NAGRADA „PRAVEDNICI MEĐU NARODIMA"

Nagrada Pravednici među narodima jedna je od najprestižnijih nagrada koju dodjeljuje država
Izrael. Ova nagrada dodjeljuje se pojedincima koji su tijekom Drugoga svjetskog rata hrabro
spašavali Židove od nacističkog terora. Ovi ljudi su često riskirali vlastite živote kako bi
spasili druge ljude, a njihova hrabrost i nesebičnost nekad su ih stajale mnogo žrtava ili
vlastitog života. Pravednik među narodima može biti proglašena samo nežidovska osoba koja
je spašavala Židove tijekom nacističkog progona u Drugome svjetskom ratu izlažući opasnosti
svoj život i živote članova svoje obitelji. Pravo na predlaganje za odličje Pravednika ima
spašena osoba te svatko drugi tko zna pojedinosti spašavanja.

Dobitnik nagrade dobiva medalju odlikovanja na kojoj je ugravirana misao iz knjige

Talmud, a glasi: „Tko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet!“. Svakom dobitniku nagrade
Pravednik među narodima iskaz je neizmjernog poštovanja države Izraela i židovskog naroda.
Nagrada je ustanovljena 1963. godine, a dosad je dodijeljena više od 27.000 ljudi u više od 50
zemalja diljem svijeta.

Kako bi se izrazila počast ljudima koji su u Drugom svjetskom ratu spašavali živote, 1963.
godine donesena je odluka o osnivanju spomen mjesta Yad Vashem, ustanove koja čuva
sjećanja na stradale židovske zajednice te pripadnike naroda koji su tijekom Holokausta
ugrozili svoje živote spašavajući Židove. Unutar Yad Vashema nalazi se Vrt pravednika. Uz
Vrt nalazi se Gora sjećanja na kojoj je posađeno oko 2000 stabala. U čast svakog Pravednika
zasadilo se stablo. Zbog nedostatka mjesta diljem Gore sjećanja postavljeni su spomenici
Pravednika, Zid časti. Na spomenik se upisuje ime pravednika te ime zemlje iz koje potječe.
Središnje mjesto Yad Vashema je Memorijalna dvorana u kojoj gori vječna vatra na spomen
žrtve Holokausta. Na crnom podu dvorane ugravirani su nazivi 21 koncentracijskog logora i
drugih mjesta stradanja Židova u središnjoj i istočnoj Europi.

Među dobitnicima nagrade Pravednici među narodima nalaze se i mnogi nepoznati ljudi
koji su svojim hrabrim i nesebičnim djelima spasili živote mnogih Židova. Njihove priče su
inspirativne i svjedoče o snazi ljudske dobrote i hrabrosti u najtežim trenucima.
PRAVEDNICI U SVIJETU

U svijetu je proglašeno više od 27 000 pravednika. Neki od najpoznatijih pravednika su Oskar

Schindler te Raoula Wallenberga.

Oskar Schindler bio je njemački industrijalac koji je spasio više od 1000 židovskih radnika
u svojoj tvornici tijekom Drugog svjetskog rata.

Raoul Wallenberg bio je švedski diplomat koji je spasio tisuće mađarskih Židova u vrijeme
nacističke okupacije Mađarske.

PRAVEDNICI U HRVATSKOJ

Čedomir i Branko Bauer spadaju među Pravednike. Čedomir je bio otac,a Branko sin. Branko
je bio filmski redatelj. Neke od njegovih filmova ste sigurno i vi gledali. Među njima su Sinji
galeb, Ne okreći se sine, Martin u oblacima, Salaš u Malom ritu, Boško Buha i drugi.
Međutim nama je Branko zanimljiviji kao Pravednik jer su on i njegov otac Čedomir spasili
Ljerku Freiberger koja je bila njihova podstanarka. Skrivala se u potkrovlju njihove kuće.
Ljerka je preživjela rat. Poslije se preselila u Englesku. Na njen prijedlog otac i sin Bauer su
proglašeni Pravednicima.

Ivana Belajac još je jedna Pravednica. Ivana je bila udovica s troje djece. Bila je poslovna
žena čiji je muž iza svoje rane smrti Ivani ostavio tvornicu tekstila i radionicu popluna. U
kuću je primila Francisku Franzi Brand kao odgojiteljicu svojoj malodobnoj djeci. Za
nekoliko pari ženskih čarapa Ivana je za Franzi uspjela ishoditi kod neke činovnice u policiji
dokumente na ime svoje šogorice Helen Belajec, koja se iselila u SAD-e, ali se u Zagrebu
nikada nije odjavila. Nakon rata Ivani Belajac je oduzeta sva imovina. Franzi se zaposlila i
prehranjivala je cijelu obitelj sve do 1951. kada je otišla u SAD-e. Godine 2003.Ivana je
proglašena Pravednicom.

