05.hiljadu I Jedna Noc

HILJADU I JENA NO
DEMETRA
FAUSTOVSKA BIBLIOTEKA DIMITRIJA SAVIA
Svezak 2-V
ISBN 953-6093-43-X (cjelina) ISBN 953-6093-16-2 (V. svezak)
Korektor Marija-Maja Savi
Grafika priprema
Pc . grafike usluge d.o.o.
Likovni i tehniki urednik eljko Podore ki
Tisak LIBROKON d.o.o. Zagreb
PRIPOVIJEST O PRINCU AHMEDU I VILI PERI BANU
1
Od dvjesta sedamdeset prve do dvjesta sedamdeset pete noi.
PRIPOVIJEST O HATIMU ET-TAIJU
72
Dvjesta sedamdeset peta no.
PRIPOVIJEST O MA'NU IBN ZAIDI
74
PRIPOVIJEST O MA'NU IBN ZAIDI I BEDUINU
76
PRIPOVIJEST O GRADU LEBTI
79
Od dvjesta sedamdeset pete do dvjesta sedamdeset este noi.
PRIPOVIJEST O HI AMU IBN 'ABD EL-MALIKU
I MLADOM BEDUINU
83
Dvjesta sedamdeset sesta no.
PRIPOVIJEST O IBRAHIMU IBN EL-MAHDIJU
86
Od dvjesta sedamdeset este do dvjesta sedamdeset sedme noi.
PRIPOVIJEST O 'ABDALLAHU IBN ABI KILABI
I GRADU STUPOVA IRAMU
102
Od dvjesta sedamdeset sedme do dvjesta sedamdeset devete noi.
PRIPOVIJEST O ISHAKU EL-MAUSILIJU
111
Od dvjesta sedamdesed devete do dvjesta osamdeset druge noi.
PRIPOVIJEST O KLAONIKOM ISTAU
I OTMJENOJ DAMI 126
Od dvjesta osamdeset druge do dvjesta osamdeset pete noi.
PRIPOVIJEST O DVIJE SESTRE, KOJE SU
ZAVIDJELE SVOJOJ NAJMLAOJ SESTRI
137
Od dvjesta osamdeset pete do trista osme noi.
PRIPOVIJEST O 'ALIJI ARU I ZUMURRUDI
226
Od trista osme do tristadvadeset sedme noi.
PRIPOVIJEST O D UBAIRU IBN 'UMAIRU
I GOSPODARICI BUDURI
309
Od trista dvadeset sedme do trista trideset etvrte noi.
PRIPOVIJEST O OVJEKU IZ JEMENA
I NJEGOVIH EST ROBINJA
344
Od trista trideset etvrte do trista trideset osme noi.
PRIPOVIJEST O HARUNU ER-RA IDU, ROBINJI
I ABU NUVASU
371
Od trista trideset osme do trista etrdesete noi.
PRIPOVIJEST O OVJEKU, KOJI JE UKRAO ZLATNU
ZDJELU, IZ KOJE JE BIO JEO SA PSOM
380
Od trista etrdesete do trista etrdeset prve noi.
PRIPOVIJEST O VRAGOLANU IZ EL-ISKAND ARIJE
I VALIJI
386
Od trista etrdeset prve do trista etrdeset druge noi.
PRIPOVIJEST O EL-MALIKU EN-NASIRU
I TRIMA VALIJAMA
391
Od trista etrdeset druge do trista etrdeset etvrte noi.
Pripovijest valije iz Kaira
393
Pripovijest valije iz Bulaka
396
Pripovijest valije iz Starog Kaira

398
PRIPOVIJEST O MJENJAU I LOPOVU
400
Od trista etrdeset etvrte do trista etrdeset pete noi.
PRIPOVIJEST O VALIJI IZ KUSA I LUPE U
402
Od trista etrdeset pete do trista etrdeset este noi.
PRIPOVIJEST O IBRAHIMU IBN EL-MAHDIJU
I TRGOVCU
405
Od trista etrdeset este do trista etrdeset sedme noi.
PRIPOVIJEST O ENI, KOJA JE SIROMAHU
DALA MILOSTINJU
413
Od trista etrdeset sedme do trista etrdeset osme noi.
PRIPOVIJEST O POBO NOM IZRAELCU 417
Od trista etrdeset osme do trista etrdeset devete noi.
PRIPOVIJEST O ABU HASSANU EZ-ZIJADIJU
I OVJEKU IZ CHORASANA
421
Od trista etrdeset devete do trista pedeset prve noi.
PRIPOVIJEST O SIROMAHU U NEVOLJI
I NJEGOVIM PRIJATELJIMA
428
Trista pedeset prva no.
PRIPOVIJEST O BOGATU OVJEKU KOJI JE
OSIROMA IO I ZATIM OPET POSTAO BOGATIM
430
Od trista pedeset prve do trista pedeset druge noi.
PRIPOVIJEST O KALIFU EL-MUTAVAKKILU
I ROBINJI MAHBUBI
433
Od trista pedeset druge do trista pedeset tree noi.
PRIPOVIJEST O VARDANU MESARU
SA ENOM I MEDVJEDOM
437
Od trista pedeset tree do trista pedeset pete noi.
PRIPOVIJEST O PRINCEZI I MAJMUNU
448
Od trista pedeset pete do trista pedeset sedme noi.
PRIPOVIJEST O KONJU OD EBANOVINE
453
Od trista pedeset sedme do trista sedamdeset prve noi.
Ali kada je poela
dvjesta sedamdeset prva noc

ehrezad pone pripovijedati1
PRIPOVIJEST 0 PRINCD AHMEDU I VILI PERI BANU.
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u starim vremenima i davno i ezloj
pro losti ivio jednom jedan sultan od Indije. Taj je imao tri sina. Najstariji se
zvao princ Husain, drugi princ 'Ali, trei princ Ahmed. On je imao takoer jednu neak
inju, po imenu princeza Nur en-Nahar2, ker svojega mlaeg brata, koji je bio rano u
mro i svoje jedino dijete ostavio za sobom pod strievim skrbni tvom. Kralj se s vel
ikom bri ljivo u posvetio njezinu odgoju, i ulagao je u to svaki trud, da ona bude po
duena u itanju i pisanju, u ivanju i vezenju, u pjevanju i umjetnikom sviranju na
1 Budui da u Kalkutskom izdanju tekst naredne pripovijesti nedostaje,
Littmann gaje umetnuo na temelju Burtonova izdanja. Dodajem samo daje ova
pria prviput prevedena i tiskana u francuskome Gallandovom izdanju, ali kao i mnoge druge - u znatno skraenom obliku.
2
To ime znai: Svjetlost Dana.
1
Dvjestaisedamdesetiprva no
instrumentima, koji pribavljaju veselje i radost. Ta je princeza takoer po ljepot
i i ljupkosti i po razumu i mudrosti daleko nad-ma ivala sve djevojke svojega vrem
ena u svim zemljama. Odrastala je s prinevima, svojim bratiima, u samoj radosti. J
eli su zajedno i igrali se jedni s drugima i zajedno spavali. Kralj je bio u svo
joj du i odluio, kada ona dosegne dob za udaju, da e je udati za nekoga od susjednih
kne eva. Ali kada je ona bila sazrela u djevicu, njezin stric primijeti, da su tr
i princa, njegovi sinovi, svi obuzeti dubokom ljubavlju prema njoj, i da svaki p
ojedini od njih naje njivije eli, da zadobije njezino srce i njezinu ruku. Zbog toga
kralj bude duboko u nutrini zbunjen, i on rekne u sebi samome: - Ako ja gospoda
ricu Nur en-Naharu udam za jednoga od njezinih bratia, druga e dvojica biti nezado
voljni i gunati protiv moje odluke. Ipak moje srce to ne mo e podnijeti, da ih vidi
tu ne i razoarane. Ako meutim ona bude dana za enu nekom tuinu, tada e na sva tri prin
ca, moje vlastite sinove, doi duboka tuga i te ka du evna patnja. Da, tko zna, nee li
oni sebi ak oduzeti ivot ili otputovati i zaputiti se u neku daleku, tuu zemlju? St
var je te ka i krije opasnosti. Tako dakle dolikuje meni, njihovu ocu, da postupim
na taj nain, da, kada jedan od njih nju dobije za suprugu, u drugoj dvojici to n
e izazove mr nju.
Dugo je vremena sultan o toj stvari premi ljao u svom srcu; i naposljetku smisl
i plan. Dadne da tri princa dou k njemu i pone s njima razgovarati, tim to rekne:
Dragi sinovi, vi ste mi svi jednako dragi i vrijedni, jedan kao drugi. Zbog t
oga ne mogu nijednomu od vas dati prednost i o eniti ga princezom Nur en-Naharom,
niti takoer stoji u mojoj moi, da je svima trima dadnem za enu. Ali sam izmislio pl
an, po kome ona treba pasti u dio jednomu od vas, a da se njegova braa ne trebaju
osjeati uvrijeenima niti imati razloga za zavist. Neka onda uzmogne va a uzajamna l
jubav i naklonost ostati nesmanjenom, i nijedan ne treba nikada biti ljubomoran
na sreu drugoga! Ukratko, moj je plan ovaj: Poite i otputujte u daleke zemlje, tim
to ete se odvojiti jedan od drugoga. Zatim ete mi donijeti najudesniju i najrjeu stv
ar od svega, to ugledate na svojim puto2
Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Bunu

vanjima. Pa tko se vrati doma s najrjeom dragocjeno u, taj treba postati suprugom pr
inceze Nur en-Nahare! Pristanite dakle uz taj prijedlog. A to vam je uope potrebno
u novcu za putovanje i za zadobivanje rijetkih i jedinstvenih stvari, to uzmite
iz kraljevske riznice, onoliko mnogo, koliko elite!
Tri se princa, koji su vazda svojemu ocu bili poslu ni, jednoglasno priklone to
m prijedlogu. Svaki je pojedini bio zadovoljan i gajio pouzdanje, da e on kralju
donijeti najudesniji dar i tako stei princezu za suprugu. Tada sultan zapovjedi, n
eka se svakomu pojedinomu dadne toliko mnogo novca, koliko je trebao, bez ogrania
vanja i bez preraunavanja. A zatim im rekne:
Pripremite se za putovanje bez oklijevanja i otezanja i otpu-tujte pod Allaho
vom za titom!
Ubrzo se tri princa spreme za put i putovanje. Preodjenu se, tim to su obukli
na sebe odjeu putujuih trgovaca, pokupuju sve, to im je bilo potrebno, uzja u konje n
aji e krvi i izja u, svaki okru en svojom pratnjom, zajedno iz. palae. Vi e su dana putova
i istom cestom, sve dok nisu dospjeli do mjesta, gdje se put dijelio u tri smjer
a. Ondje svrate u chan3, i pojedu svoju veeru. Zatim se dogovore i usuglase, da e
od sada, po to su sve donde bili zajedno putovali, s osvitom dana izabrati odijelj
ene putove. Svaki je pojedini od njih trebao putovati svojom vlastitom cestom, i
sva su trojica trebali u daljini potra iti razliite zemlje. Pri tome su se slo ili,
da putuju samo tijekom jedne godine i da se onda, ako jo budu boravili u zemlji iv
ih, sva trojica ponovo sastanu u istom ko-nai tu i zajedno vrate k svojemu ocu, kra
lju. Nadalje su odredili, da prvi, koji doe natrag u chan, treba ekati sve do dola
ska sljedeega, pa da zatim obojica trebaju ondje boraviti, sve dok ne doe trei. Po to
je dakle sve to bilo jasno dogovoreno, upute se na poinak. A kada je zarudjela z
ora, zagrle oni jedan drugoga i reknu si zbogom. Potom uzja u svoje konje i odja u o
datle, svaki u svome smjeru.
3 Karavanseraj, istonjako svratiste, koje odgovara suvremenom motelu.
3
Dakle, princ je Husain, najstariji brat, esto slu ao prianja o udima zemlje Bi angar
h4, i on ju je ve od prije dugo vremena htio jednom posjetiti. Zato izabere put,
koji je vodio onamo, prikljui se karavani, koje je cilj bila ta zemlja, i uzme s
njome putovati vodom i kopnom kroz mnoga podruja, puste divljine i kamenite stepe
, guste pra ume i plodne predjele, s poljima i zaseoci-ma, s vrtovima i gradovima.
Po to je tri mjeseca bio na putu, dospio je konano u Bi angarh, zemlju, koja je bila
tako rasprostrta i koje je mo tako daleko sezala, da su njome vladali mnogi knez
ovi. On svrati u karavanseraj, koji je bio posebno sagraen za trgovce iz najudalj
enijih zemalja. A od ljudi, koji su ondje boravili, dozna, da prijestolnica posj
eduje veliki bazar, na kome se kupuju i prodaju sve vrste rijetkosti i udesnih st
vari. O sljedeemu se dakle danu princ Husain uputi na bazar, a kako ga je ugledao
, zastane i zapanji se nad njegovom du inom i irinom. Jer on se dijelio na mnoge ul
ice, koje su sve bile natkrovljene svodovima i osvijetljene visokim prozorima, a
duani su na obje strane bili vrstog naina gradnje, svi prema istomu uzorku i gotov
o jednake veliine. A pred svakim je pojedinim bilo razapeto za titno platno, koje j
e zadr avalo suneve zrake i pru alo hladovitu sjenu. U tima su duanima bile u redovima
poslagane najrazliitije vrste roba. Tu su bili sve njevi indijske gaze, lanene tka
nine od najfinijeg tkanja, jednobojno bijele ili obojane ili ukra ene ivopisnim uzo
rcima, koji su tako jasno prikazivali ivotinje, drveta i cvjetove, da ih se moglo
dr ati za stvarne ivotinje, grmove i vrtove. Tu je bilo nadalje u neiscrpnoj koliin
i finih svilenih tkanina, brokata i najfinijih satena iz Perzije i Egipta. A u d
uanima su s porculanom stajale staklene posude svake vrste. Tu i tamo su se takoer
nalazili duani, u kojima su bili izlo eni na prodaju zidni ilimi i tisue podnih ilima
.
Princ je Husain koraao od duana do duana i bio pun zaprepa tenja nad time, to vidi
tako udesne stvari, o kojima on nikada nije mogao ni sanjati. Naposljetku doe do z
latarske ulice, i ondje ugleda plemenite kamenove i dragulje, zlatne i srebrene
posude,
4 Od imena Bid nagar = Vid ajanagara: "Grad Pobjede", jedne neko glasovite prij
estolnice u ju noj Indiji.
4
Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu
oblo ene dijamantima, rubinima, smaragdima, biserima i jo drugima skupocjenim kamen
ovima, koji su svi tako svijetlo sjali i blje tili, da su duani bili osvijetljeni n
jihovim udesnim sjajem. Tada si on rekne:
Ako se u jednoj jedinoj ulici mogu nai tolika blaga i tako
rijetki dragulji, onda ne zna nitko osim jedinoga Allaha Svemo
guega, koliko mo e biti sakriveno blaga u cijelome ovom gradu!
Nije se manje zaprepastio, kada je vidio, kako su ene brahmana u prekomjernost
i svojega bogatstva ukra ene najljep im draguljima i od glave do pete najbogatijim h
aljinama. ak su njihovi sluge i slu kinje nosili zlatne ogrlice i narukvice i grivn
e koje su bile optoene skupocjenim kamenjem. U jednoj su hazarskoj ulici uzdu staj
ale gomile prodavaa cvijea. Jer sav je narod, visokoga i niskog stale a, nosio vijen
ce i cvjetni nakit. Neki su dr ali kite u rukama, drugi su si omotali vijence oko
svojih glava, drugi su opet nosili oko vrata nadugako obje ene cvjetne pletere i gi
rlande. itava je ulica izgledala kao jedna jedina cvjetna terasa. ak su trgovci st
avljali bukete u svaki duan i na svaku prodajnu tezgu, a sav je zrak bio ispunjen
sparnim mirisom cvijea.
Kako je princ Husain landrao ovamo i onamo, konano postane umornim, i bio bi r
ado negdje sjeo, kako bi malo otpo-inuo. Tada jedan od trgovaca primijeti, da on
izgleda umorno, i on mu prijazno i uljudno ponudi, neka sjedne u njegovu duanu. S
tranac izgovori pozdravnu formulu i sjedne. Odmah potom ugleda nekog prekupca, k
ako nudi na prodaju ilim, etiri lakta u etvorini, tim to je izvikivao: - ilim za prod
aju! Tko e mi platiti njegovu cijenu? To je tridesettisua zlatnika! - Tada je prin
c bio u najveoj mjeri zaprepa ten nad cijenom. On domahne trgovcu, i po to je pomno r
azgledao njegovu robu, rekne:
ilim se kao ovaj prodaje za malo srebrenih kovanica!
Kakvo on dakle ima posebno svojstvo, da ti tra i za njega svotu od
tridesettisua zlatnika?
Prekupac povjeruje, da je Husain trgovac, koji je nedavno do ao u Bi angarh, i da

dne mu kao odgovor:
5
Dvjestaisedamdesetiptva no
Najvredniji gospodaru, misli li ti, da ja previsoko postav
ljam cijenu ovoga ilima? Moj mi je gospodar zapovjedio, da ga ne
prodajem za manje od etrdesettisua cekina!
Tada princ nastavi:
On ipak mora posjedovati neko udesno svojstvo. Inae ti ne bi tra io tako golemu
svotu!
To je istina, vrijedni gospodaru - odvrati prekupac - njegova su svojstva je
dinstvena i udesna. Tko sjedi na ovome ilimu i u mislima izgovori elju, da bude dig
nut u vis i spu ten na drugo mjesto, taj e u trenutku biti onamo odnesen, makar to
mjesto bilo u blizini ili bilo ak mnoge dane putovanja udaljeno i te ko dosti no.
Kada je princ uo te rijei, on u sebi samome rekne: - Ja ne mogu svojemu ocu, su
ltanu, donijeti kui kao dar ni ta, to bi bilo tako udesno rijetko kao ovaj ilim, niti
i ta, to bi mu moglo prirediti vee zadovoljstvo i ushienje. Neka je slavljen Allah Uz
vi eni, cilj je mojega putovanja postignut, i putem ovoga u, ako tako ushtjedne All
ah, svoju elju vidjeti ispunjenom! Ako uope to, tada e mu ovaj ilim biti vjean izvor r
adosti. Tako se dakle princ, u namjeri, da kupi letei ilim, obrati prekupcu i rekn
e mu:
Ako on stvarno ima takve snage, kao to ih ti opisuje , tada
cijena, koju ti za njega tra i , u stvari nije previsoka, i ja sam spre
man, da ti platim tra enu svotu.
Ovaj mu dadne kao odgovor:
Ako ti u moje rijei sumnja , ja te molim, stavi ih na ku nju
i time otkloni svoju sumnju! Sjedni na tu etvorinu od istkane
pree, a ona e nas na puku tvoju elju i prohtjev odnijeti do karavanseraja, u kome ti stanuje . Na taj e se nain uvjeriti, da su
moje rijei istinite. A tek kada se ti uvjeri o njihovoj istinitosti, tre
ba mi platiti cijenu moje robe, na onome mjestu i u ono vrijeme,
ne prije!
Zatim ovjek ra iri ilim iza duana po tlu i dadne da princ na njemu zauzme mjesto,
dok je on sam sjeo pokraj njega. Onda izne6
Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Bernu
nada, na puki prohtjev i elju princa Husaina, obojica budu odneseni do chana, kao
da su se nalazili na Sulaimanovu5 prijestolju.
Tako se dakle najstariji od triju brae ak vrlo obraduje pri pomisli, daje on ve
sada stekao tako rijetku dragocjenost, kojoj se ravna nigdje po svim zemljama, t
akoer ni kod kraljeva, ne bi mogla nai. U njemu se obraduju srce- i du a, jer je do ao
u Bi angarh i ondje nai ao na tako udesnu stvar. On stoga plati etrdesettisua cekina k
ao cijenu za ilim i povrh toga pokloni posredniku jo dvadesettisua kao dodatak. I s
talno si je govorio, da e ga kralj, im vidi ilim, vjenati s princezom Nur en-Naharom
. Jer to bi ipak bilo posve i u potpunosti nemogue, da koji od njegove brae, makar
oni pretra ili i itav svijet u svim pravcima, uzmogne nai dragocjenost, koja bi se
dala usporeivati s ovom. Imao je elju, da odmah sjedne na ilim i odleti u svoju zem
lju, ili da ipak barem eka svoju brau u konai tu, kod kojega su se rastali sa sveanim
obeanjem uz zakletvu, da e se poslije jedne godine ponovo sastati. Ipak mu ubrzo p
adne na pamet misao, da bi mu vrijeme, koje bi ondje morao ekati, moglo postati p
redugim, i vrlo se upla i, da bi mogao dospjeti u napast, da uini neki nepromi ljen k
orak. Zbog toga odlui, da ostane u toj zemlji, ijega je kralja i stanovnike ve od p
rije tako dugo vremena e njivo elio upoznati, i on napravi plan, da si pogleda zemlj
u i da odlazi na zabavna putovanja po susjednim zemljama.
Tako princ Husain proboravi nekoliko mjeseci u Bi angarhu. Kralj je pak te zeml
je imao obiaj, da jedanput u svakom tjednu odr ava suenje, kako bi saslu ao sporove i
poravnao pravne sluajeve, koji su se ticali stranih trgovaca. Na taj je nain princ
e e viao kralja, ali nije nikada nijednomu ovjeku pripovijedao ne to o svom do ivljaju.
li budui da je imao lijepo lice i Ijubak hod, da je bio uljudan u svome govoru, k
tomu sran i jak, razuman, oprezan i pun duha, bio je od naroda dr an u vi oj asti nego
sultan, o trgovcima, njegovim drugovima, da se posve uti. A s vremenom je
5 Sulaiman je biblijski Salamun ( idovski: 'lomo). Njegov je sag, prema legen
di, nosio zajedno s njime i njegovu vojsku.
7
Dvjestmsedatndesetiprm no
postao obljubljen na dvoru, i iz vladarovih je vlastitih ustiju saznavao sve, to
se ticalo njegove dr ave i njegove moi i njegove veliine. Princ je takoer posjeivao na
jglasovitije pagode6 te zemlje. Prva, koju je vidio, bila je od bakra i mjedi od
najfinije izrade. Nutarnja je elija mjerila tri lakta u etvorini i u svojoj sredi
ni skrivala zlatnu sliku, koja je po veliini i obliku sliila ovjeku udesne ljepote.
I tako je umjetnika bila izrada, da se inilo da njegovo lice upire oi, dva velika r
ubina goleme vrijednosti, u svakog gledatelja, makar stajao, gdje god htio. Nada
lje je princ vidio hram idola, koji nije bio manje udesan i rijedak nego prvi. Bi
o je sagraen usred jednoga sela, na ravnoj povr ini, koja je bila dugaka i iroka pola
jutra, i na kojoj su cvale dra esne ru e, jasmin, bazilije i kojekakvo drugo slatko
mirisno bilje, iji su mirisi ondje ispunjavali sav zrak. Uokolo se meutim hramskog
dvori ta protezao zid, tri stope visok, tako da unutra nije mogla zalutati nikakv
a ivotinja. A u sredini se nalazila terasa, gotovo u visini jednog ovjeka, sva izg
raena od bijelog mramora i valovitog alabastera. U njoj je bila svaka pojedina pl
oa tako fino isklesana i tako tono umetnuta, da je cijela ploha, premda je pokriva
la veliku povr inu, izgledala, kao da se sastoji iz jednoga jedinog kamena. U sred
ini je terase stajala izgraena sveta kupola, koja se podizala u vis otprilike ped
eset lakata i bila vidljiva na mnogo milja odatle. Bila je trideset lakata dugaka
i dvadeset iroka, a crveni su mramorni kamenovi u oblozi zidova bili svijetlo po
lirani poput zrcala, tako da se u njima vjerno odslikavala svaka stvar. Kupola j
e bila umjetniki isklesana i na van rasko no ukra ena. Unutra su bili prema rangu i d
ostojanstvu postavljeni redovi i redovi slika idola. Ovamo su, k ovomu vrhovnom
sveti tu, pritjecale od jutra do naveer tisue brahmana, mu karaca i ena, na svagda nje bo
goslu je. Ondje su nalazili igre i zabave jednako tako kao i obrede i ceremonije.
Jedni su se gostili, drugi plesali, jedni su pjevali, drugi svirali instrumente
radosti i
6 Pagodama - portugalski pagode, rije vjerojatno nastala od indijskog bha-g
adi = svet (mo da i perzijskog butkddd. - hram) - se zovu kultne budistike graevine
u zemljama Dalekog istoka, etverokutne ili mnogokutne, na vi e katova i sa stepenas
tim krovom.
8
veselja, i tako su na svakovrsnim mjestima dolazile do rijei igre i gozbe i nedu ne
zabave. Ovamo su takoer u svako godi nje doba pritjecale gomile hodoasnika iz dalek
ih zemalja, kako bi ispunili svoje zavjete i obavili svoje molitve. Svi su donos
ili darove u zlatnima i srebrenim kovanicama i rijetke i skupocjene poklone, koj
e su rtvovali u nazonosti kraljevskih slu benika.
Nadalje je princ Husain vidio sveanost, koja je bila samo jednom godi nje prosla
vljana u gradu Bi angarhu. Tada su dolazili zajedno svi zakupci, veliki i mali, i
obilazili u povorci oko pagoda, prije svega meutim oko jedne, koja je sve ostale
nadma ivala veliinom i rasko ju. Veliki i ueni panditi7, koji su bili okretni u Sas-tr
ama8, obavljali su putovanja od etiri i pet mjeseci i pozdravljali jedan drugoga
pri toj sveanosti. Onamo je hodoastio narod iz svih dijelova Indije u takvome mno tv
u, da je princ pri pogledu na to bio zaprepa ten. A jer su se kod hramova natiskiv
ale tolike mase naroda, on uope nije mogao vidjeti, na koji se nain tuju bogovi.
Na jednoj je strani susjedne ravnice, koja se pru ala nadaleko i na iroko, stajal
a novoizgraena graevina silne veliine i visoke rasko i, devet katova visoka, koja je
poivala na podgradnji od etrdeset stupova. Ondje je kralj jednom tjedno okupljao s
voje vezire, kako bi svim strancima u zemlji izricao presude. Unutra njost je palae
bila bogato ukra ena i izvedena sa skupocjenim ureenjem., Na vanjskoj su strani pl
ohe zidova bile oslikane prikazivanjima tajanstvenih zemaljskih predjela i prizo
rima iz dalekih krajeva, prije svega takoer svakojakima etverono nim ivotinjama, ptic
ama i kukcima, ak i komarcima i muhama, koje su bile odslikane s toliko umjetnikog
osjeaja i tako vje tom rukom, da su se stvarno inile ivima i da su seoski puk i rata
ri, kada bi iz daljine ugledali slike lavova, tigrova i drugih grabe ljivih zvijer
i, bivali ispunjeni strahom i jezom. Na drugima su se stranama ravnice nalazili
paviljoni, isto tako od drveta, podignuti za uporabu naroda. Oni su bili u unutr
a njosti i na vanjskim stranama lijepo
Uenjaci.
Sastra je ud benik, odnosno: sveti spis.
9
Dvjestmscddmdesetiprvci no
izraeni i oslikani poput one prve graevine, ali tako majstorski sagraeni, da su se
mogli okretati sa svim narodom unutra i pokretati prema svakomu mjestu, kamo god
se uope htjelo. Tako se pokretalo te silne zgrade uz pomo strojeva ovamo i onamo,
a narod je u njima mogao jedno za drugim gledati razliite zabave i igre. Nadalje
su se na svakoj strani etverokuta nalazili u redovima slonovi, zacijelo tisuu po
broju. Njihove su surle i u i i stra njice bili obojeni cinoberom i ukra eni svakakvim
a dopadljivim crte ima. Njihovi su sedleni pokrivai bili od zlatnog brokata, nosilj
ke na njihovim leima su bile optoene srebrom. Nosili su uline pjevae, koji su sviral
i na raznovrsnim instrumentima, dok su a-ljivci uveseljavali mno tvo svojim alama a
glumci glumili svoje zabavne uloge. Od svih meutim znamenitosti, koje je princ ug
ledao, njemu se najvi e dopala slonovska predstava, i ona gaje ispunila najveim div
ljenjem. Mona je ivotinja - koja je mogla biti vo ena ovamo i onamo, kamo god su uvar
i uope htjeli, jer su njezine noge poivale na postolju, koje se kretalo na koturim
a -dr ala u svojoj surli frulu, na kojoj je tako lijepo svirala, da je sav narod s
rado u klicao u znak odobravanja. Tu je bila jo takoer jedna manja ivotinja, koja je
stajala na jednoj strani grede. Ta je greda le ala poprijeko preko jednoga osam la
kata visokoga drvenog trupca i bila za njega privr ena kukama, a na drugome je kraju
le ao eljezni uteg, koji je bio upravo toliko te ak koliko i slon. Taj je onda tako
dugo pritiskao gredu, dok njegov kraj nije dotakao tlo, a zatim bi ga ponovo diz
ao u vis uteg na drugome kraju. Tako se greda dizala gore dolje poput neke njiha
ljke, a dok se ona gibala, slon se zibao ovamo i onamo, u istome taktu kao i gla
zba zborova koji su svirali, pri emu se ogla avao trubljenjem. Narod se mogao oko t
oga slona, dok se on ljuljao na gredi, dati voziti od mjesta do mjesta. Takve su
se izvedbe izuenih slonova naje e odvijale u kraljevu prisustvu.
Princ je Husain proveo gotovo jednu godinu u tome, da razgleda znamenitosti p
o tr nicama i pri blagdanima Bi angarha. Kada je meutim do lo zatim vrijeme dogovora s
njegovom braom, on u dvori tu iza chana, u kome je stanovao, ra iri po zemlji svoj ili
m, primi na njega svoju pratnju, konje i sve to je donio sa sobom,
10
sjedne i u mislima izgovori elju, da hoe biti premje ten u kara-vanseraj, u kome su
se tri brata dogovorila sastati. Jedva je bio zavr io misao, kadli se ve u istome t
renutku ilim podigne visoko u zrak, odhuji odatle kroz prostranstvo i sve ih odne
se do odreenog mjesta. I ondje princ ostane, jo uvijek u trgovakoj odjei, kako bi pr
iekao svoju brau.
uj sada, o sretni kralju, to je do ivio princ 'Ali, stariji od dvojice brae princa
Husaina! On se o treem danu nakon svojega rastanka od dvojice brae takoer prikljuio
jednoj karavani i otputovao prema Perziji. Kad je poslije putovanja od etiri mje
seca bio stigao u Siras, prijestolnicu zemlje Irana, svrati on sa svojim suputni
cima, koji su mu bili postali skoro kao prijatelji, u jedan chan. I on se ondje
useli s njima u svoj stan, tim to je va io kao draguljar. Trgovci sljedeeg dana odu,
kako bi kupovali robu i prodavali svoja vlastita dobra. Ali princ 'Ali, koji ni
je imao sa sobom ni ta, to bi mogao prodavati, nego samo stvari, koje je trebao za
sebe, odmah odlo i svoju putnu odjeu i uputi se s jednim drugom iz karavane na glav
ni bazar, koji je bio poznat kao Bazistan, ili tr nica suknom. 'Ali stane obilazit
i po toj tr nici, koja je bila izgraena od opeka i u kojoj su svi duani imali nadsvoe
ne krovove, koji su poivali na lijepim stupovima. I on se vrlo zaudi, kada je vidi
o rasko na skladi ta, u kojima su bile izlo ene na prodaju sve vrste beskonano vrijedni
h roba. Zaprepa ten se upita, kako bogat mora biti cijeli grad, kada jedna jedina
ulica na tr nici ve krije takva blaga. Dok su dakle trgovci ulazili i svoje robe iz
vikivali na prodaju, on ugleda meu njima jednoga, koji je dr ao u ruci lakat dugaku
bjelokosnu cijev, koju je nudio na prodaju za cijenu od tridesettisua cekina. Kad
a je princ 'Ali uo tu cijenu, on u sebi pomisli: - Taj je momak sigurno budala, d
a tra i za jednu takvu jadnu stvar toliku cijenu!
Zatim upita jednoga od vlasnika
duana, s kojim je bio sklopio poznanstvo, tim to rekne:
Moj prijatelju, je li ovjek ondje luak, da tra i svotu od tridesettisua cekina za
onu malu bjelokosnu cijev? Ipak bi mu samo neka bena platila tako visoku cijenu
i za tu stvar potro ila toliko blago zlata(
11
Dvjestaisedamdesetiprm no
Vrijedni gospodaru - odvrati vlasnik duana - taj je prekupac pametniji i razumniji nego svi drugi njegova stale a, a ja sam
preko njega dao prodati roba u vrijednosti od mnogo tisua cekina.
Do juer je jo bio pri zdravoj pameti. Ali ne znam, u kakvom se
stanju nalazi danas i da li je izgubio razum ili ne. Ali to znam sigur
no, ako on za bjelokosnu cijev tra i tridesettisua, onda je ona vri
jedna toliko ili jo vi e. Ipak, pogledat emo je vlastitim oima.
Sjedni ovdje i ekaj, dok ne bude prolazio pokraj nas!
Tada princ 'Ali sjedne na mjesto, koje mu je ovaj ponudio, a ubrzo ugledaju t
akoer prekupca kako dolazi putem. Vlasnik ga duana dakle pozove i rekne mu:
ovjee, ta tvoja mala cijev mora posjedovati neku rijetku
snagu. Svi ljudi sa zaprepa tenjem slu aju, da ti za nju tra i tako
visoku cijenu. Da, moj prijatelj ovdje ak vjeruje, da si mahnit.
Prekupac, razuman ovjek, ne poka e nikakvu ljutnju zbog tih rijei, nego odgovori
uljudnim rijeima:
Visoki gospodaru, ja uope ne sumnjam u to, da me ti mora
dr ati za poludjeloga, kada tra im tako visoku cijenu i tako nez
natnu predmetu pripisujem tako visoku vrijednost. Ali kada ti
poka em njegova svojstva i snagu, ti e tada rado biti spreman, da
ga zadobije za tu cijenu. Ne samo ti sam, nego me svi ljudi, koji su
uli kako izvikujem svoju ponudu, ismijavaju i nazivaju poludjelim.
S tim rijeima poka e prekupac princu 'Aliji durbinsku9 cijev i pru i mu je, tim to
je dodao:
Dobro si pogledaj ovu bjelokost: ja u ti objasniti njezina
svojstva! Ti vidi , da je ona na oba kraja opskrbljena komadom
stakla. Ako ti dakle jedan njezin kraj stavi na oko, tada mo e vid
jeti sve, to god uope po eli , i to e ti se pojaviti blizu tebe, makar
bilo udaljeno od tebe ak mnoge stotine milja.
Princ dadne kao odgovor:
9 Perzijski durbin = dalekovid, dalekozor.
12
- To izlazi iz okvira svakog razumijevanja. Ja to takoer jo ne
mogu dr ati za istinito, sve dok je ne isprobam i dok se ne uvjerim
o tome, da je tako, kako ti ka e .
Nato prekupac polo i malu cijev u ruku princa 'Alije, i tim to mu je pokazao, ka
ko treba njome rukovati, rekne:
- Sto god ti uope elio ugledati, pokazat e ti se, ako pogle
da kroz ovu bjelokost.
Princ 'Ali utei za eli vidjeti svojega oca, i im je pridr ao cijev tik pred svojim o
kom, ugleda ga kako svje i veseo sjedi na svome prijestolju, i kako narodu svoje
zemlje dijeli pravdu. Zatim e njivo po eli vidjeti ljubav svojega srca, princezu Nur
en-Na-haru. Takoer nju smjesta ugleda, kako sjedi zdrava i ila na svojoj pocivaljc
i, naklapa i smije se, dok oko nje stoji jato slu kinja spremnih da je poslu e. Prin
c je bio preko svake mjere zaprepa ten kada je vidio tu neobinu i udesnu predstavu,
i on rekne u sebi samome: - Makar ja takoer cijeli svijet pretra ivao tijekom deset
godina ili jo du e po svim kutovima i uglovima, ipak neu nikada nai tako rijetku i s
kupocjenu stvar poput ove bjelokosne cijevi. - Potom rekne prekupcu:
- Svojstva su tvoje cijevi, kao to vidim, stvarno od te vrste, koju si opisao
, i ja u ti vrlo rado kao cijenu za nju platiti trideset-tisua cekina.
- Visoki gospodaru odvrati prekupac - moj se gospodar zakleo jednom zakletvo
m, da se nee od nje rastajati za manje od etrdesettisua zlatnika.
Princ mu dakle, koji je uvidio, da je prekupac ispravan i estit ovjek, odvagne e
trdesettisua cekina i tako postane posjednikom durbinske cijevi, bla en u mislima,
da e ona u potpunosti obradovati njegova oca i njemu privrijediti ruku princeze N
ur en-Na-hare. Tako dakle 'Ali proputuje vesela srca kroz iras i odatle dalje raz
novrsnim cestama Perzije. I naposljetku se, kada je godina skoro pro la, prikljui j
ednoj karavani i dosegne na svom povratku u Indiju zdrav i itav dogovoreni karava
nseraj, u koji je princ Husain
13
Dvjestmsedamdesetiprva no
bio dospio ve prije njega. Ondje obojica uzmu ekati, da se njihov trei brat sretno
vrati.
To je, o kralju Sehrijaru, povijest dvojice brae. A sada te ja molim, priklon
i svoje uho i poslu aj to, to se dogodilo najmlaem od njih, princu Ahmedu. Jer njego
v je do ivljaj bio najudnovatiji i najneobiniji od sviju. Kada se on bio rastao od s
voje brae, izabrao je put, koji vodi za Samarkand. A kada je nakon duga putovanja
stigao onamo, svrati, jednako kao i njegova braa, u chan. O sljedeem danu ode, ka
ko bi si pogledao tr nicu, koju tamo nji narod zove Bazistan, i uvjeri se, daje lije
po ureena. Duani su bili umjetniki izgraeni i ispunjeni rijetkim tkaninama, vrijedni
m dobrima i skupocjenim robama. Kako je dakle koraao ovamo i onamo, naie na prekup
ca, koji je nudio na prodaju arobnu jabuku s uzvikom: Tko e kupiti ovaj plod? On j
e vrijedan tride-setipettisua zlatnika! Tada princ Ahmed rekne ovjeku:
Molim, daj mi ipak da vidim plod, koji ima u ruci, i objasni mi, kakvu tajnu
snagu posjeduje, da zahtijeva za njega tako visoku cijenu!
Prekupac se nasmije i, pru i mu jabuku i rekne:
Nemoj se tomu uditi, moj dobri gospodaru! Zbilja, ja sam
siguran, kada ti ja objasnim njegovo svojstvo, i kada vidi , kakva je
on dobrobit za ovjeanstvo, tada moju cijenu nee dr ati pretje
ranom. Ne, ti e tovi e rado izdati za njega blago zlata, u sluaju
da ga posjeduje .
Zatim nastavi:
Sada me poslu aj, moj gospodaru, ispriat u ti, kakva snaga
le i skrivena u ovoj umjetnikoj jabuci! Ako neki ovjek boluje od
neke bolesti, makar bila takoer jo tako te ka, da, jo vi e, ako je
ve na samrti, i ako zatim ovu jabuku samo pomiri i, tada e se
ubrzo oporaviti, postat e zdrav i izlijeen od bilo koje bolesti, koja
ga je muila, bila to kuga ili su ica, groznica ili ma koja druga
zloudna bolest, kao da nikada nije bio bolestan. Njegova e mu se
snaga smjesta vratiti, a po to je jednom pomirisao ovaj plod, bit e
14
slobodan i prost od svake bolesti i svake patnje, dokle god budu u njemu boravil
i ivotni duhovi.
Ali princ Ahmed odvrati:
Kako ja mogu biti siguran, da su tvoje rijei istinite? Ako
stvar tako stoji, kao to ti ka e , tada u ti ja s najveom rado u
dati svotu, koju tra i !
- Moj gospodaru - odvrati prekupac - svi ljudi, koji stanuju
ovdje u predjelu Samarkanda, znaju posve dobro, da je ranije u
ovome gradu stanovao mudar ovjek, koji je posjedovao udesnu
okretnost, i koji je poslije mnogih godina napornoga rada proizveo
ovu jabuku, putem mije anja beskonano mnogih ljekarija iz bilja
ka i minerala. Sva je svoja dobra, koja su bila znaajna, izdao za to,

a po to je proizveo ovu jabuku, tisue je bolesnih ljudi opet uinio
zdravima, tim to im je dao da samo pomiri u ovaj plod. Ali ah,
njegov je ivot na ao iznenadan kraj, i smrt gaje neprimjetno izne
nadila, prije nego to je mogao sam sebe spasiti pomou udo
tvornog mirisa. A budui da nije skupio nikakvo bogatstvo, nego je
samo ostavio iza sebe tugujuu udovicu, veliku gomilu djece i
mnoge roake, udovica si nije mogla drugaije pomoi nego kroz
to, da se rastane od ove arobne dragocjenosti, kako bi stekla sred
stva za uzdr avanje svojih.
Dok je prodava ispostavljao princu ovo svoje izvje e, oko njih se okupila velika
gomila graana. A jedan iz mno tva, koji je bio dobro poznat prekupcu, istupi i rekn
e:
- Jedan od mojih prijatelja le i kod kue bolestan na smrt. Svi
su lijenici i ljudi od lijenikog nauka odustali od nade u njegov
ivot. Zato te preklinjem, daj mu da pomiri i taj plod, kako bi
ostao na ivotu. im je princ Ahmed uo te rijei, on se obrati pro
davau i rekne:
Moj prijatelju, ako se taj bolesnik, o kojemu tu slu a , zah
valjujui mirisu ove jabuke vrati k snazi, ja u je smjesta otkupiti za
cijenu od etrdesettisua cekina.
15
Dvjestaisedamdesetiprm no
ovjek je imao punomo, da je proda za iznos od tridesetipet-tisua zlatnika. A bud
ui da je bio zadovoljan nagradom za pre-kupstvo od pettisua, on rekne:
To je dobro, moj gospodaru! Sada mo e isku ati snagu ove
jabuke i sebe samoga o njoj uvjeriti. Stotine sam bolesnika s njezi
nom pomou uinio zdravima.
S time otprati princ ljude do kue toga bolesnika i njega nae kako le i na svome k
revetu u posljednjim izdisajima. Ali jedva da je umirui pomirisao plod, kadli smj
esta doe k sebi i podigne se, potpuno izlijeen, zdrav i io. Potom zadobije Ahmed od
prekup-ca udesnu jabuku i isplati mu etrdesettisua cekina. Po to je on tako postigao
cilj svojega putovanja, odmah pomisli na to, da se prikljui nekoj karavani, koja
putuje za Indiju, i da se vrati u zaviajno mjesto svojega oca. Ipak meutim odlui,
da provede vrijeme u razgledavanju samarkandskih znamenitosti i udesnih stvari. O
sobita mu je radost bila, da ode u divnu ravnicu, koja se naziva Soghd i koja je
jedno od svjetskih uda, da je pogleda. Taj je kraj bio sa svih strana naslada za
oi, u smaragdnozelenoj svijetloj haljini, s kristalnim potocima poput rajske zem
lje. Vrtovi su donosili sve vrste cvijea i plodova, a gradovi su i palae radovali
oi stranaca. Nakon stanovitoga se zatim vremena princ Ahmed prikljui jednoj karava
ni trgovaca, koja je putovala prema Indiji. A kada je njegovo dugotrajno i mukot
rpno putovanje bilo na kraju, dosegne on konano karavanseraj, gdje su njegova dva
brata Husain i 'Ali nestrpljivo i ekivali njegov dolazak. Tada tri brata budu ispu
njena srdanom rado u, im su se opet sjedinili, i oni zagrle jedan drugoga. I oni zahv
ale Allahu, koji ih je poslije tako dugotrajnoga i tjeskobnog rastanka sada ve zd
rave i ile, svje e i vesele doveo doma.
Sada se princ Husain, kao najstariji, obrati drugima i rekne:
Sada nam prilii, da svaki pojedini ispria, kako je pro ao, i
da dadne do znanja, kakvu je rijetku stvar donio sa sobom i kakve
ona posjeduje snage. Ja u vam, kao prvoroeni, takoer najprije
ispriati svoje do ivljaje. Iz Bi angarha donosim sa sobom jedan
ilim, koji je dodu e samo neugledan, ali koji posjeduje tako u16
Pripovijest o princu Ahme&u i vili Pen Banu
desnu snagu, da e svatko, tko na njemu sjedi i zatim u duhu izgovori elju, da posj
eti neku zemlju ili neki grad, odmah biti premje ten onamo, bez te koe i nepovrijeeno,
pa makar putovanje do onamo takoer inae trajalo mjesecima ili ak godinama. Za njeg
a sam platio etrdesettisua zlatnika. Pa po to sam zatim bio pogledao sve udesne stvar
i u zemlji Bi angarhu, sjeo sam na svoju zadobivenu dragocjenost i za elio si doi na

