You are on page 1of 6

Gabi Abramac

angajski geto
Shimon Goldman, roen 1925. godine u Shedlitzu u Poljskoj,
jedan je od bruklinskih Hasida koji su sudjelovali u mojem
istraivanju o jeziku u ortodoksnim idovskim zajednicama u New
Yorku. Kada je Shimon imao samo etrnaeset godina, pobjegao je
pred nacistima iz rodnoga grada u Vilnius. Otiao je sam,
ostavivi roditelje, brau i sestre iza sebe. Kako se prijetnja
Holokausta irila, on i njegove kolege iz jeive prvo su pobjegli u
Moskvu, a potom u Japan. Nakon to se Japan prikljuuje Silama
osovine, djeaci iz jeive bjee iz Japana prema angaju gdje su u
angajskom getu doekali kraj Drugog svjetskog rata.
Naposlijetku stiu brodom u Ameriku. Shimon Goldman jedina je
osoba iz svoje obitelji koja je preivjela Drugi svjetski rat. Ovo je
pria o angaju koji je izmeu 1933. i 1941. godine prihvatio
gotovo 30.000 europskih idova koji su bjeali pred nacistima.

Povijest idova u Kini


Povijesni izvori kau da su idovi stigli u Kinu za vrijeme Dinastije Tang koja je
vladala u 8. stoljeu. Najpoznatija idovska zajednica bila je ona koja se razvila u
doba Dinastije Song (960-1279). U moderno doba, idovi su naselili angaj, Hong
Kong, Tianjin i Harbin. angaj je na poetku tridesetih godina 20. stoljea imao
idovsku zajednicu koju je sainjavalo oko 5.000 sefardskih idova koji su se zbog
poslovnih prilika doselili iz Bagdada, Bombaja, Singapura i Hong Konga u drugoj
polovici 19. stoljea. Akenaski idovi su se doselili iz Sibira i Harbina nakon
pogroma, revolucija i graanskog rata u Rusiji na poetku 20. stoljea. Zajednica je
imala svoje vlastite udruge, sinagoge, kole, bolnice, klubove, groblja, gospodarsku
komoru, politike grupe, izdavatvo, kao i malu borbenu jedinicu koja je pripadala
angajskim volonterskim snagama. Nekoliko utjecajnih obitelji, poput obitelji
Sassoon, Hardoon i Kadoorie postale su ekonomski snane ne samo u angaju nego u
cijeloj Kini te ak i u Istonoj Aziji.
Vano je napomenuti, da premda su idovi naseljavali Kinu od drevnih do
modernih vremena, autohtono kinesko stanovnitvo nije nikada iskazivalo
antisemitizam. Prema rijeima Pan Guanga, profesora i dopredsjednika angajskog
centra za meunarodne studije na angajskoj akademiji drutvenih znanosti, veina
Kineza je kulturoloki vie pod utjecajem konfucijanizama, budizma i taoizma, nego
kranstva, te, smatra on, kineska i idovska kultura imaju dosta zajednikog. Kao
primjere navodi naglasak na obiteljskim i obrazovnim vezama. Takoer, premda su
obje kulture apsorbirale utjecaje drugih kultura, okosnica njihovog drutva nije se
promijenila. Na kamenom spomeniku podignutom 1489. godine, idovi iz Kaifenga
su napisali: Naa vjera i konfucijanizam razlikuju se u minornim detaljima. U umu i
djelu oboje potuju Nebeski nain, potuju pretke, lojalni smo vladarima i ministrima,

te privreni roditeljima. Oboje pozivaju na skladan odnos sa enama i djecom, potuju