Đina Bertruda i Tihomil Beritić spasili su Dina Büchler. Dina Büchler je bila 20-mjesečno
djetešce koje je u zavežljaju ostavio u uredu židovske zajednice u Zagrebu stranac. Uz bebu
se nalazila poruka „ Molim predajte ovu bebu Branki Fürst.“ Beba je bila kći njene sestrične
koja je bila u logoru Loborgrad. Branka je uzela bebu k sebi, ali se nije mogla o njoj brinuti
jer se planirala pridružiti partizanima. Zbog toga je bebu uzela Brankina prijateljica Đina koja

1
je živjela sa sinom Tihomilom. Đina se brinula o bebi. Čak ju je zbog sigurnosti i pokrstila.
Nakon rata sada već djevojčica Dina je otišla u Izrael sa svojom tetom Brankom.

Milan Blass bio je židovski mladić koji je kao inženjer tekstilne kemije radio u Varaždinskoj
industriji svile. Pošto je bio neophodan u procesu proizvodnje kao Židov je bio pošteđen.
Blass je uspio spasiti svoja dva bratića Vedrana i Artura koje je smjestio kod obitelji Kumrić.

Žarko Dolinar bio je poznati hrvatski stolnotenisač i znanstvenik. Žarko je uspio spasiti oko
360 Židova. Iskoristio je svoju popularnost kako bi za kojeg od njih dobio propusnicu,
navodeći pritom hrvatsko ime. U podrumu svoje kuće s bratom Borisom imao je radionicu za
izrađivanje lažnih dokumenata. Židove pod lažnim imenom prebacivali su u Sušak ili Split i
spašavali ih od sigurne smrti. Ustaške su vlasti znale da Dolinari spašavaju Židove,ali sportaša
nisu dirali. Pravednikom je proglašen 1993. godine.

Dragutin Jesih bio je župnik u Šćitarjevu. Kao župnik skrivao je više obitelji među kojima je
bila i obitelj Fuchs Miroslav, Erna i Milivoj. Tu su ostali do studenog 1943. kada su ustaše
upale u selo. Oni su uspjeli pobjeći, ali župnik Jesih nije bio te sreće. Ustaše su ga izvukli iz
stana na obali Save mučili i bacili u rijeku. Fuchsovi su preživjeli i 1949. odselili u Izrael.
Milivoj je promijenio ime u Dan Baram. Kada svrati u stari kraj obvezno posjeti grob župnika
Jesiha.

Ljubica Lang bila je prijateljica Faje Frank koja je bila poslana s obitelji u logor u Bjelovar.
Ljubica je napravila sve da spasi prijateljicu, ali nije uspjela spasiti sebe jer je umrla od tifusa.
Godine 2003. proglašena je Pravednicom među narodima.

Tomislav Merlić spasio je desetogodišnju židovsku djevojčicu Vlastu Rosenberg koja je

nakon smrti majke živjela kod tete. On je Vlastu noćnim vlakom odveo u Zagreb kod njenog
oca i maćehe. Tu je Vlasta dočekala kraj rata. Merlić je Pravednikom proglašen 2008. godine.
Nagradu je zbog njegove smrti primila supruga Olga.

Kata i Djuro Oružec do kraja Drugog svjetskog rata skrivali su baku Herminu i unuku Biserku
Winberger. Baka se skrivala na tavanu, dok se Biserka igrala s ostalom djecom i postala pravo
seosko dijete.

2
Amadeja Pavlović bila je poglavarica samostana Milosrdnih sestara Svetog Križa u Đakovu.
U njihovom samostanu su se tijekom rata smjestile trudne i bolesne logorašice. Amadeja je
pomogla jedanaestogodišnjoj Zdenki Bienenstock kada ju je prihvatila u samostanu. Zdenka
je živjela pod lažnim imenom. Kada bi u samostan ušli njemački vojnici Amadeja bi je
skrivala u zasebnoj prostoriji. Nakon rata Zdenka je otišla iz samostana.