ovo mjesto. Smjesta sam se na ao ovdje, kao to sam si za elio, i sada sam u ovome karavanseraju tri mjeseca ekao na va dolazak. Taj je letei ilim ovdje kod mene. Tko hoe
, mo e ga isku ati!
Nakon to je najstariji princ ispriao svoju povijest do kraja, kao sljedei uzme r
ije princ 'Ali i pone:
Dragi brate, taj je ilim, koji si ti donio sa sobom, udesno neobian, i on posjed
uje posve neuobiajenu snagu. A prema onomu, to ti pripovijeda , nitko jo nikada na ci
jelome svijetu nije vidio ne to, to bi se s njime moglo usporediti. - Zatim meutim o
n izvue durbinsku cijev i nastavi: - Evo gledajte, ja sam takoer za etrdesettisua ce
kina kupio ne to, iju u vam snagu sada pokazati! Vidite li ovu bjelokosnu cijev? S n
jezinom se pomou mogu gledati stvari, koje su sakrivene pogledu i udaljene mnogo
milja daleko. Ona je zaista posve udesna stvar i vrijedna, da je isku ate. Vas je d
vojica mo ete isprobati, kad god hoete. Stavite samo oko na manje staklo i u mislim
a izgovorite elju, da pogledate ne to, to va e srce eli vidjeti. A bilo da je dakle to
u blizini ili udaljeno mnoge stotine milja daleko, ova e to bjelokost pokazati ja
sno i posve pred va im oima.
Kod tih rijei princ Husain uzme cijev od princa 'Alije, pa tim to je svoje oko
stavio na jedan kraj, kao to mu je bilo reeno, on u svome srcu po eli da ugleda prin
cezu Nur en-Naharu. Njegova su ga meutim dva brata promatrala, kako bi vidjeli, to
e on rei. Ali iznenada opaze, kako njegovo lice mijenja boju i spu ta se klonulo po
put uvela cvijeta, i kako mu u njegovu uzbuenju i du evnoj muci iz oiju tee rijeka su
za. I prije nego to su se njegova braa bila oporavila od svojega zaprepa tenja i mog
la ga upitati za razlog ovoga neobinog dr anja, on glasno uzvikne:
- Jao! Jao! Mi smo podnijeli napore i pote koe, i tako smo
daleko putovali u daljinu, jer smo se nadali, da emo stei princezu
Nur en-Naharu. Ali je sve bilo uzalud: Vidio sam je kako smrtno
bolesna le i na svojoj postelji, ba kao da hoe po posljednji put
udahnuti, a oko nje stoje njezine ene, koje sve u najdubljoj alosti
plau i tuguju. Ah, moja brao, ako je vi hoete vidjeti jo po
posljednji put, tada bacite kroz staklo opro tajni pogled, prije to
je vi e ne bude!
Tada princ 'Ali dohvati durbinsku cijev i pogleda kroz nju i ugleda princezu
u onome stanju, koje je bio opisao njegov brat Husain. Ovaj je ubrzo preda dalje
princu Ahmedu, i on takoer kroz nju pogleda i uvjeri se, da se gospodarica Nur e
n-Nahar nalazi pred time, da ispusti du u. Tako dakle on rekne svojoj starijoj brai
:
- Mi sva trojica trpimo jednaku ljubavnu muku zbog princeze, i svaki pojedin
i od nas ima najusrdniju elju, da je zadobije. Sada njezin ivot i ezava, ali je ja mo
gu spasiti i opet ostaviti zdravom, ako smjesta i bez otezanja i oklijevanja po ur
imo k njoj.
S tim rijeima on izvadi iz svojega d epa udesnu jabuku, poka e je brai i uz
vikne: Ova ovdje nije manje vrijedna od leteeg ilima i dur-binske cijevi! Ja sam j
e kupio u Samarkandu za etrdesettisua zlatnika a sada imamo najbolju priliku, da i
sprobamo njezinu snagu. Rekli su mi, da bolesnik, ako ovu jabuku pridr i pred noso
m, biva odmah opet izlijeen i zdrav, makar takoer bio na samrti. Ja sam je sam isp
robao, a sada ete vi sami vidjeti njezinu udesnu ozdravljujuu snagu, kada je ja pri
mijenim protiv bolesti Nur en--Nahare. Samo dajte da budemo kod nje, prije nego t
o umre!
- To je laka stvar - uzvikne princ Husain - moj e nas ilim u trenutku odnijeti
do postelje na emu srcu najdra e. Odmah sa mnom sjednite na njega, jer on ima dovol
jno prostora za nas trojicu. Neodlo no emo biti odneseni onamo, a na e sluge mogu sli
jediti za nama!
Tada tri princa sjednu na letei ilim, svaki u mislima izgovori elju, da bude uz
postelju princeze Nur en-Nahare, i u trenutku se
18
nau u njezinoj odaji. Robinje i u kopljenici, koji su je njegovali, budu prestra eni
nad tim prizorom i zaprepaste se, kako su ovi strani ljudi mogli doi u sobu. I up
ravo, kada su ih u kopljenici s maevima u ruci ve htjeli napasti, prepoznaju prineve
i uzmaknu, jo uvijek zaueni nad njihovim prodorom. Braa meutim odmah ustanu s leteeg i
ima, a princ Ahmed istupi i prinese udesnu jabuku k nosu gospodarice, koja je bez
svijesti le ala ispru ena na svojoj postelji. Ali im joj je miris prodro u mozak, bo
lest je napusti, i ona postane potpuno izlijeenom. iroko rastvori svoje oi, uspravi
se na jastucima i obazre se uokolo, osobito na prineve, koji su stajali pred njo
me. Jer osjetila je, da je postala svje a i vesela, kao da se upravo budi iz okrep
ljujuega sna. Ubrzo ustane sa svoje postelje i zapovjedi svojim komorkinjama, daj
e odjenu. A dok su one to inile, ona ispria, kako su se tri princa, sinovi njezina
strica, iznenada pojavili, i kako joj je princ Ahmed dao da ne to pomiri i, putem eg
a je ona bila izlijeena od svoje bolesti. Po to je zatim takoer jo bila obavila pranj
e poslije ozdravljenja, ona se vrati natrag i poka e svoju srdanu radost nad ponovn
im vienjem, naroito princu Ahmedu, jer joj je ipak on bio vratio ivot i zdravlje. P
rinevi su takoer bili silno obradovani, kada su vidjeli, da je princeza Nur en-Nah
ar tako brzo ozdravila od svoje smrtne bolesti. Ali uskoro oni uzme od nje opro ta
j i odu, kako bi pozdravili svojega oca.
U meuvremenu su u kopljenici itavu zgodu ispriali sultanu, pa kada su dakle prinevi
do li k njemu, on se podigne, nje no ih zagrli i poljubi u elo, bla en, to ih je opet u
gledao i od njih do ivio ozdravljenje princeze, koja mu je bila toliko mila, kao d
a bi bila njegova vlastita ki. Potom tri brata donesu ovamo udesne stvari, koje je
svaki pojedini bio donio sa svojega putovanja. Najprije princ Husain poka e letei i
lim, koji je njih u trenutku bio donio iz daleke daljine, i rekne:
- Prema svojemu izgledu nema ovaj ilim nikakve vrijednosti, ali jer posjeduje
jednu tako udesnu snagu, meni se ini: nemogue je, da se na cijelome svijetu nae ne to,
to bi po rijetkosti bilo ravno njemu.
19
Nato ponudi princ 'Ali kralju svoju durbinsku cijev, tim to rekne:
D am edovo10 zrcalo uope nije ni ta prema ovoj cijevi,
kroz koju sve stvari od istoka do zapada i od sjevera do juga posta
ju ljudskom oku jasno raspoznatljivima.
Napokon princ Ahmed izvadi udesnu jabuku, koja je na tako neobian nain spasila m
ili ivot Nur en-Nahare, i rekne:
S pomou ovoga ploda bivaju odmah izlijeenima sve bolesti
i te ke patnje.
I svaki pojedini urui svoju dragocjenost Sultanu s rijeima: -Gospodaru, udostoj
se, da ove darove, koje smo donijeli, dobro ispita , i zatim odlui...
Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z
apoela po Kraljevu dopu tenju.
10 D am ed je mitski kralj starih Perzijanaca, oko kojega se obrazovao itav vij
enac legendi, slino kao oko idovskog Salamuna.
20
Ali kada je poela
'dvjestaisedamdesetidruga
noc
ehrezad nastavi ovako:
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je svaki pojedini od
trojice brae uruio svoju dragocjenost sultanu s rijeima:
Gos
podaru, udostoj se, da ove darove, koje smo donijeli, dobro ispita ,
i zatim odlui, koji je od njih najvredniji i najudesniji. Potom se
treba, prema tvojemu obeanju, onaj meu nama, na kojega padne
tvoj izbor, o eniti princezom Nur en-Naharom.
Nakon to je kralj s pa njom poslu ao njihove nagovore i takoer spoznao, kako je sva
ki pojedini dar bio pridonio ozdravljenju njegove neakinje, on neko vrijeme dubok
o utone u more misli. Zatim dadne kao odgovor:
Ako bih priznao najveu zaslugu princu Ahmedu, ija je
udesna jabuka izlijeila princezu, tada bih ipak nepravedno pos
tupio prema drugoj dvojici. Premda ju je ipak njegova drago
cjenost iz smrtne bolesti vratila k ivotu i zdravlju, ipak mi ka ite:
kako bi on ne to saznao o njezinoj bolesti bez snage durbinske cije
vi princa 'Alije? A isto bi tako takoer bez leteeg ilima princa
Husaina, koji je vas trojicu u jednome trenutku donio ovamo, u
desna jabuka bila beskorisna. Zbog toga moja odluka o tome glasi,
da sva trojica imate jednak udio i da stoga mo ete polagati pravo
na jednaku zaslugu za njezino ozdravljenje, jer bi bilo nemogue,
21
Dvjestmsedamdesetidruga no
da se ona izlijei, da je nedostajala bilo koja od te tri udesne stvari. Nadalje su
takoer sve tri jednako rijetke i udesne, a da nijedna ne prema uje drugu, i ja ni s
najmanjim pravom ne mogu priznati prednost ili prvenstvo jednomu pred drugima.
Obeao sam da u gospodaricu Nur en-Naharu vjenati s onim, tko donese od sviju najveu
rijetkost. Ali koliko god to bilo udno, ne ostaje zbog toga manje istinito, da su
one sve u jednome bitnom svojstvu jedna drugoj ravne. Te koa jo uvijek postoji, i p
itanje jo nije rije eno. Pa ipak bih rado volio da stvar vidim odluenom jo prije svr et
ka dana, i to tako, da se nijednomu ne dogodi nepravda. Tako se dakle moram bezu
vjetno odluiti za plan, putem kojega u moi jednoga od vas proglasiti za pobjednika
i njemu podariti ruku princeze Nur en-Nahare primjereno mojoj datoj rijei, kako b
ih se oslobodio svake odgovornosti. Zato sam zakljuio sljedee: svaki pojedini od v
as treba uzjahati svojega konja i opskrbiti se strijelom i lukom. Zatim odja ite n
a turnirsko polje, a ja u vas slijediti s dr avnim ministrima, dr avnim velika ima i ug
lednicima zemlje. Zatim vi trebate, jedan za drugim, u mojoj nazonosti svom svojo
m snagom odapeti po jednu strijelu, a taj meu vama, ija strijela najdalje odleti, e
biti od mene progla en kao najdostojniji, da zadobije princezu Nur en-Naharu za en
u.
Tri princa dakle, koji nisu mogli proturjeiti odluci svojega oca niti takoer su
mnjati u njegovu mudrost i pravednost, uzja u svoje konje i po ure sa strijelama i l
ukovima ravno do odreenoga mjesta. Takoer kralj prispije onamo sa svojim vezirima
i dostojanstvenicima svoje dr ave, nakon to je dragocjenosti pohranio u kraljevskoj
riznici. im je sve bilo spremno, isku a najstariji sin i nasljednik, princ Husain,
svoju jakost i okretnost, i on odapne svoju strijelu daleko preko ravne ravnice
. Poslije njega princ 'Ali posegne za svojim lukom, oda alje strijelu u istome pra
vcu i prebaci je preko prve. Napokon doe na red princ Ahmed. On takoer nacilja u i
sti pravac. Ali je to udesom tako bilo odreeno, da vitezovi i dvorjani, premda su
svoje konje potjerali naprijed, kako bi vidjeli, gdje e njegova strijela pasti n
a tlo, ipak od nje nisu otkrili nikakva traga, i nitko od njih nije znao, da li
je strijela potonula u
22
dubine zemlje ili je odletjela sve do kraja nebeskog prostora. Da, bilo ih je, k
oji su u zloj namjeri bili mi ljenja, da princ Ahmed nije odapeo nikakav hitac i d
a njegova strijela uope nije napustila tetivu. Naposljetku kralj izda zapovijed,
da se vi e za njome ne treba tragati, izjasni se za princa 'Aliju i odlui, da se on
treba o eniti princezom Nur en-Naharom, jer je njegova strijela ostavila iza sebe
onu princa Husaina. Tako dakle budu sveanosti i ceremonije svadbe odr ane prema za
konu i obiaju te zemlje s velikom ras-ko ju i mnogo sjaja. Princ Husain meutim nije
htio biti prisutan kod svadbene sveanosti, jer je bio razoaran i ispunjen ljubomor
om. On je naime bio gospodarici Nur en-Nahari odan s mnogo strasnijom ljubavlju
nego njegova dva brata. Zato on odlo i svoje kne evske haljine i otputuje odande u f
akirskoj odjei, kako bi ivio kao pustinjak. Princ je Ahmed bio takoer izjedan ljubo
morom i usprotivio se tomu, da uzme dijela u sveanosti vjenanja. Ali se on nije ka
o princ Husain povukao u samou, nego je provodio dane u potrazi za strijelom, kak
o bi ustanovio, gdje je ona pala.
Zbilo se dakle, da je jednoga jutra, kada je opet, sam kao i obino, iza ao u pot
ragu i po ao od mjesta na kome su strijele bile odapete, dosegnuo oba mjesta, na k
ojima su bile naene strijele prineva Husaina i 'Alije. Zatim je i ao dalje, uvijek r
avno, i bacao svoje poglede na sve strane preko brijega i doline, nadesno i nali
jevo. Dok je tako posvuda tra io, kadli odjednom, nakon to je ve bio oti ao otprilike
tri parasange11 daleko, ugleda strijelu kako le i vodoravno na jednoj stijeni. Nad
time on bude vrlo zaprepa ten. Jer zaudio se, kako je strijela mogla tako daleko o
dletjeti, jo vi e meutim, kada se popeo gore i spoznao, da strijela nije zabodena u
tlo, nego da je oito bila odskoila i vodoravno pala na kamenu plou. Tada on rekne u
sebi samome: - S tom stvari sigurno postoji neka tajanstvena okolnost! Kako bi
mogao inae itko tako daleko odapeti strijelu i nju zatim ugledati kako le i na tako
neobian nain? Potom si utre put izmeu iljatih litica i velikih blokova i
11 Parasanga je perzijska milja, koja oznauje sat vremena hoda, to jest: ok
o 5.550 na ih metara.
23
Dvjestnisedamdesetidruffd no
doe uskoro do jedne izdubine u tlu, koja je izlazila u podzemni hodnik. Kada je p
rodro unutra nekoliko koraka naprijed, ugleda eljezna vrata. Njih s lakoom pogurne
, jer nisu bila zasunuta, pa po to je sa strijelom u ruci bio u ao, doe na neki put,
koji se strmo spu tao i njime sie. Ali dok se bio pobojao, da e sve nai posve tamno,
otkrije na stanovitoj udaljenosti, gdje se spilja pro irivala, velik prostor, koji
je bio na sve strane osvijetljen svjetiljkama i svijenjacima. Kada je zatim odma
kao dalje jo otprilike pedest lakata, njegov pogled padne na jednu monu i lijepu p
alau. I naskoro izae iz njezine unutra njosti van na trijem dra esna cura, lijepa i pu
na ljupkosti, vilinski lik u kne evskim haljinama i prebogato ukra en najskupocjenij
im draguljima. Koraala je polako i dostojanstveno, a ipak ljupko i oaravajue, okru en
a svojim slu kinjama kao pun Mjesec zvijezdama. Kada je princ Ahmed ugledao tu sli
ku ljepote, po uri se, da joj prika e pozdrav mira, a ona uzvrati pozdrav. Zatim prie
i nazove mu s puno dra esti dobrodo licu, tim to ljupkim glasom rekne:
Od srca dobro do ao, prine Ahmede! Obradovana sam, to te vidim. Kako je tvoja viso
st, i zbog ega si mi tako dugo bio odsutan?
Kraljevi se vrlo zaprepastio, kada je uo, da ga ona naziva po imenu. On naime n
ije znao, tko je ona, jer oni jedno drugo nikada prije nisu bili vidjeli. Kako j
e onda ona mogla saznati njegovu titulu i njegov rang? Nato on pred njome poljub
i tlo i rekne joj:
Visoka gospodarice, ja sam ti obvezan na srdanu zahval
nost, to si ti tako dobrostiva, da meni na ovome neobinom mjes
tu tako prijaznim rijeima naziva dobrodo licu, ovdje, kamo se ja,
usamljeni stranac, samo s oklijevanjem i ustezanjem usuujem ui.
Ali mi je posve zagonetna misao, kako si ti mogla saznati ime svo
jega roba!
Ona odvrati nasmije iv i se:
Moj gospodaru, prii ovamo i dopusti da mirno sjednemo
ondje u dvorcu za zabavu! Ondje u ti odgovoriti na tvoje pitanje.
24
Oni dakle pou onamo, tim to ju je princ Ahmed u stopu slijedio. A kada je u ao, u
gleda pun zaprepa tenja nadsvoeni krov, koji je bio divne izrade, tako lijepo ukra en
zlatom i lapislazuli-jem12, slikama i ukrasima, da na cijelome svijetu nije ima
o sebi ravnoga. Kada je gospodarica opazila njegovu zauenost, ona rekne princu:
- Ova kua nije ni ta u usporedbi sa svima mojima drugima, koje ja tebi po slobod
noj volji sada dajem u vlasni tvo. Kada ih bude vidio, bit e s pravom zaprepa ten. - Po
tom ovo vilinsko bie sjedne na jednu povi enu estradu i ponudi princu Ahmedu uz mno
ge znakove svoje naklonosti, neka sjedne njoj uz bok. Zatim nastavi: Iako ti men
e ne poznaje , ja tebe ipak dobro poznajem, kao to e sa uenjem uvidjeti, kada ti ja isp
riam cijelu svoju povijest. Ali ponajprije dolikuje, da ti ka em, tko sam ja. Ti si
zacijelo proitao u Svetom Pismu, da ovaj svijet nije samo obitavali te ljudi, nego
takoer obitavali te stanovitoga roda, koji nazivaju d inskim biima...
Tada primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je bila za
poela po Kraljevu dopu tenju.
12 Lapislazuli je lazurit, modre boje, koja mjestimice prelazi u zelenkast
u i ljubiastu, latinski: lapis lazuli = lazurni kamen.
25
Ali kada je poela

- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje to vilinsko bie princu Ahmedu nad
alje reklo: - Ponajprije dolikuje, da ti ka em, tko sam ja. Ti si zacijelo proitao
u Svetom Pismu, da ovaj svijet nije samo obitavali te ljudi, nego takoer obitavali te
stanovitoga roda, koji nazivaju d inskim biima, koja su po liku posve slina smrtnic
ima. Ja sam ki jedinica stanovitoga kneza duhova najotmjeni-jeg podrijetla, i moj
e je ime Peri Banu13. Stoga nemoj biti iznenaen, ako me uje kako ka em, tko si ti i t
ko je tvoj otac, kralj, i tko je Nur en-Nahar, ki tvojega strica. Ja imam puno zn
anje o svemu, to se odnosi na tebe, tvoje pleme i tvoju svojtu. Ti si jedan od tr
ojice brae, koji su sva trojica bili zaarani ljubavlju prema princezi Nur en-Nahar
i i koji su se meusobno natjecali za posjedovanje njezine ruke. Nadalje je tvoj o
tac dr ao za najbolje, da vas sve po alje u strane zemlje, a ti si otputovao u dalek
i Samarkand, odakle si donio doma udesnu jabuku, koja je zgotovljena rijetkim i t
ajanstvenim umijeem i za koju si platio etrdesettisua cekina. Uz njezinu si pomo izl
ijeio svojemu srcu najmiliju od te ke bolesti. Princ je Husain meutim, tvoj najstari
ji brat, za istu cijenu
13 Peri znai na perzijskome vila, odnosno demonica. Banu (= gospodarica) je
uobiajeni naslov otmjenih ena.
27
Dvjestnisedamdesetitrea no
u Bi angarhu kupio letei ilim, a princ je 'Ali donio doma durbin -sku cijev iz grada
irasa. Ovo neka ti bude dovoljno, kako bi ti pokazalo, da ni ta od svega, to se tie
tebe, meni nije skriveno. Ali mi sada reci punu istinu, komu se vi e divi zbog ljep
ote i ljupkosti, meni ili gospodarici Nur en-Nahari, supruzi svojega brata? Moje
srce ezne za tobom u strasnoj udnji i eli da se mi vjenamo i u ivamo ivotne radosti i
ljubavne miline. Zato mi reci, jesi li ti takoer voljan, da se mnome o eni , ili te i
zjeda jaa e nja prema keri tvojega strica? U obilju sam svoje ljubavi nevidljiva staj
ala tebi uz bok za vrijeme natjecanja lukovima na turnirskom polju, a kada si ti
odapeo svoju strijelu, znala sam, da e ona daleko zaostati za strijelom princa '
Alije. Zbog toga sam je uhvatila, prije nego to je dotakla tlo, i odnijela je izv
an doma aja oiju. A tim to sam je pustila da udari o eljezna vrata, uinila sam da se o
dbije i padne vodoravno na stijenu, na kojoj si je na ao. I od toga sam dana uvije
k sjedila tu i ustrajno te i ekivala, jer sam dobro znala, da e ti za njome tragati,
sve dok je ne nae , i tako sam bila sigurna, da u te dovesti ovamo k sebi.
Tako je govorila lijepa cura Peri Banu, tim to je pogledavala princa Ahmeda po
gledom e njive ljubavi. Zatim meutim u ednoj srame ljivosti spusti elo i odvrati svoj po
gled.
Kada je princ Ahmed uo te rijei iz usta Peri Banu, on bude silno obradovan, a u
sebi samom rekne: Ne stoji vi e u mojoj moi, da steknem princezu Nur en-Naharu. A
Peri Banu je jo nadma uje dra e u lica i ljepotom stasa i ljupko u hoda. - Ukratko, on je
io toliko ushien i zanesen, daje posve zaboravio ljubav prema svojoj sestrini. A b
udui da je spoznao, da mu je srce njegove nove arobnice naklonjeno, on rekne:
- Visoka gospodarice, ti ljepotice nad ljepoticama, ja ne udim ni za ime, nego
da slu im tebi i pokoravam se tvojoj zapovijedi, dokle god budem ivio. Ali sam ja
ljudskoga poroda, a ti si nadljudskog podrijetla. Tvoji e ti prijatelji i roaci, t
voje pleme i tvoja svojta mo da zamjeriti, ako se ti sa mnom pove e u jednu takvu vez
u.
Ona meutim dadne kao odgovor:
28
Ja od svojih roditelja imam punu slobodu, da se udam, za
koga ja hou i komu ja poklonim svoju ljubav. Ti ka e , da ti hoe
biti moj sluga, ali ne, ti treba biti moj gospodar i vladar. Jer ja sam
tvoja, i moj ivot i sva moja dobra pripadaju tebi, ja hou biti zau
vijek tvojom slu kinjom. Pristani, ja te molim, da me uzme za
suprugu. Moje mi srce kazuje, da mi ti nee odrei moju molbu!
I Peri Banu dalje doda:
Ja sam ti ve rekla, da ja o tome mogu
odluivati s najpotpunijom slobodom volje. Ktomu je to kod nas u
d inskom narodu obiaj i prastara navada, da se mi djevojke, kada
dosegnemo dob za udaju i godine razuma, smijemo udavati prema
zapovijedi srca. Tako dakle ive mu karac i ena tijekom cijeloga
svog ivota u slozi i srei. Ako meutim neka djevica biva udana od
svojih roditelja po njihovu izboru, ne po svome vlastitome, i tako
biva prikovana za branog druga, koji nije za nju onaj pravi, jer ima
ru an lik ili ru nu narav i nije sposoban da stekne njezinu nak
lonost, onda e se zacijelo to dvoje ak tijekom cijeloga svog ivota
jedno s drugim svaati. I nevolja e bez kraja nastati za njih iz
jedne takve nesretne veze. Mi takoer nismo vezane ni drugim
zakonom, koji vezuje udoredne djevice iz roda Adamova. Jer mi
otvoreno objavljujemo svoju naklonost mu karcu, kojega ljubimo,
i ne trebamo ekati i suzdr avati se, sve dok ne budemo snubljene
i zadobivene.
Kada je princ Ahmed uo taj odgovor, on bude obuzet srdanom rado u, i sagne se, kak
o bi poljubio skut njezine haljine. Ali ga ona sprijei i pru i mu svoju ruku, ne sv
oju haljinu. Princ uhvati ruku pun ushienja, i poljubi je prema obiaju zemlje14 i
stavi je na svoje grudi i na svoje oi. Nato vila rekne s oaravajuim osmijehom:
S mojom rukom vrsto u tvojoj, tako mi zavjetuj vjernost,
kao to ja tebi sveano obeavam: nepromjenjivo u biti vjerna svo
vrijeme, nikada ti neu skriviti niti kr enjem rijei ni neposto
jano u!
A princ joj dadne kao odgovor:
Dakako: prema obiaju zemlje Indije.
29
Dvjestctisedamdesetitrea no
Najmilije bie, ljubljena moje du e, vjeruje li ti, da bih ja
ikada mogao postati izdajicom svojega vlastitog srca, ja, koji te lju
bim do mahnitosti i tebi prinosim tijelo i du u, tebi, koja si kra
ljevska vladarica mojega srca? Ja sebe cijeloga posveujem tebi:
uini sa mnom, to hoe !
Zatim Peri Banu rekne princu Ahmedu:
Ti si moj suprug, a ja sam tvoja ena. Ovo sveano obeanje,
koje nas dvoje jedno drugomu dajemo, stoji umjesto branog za
pisa. Ne trebamo nikakva kadiju. Jer kod nas su sve druge formal
nosti i ceremonije suvi ne i beskorisne. Uskoro u ti pokazati oda
ju, u kojoj emo proslaviti svoju svadbenu no, i ja vjerujem, da e
joj se ti zadiviti i priznati, da u cijelom svijetu ljudi nema nijedne,
koja bi joj bila ravna.
Smjesta njezine slu kinje rasprostru stol i donesu jela najra-zliitije vrste, kt
omu najskupocjenija vina u bocama i u zlatnim peharima, koji su bili optoeni drag
uljima. Tako dakle oboje sjednu uz jelo i uzmu jesti i piti, sve dok se nisu nas
itili. Potom uzme Peri Banu princa Ahmeda za ruku i odvede ga do svoje odaje, u
kojoj je spavala. Ali on ostane stajati na pragu, svladan rasko ju, koju je ondje
ugledao, i obiljem dragulja i plemenitog kamenja, koje je zasljepljivalo njegove
oi. A kada je konano opet do ao k sebi, on uzvikne:
ini mi se, da u itavom svemiru nema nijedne tako ras

ko ne prostorije, koja je pretrpana tako skupocjenim priborom i
takvim plemenitim nakitom.
Tada pone Peri Banu:
Ako ti tako pun divljenja hvali ve ovu palau, to e tek
rei pri pogledu na dvorce i tvrave mojega oca, d inskog kralja? <
A kada bude vidio moj vrt, tada e jamano takoer biti ispunjen
zaprepa teno u i ushienjem. Ali je sada prekasno, da te onamo
vodim, jer blizu je no.
Zatim ona otprati princa Ahmeda u drugu sobu, gdje je bila pripremljena veera.
A sjaj te dvorane nije ni ta zaostajao za onim
30
druge, da, bio je ak jo divniji i u veoj mjeri zasljepljujui. Stotine su vo tanih svij
ea u svijenjacima od najfinijeg jantara i naji eg kristala, koje su bile poredane na s
vim stranama, posvuda izlijevale rijeke svjetlosti, dok su zlatne posude sa cvij
eem i a e od najfinije izrade i neizmjerne vrijednosti, ljupkih oblika i udesnoga umi
jea ukra avale ni e i zidove. Nijedan ljudski jezik nije mogao opisati rasko te odaje.
U njoj su takoer bila jata djevianskih peri15, dra esnog lika i milog lica, odjeven
ih u najprobranije haljine, koje su svirale instrumente radosti i veselja i pjev
ale pjesme ljubavi uz dionice koje su zaluivale srca.
Oboje dakle, mladi mu i njegova ena, sjednu uz jelo. Ali su uvijek i uvijek izn
ova zastajali, kako bi se alili i predavali srame ljivoj ljubavnoj igri i ednima lju
bavnim milovanjima. Peri Banu je vlastitom rukom pru ala princu Ahmedu najprobrani
je zalogaje i davala mu da proba iz svake zdjele i od svake poslastice, tim to mu
je kazivala njihovo ime i pripovijedala, kako su bile pripremljene.
Ali kako bih ja, o sretni kralju ehrijaru, trebala biti u stanju, da tebi opis
ujem ona d inska jela ili da s dolinim rijeima pohvale opi em izvrstan okus jela, kakv
a nije nikada nijedan smrtnik niti ku ao ni vidio?
Kada su dakle njih dvoje bili zavr ili svoju veeru, uzmu piti najukusnija vina i
krijepiti se slatki ima, suhim plodovima i pris-mokom od svakojakih poslastica. Z
atim se, kada su bili dovoljno pojeli i popili, upute u jednu drugu sobu, u kojo
j se nalazila rasko na povi ena estrada, pokrivena zlatom protkanim podloscima i jas
tucima, koji su bili izraeni od bisera za vezenje i staroperzi-jskog tkanja. Ondj
e su sjeli bok uz bok, kako bi naklapali i predali se vedru raspolo enju. Zatim ue
gomila d inskih bia i vila, koji su pred njima plesali i pjevali s udesnom ljupko u i u
mijeem. Ova je lijepa predstava obradovala Peri Banu i princa Ahmeda, i oni su gl
edali i slu ali svirku i kolo s uvijek novim ushienjem. Naposljetku se novovjenani p
ar podigne i povue se, umoran od
Dakako: vila (peri = vila).
31
Dvjestaisedamdesetitrea no
sveanosti, u jednu drugu odaju. Ondje nau d insku postelju, koja je bila prostrta od
robova. Njezini su okviri bili optoeni zlatom i draguljima, dok su se pokrivai i
jastuci sastojali od satena i san-dalova tafta s najrjeima cvjetnim vezivima. Ovd
je se gosti, koji su bili prisutni na svadbenoj sveanosti, i robinje iz palae post
ave u dva reda i uzmu klicati mladom paru, dok je ulazio. Zatim zamole, da smiju
otii, svi odande odu i njih dvoje prepuste njihovima svadbenim radostima. Tako s
u bili vjenana sveanost i svadbena veselja slavljeni dan za danom, s uvijek novim
jelima i svirkama, novim plesovima i napjevima. A da je princ Ahmed ak i tisuu god
ina dugo ivio u rodu smrtnika, ipak nikada ne bi vidio takve sveanosti, uo takve na
pjeve, u ivao takvu ljubavnu sreu.
est mu je mjeseci tako proteklo u vilinskoj zemlji, uz Peri Banu, koja mu je b
ila predana u tako nje noj ljubavi, da on nije mogao podnijeti ak nijedan trenutak,
a da je ne vidi. Da, ako je kada ne bi gledao, postajao bi nemirnim i zbunjenim
. A na isti je nain Peri Banu bila sva ispunjena ljubavlju prema njemu, i nastoja
la je putem novih umijea ljubavne igre i pronalazaka veselja da se svojemu mu u u s
vako doba sve vi e i vi e dopadne, sve dok njegova strast prema njoj nije postala ta
ko jakom, da je pomisao na kuu i dom, na svojtu i pleme i ezla i odbjegla iz njegove

du e. Ipak se poslije stanovitog vremena njegovo sjeanje probudi iz dri-jeme a, i on
se povremeno zatekne pri tome, kako ezne za time, da ponovo vidi svog oca, iako
je dobro znao, da mu je nemogue saznati, kako je on u daljini, ako sam ne otputuj
e, da ga posjeti. Tako on dakle jednoga dana rekne Peri Banu:
- Ako je to tvoja volja, ja te molim, zapovjedi mi, da te na malo dana napust
im, kako bih vidio svojega oca, koji je sigurno o alo en zbog mojega dugog izbivanja
i trpi sve muke rastanka sa svojim sinom!
Kada je Peri Banu ula te rijei, ona se estoko upla i. Jer ona je u svome srcu pomi
slila, daje to samo izgovor, pomou kojega joj on kani pobjei i umaknuti, nakon to j
e u itak i posjed uinio njegovo srce prezasienim njezinom ljubavlju. Zbog toga mu on
a dadne za odgovor:
32
Jesi li ti zaboravio svoj zavjet i svoju datu rije, da me sada
eli napustiti? Jesu li ljubav i udnja prestali uzbuivati tvoje srce,
dok ipak sva moja nutrina u svako doba zadr e od radosti, kako je
to uvijek inila, ako samo pomisli na tebe?
- O ti ljubljena moje du e - odvrati princ - ti kraljevska
vladarice mojega srca, kakve su to sumnje, koje napastuju dvoju
du u? Zbog ega takve plahe brige i tu ne rijei? Posve dobro
znam, da su tvoja ljubav i tvoja naklonost takve vrste, kao to
ka e . I kada ja tu istinu ne bih priznavao ili se pokazivao nezahval
nim ili ne bih na tebe gledao s isto tako toplom i dubokom, nje
nom i pravom ljubavlju kao ti na mene, tada bih u stvari bio neza
hvalni i najcrnji izdajica. Bilo to daleko od mene, da bih se ja elio
rastati od tebe. Nikada mi nije do la na pamet pomisao, da tebe
napustim, i da se ne vratim natrag! Alije moj otac sada star ovjek,
on je u poodmaklim godinama, a njegovo je srce o alo eno zbog
dugog rastanka sa svojim najmlaim sinom. Ako bi mi ti htjela
dopustiti, tada bih ja rado oti ao, da ga posjetim, a potom bih se sa
svom urbom vratio doma u tvoj zagrljaj. Pa ipak, ne bih u tome
volio uiniti ni ta protiv tvoje volje. Moja je usrdna ljubav prema
tebi te vrste, da bih ja rado sve sate dana i noi volio boraviti tebi
uz bok i ne napu tati te nikada ak ni samo jedan trenutak.
Peri Banu prikupi malo utjehe iz tih rijei. A po njegovim pogledima, njegovim
rijeima i njegovim kretnjama sigurno spozna, da joj je princ Ahmed stvarno predan
s usrdnom ljubavlju, i da joj je njegovo srce, poput njegova jezika, vjerno kao
zlato. Potom mu ona dadne dopust i odobri mu, da ode i posjeti svojega oca. Ali
mu je istovremeno uporno nagla avala, neka ne boravi predugo kod svoje svojte i s
vojega plemena.
Sada uj, o sretni kralju, to se dogodilo sultanu od Indije i kako je pro ao, nako
n to se Princ 'Ali bio vjenao s princezom Nur en-Naharom! Kada on ve tijekom mnogih
dana nije vi e bio vidio princa Husaina i princa Ahmeda, postao je vrlo alostan i
te ka srca, i jednoga je jutra poslije dr avnog sabora upitao svoje vezire i ministr
e, to se s njima dogodilo i gdje su. Nato mu njegovi ministri odgovore s rijeima:
- Visoki gospodaru, sjeno Allahova
33
Dvjestaiseda-mdesetitrea no
na zemlji, tvoj je najstariji sin, plod tvojega tijela i nasljednik tvojega kral
jevstva, princ Husain, u svome razoaranju i ljubomori odlo io svoje kraljevske halj
ine, kako bi postao pustinjak, koji se kao Allahov ovjek odrie svake elje i po ude ov
oga svijeta. Princ je Ahmed, tvoj trei sin, takoer u dubokoj mr nji napustio grad. A
li o njemu nitko ni ta ne zna, kamo je mogao utei ili to mu se moglo dogoditi.
Kralj bude te ko zabrinut i zapovjedi im, da bez oklijevanja i odgaanja napisu i
odmah po alju fermane16 i zapovijedi svim namjesnicima i upraviteljima pokrajina,
s izriitim zahtjevom, da moraju bez oklijevanja tragati za princom Ahmedom i pos
lati ga doma k njegovu ocu, im bude naen. Ali premda su zapovijedi bile tono izvr ene
i premda su svi, koji su tragali, ulo ili veliku pomnju, ipak nitko ne nae od njeg
a nikakva traga. Nato sultanovo srce postane jo alosnijim, i on naredi svojemu vel
ikom veziru, da traga za bjeguncem. A ministar odvrati:
Slu am i pokoravam se! Tvoj je sluga ve dao da se u svim
krajevima na najbri ljiviji nain pretra uje, ali dosada od njega nije
iza ao na svjetlo dana ni najmanji trag. A to me mui utoliko vi e,
to mi je on bio tako drag kao moj vlastiti sin.
Sada vezir i velika i opaze, da je kralj svladan bolovima, da su njegove oi pune
suza i da mu je srce te ko zbog gubitka princa Ahmeda. Nato se veliki vezir sjeti
stanovite vje tice, koja je bila na glasu zbog svojega crnog umijea, koja je mogla
ak skidati arolijom zvijezde s neba i u prijestolnici bila poznata osoba. On dakl
e ode k sultanu, visoko pohvali njezinu okretnost u poznavanju tajnih stvari i k
tomu doda:
Neka kralj htjedne, najponiznije molim, poslati po tu arob-nicu i nju upitati
o svome izgubljenom sinu!
Tvoj je savjet dobar - odvrati sultan - neka je dovedu ovamo, mo da e mi ona moi
dati obavijest o princu i njegovu stanju.
Ferman (= firman) je pisani nalog vladara, i uope vi ih vlasti.
34
Tada dovedu arobnicu i odvedu je k sultanu. On joj rekne:
Dobra eno, ja ti dajem do znanja, da je ve od vjenanja
princa 'Alije s gospodaricom Nur en-Naharom moj najmlai sin,
princ Ahmed, koji se vidio u svojoj ljubavi prema njoj uskraenim,
i ezao s na ih oiju i da nitko ni ta o njemu ne zna. Ti dakle
odmah uporabi svoje arobno umijee i reci mi samo ovo jedno: je
li on jo na ivotu ili je mrtav? Ako ivi, tada bih takoer volio
znati, gdje je i kako mu je. A nadalje jo pitam: stoji li napisano u
knjizi mojega udesa, da u ga ja ikada ponovo vidjeti?
Nato vje tica odgovori:
O najvei kralju na ega vremena i najmoniji vladaru svih
vremena, meni nije mogue, da na sva ta pitanja odmah odgo
vorim, jer ona pripadaju znanosti o skrivenim stvarima. Ali ako se
tvoja visost hoe umilostiviti, da mi dopusti rok od jednoga dana,
tada u ja upitati svoje arobne knjige i tebe sutra zadovoljiti jed
nim dostatnim odgovorom.
Sultan je bio s time sporazuman i on jo ktomu doda:
Ako mi ti mo e dati toan i potpun odgovor i mojemu srcu
poslije svih ovih briga opet donijeti mir, tada treba stei vrlo
visoku nagradu, a ja u te odlikovati najvi im poastima.
O sljedeem jutru arobnica, praena od velikog vezira, zamoli za dopu tenje, da se s
mije pojaviti pred kraljem. A po to joj je to bilo dopu teno, ona istupi i rekne:
Ja sam s pomou svojega tajnog umijea revno istra ivala, i
pouzdano sam saznala, da princ Ahmed jo boravi u zemlji ivih.
Zbog toga ne budi nemiran zbog njega u svome srcu! Ali sada jo
ne mogu osim toga saznati o njemu ni ta drugo, takoer ne mogu
jo ni ta sigurno rei, gdje je on i kako ga se mo e nai.
Zahvaljujui tim rijeima sultan nae utjehu, i u njegovu srcu proklija nada, da e j
o ponovo vidjeti svojega sina, prije nego to bude morao umrijeti.
Vratimo se mi sada natrag k princu Ahmedu! Kada je Peri Banu uvidjela, da je
on voljan, da posjeti svojega oca, i kada je bila
35
uvjerena, daje njegova ljubav prema njoj ostala vrstom i vjernom kao prije, tada
ona razmisli i odlui, da bi to njoj lo e stajalo, ako bi mu za takvu svrhu odricala
dopust i slobodu. Zatim je ponovo u svojoj du i promi ljala o tome, i borila se tij
ekom mnogih sati sama sa sobom, sve dok se konano nije jednoga lijepog dana svoje
mu mu u obratila s rijeima:
- Premda se moje srce ne mo e u tome snai, da se ja takoer

samo jedan trenutak rastajem od tebe ili da te neki mali asak izgu
bim s oiju, ipak neu dulje biti na smetnju tvojoj elji, kada si me
ti ve tako esto molio i sebe pokazao tako zabrinutim, da vidi
svojega oca. Ali ta moja milostivost ovisi o jednom uvjetu. Inae ti
neu nikada usli iti tvoju molbu niti ti dati za to dopu tenje. Zakuni mi se najsveanijom zakletvom, da se sa svom zamislivom ur
bom kani vratiti ovamo, i da mi nee prouzroiti svojim dugim
izbivanjem bolnu e nju i tjeskobno ekanje na tvoj siguran
povratak!
Princ joj Ahmed dakle, silno obradovan nad ispunjenjem svoje elje, zahvali i r
ekne:
- Moja premila, nemaj za mene nikakva straha i budi sigurna,
da u se u svoj urbi vratiti natrag k tebi, im budem vidio svojega
oca. ivot nema za mene nikakve vrijednosti, ako sam daleko od
tebe! Iako u tako morati ostati nekoliko dana rastavljen od tebe,
ipak e moje srce uvijek misliti na tebe, samo na tebe.
Ove rijei princa Ahmeda obraduju srce Peri Banu i otjeraju neodlune dvojbe i tj
eskobnu zabrinutost, koja ju je bila slijedila u njezinim snovima nou i njezinim
mislima danju. Zatim ona rekne svojemu mu u, umirena njegovim obeanjem:
- Otii dakle, kao to tvoje srce udi, i posjeti svojega oca. Ali
prije nego to odavde otputuje , hou ti dati s tobom na put jednu
opomenu, i uvaj se, da nikada ne zaboravi moj savjet i moju
uputu! Nikomu ne kazuj ni jednu jedinu rije o ovome svom vjen
anju, niti takoer o neobinim stvarima, koje si vidio, ili o udima,
koje si gledao. Dr i to pred svakim, pred svojim ocem i svojom
braom, pred svojom svojtom i svojim plemenom bri ljivo skri36
veno! Samo ovo jedno treba svojemu ocu, kako bi njegova du a na la mir, ispriati, da s
i ti vedar i sretan. Takoer da si se ti samo na jedan as vratio u svoj zaviaj, kako
bi ga vidio i uvjerio se o njegovu blagostanju.
Nato ona izda zapovijed svojim ljudima i naredi da neodlo no sve pripreme za pu
tovanje. Pa kada je dakle sve bilo spremno, ona odredi dvadeset vitezova, naoru an
ih od glave do pete i dobro opremljenih, svojemu mu u za pratnju. A njemu samomu d
adne konja, savr ene grae i rasta, brzoga kao zasljepljujua munja ili olujni vjetar,
ija su orma i pokrivai bili optoeni skupocjenim kovinama i plemenitim kamenovima.
Zatim mu ona padne oko vrata, i oni zagrle jedno drugo u najsrdanijoj ljubavi. Pa
kada su jedno drugomu kazivali zbogom, ponovi princ Ahmed, kako bi umirio njezi
no srce, svoja uvjeravanja i iznova joj se zakune najsveanijom zakletvom. Zatim o
n uzja i svojega konja, i praen se od svoje pratnje, glasitih vitezova iz d inskog pl
emena, uputi odatle uz razvijanje rasko i i u brzom jahanju ubrzo stigne u prijest
olnicu svojega oca. Ondje bude primljen uz tako glasno klicanje, kakvo se nije b
ilo ulo u zemlji jo nikada prije toga. Ministri i dr avni slu benici, graani i vazali,
svi su bili obradovani u najveoj mjeri, to ga ponovo vide. Narod je ostavljao posa
o, slijedio konjaniku povorku uz zazivanje blagoslova i duboke poklone, i, tim to
se sa svih strana na-tiskivao oko njega, pratio ga sve do vrata palae. Kada je pr
inc stigao do praga, on sja i, ue u vijenicu i padne svojemu ocu pred noge i poljubi
ih u prekomjernosti djetinjske ljubavi. Sultan, koji je bio gotovo izvan sebe o
d radosti zbog neoekivane pojave princa Ahmeda, skoi sa svojega prijestolja, padne
svojemu sinu oko vrata, sa suzama radosnicama u oima, poljubi njegovo elo i rekne
:
Moj dragi sine, ti si u svome oajanju zbog gubitka gospodarice Nur en-Nahare i
znenada pobjegao iz svoje kue, a mi unato svom traganju nismo mogli otkriti od teb
e nikakav trag, nikakav znak, koliko god da smo ustrajno za tobom tragali. Ja sa
m meutim bio posve utuen zbog tvog i eznua i dospio sam u ovo stanje, u kome me vidi . G
dje si ti uope bio tijekom toga dugog vremena, i kako si ivio za svih tih dana?
37
uvjerena, da je njegova ljubav prema njoj ostala vrstom i vjernom kao prije, tada
ona razmisli i odlui, da bi to njoj lo e stajalo, ako bi mu za takvu svrhu odrical
a dopust i slobodu. Zatim je ponovo u svojoj du i promi ljala o tome, i borila se ti
jekom mnogih sati sama sa sobom, sve dok se konano nije jednoga lijepog dana svoj
emu mu u obratila s rijeima:
Premda se moje srce ne mo e u tome snai, da se ja takoer
samo jedan trenutak rastajem od tebe ili da te neki mali asak izgu
bim s oiju, ipak neu dulje biti na smetnju tvojoj elji, kada si me
ti ve tako esto molio i sebe pokazao tako zabrinutim, da vidi
svojega oca. Ali ta moja milostivost ovisi o jednom uvjetu. Inae ti
neu nikada usli iti tvoju molbu niti ti dati za to dopu tenje. Zakuni mi se najsveanijom zakletvom, da se sa svom zamislivom ur
bom kani vratiti ovamo, i da mi nee prouzroiti svojim dugim
izbivanjem bolnu e nju i tjeskobno ekanje na tvoj siguran
povratak!
Princ joj Ahmed dakle, silno obradovan nad ispunjenjem svoje elje, zahvali i r
ekne:
Moja premila, nemaj za mene nikakva straha i budi sigurna,
da u se u svoj urbi vratiti natrag k tebi, im budem vidio svojega
oca. ivot nema za mene nikakve vrijednosti, ako sam daleko od
tebe! Iako u tako morati ostati nekoliko dana rastavljen od tebe,
ipak e moje srce uvijek misliti na tebe, samo na tebe.
Ove rijei princa Ahmeda obraduju srce Peri Banu i otjeraju neodlune dvojbe i tj
eskobnu zabrinutost, koja ju je bila slijedila u njezinim snovima nou i njezinim
mislima danju. Zatim ona rekne svojemu mu u, umirena njegovim obeanjem:
Otii dakle, kao to tvoje srce udi, i posjeti svojega oca. Ali
prije nego to odavde otputuje , hou ti dati s tobom na put jednu
opomenu, i uvaj se, da nikada ne zaboravi moj savjet i moju
uputu! Nikomu ne kazuj ni jednu jedinu rije o ovome svom vjen
anju, niti takoer o neobinim stvarima, koje si vidio, ili o udima,
koje si gledao. Dr i to pred svakim, pred svojim ocem i svojom
braom, pred svojom svojtom i svojim plemenom bri ljivo skri36
veno! Samo ovo jedno treba svojemu ocu, kako bi njegova du a na la mir, ispriati, da s
i ti vedar i sretan. Takoer da si se ti samo na jedan as vratio u svoj zaviaj, kako
bi ga vidio i uvjerio se o njegovu blagostanju.
Nato ona izda zapovijed svojim ljudima i naredi da neodlo no sve pripreme za pu
tovanje. Pa kada je dakle sve bilo spremno, ona odredi dvadeset vitezova, naoru an
ih od glave do pete i dobro opremljenih, svojemu mu u za pratnju. A njemu samomu d
adne konja, savr ene grade i rasta, brzoga kao zasljepljujua munja ili olujni vjeta
r, ija su orma i pokrivai bili optoeni skupocjenim kovinama i plemenitim kamenovima
. Zatim mu ona padne oko vrata, i oni zagrle jedno drugo u najsrdanijoj ljubavi.
Pa kada su jedno drugomu kazivali zbogom, ponovi princ Ahmed, kako bi umirio nje
zino srce, svoja uvjeravanja i iznova joj se zakune najsveanijom zakletvom. Zatim
on uzja i svojega konja, i praen se od svoje pratnje, glasitih vitezova iz d inskog
plemena, uputi odatle uz razvijanje rasko i i u brzom jahanju ubrzo stigne u prije
stolnicu svojega oca. Ondje bude primljen uz tako glasno klicanje, kakvo se nije
bilo ulo u zemlji jo nikada prije toga. Ministri i dr avni slu benici, graani i vazali
, svi su bili obradovani u najveoj mjeri, to ga ponovo vide. Narod je ostavljao po
sao, slijedio konjaniku povorku uz zazivanje blagoslova i duboke poklone, i, tim t
o se sa svih strana na-tiskivao oko njega, pratio ga sve do vrata palae. Kada je
princ stigao do praga, on sja i, ue u vijenicu i padne svojemu ocu pred noge i polju
bi ih u prekomjernosti djetinjske ljubavi. Sultan, koji je bio gotovo izvan sebe
od radosti zbog neoekivane pojave princa Ahmeda, skoi sa svojega prijestolja, pad
ne svojemu sinu oko vrata, sa suzama radosnicama u oima, poljubi njegovo elo i rek
ne:
Moj dragi sine, ti si u svome oajanju zbog gubitka gospodarice Nur en-Nahare i
znenada pobjegao iz svoje kue, a mi unato svom traganju nismo mogli otkriti od teb
e nikakav trag, nikakav znak, koliko god da smo ustrajno za tobom tragali. Ja sa
m meutim bio posve utuen zbog tvog i eznua i dospio sam u ovo stanje, u kome me vidi . G
dje si ti uope bio tijekom toga dugog vremena, i kako si ivio za svih tih dana?
37
To je istina, moj gospodaru i kralju - odgovori princ Ahmed - ja sam bio pora e
n i duboko o alo en, kada sam vidio, da je princ 'Ali stekao ruku moje sestrine. Ali t
o nije jedini razlog mog izbivanja. Ti se zacijelo sjea , kako je tada, kada smo na
s trojica brae na tvoju zapovijed odjahali u onu ravnicu na natjecanje lukovima,
moja strijela, premda je povr ina bila prostrana i ravna, ipak i ezla pogledima i kak
o nitko nije mogao nai mjesto, na koje je bila pala. Tako se dakle dogodilo, da s
am jednoga dana u te koj o alo enosti sam i bez pratnje iza ao, kako bih ondje uokolo ist
ra ivao tlo i isku ao, ne bih li ipak jo nekako mogao nai svoju strijelu. Kada sam zat
im dospio do mjesta, na kojima su bile pokupljene strijele moje brae, princa Husa
ina i 'Alije, uzeo sam odatle tragati u svim pravcima, desno i lijevo, naprijed
i natrag. Jer vjerovao sam, da takoer moja strijela mora ondje izai na svjetlo dan
a. Alije sav moj trud bio uzaludan: nisam nalazio niti strijelu ni inae to. Tako s
am dakle koraao dalje, tvrdokoran u potrazi, i oti ao jo jednu dugu prugu odatle. Na
posljetku sam u oajanju htio prekinuti tra enje. Jer posve sam dobro znao, da moj l
uk nije mogao tako daleko odapeti. U stvari, ne bi nijednomu strijelcu bilo mogue
, da oda alje strijelu ili sulicu u takvu daljinu. Pa ipak sam je iznenada ugledao
, kako vodoravno le i na jednoj stijeni, otprilike etiri parasange daleko od onoga
mjesta.
Sultan je bio nad njegovim rijeima u najveoj mjeri zaprepa ten. Alije princ
odmah nastavio: Kada sam pokupio strijelu, moj gospodaru, i tono je promotrio, sp
oznao sam, da je to stvarno ona ista, koju sam ja bio odapeo. udio sam se u svojo
j du i, daje tako daleko mogla odletjeti, i nisam sumnjao, da s njome mora biti ne
ka tajanstvena okolnost. Dok sam se tako predao svojim mislima, do ao sam do mjest
a, na kome sam sve od onoga dana pro ivio u istoj radosti i veselju. Vi e ti od toga
ne smijem ispriati o svojoj povijesti. Samo sam do ao, kako bih u pogledu sebe umir
io tvoje srce, a sada te molim, umilostivi se da mi dadne svoje preuzvi eno dopu tenj
e, da se odmah vratim ka kui radosti. Od vremena do vremena neu zanemarivati, da t
e posjeujem i da se sa svom djetinjskom ljubavlju obavje ujem o tvome blagostanju.
38
Dragi sine
odvrati kralj
pogled je na tebe obradovao
moje oi, i ja sam sada umiren. Ne nerado u ti dati dopu tenje da
ode , kada si ve na jednome tako bliskom mjestu sretan. Ali ako
bi ikada trebao izostati du e, reci, kako u ja tada moi dobiti
obavijest o tvojoj dobrobiti i stanju!
Nato princ Ahmed dadne kao odgovor:
Moj gospodaru i kralju, to je, o emu me ti pita , dio moje tajne, i to mora ost
ati skriveno u mojim grudima. Kao to sam ve prije rekao, ja tu stvar ne smijem otk
riti, niti smijem bilo to rei, to bi moglo voditi k njezinu otkrivanju. Ali budi u
svome srcu bez brige. Jer ja u se ak mnogo puta pred tobom pojavljivati, dapae bih
ti mo da mogao postati ak na teret svojim preestim dola enjem!
Dragi sine
pone opet kralj - ja ne kanim prodirati u tvoju tajnu, ako je ti p
reda mnom kani skrivati. Ali imam jednu elju, a ta je, da se mogu vazda s vremena
na vrijeme uvjeravati o tvome trajnom blagostanju i srei. Ti ima punu slobodu, da u
ri . Ali nikada ne zaboravljaj, da doe barem jednom u mjesecu i da mene posjeti , kako
si to sada uinio, kako mi tvoje izbivanje ne bi priredilo strah i nevolju, brige
i boli!
Princ Ahmed dakle ostane kod svojega oca jo puna tri dana. Ali misao na gospod
aricu Peri Banu nije ni na jedan jedini trenutak i ezavala iz njegova srca. A o etvr
tom danu on uzja i na konja i otputuje uz isto razvijanje rasko i, kao to je bio do ao.
Kada je Peri Banu ugledala princa Ahmeda kako se vraa doma, u najveoj se mjeri
obraduje, i uini joj se, kao da su njih dvoje bili rastavljeni tijekom trista god
ina. Jer takva je ljubav: trenuci joj se rastanka ine tako dugima i beskrajnima k
ao godine. Princ joj se vrlo ispriavao zbog svojega kratkog odsustva, a njegove s
u rijei odu evljavale Peri Banu utoliko vi e. I oboje su, zaljubljenik i ljubljena, p
rovodili dane u savr enoj srei i imali jedno u drugome svoju radost. Tako je pro lo m
jesec dana, a princ Ahmed nije nikada spominjao ime svojega oca, niti je ikada i
zricao elju, da ga u skladu sa svojim obeanjem posjeti. Budui da je
39
gospodarica Peri Banu primijetila to pretvaranje, ona mu jednoga dana rekne:
- Ti si mi ipak neko rekao, da namjerava svakiput poetkom Mjeseca17 otii i otputo
vati k dvoru svojega oca, kako bi saznao, kako je on. Za to dakle ne misli na to, d
a tako uini , kada ipak zna , da e on biti alostan i tebe ekati?
- To je, kao to ka e - odgovori princ Ahmed - ali ja ekam tvoju zapovijed i tvoje
dopu tenje, i zato sam propustio, da s tobom razgovaram o putovanju.
Nato mu ona dadne kao odgovor:
Pusti da tvoje odla enje i dola enje ne bude ovisno o tome,
da li ti ja dopu tam, da otputuje ! Poetkom svakoga pojedinog
Mjeseca, im se on vrati18, odja i odavde, od sada pa nadalje me
vi e ne mora moliti za dopu tenje. Ostani kod svojega oca puna
tri dana i zatim se se o etvrtome danu uvijek vrati natrag!
Tako se princ Ahmed o sljedeem danu ranim jutrom stavi u pokret i odja i kao pri
je s velikom rasko ju i sjajem, uputi se k palai svojega oca, sultana, i iska e mu sv
oju pa nju. Na isti nain on nastavi svaki mjesec izjahavati, ali vazda s veom i sjaj
nijom pratnjom vitezova nego prije, a on je sam takoer bio sve rasko nije obuen i op
remljen. Svakiput, kada se na zapadnom nebu pojavio Mlaak, on bi uzimao nje an opro t
aj od svoje supruge i prireivao kralju posjetu. Tri bi dana ostajao kod njega, a
o etvrtome bi se vraao natrag, kako bi boravio uz Peri Banu. Ali budui da je svakip
ut, kada bi dolazio, njegova pratnja bila vea i rasko nija nego pro loga puta, postan
e naposljetku jedan od vezira, kraljev miljenik i drug za stolom, ispunjen zapre
pa tenjem i zavi u, jer je vidio princa Ahmeda kako se pojavljuje u palai s takvim bog
atstvom i sjajem. Tada on rekne u sebi samome: - Nitko ne mo e rei, odakle taj prin
c dolazi i na koji si je nain pribavio takvu
17
Dakako: Mlaaka (mladog Mjeseca), jer arapska je godina lunama, pa
prema tomu i svaki njezin mjesec poinje s Mlaakom.
18
Mjesec se naravno vraa kao Mlaak.
40
jednu rasko nu pratnju!
I zatim on pone, u svojoj pakosnoj zavisti, do aptavati kralj
u varave rijei, tim to rekne:
Visoki gospodaru i svemoni vladaru, tebi ne stoji dobro, da na injenje princa
Ahmeda obraa tako malo pa nje. Zar ti ne vidi , kako se njegova pratnja iz dana u dan
umna a po broju i moi? Sto, ako se on uroti protiv tebe i baci te u zatvor, kako bi
ti oteo iz ruku uzde vlasti? Ti ipak posve dobro zna , da si izazvao srd bu prineva
Husaina i Ahmeda, kada si vjenao princa 'Aliju s gospodaricom Nur en-Naharom! Tad
a se jedan od njih u svome ogorenju odrekao rasko i i ni tavnosti ovoga svijeta i pos
tao fakirom, dok drugi, upravo ovaj princ Ahmed, u tvojoj prisutnosti nastupa s
tako neumjerenom mou i preuzvi eno u. Bez sumnje ta dvojica misle na osvetu. A ako te
zadobiju u svoju vlast, obojica e nad tobom izvr iti izdaju. Stoga ti savjetujem, uv
aj se, i ponovo ka em, uvaj se, ugrabi priliku u zametku, prije nego to bude prekasn
o! Jer mudraci su kazali:
Jednim komadom ilovae mo e zagatiti izvor! Ali e on, kada nabuja, kao vojska odande p
laviti!
Tako je govorio pakosni vezir. I ubrzo nastavi:
Ti zna takoer, da princ Ahmed,
kada zavr i kod tebe svoju posjetu od tri dana, tebe nikada ne moli za dopu tenje, n
ikada ti ne ka e zbogom, nikada takoer ni od jednoga jedinoga od svojih ne uzima op
ro taj. Takvo je pona anje poetak pobune, i ono dokazuje, da on u srcu gaji mr nju. Ali
to ostaje na tebi, da u svojoj mudrosti odlui !
Ove rijei prodru bezazlenom sultanu duboko u srce i ostave da ondje dozrijeva
usjev najopakije sumnje. Uskoro on pone u sebi misliti:
Tko zna o mislima i namje
rama princa Ahmeda, da li su one meni prijateljske ili neprijateljske? Mo da on ip