hijerarhiju i prijatelje. Iz ovog razloga, kae profesor Guang, korijen antisemitizma
nikada nije postojao u Kini.
Konano rjeenje u angaju i Hongkew geto
Kada je Japan objavio rad Sjedinjenim Amerikim Dravama u prosincu 1941.
godine, nacistika Njemaka pretpostavila je da e Japan sigurno implementirati
njemaki tip antisemitskih odredbi. U srpnju 1942. godine, osam mjeseci nakon
izbijanja Pacifikog rata, pukovnik Josef Meisinger, glavni predstavnik nacistikog
Gestapa u Japanu, stigao je u angaj s prijedlogom Konanog rjeenja u angaju i
predoio ga japanskim vlastima. Plan je trebao biti proveden u dvije faze. Prva je bila
uhienje svih idova u angaju u napadu iznenaenja koji se trebao dogoditi na Ro
Haanu. Druga faza bila je rjeavanje problema. Predloena su tri plana. Jedan je
bio da se idove ukrca na stare brodove i da ih se pusti da otplutaju na Istono
kinesko more gdje bi naposlijetku umrli od gladi, drugi plan je bio da ih se iskoristi
kao radnu snagu do iznemoglosti u naputenim rudnicima soli na gornjem dijelu
rijeke Huangpu, a trei je bio da Japanci otvore koncentracijski logor na otoku
Chongming gdje bi se na idovima vrili medicinski eksperimenti do smrti. Premda
Meisingerov plan nije bio sproveden, japanske vlasti utemeljile su Odreenu zonu
za izbjeglice bez dravljanstva, naredivi svim idovskim izbjeglicama iz Sredinje
Europe da se presele na to podruje koje se zvalo Hongkew.
Postavlja se pitanje zato Meisengerov plan nije sproveden. Postoje etiri
glavna razloga: (1) japanski lobi koji se zalagao za mirno rjeenje sukoba sa
Sjedinjenim Amerikim Dravama smatrao je da bi tretman idova u angaju mogao
utjecati na ponovno uspostavljanje dobrih odnosa s Amerikom, (2) japanski lideri jo
uvijek su se nadali da nee ui u sukob sa Sovjetskim Savezom. Ako idovi angaja
budu pogubljeni, kako su nacisti zahtijevali, Japanci su se bojali da e rusko idovstvo
utjecati na stav Sovjetskog Saveza, (3) idovi u Harbinu i Japanu koji su pregovarali
sa japanskim visokim dunosnicima takoer su imali odreeni utjecaj, (4) prema
profesoru Guangu konfucijanizam, uslijed kojega Istona Azija nije gajila vjerske,
rasne ili kulturne predrasude prema idovima kakve su postojale u kranskoj Europi.
ak je i Japancima koji su bili oficiri-marionete u angaju bilo teko
prihvatiti Meisingerov plan. Na primjer, gospodin Shibata, japanski vice-konzul u
angaju, je bio uhien zbog tajne potpore idovima. Bez obzira na opisano, japanski
faisti jo uvijek su bili Hitlerovi saveznici i mogunost iznenadne akcije u angaju
bila je uvijek prisutna. Pritisak japanske politike prema idovima drao je idove
angaja u tekom, nepredvidivom i opasnom poloaju gotovo etiri godine.

ivot u getu
ivot u getu nametnuo je idovskim izbjeglicama ekonomski, fiziki i psiholoki
teret. Pothranjenost i zarazne bolesti uzele su 1943. godine 311 ivota u getu u kojem
su se svi borili za opstanak. Unato tekim uvjetima, itava zajednica pokazala je
visoki stupanj solidarnosti. Zatoenici geta obnovili su brojne trone ulice, a od

