihovih grieha
Doisfa ima mnogo Ijudi, ltoji su zlotinci ((
Daljnji jedan prirnjer za pod!capu:ku rahotu iidova
zabiijeiio nam je Ibn Abbas. U doba, kad je Muhaxed
lsao iz Meke u Medinu, obavijala se molitva u sinieru
piema Jeruzalemu. N o tako je to p ~ t r a j a i osumo 17 mieseci; tada je Muharned primio objavu boiju, da smjer
molitve za u budufe preinaii prema Mnki i od tada se
rnolifva izriEe uviek s licem obrnutim prema M&i. Koran
o tome veli:
~Vidimo te kako svoje lice obrada5 prema nebo I
htieli bi mu dati pravac, koji i e ti biti drag: okreni svoje

lice u smjeru svetog mjesta molitve; gdjegod se nalaz~te,

okrenite svoje lice u tom smjeru. Zar ne vidii da i oni,
Loji su primili pism, znadu, da je to istina pred njihovim
Gospodinom. A Bog nije sliep pred onim, 30 oni rude.<
Kad su i i d o v i doznali za tai stavak u Koranu, razljutiie se i poduzeie kod Muhameda korake, da opet
prihvati prijaSnji smjer moliEve prema Jeruzalemu. Za tai
siui5aj obeiaie mu, da Se svi i i d o v i prillvatiti islorn. No
Muhamed se nije duo zavesti od te ponude da se ogrizii
o b o i j u zapovied. 0 tome nalazimo u Koranu sliedete:
))Smjer molitve, u kojem si se dosad obratao, promienili smo jedino zato, da pripoznamo onoga, koji sliedi
poslanike, a ne onoga, koji se okrete nu peti. To ie
sigurno bilo teiko, ali ne za one, koje Boy vodi. A Bog
ne i e l i uni3iti vaju vjeru, jer Bog je prema ljudilna prepun dobrote i rnilosti.cc
Evo joS jednog primjera za to, kako se iidovl nisu
iacali, da Muhameda u vrieme naivete pogibelji napadnu s leda. Kad je Muhamed dobio biiku kod Bodra,
poslcro je nu svojoi vlasfitoi devi, jet je bila najbria,
glasnika u Medinu, da onamo donese viest o njegovol
pobjedi. fidovi su medutim pokusali da u redove muslinlana unesu zabunu, i to tako, Sto su projirili iainu viest,
da je Muhamed u bitci pao. Kao dokaz za to naveli sv,
da se Muhamedova deva vratila u grad s drugim jahalem.
Kad je i ta osnova ostala bez uspieha, obratiie se
i i d o v i na Meku, da ondje proti njemu pobune Muhamedove neprijatelje. Izjavile se dapoie spremnima, poduprieti Metane u borbi s Muhamedom s jednorn svojcm
vojskorn. Kad su poganski Merani iidove upitali, da 11
ie Muhamedova vjera dobra, buduEi da su iidovi primili
sveto pismo vet prije Muhameda, rekobe iidovi: >)Vi
znate da smo mi ljudi znanosti. Vjerujte nam zato, kad

."

1
I

van1 veiimo, da ie vaja vjerc daleko bo1ja.a U Koranu

nalazimo o'tom iliedete mjesto:
))Ne vidii li one, koji su primili dio pisma? Oni vjeruju u djilst i tagut, a ipak za one, koji su nemnaboici,
vele, da se nalaze nu bolje~ilputu nego oni, koji vjeruju.
To su oni, ltoje je Bog prokleo, a koga je Bog prokleo,
zu oqog nema pomoCi.cc
Kako vidinlo, to se proltletstvo i obistinilo. Bez domovine i i d o v i su razasuti po cielom svietu i nigdje ne
nailaze na pravu pomoE i podporu.
Drugi jedan stavak u Koranu veli:
,Posve sigurno te5 utvrditi, da najvede neprijateljstvo
prerna onima koji vjeruju, goje iidovi i neznabo2ci.c
U jednoj rieEi Muhamedovoj dolazi ta misao moida
jo5 jaie do izraiaia:
~ N i k a d ane t e biti mogute, da vidii muslimana i
i i d o v a aajeclno, a da iidov ne bi imao potajnu nakanu,
da muslimana uniit.i.t(
Abu Huraira ostavio nam je sliededi hadit: .
,,Dan suda dodi Ee tek onda, kad musiimani iidove
podpuno potuku i kad svako drvo, za kojim bude sakriven iidov, bude muslimanu govorilo: >)Za mnom sroji
iidov, ubil gal(( Sumo drvo Carkad, koje je mali grm
s mnogo bodljika, a raste u okollci Jeruzalerna, ne t e u
tom ~Zestvovati, jer je to iidovsko drvo!"
(B u h a r i - M u s I i m ViII, str. 188.)