ak misli na osvetu. Zato mi prilii, da o njemu istra im i da saznam, gdje on stanuj
e i na koji si je nain pribavio toliku mo i rasko . - Ispunjen ovakvim mislima sumnj
e, po alje on potajno jednoga dana, bez znanja velikog vezira, koji je prema princ
u Ahmedu bio vazda pri41
Dvjestaisedamdesetitrca no
jateljski raspolo en, po vje ticu, pa po to ju je kroz jedna tajna vrata pustio u svoj
u vlastitu odaju, pone je isku avati, tim to rekne:
Ti si ranije posredstvom svojega arobnjakog umijea do la do saznanja, da je princ
Ahmed jo na ivotu, i tako si mi o njemu dala obavijest. Ja sam ti za tu dobru uslu
gu obvezan, a sada elim od tebe, da ti dalje o njemu istra uje i umiri moje srce, koj
e je vrlo u brigama. Iako moj sin jo ivi i meni svakoga mjeseca dolazi u posjetu,
ja ipak ne znam ni ta o mjestu, na kome on boravi i s kojega dolazi, kada me posjeu
je. Jer on to dr i strogo skriveno pred svojim ocem. Odmah se potajno dadni na put
, a da to nitko ne zna, niti moji veziri ni moji namjesnici, niti takoer tko od m
ojih dvorjana i slugu, revno istra uj i donesi mi u svoj urbi obavijest o mjestu, n
a kome on ivi! On trenutano boravi kod mene u svojoj uobiajenoj posjeti. O etvrtome e
danu sazvati svoju pratnju i uzjahati svojega konja, a da niti meni niti komu o
d vezira i dostojanstvenika ne ka e zbogom ili jednu rije prije svojega odlaska. Za
tim e jednu kratku prugu odjahati odavde i iznenada i eznuti. Ti mu bez oklijevanja
i otezanja otii unaprijed na put i postavi se u bilo kakvome prikladnom zaklonu t
ik uz cestu u zasjedu, kako bi odande promatrala, kamo on odlazi. Potom mi to je
br e mogue donesi izvje e!
Carobnica dakle napusti kralja, a kada je bila ostavila za sobom etiri parasan
ge, sakrije se u jednom zaklonu izmeu stijena tik kod onoga mjesta, na kome je pr
inc Ahmed bio na ao svoju strijelu, te ondje uzme ekati njegov dolazak. Ranim jutro
m, kako je bio navikao, poe princ na put, a da svojemu ocu nije rekao zbogom ili
se oprostio s ijednim od ministara. Kada je do ao u blizinu, carobnica ugleda njeg
a i pratnju, koja je jahala pred njime i o njegovu boku. I ona ugleda, kako svi
oni ujahuju u neki klanac, koji se ravao u mnogo sporednih staza. Ali su litice i
blokovi na putu bili tako strmi i opasni, da je onuda pje ak jedva mogao ii sa sig
urno u. Kada je carobnica to vidjela, ona pomisli, da staza sigurno vodi prema neko
j spilji ili mo da k nekomu podzemnom hodniku ili nekomu mjestu duhova i vila ispo
d zemlje. Tada odjednom princ sa cijelom svojom pratnjom i ezne njezinim pogledima.
Sada ona
42
ispu e iz svojega skrovi ta van i pone hodati uokolo nadaleko i na iroko i bri ljivo trag
ati, kako je uope mogla, ali ne nae podzemni hodnik. Jer eljezna vrata, koja je pri
nc Ahmed bio ugledao, ona nije mogla opaziti, jer ih nije moglo vidjeti nijedno
bie od ljudskoga mesa i krvi, nego samo onaj, komu su ona bila uinjena vidljivima
od vile Peri Banu. Ona su osim toga bila vazda skrivena svima uhodarskim oima rod
a ena. arobnica dakle sama u sebi rekne: - Sve sam ove napore i muke uzalud podnij
ela. Da, zaista, nisam na la ono, to sam tra ila.
Tako se dakle ona vrati ravno k sultanu i ispria mu sve, to joj se dogodilo: ka
ko je bila izmeu litica i blokova le ala u zasjedi i kako je vidjela princa i pratn
ju, koji su jahali jednim od najopasnijih putova i, nakon to su bili skrenuli u n
eki klanac, odjednom u tren oka i ezli njezinim pogledima. I ona zakljui s rijeima:
- Premda sam ulo ila najvei trud, da pronaem mjesto, na
kome boravi princ, to mi ipak uope i nimalo nije htjelo poi za
rukom. Zato te dakle molim, neka mi tvoja visost htjedne odobriti
stanoviti rok, kako bih mogla dalje istra ivati i razmotati tajnu, ko
ja ne treba dugo ostajati skrivenom, ako budem postupala s okretno u i obzirom.
Sultan joj odgovori:
- Neka bude, kako eli . Dopu tam ti dokolicu, kako bi istra
ivala, a ja namjeravam ovdje poslije stanovitog vremena oekivati
tvoj povratak!
Potom kralj dadne ovoj vje tici veliki dijamant od visoke vrijednosti, tim to re
kne:
- Uzmi ovaj kamen kao nagradu za svoj trud i napor i kao
kaparu za budue dokaze milosti! Ti treba , kada k meni doe s
obavije u, da si tajnu istra ila i razotkrila, dobiti dar jo mnogo
vee vrijednosti. Da, ja u ispuniti tvoje srce najveselijom rado u
i iskazati ti najvi e poasti.
arobnica je dakle opet ekala prinev dolazak. Jer dobro je znala, da on o izlasku
svakog Mlaaka dojahuje u svoj zaviaj, kako
43
Dvjestmsedamdesetitna no
bi posjetio svojega oca, i da e ostati kod njega tri dana, kako mu je to dopustil
a i potvrdila gospodarica Peri Banu. Kada je zatim Mjesec bio narastao i opet se
smanjio, uputi se vje tica jednoga dana, prije nego to je princ napustio svoje obi
tavali te za mjesenu posjetu, na stijene i sjedne pokraj mjesta, na kome je prema n
jezinu proraunu morao izai. A rano o sljedeem jutru izja u on i njegova pratnja, mnog
i vitezovi na konjima, od kojih je svaki imao uza se svojega titono u, u sve veem br
oju, gordo kroz eljezna vrata, tik uz mjesto, na kome je ona na njega vrebala. aro
bnica je uala na tlu u svojima traljavim dronjcima. I kada je princ ugledao ondje
neku grudu, on pomisli, da se s brda odronio na put komad stijene. Ali kada je d
o ao posve blizu, ona pone plakati i cviliti sa silnom galamom, kao da je mue boli i
brige, i neprestano je zazivala uza sve e e suze i jadikovke njegovu pomo i za titu. K
ada je princ vidio njezinu ljutu bol, on osjeti prema njoj sa aljenje. Zaustavi ko
nja i upita je, to ona od njega eli i to je razlog njezina plakanja i vikanja. Tada
prefrigana stara pone samo jo vi e kriati, a princ bude jo vi e dirnut sa aljenjem, kada
je ugledao njezine suze i zauo njezine slabe, slomljene rijei. im je arobnica primij
etila, da princ ima prema njoj smilovanja i da bi joj rado htio ukazati milost,
ona istisne dubok uzdah, i u planim mu tonovima, uz stenjanje i jecanje, uputi pr
ijetvorne rijei, tim to se uhvatila za skut njegove haljine i s vremena na vrijeme
zastajkivala, kao da se gri od bolova:
Uzvi eni gospodaru, o gospodaru svakoga gospodstva, dok
sam od svoje kue u onome ondje gradu i la prema tomu i tom
mjestu, kako bih obavila jedan nalog, gledaj, kadli sam iznenada
bila, upravo kada sam do la sve do ovamo, pograbljena estokim
napadom groznice, poela sam drhtati i tresti se, tako da sam izgu
bila svu snagu i bespomono klonula na tlo, ovako kako me sada
vidi . A takoer sada nemam nikakve snage u rukama i nogama,
kako bih ustala sa zemlje i vratila se kui.
- Ah, ti dobra eno
odvrati princ - ovdje u blizini nema ni
kakve kue, u koju bi mogla otii, kako bi na la pravu njegu i skrb.
Ali ja znam jedno mjesto, na koje te, ako ti to eli , mogu odvesti,
44
i gdje e , ako tako ushtjedne Allah, zahvaljujui prijaznoj njezi uskoro ozdraviti od
svoje patnje. Slijedi me dakle, tako dobro kako mo e !
S glasnim mu jecanjem i graktanjem vje tica dadne kao odgovor:
Ja sam u svim udovima tako slaba, tako sam bespomona, da
se mogu samo s pomou ljubazne ruke podii s poda i kretati.
Nato princ zapovjedi jednomu od vitezova, da slabu i bolesnu staru podigne i
stavi na svojega konja. Konjanik odmah izvr i zapovijed svojega gospodara i postav
i je iza sebe ja imice na svojega konja. Zatim princ Ahmed odja i s njome natrag, pr
oe kroz eljezna vrata, dovede je u svoju odaju i po alje po Peri Banu. Njegova supru
ga smjesta do uri ovamo i upita ga u velikom uzbuenju:
Stoji li sve dobro? Zbog ega si se vratio natrag? Sto eli ,
da si poslao po mene?
Princ Ahmed joj ispria o bolesnoj i bespomonoj staroj, tim to rekne:
Jedva da sam bio krenuo na put, kadli sam ugledao ovu staru
enu, koja je le ala tik uz put, u bolovima i te koj nevolji. Moje je

srce osjetilo prema njoj suut, kada sam je ugledao gdje tako le i,
i natjeralo me da je dovedem ovamo, jer je ipak nisam mogao na
stijenama prepustiti smrti. Ja te dakle molim, prihvati je u svojoj
dobrostivosti i daj joj ljekarije, kako bi uskoro ozdravila od svoje
bolesti! Ako uini jedno tako dobro djelo, ja u ti biti zauvijek
obvezan zahvalno u.
Tada Peri Banu pogleda staru i zapovjedi dvjema od svojih robinja, da je odve
du u jednu drugu odaju i da je njeguju s naj-nje nijim skrbljenjem i najrevnijim z
alaganjem. Slu kinje izvedu zapovijed i odvedu carobnicu u imenovanu odaju. Nato p
one Peri Banu i rekne princu Ahmedu:
Moj gospodaru, mene raduje to vidim, da si ti tako suutan
i ljubazan prema ovoj staroj eni, i ja u se rado nje prihvatiti, tako
45
DvjestMsedamdesetitrea no
kako si mi ti nalo io. Ali se moje srce pla i, i ja se vrlo bojim, da e tvoja dobrota
imati za posljedicu neku nesreu. Ova ena nije tako bolesna, kao to se pravi, ne, o
va ena vr i prevaru nad tobom, i ja slutim, da neki neprijatelj ili zavidnik protiv
tebe i mene ima na umu neku pakost. Meutim, kreni sada u miru na put!
Princ joj, kojemu rijei njegove supruge nisu uope do le do srca, odvrati:
Moja gospodarice, neka te Allah Svemogui za titi od svake
tete! Ako ti meni poma e i mene uva , tada se ja ne bojim ni
kakve nesree. Ne znam ni o kakvu neprijatelju, koji bi mogao
raditi na mojoj propasti. Jer ja ne gajim nikakvu mr nju ni prema
kojemu ivom biu, pa se ne bojim nikakve pakosti niti od ljudi ni
od duhova.
Potom se princ Ahmed ponovo oprosti od Peri Banu i uputi se sa svojom pratnjo
m k palai svojega oca, koji je uslijed pakosti svojega lukavog ministra pla ljiva s
rca gledao na dolazak svojega sina. Ali mu ni ta manje nije nazvao dobrodo licu s mn
ogima vanjskim znakovima ljubavi i naklonosti.
U meuvremenu su dvije vilinske slu kinje, kojima je Peri Banu bila povjerila nje
gu arobnice, odvele bolesnicu u veliku i rasko no ureenu odaju i ondje je polo ile na
krevet, koji je imao podglavak od satena i pokriva od brokata. Zatim jedna od nji
h sjedne pokraj nje, dok je druga u peharu od porculana naj urnije donijela stanov
itu esenciju, koja je bila sigurno ljekovito sredstvo protiv svake groznice s vr
uicom. Potom one usprave staru, dadnu joj da sjedne na postelju i reknu:
Popij ovo pie! To je voda s Lavljeg Izvora, a svaki bolesnik,
koji je ku a, biva ubrzo izlijeen od svoje bolesti, makar to bilo, to
god hoe!
Carobnica s velikim naprezanjem uzme pehar, i nakon to je popila njegov sadr aj,
legne na krevet. Slu kinje ra ire pokriva preko nje i reknu:
Sada neko vrijeme miruj, a uskoro e osjetiti ljekovitu sna
gu ovoga lijeka!
46
Zatim odu, kako bi je tijekom otprilike jednoga sata prepustile spavanju. Vje t
ica meutim, koja se dakako samo zbog toga napravila bolesnom, jer je htjela sazna
ti, gdje ivi princ Ahmed, i o tome izvijestiti sultana, bude sada sigurnom, daje
postigla svoj cilj, i tako se naskoro opet podigne...
47
Tada primijeti Sahrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
ljit-t..
~CJ
Ali kada je poela
dvjestaisedamdesetietvrta
noc
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje vje tica, koja se samo zbog toga nap
ravila bolesnom, jer je htjela saznati, gdje ivi princ Ahmed, i o tome izvijestit
i sultana, bila sada sigurnom, da je postigla svoj cilj, i da se tako naskoro op
et podigla, pozvala slu kinje i rekla im: - Ispijanje mi je ovoga lijeka opet vrat
ilo sve moje zdravlje i snagu. Sada se ponovo osjeam svje e i veselo, a svi su moji
udovi ispunjeni novim ivotom i novom snagom. Zato odmah javite svojoj gospodaric
i, kako bih mogla poljubiti skut njezine haljine i zahvaliti joj se za njezinu d
obrotu prema meni. Zatim u odavde otii i opet se uputiti svojoj kui!
Tada dvije slu kinje uzmu sa sobom arobnicu i poka u joj, dok su odlazile, razliite
odaje, od kojih je jedna jo uvijek bila ras-ko nija i kne evskija od druge. Naposlje
tku dou u veliku dvoranu, najdivniju prostoriju od sviju, koja je cijela bila ops
krbljena naj-skupocjenijim i najrjeim namje tajem. Ondje je sjedila Peri Banu na pr
ijestolju, koje je bilo ukra eno dijamantima i rubinima, smaragdima, biserima i dr
ugima plemenitim kamenovima rijetke veliine i jasnoe, a oko nje su stajale vile na
jljupkijeg stasa i lica, koje su bile odjevene u najrasko nije haljine i skr tenih r
uku ekale njezine zapovijedi. arobnica je bila zaprepa tena preko svake mjere, kada
je vidjela rasko odaja i njihova pribora, prije svega
49
Dvjestctisedamdesetietvrtct no
meutim, kada je ugledala gospodaricu Peri Banu kako sjedi na prijestolju s dragul
jima. I ona od zbunjenosti i strahopo tovanja ne uzmogne izgovoriti nijednu rije, n
ego se duboko nakloni i polo i svoju glavu na noge Peri Banu. Tada princeza progov
ori blagim rijeima, kako bi staru ohrabrila:
- Dobra eno, vrlo me raduje, to vidim tebe kao go u u svo
joj palai. Ali sam jo vi e obradovana time, to ujem, da si posve
ozdravila od svoje bolesti. Okrijepi dakle svoju du u, tim to e se
svuda ovuda pro etati. Moje e te slu kinje pratiti i pokazivati ti,
to e za tebe biti vrijedno vienja.
Tada se vje tica ponovo duboko nakloni, poljubi ilim ispod nogu Peri Banu i opro
sti se od princeze u kienu govoru i uz posvjedoe nje najdublje zahvalnosti za prim
ljena dobroinstva. Zatim je slu kinje provedu naokolo po palai i poka u joj sve odaje,
koje su njezin pogled tako zasljepljivale i oaravale, da nije mogla nai nikakve r
ijei, da ih dostatno pohvali. Potom ona poe svojim putem, a vile je otprate do s o
nu stranu eljeznih vrata, kroz koja ju je bio uveo princ Ahmed, i napuste je, tim
to su joj rekle zbogom i za eljele svako dobro. Opaka pak stara udari putem prema
kui. Ah jedva da je bila pro la jednu kratku prugu, kadli joj padne na pamet, da jo
jednom pogleda prema eljeznim vratima, kako bi ih lak e mogla opet prepoznati. Tako
se ona okrene, ali gledaj sada, ulaz je bio i eznuo i postao za nju nevidljivim ka
o i za svaku drugu enu. A nakon to je posvuda bila tra ila i i la ovamo i onamo, a da
nije nalazila nijedan znak ili neki trag od palae i portala, ona se puna oajanja u
puti prema gradu i pone se ondje uljati uzdu samotnih uliica. Zatim po svojoj navici
ue kroz tajna vrata u palau. Kada je bila unutra na sigurnome, smjesta dadne po j
ednom u kopljeniku prenijeti sultanu obavijest, a on zapovjedi, da treba biti dove
dena k njemu. Ona mu se pribli i oblana izraza lica, a kako je kralj odatle zakljuio
, da joj nije po lo za rukom, da postigne svoj cilj, on upita:
Sto je po srijedi? Jesi li ti izvela svoj plan ili ti je propao?
Tada arobnica, koja je dakako bila samo jedno stvorenje pakosnog vezira, odvra
ti:
50

O kralju kraljeva, ja sam sve tono istra ila, upravo onako kako si mi ti zapovj
edio, i ja u ti odmah sve ispriati, to mi se dogodilo. Tragovi brige i znakovi alost
i, koje ti opa a na mome licu, imaju jedan drugi razlog, a taj se tie tvoje dobrobit
i. - Zatim ona nastavi i ispria svoj do ivljaj ovim rijeima: - im sam bila dospjela d
o onih stijena, sjela sam i napravila se bolesnom. Kada je zatim do ao putem princ
Ahmed i uo mene kako jadikujem i vidio moje bijedno stanje, imao je prema meni s
uuti. I nakon to smo izmijenili nekoliko rijei, poveo me je sa sobom kroz jedan pod
zemni hodnik i kroz eljezna vrata do rasko ne palae. Ondje me je predao jednoj vili,
zvanoj Peri Banu, neusporedive ljepote i ljupkosti, kojoj ravne oko nekog ovjeka
jo nikada nije vidjelo. Princ Ahmed joj je nalo io, neka me nekoliko dana zadr i kao
go u i neka mi dadne lijek, koji e me posve izlijeiti, a ona je njemu za volju odmah
odredila dvije slu kinje za moju njegu. Uskoro sam postala sigurnom u to, da su n
jih dvoje jedno s drugim nerazrje ivo povezani kao mu i ena. Ja sam se napravila pot
puno oslabljenom i iscrpljenom i tako sam inila, kao da nemam snage ak ni za to, d
a hodam ili takoer samo da stojim. Nato su me dvije djevojke poduprle s obje stra
ne, i tako sam bila odvedena u jednu odaju, u kojoj su mi dale da ne to popijem i
polo ile me u postelju, kako bih mogla otpoinuti i spavati. Sada sam sama u sebi po
mislila: 'Zbilja, ja sam postigla cilj, poradi kojega sam se napravila bolesnom.
' A budui da sam bila uvjerenom, da to nema vi e nikakve koristi, da se jo dalje pre
tvaram, nakon kratkoga sam se vremena podigla i rekla slu kinjama, da je napitak,
koji su mi bile pru ile, otjerao groznicu i vratio mojim udovima zdravlje, mojemu
tijelu ivot. Tada su me one odvele ka gospodarici Peri Banu, koja se pokazala vrl
o obradovanom, to me opet vidi svje om i veselom, a zapovjedila je svojim slu kinjama
, da me provedu posvuda po palai i da mi poka u svaku odaju u njezinoj ljepoti i ra
sko i. Nato sam zamolila, da smijem otii, kako bih i la svojim putem, a sada stojim o
vdje, ekajui da ujem tvoju volju. Kada je tako kralju sve bila ispriala, to joj se do
godilo, ona opet pone:
Mo e to biti, da se ti, nakon to si uo o moi i rasko i, bogatstv
i sjaju gospoe Peri Banu, raduje i govori u sebi samome: Dobro je, to se princ
51
Dvjestaisedamdeseticetvrta no
Ahmed o enio tom vilom i to je stekao tako mnogo bogatstva i moi! Ali se oima ove tvo
je robinje stvari ipak ukazuju u jednome posve drugaijem svjetlu. Nije to dobro,
tako se ja usuujem tvrditi, da tvoj sin toliku silu i tolika blaga naziva svojima
vlastitima. Jer tko zna, nee li on uz pomo Peri Banu izazvati u kraljevstvu ras-c
ijep i raskol? uvaj se lukav tina i podmuklosti ena! Princ je zaluen ljubavlju prema
njoj, i mo da e na njezin poticaj s tobom postupati posve drugaije nego to je pravo.
Zatim bi mogao posegnuti rukom za tvojim riznicama, zavesti tvoje podanike i seb
e uiniti gospodarom tvojega kraljevstva. Pa ako on takoer po slobodnoj volji i ne
bi elio ni ta uiniti, osim to mu nala u strahopo tovanje i iskazivanje pa nje prema svojem
ocu i svojim pradjedovima, ipak bi dra i njegove princeze mogle pomalo na njega s
ve jae djelovati i uiniti ga naposljetku pobunjenikom, dapae neim jo gorim, to ne elim
kazati. Sada e uvidjeti, da je stvar vrlo ozbiljna. Zato ne budi neoprezan, nego d
obro o njoj promisli!
Nato arobnica krene u namjeri, da ode svojim putem. Ali kralj zapone i rekne:
Ja sam ti obvezan s dva razloga. Najprije si natovarila na se
be mnogo truda i napora i ak poradi mene stavila na kocku svoj
ivot, kako bi dovela do saznanja istinu o mome sinu, princu
Ahmedu. A kao drugo sam ti zahvalan, to si mi dala jedan tako iz
vrstan savjet i jednu tako pametnu opomenu.
Poslije ovih je rijei on otpusti s najvi im poastima. Ali tek to je ona bila napus
tila palau, on pozove u estokoj uznemirenosti svojega drugog vezira, onoga pakosno
g ministra, koji ga je najprije bio nahu kao protiv princa Alimeda, a kada se on s
a svojim prijateljima pojavio pred kraljem, taj im izlo i cijelu stvar i upita ih,
tim to rekne:
Sto vi savjetujete? Sto ja trebam uiniti, kako bih sebe i svoje
kraljevstvo za titio od lukavstava te vile?

Jedan od savjetnika odgovori:
To je laka stvar, a sredstvo je jednostavno i pri ruci. Izdaj za
povijed, da princ Ahmed, koji sada boravi u gradu, ako ne ak
52
Pripovijest o princu Akmedu i vili Peri Banu
ovdje u palai, bude zadr an kao zarobljenik! Pa ipak ga nemoj dati pogubiti, inae bi
mogla njegova smrt izazvati pobunu. Ali ga za svaki sluaj vrsto pograbi, a ako bi
se trebao opirati, stavi ga u okove!
Ovaj se grozan savjet dopadne pakosnom ministru, i svi ga njegovi pokrovitelj
i i ljubimci od srca odobre. Ali sultan u uti i ne dadne nikakav odgovor. Sljedeega
meutim jutra po alje i dadne da doe arobnica, pa se s njome uzme savjetovati, da li
treba princa Ahmeda baciti u zatvor ili ne. Tada ona rekne:
O kralju kraljeva, taj je savjet posve protiv zdrave pameti i razuma. Ako ti
hoe princa Ahmeda baciti u zatvor, tada mora to isto uiniti sa svima njegovim vitezo
vima i njihovim titono ama. Ali budui da su to duhovi i d inska bia, nitko ne zna kako e
se oni osvetiti. Njih ne mogu prikovati nikakve tamnike elije niti elina vrata, oni
e odmah umaknuti i ispriati vili o takvome nasilnom inu. Ona e se meutim raspaliti u
ljutome gnjevu, kada uje, da je njezin suprug kao obian zloinac zadr an u prostom za
tvoru, i to sve ne poradi neke krivice ili prijestupa, nego podlim uhienjem, pa e
sigurno izvesti najopakiju osvetu nad tvojom glavom i nama nanijeti tetu, od koje
se neemo moi obraniti. Ako hoe imati povjerenja u mene, tada u ti ja savjetovati, ka
ko treba postupati, a da se niti tebi ni tvojemu kraljevstvu ne pribli i nikakva ne
srea. Ti ak dobro zna , da duhovi i vile imaju snagu, da u posve kratkom vremenu uine
zapanjujue stvari, koje smrtnik ne mo e izvesti niti poslije dugih godina napornog
rada. Sada dakle, ako ti izlazi u lov ili u neki bojni pohod, tada treba jedan ra
sko an ator za sebe samoga i mnoge atore za svoju pratnju, svoje sluge i svoje ratni
ke. A da bi se podigao jedan takav tabor i da bi se prenosio dalje, beskorisno s
e tro i mnogo vremena i novca. Ja ti dakle savjetujem, o kralju kraljeva, stavi pr
inca Ahmeda na sljedeu ku nju: zapovjedi mu, da ti donese jedan kraljevski ator, tak
o irok i tako dugaak, da mo e primiti i pokriti cijeli tvoj dvor, sve tvoje ratnike,
taborsku prtljagu i takoer tovarnu stoku. A ipak treba biti tako lagan, da ga je
dan jedini ovjek mo e dr ati u aci i posvuda nositi, kamo god mu se uope prohtije!
53
Dvjestaisedamdesetietvrta no
Nato ona neko vrijeme u uti. Ali zatim opet pone kralju govoriti:
- im se princ Ahmed oslobodi ove zadae, zatra i od njega
ne to jo vee i udnovatije! To u ti ja rei, i on e morati ulo iti
mnogo te koga truda, da to izvede. Na taj e nain ti puniti svoju
riznicu rijetkima i divnim stvarima, djelima duhova, i to e trajati
tako dugo, dok tvoj sin napokon ne bude na kraju svojih snaga i ne
bude vi e mogao izvr avati tvoje zapovijedi. Zatim se, obeshrabren
i posramljen, nee vi e usuivati, da dolazi u tvoju prijestolnicu niti
da stupi preda te. I ti e potom biti slobodan od straha pred te
tom od njegove ruke, nee ga trebati baciti u zatvor niti, to bi bilo
jo gore, dati ubiti.
Kada je sultan bio uo ove mudre rijei, priopio je vje tiin plan svojim savjetodavci
ma i upitao ih, kako oni o tome misle. Ali su oni utjeli i nisu odvratili nijednu
rije slaganja ili neodobravanja. On je meutim sam bio s time posve sporazuman i n
e rekne ni ta dalje. Sljedeeg dana doe princ Ahmed, kako bi posjetio kralja. Ovaj mu
uz poplavu nje nosti nazove dobrodo licu, pritisne ga na svoje grudi i poljubi ga u
elo i oi. Dugo su vremena sjedili zajedno i naklapali o najrazliitijim stvarima, s
ve dok sultan naposljetku nije na ao priliku i poeo govoriti:
Moj mili sine, moj Ahmede, tijekom mnogih sam dana nosio
u srcu tugu i u du i brige, jer sam bio rastavljen od tebe, a kada si
se ti zatim vratio, pri pogledu me na tebe ispunila velika radost. Pa
iako mi ti nisi dopu tao, niti mi sada dopu ta , da bilo to znam o
mjestu, na kome ti ivi , ja ipak nisam i ao dotle, da te ispitujem ili
da istra ujem tvoju tajnu, jer tebi to nije bilo po volji, da mi pripo
vijeda o svome obitavali tu. Ali sam sada saznao, da si o enjen
jednom monom d innicom neusporedive ljepote. A ta mi je oba
vijest priredila iznad svega najveu radost. Sada ne elim ni ta od
tebe saznavati o tvojoj vilinskoj supruzi, ako mi ti to ne namjerava
priopiti po svojoj slobodnoj volji. Ali mi reci, ako bih ja ikada jed
nom trebao to od tebe izmoliti, bi li ti to zatim mogao od nje
postii? Smatra li ona tebe tako milim i vrijednim, da ti ni ta ne
odrie, to ti od nje zamoli ?
54

- Moj gospodaru - odvrati princ - to ti tra i od mene? Mo
ja je supruga srcem i du om odana svojemu mu u. Zato te molim,
daj mi da znam, to ti eli od nje i mene!
Nato sultan dadne kao odgovor:
- Ti zna , da ja esto izlazim u lov ili u borbu i rat. Tada su mi potrebni atori
i paviljoni i spremi ta, i velika stada i gomile deva, mazgi i ostale tovarne sto
ke moraju tabor prenositi s jednoga mjesta na drugo. Zato bih volio, da mi dones
e ator, tako lagan, da ga jedan jedini ovjek mo e nositi u svojoj aci, a ipak takoer do
voljno velik, da mo e primiti moj dvor, itavu moju vojsku i tabor, prtljagu i prtlj
a nu stoku. Ako bi ti gospodaricu zamolio za taj poklon, ja posve dobro znam, da t
i ga ona mo e dati. A ti bi mene oslobodio mnogoga truda, koji ja inae moram ulagat
i za no enje atora, i u tedio mi poneki beskoristan gubitak ljudi i stoke.
- Dragi oe i sultanu - odgovori princ - nemoj se optereivati nikakvima bri nim m
islima! Ja u ubrzo priopiti tvoju elju svojoj supruzi, gospodarici Peri Banu. Pa pr
emda ja uope ne znam, da li vile posjeduju mo, da nabave jedan takav ator, kakav ti
opisuje , i da li e mi one, ako vile stvarno imaju toliku mo, ukazati svoju pomo ili
ne, ipak u, unato tomu to takav poklon ne mogu obeati, za tebe s rado u uiniti sve, t
ope le i u podruju mojih snaga.
Nato kralj rekne princu Ahmedu:
- Ako ti to mo da ne bi moglo poi za rukom, i ako mi ne bi
mogao donijeti eljeni dar, tada ja ne bih nikada vi e elio pono
vo vidjeti tvoje lice. Tada bi ti zbilja bio jedan tu an mu , kada bi
ti tvoja supruga odbila jednu takvu ni tavnu stvar a ne bi tovi e
sve, to joj ti nalo i , urno uinila. Jer time bi ti dala razumjeti, da
ti u njezinim oima posjeduje samo malo vrijednosti i znaenja i
da je kod nje ljubav prema tebi takva kao da je ak uope nema.
Ali sada, moj sine, otii i odmah je zamoli za ator! Ako ti ga
dadne, tada znaj, da te ona ljubi, i da si ti njoj najdra e bie na svi
jetu. Meni je takoer bilo pripovijedano, da ona tebe ljubi od sveg
srca i od cijele svoje du e i da ti nikada ne bi odbila uope ni ta od
55
onoga, za to bi je ti zamolio, pa makar to bila takoer vlastita ona jabuica.
Princ je Ahmed dakako inae uvijek obiavao proboraviti kod svojega oca, sultana,
po tri dana u svakom mjesecu. Ali ovajput ostane samo dva dana i ve o treem danu
rekne svojemu ocu zbogom. Kada je ulazio u svoju palau, nije moglo izostati, da P
eri Banu ne primjeti, kako on izgleda u nutrini o alo en i utuen. Zato ga ona upita:
Stoji li s tobom sve dobro? Za to nisi do ao sutra, nego ve
danas od svojega oca, kralja, i za to izla e na vidjelo jedan tako
tu an izraz lica?
On je meutim poljubi u elo, nje no je zagrli i ispria joj zatim sve od poetka do kr
aja. Tada ona dadne kao odgovor:
Ja u brzo umiriti tvoje srce. Jer ne bih te voljela jo jedan
trenutak du e vidjeti o alo enoga. Pa ipak, moj mili, posredstvom
ove molbe tvojega oca, sultana, sigurno znam, da je njegov kraj bli
zu. On e uskoro s ovoga svijeta ui u milosrdnost Allaha Uz
vi enoga. Neki je neprijatelj ovo zabilje io, a tebi prijeti te ka nez
goda. A posljedica je toga, da tvoj otac, koji ni ta ne sluti o na

dolazeoj nesrei, marljivo radi na svojoj vlastitoj propasti.
Prestra en i tjeskoban princ odvrati svojoj supruzi:
- Neka je slava Allahu Uzvi enomu! Kralj je, moj od sviju najvi i gospodar, pri n
ajboljem zdravlju, i na njemu nije za vidjeti nikakav znak tegobe ili starake sla
bosti. Jo sam ga danas zorom napustio svje a i vesela, kakav je bio, zaista, nikada
ga jo nisam vidio u boljem stanju. udno, zbilja, da bi ti trebala znati, to njemu
predstoji, prije nego to sam ti ja bilo to o njemu ispriao, i ak tovi e, da sluti , kako
je on saznao o na em vjenanju i na em prebivali tu!
- Moj prine - odvrati Peri Banu - ti zna , to sam ti kazivala, kada sam ugledala
onu staru enu, koju si doveo ovamo, jer je trpila od groznice s vruicom. Taje ena v
je tica i sotonino leglo. Ona je tvojemu ocu prenijela sve, to je on elio znati o ov
ome
56
na em obitavali tu. Iako sam jasno uviala, da ona nije niti bolesna ni slaba, nego da
se samo pravi bolesnom od groznice, dala sam joj da ispije ljekariju, koja lijei
bolesti svake vrste, i ona je la no izjavila, da se njezinim djelovanjem opet vra
tila k zdravlju i snazi. Kada je zatim do la k meni, kako bi od mene uzela opro taj,
poslala sam s njome dvije od svojih slu kinja i zapovjedila im, neka joj poka u sva
ku odaju u palai s njezinim ureenjem i nakitom, kako bi bolje saznala, kako stoji
s tobom i sa mnom. Sve sam to uinila samo poradi tebe. Jer ti si mi bio nalo io, ne
ka prema staroj eni poka em suut, a ja sam bila vesela, kada sam je vidjela kako odl
azi odavde zdrava i ila i svje eg srca. Osim nje jedine nije nikada nijedno ljudsko
bie saznalo bilo to o ovome mjestu ili ak moglo ovamo doi.
Kada je princ Ahmed bio uo ove rijei, on joj od srca zahvali i rekne:
O Suncu ravno lice ljepote, ja bih te ipak elio zamoliti za
milost, da ispuni elju mojega oca. On tra i kraljevski ator tako
velik, da mo e primiti njega i njegov veliki puk, njegovu prtljagu i
njegovu prtlja nu stoku. A unato tomu treba moi biti no en u
aci. Da li postoji neka takva udesna stvar, ja ne znam. Ali bih
ipak volio uiniti sve, kako bih je nabavio, i vjerno je donio njemu.
Tada ona uzvikne:
Sto se uznemiruje zbog jedne takve sitnice? Ja u odmah po
to poslati i to ti dati.
Nato ona dadne da doe jedna od njezinih slu kinja, koja je bila njezina rizniarka
, i rekne:
Nur D ehan19, odmah otii i donesi mi atorsko krilo te i te
vrste!
Slu kinja urno ode i isto se tako brzo vrati sa atorom. Njega ona stavi princu Ah
medu u aku. Kada ga je meutim dr ao u ruci, on u sebi pomisli: - Sto je ovo, to mi da
je Peri Banu? Ona sa
19 Tako prema indijskom izgovoru. U perzijskome nur-i d ehan znai "svjetlost
svijeta".
57
Dvjestmedamdesetietvrta no
mnom zacijelo zbija neku alu!
Njegova se meutim supruga, koja mu je s lica proitala
misli, pone glasno smijati i uzvikne:
Sto je to dakle, moj ljubljeni prine? Zar ti stvarno vjeruje ,
da ja s tobom zbijam alu i da ti se rugam?
Zatim nastavi,
okrenuv i se k rizniarki Nur D ehani: - Uzmi sada odande iz ru
ke princa Ahmeda ator i podigni ga na polju, kako bi on vidio, ko
liko je on silno golem, i pogledao, da li je on te vrste, kakvu eli
njegov otac, sultan.
Slu kinja ode i razapne ga daleko ispred palae. Pa ipak je dosezao od najudaljen
ijeg kraja ravnice sve do palae, i bio je tako beskrajno golem, da je, kao to je p
rinc Ahmed uviao, imao dovoljno prostora za cijelo kraljevo dvorjanstvo. Da, maka
r da bi se pod njime smjestile takoer dvije itave vojske sa svom taborskom prtljag
om i tegleom stokom, jedna drugu ne bi uope stje njavale niti potiskivale. Tada on z
amoli Peri Banu za opro tenje, tim to rekne:
Nisam znao, da postoji neko tako beskrajno golemo i udno
vato atorsko krilo. I zato sam posumnjao, kada sam ga po prviput
vidio.
Ubrzo rizniarka spusti opet ator i ponovo ga dadne princu u ruku. On bez oklije
vanja i otezanja uzja i konja, odja i, praen od svoje pratnje, natrag ka kralju i pre
da mu ator, po to mu se poklonio i izrazio du no po tovanje. Takoer je sultan pomislio,
kada je po prviput vidio poklon, da je to samo neka mala stvar. Ali kada je bio
razapet, on se silno zapanji pri pogledu na njegovu golemost. Jer on bi mogao po
kriti njegovu prijestolnicu sa svima prigradskim naseljima. Pa ipak nije bio pos
ve zadovoljan, jer mu se ator uinio pregolemim. Ali mu je njegov sin zajamio, da se
on u svako doba mo e primjeriti onomu, to treba pokriti. Nato on zahvali princu, to
mu je bio donio tako rijedak poklon, i rekne:
Dragi sine, izvijesti svoju suprugu, da sam joj ja vrlo ob
vezan, i izreci joj moju srdanu zahvalnost za ovaj njezin dobrostivi
dar. Sada u stvari sigurno znam, da te ona ljubi od sveg srca i od
sve svoje du e, i sada su ve moje sumnje i strahovanja odagnani.
58
Zatim kralj zapovjedi, neka se ator skupi i bri ljivo uva u kraljevskoj riznici.
To je neobino, ali istinito, da su u sultanovu srcu, kada je bio od princa pri
mio ovaj rijedak poklon, strah i sumnja, zavist i ljubomora na svojega sina, koj
i su u njemu bili pobueni od vje tice i pakosnog vezira i njegovih drugih lo ih savje
tnika, postali samo jo veima i ivljima nego prije. Jer sada je bio siguran, da je d i
nnica preko svake mjere naklonjena svojemu mu u i da bi ona njemu, kralju, unato nj
egovu velikom bogatstvu i njegovoj moi bila nadmona u nasilnim inovima, ako bi htje
la pomoi svojemu mu u. Stoga je bio ispunjen tjeskobnim strahom, da bi ona mo da mogl
a poraditi oko toga, da njega ubije, i da na njegovu mjestu postavi na prijestol
je princa. Tako on dakle dadne da doe vje tica, koja ga je bila savjetovala ve ranij
e i u ije se lukavstvo i podmuklost sada najvi e pouzdavao. Kada joj je on ispripov
jedio, kakav je uspjeh bio imao njezin savjet, ona se neko vrijeme zamisli. Zati
m podigne svoju glavu i rekne:
Kralju kraljeva, ti si zabrinut bez razloga. Treba princu
Ahmedu samo zapovjediti, da ti donese vodu s Lavljeg Izvora. On
e prisiljen nu dom poradi svoje asti morati ispuniti tvoju elju. A
ako to ne uzmogne, tada se od velikog srama nee usuivati, da
opet na dvoru poka e svoje lice. Ne mo e primijeniti nijedan bolji
plan od ovoga. Stoga se za to pobrini i ne oklijevaj, da ga izvede !
Sljedeeg dana predveer, kada je kralj sjedio u punome dr avnom saboru, okru en svoj
im vezirima i ministrima, princ Ahmed stupi naprijed, izrazi mu du no po tovanje i s
jedne njemu uz bok na jedno ni e sjedi te. Nato ga kralj po svom obiaju oslovi s viso
kim iskazivanjem milosti i rekne mu:
Meni je to vrlo velika radost, to si mi donio onaj ator, za
koji sam te zamolio. Jer u mojoj riznici zaista nema niega, to bi
bilo tako rijetko i udesno. Ali mi nedostaje jo jedno, pa ako mi
to donese , tada u se obradovati preko svake mjere. uo sam da
vila, tvoja supruga, stalno rabi vodu, koja tee iz Lavljeg Izvora i od
koje spravljen napitak lijei svaku groznicu i sve druge smrtne
59
bolesti. Ja znam, da si ti tjeskobno zabrinut za moje zdravlje. Zato e me takoer ra
do time obradovati, da mi donese ne to te vode, kako bih od nje popio, ako bude pot
rebno. Ja znam takoer, da ti moju ljubav i naklonost prema tebi dr i vrijednom i da
se zato nee ustezati, da ispuni moju molbu.
Kada je princ Ahmed uo ovaj zahtjev, bio je vrlo iznenaen, to njegov otac ve tako
brzo izgovara novu molbu. Neko je vrijeme utio, tim to je u sebi mislio: - Ja sam
nekako isposlovao, da od gospodarice Peri Banu dobijem ator. Ali sam Allah zna, t
o e ona sada uiniti, i da li e ova nova molba pobuditi njezinu srd bu ili ne. Ali ma
kako uope tomu bilo, znam, da mi ona nee nikada odrei milost, za koju je zamolim.
P
oslije dugoga dakle oklijevanja princ Ahmed odvrati:
Visoki gospodaru i kralju, ja nemam nikakve moi, da u toj
stvari bilo to uinim, jer ona stoji jedino i iskljuivo u moi moje
ene, princeze. Ali u je zamoliti, da mi dadne vodu, i ako ona pris
tane, da mi je omogui, ja u ti je ubrzo donijeti. Ne mogu ti da
kako sa svom sigurno u obeati jedan takav dar: rado hou u sve
mu i svaemu, to tebi mo e biti od koristi, uiniti ono to najbolje
mogu, ali ako ja od nje zamolim ovu vodu, tada je to djelo od vee
te ine nego molba za ator.
Sljedeeg dana uzme princ Ahmed opro taj i vrati se natrag k Peri Banu. Pa po to ju
je nje no bio zagrlio i pozdravio, on rekne:
Moja gospodarice, ti svjetlosti mojih oiju, moj ti otac, sul
tan, daje izrei svoju srdanu zahvalnost za ispunjenje njegove
elje, slanje atora. Ali se on sada jo jednom osmjelio, i siguran u
tvoju dobrotu i milostivost, moli od tebe, neka mu htjedne omo
guiti malo vode s Lavljeg Izvora. Ja bih ti meutim volio rei: ako
se tebi to ne svia, da dadne tu vodu, tada pusti da stvar bude
posve zaboravljena. Jer moja je jedina i iskljuiva elja, da inim
sve, to ti eli .
Peri Banu nato odvrati:
Meni izgleda, da tvoj otac, sultan, hoe mene jednako kao i
tebe stavljati na ku nju, tim to tra i darove takve vrste, koje mu je
60

