Fizika: Repetitorij I Zadaci

REPETITORIJ
FIZIKE
ZA PRIPREMU
PRIJEMNOG
ISPITA NA
FAKULTETIMA
S A D R A J
1. FIZIKALNE VELIINE I JEDINICE
1.1. MEUNARODNI SUSTAV JEDINICA
1.1.1. SI PREDMETCI
1.1.2. IZVEDENE JEDINICE SI S POSEBNIM NAZIVOM
1.1.3. OSNOVNE FIZIKALNE KONSTANTE
1.1.4. IZNIMNO DOPUTENE JEDINICE IZVAN SI S
POSEBNIM NAZIVOM
1.2. O SKALARNIM I VEKTORSKIM FIZIKALNIM VELIINAMA
1.2.1. ZBRAJANJE I ODUZIMANJE VEKTORA:
1.2.2. MNOENJE VEKTORA
1.2.2.1. Skalarni produkt vektora (oznaka )
1.2.2.2. Vektorski produkt vektora (oznaka x)
1.2.3. PRIKAZ VEKTORA U TRODIMENZIONALNOM
KOORDINATNOM SUSTAVU
1.2.3.1. zbrajanje
1.2.3.2. oduzimanje
1.2.3.3. skalarni produkt
2. M E H A N I K A
2.1. JEDNOLIKO PRAVOCRTNO GIBANJE
2.2. JEDNOLIKO UBRZANO I USPORENO PRAVOCRTNO GIBANJE
2.2.1.Jednoliko ubrzano gibanje bez poetne brzine
2.2.2.Jednoliko ubrzano gibanje uz poetnu brzinu
2.2.3.SLOBODNI PAD
2.3. SLOENA GIBANJA
2.3.1.SLAGANJE DVA JEDNOLIKA GIBANJA
2.3.1.1. SLAGANJE MEUSOBNO OKOMITIH GIBANJA
2.3.1.2.SLAGANJE GIBANJA NA ISTOM PRAVCU
2.3.2.HORIZONTALNI HITAC
2.3.3.VERTIKALNI HITAC
2.3.3.1.VERTIKALNI HITAC PREMA GORE
2.3.3.2.VERTIKALNI HITAC PREMA DOLJE
2.3.4. KOSI HITAC
2.4. DINAMIKA - NEWTONOVI ZAKONI
2.4.1. Prvi Newtonov zakon
2.4.2. Drugi Newtonov zakon
2.4.3. Trei Newtonov zakon
2.5. TEINA
2.6. GUSTOA
2.7. IMPULS SILE I KOLIINA GIBANJA
2.8. ZAKON OUVANJA KOLIINE GIBANJA:
2.8.1. Zadaci iz podruja tzv. sudara
2.8.2. Zadaci kod kojih je zbroj koliina gibanja prije
interakcije jednak nuli
2.9. JEDNOLIKO GIBANJE PO KRUNICI
2.10. SLAGANJE I RASTAVLJANJE SILA
2.10.1. SLAGANJE SILA
2.10.2. RASTAVLJANJE SILA

2.11. TRENJE
2.12. RAD
2.12.1. Rad u gravitacionom polju
2.13. ENERGIJA
2.13.1. POTENCIJALNA ENERGIJA
2.13.1.1. Gravitaciona potencijalna energija
2.13.1.2. Elastina potencijalna energija
2.13.2. KINETIKA ENERGIJA
2.14. SNAGA
2.15. STUPANJ KORISNOG DJELOVANJA (KORISNOST)
2.16. POLUGA
2.17. KOSINA
2.18. NEWTONOV ZAKON GRAVITACIJE
2.19. INERCIJALNI I AKCELERIRANI SUSTAVI
2.20. MEHANIKA KRUTOG TIJELA
3. HIDROMEHANIKA
3.1. HIDROSTATIKA
3.1.1. HIDROSTATSKI TLAK
3.1.2. HIDRAULIKI TLAK (VANJSKI TLAK NA TEKUINU)
3.1.3. ATMOSFERSKI TLAK
3.1.4. UZGON
3.2. HIDRODINAMIKA
4. TITRANJE I VALOVI
4.1. HARMONIKO TITRANJE
4.1.1. MATEMATIKO NJIHALO
4.1.2. ELASTINA OPRUGA
4.2. VALOVI
4.2.1. INTERFERENCIJA
4.2.2. VALOVI ZVUKA
4.2.3. INTENZITET ZVUKA
4.2.4. DOPPLEROV EFEKT
5. T O P L I N A
5.1. OSNOVNI POJMOVI
5.2. TOPLINA I TEMPERATURA
5.3. PRENOENJE TOPLINE
5.4. PROMJENA AGREGATNIH STANJA
5.4.1. TALJENJE
5.4.2. ISPARAVANJE
5.5. TOPLINSKO IRENJE VRSTIH TIJELA
5.5.1. LINEARNO IRENJE VRSTIH TIJELA
5.5.2. POVRINSKO IRENJE VRSTIH TIJELA
5.5.3. VOLUMNO IRENJE VRSTIH TIJELA
5.6. TOPLINSKO IRENJE TEKUINA
5.7. OPIS STANJA PLINA
5.7.1. IDEALNI PLIN
5.7.2. OPA PLINSKA JEDNADBA
5.7.3. IZOTERMNA PROMJENA STANJA PLINA
(T = konst.)
5.7.4. IZOBARNA PROMJENA STANJA PLINA
(p = konst.)
5.7.5. IZOHORNA PROMJENA STANJA PLINA
(V = konst.)
5.7.6. RAD PLINA
5.7.7. PRVI ZAKON TERMODINAMIKE
5.7.8. ADIJABATSKA PROMJENA STANJA PLINA
5.7.9. DRUGI ZAKON TERMODINAMIKE
5.8. ENTROPIJA
6. ELEKTRICITET
6.1. ELEKTRINI NABOJI
6. 2. COULOMBOVA SILA
6.3. ELEKTRINO POLJE
6.4. ELEKTRINI POTENCIJAL I NAPON
6.5. ELEKTRINI KAPACITET
6.5.1. SPAJANJE KONDENZATORA
6.5.1.1. PARALELNI SPOJ KONDENZATORA:
6.5.1.2. SERIJSKI SPOJ KONDENZATORA:
6.6. ELEKTRINA STRUJA
6.7. OHMOV ZAKON
6.8. ZAKON ELEKTRINOG OTPORA
6.9.KIRCHHOFFOVA PRAVILA
6.9.1. I Kirchhoffovo pravilo:
6.9.2. II Kirchhoffovo pravilo:
6.9.3. SPAJANJE OTPORNIKA
6.9.3.1. Serijski spoj otpornika:
6.9.3.2. Paralelni spoj otpornika:
6.10. ELEKTROMOTORNI NAPON
6.10.1. SPAJANJE STRUJNIH IZVORA
6.10.1.1. Serijski spoj
6.10.1.2. Paralelni spoj
6.11. RAD I SNAGA ELEKTRINE STRUJE
6.12. OVISNOST ELEKTRINOG OTPORA O TEMPERATURI
6.13. MAGNETIZAM MAGNETI MAGNETSKO POLJE
6.14. MAGNETSKO DJELOVANJE ELEKTRINE STRUJE
6.14.1. MAGNETSKO POLJE RAVNOG VODIA
6.14.2. MAGNETSKO POLJE KRUNOG VODIA
6.14.3. MAGNETSKO POLJE ZAVOJNICE
6.14.4. LORENTZOVA SILA
6.14.5. AMPEROVA SILA
6.14.6. SILA IZMEU DVA VODIA (DJELOVANJE STRUJE NA
STRUJU)
6.14.7. GIBANJE ELEKTRIZIRANE ESTICE U MAGNETSKOM
POLJU
6.15. ELEKTROMAGNETSKA INDUKCIJA
6.15.1. MEUSOBNA INDUKCIJA; SAMOINDUKCIJA
6.16. IZMJENINE ELEKTRINE STRUJE I NAPONI
6.17. KRUG IZMJENINE STRUJE
6.17.1. Krug sa omskim (radnim) otporom
6.17.2. Krug sa zavojnicom (induktivitetom)
6.17.3. Krug sa kondenzatorom (kapacitetom)
6.17.4.Krug sa radnim, induktivnim i kapacitivnim otporom
6.18. SNAGA I RAD IZMJENINE STRUJE
6.19. ELEKTRINI TITRAJNI KRUG
6.20. TRANSFORMATORI
6.20.1. I ZAKON TRANSFORMACIJE
6.20.2. II ZAKON TRANSFORMACIJE
7. GEOMETRIJSKA OPTIKA
7.1. ZAKONI GEOMETRIJSKE OPTIKE
7.1.1.I. zakon geometrijske optike:
7.1.2. II. zakon geometrijske optike:
7.1.3. III. zakon geometrijske optike:
7.1.3.1. RAVNO ZRCALO
7.1.3.2. SFERNA ZRCALA
7.1.3.2.1. KONKAVNO SFERNO ZRCALO
7.1.3.2.2. KONVEKSNO SFERNO ZRCALO
7.1.4.IV zakon geometrijske optike:
7.1.4.1. RAVNI DIOPTAR
7.1.4.2. PLANPARALELNA PLOA

7.1.4.3. OPTIKA PRIZMA
7.1.4.4. LEE
7.1.4.4.1. KONVERGENTNE LEE
7.1.4.4.2. DIVERGENTNE LEE
8. FIZIKALNA OPTIKA
8.1. INTERFERENCIJA SVJETLOSTI
8.2. DIFRAKCIJA (OGIB) SVJETLOSTI
8.3. POLARIZACIJA SVJETLOSTI
8.4. SPEKTAR ELEKTROMAGNETSKIH VALOVA
8.5. FOTOELEKTRINI EFEKT
9 .OSNOVNI POJMOVI FIZIKE ATOMA
9.1. VALNA PRIRODA ESTICA
9.2. EKVIVALENTNOST MASE I ENERGIJE
9.3. BOHROV MODEL ATOMA
9.4.TOPLINSKO ZRAENJE
9.4.1. STEFAN BOLTZMANNOV ZAKON
9.4.2. WIENOV ZAKON
10. NUKLEARNA FIZIKA
10.1 ATOM I ATOMSKA JEZGRA
10.2 NUKLEARNE REAKCIJE
10.3 PRIRODNA RADIOAKTIVNOST
10.3.1 RADIOAKTIVNOST
10.3.2 - RADIOAKTIVNOST
10.3.3 + RADIOAKTIVNOST
10.3.4. ZRAENJE
10.4. DEFEKT MASE - ENERGIJA VEZANJA JEZGRE
10.5. RADIOAKTIVNI RASPADI
10.6. CIKLOTRON
D I O:
REPETITORIJ

1.1. MEUNARODNI SUSTAV JEDINICA
Pod fizikalnom veliinom podrazumijevamo mjerljiva svojstva tijela, stanja i zbivanja.
Mjerenjem se veliini pridruuje brojani iznos koji pokazuje koliko dogovorenih jedinica
mjere sadri ta veliina. S brojanim iznosima veliina mogu se provoditi sve matematike
operacije.
Sve fizikalne veliine koje opisuju mehanika, toplinska, elektrina i optika svojstva tvari i
tijela, te njihova meudjelovanja mogu se izvesti iz sedam osnovnih veliina s pripadnim
mjernim jedinicama. Povezivanjem raznovrsnih veliina kroz fizikalne zakone definiraju se
fizikalne konstante, dio kojih je naveden i u ovom repetitoriju.
Meunarodni sustav jedinica (SI) jedinstven je i koherentan sustav mjernih jedinica sedam
osnovnih fizikalnih veliina. Iz njih se na jednostavan nain mogu izvesti jedinice svih ostalih
veliina, a pretvorba istovrsnih jedinica u manje ili vee iznose provodi se decimalnim (ili
dekadskim) nainom, stoga ga i nazivamo dekadskim sustavom. Osnovne jedinice izvedene
su iz prirodnih pramjera osnovnih fizikalnih veliina, pa je Sustav neovisan o strukama,
znanstvenim podrujima, dravama ili nacijama, to je bila i osnovna ideja njegovih tvoraca.
OSNOVNE VELIINE I JEDINICE SI

FIZIKALNA
VELIINA
ZNAK
VELII
NE
l
duljina
JEDINICA SI
ZNAK
JEDINIC
E
metar
masa
kilogram
kg
vrijeme
sekunda
termodinamika
temperatura
kelvin
elektrina struja
amper
mnoina (koliina) tvari
mol
svjetlosna jakost
kandela
mol
cd
DOPUNSKE VELIINE SI
ravninski kut
, , , ,
prostorni kut
radijan
steradijan
rad
Sr
1.1.1. SI PREDMETCI
U meunarodnom sustavu veliki i mali iznosi veliina piu se, uz odreene iznimke, kao
dekadski viekratnici osnovne jedinice.
Dekadski viekratnici u SI imaju svoje slovne oznake koje se piu ispred znaka jedinice.
Iznimno predmetci se ne stavljaju ispred jedinice Celzijeve temperature (C) te jedinice mase
kg, iji se viekratnici tvore iz manje jedinice grama (g).
Takoer se od sekunde decimalnim predmetcima tvore samo manje jedinice. U praksi se
takoer uz neke jedinice decimalni predmetci koriste vrlo rijetko ili se uope ne koriste.
ZA VEE IZNOSE
deka
da
101
hekto
102
kilo
103
mega
giga
ZA MANJE IZNOSE
deci
10-1
10-2
mili
10-3
106
mikro
10-6
109
nano
10-9
1012
piko
10-12
peta
1015
femto
10-15
eksa
1018
10-18
tera
centi
ato
1.1.2. IZVEDENE JEDINICE SI S POSEBNIM NAZIVOM
NAZIV
JEDINICE
PRIPADNA
FIZIKALNA
VELIINA
ZNA
K
ZNA
K
VEZA S
DRUGIM
SI
JEDINICA
MA
f,
1/s; s-1
herc
Hz
Frekvencija
njutn
Sila
Kgms-2
Paskal
Pa
Tlak
N/m2
W, E,
Q
Nm
dul
Rad, Energija, Toplina
vat
snaga
J/s
kulon
Elektrini naboj
As
volt
Elektrini potencijal i
napon
, U
J/C
om
Elektrini otpor
V/A
simens
Elektrina vodljivost
1/
farad
Elektrini kapacitet
C/V
tesla
Magnetska indukcija
N/(Am)
veber
Wb
Magnetski tok
T/m2
henri
Induktivnost
Vs/A
lumen
lm
Svjetlosni tok
cd sr
luks
lx
Osvjetljenje,
Iluminacija
lm/m2
bekerel
Bq
Aktivnost radioaktivne
tvari
1/s, s-1
grey
Gy
Apsorbirana doza
zraenja
J/kg
sivert
Sv
Dozni ekvivalent
H, Dq
J/kg
Celzijeva temperatura
tc
Celzijev
stupanj
1.2.
SKALARNIM
VEKTORSKIM
FIZIKALNIM
VELIINAMA
Sve fizikalne veliine moemo podijeliti u dvije grupe:

- skalari kojima je dovoljno navesti iznos i
- vektori koji osim iznosa trebaju imati zadan i smjer
Vektore kao veliine oznaavamo sa strelicom iznad oznake veliine.
Kod raunanja s vektorima vrijede i neka posebna pravila:
1.2.1. ZBRAJANJE I ODUZIMANJE VEKTORA:
veliine koje zbrajamo nazivaju se komponente, a zbrojeni vektor

nazivamo rezultantom
ako su vektori na istom pravcu, tada vrijedi slijedee pravilo:
- ako im je smjer jednak iznosi se zbroje, a smjer ostaje
isti
- ako su im smjerovi suprotni, od iznosa veeg
oduzmemo iznos
manjeg vektora, a rezultanta ima smjer veeg
vektora
- ako su vektori pod nekim kutom (osim 0 i 180), tada se zbrajaju po
principu paralelograma, tj komponente nacrtamo iz iste poetne toke i
nacrtamo paralelogram odreen tim komponentama i u tako dobivenom
paralelogramu vea dijagonala (odnosno ona koja poinje u toki iz koje smo
povukli komponente) predstavlja zbroj, a ona druga razliku vektora.
1.2.2. MNOENJE VEKTORA

Vektore mnoimo na dva naina:
1.2.2.1. Skalarni produkt vektora ( oznaka '' '' )
Takvim mnoenjem kao rezultat dobivamo skalarnu veliinu.

Pravilo:

a b
a
=| ||
b
| cos
kut izmeu smjerova vektora
1.2.2.2. Vektorski produkt vektora ( oznaka '' x '' )
c
Takvim mnoenjem kao rezultat dobivamo vektor

a b
kojem je smjer okomit
na vektore
i
(odnosno na ravninu odreenu s ta dva vektora), a iznos se
dobiva po pravilu:
a
x
a
= |
||
| sin
kut izmeu smjerova vektora

a b
i

Svaki se vektor u trodimenzionalnom koordinatnom sustavu moe prikazati
pomou svoje tri komponente na x, y i z osi, preko jedininih vektora na tim

i, j
koordinatnim osima
a
= x1
+ y1
+ z1
i
= x2
+ y2
+ z2
Sa takvim se prikazom vektor mogu vriti i raunske operacije:
1.2.3.1. zbrajanje
a
+
= x 1
i
+ y1
+ z1
+ x2
i
+ y2
+ z 2
i
= ( x 1 + x2 )
+ ( y 1 + y2 )
+ ( z 1 + z2 )
1.2.3.2. oduzimanje
a
-
= x1
i
+ y1
+ y1
- ( x2
i
= x 1
+ z 1
+ z1
+ z2
- y2
- z2
+ (y1- y2)
) =
i
= (x 1 - x2)
+ y2
i
- x2
+ (z1 - z2)
= ( x1
i
+ y1
+ z 1
) ( x2
i
+ y2
+ z 2
)=
= ( x 1 x2 ) + ( y 1 y2 ) + ( z 1 z 2 )
Kod skalarnog produkta treba pomnoiti sve tri komponente prvog vektora sa sve

j k
i j i k
tri komponente drugog. Meutim, produkti jedininih vektora: ,
i
daju rezultat nula (jer su meusobno okomiti, a cos 90 = 0), tako da e ostati
samo koeficijenti uz produkt istoimenih jedininih vektora, jer je taj produkt
jednak jedan ( cos 0 = 1).
2. M E H A N I K A
Podruje mehanike dijeli se na tri manja podruja:
- kinematiku
- dinamiku
- statiku
KINEMATIKA je podruje mehanike koje prouava gibanja tijela ne razmatrajui

uzroke tih gibanja. Moemo rei i da kinematika prouava kako se tijela gibaju.
GIBANJE u fizici definiramo kao promjenu poloaja nekog tijela u odnosu na neko
drugo tijelo ili okolini.
Tijelo koje se giba u mehanici se esto opisuje kao materijalna toka.
MATERIJALNOM TOKOM moemo zamijeniti svako tijelo kojem su dimenzije

zanemarive u odnosu na veliinu puta koji to tijelo prevaljuje.
Gibanje opisujemo fizikalnim veliinama:
- put (s)
- vrijeme (t)
Iz te dvije veliine izvodimo treu:
- brzina (v)
BRZINA
PUT
VRIJEME
v=
s
t
Pri gibanju razlikujemo srednju od trenutne brzine.
Srednja brzina
- omjer ukupno prevaljenog puta i pripadajueg vremenskog
perioda. Nju oznaavamo sa crticom iznad oznake veliine.
v
=
s
t
Trenutna brzina - omjer prevaljenog puta i pripadajueg vremenskog perioda s

tim da vremenski period treba biti to krai ( teiti k nuli).
v = lim
s
t
Izvedena SI jedinica za brzinu je m/s = ms-1.

U praksi se esto koristi i jedinica km/h = kmh-1.
Te dvije jedinice su povezane na slijedei nain:
1
3,6
1 km/h =
odnosno
m/s
1 m/s = 3,6 km/h
Materijalna toka koja se giba opisuje liniju koja moe biti ravna ili zakrivljena i naziva se
putanjom materijalne toke.
Obzirom na putanju gibanja dijelimo na pravocrtna i krivocrtna.
Obzirom na brzinu gibanja se dijele na jednolika i nejednolika.
Pomak tijela se moe definirati kao najmanja udaljenost izmeu poetnog i

konanog poloaja tijela koje se giba.
2.1. JEDNOLIKO PRAVOCRTNO GIBANJE

To je gibanje kod kojega tijelo koje se giba prevaljuje jednake dijelove puta u
jednakim vremenskim intervalima. Isto se tako moe rei da je to gibanje kod
kojeg je brzina stalna (konstantna), a isto tako i da je to gibanje kod kojeg je
srednja brzina u bilo kojem trenutku jednaka trenutnoj brzini. To je gibanje
algebarski opisano formulom za srednju brzinu.
Osim algebarski, gibanje se moe opisati i grafiki, pa emo za jednoliko gibanje

po pravcu imati dva dijagrama: v-t koji opisuje ovisnost brzine o vremenu i s-t koji
opisuje ovisnost prevaljenog puta o proteklom vremenu.
v-t dijagram
kod jednolikog gibanja po pravcu je pravac paralelan sa
horizontalnom osi, zato to je brzina konstantna. Treba primijetiti da je povrina
koju zatvara dijagram sa osi t po iznosu jednak prevaljenom putu. To e biti
karakteristika svih v-t dijagrama (slika 2.1).
s-t dijagram kod jednolikog gibanja po pravcu je pravac koji sa horizontalnom

osi t zatvara neki kut. Vei kut prikazuje gibanje veom brzinom i obratno. Ako je
kut jednak nuli, dijagram prikazuje mirovanje (slika 2.2.).
slika 2.1.
2.2.
JEDNOLIKO
slika 2.2.
UBRZANO
USPORENO
PRAVOCRTNO
GIBANJE
To je nejednoliko pravocrtno gibanje pri kojem se brzina pravilno mijenja, tj u
jednakim vremenskim intervalima poveava se ili smanjuje za isti iznos. Za opis
takvog gibanja potrebno je definirati novu fizikalnu veliinu koja e opisati kako
se brzina mijenja, odnosno kolika je brzina promjene brzine gibanja materijalne
toke. Tu veliinu nazivamo akceleracijom ili ubrzanjem i definiramo:
PROMJENA _ BRZINE
AKCELERACIJA
VRIJEME
v
a
t
Pri tome razlikujemo srednju od trenutne akceleracije (slino kao kod brzine).
Srednja akceleracija je akceleracija tijela u nekom duljem vremenskom
periodu, a trenutna akceleracija u beskonano kratkom intervalu vremena.
Budui da vektor akceleracije moe biti i pozitivan i negativan, esto se naziva i
deceleracija.
Izvedena SI jedinica za akceleraciju je m/s2 = ms-2.
JEDNOLIKO UBRZANO GIBANJE moe se prouavati u dvije verzije:
a) jednoliko ubrzano gibanje bez poetne brzine i

b) jednoliko ubrzano gibanje s poetnom brzinom
2.2.1. Jednoliko ubrzano gibanje bez poetne brzine
To je gibanje kod kojeg je akceleracija stalna, a gibanje je zapoelo (ili zavrilo)

mirovanjem. Budui da imamo etiri meusobno povezane veliine (put, vrijeme,
brzinu i akceleraciju), potrebne su nam etiri jednadbe da bi pokazale njihove
meusobne ovisnosti.
a=
v
t
s=
vt
2
s=
a t2
2
v2
2a
Ako se radi o jednoliko usporenom gibanju akceleracija je negativna.
I jednoliko ubrzano gibanje po pravcu se, osim algebarski moe prikazati grafiki,
pa imamo tri dijagrama: a-t koji pokazuje ovisnost akceleracije o vremenu, v-t koji
opisuje ovisnost brzine o vremenu i s-t koji opisuje ovisnost prevaljenog puta o
proteklom vremenu.
a-t dijagram kod jednoliko ubrzanog gibanja po pravcu je pravac paralelan sa

horizontalnom osi, zato to je akceleracija konstantna (slika 2.3.).
v-t dijagram kod jednoliko ubrzanog gibanja po pravcu je pravac koji sa

horizontalnom osi t zatvara neki kut. Vei kut prikazuje gibanje uz veu
akceleraciju i obratno. Iz ovog dijagrama se moe vidjeti i odakle slijedi
jednadba koja povezuje s, t i v, jer je i ovdje povrina pod dijagramom jednaka
prevaljenom putu (slika 2.4.).
s-t dijagram kod jednoliko ubrzanog gibanja po pravcu je krivulja desna

strana parabole zbog toga to je ovisnost puta o vremenu prikazana
kvadratnom jednadbom (slika 2.5.).
slika 2.3.
slika 2.4.
slika 2.5.
2.2.2. Jednoliko ubrzano gibanje uz poetnu brzinu
To je gibanje kod kojeg je akceleracija stalna, ali se tijelo u trenutku t=0 (kad je
zapoelo promatranje) gibalo nekom brzinom, koju emo nazvati poetnom
brzinom v0. Takvo gibanje je opisano slijedeim jednadbama:
v = v0 + a t
uveanoj za
Trenutna brzina je u svakom trenutku jednaka poetnoj

porast brzine zbog akceleracije.
s = v 0t +
prelo da se
a t2
2
Put koji tijelo prijee jednak je putu to bi ga tijelo

itavo vrijeme gibalo jednoliko poetnom brzinom v 0
plus put koji

tijelo prijee ubrzano akceleracijom a.
v =v
2
0
+2as
v-t dijagram ovakvog gibanja ima slijedei izgled (slika 2.6.):
slika 2.6.
2.2.3. SLOBODNI PAD

Jedno od najee promatranih jednoliko ubrzanih gibanja je tzv. slobodni pad
koji se definira kao jednoliko ubrzano gibanje stalnom akceleracijom g, do
kojeg dolazi kada je tijelo isputeno u blizini povrine Zemlje i ubrzava pod
utjecajem njezine gravitacione sile.
Akceleraciju slobodnog pada g najee uzimamo kao 9,81 m/s2, ali ona moe
biti i drugaija. Iznos te akceleracije se mijenja ovisno o udaljenosti od sredita
Zemlje, pa je zbog toga na polovima vea (oko 9,83 m/s 2), a na ekvatoru manja
(oko 9,78 m/s2). Za srednje zemljopisne irine akceleracija iznosi 9,80665 m/s 2, pa
se zbog toga u veini zadataka uzima 9,81 m/s 2. U nekim se zadacima zbog
jednostavnosti uzima 10 m/s2, ali je to kod takvih zadataka posebno napomenuto.
Algebarski izrazi koji opisuju slobodni pad jednaki su izrazima za jednoliko

ubrzano gibanje bez poetne brzine, ali se umjesto akceleracije a u jednadbama
koristi akceleracija g:
s=
g t2
2
v2
2 g
v = gt
s=
2.3. SLOENA GIBANJA

Sloena gibanja su gibanja koja se sastoje od dva ili vie jednostavnih gibanja
koja se zbivaju istovremeno. To znai da tijelo sva gibanja izvodi u jednakom
vremenskom periodu.
2.3.1. SLAGANJE DVA JEDNOLIKA GIBANJA

Primjeri takvih sloenih gibanja su najee primjeri plovidbe broda ili amca
preko rijeke ili plivanja ovjeka preko rijeke, gdje se istovremeno dogaaju dva
jednolika gibanja, najee meusobno okomita. Gibanja se zbrajaju po pravilu
paralelograma, jer su i put i brzina vektorske veliine.
2.3.1.1. SLAGANJE MEUSOBNO OKOMITIH GIBANJA
Ako uvedemo oznake: (vidi sliku 2.7.)!
vR - brzina toka rijeke

v - brzina amca u odnosu na
vodu
v - stvarna brzina amca (u
odnosu
na obalu)
d - irina rijeke
l - nizvodna udaljenost stizanja
slika 2.7.
moemo vidjeti da vrijede slijee formule:
v2 vR2
v=
d 2 l2
s=
d=v
l=v
s=vt
2.3.1.2. SLAGANJE GIBANJA NA ISTOM PRAVCU
Ako bi se u gornjem primjeru amac gibao uzvodno ili nizvodno, tada se brzine
najjednostavnije zbroje kao dva vektora na istom pravcu, ali istog ili suprotnog
smjera. Dakle, ako amac ide nizvodno, brzina mu je jednaka zbroju brzine amca
i brzine rijeke, a ako se giba uzvodno tada mu je brzina jednaka razlici brzine
amca i brzine rijeke.
vNIZ = v + vR
vUZ = v vR
2.3.2. HORIZONTALNI HITAC
Horizontalni hitac je sloeno gibanje koje se sastoji od jednolikog gibanja u

0
horizontalnom smjeru poetnom brzinom v i slobodnog pada. To je gibanje

0
do kojeg dolazi kad je tijelo izbaeno u horizontalnom smjeru nekom brzinom v .

Tijelo se istovremeno giba jednoliko u horizontalnom smjeru i slobodno pada.
Vrijeme trajanja oba gibanja je jednako.
Ako uvedemo oznake: (vidi sliku 2.8.)!
v0 poetna brzina tijela

vg komponenta brzine
tijela
prema dolje
v trenutna brzina tijela
h visina s koje je izbaeno
slika 2.8.
moemo vidjeti da vrijede slijee formule:
s = v0 t
h=
g t2
2
Brzina se dobiva kao vektorski zbroj poetne brzine (v 0) i brzine zbog slobodnog
pada ( vg). Budui da brzina vg raste, a brzina v0 je konstantna, zbrojena je brzina
pod sve veim kutom u odnosu na horizontalu i sve vea po iznosu.
vg = g t
(brzina kod slobodnog
pada)
v02 vg2
v=
v02 ( g t ) 2
=
Iz crtea se moe vidjeti da e se kut , koji trenutni smjer brzine zatvara sa

horizontalom dobiva iz:
g t
v0
vg
v0
tg =
2.3.3. VERTIKALNI HITAC

2.3.3.1. VERTIKALNI HITAC PREMA GORE
Vertikalni hitac prema gore je sloeno gibanje koje se sastoji od jednolikog

gibanja vertikalno prema gore poetnom brzinom v0 i od slobodnog pada.
Do takvog gibanja dolazi kada je tijelo izbaeno u vertikalnom smjeru prema

gore. Tijelo se istovremeno jednoliko giba prema gore i slobodno pada, tako da je
rezultantno gibanje jednoliko usporeno gibanje, sve dok tijelo ne doe u najviu
toku putanje (vertikalni domet tijela), a nakon toga imamo slobodni pad.
Brzina u bilo kojem trenutku je:
v = v0 g t
Put (odnosno vertikalna udaljenost od toke izbaaja je:
s = v0 t -
g t2
2
Karakteristina toka tog gibanja (vertikalni domet) dobiva se iz uvjeta da je u

toj toki brzina tijela v = 0.
v0
g
Vrijeme dostizanja te toke:
tH =
v02
2 g
Visina vertikalnog dometa:
sH = H =
2.3.3.2. VERTIKALNI HITAC PREMA DOLJE
Vertikalni hitac prema dolje je sloeno gibanje koje se sastoji od jednolikog

gibanja vertikalno prema dolje poetnom brzinom v0 i od slobodnog pada.
Do takvog gibanja dolazi kada je tijelo izbaeno u vertikalnom smjeru prema

dolje. To se gibanje razlikuje od slobodnog pada po poetnoj brzini, odnosno kod
slobodnog pada tijelo je isputeno (v 0=0), a kod vertikalnog hica prema dolje je
izbaeno uz neku poetnu brzinu v 0.
Brzina u bilo kojem trenutku je:
Put (odnosno vertikalna udaljenost od toke izbaaja je:
v = v0 + g t
s = v0 t +
g t2
2
2.3.4. KOSI HITAC
Kosi hitac je sloeno gibanje koje se sastoji od jednolikog gibanja poetnom

0
brzinom v po pravcu koji s horizontalnom osi zatvara kut i slobodnog

pada. To je gibanje do kojeg dolazi kad je tijelo izbaeno pod nekim kutom,
odnosno koso prema horizontali.
Kada ne bi bilo akceleracije g prema dolje, tijelo bi se gibalo jednoliko du pravca.

Budui da tijelo ima tu akceleraciju, izvodi dva gibanja istovremeno.
Zbog toga je putanja tijela parabola.
Kut se naziva nagibni kut ili kut elevacije.
Brzinu v0 rastavljamo na komponente u smjeru osi X i osi Y.
Iz slike se vidi da
je:
v0X = v0 cos
Brzina tijela u smjeru osi X ostaje cijelo vrijeme konstantna i iznosi:
v X = v0 cos
dok je u smjeru osi Y ovisna o vremenu i iznosi:
v Y = v0 sin g t
v x2 v 2y
pa je iznos brzine:
v =
Put, odnosno pomak u smjeru jedne i druge osi iznosi:
x = v 0 t cos
y = v 0 t sin -
g t2
2
To su tzv. parametarske jednadbe putanje kosog hica. Eliminiranjem

vremena t dobivamo jednadbu kosog hica:
g
2 v cos 2
2
0
y = x tg -
x2
Karakteristine toke putanje dobivaju se na slijedei nain:
- najvea visina do koje tijelo stie (''vertikalni domet'') dobiva se iz uvjeta

da je:
vy = 0, pa je:
v 02 sin 2
2 g
H =
- najveu udaljenost (horizontalni domet) do koje e tijelo stii dobiva se za

y=0
v 02 sin 2
g
DX =
- vrijeme T potrebno da tijelo dostigne horizontalni domet je:
2 v 0 sin
g
T =
- vrijeme potrebno za dostizanje najvie toke putanje (H) je:
vo sin
g
TH =
iz toga se moe vidjeti da je:
T = 2 TH
Jo se moe raunati i kut pod kojim se tijelo, u odnosu na horizontalu, giba u

pojedinom trenutku:
g
v0 cos
tg = tg -
ili u ovisnosti o x:
g
v cos 2
2
0
tg = tg -
Dinamika je drugo podruje mehanike i u tom podruju se prouava gibanja tijela,

ali uz razmatranje uzroka tih gibanja. Moemo rei i da dinamika prouava
zato se tijela gibaju.
U podruju dinamike definiramo i nekoliko novih fizikalnih pojmova i veliina.
Tromost (inercija) je svojstvo svih materijalnih tijela da se opiru promjeni

brzine. (i iznosa i smjera brzine). O veliini tromosti tijela govori nam (SI) fizikalna
veliina koju nazivamo masa; oznaava se sa m, a SI jedinica joj je kilogram
[kg].
O veliini meudjelovanja izmeu razliitih masa govori fizikalna veliina koju
nazivamo sila; oznaava se sa F, a izvedena SI jedinica je njutn [ N ].
Osnovne zakonitosti u podruju dinamike daju nam tzv. Newtonovi zakoni.

I Newtonov zakon (zakon tromosti ili inercije) govori o situacijama kad na
tijelo ne djeluje sila (ili kada je rezultanta svih sila koje djeluju nula) i glasi:
''Ako na tijelo ne djeluje sila, ono ostaje u stanju gibanja u kakvom je bilo u trenutku
prestanka djelovanja sile tj. ako je tijelo mirovalo, ostaje u stanju mirovanja, a ako se gibalo,
nastavlja se gibati jednoliko po pravcu brzinom koju je imalo u trenutku prestanka djelovanja
sile.''

II Newtonov zakon (temeljni zakon gibanja) govori o situacijama kad na
tijelo djeluje sila i glasi:
''Ako na tijelo mase m djeluje sila F, tada e se ono gibati jednoliko ubrzano, akceleracijom
koja je linearno proporcionalna sili, a obrnuto proporcionalna masi tijela.''- tj:
F
m
a=
Iz tog zakon proizlazi i SI definicija jedinice za silu:
F=ma
[ N = kgms-2 ]
2.4.3. Trei Newtonov zakon
III Newtonov zakon (zakon akcije i reakcije) govori o meudjelovanju dva

tijela vodei rauna o oba tijela koja meudjeluju i glasi:
''Ako tijelo mase m1 djeluje na tijelo mase m2 silom F1, tada i tijelo mase m2
djeluje na tijelo mase m1 silom F2 koja je jednaka po iznosu, a suprotna po smjeru
sili F1.''- tj
F1 F2
Taj zakon se esto izrie i u obliku: ''Svaka sila izaziva protusilu.'' ili ''Svaka akcija
(djelovanje) izaziva reakciju (protudjelovanje).''
U vezi sa silom i masom, definiraju se jo neke fizikalne veliine:
2.5. TEINA
Teina (G) je sila kojom neko tijelo djeluje na svoju horizontalnu podlogu ili na
ovjes. Proporcionalna je masi tijela i akceleraciji Zemljine sile tee.
G = mg
Jedinica za teinu je njutn.
2.6. GUSTOA
Gustoa (gustoa tvari) se definira kao masa jedininog volumena neke tvari, odnosno omjer
mase i volumena neke tvari ili predmeta. Oznaka za gustou je .
m
V
Izvedena SI jedinica za gustou je kgm-3, ali se esto koriste i gcm -3 i kgdm-3.

Zbog toga je dobro zapamtiti faktore pretvaranja jedne jedinice u drugu:
1 g cm-3 = 1000 kg m-3
1 g cm -3 = 1 kg dm-3
1 kg dm-3 = 1000
kg m-3
1 kg m-3 = 10-3 g cm-3
kg dm-3
1kgdm-3 = 1 g cm-3
1 kg m-3 = 10-3
U vezi sa II Newtonovim zakonom mogu se definirati jo dvije fizikalne veliine:
2.7 IMPULS SILE I KOLIINA GIBANJA

Impuls sile (I) definira se kao produkt sile i vremenskog perioda u kojem ta sila
djeluje na neko tijelo:
I = F t
jedinica je Ns = kgms-1
Koliina gibanja (p) definira se kao produkt mase tijela i njegove brzine:
p=mv
jedinica je takoer kgms-1 = Ns
Drugim Newtonovim zakonom moe se pokazati da se djelovanjem sile u nekom

vremenskom periodu (impuls sile) tijelu mijenja koliina gibanja (jer mu se
promijeni brzina). Zato se moe rei: ''Impuls sile koja djeluje na neko tijelo
jednak je razlici koliina gibanja to ga tijelo ima na kraju i na poetku djelovanja
te sile.''

Za neki zatvoreni fizikalni sustav (onaj koji ne izmjenjuje energiju s okolinom i kod
kojeg nema nikakvih meudjelovanja s okolinom vrijedi tzv. zakon ouvanja
koliine gibanja, koji glasi: '' Ukupna koliina gibanja svih elemenata nekog
zatvorenog sustava ostaje nepromijenjena bez obzira na meudjelovanja
elemenata tog sustava.''
Taj zakon se koristi kod rjeavanja nekoliko tipova zadataka:
2.8.1. Zadaci iz podruja tzv. sudara

Ako u nekom zatvorenom sustavu imamo mase m 1 i m2 koje se gibaju brzinama
v1 i v2, tada je ukupna koliina gibanja tog sustava
m 1 v1 + m2 v2
i taj iznos ostaje nepromijenjen bez obzira to se dogaalo sa elementima tog

zatvorenog sustava. Na primjer, ako doe do sudara, pa se brzine promijene na v
'
1
'
2
iv
'
1
'
2
m 1 v1 + m2 v2 = m1 v + m2 v
Isto tako se sudarom, pored brzina mogu promijeniti i mase, koje su nakon sudara
'
1
'
2
m i m . Sad vrijedi:
'
1
'
1
'
2
'
2
m 1 v1 + m2 v2 = m v + m v
Pri sudaru (tzv. neelastinom sudaru) moe doi do spajanja masa u zajedniku
masu m koja e se nastaviti gibati brzinom v
m = m 1 + m2
pa e sad vrijediti:
m 1 v1 + m2 v2 = m v
2.8.2. Zadaci kod kojih je zbroj koliina gibanja prije

Tu spadaju npr. zadaci u kojima se spominje mirujui metak u puki, tane u topovskoj cijevi,
ovjek koji stoji na nekakvim kolicima ili na amcu. Tada se nakon interakcije (ispaljivanja
zrna, kretanja ovjeka po kolicima ili amcu) pojavljuje koliina gibanja za jednu masu, pa se
mora ponititi gibanjem druge mase u suprotnom smjeru, da bi zbroj (vektorski) koliina
gibanja i dalje ostao nula.
Najee se koristi formula:
m 1 v1 = m2 v2
Da bi se tijelo mase m gibalo po krunici radijusa r stalnom brzinom (po iznosu) v,

na njega mora djelovati sila F, koju nazivamo centripetalnom silom i ona
djeluje prema sreditu krunice po kojoj se tijelo giba. Ta sila daje tijelu tzv
centripetalnu akceleraciju (u skladu sa II Newtonovim zakonom).
Jednadbe kojima je opisano to gibanje su:
m masa tijela koje se giba [ kg ]

r radijus krunice [ m ]
v =
2 r
T
a =
2 v
T
F =
2 v m v tangencijalna brzina (iznos

T
brzine) kojom se tijelo giba
po
krunici [ ms-1 ].
a =
a =
4 2 r
T2
v2
r
F =
F =
4 2 m r
a centripetalna akceleracija
T2
m v2
r
Treba napomenuti (zbog pamenja formula) da se samo prve dvije formule (za v i
a) dobivaju kao nove formule, dok su preostale dvije za a dobivene eliminacijom
pojedine veliine u formuli za a pomou formule za v. Isto tako su sve tri formule
za F posljedica II Newtonovog zakona.
Prema III Newtonovom zakonu istovremeno s centripetalnom silom, javlja se i njoj

suprotna i jednaka sila, koju nazivamo centrifugalnom silom, kojom se tijelo
opire gibanju po krunici, a usmjerena je od sredita krunice prema van u
smjeru radijusa.
U nekim primjerima i zadacima, moe biti zadana brzina rotacije umjesto u m/s u broju
okretaja u sekundi ili u minuti. Tada je potrebno broj okretaja pretvoriti u metre na taj nain
to je
1 okretaj = 1 opseg kruga = 2 r (metara)
a vrijeme pretvoriti u sekunde (dijelei sa 60 ako su u pitanju minute!!!)

Na primjer:
250 okr/min ; po krunici radijusa 25 cm

v = 250 2 0,25 3,14 = 392,5 m/min = 6,54 m/s
Isto se tako iz gornjih podataka moe dobiti ophodno vrijeme na slijedei nain:
n = 250 okretaja
t = 1 min = 60 s
T =
t
n
60
250
0,24 s
Sada tako dobivene podatke moemo iskoristiti u gornjim formulama.
U zadacima koji se pojavljuju esto ulogu centripetalne sile imaju trenje,

gravitaciona sila, napetost konca, elektrina i magnetska sila.

2.10.1. SLAGANJE SILA
O slaganju sila govorimo kada na neko tijelo djeluje istovremeno vie sila.
Zbrajamo ih po principu zbrajanja vektora, a uz to treba voditi rauna o tzv.
principu neovisnosti djelovanja sila, koji kae da svaka sila na neko tijelo
djeluje neovisno o svim ostalim silama.
Bitno je znati da nije vano kojim redom zbrajamo sile, ve je bitno zbrojiti dvije
sile (koje je najjednostavnije zbrojiti) i tako dobivenu rezultantu zbrajamo sa
slijedeom silom, sve do posljednje sile i do konane rezultante.
U primjeru na slici 2.9.zbrojit emo najprije sile F 1 i F3, i zabiljeiti rezultantu;
zatim zbrojim sile F2
i
F4, i te dvije rezultante zbrojimo po principu
paralelograma. Ako bismo radili nekim drugim redom, javio bi se problem
izraunavanja kutova, jer dobiveni paralelogrami ne bi bili kvadrat ili pravokutnik.
slika 2.9.
2.10.2. RASTAVLJANJE SILA

Do rastavljanja sila dolazi uvijek kad sila djeluje na tijelo u smjeru u kojem se to
tijelo ne moe gibati. Tada se ta sila rastavlja na dvije komponente, od kojih
jedna djeluje u smjeru gibanja tijela, a druga pod nekim kutom u odnosu na nju.
Primjeri:
slika 2.10.
2.12.
slika 2.11.
slika
U ovim primjerima je vidljivo da e se sila rastaviti na komponente kod kuglice to se njie na

niti (slika 2.10.), gdje se teina G rastavlja na dvije komponente, pa jedna pomie kuglicu, a
druga napinje nit; zatim, na slici 2.11. sila djeluje na tijelo pod nekim kutom u odnosu na
smjer gibanja, pa e tijelo vui (vriti rad) samo komponenta u smjeru puta; isto tako, na slici
2.12. vidimo neko tijelo na kosini, gdje e takoer samo komponenta teine koja djeluje niz
kosinu pokretati tijelo, a druga, okomita na nju e vriti pritisak na podlogu.
2.11. TRENJE
Trenje (frikcija) je sila koja se pojavljuje kad se neko tijelo eli pokrenuti ili se
ve giba, a u dodiru je s nekim drugim tijelom. Javlja se izmeu dodirnih povrina
tih tijela.
Ovisi o veoma mnogo faktora:

-
obraenosti dodirnih ploha

silama adhezije koje kod dobro obraenih podloga mogu biti znaajne
vrsti materijala od kojih su izraena tijela koja su u dodiru
procesima koji se mogu javiti pri trenju, tj da li dolazi do troenja ili
krenja materijala
relativnoj brzini gibanja tijela
Budui da su svi ovi faktori teko mjerljivi u svakom pojedinom sluaju, oni su
objedinjeni u jednom, koji se naziva faktorom (koeficijentom) trenja .
Uz gore navedene faktore, veliina sile trenja e ovisiti i o okomitom pritisku tijela
na podlogu.
Formulom se to izraava:
Ftr sila trenja (ponegdje se oznaava sa T )
Ftr = P
- koeficijent (faktor) trenja (ponegdje oznaka

k)
Iz ovoga se vidi da se koeficijent trenja moe definirati kao broj koji pokazuje
koliki dio ukupnog pritiska tijela na podlogu iznosi sila potrebna za savladavanje
trenja kad tijelo klizi ili se kotrlja po nekoj podlozi.
Osim pri gibanju tijela, trenje se javlja i kad tijela miruju i ono ''eli'' sprijeiti
pokretanje tijela. Tijelo e se moi pokrenuti tek kad sila koja ga pokree dostigne
dovoljnu vrijednost za savladavanje trenja mirovanja (statikog trenja).
Pri gibanju tijela moemo razlikovati trenje klizanja od trenja kotrljanja (koje
je puno manje).
Moe se napisati:
TRENJE MIROVANJA > TRENJEKLIZANJA > TRENJEKOTRLJANJA
Pri rjeavanju zadataka treba naglasiti da se najee naglaava horizontalna

podloga po kojoj tijelo klie. Takvi su zadaci jednostavniji, jer je tada okomiti
pritisak tijela na podlogu u stvari teina tijela G ( = mg). Ako je zadana kosa
podloga tada se gleda samo komponenta teine okomita na podlogu (vidi sliku
2.12. u prethodnom poglavlju ''rastavljanje sila'').
Isto tako, pri rjeavanju zadataka, gdje se radi o gibanju tijela uz prisustvo trenja,
zadaci se razlikuju od zadataka vezanih uz II Newtonov zakon po tome to
akceleraciju tijelu nee davati itava sila koja djeluje na tijelo, ve samo onaj dio
te sile koji preostane nakon to se savlada sila trenja.
2.12. RAD
Rad se u fizici definira kao savladavanje sile na nekom putu.
Oznaka za rad je W.
W=Fs
SI jedinica za rad je dul
J N m kg m
s 2
Budui da su i F i s vektori, a rad skalar, oito je da se radi o skalarnom produktu

vektora, pa bi trebalo pisati:
W=

F s
cos
Gdje su F i s iznosi vektora sile i puta, a kut izmeu njih.
Iz toga treba vidjeti: rad vri samo ona komponenta sile koja djeluje u smjeru
puta. Komponenta okomita na smjer puta ne vri nikakav rad.
Rad se takoer moe definirati i kao energija u prijelazu, jer energija prelazi iz
jednog oblika u drugi putem vrenja rada.
2.12.1. Rad u gravitacionom polju

Ako pri radu savladavamo gravitacionu silu (teinu tijela) tada se taj rad
pojavljuje u obliku:
W = Fs = Gh = mgh
To je izraz za rad potreban da bi se tijelo mase m podiglo na visinu h, na mjestu

gdje je akceleracija zemljine sile tee g.
Vodei rauna o smjeru sile i puta treba naglasiti da e se rad vriti samo u
vertikalnom smjeru, tako da je potpuno svejedno da li neki teret podiemo
vertikalno prema gore do visine h, ili idemo nekakvim duljim putem (kosina,
stepenice i slino) - izvreni rad je jednak.
2.13. ENERGIJA
Energija se u fizici najee definira kao sposobnost nekog tijela da vri rad.
Energija se pojavljuje u razliitim oblicima (mehanika, kemijska, elektrina,

toplinska, gravitacijska, atomska, nuklearna....), a najvanija je zakonitost tzv.
zakon o ouvanju energije koji kae da se energija ne moe unititi, niti se
moe stvoriti ni iz ega, ve moe samo prelaziti iz jednog oblika u drugi.
Prelazak energije iz jednog oblika u drugi dogaa se vrenjem rada.
Jedinica za energiju je dul (J), a najea oznaka za energiju E.
Mehanika se energija pojavljuje u dva oblika:
potencijalna energija
kinetika energija
To je energija poloaja ili stanja sposobnost tijela da izvri rad zato to se

nalazi u specifinom poloaju ili stanju. Zbog toga ju prouavamo u dva oblika
-
gravitaciona potencijalna energija

elastina potencijalna energija
2.13.1.1. Gravitaciona potencijalna energija
Gravitaciona potencijalna energija je sposobnost tijela da vri rad zbog toga to

se nalazi u odreenoj toki gravitacionog polja. Izraavamo ju u obliku:
m masa promatranog tijela
g akceleracija Zemljine sile tee
EPOT = m g h
h vertikalna udaljenost promatrane toke od

poloaja
2.13.1.2. Elastina potencijalna energija
Elastina potencijalna energija je sposobnost tijela da izvri rad jer se nalazi u

odreenom stanju ( npr. stanje rastegnutosti ili stisnutosti kod elastine
opruge). Tu potencijalnu energiju izraavamo relacijom:
EPOT =
F s
2
k s2
2
F elastina sila
s - put (udaljenost) na kojoj je djelovala
elastina sila
To je energija gibanja sposobnost tijela da izvri rad zbog toga to se giba

nekom brzinom. Izraava se u obliku:
EKIN =
m v2
2
m masa tijela
v - brzina kojom se tijelo giba
Treba ponovo naglasiti vezu rada i energije, jer kako je energija sposobnost tijela
da izvri odreeni rad, isto tako da bi tijelo imalo neku energiju, nad njim treba
izvriti rad, tj ma njega prenijeti odreenu koliinu energije.
2.14. SNAGA
Snaga je fizikalna veliina koja je u fizici usko povezana sa radom i energijom.