otpadnog materijala sagradili su zgrade i duane, uslijed ega je Hongkew poeo


sliiti na male njemake i austrijske gradove. Stotine malih duana i obrta bile su
otvorene: duani prehrambenim namirnicama, apoteke, pekarnice, bravarske
radionice, brijanice, krojanice, postolarske radnje i mali kafii. Neki poduzetnici
ak su utemeljili male tvornice u kojima su proizvodili sapun, svijee, konu
galanteriju, salame, slatkie i napitke. U getu je ivjelo oko 200 lijenika koji su
uspostavili ambulante, te ak i bolnicu sa 120 leaja. Jedan od osnovnih faktora koji
je ivot u getu uinio podnoljivim bila je mogunost slobodnih aktivnosti. Glumci su
organizirali dramske grupe - ak i jidi teatar, glazbenici su osnovali grupe, nekoliko
pjevaa je ak izvodilo operete. Profeor Alfred Wittenberg, poznati violinist iz
Njemake, kasnije je postao profesor na angajskom glazbenom konzervatoriju.
Osnovani su nogometni klubovi. Izmeu 1938. i 1947. godine, izlazilo je 10
njemakih izdanja te nekoliko na poljskom i jidiu.

idovske zajednice i organizacije diljem svijeta pomagale su idovske


izbjeglice u angaju. JDC (American Jewish Joint Distribution Committee) je otvorio
svoj predstavniki ured u angaju 1938. godine i mjeseno je distribuirao pomo u
vrijednosti od 30.000 dolara. Nakon izbijanja Pacifikog rata, bojavi se reakcija
amerike vlade, JDC je u svibnju 1942. godine prestao slati pomo. Tadanju
predstavnicu JDC-a u angaju, Lauru Margolies, Japanci su poslali u koncentracijski
logor, iz kojega je putena koncem 1943. godine. U oujku 1944. godine, JDC je
poslao oko 25.000 dolara u angaj preko vicarske. Zahvaljujui stopi inflacije u
angaju tijekom 1944. godine, ovaj iznos je uetverostruen.
Izbjeglicama u getu je pomagao i kineski narod. Kada su tisue izbjeglica
stigle u angaj izmeu 1937. i 1941. godine, sami stanovnici angaja bili su raseljeni
nakon to je Japan okupirao dio angaja. Unato tome, Kinezi su pomagali
izbjeglicama na razne naine. Prije nego to su uspostavljene idovske bolnice,
kineski lijenici stavili su se na raspolaganje. Unato jezinim i kulturolokim
barijerama, bili su povezani zajednikom patnjom.

Veina izbjeglica iz Njemake i Austrije ivjela je u tronim zgradama. Oni


koji su bili najsiromaniji ivjeli su u barakama koje je plaao JDC. Ured za izbjeglice
bez dravljanstva kojega je vodio bivi mornariki asnik Tsutomu Kobota nadgledao
je podruje na kojemu su idovi bili prisiljeni ivjeti, ali imali su vrlo malo izravnog
dodira sa idovima. Premda su idovi u angaju bili getoizirani, nisu bili podvrgnuti
teroru poput idova u Europi.
Poljski pisci koji su pisali na jidiu angaj su opisivali kao "shond khay "sramota ivota. Iako su Japanci zabranili javno iznoenje politikih stavova, cionisti
i bundisti bili su tajno aktivni tijekom itavog rata.
Jeiva Mir
Jeiva Mir utemeljena je 1815. godine u bjeloruskom gradu Miru gdje je bila otvorena
do 1914. godine. Na poetku Prvog svjetskog rata, jeiva se preselila u Poltavu u
Ukrajini, pod vodstvom rabina Eliezera Yehude Finkela, sina legendarnog rabina
Nossona Tzvi Finkela. Godine 1921. jeiva se vratila natrag u Mir gdje je ostala do
1939. godine kada je nacistika Njemaka okupirala Poljsku. Premda su mnogi
uenici napustili jeivu kada je sovjetska armija napala sa istoka, jeiva je nastavila s
radom sve dok nadiranje nacistikih snaga nije prisililo vodee ljude jeive da presele
itavu jeivu u Kiedan u Litvi. Kako su nacistike snage nastavile prodirati prema
istoku, polaznici jeive i rabini su se preko Sibira prebacili vlakom do Dalekog Istoka
i uspostavili jeivu u japanskom Kobeu. Godine 1941., nekoliko manjih jeiva uspjelo
je pobjei na slian nain kao jeiva Mir. Unato tekim prilikama, jeiva Mir uzela ih
je pod svoje te im pomagala novano osiguravi smjetaj i hranu za uenike. Ubrzo
nakon toga jeiva se ponovno preselila u angaj gdje je ostala do kraja Drugog
svjetskog rata. Uenici iz jeive proveli su ratne godine nastavivi sa svojim naukom.
Koristili su knjige koju je nekolicina donijela iz Poljske ili one koje su im bile poslane
iz inozemstva. Rabini i uenici iz jeive Mir okupljali su se u Beth Aharon sinagogi
koju su sagradili imuni lanovi sefardske angajske zajednice.
Heroizam japanskog konzula u Litvi, Chieune Sugihare, koji je izdao nekoliko
tisua tranzitnih viza idovima, ime im je omogueno da otputuju u Japan, bio je
presudan u spaavanju jeive Mir. Nakon zavretka rada, veina izbjeglica iz
angajskog geta preselila se u Britansku Palestinu i u Sjedinjene Amerike Drave.
Meu njima su bili i preivjeli iz jeive Mir koji su ponovno uspostavili svoje jeive u
Jeruzalemu i u Brooklynu. Jeiva Mir jedina je istonoeuropska jeiva koja je
netaknuta preivjela Holokaust.