predlo ila arobnica! - Zatim nastavi: Pa ipak u omoguiti takoer taj poklon, jer mu je
sultan priklonio svoje srce. A niti tebi ni meni ne treba iz toga izrasti nikakv
o zlo, iako je to jedan smion in od velike opasnosti, koji je bio izmi ljen od opak
e podmuklosti i pakosti. Ti sada tono pazi na moje rijei, ne zaboravi nijednu od n
jih, inae e posve sigurno zaglaviti! U dvorani se onoga zamka, koji se podi e ondje n
a brdu, nalazi jedan advrvan20, branjen od etiri divlja, krvolona lava, koji stra are
i uvaju put, koji vodi k njemu. Oni se izmjenjuju, vazda dva stoje na stra i, dok
druga dva spavaju, i tako nijedno ivo bie nije nikada u stanju, da proe mimo njih.
Ali u te ja pouiti o putu, kako mo e stei, to eli , a da ti se ne dogodi od ljutih ivo
neko zlo ili teta. - S tim rijeima ona izvadi iz jedne bjelokosne kutijice klupko
konca i napravi pomou jedne od igala, s kojima je bila radila, od njega loptu. O
vu dadne u ruku svojemu suprugu, tim to rekne: - Kao prvo, bri no pazi, da ovu lopt
u dr i uza se! Uskoro u ti objasniti njezinu svrhu. Kao drugo, odaberi si dva brza k
onja, jednoga, da sam na njemu ja i , i drugoga, kako bi na njega natovario tijelo j
edne svje e zaklane ovce, koja je rasjeena na etiri dijela! Kao tree, uzmi sa sobom b
oicu, koju u ti dati. Ona treba sadr avati vodu, koju e , ako tako ushtjedne Allah, don
ijeti doma! im svane zora, podigni se s danjim svjetlom i izja i na svome izabranom
konju, tim to e drugoga na uzdi voditi uza se. Kada stigne do eljeznih vrata, koja v
ode k dvori tu zamka, tada baci, blizu vrata, ovu loptu pred sebe na tlo. Ona e se
odmah poeti kotrljati vlastitom snagom, i to prema vratima zamka. Ti je slijedi k
roz otvoren ulaz, sve dok se ne prestane kotrljati. U tome e trenutku ugledati etir
i lava. Ona e dva, koji budu budni i na oprezu, probuditi druga dva, koji budu poi
vali i spavali. Sva e etiri raz-japiti svoje ralje i zarikati i zarukati, jezovito
za uti, kao da e htjeti skoiti na tebe i razderati te na komadie. Ti se meutim nemoj
bojati, nemoj se prestra iti, nego odva no pojasi naprijed, ali baci na tlo s konja
na uzdi etiri dijela ovce, za svakoga lava po komad! uvaj se, da ne sjahuje s konj
a. Podbodi ga to vi e
adyrvan je vodoskok.
61
Dvjestctisedamdesetietvrta no
stremenom21 u slabine i odja i ravno toliko brzo koliko je mogue k bunaru, u kome s
e sakuplja voda! Ondje sja i i napuni boicu, dok lavovi budu zauzeti svojim deranjem
! Konano se opet urno okreni. ivotinje te nee spreavati u jahanju mimo njih.
Sljedeeg jutra, kad je zarudjela zora, princ Ahmed uini sve, to mu je bila zapov
jedila Peri Banu, i odja i prema zamku. Po to je zatim ostavio za sobom eljezna vrata
, doja io k zamku a vrata se u dvoranu otvorila, on uja i onamo, baci etiri etvrtine o
vce pred lavove, svakomu po komad, i brzo dosegne izvor. Napuni svoju boicu vodom
iz bunara i pohita sa svom urbom natrag. Ali po to je projahao jednu kratku prugu,
osvrne se i vidi, kako ga slijede dva od lavova-stra ara. Ali se nije prestra io, n
ego je isukao iz korica svoj ma, kako bi se spremio na obranu. Kada je jedan od t
a dva vidio, kako je on izvukao svoju sablju na obranu, si ao je malo s puta nastr
anu, ostao stajati i gledao ga, kimao glavom i mahao repom, kao da je htio zamol
iti princa, neka opet utakne svoj ma, i zajamiti mu, da mo e jahati u miru, a da se
ne pla i opasnosti. Nato je drugi lav skoio pred njega i dr ao se tik pred njime. I o
ba su trali ispred njega, sve dalje, dok nisu dospjeli do grada, dapae ak do vrata
palae. Druga su meutim dva lava u kasu obrazovali pratnju, sve dok princ Ahmed nij
e ujahao kroz vrata palae. A kada su to bili vidjeli, sva se etiri vrate natrag is
tim putem, kojim su bili do li. Ali kada je gradski puk ugledao jednu takvu udnovat
u predstavu, svi su pobjegli u ljutoj grozi, iako udesne ivotinje nijednomu ivom biu
nisu uinile nikakvo zlo. Po to su sada neki ljudi na konjima vidjeli svojega kneza
kako ja i sam i bez pratnje, pohitaju k njemu i pomognu mu da sja i. Sultan je upra
vo sjedio u svojoj vijenici i razgovarao sa svojim vezirima i ministrima, kadli s
e pred njime pojavi njegov sin. Princ ga pozdravi, zazove blagoslov na njegovu g
lavu i pomoli se, kako je dolikovalo, za dugo trajanje njegova ivota, sree i bogat
stva, a zatim boicu s vodom iz Lavljeg Izvora stavi pred njegove noge, tim to rekn
e:
21 Orijentalni stremen ima odozdo lako svedenu plohu s o trim bridovima, koj
i se rabe kao mamuze (ostruge).
62
- Gledaj, ja sam ti donio dar, za koji si me zamolio! Ova je
voda vrlo rijetka i te ko je se zadobije. A u cijeloj tvojoj riznici nije
ni ta tako skupocjeno i vrijedno kao ovo. Ako bi ti ikada trebao biti
napadnut od kakve bolesti
Allah Uzvi eni neka ouva, da takvo
to ne bude tebi odreeno od udesa - tada ispij napitak od ove
vode, i odmah e biti izlijeen od svake bolesti, koja god uope
mogla biti!
Kada je princ Ahmed bio zavr io svoje rijei, sultan ga zagrli sa svom ljubavlju
i srdano u, milostivo u i odlikovanjem i poljubi ga u elo. Zatim mu dadne da sjedne njem
u sdesna i rekne mu:
- Dragi sine, ja sam ti obvezan preko svake mjere. Jer ti si sta
vio na kocku svoj ivot i meni donio ovu vodu uz veliku muku i
opasnost s jednoga tako jezivog mjesta.
Vje tica je naime ve prije toga bila pripovijedala o Lavljem Izvoru i o smrtnim
opasnostima, koje ondje vrebaju, tako da je on sada dobro znao, koliko je bio od
va an taj smion pothvat njegova sina. I on ubrzo doda:
- Reci, moj sine, kako si se mogao usuditi onamo? Kako si umakao lavovima, t
ako da si netaknut i nepovrijeen donio vodu?
- Tako mi tvoje milosti, o gospodaru i sultane - odvrati princ - zbog toga s
am se siguran vratio s onoga mjesta, jer sam postupao primjereno zapovijedi svoj
e ene, gospodarice Peri Banu, i mogao sam donijeti vodu s Lavljeg Izvora samo zat
o, jer sam se pokoravao njoj. - Zatim on ispria svojemu ocu sve, to mu se bilo dog
odilo na njegovu putu i povratku.
Sultan meutim postane, kada je spoznao svenadma ujuu odva nost i smionost svojega s
ina, samo jo vi e obuzet strahom, a opaka zloba i ljubomorna zavist, koje su ispunj
avali njegovo srce, postanu jo desetput jaima nego prije toga. Ali tim to je sakrio
svoje prave osjeaje, on otpusti princa Ahmeda, uputi se u svoju vlastitu odaju i
smjesta dadne da k njemu doe vje tica. Pa po to je ova stupila pred njega, on joj is
pripovjedi, da ga je posjetio princ i donio mu vodu s Lavljeg Izvora. Ona je ve b
ila ne to ula o
63
tome, jer je dolazak lavova bio u gradu prouzrokovao toliku zabunu. Ali im je bil
a ula cijelo izvje e, silno se zaprepasti, pa nakon to je sultanu bila apnula u uho sv
oj novi plan, slavodobitno rekne:
- O kralju kraljeva, ovajput e princu dodijeliti jedan nalog, koji e mu, kako mi
izgleda, zadati truda, da, te ko e mu pasti, da ak i samo ne to malo od toga izvr i.
- Dobro si rekla odvrati vladar zbilja u ve sada isku ati taj plan, koji si za me
ne smislila.
Sljedeega dakle dana, kada se princ pojavio pred svojim ocem, kralj mu rekne:
Moj mili sine, velika mije radost, da vidim tvoju mu evnost
i hrabrost i djetinjsku ljubav, koja te ispunjuje. Ta si svojstva do
kazao, tim to si dobavio ovamo za mene dvije rijetke stvari, za ko
je sam te molio. Sada imam na tebe jo jednu molbu, i ta je posljed
nja. Ako ti poe za rukom, da ispuni moju elju, tada u ja zaista
nai veselje u svome ljubljenom sinu i zahvaljivati mu tijekom cije
loga svog ivota.
Tada princ Ahmed upita:
Kakav je to poklon, koji eli ? Ja u sa svoje strane izvr iti
tvoju zapovijed, ukoliko to le i u mojim snagama.
Sada kralj dadne princu kao odgovor:
Htio bih, da mi dovede stanovitog ovjeka, koji rastom ne
mjeri vi e nego tri stope, ali ima bradu od dvadeset lakata du ine.
Taj treba nositi na svome ramenu kratku elinu kijau, dvjestai ezdeset funti te ku, koju s lakoom podi e i njome, a da ne nabire elo, vitla oko svoje glave, tako kako ljudi inae vitlaju drve
nim buzdovanima.
Tako zamoli sultan, zaveden u bludnju po pravorijeku udesa a da nije obraao pa n
ju na dobro i zlo, upravo za ono, to je trebalo njemu samomu donijeti sigurnu smr
t. A takoer je princ Ahmed, koji se iz iste ljubavi prema svojemu ocu njemu slijep
o po64
koravao, bio spreman, da mu donese sve, to je ovaj zatra io. Tako on dakle rekne:
- Moj oe i sultane, ja dodu e vjerujem, da e biti te ko, da se
na cijelome svijetu nade jedan takav ovjek, kakvoga ti zahtijeva .
Ali u ja dati sve od sebe, kako bih izvr io tvoju zapovijed.
Nato se princ povue i vrati se kao obino u svoju palau, gdje u ljubavi i radosti
pozdravi Peri Banu. Ali je njegovo lice bilo o alo eno, a srce mu je bilo te ko, jer j
e mislio na posljednju kraljevu zapovijed. Kada je princeza primijetila, kako on
izgleda tako zami ljeno, ona ga upita, tim to rekne:
Moj mili gospodaru, kakvu mi vijest donosi danas?
Nato on dadne kao odgovor:
Sultan kod svake posjete zahtijeva od mene ne to novo, i on
mi sa svojim molbama pada na teret. Danas me hoe staviti na
ku nju, i u nadi, da e me dovesti u zabunu, tra i ne to, to bih ja
uzalud tra io po cijelome svijetu. Potom joj on ispria sve, to
mu je bio rekao kralj.
Kada je meutim Peri Banu bila ula ove rijei, ona princu rekne:
- Ne stvaraj si zbog toga nikakve brige! Ti si se usudio uz
veliku opasnost, da za svojega oca donese vodu iz Lavljeg Izvora,
i po lo ti je za rukom, da izvede svoju namjeru. Ova dakle nova
zadaa nije uope te a ili opasnija, nego to je bila ona. Ne, ova je
tovi e lak a, jer ovjek, kojega opisuje , je moj roeni brat
Sabbar22. Premda mi oboje imamo iste roditelje, ipak se svidjelo
Allahu Uzvi enomu, da nas obrazuje u razliitim likovima i da nje
ga uini tako nenalik svojoj sestri, kako se uope mo e dogoditi u
smrtnickom obliku. On je povrh toga hrabar i edan djela, i uvijek
22 Sabbar je inae umjetniki oblikovano mistino ime za islamskoga vjerskog jun
aka Hasana, sina kalifa 'Alije. Zato to ime dobro prilii jednomu demonskom biu, ia
ko njegovo znaenje "Lijepi" malo pristaje uz opis fizikog izgleda ovoga abbara.
65
tra i da ne to poduzima i provodi u djelo, ime meni mo e slu iti. A to god kada uope zapo
e, to izvodi s velikom rado u. On ima takvo jedno lice i oblikovanje, kakvo je opis
ao sultan, tvoj otac, i on rabi kao jedino oru je samo buzdovan od elika. Gledaj, j
a u sada odmah poslati po njega, ali se ti nemoj prestra iti, kada ga ugleda !
Princ Ahmed dadne kao odgovor:
Ako je on uistinu tvoj brat, to je to onda va no, kako izgle
da? Ja u se tako obradovati, da njega vidim, kao kada se naziva
dobrodo lica jednomu vrijednom prijatelju ili dragom roaku. Za
to bih se bojao, da ga pogledam?
Kada je Peri Banu saslu ala ove rijei, ona po alje jednu od svojih slu kinja, koja j
oj je zatim donijela iz njezine tajne riznice jednu zlatnu kadionicu. U njoj ona
dadne zapaliti vatru, pa po to je naredila da joj se donese jedna kutijica od ple
menite kovine, koja je bila ure ena draguljima, stanoviti dar od njezine svojte, u
zme iz nje ne to tamjana i baci ga u plamen. Odmah nastane gust dim, koji se popne
visoko u zrak i pro iri po itavoj palai. Malo trenutaka poslije toga Peri Banu pres
tane sa svojim zaklinjanjima i uzvikne:
Gledaj, dolazi moj brat Sabbar! Mo e li prepoznati njegov
lik?
Princ ga pogleda i ugleda ovjeuljka patuljastog oblija, koji je bio visok samo t
ri stope, s izboinom na prsima i grbom na leima. Alije unato tomu iznosio na vidjel
o gord izraz lica i dostojanstven izgled. Na njegovome je desnom ramenu le ao buzd
ovan od elika, koji je vagao dvjestai ezdeset funti. Njegova je brada bila gusta i
dvadeset lakata duga, ali tako umjetniki spletena, da nije doticala tlo. Takoer je
nosio duge savijene brkove, koji su se kovrali prema gore sve do u iju, a cijelo j
e njegovo lice bilo pokriveno dugom kosom. Njegove su oi izgledale slino poput svi
njskih oiju. Njegova je glava, na kojoj je nosio krunastu punu, bila stra no velika
i silno je odudarala od siu noga tijela.
Princ je Ahmed mirno sjedio pokraj svoje supruge, vile, i nije osjetio nikaka
v strah, kada se lik poeo pribli avati. Sabbar odmah
66
prie i upita Peri Banu s jednim pogledom na princa, tim to rekne:
- Tko je taj smrtnik, koji sjedi tebi uz bok?
- Dragi brate
odvrati ona - ovo je moj ljubljeni mu , princ Ahmed, sin sultana
od Indije. Nisam ti tada poslala nikakav poziv na svadbu, jer si tajput bio zap
oslen velikim vojnim pohodom. Sada si se meutim, zahvaljujui milosti Allaha Uzvi eno
ga, vratio pobjedniki i u trijumfu nad svojim neprijateljima, i zato sam te zamol
ila k sebi u jednoj stvari, koja mi je na srcu.
Kada je Sabar uo te rijei, on blagonaklono pogleda princa Ahmeda i rekne:
- Moja ljubljena sestro, mogu li ja njemu uiniti bilo kakvu
uslugu?
Tada ona odgovori:
- Sultan, njegov otac, ima arku elju, da tebe vidi, a ja te mo
lim, otii uskoro k njemu i uzmi sa sobom princa kao vodia.
On samo rekne:
Ja sam u ovome trenutku spreman, da se stavim u pokret.
Ali ona odgovori:
Jo ne, moj brate! Ti si umoran od putovanja, zato odgodi
svoju posjetu kralju do sutra. Veeras u ti prije toga jo sve is
priati, to se tie princa Ahmeda!
Kada je bila nastala veer, Peri Banu izvijesti svojega brata o svemu glede kra
lja i njegovih zlih savjetodavaca. Prije svega meutim ona naglasi zlodjela stare
babetine, vje tice: kako je ona bila smislila plan, da princu Ahmedu uini na ao i da
podmuklo sprijei njegove posjete u gradu i na dvoru, i kako je stekla takav utjec
aj nad sultanom, da on svoju volju posve prilagouje njezinoj i uvijek ini samo ono
, to mu ona zapovijeda.
Sljedeeg jutra u zoru krenu zajedno abbar, demon, i princ, kako bi posjetili su
ltana. A kada su dosegli gradska vrata, svi su
67
stanovnici, ugledni i neznatni, bili obuzeti u asavanjem nad jezovitim patuljkovim
likom. Razbje ali su se puni groze na sve strane, otrali u duane i kue, zasunuli vra
ta i zatvorili prozore i ondje se sakrili. Da, njihov se bijeg zbio u toliko div
ljoj urbi, da su mnoge noge pri tranju izgubile svoje cipele i sandale, i daje pon
eka glava pustila da padne nesvezan turban. Pa kada su sada ta dva i li dalje ulic
ama i preko trgova i bazara, koji su bili tako napu teni kao pustinja od Samave23,
sve do palae, svi su stra ari na vratima pri pogledu na Sabbara dali petama vjetra
i raspr ili se kojekuda, tako da tu nije bilo nikoga, da im zaprijei ulazak. Oni p
ou ravno u vijenicu, gdje je sultan odr avao dr avni sabor. I oni nau uokolo njega gomi
lu ministara i savjetnika, velikih i malih, koji su svi tu stajali prema rangu i
dostojanstvu. A takoer se oni, im su ugledali Sabbara, u ljutoj jezi dadnu urno u
bijeg i posakrivaju se. ak su tjelesni stra ari napu tali svoje polo aje, i nitko nije
razmi ljao o tome, da li ova dvojica trebaju biti propu teni ili zaustavljeni. Ali j
e vladar jo sjedio nepokretno na svome prijestolju, kadli Sabbar s ponosnim izraz
om lica i kraljevskom dostojan-stveno u pristupi k njemu i uzvikne:
O kralju, ti si izgovorio elju, da me vidi . Gledaj, ja sam ovdje! Sada ka i, to hoe
od mene?
Kralj mu ne dadne nikakav odgovor, nego samo pridr i ruke pred oima, kako ne bi
vidio jeziv lik, i okrene od njega glavu i bio bi u svome strahu rado pobjegao o
datle. Zbog ovoga neuljudnog sultanova pona anja abbar postane divljim od bijesa, i
on postane ogorenim u prekomjernom gnjevu, kada je pomislio, da si je on bio dao
truda, da doe po prohtjevu jednoga takvog kukavice, koji bi sada, kada ga je vid
io, htio najradije pobjei. I tako demon podigne, a da ni trenutak nije oklijevao,
svoj elini buzdovan, zavitla ga dvaput kroz zrak i sultana, prije nego to je princ
Ahmed mogao stii do prijestolja ili se bilo kako postaviti izmeu njih, silovito p
ogodi u glavu, da mu se razbila lubanja i mozak rasuo po
23 Pustinja od Samave (Samavska pustinja) le i zapadno od donjeg Eufrata, iz
meu Mezopotamije, Sirije i Arabije.
68
podu. Nakon to je abbar ovomu protivniku do ao glave, divlje se okrene prema velikom
veziru, koji je stajao s desna sultanu, i bio bi ga na licu mjesta zatukao, da
princ nije zamolio za njegov ivot i uzviknuo:
Njega ne ubijaj! On je moj prijatel
j, on nije nikada protiv mene rekao nijednu rije. To su uinili samo drugi, njegovi
drugovi.
Kada je abbar to uo, on spopadne u svome bijesu s obje strane ministre i zle sa
vjetnike, sve one, koji su protiv princa Ahmeda bili smi ljali zlo, i pobije ih sv
e skupa i pojedince i nikomu ne dopusti da umakne osim onih, koji su ve prije tog
a bili pobjegli i sakrili se. Zatim se patuljak popne iz dvorane suda u dvor i r
ekne veziru, kojemu je princ bio spasio ivot:
Slu aj ti, ovdje postoji stanovita vje tica, koja je prema mojemu bratu, mu u moje
sestre, neprijateljski raspolo ena. Gledaj, da je smjesta dopremi ovamo. Na isti nai
n takoer onoga nitkova, koji je ispunio srce njegovoga oca zlom mr njom i ljubomorn
om zavi u prema njemu, kako bih im se mogao u punoj mjeri osvetiti za njihova zlodj
ela!
Veliki vezir ih sve dovede ovamo, najprije arobnicu a zatim pakosnog ministra,
s njegovom gomilom pokrovitelja i miljenika...
69
Tada primijeti ehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila za
Ali kada je poela
%
/
!^Z3SS I
I 2?
dvjeslaisedamdesetipeta
noc
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je veliki vezir doveo
najprije arobnicu a zatim pakosnog ministra s njegovim pokro
viteljima i miljenicima, i da ih je Sabbar tada sve, jednoga za
drugim, zatukao svojim elinim buzdovanom i pobio ih bez smilovanja, pri emu je doviknuo vje tici: - Ovo je kraj sviju tvojih sple
taka kod kralja, ovo je plod tvojega lukavstva i podmuklosti!
Odavde mo e nauiti, da se vi e ne pravi bolesnom!
U svojoj bi slijepoj strasti on bio pobio sve stanovnike grada. Ali ga princ
Ahmed zadr i i umiri ga krotkima i blagim rijeima. Nato Sabbar odjene svojega zeta
u kraljevsku haljinu, posjedne ga na prijestolje i proglasi ga sultanom od Indij
e. A sav je narod, visoko i nisko, bio obradovan ovom vije u. Jer princ je Ahmed bi
o obljubljen meu svima. Oni su hitali ovamo, da mu se zakunu na vjernost i da mu
prinesu poklone i izraze po tovanje, i svi su uz glasno klicanje uzvikivali:
Neka dugo ivi kralj Ahmed!
Nakon to se sve ovo bilo dogodilo, Sabbar po alje po svoju sestru Peri Banu i uin
i je kraljicom s imenom ahr Banu24. Nakon
24 Doslovce: Zemlje Gospodarica (= gospodarica zemlje).
71
Dvjestaisedamdesetipeta no
nekoga meutim vremena on uzme opro taj od nje i kralja Ahme-da i vrati se natrag u
svoj zaviaj.
Nato kralj Ahmed pozove svojega brata princa 'Aliju i Nur en--Naharu, uini ga
namjesnikom jednoga velikog grada, koji je bio u blizini prijestolnice, i po alje
ga onamo s velikim sjajem i golemom rasko ju. Takoer naredi jednomu visokom inovniku
, da izrazi princu Husainu njegovu pa nju i da mu sve ispria. I dadne mu rei:
Htio b
ih te uiniti vladarom nad bilo kojim gradom ili podariti namjesni tvom, koje god tv
oje srce po eli. Pa ako ti prista-je , ja u ti poslati pisma o postavljenju. - Princ
je meutim bio u svome dervi kom ivotu potpuno zadovoljan i potpuno sretan, i zato ni
je ni ta te io za mou i gospodstvom i svjetovnom isprazno u. Stoga dakle on po alje poslan
ika natrag sa svojim po tovanjem i svojom srdanom zahvalom, tim to zamoli, neka ga s
e prepusti njegovu ivotu u samoi i njegovu odricanju od stvari ovoga svijeta.
v
v
Kada je dakle Sehrezad ispriala ovu priu do kraja, kralj Seh-rijar joj rekne:
Ova mi je tvoja pripovijest, koja je udnovata i neobina,
priredila mnogo radosti. Zato te molim, priaj dalje, sve dok ne
prou zadnji sati ove noi!
Tada Sehrezad dadne kao odgovor:
O ljudima od velikodu nosti ima vrlo mnogo pria, a meu
te pripada
PRIPOVIJEST 0 HATIMU ET-TAlJD.
Pria se, da je Hatim et-Tai25 poslije svoje smrti bio pokopan na vrhu jednoga
brda. A postavili su uz njegov grob dva kraga za vodu od kamena, ktomu takoer kame
ne likove djevojaka s ras25 Hatim et-Tai - to znai: "koji je od plemena Tai" - koji je ivio nedugo pr
ije Muhammeda, postao je glasovitim i poslovinim zbog svoje dare ljivosti.

72
Pripovijest o Hdtimu et-Taiju
pu tenom kosom. U podno ju je meutim tog brda tekao potok. A kada bi ljudi na putovan
ju ondje logorovali, tijekom cijele bi noi slu ali glasno jadikovanje, od veeri sve
do jutra. Ipak u zoru nisu nalazili nikoga nego djevojke, koje su bile oblikovan
e iz kamena. Jednom je u toj dolini logorovao Dhu el-Kura', kralj od Himjara26,
kada je bio napustio svoje pleme, i tu je no provodio na tome mjestu. Budui da je
bio blizu kod one grobnice, i on je takoer uo jadikovanje. Kada je dakle upitao:
K
akvi su to jauci, koji odzvanjaju s ovoga brda? - ljudi mu odgovore: - Ondje je
grob Hatima et-Taija, a uz njega stoje dva kraga za vodu od kamena i kameni likov
i djevojaka s raspu tenom kosom. A svi, koji logoruju u ovoj dolini, uju ovo jadiko
vanje i dozivanje.
Tada Dhu el-Kura' alei se dovikne Hatimu et-Taiju:
O Hatime, mi smo veeras kod tebe u gostima, a u elucima
nam krulji od gladi!
Zatim ga svlada san, ali se naskoro prestra en opet probudi i uzvikne:
Vi Arabljani, u pomo! Pogledajte moju jahau devu!
Kada su do li k njemu, nau devu kako se valja po tlu. Tada za-kolju ivotinju, isp
eku njezino meso i uzmu jesti. Zatim upitaju kralja, to se dogodilo, a on odgovor
i:
Sklopio sam svoje oi. Tada sam iznenada vidio u snu, kako
Hatim et-Tai s mojim maem u ruci prilazi k meni i govori: 'Ti si
do ao k meni kao gost. Ali ja ovdje nemam ni ta.' I on pogodi
maem moju devu, a da vi niste dohitali i zaklali je, bila bi uginula.
Kada je meutim svanulo jutro, uzja i Dhu el-Kura' jahau devu jednoga od svojih dr
ugova i dadne da ovaj sjedne iza njega. Oko podneva ugledaju jahaa na devi, koji
je vodio na ularu drugu jahau ivotinju. Tada ga oni upitaju:
Ime ju noarapskog plemena.
73
DvjestMsedamdesetipeta no
Tko si ti?
On dadne kao odgovor:
Ja sam 'Adi, sin Hatima et-Taija! - I nastavi: - Gdje je Dhu
el-Kura', poglavica Himjarana?
Kada su mu odgovorili: - Tu je! - on knezu rekne: - Evo uzmi ovu kao jahau dev
u u nadomjestak za svoju vlastitu! Jer moj je otac tvoju kobilu zaklao za tebe.
Tada Dhu el-Kura' upita:
Tko ti je to rekao?
A stranac odgovori:
- Moj mi se otac pro le noi pokazao u snu, dok sam spavao.
I on mi je rekao: "Adi, slu aj, Dhu el-Kura' se, kralj od Himjara,
pozvao k meni u goste, a ja sam tada zaklao za njega njegovu vlasti
tu devu. Odvedi mu zato jednu drugu kobilu, na kojoj e moi
jahati. Jer ni ta nisam bio imao kod sebe!'
Tada je Dhu el-Kura' primi, zauen nad dare ljivo u Hatima et-Taija u ivotu i u smrti.
K priama o ljudima od velikodu nosti pripada takoer
PRIPOVIJEST 0 MA'ND IBN ZA'I'DI.
O Ma'nu ibn Zaidi27 se pripovijeda, daje jednoga dana izjahao u lov i hajku.
Tada ga je uhvatila e, ali ne nae kod svojih slugu nikakve vode. Dok je on tako trp
io, iznenada mu dou ususret tri djevojke, od kojih je svaka nosila po mje inu vode.
On ih zamoli za gutljaj, a one mu dadnu da pije. Zatim zatra i od svojih slugu
27 Ma'n ibn Zai'da, vojskovoa i dr avnik, glasovit po svojoj dare ljivosti i pl
emenitosti, je ivio u VIII. stoljeu pos. Kr. pod posljednjim Omaijadima i prvim Ab
asidima.
74
Pripovijest o Ma'nu ibn ZAidi
ne to, to bi mogao dati djevojkama. Ali ne nae kod njih nikakva novca. On dakle dadn
e iz svog tobolca svakoj pojedinoj od triju po deset strijela, iji su iljci bili o
d zlata. Tada jedna rekne drugoj:
Hej ti, takvo to mo e uiniti samo Ma'n ibn Zaida! Zato svaka od nas treba izgovor
iti nekoliko stihova u njegovu pohvalu.
I prva pone:
On okrunjuje strijele iljcima od zlata I alje neprijatelju, to potvruje velikodu nost
.
Ranjeni pomou njega nalaze ozdravljenje, Mrtvaki pokrov, tko putuje u grob.
Nato rekne druga:
On je bojovnik, koji daje otvorenih ruku,
Koji vje ba jednaku dobrotu prema prijatelju i neprijatelju.
iljci su njegovih strijela ukra eni zlatom,
Kako ga ak ni borba ne bi odvratila od dobroinstva.
Trea naposljetku rekne:
U svojoj dobroti on na neprijatelje odapinje strijele S bogatim ukrasom zlatnih i
ljaka iste i vrste,
Kako bi od njih rana platila svoje lijeenje, A za mrtvaku ponjavu, tko biva ubijen
.
Nadalje se pripovijeda
75
Dvjestaisedamdesetipeta no
PRIPOVIJEST 0 MA'ND IBN ZAIDI IBEDDINU.
Jednom je Ma'n ibn Zaida iza ao sa svojim drugovima u lov. Tada naiu na krdo gaz
ela. Pri gonjenju se divljai odvoje i Ma'n ostane sam, dok je bio u potjeri za je
dnom ivotinjom. Kada ju je bio oborio, sja i i zakolje je, i tada ugleda nekog ovjek
a, koji je dolazio k njemu iz pustinje na magarcu. On ponovo uzja i svojega konja,
pojasi onomu ususret, pozdravi ga i upita:
Odakle dolazi ?
Stranac dadne kao odgovor:
Iz zemlje Kuda'anaca28, gdje je tijekom dvije godine vladala
su a. Ali je ove godine bila plodna, i ja sam si zasadio polje kras
tavaca. Ono je prije vremena donijelo urod, i ja sam ubrao kras
tavce, koje sam smatrao najboljima, i na putu sam k emiru Ma'nu
ibn Zaidi. On je poznat zbog svoje dare ljivosti, a nadaleko se i
na iroko spominju njegova dobroinstva.
Tada Ma'n upita:
Koliko se nada da e od njega dobiti? Beduin odgovori:
Tisuu dinara! Dalje emir upita:
Ako ti on meutim rekne, to je previ e?
Onda u tra iti petstotina dinara.
Ako on zatim ponovo ka e, preskupo?
Trista dinara!
A ako on zatim jo ka e, preskupo?
Dvjesta dinara!
Ako on jo jednom ka e, preskupo?
28 To se arapsko pleme zove - Kuda'a.
76
Pripovijest o Ma'nu ibn Z&idi i Beduinu
Sto dinara!
A ako on opet ka e, preskupo?
Pedeset dinara!
A ako on takoer zatim jo ka e, preskupo?
Trideset dinara!
A ako njemu ak i to bude previ e? Tada Beduin rekne:
Onda u pustiti da noge mojega magarca stupe u njegov
harem i razoaran u se praznih ruku vratiti doma k svojemu na
rodu.
Nato je Ma'n smijui se potjerao dalje svojega konja, sve dok nije stigao svoju
grupu i vratio se s njome u svoj dvorac. Ondje on rekne svojemu komorniku:
Kada jedan momak s krastavcima, koji ja i na magarcu, do
e k tebi, uvedi ga unutra k meni.
Nakon stanovitog vremena doe onaj ovjek, i komornik ga pusti unutra. Kada je u ao
k emiru Ma'nu, nije primijetio, daje taj bio onaj, kojega je bio sreo u pustinj
i. Jer Ma'n je tu sjedio, u uzvi enom dostojanstvu, okru en mnogim u kopljenicima i sl
ugama, na svojoj vladarskoj stolici usred svoje gospodstvene veli-anstvenosti, do
k je njegova pratnja stajala njemu s desna i s lijeva i pred njime. Kada je Bedu
in bio izrekao pozdrav, emir ga upita:
Sto je to, to te vodi ovamo, brate Arabljanine?
Polo io sam u emira svoju nadu i donio mu krastavce prije
vremena!
Kada je Ma'n upitao: - Koliko ti od nas oekuje ? - Beduin odvrati:
Tisuu dinara!
Emir meutim rekne:
77
Dvjestmsedamdesetipetd no
- To je previ e. Ovaj nato:
- Onda petstotina dinara!
- Previ e.
- Trista dinara!
- Previ e.
- Dvjesta dinara!
- Previ e.
- Sto dinara!
- Previ e.
- Pedest dinara!
- Previ e.
- Trideset dinara!
- Kada je Ma'n takoer tada opet rekao:
Previ e
Beduin uzvikne:
- Tako mi Allaha, onaj mi je ovjek, kojega sam sreo u pustinji, donio nesreu.
Ipak neu ii ni e ispod trideset dinara!
Tada se Ma'n nasmije i u uti. I tako Arabljanin spozna, da je on onaj ovjek, koj
ega je bio susreo u pustinji, i rekne mu:
- Visoki gospodaru, ako mi ne dadne tih trideset dinara, ti
zna , tu je pred vratima privezan magarac, a tu sjedi Ma'n!29
Ma'n se meutim pone smijati, sve dok nije pao na lea. Zatim pozove svojega uprav
itelja i rekne mu:
- Dadni mu tisuu dinara i petstotina i trista i dvjesta i sto i
pedeset i trideset, a magarca ostavi privezana, gdje jest!
29 Rijei se dakako odnose na njegovu prija nju opscenu izjavu, da e pustiti sv
og magarca da ue u Ma'nov harem. Cjelini pak ale le e u temelju ona u sredozemnom ba
zenu u narodnim priama od starine pro irena tematiziranja magaraca-ljubavnika.
78
Pripovijest ogmiu Lebti
Tada zaprepa teni Beduin primi dvijetisueistoiosamdeset dinara - Allah neka ima
sve velikodu ne meu bla enima!
Nadalje je takoer bila pripovijedana, o sretni Kralju,
PRIPOVIJEST 0 GRADU LERTI.
Neko je bio u zemlji Ruma30 jedan kraljevski grad, koji je bio zvan Lebta31. A
u njemu je bila jedna tvrava, koja je bila uvijek dr ana zakljuanom. Svakiput, kada
bi jedan kralj umro i drugi se rumski kralj popeo za njim na prijestolje, stavl
jao bi jedan nov, vrst lokot na nju, sve dok se na vratima nije nalazilo dvade-se
tietiri lokota, od svakoga kralja po jedan lokot. Nakon toga se meutim vremena dom
ogao kraljevske vlasti jedan ovjek, koji nije potjecao iz te kraljevske kue. Taj j
e htio otvoriti one lokote, kako bi vidio, to je u tvravi. Velika i su ga toga kralj
evstva poku avali u tome sprijeiti, savjetovali su mu da od toga odustane i zadr aval
i ga od toga, ali se on ipak usprotivi i rekne:
- Ova tvrava mora biti otvorena.
Sada mu oni ponude sve, to su posjedovali u novcu i skupocjenome blagu, kako n
e bi otvarao tvravu. Ali se on nije dao odvratiti od svoje namjere...
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
30
Rumima se, zapravo: Rimljanima, u 1001 noi nazivaju Bizantinci il
i
stanovnici Istonoga Rimskog Carstva.
31
Prema Kalkutskom izdanju Labtait ili Lebtit, ali prema Kairskomu
Lebta.
Mo da je posrijedi zamjena sa Sebtom - danas: Ceuta - u Maroku. Taje naime
utvrda pri napredovanju Arapa prema panjolskoj jo pripadala Istonomu
Rimskom Carstvu.
79
Ali kada je poela

- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su velika i toga kraljevstva ovomu k
ralju ponudili sve, to su posjedovali u novcu i blagu, kako ne bi otvarao tvravu.
On se meutim ne dadne odvratiti od svoje namjere, nego polomi lokote, otvori vrat
a i nae u tvravi slike Arabljana. Jahali su na konjima i devama, nosili tur-banske
poveze, koji su nadugako visjeli prema dolje, bili su opasani maevima i dr ali u ru
kama dugaka koplja. Ondje takoer nae jedan spis. Njega uzme i proita ga, i vidi, da
u njemu stoji napisano: Kada ova vrata budu otvorena, tada e zemlju porobiti eta A
rabljana, koja izgleda ovako kao na ovoj slici. Zato uvajte se, i jo jednom uvajte
se, da ne otvarate vrata!
Le ao je dakle taj grad u Andaluziji32, a upravo je te godine, pod kalifom Vali
dom ibn 'Abd el-Malikom iz roda Omaijada, pao u ruke Tarika ibn Zijada.33 Taj je
ovomu kralju pripremio gadnu
32
Pod Andaluzijom, koja je svoje ime dobila prema istonogermanskom
plemenu Vandala (Andalucia < Vandalusia), Arapi podrazumijevaju panjol
sko Zapadnogotsko Kraljevstvo, a kasnije cijeli Pirinejski poluotok.
33
Kalif el-Valid je vladao od 705. do 715. godine. Arapski je vojs
kovoa
Tarik, kojemu Gibraltar zahvaljuje svoje ime (D ebel al Tarik = Tarikovo
brdo), prebacio svoje trupe 711. godine u panjolsku i porazio zapadnogotskog
81
Dvjestaisedamdesetisesta no
propast, opljakao njegovu zemlju, zarobio ene i djecu i prigrabio velik plijen u n
ovcu i dobrima. Jer ondje je na ao neizmjerna blaga, vi e od stoisedamdeset kruna od
bisera, hijacinta i drugih dragulja. Takoer nae ondje jednu dvoranu, u kojoj su s
e konjanici mogli boriti kopljima, i ta je bila puna zlatnoga i srebrenoga pribo
ra, kakav se ne mo e opisati nikakvim rijeima. Nadalje nae jedai stol Allahova prorok
a Sulaimana ibn Dauda34 - nad obojicom neka je mir! - koji je, kako se pripovije
da, od zelenoga smaragda, i koji mora da se jo i sada nalazi u gradu Rimu. Na nje
mu su stajale posude od zlata i zdjele od krizolita. I isto tako nae jednu knjigu
psalama, koja je bila ispisana grkim pismom na zlatnim listovima i optoena dragul
jima. Nadalje jednu knjigu s opisom korisnih svojstava kamenova i biljaka i mine
rala i talismana i alkemijske znanosti o zlatu i srebru. Ktomu jednu knjigu, u k
ojoj je bilo opisano umijee, da se hijacinti i drugi dragulji rastaljuju u oblike
, i pripravljanje otrova i protuotrova. Naposljetku takoer jednu kartu zemlje, mo
ra i krajeva, gradova i sela. Nadalje nae jednu dvoranu punu eliksira, od kojega
jedan dirhem mo e pretvoriti tisuu dirhema srebra u isto zlato. Ktomu jedno veliko,
oblo, udesno zrcalo od smije anih kovina, koje je bilo napravljeno za Sulaimana ibn
Dauda - nad obojicom neka je mir! - i u kome je svatko pri gledanju u njega mog
ao vlastitim oima vidjeti sedam svjetskih klimatskih pojaseva. I naposljetku nae j
o jednu dvoranu, u kojoj se nalazilo tako mnogo alem-kamenova, da ih nitko nije m
ogao opisati i nijedan devin tovar obuhvatiti. Sve te stvari on po alje el-Validu
ibn 'Abd el-Maliku. I Arabljani se ra ire po gradovima Andaluzije, koja je jedna o
d najvelianstvenijih zemalja. To je zavr etak pripovijesti o gradu Lebti.
A dalje se pripovijeda
kralja Rodericha.. Bizantski je zapovjednik u Ceuti (Sebti) ve prije toga Arapima
otvorio gradska vrata. Uzurpator Roderich je do ao na prijestolje zacijelo 710. g
odine. Na te stvari gornja pria uva izvjesno mutno sjeanje.
34 Davidova sina Salamuna.
82
Pripovijest o Hi dmu ibn }Abd d-Maliku i mladom Beduinu
PRIPOVIJEST 0 HI AMU IBN ABD EL-MALIKU
I MLADOM BEDUINU.
Jednoga je dana Hi am ibn 'Abd el-Malik ibn Marvan35 bio u lovu, i tada ugleda
jednu gazelu. Nju pone progoniti sa svojim psima. Dok je jahao za njome, ugleda j
ednoga mladog Beduina, koji je napasao sitnu stoku. Njemu on rekne:
Hej ti, mome, brzo za tom gazelom, inae e mi umaknu ti!
Tada mladi podigne prema njemu svoju glavu i rekne:
- O ti, koji ne zna , to mo e iskati otmjen ovjek, koji me
gleda s omalova avanjem! Dobacuje mi u lice prezirne rijei,
govori , kao to govori tlaitelj, i postupa sa mnom kao neko ma
gare!
Hi am nato upita:
Hej ti, zar me ne poznaje ?
Ali mladi nastavi:
Tvoj mi lo odgoj kazuje, tko si ti. Kako si se mogao usuditi,
a da ne izrekne pozdrav, meni uputiti svoje rijei?
Hej ti uzvikne kalif
ja sam Hi am ibn Abd el-Malik!
Ali Beduin odvrati:
Ne dopustio Allah da tvoje boravi te bude blizu i ne za titio
tvoje putove! Kako mnogo mo e brbljati, kako malo iskazivati
po tovanje!
Jedva je meutim bio zavr io svoje rijei, a ve su kalifa sa svih strana okru ili njeg
ovi ljudi, i svaki je pojedini od njih govorio: -Mir bio s tobom, o gospodaru pr
avovjernih! - Ali Hi am uzvikne:
Skratite svoje rijei i pograbite mi onoga ondje mladia!
Posrijedi je deseti omaijadski kalif, koji je vladao od 724. do 743. godine.
83
Dvjestmsedamdeseti esta no
Oni ga zgrabe. Ali mladi, kada je ugledao sve te komornike, vezire i dr avne vel
ika e, uope nije bio pogoen niti je na njih obraao pa nju, nego je spustio svoju bradu
na grudi i gledao onamo, kamo su stupale njegove noge, sve dok nije bio doveden
do Hi ama i stao pred njega. Tu je spustio svoju glavu prema tlu i dalje utio, nije
pozdravio niti je izgovorio ma ijednu rije. Sada ga napadne jedan od slugu:
- Ti psu od Arabljanina, za to ne pozdravlja gospodara pra
vovjernih?
On se ljutito okrene prema sluzi i uzvikne:
- Ti magarev samaru, put je bio tako dug, i stube su bile tako
strme, da mi je iz pora navro znoj!
Tada se Hi am jo
e e razbjesni i uzvikne:
- Ti mome, sada do ivljava dan, kada je do ao tvoj posljed
nji asak, tu je otplivala tvoja nada, i bit e ti oduzet ivot!
Ali Beduin odvrati:
- Tako mi Allaha, o Hi am, kada bi jo dugo potrajao moj i
votni vijek i kada na mene ne bi vrebala smrt, iz tvojega govorenja

meni ne bi nastalo niti mnogo ni malo tete!
Sada upadne komornik:
- Zar dolikuje tvojemu polo aju, ti najprostiji meu Arabljanima, da izmjenjuje rijei s gospodarom pravovjernih?
Ovaj brzo nato odgovori:
- Udarac neka te dohvati, jauk i osirotjelost neka te nikada ne
napuste! Zar nisi uo, stoje rekao Allah uzvi eni: 'Jednoga e dana
doi svaka du a i morati za sebe samu polo iti raun'?36
Tada meutim bukne Hi amov gnjev, i on uzvikne:
- Krvnice, ovamo k meni s glavom ovoga mladia! On je ve iz
rekao previ e rijei, a da mu se nije pribli io strah!
36 Usp. Kur'an 16,112.
84
Pripovijest o Hi dmu ibn 'Abd el-Maliku i mladom Beduinu
Krvnik pograbi mladia, naredi mu da klekne na ilim krvi, trgne ma iznad njegove
glave i rekne:
- O gospodaru pravovjernih, tu je tvoj rob, koji se bio toliko drznuo i koji
se sada pribli ava svojemu grobu! Trebam li mu odrubiti glavu i ne snositi nikakvu
krivnju za njegovu krv?
- Da! - odvrati kalif.
Zatim krvnik upita po drugiput, a kalif na pitanje potvrdno odgovori. Ali kad
a je upitao po treiput, mladi je znao, da e ga krvnik sada ubiti, ako kalif dadne z
nak. I tada se on pone smijati i tako razjapi usta, da su se mogli vidjeti njegov
i kutnjaci. Hi am postane jo bjesnijim i uzvikne:
Mome, ja vjerujem, da si ti poludio! Zar ne uvia , da se
sada mora rastati od ovoga svijeta? Kako se mo e jo tu smijati,
kako bi se rugao sam sebi?
Ovaj dadne kao odgovor:
O gospodaru pravovjernih, ako za mene ima nekoga kasni
jega ivotnog cilja, tada mi ne prijeti nikakva opasnost, niti malo ni
mnogo. Upravo mi je palo na pamet nekoliko stihova. Njih jo po
slu aj - moja ti dakako smrt ipak nee pobjei!
Hi am rekne:
Izreci ih, ali budi kratak!
Tada Beduin izrekne stihove:
uo sam, daje sokol jednom ulovio Vrapca, kojega mu je udes donio ususret.
Tu dakle zavapi vrabac u sokolovim kand ama, dok se ovaj veselo s njime uspinjao u
brzome letu:
Na meni nema tako puno, to bi moglo zasititi tebi slina. I ako me po deres, ja sam i
pak za tebe jedna bijedna stvar.
85
Dvjestaisedamdeseti esta no
U svojoj gordosti polaskan nasmije i se sokol I oslobodi vrapia, koji se sada nade u
slobodi.
Tu se takoer nasmije i Hi am i uzvikne:
Tako mi mojega srodstva s Allahovim Prorokom
On neka Ga blagoslovi i podari M
u mir! - da je od poetka tako govorio, tada bih mu, izuzev i kalifat, dao sve, za to
bi me bio zamolio. Ti slugo, zaepi mu usta draguljima, dadni mu kne evski poklon!
Tada mu sluga preda velik dar. Beduin ga uzme i ode svojim putem.
U zabavne prie spada takoer
PRIPOVIJEST 0IBRAHIMUIBN EL-MAHDlJU
Znaj, Ibrahim ibn el-Mahdi, brat kalifa Haruna er-Ra ida, se nije htio, kada je
kalifat pre ao na el-Ma'muna, sina njegova brata Haruna er-Ra ida, ovomu zakleti na
vjernost, nego se uputio u er--Raij37, gdje se uinio protukalifom. Ondje je imao
vladarsko sjedi te jednu godinu, jedanaest mjeseci i dvanaest dana. Sin je meutim
njegova brata, el-Ma'mun, oekivao, da e se on opet podvrgnuti i svrstati u broj nj
egovih vjernih. Ali naposljetku odustane od te nade, izae protiv njega s bojovnic
ima na konju i pje ice i prodre u er-Raij, kako bi ga uhvatio. Kada je Ibrahim o
ome uo, nije vidio nikakvoga drugog izlaza, nego da se zaputi u Baghdad i da se
svome smrtnom strahu ondje sakrije. Tada el-Ma'mun postavi nagradu od stotisua
inara za onoga, tko ga izda.
Ibrahim je pripovijedao na sljedei nain o svojim do ivljajima: Kada sam uo
agradi, pobojao sam se za svoj ivot i nisam znao, to trebam uiniti. Preobuen
podneva po ao od kue, a da nisam slutio, kamo bih se trebao okrenuti. Kada sam
37 Grad u sjeverozapadnoj Perziji, blizu dana njeg Teherana.
86
t
u
d
o toj n
sam oko
me-
Pripovijest o Ibrahimu ibn el-Mahdiju

utim zatim do ao u neki or-sokak, ja sebi reknem: - Zaista, mi smo Allahova stvorenj
a, i k Njemu se vraamo! Sam sam sebe izlo io propasti. Jer ako se sada okrenem, pob
udit u sumnju. Dok sam tako u svojim mislima i ao dalje, ugledam na gornjem kraju u
lice jednoga crnca kako stoji pred vratima svoje kue. Pristupim k njemu i oslovim
ga:
- Ima li mo da neko mjesto, na kome mogu proboraviti sat
vremena?
On odgovori: - Dabome! - i otvori kuna vrata.
Tada ja dakle uem u jednu istu prostoriju, koja je bila opremljena pokrivaima i i
limima i ko nim jastucima. Po to me je meutim bio pustio unutra, zatvorio je zasunom
vrata preda mnom i oti ao. Sada sam ve posumnjao, da je mogao uti o cijeni, koja je
bila na mene postavljena, i sam sam u sebi rekao: - Taj je sigurno oti ao, kako bi
me izdao! - Tako sam sjedio kao na eravici, nalik nekomu loncu na vatri, i razmi l
jao o svome udesu. Ali dok sam se nalazio u tome stanju, moj se domain iznenada v
rati natrag s nosaem, koji je bio natovaren svima moguim stvarima, kruhom i mesom,
novim loncima za kuhanje i njihovim priborom, novim ibrikom i novim peharima. O
n skine s nosaa stvari, a nato se okrene k meni i rekne mi:
- Za tebe u dati svoj ivot. Ja sam ranarnik, koji pu ta krv, i
znam, da se ti gadi nada mnom, jer ivim od jednoga takvog zana
ta. Tu ima na svom raspolaganju ove stvari, koje jo nije dotakla
nijedna ruka. Napravi, to ti se svia!
Osjeao sam dakle veliku glad, i tako sam si skuhao pun jedan lonac, toliko kol
iko se ne sjeam da sam ikada pojeo. A kada sam uti ao svoju glad, on mi rekne:
- Visoki gospodaru, neka mi Allah dopusti, da svoj ivot dad-nem za tebe! Pije
li vino? Ono ipak razvedrava du u i odgoni brige!
- Nemam prema njemu nikakve nenaklonosti - reknem ja, jer sam rado htio razg
ovarati s ranarnikom.
87
Dvjestctisedamdesetiksta no
Nato mi on donese nove a e, koje jo nije dotaknula nijedna ruka, i ibrik mirisnog
vina i rekne mi:
Procijedi si ga, kako eli !
Tada si ja procjedim jedno posve krasno pie, a on mi donese nove pehare, plodo
ve i cvjetove u novima zemljanim posudama. Konano me upita:
- Hoe li mi dopustiti, da sjednem postrance i pijem od svojega vlastitog vina,
u svojoj radosti zbog tebe i u tvoje zdravlje?
- Uini to!
odgovorim ja.
Tako smo dakle obojica pili, ja i on, sve dok nisam osjetio, kako je vino u n
ama poelo djelovati. Sada ranarnik ode u neku komoru svoje kue i donese lutnju od
istesana drveta. Zatim mi se opet obrati:
Visoki gospodaru, ne pristaje mi, da te zamolim, da htjedne
pjevati. Ali mo da moje po tovanje prema tebi ima neko pravo na
tvoju uzvi enu milost. Ako ti dakle to dr i ispravnim, da poasti
svojega slugu, tada uzvi ena odluka stoji kod tebe.
Budui da nisam vi e vjerovao, da me on poznaje, ja mu reknem:
Odakle zna , da ja umijem dobro pjevati?
Hvala neka je Allahu! Na je gospodar ipak u tome odve
dobro poznat! Ti si ipak gospodar Ibrahim ibn el-Mahdi, na rani

ji kalif38, ti, na koga je el-Ma'mun postavio cijenu, stotisua dinara
za onoga, tko te izda. Ali si kod mene u sigurnosti.
Kada je izrekao takve rijei, on poraste u mojim oima, i ja postanem uvjerenim d
a je plemenite naravi. Zato mu ispunim njegovu elju, uzmem lutnju u ruke, ugodim
je i zasviram, i otpjevam pjesmu, tim to sam se sjetio rastanka od svoje djece i
od svojih.
38 Od 817. do 819. godine.
88
Pripovijest o Ibmhimu ibn el-Mahdiju

Tako dakle ponem:
On, koji je Jusufu39 neko opet darovao njegove I iz tamnikih ga okova doveo do asti
,
On mo e takoer nas usli iti i ponovo sjediniti. JerAlldh je gospodar svijeta u svojoj
moi.
Tada je ranarnika obuzela silna radost, i nalazio se u najveselijem raspolo enj
u. To znai takoer, da su Ibrahimovi susjedi, kada bi samo slu ali, kako vie: Hej, djea
, osedlaj mazgu! ve samo zahvaljujui zvuku tih rijei dospijevali u ushienje.
Kada se
dakle ranarnik sada na ao u veselu raspolo enju i kada ga je posve zanijela radost,
on mi rekne:
Visoki gospodaru, dopu ta li mi, da otpjevam ono, to mije
do lo na pamet, premda ja ne pripadam ljudima od tog umijea?
Ja mu odgovorim:
Uini to! To svjedoi o tvojoj finoj i uljudnoj naravi.
Tada on uzme lutnju i otpjeva:
Potu io sam se svojoj miloj, kako mi dugakom biva no. Ona mi rekne: Kako je no kod me
ne ipak kratka!
To je tako, jer njezine oi ubrzo prekrije san. Ali se moji kapci ne zatvaraju od
sna.
A kada se bli i tama, tako neprijateljska onomu, koji ljubi, Tada tugujem. Ali ona
mami, ako je blizu.
Ah, neka ona trpi isto, to ja moram podnositi, Neka le i, ba kao i ja, na svojoj pos
telji!
39 Biblijski Josip.
89
1
Dvjestaisedamdesetihsta no
Nato mu ja reknem:
- Tako mi Allaha, to si vrlo dobro uradio, moj izvrsni dru e. Otjerao si od men
e bol i tugu. Dopusti mi da ujem jo vi e takvih pjesmica!
Sada on ponovo pone pjevati:
Tko svoju ast vazda uva istom od mrlja, Njega dobro odijeva svaki kaput, koji si ob
ue.
Oni su nam se narugali, da smo neznatni po broju. Ja reknem: Posve je rijedak na
rod od plemenitosti.
Sto nam to kodi, da je nas malo, a da je susjeda Cak mnogo? Susjed je ponajvi e niz
ak sluga.
Mi smo ti, koji smrt ne dr imo nikakvom tetom, Kako je to inio Amirov i takoer Salulo
v rod40.
Jer nama nareuje udes, neka smrti gledamo u oi. Ali njih njihov nain umiranja tjesk
obno progoni.
Mi ka njavamo, kada nam to odgovara, ljudske rijei za la . Oni ne sumnjaju, kada mi g
ovorimo, nikada u na u rije.
Kada sam od njega uo tu pjesmu, bio sam u najveoj mjeri zapanjen i u najboljem
smislu odobrovoljen. Zatim sam zaspao i nisam se probudio, prije nego to se ve bil
a spustila veer. Tada sam oprao svoje lice, a moje su se misli vratile ranarniku,
koji je bio tako izvrstan i koji je posjedovao jednu tako finu naobrazbu. Probu
dim ga, uzmem kesu sa svakovrsnim dinarima, koju sam nosio uza se, i dobacim mu
je s rijeima:
40 Amir i Salul su bila dva meusobno srodna arapska plemena.
90
Pripovijest o Ibmhimu ibn d-Mahdiju
Preporuujem te Allahovoj za titi. Jer gledaj, sada u otii
od tebe, i molim te, da novac, koji je u toj kesi, izda za svoje po
trebe. Treba jo vi e primiti od mene kao poklon, tek kada budem
siguran od opasnosti.
On mi meutim vrati kesu i rekne:
Visoki gospodaru, ubogi vragovi poput nas nemaju pred
tobom nikakve vrijednosti. Ali kako ja mogu opstati pred svojim
samopo tovanjem, ako prihvatim plaanje za to, to mi je udes
omoguio tvoju blizinu i tvoju nazonost u mojoj kui? Ako mi ti
ponovo uputi te rijei i ako mi jo jednom dobaci kesu, ja u sebi
oduzeti ivot.
Kesu dakle, koju ve uope nisam vi e elio nositi, turnem u svoj rukav i okrenem se
da odem. Ali kada sam do ao na kuna vrata, on mi rekne:
Visoki gospodaru, ova je kua za tebe sigurnije skloni te od
bilo kojega drugoga, a meni to nije nikakav teret, da se brinem za
tvoje uzdr avanje. Zato ostani kod mene, sve dok te Allah ne oslo
bodi od opasnosti!
Tada se okrenem k njemu i reknem:
Pod uvjetom, da uzme za to novac iz ove kese.
On se napravi preda mnom, kao da pristaje na taj uvjet. I tako ja ostanem udo
bno kod njega jo par dana na isti nain, dok on meutim nije ni ta izdavao od novca u k
esi. Tada dakle ipak nisam elio jo du e ostajati o njegovu tro ku, i bilo me je sram, t
o mu padam na teret. Stoga ga napustim i ponovo se stavim u pokret. Umotam se u e
nske haljine, obujem ute izmice, nabacim si preko lica zar41 i odem iz njegove kue.
Ali me, kada sam bio na ulici, obuzme silan strah. A kada sam htio prijei preko
mosta, do ao sam do nekoga mjesta, koje je bilo posuto vodom. Tada me iznenada ugl
eda jedan vojnik, koji se prije bio nalazio u mojoj slu bi. Kada me je prepoznao,
uzvikne:
Veo.
91
Dvjestaisedcmidesetiksta no
To je taj, kojega tra i el-Ma'mun!
Ve htjedne na mene polo iti ruku, ali jer mi je ivot bio mio, odgurnem njega i nj
egova konja i oba ih bacim na sklisko tlo. Tako on postane primjerom za opomenu
onima, koji se daju opomenuti. Narod pojuri k njemu. Ja meutim odjurim iz sve sna
ge, sve dok nisam most ostavio iza sebe. Tu skrenem u jednu pokrajnju ulicu, a k
ada sam ugledao jedna kuna vrata otvorenima i enu kako stoji na pretkunici, uzvikne
m:
Moja gospodarice, smiluj mi se, ouvaj, da ne bude proli
vena moja krv! Ja sam ovjek u nevolji.
Ona rekne:
Budi od srca dobro do ao, ui!
Zatim me ona odvede u neku gornju odaju, rasprostre mi krevet za poinak i done
se jelo s rijeima:
Neka uzmakne od tebe tvoj strah! Nijedna du a ne zna ni ta
o tebi.
Dok je ona tako govorila, netko odjednom buno pokuca na vrata. Ona ode i otvor
i, ali gledaj sada, to je bio moj prijatelj, kojega sam bio oborio kod mosta! Gl
ava mu je bila povezana, njegova je krv tekla po njegovim haljinama, i nije imao
vi e nikakvog konja. Ona ga upita:
Mu u, to ti se dogodilo?
Tada joj on dadne kao odgovor:
Bio sam momka pograbio, ali mije umakao
i on joj ispria
cijelu priu.
Odmah ona uzme trud42, stavi ga u komad platna i zamota mu time glavu. Zatim
mu je pripremila postelju, i on legne bolestan. Potom se ona opet popne k meni i
rekne mi:
42 Trud je gljiva iz porodice Poliporaceae, koja slu i kao dezinfekcijsko sr
edstvo za obloge (Polyporus fomentarius), ali i za paljenje vatre kremenom (Poly
porus igniarius).
92
Pripovijest o Ibmhimu ibn el-Mtthdiju
V
ini mi se, ti si taj, o kome se radi!
Ja sam taj!
odgovorim ja.
Ali ona rekne:
Ne boj se! - i sada je bila prema meni dvostruko prijazna.
Po to sam meutim bio ostao kod nje tijekom tri dana, ona rekne:
Ja sam u brizi za tebe zbog ovoga ovjeka. Mogao bi te otkri
ti i izruiti onomu, ega se boji . Stoga se spa avaj bijegom!
Ja je zamolim, da mi ostavi jo vremena do naveer, a ona odvrati:
To se mo e dogoditi bez opasnosti.
Kada se meutim spustila tama, ja ponovo stavim na sebe enske haljine i odem. Up
utim se prema kui stanovite osloboenice, koja je bila na a robinja. A im me je ugleda
la, ona pone plakati, hiniti bol i hvaliti Allaha uzvi enoga za moje spasenje. Zati
m ode, kao da namjerava po uriti na tr nicu, kako bi se pobrinula za gostinskog prij
atelja. A ja povjerujem, da je sve dobro. Ali odjednom ugledam Ibrahima el-Mausi
lija43 kako dolazi sa svojim slugama i ratnicima, a pred svima jednu enu. Bolje p
ogledam, i tada uvidim, da ih vodi osloboenica, gospodarica te kue, u kojoj sam bi
o. I ona je koraala vazda ispred njih, sve dok me nije njima izruila. Tada sam gle
dao smrti u oi. Odvedu me u enskim haljinama, koje sam jo nosio na sebi, pred el-Ma
'muna, a on sazove ope dr avno vijee i dadne me dovesti pred sebe. Kada sam stao pre
d njega, ja ga pozdravim kao kalifa. On meutim uzvikne:
Neka ti Allah ne dadne niti mir ni dug ivot!
Nato ja reknem:
43 Ibrahim, Perzijanac, koji je dulje vremena bio ivio u Mosulu (odatle: el
--Mausili = Mosulski), je bio cijenjeni pjesnik na kalifovu dvoru u Baghdadu, os
obito za er-Ra idova vremena. Kada je meutim do ao na vlast el-Ma'mun, ovaj je Ibrahi
m ve bio mrtav.
93
Dvjestaisedamdesetiksta no
- Prema tvojemu nahoenju, o gospodaru pravovjernih! Izvr itelj osvete mo e dodije
liti kaznu ili opro tenje. Alije pra tanje bli e strahopo tovanju prema Allahu, a Allah
je tvoj oprost uinio veim od svakoga drugoga, kao to je takoer moju krivnju uinio veom
od svake druge. Ako me ti kazni , tada je to tvoje pravo. Ako mi oprosti , tada se
to dogaa putem tvoje dobrote.
Zatim izgovorim ove stihove:
Moja je krivnja pred tobom zaista velika. Ali si ti vei nego krivnja.
Zato uzmi svoje pravo, ili ne, I oprosti mi u svojoj milostivosti!
A ako ja i nisam bio u svome injenju Plemenit, tada ti budi sada!
Kada je el-Ma'mun podigao k meni glavu, ja brzo izreknem jo ova dva44 stiha:
Ja sam poinio jednu te ku krivnju.
Ti si meutim ovjek spreman na milosre.
Ako mi sada oprosti , tada je to blagost. Ako me kazni , tada je to pravednost.
Tada el-Ma'mun spusti svoju glavu i rekne:
Ako me jednom neki prijatelj hoe razdra iti do srd be I mene pusti da se u mr nji ugu im
u svojoj pljuvaki,
44 Stihovi se ovdje redovito sastoje od po dva polustiha.
94
Tada u izbrisati njegovu krivnju, pokloniti mu opro tenje Iz straha, da sada ne bih
trebao ivjeti bez prijatelja.
Kada sam uo od njega ove stihove, namirisao sam dah milosti u njegovu biu. On s
e meutim okrene k svojemu sinu el-'Abbasu i k svojemu bratu Abu Ishaku i k drugim
a najvi im dostojanstvenicima, koji su bili nazoni, i rekne im:
Kako vi sudite u njegovoj stvari?
Svi su mu savjetovali, da me dadne pogubiti. Samo nisu bili jedinstveni o nain
u moje smrti. Naposljetku el-Ma'mun rekne Ahmedu ibn Chalidu:
Sto ti misli Ahmede?
O gospodaru pravovjernih - odgovori on
Ako ga ti dad-ne smaknuti, tada emo zac
ijelo moi nai tebi slinoga, koji je ovjeka kao to je on poslao u smrt. Ako mu ti meuti
m oprosti , tada mi nikada neemo nai tebi slinoga, koji je ovjeku kao to je on oprostio
...
95
Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
Ali kada je poela