Najee se definira kao ''rad izvren u jedinici vremena'' ili kao ''brzina
vrenja rada''.
SNAGA =
RAD
VRIJEME
P=
W
t
Oznaka za snagu je P, a jedinica je vat
P=
W
t
F s
t
s
t
v
=
v
P=F
Dakle, vidi se da se snaga moe izraziti i kao produkt sile koja je djelovala i
srednje brzine tijela koju je ono imalo zbog djelovanja te sile.
Uz jedinicu vat, esto se koristi i vea jedinica, kilovat (kW) .
Prouavajui jedinice moe se doi do slijedeih odnosa:
J
W s
J W s
Dul je, dakle, isto to i vatsekunda.
Budui da se u pojedinim podrujima fizike i tehnike vrlo esto koristi jedinica

vea od vatsekunde kilovatsat (kWh) korisno je vidjeti odnos izmeu dula i
kilovatsata.
1 kWh = 1000 W 3600 s = 3 600 000 Ws = 3 600 000 J
1 kWh = 3,6 106 J
1
3,6 10 6
1J =
kWh
2.15. STUPANJ KORISNOG DJELOVANJA (KORISNOST)
U vezi sa radom, energijom i snagom definira se jo jedna veliina, koja se naziva

korisnost () ili stupanj (faktor) korisnog djelovanja, kao omjer korisnog
(iskoritenog) rada (energije ili snage) i uloenog rada (energije ili snage).
WK
WU
=
EK
EU
=
PK
PU
=
Bitno je znati da ne moe biti vea od 1, jer bismo tada imali perpetuum mobile
prva vrste.
Vrlo esto se korisnost mnoi sa 100 % i izraava u postotku. Ako je u zadatku

korisnost zadana u postotku, tada ju treba podijeliti sa 100 %, da bi se dobio
neimenovan broj s kojim se moe dalje raunati.
2.16. POLUGA
Poluga je jednostavno orue (prosti alat) koje nam pomae da manjom silom
savladamo veu silu.
Krak sile je udaljenost toke u kojoj sila djeluje na polugu od njezina oslonca.
Krak tereta je udaljenost toke u kojoj djeluje sila koju trebamo savladati od
oslonca poluge.
Umnoak sile i njezina kraka naziva se moment sile ili zakretni moment (M).
M = Fs
Jedinica za moment sile je Nm (njutnmetar).
Ako kod poluge sa F1 oznaimo silu kojom teret djeluje na polugu, sa s 1 krak
tereta, sa F2 silu kojom djelujemo na polugu, a sa s 2 krak sile, tada je uvjet da bi
poluga bila u ravnotei:
F 1 s1 = F 2 s2
tj
M 1 = M2
Poluga je u ravnotei kad je umnoak sile i njezina kraka s jedne strane jednak
umnoku sile i njezina kraka s druge strane poluge, tj. kada su iznosi momenata
sila jednaki.
Moment sile je vektor koji je okomit na ravninu koju odreuju sila i njezin krak.
2.17. KOSINA
Pod kosinom podrazumijevamo svaku nagnutu povrinu

materijalna toka moe gibati u polju gravitacione sile.
po
kojoj
se
Sa slike je vidljivo da na tijelo djeluje teina. Meutim dok je na horizontalnoj

podlozi itava teina pritiskala podlogu, ovdje se ona rastavlja na dvije
komponente: komponentu F1 u smjeru u kojem se tijelo giba niz kosinu, i
komponentu P koja e predstavljati okomiti pritisak na podlogu.
Sa slike je vidljivo da je:
F1 = G sin = m g sin
Okomiti pritisak na podlogu vaan je kod rjeavanja primjera sa trenjem, koje ima
smjer uz kosinu i moe se pisati:
T = P = m g cos
Na primjer, ako bi se traila akceleracija tijela niz kosinu rezultat bi bio:
a = g sin - g cos
Iz ovoga se moe nai i uvjet koji treba biti zadovoljen da bi tijelo poelo kliziti niz
kosinu (ako postoji trenje). Tijelo e mirovati sve dok nema gore spomenute
akceleracije, tj dok je:
a = 0
to e biti ispunjeno sve do kuta 0 za koji vrijedi:
= tg 0
2.18. NEWTONOV ZAKON GRAVITACIJE
Newtonov zakon gravitacije kae da se bilo koje dvije mase u Svemiru privlae
silom koja je proporcionalna produktu masa, a obrnuto proporcionalna kvadratu
njihove meusobne udaljenosti.
F = -G
-
m1 m 2
r2
faktor proporcionalnosti izmjerio je fiziar Cavendish i ona iznosi

G = 6,67 10 -11 N m2 kg-2
negativni predznak pokazuje da je sila uvijek privlana

kao udaljenost masa uzima se udaljenost izmeu centara masa (Za
sluaj homogenih kugli to je razmak njihovih sredita. Tako, ako je
zadano da se kugle dodiruju razmak nije nula, ve zbroj radijusa
kugli).
Sila kojom se privlae neko tijelo i Zemlja je u stvari teina tog tijela, pa ako
izjednaimo izraz za teinu tijela i gravitacionu silu na to tijelo, dobivamo iznos
akceleracije zemljine sile tee (gravitacioni potencijal).
g = G
MZ
r2
Sila tea je naziv za silu - gravitacionu silu - kojom Zemlje privlai sva tijela
prema svom sreditu.
2.19. INERCIJALNI I AKCELERIRANI SUSTAVI

Svi sustavi koji miruju ili se gibaju jednoliko po pravcu nazivaju se
inercijalnim sustavima. Gibanje se za promatraa unutar takvog sustava ne
moe utvrditi ni na koji nain osim usporedbom sa nekim drugim sustavom. Svi
zakoni fizike vrijede jednako u svim inercijalnim sustavima.
Akcelerirani sustavi su oni koji se gibaju uz neku akceleraciju, tj ubrzavaju ili

usporavaju. Za promatraa koji se nalazi unutar takvog sustava, javlja se dodatna
sile, tzv inercijalna sila koja ima smjer suprotan smjeru akceleracije itavog
sustava.
Takav sustav je npr. lift:

ako lift ubrzava prema gore, javlja se dodatna sila i akceleracija, a,
prema dolje, pa
na tijelo u liftu ne djeluje vie samo akceleracija sile tee g, ve je
akceleracija
-
(g + a), pa se teina poveava na
G = m (g + a)
ako se lift na putu prema gore zaustavlja i usporava, tada je dodatna

akceleracija prema gore, pa je tijelo lake
za gibanje lifta prema dolje vrijede obratno pojavljivanje dodatne

akceleracije, tj. kad lift ubrzava prema dolje, tijelo postaje lake [ G = m
(g a)], a kad se zaustavlja tee. Za ubrzavanje prema dolje koje bi bilo
akceleracijom a = g tijelo bi se nalazilo u besteinskom stanju, tj teina
bi mu bila G = m (g g) = 0
Akcelerirani su sustavi takoer i vozilo koje ubrzava ili usporava na horizontalnom

putu ili bilo koji sustav koji se giba po nekoj nepravocrtnoj putanji.
2.20. MEHANIKA KRUTOG TIJELA

Ako tijelo ne promatramo kao materijalnu toku, ve uzmemo u obzir njegove
dimenzije i geometrijski oblik, mijenja se nain promatranja djelovanja sile na
tijelo. Neka sila moe tijelu dati akceleraciju, ali moe izazvati i rotaciju tijela oko
neke osi. O pravcu djelovanja sile ovisi da li e doi samo do translacije ili
rotacije ili istovremeno i translacije i rotacije.
Pod krutim tijelom podrazumijevamo tijelo iji se oblik i volumen ne

mijenjanju pod utjecajem sile.
Teite tijela je toka karakterizirana time to djelujui silom na teite

uzrokujemo translaciju tijela-
Kod rotacije sve toke tijela nemaju jednaku brzinu niti akceleraciju, ve one
ovise o udaljenosti od osi rotacije. Zato se uvode pojmovi kutne brzine i kutne
akceleracije koje imaju istu vrijednost za sve toke koje rotiraju:
Kutna brzina se definira kao prevaljeni (opisani) kut u jedinici vremena. Izraava
se u s-1.
Kutna brzina je povezana sa linearnom (tangencijalnom) brzinom:
v = r
Kutna akceleracija se definira kao promjena kutne brzine u jedinici vremena:
Kutna akceleracija je povezana sa linearnom (tangencijalnom) akceleracijom:
at = r
Moment inercije ( I ) materijalne toke mase m s obzirom na neku os rotacije

definira se kao:
I = m r2
r - udaljenost materijalne toke od
osi rotacije
Moment sile ( M ) se definira kao:

F r
Veza izmeu momenta inercije i momenta sile je:
Taj izraz je analogan izrazu
F = ma
= F r sin
M = I
kod translacijskog gibanja.
MOMENTI INERCIJE NEKIH PRAVILNIH HOMOGENIH TIJELA:
- homogeni tap konstantnog presjeka obzirom na os na jednom kraju okomitu
na duinu tapa l:
I =
ml2
3
- homogeni tap konstantnog presjeka obzirom na os okomitu na duinu tapa l

kroz centar:
I =
ml2
12
- tanka pravokutna ploa sa stranicama a i b obzirom na os kroz centar, okomitu
na ravninu ploe:
I = m
a2 b2
12
- tanka okrugla ploa radijusa r obzirom na os okomitu na ravninu ploe u centru:
I =
mr2
2
- tanka okrugla ploa radijusa r obzirom na os u bilo kojem promjeru:
I =
mr2
4
- sfera radijusa r za os kroz bilo koji promjer:
I =
2
5
m r2
Ako sa IT oznaimo moment tromosti kroz teite, moment tromosti kroz bilo koju
paralelnu os moe se izraunati po relaciji:
I = I T + m r2
gdje je r udaljenost izmeu jedne i druge osi. To je tzv. Steinerov pouak o

paralelnim osima.
Rad kod rotacijskog gibanja jednak je produktu momenta sile i kutnog pomaka
uz uvjet da je moment sile konstantan:
W = M
Snaga kod rotacionog gibanja je produkt momenta sile i kutne brzine:
P = M
Kinetika energija tijela koje rotira je:
EKIN =
1
2
I 2
Ako tijelo i rotira i izvodi translacijsko gibanje:
E KIN =
1
2
m v2 +
1
2
I 2
Moment koliine gibanja je produkt radijusa tijela i koliine gibanja:
L = rmv = I
U analogiji sa zakonom ouvanja koliine gibanja kod translacije, kod rotacionog

gibanja se definira zakon ouvanja momenta koliine gibanja:
I = konst.
3. HIDROMEHANIKA
Hidromehanika je dio mehanike koji prouava mehanike pojave vezane za
fluide.
Fluid je naziv za tekuine i plinove, tj za tvari koje nemaju stalan oblik.
Moemo posebno prouavati hidrostatiku, koja prouava pojave vezane uz
mirujue fluide i hidrodinamiku koja prouava pojave vezane uz gibanje fluida.
Nova veliina koju se uvodi u podruju hidromehanike je TLAK:

Oznaka za tlak je p, a SI jedinica paskal [Pa].
TLAK =
SILA
POVRINA
p=
F
S
[ Pa =
N
m2
Pored paskala, doputeno je i koritenje jedinice bar.
1 bar = 10 5 Pa
U svakodnevnoj upotrebi se najee koriste: hektopaskal (hPa) i milibar

(mbar).
1 hPa = 1 mbar
Treba naglasiti (zbog estog nerazlikovanja u svakodnevnom ivotu) razliku

izmeu pojma pritisak i pojma tlak.
Pritisak je ukupna sila kojom neko tijelo djeluje na podlogu, a tlak je ta sila
podijeljena sa povrinom kojom pritie podlogu. Na primjer neki kvadar djeluje
jednakim pritiskom bez obzira kojom je stranicom postavljen na podlogu, a tlak je
to manji to je vea stranica kojom je poloen na podlogu.
3.1. HIDROSTATIKA
Hidrostatika - dio hidromehanike koji prouava pojave vezane uz mirujue fluide.
To je tlak koji nastaje zbog teine tekuine, odnosno tlak kojim vii slojevi
tekuine pritiu nie slojeve (vidi sliku 3.1.), tijela uronjena u tekuinu, a isto
tako i stjenke i dno posude.
On iznosi:
P hs = tekgh
tek gustoa tekuine

g - akceleracija zemljine sile
tee
h visina stupca tekuine iznad
toke u
kojoj mjerimo hidrostatski
tlak
Iz formule je vidljivo da e u nekoj odreenoj posudi s tekuinom hidrostatski tlak

ovisiti samo o dubini na kojoj se mjeri, a ne o koliini tekuine i obliku posude
(vidi sliku). To tzv. hidrostatski paradoks. Na slici 3.2. tlak je jednak u sve tri
posude.
Isto tako karakteristika hidrostatskog tlaka je da je on na nekoj dubini jednak u
svim smjerovima.
slika 3.1.
slika 3.2.
hidrostatski paradoks. Na slici 3.2. tlak je jednak u sve tri posude (bez obzira
na oblik posude i koliinu tekuine u njoj), jer ovisi samo o visini stupca
tekuine,h.
3.1.2. HIDRAULIKI TLAK (VANJSKI TLAK NA TEKUINU)
To je tlak koji nastaje zbog djelovanja neke vanjske sile na tekuinu i moe
se definirati:
pv =
FV
S
Prema Pascalovom zakonu, taj tlak se zbog gibanja molekula tekuine

ravnomjerno iri kroz tekuinu i jednak je na bilo kojem mjestu u posudi.
Koristei tu zakonitost rade tzv. hidrauliki ureaji (hidraulika prea,

hidraulika dizalica, i sl.). Pomou njih manjom silom ostvarujemo veu silu.
Princip je slijedei (vidi sliku 3.3):
Posuda ima dva otvora razliitih povrina. Vea se efikasnost postie ako je S 2
znatno vei od S1 ( S2 >>S1). Vanjska sila F1 stvara tlak pv djelujui na tekuinu
preko pokretnog klipa povrine S1. Taj tlak je jednak na bilo kojem mjestu u posudi
(Pascalov zakon), pa on kao takav djeluje iznutra na vei klip povrine S 2,
stvarajui silu F2, koja e biti toliko puta vea od F 1 koliko je puta povrina S 2 vea
od povrine S1.
Za takve ureaje e vrijediti:

F1
F2
S1
S2
S2
S1
F 2 = F1
slika 3.3.
Zbog zakona o ouvanju energije jasno je da e rad na jednoj i drugoj strani biti
jednak
( W = F h ), jer ui klip treba spustiti isto toliko puta vie nego to e se iri izdii
u kakvom su omjeru i povrine i sile.
To je tlak kojim atmosfera pritie sva tijela koja su uronjena u nju.

Prvi ga je izmjerio Torricelli i utvrdio da normirani (normalni) atmosferski tlak
iznosi:
p atm = 101325 Pa
esto se za izraavanje atmosferskog tlaka koristi i jedinica mmHg. Tako izraen
normalni atmosferski tlak je:
p atm = 760 mmHg
Ta jedinica slijedi iz Torricellijevog mjerenja tlaka, kada je utvrdio da normalan
atmosferski tlak moe drati u ravnotei stupac ive visok 760 mm. esto se u
zadacima trae visine stupaca nekih drugih tekuina koje odgovaraju nekim
tlakovima. Sve te visine se dobivaju izraunom po formuli za hidrostatski tlak:
p = tek g h
Za mjerenje tlakova u nekim posudama (kotlovima) koriste se i tzv. otvoreni

manometri koji rade na principu razlike vanjskog (najee atmosferskog) i
unutranjeg tlaka. Ta razlika u tlakovima stvara razliku u nivoima stupaca

tekuine, a iz te razlike (hidrostatskog tlaka tog stupca tekuine) dobiva se
traeni tlak (vidi sliku 3.4.).
slika 3.4.
Tu se pojavljuju i izrazi podtlak i nadtlak koji govore o razlici izmeu tlaka u

posudi i izvan nje.
3.1.4. UZGON
Uzgon je sila koja djeluje na sva tijela uronjena u tekuinu, usmjerena je

vertikalno prema gore, a uzrok joj je razlika hidrostatskih tlakova koji djeluju na
donju i na gornju povrinu uronjenog tijela. Zbog veeg hidrostatskog tlaka na
donju povrinu tijela (zbog vee dubine), sila uzgona djeluje na tijelo vertikalno
prema gore i iznosi:
Fuz = tek g Vtij
Kao to se vidi uzgon se dobiva kao produkt gustoe tekuine u koju je tijelo
uronjeno, volumena promatranog tijela i akceleracije zemljine sile tee.
Tu treba zapaziti da uzgon nee ovisiti o gustoi uronjenog tijela, pa ako,

npr. u tekuinu uronimo dvije kuglice jednakog volumena, a izraene od razliitih
materijala, npr. plastinu i elinu, na obje e djelovati jednaki volumen.
Da li e kuglica tonuti ili isplivati na povrinu ovisi o meusobnom odnosu teine

tijela i uzgona, jer su to dvije sile koje djeluju na uronjeno tijelo, a imaju
meusobno suprotan smjer.
Ako je
G > F uz
tijelo tone
G < F uz
tijelo ide prema povrini
G = F uz
tijelo lebdi u tekuini
Treba zapamtiti da uzgon djeluje samo na uronjeni dio tijela, pa e uzgon

biti sve manji kad tijelo pone izranjati iz tekuine. Budui da se teina ne
mijenja, kad tijelo pone izranjati, u jednom e se trenutku izjednaiti teina i
uzgon i tada e se tijelo zaustaviti i plivati na povrine tekuine, tek djelomino
uronjeno u nju.
Za zadatke u kojima se trai odreivanje dijela tijela koji je uronjen u tekuinu ili
koji je iznad povrine tekuine, koristimo se slijedeim nainom raunanja:
Ako tijelo pliva, tada je:
G = (F uz)uronjeni dio
mg = tekgVUR
tijVuk = tekVur
tij
tek
iz ega dobijemo da je uronjeni dio volumena:
a izvan tekuine je ostatak volumena
V UR =
Vuk
V izvan = Vuk - Vur
Ovdje se uzgon moe definirati i Arhimedovim zakonom: Tijelo uronjeno u

tekuinu prividno gubi na teini toliko koliko je teka njime istisnuta tekuina.
Prividna teina (G') uronjenog tijela je stvarna teina umanjena za silu uzgona.
G' = G - F uz
Fuz = tek g Vtij
Vtij = Vist.tek.
Fuz = tek g Vist.tek.

tek Vist.tek = mist.tek.
Fuz = mist.tek. g
mg = G
Fuz = Gist.tek.
G' = G Gist.tek.
Uzgon, naravno, djeluje i na tijela uronjena u plin (npr. atmosferu), ali je manji zbog male
gustoe plina u odnosu na tekuine.
3.2. HIDRODINAMIKA
Hidrodinamika ili dinamika fluida prouava protjecanje fluida. Protjecanje

se prikazuje strujnicama zamiljenim linijama u fluidu ije tangente u svakoj
toki pokazuju smjer brzine fluida.
Maseni protok (qm) je omjer mase tekuine i vremena u kojem ona proe kroz
neki presjek.
qm =
m
t
kg
s
Volumni protok (qv, Q) je omjer volumena koji proe kroz neki presjek u nekom
vremenskom periodu i tog vremenskog perioda.
qv =
V
t
m3
s
Volumni protok se moe prikazati i kao produkt brzine protjecanja tekuine na

nekom presjeku cijevi i povrine poprenog presjeka te cijevi.
Q = v S
m3
s
Kod protjecanja tekuina moemo uoiti jednakost volumnog protoka na razliitim

mjestima u strujnoj cijevi i o tome govori jednadba kontinuiteta:
Q 1 = Q2
v1 S1 = v2 S2
Iz te jednadbe e slijediti da je na uim dijelovima cijevi protok bri i

obratno.
Protjecanje fluida opisano je tzv. Bernoullijevom jednadbom:
slika 3.5.
p 1 + g h1 +
1
2
2
1
= p2 + g h2 +
1
2
2
2
u toj jednadbi: p + g h predstavlja statiki tlak,
1
2
v2
dinamiki tlak do kojeg dolazi zbog protjecanja
tekuine.
(oznake u jednadbi vidi na slici 3.5.).
Titranjem nazivamo takvo periodino gibanje kod kojeg se materijalna toka

giba po nekoj putanji naizmjenino u dva suprotna smjera. (Primjeri su
njihanje kuglice na niti, titranje nekog predmeta na zavojnici ili titranje zategnute
ice.)
Za fizikalni opis takvog gibanja potrebno je definirati i neke nove veliine.

x elongacija udaljenost materijalne toke od poloaja ravnotee [ m ]
A,Y amplituda najvea elongacija [ m ]
T period titraja (vrijeme potrebno da materijalna toka uini itav titraj i

vrati se u
poetni poloaj [ s ]
,f frekvencija broj titraja to ih izvri materijalna toka u jedinici
vremena
SI jedinica za frekvenciju je herc [ Hz = s-1 ]
Titranje moe biti prigueno kad se amplituda titranja smanjuje zbog gubitka
energije i titranje se polako gasi i neprigueno, kada je amplituda stalno
jednaka i ne dolazi do gaenja titranja. U realnim situacijama, ako bismo eljeli
imati neprigueno titranje, tijelu koje titra trebamo stalno prinositi energiju
koju ono gubi titranjem.
Kod prouavanja titranja, najee

harmoniko (harmonijsko) titranje.
prouavamo
ono
najpravilnije,
tzv.
Harmoniko titranje je takvo titranje kod kojega je sila koja izvodi titranje
linearno proporcionalna elongaciji.
x
=-k
k konstanta proporcionalnosti
-
predznak minus govori o tome da su sila i elongacija uvijek

meusobno suprotnog smjera
Za takvo titranje, koje se moe smatrati projekcijom jednolikog gibanja po

krunici, moe se izvesti i formula za period titranja:
m x
F
T=2
U daljnjem istraivanju, dovoljno je za neko titranje pokazati da je harmoniko, pa
se po ovoj formuli moe nai period.
Gornja se jednadba moe pisati u jo dva oblika:
Budui da je:
F
m
x
a
=a
moe se pisati:
T=2
F
x
m
k
=k
moe se pisati:
T=2
Matematiko njihalo je idealno (zamiljeno) njihalo koje ima nerastezljivu nit

bez mase i kod kojeg je masa kuglice koja se njie koncentrirana u jednoj toki.
Takvo njihalo za male amplitude izvodi harmonike titraje s periodom:
l
g
T=2
l - duljina njihala
g akceleracija zemljine sile tee na mjestu gdje njihalo izvodi
titranje
Matematiko njihalo je zanimljivo, jer se pomou njega, mjerei duljinu i period

titraja moe izraunati akceleracija zemljine sile tee.
Elastina zavojnica (opruga) je sistem kod kojeg neko tijelo harmoniki titra u
vertikalnoj ravnini oko nekog ravnotenog poloaja.
Period takvog titranja se dobiva kao i period bilo kojeg drugog harmonikog
titranja:
m
k
T=2
gdje je m masa tijela koje titra, a k konstanta opruge u [N/m], tj. veliina koja
kae za koliko se (metara) rastegne zavojnica po svakom njutnu optereenja.
4.2. VALOVI
Val je irenje titranja iz izvora vala kroz neko sredstvo. Pri tome svaka pojedina
estica samo titra oko svog ravnotenog poloaja, dok se kroz sredstvo iri
val, tj. poremeaj u sredstvu.
Valovi mogu biti:

- transverzalni kad estice sredstva titraju okomito na smjer irenja vala.
Dijelovi takvog vala su brijeg i dol. Primjer takvog vala je val na ici,
val na vodi i sl.).
- longitudinalni -- kad estice vala titraju u smjeru irenja vala. Dijelovi
takvog vala su zgunjenja i razrjeenja. Primjer takvog vala je val
kroz zavojnicu, zvuni val).
Za opis valnih pojava potrebno je definirati nekoliko novih fizikalnih veliina:
valna duljina; udaljenost do koje se val proiri za vrijeme jednog punog

titraja izvora vala, a moe se rei da je to i razmak izmeu dviju najbliih estica
koje titraju u fazi (odnosno ija je fazna razlika 2 ( ili 360)). Jedinica za valnu
duljinu je metar [ m ].
f ( ili ) frekvencija vala - frekvencija titranja izvora vala [ Hz ]
v - brzina irenja vala kroz sredstvo [ m/s ]
T - period titranja (izvora) vala [ s ]
Brzinu vala emo raunati po formuli:
v=f
Treba napomenuti da, iako se brzina vala rauna po toj formuli, ona nee ovisiti ni
o frekvenciji vala, ni o njegovoj valnoj duljini, ve o karakteristikama sredstva
kroz koje se val iri.
Ako se neprigueni harmoniki titraji iz izvora ire u obliku vala brzinom v u

smjeru pozitivne osi x, elongacija y(x,t) toke koja je udaljena za x od izvora vala
jednaka je:
Y (x,t) = A sin (
2 t
T
2 x
A amplituda vala
t vrijeme
Fazna razlika izmeu titranja estice na mjestu x 1 i estice na mjestu x2 se

dobiva po formuli:
=2
x1 x 2
Interferencija valova je pojava do koje dolazi kada se istim sredstvom iri vie
valova. Tada se za svaku toku sredstva zbrajaju elongacije i dobiva se
interferirani val.
Ako interferiraju dva vala jednake frekvencije i valne duljine, tada e rezultantna
amplituda biti maksimalna kada su valovi u fazi, tj kada je:
=2n
n = 0, 1, 2......
a minimalna kada jedan val kasni za drugim za pol valne duljine, tj. kada je:
= (2 n + 1)
n = 0, 1, 2......
Stojni val je val koji nastaje interferencijom dva vala jednake amplitude i
frekvencije i istog pravca, a suprotnog smjera irenja. Mjesta na kojim je
amplituda stojnog vala jednaka nuli zovu se vorovi, a mjesta gdje je amplituda
maksimalna zovu se trbusi stojnog vala. Takav se val, na primjer, moe dobiti
na uetu, ako s jedne strane aljemo valove, a drugi je uvren, pa se valovi
odbijaju i vraaju natrag.
4.2.2. VALOVI ZVUKA
Zvuk je mehaniki, longitudinalni val koji nastaje u nekoj toki koju nazivamo
izvorom zvuka i iri se nekim sredstvom.
Frekvencije zvuka su od 16 Hz do 20 000 Hz. Te frekvencije uje ljudsko uho.

Zvuni valovi niih frekvencija od 16 Hz nazivaju se infrazvukom, a frekvencije
vee od 20 kHz ine ultrazvuk.
Brzina zvuka je razliita u raznim sredstvima. U guim sredstvima je vea u

rjeima manja. Brzina zvuka u vakuumu je nula, jer se zvuk ne moe iriti
praznim prostorom.
Brzina zvuka u zraku se mijenja s temperaturom i moe se dosta dobro odrediti

relacijom:
t
273
v t = v0
gdje je v0 brzina zvuka kod 0 C ( 331 m/s ), a t temperatura u Celzijusovim
stupnjevima.
U vrstim tijelima zvuk se iri brzinom
v=
gdje je E Youngov modul elastinosti [ Nm-2 ], a gustoa sredstva [ kgm-3 ].
Ako promatramo icu uvrenu na oba kraja (kao kod gitare), ona e titrati
transverzalnim stojnim valom frekvencije:
1
2l
fk = k
k = 1, 2, 3
Gdje je l duljina ice [ m ], F sila kojom je ica napeta [ N ], a masa jedinine

duljine ice [ kgm-1].
Frekvencija osnovnog tona ice dobiva se za k = 1, a za ostale vrijednosti od

k dobivamo vie harmonike tonove.
4.2.3 INTENZITET ZVUKA
Intenzitet zvuka se definira kao koliina energije zvunog vala (E), koja proe u
jedinici vremena (t) kroz jedinicu povrine (S), okomitu na pravac irenja zvuka.
I=
E
S t
[ J/m2s ]
Ako se izvor zvuka ( i openito valova ) i opaa meusobno pribliavaju ili

udaljavaju, init e se da se frekvencija izvora poveava, odnosno smanjuje.
To je tzv. Dopplerov efekt. Kod valova zvuka, time se mijenja visina tona koji
opaa uje.
Ako sa f oznaimo stvarnu frekvenciju izvora, sa f ' frekvenciju koju prima uho, sa
vZ brzinu zvuka, a sa v brzinu tijela koje se giba, mogui su slijedei sluajevi:
a) opaa se pribliava mirujuem izvoru zvuka:
v
vZ
f'=f(1+
b) opaa se udaljava od mirujueg izvora zvuka
v
vZ
f'=f(1-
c) izvor se pribliava prema mirnom opaau
1
1
v
vZ
f'=f
d) izvor se udaljava od mirujueg opaaa
1
1
f'=f
v
vZ
5. T O P L I N A
Pri prouavanju pojava vezanih za toplinsku energiju potrebno je utvrditi

molekularnu grau tvari, jer su te pojave usko povezane sa mikroskopskom
graom tijela.
Sva tijela graena su od atoma i molekula koje se nalaze u neprekidnom
gibanju.
Pri prouavanju molekularne grae tijela bitne su veliine:

- relativna atomska masa (Ar):
Ar =
ma
u
Gdje je ma masa atoma, a u atomska jedinica mase.
- relativna molekulska masa (Mr):
Mr =
mm
u
Gdje je ma masa molekule, a u atomska jedinica mase.
Atomska jedinica mase je jedinica za masu koja se koristi uglavnom u atomskoj

i nuklearnoj fizici, zbog malih masa s kojima se one bave. Ona iznosi:
1 u = 1,6606 10 -27 kg
Mol je SI jedinica za koliinu tvari i definira se kao ona koliina tvari koja
sadri 6,022 1023 estica. Isto tako bi se moglo rei da je 1 mol neke tvari
onolika masa te tvari u gramima kolika iznosi relativna molekulska masa te tvari.
Ako sa M oznaimo molekulsku masu tvari, a sa m ukupnu masu promatrane

tvari, tada moemo izraunati broj molova koje sadri ta koliina tvari po formuli:
n =
m
M
Ako promatramo neki objekt (u fizici ga nazivamo sustavom), moemo rei da

ukupnu energiju (E) tog sustava ine: kinetika energija mehanikog gibanja tog
sustava kao cjeline (Ekin), potencijalna energija tog sustava u nekom vanjskom
polju (Epot) i unutarnja energija sustava (U).

U podruju nauke o toplini naroito je interesantan pojam unutarnje energije (U):
Unutarnja energija nekog sustava je zbroj svih energija svih estica te
tvari ( kinetike energije kaotinog gibanja estica (translacionog i rotacionog),
potencijalne energije meudjelovanja estica i energije sastavnih dijelova
estica).
Zbog velikog broja estica od kojih se sastoje sustavi koje prouavamo,
nemogue je utvrditi iznos unutarnje energije sustava, pa u fizici prouavamo
samo promjenu unutarnje energije sustava, tj. dio unutarnje energije koji
prelazi s jednog sustava na drugi. Taj dio unutarnje energije nazivamo
toplinom.
Toplina je dio unutarnje energije sustava koji on u nekom procesu prima ili
otputa. Toplinu oznaavamo sa Q, a mjerimo u dulima (J).
Ako dovedemo u meusobni kontakt dva sustava, topliji sustav e otputati

toplinu, a hladniji e ju primati sve dok sustavi ne dou u stanje toplinske
ravnotee.
Da bismo opisali stupanj zagrijanosti nekog tijela uvodi se fizikalna veliina

temperatura.
Temperatura je fizikalna veliina kojom iskazujemo koliko jedan sustav

odstupa od toplinske ravnotee s nekim drugim sustavom. Ona je povezana sa
srednjom kinetikom energijom gibanja molekula. Kaemo da su dva sustava u
toplinskoj ravnotei, ako imaju jednaku srednju kinetiku energiju gibanja estica.
Temperaturu mjerimo i izraavamo pomou temperaturnih skala.

Temperaturnu skalu ini skup brojeva i metoda kako se ti brojevi pridruuju
pojedinim ravnotenim stanjima danog tijela.
Danas se u fizici koriste dvije temperaturne skale:

-
Celzijusova temperaturna skala temperaturu u njoj

oznaavamo sa t i izraavamo u stupnjevima celzijusa (C) ima
dvije referentne toke: temperaturu pri kojoj se kod normalnog
atmosferskog tlaka zamrzava voda (oznaavamo ju sa 0C) i
temperaturu pri kojoj kod normalnog atmosferskog tlaka dolazi do
vrenja vode (oznaavamo ju sa 100C). Temperaturni raspon
izmeu te dvije toke podijeljen je na 100 stupnjeva.
Kelvinova ili termodinamika temperaturna skala
temperaturu u njoj oznaavamo sa T i izraavamo u kelvinima (K)
ima samo jednu referentnu referentnu toku tzv. apsolutnu
nulu, koja odgovara temperaturi od 273,15C.
Veza izmeu temperature u Celzijusovoj skali (t) i Kelvinovoj (T) se moe pisati:
T = t + 273,15
odnosno
t = T 273,15
Ponekad se u zadacima temperatura apsolutne nule uzima kao 273,2 C, a

vrlo esto zaokruuje na - 273 C.
Razlog to je osim Kelvinove skale (koja je SI skala) dozvoljena i upotreba

Celzijusove skale, osim povijesnog, je u tome to su temperaturne razlike
(''veliina jednog stupnja'') jednake u jednoj i drugoj. Tako se moe napisati:
T = t
i u svim zadacima gdje se uzimaju temperaturni rasponi potpuno je svejedno koju
skalu koristimo.
Prenoenje topline s jednog sustava na drugi odreeno je zakonom koji kae:

Koliina topline to ju neko tijelo primi ili preda u toku nekog procesa
proporcionalna je masi tijela (m) i temperaturnoj razlici konanog i poetnog
stanja ( t), a ovisi i o vrsti tvari o emu govori tzv. specifini toplinski
kapacitet (c):
Q = m c t
t = t 2 t1
Specifini toplinski kapacitet nam kae koliko je topline potrebno za zagrijavanje

jednog kilograma promatrane tvari za jedan stupanj temperature. Jedinica za
specifini toplinski kapacitet je Jkg-1K-1.
Ako u kontakt dovedemo dva sustava na razliitim temperaturama, topliji sustav

e se hladiti (predavati toplinu), a hladniji zagrijavati (primati toplinu). Zakon
ouvanja energije kae da e koliina topline to ju topliji sustav otpusti (Q 1)
biti jednaka koliini topline to ju hladniji sustav primi (Q 2).
Gornju zakonitost moemo pisati, uz slijedee oznake:

m1 masa toplijeg sustava
m 2 - masa hladnijeg sustava
c1 spec. topl. kap. toplijeg sustava

hladnijeg sustava
c 2 - spec. topl. kap.
t 1 poetna temperatura topl. sust.

hladnijeg sustava
t 2 - poetna temp.
zajednika temperatura nakon izjednaavanja
Q 1 = Q2
m 1 c1 t1 = m2 c2 t2
m 1 c1 ( t1 ) = m2 c2 ( - t2)
Iz ove jednadbe zajednika temperatura se dobiva kao:
m1 c1 t1 m 2 c 2 t 2
m1 c1 m2 c 2
=
Osim to se, primanjem i otputanjem topline, tijela zagrijavaju i hlade, tijela

mogu i promijeniti svoje agregatno stanje.
Sve tvari u prirodi nalaze se u jednom od tri agregatna stanja:

vrsto agregatno stanje karakterizira ga gotovo stalan poloaj
estica, koje oko svog ravnotenog poloaja mogu samo titrati, a
veliina titranja ovisi o vanjskim uvjetima. Tijela imaju stalan oblik
i volumen.
- tekue agregatno stanje - veze izmeu estica su jo dosta
jake, ali se estice mogu pomicati i mijenjati svoje ravnotene
poloaje. Tvari imaju stalan volumen, ali zauzimaju oblik posude u
kojoj se nalaze.
- plinovito agregatno stanje karakterizira ga kaotino gibanje
estica. Tijela nemaju niti stalan oblik niti stalan volumen. U
svakom se trenutku u svim smjerovima giba u prosjeku jednak
broj estica.
Agregatno stanje u kojem se tijelo nalazi ovisi o unutarnjim i vanjskim
faktorima. Unutarnji faktori su oni koji odreuju vrstu tvari i veliine sila kojima
estice meusobno djeluju i drugi. Najznaajniji vanjski faktori su tlak i
temperatura.
-
Tvari mogu prelaziti iz jednog agregatnog stanja u drugo, a ti prijelazi se

nazivaju:
-
taljenje prelazak iz vrstog u tekue agregatno stanje

ovrivanje prelazak iz tekueg u kruto agregatno stanje
isparavanje prelazak iz tekueg u plinovito agregatno stanje
kondenzacija prelazak iz plinovitog u tekue agregatno stanje
sublimacija prelazak iz vrstog u plinovito agregatno stanje
resublimacija prelazak iz plinovitog u kruto agregatno stanje
5.4.1. TALJENJE
Taljenje je prelazak tvari iz vrstog u tekue agregatno stanje. Pri tome

treba razlikovati dva naina tog prelaska.
Tvari koje imaju kristalnu grau prelaze u tekue agregatno stanje na tono
odreenoj temperaturi, kaju nazivamo talite. To znai, da tvar, dok je u vrstom
agregatnom stanju zagrijavamo, a tek kad dosegne temperaturu talita poinje
prelaziti u tekue agregatno stanje. Za vrijeme taljenja temperatura se ne
povisuje, ve se sva prinesena energija troi na razbijanje kristalne grae
taljenje. Na temperaturi talita zajedno postoje i vrsta i tekua faza tijela, a tek
kad je tijelo potpuno rastaljeno, dobivenoj tekuini se moe povisivati
temperatura.
Toplina koju tijelu prinesemo za vrijeme taljenja naziva se latentna toplina

taljenja.
Formulom se proces taljenja (koliina topline koju je vrstom tijelu zagrijanom do
temperature talita potrebno prinesti da bi prelo u tekue agregatno stanje)
opisuje na slijedei nain:
Q t = m
Gdje je specifina toplina taljenja [J/kg], a m masa tijela [kg]
Specifina toplina taljenja () se moe definirati kao koliina topline koju je

potrebno prinesti 1 kilogramu neke vrste tvari da bi se ona rastalila na
temperaturi taljenja.
Treba napomenuti da se uz naziv taljenje, vrlo esto koristi i naziv topljenje
(naroito za prelazak leda u vodu).
Amorfne vrste tvari (staklo, parafin) prelaze u tekue agregatno stanje na

drugaiji nain. Kod njih ne postoji tona temperatura prelaska, ve tijelo
zagrijavanjem postupno omekava, gubi svoj oblik i postaje sve mekanije, da bi u
nekom trenutku itavim volumenom prelo u tekue agregatno stanje.
Ovivanje, kao obrnuti prelazak, je potpuno jednako taljenju, samo u

suprotnom ''smjeru'' tekuini se oduzima toplina sve dok joj temperatura ne
doe do temperature ovrivanja (= temp. talita). Tada mu se temperatura ne
sniava sve dok potpuno ne prijee u vrsto agregatno stanje.
5.4.2. ISPARAVANJE
Isparavanje je prelazak tekuine u plinovito (parovito) agregatno stanje.
Dogaa se na dva bitno razliita naina.
-
vrenje prelazak tekuine u plinovito agregatno stanje koji se

dogaa na tono odreenoj temperaturi vrelitu. Tekuini
prinosimo toplinu i njoj se poveava temperatura sve to vrelita.
Kada temperatura dosegne vrelite, zapoinje vrenje buran
proces prelaska molekula iz tekueg u plinovito stanje, koji se
dogaa u itavom volumenu tekuine. Za vrijeme
vrenja
temperatura se ne povisuje, ve se sva prinesena energija troi na
prelazak molekula u plinovito stanje vrenje. Na temperaturi
vrenja zajedno postoje i tekua i plinovita faza tvari, a tek kad
tekuina potpuno ispari, dobivenoj pari tekuine se moe povisivati
temperatura.
Toplina koju tijelu prinesemo za vrijeme vrenja naziva se latentna toplina

vrenja.
Formulom se proces vrenja (koliina topline koju je tekuini zagrijanoj do
temperature vrenja potrebno prinesti da bi prela u plinovito agregatno stanje)
opisuje na slijedei nain:
Qi = r m
Gdje je r specifina toplina isparavanja, a m masa tijela
Specifina toplina isparavanja (r) se moe definirati kao koliina topline koju
je potrebno prinesti 1 kilogramu neke tekuine da bi ona isparila na temperaturi
vrenja.
hlapljenje je takoer prelazak tekuine u plinovito agregatno

stanje, ali se taj prelazak razlikuje od vrenja po nekoliko
karakteristika: vrenje je miran proces, dogaa se samo sa
slobodne povrine tekuine i dogaa se na svakoj temperaturi. Do
vrenja dolazi zbog toga to molekule sa najveim kinetikim
energijama, pri kaotinom gibanju uz slobodnu povrinu tekuine,
''iskau'' iz tekuine, a tada neke od njih i ostaju u plinovitom
agregatnom stanju izvan tekuine. Hlapljenje moemo pospjeiti
zagrijavanjem tekuine, odstranjivanjem plinovitih molekula iznad
povrine tekuine (da se ne vrate natrag u tekuinu) ili
poveanjem slobodne povrine tekuine.
Hlapljenjem se tekuina hladi, jer iz tekuine odlaze molekule s najveom

kinetikom energijom, pa se time srednja kinetika energija (a time i
temperatura) itavog volumena tekuine smanjuje.
Kondenzacija, kao obrnuti prelazak, je potpuno jednako vrenju, samo u

suprotnom ''smjeru'' parama se oduzima toplina sve dok im temperatura ne
doe do temperature kondenzacije (= temp. vrenja). Tada im se temperatura ne
sniava sve dok potpuno ne prijee u tekue agregatno stanje.
Uz samo nekoliko izuzetaka, sva vrsta tijela se poveanjem temperature

rasteu. Pri tome razlikujemo tri karakteristina oblika toplinskog irenja tijela:
linearno, povrinsko i volumno.
5.5.1. LINEARNO IRENJE VRSTIH TIJELA
Linearno irenje tijela prouavamo kod tijela kojima je jedna dimenzija

naroito izraena (npr ica, tranica, ipka i sl.), pa se poveanje ostalih dviju
dimenzija moe zanemariti.
Za takvo produenje se moe pisati:

l t = l0 ( 1 + t)
gdje su: lt duljina na temperaturi t C
l0 duljina na 0 C
t temperatura za koju elimo utvrditi duinu tijela ( u C)
toplinski koeficijent linearnog rastezanja [K -1]
Toplinski koeficijent linearnog rastezanja tijela () je broj koji kae za koji e

se dio svoje duljine na 0 C, tijelo poveati poveanjem temperature za 1 C.
5.5.2. POVRINSKO IRENJE VRSTIH TIJELA
Povrinsko irenje tijela prouavamo kod tijela kojima su dvije dimenzije

izraene u odnosu na treu (npr metalna ploa i sl.), pa se poveanje tree
dimenzije moe zanemariti.
P t = P0 ( 1 + t)
gdje su: Pt povrina na temperaturi t C
P0 povrina na 0 C
t temperatura za koju elimo utvrditi povrinu tijela ( u C)
toplinski koeficijent povrinskog rastezanja [K -1]
Toplinski koeficijent povrinskog rastezanja tijela () je broj koji kae za koji

e se dio svoje povrine na 0 C, tijelo poveati poveanjem temperature za 1 C.
=2
5.5.3. VOLUMNO IRENJE VRSTIH TIJELA
Volumno irenje tijela prouavamo kod tijela kojima su sve tri dimenzije
ravnopravne.