Franjo Sopianec bio je trgovac i industrijalac. Bio je vlasnik rafinerije mineralnih ulja Olex
koja je tijekom rata postala utočište progonjenih Židova. Uz pomoć supruge lažne propusnice
i druge dokumente nabavljao je Židovima. Za njega se kaže da je drugi Oscar Schindler.

Mate Ujević poznati je hrvatski pjesnik i enciklopedist. Bio je urednik Hrvatske

enciklopedije. Ujević je spašavao Židove koji su bili suradnici na njegovoj enciklopediji.
Uvjerio je Pavelićeva ministra kulture da mu je za nastavak rada na Enciklopediji prijeko
potreban prijatelj Manko Behrmann koji je bio zatočen u Jasenovcu. Izvukao je Manka iz
Jasenovca. Manko se nakon rata s obitelji odselio u Izrael. Ujević je 1994. godine proglašen
Pravednikom.

PRAVEDNICI U VARAŽDINSKOJ ŽUPANIJI

Antun i Gabrijela Golubić

Antun i Gabrijela Golubić su za vrijeme holokausta pod svoju skrb uzeli židovskog dječaka
Chaima Yaakova Mozesa. Njegovi roditelji bili su odvedeni u logore smrti, a činom uzimanja
dječaka pod svoje, spasili su mu život. Njihovo priznanje dodijeljeno im je nakon njihove
smrti u Ludbregu.

Ivan Breskvar

Roditelji četverogodišnjeg Arthura i nekoliko mjeseca starog Vedrana bili su odvedeni u

Jasenovac. Ostali su sami, no primio ih je Milan Blass, Arthurov ujak. U nemogućnosti da ih
dalje skriva u svom varaždinskom stanu, zamolio je svog prijatelja Ivana Breskvara da ih
odvede u selo Cerje Nebojse. On ih je, jednog po jednog, vozio skrivene biciklom do obitelji
Kumrić u selu. Tamo su ostali skriveni do kraja rata i na taj način spašeni.

3
 Ivan Breskvar umro je 1986. godine, a država Izrael mu je posthumno 1998. godine
dodijelila odlikovanje Pravednik među narodima.

Juraj Breskvar, sin pokojnog Ivana Breskvara s očevim odlikovanjem Pravednik među
narodima1

Tomislav Merlić

Vlasta Rosenberg je kao djevojčica stigla rođacima u Varaždin, Linki i Hermanu Herceru. Sve
do 1941. godine, Vlasta je vodila sasvim normalan život. A onda, započeo je pakao. Kao
Židovki bila su joj uskraćena sva prava. Kao desetogodišnjakinja gledala je kako vojnici
odvode Linku, osobu koja joj je bila poput majke. Neko vrijeme se skrivala u stanu
prijateljičina brata, Tomislava Merlića. No netko je redarstvu otkrio gdje se Vlasta skriva te je
smjesta morala napustiti Varaždin. U Zagreb gdje je živio Vlastin otac pratio ju je Tomislav
Merlić odjeven u uniformu Ustaške mladeži. Tomislav se vratio u Varaždin nakon što se
uvjerio da je djevojčica na sigurnom. Ostatak rata Vlasta je provela skrivajući se. Sve to
uništilo je njezino djetinjstvo i ostavilo trag na njoj.

Danas Vlasta Rosenberg, udana Milović živi u Izraelu sa svojom djecom i unučadi.
Preživjela je zahvaljujući osamnaestogodišnjem Tomislavu Merliću. Tomislav je završio
fakultet i postao profesor. Vlasta je s Tomislavom ostala u prijateljskim odnosima sve do
njegove smrti 1991. godine.

Na inicijativu Vlaste Rosenberg proglašen je 2007. godine Pravednikom među narodima.

Drago i Dragica Šmidlehner

Dan Flesch koji je rođen 1936. godine, živio je sa svojim roditeljima Juliškom i Matijom i
mlađom sestrom Dinom, rođenom 1941., u Zagrebu. Bili su imućna obitelj u predratno
vrijeme. Nekoliko mjeseci nakon početka rata, kada su Danovi roditelji shvatili da se njihova
imena nalaze na popisu Židova koje će odvesti u logor odlučili su se za bijeg iz zemlje. Prema

1 https://evarazdin.hr/nasim-krajem/varazdinac-ivan-breskvar-biciklom-spasio-zidovske-djecake-i-nasao-se-
medu-slovenskim-pravednicima-353765/