Bi
M
\
noc
m
na
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Ibrahim ibn el--Mahdi nadalje p
ripovijedao:
Kada je gospodar pravovjernih, el--Ma'mun bio uo rijei Ahmeda ibn Cha
lida, on opet spusti svoju glavu i izrekne stih:
Moje je vlastito pleme zatuklo, Umaima, mojega brata.
Stoga, ako strijeljam na svoje pleme, pogodit e me moja vlastita strijela.
I nadalje izrekne pjesnikove rijei:
Oprosti svojemu bratu, ako se njegovim posredstvom Ispravno preplee s la nim.
I uvijek jednako s njime postupaj, mogao on Raspoznavati dobro od zla ili ne.
I dr i se daleko od svakoga prijekora, Bilo da ga on tjera na zlo ili na dobro.
97
DvjestMsedamdesetisedma no
Zar dakle ne vidi , kako sve, to se ljubi, I to se mrzi, tijesno suovisi?
Slatkoa dugog ivljenja biva Pomuenom, kada se poka e sijeda kosa.
Cvat nie ve na grani,
Kada je naginje teret zrelih plodova.
Koga ima ovdje, tko nije poinio zlo? I tko ima uvijek samo dobro za cilj?
Ako poznaje sinove ovoga svijeta,
Tada uvia , kako je svatko jednom zgrije io!
Kada sam uo ove stihove iz njegovih usta, podignem zar sa svoje glave, uzvikne
m jakim glasom:
Alahu Akbar!45 i reknem:
Meni je, tako mi Allaha, gospodar pravo
vjernih oprostio.
Nato on rekne:
Tebi se ne smije dogoditi ni ta na ao, moj strie.
Ja meutim nastavim:
- O gospodaru pravovjernih, moja je krivnja prevelika, a da
bih ja pri njoj mogao govoriti o opra tanju, a tvoja je milost preve
lika, a da bi ja za nju mogao zahvaliti rijeima.
Tako ja dakle ponem pjevati i pustim neka odjeknu ovi stihovi:

45 = B0g je najvei!
98
Koji je stvorio plemenita svojstva, On ih je stavio U Adamovim bedrima za sedmog
imama46.
Srca su ljudi od strahopo tovanja prema tebi puna. Ti ih mudra srca sve udesno zast
ire .
Ako sam se ja, naveden od zavodnika, pobunio,
To je bilo, jer je moja po uda zaostajala za tvojom milo u.
Tako kako si ti meni oprostio, nije jo nikada nijednomu ovjeku
Bilo opro teno, premda nisam pred tobom na ao nikakva zagovora.
Poletarsko malo pile poznaje tvoje samilosno srce I takoer bol e njive, o alo ene matere.
Tada el-Ma'mun rekne:
- Ja ka em po uzoru na na ega gospodara Jusufa47 - nad Njime i nad na im Prorokom n
eka bude blagoslov i pozdrav -Neka vas danas ne pogodi nikakav prijekor! Allah v
am opra ta. A On je najmilosrdniji Umilostivitelj.48 Ja sam ti oprostio, vraam ti
46
Pod imamom se, kao duhovnim i svjetovnim poglavarom muslimanske
vjerske zajednice, ovdje dakako pomi lja kalif. Sedmi je imam, to znai: Prorok,
prema nauku jedne islamske sekte, na koji se ovdje aludira, nositelj najpotpuni
jeg otkrivenja. Ovdje se meutim imam, u znaenju "kalif zajedno s oznakom
"sedmi", tie el-Ma'muna napose i, zato, to je on bio upravo sedmi kalif iz
dinastije Abasida.
47
Biblijski Josip.
48
Kur'an 12,92.
99
Dvjestaisedamdesetisedma no
natrag tvoj imetak i dobra i tvoje zemlji ne posjede, moj strie, i ni ta ti se na ao ne
smije dogoditi!
Sada ja po aljem k nebu pobo ne molitve za njega i odreciti-ram ove stihove:
A da nisi udio za svojima, dao si mi moja dobra. Ali prije nego to si mi dao dobra
, po tedio si moju krv.
Kada bih ak dao krv i dobra za stjecanje tvoje milosti, Da, kada bih dao i same c
ipele sa svojih nogu,
To bi bio samo vazalski dug, koji bih ti tada uputio.
Da mi to nisi poklonio, ne bi te pogodio nikakav prijekor.
Kada bih zatajio dobrotu, koju si se udostojao uiniti, Ja bih bio bli i sramoti, ne
go to si ti plemenitosti.
Nato mi el-Ma'mun iska e ast i naklonost, a zatim mi jo rekne:
Dragi strie, Abu Ishak i el-'Abbas su mi savjetovali, da te
dadnem pogubiti!
Ja mu dadnem kao odgovor:
Obojica su ti ispravno savjetovali, o gospodaru pravovjernih.
Ti si meutim postupio tako, kako odgovara tvojemu biu, i ti si
ono, ega sam se pla io, odbio onim, emu sam se nadao!
- Moj strie - odvrati el-Ma'mun - ti si izbrisao moju mr nju
svojom ednom isprikom, i ja sam ti oprostio, a da ti nisam dopus
tio da osjeti gorinu obveze prema zagovorniku.
Nato se on baci niice i dugo vremena provede u molitvi. A kada je opet podigao
glavu, upita me:
Moj strie, zna li, zbog ega sam se bacio niice na pod?
100
Ja odgovorim:
Mo da si to uinio, kako bi zahvalio Allahu za to, to ti je
poklonio pobjedu nad tvojim protivnikom.
Ali on rekne:
To nisam imao na umu, ne, htio sam zahvaliti Allahu, to mi

je omoguio, da ti oprostim, i to je moje srce uinio blagim prema
tebi. Sada mi ispriaj svoju povijest!
Tada mu ja ispriam, kako je stajalo sa mnom, sve to mi se bilo dogodilo, kako o
ranarniku, tako o ratniku i njegovoj eni i takoer o mojoj osloboenici, koja me je
bila izdala. Tada el-Ma'mun zapovjedi da se najprije dovede oslobodenica, koja j
e u svojoj kui ekala na to, da joj bude poslana nagrada. Kada je dakle stupila pre
d njega, on je upita:
Sto te je potaklo na to, to si uinila svojemu gospodaru?
Po uda za novcem
odvrati ona. Dalje kalif upita:
Ima li dijete ili nekakvoga mu a?
Kada je rekla da nema, on zapovijedi, da joj se dadne sto udaraca biem i da je
se do ivotno utamnii.
Zatim po alje po ratnika i njegovu enu kao i po ranarnika. Kada su dakle svo tro
je pred njime stajali, on upita ratnika za razlog, koji ga je potakao na njegov i
n. Takoer on dadne kao odgovor:
Po uda za novcem.
Tada rekne el-Ma'mun:
Tebi e pristajati, da postane pu ta krvi - i preda ga jed
nom ovjeku, koji ga je trebao odvesti u ranarnikov duan, da
ondje izuava zanat pu tanja krvi.
Ratnikovu meutim enu poasti, i dadne joj da stanuje u palai. Jer rekne:
To je pametna ena, koja je dorasla va nim stvarima.
101
Dvjestaisedamdesetisedma no
Naposljetku meutim rekne ranarniku:
Ti si pokazao tako plemenit znaaj, da ti dolikuje iznimna
ast.
I zapovjedi, da mu se preda ratnikova kua sa svim, to je bilo unutra. Pokloni m
u nadalje jednu poasnu haljinu i ktomu jo svakogodi nji novac od petnaesttisua dinara
.
A pripovijeda se takoer
PRIPOVIJEST 0 'ABDALIiHUIBN ABIKILABI I GRADU STUPOVA
Iza ao je jednom Abdallah ibn Ab'i Kilaba, kako bi tragao za devama, koje su mu
bile utekle. I dok je obilazio pustinjama zemalja od Jemena i zemlje od Sabe, k
adli iznenada naie na jedan velik grad, koji je bio opasan monom utvrdom. A oko te
su se utvrde visoko u zrak dizale kule. Kada je do ao bli e, prie mu, u uvjerenju, d
a u njemu stanuju ljudi, koje bi mogao pitati o svojim devama. Ali kada je stiga
o do njega, uvidi, da je napu ten i da se u njemu ne nalazi nijedna iva du a.
Ja sada sja im - tako je pripovijedao on sam
sa svoje deve
i stavim joj putila. Zatim skupim sranosti i uem u grad. Najprije
priem k utvrdi. Na njoj otkrijem dvoja golema vrata, tako iroka
i tako visoka, kako jo nisu bila viena na cijelome svijetu, i oboja
su bila oblo ena svakovrsnim draguljima i hijacintima, bijelima i
crvenima, utima i zelenima. Kada sam se osvjedoio o takvome
neemu, bio sam u najveoj mjeri zapanjen, i cjelina mi se uinila
vrlo udnovatom. Zatim oklijevajui i tjeskobna srca uem u tvr
avu. Tada se uvjerim da je dugaka i iroka i po prostranosti
ravna gradu Medini. U njoj su stajali visoki dvorci, od kojih je svaki
imao doksate49, a svi su bili izgraeni od zlata i srebra i opremljeni
Vrsta orijentalnog balkona s prozorima na tri strane.
102
Pripovijest o iAbdalldhu ibn AbiIGldbi
raznobojnim draguljima, hijacintima, krizolitima i biserima. A vratna su krila t
ih dvoraca bila prekrivena velikim biserima i kuglicama mo usa, ambre i afrana. Kad
a sam zatim dospio u unutra njost toga grada i kada nisam na ao nijedno ljudsko ivo b
ie, umalo da me nije udarila kap i da nisam umro od straha. Ipak sam gledao s vis
okih doksata dvoraca, i tada sam vidio potoke, koji su dolje tekli uborei, i ulice
, u kojima su se nalazila plodovima pretovarena drveta i visoke palme. Sve je bi

lo tako graeno, da se uvijek izmjenjivala po jedna zlatna opeka s po jednom srebr
enom. Tada ja sam u sebi reknem:
Ovo je sigurno raj, koji nam je namijenjen na o
nome svijetu! - Ondje sam uzeo sa sobom toliko mnogo od dragulja iz ljunka i od m
o usa iz pra ine, koliko sam mogao nositi, vratio se natrag u svoj zaviaj i ispriao o
tome ljudima.
Ova vijest dopre takoer do u iju Mu'aviji ibn Abi Sufjanu, koji je tada bio kali
f u Hid azu. I on smjesta napi e svojemu namjesniku u San'ai, glavnome jemenskom gra
du, da on treba dati da onaj ovjek doe k njemu i upitati ga o pravom stanju stvari
. Tada mi namjesnik nalo i da doem i raspita se o svemu, to sam bio do ivio i to mi se
bilo dogodilo. Ja sam mu ispriao, to sam bio vidio, a on me nato po alje k Mu'aviji.
Takoer sam njemu ispriao svoj do ivljaj, ali on ne htjedne povjerovati. Pokazao sam
mu dakle ne to od onoga biserja i kuglica od jantara, mo usa i afrana. U njima je bi
lo jo ne to miomirisa, ali su biseri bili izblijedjeli i izgubili svoj sjaj...
103
Ali kada je poela
dvjestaisedamdesetiosma
noc
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Abdallah ibn Abi
Kilaba kazao: - Ali su biseri bili izblijedjeli i izgubili svoj sjaj.
Kada je Mu'avija ibn Abi Sufjan ugledao kod sina Abu Kilabe bisere i kuglice
od mo usa i ambre, on se nad time zaprepasti, i po alje ka Ka'bu el-Ahbaru50. Kada s
e dakle ovaj na ao kod njega, on mu rekne:
Ka'be el-Ahbare, dao sam te pozvati, kako bih utvrdio istinu
u jednoj okolnosti, a nadam se, da ti o tome ima ispravnu obavi
jest.
Ovaj upita:
Sto je to, o gospodaru pravovjernih?
Mu'avija nastavi:
Zna li ti to o tome, da postoji grad, koji je izgraen od
zlata i srebra, iji su stupovi napravljeni od krizolita i hijacinta i iji
se ljunak sastoji od bisera i kuglica od mo usa, jantara i afrana?
50 Ka'b el-Ahbar je u islamu est dionik nekih fantastinih predaja.
105
Dvjestmsedamdesetiosma no
Dabome, o gospodaru pravovjernih, to je Iram velikih stu
pova, koji na itavome svijetu nema sebi ravnoga.51 On je izgraen
od addada, sina 'Ada Starijega.
Tada Mu'avija ponovo pone:
Onda nam ispriaj togod od njegove povijesti!
A Ka'b el-Ahbar uzme pripovijedati:
- Ad Stariji je imao dva sina, Sadida i addada. A kada je njihov otac umro, poe
li su umjesto njega vladati nad zemljom adid i njegov brat Saddad, a tada nije bi
lo nijednoga medu kraljevima na zemlji, koji im ne bi bio potinjen. Ali zatim adid
ibn 'Ad umre, i tako nakon njega sam zavlada zemljom njegov brat Saddad. Taj je
volio itati stare knjige, pa kada je pri tome jednom nai ao na opis onoga svijeta,
u kome je bio oslikan raj sa svima svojim dvorcima i doksatima, drveem i plodovi
ma i drugim krasota-ma, obuzela ga je elja za time, da sebi ve na ovome svijetu iz
gradi ne to slino onomu to je bilo opisano. Imao je pod svojim gospodstvom stotisua k
nezova, a svaki je knez zapovijedao nad stoti-sua vlastodr aca, a svakomu je vlasto
dr cu stajalo na raspolaganju stotisua bojovnika. On ih sve sazove i rekne im:
- Proitao sam u starim knjigama i kronikama opis raja, koji se nalazi na onome
svijetu. I ja njemu slian elim sebi izgraditi ve na ovome svijetu. Poite dakle u na
jljep u i najprostraniju ravnicu na zemlji i sagradite mi ondje grad od zlata i sr
ebra, razaspite kri-zolite, hijacinte i bisere kao ljunak i poduprite svodove tog
a grada stupovima od krizolita, ispunite ga dvorcima, izgradite doksate na dvorc
ima, zasadite u njihovu podno ju po ulicama i putovima sve vrste drvea s raznovrsni
ma crvenim plodovima i pustite da pod njima teku potoci u kanalima od zlata i sr
ebra!
Tada svi jednoglasno odvrate:
Kako mo emo izvesti to, to nam ti tu opisuje ? Kako mo
emo nabaviti krizolite, hijacinte i bisere, o kojima ti govori ?
51 Kur'an 89,6-7.
106
Pripovijest o 'AbdaMhu ibnAbiKilabi
Ali on uzvikne:
Zar vi dakle ne znate, da su meni potinjeni i pokorni kra
ljevi ovoga svijeta i da se nitko na svijetu nee usuditi proturjeiti
mojoj zapovijedi?
Dabome, to znamo - dadnu oni kao odgovor.
Tada on nastavi:
- Zato otiite k nalazi tima krizolita, hijacinta, biserja, zlata i
srebra, zaplijenite ih, sakupite sve iz itavoga svijeta, to je u njima
skriveno, ne tedite nikakav trud! I nadalje uzmite za mene sa so
bom sve, to je od blaga te vrste u rukama ljudi, ne zaboravljajte i
ne propu tajte ni ta, uvajte se, da ne biste postupali protivno mo
joj zapovijedi!
Zatim on napi e svakomu kralju po svim dijelovima svijeta po jedno pismo i zapo
vjedi mu, da pokupi sve, to se u blagu te vrste nalazi u rukama ljudi, i da se up
uti u rudnike i da iz njih izvadi, to se ondje nalazi od skupocjena kamenja, pa m
akar to bilo takoer iz morskih dubina. Oni su dakle skupljali te stvari tijekom d
vadeset godina. Broj je meutim kraljeva, koji su tada vladali na zemlji, iznosio
tristai ezdeset. Potom Saddad pozove graditelje i umjetnike, zanatlije i radnike i
z svih zemalja i krajeva. Oni se raspr e po pustinjama i stepama, njivama i poljim
a, sve dok nisu do li do jednoga nenastanjenog podruja, u kome se nalazila iroka, pr
ostrana povr ina, bez bre uljaka i brda, sa ubornim izvorima i umnim potocima. Tada on
i reknu:
- Tako izgleda zemlja, kakvu nam je kralj nalo io da tra imo
i zapovjedio da naemo!
Zatim su se dali na posao, kako bi sagradili grad, kao to im je kralj Saddad,
vladar cijeloga svijeta nadaleko i na iroko, izdao zapovijed. Naveli su ondje poto
ke u kanale i postavili temelje takve vrste, kakva im je bila zapovjeena. A kralj
evi su svih zemalja slali dragulje i plemenite kamenove, bisere velike i male, k
tomu ipke zlata i srebra na devama, koje su hitale kroz stepe i pustinje, i na ve
likim brodovima, koji su sjekli morima. Zanatlijama dakle stigne
107
Dvjestaisedamdesetiosma no
tolika koliina blaga, da to nitko ne bi mogao niti opisati ni izraunati ni izmjeri
ti. Radili su na tome djelu tijekom trista godina, a kada su ga bili zavr ili, odu
ka kralju i izvijeste ga o tome. Tada im on rekne:
Otiite i sagradite oko grada jednu visoku, neosvojivu utvr
du, a oko utvrde podignite tisuu tornjeva, svaki pojedini na tisuu
stupova, tako da u svakome od njih mo e stanovati po jedan vezir!
Odmah oni ponovo odu onamo i izvr e zapovijed, u sljedeih dvadeset godina. Zatim
stupe pred Saddada i izvijeste ga, da se njegova volja ostvarila. Sada on zapov
jedi svojim vezirima, tisui njih po broju, kao i svojima najvi im dostojanstvenicim
a i svim bojovnicima i ljudima, u koje je imao povjerenje:
Budite spremni na polazak i pripremite se za putovanje u
Iram velikih stupova, u pratnji kralja ovoga svijeta Sadada ibn
'Ada!
Nadalje zapovjedi, komu je htio od svojih ena i robinjama i u kopljenicima svoje
ga harema, neka se opremaju za putovanje. Pa po to su dvadeset godina bili zaposle
ni pripremama, krene Saddad sa svojima vojnim trupama...
108
Ali kada je poela
SS i i $
dvjestaisedamdesetideveta
noc
Sehrezad nastavi ovako:
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Saddad ibn 'Ad kre
nuo sa svojima vojnim trupama. Veseo je nad time, to je postigao
svoj cilj, putovao dalje, sve dok ga od grada stupova Irama nije
dijelio jo samo jedan dan putovanja. Tada meutim AUah po alje
na njega i na sve poganske bezvjerce, koji su bili s njime, Bo ju
kaznu s neba svoje Svemoi, i sve ih uni ti silnom bukom. Niti
Saddad niti bilo tko od onih, koji su bili s njime, ne stigne u grad,
nitko ga ne ugleda. AUah izbri e takoer tragove ceste, koja je vo
dila prema njemu. On e meutim stajati, kakav jest, na svome
mjestu sve do Dana Uskrsnua i sata Posljednjeg Suda.
Nad ovim se izvje em Ka'ba el-Ahbara Mu'avija vrlo zapanji, i on upita:
- Je li ikada koji smrtnik dospio do toga grada?
- Dabome odvrati Ka'b - jedan od drugova na ega gospodara Muhammeda - nad Njime
neka je blagoslov i mir! - sigurno i bez sumnje upravo tako kao ovaj ovjek, koji
ondje sjedi.
Nadalje e -Sa'bi prema izvje ima himjarskih52 uenjaka iz Jemena pripovijeda sljedee:
Kada su Saddad i njegova pratnja bili
52 Pripadnici ju noarapskog plemena Himjar.
109
Dvjestaisedamdesetideveta no
uni teni Allahovom kaznom, na njegovu je mjestu postao kraljem njegov sin Saddad M
lai. Njega je njegov otac Saddad Stariji ostavio za sobom kao svog namjesnika u z
emlji Hadramautu i Sabi, kada je sam sa svojom pratnjom putovao prema gradu stup
ova Iramu. Kada mu je dakle stigla vijest, da je njegov otac na putu zaglavio, p
rije nego to je stigao u grad Iram, on izda zapovijed, da se le njegova oca donese
iz one pustinje u Hadramaut. Zatim zapovijedi, da za njega iskopaju grob u jedn
oj peini. Po to je taj grob bio izrezan dlijetima, on polo i le na zlatnu kraljevsku p
ostelju i pokrije ga sa sedamdeset mrtvakih plastova, koji su bili protkani zlato
m i optoeni biserima. A uz glavu je svojega oca postavio zlatnu plou, na kojoj su
bili urezani ovi stihovi:
Budi opomenut, ti, kojega je dug ivotni vijek zaludio!
Ja sam, Saddad ibn 'Ad, Bio gospodar vrstog grada.
Bio sam gospodar snage i svemoi, Pun divlje junake hrabrosti.
Cijeli mije svijet bio podreen, Zastra ujui moje srd be ar,
Istok sam i zapad dr ao gospodstvom vrste prisile u rukama.
Na pravi nam je zatim put ukazao Prorok, poslan na spas.
Ali smo mu mi prkosili i uzviknuli: 'Zar vi e nema nikakva utoi ta?'

110
Pripovijest o Ishdku d-Mausiliju
Tada je na nas do la nesrea Iz daleke daljine.
Poput otkosa pri kosidbi Mrtvi smo klonuli k tlu.
I sada istrajavamo u prahu Oekujui Dan53, koji nam prijeti.
Napokon je pripovjedao eth-Tha'alibi: Zbilo se jednom, da su u tu peinu prodrl
a dva ovjeka. Tu su na njezinu gornjem kraju na li stube, si li su njima i otkrili gr
obnicu, koja je bila dugaka otprilike sto lakata, etrdeset lakata iroka i sto lakat
a visoka. Ondje je, u sredini te grobne komore, stajala zlatna kraljevska postel
ja. Na njoj je le ao ovjek divovske tjelesne veliine, koji je posve ispunjavao poste
lju po du ini i irini. Bio je pokriven ukrasnim predmetima i haljinama, koje su bil
e istkane od zlatnih i srebrenih niti. Do njegove je glave stajala zlatna ploa s
natpisom. Ta su dva ovjeka uzeli plou sa sobom i odnijeli takoer sa sobom, toliko k
oliko su mogli, od zlatnih i srebrenih sipki i drugih blaga.
Dalje se pria
PRIPOVIJEST 0ISHAKU EL-MAUSILIJU.
Ishak el-Mausili54 je pripovijedao: Jedne sam veeri oti ao od el-Ma'muna, kako b
ih se uputio kui. Tada me pritisne, da se
53
Dakako: Sudnji Dan.
54
Posrijedi je sin pjesnika Ibrahima el-Mausilija. Bio je uven i ka
o pjesnik
i kao svira na lutnji, a u visokom se ugledu nalazio na dvoru i kod kalifa Harana
er-Ra ida, a i kasnije kod njegova sina kalifa el-Ma'muna.
111
Dvjestaisedamdesetideveta no
popi am, i ja skrenem u jednu pokrajnju uliicu. Ondje obavim svoju potrebu stojeki,
jer sam se pla io, da bi mi se moglo ne to dogoditi, ako bih unuo uza zid. Iznenada da
kle otkrijem ne to, to je visjelo s jedne od onih kua. Popipam, kako bih saznao, to j
e to, i tada spoznam, da je to ko ara, koja ima etiri ruke i koja je oblo ena i podsta
vljena brokatom. Sada sam u sebi reknem: To mora imati neki poseban razlog
i nis
am pravo znao, to da uinim. Ali me pijanstvo navede na to, da sjednem u ko aru. I od
jednom me ljudi iz te kue povuku gore, jer su mislili, da sam ja taj, kojega oekuj
u. Povuku ko aru sve do na vrh zida, i tu ugledam etiri robinje, koje mi doviknu: Sii dolje i budi od srca dobro do ao!
Zatim jedna od njih poe preda mnom s vo tanom s
vijeom i uvede me u kuu s tako lijepo namje tenim prostorijama, kakve sam vidio samo
u kalifovoj palai. Sjednem, i prije nego to sam se uope pribrao, iznenada se s jed
ne strane prostorije odmaknu zastori i uu djevojke, koje su nosile vo tane svijee i
kadioniicu od sumatranske alojevine. Meu njima je bila jedna cura, koja je nalikov
ala izlazeem U tapu. Tada se ja podignem, a ona rekne:
Dobrodo lica gostu!
Zatim me zamoli, neka izvolim opet sjesti, i upita me, kako sam onamo do ao. Ja
joj dadnem kao odgovor:
Vraao sam se od jednoga od svojih prijatelja, a jer sam se
zabunio u vremenu, do la mi je na putu nu da. Tako sam skrenuo
u ovu uliicu i na ao ko aru, koja je visjela odozgor. Duh me je
vina naveo na to, da sjednem u ko aru, a tada je ona sa mnom bila
povuena gore u ovu kuu. To je moja povijest.
Tebi se nee dogoditi nikakvo zlo - odvrati ona
a ja se
nadam, da e ti jo slaviti ishod svojega do ivljaja.
Zatim me upita:
Kakvo zvanje ima ?
Ja joj odgovorim:
112
Pripovijest o Ishdku el-Mausiliju
Ja sam trgovac na bazaru grada Baghdada. A ona upita dalje:
Zna li mo da recitirati stihove? Ja odvratim:
Znam recitirati ne to malo. Nato ona rekne:

Onda nam dopusti da to ujemo, i ne to nam odrecitiraj! Ali ja reknem:
Tko dolazi kao gost, taj je zbunjen. Ali bi ti mogla poeti.
To je ispravno
rekne ona i odrecitira nekoliko lijepih sti
hova od starih i novih pjesnika, i to iz njihovih najizvrsnijih pjesmotvora. Dok sam je slu ao, nisam znao, emu bih se vi e trebao
diviti, njezinoj ljepoti i dra esti ili njezinomu ljupkom recitiranju.
Zatim ona upita: Je li tvoja zbunjenost sada i ezla?
Da, tako mi Allaha! - dadnem ja kao odgovor.
Tada me ona zamoli:
Ako ti je to pravo, odrecitiraj nam ne to od onoga, to poz
naje !
Ja joj dakle odrecitiram cijeli jedan niz stihova starih pjesnika. Ona ih sve
nae vrlo lijepima, i rekne:
Tako mi Allaha, ja vjerujem, da se meu narodom trgovaca
nee ponovo nai njemu ravan.
Nato ona zapovjedi, da se donesu jela...
Tada rekne Dinazad svojoj sestri ehrezadi:
Kako je ipak prekrasna tvoja pria i kako ushiujua, kako
dra esna i kako oaravajua!
Ali sestra odvrati:
113
Dvjestaisedamdesetidevetct no
- to je sve ovo prema onomu, to bih vam ja mogla pripovijedati u sljedeoj noi, ak
o bi se kralj udostojao da me ostavi na ivotu!...
114
Ali kada je poela
dvjestaiosamdesetano
ehrezad rekne:
O sretni Kralju, to je sve do sada ispriano prema onomu,
to bih vam ja mogla noas pripovijedati, ako bi se kralj udostojao
da me ostavi na ivotu!
Kralj joj odvrati:
Zavr i svoju priu!
Slu am i pokoravam se! - rekne ona, i zatim nastavi:
Pripovijedali su mi, o sr
etni kralju, da je Ishak el-Mausili dalje pripovijedao:
Nato je cura zapovjedila
, da se donesu jela. A kada su ova bila donesena, ona pone jesti i pru ati meni. Pr
i tome je dvorana bila puna svakovrsnoga mirisnog cvijea i rijetkih plodova, kako
se to inae nalazi samo kod kraljeva. Zatim ona dadne da doe vino, ispije pehar vi
na, a drugi pru i meni s rijeima:
Sada je vrijeme, da se razonodimo i priamo prie.
Tako ja ponem pripovijedati, tim to sam ubrzo poeo:
Pripovijedali su mi, da se t
o tako dogodilo - a potom - Bio je jednom jedan ovjek, koji je tako pripovijedao
sve dok joj nisam ispripovijedao niz lijepih pria.
Ona se tomu razveseli i uzvikne:
115
Dvjestaiosamdeseta no
To je ipak udesno, da jedan trgovac poznaje takve pripovi
jesti, kakve bi se trebale pripovijedati pred kraljevima!
Ja nato reknem:
Imao sam jednog susjeda, koji je obiavao priati prie kra
ljevima i bio njihov drug za stolom. A kada je imao slobodnog vre
mena, posjeivao sam njegovu kuu. Tada je on ponekad pripovi
jedao prie, koje sam ja onda imao priliku slu ati.
I ona ponovo povie:
Tako mi mojega ivota, ti ima dobro pamenje!
Nato smo ponovo razgovarali. Ako bih ja u utio, ona bi poela govoriti, i mi tako
provedemo najvei dio noi, dok je mirisala alo-jevina, koja je tinjala. Pritom sam
u ivao takvu radost, da bi el--Ma'mun, daje o tome bio slutio, bio ispunjen arkom u
dnjom za njome. Sada cura pone:
Ti si sigurno jedan od najugodnijih ljudi i najizvrsnijih
zabavljaa, jer posjeduje jednu tako savr enu naobrazbu. Samo ti
jo jedno nedostaje.
Sto je to? - upitam ja. Ona odgovori:
Mogao bi jo samo pjevati pjesme uz lutnju! Tada ja reknem:
Neko sam strasno volio to umijee. Ali kada sam izgubio u
njemu radost, odustao sam od toga, iako moje srce jo uvijek plam
ti za njime. A upravo bih sada pri na em dru enju volio putem nje
ga do ivjeti ne to lijepo, kako bi zadovoljstvo ove noi postalo sa
vr enim.
Ona odvrati:
Meni izgleda, da ti izra ava
elju, da se donese lutnja!
Ja reknem:
Odluka stoji kod tebe. Ti mi mo e iskazati dobrotu, a za to
e ti pripadati zahvalnost.
116
Pripovijest o Ishaku el-Mtmsiliju
Tada ona pozove da se donese lutnja, pa kada je bila donesena, ona zapjeva ta
ko lijepim glasom, kakav jo nikada nisam bio uo. Pun je drazesti bio njezin nain pj
evanja, njezin ritam tako dobar, njezina izvedba od najveeg savr enstva. Zatim ona
upita:
Zna li od koga je ovaj napjev? I zna li, tko je spjevao ovu
pjesmu?
Kada sam odgovorio da ne znam, ona nastavi:
Pjesma je od toga i toga, napjev je meutim od Ishaka.
Sada ja upitam:
Ima li dakle Ishak - moj ivot neka je otkup za tebe! takvoga dara?
Ona meutim uzvikne:
Aferim55, aferim, Ishak! Taj je neusporediv u tome umijeu!
Nato ja reknem:
Neka je slava Allahu, koji je tom ovjeku dao, to nije po
dario nijednomu drugomu!
Ali ona nastavi:
Kako bi to tek bilo, kada bi ti taj napjev uo od njega samoga!
I tako ostanemo jedno s drugim, sve dok nije poela svitati zora. Tada doe neka
stara, za koju se inilo da je njezina dadilja, i rekne:
Do lo je vrijeme!
im sam to uo, ja se odmah podignem. Cura jo rekne:
Zadr i za sebe to to se izmeu nas dogodilo! Jer takvi su
susreti povjerljivi!...
Tada primijeti ehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoe
la po Kraljevu dopu tenju.
55 Bravo.
117
Ali kada je poela

- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Ishak nadalje pripovijedao:
Cur
a je jo rekla:
- Zadr i za sebe to to se izmeu nas dogodilo! Jer takvi su susreti povjerljivi!
Ja joj odvratim:
Svoj u ivot dati za tebe! Za mene nije potrebna takva
opomena.
Zatim uzmem od nje opro taj, a ona jednoj robinji dadne nalog, da me otprati sv
e do kunih vrata. Njih mi otkljua, i ja odem i uputim se svojoj kui. Ondje izreknem
jutarnju molitvu i legnem.
Ubrzo potom doe k meni od el-Ma'muna glasnik. Tada odem ka kalifu i dan proved
em kod njega. Kada se spustila veer, ja se sjetim svojega juera njeg do ivljaja. To je
bilo ipak ne to, to bi samo neki bedak pustio da mu umakne. Tako dakle odem i pono
vo doem do ko are, sjednem u nju i budem opet podignut onamo, gdje sam bio prethodn
e veeri. Tada mi cura rekne:
Zbilja, ti si revan!
Ja odvratim:
119
DvjestMOsamdesetiprva no
Ja sam ve pomislio, da sam bio nemaran!
Zatim se ponemo zabavljati kao i pro le noi, naklapati jedno s drugim, recitirati
pjesme i priati si o udesnim zgodama, sve dok nije svanulo jutro. Nato se ja opet
uputim kui, izgovorim jutarnju molitvu i legnem. Uskoro mi opet doe glasnik od el
-Ma'muna. Ja se uputim ka kalifu i ostanem tijekom dana kod njega. Kada se spust
ila veer, gospodar mi pravovjernih rekne:
Usrdno te molim, ostani ovdje sjediti, sve dok ja ne obavim
stanovitu stvar, zbog koje moram otii, i dok se opet ne vratim na
trag.
Kada je kalif oti ao i i ezao mi s oiju, ponu me salijetati zavodnike misli. Mislio s
am samo na ranije radosti i ni ta nisam mislio o tome, to bi me moglo snai od kalifa
. Tako dakle poskoim, okrenem palai lea i otrim, sve dok nisam opet do ao do ko are. Sje
dnem u nju i budem podignut u jednu stambenu prostoriju. Cura rekne:
Ti si jamano na vjerni prijatelj?
- Da, tako mi Allaha! dadnem ja kao odgovor. Tada ona opet pone:
- Jesi li ti na u kuu uinio svojim obitavali tem? Ja odvratim:
- Da, to sam uinio. Za tebe dajem svoj ivot! Gostinsko pra
vo traje tri dana. Ako zatim jo jednom doem, tada smijete proli
ti moju krv.
Zatim uzmemo provoditi no kao prije toga. Kada je meutim do lo vrijeme rastajanja
, sjetim se toga, da e me el-Ma'mun sigurno pozvati na polaganje rauna i da e se za
dovoljiti samo jednim tonim izvje em. Zato joj reknem:
- Vidim, ti spada meu one, koji nalaze svoju radost u pjeva
nju. Ja dakle imam jednog bratia, koji je u licu ljep i nego ja. On
u iva visok ugled i ima finu naobrazbu, i najbolje od svih stvorenja
Allaha Uzvi enoga poznaje onoga Ishaka.
120
Pripovijest o IshAku el-Muusiliju
Ona meutim odvrati:
Zar si ti dakle mukta i nametljiv ovjek? Tada joj ja reknem:
Ti ima o tome odluku! Ona nato rekne:
Ako je tvoj brati takav, kakvim ga ti opisuje , tada nisam
nesklona, da sklopim s njime poznanstvo.
Budui da je zatim bilo vrijeme za to, ja se podignem i uputim se u svoju kuu. J
edva meutim da sam stigao onamo, kadli me spo-padnu od el-Ma'muna poslani ljudi i
grubom me silom odvuku...
121
"(&S
Ali kada je poela

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Ishak el-Mausili da
lje priao:
Jedva da sam stigao k svojoj kui, kad li me spopadnu od el-Ma'muna poslani ljudi i odvedu me grubom silom i dove
du me pred njega. Ugledam ga, kako ljutit na mene, sjedi na prijes
tolju. Tada me napadne:
- Hej ti, Ishak, znai li to, da mi otkazuje poslu nost? Ja dadnem kao odgovor:
- Ne, tako mi Allaha, o gospodaru pravovjernih! On nastavi:
- Sto je to onda s tobom? Ispriaj mi po istini tok dogaaja! Ja odvratim:
- To u uiniti. Ali samo nasamo.
Tada on dadne mig slugama, koji su pred njim stajali, i oni se povuku. Ja mu
meutim ispriam sve i ktomu dodam:
- Obeao sam joj, da u tebe dovesti sa sobom.
- To si dobro uinio! - odvrati on.
Tada smo provodili dan u na emu uobiajenome veselom raspolo enju. Ali je el-Ma'mun
bio ovoj curi ve od srca odan, i jedva
123
Dvjestmosdmdesetidru0PL no
smo mogli doekati vrijeme. Kada smo se dali na put, ja ga opome-nem na oprez i re
knem:
Pripazi, da me ne nazove imenom u njezinoj nazonosti! Ja
va im upravo za tvojega pratitelja.
To bude tako dogovoreno. Zatim smo i li dalje, sve dok nismo do li do onoga mjest
a, gdje je inae visjela ko ara. Ali sada naemo dvije ko are, sjednemo u njih i budemo
povueni gore na uobiajeno mjesto. Tada nam izae ususret cura i pozdravi nas. im ju j
e el-Ma'mun ugledao, bio je posve zaaran njezinom ljepotom i ljupko u. Ona mu meutim
ubrzo pone priati prie i kazivati stihove. Zatim dadne donijeti vino, i mi uzmemo p
iti, dok je ona njemu, obradovana njegovom prisutno u, ukazivala posebnu pa nju, a is
to se tako on, posve ushien njome, obraao samo njoj. Zatim se ona ma i lutnje i otpj
eva stanovit napjev. A kada je to bila uinila, upita me:
- Je li dakle tvoj brati takoer trgovac? - pri emu je poka
zala na el-Ma'muna. Kada sam ja to potvrdio, ona nastavi: Da,
stvarno, vi ste takoer slini jedan drugomu!
Kada je meutim el-Ma'mun bio popio tri ritla56 vina, obuzme ga veselost i vins
ko raspolo enje, i on uzvikne:
Hej, Ishak!
Ja odgovorim:
Na slu bu, o gospodaru pravovjernih! On zapovjedi:
Otpjevaj taj i taj napjev!
im je cura ula, da je on kalif, ona ode k jednoj drugoj prostoriji i ue onamo. A
kada sam ja zavr io svoju pjesmu, el-Ma'mun mi rekne:
Pogledaj, tko je vlasnik ove kue!
56 Riti je mjera za tekuinu, koja iznosi oko pola litre.
124
Pripovijest o Ishdku el-Mausiliju
Tada neka stara ena urno dadne kao odgovor:
- Ona pripada el-Hasanu ibn Sahlu57.

- On treba doi k meni! - uzvikne kalif.
Stara ode, a nakon stanovitoga se kratkog vremena pojavi el--Hasan. Sada ga e
l-Ma'mun upita:
- Ima li ti ker?
- Dabome
odgovori on - ona se zove Chadid a.
- Je li udana? istra ivao je kalif dalje. Ovaj odgovori:
- Ne, tako mi Allaha!
- Tada je od tebe prosim za suprugu - rekne nato kalif.
Ona je tvoja robinja i stoji na tvoju zapovijed, o gospodaru
pravovjernih58 dadne el-Hasan kao odgovor.
Tada kalif rekne:
enim se njome uz svadbeni dar od tridesettisua dinara,
koji ti jo danas u zoru trebaju biti isplaeni. Kada primi novac,
dovedi mi danas naveer svoju ker.
- Slu am i pokoravam se
odvrati Hasan. Nato obojica odemo. Kalif mi meutim rekne:
- Ishak, nikomu ne priaj ovu povijest!
I ja sam je zadr ao za sebe sve do el-Ma'munove smrti. Nijedan ovjek nije nikada
odjednom do ivio toliko mnogo sree, kakvu sam ja u ivao u onima etirima danima, kada
sam obdan smio
57
El-Hasan ibn Sahl je bio brat vezira Fadla ibn Sahla. Obojica su
igrali
va nu ulogu u vrijeme kalifa el-Ma'muna.
58
Ako se iz ovih tisuuijednononih udnih i udesnih putovanja ko arama
ovamo i onamo vratimo i upustimo u suhoparnu znanstvenu zbilju povjesnikog
nauka, treba rei da se kalif el-Ma'mun zbilja o enio el-Hasanovom kerju
Chadid om, a ostalo - Allah zna najbolje!
125
Dvjestaioscmtdesetidmjja no
biti zajedno s el-Ma'munom a nou s Chadid om. Tako mi Allaha, ja nisam nikada vidio
nijednog ovjeka ravna el-Ma'munu i nikada upoznao nijednu enu ravnu Chadid i, da, ak
ni neku, koja bi joj se mogla makar samo pribli iti po pameti, razumu i finoi govo
ra. Ali Allah zna najbolje. Dalje se pripovijeda
PRIPOVIJEST 0 KLAONICKOM ISTAU I OTMJENOJ DAMI.
Dogodilo se jednom u vrijeme hailuka59, kada je narod izvodio ophodnju oko Ka'b
e60 i kada je mjesto uokolo gusto natisnuto bilo puno ljudi, da je neki ovjek uhv
atio zastor, koji je visio oko svete kue, i povikao iz dna svojega srca:
Preklinjem te, o Allah, daj da se ona ponovo naljuti na svoje
ga mu a, kako bih je ja mogao obljubiti!
To uju neki od haija61, i pograbe ga i odvedu ga k emiru haijske povorke, po to su m
u prethodno dali da dosita ku a batine. Zatim reknu:
O emiru, na li smo ovoga momka na svetome mjestu, kako
govori to i to.
Emir zapovjedi, da bude obje en. Ali ovjek uzvikne:
O emiru, tako ti Allahova Proroka
On neka Ga blagoslovi
i neka Ga pozdravi! poslu aj najprije, to ja imam priopiti i
ispriati. Zatim ini sa mnom, to hoe !
59
Hadiluk je putovanje na hodoa e u Mekku, ha, koji se obavlja u
posljednjem mjesecu hid retske (lunarne) godine.
60
Ka'ba (aba) je sveta kua - kua Bo ja u Mekki.
61
Haija je hodoasnik.
126
Pripovijest o Uionikom istau i otmjenoj dami
Tada emir zapovjedi:
- Ispriaj!
- Znaj dakle, o emiru tako je govorio ovjek ja sam ista zahoda, a radim po klao
nicama ovaca, otpremam krv i neist na smetli te. Dogodilo se jednog dana, kada sam
i ao sa svojim natovarenim magarcem, da sam vidio ljude kako bje e i da mi je jedan
od njih doviknuo:
- Skreni u onu uliicu, da te ne ubiju! Ja upitam:
- Sto se dakle dogaa, da ljudi odavde bje e? Tada mi jedan u kopljenik odgovori:
Odonuda dolazi ena jednoga otmjenog ovjeka, a u kopljenici ispred nje tjeraju narod s puta. Oni udaraju po svim ljudima,
a da se ni na koga ne obaziru!
Ja dakle skrenem s magarcem u jednu pokrajnju uliicu...
127
Ali kada je poela
dvjestaiosamdesetitrea
#$$WWWW?5W?WSSWSWW$$#
noc

- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje ovjek dalje pripovijedao:
Ja dakl
e skrenem s magarcem u jednu pokrajnju uliicu i zastanem, kako bih priekao, dok se
mno tvo ne razie. Tada ugledam u kopljenike kako dolaze s batinama u rukama, a uz nj
ih je bilo tridesetak robinja, meu kojima je koraala jedna dama. Ta je bila nalik
nekoj vrbovoj grani ili ednoj gazeli i savr ena po ljepoti, ljupkosti i dra esti. I s
vi su se natjecali u tome, da joj slu e. Kada je do la do ulaza u tu uliicu, u kojoj
sam ja stajao, ona se okrene nadesno i nalijevo. Zatim pozove jednog u kopljenika,
koji joj prie. Po to mu je bila ne to apnula u uho, u kopljenik mi iznenada prie i pogra
bi me. Tada se gledatelji raspr e na sve strane. Sada mi prie jo jedan drugi u kopljen
ik. Taj uzme mojega magarca i s njime ode. Zatim me prvi u kopljenik sve e uzetom i
pone me vui za sobom, a da ja nisam slutio o emu se radi. Narod je meutim trao iza na
s i dovikivao:
- To od Allaha nije dopu teno! to je uinio ovaj siroti ista zahoda, da bude svezan
uzetom?
I oni ponu nagovarati u kopljenika:
Imajte smilovanja prema njemu! Neka se Allah ushtjedne
smilovati vama! Ipak ga oslobodite!
Dvjestaiosdtndesetitrea no
Sada ja reknem u sebi samome: - U kopljenici su me samo zbog toga pograbili, je
r je njihova gospodarica osjetila miris izmeta, pa joj se od toga zgadilo. Mo da j
e takoer trudna, ili je inae ne to s njome. Ali nema nikakve moi i nema nikakve uz-vi e
nosti do u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega!
I tako sam ja sada i ao za njima, sve dok nisu stigli k vratima jedne velike kue
. Ondje oni uu, ja iza njih, i zatim su i li sa mnom dalje, sve dok nisam do ao do ne
ke velike dvorane, koja je bila tako lijepa, da je uope ne mogu opisati, i koja j
e bila namje tena divnim namje tajem. Zatim u tu dvoranu uu takoer ene, dok sam ja staj
ao svezan kod u kopljenika i sebi govorio: - Sada e me sigurno u ovoj kui tako dugo
muiti, sve dok ne umrem, a da nitko ni ta ne sazna o mojoj smrti.
Ali me naskoro odvedu u jednu ljupku kupaoniku prostoriju pokraj dvorane. A ka
ko sam se ondje na ao, iznenada uu tri robinje, sjednu oko mene i reknu mi:
Svlai svoje dronjke!
Tada ija skinem s tijela svoje tralje. I sada mi pone jedna od njih trljati nog
e i bedra, druga mi je prala glavu, a trea mi je mijesila trbuh. Kada su s time b
ile gotove, stave pred mene zave ljaj haljina i reknu mi:
- Obuci se! Ja uzviknem:
- Tako mi Allaha, ja ne znam, kako ih trebam obui!
Tada mi priu i obuku me, tim to su se nada mnom alile. Naposljetku donesu jo takoe
r boicu punu ru ina ulja i po krope me njime. Potom poem s njima u jednu dvoranu, koja
je bila takoer tako lijepa i tako bogato okiena i opremljena, da je ja, tako mi A
llaha, ne mogu opisati. Kada sam bio u ao u ovu dvoranu, naem ondje jednu kako sjed
i na postelji od bambusove trske...
130
Ali kada je poela
o|S C
dvjestaiosamdesetietvrta
noc
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje ovjek dalje pripovijedao: - Kada s
am bio u ao u ovu dvoranu, naem ondje jednu kako sjedi na postelji od bambusove trs
ke, ije su noge bile od bjelokosti. A pred njome je stajalo jato robinja. Kada me
je ugledala, ona se podigne i pozove me k sebi. Tako dakle ja priem k njoj, a on
a mi zapovjedi, da sjednem. Ja sjednem pokraj nje, a ona zatim slu kinjama izda za
povijed, da donesu jela. One mi nato donesu skupocjena jela od svakojake vrste,
a ja ak ne znam, ni kako se ona zovu, takoer nikada u svome ivotu nisam upoznao tak
va. Od njih pojedem toliko, koliko sam mogao. A nakon to su zdjele bile odnesene
i ruke oprane, ona zapovijedi, da se donesu plodovi. Ovi smjesta budu pred nju d
oneseni, i ona me pozove da jedem. Ja to uinim, pa kada smo bili gotovi s objedom
, ona zapovjedi nekim slu kinjama, da donesu vinske boce. Tada one donesu kojekakv
e vrste vina. Nato takoer jo zapale svakovrsnog tamjana u kadioni-cama, a poslu ival
a nas je jedna robinja, koja je bila lijepa poput Mjeseca, uza zvukove icanih gla
zbala. Oboje dakle postanemo pijanima, ja i gospodarica, koja je sjedila uz mene
. Pri svemu sam tome meutim vjerovao, da spavam i sanjam. Ona naposljetku zapovje
di nekim robinjama, da nam na jednome drugom mjestu rasprostru postelju. Kada su
one na mjestu, koje im je pokazala,
131
Dvjestmosamdesetietvrta no
pripravile krevet, ona se podigne i povede me za ruku k toj postelji. Ondje ona
legne, a ja sam s njome poivao sve do jutra. I kada bih je god pritisnuo na svoje
grudi, udisao sam miris mo usa i drugih miomirisa, i nisam drugaije vjerovao, nego
da sam u raju, ili da spavam i sanjam. Kada je svanulo jutro, ona me upita, gdj
e stanujem, a ja odgovorim:
Tu i tu.
Nato mi ona naredi da odem i dadne mi jedan rubac, koji je bio protkan zlatom
i srebrom i u kome je ne to bilo zavezano. Ona ktomu jo doda:
Za ovo otii u hammam!
Tomu sam se obradovao, ali sam sam u sebi rekao: - Ako unutra ima samo pet pa
ra, tada u za njih danas imati svoj ruak.
Zatim je napustim, ali mi je bilo, kao da napu tam raj. I vratim se u staju, u
kojoj sam stanovao. Ondje otvorim rubac, i u njemu naem pedeset zlatnika. Nakon to
sam ove bio zakopao, a sebi za dvije pare kupio kruha i prismoka, sjednem na vr
ata i ponem jesti svoj ruak. Zatim ponem razmi ljati o svom udesu i ostanem sjediti s
ve do vremena popodnevne molitve. Tada iznenada doe jedna robinja i rekne mi:
Moja gospodarica tra i da doe .
Smjesta se s njome uputim k vratima one kue, pa po to je bila zamolila da nas pu

ste unutra, ja uem i pred gospodaricom poljubim tlo. Ona mi meutim zapovjedi, da s
jednem, pa kao i prije dadne donijeti jelo i pie. Poslije toga sam opet uz nju poi
vao, kao to sam to no prije bio uinio. O sljedeemu mi jutru pru i jedan drugi rubac, u
kome je ponovo bilo pedeset zlatnika. Uzmem ih, otiem, a kada sam do ao kui, zakopa
m ih. Na taj sam nain proveo vrijeme od osam dana: odlazio sam k njoj o vremenu p
opodnevne molitve i s osvitom dana je opet napu tao. Kada sam meutim kod nje poivao
osme noi, odjednom se srui unutra neka robinja i rekne mi:
Brzo, popni se onamo u komoru!
132
Pripovijest o klaonikom istacu i otmjenoj dami

Tada ja pohitam gore u tu komoru i otkrijem, da ona le i prema ulici. A dok sam
ondje sjedio, odjekne iznenada na ulici silna buka i konjski topot. Pogledam kr
oz prozor, koji se nalazio iznad kunih vrata, i ugledam jednoga mladog ovjeka na k
onju, nalik Mjesecu, koji izlazi u noi svoje punine. Pratila ga je pje ice eta mamel
uka i ratnika. On doja i do vrata, sja i, ue u dvoranu i ugleda gospodaricu kako sjed
i na postelji. Najprije poljubi pred njome pod, zatim prie k njoj i poljubi joj r
uke. Ona mu meutim ne rekne nijednu rije. Ali se on pred njome stalno ponizno ispr
iavao, sve dok se opet nije s njome pomirio. Zatim je tu no proveo poivajui uz nju..
.
Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine pri-1, koju je bila
Ali kada je poela

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje ovjek dalje pripovi
jedao: Kada se dakle njezin mu bio pomirio s mladom gospoda
ricom, cijelu je no proveo poivajui uz nju. Sljedeega meutim
jutra dou k njemu ratnici, i on odja i s njima od kue. Tada ona
doe gore k meni i rekne mi:
Jesi li vidio onoga mu karca?
Kada sam ja potvrdio, ona nastavi:
On je moj mu . Ali u ti ispriati, to mi se s njime dogodi
lo. Zbilo se jednoga dana, da smo sjedili jedno s drugim u na em
dvori nom vrtu. Tada je on iznenada ustao od mene i dugo vreme
na izbivao. Naposljetku sam postala umornom od toga, da ga e
kam, i jer sam si rekla, da je jamano na zahodu, uputila sam se k
tihom mjesta cu, ali ga ondje nisam na la. Nato sam oti la u kuhi
nju, i kada sam ondje vidjela jednu robinju, upitala sam je o njemu.
Ova mi ga poka e, kako se jebe s jednom od kuhinjskih slu kinja.
Ja se dakle zakunem jednom sveanom zakletvom, da u ui u
preljub s najprljavijim i najodvratnijim ovjekom. A o onome sam
danu, o kome te je uhvatio u kopljenik, bila ve tijekom etiri dana
i la uokolo u potrazi za jednim takvim momkom. Ali nisam na la
nikoga, tko bi bio prljaviji i odvratniji od tebe. Zato sam te dala
135
Dvjestaiosamdesetipeta no
uhvatiti, i sada se dogodilo, to nam je bilo od Allaha unaprijed odreeno. Ja sam s
e meutim oslobodila svoje zakletve.
Zatim jo doda:
Ako se moj mu jo jednom pribli i slu kinji i pone s njome bludniiti, tada u ti ja
ova priu titi ono, to si kod mene u ivao.
Kada su ove rijei zazvonile u mojim u ima, dok su njezini pogledi poput strijela
prodirali u moje srce, tada su mi potekle suze, da, moje su one duplje bile ranj
ene od plaa, i ja izgovorim ove rijei iz pjesnikovih usta:
Priu ti mi deset poljubaca u svoju lijevu ruku, Kojoj pripada vi e asti nego desnici!
Jer tvoja ljevica svakoga dana poslije kakanja, Kada se pere , dodiruje tvoju guzu
.
Nato mi zapovjedi, da odem od nje. Dobio sam od nje u
cijelosti etirista zlatnika, i od njih pokrivam svoje izdatke. Sada
sam do ao ovamo, kako bih Allaha, Slavljenoga i Preuzvi enoga,
zamolio, da se njezin mu jo jednom ponovo pribli i kuhinjskoj
slu kinji, kako bih ja opet u ivao u svojoj ranijoj srei.
Kada je emir haijske povorke bio uo povijest ovoga ovjeka, on ga oslobodi i rekne
ljudima koji su stajali oko njega:
Tako vam Allaha, pomolite se za njega. Jer njemu se mo e
oprostiti!
Dalje se pripovijeda62
62 Budui da u Kalkutskom izdanju tekst naredne pripovijesti - koja zacijelo
pripada najljep im priama cijeloga ovog djela - nedostaje, Littmann ga je umetnuo
na temelju Burtonova izdanja.
136
Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri
PRIPOVIJEST 0 DVIJE SESTRE, KOJE SU ZAVIDJELE SVOJOJ NAJMLAOJ SESTRI.