V t = V0 ( 1 + t)
gdje su: Vt volumen na temperaturi t C
V0 volumen na 0 C
t temperatura za koju elimo utvrditi volumen tijela ( u C)
toplinski koeficijent volumnog rastezanja [K -1]
Toplinski koeficijent volumnog rastezanja tijela () je broj koji kae za koji e
se dio svog volumena na 0 C, tijelo poveati poveanjem temperature za 1 C.
=3
Treba naglasiti da se temperaturu unosi u C (pozitivnu ili negativnu) i da kod raunanja treba
zadanu duljinu, povrinu ili volumen najprije svesti na vrijednost kod 0C, a zatim na onu
temperaturu kod koje se trai rjeenje.
Tekuine se ire kao i sva druga tijela, ali se one uvijek ire volumno.
V t = V0 ( 1 + t)
Promjena volumena tekuina pri zagrijavanju je puno vea nego vrstih tijela, a
pri tome se znatno mijenja i gustoa tekuine po formuli:
0
1 t
t=
gdje su: t gustoa na temperaturi t C
0 gustoa na 0 C
t temperatura za koju elimo utvrditi gustou tekuine ( u C)
toplinski koeficijent volumnog rastezanja [K -1]
Pri rjeavanju zadataka treba biti oprezan, jer se za vrste tvari najee zadaje
koeficijent , te se iz njega izraunava , dok se za tekuine uvijek zadaje
koeficijent .
Kod vode dolazi do anomalije pri irenju u temperaturnom intervalu od 0 C

do 4 C, koja se oituje u tome da se pri zagrijavanju u tom temperaturnom
rasponu volumen smanjuje (gustoa poveava), pa je kao posljedica toga i pojava
da led ima manju gustou od vode.
Neki plin u nekoj posudi opisujemo pomou razliitih tzv. termodinamikih

parametara (fizikalnih veliina). To su najee: masa (m), volumen (V), tlak (p),
temperatura (T; t), molarna masa (M), broj molova (n), gustoa () i drugih.
Sve te parametre dijelimo u dvije grupe:
-
Ekstenzivni parametri su oni za koje vrijedi pravilo:

Termodinamiki parametar X, koji za sisteme A i B ima vrijednosti
XA i XB, a za zajedniki (kompozitni) sistem A+B vrijednost X A+B =
XA + XB naziva se ekstenzivnim.
Intenzivni parametri su oni za koje ne vrijedi gornje pravilo i oni

se moraju odreivati za svaku toku posebno.
Jednostavnije reeno ekstenzivni parametri se mogu nazvati ''zbrojivim''. Na
primjer volumen je ekstenzivan parametar, jer ako imamo posudu A s
volumenom VA i posudu B s volumenom VB, kada ih spojimo (sistem A+B),
volumen VA+B = VA + VB. Oito je da takvo pravilo nee vrijediti za temperaturu,
jer ako spojimo dvije posude razliitih temperatura, temperatura zajednike
posude nee biti jednaka zbroju temperatura pojedinih posuda.
-
5.7.1. IDEALNI PLIN
U termodinamici plinove najee opisujemo tzv. modelom idealnog plina, pri

kojem zanemarujemo dimenzije estica, te njihovo meusobno privlaenje i
odbijanje (to znai da je kinetika energija estica mnogo vea nego
potencijalna). Meudjelovanje estica se svodi samo na elastine sudare, kao i
sudari estica sa stjenkama posude.
Kinetiku energiju estica idealnog plina dobivamo po formuli:
E
K1
gdje je
E
K1
3
2
kT
srednja kinetika energija jedne estice

k = 1,38 10 -23 J/K
k - Boltzmanova konstanta
T - temperatura [K]
Za N estica kinetika je energija :
E
K
= N
E
K1
Tlak tih N estica u posudi volumena V se dobiva iz relacije:
p =
2
3
N
V E
K1
5.7.2. OPA PLINSKA JEDNADBA
Ako se u posudi promjenjivog volumena V nalazi n molova plina na temperaturi T

i pri tlaku p, tada je stanje tog plina opisano tzv. opom plinskom jednadbom
(ili jednadbom stanja plina), koja kae:
p V
T
= konst.
To znai da za nepromijenjenu koliinu plina (n molova) moemo po volji mijenjati

tlak, volumen i temperaturu, a da gornji izraz nee promijeniti svoj iznos, tj
p1 V1
T1
p 2 V2
T2
=
Ako umjesto bilo koje koliine plina uzmemo tono 1 mol i dovedemo plin u
standardne uvjete ( temperatura 0 C, odnosno T 0= 273 K; i normalan
atmosferski tlak p0 = 101325 Pa), tada e mu volumen biti V0 = 22,4 10-3 m3.
Tako moemo pronai i vrijednost izraza:
p 0 V0
T0
= 8,314 J/K mol
taj izraz nam daje tzv. Regnaultovu konstantu R:
R = 8,314 J/K mol
Sada opu plinsku jednadbu moemo pisati:
p V
T
= nR
ili
pV = nRT
uz ovu jednadbu treba se podsjetiti da se broj molova dobiva iz formule:
n=
m
M
Iz ope plinske jednadbe mogu se izvesti i zakonitosti za sluajeve kad ne

mijenjamo sva tri parametra, ve samo 2, a trei ostaje stalan. Na taj nain
dobivamo:
5.7.3. IZOTERMNA PROMJENA STANJA PLINA
(T = konst.)
To je takva promjena kod koje se temperatura plina ne mijenja, ve se

mijenjaju samo tlak i volumen.
Za takvu promjenu vrijedi:
p V = konst.
odnosno
p 1 V1 = p 2 V 2
To je tzv Boyle Mariotteov zakon.

Grafiku ovisnost ( u p-V dijagramu) daju nam tzv. izoterme (slika 5.1.).
slika 5.1.
5.7.4. IZOBARNA PROMJENA STANJA PLINA

konst.)
(p =
To je takva promjena kod koje se tlak plina u posudi ne mijenja, ve se

mijenjaju samo volumen i temperatura.
V
T
= konst.
V1
T1
odnosno
V2
T2
=
To je tzv. Gay Lusacov zakon.
Ta se zakonitost moe pisati i u drugom obliku, koritenjem temperature izraene

u C:
V t = V0 ( 1 + t )
gdje su: Vt volumen na temperaturi t C
V0
volumen na 0 C
t temperatura za koju elimo utvrditi volumen plina ( u C)

toplinski koeficijent irenja plina [K -1]
Toplinski koeficijent irenja plina je broj koji kae za koji e se dio svog
volumena na 0 C, tijelo poveati poveanjem temperature za 1 C i jednak je za
sve plinove, te iznosi:
1
273,15
=
K-1 = 0,00366 K-1
5.7.5. IZOHORNA PROMJENA STANJA PLINA

konst.)
(V =
To je takva promjena kod koje se volumen posude s plinom ne mijenja, ve se

mijenjaju samo tlak i temperatura.
p
T
= konst.
p1
T1
odnosno
p2
T2
=
To je tzv. Charlesov zakon.
Ta se zakonitost moe pisati i u drugom obliku, koritenjem temperature izraene

u C:
p t = p0 ( 1 + t )
gdje su: pt tlak na temperaturi t C
p0 tlak na 0 C
t temperatura za koju elimo utvrditi tlak plina ( u C)
toplinski koeficijent tlaka plina
Toplinski koeficijent tlaka plina je broj koji kae za koji e se dio tlaka na 0 C,
poveati tlak poveanjem temperature za 1 C i jednak je za sve plinove, te
iznosi:
1
273,15
=
5.7.6. RAD PLINA
K-1 = 0,00366 K-1
Rad plina e biti pozitivan ako sustav vri rad (ekspanzija ili irenje plina u
cilindru),
a negativan ako nad sustavom vrimo rad (kompresija ili
stlaivanje plina).
rad plina pri izobarnom procesu se moe dobiti kao povrina u p-V
dijagramu i izraunava se po formuli:
W = p V
rad plina pri izotermnom procesu se takoer dobiva kao povrina u

p-V dijagramu, ali je ovdje u pitanju nelinearna funkcija, pa je izraz
kompliciraniji:
V2
V1
W = n R T ln
p2
p1
ili
-
W = n R T ln
rad plina pri izohornom procesu je nula, tj. plin ne vri rad, jer
nema promjene volumena plina.
W=0
Sustav moe na dva naina mijenjati svoju unutarnju energiju; radom (W) i
toplinom (Q). Prema dogovoru, ako sustav predaje toplinu, ona je negativna, a
ako prima toplinu, ona je pozitivna.
Prvi zakon termodinamike je u stvari oblik zakona o ouvanju energije.
Q=U+W
Kada sustavu dovodimo toplinu Q, jedan se njezin dio moe utroiti na poveanje
unutarnje energije sistema, U, a ostatak se pretvara u rad koji sustav moe
predati okolini.
Promjena se naziva adijabatskom ako prilikom te promjene ne dolazi do

izmjene topline izmeu sustava i okoline. Praktiki se on realizira ako je
promjena brza tako da ne stigne doi do izmjene topline ili je sustav izoliran od
okoline.
Pri adijabatskim procesima Q = 0 pa iz prvog zakona termodinamike slijedi:
U = -W
Rad se vri na raun unutarnje energije sustava.
Veza izmeu tlaka i volumena kod tih procesa moe se vidjeti iz formule:
p V 2 = konst.
Toplinski strojevi kao radnu tvar koriste plin. Toplinski stroj je onaj koji
toplinsku energiju, uzimajui ju od drugih tijela pretvara u rad, vrei neki
kruni proces. Pri krunom procesu sustav se nizom promjena vraa u poetno
stanje, a unutarnja energija ostaje sauvana.
Carnotov kruni proces je idealizirani kruni proces s najveim koeficijentom

korisnosti. Svi drugi procesi mogu imati samo manju korisnost. On se odvija
izmeu dvije izoterme i dvije adijabate.
Korisnost Carnotovog krunog procesa se moe izraunati po relaciji:
=1-
Tn
Tv
gdje je Tn temperatura spremnika na nioj temperaturi
Drugi zakon termodinamike govori o uvjetima s kojima se iz topline moe dobiti

mehaniki rad.
5.8. ENTROPIJA
Entropija (E) je fizikalna veliina koja pokazuje sposobnost sustava da se spontano promijeni.
Entropija je mjera nereda nekog sustava.
6. ELEKTRICITET

Elektricitet je prirodno svojstvo svih tvari da se u odreenim okolnostima mogu
nai u stanju tzv. elektriziranosti.
Ono to tvarima daje svojstvo elektriziranosti ili neelektriziranosti su elektrini

naboji.
U prirodi postoje dvije vrste naboja:

-
negativni naboji nosioci su elektroni

pozitivni naboji nosioci su protoni
Ako tijelo ima jednaku koliinu jednog i drugog naboja kaemo da je
elektriki neutralno, a ako ima viak jednog ili drugog naboja,
kaemo da je elektrizirano (pozitivno ili negativno).
Budui da su protoni vezani u jezgri vrlo velikom silom, u elektricitetu ne moemo

doi do njih, tako da tijela elektriziramo samo dodavanjem elektrona
(negativno elektrizirano tijelo) ili oduzimanjem elektrona (pozitivno
elektrizirano tijelo).
Koliinu elektrinog naboja kao fizikalnu veliinu oznaavamo sa Q i mjerimo u

kulonima (C).
Koliine naboja to ih nose proton i elektron su jednake i suprotne, pa se istim

brojem protona i elektrona tijelo neutralizira. Ta koliina naboja se naziva
elementarnim nabojem ( e-) iznosi:
Q = e - = 1,6 10-19 C
Elementarna koliina naboja se (kao to i naziv kae), ne moe dijeliti, tako da

naboj to ga na sebi moe imati neko tijelo, uvijek mora biti cjelobrojni
viekratnik elementarnog naboja, tj:
Q=Ne
N cijeli broj
Elektrini naboji meusobno djeluju elektrinom silom (tzv. Coulombovom silom)
koja moe biti odbojna (ako su naboji istog predznaka) ili privlana (ako su naboji
suprotni). Iznos te sile dobivamo iz formule:

k - Coulombova konstanta, koja iznosi
se izraziti i kao:
F=k
Q1 Q2
r2
k = 9 109 N m2 C-2 a moe

1
4 0
k=
gdje je 0 - dielektrina konstanta vakuuma (zraka) i iznosi:

12
N-1m-2C2
0 = 8,854 10-
Ta sila izmeu naboja se moe promijeniti, ako se naboji nalaze u nekom drugom
sredstvu, a ne u zraku (vakuumu), jer se mijenja iznos dielektrine konstante.
Ako se naboji nalaze u sredstvu relativne dielektrine konstante r, tada je

dielektrina konstanta jednaka.
= r 0
a konstanta k sada iznosi:
k=
1
4
U elektricitetu esto koristimo pojam tokastog naboja, tj. naboja koji se nalazi
na dovoljno velikoj udaljenosti da mu se mogu zanemariti dimenzije.

Prostor oko elektriziranog tijela u kojem ono iskazuje svoje djelovanje
nazivamo elektrinim poljem (E). Elektrino polje je vektorska veliina i definirano
je svojim iznosom i smjerom.
Iznos elektrinog polja se definira kao sila kojom to polje djeluje na jedinini
pozitivni naboj smjeten u promatranoj toki.
F
Q
E=
SI jedinica za elektrino polje je njutn po kulonu (N/C), a moe se pokazati da
je to isto to i volt po metru (V/m).
Smjer elektrinog polja definira se kao smjer u kojem to polje djeluje na
pozitivan naboj smjeten u promatranoj toki polja. Zbog toga je polje pozitivnog
naboja usmjereno od naboja (slika 6.1.), a polje negativnog naboja prema naboju
(slika 6.2.).
slika 6.1.
slika 6.2.
Elektrino polje se grafiki prikazuje tzv. elektrinim silnicama, tj. strelicama

koje u svakoj toki pokazuju smjer polja.
Elektrino polje tokastog naboja dobiva se iz relacije:
E=k
Q
r2
Neko tijelo se moe elektrizirati mehanikim putem (oduzimanjem ili

dodavanjem elektrona) ili tzv. elektrinom influencijom, koju definiramo kao
pojavu da i neelektrizirana tijela mogu postati elektrizirana ako se nau u
elektrinom polju.
Elektrini potencijal
definiramo kao fizikalnu veliinu koja govori o
potencijalnoj energiji jedininog naboja smjetenog u nekoj toki elektrinog
polja nastalog od nekog drugog naboja.
Isto tako se elektrini potencijal u nekoj toki elektrinog polja moe se definirati
kao rad koji je potrebno izvriti da bi naboj Q iz beskonanosti doveli u
promatranu toku. Zbog tog izvrenog rada, naboj dobiva i odreenu potencijalnu
energiju.
Oznaka za elektrini potencijal je V (negdje se koristi i oznaka ), a jedinica volt

(V).
WPOT
Q
Prema toj definiciji:
Iz toga slijedi i da je:
V=
[1V=
1J
1C
Elektrini potencijal tokastog naboja dobiva se iz relacije:
V=k
Q
r
Ako u dvije toke elektrinog polja imamo razliite potencijale, V A i VB, kaemo da
izmeu tih toaka postoji elektrini napon U:
U = V A - VB
Jedinica za elektrini napon je, naravno, volt.
Napon se moe definirati kao razlika potencijala izmeu dvije promatrane
toke.
Budui da razlika dviju energija fizikalno predstavlja rad, moemo ree da je
elektrini napon rad potreban da bi se jedinini naboj doveo iz toke a
potencijalom VA u toku s potencijalom VB.
W
Q
U=
Treba jo zapamtiti da je elektrini potencijal Zemlje jednak nuli.
Beskonano daleko od nekog naboja koji je izvor polja, potencijal je nula.
Elektrini kapacitet definiramo kao svojstvo nekog vodia da uz odreeni napon

na sebi moe pohraniti odreenu koliinu naboja.
Elektrini kapacitet kao fizikalnu veliinu oznaavamo sa C i mjerimo u
jedinicama kojese zovu farad [F]
C=
Q
U
C......elektrini kapacitet [F]
[C]
Q......elektrini naboj
U.......elektrini napon [V]
Budui da je farad po svom fizikalnom znaenju vrlo velika jedinica, u praksi se

koriste manje jedinice:
1 F = 10 -6 F
1 nF = 10 -9 F
1 pF = 10 -12 F
Elementi u elektronici koji su karakterizirani svojim kapacitetom nazivaju se

elektrini kondenzatori i slue za pohranjivanje elektrinog naboja.
Svaki se kondenzator, u principu, sastoji od dvije paralelne metalne ploe (povrine S), koje
su razdvojene nekim izolatorom i nalaze se na razmaku d (Slika 6.3.).
Slika 6.3.
Kapacitet takvog kondenzatora raunamo po formuli:
C=
S
d
- dielektrina konstanta
= 0 r
r - relativna dielektrina konstanta

0 - dielektrina konstanta vakuuma
0 = 8,854 10-12 C2N-1m-2
Relativna dielektrina konstanta nekog sredstva je broj koji kae koliko se

puta povea kapacitet kondenzatora ako izmeu ploa stavimo promatrano
sredstvo u odnosu na kapacitet kad je izmeu ploa zrak (vakuum).
Naboj na ploama se dobije po formuli:

Q=CU
Elektrino polje izmeu ploa je:
E=
U
d
Energija (W) ploastog kondenzatora se moe dobiti iz formula:
W=
1
2
1
2
QU=
Q2
C
1
2
Q2 C
Ako kondenzator nije ploast, ve metalna kugla polumjera R, njezin je kapacitet:

C = 4 0 R
6.5.1. SPAJANJE KONDENZATORA

O spajanju kondenzatora govorimo kada je potrebno u strujni krug umjesto
jednog, staviti vie kondenzatora ili kada je vie kondenzatora potrebno
zamijeniti jednim. Spojiti ih moemo na dva, bitno razliita naina paralelno
i serijski. Ako je u strujni krug spojeno vie kondenzatora, od kojih neki serijski, a
neki paralelno, tada moemo govoriti o sloenom spoju, ali i on se rjeava
koristei osnovna pravila za serijski i paralelni spoj, jer sloeni spoj razlaemo na
jednostavnije serijske ili paralelne.
6.5.1.1. PARALELNI SPOJ KONDENZATORA:
To je nain spajanja kondenzatora pri kojem su svi kondenzatori direktno spojeni na izvor
(vidi sliku 6.4.). Pri tome na svaki kondenzator dolazi ona koliina naboja koja odgovara
njegovom kapacitetu.
Q UK = Q1 + Q2
Kapacitet ukupnog spoja jednak zbroju kapaciteta pojedinih kondenzatora u

spoju.
C UK = C1 + C2
Napon izmeu ploa bilo kojeg kondenzatora je jednak, jer su svi spojeni direktno
na izvor.
U 1 = U2 = U
slika 6.4.
slika
6.5.
6.5.1.2. SERIJSKI SPOJ KONDENZATORA:
To je nain spajanja kod kojeg su kondenzatori vezani jedan za drugi, a samo su krajnje ploe
prvog i zadnjeg kondnezatora u spoju spojene na izvor (vidi sliku 6.5.).
U takvom spoju naboj na svim kondenzatorima je jednak, a napon izmeu ploa
ovisi o kapacitetu pojedinog kondenzatora.
Q 1 = Q2 = Q
Q
C1
Q
C2
U1 =
U2 =
U 1 + U2 = U
Za kapacitet serijskog spoja kondenzatora se dobiva:
1
CUK
1
C1
=
1
C2
+

Elektrina struja se definira kao svako usmjereno gibanje elektrinog naboja.
Odreena je svojim smjerom i svojom jakou (iznosom).
Jakost elektrine struje je koliina naboja koja u jedinici vremena proe kroz
popreni presjek vodia. Oznaka za jakost elektrine struje je I, a SI jedinica
amper [A], jedna od osnovnih jedinica SI.
I=
Q
t
gdje je Q naboj, a t vrijeme.
Nositelji elektrine struje u metalnim vodiima su tzv. slobodni elektroni, a

u elektrolitima i plinovima pozitivni i negativni ioni.
to se tie smjera elektrine struje, postoji tzv. dogovorni smjer struje od

pozitivnog pola izvora prema negativnom polu i stvarni smjer struje od
negativnog prema pozitivnom polu.
U elektrolitima postoji struja pozitivnih iona i struja negativnih iona, prema

elektrodi suprotnog naboja.
6.7. OHMOV ZAKON
O jakosti elektrine struje i veliinama o kojima ona ovisi govori nam tzv. Ohmov
zakon koji se moe pisati u nekoliko oblika:
Najea definicija Ohmovog zakona je ona koja kae da je jakost elektrine struje
u nekom strujnom krugu proporcionalna naponu izvora na koji je taj krug
prikljuen, a obrnuto proporcionalna otporu tog strujnog kruga.
I=
U
R
R je elektrini otpor fizikalna veliina koja govori o tome koliko se neki vodi
protivi prolasku elektrine struje kroz njega. SI jedinica za elektrini otpor je om
[].
Elektrini otpor se moe definirati i kao reciprona vrijednost elektrine vodljivosti

nekog vodia. Elektrinu vodljivost oznaavamo sa G, a SI jedinica za
elektrinu vodljivost je simens [S].
R=
1
G
G=
1
R
Koritenjem elektrine vodljivosti, Ohmov zakon se moe pisati u obliku:
I=UG
Isto tako Ohmov zakon se moe definirati u obliku u kojem kae da je jakost
elektrine struje u nekom vodiu proporcionalna sa gustoom (koncentracijom)
slobodnih elektrona u vodiu, povrinom poprenog presjeka vodia i brzinom
usmjerenog gibanja elektrona, a ovisi i o elementarnom naboju:
I=neSv
gdje je: n gustoa (koncentracija) slobodnih elektrona [m -3]
S povrina poprenog presjeka vodia [m 2]
v - brzina usmjerenog gibanja elektrona u vodiu [m/s]
Zakon elektrinog otpora govori o kojim sve veliinama ovisi elektrini otpor
nekog vodia i kae:
Elektrini otpor nekog vodia proporcionalan je duljini vodia, a obrnuto
proporcionalan povrini poprenog presjeka vodia, a ovisi i o vrsti vodia o emu
govori tzv. otpornost materijala (specifini otpor).
R=
l
S
R elektrini otpor []
l - duljina vodia [m]
S povrina poprenog presjeka vodia [m2]

(specifini otpor) [m]
- otpornost
Otpornost (), kao karakteristika metala, moe se izraziti i na slijedei nain:
1
ne
=
gdje je: n gustoa (koncentracija) slobodnih elektrona [m -3]
e - elementarni naboj (e = 1,6 10 -19 C)
pokretljivost elektrona (karakteristika metala) [m 2V-1s-1]
v
E
gdje je: v - brzina usmjerenog gibanja elektrona u vodiu [m/s]

E jakost elektrinog polja u vodiu [V/m]
E=
U
l
gdje je: U - napon na krajevima vodia [V]

nekim
zadacima
se
povrina
poprenog
praktinosti) u mm2, a otpornost u [

dviju spomenutih jedinica za otpornost:
mm 2
m
presjeka,
S,
izraava
(zbog
], pa treba znati meusobni odnos
mm 2
m
= 10-6 m
6.9.KIRCHHOFFOVA PRAVILA
Za rjeavanje strujnih krugova prikladan je Ohmov zakon ako su strujni krugovi

jednostavni, dok za sloene strujne krugove postoje dva, tzv. Kirchhoffova pravila.
6.9.1. I Kirchhoffovo pravilo:

Odnosi se na jakost elektrine struje u nekoj toki grananja (voru) strujnog kruga
(vidi sliku 6.6.). Proizlazi iz zakona ouvanja naboja koji kae da se naboj ne
moe unititi, niti moe nastati ni iz ega.
Prema tome, koliina naboja u bilo kojem voru je konstantna, tj. koliina naboja
koja ue u vor jednaka je koliina naboja koja iz njega izlazi.
Q 1 + Q2 = Q3 + Q4 + Q5
Ako tu jednadbu podijelimo s vremenom t, dobivamo struje:
I 1 + I2 = I3 + I4 + I5
Zbroj struja koje ulaze u vor jednak je zbroju struja koje iz njega izlaze.
Ako strujama koje ulaze u vor damo jedan predznak, a onima koje izlaze drugi,
tada moemo rei da je algebarski zbroj struja u voru jednak nuli.
I
i 1
=0
slika 6.6.
slika 6.7.
6.9.2. II Kirchhoffovo pravilo:

To je pravilo u stvari zakon ouvanja energije za zatvoreni strujni krug i
kae:
Zbroj napona izvora (elektromotornih napona) u nekom zatvorenom strujnom
krugu jednak je zbroju padova napona na otporima u tom strujnom krugu. Pad
napona je produkt jakosti struje i otpora kroz koji ta struja prolazi. (Vidi sliku 6.7.)
U A + UB = I R1 + I R2 + I R3
U A + UB = U1 + U2 + U3
U strujni krug moemo vezati vie troila (otpornika). Vezati ih moemo serijski ili
paralelno. Ako ih je vie vezano i serijski i paralelno, govorimo o sloenom spoju
koji se, bez obzira na sloenost, razlae na osnovne spojeve serijski i
paralelno.
Otpornici su spojeni u niz, seriju, tako da sva struja koja prolazi krugom dolazi u prvi
otpornik, vri rad, zatim u drugi otpornik i tako redom do posljednjeg u nizu (slika 6.8.). Na
taj nain, jakost struje je jednaka u svakoj toki strujnog kruga, a na svakom otporniku
dolazi do pada napona (zbog izvrenog rada). Zbroj svih padova napona jednak je naponu
izvora.
U 1 + U2 + U3 = U
U 1 = I R1
U 2 = I R2
U3 = I R3
Ukupan otpor u takvom strujnom krugu jednak je zbroju serijski spojenih otpora:
R UK = R1 + R2 + R3
slika 6.8.
Otpornici su spojeni tako da je svaki otpornik spojen direktno na izvor (slika 6.9.), tako da je
pad napona na svim otpornicima jednak i jednak naponu izvora. Elektrina struja prolazi
strujnim krugom, sve do toke grananja, a tada u svaku granu sa otpornikom odlazi dio struje.
Zbroj jakosti struja u pojedinim granama jednak je jakosti struje u nerazgranatom
dijelu strujnog kruga.
I 1 + I2 = I
Reciprona vrijednost ukupnog otpora u takvom strujnom krugu jednaka je zbroju

recipronih vrijednosti otpora pojedinih otpornika.
1
RUK
1
R1
=
1
R2
+
slika 6.9.

Naboji se u strujnom krugu gibaju sa mjesta vieg potencijala prema mjestu nieg
potencijala. Ako ne bi bilo neke vanjske energije koja odrava tu stalnu razliku
potencijala, struja bi prestala tei.. Da bi se naboji vraali na vii potencijal
potreban je rad neke vanjske sile. To se dogaa u izvorima, pa ih zato moemo

nazivati i izvorima elektromotornog napona ili elektromotorne sile, gdje se
npr. kemijska energija pretvara u elektrinu energiju.
Elektromotorni napon (sila) definira se kao rad (W) po jedinici naboja (Q)
koji je potreban da se naboj ponovo vrati u istu toku strujnog kruga.
W
Q
=
Jedinica za elektromotornu silu je volt, a po svom fizikalnom znaenju
elektromotorna sila odgovara naponu izvora struje.
Svaki izvor elektrine struje karakteriziran je, osim elektromotornom silom
(naponom), i svojim unutarnjim otporom (oznaka r).
6.10.1. SPAJANJE STRUJNIH IZVORA
6.10.1.1. Serijski spoj
Ako promatramo strujni krug u koji je serijski spojeno n jednakih izvora

elektromotornog napona i unutarnjeg otpora r i neki vanjski otpor R (slika
6.10.), tada se ti izvori mogu zamijeniti jednim izvorom unutarnjeg otpora nr i
elektromotornog napona n.
Struja kroz vanjski otpor je:
I=
slika 6.10.
n
R nr
slika 6.11.
6.10.1.2. Paralelni spoj
Ako promatramo strujni krug u koji je paralelno spojeno n jednakih izvora

elektromotornog napona i unutarnjeg otpora r i neki vanjski otpor R (slika
6.11.), tada se ti izvori mogu zamijeniti jednim izvorom unutarnjeg otpora

elektromotornog napona .
r
n
Struja kroz vanjski otpor je:
r
n
I=
Kada elektrina struja tee nekim troilom, elektrina energija se pretvara u neke
druge oblike energije (toplinsku, mehaniku, kemijsku, svjetlosnu,...). Pri tome se,
dakle, vri rad koji se moe izraziti formulom:
W = UIt
Ako U i I zamijenimo izrazima prema Ohmovom zakonu, moemo gornju formulu

pisati u jo dva oblika:
W = I2 R t
i
W=
U2
R
U praksi se esto za rad koriste, osim dula, jo dvije jedinice: kilovatsat

(kWh) i elektronvolt (eV).
Odnos kilovatsata i elektronvolta prema dulu je slijedei:
1 kWh = 3,6 10 6 J
1 eV = 1,6 10 -19 J
Snagu dobivamo dijelei rad sa vremenom, pa se dobivaju i tri formule za snagu

elektrine struje:
P = I2 R
P=UI
P=
U2
R
6.12. OVISNOST ELEKTRINOG OTPORA O TEMPERATURI
Poveanjem temperature poveava se i elektrini otpor vodia.

Promjenu
otpora
s
temperaturom
moemo
koeficijentom otpora , koji je karakteristika tvari:
opisati
temperaturnim
1 R
R T
temperaturni koeficijent otpora pokazuje kolika je relativna promjena otpora

pri promjeni temperature za jedan kelvin (ili stupanj celzijusa).
Ovisnost elektrinog otpora i otpornosti o promjeni temperature moe se

prikazati slijedeim formulama:
R t = R0 ( 1 + t)
gdje su: Rt otpor na temperaturi t C
R0 otpor na 0 C
t temperatura na kojoj elimo utvrditi otpor ( u C)
temperaturni koeficijent otpora
t = 0 ( 1 + t)
gdje su: t otpornost na temperaturi t C
0 otpornost na 0 C
t temperatura na kojoj elimo utvrditi otpornost ( u C)
temperaturni koeficijent otpora
Magnetima nazivamo tijela koja imaju svojstvo da privlae predmete od

eljeza, nikla, kobalta i njihovih legura. Tijela koja magneti mogu privui
nazivaju se feromagnetinim tijelima.
Magneti mogu biti izraeni u obliku tapa. Igle ili potkove, no bez obzira na oblik
najjae djelovanje imaju na svojim krajevima magnetskim polovima - a u sredini
izmeu dva kraja djelovanje je najslabije.
Svaki magnet ima dva pola, koje nazivamo sjevernim (oznaka N ili + pol) i
junim (oznaka S ili pol); istoimeni se polovi odbijaju, a suprotni privlae.
Postoji dosta velika analogija izmeu ponaanja elektrinih naboja i magnetskih
polova, ali i jedna bitna razlika magnetski se polovi ne mogu razdvojiti, za
razliku od pozitivnog i negativnog naboja.
Prostor oko magneta

magnetskim poljem.
kojem
on
iskazuje
svoje
djelovanje
nazivamo
U magnetskom polju dolazi do izraaja i magnetska sila koju moemo prikazati

formulom analogno Coulombovoj sili:
F = k
m1 m2
r2
gdje su: m1,m2 zamiljene koliine ''magnetskih naboja'' koje se nalaze na

jednom
i na drugom polu
r - meusobna udaljenost polova
k - konstanta proporcionalnosti (ne Coulombova konstanta)
Ovdje se govori o ''zamiljenim'' koliinama magnetskih naboja, budui da se
magnetska sila ponaa kao da ti naboji postoje, iako do sada nisu utvreni.
Magnetsko polje se sada moe, analogno elektrinom polju, prikazati kao sila po
jedininom magnetskom naboju.
Magnetsko polje se oznaava sa H i izraava u [V/m].
H=
F
m
Magnetsko polje je vektorska veliina.
Smjer magnetskog polja pokazujemo tzv. magnetskim silnicama zatvorenim

krivuljama koje izvan magneta imaju smjer od sjevernog prema junom polu, a
unutar magneta od junog prema sjevernom polu.
Na crteu kada elimo oznaiti smjer magnetskog polja, silnice imaju oblik strelica
koje pokazuju smjer polja. Ako trebamo naznaiti da silnice (i smjer polja) ulaze u
ravninu crtanja, koristimo simbol , a ako silnice izlaze iz ravnine crtanja, simbol
je .
Magnetska influencija pojava da i nemagnetino eljezo poprima svojstva magneta kad se

nae u magnetskom polju, zbog toga to kroz njega prolaze magnetske silnice.
Magnetski tok nekog magneta ine sve silnice to izlaze iz njegovog sjevernog
pola i poniru u junom. Magnetski tok oznaavamo sa i mjerimo u veberima
[Wb].
Magnetska indukcija ili gustoa magnetskog toka dio magnetskog toka to

prolazi jedininom (zamiljenom) povrinom smjetenom okomito na smjer
silnica. Magnetsku indukciju oznaavamo sa B i mjerimo u jedinicama koje se
nazivaju tesla [T].
B=
Iz formule je vidljivo da je [T =Wb/m2].
Magnetska indukcija je povezana sa jakosti magnetskog polja formulom:
B=H
Gdje je magnetska permeabilnost sredstva kroz koje se iri magnetsko
polje.
Ako je to sredstvo vakuum (ili

permeabilnosti vakuuma (0).
zrak),
tada
govorimo
magnetskoj
0 = 4 10-7 VsA-1m-1
Ako se magnetsko polje iri nekim drugim sredstvom, a ne zrakom, tada je
potrebno znati i relativnu permeabilnost toga sredstva ( r), pa je:
= r 0
S obzirom na magnetska svojstva (karakterizirana sa r) materijale moemo

podijeliti u tri skupine:
- feromagnetici - r puno vea od jedan
(r>>1)
Tu spadaju eljezo, nikal, kobalt i njihove legure.

- paramagnetici - r malo vea od jedan
(r>1)
Tu spadaju Al, Pt, W, Ta itd.

- dijamagnetici - r manje od jedan
(r<1)
Tu spadaju Bi, Pb, Cu, H 2 itd.
6.14. MAGNETSKO DJELOVANJE ELEKTRINE STRUJE
Sve do poetka 19. stoljea elektricitet i magnetizam su bila dva razdvojena

fizikalna fenomena i nisu bili niim povezivani.
1820. danski fiziar rsted uoio je da se oko vodia kojim tee elektrina
struja prostire magnetsko polje. Time je ujedinio pojave u elektricitetu i
magnetizmu.
6.14.1. MAGNETSKO POLJE RAVNOG VODIA
Ako kroz ravni vodi tee elektrina struja, oko njega se prostire magnetsko polje ije silnice
imaju oblik koncentrinih krunica koje lee u ravnini okomitoj na vodi, sa vodiem u
zajednikom sreditu.
Smjer tog magnetskog polja moe se odrediti tzv. pravilom desne ruke za ravni
vodi, koje glasi: ''Ako desnom rukom obuhvatimo vodi tako da struja ulazi kod
malog prsta, a izlazi kod palca, onda savijeni prsti pokazuju smjer kojim silnice
obilaze vodi.'' (vidi sliku 6.12.)
Jakost magnetskog polja i magnetsku indukciju u nekoj toki polja nastalog zbog
protoka elektrine struje kroz ravni vodi dobivamo iz formula:
H=
I
2 r
B=
I
2 r
gdje su: I jakost elektrine struje kroz vodi

r udaljenost promatrane toke od vodia
6.14.2. MAGNETSKO POLJE KRUNOG VODIA
Savinemo li ravni vodi u petlju, moe se dobiti jae magnetsko polje. Takav kruni vodi
esto se naziva i strujnom petljom. Smjer silnica magnetskog polja se odreuje pravilom
desne ruke i to tako da savijeni prsti desne ruke pokazuju smjer struje, a palac pokazuje smjer
sjevernog pola magnetskog polja (slika 6.13.).
Jakost magnetskog polja i magnetsku indukciju u nekoj toki polja nastalog zbog
protoka elektrine struje kroz strujnu petlju dobivamo iz formula:
H =
I
2r
gdje su: I jakost elektrine struje kroz vodi
B=
I
2r
r radijus strujne petlje
slika 6.12.
slika 6.13.
slika
6.14.
6.14.3.
MAGNETSKO POLJE ZAVOJNICE
Naroito jaka magnetska polja moemo dobiti ako od vodia nainimo zavojnicu. Zavojnica,
kad kroz nju tee elektrina struja, postaje magnet, tj. ima sjeverni i juni pol. Tako nastali
magnet nazivamo elektromagnetom.
Poloaj sjevernog i junog magnetskog pola zavojnice ovisi o smjeru protoka
struje, a moe se odrediti tzv. pravilom desne ruke za zavojnicu, koje glasi: ''Ako
zavojnicu obuhvatimo desnom rukom tako da savijeni prsti pokazuju smjer
obilaska struje kroz zavojnicu, onda palac pokazuje smjer sjevernog pola.''(slika
6.14.)
Jakost magnetskog polja i magnetsku indukciju zavojnice dobivamo iz formula:
H=
gdje su: N broj namotaja zavojnice
N I
l
B=
N I
l
I - jakost struje kroz zavojnicu

l - duljina zavojnice (ne vodia od kojeg je nainjena)
6.14.4. LORENTZOVA SILA
Lorentzova sila se pojavljuje kada se kroz magnetsko polje giba naboj. Do nje
dolazi zbog toga to naboj u gibanju stvara svoje magnetsko polje koje unosi
poremeaj u vanjsko, ve postojee magnetsko polje, koje zbog novih silnica
postaje s jedne strane gibajueg naboja gue, a s druge rjee. Zbog tendencije
da se uspostavi jednolika gustoa, dolazi do potiskivanja i djelovanja sile u smjeru
manje gustoe silnica.
Iznos te sile je:
F = Q v B sin
gdje su: Q iznos naboja koji se giba [C]

v brzina naboja [m/s]
B magnetska indukcija polja kroz koje se naboj giba [T]
- kut izmeu vektora brzine i vektora magnetske indukcije
Smjer Lorentzove sile je okomit na smjer brzine i smjer magnetske indukcije

(vektorski produkt ta dva vektora u definiciji sile).
6.14.5. AMPEROVA SILA
Ako se umjesto jednog naboja u magnetskom polju indukcije B, nalazi vodi

duljine l, a kroz njega tee elektrina struja jakosti I, tada e na svaki elektron
koji ini tu struju djelovati Lorentzova sila.
Izvodom bi se moglo pokazati da zbrajanjem djelovanja na svaki elektron

dobivamo izraz:
F = B I l sin
gdje su: B magnetska indukcija polja u kojem se nalazi vodi [T]

I - jakost struje kroz vodi [A]
kut koji zatvara smjer struje sa smjerom magnetskog
polja
Ova se sila naziva Amperovom elektromagnetskom silom.
6.14.6. SILA IZMEU DVA VODIA (DJELOVANJE STRUJE

NA
STRUJU)
Promatramo dva meusobno paralelna ravna vodia kroz koje teku struje. Struje
nazivamo paralelnim ako teku u istom smjeru, a antiparalelnim ako teku u
suprotnim smjerovima.
Oito je da e te struje meusobno djelovati silom, jer kroz svaki vodi tee
elektrina struja, a on se nalazi u magnetskom polju koje nastaje zbog struje u
drugom vodiu.
Ako struje teku u istom smjeru, u prostoru izmeu vodia polje e biti slabije nego
s ''vanjskih'' strana vodia, jer su u tom prostoru smjerovi polja suprotni. Zbog
toga e se vodii privlaiti, a ako struje teku u suprotnim smjerovima izmeu
vodia djeluje odbojna sila. Iznos sile dobivamo iz formule:
F = 0
I1 I 2
2 r
gdje su: 0 magnetska permeabilnost vakuuma

I 1, I2 jakosti struja kroz vodie [m]
r - meusobna udaljenost vodia
l - duljina vodia
Prema gornjoj relaciji se izvodi i SI definicija ampera jedinice za jakost

elektrine struje: ''Jedan amper je jakost elektrine struje u svakom od dva vrlo
tanka, ravna i paralelna vodia, zanemarivo malog krunog presjeka i beskonane
duljine poloena u vakuumu na razmaku od jedan metar, koja izmeu vodia
uzrokuje silu od 2 10-7 N po svakom metru duljine.''
6.14.7.
GIBANJE
MAGNETSKOM POLJU
ELEKTRIZIRANE
ESTICE
Ako estica naboja Q ulijee u magnetsko polje indukcije B, brzinom v okomitom

na smjer silnica, tada e na nju djelovati Lorentzova sila:
F = QvB
Zbog te sile estica e se gibati po krunoj putanji, pa se ta sila izjednaava sa
centrifugalnom silom:
QvB =
m v2
r
Iz te jednadbe se dobiva formula za radijus putanje estice:
mv
QB
r=
Ova relacija se koristi kod vie ureaja u fizici elementarnih estica, jer
omoguuje razdvajanje estica po masi, naboju, brzini.
6.15. ELEKTROMAGNETSKA INDUKCIJA
Ako metalni vodi pomiemo u magnetskom polju okomito na njegove silnice, na

elektrone u vodiu e djelovati Lorentzova sila i pomicati ih prema jednom kraju
vodia. Ako krajeve tog vodia (koji se giba u magnetskom polju) spojimo nekim
nepokretnim vodiem, kroz taj vodi e potei elektrina struja. To znai da je
gibanje vodia ekvivalentno postojanju izvora elektromotorne sile. Ovako nastalu
elektromotornu silu nazivamo induciranom elektromotornom silom, a
dobivenu elektrinu struju induciranom strujom (vidi sliku 6.15.)
slika 6.15.
Iznos ovako inducirane elektromotorne sile se dobiva iz relacije:
=Blv
gdje je: B magnetska indukcija polja kroz koje se vodi giba [T]
v brzina vodia [m/s]
M. Faraday je uoio zakonitost da promjenom magnetskog toka kroz neku

zavojnicu dolazi do pojave struje u njoj iako nema vanjskog izvora struje.
Faradayev zakon elektromagnetske indukcije moe se izrei:
=-N
Inducirana elektromotorna sila u nekom vodiu proporcionalna je negativnoj

brzini promjene magnetskog toka kroz vodi. U gornjoj formuli N je broj namotaja
zavojnice.
Elektromagnetsku indukciju moemo definirati kao nastanak inducirane

elektromotorne sile (i struje) u nekom vodiu pod utjecajem promjenjivog
magnetskog toka. Treba uoiti da nije bitno samo gibanje vodia, ve da je bitna
promjena magnetskog toka kroz vodi izazvana tim gibanjem.
Negativan predznak u Faradayevom zakonu posljedica je tzv. Lenzovog pravila

koje kae: ''Inducirana elektromotorna sila i tako nastala struja ima uvijek takav
smjer da se suprotstavlja uzroku koji ju je proizveo.'' Lenzovo pravilo je posljedica
zakona ouvanja energije.
6.15.1. MEUSOBNA INDUKCIJA; SAMOINDUKCIJA
Do pojave elektromagnetske indukcije dolazi u svakom vodiu kad se mijenja tok

magnetskog polja u kojem se vodi nalazi.
Ako promatramo dvije zavojnice, od kojih je prva spojena na izvor preko nekog
promjenjivog otpornika ili na izvor izmjenine struje, tako da ona stvara
promjenjivo magnetsko polje, a druga se nae u tom polju, u toj, drugoj zavojnici
e doi do pojave elektromagnetske indukcije.(slika 6.16.)
slika 6.16.
Moe se pokazati da se veliina inducirane elektromotorne sile u drugoj zavojnici

dobiva iz formule:
S1
l1
2 = - 0 r N1 N2
I 1
t
N1 i N2 su brojevi namotaja zavojnica, S1 presjek zavojnice koja stvara polje, l 1 njezina

duina, a zadnji faktor je brzina promjene jakosti struje u prvoj zavojnici.
Svi faktori osim zadnjeg su neovisni o vremenu, pa ako su zavojnice koaksijalne i imaju
jednak presjek, svi se ti lanovi za konkretne dvije zavojnice mogu zamijeniti tzv. faktorom
(koeficijentom) meuindukcije M:
S
l
M = 0 r N1 N2
Sada se inducirana elektromotorna sila moe pisati:
2= - M
I 1
t
Jedinica za koeficijent meuindukcije je henri [H].
Do pojave elektromagnetske indukcije e doi i ako imamo samo jednu zavojnicu

kroz koju tee takva struja da stvara promjenjivo magnetsko polje. Budui da se
ta zavojnica nalazi u promjenjivom magnetskom toku u njoj samoj dolazi do
pojave tzv. samoindukcije.
ind
= - 0 r
N 2S
l
I
t
Inducirani elektromotorni napon proporcionalan je brzini promjene elektrine

struje kroz zavojnicu. Konstanta proporcionalnosti naziva se koeficijent
samoindukcije (induktivitet), oznaava sa L i mjeri u henrijima [H].
L = 0 r
N 2S
l
Vidimo da induktivitet ovisi o grai zavojnice, tj. o presjeku (S), duljini (l), broju
namotaja (N) i materijalu unutar zavojnice ( r).
Moe se pisati:
ind
=-L
I
t
Svaka zavojnica karakterizirana je svojim induktivitetom, bez obzira da li

u promatranom trenutku kroz nju protjee struja ili ne.
6.16. IZMJENINE ELEKTRINE STRUJE I NAPONI
Izmjenine elektrine struje nastaju (najee) tako da u magnetskom polju rotira

neki iani okvir ili zavojnica. Rotacijom se mijenja kut pod kojim vodi sijee
silnice magnetskog polja, a time i magnetski tok.
Kod izmjeninih struja odnosno napona smjer struje i napona se stalno

mijenjaju u pravilnim vremenskim razmacima periodu T.
= B S cos
B je magnetska indukcija permanentnog magneta, S povrina zavojnice, a
kut pod kojim vodi sijee silnice magnetskog polja
=t
kruna frekvencija izmjenine struje [s-1]
=2f =
2
T
f je frekvencija rotacije vodia u magnetskom polju [Hz].
f =
1
T
Izmjenina struja koju koristimo iz gradske mree ima frekvenciju:
f = 50 Hz
= 314,159 s-1
Magnetski tok za kut = 0 koji moemo oznaiti sa 0 (ili MAX) iznosi:
0 = B S
I sada je magnetski tok u bilo kojem trenutku jednak:

= 0 cos t
Iz Faradayevog zakona moe se pokazati da je inducirana elektromotorna sile

takoer ovisna o kutu t, odnosno o vremenu i da je:
= 0 sin t
Iz toga moemo napisati i izraze za izmjenini napon i izmjeninu struju u nekom

strujnom krugu:
U0 i I0 su tzv. maksimalne
vrijednosti napona i jakosti
U = U 0 sin t
izmjenine struje
I = I 0 sin t
Izmjenina struja mijenja iznos i smjer u vremenu i vrlo brzo se izmjenjuju
maksimalne vrijednosti sa vrijednostima nula (kada je = 90). Zbog toga
mjerni instrumenti ne mogu slijediti tu frekvenciju i pokazivati trenutane
vrijednosti napona i jakosti.
Da bi opisali djelovanje izmjenine struje uvodi se pojam efektivne vrijednosti

napona i jakosti izmjenine struje, a to e biti one vrijednosti koje e mjeriti i
pokazivati mjerni instrumenti.
Efektivna vrijednost neke izmjenine struje je iznos istosmjerne struje koja u

odreenom vremenskom periodu razvije istu koliinu topline kao i promatrana
izmjenina struja na istom otporniku (troilu).
Moe se pokazati da je veza izmeu efektivne i maksimalne vrijednosti:
U0
I0
2
U ef =
2
Ief =
Uz efektivne vrijednosti napona i struje vrlo esto se trae i obine, algebarske

srednje vrijednosti napona i struje. Algebarska srednja vrijednost napona i
jakosti izmjenine struje ovisi o vremenskom periodu koji uzimamo za raunanje,
jer je ta vrijednost zbroj svih pojedinani napona (jakosti) u nekom periodu. Ako
bismo uzeli puni period T, zbroj svih vrijednosti bi bio jednak nuli, jer imamo
jednak broj pozitivnih i negativnih vrijednosti.
Zbog toga se rauna srednja vrijednost napona (jakosti) pod

poluperiodom, tj. od t1=0 do t2=T/2. Raunom bismo dobili vrijednosti:
U sr =
I sr =
punim
U0 = 0,637 U0 = 0,9 Uef
I0 = 0,637 I0 = 0,9 Ief
6.17. KRUG IZMJENINE STRUJE
Ako u krug izmjenine struje ukljuimo otpornik, zavojnicu i kondenzator, pojave

do kojih e doi, razlikovati e se od pojava do kojih dolazi ako su ti elementi
ukljueni u krug istosmjerne struje.
6.17.1. Krug sa omskim (radnim) otporom
Ako je u strujni krug ukljuen samo obian otpornik, na kojem dolazi do

oslobaanja topline, on e se ponaati jednako u istosmjernom i izmjeninom
strujnom krugu. Takav se otpor oznaava sa R, a naziva se radnim, jer se na
njemu oslobaa toplina, odnosno vri rad.
Grafikim prikazom bismo vidjeli da su napon i struja i dalje u fazi.
6.17.2.Krug sa zavojnicom (induktivitetom)
Ako je zavojnica ukljuena u krug istosmjerne struje, ona se ponaa kao obian
otpornik, ve prema tome koliki je otpor vodia od kojeg je nainjena.
Meutim, ako ju ukljuimo u krug izmjenine struje, u zavojnici e doi do

pojave samoindukcije, a kako je smjer novonastale struje suprotan smjeru one
koja je dovela do samoindukcije (Lenzovo pravilo), doi e do ometanja protoka
struje, tj. zavojnica e pruati odreeni otpor protoku elektrine struje. Taj otpor
nazivamo induktivni otpor (RL) i on se moe dobiti iz relacije:
RL = L
gdje je L induktivitet zavojnice (u henrijima), a kruna frekvencija izmjenine

struje.
Grafikim prikazom mogli bi vidjeti da jakost struje kasni u fazi za naponom za

etvrtinu perioda (T/4, odnosno /2), to znai da se maksimumi jakosti struje
pojavljuju kada je vrijednost napona jednaka nuli (i obratno).
6.17.3. Krug sa kondenzatorom (kapacitetom)
Ako je kondenzator ukljuen u istosmjerni strujni krug, tada e kroz taj krug
kratko potei struja, dok na ploe kondenzatora doe potrebna koliina naboja, a
nakon toga kondenzator prekida strujni krug (jer je izmeu ploa izolator).
Ako kondenzator ukljuimo u krug izmjenine struje, zbog promjene polariteta
izvora, on e se neprekidno puniti i prazniti, tako da e strujnim krugom tei
elektrina struja, a kondenzator e predstavljati izvjesni otpor protoku struje
kakav bi bio da nema kondenzatora. Otpor koji kondenzator prua u izmjeninom
krugu naziva se kapacitivni otpor (RC) i rauna po formuli:
1
C
RC =
Grafikim prikazom mogli bi vidjeti da jakost struje prethodi u fazi pred naponom
za etvrtinu perioda (T/4, odnosno /2), to znai da se maksimumi napona
pojavljuju kada je vrijednost jakosti struje jednaka nuli (i obratno).
6.17.4.Krug sa radnim, induktivnim i kapacitivnim

otporom
Ako u izmjenini strujni krug prikljuimo sve tri vrste otpora, one e se zbrajati na
poseban nain, tako da e ukupni otpor u takvom strujnom krugu biti:
R 2 R L RC
Z=
1
R L
odnosno:
Z=
Pomak u fazi () izmeu napona i struje moe se izraunati iz formule
cos =
R
Z
Drugi dio izraza pod korijenom naziva se reaktancija ili reakcija kruga u koji
su ukljueni zavojnica i kondenzator. Oznaava se sa X i ima dimenzije otpora:
X=L
1
C
Zanimljiva situacija se moe pojaviti ako su u strujnom krugu jednaki induktivni i

kapacitivni otpor, tj:
R L = RC
L=
1
C
U tom sluaju je impedancija (Z) jednaka omskom otporu (R), a pomaka u fazi
nema. Takav se krug naziva rezonantnim strujnim krugom, a sama pojava
elektrina rezonancija.
Pojava elektrine rezonancije moe biti opasna za strujni krug u kojem je omski
otpor malen, jer se mogu pojaviti vrlo visoke vrijednosti jakosti struje.
6.18. SNAGA I RAD IZMJENINE STRUJE
U krugu izmjenine struje u koji su ukljueni, uz radni, i induktivni i kapacitivni

otpori dolazi do pomaka u fazi izmeu napona i jakosti struje, pa se i izraz za
napon i jakost struje mijenjaju u odnosu na krug istosmjerne struje:
P = U I cos
W = U I t cos
cos se naziva faktor snage i on ovisi o veliini faznog pomaka .
6.19. ELEKTRINI TITRAJNI KRUG
Elektrini titrajni krug se sastoji od serijski spojenih kondenzatora i

zavojnice.
Ako je kondenzator nabijen, a strujni krug otvoren, (slika a), u takvom krugu je
prisutno samo elektrino polje (izmeu ploa kondenzatora). Zatvaranjem
strujnog kruga kondenzator se poinje prazniti i elektrina struja tee krugom i
zavojnicom (slika b). U trenutku kad se kondenzator isprazni, struja kroz zavojnicu
je maksimalna, a time i magnetsko polje zavojnice. U trenutku kad bi struja
prestala tei, zbog pojave samoindukcije, struja nastavlja tei i ponovo puni
kondenzator suprotno poetnom stanju (slika c). Na taj nain dolazi do stalne
izmjene elektrinog i magnetskog polja.
Ovakvo oscilatorno gibanje naziva se elektrinim titrajima, a takav strujni krug

se naziva elektrinim titrajnim krugom.
U realnim situacijama prilikom titranja dolazi do gubitka energije, pa titraji

postupno zamiru. Takvo titranje se naziva priguenim titranjem. Titranje se
moe uiniti nepriguenim, ako u strujni krug stalno dovodimo energiju koja se
gubi pri titranju.
Ako promatramo idealni sluaj, u kojem je omski otpor kruga jednak nuli (R=0),
dolazimo do tzv. vlastite frekvencije titrajnog kruga:
1
f0 =
2 L C
i do krune frekvencije 0 = 2 f0
1
0 =
LC
6.20. TRANSFORMATORI
Elektrini transformatori su elektrini ureaji koji na principu elektromagnetske

indukcije mijenjaju neki napon i jakost izmjenine struje u neki drugi napon
i jakost.
Elektrini transformatori se sastoje od dvije zavojnice koje imaju razliiti broj
namotaja. Na prvu, primarnu zavojnicu (primar) dovodimo izmjeninu struju koja
prolaskom kroz nju stvara promjenjivo magnetsko polje i dolazi do
elektromagnetske indukcije i nastanka izmjeninog napona i struje na dugoj,
sekundarnoj zavojnici (sekundaru).
Ako uvedemo oznake: U1 napon na primarnoj zavojnici

I 1 - jakost struje u primarnoj zavojnici
N 1 broj namotaja primarne zavojnice
U 2 napon na sekundarnoj zavojnici
I 2 - jakost struje u sekundarnoj zavojnici
N 2 broj namotaja sekundarne zavojnice
Moemo definirati odnose izmeu tih veliina, odnosno zakone transformacije:
6.20.1.
I ZAKON TRANSFORMACIJE
Broj namotaja primarne zavojnice prema broju namotaja sekundarne odnosi se

kao napon na primarnoj zavojnici prema naponu na sekundarnoj.
N1
N2
U1
U2
=
Ova jednadba kae da, ako elimo poveati ili smanjiti napon, broj namotaja na
sekundarnoj zavojnici mora biti toliko puta vei (ili manji) od broja namotaja na
primarnoj koliko puta elimo poveati (ili smanjiti) napon.
6.20.2.
II ZAKON TRANSFORMACIJE
Napon na primarnoj zavojnici odnosi se prema naponu na sekundarnoj kao jakost

struje na sekundarnoj prema jakosti struje na primarnoj.
U1
U2
I2
I1
=
Iz ove jednadbe se vidi da koliko puta poveamo napon, toliko e se puta

smanjiti jakost struje.
Ova injenica slijedi iz toga to su snaga ili rad ostvareni na primarnoj zavojnici
jednaki snazi ili radu na sekundarnoj zavojnici.
P 1 = P2
U 1 I1 = U2 I2
Iz gornje dvije jednadbe slijedi i trea koja povezuje jakost struje u primaru i
sekundaru s brojevima namotaja u tim zavojnicama:
N1
N2
I2
I1
=
Ako optiku definiramo kao znanost o svjetlosti i gledanju, tada moemo rei da je
geometrijska optika dio optike koji prouava i opisuje svjetlosne pojave pomou
svjetlosnih zraka koje prikazuje pravcima ne ulazei u prouavanje to je u stvari svjetlost.
Svjetlost nam omoguuje vidjeti predmete oko sebe. Treba znati da samu
svjetlost, odnosno zrake svjetlosti ne vidimo, ve vidimo predmete od kojih se
svjetlost difuzno (raspreno) odbija.
Vrlo uske snopove svjetlosti u geometrijskoj optici prikazujemo pravcima koje
nazivamo svjetlosnim zrakama.
7.1. ZAKONI GEOMETRIJSKE OPTIKE
Geometrijska optika se temelji na etiri empirijska (iskustvena) zakona koji

su bili poznati jo i starim Grcima.
7.1.1.
I. zakon geometrijske optike:

ZAKON O PRAVOCRTNOM IRENJU SVJETLOSTI
''U optiki homogenom i prozirnom sredstvu svjetlost se iri pravocrtno.''
Tim zakonom se objanjava i nastanak otre sjene nekog predmeta

na zastoru.
7.1.2.
II. zakon geometrijske optike:

ZAKON O NEOVISNOSTI SVJETLOSNIH SNOPOVA
''Ako jedan snop zraka svjetlosti prolazi kroz drugi snop, jedan na drugi ne
utjee.''
7.1.3.
III. zakon geometrijske optike:

ZAKON ODBIJANJA (REFLEKSIJE) SVJETLOSTI
Kada zraka svjetlosti doe do granice nekog drugog sredstva, na graninoj

plohi e se dio svjetlosti reflektirati (odbiti). Refleksija moe biti usmjerena
(direktna) ili rasprena (difuzna).
Usmjerena refleksija se dogaa na glatkim povrinama koje zovemo

zrcalima. Za usmjerenu refleksiju vrijedi zakon refleksije koji glasi:
''Zraka svjetlosti se reflektira tako da je kut refleksije jednak kutu upadanja , a upadna i
reflektirana zraka lee u istoj ravnini s okomicom na povrinu refleksije u toki gdje dolazi
do refleksije.'' (slika 7.1.)
Kut upadanja je kut to ga upadna zraka zatvara s okomicom na povrinu
refleksije, a kut refleksije kut to ga reflektirana zraka zatvara s istom okomicom.
Ravnim zrcalom nazivamo ravnu, uglaanu plohu pripremljenu tako da

usmjereno reflektira svjetlost. Za sve zrake svjetlosti koje padaju na zrcalo
vrijedi zakon refleksije.
Sve zrake koje s nekog predmeta padnu na ravno zrcalo, nakon refleksije se razilaze.(vidi
sliku 7.2.). Sliku dobivamo u sjecitu produetka reflektiranih zraka unutar zrcala.
Takva slika koju vidimo u zrcalu, a ne moe se dobiti na zastoru naziva se
virtualnom (prividnom) slikom.
Slika dobivena pomou ravnog zrcala je: (slika 7.3.)

virtualna
uspravna
jednako velika kao i predmet
jednako udaljena kao i predmet
lijeva i desna strana su zamijenjene (zrcalno simetrine).
Ako zraka svjetlosti pada na ravno zrcalo pod nekim kutom, ona e se pod tim
kutom u odnosu na okomicu u toki refleksije i odbiti. Ako se ravno zrcalo
zakrene za kut , reflektirana e se zraka zakrenuti za kut 2 (vidi sliku 7.4.).
slika 7.1
slika 7.2.
slika 7.3.
slika
7.4.
Sferno zrcalo je dio kugline plohe (sferne kalote) pripremljen tako da moe
usmjereno reflektirati svjetlost. Ako se svjetlost reflektira sa vanjske
(izboene) strane plohe, govorimo o konveksnom (izboenom) sfernom zrcalu;
a ako se svjetlost reflektira sa unutranje (udubljene) strane plohe, govorimo o
konkavnom (udubljenom) sfernom zrcalu.
To je sferno zrcalo koje reflektira svjetlost sa unutranje (udubljene) strane.
Da bi prouili nain na koje se svjetlost reflektira i kako nastaju slike kod tog zrcala potrebno
je definirati neke specifine toke i veliine za sferna zrcala.
S sredite zakrivljenosti zrcala (sredite kugle iji je zrcalo dio)
T tjeme zrcala (najudubljenija toka zrcala) toka u kojoj os zrcala probada
zrcalnu plohu
F fokus (tjeme) zrcala

Fokus je toka kroz koju e, nakon refleksije na zrcalu, prolaziti sve zrake koje
su pri
dolasku na zrcalo paralelne s optikom osi zrcala.
TS
R polumjer zakrivljenosti zrcala (udaljenost
f fokusna udaljenost zrcala (udaljenost
TF
f=
R
2
optika os zrcala pravac koji prolazi kroz T,F i S
Sva pravila i zakonitosti koje e biti napravljene vrijede samo za uski snop zraka svjetlosti
koje padaju na zrcalo u blizini optike osi zrcala i paralelne su s njom. Te se zrake nazivaju
paraaksijalnim zrakama.
Za konstrukciju slike nekog predmeta na konkavnom zrcalu sluimo se sa tri karakteristine
zrake: (slika 7.5.)
-
zraka koja pada na zrcalo paralelno s optikom osi zrcala reflektira se

tako da nakon refleksije prolazi fokusom (1)
zraka koja pada na zrcalo prolazei fokusom nakon refleksije bit e
paralelna sa optikom osi (2)
zraka koja pada na zrcalo prolazei kroz sredite zakrivljenosti zrcala (S)
reflektirat e se sama u sebe, tj. vraati e se istim putem (zato to na
zrcalo pada okomito (kut upada i kut refleksije su nula) (3)
Kod konstrukcije slike moramo definirati potrebne veliine i oznake:

x udaljenost predmeta od tjemena zrcala
x' udaljenost slike od tjemena zrcala
y - visina (veliina) predmeta
y' - visina (veliina) slike
slika 7.5.
slika 7.6.
Pri dobivanju slike predmeta na konkavnom zrcalu moemo promatrati tri bitno
razliita sluaja:
1. predmet se nalazi dalje od sredita zakrivljenosti zrcala: (x > R)
Slika je: obrnuta, umanjena, nalazi se izmeu fokusa i sredita zakrivljenosti

< R), realna (moemo ju dobiti na zastoru). (slika 7.6.)
( f < x'
2. predmet se nalazi izmeu fokusa i sredita zakrivljenosti zrcala:(f < x

< R)
Slika je: obrnuta, uveana, nalazi se dalje od S (x' > R), realna (moemo ju
dobiti na zastoru) (slika 7.7.)
3. predmet se nalazi izmeu tjemena i fokusa (x < f)
Slika nastaje u produetku reflektiranih zraka unutar zrcala, jer se one nakon refleksije
nigdje ne sijeku, pa je slika: uspravna, uveana, virtualna (ne moemo ju dobiti na zastoru,
ve je unutar zrcala) (slika 7.8.)
slika 7.7.
slika
7.8.
Postoje jo dva poloaja predmeta, koje moemo smatrati graninim poloajima

meu gore promatranim:
1. Ako je predmet tono u sreditu zakrivljenosti (x = R)
Slika je: obrnuta, jednako velika kao i predmet, na istom mjestu kao i predmet (x'
= R), realna (moemo ju dobiti na zastoru) (slika 7.9.)
slika 7.9.
2. Ako je predmet u fokusu (x = f). Tada se slika ne moe dobiti, jer sve
zrake to izlaze iz fokuse, nakon refleksije su paralelne i ne sijeku se niti u
realnosti niti u produetku unutar zrcala.
Matematiki odnos gore spominjanih veliina daje nam tzv.
konjugacije za sferno zrcalo:
1
x
jednadba
1
f
1
x'
Odnos veliine slike i veliine predmeta daje nam tzv. linearno poveanje
zrcala (m):
y'
y
m=
=-
Radi lakeg pamenja moe se ukratko napisati:

-
ako je m > 0 (pozitivno) slika je uspravna

ako je m < 0 (negativni) slika je obrnuta
m
-
ako je
> 1 slika je uveana
m
-
ako je
< 1 slika je umanjena
ako je x' < 0 slika je virtualna
x'
x
7.1.3.2.2. KONVEKSNO SFERNO ZRCALO
To je sferno zrcalo koje reflektira svjetlost sa vanjske (izboene) strane.
Sve karakteristine veliine su jednake kao i za konkavno zrcalo, osim to se

radijus zakrivljenosti i fokusna udaljenost uzimaju negativnim (R < 0; f
< 0).
Openito, radi lakeg snalaenja sa predznacima kod sfernih zrcala, najpraktinije

je zamisliti ishodite koordinatnog sistema u tjemenu zrcala i tada se sluiti
predznacima na uobiajen nain (lijevo od ishodita negativno; desno
pozitivno; gore pozitivno; dolje negativno).
Za konstrukciju slike nekog predmeta na konveksnom zrcalu sluimo se sa tri karakteristine

zrake (slika 7.10.):
-
zraka koja pada na zrcalo paralelno s optikom osi zrcala reflektira se

tako da nakon refleksije produeci reflektiranih zraka prolaze fokusom
(1).
zraka koja pada na zrcalo u smjeru fokusa (koji je iza zrcala) nakon
refleksije bit e paralelna sa optikom osi (2)
zraka koja pada na zrcalo u smjeru sredita zakrivljenosti zrcala (S) koje
je iza zrcala, reflektirat e se sama u sebe, tj. vraati e se istim putem
(zato to na zrcalo pada okomito (kut upada i kut refleksije su nula) (3)
Kod konveksnog zrcala samo je jedan sluaj dobivanja slike, bez obzira gdje se nalazio
predmet. Pri bilo kojem poloaju predmeta, slika je: uspravna, umanjena, virtualna. (slika
7.11.)
slika 7.10.
slika 7.11.
Jednadba konjugacije i linearno poveanje su potpuno isti kao i za konkavno

zrcalo, uz uvjet da je f < 0.
7.1.4.
IV zakon geometrijske optike:
ZAKON LOMA (REFRAKCIJE) SVJETLOSTI

Kada zraka svjetlosti doe do granice izmeu dva prozirna sredstva, na graninoj plohi
doi e do promjene smjera zrake svjetlosti, tj. do njezina loma.
Zakon loma otkriven je 1621. godine, a otkrio ga je nizozemski matematiar W.
Snellius. On glasi:
''Ako zraka svjetlosti pada na granicu dvaju prozirnih sredstava razliite gustoe pod nekim
kutom , lomit e se tako da je omjer sinusa kuta upadanja i sinusa kuta loma uvijek
konstantan broj za dva odreena prozirna sredstva. Taj se omjer naziva relativni indeks loma
i oznaavamo ga sa n.'' (vidi sliku 7.12.)
slika 7.12.
Lomljena i upadna zraka lee u istoj ravnini s okomicom na granicu sredstava. Kut upada i
kut loma kutovi su to ih upadna i lomljena zraka zatvaraju s okomicom na granicu
sredstva.
sin
sin
n2,1 =
Ako zraka svjetlosti dolazi iz vakuuma ili zraka na granicu nekog prozirnog sredstva, onda se
omjer kuta upuda i kuta loma naziva apsolutni indeks loma za odreeno sredstvo i on je
uvijek vei od 1.
Do loma svjetlosti dolazi zbog promjene brzine svjetlosti na granici dva sredstva razliite
optike gustoe.
c
v1
Apsolutni indeks loma sredstva 1 bit e:
n1 =
,
c
v2
Apsolutni indeks loma sredstva 2 je:
n2 =
gdje je c brzina svjetlosti u vakuumu, a v 1 i v2 brzine svjetlosti u sredstvima 1 i
2.
Relativni indeks loma:
n2
n1
n 2,1 =
Prelaskom svjetlosti iz optiki rjeeg u optiki gue sredstvo, zraka se lomi prema
okomici, a pri prelasku iz gueg u rjee sredstvo lomi se od okomice.
Ravnim dioptrom nazivamo dva optiki prozirna sredstva odijeljena ravnom

dioptrijskom plohom. (npr. povrina vode)
Na ravnom dioptru moe doi i do pojave tzv. totalne refleksije. Do nje dolazi
pri lomu svjetlosti iz gueg u rjee sredstvo. Tada se zraka lomi od okomice, pa
ako poveavamo kut u guem sredstvu, poveava se i onaj vei, u rjeem. U
jednom trenutku kut u rjeem sredstvu iznosi 90 i ne moe se vie poveavati,
pa daljnjim poveanjem kuta u guem sredstvu, sva se svjetlost reflektira natrag
u gue sredstvo bez prelaska u rjee. To je totalna refleksija. (slika 7.13.)
Ako zadrimo oznake za kutove u rjeem () i guem () sredstvu, moemo

pisati:
sin
sin g
sin
sin
=
1
sin g
=
= n
g nazivamo graninim kutom totalne refleksije i on je jednak recipronoj

vrijednosti indeksa loma za ta dva sredstva (definiranom za prijelaz svjetlosti iz
rjeeg sredstva u gue kad je on vei od jedan):
g =
1
n
Pojavom totalne refleksije objanjavamo pojavu fatamorgane ili svjetlucanja

asfalta za vruih ljetnih dana. Isto tako se ta pojava koristi i kod nekih optikih
instrumenata kod refleksije svjetlosti na prizmama, kada se svjetlost na prizmi
moe zakretati za 90 ili 180. Danas se ta pojava koristi kod svjetlovoda.
slika 7.13.
slika 7.14.
7.1.4.2. PLANPARALELNA PLOA
To je prozirno sredstvo omeeno s dva ravna dioptra (npr staklena ploica). Prolaskom kroz
planparalelnu plou zraka svjetlosti se pomie, jer se lomi na jednom i na drugom ravnom
dioptru, a iz ploe izlazi pomaknuta, ali paralelna sama sebi.(slika 7.14.)
Veliina pomaka se moe izraunati po formuli:
d
cos
=
sin ( )
gdje su (vidi sliku):
kut upada iz rjeeg sredstva na plou (ujedno i kut izlaska iz ploe)
kut loma u guem sredstvu (i kut dolaska svjetlosti na izlaznu granicu)
d debljina ploe
veliina pomaka (jedinice za d i su iste)
Optika prizma je optiki prozirno sredstvo omeeno s dva ravna dioptra koji zatvaraju kut ,
koji nazivamo kut prizme.
Prolaskom zrake svjetlosti kroz prizmu (vidi sliku), ona se otkloni za tzv. kut
devijacije .
Mjerenjem minimalnog kuta devijacije moe se odrediti indeks loma prizme, za

odreenu boju svjetlosti.
MIN
= (n 1)
Ako na prizmu uputimo zraku bijele svjetlosti (koja se sastoji od svih valnih duljina
vidljive svjetlosti), kut devijacije e za svaku boju biti drugaiji, pa iza prizme
dobivamo spektar svih boja svjetlosti. Tu pojavu nazivamo disperzija (rasipanje)
svjetlosti. Tom pojavom se objanjava pojava duge.
7.1.4.4. LEE
Lee su optiki prozirna sredstva omeena sa dva sferna dioptra ili
jednim sfernim i jednim ravnim dioptrom.
Sferni dioptar je granica izmeu dva optiki prozirna sredstva koja ima sferni
oblik.
Prolazei kroz leu zraka svjetlosti se dva puta lomi; pri ulasku u leu i pri izlasku iz nje.
Lee dijelimo u dvije grupe: konvergentne (sabirne) lee i divergentne
(rastresne) lee.
7.1.4.4.1. KONVERGENTNE LEE
To su lee koje paralelan (i paraaksijalan) snop zraka svjetlosti lome tako da se sve zrake
nakon loma sijeku u jednoj toki fokusu ili aritu lee.
Konvergentne lee mogu se podijeliti u tri vrste (vidi sliku 7.15.):
a) bikonveksna lea (izboena s obje strane)
b) plankonveksna lea (s jedne strane ravna)
c) konkavkonveksna lea (udubljena s jedne, a izboena s druge
strane)
Simbol za konvergentnu leu je prikazan pod d) na slici 7.15.
Karakteristika svih konvergentnih lea je da su na rubovima tanje nego u

sredinjem dijelu.
Svaka lea ima dva fokusa, sa svake strane po jedan, i jednako udaljen od
sredita lee, u kojima se sijeku paraaksijalne zrake stigle s druge strane lee.
Udaljenost fokusa od lee se zove fokusna udaljenost (f).
Za konstrukciju slike nekog predmeta na konvergentnoj lei sluimo se sa tri karakteristine

-
zraka koja pada na leu paralelno s optikom osi lee lomi se tako da
nakon loma prolazi fokusom s druge strane lee (1)
zraka koja pada na leu prolazei fokusom s prednje strane lee nakon
loma bit e paralelna sa optikom osi (2)
zraka koja pada na leu prolazei kroz sredite lee nee se lomiti (3)
slika 7.15
slika 7.16.
Kod konstrukcije slike moramo definirati potrebne veliine i oznake:

x udaljenost predmeta od lee
x' udaljenost slike od lee
y - visina (veliina) predmeta
y' - visina (veliina) slike
f fokusna udaljenost
Uz to, da ne bi bilo zbrke sa predznacimo, ''zgodan'' je dogovor da se predmet

uvijek postavlja s lijeve strane lee ( i taj x uzima kao pozitivan), a slika (x') je
pozitivna kad je na suprotnoj strani i realna, a negativna kad je na istoj strani kao
predmet ( tada je virtualna). to se tie veliine predmeta i slike, vrijedi pravilo
kao i kod zrcala prema gore pozitivno, prema dolje negativno.
U tom sluaju, jednadba konjugacije i linearno poveanje lee imaju potpuno isti
oblik kao i kod zrcala, to pojednostavljuje pamenje formula.
1
x
1
x'
1
f
=
Odnos veliine slike i veliine predmeta daje nam tzv. linearno poveanje lee
(m):
y'
y
m=
=-
x'
x
Kao i kod zrcala, veliina i izgled slike ovise o poloaju predmeta u odnosu na
fokus.
Za konvergentnu leu postoje dvije karakteristine toke:

1. Ako je predmet u fokusu (x = f). Tada se slika ne moe dobiti, jer sve zrake
to izlaze iz fokuse, nakon loma su paralelne i ne sijeku se.
2. Ako je predmet na udaljenosti od 2f od lee, slika je: obrnuta, jednako
velika kao i predmet, na istom udaljenosti od lee kao i predmet (2f), ali s
druge strane lee, realna (moemo ju dobiti na zastoru) (slika 7.17.).
Tu toku nazivamo tokom jednakosti za konvergentnu leu.
Uz te dvije toke, pri dobivanju slike predmeta na konvergentnoj lei, moemo

promatrati tri bitno razliita sluaja:
1. predmet se nalazi na veoj udaljenosti od 2f od lee ( x > 2f ): Tada je slika:

obrnuta, umanjena, nalazi se izmeu fokusa i toke jednakosti s druge strane
lee, realna (moemo ju dobiti na zastoru). (slika 7.18.) Takav sluaj koritenja
lee imamo kod foto aparata.
slika 7.17.
slika 7.18.
2. predmet se nalazi izmeu fokusa i toke jednakosti (f < x < 2f): Slika je:
obrnuta, uveana, nalazi se dalje od toke jednakosti, realna (moemo ju dobiti
na zastoru). (slika 7.19.) Takav sluaj koritenja lee imamo kod projekcijskih
aparata.
3. predmet se nalazi izmeu tjemena i fokusa (x < f). Slika nastaje u produetku
lomljenih zraka ispred lee, jer se zrake nakon loma nigdje ne sijeku, pa je:
uspravna, uveana, virtualna (ne moemo ju dobiti na zastoru, ve je unutar
zrcala). (slika 7.20.) Takav sluaj koritenja lee imamo kod poveala i
mikroskopa.
slika 7.19.
slika
7.20.
7.1.4.4.2. DIVERGENTNE LEE
To su lee koje paralelan (i paraaksijalan) snop zraka svjetlosti lome tako da se sve zrake
nakon loma rasipaju tako kao da dolaze iz jedne toke fokusa ili arita s prednje strane
lee.
Divergentne lee mogu se podijeliti u tri vrste (vidi sliku 7.21.):

a. bikonkavna lea (udubljena s obje strane)
b. plankonkavna lea (s jedne strane ravna)
c. konvekskonkavna lea (izboena s jedne, a udubljena s druge
strane)
Simbol za konvergentnu leu je prikazan pod d) na slici 7.21.
Karakteristika svih divergentnih lea je da su na rubovima deblje nego u

sredinjem dijelu.
Za konstrukciju slike nekog predmeta na divergentnoj lei sluimo se sa tri karakteristine

-
zraka koja pada na leu paralelno s optikom osi lee lomi se tako kao da
izlazi iz fokusa s prednje strane lee (1)
zraka koja pada na leu u smjeru fokusa s druge strane lee nakon loma
bit e paralelna sa optikom osi (2)
zraka koja pada na leu prolazei kroz sredite lee nee se lomiti (3)
slika 7.21.
slika 7.22.
Kod konstrukcije slike na divergentnoj lei imamo samo jedan sluaj, bez obzira gdje se
nalazio predmet.
Slika je uvijek: virtualna (ispred lee), umanjena, uspravna (slika 7.23.)
slika 7.23.
Kod matematikog opisa, vrijede iste jednadbe kao i kod konvergentne lee
(jednadba konjugacije i linearno poveanje lee), uz uvjet da se fokusna
udaljenost lee uzima s negativnim predznakom (tj. f < 0).
Fokusna udaljenost lea moe se izraunati ako su poznati radijusi zakrivljenosti

dioptara od kojih se lea sastoji ( R 1 i R2 ), te indeks loma sredstva od kojeg je
nainjena lea (n) po formuli:
1
1
1
R1 R2
n 1
f =
Isto tako treba znati da se za lee definira jo jedna veliina:

Jakost lee ( j ) se definira kao reciprona vrijednost fokusne udaljenosti lee
izraene u metrima:
1
f
j=
jedinica za jakost lee je dioptrija (dpt = m-1)
8. FIZIKALNA OPTIKA
Fizikalna optika prouava svjetlost i pojave vezane uz nju, prouavajui koja je
priroda svjetlosti, tj. to je svjetlost.
Danas smatramo da svjetlost ima dualnu prirodu. U nekim pojavama svjetlost se ponaa
poput vala koj emo zvati elektromagnetskim valom (pojave interferencije, difrakcije i
polarizacije), dok se u drugim ponaa poput roja estice, koje emo nazvati fotonima
(fotoelektrini efekt, fluorescencija). Ta teorija o dualnoj prirodi svjetlosti sjedinjuje
Huygensovu undulatornu (valnu) teoriju svjetlosti i Newtonovu korpuskularnu (estinu)
teoriju.
Prema valnoj teoriji svjetlost je transverzalni elektromagnetski val, koji
nastaje titranjem elektrinog i magnetskog polja u izvoru svjetlosti, a iri se kroz
vakuum brzinom c.
c = 2,997925 10 8 ms-1
Za elektromagnetske valove vrijedi:
1
f
= cT = c
gdje su: valna duljina elektromagnetskog vala
3 108 ms-1
c brzina irenja svjetlosti u vakuumu

T vrijeme jednog titraja izvora svjetlosti
f frekvencija titranja izvora svjetlosti
Ako zraka svjetlosti prelazi iz jednog sredstva u drugo, mijenja se brzina c. Budui
da frekvencija f ostaje ista (frekvencija izvora), pri prijelazu se mijenja valna
duina svjetlosti. Svakoj boji svjetlosti odgovara odreena frekvencija. Svjetlost
samo sa valovima jedne frekvencije naziva se monokromatska svjetlost.
To je pojava koju moemo promatrati u analogiji sa transverzalnim valovima u mehanici.

Kaemo da do interferencije dolazi ako se nekim sredstvom istovremeno ire dva vala ili
vie njih. Pojedina estica sredstva titrat e pod utjecajem tih valova, tako da e elongacija
pomaka estice biti jednaka algebarskom zbroju elongacija koju bi proizveo svaki val za
sebe.
Najjednostavnija pojava interferencije dobiva se kad se dva potpuno jednaka
vala, A i B ire istim sredstvom (npr. valovi na ici). Ako se oni podudaraju u
fazi, tj. kad jedan val za drugim zaostaje za itavu valnu duinu, oni e se
interferencijom pojaati tako da je amplituda dobivenog vala dvostruko vea
od amplituda valova A i B. (slika 8.1.a)
Ako jedan val zaostaje za drugim za neparan broj polovina valnih duljina
1
2
3
2
( ,
, odnosno (2k 1) , gdje je k cijeli broj), ta e se dva vala ponititi
jer e se brijeg jednog vala podudarati s dolom drugog.(slika 8.1.b)
slika 8.1.
Do pojave tzv. stojnih valova dolazi interferencijom dva vala koja nastaje na spojnici dva
izvora iz kojih izlaze potpuno jednaki valovi, tj valovi jednakih valnih duina i jednakih
amplituda.
Takav interferentni val ima tzv. trbuhe na onim mjestima gdje toka sredstva neprekidno titra
sa najveom amplitudom i vorove u tokama u kojima neprekidno dolazi do ponitenja
valova, pa te toke uope ne titraju. Trbusi nastaju u onim tokama sredstva za koje je razlika
udaljenosti od jednog i od drugog vala jednaka cjelobrojnom iznosu valnih duljina (k), a
vorovi na onim mjestima za koje je razlika udaljenosti od jednog i od drugog vala jednak
neparnom broju polovina valnih duljina (2k 1)
, gdje je k cijeli broj).
Budui da je svjetlost elektromagnetski, transverzalni val i ona moe interferirati.

Da bismo dobili interferenciju svjetlosti, moramo imati dva potpuno
identina izvora svjetlosti. Budui da svjetlost nastaje promjenama u atomima
odnosno i molekulama dva razliita i meusobno neovisna izvora nee nikada
moi dati jednake valove svjetlosti. Zbog toga se interferencija svjetlosti postie
na posebne naine, jer za obine izvore vrijedi II. Zakon geometrijske optike o
neovisnosti svjetlosnih snopova.
Dva identina svjetlosna izvora nazivamo koherentnim izvorima i za takve

izvore se dobiva interferencija sa identinim pravilima kao i kod mehanikih
valova. Kod stojnog vala svjetlosti u vorovima se dobiva tama, a u trbusima
maksimalna rasvjeta.
Koherentni izvori se dobivaju na nekoliko naina, ali uglavnom pomou zrcala,

tako da se postigne identinost izvora. Najpoznatiji ureaji su: Youngove pukotine,
Fresnelova zrcala, Lloydovo zrcalo, Fresnelova biprizma i Billetova dvostruka lea.
Iz prouavanja valova u mehanici poznato je da e val koji se iri nekim sredstvom i naie na
prepreku koja u sebi ima pukotinu, i nakon pukotine se iriti kroz itavo sredstvo iza prepreke,
a ne samo u smjeru okomitom na njen otvor. Ista stvar je ako val naie na nekakvu zapreku u
sredstvu, valova e biti i iza zapreke. Kao primjeri te pojave mogu se spomenuti valovi na
moru koji se ire i iza lukobrana, zvuni val koji e se iriti i iza ugla neke zgrade i slino.
Za te pojave kaemo da valovi skreu ''iza ugla'', tj. oni ogibaju, a pojava se
naziva difrakcija ili ogib valova.
Budui da je i svjetlost val i ona e ogibati oko prepreka, ali one moraju imati
dimenzije usporedive sa valnim duljinama svjetlosti. Jedan od ''ureaja''
kojim prouavamo difrakciju svjetlosti je tzv. optika reetka (optika
mreica). Ona je najee nainjena tako da se na staklenoj ploici zaree itav
niz paralelnih zareza, to blie jedan drugom. Na mjestima gdje je staklo
zarezano svjetlost nee prolaziti, a prolazi prostorom izmeu dva zareza. Dakle,
imamo niz pukotina.
Ako na takvu optiku reetku pada svjetlost, valovi svjetlosti e ogibati na svakoj
pukotini, pa e se sredstvom iza pukotina iriti vie valova koji su svi
nastali od jednog vala i moi e doi do interferencije.
Iza reetke se moe postaviti konvergentna lea i na zastoru dobivamo svijetla i tamna mjesta,
zavisno o tome da li se u toj toki valovi inerferencijom pojaavaju ili ponitavaju.
Jednadba optike reetke glasi:
k = d sin k
gdje smo oznaili:

d konstanta optike reetke (razmak izmeu dviju susjednih pukotina)
k broj svijetle pruge (svjetlosnog maksimuma) gledano od prvog,
osnovnog maksimuma ( k = 0, 1, 2, 3....)
k kut pod kojim se vidi k-ti maksimum, mjeren u odnosu na okomicu
na
reetku
- valna duljina koritene svjetlosti
Valna duljina i konstanta reetke moraju biti u istim jedinicama.
Ako reetku obasjamo monokromatskom svjetlou, tada su i maksimumi u toj boji, ali ako
na reetku aljemo bijelu svjetlost, tada e za svaku valnu duljinu kut maksimuma biti
drugaiji, pa emo na zastoru dobiti niz boja. Samo e srednji maksimum (k = 0) biti bijel, jer
tu padaju sve boje. U svim drugim maksimumima dobivamo niz boja spektar. Najmanji je
otklon za ljubiastu boju, a zatim dolaze modra, plava, zelena, uta, naranasta i crvena. To
je spektar vidljive svjetlosti, a na zastoru dobivamo spektar 1. reda (za k = 1), drugog reda
(za k = 2) itd.
U optici se moe pokazati da je svjetlost transverzalan val, ali takav kod kojeg niti
jedan smjer titranja (okomit na smjer gibanja vala) nije posebno istaknut. Titranja
se dogaaju u svim smjerovima okomitim na smjer gibanja vala podjednako.
Takvu zraku svjetlosti nazivamo nepolariziranom zrakom (slika 8.2.a).
Ako takva nepolarizirana zraka pada na neko prozirno sredstvo indeksa loma n,
dio nje prolazi (lomei se) u to sredstvo, a dio se reflektira po zakonu refleksije.
Od nepolarizirane zrake nakon refleksije moemo dobiti polariziranu zraku,
u kojoj e biti istaknut samo jedan smjer transverzalnog titranja (slika 8.2.b).
slika 8.2.
Reflektirana zraka e biti polarizirana samo onda kad je kut upadanja zrake na
granicu sredstava () takav da reflektirana (polarizirana) zraka i lomljena
zraka ine pravi kut, tj. ako je:
+ = 90
Iz zakona loma, odnosno definicije indeksa loma, uvodei gornji uvjet, moglo bi se
pokazati da je uvjet polarizacije zrake:
tg = n
To je tzv. Brewsterov zakon: ''Ako je tangens kuta upadanja nepolarizirane

zrake na neko prozirno sredstvo jednak indeksu loma tog sredstva, onda je
reflektirana zraka polarizirana.'' Taj kut za odreeno sredstvo naziva
Brewsterovim kutom ili kutom polarizacije.
8.4. SPEKTAR ELEKTROMAGNETSKIH VALOVA
Svjetlost se iri prostorom u obliku elektromagnetskih valova odreenih valnih

duljina. Elektromagnetski valovi su irenje titranja elektrinog i magnetskog polja.
To znai da ne titraju estice nekog sredstva, nego titraju elektrino i
magnetsko polje (slika 8.3.). Zato se elektromagnetski valovi mogu iriti i
praznim prostorom (vakuumom).
slika 8.3.
Titranja elektrinog i magnetskog polja elektromagnetskog vala meusobno su okomita, a

okomita su i na smjer irenja vala. To znai da su elektromagnetski valovi transverzalni.
Svi se elektromagnetski valovi ire kroz vakuum jednakom brzinom c. Prema
valnoj formuli to znai da su valna duljina i frekvencija f elektromagnetskih
valova povezani formulom:
c = f
Elektromagnetski spektar ili spektar elektromagnetskih valova ine svi

elektromagnetski
valovi
poredani
prema valnim
duljinama ili
frekvencijama i podijeljeni u neke grupe prema nekim zajednikim
karakteristikama.
Spektar je prikazan u tablici i na slici 8.4., tako da se mogu tono uoiti valne
duljine i frekvencije pojedinih dijelova spektra, a znaajno je posebno izdvojiti
vidljivi spektar koji obuhvaa sve boje svjetlosti koje moe zapaziti nae oko.
tablica 8.1.
slika 8.4.
Fotoelektrini efekt je pojava izbijanja elektrona s povrine metala pod

utjecajem svjetlosti, odnosno zraenja uope.
Fotoelektrini
svjetlosti.
efekt
je
pojava
koja
dokazuje
korpuskularnost
prirode
Elektroni su u metalu vezani elektrostatskom silom. Da bi elektron napustio povrinu metala

mora savladati tu silu, tj mora vriti rad. Taj rad potreban da se elektron oslobodi iz metala
naziva se izlaznim radom W. esto se umjesto izlaznog rada spominje energija vezanja
elektrona u metalu () kao najmanja energija koja mu je potrebna da bi napustio metal.
Energija vezanja ovisi o vrsti metala i esto se umjesto dula kao jedinica koriste elektronvolti
(eV).
Da bi se objasnila pojava fotoefekta Einstein je predloio da se svjetlost zamilja kao snop
konano malenih komadia energije, kvanata energije.
Svaki kvant energije svjetlosti frekvencije f ima energiju
Ef = h f
Einstein te kvante naziva fotonima.
h = 6,625 10 -34 Js
h Planckova konstanta
Ako povrinu metala obasjamo svjetlou frekvencije f, na povrinu metala dospijeva roj
fotona od kojih svaki ima energiju:
Ef = h f
Nailaskom na elektrone fotoni se s njima sudaraju, neki elastino, pa se odbijaju
od povrine metala, a neki neelastino i ti su vani za pojavu fotoefekta. Elektroni
pri tim sudarima preuzimaju energiju od fotona apsorbiraju ih i fotoni nestaju.
Ako je energija fotona dovoljno velika (a to znai ako je frekvencija dovoljno velika),
elektroni e izai iz metala, jer e se dobivena energija raspodijeliti na energiju vezanja
(potrebnu za oslobaanje elektrona) i na kinetiku energiju izletjelog elektrona. Ako
poveamo intenzitet svjetlosti, tj. broj fotona, poveava se broj sudara i time i broj emitiranih
elektrona. Meutim, ako energija nije dovoljna (frekvencija je premalena), ne moemo
poveanjem intenziteta dobiti fotoelektrini efekt, bez obzira na intenzitet zraenja.
Jednadba koja objanjava fotoelektrini efekt moe se pisati:
Ef = + EKIN
Ef energija koju donosi foton
- energija vezanja elektrona u metala (potrebna da bi elektron napustio metal)
EKIN kinetika energija elektrona koji naputa metal. Nju ini ''viak'' energije to
ju je donio foton.
c
Uz to, poznato je, moe se pisati:
Gdje je me masa elektrona
E f = h f ,
EKIN =
me = 9,1 10-31 kg
me v 2
2
Sada se Einsteinova relacija fotoefekta moe pisati:
f=
hc
me v 2
2
=+
Pri rjeavanju zadataka esto se spominje tzv. granina frekvencija (valna duljina) fotona
koja moe izazvati fotoefekt na nekom metalu. To je ona frekvencija (valna duljina) fotona
koja ostvaruje fotoefekt, tj. donosi energiju jednaku energiji vezanja elektrona u metalu, ali
mu ne dodaje niti najmanji iznos kinetike energije.
Za takve fotone vrijedi:

Ef =
hf =
hc
9 .OSNOVNI
ATOMA
POJMOVI
FIZIKE
Kao to svjetlost ima dualnu prirodu, tako je i svakoj estici koja se giba mogue
pridruiti valna svojstva. Prema de Broglievoj relaciji valna duljina, estice
mase m, koja se giba brzinom v iznosi:
h
mv
Prema Einsteinovoj specijalnoj teoriji relativnosti poveanjem brzine gibanja (v)

neka estica mase m0, nee vie imati tu masu ve veu masu m:
m0
v2
1 2
c
m=
Isto tako, masa u energija su povezane relacijom:
E = m c2
U nuklearnoj fizici tom relacijom se objanjavaju energija vezanja jezgre i defekt

mase.
U drugoj polovini 19. stoljea, pokuava se objasniti pojave u mikrosvijetu i dotad

poznate injenice pomou razliitih modela teorijskih pretpostavki objektivne
stvarnosti koji su trebali izdrati provjeru pokusima.
Otkriveni su spektri atoma.