Jeiva u angajskom getu, 8. rujna 1944. godine.

Chiune Sugihara, Tadeusz Romer i Ho Feng Shan


Smatra se da je Chiune Sugihara, japanski konzul u litavskom Kaunasu, suraivao s
poljskom tajnom slubom u sklopu veeg japansko-poljskog plana suradnje. idovi
kojima je izdana tranzitna viza uspjeli su pobjei preko teritorija Rusije vlakom do
Vladivostoka, a potom brodom do Japana. Izmeu kolovoza 1940. i lipnja 1941.
godine, u Japan je stiglo 2.185 izbjeglica. Tadeusz Romer, poljski ambasador u
Tokiju, uspio im je pribaviti tranzitne vize za Japan, azilantske vize za Kanadu,
Australiju, Novi Zeland i Burmu, useljenike certifikate za Palestinu, kao i
useljenike vize za SAD i jo neke latinoamerike drave. Naposlijetku, Tadeusz
Romer stigao je u angaj 1. studenog 1941. godine kako bi nastavio pomagati
idovskim izbjeglicama.
Slino tomu, tisue austrijskih idova spasio je Ho Feng Shan koji je izdavao
vize izmeu 1938. i 1940. godine, unato zabranama svojeg nadlenog ambasadora u
Berlinu, Chen Jiea.

Kraj rata i ukidanje angajskog geta


Netom prije kraja rata, ameriki zrani napad na industrijski dio Hongkewa ubio je 40
idovskih izbjeglica i stotine Kineza. Ulazak amerikih trupa u angaj doekan je s
oduevljenjem koje je brzo splasnuo nakon to su izbjeglice ule za vijesti iz Europe.
Veina izbjeglica nije nita znala o svojim obiteljima sve od kada su pobjegli. Geto je
slubeno ukinut u kolovozu 1945. godine. U oujku 1946. godine Agencija
Ujedinjenih Nacija za pomo i rehabilitaciju registrirala je 15.511 izbjeglica u
angaju od kojih su 87% bili idovi. U prosincu 1946. godine, idovska zajednica
imala je lanstvo od 11.586 osoba, sinagogu, dva rabina, sedam kantora, kolu i
teajeve hebrejskog za odrasle.
Prema podacima Simon Wiesenthal centra za istraivanje Holokausta, angaj
je prihvatio vie idovskih izbjeglica nego Kanada, Australija, Novi Zeland, Juna
Afrika i Indija zajedno.

You might also like