Pripovijedali su mi, o sretni kralju, da je u starim vremenima i davno i ezloj p
ro losti ivio jednom jedan perzijski kralj, zvan Chusrau ah. Taj je bio slavan zbog
svoje pravednosti i po tenja. Njegov ga je otac, koji je umro u visokoj starosti,
ostavio za sobom kao jedinog nasljednika itave dr ave, i pod njegovom su vla u tigar i
jari pili jedan pokraj drugoga iz istog pojila63.1 njegova je riznica bila vazda
puna, i njegove su ete i stra e bile bez broja. A bio je to njegov obiaj da se preo
blai i da, praen od stanovitoga povjerljivog vezira, nou hoda ulicama. Tako su mu d
olazile do znanja rijetkosti i neobine zgode. I kada bih ti ja njih sve htjela is
priati, o sretni kralju, one bi te preko mjere zamarale.
Sjeo je dakle na prijestolje svojih predaka, i kada su pro li utvreni dani alosti
, primjereno obiaju te zemlje, on je svoje uzvi eno ime...
Ali kada je poela
^
dvjestaiosamdeseti esta
&&????????????? ????????????
noc
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je taj perzijski kralj
sjeo na prijestolje svojih predaka, i kada su bili pro li utvreni dani
alosti, primjereno obiajima te zemlje, da je on svoje uzvi eno
ime, to jest: Chusrau ah, dao utisnuti na sve kovanice kraljevstva
i primiti ga za zaziv u molitvi petkom.
A kada se uvrstio u svojoj vlasti, iza ao je jedne veeri kao i ranije, praen od sv
ojega velikog vezira, i obojica su hodali, preobueni kao trgovci, ulicama i sokac
ima, trgovima i tr nicama, kako bi bolje saznali, to se dogaa u dobrome i lo emu. Kada
se no poela smrkavati, oni su sluajno prolazili kroz neku gradsku etvrt, u kojoj su
stanovali ljudi siroma nijeg stale a. I dok su tako hodali, zauje ah unutra u jednoj
kui ene kako glasno razgovaraju. On pristupi bli e i poviri kroz pukotinu na vratima
, i tada ugleda tri lijepe sestre, koje su zavr ile s veerom i sada zajedno sjedile
na divanu i meusobno naklapale. Kralj je stavio svoje uho na pukotinu i pa ljivo o
slu kivao ono, to su one kazivale. I slu ao je, kako svaka od njih pria, to ona sebi na
jvi e eli. Najstarija je kazivala:
Ja bih voljela, kada bih bila vjenana sa ahovim dvorskim
pekarom, jer onda bih ja uvijek imala za jelo kruha, najbjeljega i
najfinijega u gradu, a va a bi se srca ispunila zavi u i ljubomorom
i zlobom zbog moje sree.
139
Dvjestdiosamdesetiksta no
Druga je meutim kazivala:
Ja bih eljela radije biti vjenana sa ahovim dvorskim
kuharom i jesti od slasnih jela, koja se iznose pred njegovu visost,
jer s njima se kraljevski kruh, koji se dijeli po itavoj palai, po ukusnosti i zainjenosti ne mo e mjeriti.
Trea i najmlaa od njih triju, koja je bila daleko najljep a i najljupkija od svih
, djevojka oaravajua bia, puna dosjetljivosti i vedrine, o troumna, pribrana i mudra
- ta je govorila, kada je na nju do ao red, da imenuje svoju elju:
Moje sestre, moje astoljublje nije tako nisko kao va e. Meni
nije nimalo stalo do finoga kruha, niti poput kakva izjelice eznem
za slasnim jelima. Moj je pogled usmjeren prema neemu ple
menitijemu i vi emu. Da, zbilja, ja bih sebi htjela za eljeti ni ta ma
nje, nego da me kralj uzme za suprugu i da postanem mati jedno
ga lijepog princa, koji bi bio savr en po liku i u svojoj naravi isto
toliko gord koliko i hrabar. Njegova bi kosa morala biti s jedne
strane zlatna a s druge srebrena. Ako bi plakao, morao bi lijevati
bisere umjesto suza, a ako bi se smijao, njegove bi ru iaste usne
morale biti tako svje e kao netom rastvoren cvijet.
ah se zaudi preko mjere, kada je uo elje triju sestara, ali naroito onu elju najmla
, i on u sebi samome odlui, da ispuni sve tri elje. Stoga on rekne velikom veziru:
Zapamti tono ovu kuu, i sutra dovedi te djevojke, koje
smo uli kako govore, pred moje prijestolje!
A vezir odvrati:
O utoi te svemira, slu am i pokoravam se!
Potom se obojica vrate u palau i legnu na poinak.
Kada je nastalo jutro, ministar ode k sestrama i dovede ih pred kralja...
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine pri-, u, koju je b
ila zapoela po Kraljevu dopu tenju.
JZ
t
140
Ali kada je poela
iSS c
<9
^dvjestaiosamdesetisedma
noc
^???????????????????????????^^
3 Sigi
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je ministar, kada je
nastalo jutro, oti ao k sestrama i doveo ih pred kralja. Ovaj ih poz
dravi i prijazno im rekne, po to je ohrabrio njihova srca:
Vi
dobre djevojke, to ste vi juer obno u veselome razgovoru i ali
jedna drugoj rekle? Pazite na to da ahu tono ispripovjedite svaku
pojedinost. Jer nama mora sve postati poznatim! Mi smo pone to
ve uli, ali sada kralj eli, da vi o va em razgovoru op irno ispri
ate pred kraljevskim u ima.
Na te se ahove rijei sestre, smetene i obuzete sramom, nisu usuivale odgovoriti,
nego su pred njime stajale utei i pognutih glava. I unato svim pitanjima i svom oh
rabrivanju one nisu bile u stanju prikupiti nimalo sranosti. Ali budui da je najml
aa bila iznimne ljepote po stasu i licu, aha je ubrzo obuzela arka ljubav prema njo
j. A u svojoj ih je ljubavi on poeo ponovo ohrabrivati, tim to je rekao:
O vi gospodarice ljepotica, nemojte se bojati i budite bez
bri ne! Stid i plahost vas ne trebaju prijeiti da ahu ispriate, koje
ste tri elje bile izrekle. Jer on ih sve rado kani ispuniti.
Tada mu se one bace pred noge, pa po to su ga bile zamolile za oprostenje zbog
svoje smjelosti i slobodnog govora, ispriaju mu
141
Dvjestaiosamdesetisedma no
cijeli razgovor, a svaka je pojedina ponovila onu elju, koju je bila sino izrekla.
I jo je istoga tog dana ah vjenao najstariju sestru sa svojim dvorskim pekarom i d
rugu sa svojim dvorskim kuharom, i zapovjedio, da se sve pripremi za njegovo vje
nanje s najmlaom sestrom. Kada su dakle pripreme za kraljevsku svadbu bile obavlje
ne na najskupocjeniji nain, kraljevsko vjenanje bude proslavljeno s kne evskom rasko j
u i sveano u, a mlada je supruga stekla naslove "Svjetlost harema" i "Gospodarica ze
mlje Irana". Isto su tako druge dvije djevojke slavile svoja vjenanja, jedna s kr
aljevskim pekarom, druga s dvorskim kuharom, onako kako je to odgovaralo njihovu
razliitu polo aju u ivotu, i pri tome je bilo razvijeno manje rasko i i sjaja.
Sada bi to bilo samo pravo i razumno, da su te dvije, jer je ipak svaka od nj
ih dosegla svoju elju, provodile svoj ivot u veselju i srei. Ipak je odluka sudbine
to drugaije odredila. Jer im su one vidjele, do kako se visoka polo aja bila uspela
njihova najmlaa sestra, i s kakvom je rasko ju bila proslavljena njezina svadba, n
jihova su se srca rasplamsala od zavisti i ljubomore i gorkoga jada, te su odluil
e pustiti uzde svojoj mr nji i svojoj pakosti i nanijeti sestri opako zlo. Tako su
otada ivjele mnogo mjeseci, danju i nou izjedane mr njom. Da, one su gorjele od tug
e i srd be, kada bi god vidjele i najmanje od toga, da je stale i polo aj njihove ses
tre vi i. Jednoga dakle jutra, kada su te dvije bile u hammamu64 i ondje na le prili
ku za potajni razgovor, najstarija sestra rekne drugoj:
- To je stvarno odvratno, daje ona, na a najmlaa sestra, koja
nije ljep a nego mi, mogla biti podignuta do asti i velianstva
jedne kraljice. Zbilja, tu je pomisao te ko podnijeti.
Ah, sestro moja - odvrati druga - ja sam takoer tako na
smrt nesretna zbog toga, i uope ne znam, kakve je prednosti ah

na njoj mogao vidjeti, da mu je uope moglo pasti na pamet, da je
uzme za suprugu. Ona lo e pristaje tomu visokom polo aju, ona sa
svojim majmunskim licem. I osim njezine mladosti ne bih znala
64 Javna kupelj.
142
ni ta, to bi je moglo preporuiti njegovoj visosti, da ju je on tako uzvisio iznad nj
oj ravnih. Po mome bi mi ljenju ti, ne ona, bila dostojna, da dijeli kraljev krevet
. I ja gajim mr nju prema kralju, zato to je tu djevojuru uinio svojom kraljicom.
Tada opet pone govoriti najstarija sestra:
- Ja se takoer moram uditi preko svake mjere. I ja se kunem, da su tvoja mlados
t i ljepota, tvoj dobro oblikovan stas i tvoje ljupko lice i tvoji sjajni darovi
, koji su uzdignuti iznad svakog poreenja, svakako mogli dostajati, da zadobiju k
ralja, i da su ga trebali potaknuti, da se s tobom vjena i da tebe izabere za svo
j krevet i da tebe uini svojom okrunjenom kraljicom i zapovijeda-juom vladaricom,
umjesto da uzme tu bijednu razvratnicu u svoj zagrljaj. Stvarno, on je pokazao,
da nema nikakva osjeaja za ono to je pravo i po teno, kada je tebe prezreo. I stoga
me sve to tako neizrecivo alosti.
Potom su se dvije sestre jedna s dugom savjetovale, kako bi svoju najmlau sest
ru mogle poniziti u ahovim oima...
143
Ali kada je poela
dvjestaiosamdesetiosma
88 c
noc
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su se dvije sestre jedna s drugom
savjetovale, kako bi svoju najmlau sestru mogle poniziti u ahovim oima i proizvesti
njezin pad i njezinu potpunu propast. Dan i no su razmi ljale o tome i nadugako o t
ome razgovarale, koliko god bi se puta sretale. I izmi ljale su bezbroj planova, k
ako bi na kodile svojoj sestri, kraljici, i kako bi je po mogunosti poslale u smrt.
Ipak se ni za jedan nisu mogle odluiti. Dok su dakle obje protiv nje gajile taj
gnjev i mr nju i s gorljivom marljivo u tragale za sredstvima, kako bi udovoljile svo
joj gorkoj zavisti i zlobi i mr nji, ova je naprotiv na njih gledala vazda s istom
ljubavlju i nje no u, kao to je to inila prije svadbe, i razmi ljala je samo o tome, kak
o bi ih mogla podii iz njihovoga ni eg stale a. Kada je dakle bilo pro lo nekoliko mjes
eci od svadbe, pokazalo se, da je lijepa kraljica u blagoslovljenom stanju. Ta j
e vesela vijest ispunila aha rado u, i on je smjesta naredio cijelom narodu u prijes
tolnici i u itavoj dr avi, da slavi sveanost s gozbama i plesovima i svakojakim vese
licama, kako to dolikuje o jednome tako rijetkome i va nom dogaaju. A im je ta vijes
t do la do u iju dvjema zavidnim sestrama, one su se smatrale obvezanima, da kraljic
i priope svoje estitke. I kada su nakon dugog posjeta namjerile, da se s njome opr
oste, one reknu:
145
Dvjestpuosamdesetiosma no
Neka je hvala Allahu Svemoguemu, draga sestro, to je on
nama dopustio da do ivimo taj sretan dan. Ali bismo te mi htjele
zamoliti za jednu milost, a ta je, da mi, kada doe vrijeme tvojega
poraanja, tebi budemo na pomo kao babice i da potom smijemo
etrdeset dana biti kod tebe i njegovati te.
U svojoj im radosti kraljica dadne kao odgovor:
Drage sestre, ja bih takoer voljela da to bude tako. Jer u
vrijeme takvih trudova ne bih ja znala nikoga, u koga bih se mogla
tako pouzdati kao u vas. U mome predstojeem isku enju bit e mi
va a prisutnost krajnje dobrodo la i prikladna. Ali ja mogu uiniti
samo ono, to ah zapovjedi, i ni ta ne mogu uiniti bez njegova
dopu tenja. Moj je savjet ovaj: Upoznajte svoje mu eve, koji vazda
imaju pristup ka kralju, s tim eljama, i pustite da oni sami zamole,
da budete pozvane kao babice! Ja ne sumnjam u to, da e vam ah
dati dopu tenje, da mi poma ete i da ostanete kod mene, pogoto
vo kada odva e nje ne rodbinske veze meu nama trima.
Zatim su se dvije sestre vratile kuama, pune opakih misli i podmuklosti, i gov
orile su svojim mu evima o svojim eljama, a ovi su opet razgovarali s Chusrau ahom,
tim to su u svoj poniznosti iznijeli svoju molbu, a da nisu slutili ono, to je je
za njih bilo skriveno u krilu sudbine. Kralj je odgovorio:
im ja sebi stvar u svojoj pameti promislim, izdat u vam
odgovarajue zapovijedi.
Po to je to tako bio rekao, sam se uputi ka kraljici i rekne joj:
Moja gospodarice, ako se to tebi svia, bilo bi, ini mi se,
dobro, da pozovemo tvoje sestre i da sebi osiguramo njihovu po
mo za vrijeme, kada e ti biti u poroajnim trudovima, umjes
to da uzimamo strane ene. I ako si ti istog mi ljenja kao ja, onda
mi odmah sada daj to znati, da mogu uiniti korake, kako bih posti
gao njihov pristanak i njihovu suglasnost, prije nego to se ispuni
tvoje vrijeme! One e te njegovati s ljubaznijom brigom nego bilo
koja iznajmljena primalja, a ti e se sigurnije osjeati u njihovim
rukama.
146
Pripovijest o dvije sestre, koje su zaviAjele svojoj najmlaoj sestri

Moj gospodaru i ahu - odvrati kraljica - i ja se usuujem
vjerovati, da bi to bilo dobro, kada bih ja u jednome takvom asu
imala na pomo svoje sestre, a ne posve strane ene.
Tako on potom po alje objema odluku, i one su od toga dana stanovale u palai, ka
ko bi sve pripremile za oekivani poroaj. A na taj su nain one na le sredstva i putove
, kako da izvedu svoj pakostan plan, koji su bile skovale ve prije mnogo dana, a
da nisu dospijevale do cilja. Kada je dakle bio ispunjen njezin pun broj Mjeseeva
, gospodarica rodi jednoga udesno lijepa djeaka. Zbog toga se raspali vatra zavist
i i mr nje u srcima sestara s dvostrukim bijesom. I one se ponovo posavjetuju i ne
dopuste da ikakvo smilo-vanje, ikakva prirodna ljubav prodre u njihova okrutna
srca. tovi e odmah zamotaju s velikom bri ljivo u i potajno u novoroeno dijete u komad ne
pokrivaa, stave ga u jednu ko aru i bace u stanoviti kanal, koji je otjecao tik is
pod kraljiine odaje. Zatim na prinevo mjesto polo e jedno mrtvo tene i poka u ga drugim
babicama i primaljama, tim to su tvrdile, da je kraljica donijela na svijet jedn
u takvu nakazu. Kada je ova lo a vijest do la do kraljevih u iju, on postane duboko o al
o en i obuzet divljim gnjevom. Zatim, u iznenada uzavreloj divljini, povue on svoj m
a, i svoju bi kraljicu bio pogubio, da nije veliki vezir, koji se tada upravo nal
azio kod njega, zadr ao njegovu ljutitost i odvratio ga od njegovoga nepravednog p
lana i grozne namjere. On naime rekne:
O sjeno Allahova na zemlji, ta je nesrea bila unaprijed
odreena od Allaha, Gospoda Svemoguega, ijoj se volji ne mo e
suprotstavljati nijedan ovjek. Kraljica je slobodna od svake kriv

nje protiv tebe. Jer je to, to je ona rodila, do lo na svijet bez njez
ina izbora, ona uistinu za to nije ni ta uinila.
Takvima on i drugima mudrim savjetima odvrati svojega gospodara od toga, da s
provede u djelo svoj ubilaki plan, i tako nedu nu kraljicu spasi od iznenadne i okr
utne smrti.
U meuvremenu je bila ko ara, u kojoj je le ao novoroeni princ, odnesena strujom u s
tanoviti potok...
147
Ali kada je svanula
dvjestaiosamdesetideveta
no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je ko ara, u kojoj je le ao novoroeni pri
nc, bila odnesena u stanoviti potok, koji je tekao kroz kraljevski vrt. A budui d
a je nadzornik parkova i perivoja upravo hodao uzdu obale, on prema odluci udesa
ugleda ko aru koja je plivala mimo, i dozove jednog vrtlara i zapovjedi mu, neka d
ohvati ko aru i neka mu je donese, kako bi on vidio, to je u njoj. ovjek po uri uzdu ob
ale, i nakon to je pomou neke duge motke dovukao ko aru na suho, poka e je nadzorniku.
Ovaj je otvori i otkrije u njoj novoroeno dijete, djeaka udesne ljepote, koji je b
io zamotan u komad pokrivaa. Pri tome je on prizoru bio zaprepa ten preko svake mje
re. Zbilo se dakle da nadzornik, koji je bio jedan od emira i koji se nalazio ko
d vladara na visoku ugledu, nije imao nijedno dijete, koliko god da je uvijek i
stalno upuivao Allahu Svemoguemu molitve i zavjete, da bi mu bio darovan jedan sin
, koji e sauvati njegovu uspomenu, i ras-ploditi njegovo ime. Usreen tim prizorom,
ponese on ko aru s djetetom doma, i dok ju je pru ao svojoj eni, rekne:
Gledaj, kako nam je Allah poslao ovog djeaka, kojega sam upravo bio vidio kako
plovi po vodi! Odmah se stavi u pokret i dovedi neku dojkinju, koja e mu moi dava
ti mlijeko i hraniti ga. I odgajaj ga s bri ljivo u i nje no u, kao daje tvoje vlastito di
jete!
149
Dvjestaiosamdesetideveta no
S velikom je rado u uzela nadzornikova ena dijete pod za titu, i odgajala ga s najs
rdanijom ljubavlju, kao da je izniklo iz njezina vlastita krila. Nadzornik meutim
nije nikomu ni ta rekao, niti se poku avao obavijestiti o tome, komu dijete pripada,
kako ne bi netko na njega stao polagati pravo i njemu ga oduzeo. On je u svome
srcu bio uvjeren, da ono dolazi iz dijelova palae, odreenih za kraljicu, ali nije
dr ao za preporuljivo, da se stvar posve tono istra uje. I on je, jednako kao i njegov
a supruga, uvao tajnu u svoj skrovitosti. Godinu je dana potom kraljica poklonila
ivot jednomu drugom sinu. Ali su njezine sestre, mr njom ispunjene vra ice, s tim dj
etetom uinile isto onako, kako su bile uinile s prvim: zamotale su ga u neki rubac
i stavile u ko aru, i nju su bacile u tekui kanal. Zatim su dale izvje e, daje kralji
ca rodila maia. Ipak je takoer taj djeak do ao zahvaljujui milosti Allaha Svemoguega up
avo u ruke onoga nadzornika vrta, a taj ga je odnio svojoj eni i povjerio ga njez
inoj za titi, tim to ju je strogo opomenuo, neka se prihvati ovoga drugog nahoeta is
to tako bri no kao i prvoga. ah je bjesnio, kada je uo lo u vijest, ponovo je skoio, da
ubije kraljicu. Ipak ga je kao i prethodno veliki vezir zadr ao i umirio njegovu
srd bu rijeima dobrog savjeta, i tako je on po dru-giput spasio ivot nesretne matere
. Nakon to je protekla naredna godina, gospodarica je ponovo rodila, i tajput je
rodila ker. Takoer su s njome sestre postupile, kao to su postupile i s njezinom br
aom. Stavile su nedu no bie u neku ko aru i bacile ga u te-kuicu. A nadzornik je prona ao
takoer ker i odnio je k svojoj eni i naredio joj, neka dojene odgaja zajedno s oboj
icom izlo enih djeaka. Zavidne su sestre meutim, posve divlje od zlobe, izvijestile,
da je kraljica rodila jednu mo ut takoricu65. Sada kralj Chusrau nije vi e mogao suzd
r avati svoju srd bu i gnjev...
65 Posrijedi je mladune vodenoga patuljastog mo kavca Hyemoschus aquaticus koje likom podsjea na takora. Patuljasti mo kavci obrazuju skupinu najmanjih ivih pre i
vaa (Ruminantia), koja je sauvala dosta primitivnih obilje ja.
150
Ali kada je poela
dvjestaidevedeseta no
^? W? W? W W W? W W??? W W W$^

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da kralj Chusrau nije mo
gao du e svladavati svoju srd bu i gnjev, i da je u bijesnoj jarosti
doviknuo velikom veziru: - Koliko ah treba to trpjeti, da ova e
na, koja na svijet ne donosi ni ta drugo osim gada i nakaza, dijeli
radosti njegova kreveta? Da, jo vi e, kralj je ne mo e du e ostav
ljati na ivotu, inae e mu napuniti palau nakazama. Uistinu, ona
je i sama neko udovi te, i nama dolikuje, da ovo mjesto oslobo
dimo od jednoga tako neistoga i prokletog stvorenja.
S tim rijeima ah zapovijedi, neka je pogube. Ali su ministar i visoki dostojans
tvenici, koji su stajali pred njime, pali kralju pred noge i uzeli moliti za mil
ost i opro tenje za kraljicu. A veliki vezir rekne, dok je na grudima prekri io ruke
:
O kralju kraljeva, tvoj bi se rob elio po aliti, da to nije niti
u sukladnosti s pravino u, ni sa zakonima ove zemlje, da se nekoj
eni oduzima ivot zbog neega, u emu je ona sama nedu na. Ona
ne mo e zahvatiti u tok sudbine, i tako takoer ne mo e sprijeiti
neprirodne porode, koji su je triput sna li. Takvi su otprilike nes
retni sluajevi ve e e sna li druge ene, i njihov udes poziva na
suut, ne na kaznu. Ako se ona kralju ne svia, onda on mo e pre
stati s njome ivjeti i gubitak e njegove naklonjene milosti biti kaz
na, koja je dovoljno te ka. Pa ako kralj ne mo e vi e podnositi po-
151
Dvjestaidevedeseta no
gled na nju, tada ona mo e biti zakljuana u neku posebnu odaju, i onda mo e ispa tati s
voju krivnju milostinjom i dare ljivo u, sve dok Asrael, aneo smrti, ne odvoji njezinu
du u od tijela.
Kada je Chusrau ah uo te rijei savjeta od svojega ostarjelog savjetodavca, on sp
ozna da bi to bilo nepravedno, da ubije kraljicu, jer ona ipak ni na koji nain ni t
a, to je bilo odreeno od udesa i sudbine, nije mogla sprijeiti. I on odmah rekne ve
likom veziru:
Njezin ivot na tvoj zagovor treba biti po teen, ti mudri i budni ovjee. Ali e kralj
nju prepustiti stanovitomu udesu, koji je mo da jo te e podnositi nego smrt. Ti odmah
pripremi pokraj glavne d amije drveni kavez sa eljeznim ipkama i zatvori u njega kr
aljicu, onako kako se zatvara divlja grabe ljiva zvijer. Zatim e morati svaki musli
man, koji ide svojim putem, kako bi uzeo dijela u javnoj molitvi, njoj pljunuti
u lice, prije nego to nogom stupi u sveti te. A onaj tko propusti izvesti tu naredb
u, treba biti ka njen na isti taj nain. Stoga ondje postavi stra e i nadzornike, koji
e siliti na poslu nost, i daj da me o tome izvijeste, da li se oituje protivljenje.
Vezir se nije usuivao dati nikakav odgovor, nego je ahove
zapovijedi sproveo u djelo. Ali bi ta kazna, koja je bila dosuena
nedu noj kraljici, daleko prije dolikovala njezinima zavidnim ses
trama. Kavez je dakle bio u svoj urbi pripremljen. I im je pro
teklo etrdeset dana i enja nakon poroaja, gospodarica je bila
onamo zatvorena. A po kraljevoj su naredbi morali svi, koji su i li
na slu bu Allahu u glavnu d amiju, njoj prethodno pljunuti u lice.
Nesretnica je dobro znala, da ona ne zaslu uje to ruglo, ali je ipak
podnosila svoje patnje sa svom strpljivo u i du evnom jako u. A
postojao je od tih takoer ne mali broj onih, koji su vjerovali, daje
ona nedu na i da ne zaslu uje, da izdr ava takve boli i muenja,
kakva joj je bio nametnuo ah. I ti su imali suuti prema njoj i
molili se i inili zavjete za njezino osloboenje.
'
U to su dakle vrijeme nadzornik vrta i njegova ena odgajali oba princa i princ
ezu sa svom ljubavlju i nje no u...
152
Ali kada je poela
=1 S#
dvjestaidevedesetiprva
noc
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su nadzornik vrta i njegova ena sa sv
om ljubavlju i nje no u odgajali dva princa i princezu. I dok su djeca s godinama ras
la, takoer je u istoj mjeri rasla ljubav hranitelja za njihovu usvojenu djecu. Na
jstarijemu su princu dali ime Bahman a njegovu bratu ime Parvez. A budui da je ki
bila neobine ljepote i neusporedive dra esti i ljupkosti, njoj su nadjenuli ime Per
izade66. Kada su potom prinevi bili u onoj ivotnoj dobi, u kojoj su morali stjecat
i naobrazbu, nadzornik je imenovao uitelje i majstore, koji su ih trebali uiti itat
i i pisati i poduavati u svim umjetnostima i znanostima. A budui da je princeza po
kazivala jednaku marljivost u tome, da usvaja znanja, ona je bila poduavana od is
tih uitelja i ubrzo je mogla isto tako teno i lako itati i pisati kao i njezina braa
. Potom su bili povjereni najmudrijima meu filozofima i uenjacima, i ti su ih podua
vali u izlaganju Kur'ana i u rijeima Proroka, nadalje u znanosti o geometriji jed
nako kao i u poeziji i povijesti, pa ak i u tajnim znanostima i u mistinim naucima

prosvijetljenih. I uitelji su bili zapanjeni, kada su vidjeli, kako su brz i kak
o velik napredak postizali svo troje u svojim izuavanjima i kako su obeavali, da e
gotovo nadma iti najuenije od mudraca. Osim toga su svo troje bili odgajani za to,
66 To jest: vilinsko dijete.
153
Dvjestmdevedesetiprva no
da ja u i da okretno love, da gaaju strijelom i da udaraju kopljem, da vitlaju maem
i da bacaju polo tap, kao to su bili vje bam i u drugima mu kima i ratnikim vje tinama. I
uza sve su to poduavali princezu Perizade u pjevanju i sviranju na svakojakima gl
azbenim instrumentima, i u tome je ona bila neusporedivi biser svojega doba. Nad
zornik je bio od sveg srca veseo, kada je vidio, da se njegova usvojena djeca po
kazuju tako valjanima u svim granama znanja. Pa budui da je njegova nastamba bila
mala i da nije vi e bila dovoljna za veliko mno tvo, on je ubrzo kupio u blizini gr
ada komad zemlje, koji je bio dovoljno velik da obuhvati polja, livade i umu sa ik
arom. Ondje je on poeo graditi dvorac velike rasko i. Dan i no se bavio time, da nad
gleda graevinare i zidare i druge obrtnike. Iznutra je i izvana ukra avao zidove na
jljep ima kiparskim radovima i probranim slikarijama, i svaku je odaju opremao naj
bogatijim namje tajem. Pred kuom je dao urediti vrt i zasadio ga mirisavim cvijeem i
miomirisnim bokorima i vokama, kojih su plodovi sliili onima rajskima. I nadalje
je ondje bila velika uma, koja je sa svih strana bila opasana visokim zidom, i u
njoj je othranjivao divlja, sve to leti i gmi e, kako bi dva princa i njihova sestra
mogli loviti. Kada je dakle dvorac bio zavr en i podoban za stanovanje, zamoli na
dzornik koji je u Sahovoj kui vjerno slu io u razdoblju odvi e pokoljenja - svojega g
ospodara za dopu tenje, da ka e gradu zbogom i da svoje obitavali te utemelji na novom
e poljskom dobru. A kralj mu je, koji je svo vrijeme na njega gledao oima naklono
sti, od srca usli io moljenu milost. I kako bi mu osim toga pokazao, koliko visoko
cijeni svojega starog slugu i njegove usluge, pitao ga je, ima li on ikakvu mol
bu, da mu bude ispunjena.
- Moj visoki gospodaru - odvrati ovaj - tvoj rob nema nikakvu elju osim te, d
a on ostatak svojih dana provede pod sjenom ahove za tite, tijelom i du om odan njego
voj slu bi, kako je on prije sina slu io takoer ocu.
ah ga je otpustio s rijeima zahvalnosti i priznanja. I ovaj je napustio grad, t
im to je sa sobom uzeo oba princa i njihovu sestru, i odveo ih u svoj novosagraeni
dvorac...
154
Ali kada je poela
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je emir napustio grad, tim to je sa
sobom uzeo dva princa i njihovu sestru, i odveo ih u svoj novosagraeni dvorac. V
e je nekoliko godina prije tog vremena njegova ena oti la k Allahovoj milosti, a on
je sam jedva pet ili est mjeseci pro ivio u svome novom obitavali tu, kadli se iznena
da razboli i bude prihvaen u broj onih, koji su na li smilovanje. Jest dodu e on prop
ustio svaku priliku, da svojima troje nahocadi ispria neobinu priu o njihovu podrij
etlu: kako ih je on kao izlo enu djecu donio u svoju kuu i kao gojence othranio i n
jih njegovao kao svoju vlastitu djecu. Ali je imao, prije nego to e umrijeti, jo vr
emena, da ih opomene, da oni trebaju jedno s drugim ivjeti neprestano u uzajamnoj
ljubavi i po tovanju, nje nosti i pa nji. Gubitak ih je njihova za titnika ispunio gork
im jadom. Jer svi su ga dr ali za svojega stvarnog oca. I sada su ga oplakali i po
kopali, onako kako je to dolikovalo. I potom su dva brata i njihova sestra zajed
no ivjeli u miru i obilju. Ali jednoga dana izja u prinevi -koji su bili puni smjelo
sti i velike odva nosti
u lov, a princeza Pe-rizade ostane kod kue sama, kadli jedn
a stara ena, muslimanka i pobo na pustinjakinja, doe na vrata i zamoli za dopu tenje,
da smije ui i ondje izmoliti svoje molitve, jer je upravo bio propisan
155
Dvjestaidevedesetidrttfja no
sat i ona je imala upravo vremena za abdest67. Perizade zapovjedi neka je puste
unutra, ponudi joj pozdrav mira i prijazno joj izrekne dobrodo licu. Kada je sveti
ca zatim svr ila svoje molitve, provedu je princezine slu kinje na njezinu zapovijed
kroz cijelu kuu i posjed, pri emu su joj pokazivale odaje s njihovim pokustvom i n
amje tajem i napokon vrt cvijea i voa i park s divljai. Sve, to je vidjela, vrlo joj s
e dopadne, i ona sama za sebe rekne: ovjek je, koji je sagradio ovaj dvorac i zas
adio ove lijehe s njihovim uokvi-renjima, bio stvarno neki savr en umjetnik i ovjek
udesna ukusa.
Naposljetku je robinje odvedu natrag k princezi, koja je sjedila u
vrtnoj kui i ekala njezin povratak. I ona rekne pobo noj:
Doi, moja dobra majice, sjedni pokraj mene i uini me
sretnom kroz dru enje s jednom pobo nom pustinjakinjom, koju
sam ja zahvaljujui jednomu povoljnom sluaju neoekivano mog
la kod sebe primiti, i dopusti mi, da oslu kujem tvoje rijei milosti,
kako bih zahvaljujui njima stekla veliku dobit i na ovome i na na
rednom svijetu! Ti si izabrala ispravnu i ravnu stazu, da njome ho
da , onu prema kojoj svi ljudi streme i za kojom eznu.
Sveta ena htjedne sjesti princezi do nogu, ali Perizade uljudno ustane, uzme j
e za ruku i posjedne je pokraj sebe. Sada starica rekne:
Visoka gospodarice, moje oi nisu jo nikada vidjele nikoga
tako uglaena, kao to si to ti. Ja sam uistinu nedostojna, da pokraj
tebe sjedim, pa ipak, jer ti to zapovijeda , ja u uiniti prema tvo
joj zapovijedi.
I dok su one naklapajui sjedile jedna pokraj druge, robinje pred njih postave
stol, na kome su se nalazile zdjele s kruhom i kolaima, nadalje posude pune svje eg
a i suhog voa, kao i svakovrsnih slatki a i poslastica. Princeza uzme jedan kola, i
dok ga je pru ala dobroj starici, ona rekne:
Majice, okrijepi se time i jedi takoer od voa, to ti se mili!
Muslimansko ritualno pranje prije molitve.
156
Sada je zacijelo dugo vremena, otkada si napustila svoju kuu, i ja vjerujem, da p
o putu nisi okusila nikakva jela.
Nato svetica odgovori:
- O gospodarice plemenita roenja, ja nisam navikla, da jedem slasna jela kao to
su ta, ali nikako ne mogu odbiti tvoju skrb, jer je Allah Svemogui milostivo dop
ustio, da posredstvom jedne tako izda ne i velikodu ne ruke, kao to je tvoja, ja sebi
pribavljam jelo i uzdr avanje.
A po to su obje ne to pojele i osvje ile svoja srca, princeza uzme pitati pobo nu o n
ainu njezina slu enja Allahu i o njezinu asketskom ivljenju...
157
Ali kada je poela
dvjestaidevedesetitrea
^#WWWWWW??W?WWW?
noc
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje princeza pitala pobo nu o nainu nje
zina slu enja Allahu i o njezinu asketskom ivljenju. Na sve je ona davala spremno o
dgovor i obja njavala prema svojemu najboljem znanju. Zatim princeza usklikne:
- Reci mi, molim te, to ti misli o ovoj kui i o nainu njezine gradnje i o spremi
i opremi. I reci mi, je li sve savr eno i primjereno, ili jo ne to nedostaje u kui ili
vrtu?
Starica dadne kao odgovor:
Budui da si ti tako milostiva, da pita za moje mi ljenje,
tada u ti priznati, da su jednako tako kua kao i ureenje vrta
besprijekorno i do savr enstva spravljeni, i daje oprema zgotovlje
na prema najboljem ukusu i u najljep em rasporedu. Ali prema
mojoj procjeni ovdje nedostaju jo tri stvari. Kada bi njih imala,
mjesto bi bilo posve savr eno.
Tada rekne Perizade, preklinjui je:
Draga roakinjo, ja te usrdno molim, reci mi, koje to tri stva
ri jo nedostaju, kako ja ne bih zazirala ni od kakva truda i napora,
da ih zadobijem!
I budui da je djevica na nju navaljivala mnogim molbama, pobo na se smatrala pri
siljenom, da joj to ka e. I ona pone:
Dvjestaidevedesetitrea no
Plemenita gospodarice, prva je slavuj-govornik, zvan Bulbuli-hazar-dastan68. On je vrlo rijedak i te ko ga je nai, ali kada god
on pusti da odzvanjaju njegovi melodini napjevi, tisue ptica
dolete sa svih strana i usuglase se s njegovim pjevom. Druga je
stvar drvo-pjeva, iji glatki i sjajni listovi, kada ih pokree vjetar i
trlja jedan o drugi, oda ilju dra esna sazvuja, koja odzvanjaju u
uhu poput glasova blagoglasnih pjevaa i koja oaravaju srca svih
slu atelja. Trea je zlatna voda prozirne jasnoe. Ako od nje samo
jedna kap padne u neki bunar i taj bude postavljen u vrtu, bunar
ski se bazen odmah ispuni do ruba i oda ilje mlazove upravo kao
neki advrvan69. On nikada ne prestaje da se giba, a sva voda pada,
kada je advrvan baca u vis, natrag u bunar, i nikada se odatle ne
gubi nijedna kap.
Tada princeza rekne:
Ja ne sumnjam u to, da ti mjesto, na kome se nalaze te u
desne stvari, tono poznaje . I ja te molim, imenuj mi takoer sred
stva, kojih se ja mogu latiti, kako bih stekla te stvari.
Starica uzvrati:
Te se tri rijetkosti nalaze na samoj granici, koja se prote e
izmeu zemlje Hind70 i susjednih zemalja, dvadeset dana hoda na
putu, koji vodi od ove kue prema istoku. Tko se otputi, da ih tra i,
mora prvog ovjeka, kojega e sresti dvadesetog dana, pitati o
tome mjestu, na kome se mo e nai slavuj-govornik, drvo-pjeva i
zlatna voda, i taj e tra itelja uputiti onamo, gdje e on naii na sve
troje.
Kada je pobo na zavr ila sa svojim rijeima...
68
To znai: Slavuj od tisuu pria.
69
Vodoskok.
70
Sjeverna Indija.
160
Ali kada je poela
og C
dvjestaidevedesetietvrta
no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se, kada je pobo na ena rekla, gdje se
nalaze tri rijetkosti i zavr ila sa svojim rijeima, ona sama uz mnogo blagoslova i
molitava i elja za njezinu uspje nost oprostila od gospodarice Perizade i dala na p
ut u svoje obitavali te. Princeza je meutim poela neprekidno razmi ljati o njezinim ri
jeima i u mislima stalno boraviti kod pripovijedanja svete ene. Ta dakako nikada n
ije ni pomislila, da ju je njezina domaica iz drugih razloga osim iz znati elje mol
ila za izvje e, niti takoer da ona stvarno uzima u obzir, da se spremi, kako bi na la
te rijetkosti, i tako je ona bez slutnje ispripovijedala sve, to je znala, i ak je
dala jo i jedno upori te za otkrie. Ali je Perizade sve to uvala duboko usjeeno u ploe
svojega pamenja, i ona je bila vrsto odluna, da slijedi upute, i da svim sredstvim
a, koja su se nalazila u njezinoj moi, te tri udesne stvari dovede u svoj posjed.
Samo, to je vi e o tome razmi ljala, to joj je te im izgledao taj pothvat, i njezin je
strah pred neuspjehom samo jo poveavao njezinu uznemirenost. Dok je dakle ona tako
tu sjedila, smetena tjeskobnim mislima i povremeno obuzeta estokom jezom, vratil
a su se iz lovi ta njezina braa. I oni su bili zaprepa teni, kada su ugledali svoju s
estru s tu nim izrazom lica i utuenu, i udili su se, to ju je uope moglo uznemiriti. I
uskoro rekne princ Bahman:
161
Dvjestaidevedesetictvrtd no
Draga sestro, zbog ega si ti danas tako te ka srca? Allah
Svemogui ne dao, da bi bila bolesna, ili da bi ti se ne to dogodilo,
to pobuuje tvoje nezadovoljstvo, ili te ini tu nom. Reci nam, ja
te molim, to je to, kako bismo mi mogli uzeti dijela u tvojoj brizi i
tebi smjesta pomoi.
Princeza ne uzvrati nijednu rije. Ali poslije duge utnje podigne ona glavu i po
gleda svoju brau. Zatim ponovo spusti oi i rekne kratkim rijeima, da joj ni ta ne ned
ostaje. Tada princ Bah-man ponovo zapone:
Ja posve dobro znam, da ti ima ne to na srcu, to nama ne
eli rei. Ali sada slu aj, ja se kunem sveanom zakletvom, da
nikada neu uzmaknuti od tebe, sve dok nam ne ka e , to je to,
to te ti ti. Jesi li ti mo da umorna od na e ljubavi i eli li bratsku
vezu, koja nas sjedinjuje od na eg djetinjstva, sada razrije iti?
Kada je vidjela svoju brau tako zbunjenu i smetenu, ona se osjeti prisiljenom,
da govori, i rekne:
Koliko god to vama, moji ljubimci, mo e prirediti bol, ako
vam ka em, zbog ega sam tu na i o alo ena, tako to ipak nije
drugaije mogue, moram vam obojici sve razjasniti. Ovaj je dvo
rac, koji je na dragi otac - koji je sada oti ao k Allahovoj milosti
dao za nas izgraditi, u svakom pogledu savr en, i ni ta mu ne
nedostaje u udobnosti ili besprijekornosti. A unato sam tomu ja
danas sluajno otkrila, da postoje jo tri stvari: ako bi te bile une
sene unutar ovih zidova kue i vrta, one bi na posjed uinile posve
neusporedivim, i ni ta mu se na prostranoj zemlji ne bi moglo
staviti uz bok. Te su tri stvari slavuj-govornik, drvo-pjeva i zlatna
voda. I otkada sam ja o njima ula, moje je srce ispunjeno naj

veom e njom, da ih donesem u na posjed, i prekomjernom
eljom, da ih uz pomo svih sredstava, koja se nalaze u mojoj moi,
zadobijem. Sada to vama prilii, da me va ima najboljim snagama
poduprete i da odva ete, tko mi mo e pomoi u tome, da te ri
jetkosti dobijem u svoje ruke.
Princ Bahman odvrati:
162
Moj ti ivot i taj mojega brata stoje na usluzi, da izvedemo
tvoju elju sa svom snagom srca i du e. A ako ti meni mo e dati
samo neko upori te za mjesto, na kome se nalaze te rijetke stvari,
tada u se ja u osvit dana, im bude jutro, otputiti u potragu za
njima.
Kada je princ Parvez spoznao, da je njegov brat spreman poduzeti to putovanje
, on pone i rekne:
Dragi brate, ti si najstariji od nas. Stoga ti ostani kod kue,
dok u se ja otputiti, da te tri stvari tra im i da ih donesem na oj
sestri. To je ipak uistinu dolinije, da ja preuzmem zadau, koja me
mo e godinama zaokupljati.
Ali princ Bahman uzvrati:
Ja imam puno povjerenje u tvoju snagu i odva nost, i to
sam ja sposoban, da obavim, to ti mo e izvr iti isto tako dobro kao
i ja. Pa ipak je to moja vrsta odluka, da se ja sam i bez pomoi za
putim u tu pustolovinu, a ti mora ostati, kako bi se brinuo za na u
sestru i na u kuu.
Sljedeega dakle jutra pric Bahman dadne da mu princeza opi e put, kojim je morao
udariti...
163
Ali kada je zapoela
dvjestaidevedesetipeta
no

- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je sljedeega jutra princ Bahman dao
da mu princeza opi e put, kojim je trebao udariti, i nadalje znakove i obilje ja, p
o kojima bi mogao prepoznati mjesto. I odmah je stavio opremu i oru je, i po to je o
boma rekao zbogom, uzjahao je i htio najvr a srca odjahati. Ali se tada oi princeze P
erizade obliju suzama, i ona mu grcajuim glasom rekne:
- Moj dragi brate, taj je gorki rastanak srcerazdirui. I ja sam u dubokoj tuzi
, to te gledam kako od nas odlazi . Taj mi rastanak i tvoje izbivanje u tuoj zemlji
uzrokuju daleko veu bol i jad, nego to sam osjeala prethodno, kada sam eznula za tim
rijetkostima, poradi kojih nas ti ostavlja . Kada bismo samo iz dana u dan mogli
o tebi primati bilo kakvu obavijest, tada bih se ja osjeala barem ne to utje enom i u
mirenom. Ali je to sada drugaije, a od jada nema nikakva ploda.
Nato princ Bahman odgovori i rekne:

Sestro moja, ja sam vrsto odluan, da se odva im na taj in.
Ali budi bez straha i brige, jer ako AUah to bude htio, vratit u se
kui kao pobjednik pun slave. Ako bi se ti poslije mog odlaska tre
bala u bilo koje vrijeme bojati za moju sigurnost, tada e po ovo
me znaku, koji ti ostavljam, saznati moj udes, je li on dobar ili lo .
165
Dvjestaidevedesetipeta no
Zatim on iz svoje marame o pasu izvadi mali lovaki no , slian rezbarskom no u, i da
dne ga princezi Perizadi s rijeima:
- Uzmi ovu o tricu i dr i je uvijek uza se. I ako bi trebala u bilo koje vrijeme
ili u bilo koji sat biti zabrinuta o mome snala enju, tada je izvuci iz njezinih
korica! Ako je elik svijetao i jasan tako kao sada, tada znaj, da sam ja onda na i
votu, iv i zdrav. Ako pak na njemu nae mrlje krvi, tada treba znati, da sam mrtav, i
onda ti ne preostaje ni ta drugo, nego da se za mene moli kao za jednoga mrtvoga.
S tima se rijeima utjehe dadne princ na put i uputi se ravno cestom prema Indi
ji, tim to se nije okretao niti nadesno ni nalijevo, nego je vazda dr ao pred oima i
sti cilj. Tako je proteklo dvadeset dana na putu iz zemlje Irana, a dvadesetoga
je dana prispio na cilj svojega putovanja. Ondje je iznenada ugledao nekoga star
og ovjeka strahotnog izgleda, koji je sjedio pod nekim drvetom, tik uza svoju kol
ibu od trske, u koju se obiavao sklanjati, kako bi se za titio od proljetne ki e i lj
etne ege, jesenskih magli i zimske hladnoe. U tako je visokoj starosti bio taj eih,
da su mu kosa i brada na podbratku i usnama i obrazima bili bijeli kao snijeg.
Vlasi su na njegovoj gornjoj usni bile tako duge i tako guste, da su posve prekr
ivale njegova usta, dok je brada na podbratku visjela do poda, a nokti su na nje
govim rukama i nogama bili tako dugaki, da su bili nalik pand ama neke divlje ivotin
je. Na svojoj je glavi nosio e ir iroka oboda od pletenih palminih niti poput nekoga
ma-labarskog71 ribara. I cijela se njegova ostala odjea sastojala od trake od ro
gozovine, koju si je bio svezao oko tijela. Taj je eih bio stanoviti dervi , koji s
e ve od prije mnogo godina odrekao svijeta i svih svjetovnih radosti. ivio je svet
im ivotom siroma tva i estitosti u mislima na onostrano, i na taj je nain njegov izgl
ed postao takvim, kakvim sam ti ga oslikala, o sretni Kralju. Toga je dana bio p
rinc Bahman od ranoga jutra budan i pa ljiv i vazda je pogledavao na sve strane, n
e bi li koga uvrebao, tko bi mu mogao dati izvje e,
71 Malabar je indijska pokrajina na jugozapadnoj obali Dekanskog poluotoka
.
166
gdje se mogu nai rijetkosti, koje je tra io. I to je bilo prvo ljudsko bie, koje je
on toga dana, dvadesetoga i posljednjega na svom putovanju, ugledao. On dakle do
ja i do eiha, uvjeren, da taj mora biti onaj ovjek, o kome je govorila sveta ena. Pot
om princ Bahman sja i, duboko se nakloni pred dervi om i rekne:
Moj oe, neka ti Allah Svemogui dadne dug ivot i neka ti
usli i tvoje elje!
Nato fakir dadne odgovor, ali tako nejasnim glasom, da princ ni jednu jedinu
rije od onoga, to je ovaj govorio, nije mogao razumjeti. Odmah je Bahman shvatio,
da je stareva brada na usnama tako posve prekrila i skrila njegova usta, da je nj
egov govor postao nejasnim i da je on mogao jo samo mrmljati, ako je htio govorit
i. Stoga on sve e svojega konja o jedno drvo, izvadi kare i rekne:
Sveti ovjee, tvoje su usne posve sakrivene u tima pre
dugakim vlasima. Ja te molim, dopusti mi, da ti obre em taj mete
od ekinja, koji je zakorovio tvoje lice i koji je tako dugaak i gust,
da te je stra no pogledati. Da, ti slii

nekomu ljudskom biu.
Dervi je kimanjem glave pokazao da je
tkresao vlasi, starevo je lice izgledalo
u cvatu godina...
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo
prije nekom medvjedu nego

sporazuman. A kada je princ obrezao i po
ponovo mlado i svje e poput onoga u ovjeka
jutro, i ona prekine priu, koju je bila
167
Ali kada je poela
dvjestaidevedeseti esta
noc
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je eihovo lice, po to
mu je princ Bahman obrezao i potkresao vlasi, izgledalo ponovo
mlado i svje e poput lica u ovjeka u cvatu godina. Potom mu Bah
man rekne:
Volio bih, kada bih imao neko zrcalo, da ti poka em tvoje
lice. Tada bi ti mogao vidjeti, kako mladalaki izgleda i kako je
tvoje lice sada postalo mnogo slinije onomu ovjejemu, nego to
je to bilo prije.
Te su se laskave rijei dervi u dopale, i on rekne smije ei se:
- Ja ti srdano zahvaljujem za tvoju dobru uslugu i tvoj pri
jazan in. I ako ja za uzvrat mogu bilo to za tebe uiniti, dopusti
mi, molim, da to znam, i ja u poku ati od sveg srca i od sve du e,
da te u svim stvarima zadovoljim!
Tada princ rekne:
Sveti ovjee, ja sam do ao ovamo iz dalekih zemalja po te
gobnim putovima, kako bih potra io tri stvari. To su izvjestan
slavuj-govornik, stanovito drvo-pjeva i stanovita zlatna voda. A
jedno ja izvjesno znam, da se sve troje mo e nai posve u blizini.
Pa ipak, o sveti ovjee, ja ne poznajem tono mjesto, na kome se
169
Dvjestmdevedeseti esta no
one nalaze. Ali ako ti ima tonu obavijest o tome mjestu i ako hoe o njemu meni dati
priopenje, tada ja nikada neu zaboraviti tvoju dobrotu, i onda u imati osjeaj zadovo
ljstva, da ovo dugo i tegobno putovanje nije bilo posve uzaludno.
Kada je dervi uo te prineve rijei, na njegovu se licu pojavi jedan drugi izgled,
njegov pogled postane o alo en a njegova boja blijeda. Potom spusti oi i ostane sjedit
i u dubokoj utnji. Ali princ ponovo pone:
- Sveti oe, ne razumije li ti rijei, koje sam rekao? Ako ti o
toj stvari ni ta ne zna , onda mi dopusti, molim, da to odmah
znam, kako bih opet krenuo dalje, sve dok ne naem nekog ovje
ka, koji mi mo e o tome dati neko izvje e!
Poslije jedne duge stanke dervi dadne kao odgovor:
- O strance, to je istina, da ja poznajem mjesto, koje ti tra i ,
posve dobro. Ali si mi ti drag, jer si mi uinio jednu uslugu, i zbog
tebe samoga ne bih ti elio rei, gdje se one mogu nai.
A princ uzvrati:
- Reci mi, o fakiru, zbog ega ti preda mnom skriva svoje

znanje, i za to ti ne gleda rado na to, da ja o tome saznam?
Ovaj odgovori:
- To je jedan te ak put i pun jeze i opasnosti. Ve su prije tebe
poneki ovamo dolazili, i pitali me o putu. Ja sam se ustezao, da im
ga poka em, ali se oni nisu osvrtali na moju opomenu, nego su
navaljivali na mene i silili me, da im otkrijem tajnu, koju bih ja rado
ostavio zakljuanom u svome srcu. Znaj, moj sine, svi su ti junaci u
svojoj gordosti oti li u propast, nijedan se od njih nije vratio iv i
zdrav. Sada dakle, ako ti je drag tvoj ivot, slijedi moj savjet i ne idi
dalje, nego se okreni, bez oklijevanja i bez otezanja, i tra i svoju
kuu i obitavali te i svoje!
vrsto odluan, princ Bahman nato odvrati:
- Ti si mi na prijazan nain i u dobrostivoj namjeri dao najbolji
savjet. I nakon to sam sve uo, to si imao rei, ja ti od srca zah170
valjujem. Ali se ja ni ta i ni u emu ne brinem zbog opasnosti, koje mi prijete. I t
voje me opomene, ma koliko zloslutno one zvuale, nee odvratiti od moje namjere. I
ako bi me trebali napasti razbojnici i neprijatelji, ja sam opremljen i naoru an,
i ja mogu i hou sebe samoga tititi. Jer ja sam siguran, da me nitko ne nadma uje u m
oi i hrabrosti.
Nato fakir odvrati:
Bia su, koja e ti spreavati put i zadr avati tvoj hod k ono
mu mjestu, ovjeku nevidljiva, i ona ti se nee ni na koji nain po
kazati. Kako e se ti onda braniti protiv njih.
Neka to bude
nastavi princ - pa ipak se ja ne bojim, i sa
mo te molim, poka i mi put onamo!
Kada se dervi sada uvjerio, da je princ vrsto odluio, da se usudi na taj in, i da
ni u kojem sluaju ne bi od toga odustao ili da bi ga se moglo odvratiti, da izve
de svoju namjeru, on turi ruku u neku vreu, koja je le ala tik do njega, izvadi iz
nje jednu loptu i rekne:...
171
Ali kada je poela
dvjestaidevedesetisedma
noc
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je dervi , kada se uvjerio, da je pr
inc vrsto odluio, da se usudi na taj in, i da ni u kome sluaju ne bi od toga odustao
ili da bi ga se moglo odvratiti, da ne izvede svoju namjeru, turio ruku u stano
vitu vreu, koja je le ala tik do njega, izvadio iz nje jednu loptu i rekao: Ah, moj
sine, ti ne eli prihvatiti moj savjet, i ja te moram sada pustiti da slijedi svoju
svojeglavost. Uzmi ovu loptu, uzja i konja i baci je preda se. Dokle se god ona b
ude kotrljala dalje, ti ja i za njome! Ali im se ona zaustavi na podno ju bre uljka, sj
a i, prebaci svojemu konju uzde preko lea i ostavi ga samoga, jer e on ostati ondje
stajati, a da se ne pomakne s mjesta, sve dok se ti ne vrati ! Zatim se hrabro usp

inji na obronak, a na obje e strane staze, desno i lijevo, vidjeti kr velikih crnih
kamenih gromada. Ondje e meutim odjekiva-nje mnogih glasova, u zbrkanoj tutnjavi
i stra noj za slu anje, iznenada prodrijeti u tvoje u i, kako bi potaknuli tvoj gnjev
i kako bi te ispunili jezom i kako bi te odvratili od daljnjeg uspinjanja. Ti pa
zi, da se ne dadne obeshrabriti, i uvaj se, da, ja ti ka em, uvaj se, da ni u koje vr
ijeme ne okrene svoju glavu i da ne pogleda natrag! Ako tvoja hrabrost otka e ili ak
o samo jedan jedini pogled baci iza sebe, u istome e tom trenutku biti pretvoren u
crni kamen. Jer znaj, o prine, svi su oni kamenovi, koje e vidjeti razasute po
173
Dvjestaidevedesetisedma no
putu, bili neko ljudi i junaci kao ti. To su ti, koji su se otputili u nakani, da
se domognu te tri stvari, koje ti tra i , ali su dopustili, da ih oni glasovi prest
ra e, i izgubili ljudsko oblije, i postali crnim gromadama. Ako bi meutim ti trebao i
v i zdrav dosegnuti vrh bre uljka, tada e ve posve gore nai jednu krletku, u kojoj sje
di slavuj-govornik, spreman da odgovori na sva tvoja pitanja. Njega pitaj, gdje
mo e nai drvo-pjevaa i zlatnu vodu, i on e ti sve rei, to eli . Ako si sve troje sigur
dobio u svoje ruke, tada si slobodan od daljnje opasnosti. Ipak, budui da jo nisi
stupio na taj put, posudi svoje u i mojemu savjetu. Molim te, odustani od svoje na
mjere i u miru se vrati doma, dok se to jo nalazi u tvojoj moi!
Ali princ odgovori:
- O ti sveti ovjee, prije nego to sam postigao svoj cilj, ja se neu okrenuti, ne
, nikada! Stoga zbogom!
Tako on onda uzja i svojega konja i baci preda se loptu. A ta se pone brzinom vj
etra kotrljati dalje, dok je princ jahao za njome, pogleda prikovana na nju, i v
azda je s njome dr ao korak. Kada je dosegnuo bre uljak, o kome je govorio dervi , lop
ta je stala. A princ sja i, baci svojemu konju uzde preko lea, ostavi ga da stoji i
pone se pje ice uspinjati na obronak. Koliko je god daleko mogao vidjeti, bio je p
ut, kojim je morao ii, od podno ja bre uljka pa sve do vrha, pokriven kr em velikih crn
ih kamenih gromada. Ipak njegovo srce nije osjealo nikakva straha. Ali nije jo uini
o vi e od etiri do pet koraka, kadli se podigne neka gnusna tutnjava i stra na zbrka
mnogih glasova, kako mu je dervi to ve navijestio. Pa ipak je princ Bahman srano ko
raao dalje, uzdignuta ela i neustra iva koraka, iako nije vidio nikakva iva bia i samo
je uokolo oko sebe uo same glasove. Neki su dovikivali: - Tko je ta budala ondje
? Odakle on dolazi? Zadr ite ga! Ne pu tajte ga da proe!
Drugi su kriali: - Navalite n
a njega! Zgrabite tog lakrdija a i ubijte ga! - I galama je bila sve glasnija i gl
asnija poput grmljavine, i glasovi su se orili:
Razbojnik! Hulja! Ubojica! A dru
gi su aptali u podrugljivu tonu: - Pustite ga, fin je on momak, da! Samo ga pusti
te da ide dalje, on, naravno, samo e on zadobiti krletku i slavuj a-govornika!
174
Princ se nije ni ta bojao, nego je dalje stupao s uobiajenom hrabrosu i revno u brza
koraka. Ali su iznenada glasovi poeli dolaziti sve bli e i bli e k njemu i umna ati se
s obje strane u sve veem broju, tako da je on postajao posve smetenim. Njegove s
u noge poele drhtati, on je teturao, i naposljetku, svladan jezom, posve je zabor
avio dervi evu opomenu i obazro se. Tada je na mjestu postao kamenom jednako kao i
ete vitezova i pustolova, koje su mu prethodile.
Dotle je dakle nosila Perizade lovaki no , koji joj je ostavio njezin brat Bahma
n, oblo en njegovim koricama u svome djevojakom pojasu...
175
Ali kada je poela
dvjestaidevedesetiosma
??WWWW?W??W???????W?$^
noc
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje u meuvremenu Pe-rizade nosila lov
aki no , koji joj je ostavio njezin brat Bahman, oblo en njegovim koricama u svome dj
evojakom pojasu. Ona ga je vazda ondje dr ala, otkada je on po ao na svoje opasno jah
anje, i uvijek je, kada se toga sjetila, obiavala izvlaiti o tricu i po njezinu sjaj
u gledati, kako prolazi njezin brat. No nju je sve do onoga dana, kada je on bio
pretvoren u kamen, vazda, kada bi god ona to pogledala, nalazila jasnom i sjajn
om. Ali upravo one veeri, koje ga ;e sna ao njegov zao udes, princ Parvez sluajno re
kne Perizadi:
- Draga sestro, ja te molim, daj mi lovaki no , kako bih vidio, kako stoji s na im
bratom.
Ona uzme no iz svojega pojasa i pru i mu ga. A tek to je on povukao no iz korica,
gledaj, tada opazi da su s njega poele kapati kapi krvi. Kada je to morao vidjeti
, baci on no na tlo i udari u glasno jadanje, dok princeza, koja je ve slutila, to
se zbilo, pone prolijevati rijeku gorkih suza i kroz jecanje i grcanje uzvikne:
Jao, moj brate, ti si za mene dao ivot! Ah, jao, jao meni!
Za to sam ti ja govorila o slavuju-govorniku i drve tu-pjevau i zlat
noj vodi? Zbog ega sam onu svetu enu pitala, kako joj se dopa
da kua, i morala kao odgovor na svoje pitanje uti o onima trima
177
Dvjestaidevedesetiosma no
stvarima? Kamo sree da ona nije nikada stupila na na prag i zamraila na a vrata! Neza
hvalna licemjerko, tako mi ti nagrauje dobrotu i ast, koje sam ti ja tako rado iska
zala? A za to sam morala onda jo i pitati, kako se te stvari mogu stei? Pa ako bih i
h ja sada jo i zadobila, to bi mi one koristile, otkada vi e nema mojega brata Bahma
na? Sto bih ja tu s njima radila?
Tako se Perizade predavala svojoj boli i oplakivala svoju tu nu sudbinu, dok je
takoer Parvez u posve dubokoj tuzi jadikovao zbog svojega brata Bahmana. Naposlj
etku se meutim princ
koji je unato svojoj alosti mislio na to, da njegova sestra jo
uvijek ima arku elju, da posjeduje tri udesne stvari - obrati Perizadi i rekne:
Dolikuje mi, draga sestro, da smjesta krenem i da istra im,
je li na brat Bahman na ao svoju smrt po odluci udesa, ili ga je
ubio neki neprijatelj. Jer ako je bio ubijen, onda ja moram izvr iti
punu osvetu nad njegovim ubojicom.
Ali ga je Perizade molila uz mnogo suza i jadanja, da je ne napu ta, tim to je r
ekla:
O ti radosti mojega srca, tako ti Allaha, ne slijedi tragove
na ega miloga, umrloga brata i ne napu taj me, kako bi se odva io
na jedno takvo putovanje puno opasnosti. Meni nije ni ta vi e stalo
do onih stvari, jer se bojim, da u takoer jo tebe izgubiti, ako poduzme takvo to.
Samo princ Parvez nije uope htio obraati pa nju na njezino jadanje, nego je sljed
eega dana uzeo od nje opro taj. Ipak prije nego to je krenuo, ona mu rekne:
Lovaki je no , koji mi je ostavio Bahman, bio sredstvo, ka
ko bismo mi o nesrei, koja mu se dogodila, dobili obavijest. Ali re
ci, kako ja trebam znati, to se tebi dogaa?
Tada on izvadi jednu vrpcu, koja je sadr avala sto nanizanih bisera, i rekne:
Tako dugo, dok ti vidi ove bisere sve rastavljene jedan od
drugoga kako slobodno kli u po vrpci ovamo i onamo, treba znati,
178

da sam ja na ivotu. Ali ako otkrije , da vrsto sjede i da se dr e jedan drugoga, tada
znaj, da sam ja mrtav.
Princeza uzme bisernu ogrlicu i stavi je oko svojega vrata, odluna, da je prom
atra iz sata u sat i da vidi, kako se snalazi njezin drugi brat...
179
:, W;..~ ,,__-?
^irK??iw
Ali kada je poela
j / dvjestaidevedesetideveta
noc
te
/
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princeza uzela bisernu ogrlicu
i sebi je stavila oko vrata, odluna, da je iz sata u sat promatra i da vidi, kako
se snalazi njezin drugi brat. Zatim se Parvez dadne na putovanje, i dvadesetog
dana doe on do istoga mjesta, na kome je Bahman sreo dervi a, i on ga ondje ugleda
kako jo na isti nain sjedi. Parvez izrekne starcu pozdrav i potom upita:
- Mo e li mi ti rei, gdje u ja nai slavuja-govornika i drvo--pjevaa i zlatnu vodu, i
na koji nain mogu dospjeti u njihov posjed? Ako zna , tada te molim, daj mi o tome
obavijest!
Dervi je poku ao princa Parveza odvratiti od njegove nakane i oslikao mu je sve
opasnosti puta. I on rekne:
Prije ne mnogo dana je do ao ovamo jedan, koji je bio tebi
jednak po godinama i crtama lica, i raspitivao se o istome ovome,
to ti sada tra i . Ja sam ga opomenuo pred svim opasnostima
mjesta i htio sam ga odvratiti od njegovoga svojevoljnog puta. Ali
se on nije obazirao na moje opomene i usprotivio se tomu, da sli
jedi moj savjet. On se otputio, od mene tono pouen o tome, kako
bi mogao nai te stvari, koje je tra io. Ipak se dosada jo nije vra
tio, i bez sumnje je propao kao mnogi, koji su mu predhodili u
tome opasnom pothvatu.
181
Dvjestmdevedesetideveta no
Tada princ Parvez rekne:
- Sveti oe, ja poznajem ovjeka, o kome ti govori . Jer to je bio moj brat. I ja
sam takoer znao da je on mrtav. Ali ja ne slutim, kako je on zaglavio.
- Mladi gospodaru odgovori dervi
o tome ti ja mogu dati obavijest. On je pret
voren u jedan crni kamen, jednako kao i drugi, o kojima sam ti upravo govorio. A
ko ti nee prihvatiti moj savjet i slijediti moju opomenu, onda e sigurno na isti nain
zaglaviti kao i tvoj brat. A ja te sveano upozoravam, odustani od toga pothvata!

im je dakle princ Parvez odvagnuo te rijei, on ubrzo odgovori:
- O dervi u, ja ti zahvaljujem ponovo i ponovo, i duboko sam
ti obvezan, jer se brine za moju dobrobit i jer si mi dao najdobrostiviji savjet i najprijazniju opomenu. Jer takve dobrote prema
jednomu strancu ja nisam dostojan. Sada mi preostaje samo jo ta
jedna molba, da mi htjedne pokazati stazu. Jer ja sam vrsto od
luan jahati dalje i ni po koju cijenu ne kanim odustati od svoje
namjere. Molim te, usli i me najprijaznije potpunim izvje em o
putu, onako kako si milostivo usli io mojega brata.
Nato dervi odvrati:
- Ako ti ne eli niti posuditi svoje u i mojoj opomeni niti
initi, to ja elim, to mi ne znai ni mnogo ni malo. Sam biraj! Ja
prema presudi udesa moram tvoj smion pothvat potpomoi, pa ako
ja takoer zbog svoje visoke starosti ne mogu tebe sprovesti do
mjesta, ipak ti neu uskratiti vodia.
Tada se princ Parvez popne na svojega konja, a dervi uzme jednu od mnogih lopt
i iz svoje kese, dadne je mladiu u ruku, i pri tome ga uputi, to ima initi, upravo
onako, kako je savjetovao njegova brata Bahmana. I nakon to mu je dao savjete i o
pomene, on zakljui s rijeima:
- Mladi gospodaru, pripazi, da se ne dadne prijeteim glaso
vima niti zbuniti ni prestra iti zvukovima nevidljivih bia, koji pro182

diru u tvoje u i. Nego se ti uspinji bez straha sve do vrha bre uljka! Ondje e nai krle
tku sa slavujom-govornikom, drvo-pjevaa i zlatnu vodu!
Nato mu fakir rekne zbogom s rijeima punima dobrih elja, i princ poe. On baci pr
ed sebe loptu, i dok se ova kotrljala du staze, on je mamuzama podbadao svojega k
onja, kako bi s njome dr ao korak. Ali kada je dosegnuo podno je bre uljka i vidio, da
se lopta zaustavila i da le i na mjestu, on sja i s konja i prieka neko vrijeme, pri
je nego to je poeo s penjanjem, te promisli jo jednom o svakome pojedinom od naputa
ka, koje mu je dao dervi . Potom pone koraati sa sna nom odva no u i vrsto odluan naprij
ako bi dosegao vrh. Ali jedva da se poeo uspinjati, kadli je pokraj sebe zauo neki
glas, koji mu je grubim rijeima prijetio i vikao: Ti mladi nesretnice, smjesta s
tani, da te ja za taj bezobraznik izmlatim! - Kada je princ Parvez uo te uvredlji
ve rijei nevidljivog govornika, osjetio je kako je u njemu prokljuala krv. On nije
mogao obuzdati svoj bijes, i u svojoj je strasti posve zaboravio rijei mudrosti,
kojima ga je bio opomenuo fakir. On posegne za svojim maem, izvue ga iz korica i
okrene se da udari ovjeka, koji ga se usudio tako pogrditi. Ali ne ugleda nikoga,
i u tome su trenutku, u kome je pogledao natrag, on i njegov konj bili pretvore
ni u crne kamenove.
U meuvremenu je dakle princeza obiavala neprestano u sve sate dana i noi ispitiv
ati bisernu ogrlicu, koju joj je bio ostavio Parvez. Ona je nou brojala bisere...
183
Ali kada je poela
#$????????????????????????
tristota no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Perizade u meuvremenu obiavala ispi
tivati bisernu ogrlicu. Ona je nou brojala bisere, kada se povlaila na poinak, dr ala
ih je pri spavanju oko vrata za satova tame, a kada bi se o svitanju jutra prob
udila, tada bi odmah pogledala bisere i isku avala njihovo stanje. I ba u onaj sat,
u kome je drugi brat postao kamenom, opazi ona, kako se biseri tako vrsto dr e jed
an uz drugi, da se ni jedan jedini nije mogao odvojiti od drugoga. I po tome ona
spozna, daje takoer princ Par-vez bio za nju zauvijek izgubljen. Perizade je bil
a duboko pogoena tim iznenadnim udarcem, i ona rekne u sebi samoj: - Ah, jao, jao
meni! Kako e biti gorak ivot bez ljubavi takve brae, koji su za mene rtvovali svoje
mlade ivote! To je samo pravo, ako ja sada podijelim njihovu sudbinu, ma kakav u
ope mogao biti moj udes! Sto da ja inae ka em o Sudnjem Danu, kada ustanu mrtvi i ovj
eanstvu bude sueno?
Stoga ona o sljedeem jutru, a da nije oklijevala i skanjivala se, obue mu ku odjeu
. I nakon to je rekla svojim slu kinjama i robinjama, da e izvjestan niz dana biti o
dsutna zbog nekog posla i da one moraju kroz to vrijeme uvati kuu i imanje, uspne
se na svojega konja i poe, sama i bez pratnje. Budui da je ona u jahanju bila okre
tna i da je e e pratila svoju brau, kada su oni izja185
Tristota no
havali u lov i sokolarenje, bila je bolje nego druge ene u stanju podnositi napor
e i tegobe putovanja. Tako je dakle dvadesetoga dana iva i zdrava dospjela do pus
tinjakova mjesta, i kada je ondje ugledala istoga tog eiha, ona sjedne pokraj nje
ga. Nakon to mu je ponudila pozdrav mira, zamoli ga:
Sveti oe, dopusti mi da neko vrijeme otpoinem na ovome
dobrokobnom mjestu i da se odmorim. Zatim se ti udostoj, ja te
molim, da mi poka e smjer prema mjestu, koje se ne nalazi daleko
odavde, a na kome se nalaze izvjesni slavuj-govornik, drvo-pjeva i
zlatna voda! Ako ti to meni htjedne rei, ja u to smatrati za
najveu milost.
Dervi joj dadne kao odgovor:
Tvoj mi glas odaje, da si ti ena, ne mu karac, premda si
obuena u mu ku odjeu. Ja ak dobro poznajem mjesto, o kome
ti govori , na kome se nalaze te udesne stvari, koje si imenovala.
Ali mi reci, u koju me svrhu pita o tome?
Nato princeza uzvrati:
Meni je pone to pripovijedano o tima rijetkima i divnim stvarima, i ja bih ih
rado zadobila u svoj posjed, kako bih ih odnijela u svoju kuu i njih uinila njezin
ima najljep im ukrasima.
Da, moja keri nastavi dervi - zaista, te su stvari u najveoj mjeri lijepe i div
ne. One su zbilja prikladne, da ih stekne i nosi doma jedna takva ljepotica popu
t tebe. Ali ti zacijelo nema nikakvu slutnju o mnogostrukima i jezovitim opasnost
ima, koje oko njih vrebaju. Za tebe bi bilo bolje, da odbaci od sebe tu ta tu misao
i da se okrene na putu doma po kome si do la ovamo.
Princeza meutim odvrati:
O sveti oe i nadaleko glasoviti pustinjae, ja dolazim iz
jedne daleke zemlje, u koju se ja nikada neu ponovo vratiti, a da
nisam postigla svoj cilj, ne, nikada! Ja te dakle molim, reci mi, koje
su vrste te opasnosti i u emu se one sastoje, kako bi moje srce,
kada ujem o njima, moglo prosuditi, posjedujem li ja snage i od
va nosti, da se s njima suoim, ili ne.
186
Pripovijest o dvije sestre, koje su mvidjele svojoj najmlaoj sestri
Tada starac opi e princezi sve opasnosti puta, kako je o njima jednom obavijest
io prineve Bahmana i Parveza, i on zakljui s rijeima:
Opasnosti e se pokazati, im se pone uspinjati na
bre uljak, i one potom nee prije okonati, sve dok nisi dosegla
vrh, gdje ivi slavuj-govornik. Zatim, ako bude imala sreu, da ga
pograbi , tada e te on uputiti onamo, gdje se mogu nai drvo-pjeva i zlatna voda. Cijelo vrijeme, dok se bude uspinjala na bre
uljak, odjekivat e ti u u ima glasovi iz nevidljivih grla i jezoviti i

divlji zvukovi. I nadalje e vidjeti crne gromade i kamenje, kako
le e unaokolo na tvome putu. A to su
to mora znati
preobra ena tjelesa ljudi, koji su s neuobiajenom odva no u
poduzeli taj isti smion pothvat, ali koji su, obuzeti iznenadnom je
zom i navedeni na to da se okrenu i pogledaju natrag, bili pret
voreni u kamenove. Ti dakle uvijek misli na to, to se njima do
godilo! Najprije su oni vrste du e slu ali one strahotne tonove i
kletve. Zatim im je zadrhtalo srce i du a, ili su provreli od bijesa,
kada su uli proste rijei, koje su im bile upuene, i oni su se okre
nuli i pogledali iza sebe, na to su konj i jaha postali crnim gromadama.
Ali kada ju je dervi o svemu izvijestio, princeza odvrati:
Prema ovomu to mi ti kazuje , ini mi se da je jasno, da ti
glasovi ne mogu ni ta drugo uiniti, nego se prijetiti i izazivati jezu
stra nom tutnjavom. Nadalje, da ne postoji ni ta drugo, to mo e
sprijeiti uspon na bre uljak, i da se ovjek ondje ne mora bojati
nikakva napada. Ono to se mora uiniti, je samo to, da se ni u ko
me sluaju ne gleda iza sebe.
I nakon jedne kratke stanke ona doda:
O fakiru, ako ja i jesam ena, ipak imam odva nosti i snage,
koje e mi pomoi da proem kroz tu pustolovinu. Ja se neu oba
zirati na glasove, niti u dopu tati da me oni razljute, oni takoer
nee imati nikakvu mo, da me prestra e. I k svemu sam tomu smi
slila stanovitu lukav tinu, pomou koje e mi uspjeh u toj stvari biti
osiguran.
187
Tristota no
Pa to onda kani uiniti? upita on.
A ona odgovori:
Ja u si zaepiti u i pamukom, tako da moj duh ne bude zbu
njen i da moja pamet ne bude smetena, kada budem slu ala te strahotne zvukove.
Fakir je bio krajnje zaprepa ten, i on odmah uzvikne:
Moja gospodarice, ini mi se, da si ti za to odreena, da stekne te stvari, koje tra i . Ta lukav tina nije dosada jo nikomu pala
na pamet, i stoga je zacijelo do lo do toga, da su se oni svikoliki
bijedno nasukali, i pri svom poku aju zaglavili. Ipak dobro pripazi
na sebe samu, i ne izlazi se nikojima drugim opasnostima, osim
onoj koju zahtijeva pothvat.
Ona odvrati:
Ja nemam nikakva razloga za strah, jer mi predstoji samo ta
jedna jedina opasnost, koja mo e sprijeiti sretan ishod. Moje mi
srce kazuje, da u ja sigurno poluiti plau, zbog koje sam uzela na
sebe toliko pokore i tegoba. Ali mi sada reci, to ja moram initi, i
kamo moram ii, da bih postigla svoj cilj!
Dervi je jo jednom zamoli, neka se vrati kui. Ali se Perizade opirala tomu, da t
o slu a, i ostajala vrsto odlunom, kao i prije. Kada je dakle uvidio, da ona u svako
m sluaju misli izvesti svoju namjeru, on uzvikne:
Onda poi, moja keri, u miru Alaha Svemoguega i s Nje
govim blagoslovom! Za titio On tvoju mladost i ljepotu od svake
opasnosti!
Zatim on uzme jednu loptu iz svoje vree, dadne joj je i rekne:
Kada bude sjedila u sedlu, baci je pred sebe i slijedi je
onamo, kamo e te ona voditi! A kada se ona zaustavi na podno ju
bre uljka, ti sja i i penji se uz obronak! to e se potom dogaati,
to sam ti ve rekao.
188

Nakon to je princeza od fakira uzela opro taj, popne se odmah na svojega konja i
baci loptu pred kopita, onako kako joj je bilo nareeno da uini...
189
i-'".^
Ali kada je poela

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princeza od fakira uzela opro taj,
odmah uzjahala svojega konja i bacila loptu pred kopita, onako kako joj je bilo
nareeno da uini. Ova se kotrljala u pravcu prema bre uljku, a ona je podbadala mamuz
ama svojega konja, kako bi s njome dr ala korak, sve dok se ta nije iznenada zaust
avila kod bre uljka. Tu princeza smjesta sja i, i nakon to je sebi oba uha bri ljivo zae
pila pamukom, pone se neustra iva srca i neprepla ene du e uspinjati uz obronak. Jedva
da je uinila nekoliko koraka naprijed, kadli provali uokolo nje tutnjava glasova.
Ali ona nije ula nijedan ton, jer je njezin sluh bio prigu en pamukom. Potom su od
jeknuli odvratni krikovi sa strahotnom galamom, ali ih ona nije ula. I naposljetk
u su se pretvorili u pravu oluju o trih krikova i stenjuih uzdaha, pomije anih s gnus
nim rijeima, onakvima kakve rabe bestidne ene, kada jedna drugu psuju. Tu i tamo j
e sluajno ula odjek zvukova. Ali nije na njih obraala pa nju, nego se smje kala i sama
je sebi govorila: - to me briga za podrugivanje i zlobu i gnusno prosta tvo? Neka k
rije te i laju i mahnitaju, toliko koliko hoe: to me u najmanju ruku nee odvratiti o
d mojega cilja.
Kako se meutim ona pribli avala cilju, put je bio sve opasniji, a z
rak je bio tako ispunjen paklenom galamom i jezivim tonovima,
191
TristMprva no
da bi od njih zadrhtao ak i Rustem72, i da bi se Asfandijarova73 odva na sranost zat
resla od straha. Pa ipak je princeza koraala dalje u najveoj urbi i nepokolebana sr
ca, sve dok nije bila posve blizu vrhu i ve iznad sebe ugledala krletku, u kojoj
je slavuj-govor-nik pjevao svoje melodine napjeve. No im je vidio kako se pribli ava
princeza, on provali, unato svojemu maju nom obliju, u gromke tonove i uzvikne: Nat
rag, ti luakinjo! Sklanjaj se odatle, ne usuuj se doi bli e!
Princeza se ni najmanje ne zabrine zbog njegove krike, nego se srano uspne na
vrh, po uri po ravnoj povr ini do krletke i dohvati je, tim to je rekla:
Sada te napokon imam. Ne mo e mi vi e umaknuti!
Zatim izvue pamuk, kojim si je bila zaepila u i, i sada zauje, kako joj slavuj-gov
ornik u blagim tonovima odvraa:
- Ti smiona i plemenita gospodarice, budi mirna srca! Jer tebi
se ne treba dogoditi ni ta zlo, onako kako je palo to u dio onima,
koji su me se dosada nastojali domoi. Ako ja i ivim u krletki, ipak
imam mnogo tajnih obavijesti o onome, to se zbiva u svijetu ljudi,
i radujem se, to postajem tvojim robom, i to ti postaje mojom
gospodaricom. Nadalje ja znam sve, to se odnosi na tebe, ak jo
bolje nego ti sama. I jednoga u ti dana uiniti stanovitu uslugu,
koja e mi donijeti tvoju zahvalnost. Koja je sada tvoja zapovijed?
Izgovori, da bih ti ispunio tvoju elju!
Princeza se Perizade obradovala zbog tih rijei, ali je usred svoje radosti bil
a o alo ena mi lju na to, da je izgubila svoju brau, uz koju je bila vezana tako srdanom
ljubavlju, i sada ona rekne slavuju-govorniku:
- ak mnogo toga ja elim, no najprije mi reci, nalazi li se
ovdje u blizini zlatna voda, o kojoj sam tako mnogo slu ala, a ako
je ona ovdje, kako je mogu nai.

72
Jedan od dva (drugi je bio Asfandijar) iznimno smiona junaka iz
h-Nameha Abulkasima Firdausija ( ivio oko 933-1030. godine).
73
Vidi prethodnu bilje ku.
192

Ptica joj poka e put onamo, i princeza uzme jednu srebrenu bocu, koju je bila d
onijela sa sobom, i do ruba je napuni iz maginog izvora. Zatim ona ponovo rekne p
tici:
Trea i posljednja dragocjenost, koju sam se otputila tra iti,
je drvo-pjeva. Naznai mi, gdje se i to mo e nai.
O princezo ljepotica - odvrati ptica - iza tvojih lea u ono
me ibljaku, koji se nalazi posve u blizini, ondje raste to drvo.
I ona smjesta po uri u nisku umu i nae drvo, koje je tra ila, kako pjeva u najljupk
ijim tonovima. No budui da se ono odve iroko rasprostiralo, ona se vrati k svojemu
robu, k slavuju, i rekne mu:
Drvo sam dodu e na la, ali je ono visoko i iroko. Kako ga
mogu izvaditi s korijenom?
Otrgni s drveta jednu granicu i presadi je u svoj vrt, tada e
ona odmah pustiti korijenje i u kratkome e vremenu biti tako
veliko i lijepo izraslo drvo kao ondje u bunju!
Tada princeza odlomi jednu granu, i jer je sada posjedovala tri stvari o koji
ma joj je govorila sveta ena, bila je preko mjere vesela, i dok se obraala ptici,
ona rekne:
Ja sada zaista imam, to sam eljela, ali mi ipak jo jedno ne
dostaje za moje potpuno zadovoljstvo. Moja braa, koja su se usu
dila otputiti u istoj namjeri, le e ovdje u blizini, pretvoreni u crne
kamenove. Njih bih rado eljela vratiti u ivot, kako bih ih obojicu
mogla sa sobom voditi doma u svom zadovoljstvu i radosti i uspje
hu. Zato mi reci sada neko sredstvo, pomou kojega se moja elja
dade ispuniti!
Slavuj-govornik odvrati:
O princezo, nemoj sebi stvarati nikakvu brigu, to je ne to la
ko! Po kropi s malo od te zlatne vode crno kamenje, koje le i
uokolo, i zahvaljujui njezinoj snazi e oni svi zajedno ponovo usta
ti u ivot, oba tvoja brata jednako tako kao i drugi!
193
Tristaiprvci no
Tada se princeza Perizade smiri u svome srcu, i po to je tri dobitka uzela sa s
obom, ona poe natrag i poprska sa po svega nekoliko kapi iz srebrene boce svaki k
amen, kraj kojega je prolazila. I odjednom, gledaj sada, svi su oni ponovo o ivlja
vali, ljudi i konji. Meu njima su takoer bili oba njezina brata, i ona ih odmah pr
epozna, padne im oko vrata i upita ih u svojoj uzbuenosti:
- Ah, moja brao, to vi ovdje radite?
- Mi smo vrsto spavali
odvrate oni. A princeza nastavi:
- udno, zbilja, da se vi ovdje prepu tate radostima sna i za
boravljate namjeru, s kojom ste me bili ostavili, naime: da se domognete slavuja-govornika i drveta-pjevaa i zlatne vode! Zar
niste vidjeli, kako je cijelo ovo mjesto bilo pokriveno kamenjem
tamne boje? Obazrite se sada i recite mi, je li jo
to od njih pre
ostalo! Ti su ljudi i konji, koji sada stoje uokolo nas, svi bili, kao i
vi sami, crni kamenovi. Ali su po milosti Allaha Svemoguega svi
ponovo o ivjeli i i ekuju znak za polazak. Pa ako vi sada elite
saznati, posredstvom kakvoga je neobinog uda vama i njima
vraeno ljudsko oblije, tada znajte, da se to dogodilo posredstvom
vode u ovoj boci. Ja sam je po kropila po kamenju s dopu tenjem
Gospodara svega ivuega. Kada sam zadobila u svoje vlasni tvo

ovu krletku s njezinim slavujem-govornikom i takoer drvo-pjevaa, od kojega vi vidite jednu granu u mojoj ruci, i naposljetku
zlatnu vodu, tada nisam htjela sve to sa sobom uzeti na put kui,
ako vas dvojica ne budete sa mnom. Zato sam upitala slavuja-govornika, pomou ega vi mo ete biti ponovo dozvani u ivot. On mi
je naredio, neka po kropim s nekoliko kapi zlatne vode gromade
kamenja, a im sam to uinila, vas ste dvojica jednako kao i svi
ostali o ivjeli i zadobili svoje ranije oblije.
Kada su prinevi Bahman i Parvez uli te rijei, zahvalili su svojoj sestri Perizad
i pohvalnim rijeima. I svi su drugi, koje je spasila, obasipali njezinu glavu rij
eima pohvale i blagoslivljanja i u jedan su glas govorili:
194
Pripovijest o dvije sestre, koje su znvidjele svojoj najmlaoj sestri
- Visoka gospodarice, mi smo sada tvoji robovi. Ni slu ba kroz
sav ivotni vijek ne mo e ispuniti obvezu zahvalnosti, koju ti mi
dugujemo za tu milost, koju si nam ti uinila. Zapovijedaj, i mi smo
spremni, da ti se pokoravamo srcem i du om!
Perizade odvrati:
- Ovu svoju brau probuditi u ivot, to je bio moj cilj i moja
namjera. I kada sam to inila, od toga ste takoer vi imali koristi, i
ja prihvaam va u zahvalu kao jedno novo veselje. Ali se sada popnite na svoje konje, svaki na svojega, i odja ite doma u Allahovu
miru putovima, kojima ste do li!
Tako ih je princeza otpustila i spremila se takoer sama za polazak. Ali kada s
e spremala uzjahati svojega konja, zamoli je princ Bahman za dopu tenje, da on smi
je nositi krletku i jahati ispred nje. Ona meutim rekne:
- Ne tako, moj brate. Taj je slavuj moj rob, i ja ga hou sama
nositi. Ako eli , uzmi ovu granu. Krletku mi ipak pridr i, dok ne
sjednem na sedlo!
Potom se ona popne na svojeg konja...
195
Ali kada je poela
tristaidruga no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se princeza Perizade potom popela na
svojega konja, i da je, tim to je krletku stavila pred sebe na obluje, uputila sv
ojega brata Parveza, da uzme zlatnu vodu u srebrenoj boci i da je nosi sa svom b
ri ljivo u. A princ je s velikom pripravno u ispunio njezinu elju. Kada su dakle svi bili
spremni, da krenu, takoer vitezovi i titono e, koje je Perizade pomou zlatne vode pr
obudila u ivot, princeza im se obrati i rekne:
Zbog ega oklijevamo sa svojim polaskom, i kako to biva, da se nitko ne nudi, d
a nas vodi?
Ali budui da su svi oklijevali, ona izdade zapovijed:
Tada meutim neka onaj izmeu vas, kojega je njegova
plemenitost i visok polo aj ovlastio za takvo odlikovanje, ja i
ispred nas i pokazuje nam put!
Sada su svi jednodu no odvratili:

O princezo, ljepotica, nijedan izmeu nas nije dostojan tak
ve asti, i nitko se ne smije usuditi, da ja i ispred tebe.
Pa kada je vidjela, da nijedan od njih ne pola e svoj zahtjev na prvenstvo ili
pravo voenja, ona se ispria, tim to rekne:
197
Tristaidruga no
- O vi gospodari, meni to po pravu ne pripada, da ispred vas ja im. Ali budui d
a vi to zapovijedate, ja se svakako moram pokoriti.
Zatim je ona jahala na elu, i iza nje su dolazila njezina braa, i iza njih drug
i. I dok su ja ui odlazili, svi su po eljeli vidjeti svetog ovjeka i zahvaliti mu za n
jegovu prijaznost i njegov ljubazan savjet. Ali kada su do li do mjesta, na kome j
e on stanovao, na li su ga mrtva. I nisu znali, da li ga je s ovoga svijeta ugrabi
la visoka starost, ili je umro od povrijeene gordosti, jer je princeza prona la i s
a sobom uzela one tri stvari, za ijega je on uvara i kazatelja bio odreen po odluci
udesa. Cijela je eta jahala sada dalje, i kako je tko dospijevao do ceste, koja
je vodila u njegov zaviaj, on je uzimao opro taj od gospodarice Perizade i odlazio
svojim putem, sve dok se nisu svi bili oprostili i dok princeza nije ostala sama
sa svojom braom. Naposljetku su ivi i zdravi dospjeli do cilja svojega putovanja.
I kada su stupili u svoju kuu, Perizade je krletku objesila u vrtu, blizu kod vr
tne kue, a tek to je slavuj-govornik poeo pjevati, ve su do la i jata golubova grivnja a
, slavuji su i drozdovi cikelji, eve, papige i druge ptice pjevice dolijetali iz'
bliza i iz daleka. Isto tako postavi ona granu, koju je uzela s drveta-pjevaa, u
lijepu gredicu u blizini vrtne kue. I ona ubrzo pusti korijenje i protjera grane
i pupove i divno izraste, sve dok nije postala isto tako velikim drvetom kao to j
e bilo ono, s kojega je otrgnula granu, i njegovo je li e pu talo da odjekuju ljupki
tonovi, koji su sliili zvukovima roditeljskog drveta. Napokon ona zapovijedi, da
se is-kle e bunar iz istoga, bijelog mramora i da ga se postavi u samo sredi te periv
oja. Zatim izlije u njega zlatnu vodu, i ova odmah ispuni cijeli bunar i bri ne u
vis poput kakvoga advrvana, oko dvadeset stopa visoko. A snopovi su i mlazovi vod
e svi padali natrag onamo, odakle su do li, tako da se nije gubila nijedna kap. I
tako se voda neprekidno kretala i vazda bila jednaka samoj sebi. Pro lo je dakle s
amo malo dana, dok se nije u zemlji pro irio glas o ta tri uda. Tada se svakodnevno
ovamo stjecao narod iz grada, kako bi u ivao u tome prizoru, a vrata su uvijek bi
la otvorena, i svi su, koji su ovamo dolazili, imali pristup u kuu i u vrt i puno
dopu tenje,
198
da se po miloj volji eu uokolo i promatraju neobine stvari, koje su ih ispunjavale
divljenjem i ushienjem.
Kada su se potom dva princa oporavila od putnih tegoba, oni su takoer poeli pon
ovo kao prije odlaziti u lov. Jednoga dakle dana, kada su vi e milja odjahali od k
ue i oba revno lovili, dogodilo se, da je ah zemlje Irana po odluci udesa do ao do i
stoga mjesta u istoj namjeri. Prinevi su, koji su vidjeli kako dolazi mno tvo vitez
ova i lovaca, rado htjeli odjahati doma i izbjei jedan takav susret. I tako su os
tavili lovi ta i dali se na put kui. Ali kako je to htjela sudbina i udes, dospjeli
su upravo na cestu, kojom je dolazio Chusrau ah, a staza je bila tako uska, da s
e oni nisu mogli izmaknuti konjanicima zaokretanjem na neki drugi put. Tako su d
akle bili prisiljeni da se zaustave, sjahali su, izrekli pozdrav mira i poklonil
i se pred ahom. Zatim su stajali pred njime pognutih glava. Kada je vladar vidio
lijepu opremu na konjima i skupocjenu odjeu na prinevima, povjerovao je, da dvojic
a mladia pripadaju pratnji njegovih vezira i dr avnih ministara, i on je vrlo po elio
da ih vidi oi u oi. Stoga im je zapovjedio, da dignu glave i stanu pred njime usp
ravno, a oni su se pokorili njegovoj zapovijedi smjerna izraza lica i oborenih oi
ju. On je bio ushien, kada je vidio njihova lijepa lica i ljupke likove, njihovo
otmjeno dr anje i uljudan izraz lica. I po to ih je neko vrijeme zapanjeno gledao u
ne malom divljenju, upita ih, tko su oni i kako se zovu i gdje stanuju. Nato pri
nc Bah-man odvrati:
O utoi te svemira, mi smo sinovi ovjeka, iji je ivot pro

tekao u ahovoj slu bi, nadzornika kraljevskih vrtova i parkova.
Kada su se njegovi dani bli ili kraju, on je sebi pred gradom izgra
dio kuu, u kojoj smo mi trebali stanovati, sve dok ne budemo od
rasli i prikladni da tvojoj visosti obavljamo slu bu i pratnju i da
izvr avamo tvoje kraljevske zapovijedi.
Tada ah nastavi pitati:
Kako dolazi do toga da vi izlazite u lov? To je povlastica kra
ljeva, i to nije odreeno za sveukupnost kraljevih podanika i slugu.
Princ Bahman dadne kao odgovor:
199
THstaidrujja no
O utoi te svemira, mi smo jo mladi po godinama, i jer smo
odrasli kod kue, malo znamo o dvorskim obiajima. Budui me
utim da se nadamo, da emo u ahovim trupama nositi oru je, ra
do smo htjeli na a tijela naviknuti na napore i te koe.
Taj je odgovor nai ao kod kralja na odobravanje, i on ponovo nastavi:
ah bi elio vidjeti, kako se vi razumijete u postupanje s ple
menitom divljai. Potra ite dakle sebi neki plijen, kakav ve hoe
te, i oborite ga u njegovoj prisutnosti!
Potom su prinevi ponovo uzjahali konje i prikljuili se vladaru...
200
Ali kada je poela
&??? W? ??? ????? ?????????????^

tristaitrea no

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su prinevi ponovo uzjahali konje i pr
ikljuili se vladaru. A kada su dosegli najdublji pra umski gustik, princ je Bahman
lovio tigra, a princ Parvez progonio medvjeda. A obojica su rabili svoja koplja
s takvom okret-no u i odluno u, daje svaki usmrtio svoju divlja i stavio je ahu pred nog
. Zatim su iznova prodrli u ikaru, i tajput je princ Bahman ubio jednog medvjeda
a princ Parvez tigra, i sa svojim su plijenom uinili kao prethodno. Kada su meutim
htjeli izjahati po treiput, ah im je to zabranio, tim to je rekao:
Kako? Zar vi hoete kraljevske branjevine li iti sve divljai? To je dovoljno i vi e
nego dovoljno. ah je samo htio staviti na ku nju va u odva nost, a jer ju je sada vidio
vlastitim oima, on je u potpunosti zadovoljan. Doite sada s nama i budite pred na
ma dok sjedimo uz objed!
Princ Bahman odvrati:
Mi nismo vrijedni visoke asti i dostojanstva, kojima ti nas,
svoje ponizne sluge, umilostivljuje . Najpokornije i najponiznije
molimo tvoju visost, da nas za danas ispria. Ali ako se utoi te
svemira udostojava imenovati neko drugo vrijeme, tada e tvoji ro
bovi s velikom rado u izvr iti tvoje dobrokobne zapovijedi.
201
Tristnitrea no
Kada je Chusrau ah, zaprepa ten zbog njihova sustezanja, pitao o njegovu razlogu
, princ Bahman dadne kao odgovor:
Makar bih ja elio dati za tebe svoj ivot, o kralju kraljeva,
mi imamo kod kue jednu jedinu sestru, i nas je troje povezano ve
zama najtje nje ljubavi. I zato mi braa ne odlazimo nikamo, a da
nju ne pitamo, a ni ona ni ta ne ini bez na ega savjeta.