Spektar je skup elektromagnetskih valova dobivenih zraenjem razliitih tvari.
Oni se dijele na:
-
kontinuirane kad sadre veliki broj bliskih valnih duljina, tako da se

praktiki niti ne razlikuju pojedine linije, ve izgledaju kao neprekinuti niz
boja
vrpasti na nekim se mjestima pojavljuje niz bliskih valnih duljina
vrpci
linijski uoavaju se pojedine linije tj. valovi strogo odreenih valnih

duljina
U zraenju atoma utvreno je postojanje linijskih spektara, tj. vie pojedinanih, ali uvijek
istih valnih duljina kod pojedinog atoma, to je govorilo da atomi ne zrae bilo kakve
elektromagnetske valove, ve tono odreene frekvencije, a time i energije.
Nakon to je Rutherford predloio planetarni model atoma, sa sitnom i
masivnom jezgrom u centru i elektronima male mase koji po krunim putanjama
obilaze oko nje, javio se problem, jer su elektroni kruenjem morali emitirati
elektromagnetske valove, pri tome gubiti energiju te zbog toga kruiti po sve
manjim putanjama, emitirati sve manje energije, sve manje frekvencije
elektromagnetskih valova i konano pasti na jezgru. Iz iskustva je bilo jasno da to
tako ne moe biti, pa se javila potreba za novim modelom atoma koji bi objasnio
dotad otkrivene injenice.
Tu se pojavljuje danski fiziar Niels Bohr koji problem rjeava uvoenjem dva
postulata kojima je elektronu ''zabranio'' zraenje energije dok krui oko jezgre i
tako ga ''sprijeio u padanju na jezgru''.
1. Bohrov postulat: ''Elektroni se oko pozitivne jezgre gibaju po tono
odreenim krunim stazama i pri tome ne zrae energiju.''
Radijus prve, osnvne putanje se dobiva iz relacije:
rn =
0 h2
n2
2
m e
gdje je m masa
elektrona
Budui da su sve veliine u formuli konstante, osim rednog broja putanje,
moe se pisati:
r n = r1 n 2
polumjer prve staze je:
r 1 = 5,29 10-11 m
Na taj je nain Bohr kvantizirao putanje elektrona oko jezgre, jer je oito da se
elektroni mogu nalaziti samo na tono odreenim stazama, koje se
pojavljuju skokovito:
r 2 = 4 r1
r 3 = 9 r1
r 4 = 16 r1 itd.
2. Bohrov postulat: ''Elektroni (atom) emitiraju energiju pri prijelazu iz

viih staza u nie,a apsorbiraju je pri prijelazu iz niih staza u vie. Energija
pri tome ne moe imati bilo kakav iznos, ve se ona i emitira i apsorbira u
''paketima'' kvantima energije.
Kvant energije odreen je sa:
h f = E n - Em
h Planckova konstanta
f frekvencija emitiranog ili apsorbiranog vala
n i m prirodni brojevi koji oznaavaju broj staze
ako je n > m atom zrai

n < m atom apsorbira elektromagnetske valove
Moe se pokazati da je:
m e4
8 h 2 02
En = -
To znai:
E n = E1
1
n2
1
n2
Ako uvrstimo vrijednosti konstanti dobivamo:

E 1 = - 13,6 eV
Ako tu energiju uvrstimo u Bohrov postulat:
hf = E n - Em = E1 (
1
n2
1
m2
Na taj nain moemo odrediti frekvenciju emitiranog ili apsorbiranog zraenja pri
prijelazu elektrona sa n-te na m-tu stazu:
f = c R (
1
1
2
2
m
n
gdje je R - Rydbergova konstanta R = 1,09737 107 m-1
Bohrovim modelom su potvreni eksperimentalno dobiveni linijski spektri atoma, a naroito

su dobro istraeni spektri najjednostavnijeg, vodikovog atoma. Dobivene su serije spektralnih
linija sa viih na neke najnie staze i te su serije linija dobile imena prema fiziarima koji su
ih otkrili.
Tako imamo
- za prijelaze na stazu m = 1 sa staza n = 2, 3, 4...Lymanovu ultraljubiastu

seriju
- za prijelaze na stazu m = 2 sa staza n = 3, 4, 5...Balmerovu vidljivu seriju
- za prijelaze na stazu m = 3 sa staza n = 4, 5, 6...Paschenovu infracrvenu seriju
- za prijelaze na stazu m = 4 sa staza n = 5, 6, 7... Brackettovu infracrvenu
seriju
- za prijelaze na stazu m = 5 sa staza n = 6, 7, 8...Pfundovu infracrvenu seriju
9.4.1. STEFAN BOLTZMANNOV ZAKON

Jedan od dijelova spektra elektromagnetskih valova su i tzv. toplinske, odnosno infracrvene
zrake. Teorijski je rijeeno toplinsko zraenje tzv. crnog tijela i ta zakonitost se naziva
Stefan Boltzmannov zakon:
E = P T4
E je energija koju zrai tijelo zagrijano na temperaturu T ( u kelvinima ), a tijelo

ima povrinu P ( u m2 ).
9.4.2. WIENOV ZAKON
Svako zagrijano tijelo zrai elektromagnetske valove razliitih valnih duina, ali energija svih
tih valova nije jednaka. Raspored energije po pojedinim valnim duinama ovisi o
temperaturi tijela koje zrai.
Valna duina kojoj pripada maksimalna energija zraenja je to manja to je temperatura crnog
tijela koje zrai vea.
To znai da e tijelo, to je vie zagrijano, zraiti sve manje valne duine elektromagnetskih
valova (odnosno sve vee frekvencije).
Prema Wienovu zakonu produkt valne duine kojoj pripada maksimum zraenja i temperature
je konstantna veliina.
m T = C
konstanta C iznosi:
C = 2,9 10 -3 mK
Nakon Rutherfordovog modela izgleda atoma, slijedila su i druga istraivanja i otkria, tako
da danas izgled atoma i jezgre objanjavamo na slijedei nain.
- promjer atoma
~ 10-10 m
- promjer jezgre
~ 10-15 10-14 m
Pri prouavanju pojava u podruju nuklearne fizike, vie nas ne zanima

elektronski omota u atomu, niti staze po kojima ''krue'' elektroni, ve
prouavamo pojave vezane samo za jezgru i njezine dijelove.
Jezgra je graena od estica koje nazivamo nukleonima, a tu ubrajamo protone
i neutrone. Svaku jezgru oznaavamo na slijedei nain:
A
Z
X
Z broj protona u jezgri; redni broj elementa iju jezgru
prouavamo
A maseni broj; ukupan broj nukleona u jezgri
N broj neutrona u jezgri
N=AZ
izotopi elementi jednakog broja protona, a razliitog broja neutrona

Moe se rei da broj protona odreuje vrstu jezgre, a broj neutrona vrstu izotopa
tog elementa.
izotoni elementi jednakog broja neutrona
izobari elementi jednakog broja nukleona (jednakog masenog broja)
Zbog vrlo malih masa estica koje prouavamo, u nuklearnoj fizici se uvodi
posebna jedinica za masu, tzv. atomska jedinica mase ili unificiranu jedinicu
mase (u):
1u=
1
12
12
6
m(
C ) = 1,6605655 10-27 kg
Energetska vrijednost atomske jedinice mase prema Einsteinovoj relaciji

c2 iznosi:
E = 1,49244 10 -27 J = 931,5022 MeV
Uz prije spomenute elektronvolte

1 eV = 1,6022 10 -19 J
E=m
esto se koriste i
1 keV = 10 3 eV
1 MeV = 10 6 eV
1 GeV = 10 9 eV
Izraene u atomskim jedinicama mase, mase elementarnih estica iznose:
m e = 0,00055 u
m p = 1,00728 u
m n = 1,00866 u
Kaemo da je gotovo sva masa atoma koncentrirana u jezgri, jer se moe

izraunati da je:
m p = 1836,1 me

Nuklearna reakcija je proces meudjelovanja estica koje predstavljaju
jezgre nekih elemenata.
Nuklearne reakcije se izazivaju najee tako da neka estica, ''projektil'' bude

ispaljena prema nekoj jezgri. Nakon to se spoje, novonastala jezgra najee
biva nestabilna i raspada se u dvije ili vie jezgara, a pri tome moe doi i do
emitiranja nekih estica.
Pri nuklearnim reakcijama vrijede dva zakona ouvanja:
-
zakon ouvanja rednog broja, odnosno ukupnog naboja prije i

poslije reakcije, koji kae:''Ukupan naboj svih jezgara koje sudjeluju u
reakciji prije reakcije mora biti jednak ukupnom naboju svih jezgara koje
nastaju reakcijom.''
zakon ouvanja masenog broja odnosno broja nukleona,
kae:''Ukupan broj nukleona prije reakcije jednak je broju nukleona nakon
reakcije.''
Na primjeru jedne nuklearne reakcije se ti zakoni mogu bolje uoiti:

55
25
2
1
Mn +
55
26
1
0
Fe + 2 n
Ta se reakcija moe pisati i na slijedei nain:

55
25
55
26
Mn(d,2n)
Fe
2
1
gdje je sa d oznaen deuterij, izotop vodika
H.
Osim umjetno izazvanih nuklearnih reakcija, u prirodi se dogaaju i tzv.

spontane nuklearne reakcije ili radioaktivni raspadi. Upravo je prirodna
radioaktivnost i bila ta preko koje su uoene prve spoznaje o nuklearnim
reakcijama.
Mogu su tri vrste nuklearnih raspada:
10.3.1
RADIOAKTIVNOST
Pri raspadima jezgra emitira esticu ( zraku), koja je u stvari jezgra

4
2
elementa helija He i pri tome se toj jezgri smanjuje redni broj za 2, a maseni za
4. Moemo rei i da se jezgra pri raspadima pretvara u drugu jezgru koja je u
periodnom susretu za 2 mjesta ulijevo.
A
Z
10.3.2
4
2
A 4
Z 2
RADIOAKTIVNOST
Pri - raspadima jezgra emitira - esticu (- zraku), koja je u stvari elektron

0
1
e- i pri tome se toj jezgri poveava redni broj za 1, a maseni ostaje isti, to znai
da u novonastaloj jezgri ima jedan proton vie, a jedan neutron manje. Moemo
rei i da se jezgra pri - raspadima pretvara u drugu jezgru koja je u periodnom
susretu za 1 mjesto udesno.
A
Z
0
1
e- +
A
Z 1
A
Z
Problem pitanja odakle u jezgri elektron koji izlijee kao - estica, odgovoren je
tako to se zakljuilo i da su i protoni i neutroni podloni nuklearnoj pretvorbi, pa
se tako u ovom sluaju zakljuilo da se jedan neutron pretvorio u proton, a da
je pri tome zbog zakona ouvanja morala nastati estica kao to je elektron.
1
0
10.3.3
1
1
p+
RADIOAKTIVNOST
0
1
e-
Pri + raspadima jezgra emitira + esticu
(+ zraku), koja je u stvari
0
1
pozitron
e+ i pri tome se toj jezgri smanjuje redni broj za 1, a maseni ostaje
isti, to znai da u novonastaloj jezgri ima jedan proton manje, a jedan neutron
vie. Moemo rei i da se jezgra pri + raspadima pretvara u drugu jezgru koja je
u periodnom susretu za 1 mjesto ulijevo.
A
Z
0
1
A
Z !
e+ +
Problem pitanja odakle u jezgri pozitron koji izlijee kao + estica, odgovoren je
tako to se zakljuilo i da su i protoni i neutroni podloni nuklearnoj pretvorbi, pa
se tako u ovom sluaju zakljuilo da se jedan proton pretvorio u neutron, a da
je pri tome, zbog zakona sauvanja, morala nastati estica kao to je pozitron.
1
1
1
0
n+
0
1
e+
Pozitron je elementarna estica naboja jednakog naboju protona (suprotan naboj

elektronu), a mase jednake elektronu. Naziva se jo i antielektron.
Pri rjeavanju zadataka u vezi nuklearnih reakcija (i izazvanih i spontanih) dobro
je zapamtiti neke od oznaka (zajedno sa pripadajuim brojevima) elementarnih
estica i najeih jezgara, jer ponekad ne bivaju zadani u samom zadatku.
Tako je dobro znati:
1
1
proton
1
1
ili
H (proton je jezgra vodika)
1
0
neutron
elektron
pozitron
n
0
1
0
1
e-
ili
e+ ili
4
2
estica
0
1
0
1
(beta- estica)
(beta+ estica)
4
2
ili
He (jezgra helija)
2
1
deuterij
2
1
ili
H (izotop vodika sa jednim neutronom)
10.3.4. ZRAENJE
zrake se takoer pojavljuju pri nuklearnim raspadima i uvijek prate i

zraenje. Utvreno je da zrake nisu estice, ve da su to visoko
energetski elektromagnetski valovi koje jezgra emitira nakon ili raspada i
prelazi u stabilnije stanje.
to se tia sva tri zraenja, treba rei da e u elektrinom polju zrake

otklanjati u smjeru elektrinog polja (jer su pozitivnog naboja),isto kao i pozitroni
(+) estice. - - zrake e otklanjati u smjeru pozitivnog naboja, suprotno od
smjera elektrinog polja, a zrake nee otklanjati, jer nisu nabijene estice, ve
elektromagnetski valovi.
10.4. DEFEKT MASE - ENERGIJA VEZANJA JEZGRE
Masa jezgre je uvijek manja od zbroja masa protona i neutrona od kojih je

sastavljena. Ta se razlika naziva defekt mase i moe se pisati kao:
m = Z m P + N mN mJEZGRE
Do tog defekta dolazi radi toga to se dio mase protona i neutrona pretvori
prilikom nastajanja jezgre u energiju prema Einsteinovoj formuli:
E J = m c2
Ta se energija naziva energijom vezanja jezgre, i nju je potrebno upotrijebiti da

bi se jezgra ponovo razbila na sastavne dijelove protone i neutrone, te se ona
ponovo pretvara u masu tih estica.
esto se koristi i tzv. energija vezanja po nukleonu koja se dobije dijelei
energiju vezanja s brojem nukleona nastale jezgre.
E' =
EJ
A
U svakoj nuklearnoj reakciji dolazi ili do oslobaanja energije ili je za tu reakciju

potrebno uloiti energiju. Ta veliina se zove Q vrijednost , a dobiva se kao
energetski ekvivalent razlike ukupne mase prije i poslije nuklearne reakcije.
A
Z
Na primjer za reakciju:
Q vrijednost se dobije:
A
Z
X+
A
Z
A
Z
Z+
Q = ( m X + mY mZ mU) c2
Ako je Q vrijednost negativna, za reakciju je potrebno dovoditi energiju, a ako je

pozitivna, znai da se reakcijom oslobaa energija.
Jezgra nekog elementa moe se promijeniti umjetnim putem (nuklearna reakcija)

ili prirodnim putem (radioaktivni raspadi).
Prirodna radioaktivnost je pojava raspada jezgara nekih elemenata zbog
nestabilnosti jezgre nekih elemenata. Raspad jezgre je spontan proces i
nikada se ne moe rei ili utvrditi koja e se jezgra u kojem trenutku raspasti, ali
postoji prirodna zakonitost koja odreuje nuklearne raspade. To je tzv. vrijeme
poluraspada.
Vrijeme poluraspada ( T1/2) je vrijeme nakon kojeg se broj jezgara radioaktivnog
uzorka smanji na jednu polovinu. Isto tako se moe rei da se masa promatranog
uzorka smanji na jednu polovinu nakon to protekne vrijeme poluraspada. To
znai da e se nakon jo jednog vremena koliina uzorka smanjiti na , a nakon
3 vremena poluraspada na 1/8, itd.
Moe se pisati:
N0
2n
N=
ili
m=
m0
2n
gdje su: N0 poetni broj estica

m0 poetna masa uzorka
N konani broj estica (na kraju promatranog perioda)
m konana masa uzorka
n broj proteklih vremena poluraspada, koji se dobije iz formule:
t
T1 / 2
n=
t ukupno proteklo vrijeme
T1/2 vrijeme poluraspada
Zakon radioaktivnog raspada se moe pisati i kao:
N = N 0 e-t
m = m0 e-t
Gdje je: e baza prirodnog logaritma ( e = 2,71828 )

konstanta raspada (karakteristika svake jezgre, kao i vrijeme
poluraspada).
Veza izmeu konstante raspada i vremena poluraspada je:
T 1/2 =
ln 2 0,693
Aktivnost radioaktivne tvari se definira kao broj raspada u jedinici vremena:
A=-
N
t
=N
Jedinica za aktivnost je bekerel (Bq = s-1).
10.6. CIKLOTRON
U nuklearnoj fizici se elementarne estice ubrzavaju u ureajima ciklotronima, u

kojima se ubrzavaju na taj nain to dolazi do promjene napona na elektrodama
ureaja. To je tzv. ciklotronska frekvencija:
f=
a estice postiu brzinu:
v=
BQ
2 m
B Q r
m
Energija estice koja izleti iz ciklotrona je:

gdje su: B gustoa toka magnetskog polja
Q naboj estice
m masa estice
r polumjer krune staze estice
EK =
1
2
e2
m
B2 r2
II
D I O:
Z A D A C I

1.1.
1.
MEUNARODNI SUSTAV JEDINICA
Koja od navedenih jedinica je osnovna u SI ?
RJEENJE: mol
2. Koja je od navedenih veliina osnovna u SI?
RJEENJE:
koliina tvari
3. Koja od slijedeih veliina ima jedinicu koja pripada

osnovnim jedinicama meunarodnog sustava?
RJEENJE:
masa
4.
Koja je od navedenih jedinica osnovna u SI?
RJEENJE:
amper
5. Osnovnim jedinicama SI ne pripada:

6.
RJEENJE: kalorija
Koja veliina pripada osnovnim veliinama SI?
RJEENJE:
jakost elektrine struje
7. Koja veliina pripada osnovnim veliinama SI ?
RJEENJE:
duina
8. Osnovnim jedinicama SI ne pripada:
RJEENJE: volt
9. Koja veliina pripada osnovnim veliinama SI?
RJEENJE:
masa
10.
Osnovnim jedinicama SI ne pripada:
RJEENJE: kulon
11.
Osnovnim jedinicama SI ne pripada:
RJEENJE: njutn
1.1.1.
12.
13. 100
SI PREDMETCI
10 000 mm3 je:

mm3 je:
RJEENJE: 10 ml
RJEENJE: 0,1 ml
14. 10 pm odgovara iznosu od:
RJEENJE: 10-2 nm
15.
Prefiks ''d'' znai:
16.
1 dkg je:
RJEENJE: deci
RJEENJE: 10-2 kg (oznaka nije po SIkratica za dekagram
je dag)
17.
10 m2 je:
18. 1ml je:
RJEENJE: 103 dm2
RJEENJE: 1000 mm3
19. 0,1 ml je:

20. 0,1 m2 je:
RJEENJE: 100 mm3
RJEENJE: 10 dm2
21.
0,1 dkg je: RJEENJE: 10-3 kg

1.1.2. IZVEDENE JEDINICE SI S
POSEBNIM NAZIVOM
22. Koja jednakost NIJE ispravna?
23.
RJEENJE: 1 C = 1 As-1
Koje se veliine izraavaju u Nm?
RJEENJE: moment sile i
rad
24.1 farad je:
RJEENJE: 1 C V-1
1.2.
O SKALARNIM I VEKTORSKIM FIZIKALNIM
VELIINAMA
25.
Koja je od navedenih veliina vektor?
26.
Koja je veliina skalar?
RJEENJE: brzina
RJEENJE: temperatura
1.2.1.
ZBRAJANJE
VEKTORA:
ODUZIMANJE
27. Zbroj dvaju vektora koji

RJEENJE: vektorska veliina
28. Zbroj dvaju vektora koji su
vektorska veliina
su meusobno paralelni je:

meusobno okomiti je:
RJEENJE:

1.2.3.1. zbrajanje
29. Zadani
su vektori a = 2 i + 5 j + k i b = 7 i 4 j + 3 k.
Odredite njihov zbroj! RJEENJE: 9 i + j + 4 k
1.2.3.2. oduzimanje
30.
Zadani su vektori a = 2 i + 5 j + k i b = 7 i 4 j + 3
k. Odredite ab!
RJEENJE: -5 i + 9 j 2 k
31. Zadani
su vektori a = 3 i + 5 j 4 k i b = 2 i j + 3 k.
Komponente vektora c = a b su: RJEENJE: 1, 6 i 7
32. Zadani
su vektori a = 2 i + 5 j + k i b = 7 i 4 j + 3 k.
Odredite njihov skalarni produkt! RJEENJE: - 3
2. M E H A N I K A
2.1.
JEDNOLIKO PRAVOCRTNO GIBANJE
33.
Tijelo prevali put dug 900 m za 15 minuta. Srednja
brzina tijela je:
RJEENJE: 1 m/s
34.
Grafiki prikaz ovisnosti
jednolikog gibanja je pravac:
puta
vremenu
kod
RJEENJE: iji je koeficijent smjera to vei to je vea brzina
35.
Koliko je vremena potrebno da svjetlost u vakuumu
prijee put od 3 km?
RJEENJE: 10 s
36.
Kolika je brzina bicikla ako se pri vonji kote
promjera 1 m okrene 3 puta u sekundi? RJEENJE: 9,4 m/s
37.
Avion polijee iz Frankfurta u 11 h i 30 min i treba
sletiti u Chicago u 14 h i 40 min. Koliku udaljenost e avion
preletjeti, letei brzinom 900 km/h, ako je vremenska
razlika izmeu ta dva grada 7 h ? RJEENJE: 9150 km
38.
Za koje vrijeme e avion koji leti brzinom 250 m/s,
prijei udaljenost od 450 km? RJEENJE: 30 min
39.
Za 20 s svjetlost u vakuumu prijee put od:
RJEENJE:
6 km
40.
Udaljenost od Zagreba do Dubrovnika iznosi 600 km.
Prvih 150 km automobil vozi brzinom od 120 km/h. Kolikom
srednjom brzinom mora provesti preostalih 450 km da
ukupna srednja brzina bude 80 km/h?
RJEENJE: 72 km/h
41. Pjeak
i biciklist kreu istovremeno na put prema cilju

udaljenom 20 km. Koliko dugo e biciklist ekati pjeaka na
cilju, ako mu je srednja brzina pet puta vea od brzine
pjeaka koja iznosi 5 km/h? RJEENJE: 3,2 h
42. Koja je od navedenih izjava o gibanju tijela tona? RJEENJE:

Ako na tijelo u gibanju prestane djelovati sila, ono e se dalje gibati
stalnom brzinom po pravcu.
43. Tijelo se giba jednoliko
djeluju sile koje su u ravnotei
du pravca ako na njega:
RJEENJE:
44.
Tijelo se giba jednu sekundu. Prvu polovicu sekunde
ima brzinu od 1 ms-1, a drugu 2 ms -1. Koliki je put prelo
tijelo? RJEENJE: 1,5 m
45. Tijelo
se giba jednu sekundu. Prvu polovicu sekunde ima

brzinu od 1 ms-1, a drugu 2 ms-1. Kolika je srednja brzina?
RJEENJE: 1,5 ms-1
46.
Tijelo prevali za 13 minuta i 20 sekundi put od 1,6
km. Kolika je brzina tijela? RJEENJE: 2 ms-1
47.
Automobil vozi 15 minuta brzinom 20 kmh -1, zatim
sata 40 kmh-1 i 45 minuta 60 kmh-1. Koliki je ukupni
prijeeni put? RJEENJE: 70 km
48. Automobil
vozi 15 minuta brzinom 20 kmh -1, zatim sata

40 kmh-1 i 45 minuta 60 kmh-1. Kolika je prosjena brzina?
RJEENJE: 46,7 km/h
49.
Tijelo se giba brzinom 25 km/h tijekom 4 sata. Nakon
toga prijee jo 20 km za jedan sat. Srednja brzina gibanja
na cijelom putu je: RJEENJE: 24 km/h
50.
Automobil prijee put od 800 metara za 2 minute.
Kolika je srednja brzina automobila? RJEENJE: 24 km/h
51.
Neki objekt se giba 3 sata brzinom 5 km/h, a zatim
jedan sat brzinom 3 km/h. Srednja brzina gibanja je:
RJEENJE: 4,5 km / h
52.
Pri sedimentaciji, estice se taloe brzinom 7,2 mm h 1

. To je ekvivalentno:
RJEENJE: 2 x 10-6 m s-1
2.2. JEDNOLIKO UBRZANO I USPORENO

PRAVOCRTNO GIBANJE
2.2.1.Jednoliko ubrzano gibanje bez poetne

brzine
53.
Pri polasku sa stanice tramvaj se giba jednoliko
ubrzano akceleracijom od 1 ms-2.Na kojoj udaljenosti od
stanice postigne brzinu 10ms-1? RJEENJE:50 m
54.
Pri polasku sa stanice tramvaj se giba jednoliko
ubrzano. Na putu od 50 metara postigne brzinu od 10 ms -1.
Kolika je akceleracija? RJEENJE: 1 ms-2
55.
Izraz za put pri jednoliko ubrzanom gibanju du
pravca je:RJEENJE: s = at2/2
56.
Ako avion u 2 s promijeni svoju brzinu od 16 m/s na
70 m/s srednja akceleracija iznosi: RJEENJE: 27 m/s2
57.
Kuglica se pone kotrljati niz kosinu i prijee put od
10 cm u 1 s. Koliko je ubrzanje kuglice? RJEENJE: 20 cm/s2
58.
Tijelo se iz stanja mirovanja pone gibati jednoliko
ubrzano. Srednja brzina tijela nakon t sekundi odreena je
izrazom: RJEENJE: v = at/2
59. Za
vrijeme jednoliko ubrzanog gibanja koje je poelo iz

stanja mirovanja tijelo prijee 50 m za 5 s. Srednja brzina
tog gibanja je: RJEENJE: 10 m/s
60. Grafiki
prikaz ovisnosti brzine o vremenu kod jednoliko

ubrzanog gibanja po pravcu, je pravac: RJEENJE: iji je
koeficijent smjera to vei to je brzina vea
61. Kuglica
se iz stanja mirovanja pone gibati jednoliko

ubrzano. Brzina kuglice na kraju prve sekunde iznosi 20
ms-1. Prijeeni put do kraja druge sekunde bit e: RJEENJE:
40 m
62.Omjer prijeenih putova s1 i s2 u vremenima t1 i t2 kod

jednoliko ubrzanog
gibanja je:
RJEENJE: s1 / s2 = (t1 / t2)2
63.
Voza amca koji se kree po jezeru brzinom 35 km/h
poinje koiti na udaljenosti 20 m od obale. Kolika je
akceleracija, ako se amac potpuno zaustavlja na 2 m od
obale? RJEENJE: -2,6 m/s2
64. Kod jednoliko ubrzanog gibanja po pravcu: RJEENJE: brzina je
u svakom trenutku upravno razmjerna vremenu
65. Pri
jednoliko ubrzanom gibanju du pravca tijelo mase 4 kg

proe put od 20 m za 10 s. Kolika je akceleracija tijela?
RJEENJE: 0,4 ms-2
66. Koliko
je srednje ubrzanje svemirskog broda, ako mu za 10

s brzina poraste za 120 m/s? RJEENJE: 12 m/s2
67.
Tijelo se giba jednoliko ubrzano i u petoj sekundi
prevali 25 m. Izraunajte
akceleraciju tog gibanja! RJEENJE: 5 ms-2
68.
Kakav je grafiki prikaz jednoliko ubrzanog gibanja u
s-t grafu?
RJEENJE: parabola
69.
v-t grafu ?
RJEENJE: pravac kroz ishodite
70.
a-t grafu ?
RJEENJE: pravac paralelan osi vremena
71.
Tijelo je pod djelovanjem stalne sile krenulo iz stanja
mirovanja, te nakon vremena, t, stiglo u
toku A,
postigavi brzinu vA. Kako iz v-t grafa moemo odrediti put
koji je tijelo prolo ?
RJEENJE: Put je jednak povrini trokuta ispod dijela pravca od ishodita do
toke A(t,vA)
72.
Automobil se jednoliko ubrzava iz stanja mirovanja i
postie brzinu 30 m/s nakon 10 s. Nakon koliko vremena e
se njegova brzina udvostruiti?
RJEENJE: 20 s
2.2.2.Jednoliko ubrzano gibanje uz

poetnu brzinu
73.
Koji izraz za brzinu je ispravan za jednoliko usporeno
gibanje uz poetnu
brzinu vo? RJEENJE: v = vo at
74.
Koji izraz za brzinu je ispravan za jednoliko ubrzano
gibanje po pravcu uz poetnu brzinu vo? RJEENJE: v = vo + at
75.
Izraz za put pri jednoliko usporenom gibanju du
pravca, uz poetnu brzinu v0 je: RJEENJE: s = v0 t at2/2
2.2.3.SLOBODNI PAD
76. Iz
poloaja mirovanja tijelo u slobodnom padu, prijee put

od 20 m. Kolika je srednja brzina padanja? RJEENJE: 9,9 m/s
77. Kojom relacijom

RJEENJE: v2 =2gh
je odreena brzina pri slobodnom padu?
78.Jednadba koja povezuje prijeeni put, s, i vrijeme, t, pri

slobodnom padu
glasi:
RJEENJE: 2s = gt2
79.
Tijelo koje je slobodno palo s visine, h, u trenutku
udara ima brzinu, v. S koje visine je palo tijelo koje u
trenutku udara ima brzinu 3v ? RJEENJE: 9 h
80.
Tijelo iz poloaja mirovanja padne na zemlju s visine
od 45 metara. Brzina neposredno prije udara o zemlju
iznosi: RJEENJE: 29,7 m/s
81.
Tijelo slobodno pada. Vrlo kratko na njega djeluje
dodatna sila suprotnog smjera od sile tee. Akceleracija
tijela nakon prestanka djelovanja te sile:
RJEENJE: jednaka je g
82.
Put to ga prijee tijelo pri slobodnom padu upravno
je razmjeran:
RJEENJE: kvadratu proteklog vremena
83.
Tijelo iz stanja mirovanja slobodno pada 20 m. Kolika
je srednja brzina gibanja tijela? RJEENJE: 9,9 m/s
84.
Tijelo, T1, mase 1 kg, i tijelo, T 2, mase 2 kg nalaze se
na istoj visini. Ako slobodno padnu na zemlju, u trenutku
sudara i uz zanemariv otpor zraka:
RJEENJE:
akceleracija tijela T1 jednaka je akceleraciji tijela T2
85.
Kabina svemirskog broda Challenger, dosegnuvi
visinu 19,5 km poela je padati. Nakon 2 min i 20 s udarila
je o povrinu oceana. Nakon kojeg bi vremena pala u
ocean, ako bi se zanemarilo trenje i otpor uzduha?
RJEENJE: 63 s
86.
Izraunajte koliko je vremena potrebno da tijelo padne
sa stropa visokog 8 m! RJEENJE: 1,3 s
87.
Ubrzanje sile tee:
2.2.
RJEENJE: vee je na polu nego na ekvatoru
SLOENA GIBANJA
2.3.1.SLAGANJE DVA JEDNOLIKA

GIBANJA
2.3.1.1. SLAGANJE MEUSOBNO
OKOMITIH GIBANJA
88.
Pliva pliva preko rijeke brzinom 0,4 ms -1 okomito na
brzinu rijeke. Brzina rijeke je 0,3 ms -1. Brzina ovog
sloenog gibanja je: RJEENJE: 0,5 m/s
89.
amac prelazi rijeku gibajui se konstantnom brzinom
4 ms-1 okomito na tok rijeke. Rijeka je iroka 400 m i tee
brzinom od 0,5 ms-1. Koliko je vremena potrebno amcu da
stigne na drugu stranu rijeke? Rjeenje: 100 s
90.
amac prelazi rijeku gibajui se konstantnom brzinom
4 ms-1 okomito na tok rijeke.(Rijeka je iroka 400 m i tee
brzinom od 0,5 ms-1.) Koliko metara nizvodno e rijeka
odnijeti amac? (Podaci u zagradi nisu navedeni u zadatku
- vjerojatno greka jer bez toga zadatak nije rjeiv.)
RJEENJE: 50 m
2.3.1.2.SLAGANJE GIBANJA NA
ISTOM PRAVCU
91.
Brzina vode u rijeci je 12 km/h. Brzina amca koji ide
nizvodno je 18 km/h. Kako se amac kree u odnosu na
vodu? RJEENJE: amac ide niz rijeku brzinom od 6 km/h
92.
Brzina vode u rijeci je 3 km/h. Motorni amac plovi
uzvodno brzinom 10 km/h. Kolikom brzinom bi amac
plovio niz rijeku uz istu snagu motora?
RJEENJE: 16 km/ h
93.
Brod plovi rijekom brzinom 14,4 km/h iz mjesta A u
mjesto B uzvodno, a nizvodno, iz B u A, brzinom 21,6
km/h: Prosjena brzina rijeke je:
RJEENJE: 3,6 km/h
94.
Avion leti u susret vjetru stalnom brzinom 324 km/h.
Vjetar pue brzinom od 10 m/s. Izraunajte kojom bi
brzinom letio avion da nema vjetra!
RJEENJE: 360 km/h
2.3.2.HORIZONTALNI HITAC
95.
Puku drimo horizontalno na visini 2,5 m iznad tla.
Kolikom brzinom je ispaljeno tane koje je na tlo palo na
udaljenosti 300 m? RJEENJE: 420 m/s
96.
Pri
horizontalnom
hicu,
na
tijelo
djeluje:
RJEENJE:konstantna sila u smjeru vertikalno prema dolje
97.
Kad je metak iz puke ispaljen horizontalno, njegova
je putanja parabola, ako zanemarimo trenje u zraku.
Razlog tome je: RJEENJE: horizontalno gibanje je jednoliko, a
vertikalno jednoliko ubrzano
98.
Kakva je funkcionalna veza izmeu puta, koji
horizontalno ispaljeno tane, prijee u vertikalnom smjeru,
sV, i horizontalnom smjeru sh ?
2
h
RJEENJE: sV ~ s
99.Kakva je funkcionalna ovisnost dometa, s h, horizontalno

ispaljenog metka o
poetnoj brzini, v0 ?
RJEENJE: Sh ~ v0
100. Metak izleti iz puke u horizontalnom smjeru brzinom od

275 m/s. Na
kojoj udaljenosti od mjesta ispaljivanja e
pasti na tlo, ako je puka smjetena 2,5 m iznad povrine tla?
RJEENJE: 196 m.
101.
Iz helikoptera koji se nalazi na visini od 200 metara
isputen je teret. Koliko daleko od mjesta isputanja e
teret pasti na tlo, ako se helikopter u trenutku isputanja
gibao horizontalno brzinom od 90 km/h?RJEENJE:160 m
2.3.3.VERTIKALNI HITAC
2.3.3.1.VERTIKALNI HITAC PREMA
GORE
102.
Do koje visine stigne strelica izbaena vertikalno uvis, ako najviu
toku dosegne za 10 sekundi? RJEENJE: 490,5 m
103.
Predmet je izbaen vertikalno uvis i najviu toku je
dosegao za 10 sekundi. Koliku e brzinu imati u trenutku
pada natrag na tlo? RJEENJE: 98,1 m/s.
104.
Do koje visine stigne tijelo koje se, baeno vertikalno
uvis vrati na tlo za 20 sekundi? RJEENJE: 490,5 m
105.
Kamen smo bacili vertikalno uvis do visine od 10
metara. Za koje e vrijeme pasti na tlo? RJEENJE: 2,86 s
2.3.3.2.VERTIKALNI HITAC PREMA

DOLJE
S mosta visokog 22 m bacimo kamen u rijeku nekom
brzinom vertikalno prema dolje i on stigne do rijeke za 2
106.
sekunde. Kojom je poetnom brzinom baen?
RJEENJE: 1,19
m/s
S mosta visokog 22 m bacimo kamen u rijeku nekom

brzinom vertikalno prema dolje i on stigne do rijeke za 2
sekunde. Kojom e brzinom pasti u vodu? RJEENJE: 20,81 m/s
107.

Ako je rezultanta svih sila koje djeluju na neko tijelo
jednaka nuli, tada: RJEENJE: se tijelu ne mijenja brzina
108.

Iz drugog Newtonovog aksioma mehanike slijedi da je
akceleracija tijela u gibanju: RJEENJE: upravno razmjerna sili
109.
koja joj je uzrok, a obrnuto razmjerna masi tijela
110.
Na dva tijela razliitih masa djeluju jednako velike
sile. Tijelo mase 0,4 kg, dobilo je ubrzanje 1 ms -2. Koliko
grama ima drugo tijelo ako njegovo ubrzanje iznosi 4 ms -2
? RJEENJE: 100
111. Na tijelo mase m1 djeluje sila F1, na tijelo mase m2 sila
F2. Sile e uzrokovati jednake akceleracije ako je: RJEENJE: m1:
m2 = F1 : F2
112.
Prema drugom Newtonovom zakonu mehanike
ubrzanje tijela, na koje djeluje stalna sila ovisno je o:
RJEENJE: masi tijela
113.
Sila koja djeluje na tijelo pri jednoliko ubrzanom
gibanju moe se izraunati iz trenutne brzine, v, i
vremena, t, prema izrazu:
RJEENJE: F = v m/ t
Zbog djelovanja stalne sile od 300 N tijelo postie

brzinu 20 m/s nakon 1 min i 20 s. Kolika je masa toga
tijela? RJEENJE: 1200 kg
114.
115.
Automobil mase 800 kg kree se brzinom 40 km/h.
Kolikom silom koenja e se zaustaviti na putu od 30 m?
RJEENJE: 1645 N
116.
Djelovanje sile od 100 N tijekom 5 s promijeni nekom
tijelu brzinu za 10 km/h. Masa tog tijela je: RJEENJE: 180
kg
Tijelo mase 10 kg, pod djelovanjem stalne sile, bez

trenja, prevali put od 12,5 m za 5 s. Kolika sila djeluje na
tijelo? RJEENJE: 10 N
117.
Tijelo mase 10 kg, pod djelovanjem stalne sile, bez

trenja, prevali put od 12,5 m za 5 s. Kolika je akceleracija
tijela? RJEENJE: 1 ms-2
118.
119.
Na tijelo mase 6 kg djeluje sila od 18 N. Nakon 2
sekunde gibat e se brzinom: RJEENJE: 6 ms-1
120.
Na tijelo mase 2 g djeluje sila od 10 N. Kolika je
brzina nakon puta od 1 m, ako je tijelo pokrenuto iz
mirovanja i giba se bez trenja?
RJEENJE: 100 m s-1
121.
Iz drugog Newtonovog zakona mehanike slijedi da je
ubrzanje tijela u gibanju: RJEENJE: upravno proporcionalno sili, a
obrnuto proporcionalno masi tijela.
122.
Kolika sila djeluje ako tijelo mase 800 g ubrzava 6
2
m/s ?
RJEENJE: 4,8 N
123.
sila:
RJEENJE: Upravno proporcionalna masi i ubrzanju tijela.
124.
Kolika sila djeluje da tijelo mase 8000 g ubrzava 6
2
m/s ?
RJEENJE: 48 N
125.
masa:
RJEENJE:
upravno proporcionalna sili a obrnuto
proporcionalna ubrzanju
tijela
126.
Kolika sila djeluje ako tijelo mase 80 g ubrzava 6
2
m/s ?
RJEENJE: 0,48 N
127.
Koliko ubrzanje dobije tijelo mase 30 grama ako na
njega djeluje sila 3 N? RJEENJE: 100 m/s2
128.
Tijelo mase 100 g giba se jednoliko ubrzano po
pravcu. Kolika je akceleracija ako se za dvije desetinke
sekunde brzina promijeni za 5 m/s?
RJEENJE: 25 m/s2
129.
Tijelo mase 100 g giba se jednoliko ubrzano po
pravcu. Kolika sila djeluje na tijelo, ako se u 0,2 s brzina
promijeni za 5 m/s?
RJEENJE: 2,5 N
130.
Na tijelo mase 50 kg du puta od 0,5 km djeluje
stalna sila od 100 N.
Koliku akceleraciju dobiva tijelo? RJEENJE: 2 ms-2
Na tijelo mase 50 kg du puta od 0,5 km djeluje
stalna sila od 100 N. Koliki je rad izvela sila? RJEENJE: 50
131.
kJ
2.5. TEINA
132.
Uteg mase 100 g objeen je o dinamometar. Koliku
silu pokazuje dinamometar? RJEENJE: 0,98 N
133.
Na dinamometru visi teret. Kolika je njegova masa
ako dinamometar pokazuje 981 N? RJEENJE: 100 kg
134.
Akceleracija sile tee na sjevernom polu je 0,2 % vea
od one u Zagrebu. Za koliko je tijelo mase 1700 g tee na
polu nego u Zagrebu?
RJEENJE: 33 mN
135.
Teina tijela mase 200 g je:
136.
Kolika je masa tijela ako mu je teina 9,81 N?
RJEENJE: 1,962 N
RJEENJE:
1 kg
137.
Koja je tvrdnja netona?
138.
RJEENJE: Teine tijela mjerene na

ekvatoru na 10 i 40 istonom meridijanu nisu jednake.
RJEENJE: 0,1962 N
139.
Koliku teinu ima neko tijelo volumena 1 m 3 gustoe 1
g/cm3?
RJEENJE: 9810 N
140.
141.

tijela.
RJEENJE: 0,01962 N
RJEENJE:Teina tijela ovisi o gustoi
142. Tijelo je u uzduhu teko 21 N. Gustoa tijela je 3000

kgm-3. Koliki mu je
volumen?
143.
RJEENJE: 713 cm3
Masa sanduka tekog 981 N je:
2.6. GUSTOA
RJEENJE: 100 kg
144.
Kod standardnih uvjeta okoline jedna litra plina ima
masu 1,3 g. Kolika je gustoa plina? RJEENJE: 1,3 kgm-3
145.
Jedna litra ive imamasu od 13,6 kilograma. Kolika je
gustoa ive?
RJEENJE: 1,36 x 104 kgm-3
146.
Kolika je masa 10 L benzina? = 900 kgm-3
RJEENJE:
9 kg
147. Koliko je molekula u 0,01 m3 vode, ako je gustoa vode

1000 kgm-3, a
masa jedne molekule je 3 x 10 -26 kg?
10
RJEENJE:
3,3 x
26
148.
Masa, m, volumen, V, i gustoa, , homogenog tijela
povezane su relacijom: RJEENJE: m = V
149.
Koliki volumen zauzima 3 kg neke mase ija je
gustoa 3 g/cm3 ?
RJEENJE: 0,001 m3
150.
Koliku masu ima neko tijelo volumena 3 m 3 ija je
gustoa 3 g/cm3 ?
RJEENJE: 9000 kg
151.
gustoa 4 g/cm3 ?
RJEENJE: 0,001 m3
Ako se duljina brida kocke povea 3 puta, njezin e se

volumen poveati: RJEENJE: 27 puta
152.
153.
Ako se duljina brida kocke smanji tri puta, njezin
volumen e se smanjiti: RJEENJE: 27 puta
154.
gustoa 2 g/cm3 ?
RJEENJE: 0,001 m3
155.
Ako se duljina brida kocke povea pet puta, njezino
oploje e se poveati: RJEENJE: 25 puta
156.
Ako se duljina brida kocke povea 4 puta, njezin e se
volumen poveati: RJEENJE: 64 puta
157.
Koliko iznosi razlika volumena 9,2 kg leda i 9,2 kg
vode. Gustoa leda je 920 kg/m3. RJEENJE: 0,8 dm3
158.
Ako se polumjer neke kugle smanji za 3 puta tada se
njezin volumen umanji za: RJEENJE: 27 puta
159.
Ako se duljina brida kocke smanji dva puta njezin
volumen e se smanjiti: RJEENJE: osam puta
2.7. IMPULS SILE I KOLIINA GIBANJA

160.
Izraz za koliinu gubanja, p, je:
161.
Izraz za impuls sile je:
RJEENJE: p = mv
RJEENJE: F t
162.
Kad se brzina nekog tijela povea 3 puta, tada se 3
puta povea i:
RJEENJE: koliina gibanja tijela
163.
Sila od 150 N djeluje na tijelo tijekom 2 stotinke
sekunde. Kolika je
promjena koliine gibanja tijela? RJEENJE: 3 kgms-1
164.
Koliina gibanja ovjeka mase 70 kg koji tri brzinom
od 18 km/h je:
RJEENJE: 350 Ns
165.
7,2 km/h je :
RJEENJE: 140 Ns
166.
24 km/h je:
RJEENJE: 480 Ns
167.
Tijelo mase 100 g i brzine 10 ms -1 ima koliinu
gibanja:
RJEENJE: 1 kg m s-1
168.
Tijelo mase 500 g, slobodno pada. Na kraju pete
sekunde padanja koliina gibanja iznosi: RJEENJE:
24,5
kgm/s
169.
Koliina gibanja nekog tijela: RJEENJE: je vektor iji je
iznos jednak umnoku mase i iznosa brzine
170.
Impuls sile je:
171.
Jedinicama Ns se moe izraziti:

RJEENJE: koliinu gibanja

2.8.1. Zadaci
sudara
iz podruja tzv.
172.
Raketa se kree stalnom brzinom 900 km/h tako da u
svakoj sekundi iz nje izae 300 g izgorjelih plinova
brzinom 1200 m/s. Kolika je masa rakete? RJEENJE: 1440 g
Kugla mase 1,5 kg giba se brzinom 3 ms -1. Druga
kugla mase 2 kg sustie ju brzinom 5 ms -1. Kolika je brzina
kugala nakon centralnog sudara, ako se nastavljaju gibati
zajedno? RJEENJE: 4,1 m/s
173.
Prazan vagon mase 10 tona, giba se brzinom od 1 m/s

po ravnoj pruzi i sudari se s mirnim vagonom, koji zajedno
s teretom ima masu 20 tona. Ako se vagoni pri sudaru
automatski skopaju, kolika e im biti zajednika brzina
nakon sudara? RJEENJE: 0,33 m/s
174.
2.8.2. Zadaci kod kojih je zbroj koliina gibanja

prije
175. Tane mase 10 grama izbaeno je iz puane cijevi brzinom od 900 m/s. Koliku bi
brzinu pri tom ispaljivanju dobila puka mase 3,75 kg, kad bi se mogla slobodno
gibati? RJEENJE: - 2,4 m/s
176. ovjek na koturaljkama stoji na vrlo glatkoj horizontalnoj povrini. ovjek zajedno
sa automatskom pukom i koturaljkama ima masu od 80 kg. On ispali u
horizontalnom smjeru, koji je okomit na osi koturaljki, automatski 10 hitaca. Svako
tane ima masu 12,5 grama i poetnu brzinu od 850 m/s. Koliku je brzinu dobio
ovjek u suprotnom smjeru, nakon tih deset ispaljenih hitaca? RJEENJE: - 1,33
m/s
177. Granata mase 1200 kg ispaljena iz tekog topa mase 300 tona dobije pri izlazu iz
cijevi brzinu od 700 m/s. Kolika je brzina to ju top dobije u suprotnom smjeru?
RJEENJE: - 2,8 m/s
178. Na jezeru se nalazi amac duine 10 metara i mase 140 kg, usmjeren pramcem
okomito na obalu. Razmak izmeu obale i pramca je 3,75 m. Koliko e se amac
pribliiti obali u toku kretanja ribara mase 60 kilograma od pramca do krme?
RJEENJE: 3 m

179.
Gibanje po krunici stalnom kutnom brzinom je:
RJEENJE: jednoliko ubrzano gibanje
Kuglica se jednoliko giba po krunici polumjera 1 m

frekvencijom 30 okreta u minuti. Centripetalno ubrzanje
iznosi: RJEENJE: 9,9 m/s2
180.
181. Neispravan izraz za centripetalno ubrzanje je:
RJEENJE:
42 v2 R2
182.
Tijelo se giba jednoliko po krunici. Vektori brzine u
razliitim tokama krunice: RJEENJE: nisu jednaki
183.
Koliki je period gramofonske ploe koja napravi 45
okretaja u minuti?
RJEENJE: 1,333 s
184.
Ophodno vrijeme tijela koje se giba jednoliko po
krunici:
RJEENJE: obrnuto je razmjerno s ophodnom brzinom
185.
Dva se tijela gibaju jednoliko svako po svojoj krunici.
Gibanja
su
opisana
jednakim
centripetalnim
akceleracijama. Ako za radijuse putanja vrijedi r 1 : r2 =4 :
1,onda za ophodne brzine vrijedi: RJEENJE: v1: v2 =2 : 1
186.
Kolikom se brzinom treba gibati automobil po
izboenom mostu radijusa zakrivljenosti 40 metara, da bi
centripetalno ubrzanje bilo 10 ms-2 ?
RJEENJE: 20 m/s
Veliina centripetalne akceleracije tijela koje se kree

jednoliko po krunici dobije se tako da se: RJEENJE: kvadrat
187.
ophodne brzine podijeli s polumjerom krunice
188.
Da bi se brzina jednolikog gibanja po krunici
poveala 2 puta centripetalna sila se mora poveati:
RJEENJE: 4 puta
189.Tijelo prijee luk od 6 cm po krunici radijusa 10 cm za 2

s. Izraunajte kutnu brzinu! RJEENJE: 0,3 rad s-1
190. Kolika je centripetalna akceleracija tijela koje se giba

po krunici promjera 10 m obodnom brzinom 4 ms -1? RJEENJE:
3,2 m/s2
191.
Dva se tijela gibaju jednoliko, svako po svojoj krunici,
i pri tome imaju jednake centripetalne akceleracije. Ako
za ophodna vremena vrijedi T1 : T2 = 2 : 1 onda za radijuse
r1 i r2 njihovih putanja vrijedi:
RJEENJE: r1: r2 = 4 : 1
192.
Kruna ploa promjera 7 m zakrene se za 90 u 2 s.
Kolika je obodna brzina? RJEENJE: 2,75 m/s
193.
Centripetalna sila koja uzrokuje kruno gibanje ima
smjer:
RJEENJE: prema sreditu krunice
194.
Kolikom brzinom bi se morala okretati Zemlja pa da
tijelo na ekvatoru ne pritie povrinu Zemlje? R = 6370
km RJEENJE: 7,9 km/s
195.
Koliko je ophodno vrijeme toke na obodu kotaa
radijusa 65 cm ako joj je linearna brzina 4 m/s? RJEENJE:
1,0 s
196.
Kutna brzina je:
RJEENJE: omjer promjene kuta u intervalu
vremena
197.
Centripetalna akceleracija tijela koje se giba jednoliko
po krunici je 4 ms-2. Da bi tijelo gibajui se po istoj
krunici postiglo akceleraciju 100 ms -2, mora mu se
vrijeme jednog ophoda: RJEENJE: 5 puta smanjiti
198.
Koja je tvrdnja netona za tijelo koje se jednoliko giba
po krunici?
RJEENJE: Centrifugalno ubrzanje ima smjer prema sreditu krunice.
199.
Kolika je obodna brzina kuglice mase 0,1 g na
udaljenosti od 1 cm od sredita vrtnje, ako na nju djeluje
centrifugalna sila od 1 N ?
RJEENJE: 10 ms-1
200.
po krunici?
RJEENJE:
Centripetalno ubrzanje je jednako nuli zbog jednolikog
gibanja.
201.
po krunici?
RJEENJE: Centripetalno ubrzanje je upravno proporcionalno polumjeru
krunice.
202.
Tijelo se giba jednoliko po krunici polumjera 5 m. Ako
je vrijeme jednog obilaska 3,14 s, kolika je obodna brzina?
RJEENJE: 10 ms-1
203.
Kota automobila promjera 1 m okrene se 10 puta u
minuti. Brzina automobila je priblino: RJEENJE: 0,52 m/s
204.
Pri jednolikom gibanju po krunici kutna
RJEENJE: obrnuto je proporcionalna polumjeru krunice
brzina:
205.Radijus, R, krune putanje satelita koji se giba brzinom v

moe se izraunati iz izraza: RJEENJE: R = v2 g-1
206.
Kada e se tijelo
konstantnom brzinom?
gibati
jednoliko
po
krunici
RJEENJE: Na tijelo mora djelovati sila okomita na vektor brzine
Tijelo mase 50 g giba se jednoliko po krunici

polumjera 1 m, tako da je vrijeme jednog ophoda 6,28 s.
Kolika je centripetalna sila?RJEENJE: 0,05 N
207.
208.
Tijelo mase, m1, giba se jednoliko po krunici
polumjera, R, obodnom brzinom, v. Vrijeme jednog
ophoda je T. Centripetalna sila, F, odreena je
jednadbom: RJEENJE: F = 4 2 m R / T2
Kota promjera 130 cm okree se brzinom od 6 m/s.