4
dostupnim podacima, na dan bijega lijepo su obukli djecu i izveli ih pred kuću te su rekli
Danu da pričuva malu sestricu dok se oni ne vrate. Nakon toga, sjeli su u automobil koji ih je
čekao i otišli te se nikad nisu vratili. Nekoliko godina nakon rata saznalo se da je Juliška
ubijena u Staroj Gradišci, a njezin suprug Matija u Jasenovcu. Dan je shvatio da se neće
vratiti te je otišao susjedima koji su njega i njegovu sestru Dinu odveli u crkvu. Nakon
nekoliko dana provedenih na Kaptolu, Nadbiskupija je pronašla udomiteljske obitelji za djecu.
Dana je zbrinuo bračni par iz Selnika kod Ludbrega. Drago i Draga Šmidlehner su u
četrdesetim godinama prihvatili Dana prema kojem su se odnosili kao prema vlastitom djetetu
i koje je on do kraja života doživljavao kao svoje roditelje. Šmidlehneri su imali malo imanje i
Dan je, iako malen, mogao pomoći jer je bio visok i razvijen za svoju dob. Upisali su ga u
osnovnu školu gdje se uklopio s ostalom djecom. Danov dnevni raspored izgledao je ovako:
ujutro škola i učenje, a popodne rad na imanju. Dan je znao da njegova sestra živi u istom
selu, u drugoj obitelji i da je dobro zbrinuta. Selnik je tokom rata nekoliko puta prošao iz
ruke Nijemaca u ruke partizana i obrnuto. Zanimljivo je da je cijelo selo znalo da je Dan
židovski dječak i nitko ga nije otkrio jer da su Nijemci saznali za njegovo porijeklo, nastradao
bi i Dan i Šmidlehnerovi. Nakon rata, Danov i Dinin ujak je želio djecu povesti sa sobom
čemu se Dan u početku protivio jer mu je bio lijep život u Selniku, ali je na kraju pristao. Bio
je poslan u židovsko sirotište u Beogradu, a Dina je otišla s obitelji Adamović, rođacima s
očeve strane koji su živjeli u Rumi. Oboje su 1949. emigrirali u Izrael u sklopu programa
omladinskog useljavanja i odgojeni su u kibucima. Dan nije imao nikakvih kontakata sa
svojim spasiteljima sve do 1990. kada je otputovao sa svojom suprugom u Selnik i predstavio
se kao Danko Flesch prvoj osobi koju je sreo te ga je osoba odmah prepoznala. Stanovnici
sela došli su vidjeti Dana, neki su ga se još sjećali. Dan je potom otišao Dragi Šmidlehner u
Hrastovsko, u kojem je živjela, i koja je tada već bila udovica. Njihov susret je bio emotivan i
Dan je nekoliko sati proveo u selu što mu je bio i posljednji susret sa svojom spasiteljicom jer
je Draga preminula godinu dana kasnije. Za vrijeme Dragine posljednje godine života, Dan joj
je poslao nekoliko paketa i nešto novaca. Dan je 2000. godine dao veliki intervju u kojem je
ispričao svoje djetinjstvo, kako je ostao bez roditelja i život u Selniku. Pred kraj svojega
života, zamolio je sestru Dinu da pokrene postupak proglašenja „Pravednika među narodima“
za njegove spasitelje. Dana 12. ožujka 2012. Draga i Drago Šmidlehner dobili su visoko
priznanje „Pravednici među narodima“. Veleposlanik Izraela Nj. E. Yossi Amrani uručio je
priznanje potomcima Ivici i Marijanu Šmidlehner.

5
Ljudevita Vrančića, obitelji Kerstner, Žiža i Runjak

U lipnju 1941. godine ustaški režim NDH započeo je s velikim progonom Židova u Zagrebu,
a među prvima bili su uhićeni Salamon i Silvija Basch, deportirani u koncentracijske logore, a
njihova djeca Theodora i Zdravko morali su živjeti sa svojom tetom Gizom Vrančić i njenim
mužem u Ludbregu. Progoni Židova nastavili su se po cijeloj NDH te su ih nastavili skrivali i
Vrančići i njihovi susjedi. Nakon rata, Theodora i Zdravko ostali su sami sa svojim tetkom
koji ih je posvojio te im dao svoje prezime.

Godine 2021., Theodora je podnijela zahtjev Komisiji Yad Vashema u Jeruzalemu u Izraelu
da se njeni spasitelji iz Ludbrega proglase Pravednicima. Komisija je priznala njezin zahtjev
te svih sedam Ludbrežana proglasila Pravednicima među narodima. Njihova se imena mogu
pronaći uklesana na Zidu časti u Jeruzalemu.