Kolika je kutna brzina? RJEENJE: 9,2 rad / s
209.
210.
Kota promjera 130 cm okree se brzinom od 6 m/s.
Kolika je frekvencija rotacije? RJEENJE: 1,5 Hz
211.
Kako glasi izraz za centripetalnu silu koja uzrokuje
gibanje tijela mase, m, po krunici radijusa, R, brzinom,
v ? RJEENJE: F = m v2 / R
212.
Kakav je grafiki prikaz ovisnosti centripetalne sile, F c,
koja uzrokuje kruno gibanje tijela, o radijusu krunice, r?
RJEENJE: hiperbola
Kakav je grafiki prikaz ovisnosti centripetalne sile, F c,

koja uzrokuje kruno gibanje tijela, o brzini, v? RJEENJE:
213.
parabola
214.
Kod krunog gibanja vektor
radijalni smjer, prema sreditu krunice
akceleracije:
RJEENJE: ima
215. Tijelo se kree po krunici promjera 2 m i uini 100

okretaja u 628 sekundi. Centripetalna akceleracija toga tijela
iznosi: RJEENJE: 1 ms-2
216.
Kolika mora biti brzina satelita da bi se mogao gibati
po krunoj stazi oko Zemlje na visini 3000 m? R ZEMLJE =
6400 km RJEENJE: 8 x 103 m/s
217.
Tijelo se giba jednoliko po krunici radijusa R s
periodom T. Omjer kutne i linearne brzine je: RJEENJE: R-1
218.
Tijelo mase 2 kg giba se po krunici promjera 5 m
frekvencijom 3 Hz. Kolika je centripetalna sila? RJEENJE:
1776 N
Pri jednolikom gibanju po krunici brzina tijela je

odreena izrazom:
RJEENJE: v = 2 r f
219.
2.10.1.SLAGANJE SILA
Na tijelo djeluju dvije meusobno okomite sile od 4 N i
3 N. Ukupna sila koja djeluje na tijelo je: RJEENJE: 5 N
220.
221.
Na tijelo djeluju dvije paralelne sile, od 1 N i od N.
Tijelo moemo dovesti u ravnoteu djelovanjem jedne
antiparalelne sile od:
RJEENJE: 3/2 N
222.
Dvije meusobno okomite sile imaju rezultantu 50 N.
Ako je jedna od njih 30 N, koliko iznosi druga sila?
RJEENJE: 40 N
223.
Na tijelo mase 50 kg istodobno djeluju sile F 1 = 500 N
i F2 =350 N, meusobno pod kutem od 180. Tijelo se giba
po horizontalnoj podlozi svladavajui silu trenja od 50 N.
Kolika je akceleracija gibanja tijela?
RJEENJE: 2 m/s2
224.
Na tijelo djeluju tri sile sa zajednikim hvatitem: sila
od 112 N ima smjer prema zapada, sila od 100 N prema
istoku, a sila od 5 N prema sjeveru. Rezultantna sila je:
RJEENJE: 13 N u smjeru sjeverozapada
225.
Sila od 3 N, okomita je na silu od 7 N, a sila od 9 N
paralelna je sili od 3 N. Koliki je iznos rezultantne sile?
RJEENJE: 15,0 N

antiparalelna je sili od 3 N. Koliki je iznos rezultantne sile?
226.
RJEENJE: 10,8 N
227.
antiparalelna je sili od 7 N. Koliki je iznos rezultantne sile?
RJEENJE: 3,6 N
2.11. TRENJE
228. Koeficijent trenja saonica po tvrdom snijegu je 0,05. Koliko smije djeak opteretiti
saonice, ako ih moe vui silom od 20 N? RJEENJE: 400 N
229. Tramvaj se giba brzinom od 36 km/h. Kad se iznenada pojavila opasnost, voza je
tako naglo zakoio da su se kotai prestali okretati. Koliki je put tramvaj preao dok
se zaustavio, ako je koeficijent trenja 0,2? RJEENJE: 25,48 m
230. Na horizontalnoj dasci lei uteg. Koeficijent trenja izmeu daske i utega je 0,1.
Koliko horizontalno ubrzanje treba dati dasci da se uteg pomakne s obzirom na
dasku? RJEENJE: 0,981 m/s2
231. Automobil vozi brzinom od 72 km/h. Na kojoj minimalnoj udaljenosti od pjeakog
prijelaza mora poeti koiti, da bi se pred njim zaustavio, ako je koeficijent trenja
kotaa po cesti 0,4? RJEENJE: 50,97 m
232. Na drveni kvadar mase 0,5 kg koji miruje na horizontalnoj drvenoj podlozi djeluje 3
sekunde horizontalna sila od 5 N. Nai brzinu kvadra na kraju tree sekunde.
Koeficijent trenja izmeu kvadra i podloge je 0,4. RJEENJE: 18,23 m/s
233. Na horizontalnoj podlozi nalazi se tijelo mase 40 kg. Na tijelo djeluje horizontalna
sila od 300 N. Kolika je akceleracija kojom se giba tijelo. Koeficijent trenja je 0,1.
RJEENJE: 6,5 m/s2
2.12. RAD
Koliki rad izvri kugla mase 2 kg ako za 3 sekunde
prijee 12 m kreui se jednolikim ubrzanjem? RJEENJE:
234.
64 J
235.
Izraz za rad je: RJEENJE:
W=Fs
Na tijelo mase 5 kg djeluje stalna sila zbog koje

tijelo dobiva akceleraciju 5 ms -2. Koliki rad je izvrila sila,
ako djeluje du pravca po kojem se giba tijelo, na putu 0,5
km? RJEENJE: 12,5 k J
236.
237.
Radnik vue kolica po horizontalnoj podlozi, tako da
ue za vuu stoji pod kutem prema podlozi. Kako
izvedeni rad, W, ovisi o kutu ?
RJEENJE: W ~ cos
238.
Rad sile 6 N na putu od 3 m ako je sila okomita na put
iznosit e:
RJEENJE: 0 J
239.
Kolica se gibaju po pravcu brzinom 8 m/s. Na njih
djelujemo silom od 200 N, okomitom na smjer gibanja.
Koliki rad je izveden na putu od 500 m?
RJEENJE: 0 J
240.
Koliki rad obavimo kad tijelo mase 100 g dignemo za
2 m?
RJEENJE: 1,962 J
241.
Koliki rad obavimo kad tijelo mase 100 g dignemo za
10 m ?
RJEENJE: 9,81 J
242.
1 kg m2 s-2 je jedinica za:
RJEENJE: rad
243.
Koliki rad obavimo kad tijelo mase 50 g dignemo na
20 m?
RJEENJE: 9,81 J
244.
Motor automobila vue teret silom od 800 N, postiui
stalnu brzinu od 1,6 m/s. Koliki rad izvri motor za 25
minuta? RJEENJE: 1920 kJ
245.
Koja veliina ima jedinicu kg m2 s-2?
RJEENJE: rad
246.
Koliki rad treba izvriti da bismo uteg mase 29,4 kg
podigli 20 m visoko? RJEENJE: 5768 J
247.
Koliki rad izvri ovjek od 70 kg, optreen rancem od
10 kg, kada se uspinje iz mjesta s nadmorskom visinom
135 metara, do mjesta s nadmorskom visinom 1035
metara? RJEENJE: 706 320 J
248.
Koliki rad moe izvriti vodopad visok 10 metara za 1
sat, ako svake sekunde u njemu pada 800 l vode?
RJEENJE: 2,8 x 108 J
2.13. ENERGIJA
249.
Koja od navedenih jedinica NIJE jedinica za energiju?

RJEENJE: kg m/s
250.
Za koliko se promijeni ukupna energija (potencijalna i
kinetika) kuglice mase 10 g prilikom promjene poloaja
od stanja mirovanja na visini 3 m nakon slobodnog pada
do visine 2 m iznad tla?
RJEENJE: ostaje ista

Koliku potencijalnu energiju ima uteg mase 2 kg koji
lei na stolu visokom 80 cm?
RJEENJE: 16 J
251.
Tijelo mase 2 kg nalazi se 100 m iznad tla. Na kojoj

visini treba biti tijelo mase 10 kg da bi oba imala istu
potencijalnu energiju? RJEENJE: 20 m
252.
Tijelo mase 10 kg nalazi se 100 m iznad tla. Na kojoj

potencijalnu energiju? RJEENJE: 50 m
253.
Koja je od navedenih tvrdnji netona za tijelo A koje

se nalazi 2 m iznad tijela B? RJEENJE: Potencijalna energija
254.
tijela A ne ovisi o masi tijela A.
255.
Tijelo mase 1 kg nalazi se na 200 m iznad tla. Na kojoj
potencijalnu energiju?
RJEENJE: 20 m
256.
Tijelo mase 2 kg nalazi se na 200 m iznad tla. Na kojoj
potencijalnu energiju?
RJEENJE: 40 m
257.
Tijelo mase 6 kg nalazi se 12 metara iznad tla. Na
kojoj visini treba biti tijelo mase 18 kg da bi oba imala
jednaku potencijalnu energiju?
RJEENJE: 4 m
258.
Potencijalna
u polju sila
energija tijela ovisi o:
RJEENJE: poloaju tijela
259.
Tijelo mase 5 kg je iz stanja mirovanja slobodno
padalo 4 sekunde. Za koliko se promijenila njegova
potencijalna energija? RJEENJE: 3849,4 J

260.
Kinetika energija opisuje energiju tijela:
RJEENJE:
gibanju
261.
elina kugla mase 200 g pada s visine
5 m.
Kinetika energija kugle u momentu udara o tlo iznosi:
RJEENJE: 9,81 J
262.
Na tijelo mase 2 g djeluje sila od 10 N. Kolika je
kinetika energija nakon puta od 1 m, ako je tijelo
pokrenuto iz mirovanja i giba se bez trenja?
RJEENJE: 10 J
263.
Tijelo mase 2 kg ima brzinu 3 ms -1. Koliku bi brzinu
trebalo imati tijelo mase 18 kg da bi oba imala istu
kinetiku energiju? RJEENJE:1 ms-1
264.
Koja je od navedenih tvrdnji netona?
Kinetika je energija upravno proporcionalna brzini.
RJEENJE:
Tijelo mase 3 kg ima brzinu od 4 ms-1. Koliku bi brzinu

trebalo imati tijelo mase 12 kg da bi oba imala istu
kinetiku energiju? RJEENJE: 2 ms-1
265.
266.
Tijelo mase 1 kg slobodno pada s visine 5 m. Na kraju
puta ima kinetiku energiju: RJEENJE: 49 J
267.
Dva tijela imaju jednake kinetike energije. Kako se
odnose mase tijela, ako je omjer brzina v 1:v2 = 3 ?
RJEENJE: m2: m1 = 9
268.
Tijelo mase 40 kg kree se konstantnom brzinom 2
-1
ms . Kinetika energija tijela je: RJEENJE: 80 J
269.
Tijelo mase 1 kg kree se konstantnom brzinom 2 ms 1
. Ako elimo da se njegova kinetika energija povea 3
puta, mora imati brzinu:
3
RJEENJE: 2x
m/s
270.
Predmet mase 0,5 kg padne s visine od 10 m. U
trenutku udarca o zemlju njegova kinetika energija je:
RJEENJE: 49 J
Tijelo mase 0,2 kg, klizei niz kosinu prijee visinsku

razliku od 10 m. Izraunajte kinetiku energiju tijela na
kraju puta, ako je krenulo iz stanja mirovanja, a sila trenja
je zanemariva! RJEENJE: 19,62 J
271.
Tijelo mase m kree se konstantnom brzinom v i ima

kinetiku energiju 90 J. Kolikom bi se brzinom v' trebalo
kretati da mu kinetika energija bude 810 J? RJEENJE: v' =
272.
3v
273.
Tijelo, T1, je udaljeno 1m, a tijelo, T2, 4 m od povrine
zemlje. Njihove su mase jednake. Tijela slobodno padnu.
U trenutku sudara s tlom i uz zanemariv otpor zraka:
RJEENJE: Kinetika energija tijela T 2 je 4 puta vea od kinetike energije
tijela T1
2.14. SNAGA
274.
Motor snage 50 W radi 5 dana. Koliki je izvreni rad?
RJEENJE: 6000 Wh
275.
Neki stroj podigne teret od 100 kg na visinu od 10
metara u pola minute. Snaga tog stroja je: RJEENJE: 0,327
kW
Kolika je snaga motora koji u 8 sati izvri rad od 50

kWh?RJEENJE: 6,25 kW
276.
277.
278.
Izraz za snagu je:
RJEENJE: P = F v
Izvedena jedinica za snagu u SI je:
RJEENJE: kg m2 s-3
Teret mase 10 kg dignut je na visinu 100 m uz pomo

stroja snage 100 W. Koliko je trajalo dizanje?
RJEENJE:
279.
98,1 s
280.
Na tijelo djeluje sila od 103 N tako da se ono giba
brzinom 10 ms-1. Kolika je snaga kojom djeluje sila?
RJEENJE: 10 kW
281.
Stroj radi snagom od 1 kW. Koliki rad obavi u pola
sata?
RJEENJE: 1800 kJ
282.
Na nekoj hidrocentrali svake sekunde spusti se 5 x 10 6
kg vode s visine 100 m. Kolika je snaga centrale? RJEENJE:
5 x 103 MW
283.
Motor automobila vue teret silom od 800 N, postiui
stalnu brzinu od 1,6 m/s. Kolika je snaga motora? RJEENJE:
1280 W
Koliku snagu utroimo kad tijelo mase 50 g dignemo

za 20 m u vremenu od 0,1 s? RJEENJE: 98,1 W
284.
285.
Koja je od navedenih
mjerimo u jedinicama Nms.
tvrdnji netona?
RJEENJE: Snagu
Kolika je snaga elektromotora ako teret od 100 kg

die brzinom od 3 ms-1? RJEENJE: 2943 W
286.
287.
Kolika je snaga motora, koji je za 2 minute teret od 50
kg podigao 6 metara? RJEENJE: 24,5 W
288.
Wat je jedinica za:
RJEENJE: snagu
289.
Kroz presjek rijeke protjee svake sekunde 8000 litara
vode prosjenom brzinom 2 m/s. Kolika je snaga struje na
tom mjestu rijeke? RJEENJE: 16 000 W
290.
Teki automatski eki mase 800 kg podie se 2
metra visoko za 3 sekunde. Koliku minimalnu snagu mora
imati motor koji ga pokree, ne uzimajui u obzir poetno
ubrzanje i konano usporenje ekia? RJEENJE: 5232 W
291.
Dizalica je podigla automobil mase 800 kg na visinu h
za 15 sekundi. Kolika je ta visina h, ako je dizalica
iskoristila snagu od 7500 W? RJEENJE: 14,3 m
2.15. STUPANJ KORISNOG DJELOVANJA

(KORISNOST)
292. Koliki rad treba izvriti da bismo dizalom koje ima 65% korisnosti mogli podii 250
kg na visinu od 120 centimetara? RJEENJE: 4527,7 J
2.16. POLUGA
293.
Poluga je dugaka 12 m. Na njene krajeve djeluju sile,
na lijevom kraju 12 N, a na desnom kraju 4 N. Poluga je u
ravnotei ako je udaljenost lijeve sile od oslonca: RJEENJE:
3m
Poluga je u ravnotei. Vea sila koja djeluje na jednom

kraju je 30 N. Koliki je iznos manje sile ako oslonac dijeli
polugu u odnosu 4 : 10?
RJEENJE: 12 N
294.
Poluga slui za pretvaranje:
295.
RJEENJE: sila
296.
Djelovanje sile na vrsto tijelo ne mijenja se ako
hvatite sile premjestimo: RJEENJE: u smjeru pravca vektora sile
297.
Moment sile
premjestimo:
se
ne
mijenja
ako
hvatite
sile
RJEENJE: du pravca djelovanja sile
298.
Nm je jedinica za:
299.
Moment sile je:
RJEENJE: moment sile
2.17. KOSINA
Dva tijela jednakih oblika, a razliitih masa kliu niz
istu kosinu. Uz pretpostavku da je trenje zanemarivo,
tijela e se gibati: RJEENJE: jednoliko ubrzano s jednakim
300.
akceleracijama
2.18. NEWTONOV ZAKON

GRAVITACIJE
Odredite silu gravitacije izmeu dva natovarena

vagona od kojih svaki ima masu od 70 tona, a meusobno
su udaljeni 200m! RJEENJE: 8,2 x 10-6 N
301.
302.
Masa Zemlje je 6 x 1024 kg, a masa Mjeseca 7,3 x 10 22
kg. Udaljenost njihovih sredita masa je 384 000 km.
Odredite silu gravitacije izmeu Zemlje i Mjeseca! RJEENJE:
1,98 x 1022 N
Naite masu Sunca, ako je poznato da je srednja

brzina Zemlje kojom ona krui oko Sunca 30 km/s, a
polumjer putanje 1,5 x 108 km! RJEENJE: 2,02 x 1030 kg
303.
Koju brzinu mora imati umjetni satelit, ako elimo da

on krui oko Zemlje na udaljenosti od 420 kilometara
iznad njezine povrine? RJEENJE: 7,66 km/s
304.
2.19. INERCIJALNI I AKCELERIRANI

SUSTAVI
305.
to je od navedenog istina?
RJEENJE:
Inercijalnu silu
stvarno zapaa samo promatra u neinercijalnom sustavu gibanja.
306.
to je od navedenog istina?
RJEENJE:
U danom
neinercijalnom sustavu inercijalna sila je to vea to je vea masa tijela.
Na tijelo u dizalu djeluje gravitacijska i inercijalna sila.

Kakav meusobni poloaj imaju ta dva vektora? RJEENJE:
307.
mogu biti paralelni ili antiparalelni ovisno o smjeru gibanja dizala
Opaa u kabini dizala primjeuje da se utegu koji je

objeen na dinamometar, poveava teina. Iz toga on
zakljuuje da se kabina dizala:
RJEENJE: giba prema
308.
gore uz stalnu akceleraciju
Koliki rad treba izvriti da bismo uteg mase 29,4

kilograma digli 20 m visoko, a uteg bi se pri tome dizao
akceleracijom od 0,5 ms-2 ? RJEENJE: 6062,3 J
309.
3. HIDROMEHANIKA
3.1. HIDROSTATIKA
310.
Tlak sile od 12 N koja djeluje okomito na povrinu je
1200 Pa. Kolika je plotina povrine? RJEENJE: 100 cm2
311.
Paskal je jedinica za:
312.
Napetost povrine tekuine posljedica je:
RJEENJE: tlak
RJEENJE:
kohezije
313.
Kapilarna elevacija:
RJEENJE: ne ovisi o polumjeru cijevi

314.
Tlaku od 1 Pa na povrini Zemlje odgovara tlak stupca
vode visine:
RJEENJE: 0,102 mm
315.
Stupcu vode visine 10 centimetara na povrini Zemlje
odgovara tlak od: RJEENJE: 981 Pa
316.
Koliki je hidrostatski tlak na dubini od 50 metara ako
je gustoa mora 1035 kgm-3? RJEENJE: 508 kPa
317.
Koliko je visok stupac alkohola gustoe 800 kgm -3 koji
dri ravnoteu stupcu vode od 240 mm? RJEENJE: 0,300 m
318.
Visina vode u posudi je 75 cm. Koliki je hidrostatski
tlak 15 cm iznad dna posude? RJEENJE: 5,886 kPa
U dvije posude utoene su tekuine gustoa 1 i 2 do
visina h1 odnosno h2. Koliko iznosi kvocijent visina
tekuina ako je hidrostatski tlak na dno jednak u obje
posude? RJEENJE: h1/ h2 = 2/ 1
319.
3.1.2. HIDRAULIKI TLAK (VANJSKI TLAK

NA TEKUINU)
Sila od 0,16 N djeluje okomito na slobodnu povrinu
tekuine plotine 4 cm2. Izraunajte hidrauliki tlak u
tekuini! RJEENJE: 400 Pa
320.
321.
Hidrauliki tijesak ima krune klipove s polumjerima r 1
= 2 cm i r2 = 3 cm. Izraunajte odnos sila, F1/F2, koje
uravnoteuju tijesak!
RJEENJE: F1/F2 = 4 / 9
322.
Klip ima povrinu 0,5 dm2 i zatvara posudu s
tekuinom. Ako je u tekuini hidrauliki tlak 10 6 Pa, kolika
je sila koja djeluje na klip?
RJEENJE: 5000 N
323.
Hidraulina prea ima epove radijusa 20 cm i 45 cm.
Kolikom silom djeluje tekuina na vei ep ako na manji
djelujemo silom od 15 N ?
RJEENJE: 76 N
324.
Hidrauliki tlak u tekuini: RJEENJE:
nastaje zbog vanjske sile
325.
Veza izmeu povrina ploa hidraulike pree i sila
koje na njih djeluju je: RJEENJE: F1 / S1 = F2 / S2

326.
Na kojoj e dubini tlak vode u jezeru biti tri puta vei
od atmosferskog koji u ivinom barometru dri ravnoteu
sa stupcem ive visokim 770 milimetara ( g = 10 m/s 2;
vode= 1000 kg/m3)? RJEENJE: 20,53 m
327.
Izrazite u paskalima tlak zraka koji moe drati
ravnoteu sa stupcem ive visokim 740 mm! RJEENJE: 98
658,55 Pa
Koliki je atmosferski tlak na visini 3600 metara iznad

povrine Zemlje? Tlak na povrini Zemlje je normiran, a
smanjuje se na svakih 10 metara iznad Zemlje za 133,3
Pa. RJEENJE: 53 337 Pa
328.
329.
Kolikom silom pritie zrak na povrinu stola dugog
120 centimetara i irokog 60 centimetara uz tlak od 98
070 Pa? RJEENJE: 70 610,4 N
330.
Koliko je visok stupac ive u ivinom barometru koji
odgovara tlaku od 98070 Pa? RJEENJE: 736 mmHg
Odredi maksimalnu visinu do koje se usisavanjem

moe podii ulje u nekoj cijevi, ako je atmosferski tlak 98
600 Pa! RJEENJE: 10,96 m
331.
3.1.4. UZGON
332.
Jedinica za uzgon je:
RJEENJE: 1 N
333.
U tekuinu gustoe 13,5x103 kgm-3 uronjeno je
homogeno tijelo gustoe 6,75x103 kgm-3. Koji dio
volumena tijela je iznad povrine tekuine? RJEENJE: 50 %
334.
Uzgon na tijelo potpuno uronjeno u vodu, ako je
volumen 0,5 m3, jest:
RJEENJE: 4,9 kN
Tijelo volumena 50 cm3 teko je 2 N. Koliku silu

pokazuje dinamometar kad je cijelo tijelo uronjeno u
vodu? RJEENJE: 1,51 N
335.
336.
U tekuinu gustoe 13,5x103 kgm-3 uronjeno je
homogeno tijelo gustoe 9x103 kgm-3. Koji dio volumena
tijela je ispod povrine tekuine?
RJEENJE: 2/3
337.
Uzgon na tijelo koje, je cijelo uronjeno u tekuinu,
ovisi o:
RJEENJE: volumenu tijela
Koliki je uzgon na tijelo gustoe 5000 kg/m 3 i

volumena 500 cm3, ako je uronjeno u tekuinu pet puta
manje gustoe? RJEENJE: 4,9 N
338.
Tijelo pliva na povrini tekuine tako da mu je 4/5

volumena pod povrinom. Omjer gustoe tijela i tekuine
je: RJEENJE: 0,8
339.
Izraunajte odnos teine tijela i uzgona na tijelo kad je

posve uronjeno u tekuinu: Gustoa tijela je 6 g/cm 3, a
tekuine 2 g/cm3! RJEENJE: 3
340.
341.
Koliki uzgon djeluje na eljeznu kocku stranice 10 cm,
uronjenu u vodu? Gustoa eljeza je 7000 kg/m 3. RJEENJE:
9,81 N
342.
Tijelo izviruje iznad povrine vode petinom svog
volumena. Izraunajte gustou tijela! RJEENJE: 800 kg/m3
343. Teina tijela izmjerena u zraku je 50 N. Prividna teina
istog tijela uronjenog u vodi je 40 N. Kolika je gustoa tijela?
RJEENJE: 5000 kg/m3
344.
Nekoliko tijela razliitih masa, gustoa i oblika
ubacimo u vodu. Na vodi e plivati ona tijela koja imaju:
RJEENJE: gustou manju od vode
345.
Dvije kugle jednakih volumena, jedna drvena i jedna
eljezna, uronjene su u istu tekuinu. Na njih djeluje:
RJEENJE: jednak uzgon
346.
Tijelo koje pliva na tekuini bit e uronjeno do
polovice volumena u tekuinu, ako je omjer gustoa:
RJEENJE: tekuine i tijela 2 : 1
Nekoliko tijela razliitog oblika, mase i volumena

baeno je u tekuinu. Na dno e pasti ona tijela koja
imaju: RJEENJE: veu gustou od gustoe tekuine
347.
348.
Valjak radijusa 2 cm i visine 5 cm teak je 3 N.
Uronima li ga cijelog u tekuinu njegova se teina smanji
na 2,2 N. Kolika je gustoa tekuine?
RJEENJE: 1325 kg/m3
349.
Na tijelo uronjeno u tekuinu djeluje uzgon koji je
odreen relacijom: U=gV. U tom izrazu:
RJEENJE:
oznauje gustou tekuine
Tijelo mase 1 kg, gustoe 8000 kg/m3, objeeno je o

dinamometar i cijelo uronjeno u vodu. Koliki je uzgon na
tijelo? RJEENJE: 1,23 N
350.
Tijelo mase 1 kg, gustoe 8000 kg/m3, objeeno je o

dinamometar i cijelo uronjeno u vodu. Koliku silu pokazuje
dinamometar? RJEENJE: 8,58 N
351.
Tijelo je u uzduhu teko 21 N. Gustoa tijela je 3000

kgm-3. Kolika
je prividna teina tijela kad je cijelo
uronjeno u vodu? RJEENJE: 14 N
352.
Tijelo volumena, V, i gustoe , , pliva na tekuini.

Dijelovi volumena tijela iznad povrine i u tekuini
oznaeni su s V1 i V2. Kojom relacijom je oznaena masa
istisnute tekuine? RJEENJE: V2
353.
354.
Teina tijela u uzduhu je 30 N. Njegova prividna
teina, kad je cijelo uronjeno u tekuinu gustoe 1500
kgm-3, je 24 N. Koliki je volumen tijela?
RJEENJE: 407 cm3
355.
Teina tijela u uzduhu je 30 N. Njegova prividna
teina, kad je cijelo uronjeno u tekuinu gustoe 1500
kgm-3, je 24 N. Kolika je gustoa tijela?
RJEENJE: 7,5 x 103 kgm-3
356.
Koliki dio ledene sante mase 92 t i volumena 100 m 3
viri iznad povrine vode? RJEENJE: 0,08
357.
Tijelo gustoe 600 kg/m 3 i volumena 1000 L pliva na
tekuini gustoe 800 kg/m3. Volumen uronjenog dijela tijela
je: RJEENJE: 0,75 m3
358.
Balon ispunjen helijem lebdi u zraku. Ukupna masa
balona i tereta je 65 kg, a ukupni volumen 50 m 3. Gustoa
zraka je 1,3 kg/m3. Izraunajte rezultantnu silu na balon!
RJEENJE: 0 N
359.
Koliko % volumena ledene sante stri iznad morske
povrine?
RJEENJE: 11 %
360.
Olovna kugla promjera d pliva u ivi. Koliki dio kugle je
uronjen u ivu? Gustoa olova je 11300 kg/m 3, a ive
13600 kg/m3 ?
RJEENJE: 83 %
361.
Koja od ovih sila ne moe imati ulogu centripetalne
sile ?
RJEENJE: uzgon
3.2. HIDRODINAMIKA
Kroz cijev presjeka 24 cm2 protee 120 L idealna
tekuine tijekom 5 s. Kolikom brzinom protjee tekuina?
362.
RJEENJE: 10 m/s
363.
Volumni protok idealne tekuine je 5 L/s. Kolikom
brzinom protjee tekuina kroz cijev polumjera 1 cm?
RJEENJE: 16 m/s
364.
Tekuina protjee brzinom 0,5 m/s kroz cijev povrine
presjeka 1 cm2. Koliki je maseni protok ako je gustoa
tekuine 1,2 g/cm3 ?
RJEENJE: 0,06 kg/s
365.
Kroz horizontalnu cijev povrine presjeka 10 cm2 voda
protjee brzinom 50 cm/s. Kolikom brzinom protjee na
mjestu proirenog
presjeka od 0,2 m 2 ? Tok vode
promatrajte kao stacionarni tok idealne tekuine.
RJEENJE: 0,25 cm/s
366.
U Bernoulijevoj relaciji pokazano je da je tlak u
idealnoj tekuini koja protjee kroz cijev ovisan o brzini, v,
tako da je proporcionalan:
RJEENJE: v2
367.
Koliko se promijeni tlak na stijenke cijevi, ako se
brzina vode u suenom dijelu cijevi povea s 5 m/s na 8
m/s? RJEENJE: 19,5 kPa
368.
Bernoulijeva relacija koja opisuje protjecanje idealne
tekuine kroz horizontalnu cijev,izrie:RJEENJE:da nema
pada ukupnog tlaka du cijevi
369.
Tlak idealne tekuine na stijenke cijevi se u jednom
dijelu smanjio. To znai da: RJEENJE: se brzina tekuine u tom
podruju poveala
370.
jedinica za frekvenciju
371.
tvrdnji ispravna?
Koja je od navedenih tvrdnji ispravna?
RJEENJE: herc je
RJEENJE:
1Hz =
1/s
372.
Amplituda harmonijskog titranja je 2 cm, a frekvencija
0,5 s-1. Izraz koji opisuje ovo titranje je: RJEENJE: y = (2 cm)
sin (3,14 s-1) t
373.
Amplituda harmonijskog titranja je 6 cm, a period 0,2
s. Izraz koji opisuje ovo titranje je: RJEENJE: y = (6 cm) sin
(31,4 s-1) t
Elongacija Y tijela koje harmonijski titra mijenja se na

nain
Y = (5 cm) sin (4
-1
s ) t. Period titranja tijela je: RJEENJE: 1,57 s
374.
375.
Tijelo izvede
frekvencija?
titraja
RJEENJE: 0,025 Hz
minute.
Kolika
je
376.
Dva harmonijska titranja jednakih
mogu, ali ne moraju imati jednake periode
amplituda:
RJEENJE:
377.
Frekvencija harmonijskog oscilatora iznosi 12 titraja u
minuti. Period titranja je: RJEENJE: 5 s
378.
Kolika je razlika u fazi, ako jedno tijelo kasni za drugim
za T/4?
RJEENJE: 90
379.
Period nekog titranja iznosi 0,05 s. Broj titraja u pola
minute bit e:
RJEENJE: 600
380.
Dva titranja jednake frekvencije i amplitude poklapaju
se, ako je njihova razlika u fazi: RJEENJE: 360
381.
Za vrijeme jednog perioda elongacija harmonijskog
titranja jednaka je nuli: RJEENJE: dva puta
Tijelo harmonijski titra. Perioda titranja je 8 s, a masa
tijela 5 kg. Kolika je konstanta harmonijske sile? RJEENJE:
382.
3,1 N/m
383.
Tijelo mase 5 g izvri 80 titraja u sekundi. Izraunajte
silu na tijelo kad je udaljeno 0,3 cm od poloaja
ravnotee! RJEENJE: 3,8 N
384.
Period i frekvencija nekog titranja su brojano jednaki
ako je period:
RJEENJE: 1 s
385.
Koliko se puta povea period harmonijskog oscilatora,
ako se njegova masa povea za devet puta? RJEENJE: 3
puta
386.
Njihalo uini 30 titraja u minuti. Vrijeme izmeu dva
uzastopna poloaja s elongacijom nula je: RJEENJE: 1 s.
387.
Njihalo uini 15 njihaja u minuti.Kolika je frekvencija?
RJEENJE: s
-1
Ura njihalica prenesena sa zemaljskog ekvatora na

sjeverni pol:
RJEENJE: ide bre
388.
Period prvog njihala je 8 s, a drugog 6 s. Kako se

odnose njihove duljine? RJEENJE: 16 : 9
389.
Koliko je vrijeme jednog titraja njihala dugog 1 metar

objeenog o strop lifta koji se giba vertikalno gore s
akceleracijom 50 cm/s? RJEENJE: 1,95 s
390.
391.
Sila koja izvodi njihanje
RJEENJE: upravno je razmjerna elongaciji
392.
matematikog
njihala:
Koliki je period njihaja matematikog njihala duine 1
m? RJEENJE: 2 s
393.
Njihalo ima duljinu 1 m. Koliki je period njihanja?
RJEENJE: 2,0 s
Ako njihalo duljine l ima period 2 s, kolika je duljina

njihala s periodom 4 s? RJEENJE: 4 l
394.
395.
Tijekom istog vremenskog intervala jedno njihalo
naini 10, a drugo 30 njihaja. Duine njihala se odnose
kao: RJEENJE: 1/9
Kugla njihala svake dvije sekunde proe kroz poloaj
ravnotee. Period titranja njihala je: RJEENJE: 4 s
396.
397.
Da bi ura njihalica
RJEENJE: skratiti njihalo
koja kasni opet bila tona treba:
398.
Period matematikog njihala na odreenom mjestu na
Zemlji:
RJEENJE: upravno je razmjeran drugom korijenu iz

duljine niti njihala
Koliki je period kuglice koja se njie na niti dugakoj
10 m?
RJEENJE: 2 s
399.
400.
Ako izmjerimo period i duljinu matematikog njihala,
moemo odrediti: RJEENJE: akceleraciju sile tee
401.
Poznavanje
odreivanje:
perioda
duljine
njihala
omoguuje
RJEENJE: akceleracije gravitacijskog polja

402.
Na elestinoj oprugi konstante elastinosti, k,
objeeno je tijelo mase,m. Frekvencija
ovakvog
harmonijskog oscilatora je:
RJEENJE: obrnuto razmjerna
s m1/2
Zbog djelovanja sile opruga se skrati za 0,5 cm.

Potencijalna elastina energija opruge je 5 kJ. Izraunajte
konstantu elastinosti! RJEENJE: 400 MJm-2
403.
404.
Sila koja opisuje titranje
proporcionalna je konstantni opruge
tijela na oprugi:
RJEENJE:
405.
Neka opruga se produi za 30 centimetara kad na nju
objesimo predmet mase m. Koliko je vrijeme jednog titraja
ako oprugu dovedemo u stanje tittranja? (g = 10 m/s 2)
RJEENJE: 1,08 s
Uteg teak 3 N visi na zavojnici i titra s periodom od

1,5 s. Koliki e biti period titranja utega od 12 N
objeenog na istu zavojnicu? RJEENJE: 3 s
406.
Koliko je vrijeme titranja estice koja ima akceleraciju

1,2 m/s2 u trenutku kad je njezina udaljenost od poloaja
ravnotee 6 cm? RJEENJE: 1,41 s
407.
4.2. VALOVI
Kolika je valna duljina ultrazvunog vala ako
generator proizvodi titraje frekvencije 10 MHz, a brzina
irenja je 1,5 kms-1? RJEENJE: 0,15 mm
408.
409.
Kolika je brzina zvunog vala frekvencije 440 Hz, koji
se iri kroz glicerin, ako mu je valna duljina u tom
sredstvu 4,5 m? RJEENJE: 1980 m/s
410.
Kolika je frekvencija zvunog vala valne duljine 75
cm,ako je brzina irenja 330 ms-1? RJEENJE: 440 Hz
411.
Brzina zvuka u zraku je 340 ms-1. Kolika je frekvencija,
ako je valna duljina 340 mm? RJEENJE: 1000 Hz
412.
Udaljenost izmeu dviju najbliih toaka mehanikog
vala u kojima se titranja estica podudaraju u fazi je 16
cm. Tada je valna duljina:
RJEENJE: 16 cm
413.
Ravni val prelazi iz jedne sredine u drugu u kojoj je
brzina irenja manja, a na granicu pada okomito. Pri
prijelazu dolazi do:
RJEENJE: smanjenja valne duine
Valna duljina mehanikog vala u vodi je 20 cm. Koliki

je najmanji razmak izmeu dviju bilo kojih estica koje
titraju u fazi? RJEENJE: 20 cm
414.
415.
Valna duljina logitudinalnog vala je . To znai da je
razmak izmeu zgunjenja i susjednog razrjeenja:
RJEENJE: / 2
416.
Uzdu ueta iri se val brzinom 2 ms -1. Svaka toka
ueta izvri jedan titraj za 0,4 s, Kolika je frekvencija
titranja vala? RJEENJE: 2,5 Hz
417.
Na uetu duljine 5 m pobudom na kraju nastaje val
koji ima 4 brijega i 4 dola. Izraunajte brzinu i frekvenciju
vala, ako titraj traje 0,6 s!
RJEENJE: 2 m/s i 1,7 Hz
Nit dugaka 1,2 m ima uvrene krajeve. Na niti se

uoavaju 3 trbuha. Brzina irenja vala u niti je 8 m/s.
Kolika je valna duljina nastalog stojnog vala? RJEENJE: 80
418.
cm
Kolika je brzina irenja vala ako je valna duljina 4 m, a

frekvencija 0,4 Hz ? RJEENJE: 1,6 m/s
419.
Koja je frekvencija vala ako se iri brzinom 2 cm/s, a

njegova valna duljina je 0,2 m ? RJEENJE: 0,1 Hz
420.
421.
Kod longitudinalnih valova estice titraju: RJEENJE: u
smjeru irenja vala
422.
Jedna izjava o svojstvima valova NIJE ispravna. Koja?
RJEENJE: Valnim gibanjem se energija prenosi na daljinu a da tijelo
ostane na mjestu.
Kolika je valna duljina vala ako je brzina irenja vala 2

m/s, a njegova frekvencija 0,4 Hz ? RJEENJE: 5 m
423.
424.
Kolika je frekvencija vala, ako je brzina irenja vala 3 x
8
10 m/s a njegova valna duina 1 m ? RJEENJE: 300 MHz
425.
Kolika je brzina irenja vala ako je valna duljina 2 m, a
frekvencija 0,8 Hz? RJEENJE: 1,6 m/s
426.
Koja od navedenih tvrdnji je tona? RJEENJE:
transverzalnim valovima estice titraju okomito na smjer irenja vala.
427. Povrinom jezera ire se valovi duljine 20 metara. Pokraj promatraa na

obali jezera prou u jednoj sekundi dva susjedna brijega vala. Kolika je
brzina irenja valova? RJEENJE: 20 m/s
428.
Dva vala valne duljine interferencijom e se ponititi
ako jedan val zaostaje za drugim za: RJEENJE: / 2
Valovi se u nakom sredstvu ire brzinom 3,6 m/s uz
frekvenciju 6 Hz. Kolika je razlika u fazi dviju toaka koje
su meusobno udaljene 30 cm? RJEENJE:
429.
Razlika hoda dvaju valova koji interferiraju iznosi 0,6

. Kolika je razlika faza valova, izraena u stupnjevima?
430.
RJEENJE: 216
4.2.2. VALOVI ZVUKA

431.
Ljudsko uho reagira na zvune valove, ako su
frekvencije izmeu:
RJEENJE: 20 000 16 Hz
432.
Zvuni val koji se u zraku iri od istoka prema zapadu
prenose molekule koje titraju u smjeru : RJEENJE: istok
zapad
433.
Koja je od
longitudinalni val
navedenih tvrdnji ispravna?
434.
Ultrazvuk posjeduje:
frekvencije ujnih valova.
RJEENJE:
RJEENJE: zvuk je
Frekvenciju
435.
Ultrazvuk je dio u podruju elektromagnetskog zraenja.
436.
val se iri praznim prostorom.
437.
Ultrazvuk je:
tvrdnji netona?
veu
od
RJEENJE:
RJEENJE:
Zvuni
RJEENJE: longitudinalni val
438.
Ultrazvuk posjeduje: RJEENJE: Valne duine manje od valnih
duljina ujnih valova.
439.
Kad zvuni val prelazi
poveava brzinu i valnu duljinu
iz zraka u vodu:
RJEENJE:

440. Automobil se kree brzinom od 30 m/s prema tvornikoj sireni koja
emitira zviduk frekvencije 500 Hz. Koju prividnu frekvenciju ima zviduk
to ga uje voza, ako je brzina zvuka 340 m/s? RJEENJE: 544 Hz
Kojom se brzinom opaa udaljuje od izvora zvuka ako
se frekvencija tona to ga uje prividno smanji za 10 %.
Brzina zvuka je 334 m/s. RJEENJE: 33,4 m/s
441.
5. T O P L I N A
442. Odredi volumen to ga zauzima 17 grama kisika pri normalnim
uvjetima!
(MKISIKA= 32 g/mol) RJEENJE: 11,9 dm3
443.
Kolika je masa komada soli, NaCl, koji ima 1,37 x 1025 molekula?
(M= 58,5 g/mol) RJEENJE: 1330,9 grama
444.
Koliko ima
molekula u 8 grama kisika? (M KISIKA= 32 g/mol)
RJEENJE: 1,51 x 1023
445. U posudi volumena 13 dm 3 nalazi se kisik pri normalnim uvjetima.

Izraunaj masu tog kisika! (MKISIKA= 32 g/mol) RJEENJE: 18,57 grama
446.
U posudi volumena 0,5 litara nalazi se plin pri
normalnim uvjetima. Koliko molekula plina ima u posudi?
RJEENJE: 13,5 x 1021

447.
15,2 C izraeno u kelvinima je:
RJEENJE: 258,0 K
448.
449.
450.

373 K izraena u C iznose:
451.
Ovisnost srednje
temperaturi je:
kinetike
RJEENJE: 272,0 K
RJEENJE: 271,0 K
RJEENJE: 100 C
energije
molekula
RJEENJE: pravac koji prolazi kroz ishodite
452.
Posljedica je termike anomalije
gustoa leda manja od gustoe vode
vode:
RJEENJE: da je

453.
Za koliko je stupnjeva temperatura vode na vrhu
slapa nia od temperature pri dnu, ako voda pada s visine
od 1 km? Cvode = 4200 J/kgK
RJEENJE: 2,3
Kolika je koliina topline potrebna da se 50 g vode

temperature 20 C zagrije do vrenja? c = 4200 JK-1kg-1?
454.
RJEENJE: 16,8 kJ
455.
Koliku koliinu topline preda okolini eljezna kuglica
mase 2 g, ako se ohladi od 50 na 10 C? C eljeza= 500 Jkg1 -1.
K RJEENJE: 40 J
Jednake koliine topline dovedene su tekuini i
eljeznom tijelu. Masa tekuine jednaka je masi tijela.
Specifini toplinski kapacitet tekuine je 2325 Jkg -1K-1, a
eljeza 465 Jkg-1K-1. Temperatura tekuine povisila se za
10 C. Za koliko se povisila temperatura eljeznog tijela?
456.
RJEENJE: 50
Koliki je specifini toplinski kapacitet tvari, ako je

potrebno dovesti toplinu od 20 kJ, da bi se 10 kg tvari
zagrijalo za 5 C? RJEENJE: 400
457.
458.
Koliku koliinu topline preda okolini 10 kg vode kad se
ohladi s 30C na 20 C? RJEENJE: 418 kJ
459.
Tijelu mase 1 kg temperatura poraste za 1 C. Kolika
je promjena unutarnje energije tog tijela ako se zna da je
specifini toplinski kapacitet 120 Jkg-1K-1? RJEENJE: 120 J
ovjek podie uteg od 3 kg na policu visoku 2 m.
Zbog zagrijavanja miia preda okolini toplinu od 70 J.
Kolika je promjena unutranje energije ovjeka? RJEENJE:
460.
129 J
461.
Specifini toplinski kapacitet ovisi o:
RJEENJE: vrsti tvari
462.
Dvije kugle zagrijane na 100 C, jedna od aluminija, a
druga od olova predaju okolini jednake koliine topline.
Koliki je omjer volumena VAl : VPb, ako se kugle ohlade na
istu temperaturu? Al = 2700 kg/m3, Pb = 11 340 kg/m3, cAl
= 880 J/Kkg, cPb = 120 J/Kkg RJEENJE: 0,57
463.
Kolika je masa utega koji moemo podii 5 m uvis
koristei toplinu koju oslobodi tijelo mase 600 g kad se
ohladi od 150 C na 20 C? Ctijela = 880 J/Kkg RJEENJE:
1400 kg
464.
Komadu metala i nekoj tekuini dovedu se jednake
koliine topline. Mase ta dva sistema su jednake.
Specifini toplinski kapacitet metala je 120 Jkg-1K-1, a
tekuine 2400 Jkg-1K-1. Porasttemperature metala bit e:
RJEENJE: dvadeset puta vei od porasta temperature tekuine
Tijelu koje je na temperaturi t1 predana je toplina Q.

Ako je masa tijela m, i specifini toplinski kapacitet c, koja
jednakost izraava konanu temperaturu tijela t 2 ?
465.
RJEENJE: t2 = t1 + Q/ (m c)
466.
Unutranja energija olovne kugle mase 600 g smanjila
se hlaenjem. Koliko je smanjenje energije ako su poetna
temperatura 350 C, a konana temperatura 25 C ?
colova= 120 Jkg-1K-1 RJEENJE: 23,4 kJ
467.
Dva kilograma tekuine treba zagrijati od 20 C do
100 C. Ako je specifini toplinski kapacitet tekuine 4200
Jkg-1K-1, kolika je toplina za to potrebna? RJEENJE: 672 kJ
468.
Tekuinu mase 2 kg treba zagrijati od 20 C do 100
C. Specifini toplinski kapacitet tekuine je 4200 Jkg -1K-1.
Tekuinu grije u nju uronjeno elektrino grijalo snage 2
kW. Koje vrijeme je potrebno da se tekuina ugrije na
temperaturu 100 C? RJEENJE: 5,6 min
469.
Kroz elektrini grija otpora 55 tee elektrina
struja jakosti 2 A. Izraunajte koliinu topline koja se u
otporniku oslobodi kroz 1 h!
RJEENJE: 792 kJ
470.
Na tijelo unutranje energije, U, iz okoline prijee
toplina, Q. Energija tijela nakon toplinske interakcije je:
RJEENJE: Q + U
Cigli mase 2 kg predana je koliina topline od 15 kJ.

Za koliko se stupnjeva cigla ugrijala? c = 840 J/K kg
471.
RJEENJE: 8,93 K
Tijelo napravljeno od bakra mase 200 grama zagrije

se do temperature od 100 C, a zatim unese u kalorimetar
u kome se nalazi 150 grama vode temperature 25 C .
Kolika e biti konana temperatura u kalorimetru? (c Cu =
380 J/kgK, cVODE= 4186,8 J/kgK) RJEENJE: 33,1 C
472.
Kolika je konana temperatura smjese vode mase 400

grama i temperature 80 C, sa alkoholom mase 150
grama i temperature 12 C? (c ALK = 2430 J/kgK) RJEENJE:
473.
67,8 C
Kada se koliini vode mase 1,2 kg dovede koliina

topline od 12,6 kJ, njena se temperatura povisi na 85 C.
Kolika je poetna temperatura vode? RJEENJE: 82,5 C
474.
475.
U bakreni lonac mase 1,5 kg ulijemo 5 kg vode. Koliku
koliinu topline treba prinesti loncu da vodu zagrijemo od
15 C do 100 C? (cCu = 382 J/kgK, cVODE= 4186,8 J/kgK)
RJEENJE: 1,828 x 106 J

5.4.1. TALJENJE
476. Koliko je topline potrebno da bi se 3 kg leda temperature -20 C rastopilo i da bi se
temperatura tako dobivene vode povisila na 80 C? (c LEDA = 2100 J/kgK; cVODE = 4200 J/kgK;
LEDA = 3,3 x 105 J/kg) RJEENJE: 2,124 x 106J
477. Koliko je topline potrebno da se od 500 grama leda temperature 0 C dobije voda
temperature 20 C ? (cVODE = 4186,8 J/kgK; LEDA = 3,3 x 105 J/kg) RJEENJE: 206
868 J
5.4.2.
ISPARAVANJE
478. Nakon koliko vremena e iz kalorimetra ispariti 100 grama vode, ako je u kalorimetar
uronjen grija snage 1000 W? Poetna masa vode je bila 2000 grama, a njena temperatura 20
C. (cVODE = 4190 J/kgK; rV = 2,26 x 106 J/kg) RJEENJE: 896,4 s

479. tap od platine dug je pri 20 C 998 milimetara. Pri
kojoj e temperaturi
biti dug 1 metar? ( = 9 x 10 -6 K-1 )
RJEENJE: 242,7 C
480. tap od cinka i tap od eljeza imaju pri 0 C jednaku

duljinu od 1 metar. Kolika je razlika duljina tapova pri 200 C?
(Zn = 2,9 x 10-5 K-1; Fe = 1,2 x 10-5 K-1) RJEENJE: 3,4 mm
481. Bakrena kocka ima pri 0C brid 5 cm. Pri kojoj
temperaturi e joj volumen biti 126,00 cm 3 ? (Cu = 1,7 x 10-5 K1
) RJEENJE: 156,86 C
482. U aluminijskoj ploi napravljen je kruni otvor
polumjera 2,5 cm na temperaturi 20 C. Koliko e iznositi
polumjer otvora na temperaturi 200 C ? ( = 24 x 10 -6 K-1)
RJEENJE: 2,51 cm

483. Gustoa ive pri 0 C je 13,6 g/cm 3. Odredi gustou
ive pri 60 C! ( Hg = = 0,18 x 10-3 K-1) RJEENJE: 13,45 g/cm3
484. Staklena boca imavolumen 2000 cm 3 pri 0C. Na toj
temperaturi boca je do vrha napunjena alkoholom. Koliko e
alkohola izai iz boce kad je ugrijemo na 50C? ( ST = 9 x 10-6 K1
; Al = 1,135 x 10-3 K-1) RJEENJE: 110,8 cm3
485.
Ako se korijen iz srednjeg kvadrata brzine molekula
plina u zatvorenoj posudi udvostrui, tada e: RJEENJE:
tlak plina u posudi narasti 4 puta
486.
Tlak plina u posudi dan je izrazom:
RJEENJE: P = (mv 2/3)
(N/V)
487.
U zatvorenoj posudi nalazi se plin. Ako korijen
srednjeg kvadrata brzine molekula plina postane etiri
puta manji, tlak plina u posudi bit e:
RJEENJE: 16 puta manji
488.
Plin u zatvorenoj posudi toliko se zagrije da je tlak
vei 4 puta. Korijen iz srednjeg kvadrata brzine molekula
vei je za faktor:
RJEENJE: 2
489.Tlak plina izraava se u:
RJEENJE: N m-2
5.7.1. IDEALNI PLIN

490.
Koja tvrdnja je ispravna
molekule imaju samo kinetiku energiju
za idealni plin?
RJEENJE:
491.
Molekule razliitih plinova na istoj temperaturi imaju
jednaku:
RJEENJE: srednju kinetiku energiju
492.
Za idealni plin vrijedi tvrdnja:
nasumino gibaju u svim moguim smjerovima
RJEENJE: molekule se
5.7.2. OPA
JEDNADBA
PLINSKA
493.
Na kolikoj temperaturi e jedan mol idealnog plina u
volumenu 2x105 L biti pod tlakom 41,5 Pa? R = 8,314
Jmol-1K-1 RJEENJE: 725 C
494.
U posudi volumena 0,5 m3 nalazi se plin pod tlakom
od 1,2 x 105 Pa. Temperatura je 27 C. Izraunajte broj
molova plina u posudi! RJEENJE: 24
495.
Gustoa, , idealnog plina mase, m, i volumena, V,
moe se izraunati iz jednadbe stanja plina pomou izraza:
RJEENJE: = pM(RT)-1
496.
Broj molova idealnog plina po jedinici volumena, n',
moe se izraunati pomou izraza: RJEENJE: n' = p(RT)-1
497.
Koja je jedinica za opu plinsku konstantu u SI ?
RJEENJE: J K-1 mol-1
498.
Koliki je tlak 1 mola plina na 27 C, ako mu
volumen 1 m3 ? R = 8,314 Jmol-1K-1 RJEENJE: 249,4 Pa
je
499.
Kolika je temperatura 25 molova plina zatvorenog u
posudi od 0,4 m3 ako je izmjereni tlak na stijenke posude
5 x 105 Pa? R = 8,314 J/K mol
RJEENJE: 690 C
Koliki volumen zauzima 64 g kisika kod temperature

27 C i tlaka 105 Pa? Mkisika = 32 g/mol, R = 8,314 J/K mol
500.
RJEENJE: 49,9 L
501.
Jednadba stanja idealnog plina glasi:
RJEENJE: p1V1 / T1=
p2V2 / T2
U stublini koja sadri 1 L plina pri temperaturi 27 C,

izmjeren je tlak od 500 kPa. Ako se plin zagrije na
temperaturu 177 C, a volumen smanji na polovicu, koliki
e biti tlak plina? RJEENJE: 1,5 MPa
502.
5.7.3. IZOTERMNA PROMJENA STANJA

PLINA
( T = konst.)
503.
Prema Boyle-Mariotteovom
zatvorenoj posudi:
zakonu
tlak
plina
RJEENJE: obrnuto je razmjeran volumenu
Boyle Mariotteov zakon za idealni plin prikazan je

izrazom:
RJEENJE: p1V1 = p2V2
504.
505.
U posudi volumena 9 L izmjeren je tlak plina 5x10 4
Pa. Koliki je tlak ako se izotermno volumen plina smanji za
3 L? RJEENJE: 7,5x104 Pa
506.
U posudi volumena 0,8 m3 nalazi se plin pod tlakom
od 2,3 x 105 Pa. Koliki e biti tlak ako plin sabijemo na 1/3
posude? RJEENJE:6,9 x 105 Pa
507.
Izotermno poveanje volumena plina na dvostruku
vrijednost uzrokuje da se: RJEENJE: tlak dva puta smanji
508.
Izoterma u pV dijagramu je:
RJEENJE: hiperbola
509.
Tlak plina kojemu se u izotermnom procesu smanji
volumen 3 puta povea se: RJEENJE: 3 puta
510.
Tlak plina kojemu se u izotermnom procesu smanji
volumen 4 puta povea se: RJEENJE: 4 puta
5.7.4. IZOBARNA PROMJENA STANJA

PLINA
( p = konst.)
511.
Idealni plin izobarno promijeni temperaturu od -50 C
do 173 C. Volumen se pri tom povea: RJEENJE: dva puta
512.
Volumen zraka od 1 dm3 je na temperaturi od 27 C.
Koliki bi volumen taj zrak imao na temperaturi 0 C uz
jednaki tlak?
RJEENJE: 910 cm3
Izobarnim zagrijavanjem volumen plina se udvostrui.

Kolika je tada temperatura plina, ako je na poetku bila 0
C? RJEENJE: 546 K
513.
514.
Gay-Lussacov zakon kvantitativno opisuje: RJEENJE:
promjenu volumena plina kad mu se mijenja temperatura, a tlak ostaje
isti.
515.
Pri izobarnoj promjeni mijenja se stanje plina po
zakonu:
RJEENJE: V1 = V0 ( 1 + t)
516.
Poetni volumen plina na 0 C je 27,3 dm 3. Za koliko
e se promijeniti njegov volumen ako se izobarno zagrije za
10 K? RJEENJE: 1 dm3
517.
Za izobarnu promjenu stanja plina zadovoljena je
jednakost:
RJEENJE: V1T2 = V2T1
518.
Tlak plina koji se u izobarnom procesu ugrije od 240 K
na 360 K povea se: RJEENJE: 1,5 puta
519.
Tlak plina koji se u izobarnom procesu ugrije od 200 K
na 350 K povea se: RJEENJE: 1,75 puta
520.
Koja je tvrdnja netona? RJEENJE: Pri stalnom tlaku plina
omjer obujma i pripadne temperature nije stalan.
Kako se iz V T dijagrama
odrediti njegov volumen na 0 C ?
521.
za idealni plin moe

RJEENJE:
iz sjecita pravca
i ordinate
522.
Izobara u V-T dijagramu je:
5.7.5. IZOHORNA PROMJENA STANJA

PLINA
( V = konst.)
523.
Idealni plin zatvoren je u posudi stalnog volumena.
Ako se temperatura povisi od 0 C na 273 C tlak:
RJEENJE: povea se dva puta
524.
Tlak idealnog plina bit e dva puta vei od tlaka na 0
C ako se izohorno zagrije na temperaturu od: RJEENJE: 546
K
525.
Pri izohornoj promjeni stanja plina tlak na 7 C je p 1. Ako

se temperatura povea na 287 C tlak p2 je: RJEENJE: p2 =
2 p1
Grafiki prikaz Charlesovog zakona u pravokutnom

koordinatnom sustavu je pravac. Taj pravac presjeca
temperaturnu os na: RJEENJE: -273 C
526.
527.
Izohora u p-T dijagramu je:
528.
Tlak zraka u automobilskoj gumi vei je ljeti nego
zimi, a obujam gume je ostao priblino isti. Pomou kojeg
zakona se to moe objasniti:
RJEENJE: Charlesov zakon
Zatvoreni metalni bubanj sadri zrak na 20 C. Koliko

puta se poveao tlak u bubnju ako je temperatura zraka
porasla na 500 C ? RJEENJE: 2,64 puta
529.
5.7.6. RAD PLINA

Koliki e rad izvriti neki plin ako mu se obujam
smanji od 5 L na 2 L pri tlaku od 3 Pa? RJEENJE: 0,009 J
530.
531.
RJEENJE: Periodikim ponavljanjem

krunog procesa onemoguen je trajni rad toplinskog stroja.
532.
Za izobarnu promjenu volumena plina potrebno je
izvriti rad. Koliko je energije potrebno da se volumen
promijeni za 20 L uz tlak od 500 Pa?
RJEENJE: 10 J
Izraunajte promjenu volumena plina, ako je izvren

mehaniki rad od 50 J pri stalnom tlaku od 800 Pa!
533.
RJEENJE: 62,5 L
534.
Poetni volumen plina je 0,7 m3. U izobarnom procesu
kod tlaka od 1,8 x 10 5 Pa, temperatura plina naraste sa
25 C na 150 C. Izraunajte rad plina! RJEENJE: 58 kJ

535.
Koliki rad je izveden u termodinamikom procesu, ako
je sistem primio toplinu od 35 J, a unutranja energija mu
se smanjila za 18 J?
RJEENJE: 53 J
536.
Koliku toplinu je sistem primio u termodinamikom
procesu ako se unutranja energija smanjila za 18 J, a
izveden je rad od 53 J ?
RJEENJE: 35 J
537.
Koliko se smanjila unutranja energija sistema, ako je
primio toplinu od 35 J, a izveden je rad od 53 J ?
RJEENJE: 18 J

538.
Adijabatska promjena stanja plina odvija se tako da:
RJEENJE: nema izmjene topline s okolinom
539.
Plin stlaimo adijabatski. To znai:
zagrijao
RJEENJE:
plin se
540.
to vrijedi za adijabatske procese? RJEENJE:
vanjske sile jednak je poveanju unutranje energije sistema.
Rad
541.
to NIJE ispravno rei za procese koji se odvijaju u
izoliranom sistemu? RJEENJE: U izoliranom sistemu se ne odvijaju
nikakvi termodinamiki procesi, jer nema interakcije s okolinom .
542.
Koja od moguih formulacija II zakona termodinamike
nije ispravna?
RJEENJE:
entropija ostaje stalna.
Kod termodinamikih procesa u izoliranom sistemu,
6. E L E K T R I C I T E T

543.
Koja od navedenih tvrdnji je ispravna? RJEENJE: Sila

izmeu dva negativna jedinina naboja proporcionalna je umnoku
naboja.
544.
Neko tijelo je elektriki negativno
ako ima vie negativnog nego pozitivnog naboja
545.
Jedinica za elektrini naboj je:
nabijeno:
RJEENJE: 1 C
RJEENJE:
546.
Koja od navedenih tvrdnji je ispravna?
izmeu dva pozitivna jedinina naboja je odbojna.
RJEENJE: Sila
Ako se dva naboja na udaljenosti od 4 cm odbijaju

silom od 3 N onda e sila na udaljenosti od 2 cm iznositi:
547.
RJEENJE: 12 N

548.
Koja veliina iz
jakost elektrinog polja
549.
Koja
veliina
elektromagnetizma je vektor?
iz
elektromagnetizma
NIJE
RJEENJE:
vektor?
RJEENJE: naboj
550.
Koliko iznosi naboj estice ako na nju djeluje
elektrino polje jakosti 4 N/C silom od 12 N? RJEENJE: 3 C
551.
Izraz za iznos sile koja djeluje na naboj q u
elektrinom polju E je:
RJEENJE: F = qE
552.
Elektrina sila, koja u toki A elektrinog polja djeluje
na elektron, ima iznos F i smjer u ravninu papira. Odredite
silu i po iznosu i po smjeru kojom e elektrino polje
djelovati na alfa esticu u toj toki!
RJEENJE: iznos 2F; smjer iz ravnine papira
Koliko iznosi sila kojom homogeno elektrino polje

jakosti 1 kNC-1 djeluje na naboj od 1 mC? RJEENJE: 1 N
553.
554.
Na naboj od 500 mC djeluje sila od 5 N. Kolika je
jakost elektrinog polja u toj toki? RJEENJE: 10 N/C
Jakost elektrinog polja izmeu ploa nabijenog

kondenzatora se moe izraunati iz izraza: RJEENJE: E =
555.
U/d
556.
Koliko iznosi naboj estice ako na
elektrino polje jakosti 4 N/C silom od 12 N?
nju
djeluje
RJEENJE: 3 C

557.
Napon izmeu dvije toke iznosi 106 V. Elektronu koji
je proao izmeu tih toaka poveava se energija za:
RJEENJE: 1,6x10-13 J
558.
Napon je:
559.
Jedinica kg m2/(s2C) je jedinica za:
560.
Izvedena jedinica za napon je:
RJEENJE: rad elektrine sile po jedinici naboja

RJEENJE: potencijal
RJEENJE: JC-1
561.
Napon izmeu dvije toke u elektrinom polju moe
se izraziti u
jedinici: RJEENJE: J C-1
562.
Jedinica za elektrini potencijal, V, moe se izraziti u
obliku:
RJEENJE: N m C-1

563.
Izraunajte jakost elektrinog polja izmeu ploa
kondenzatora meusobno udaljenih 2 mm ako je na
ploama napon od 2 V?
RJEENJE: 1 kVm-1
564.
Izmeu ploa kondenzatora meusobno udaljenih, d,
je napon, U. Sila elektrinog polja na naboj, Q, unutar
kondenzatora odreena je izrazom:
RJEENJE: F = QU/d
565.
Kondenzator ima kapacitet 100 pF. Kolika koliina
naboja uzrokuje napon 100 V? RJEENJE: 10-8 C
566.
Kapacitet ploastog kondenzatora je 100 pF. Ploe,
izmeu kojih je zrak, meusobno su udaljene 1 mm. Ako
je na kodenzator prikljuen izvor napona 100 V, koliina
naboja na ploama je: RJEENJE: 10-8 As
567.
Kapacitet kondenzatora je: RJEENJE: Veliina koja mjeri
koliinu elektrinog naboja na ploama po jedinici napona izmeu ploa
kondenzatora
568.
Ako se izmeu ploa kondenzatora stavi staklo,
kapacitet kondenzatora: RJEENJE: raste
569.
Kapacitet ploastog kondenzatora upravno je
razmjeran s: RJEENJE: povrinom ploa
570.
Ako je na kondenzatoru kapaciteta 100 pF napon 25
V, onda je koliina naboja na njemu: RJEENJE: 2,5 x 10-9 C
Kapacitet ploastog kondenzatora je 100 pF. Ploe,
izmeu kojih je zrak, meusobno su udaljene 1 mm. Ako
je na kodenzator prikljuen izvor napona 100 V, jakost
elektrinog polja izmeu ploa: RJEENJE: 100 000 V/m
571.
Ploasti kodenzator ima kapacitet 5 pF. Kolika ga

koliina naboja nabije na napon 50 V? RJEENJE: 25 x 10-11C
572.
573.Ploasti kodenzator ima kapacitet 5 pF. Ako je razmak

meu ploama 5
mm, kolika je jakost elektrinog polja
izmeu njih? RJEENJE: 104 Vm-1
574.
Dva ploasta kondenzatora imaju razliite kapacitete,
ali razmak meu ploama je jednak. Ako se oba spoje na
izvor tako da imaju jednaki napon, tada: RJEENJE: elektrino
polje oba kondenzatora je jednako
Dva ploasta kondenzatora imaju razliite kapacitete,

ali razmak meu ploama je jednak. Ako se oba spoje na
575.
izvor tako da imaju jednaki napon, tada:
RJEENJE: koliina
naboja bit e vea na kondenzatoru veeg kapaciteta
576.
Poveamo li razmak izmeu ploa nabijenog
kondenzatora, koji nije ukljuen u strujni krug: RJEENJE:
napon se povea
Jakost elektrinog polja izmeu ploa kondenzatora,

meusobno udaljenih 0,2 mm, je 100 000 V/m. Naboj od
0,5 C prenesen je s jedne ploe na drugu. Kolika sila je
djelovala na naboj? RJEENJE: 0,05 N
577.
Jakost elektrinog polja izmeu ploa kondenzatora,

meusobno udaljenih 0,2 mm, je 100 000 V/m. Naboj od
0,5 C prenesen je s jedne ploe na drugu. Koliki rad je
potreban za premjetanje naboja? RJEENJE: 10-5 J
578.
579.
Jakost elektrinog polja kondenzatora
RJEENJE: omjerom napona i razmaka ploa
odreena je:
Napon na ploama kondenzatora razmaknutih 1 mm,

je 35 V. Izmeu ploa nalazi se proton. Kolika je elektrina
sila na proton? RJEENJE: 5,6 x 10-15 N
580.
581.
Izmeu ploa nabijenog kondenzatora, koji nije u
strujnom krugu, nalazi se izolator. Izvadimo li izolator tako
da udaljenost izmeu ploa ostane nepromijenjena:
RJEENJE: kapacitet kondenzatora se smanji
582.
Kondenzator s paralelnim ploama je nabijen. Ploe
su izolirane. Ako se razmak izmeu ploa povea:
RJEENJE: kapacitet se smanji
583.
Koliko F
RJEENJE: 0,01
iznosi kapacitet kondenzatora od 1 x 10 -8 F?
584.
Ako se razmak izmeu ploa kondenzatora povea tri
puta, njegov e se kapacitet: RJEENJE: smanjiti tri puta
585.
Jakost elektrinog polja u ploastom kondenzatoru:
RJEENJE: Proporcionalna je naponu na ploama kondenzatora.
Ako se razmak izmeu ploa kondenzatora smanji tri

puta, njegov e se kapacitet:
RJEENJE: poveati tri puta
586.
Ako u ploastom kondenzatoru ije ploe imaju oblik

kvadrata stranica ploe povea 2 puta, njegov e se
kapacitet: RJEENJE: poveati 4 puta
587.
588.
Ako se povrina ploa kondenzatora povea tri puta,
njegov e se kapacitet: RJEENJE: poveati tri puta
Naboj na ploama kondenzatora koji su spojeni u
seriju je: RJEENJE: isti
589.
590.
Ako se izmeu ploa kondenzatora kapaciteta C
umetne staklo i istodobno se priblie ploe na dva puta
manju udaljenost, kapacitet kondenzatora:
RJEENJE:
Poveat e se ovisno o permitivnosti stakla.
KONDENZATORA
6.5.1. SPAJANJE
6.5.1.1. PARALELNI SPOJ
KONDENZATORA:
591.
Ukupni
kapacitet
kondenzatora po 6 F je:
triju
paralelno
spojenih
RJEENJE: 18 F
6.5.1.2. SERIJSKI SPOJ

KONDENZATORA:
592.
Ukupni kapacitet triju serijski spojenih kondenzatora
po 6 F je:
RJEENJE: 2 F

593.
SI jedinica jakosti elektrine struje je:
594.
Slobodni nosioci naboja u bakrenom vodiu su:
RJEENJE: 1 A
RJEENJE: elektroni
595.
Kroz vodenu otopinu kuhinjske soli elektrinu struju
prenose:
RJEENJE: ioni natrija
596.
Na principu provoenja
RJEENJE: Geiger Mllerov broja
597.
struje kroz plinove rade:
Osnovna jedinica 1 A je jedinica za:
RJEENJE:
jakost
struje
598.
Elektroliti su:
RJEENJE: otopine koje vode elektrinu struju
Kroz potroa tee elektrina struja jakosti 10 mA,

tijekom 5 dana. Kolika je ukupna koliina naboja prola
potroaem? RJEENJE: 4320 C
599.
600.
Izraunajte jakost elektrine struje koja tee kroz
potroa ako je tijekom 2 minute prola koliina naboja od
500 mC? RJEENJE: 4,2 mA
601.
Ukupan naboj koji je proao za 1 sat ureajem za
galvanizaciju, kojim je tekla struja od 0,5 A iznosi: RJEENJE:
1800 C
Ako se iznos negativnog naboja nekog tijela podijeli s

nabojem elektrona dobije se: RJEENJE: cijeli broj
602.
603. Kroz vodi tee elektrina struja jakosti 4,8 A. Koliko je

elektrona prolo tijekom 1 min i 40 s ? RJEENJE: 3 x 1021
604.
Izvedena jedinica za naboj je:
RJEENJE: As
605.
Krugom tee elektrina struja jakosti
je:RJEENJE: 100 A
0,0001 A.To
6.7. OHMOV ZAKON

606.
Koliki je otpor voltmetra za mjerno podruje do 250 V,
ako jakost elektrine struje u njemu ne smije prijei
vrijednost 20 mA ?
RJEENJE: 12500
607.
Izraz za Ohmov zakon je:
608.
RJEENJE: V = RI
RJEENJE: Razlika
potencijala na elektrinom otporu proporcionalna je jaini struje i iznosu
otpora.
609.
Izraz za razliku potencijala na krajevima vodia otpora
R, kojim protie struja jakosti I, moe se napisati: RJEENJE:
V = RI
610.
Jedinica za vodljivost elektrine struje je:
RJEENJE: S

611.
Koliki je otpor vodia nainjenog od eljezne ice
povrine presjeka 0,01 mm2, duljine 10 m? Otpornost
eljeza je 0,1 x 10-6 .m.
RJEENJE: 100 .
612.
Otpornost vodia moemo izraunati mjerenjem
otpora (R), duljine (l) i povrine poprenog presjeka (S).
Izraz za otpornost, , je:
RJEENJE: = RS/l
613.
Dva bakrena vodia, povrine poprenog presjeka 1
2
mm i 2 mm2 imaju jednaki otpor. Kolika je duljina debljeg
vodia, ako je duljina tanjeg vodia 5 m? RJEENJE: 10 m
614.
Dva vodia od bakrene ice jednake su duljine, a
razliitih poprenih presjeka. Ako sa r 1, oznaimo polumjer
jednog vodia i sa R1, njegov otpor, a sa r2 i R2 te
parametre za drugi vodi, onda vrijedi jednakost:
2
2
2
1
RJEENJE: R1: R2 = r : r
615.
Elektrina otpornost i povrina poprenog presjeka
bakrene ice su 0,02x10-6
m i 1 mm 2. Kolika je duljina
ice koja ima otpor 1 ?
RJEENJE: 50 m
616.
Dva vodia nainjena od razliitih metala imaju
jednaku duljinu i jednake poprene presjeke. Elektrina
otpornost jednog je 0,1x 10-6 m i otpor 10 . Koliki je
otpor drugog vodia, ako je njegova otpornost 0,02 x 10 -6
m? RJEENJE: 2
617.
Treba napraviti dva otpornika jednakih otpora. Prvi
otpornik je 4 metra bakrene ice poprenog presjeka 1
mm2. Drugi treba napraviti od bakrene ice presjeka 0,25
mm2. Izraunajte duljinu te ice!
RJEENJE: 1 m
618.
Dva bakrena vodia imaju jednake duljine. Omjer
polumjera poprenih presjeka je: r1/ r2 = 1/5. Tada je
omjer pripadnih otpora:
RJEENJE: R1/ R2 = 25
619.
Otpor vodia je upravno razmjeran:
RJEENJE:
duljini
vodia
620.
Koja
je
od
navedenih
tvrdnji
netona?
RJEENJE:
Elektrini otpor ravnog vodia pada proporcionalno s duljinom vodia.
621.
RJEENJE: Elektrini
otpor ravnog vodia upravno je proporcionalan presjeku vodia.
622.
Koliko puta e se promijeniti otpor ice, ako joj duljinu
i radijus poveamo 3 puta? RJEENJE: 1/3

623.
Ukupni otpor kombinacije od etiri serijski spojena
otpornika od kojih svaki ima pet cijelih i jednu etvrtinu
iznosi: RJEENJE: 21
624.
Na izvor napona prikljueni su u seriju potroai
razliitih otpora. Jakost struje u strujnom krugu je:
RJEENJE: jednaka u svakoj toki strujnog kruga
625.
Spajanjem tri jednaka otpornika od 5 moemo
dobiti vrijednost otpora od: RJEENJE: 15
626.
Na izvor napona 2 V serijski su spojeni otpornici od 1
i 3 . Pad napona na otporniku od 3 je: RJEENJE:
1,5 V
627.
Dva otpornika otpora R1 = 25 i R2 = 100 spojena
su serijski, na izvor napona U. Koja tvrdnja je ispravna?
RJEENJE: Jakost elektrine struje kroz R 1 i R2 bit e jednaka
628.
Na bateriju od 12 V serijski su spojena dva otpornika
R1 = 10 i R2 = 30 . Otpor prikljuenih ica je
zanemariv. U strujnom krugu tee elektrina struja
tijekom 2 minute. Koja izjava je ispravna?
RJEENJE: U strujnom krugu tee elektrina struja jakosti 0,3 A
629.
Tri otpornika s otporima 10, 20 i 30 spojeni su u
seriju i prikljueni na napon od 12 V. Kolika je jakost
elektrine struje to tee kroz strujni krug? RJEENJE: 0,2 A

630.
Dva otpornika od po 0,1 spojeni su paralelno na
izvor napona 1 V. Kolika je jakost elektrine struje u
glavnom strujnom krugu?
RJEENJE: 20 A
631.
50 arulja, svaka snage 150 W, vezano je paralelno
na izvor napona 220 V. Koliki je ekvivalentni otpor takvog
spoja? RJEENJE: 6,45
632.
Na izvor napona prikljueni su paralelno potroai
razliitih otpora. Jakost elektrine struje u krugu je:
RJEENJE: najmanja kroz potroa najveeg otpora
633.
Izraunakjte ukupni otpor tri paralelno
otpornika od 2 , 3 i 6! RJEENJE: 1
spojena
634.
Izraunajte ekvivalentni otpor dva paralelno spojena
otpornika od 0,5 ! RJEENJE: 0,25
635.
Dva otpornika od 1/2 i 1/3 spojeni su paralelno.
Ukupna vodljivost iznosi: RJEENJE: 5 S
636.
Tri otpornika jednakih otpora od 2 , spojeni su
paralelno na napon od 6 V. Kolika je koliina topline
osloboena na jednom od njih tijekom jedne sekunde?
RJEENJE: 18 J
637.
etiri otpornika, od kojih svaki ima otpor od 4 ,
spojeni su paralelno na akumulator od 12 V. Kolika je
jakost elektrine struje u krugu?
RJEENJE: 12 A
638.
Tri otpornika, svaki otpora 30 , spojena su paralelno
na akumulator od 12 V. Kolika je jakost struje kroz svaki
otpornik? RJEENJE: 0,4 A
639.
U glavnom strujnom krugu jakost elektrine struje je
24 A. Krug se sastoji od dvije paralelne grane s otporima
R1 = 5 i R 2 = 7 . Kolika je jakost elektrine struje kroz

granu s otporom R2 ? RJEENJE: 10 A
640.
Ukupni otpor triju paralelno spojenih otpornika po 9
je:
RJEENJE: 3
641.
Ukupni otpor triju paralelno spojenih otpornika po 12
je:
RJEENJE: 4
642.
U glavnom strujnom krugu jakost elektrine struje je
24 A. Krug se sastoji od dvije paralelne grane s otporima
R1 = 5 i R2 = 7 . Koliki je pad napona na otporima?
RJEENJE: 70 V
643.
etiri vodia s otporima od 4 , 6 , 8 i 12
spojeni su u paralelu i prikljueni na izvor napona od 24 V.
Kolika je jakost elektrine struje u glavnom strujnom
krugu? RJEENJE: 15 A
644.
etiri vodia s otporima od 4 , 6 , 8 i 12
spojeni su u paralelu i prikljueni na izvor napona od 24 V.
Koji se vodi najvie zagrijava prolaskom elektrine
struje? RJEENJE: 4
645.
Elektrina struja jakosti 10 A grana se u dvije
paralelne grane. U jednoj grani je jakost elektrine struje
1 A a otpor 1 . Koliki su otpor i jakost elektrine struje u
drugoj grani? RJEENJE: 9 A; 0,11
646.
Kad su otpornici paralelno spojeni u strujni krug:
RJEENJE: napon je jednak na svim otpornicima
647.
Elektrino kuhalo graeno je za prikljuak na
elektrinu mreu napona 240V. Grijalica se sastoji od
dvije spirale od kojih svaka ima otpor od 30 . Oznaka 3
na kuhalu znai da su spirale spojene paralelno. Kolika je
tada snaga? RJEENJE: 3840 W
6.9.3.3. Mjeoviti spoj otpornika:

648.
Na raspolaganju su tri otpornika od 2 . Jedan od njih
je spojen s paralelnom kombinacijom ostala dva. Ukupan
otpor spoja bit e:
RJEENJE: 3
649.
Strujni krug ine tri otpornika. Dva jednaka, svaki ima
otpor 100 , spojena su paralelno, a trei od 50 , vezan
je s njima u seriju. Ukupni otpor tog spoja je: RJEENJE: 100
650.
N jednakih otpornika, kad su spojeni u seriju imaju
ekvivalentni otpor 75 , a spojeni u paralelu 3 . Koliko je
otpornika spojeno u strujni krug?
RJEENJE: N = 5
651.
Otpornici R1 = 1k i R2 = 250 mogu se spojiti
serijski i paralelno u strujni krug. Kolike se vrijednosti
ukupnog otpora mogu dobiti serijskom i paralelnom
kombinacijom? RJEENJE: 1,25 k i 0,2 k
652.
Tri otpornika od po 6 mogu se spojiti u krug tako
da je ukupni otpor: RJEENJE: 4

653.
Na polovima izvora s unutranjim otporom 0,25 ,
izmjeren je napon od 23 V kad je krugom tekla struja 4 A.
Kolika je elektromotorna sila izvora? RJEENJE: 24 V
654.
Kroz grijalicu snage 2000 W tee elektrina struja
jakosti 20 A. Koliki je otpor grijalice? RJEENJE: 5 .
655.
arulja predviena za napon 220 V prikljuena je na
110 V. Snaga koja se razvija na arulji je stoga smanjena
za faktor: RJEENJE: 4
656.
Kroz elektrinu grijalicu snage 1,1 kW, kad je
ukljuena na napon gradske mree od 220 V, tee
elektrina struja jakosti: RJEENJE: 5 A
657.
arulja ima 110 W ispojena je izravno na izvor napona
220 V. Koliki je otpor arulje? RJEENJE: 440
658.
arulja snage 100 W gorjela je 30 minuta. Koliko je
eektrine energije utroila? RJEENJE: 0,05 kWh
659.
Otpornici od 2 i 8 spojeni su serijski na izvor
napona. Snaga elektrine struje na otporniku od 2 je
100 W. Snaga elektrine struje na drugom otporniku je:
RJEENJE: 400 W
660.
Elektrina pe snage 1 kW prikljuena je na napon
220 V. Koliko minuta treba grijati 2 L vode od 20 C da bi
uzavrela? Cvode = 4186 J/kgK
RJEENJE: 11
661.
Elektrino kuhalo prikljueno na napon 200 V moe za
7 minuta zagrijati 1 L vode od 20 C do vrenja. Koliki otpor
imagrija kuhala? Cvode = 4200 J/kgK RJEENJE: 50
662.
U strujnom krugu nalazi se osigura od 10 A. Kolika je
maksimalno dozvoljena snaga struje na otporniku od 20
? RJEENJE: 2000 W
663.
Niklena ica otpornosti 0,0724 x 10-6 m, duljine 130
m i povrina presjeka 1 mm2 prikljuena je na napon od
22 mV. Kolika je snaga tog otpornika? RJEENJE: 51,4 W
664.
Otpornici od 3 i 6 spojeni su paralelno. Snaga
elektrine struje na otporniku od 3 je 100 W. Snaga
elektrine struje na otporniku od 6 je:
RJEENJE:
50 W
665.
Koji je izraz za izraunavanje otpora strujnog kruga?
Oznake su, jakost elektrine struje, I, snaga, P, i napon na
krajevima otpornika, U.
RJEENJE: R = P / I2
666.
Kolika je jakost elektrine struje koja tee kroz
elektrino glaalo snage 0,44 kW, ako se zna da je
efektivni napon gradske mree 220 V?
RJEENJE: 2 A
667.
Strujni krug sastoji se od izvora, napona U, na koji je
spojen potroa, otpora r. Koji je ispravan izraz za snagu
tog kruga, ako je jakost elektrine struje I ? RJEENJE: I2 r
668.
Elektrini grija snage 0,5 kW ukljuen je na izvor
napona 220 V kroz 30 minuta. Koliki otpor ima grija?
RJEENJE: 96,8
669.
Elektrini grija snage 0,5 kW ukljuen je na izvor
napona 220 V kroz 30 minuta. Koliki je potroak elektrine
energije? RJEENJE: 900 k J
670.
Elektrino ronilo za grijanje vode prikljueno je na
napon 220 V i kroz njega tee elektrina struja jakosti 2,5
mA. Kolika je snaga tog ronila?
RJEENJE: 550 mW
671.
Kako jakost elektrine struje ovisi o snazi, P, otporu
kruga, R i naponu, U? RJEENJE: I = P/U
672.
Elektrini grija ima otpor 55 . Ako kroz njega tee
elektrina struja jakosti 2 A, kolika je razvijena koliina
topline u jednom satu?
RJEENJE: 792 kJ
673.
ime treba pomnoiti produkt U t da se dobije izraz
za izraunavanje rada elektrine struje, ako je U napon,
Q naboj, t vrijeme, I jakost elektrine struje?
RJEENJE:
674.
Strujni se krug sastoji od dvije paralelne grane vezane
na izvor napona od 12 V. Otpornik R1 u jednoj grani ima
otpor 6 , a u drugoj su dva serijski spojena otpornika R 2
= 4 i R3 = 8 . Kolika je toplina proizvedena na
otporniku R1 u vremenu od 3 s? RJEENJE: 72 J
675.
Izraz za rad u elektrinom polju je:
676.
Rad se u SI moe izraziti jedinicom:
RJEENJE: W = U Q
RJEENJE: C V
6.12. OVISNOST ELEKTRINOG OTPORA O

TEMPERATURI
677.
RJEENJE:
Elektrini otpor ravnog vodia ne ovisi o temperaturi vodia
678.
Otpor telegrafske linije napravljene od eljezne ice
na temperaturi od 20 C iznosi 60 . Koliki je njen otpor
na temperaturi + 35C. Temperaturni koeficijent
elektrinog otpora eljeza iznosi 0,0061 K-1. RJEENJE: 82,9

679.
Koja veliina ima jedinicu tesla (T) ?
RJEENJE: magnetski
tok na jedinicu povrine
680.
Tesla je jedinica za:
681.
Veber je jedinica za:
RJEENJE: magnetsku indukciju

RJEENJE: magnetski tok
682.
Jedinica magnetskog toka je:
RJEENJE: veber
683.
Feromagnetine tvari posjeduju relativan koeficijent
permeabilnosti:
RJEENJE: vei od zraka
684.
Jedinica za mjerenje magnetske indukcije struje je:
RJEENJE: 1 T
6.14.1. MAGNETSKO POLJE RAVNOG

VODIA
685.
Magnetska igla otklanja se ako se nalazi u:
RJEENJE:
blizini vodia kojim tee elektrina struja
LORENTZOVA SILA
686.
Iznos Lorentzove sile kojom magnetsko polje djeluje
na naboj koji se giba okomito na silnice magnetskog polja
je: RJEENJE: F = QvB
687.
Nabijena estica se giba okomito na magnetsko polje.
Iznos Lorentzove sile koja na nju djeluje je: RJEENJE:
proporcionalan naboju estice
688.
Meu polove magneta ulazi nabijena estica po
putanji okomitoj na smjer magnetskog polja. Na nju
djeluje sila: RJEENJE: u smjeru okomitom na magnetsko polje
689.
Lorentzova sila djeluje na naboj Q, koji se giba u
magnetskom polju okomito na smjer silnica. Koja je
tvrdnja ispravna? RJEENJE: sila je okomita na vektor brzine i vektor
magnetskoga polja
690.
Sila na naboj
magnetskog polja:
koji
se
giba
RJEENJE:
okomito
na
silnice
upravno je razmjerna koliini
naboja
691.
Gibanje naboja u magnetskom polju opisano je:
RJEENJE: Lorentzovom silom
692.
Ako se proton nalazi u magnetskom polju na njega e
djelovati:
RJEENJE: Lorentzova sila
693.
Elektron se giba u homogenom magnetskom polju
indukcije 0,5 T brzinom od 4,5 x 10 6 m/s okomito na smjer
polja. Kolika Lorentzova sila djeluje na elektron? RJEENJE:
3,6 x 10-13 N
AMPEROVA SILA
694.
Koliko je magnetsko polje Zemlje, ako na vodi duljine
2 m postavljen okomito na silnice polja djeluje sila od 1
mN pri prolasku elektrine struje od 10 A? RJEENJE: 50 T
695. Kolika je sila koja djeluje na vodi dug 20 cm koji se
nalazi u homogenom magnetskom polju indukcije 0,01 T, ako
kroz vodi tee elektrina struja jakosti 5 mA? RJEENJE: 1 x 105
kg m s-2
696.
Vodi duljine 50 cm postavljen je u homogeno
magnetsko polje, B = 0,1 T, okomito na magnetske
silnice. Kroz vodi tee struja jakosti 5 A. Kolikom silom
djeluje magnetsko polje na vodi? RJEENJE: 0,25 N
697.
Vodi dug 5 cm postavljen je okomito na magnetske
silnice u homogeno magnetsko polje, B = 0,03 T. Kolikom
silom djeluje magnetsko polje pri pomicanju vodia ak
kroz njega tee struja jakosti 5 A ?
RJEENJE: 7,5 x 10-3 N
698.
Sila koja djeluje na vodi kroz koji protjee elektrina
struja, a nalazi se u magnetskom polju je:
RJEENJE:
proporcionalna jakosti struje
699.
Na vodi kojim tee elektrina struja , a nalazi se u
magnetskom polju djeluje sila: RJEENJE: proporcionalna gustoi
magnetskog polja
Sila kojom magnetsko polje djeluje na ravni vodi

duljine l, a kojim tee struja I je: RJEENJE: F = BIl
700.
Koliko puta e se poveati sila kojom magnetsko polje

djeluje na ravni vodi duljine l m, a kojim tee struja I, ako
se duljina vodia povea za dva, a gustoa magnetskog
toka za etiri puta?
RJEENJE: 8 puta
701.
SILA IZMEU DVA VODIA (DJELOVANJE

STRUJE
NA STRUJU)
Kroz dvije paralelne ice protjee elektrina struja

jednake jakosti u istom smjeru. Koja je tvrdnja ispravna?
702.
RJEENJE: postoji privlana sila meu icama
703.
Dva paralelna vodia duljine 5 metara, kojima prolaze
stalne struje nalaze se na meusobnoj udaljenosti od 1
dm. Vodii se privlae silom od 1 N. Kolika je jakost struje
u vodiima? RJEENJE: 316,23 A
GIBANJE
ELEKTRIZIRANE
MAGNETSKOM POLJU
ESTICE
704.
Elektron ulijee u stalno magnetsko polje tako da se
smjer njegove brzine podudara sa smjerom magnetskog
polja. On se:
RJEENJE: dalje giba istim smjerom i brzinom
705.
Elektron koji se kree pravocrtno, ubaen je u
homogeno elektrino polje kondnezatora, u smjeru silnica.
Kako e se nastaviti kretati?
RJEENJE: jednoliko usporeno u istom smjeru
Koliki je polumjer putanje eklektrona energije 2,4 x 1016

J u homogenom magnetskom polju jakosti 8000 A/m? (e
= 1,6 x 10-19 C;me = 9,1 x 10-31 kg ) RJEENJE: 13 mm
706.
U magnetskom polju gustoe toka 0,5 T gibaju se

protoni energije 7,68 x 10-14 J po krunoj putanji radijusa
20 cm. Kolika je masa protona? RJEENJE: 1,667 x 10-27 kg
707.
15
ELEKTROMAGNETSKA INDUKCIJA
708.
Zavojnica
se
nalazi
u
magnetskom
polju.
Elektromotorna sila inducirana u jednom njezinom zavoju
ratmjerna je:
RJEENJE: brzini promjene magnetskog toka
Iz Faradayevog zakona elektromagnetske indukcije

slijedi da je inducirani napon u zavojnici: RJEENJE: razmjeran
709.
promjeni magnetskog toka kroz zavojnicu
Koliki se napon inducira u zavojnici s koeficijentom

samoindukcije 20 mH, ako je brzina promjene struje u njoj
1,5 as-1? RJEENJE: 30 mV
710.
711.
Pri promjeni jakosti elektrine struje od 0,2 As -1, u
zavojnici se zbog samoindukcije inducira napon od 0,04 V.
Koeficijent samoindukcije te zavojnice je: RJEENJE: 0,02 H
712.
Zavojnicu u titrajnom krugu zamijenimo drugom sa 9
puta
veim
koeficijentom
samoindukcije.
Uz
nepromijenjeni kondenzator, frekvencija titrajnog kruga je
sada: RJEENJE: 3 puta manja
6.15.1. MEUSOBNA INDUKCIJA;

SAMOINDUKCIJA
713.
Koeficijent
RJEENJE: henrijima
714.
samoindukcije zavojnice izraava se u:
Jedinica induktivnosti je:
RJEENJE: henri
715.
Henri je jedinica za:
16
RJEENJE: induktivitet zavojnice
KRUG IZMJENINE STRUJE
716.
Izmjenini napon vrijednosti 100 V i frekvencije 100
Hz prikljuen je na potroa otpora 10 . Jakost struje
kroz potroa je odreena izrazom:
RJEENJE: I = (10 A) sin (628 s-1) t
717.
Kruna frekvencija izmjeninog napona gradske
mree iznosi priblino:
RJEENJE: 300 s-1
718.
Efektivni napon gradske mree je:
RJEENJE: napon koji je,
priblino, 30% manji od 310 V
719.
Inducirani izmjenini napon nekog generatora opisan
je relacijom
U = (110 V) sin (6280 s-1) t. Vrijeme jednog ciklusa
iznosi:
RJEENJE: 10-3 s
720.
Maksimalna vrijednost izmjeninog napona gradske
mree frekvencije 50 Hz, pojavljuje se tijekom jedne
minute: RJEENJE: 6000 puta
721.
Kruna frekvencija neke izmjenine struje je 6280 s -1.
Frekvencija je:
RJEENJE: 1000 Hz
722.
Efektivna jakost izmjenine elektrine struje, u krugu
s otpornikom od 50 , je 5 A. Koliki je maksimalni napon
na otporniku? RJEENJE: 353 V
723.
Efektivna jakost izmjenine elektrine struje, u
krugu s otpornikom od 50 , je 5 A. Koliki je maksimalna
elektrina struja kroz otpornik?
RJEENJE: 7,07 A
724.
Kroz elektrinu pe otpora 500 prolazi izmjenina
struja ija je jakost odreena izrazom I = (4 A) sin (376,8
s-1) t. Izraunajte efektivnu vrijednost napona! RJEENJE:
1414 V
725.
Odnos izmeu maksimalne i efektivne vrijednosti
napona izmjenine struje je: RJEENJE: Vef = V0/ 21/2
Ako se efektivni napon i efektivna jakost izmjenine
struje dva puta smanji onda se snaga te izmjenine struje:
726.
RJEENJE: smanji etiri puta
Izraz za efektivnu vrijednost snage izmjenine struje

uz pomo maksimalnog napona i maksimalne struje je:
727.
RJEENJE: Pef = V0I0/2
Ako se efektivni napon izmjenine struje tri puta

povea, a efektivna jakost ostane ista, onda se snaga te
izmjenine struje: RJEENJE: povea tri puta
728.
Ako se efektivni napon izmjenine struje 3 puta

povea, a efektivna jakost 3 puta smanji onda se snaga te
izmjenine struje: RJEENJE: ne mijenja
729.
730.
Ako se efektivni napon i efektivna jakost izmjenine
struje 3 puta povea onda se snaga te izmjenine struje :
RJEENJE: povea 9 puta
731.
Jakost izmjenine elektrine struje odreena je
izrazom:
I = (2,8 A) sin (31,4 s -1 t). Kolika je efektivna jakost
elektrine struje?
RJEENJE: 2 A
732. Jakost izmjenine elektrine struje odreena je izrazom:

I = (2,8 A) sin (31,4 s-1 t). Kolika je frekvencija?
RJEENJE: 5 Hz
733.
Maksimalna vrijednost izmjeninog napona gradske
mree u Europi moe se na utinici mjeriti tijekom jedne
minute: RJEENJE: 6000 puta
Krug sa zavojnicom (induktivitetom)
734.
Dominantan otpor u zavojnici ukljuenoj u krug
izmjenine struje daje: RJEENJE: impedancijski otpor
20
ELEKTRINI TITRAJNI KRUG
735.
Titrajni krug proizvodi titraje frekvencije 10 MHz.
Koliko traje jedan titraj? RJEENJE: 100 ns
Frekvencija, f, u titrajnom krugu odreena je
kapacitetom kondenzatora, c. Koliko e iznositi frekvencija
ako se kapacitet kondenzatora uetverostrui? RJEENJE:
736.
f/2
Na krajevima kondenzatora u elektrinom titrajnom

krugu mijenja se napon prema jednadbi U = (50 V) sin
(104 x s-1) t. Kapacitet kondenzatora iznosi 0,1 F.
Odredite induktivitet zavojnice! RJEENJE: 0,01 H
737.
U elektrini titrajni krug u serijski spoj prikljuimo jo

jedan kondenzator, U novom titrajnom krugu: RJEENJE:
738.
Smanjuje se period titranja
739. Dva elektrina titrajna kruga su u rezonanciji ako su

kapaciteti kondenzatora i induktivnosti zavojnica povezani
relacijom: RJEENJE: C1 L1 = C2 L2
Titrajni krug sastavljen od zavojnice i ploastog
kondenzatora, bez dielektrika, ima frekvenciju f. Ako se
meu ploe unese dielektrik relativne permitivnosti 81,
tada e frekvencija f1, titrajnog kruga iznositi:
740.
RJEENJE: f1 = f / 9
741.
Dva titrajna kruga
periodi titranja jednaki
21
su u rezonanciji:
RJEENJE: ako su
TRANSFORMATORI
742.
Na primarnu zavojnicu transformatora, koja ima 5000
navoja, prikljuen je izvor izmjeninog napona 220 V.
Koliki je napon na sekundarnoj zavojnici koja 455 navoja?
RJEENJE: 20 V
743.
Na primarnu zavojnicu transformatora, koja ima 5000
navoja, prikljuen je izvor izmjeninog napona 220 V.
Koliko navoja ima sekundarna zavojnica, ako je na njoj
izmjeren napon 110 V?
RJEENJE: 2500
744.
Jakost elektrine struje u primaru transformatora
iznosi 0.1 A. Primarna zavojnica ima 100 zavoja i otpor
100 . Ako sekundarna zavojnica ima 500 zavoja, koliki
je napon u sekundarnoj zavojnici ?
RJEENJE: 50 V
Idealnim transformatorom promijenimo ulazni napon

od 220 V na 22 kV. Kolika je jakost elektrine struje u
sekundarnoj zavojnici? RJEENJE:
100 puta manja nego u
745.
primarnoj
746.
Oznaimo sa N1 i N2 broj zavoja primarne, odnosno
sekundarne zavojnice transformatora,
napone na
zavojnicama sa U1 i U2, te jakosti elektrinih struja kroz
njih sa I1 i I2. Koja relacija za transformaciju je ispravna?
RJEENJE: U1N2 = U2N1
747.
Primar transformatora
spojen je na izvor izmjeninog

jednako za primarnu i sekundarnu
napona. to je
zavojnicu? RJEENJE:
produkt napona i jakosti elektrine struje
748.
Pravilo
transformacije
transformator glasi:
za
idealni
elektrini
RJEENJE: snage elektrine struje u primarnoj i sekundarnoj zavojnici su

jednake
Izmjenini napon od 2,4 kV treba transformirati na

120 V. Izlazna snaga transformatora je 9 kW. Primarna
zavojnica ima 4000 zavoja. Koliko zavoja ima sekundarna
zavojnica? RJEENJE: 200
749.
750.
Primarna zavojnica transformatora ima 100 zavoja, a
sekundarna 50 zavoja. Ako je na primarnoj zavojnici
napon od 20 V, koliki je napon na sekundarnoj zavojnici?
RJEENJE: 10 V
Primarna zavojnica transformatora ima 100 zavoja, a

sekundarna 25 zavoja. Ako je na primarnoj zavojnici
napon od 20 V, koliki je napon na sekundarnoj zavojnici?
751.
RJEENJE: 5 V
752.
Koliko zavoja mora imati sekundarna zavojnica da bi
na njoj dobili napon od 3 V, ako primarna zavojnica ima
300 zavoja i napon od 150 V?
RJEENJE: 6 zavoja
753.
Koliko zavoja mora imati sekundarna zavojnica da bi
na njoj dobili napon od 3 V ako primarna zavojnica ima
200 zavoja i napon od 120 V?
RJEENJE: 5 zavoja
754.
Transformator transformira:
RJEENJE:
samo izmjeninu
struju
755.
Na pricipu elektromagnetske
RJEENJE: transformatora
indukcije zasniva se rad:
Napon se NEE inducirati u sekundarnoj zavojnici

ako:
RJEENJE: kroz primarnu zavojnicu protjee stalna elektrina
756.
struja

757.
Ravno zrcalo:
RJEENJE: Stvara uvijek virtualnu sliku.
758.
Jedna izjava
Stvara uvijek realnu sliku.
je netona. Ravno zrcalo:
RJEENJE:
759.
Zraka svjetlosti upada na ravno zrcalo. Koliko e se
promijeniti kut izmeu upadne i reflektirane zrake ako se
upadni kut povea za 15 ?
RJEENJE: poveat e se za 30
Predmet se ispred ravnog ogledala pomakne s

udaljenosti a na udaljenost 2a. Kako se promijenila slika
predmeta? RJEENJE: ostala je nepromijenjena
760.

761.
Zrake uskog paralelnog snopa koji dolazi na konkavno
sferno zrcalo:
RJEENJE: Stvaraju realnu sliku u fokusu ispred zrcala.
762.
Slika koju stvara konkavno sferno zrcalo:

RJEENJE: Virtualna je ako se predmet nalazi izmeu fokusa i tjemena
zrcala.
763.
Zraka svjetlosti koja na konkavno sferno zrcalo dolazi:
RJEENJE: paralelno optikoj osi reflektira se tako da prolazi kroz

fokus ispred zrcala.
764.
Zubar upotrebljava sferno zrcalo za pregledavanje
zuba, stavljajui ga na udaljenost od 2 cm od zuba. Tada
vidi uspravnu sliku 3 puta veu od zuba. Koliki je radijus
zakrivljenosti zrcala?
RJEENJE: 6 cm
765.
Predmet se nalazi izmeu tjemena i arita sfernog
zrcala. Koje su osobine slike u zrcalu?
RJEENJE: slika je uveana, virtualna i uspravna
7.1.3.2.2. KONVEKSNO
SFERNO ZRCALO
766.
Koja tvrdnja je ispravna za konveksno sferno zrcalo?

RJEENJE: Slika je uvijek umanjena i virtualna.
767.
to NIJE tono rei
RJEENJE: Slika je obrnuta.
za konveksno sferno zrcalo?
7.1.4.IV zakon geometrijske optike:
Zraka svjetlosti izlazi iz vode u zrak. Ako pri tom

prijelazu sinus kuta upadanja iznosi 0,5 a sinus kuta loma
0,65 indeks loma vode je:
RJEENJE: 1,3
768.
769.
Indeks loma prozirnog sredstva je veliina
RJEENJE: znai omjer brzina svjetlosti u vakuumu i sredtvu
koja:
770.
Kolika je brzina svjetlosti u vodi, ako je indeks loma
vode 1,33?
RJEENJE: 2,25 x 10 5 km/s
Koliki je indeks loma stakla, ako je brzina svjetlosti u

staklu 2 x 105 km/s ? RJEENJE: 1,5
771.
Zraka svjetlosti iz stakla , indeksa loma 1,5, dolazi na

granicu sa zrakom. Koliki je kut loma, ako je sinus
upadnog kuta 2/3 ? RJEENJE: 90
772.
Zraka svjetlosti iz stakla , indeksa loma 1,5, dolazi na

granicu sa zrakom. Koliki je sinus upadnog kuta loma, ako
je kut loma 90 ? RJEENJE: 2/3
773.
Pri prijelazu iz jednog sredstva

svjetlosti: RJEENJE: ne mijenja frekvenciju
774.
drugo
zraka

775.
Pojava totalne refleksije dogaa se na granici dva
sredstva:
RJEENJE: ako je kut upada u optiki guem sredsatvu vei od graninog
kuta
776.
Bijela svjetlost u prizmi doivljava disperziju. Koja je
izjava istinita?
RJEENJE: Disperzija se dogaa, jer indeks loma ovisi o valnoj duljini
777.
Koja tvrdnja NIJE ispravna za prizmu?
RJEENJE: Upotreba prizme osniva se na refleksiji svjetlosti s dviju ravnina

koje ine mali kut.
7.1.4.4.
LEE
7.1.4.4.1. KONVERGENTNE
LEE
778.
Konvergentna lea jakosti 6,25 D od realnog
predmeta stvara realnu sliku jednako veliku kao predmet.
No kolikoj udaljenosti od lee se nalazi predmet? RJEENJE:
32 cm
Konvergentna lea od realnog predmeta udaljenog 40

cm stvara realnu sliku na jednakoj udaljenosti. Kolika je
jakost lee? RJEENJE: 5 D
779.
780.
Jakost konvergentne lee je 4 D. Lea od predmeta
udaljenog a cm od lee stvara realnu sliku dvostruko blie
lei. Kolika je udaljenost slike od lee? RJEENJE: 37,5 cm
781.
Tanka lea ima jakost 2,5 dpt. Koliki je radijus
zakrivljenosti lee?
RJEENJE: 80 cm
782.
Tanka lee ima radijus zakrivljenosti 40 cm. Kolika je
jakost lee?
RJEENJE: 5 dpt
783.
Konvergentna lea ima jakost 2 dioptrije. Izraunajte
arinu daljinu lee kad je uronjena u vodu! n vode= 1,33
RJEENJE: 67 cm
784.
Dioptrija je:
RJEENJE: jedinica za jakost lee
785.
Predmet je udaljen od centra konvergentne lee 1,8
puta vie nego arite. Nastala slika je: RJEENJE: realna i
vea od predmeta
7.1.4.4.2. DIVERGENTNE
LEE
786.
Predmet je 20 cm ispred divergentne lee fokusne
udaljenosti - 12 cm. Gdje nastaje slika? RJEENJE: 7,5 cm
ispred lee
8. FIZIKALNA OPTIKA
787.
Da
bi
se
dvije
identine
zrake
svjetlosti
interferencijom ponitile treba duina njihovog optikog
puta biti: RJEENJE: jednaka

788.
Svjetlost valne duljine 750 nm ogiba se na optikoj
reetki. Konstanta optike reetke je 2500 nm. Koliko
iznosi sinus ogibnog kuta, koji pripada spektru treeg
reda? RJEENJE: 0,9
789.
Na optiku mreicu pada monokromatsko svjetlo
valne duljine 0,4 m. Sinus ogibnog kuta prvog
maksimuma je 0,2. Kolika je konstanta optike mreice?

RJEENJE: 2 m
790.
uto i plavo svjetlo upadaju okomito na optiku
mreicu. Kut prvog ogibnog maksimuma je: RJEENJE: vei
za uto svjetlo
791.
Na optiku mreicu koja ima 500 zareza na 1 mm
pada monokromatsko svjetlo valne duljine 550 nm. Sinus
kuta prvog ogibnog maksimuma je: RJEENJE: 0,275
Ako optiku reetku obasjamo bijelom svjetlou,
ogibni kut, koji odgovara prvom ogibnom spektru, bit e
najvei za: RJEENJE: crvenu svjetlost
792.
793.
Kolika je valna duljina monokromatske svjetlosti koja
pada okomito na optiku mreicu s konstantom 1600 nm,
ako je sinus kuta ogibnog spektra drugog reda 0,95?
RJEENJE: 760 nm
794.
Nakon prolaza kroz optiku mreicu bijela svjetlost se
razlae na boje zbog: RJEENJE: difrakcije
795.
Konstanta optike mreice je dvostruko vea od valne
duljine monokromatskog svjetla koje okomito upada na
optiku mreicu. Sinus kuta prvog ogibnog maksimuma je:
RJEENJE: 0,5
796.
Svjetlost valne duljine 700 nm ogiba se na optikoj
mreici tako da je sinus kuta u smjeru prvog ogibnog
maksimuma 0,14. Koliki je sinus kuta pod kojim se u
smjeru prvog ogibnog maksimuma ogiba svjetlost valne
duljine 400 nm? RJEENJE: 0,08
797.
Monokromatska svjetlost pada okomito na optiku
reetku konstante 2000 nm. Ako sinus kuta, koji pripada
prvom ogibnom spektru, iznosi 0,35, onda je valna duljina
svjetlosti: RJEENJE: 700 nm
798.
Kad svjetlo
RJEENJE: difrakcije
upada na optiku mreicu, dolazi do:
799.
Na optiku mreicu konstante 2,1 x 10 -6 m upada
okomito monokromatska svjetlost. Sinus ogibnog kuta
tree svijetle pruge je 0,9. Izraunajte valnu duljinu
svjetlosti! RJEENJE: 630 nm
Snop bijele svjetlosti pada okomito na optiku
reetku. Prolazom kroz reetku: RJEENJE: ogibni kut spektra
800.
prvog reda najvei je za crvenu svjetlost

801.
Pod kolikim kutem mora zraka svjetlosti upadati na
granicu optikog sredstva, ako je za kut loma 28 ,
lomljena zraka linearno polarizirana?
RJEENJE: 62
802.
Zraka svjetlosti iz zraka upada pod kutem na
granicu sredstva indeksa loma n i lomi se pod kutem .
Kako glasi Brewstwrov zakon?
RJEENJE: sin / cos = n
803.
Od
nepolariziranog
polarizirani val:
vala
svjetlosti
dobivamo
RJEENJE: refleksijom pod odreenim kutom
804.
Tangens upadnog kuta za koji je uta svjetlost
polarizirana refleksijom na dijamantu iznosi 2,42. Indeks
loma dijamanta je: RJEENJE: 2,42
805.
Svjetlost iz uzduha prelazi u staklo. Kut polarizacije
ute svjetlosti za staklo iznosi 60,5, a njegov tangens
1,77. to moete zakljuiti?
RJEENJE: indeks loma stakla za utu svjetlost je 1,77
806.
Polarizirana svjetlost nastaje:
RJEENJE: Prolazom prirodne svjetlosti kroz optiki aktivnu tvar.
807.
Zraka svjetla iz zraka upada u staklo pod kutom
polarizacije. Brzina svjetlosti u zraku je c, u staklu v, a
indeks loma stakla je n. Koliki je tangens upadnog kuta?
RJEENJE: n
808.
Koja pojava dokazuje da je svjetlost transverzalni val?
RJEENJE: polarizacija svjetlosti
809.
je longitudinalni val.
tvrdnji netona?
RJEENJE: Svjetlost
810.
Nakon refleksije na granici prvog prozirnog sredstva,
zraka
nepolarizirane
svjetlosti
postaje
linearno
polarizirana. Koliki je kut refleksije, ako je kut loma 30 ?
RJEENJE: 60
8.4. SPEKTAR
ELEKTROMAGNETSKIH
VALOVA
811.
Izraunajte energiju fotona valne duljine 0,5 m! h =
6,6 x 10 34 Js.
RJEENJE: 4 x 10
812.
19
Energija fotona svjetlosti, proporcionalna je:
RJEENJE:
frekvenciji
813.
Koliko fotona utog svjetla valne duljine 600 nm treba
emitirati u jednoj sekundi da snaga radijacije bude 1,65 x
10-18 W ? h = 6,6 x 10-34 Js
RJEENJE: 5
814.
Valna duljina infracrvenog zraenja je 10 m, a
ultraljubiaste svjetlosti 200 nm. Energija fotona
ultraljubiaste svjetlosti je:
RJEENJE: 50 puta vea
815.
Izvor emitira 25 fotona valne duljine 500 nm svake
sekunde. To odgovara snazi zraenja: h = 6,6 x 10 -34 J.
RJEENJE: 10-17 W
816.
Koje
od
navedenih
podruja
u
spektru
elektromagnetskih valova odgovara vidljivom spektru?
RJEENJE: 4 x 10 7 m 8 x 10
Kojom dijelu spektra elektromagnetskih

pripada val, valne duljine 4000 nm?
817.
valova
RJEENJE:
infracrvenom
818.
Frekvencija elektromagnetskog zraenja je 0,5 x 10 14
Hz. Kojem dijelu spektra pripada to zraenje? RJEENJE:
infracrvenom
819.
Kojem dijelu spektra pripadaju elektromagnetski
valovi koji imaju valnu duljinu u zraku 700 nm? RJEENJE:
vidljiva svjetlost
820.
1 eV (elektronvolt) je jedinica za:
RJEENJE:
energiju
fotona
Kroz povrinu od 0,5 m2 prolazi elektromagnetski val

snage 0,1 W. Intenzitet toga vala je: RJEENJE: 0,2 W/m2
821.
Kolika je snaga zraenja 10 fotona frekvencije 3x10 12

Hz? h = 6,6x10-34 Js RJEENJE: 0,124 eV/s
822.
U slijedeim izrazima, h oznaava Planckovu

konstantu, f frekvenciju, valnu duljinu, a T period. Koja
relacija predstavlja energiju fotona?
RJEENJE: E = h /
823.
T
824.
Energija fotona ute
energije fotona plave svjetlosti
svjetlosti:
RJEENJE: manja je od
825.
Planckova konstanta iznosi 6,6 x 10 -34 Js. Kolika je
energija elektromagnetskih valova valne duljine 3 nm?
RJEENJE: 6,6 x 10-17 J
826.
Valna duljina zraenja je 104 puta manja od valne
duljine ute svjetlosti koja iznosi 600 nm. Kolika je
frekvencija zraenja?
RJEENJE: 5 x 1010 Hz
827.
Energija kvanta crvene svjetlosti vea je od energije
kvanta:
RJEENJE: infracrvenih zraka
828.
Koja
od
navedenih
elektromagnetski valovi?
valnih
gibanja
nisu
RJEENJE: zvuni val
829.
Valna duljina rentgenskih zraka je 0,1 nm. Kolika je
energija jednog kvanta? h = 6,56 x 10 -34 Js RJEENJE: 2 x
10-15 J
830.
Duljina vala natrijeve D linije je 589,3 nm. Kolika je
frekvencija?h=6,625x10-34 Js RJEENJE: 5,09 x 10 14 Hz
831.
Koja je od navedenih tvrdnji
svjetlost ima valnu duinu priblino 585 nm.
tona?
832.
Koji
tip
valova
elektromagnetskih valova?
sainjava
ne
RJEENJE: uta
spektar
RJEENJE: ultrazvuni valovi
833.
Valna duina plave svjetlosti priblino iznosi:
RJEENJE:
Valna duina ute svjetlosti priblino iznosi:
RJEENJE:
10-6 m
834.
-6
10 m
835.
Koja je od navedenih tvrdnji ispravna? RJEENJE: Valna

duina svjetlosti je proporcionalna brzini i obrnuto proporcionalna
frekvenciji.
836.
Koja je od navedenih tvrdnji tona? RJEENJE:
837.
Koja je od navedenih tvrdnji tona?
Modra
RJEENJE: Crvena

838.
Fotoelektrini efekt na metalima moe nastati:
RJEENJE: obasjavanjem metala svjetlou
839.
Izraunajte izlazni rad fotoelektrona iz metala ako je
valna duljina graninog fotona 400 nm! h = 6,6x10 -34 Js
RJEENJE: 3,1 eV
840.
Izlazni rad elektrona iz metala je 6x10-19 J. Kolika je
granina valna duljina fotona koji e izazvati fotoelektrini
efekt? h = 6,6 x 10-34 Js
RJEENJE: 330 nm
841.
Valna duljina graninog fotona svjetlosti, koji e
izazvati pojavu fotolektrinog efekta na srebru je 261 nm.
Koje od navedenih zraenja moe izazvati fotoelektrini
efekt na srebru?
RJEENJE: ultraljubiaste zrake manjih valnih duljina od 261 nm
Oznaimo li energiju fotona koji uzrokuje fotoelektrini

efekt s E, kinetiku energiju izbaenog elektrona s K , a
izlazni rad elektrona s A, onda se fotoelektrini efekt
moe opisati jednadbom: RJEENJE: E = K + A
842.
843.
Fotoelektrini efekt se moe objasniti pomou:

RJEENJE: injenice da se elektromagnetski val moe prikazati fotonima
844.
Brzina elektrona
RJEENJE: boji svjetla
koji je izbaen iz fotokatode ovisi o:
Kinetika energija elektrona izbijenog iz nabijene

ploe fotoelektrinim efektom: RJEENJE: jednaka je razlici
845.
energije fotona i izlaznog rada elektrona
Granina frekvencija fotona koji u metalu izazove

fotoelektrini efekt je 6 x 10 14 Hz. Izraunajte izlazni rad
za fotoelektron! RJEENJE: 3,96 x 10-19 J
846.
847.
Energija potrebna za fotokemijsku reakciju iznosi 7 x
-19
10 J po molekuli. Kolika je valna duljina apsorbiranog
fotona? RJEENJE: 280 nm
848.
Za izazivanje fotoelektrinog efekta na metalu
potrebna je energija od 1,6 eV. Kolika je maksimalna
duljina fotona koji e izazvati fotoelektrini efekt? h = 6,6
x 10-34 Js RJEENJE: 780 nm
9 .OSNOVNI POJMOVI FIZIKE ATOMA

849.
Prema De Broglieu valna duljina elementarnih estica
mase m, koliine gibanja p, brzine v te naboja e
izraunava se iz relacije:
RJEENJE: = h/p
Iz de Broglieve relacije zakljuujemo da je valna

duljina brzih nabijenih estica: RJEENJE: obrnuto proporcionalna
850.
koliini gibanja estica
851.
Masa elektrona je 9 x 10-31 kg, a brzina 733 kms-1.
Koliko iznosi De Broglijeva valna duljina elektrona? h =
6,6 x 10-34 Js RJEENJE: 1,0 nm
852. De Broglijeva relacija za izraunavanje valne duljine, ,

estice mase, m, koja se giba brzinom, v, odreena je
slijedeom relacijom: RJEENJE: m v = h /
853.
Kolika je valna duljina kuglice mase 0,5 g, ako se
kree brzinom 3 m/s? h = 6,6 x 10 -34 Js
RJEENJE: 4,4 x 10 31

854.
O emu govori Einsteinova relacija E = m c2 ?

RJEENJE: Pokazuje da su masa i energija dva pojavna oblika materije
855.
Kolika je ekvivalentna masa estice koja ima energiju
5 GeV?
RJEENJE: 9 x 10 -24 g
856.
Kolika je ekvivalentna energija protona? m P = 1,67 x
-27
10 kg
RJEENJE: 0,94 GeV
857.
Einsteinovaa relacija ekvivalentnosti mase i energije
glasi:
RJEENJE: E = mc 2
858.
Pretpostavimo da se kod fisije urana 0,1% mase
prisutnog urana transformira u energiju. Kolika je energija
proizvedena fisijom 1 kg urana?
RJEENJE: 9 x 10 13 J
Jezgra kisika iz pobuenog energijskog

stanja
energije 6,9 MeV spontano prijee u nie stanje energije
6,1 MeV. Kolika je energija emitiranih gama fotona?
859.
RJEENJE: 800 k eV
Frekvencija emitirane svjetlosti prilikom prijelaza

elektrona s vie energijske putanje E2 na niu E1 u
Bohrovom modelu atoma izraena preko Planckove
konstante h jednaka je: RJEENJE: = (E2 E1) / h
860.
861.
Snaga zraenja apsolutno crnog tijela povrine 0,5 m 2
iznosi 40 kW. Koliku temperaturu ima to tijelo? RJEENJE:
1090 K
862.
Zemlja zrai prosjeno u svakoj minuti sa povrine od
1 cm2 energiju od 0,54 J. Koju temperaturu mora imati
apsolutno crno tijelo da bi zrailo jednaku energiju?
RJEENJE: 199,6 K
863.
U kojem podruju spektra elektromagnetskih valova
lei valna duljina koja odgovara maksimalnoj energiji
zraenja kod spirale elektrine arulje (T = 3000 K) ?
RJEENJE: infracrveno podruje 966 nm

zraenja povrine Sunca (T = 6000 K)?
RJEENJE:
864.
vidljivo podruje 483 nm

zraenja kod atomske bombe u trenutku eksplozije (T =
107 K) ? RJEENJE: rendgensko podruje 0,29 nm
865.

866.
10
867.
-10
Promjer vodikovog atoma iznosi priblino:
RJEENJE:
Jaka nuklearna sila:
RJEENJE: uvijek je privlana
868.
Koja je od navedenih tvrdnji ispravna? RJEENJE:

jedan duni metar moemo priblino posloiti 10 15 atomskih jezgri.
869.
Promjer jezgre atoma iznosi priblino:
RJEENJE: 10-15 m
870. Elementarni naboj je e. Naboj estice je:
RJEENJE:
2e
871.
Izotop koji u jezgri ima 11 protona i 13 neutrona je:

24
11
RJEENJE:
872.
Na
Masa elektrona jednaka je:
873.
Izotopi su
jednakog broja protona
atomi:
RJEENJE: masi pozitrona
RJEENJE:
razliite atomske mase, a
874.
Nukleoni su:
875.
Izotopi su atomi elementa koji imaju:
RJEENJE: protoni i neutroni

RJEENJE: razliit
maseni broj
876.
Atomske jezgre istog rednog broja, a razliitih masa
nazivaju se:
RJEENJE: izotopi
877.
U atomskoj jezgri
samo izmeu protona i neutrona
djeluju:
RJEENJE: nuklearne sile
878.
Koja je od navedenih izjava u vezi s neutronima
istinita?
RJEENJE: izotopi nekog elementa imaju jednak broj protona, a razliit broj
netrona
Koja estica ima masu, koja je priblino 1/1840 mase

atoma vodika?
RJEENJE: elektron
879.
880.
Na pozitron u elektrinom polju djeluje sila F. Kolika e
sila djelovati na alfa esticu ako nju stavimo na isto
mjesto?
RJEENJE: 2 F
Brojana vrijednost jedinice za energiju 1 eV izraena

u dulima jednaka je:
RJEENJE: naboju protona
881.
882.
11
5
Nadopunite reakciju: B +
1
1
11
6
C + .......
RJEENJE: n
883.
Nadopunite reakciju:
27
13
Al + ?
30
15
P+
RJEENJE:
884.
Beta negativnim raspadom
214
82
Pb prelazi u:
214
83
RJEENJE:
885.
Bi
Emisijom alfa zraka

222
86
RJEENJE:
Rn
226
88
Ra prelazi u:
1
0
886.
27
13
Al + ?
26
13
Al + 2
1
0
1
0
RJEENJE:
887.
14
7
1
0
N+ n
14
6
C + ?
RJEENJE: p
888.
31
15
1
0
P+ n
? +
31
14
Si
RJEENJE: p
889.
Umjetni radioaktivni izotop zrai pozitron. Redni broj
jezgre koja nastaje raspadom je u odnosu na poetnu
jezgru: RJEENJE: za 1 manji
4
2
890.
Jezgra He moe se dobiti fuzijom
energiju dobije so i jedan: RJEENJE: pozitron
891.
Bombardiranjem
9
4
3
2
He
1
1
Be alfa esticama dobiva se
H. Uz
12
6
C i:
RJEENJE: neutron
6
3
892.
Izotop Li bombardiramo neutronima i razbijemo na
dvije jezgre. Koja jezgra nastaje uz alfa esticu?
2
1
RJEENJE:
893.
i:
U procesu fuzije dvije jezgre deuterija nastaju neutron

3
2
RJEENJE:
22
11
894.
He
Na emisijom pozitrona prelazi u:
22
10
RJEENJE:
Ne
895.
4
Koja bi se jezgra mogla potpuno razgraditi emitirajui

-estice, 3 -zrake, 2 pozitrona i jednu -zraku?
16
7
RJEENJE:
896.
Maseni broj i redni broj jezgre Si koja je nastala
reakcijom
27
13
Al (, p) Si je:
RJEENJE: 30, 14
22
10
897.
Ako se atom X bombardira esticama dobije se
Ne i proton. Koliki su maseni i redni broj atoma X?
RJEENJE: 19, 9
898.
Koja e estica biti izbaena iz jezgre radioaktivnog
elementa, ako za radioaktivni raspad vrijedi jednadba:

X
A
Z 1
A
Z
Y + ?
RJEENJE: elektron
899.
55
25
Mn +
2
1
55
26
Fe + ?
RJEENJE: 2 n
900.
Kojom esticom treba bombardirati jezgru
raspadne na tricij i alfa esticu?
6
3
Li da se
RJEENJE:
neutronom
901.
Bombardiranjem
RJEENJE: proton
902.
19
9
22
10
F alfa esticama dibivamo Ne i:
2
1
Spajanjem dva deuterona H dobiva se neutron i:
RJEENJE: izotop jezgre helija
903.
Bombardiranjem
27
13
Al alfa esticama dobiva se
30
14
Si i:
RJEENJE: jezgra vodika

210
83
Radioaktivnim raspadom Bi prelazi u

dvije estice emitiraju tim raspadom?
904.
206
82
Pb. Koje se
RJEENJE:
alfa
estica + elektron
905.
ime treba bombardirati jezgru
jezgru
12
6
C i jedan neutron?
9
4
Be da bismo dobili
RJEENJE:
alfa
esticama
906.
Element rednog broja 90 i masenog 232 prvi je u nizu
radioaktivnog raspada. Posljednji, stabilni, lan tog niza
je
208
82
Pb. Koliko je i estica emitirano timraspadom?
RJEENJE: 6 + 4
907.
Broj neutrona i maseni broj jezgre Si koja je
nastala nuklearnom reakcijom:
27
13
Al (, p) Si su:
RJEENJE: 16 i 30
908.
Bombardiranjem jezgre
esticama dobije se
12
6
jezgra
C i neutron. Koliki su redni i maseni broj
nepoznate jezgre? RJEENJE: 4 i 9
909.
Izotop elementa s rednim brojem 93 i masenim
brojem 237 poetni je lan radioaktivnog niza.
Uzastopnim raspadima nastaju, uz nove jezgre, redom: ,
+, . Naite redni i maseni broj posljednje jezgre tog
niza!
RJEENJE: 90 i 233
Jezgra nekog elementa X s 50 protona i 85 neutrona

je nestabilna. Ona - raspadom prelazi u jezgru Y koja e
imati: RJEENJE: 51 proton i 84 neutrona
910.
911.
Konani proizvod radioaktivnog raspada plutonija s

209
83
rednim brojem 94 i masenim 241 je

Bi. Koliko je , a
koliko
estica emitirano prilikom toga raspada?
RJEENJE: 5 - + 8 estica
912.
Konani proizvod radioaktivnog raspada elementa

220
86
X je element Y. Koliko je
prilikom tog raspada?
- estica emitirano
RJEENJE: 4 + 2 -
10.3.1 RADIOAKTIVNOST
913.
Emisijom alfa estice jezgri se maseni broj:
RJEENJE: smanjuje za 4
914.
Alfa zraenje se sastoji od:
RJEENJE: jezgri helija
915.
RJEENJE: zrake se otklanjaju u elektrinom polju.
916.
Koja je tvrdnja tona?
RJEENJE: zraenje se sastoji od snopa brzih jezgara helija
917.
236
92
U elektromagnetsko zraenje ne spada:
RJEENJE: zraenje
10.3.2 - RADIOAKTIVNOST
918.
Pri emisiji negativnih beta-zraka novo nastali element
ima redni broj:
RJEENJE: vei za 1
919.
Beta negativne zrake izlaze iz:
RJEENJE: atomske jezgre
920.
Ionizirajue zraenje prolazi kroz elektrino polje u
smjeru okomitom na silnice. Koje zraenje se otklanja
suprotno smjeru elektrinog polja?
RJEENJE: beta zrake
921.
Koja vrsta zraenja ne pripada elektromagnetskim
valovima?
RJEENJE: zrake
A
Z
Radioaktivni element X nakon 3 i 2 - raspada

transmutira u element koji ima:
RJEENJE: maseni
922.
broj za 12 manji
923.
Beta zraenje se sastoji od:
RJEENJE: elektrona
10.3.3 + RADIOAKTIVNOST
924.
Radioaktivnom se izotopu
RJEENJE: smanjuje redni broj za 1
925.
emisijom
Koja je tvrdnja ispravna za pozitron?
RJEENJE: nastaje kod umjetnog radioaktivnog raspada
10.3.4. ZRAENJE
pozitrona:
926.
Gama zrake su:
RJEENJE:
elektromagnetski
valovi
927.
Gama zrake su:
valnih duljina manjih od jednog nm
928.
Radioaktivnom elementu
RJEENJE: redni broj ne mijenja
RJEENJE: elektromagnetski valovi
emisijom gama zraka se:
929.
Alfa, beta i gama zrake izlaze iz radioaktivnog izvora i
prolaze izmeu ploa nabijenog kondenzatora. Koja
tvrdnja je ispravna?
RJEENJE: Gama zrake prolaze kroz elektrino polje bez promjene smjera
930.
Kad je radioaktivni preparat
elektrino polje tada e se:
smjeten
jako
RJEENJE: zrake
ponaati kao da nema polja
10.4. DEFEKT MASE - ENERGIJA VEZANJA

JEZGRE
931.
Energija vezanja po nukleonu za neku jezgru koja ima
redni broj Z i maseni broj A iznosi 7 MeV. Ukupna energija
vezanja jezgre je:
RJEENJE: 7 x A MeV
Pri stvaranju jezgre litija masa nukleona se smanjila

za 5,7 x 10-29 g. Kolika je energija veze jezgre litija?
932.
RJEENJE: 5,1 x 10-15 J
933.
Energija veze nukleona u nekoj jezgri je 200 MeV.
Izrazite defekt mase te jezgre kao faktor mase protona!
RJEENJE: 0,2 mP
934.
Vrijeme poluraspada nekog radioaktivnog elementa je
15 minuta. Nakon koliko sati e preostati 1/1000 poetnog
broja jezgri?
RJEENJE: 2,5 h
935.
15 minuta. Koliki e biti udio radioaktivnih jezgara nakon
0,5 sati?
RJEENJE: 1/4
936.
Koliina radioaktivnog izotopa smanji se na jednu
etvrtinu poetne vrijednosti za godinu dana. Izraunajte i
izrazite
u
mjesecima
vrijeme
poluraspada!
RJEENJE: 6
937.
15 minuta. Za koliko sati se poetni broj radioaktivnih
jezgara smanji na 1/256?
RJEENJE: 2
938.
Vrijeme poluivota radioaktivnog materijala je 5
minuta. Kolika e biti koliina neraspadnute tvari nakon
10 minuta?
RJEENJE: 1/4
939.
Vrijeme poluraspada radioaktivnog elementa ovisno
je o:
RJEENJE: konstanti raspada radioaktivnog elementa
940.
Poetni broj jezgara nekog radioaktivnog elementa je
N0. Koliko ih se raspadne tijekom tri vremena
poluraspada?
RJEENJE: 7 N0/ 8
941.
Konstanta radioaktivnog raspada nekog radioaktivnog
elementa:
RJEENJE: ovisna je samo o vrsti radioaktivnog elementa
942.
Jedinica za mjerenje doze ionizirajueg zraenja je:
RJEENJE: 1 Gy
943.
Ako se raspad neke atomske jezgre u vremenu
moe opisati pomou izraza N = N0 e-t tada se polovino
vrijeme raspada T moe napisati:
RJEENJE: T = (1/ ) ln 2

Fizika: Repetitorij I Zadaci

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Fizika: Repetitorij I Zadaci

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

REPETITORIJ

2.10.2. RASTAVLJANJE SILA

7.1.4.2. PLANPARALELNA PLOA

1. FIZIKALNE VELIINE I JEDINICE

OSNOVNE VELIINE I JEDINICE SI

mnoina (koliina) tvari

1.1.2. IZVEDENE JEDINICE SI S POSEBNIM NAZIVOM

Rad, Energija, Toplina

Sve fizikalne veliine moemo podijeliti u dvije grupe:

1.2.1. ZBRAJANJE I ODUZIMANJE VEKTORA:

veliine koje zbrajamo nazivaju se komponente, a zbrojeni vektor

1.2.2. MNOENJE VEKTORA

1.2.2.1. Skalarni produkt vektora ( oznaka '' '' )

Takvim mnoenjem kao rezultat dobivamo skalarnu veliinu.

1.2.2.2. Vektorski produkt vektora ( oznaka '' x '' )

kojem je smjer okomit

1.2.3. PRIKAZ VEKTORA U TRODIMENZIONALNOM

Sa takvim se prikazom vektor mogu vriti i raunske operacije:

1.2.3.3. skalarni produkt

KINEMATIKA je podruje mehanike koje prouava gibanja tijela ne razmatrajui

Tijelo koje se giba u mehanici se esto opisuje kao materijalna toka.

MATERIJALNOM TOKOM moemo zamijeniti svako tijelo kojem su dimenzije

Gibanje opisujemo fizikalnim veliinama:

Iz te dvije veliine izvodimo treu:

Pri gibanju razlikujemo srednju od trenutne brzine.

Trenutna brzina - omjer prevaljenog puta i pripadajueg vremenskog perioda s

Izvedena SI jedinica za brzinu je m/s = ms-1.

1 m/s = 3,6 km/h

Obzirom na brzinu gibanja se dijele na jednolika i nejednolika.

Pomak tijela se moe definirati kao najmanja udaljenost izmeu poetnog i

2.1. JEDNOLIKO PRAVOCRTNO GIBANJE

Osim algebarski, gibanje se moe opisati i grafiki, pa emo za jednoliko gibanje

s-t dijagram kod jednolikog gibanja po pravcu je pravac koji sa horizontalnom

JEDNOLIKO UBRZANO GIBANJE moe se prouavati u dvije verzije:

a) jednoliko ubrzano gibanje bez poetne brzine i

2.2.1. Jednoliko ubrzano gibanje bez poetne brzine

To je gibanje kod kojeg je akceleracija stalna, a gibanje je zapoelo (ili zavrilo)

Ako se radi o jednoliko usporenom gibanju akceleracija je negativna.

a-t dijagram kod jednoliko ubrzanog gibanja po pravcu je pravac paralelan sa

v-t dijagram kod jednoliko ubrzanog gibanja po pravcu je pravac koji sa

s-t dijagram kod jednoliko ubrzanog gibanja po pravcu je krivulja desna

2.2.2. Jednoliko ubrzano gibanje uz poetnu brzinu

Trenutna brzina je u svakom trenutku jednaka poetnoj

Put koji tijelo prijee jednak je putu to bi ga tijelo

plus put koji

v-t dijagram ovakvog gibanja ima slijedei izgled (slika 2.6.):

2.2.3. SLOBODNI PAD

Algebarski izrazi koji opisuju slobodni pad jednaki su izrazima za jednoliko

2.3. SLOENA GIBANJA

2.3.1. SLAGANJE DVA JEDNOLIKA GIBANJA

2.3.1.1. SLAGANJE MEUSOBNO OKOMITIH GIBANJA

Ako uvedemo oznake: (vidi sliku 2.7.)!

vR - brzina toka rijeke

l - nizvodna udaljenost stizanja

2.3.1.2. SLAGANJE GIBANJA NA ISTOM PRAVCU

2.3.2. HORIZONTALNI HITAC

Horizontalni hitac je sloeno gibanje koje se sastoji od jednolikog gibanja u

horizontalnom smjeru poetnom brzinom v i slobodnog pada. To je gibanje

do kojeg dolazi kad je tijelo izbaeno u horizontalnom smjeru nekom brzinom v .

Ako uvedemo oznake: (vidi sliku 2.8.)!

v0 poetna brzina tijela

(brzina kod slobodnog

Iz crtea se moe vidjeti da e se kut , koji trenutni smjer brzine zatvara sa