Kralj je bio obradovan, to vidi takvu bratsku ljubav i jedinstvo, i odmah rekn
e:
ahove mi glave, on vam rado daje za danas dopu tenje da
odete. Posavjetujte se sa svojom sestrom i sretnite se sa Allahovom
sjenom sutra na ovome lovi tu i izvijestite ga, to je ona rekla i je li
ona s time sporazumna, da vas dvojica doete i aha dvorite kod
stola.
Tada su prinevi uzeli opro taj, tim to su se za njega molili. Zatim su odjahali d
oma, ali su obojica zaboravili ispriati svojoj sestri, kako su se sreli s kraljem
, a prije svega im ono, o emu su se s njime sporazumjeli, uope nije ostalo na misl
ima. Sljedeega su dana izjahali ponovo u lov, i kada su jahali doma, ah ih upita:
Jeste li se svjetovali sa svojom sestrom o tome, trebate li slu
iti kralju, i to ona ka e na to? Jeste li dobili od nje dopu tenje?
Kada su prinevi uli te rijei, ukoili su se od straha. Pobli-jedila je boja na nji
hovim licima, i svaki je poeo drugomu pogledavati u oi. Zatim pone govoriti princ B
ahman:
Opro tenje, o utoi te svijeta, za na e ogre enje! Mi smo
obojica zaboravili na zapovijed i nismo mislili o tome, da razgova
ramo sa svojom sestrom.
Kralj odvrati:
Nije va no. Pitajte je danas i sutra mi dajte obavje tenje!
Ipak se zbilo, da su oni takoer toga dana zaboravili naredbu. Pa ipak se kralj
nije razbjesnio zbog njihova kratka pamenja, nego je uzeo iz svojega d epa tri mal
e zlatne kugle, zamotao ih u svilenu maramu i pru io ih princu Bahmanu s rijeima:
202
Stavi te kugle u svoju maramu oko pojasa. Onda nee zabo
raviti, da upita svoju sestru! Pa ako bi misao o tome ipak trebala
i eznuti iz tvojega pamenja, tada e te svakako, kada bude od
lazio u krevet i odlagao svoj pojas, buka kuglica, koje e pasti na
pod, podsjetiti na tvoje obeanje.
Unato toj o troj opomeni sjene Allahove takoer su toga dana prinevi zaboravili pos
ve i u cijelosti zapovijed i obeanje, koje su dali kralju. Ali kada je pala no i p
rinc Bahman oti ao u svoju odaju, da spava, odrije i on svoj pojas, i ispadnu zlatne
kuglice, i pri njihovu zveketu izroni iznenada ponovo u njegovim mislima ahova n
aredba. Tada su se odmah po urili on i njegov brat Parvez u Perizadinu odaju, u ko
joj se ona upravo htjela dati na poinak. I uz mnoge isprike zbog ometanja u jedno
me tako neprilinom satu nju su obavijestili o svemu, to se zbilo. Ona se po ali na n
jihovu ne-promi ljenost, koja im je dozvolila da tri dana jedan za drugim zaborave
kraljevsku zapovijed, i zakljui s rijeima:
Srea vam je bila naklonjena, moja brao, i tako vas je ne
oekivano dovela do poznanstva s utoi tem svemira, sluaj, koji je
ve poneke uzdigao na visine sree. To mi je vrlo ao, da vi niste u
svome odve velikom obziru na na u bratsku ljubav i jedinstvo
smjesta prihvatili slu bu kod kralja, im se on udostojao, da vam to
zapovijedi. Ipak vi imate puno vi e razloga za aljenje i pokajanje
nego ja, jer vi niste nikakvu zadovoljavajuu ispriku uinili uvjer
ljivom. Jer ona, kojom ste se vi poslu ili, mora biti da je zvuala
sirovo i grubo. To je zbilja jedna opasna stvar, da se dolazi u sukob
s kraljevskim eljama. U svojoj vam iznimno milostivoj susretlji
vosti kralj nudi, da kod njega uzmete slu bu. Vi ste meutim bu
dalasto postupili, tim to ste se usprotivili njegovima uzvi enim
zapovijedima, i kod mene ste prouzrokovali velik nemir. Ipak u ja
sebi od svojega roba, slavuja-govornika, potra iti savjet i vidjeti, to
on o tome ka e. Jer uvijek, kada imam odluiti o nekome te kome
i va nom pitanju, ja ne propu tam da ga pitam za savjet.
Potom princeza odnese krletku sa sobom na stranu, i po to je svojemu robu sve i
spriala, o emu su je izvijestila njezina braa, ona ga upita za savjet o tome, to oni
trebaju uiniti. Tada slavuj--govornik dadne za odgovor:

203
Tristaitrea no
Prinevima prilii da ahu u svim stvarima, koje on od njih
tra i, uine po volji. Nadalje bi oni mogli spremiti jednu sveanost
za kralja i njega ponizno zamoliti, da posjeti ovu kuu, i na taj mu
nain pokazati vjernost i odanost njegovoj kraljevskoj osobi.
Princeza odvrati:
Dragi slavuju, moja su mi braa vrlo mila, i ako bi to bilo mo
gue, ja ih ne bih eljela ni jedan trenutak vremena ispu tati iz svo
jih oiju. A sauvao Allah da bi zbog te njihove odva nosti na a
ljubav i naklonost imale trpjeti.
Na to joj rekne slavuj-govornik:
- Ja sam te najbolje savjetovao, i ponudio sam ti ispravnu uputu. Niega se ne
boj, ako je slijedi , jer iz toga tebi treba proizai samo dobro!
- Ali upita princeza - ako nas Allahova sjena poasti, tim to prekorai prag ove k
ue, moram li se ja pred njime pokazati lica nepokrivena arom74?
- Sigurno - odgovori slavuj-govornik - to ti nee na koditi, ne, to e prije biti n
a tvoju korist.
Sljedeega jutra dva princa, Bahman i Parvez, rano izja u, kao i prije toga, u lo
vi ta, i sretnu Chusrau aha...
74 Muslimanke pred odraslima stranim mu karcima velom ( arom, odnosno fered om)
prekrivaju lice.
204
Ali kada je poela
trisraietvrta no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su sljedeega jutra
prinevi, kao i prije toga, rano izjahali u lovi ta, i sreli Chusrau a
ha. On ih zapita, tim to rekne: - Koji mi odgovor donosite od va
e sestre?
Tada stariji brat stupi naprijed i rekne:
O sjeno Allahova, mi smo tvoji robovi, i to god ti uope ika
da izvolijeva zapovijedati, tomu smo se mi spremni pokoravati.
Ovi su ovdje, koji su neznatniji od najneznatnijih, iznijeli stvar pred
svoju sestru, i postigli njezinu privolu. Da, ona je njih ak korila i
karala, zato to se oni nisu po urili, da izvr e zapovijed utoi ta
svijeta u istome trenutku, u kome im je ona bila izdana. A budui
da je zbog toga s nama vrlo nezadovoljna, ona eli, da mi takoer
poradi nje izmolimo opro tenje kod kralja kraljeva zbog toga pri
jestupa, koji smo mi poinili.
Kralj odvrati:
Vi niste poinili nikakav zloin, koji bi mogao izazvati kra
ljevo negodovanje. Ne, ak to vi e vrlo raduje sjenu Allahovu, da
vidi ljubav, koju vas dvojica iskazujete prema svojoj sestri.
Kada su dva princa uli tako milostivo susretljive i ljubazne kraljeve rijei,
eli su i posramljeno su pustili da im glave vise
205
utj
Tristaietvrta no
prema zemlji. A kralj, koji toga dana nije bio eljan lovljenja kao inae, pozove pr
ineve, kada ih je vidio tako suzdr anima, k sebi i milostivima ih rijeima ohrabri. A
kada je bio umoran od jahanja, okrene glavu svojega konja prema palai i udostoji
se zapovijediti prinevima, da ja u uz njega. Ali su se veziri i savjetnici i dvorj
ani svi pjenili od bijesa i ljubomore, kada su gledali, kako se sa dva neznanca
postupa s tako osobitom naklono u. Kada su oni sada na elu pratnje jahali niz tr ninu u
licu, oi su sviju bile upravljene u mladie, i ljudi su pitali jedni druge: - Tko s
u ova dvojica, koji ja u uz aha? Pripadaju li oni ovomu gradu, ili dolaze iz neke s
trane zemlje?
I narod ih je hvalio i blagoslivljao i kazivao: - Poklonio Allah na em kralju k
raljeva dva princa, koji su tako lijepi i pristali kao ta dvojica, koji uz njega
ja u! Da je na a nesretna kraljica, koja su -njuje u uzama, po Allahovoj milosti doni
jela na svijet sinove, oni bi sada bili u istoj dobi kao ta mlada gospodstva.
Ali kada je povorka stigla u palau, kralj sja i sa svojega konja i odvede prineve
u svoju vlastitu odaju, rasko nu prostoriju, koja je bila divno ureena. A ondje se
nalazio stol, pokriven skupocjenim jelima i najrjeim poslasticama. Nakon to je on
uz njega sjeo, kimne obojici, neka uine isto. Tada braa uine dubok naklon i zauzmu
svoja mjesta, i jeli su u dobro odgojenoj utnji s dr anjem punim strahopo tovanja. N
o ah je
koji ih je htio navesti na razgovor, kako bi isku ao njihovu duhovitost i m
udrost - razgovarao s njima o mnogo razliitih stvari i upuivao im je poneko pitanj
e. Pa budui da su oni bili dobro obueni i obrazovani u svakome umijeu i znanosti, o
dgovarali su mu ispravno i s najveom lakoom. Ispunjen divljenjem ah je gorko alio, to
mu Allah Svemogui nije dao takve sinove, tako lijepe po obliju, tako okretne i ta
ko bogate znanjem poput ove dvojice. I budui da ih je rado slu ao, ostao je du e za s
tolom, nego to je to inae obiavao initi. Po to je meutim ustao i s njima se povukao u s
voju nutarnju odaju, jo je dugo s ovima sjedio u razgovoru, i naposljetku je uzvi
knuo u svome divljenju:
Nikada do dana njeg dana ja nisam svojim oima vidio mladie,
koji su tako dobro odgojeni i tako lijepi i tako
206
spretni kao ovi, i ini mi se, da bi moralo biti te ko, da se igdje nau njima ravni.
Naposljetku on rekne:
Biva ve kasno, zato nam sada dopustite da svoja srca raz
vedrimo glazbom!
I ubrzo pone kraljevski zbor pjevaa i sviraa pjevati i svirati na svakovrsnim in
strumentima radosti i veselja, dok su plesaice i djeaci razvili svoju spretnost, a
mimski glumci i krabulje prikazali svoje ale. Prinevi su na li u predstavi mnogo ra
dosti i posljednji su sati tog popodneva protekli u kne evskoj radosti i blagdan-s
kome slavlju. Kada je meutim zalazilo sunce i bli ila se veer, mladii zamole aha za ot
pu tenje uz mnoge rijei zahvale za visoku milost, koju im se udostojao iskazati. I
prije nego to su oti li, kralj s njima jo porazgovara, pri emu rekne:
Doite sutra ponovo u na a lovi ta, kao i prije, i dopustite
nam da se odande vratimo doma u palau! Tako mi ahove brade,
on bi vas rado imao uvijek uza se, kako bi se veselio u va em dru
tvu i u razgovoru s vama!
Tada se baci princ Bahman pred viso u na pod, i odgovori:
To je upravo cilj i vrhunac na ih elja, o sjeno Allahova na
Zemlji, da se ti sutra, kada bude dolazio iz lova i jahao mimo na u
sirotinjsku kuu, milostivo htjedne udostojati, da ondje stupi
unutra i da se neko vrijeme odmara , tim to bi ti time nama i na oj
sestri iskazao najuzvi eniju ast. Ako i nije mjesto dostojno uzvi
ene prisutnosti kralja kraljeva, ipak se moni kraljevi povremeno
udostojavaju, da posjeuju kolibe svojih robova.
Kralj im, koji je bio njihovom ljepotom i njihovim ljupkim govorom sve vi e ush
ien, pru i jedan u najveoj mjeri milostiv odgovor, tim to rekne:
Mjesto e stanovanja mladia va eg stale a i polo aja biti
sigurno lijepo i vas dostojno. I ah rado pristaje na to, da sutra bu
de gost kod vas dvojice i va e sestre, za koju je on, premda je jo
nije vidio, uvjeren, da e nai daje savr ena po svim darovima tije207
Tristaietvrta no
la i duha. Obadva dakle ekajte sutra posve rano aha na uobiajenom mjestu sretanja!
Na to su prinevi zamolili za dopu tenje, da smiju otii svojim putem. A kada su do l
i kui, oni reknu svojoj sestri:
Perizado, ah je zakljuio, da e sutra poslije lova doi u na
u kuu i da e se ovdje neko vrijeme odmarati.
Ona odgovori:
Ako je tomu tako, mi se jamano moramo pobrinuti za to,
da sve bude pripremljeno za jedan kraljevski sveani objed, i da ne
stojimo tu posramljeni, ako se sjena Allahova udostojava da nas
zasjeni. To nije mogue drugaije, nego da ja u ovoj stvari pitam
svoga roba, slavuja-govornika, kako bi mi on dao savjet. A ja
moram u skladu s time prirediti takoer takva jela, kakva njemu
dolikuju i kakva prijaju kraljevu nepcu.
Oba su princa odobrili njezin plan i oti li na poinak, dok je Perizade naredila
da joj se donese krletka. I po to ju je stavila pred sebe, ona rekne:
Draga ptico, ah je obeao i zakljuio, da e sutra poastiti
na u kuu. Zato mi zacijelo moramo pripremiti za na ega najvi eg
gospodara najbolji od sveanih objeda, i ja elim, da mi ti ka e ,
koja jela kuhari trebaju za njega pripremiti.
Slavuj-govornik odgovori:
Visoka gospodarice, ti ima najvje tije kuhare i slastiare.
Zato im zapovijedi, neka priprave najukusnije poslastice, vlastitim
oima obrati pa nju na to, da oni pred aha iznesu na stol jelo od
svje ih zelenih krastavaca, koji e biti punjeni biserima.
Krajnje zauena princeza odvrati:
Ja jo nikada nisam do dana njeg dana ula o nekoj takvoj
poslastici! Kako?! Krastavci punjeni biserima? I to e kralj, koji
ipak dolazi, da jede kruh, a ne da rvnja kamenje, rei na jedno
takvo jelo. Nadalje ja ne posjedujem dosta bisera, kako bih njima
ispunila i samo jedan jedini krastavac.
208
Ali ptica nastavi:
To je ne to lako. Ni ta se ne pla i, nego postupaj tono
onako, kako ti ja savjetujem! Ja ne te im ni prema emu drugomu
nego prema tvojemu dobru, i ne bih ti nikada savjetovao na tvoju
tetu. Sto se tie bisera, mo e ih skupiti na ovaj nain: otii sutra
rano u zoru u perivoj i dadni iskopati rupu u podno ju prvog drve:a u etali tu desno od sebe, ondje e nai veliku zalihu bisera,
onoliko koliko ti je potrebno!
Sljedeega jutra dakle, po osvitu zore, zapovijedi princeza Pe-rizade vrtlarsko
m momku, neka je prati, i uputi se u perivoj prema onomu mjestu, o kome joj je p
riao slavuj-govornik. Ondje momak iskopa rupu, duboku i iroku, i iznenada njegova
lopata udari o ne to tvrdo. Tada on svojom rukom otkloni zemlju i otkrije pogledu
zlatnu krinjicu, koja je mjerila u etvorinu blizu jednu stopu. Zatim je mladi vrtl
ar poka e princezi, i ona usklikne:
Upravo sam te s tim ciljem uzela sa sobom. Pripazi i gledaj,
da se krinjica ne o teti, iskopaj je sa svom bri ljivo u i donesi je
k meni!
Kada je momak izvr io njezinu zapovijed, ona smjesta otvori koveg i nae ga punim
najljep ih bisera, koji su svje i do li iz mora. Bili su okrugli poput kolutova i svi
iste veliine i ba prikladni za onu svrhu, koju je naznaio slavuj-govornik. Perizade
je bila krajnje obradovana prizorom, i tim to je krinjicu uzela sa sobom, vratila
se u kuu. Prinevi meutim koji su svoju sestru vidjeli kako u osvit dana odlazi sa
vrtlarskim momkom i udili se, za to se ona mimo svoj obiaj tako rano upuuje u vrt - b
rzo obuku, im su je s prozora opazili, svoju odjeu i pou joj ususret. I kako su odl
azili, vidjeli su da im se princeza pribli ava s neim neuobiajenim pod mi kom. I kada
su se sreli, to se ispostavilo kao jedna zlatna krinjica o kojoj oni nisu ni ta slu
tili.
Tada oni reknu:
Draga sestro, u praskozorje smo vidjeli, da se ti upuuje u
perivoj s vrtlarskim momkom, a da ni ta ne nosi u ruci, ali se sada
209
Tristaietvrta no
vraa s tom zlatnom krinjicom. Zato nam objasni, gdje sije na la i kako. Le i li mo da u l
ijehama sakriveno kakvo blago? Perizade odvrati:
Vi govorite istinu, moja brao. Ja sam uzela tog momka sa sobom i pustila ga da
kopa pod jednim odreenim drvetom, i ondje smo udarili o taj sanduk s biserima, p
ogled na koje e vas, ini mi se, obradovati.
Odmah je otvorila princeza koveg...
210
Ali kada je poela
5p C
r#WWWW??W? W W?? W? W W^
tristaipeta no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Perizade odmah
otvorila koveg, i kada su braa ugledala skupocjeno biserje, da su
bili preko mjere zaprepa teni i da su se vrlo obradovali, to ih vide.
Na to rekne princeza:
Poite sada obojica sa mnom. Jer ja imam pred oima jednu
va nu stvar!
Ali princ Bahman pone govoriti:
Sto ima da se ovdje uini? Ah, ja te molim, ka i nam to, a da
ne oklijeva , jer ti nam nisi jo nikada u svome ivotu ni ta dr ala
skrivenim!
Ona dadne kao odgovor:
Moja brao, ja vam nemam to skrivati. Takoer nemojte
ni ta zlo misliti o meni. Ja u vam sada ispripovijedati cijeli tok
dogaaja!
Zatim ih ona izvijesti o tome, koji joj je savjet bio dao slavuj--govornik. I
dok su obojica promi ljala u svome duhu, vrlo su se udili, za to im je rob njihove s
estre zapovjedio, da iznesu pred aha jelo od zelenih krastavaca, koji su punjeni
biserima, i nisu za to mogli domisliti nikakav razlog. Ali princeza nastavi:
211
Tristaipeta no
Slavuj-govornik je uistinu mudar i budan. Stoga ja vjerujem,
da taj savjet mora biti na na u korist. A to u svakom sluaju ne mo
e biti bez smisla i namjere. Zbog toga nam dolikuje, da uinimo
onako, kako je on nalo io.
Zatim se princeza uputi u svoju odaju, pozove natkuhara i rekne mu:
Danas e se ah, sjena Allahova na Zemlji, udostojati, da
ovdje rua. Stoga pazi, da jela budu najtenija ukusa i na svaki
nain prikladna, da budu iznesena pred utoi te svijeta. Pa ipak je
meu svima tim jelima jedno, koje mora pripremiti ti sam i koje
ne smije dodirnuti nijedna druga ruka. Ono se mora sastojati od
svje ih zelenih krastavaca, koji su punjeni skupocjenim biserima.
Natkuhar saslu a tu princezinu zapovijed i pun zaprepa tenos-ti u sebi samome rek
ne: Tko je uo o nekome takvom jelu ili sebi dopustio sanjati, da ne to takvo naruuje
?
A kako je gospodarica zaprepa tenje, koje su odavale njegove crte lica, prepozn
ala bez znanosti o itanju misli, ona mu rekne:
Tvoj mi izraz lica odaje, da me ti dr i za nerazumnu, zato
to ti ja izdajem jednu takvu zapovijed. Ja znam, da nitko jo nika
da nije jeo neko jelo te vrste, ali to se to tebe tie? Uini, kako ti
je zapovijeeno! Ti vidi taj koveg sve do ruba pun bisera. Uzmi
od njih toliko mnogo, koliko treba za jelo, a ono to preostane, to
ostavi u kovegu!
Kuhar, koji u svojoj zbunjenosti i zapanjenosti nije znao ni ta odgovoriti, iza
bere od skupocjenih bisera onoliko mnogo, koliko ih je trebao, i smjesta othita
dalje, kako bi mogao nadgledati da jela za sveanost budu skuhana i propisno zgoto
vljena. U meuvremenu je koraala princeza kroz kuu i kroz vrt i robovima izdavala up
ute o njihovu ukra avanju, pri emu je obraala svoju posebnu pozornost na sagove i di
vane, na svjetiljke i sve ostale sprave. Sljedeega su jutra sa osvitom dana jahal
i prinevi Bahman i Parvez prema dogovorenomu mjestu, onomu, na kome su aha po prvi
put sreli. I on je takoer tono odr ao svoje obeanje i udostojao se da s njima uzme di
jela u lovu. Kada se meutim sunce visoko popelo
212
i njegove zrake postale vrue, kralj odustane od lova i dadne se s prinevima na put
prema njihovoj kui. I kada su joj se pribli ili, mlai brat odja i naprijed i po alje pr
incezi vijest, da se pribli uje utoi te svijeta u svakome dobrom predznaku. Tako dakl
e ona po uri, da doeka kralja, i ekala je njegov dolazak na nutarnjem ulazu. I onda,
kada je kralj ujahao kroz vrata i u dvori tu sjahao i stupio preko praga kunih vra
ta, ona padne pred njegove noge i zakune mu se na vjernost. Tada dva brata reknu
:
O utoi te svijeta, to je na a sestra, o kojoj smo ti mi govo
rili.
I ah je pridigne s premilostivom prijazno u i susretljivo u, primiv i je za ruke, i ka
da ju je pogledao oi u oi, zapanjio se nad njezinom ljupko u i dra e u. On u sebi samome
omisli: - Kako ona ipak slii svojoj brai po licu i stasu! Ja vjerujem, da nema nik
oga meu mojim podanicima niti u gradu ni u zemlji, koji se mo e s njima mjeriti po
ljepoti i plemenitoj naravi. Takoer ovaj ljetnikovac nadma uje sve, to sam ikada vid
io, po sjaju i divoti.
Zatim je princeza vodila aha kroz kuu i pokazivala mu itavu njezinu rasko , dok se
on svemu, to god mu je dolazilo pred oi, radovao preko mjere. Kada je dakle kralj
Chusrau vidio, to se nalazi u kui, on rekne princezi:
Ta je tvoja kua daleko rasko nija nego ijedna palaa, koju
ah posjeduje, i on bi sada rado pro etao kroz perivoj, jer on ne
sumnja, da e taj biti isto tako divan kao i kua.
Tada princeza irom rastvori vrata, kroz koja se mogao vidjeti vrt. I smjesta o
pazi Kralj kao prvu od svih drugih stvari advrvan, koji je neprestano bacao u vis
snopove i mlazove vode, koja je bila bistra kao kristal a ipak zlatne boje. im j
e on ugledao jedno takvo udo, uzviknuo je:
To je zbilja jedna velianstvena bujica! Jo nikada nisam
vidio ne to tako divno. Ali mi reci, gdje se nalazi njegov izvor, i
kako dolazi do toga, da on baca u zrak tako visoke mlazove?
Odakle dolazi taj neprekidni dotok, i na koji je nain napravljen?
ah bi ga rado promotrio izbliza.
213
Tristaipeta no
O kralju kraljeva i gospodaru zemlje - odgovori princeza
neka ti se svidi uiniti, to ti se mili!
Potom oni izau prema advrvanu, i ah je tu stao i gledao ga je pun ushienja, kadli
on iznenada zauje zvuanje slatkih glasova, koji su odjekivali skladno i melodino p
oput opojne glazbe. On se okrene i pogleda, ne bi li otkrio pjevae. I makar je po

djednako pogledavao u daljinu i blizinu, sve je bilo uzalud: uo je glasove, ali n
ije mogao otkriti nikakve pjevae. I naposljetku uzvikne, posve zbunjen:
Odakle dolaze ti predivni tonovi? Uspinju li se oni iz zemljine utrobe ili lebde visoko gore u zraku? Oni mi ispunjavaju srce
ushienjem, ali oni iznenauju osjetila, jer se ne mo e vidjeti ni
kakav pjeva.
Smje ei se princeza odvrati:
O gospodaru gospodara, nema ovdje nikakvih pjevaa. Zvu
kovi, koji dospijevaju do ahovih u iju, dolaze od onoga ondje
drveta. Ja te molim, udostoj se koraati dalje, i dobro si ga po
gledaj!
Tako mu on onda prie, i glazba ga je ushiivala sve vi e i vi e, i as je gledao zlatn
u vodu, as drvo-pjevaa, dok se nije izgubio u zapanjenosti i divljenju. Potom on r
ekne samomu sebi: - O Allah, je li sve to djelo prirode ili aranja? Da, zbilja, t
o je mjesto puno tajni!
Ali se ubrzo okrene prema princezi i upita:
Draga gospodarice, molim, kako ste vi do li do toga uda od
drveta, koje je zasaeno posred ovoga vrta? Je li ga tko donio sa
sobom iz daleke zemlje kao kakav rijedak poklon? I pod kojim je
imenom ono poznato?
Perizade odvrati:
O kralju kraljeva, to udo, zvano drvo-pjeva, ne raste u
na oj zemlji. To bi bilo predugo, da ti pripovijedam, odakle sam ga
stekla i na koji nain. Zato neka zasada bude dovoljno rei, da sam
214
drvo i zlatnu vodu i slavuja-govornika sve zajedno i u isto vrijeme bila prona la
ja. Udostoj se sada pratiti svoju slu kinju i pogledati tu treu rijetkost, a kada s
e ah otpoine i odmori od napora i tegoba lovljenja, tada treba povijest tih triju
rijetkih stvari biti ispriana utoi tu svijeta u svoj op irnosti!
Nato odgovori kralj:
Sahov je zamor uzmaknuo ve zahvaljujui pogledu na ta u
da. Sada, hajdemo k slavuju-govorniku!
Princeza dakle odvede kralja, i po to mu je pokazala slavuja--govornika, vratil
i su se natrag u vrt, gdje on nije bio umoran, da s krajnjim zaprepa tenjem promat
ra advrvan. I potom on uzvikne:
Kako do toga dolazi? Nikakav izvor, iz kojega bi dotjecala
sva ta voda, nije vidljiv ahovim oima, pa ak ni neki kanal. Nema
nikakvoga priuvnog bunara, koji bi bio dovoljno velik, da je prih
vaa.
Ona nato rekne:
Ti govori istinu, o kralju kraljeva! Taj advrvan nema nika
kav izvor. On skae iz jednoga maloga mramornog bunara, koji
sam ja napunila jednom jedinom bocom zlatne vode. Ali zahvalju
jui snazi Allaha Svemoguega ona je nabujala i rasla, sve dok nije
briznula u vis u tome sna nom snopu vode, koji ah vidi. Nadalje,
ona skae dan i no. I, neobino za rei: koliina se vode, koja s te
visine pada natrag u bunar, ne smanjuje, da, ni ta se od nje ne rasi
pa niti gubi.
Nato kralj, ispunjen zapanjeno u i uenjem, zapovjedi da se vrate k slavuju-govorni
ku...
215
Ali kada je poela
tristai esta no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj, ispunjen za-panjeno u i uenjem,
zapovjedio da se vrate k slavuju-govor-niku. I Princeza ga odvede do vrtne kue,
iz koje je mogao gledati tisue ptica svake vrste, koje su pjevale na drveu i ispun
javale zrak svojim pjesmama i pohvalnicama upuenima Stvoritelju. Tu on zapita svo
ju voditeljicu:
Draga gospodarice, odakle dolaze te bezbrojne pjevice, koje lete
prema onomu drvetu i pu taju da svemir odzvanja od njihovih melodinih glasova, i i
pak ne sjedaju ni na koje drugo drvo?
O kralju kraljeva - odvrati ona - sve bivaju primamljene od slavuja-govornika
i stjeu se ovamo, kako bi pratile njegovo pjevanje. A budui da njegova krletka vi
si na prozoru ove vrtne kue, one sjedaju sada na najbli e drvo, i tu se mo e uti, koli
ko on ljup-kije pjeva nego sve druge, da, njegova tu aljka zvui daleko melo-dinije n
ego ona u ikojeg slavuja.
I kada se ah pribli io krletki i oslu kivao slavujevo pjevanje, dovikne princeza s
vom zatoeniku ove rijei:
Hej, moj pernati robe, zar ti ne opa a , da je ovdje utoi te
svijeta? Ti mu ne iskazuje du no po tovanje i zakletvu vjernosti!
217
Tristai esta no
Kada je slavuj-govornik uo te rijei, on odmah prestane sa svojim pjevanjem, i s
mjesta su takoer sve druge pjevice sjedile u dubokoj utnji. Jer one su bile vjerno
odane svom poglavaru, i nijedna se vi e nije usudila dati od sebe ni jednoga glas
a, ako je on zanijemio. Potom slavuj-govornik ljudskim govorom rekne rijei:
O najvei kralju, neka ti Allah Svemogui u Svojoj moi i
uzvi enosti dadne zdravlje i sreu!
ah uzvrati pozdrav, a rob je princeze Perizade neprestano izvikivao elje za bla
goslovima na njegovu glavu. U meuvremenu su bili prostrti stolovi i najskupocjeni
ja su jela bila ponuena dru tvu, koje je tu sjedilo u dolinom rasporedu prema polo aje
vima. ah je meutim izabrao svoje sjedalo kraj slavuj a-govornika, blizu uz prozor,
na kome je visjela krletka. Kada je nato pred njega postavljeno jelo od zelenih
krastavaca, on ispru i ruku da uzme odatle. Ali je zaprepa ten povue natrag, kada je
vidio, da su krastavci, koji su u redovima le ali u zdjeli, punjeni biserima, koj
i su izvirivali s oba kraja. On upita princezu i njezinu brau:
Kakvo je to jelo? Ono ipak ne mo e biti namijenjeno za hra
nu. Za to se dakle ono stavlja pred aha? Objasnite mi, ja vam za
povijedam, to to znai!
Oni mu nisu mogli dati nikakav odgovor, jer nisu znali, to bi mu trebali odvra
titi. I dok su svi utjeli, umjesto njih pone govoriti slavuj-govornik:
O najvei kralju na eg vremena, smatra li ti to neobinim,
to vidi jelo od krastavaca, koji su punjeni biserima? Koliko je
neobinije to, to ti nisi bio zaprepa ten, kada si uo, da je kraljica,
tvoja supruga, protivno zakonima Allahova svjetskog poretka,
rodila takve ivotinje kao to su pas i maka i mo ut takor! To te
je kudikamo vi e moralo zauditi. Jer tko je ikada uo o tome, da
je jedna ena takvim stvorenjima kao to su ta poklonila ivot?
Tada ah odgovori slavuju-govorniku:
Sve, to ti kazuje , je doista ispravno, i ja znam, da takve
stvari ne odgovaraju zakonima Allaha Svemoguega. Ali ja sam
218
vjerovao obavjestima babica, mudrih ena, koje su se nalazile oko kraljice u vrije
me, kada je poraala. Jer to nisu bile nikakve stran-kinje, nego njezine vlastite
sestre, djeca istih roditelja kao i ona. Sto sam ja onda mogao drugo uiniti, nego
povjerovati njihovim rijeima?
O kralju kraljeva - nastavi slavuj-govornik - zaista, istina
mi u toj stvari nije skrivena. Ako one i jesu kraljiine sestre, one su
ipak bile, kada su vidjele, kakvu je Kralj naklonost i ljubav pru io
njihovoj najmlaoj sestri, ispunjene gnjevom i mr njom, jer su bile
zavidne i ljubomorne. Stoga su protiv nje smislile opake lukav tine,
i naposljetku je njihovoj podmuklosti po lo za rukom, da odvrati
od nje tvoje misli, i da pred tvojim oima sakrije njezine kreposti.
Sada tebi meutim trebaju biti objelodanjenima njihova zloa i
himbenost. Pa ako ti tra i neki daljnji dokaz, nalo i da one dou
i ispitaj ih o toj stvari! One ti nee o toj stvari ni ta moi sakriti i
morat e priznati i tebe preklinjati za milost.
Zatim slavuj-govornik nastavi:
- Ova su dva kraljevska brata, tako lijepi i tako jaki, i ova ljup
ka princeza, njihova sestra, tvoja vlastita zakonita djeca, kojima je
kraljica, tvoja supruga, poklonila ivot. Babice su, tvoje svastike, u
crnini svojih srca i svojih oiju, djecu uklonile ustranu, im su bila
roena. Da, svakiput, kada bi ti neko dijete bilo roeno, one bi ga
umotale u komad pokrivaa, polo ile u ko aru, i nju bacile u potok,
koji tee mimo palau, u namjeri, da ga puste da umre neznanom
smru. Alije srea to htjela, daje nadzornik tvojih kraljevskih vrto
va ugledao sve te ko are, kada su one plovile uz njegove zemlji ne
posjede, i da je djecu, koja su u njima le ala, uzeo u svoju za titu.
On ih je dao sa svom brigom prehranjivati i odgajati, i kada su
uzrasli do zrelije dobi, pobrinuo se za to, da budu pouavani u svim
umijeima i znanostima. I koliko god je trajao njegov ivot, postu
pao je s njima i odgajao ih s ljubavlju i nje no u, kao da su bili nje
gova vlastita djeca. I sada, o Chusrau ahu, probudi se iz svojega
spavanja i neznanja i tuposti i znaj, da su ta dva princa Bahman i
Parvez i njihova sestra, princeza Perizade, tvoja vlastita djeca i tvoji
zakoniti ba tinici.
219
Tristai esta no
Kada je kralj uo te rijei i stekao izvjesnost o tome, da one odgovaraju istini.
..
' ;.*
1
I
.*^
Ml' nlimm
220
Ali kada je poela
?7
Jp
tristaisedma no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je kralj uo rijei

slavuja-govornika i stekao izvjesnost o tome, da one odgovaraju
istini, i shvatio nedjela onih vra ica, svojih svastika, da je on tada
rekao: O ptico, ja sam doista uvjeren o istinitosti tvojih rijei. Jer
kada sam ja vidio ove mladie po prviput u lovi tima, tada je moja
najdublja nutrina bila privuena ljubavlju prema njima, i moje se
srce osjetilo prisiljenim da ih ljubi, kao kada bi bila moja vlastita
djeca. Oni su jednako tako kao i njihova sestra privukli k sebi moju
ljubav, kao to magnet privlai eljezo. I glas krvi vie u meni75 i sili
me, da prepoznam vezu i da priznam, da su oni moja prava djeca,
roena iz krila moje kraljice, iji sam ja stra an udes morao izvr iti.
Tada se on obrati prinevima i njihovoj sestri, i sa suzama u oima i sa slomljen
im glasom rekne:
Vi jeste moja djeca, i ubudue gledajte na mene kao na svo
jega oca!
75 Ovdje se mo e usporediti ono mjesto u pedesetiosmoj noi, kada se po prvipu
t susreu kraljevi Sarkan i njegova sestra kraljevna Nuzhat ez-Zaman: "im ju [Nuzhat
u ez-Zaman] je taj [Sarkan] ugledao, krv bude privuena ka krvi", ali i itav niz ka
snijih mjesta.
221
Tristaisedma no
Tu oni uz glasno klicanje pojure k njemu, padnu mu oko vrata i zagrle ga. Pot
om svi ponovo sjednu za stol, a kada su objedovali, Chusrau ah im rekne:
- Draga djeco, ja vas sada moram napustiti, ali ako Allah da,
vratiti u se sutra i kraljicu, va u mater, dovesti sa sobom.
S tima im rijeima on rekne srdano zbogom, uspne se na svojega konja i odja e u sv
oju palau. I tek to je sjeo na prijestolje, odmah pozove velikog vezira i izda mu
zapovijed:
- Smjesta po alji po one neotesane ene, sestre moje kraljice,
i stavi ih u te ke okove. Jer njihova su nedjela napokon iza la na
svjetlost dana, i one zaslu uju da umru smru ubojica! Maono a
treba odmah brusiti svoj ma. Jer zemlja ea za njihovom krvlju.
Otii, i osobno se pobrini, da im se bez oklijevanja i otezanja odsi
jeku glave. Ne oekuj nikakvu daljnju naredbu, nego se smjesta
pokori mojoj zapovijedi!
Veliki vezir istoga asa po uri odatle, i u njegovoj su prisutnosti zavidnim sest
rama bile odsjeene glave, i tako su pretrpjele pravednu kaznu za svoju zluradost
i svoja zlodjela.
Istovremeno meutim Chusrau ah otie pje ke sa svojom pratnjom prema glavnoj d amiji,
pokraj koje je kraljica u gorkoj boli i patnji bila dr ana zatoenom tijekom toliko
mnogo godina, i vlastitom je rukom izvede iz njezina kaveza i nje no je zagrli. I
kako je on potom vidio njezino tu no stanje, i njezine od jada izobliene crte lica,
i njezinu bijednu odjeu, on zaplae i uzvikne:
- Neka mi oprosti Allah Svemogui, to sam tako nepravedno
i okrutno s tobom postupao! Ja sam tvoje sestre, koje su podmuk
lo i varljivo potakle moju gnjevnu srd bu protiv tebe, ti nedu na i
ista, dao pogubiti, i one su pretrpjele zaslu enu kaznu za svoja
nedjela.
Tako je kralj prijazno i s puno ljubavi govorio svojoj supruzi i pripovijedao
joj je sve, to mu se zbilo i o em ga je izvijestio slavuj--govornik, tim to je zav
r io s ovim rijeima:
- Hodi sada sa mnom u palau. Ondje e ti vidjeti obadva
svoja sina i svoju ker, koji su izrasli u najljupkija bia! Pohitaj sa
222
mnom, i zagrli ih, i povuci ih na svoje grudi. Jer oni su zbilja na a djeca, svjet
lost na ih oiju! Ipak najprije poi u hammam, i navuci na sebe svoje kraljevske halji
ne i dragulje!
U meuvremenu se meutim ra irio po gradu glas o tim dogaajima: kako je napokon kral
j kraljici ukazao naklonost, onako kako se pristoji, i vlastitom je rukom oslobo
dio iz zatoeni tva i zamolio je za opro tenje za svu nepravdu, koju joj je uinio. I ka
ko se pokazalo, da su prinevi i princeza njihova roena djeca, i kako je ah kraljiine
sestre, koje su se bile urotile protiv nje, bio kaznio. Tu je sada vladala rado
st i veselje u gradu i dr avi, i sav je narod blagoslivljao ahovu suprugu i proklin
jao vra ice, njezine sestre. Sljedeega dana
po to se Kraljica oprala u kupelji i stav
ila na sebe svoje kraljevske haljine i kne evske dragulje - poe ona s kraljem ususr
et svojoj djeci. On joj sam dovede prineve Bahmana i Parveza i princezu Perizadu
i rekne:
- Vidi, ovdje se nalaze tvoja djeca, plod tvoje utrobe i krvi tvojega srca,
tvoji vlastiti sinovi i tvoja vlastita ki! Zagrli ih sa svom ljubavlju jedne mate
re i pru i im svoju naklonost i ljubav, kao to sam to uinio i ja! Kada si ih ti doni
jela na svijet, tvoje su ti ih nesretne sestre oduzele od tebe, i bacile ih u on
aj potok, i rekle, da si ti najprije bila rodila tene, potom maia, i na kraju mo ut tak
o-ricu. Ja se ne mogu utje iti, to sam povjerovao njihovim klevetama, i jedina zado
volj tina, koju mogu dati da tebi padne u dio, je ta, da ja ovo troje, koje si ti
rodila, dovodim u tvoj zagrljaj, njih, koje nam je natrag dao Allah Svemogui, i ui
nio ih dostojnima, da se zovu na om djecom.
Tu prinevi i princeza padnu svojoj materi oko vrata i nje no su je grlili, dok s
u prolijevali rijeke suza radosnica...
223
Ali kada je poela
tristaiosma no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su prinevi i princeza pali svojoj mat
eri oko vrata i da su je nje no grlili, dok su prolijevali rijeke suza radosnica.
Potom ah i kraljica sjednu zajedno sa svojom djecom za stol, i kada su svr ili s ob
jedom, uputi se Chusrau ah sa svojom suprugom u vrt, kako bi joj pokazao drvo-pje
vaa i bunar sa zlatnom vodom i kraljica je poradi njih bila ispunjena zapanjeno u i
ushienjem. Zatim su se okrenuli prema vrtnoj kui i posjetili slavuja-govornika, o
kome joj je kralj za objedom pripovijedao s najveom pohvalom, i kraljica je imala
svoju radost u njegovome slatkom glasu i njegovome melodinom pjevanju. I kada su
vidjeli sve te stvari, popne se kralj na svog konja, princ Bahman pojase s njeg
ove desne strane i princ Parvez s njegove lijeve strane, dok je kraljica uzela p
rincezu Perizadu u svoju nosiljku, i tako se upute prema palai. Kako je dakle kra
ljevska povorka pro la kroz gradske zidine i u la u prijestolnicu s kne evskim sjajem
i rasko i, tu su se natiskivali podanici, koji su uli o sretnoj vijesti, u gomilama
, kako bi vidjeli ulazak povorke, i podizali su glasne uzvike radosti. I kao to s
u ljudi neko bili tu ni, kada su kraljevsku suprugu gledali u zatoeni tvu, tako su se
sada preko mjere radovali, to je gledaju na slobodi. Ali su prije svega bili zapa
njeni, kada su ugledali slavuja-govornika. Jer princeza je pokraj sebe nosila kr
letku, i dok su projahavali, okru ivale su ih sa svih strana
225
Tristdiosma no
tisue slatkoglasnih pjevica, koje su lijetale tuda kao krletkina pratnja, i ispun
javale zrak udesnim sazvujima. A jata su drugih ptica, koje su sjedjele po drveu i
po kuama pjevala i cvrkutala, kao da hoe pozdraviti krletku svojega elnika, koji je
pratio kraljevski sveani ophod. Pa kada su stigli u palau, sjednu ah i kraljica i

njihova djeca uz rasko nu sveanu gozbu. A grad je bio osvijetljen, i posvuda su ple
sovi i veselice svjedoili o radosti podanika. Mnogo su dana trajale ove vesele sv
eanosti u prijestolnici i u kraljevstvu, gdje je svatko bio veseo i sretan i u sv
ojoj kui prireivao gozbe slavlja. Poslije tih je sveanosti Chusrau ah uinio svojega s
tarijeg sina Bahmana nasljednikom svojega prijestolja i svojega kraljevstva, a p
renio je u njegove ruke poslove koji se tiu dr ave i njezine sveukupnosti. I princ
je upravljao poslovima s tako mnogo pameti i uspje nosti, da su se veliina i slava
kraljevstva popele na dvostruko. Na svojega je mlaeg sina Parveza ah prenio brigu
za svoju vojsku, kako za konjani tvo tako i za pje a tvo. A princeza je Pe-rizade bila
data od svog oca za suprugu jednomu monom kralju, koji je vladao jednom silnom d
r avom. I naposljetku je kraljica majka u istoj radosti i bla enstvu zaboravila sve p
atnje zatoeni tva. Ubudue je sudbina svima njima poklonila najdivnije dane, sve dok
im naposljetku nije do ao Onaj76, koji ru i radosti i raskida prijateljstva, koji un
i tava dvorce i podi e grobove, On, etelac za dan uskrsnua mrtvih. Tada su bili oni, k
ao da ih nikada nije ni bilo.
Neka je slava Gospodu, koji ne umire i koji ne poznaje nikakvu sjenu promjene
!
Dalje se pripovijeda
PRIPOVIJEST 0 'ALIJI ARU IZUMDRRDDI.
U starim je vremenima i u davno i ezloj pro losti ivio jednom trgovac u zemlji Chor
asan. Taj se zvao Mad ed-Din. On je
76 Dakako: Asrael, aneo smrti.
226
Pripovijest o 'Aliji Saru i Zumurrudi
rosjedovao veliko bogatstvo, mnogo robova, mameluka77 i slugu. Bio je meutim dose
gao ve svoju ezdesetu godinu ivota, a da mu se nije rodio nijedan sin. Tada mu napo
kon Allah Uzvi eni pokloni jednog sina. On ga nazove 'Ali. Pa kad je taj djeak nara
stao, postao je vrlo lijepim, nalik U tapu. Ali jedva da se nalazio u mu evnoj dobi,
on, u kome su se sjedinila sva savr enstva, kad li se njegov otac razboli na smrt
. Tada on pozove svojega sina k sebi i rekne mu:
- Moj sine, sada mi se pribli ava sueni as. Zato ti hou dati
jednu opomenu.
Sto je to, moj oe? - upita 'Ali.
Trgovac odvrati:
- Opominjem te, ne budi ni s jednim ovjekom povjerljiviji
nego to dolikuje, i izbjegavaj sve, to donosi sa sobom tetu i
nesreu! uvaj se da ne postanes prijateljem zlog ovjeka. Jer on
je kao kova. Ako te vatra ne spr i, ipak e te ugristi njegov dim. A
kako je lijepa pjesnikova rije:
U tvome vremenu ne ivi nijedan, za ijim bi se prijateljstvom udilo,
Nijedan prijatelj, koji uva vjernost, ako sudbina iznevjeri.
Stoga ivi sam za sebe, ni u koga se ne pouzdavaj! Moja je rije dobar savjet za teb
e, i to dostaje.
I isto tako rije drugoga:
Ljudi su skrivena patnja.
Nikada im ne poklanjaj svoje povjerenje!
77 Mameluk (Mamluk) je izvorno bijeli rob, kasnije naziv za pripadnika gar
de egipatskog sultana.
227
Tristaiosma no
Jer puni su prevare i podmuklosti, Samo ako umije u njih gledati.
Slina je takoer rije treega:
Openje s ljudima ne donosi nikakvu korist, Ne, samo brbljanje s vjenim ovamo i ona
mo.
Stoga se samo tada ophodi s drugim ljudima, kada htjednes, Da se umno i tvoje znan
je i tvoja dobra.
A tako takoer rije etvrtoga:
Ako neki umnik ispituje ljude,

Past e mu u dio hrana, koju sam ja jeo:
Na ao sam, da njihova ljubav nije ni ta nego prevara, I da je licemjerje njihova vje
ra u spasenje.
Tada rekne 'Ali:
Dragi oe, slu am i pokoravam se! Sto ja jo inae moram
initi?
A njegov otac nastavi:
ini dobro, kada si to u stanju! Postupaj uvijek prijazno s
ljudima i iskoristi svaku priliku, da im uini po volji. Jer nijedna se
namjera ne mo e izvesti u svako doba! Kako je ipak lijepa pjes
nikova rije:
Ne nudi se uvijek i svakoga asa Prilika za dobro djelo,
228
v ?

Ako ti je to mogue, urno je iskoristi, Prije nego to se mogunost otkloni.
Slu am i pokoravam se - odvrati 'Ali...
229
Ali kada je poela
#&W9WWW???? ? W W W W W W$^
tristaideveta no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje mladi svojemu ocu
odvratio: - Slu am i pokoravam se! Ali to jo dalje?
Tada trgovac opet pone:
Moj sine, spominji se Allaha, onda e se Allah tebe spomi
njati. uvaj svoja dobra i nemoj ih rasipati. Jer ako ih raspe , ovi
sit e o najni im ljudima! Znaj, da ovjekova vrijednost poiva na
tome, to svoja prava posjeduje u imetku. A kako je izvrsna ta
koer ova pjesnikova rije:
Ako nemam nikakva novca, nemam takoer nijednog prijatelja za pratitelja;
Ali ako imam mnogo novca, svatko mi je prijatelj.
Kako e mi poneki neprijatelj biti za volju novca prijateljem!
Kako e mi poneki prijatelj zbog nedostatka novca biti neprijateljem!
Ponovo zapita 'Ali:
Sto jo dalje?
Tada njegov otac nastavi:
231
Tristaidevettz no
- Moj sine, savjetuj se s onima, koji su po godinama stariji od tebe, i nemoj
odve uriti s onom stvari, koju namjerava uiniti! Imaj suuti prema onomu, koji je teb
i podreen. Tako e se tebi smilovati onaj, koji je tebi nadreen! Nikoga ne tlai. Inae e
Allah staviti iznad tebe nekoga, tko e tebe tlaiti! Kako lijepo glasi pjesnikova
rije:
Stavi jedno drugo rasuivanje k svomu, pusti da te se svjetuje; Jer dvojici ne mo e
biti skrivena istina.

ovjeku zrcalo pokazuje samo njegovo lice; Leda on vidi s pomou dva ogledala u udru
zi.
A isto tako rije drugoga:
Saberi se i ne uri nikada ni sa kojim planom;
Ako ima suuti s ljudima, bit e zahvaljujui suuti usreen!
Nema nikakve moi na tom svijetu, nad kojom ne bi stajala Allahova mo;
A svakog tiranina tlai jo jedan tiranin.
Slino takoer rije treega:
Ne ini nepravdu, ak i ako ti je za to data mo; Jer osveta uvijek vreba na onoga, tk
o je poini!
Tvoje oko mo e zacijelo spavati; ipak je potlaeni budan I proklinje te, a Alldhovo
oko ne drijema.
uvaj se, da ne pije vina. Jer ono je poetak svakoga zla! Pijenje vina oduzima ra
zum i ini pijanicu vrijednim prezira. A kako izvrsno glasi pjesnikova rije:
232
Tako mi Allaha, nikada me ne smije opiti vino, sve dok Duh boravi u tijelu i moj
je govor jasan!
Nikada se neu, nijednog dana, odati hladnom vinu;
Samo u onoga birati za prijatelja, koji je slobodan od svakog pijanstva.
To je dakle moja pouka tebi. Dr i je vazda pred oima, i neka ushtije Allah biti
moj zastupnik kod tebe.
Zatim mu otka e svijest, i on neko vrijeme za uti. Kada je opet do ao k sebi, zamol
i Boga za opro tenje svojih grijeha, izgovori oitovanje vjere78 i ode na milost All
ahu Uzvi enomu. Tada je sin plakao i naricao nad njime, i ubrzo je poeo na dolian nai
n pripremati pokop. Na sprovod su iza li i veliko i malo, itai su Kur'ana itali uz nj
egov odar, a 'Ali nije ni ta propustio, to je priliilo preminulomu. Zatim budu nad g
robom izgovorene molitve i le bude predan zemlji. Nad njegovom meutim grobnicom bu
du ispisani ovi stihovi:
Iz praha stvoren stupio si u ivot
I nauio si plemenito umijee govora;
Vraa se doma u prah sada kao mrtvac, Kao da se nisi nikada udaljio od praha.
Njegov je sin 'Ali Sar za njim bolno tugovao i spremio za njega karmine prema
obiaju otmjenih ljudi. Da, on je oplakivao svojega oca tako dugo, dok mu nije um
rla takoer mati, kratko vrijeme poslije oeve smrti. Tada je on takoer za nju uinio s
ve, to je bio uinio za svojega oca. Potom meutim, nakon tih dogaaja, sjedne on u svo
j duan i pone trgovati. Ali nije imao nikakav povjerljiv
78 Muslimansko se oitovanje vjere sastoji iz dva lana: "Tvrdim da nema drugog
a Boga osim Allaha i da je Muhammed njegov poslanik."
233
Tristaideveta- no
dodir ni sa kojim stvorenjem Allaha Uzvi enoga, vjerno opomeni svojega oca. Na taj
je nain on ivio godinu dana. Ali zatim, kad je ta godina protekla, do uljaju se k n
jemu sinovi razvratnica sa svojim lukav tinama i zdru e se s njime, sve dok se on s
njima nije upustio u lo e stvari i skrenuo s pravoga puta. I on je iz pehara srkao
vino, i s curicama se rano i kasno sastajao. I sada on sebi rekne: - Moj je ota
c svo to bogatstvo ipak za mene nagomilao. Pa ako ja ni ta od toga ne tro im, komu u
ga poslije ostaviti? Tako mi Allaha, ja u se dr ati onoga, to je rekao pjesnik:
Ako si itav svoj ivot
Za sebe skupljao i stjecao
Kako mo e u ivati u onome, Sto skuplja i stvara ?
Tako je 'Ali Sar tro io svoja dobra neprestano i u svako vrijeme noi i dana, sve
dok nije spiskao sav svoj imetak i postao siroma nim ovjekom. Tada ga jako pritisn
e oskudica, i srce mu postane te kim. On je prodao duan, kue i sve, to mu je pripadal
o, i zatim je prodavao ak i haljine sa svojega tijela, sve dok nije imao za sebe
samo jednu jedinu haljinu. Tada pijanstvo i ezne, a pribli e se asovi puni brige. Tako
se nad njim nadvila nevolja. Jednoga je dana sjedio sve od jutra do popodneva b
ez zalogaja, i tada on rekne sebi samomu: - Poi u u obilazak svima onima, za koje
sam izdavao svoj novac. Mo da e mi netko od njih danas dati jesti.
I on ih sve obie. Ali im bi kod nekoga od njih pokucao, taj je dao rei da ga nem
a doma, i sakrio se pred njime, dok je u njemu plamtjela glad. Zatim on poe na tr
govaki bazar...
234
Ali kada je zapoela
tristaideseta no

- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Ali Sar, dok je u njemu plamtj
ela glad, po ao na trgovaki bazar. Ondje on nae mno tvo naroda, koje se natiskivalo uj
edan krug. Tada on rekne u sebi samome: - Sto bi to moglo biti razlogom, da se m
no tvo onamo natiskuje? Tako mi Allaha, neu odavde otii, prije nego to izbliza pogled
am u taj krug. - Potom se on ugura u prsten mno tva, i nae jednu robinju. Ta je bil
a visoka pet stopa, ravnomjerna stasa, njezini su obrazi bili ru iasto nje ni i njezi
ne sise oblo sparene. Ona je ljepotom i dra e u, ljupko u i savr enstvom nadma ivala sve lj
de svojega vremena, kao to je netko, tko je njoj slinu opisivao, o njoj pjevao:
Ona je bila prema elji ljepote stvorena; i savr ena, inila se odljevom ljepote, niti
kraa ni du a.
Sama je ljepota bila oarana njezinom slikom,
U kojoj se stidljivost ednosti skladno ujedinjuje s ponosom.
Njezin je stas kao neka iba, njezino lice kao U tap, A mo us je njezin dah. Nijedno j
oj bie nije ravno.
235
Tristaideseta no
To je, kao da bi bila izlivena iz bisernog sjaja. Iz svakoga uda zrai jedan Mjese
c pun ljepote.
Ime je meutim te djevojke bilo Zumurrud. Kada ju je dakle 'Ali Sar ugledao, za
prepastio se zbog njezine ljepote i ljupkosti, i on rekne: Tako mi Allaha, neu pr
ije otii, sve dok ne vidim, kako e se visoko popeti cijena te robinje, i dok takoer
ne doznam, tko e je kupiti!
Potom on stupi meu trgovce. I oni povjeruju, daje on eli kupiti, jer su znali,
kakvo je veliko bogatstvo ba tinio od svojega oca. Zatim uz robinju stane prekupac
i povie:
Vi trgovci, vi ljudi od novca! Tko otvori vrata ponude za ovu
robinju, gospodaricu Mjeseca, biser velikoga dobitka, Zumurrud,
pletilju zavjesa, e nju vapijuega, milje zaljubljenikovo, taj neka
sada otvara vrata, i na tome, koji ih otvori, ne smije poivati nikak
va pokuda i zamjerka!
Jedan od trgovaca povie:
Moja, za petstotina dinara!
I deset! - povie drugi.
Neki meutim stari ovjek, po imenu Ra id ed-Din, koji je imao plave oi79 i bio ru na
izgleda:
I sto!
I deset
uzvikne opet jedan drugi. Sada stari povie:
Za tisuu dinara!
Tada ostali trgovci zadr e svoje jezike za zubima i za ute. Prekupac se meutim pos
avjetuje s njezinim vlasnikom. Taj pak rekne:
Ja sam se zakleo, da u je prodati samo onomu ovjeku,
kojega ona sama izabere. Pitaj je dakle za njezino mi ljenje!
Plave oi va e na Istoku kao opasne, a naje e se tada radi o kr aninu.

236
Pripovijest o yAliji Sdru i Zumurrudi
Prekupac ode k njoj i rekne:
O gospodarice Mjeseca, ovaj bi te trgovac htio kupiti.
Tada ona pogleda ovjeka, i kada je vidjela, da on izgleda tako, kako smo ga os
likali, ona rekne prekupcu:
Ja ne elim biti prodana nekom starcu, koji je od starake
slabosti postao tu nom benom. Kako je izvrsno izrekao pjesnik:
Zamolio sam je jednom za poljubac; ali ona ugleda
Moju bijelu kosu, koju mi dobra i dobro imovno stanje nisu u tedjeli.
Tada se ona urno okrene od mene i izrekne rijei:
'Tako mi onoga, zahvaljujui kojemu je iz niega stvoren ovjek,
Sa sijedom ja bradom doista ne sklapam nikakav savez! Zar da mi ve za ivota epi vat
om usta80?'
Kada je prekupac uo njezine rijei, on joj rekne:
Tako mi Ali aha, ti si ispriana. Tvoja bi kupovna cijena tre
bala iznositi desettisua dinara.
Potom on priopi njezinu vlasniku, da ona ne eli onoga starca. Taj mu odgovori:
Pitaj je o nekome drugome!
Tada istupi neki drugi ovjek i povie:
Moja, za toliko, koliko je ponudio stari, kojega ona ne eli!
Ipak, im je ona pogledala toga ovjeka, otkrila je da ima obojenu bradu. Tada on
a povie:
80 To se inae ini mrtvima.
237
Tristaideseta no
- Kakva sramota i nerazbor i crna boja na bijeloj bradi! Potom se ona pone sve v
i e i vi e uditi i izgovori ove stihove:
Kod toga i toga gospodara imala sam lijep prizor: Vrat, tako mi boga, istuen paro
m cipela.
Brada, u kojoj se veselo igraju male ivotinje. Kovra kosa, jer je omotana uzetom,
0
ti, zaluen mojim stasom i mojim obrazima,
Ti sebi bez brige umi lja nemogue stvari;
Ti sebi boja sramotno svoju bijelu kosu,
1
skriva , to uvrebava dovitljivo osjetilo.
Ti odlazi s jednom bradom i dolazi s drugom, Kao da pripada slikama, koje eu u kazali t
u sjena.
A kako ispravno kazuje jedan drugi pjesnik:
Ona rekne: 'Vidim, ti boja svoju bijelu kosu.' Tada ja reknem: 'Ja to hou samo sak
riti pred tobom, svojim okom i uhom!'
Tada se ona nasmije i rekne: 'Zbilja, to je udo, Toliko puno prevare, da se u njo
j ak izgubila kosa!'
Kada je prekupac uo te stihove, on joj rekne:
- Tako mi Allaha, ti si rekla istinu!
Trgovcu meutim, koji je pitao, stoje rekla, on ponovi njezine stihove. I taj u
vidi da nije bio u pravu i odustane od kupnje. Tada pristupi trei trgovac i rekne
:
238
Pitaj je, hoe li za reenu cijenu postati mojom!
Kada ju je prekupac o tome upitao, ona pogleda kupca. Ali je vidjela, da je j
ednook, pa uzvikne:
Taj ima samo jedno oko! O njemu slinima kazuje pjesnik:
Nemoj nijednoga dana jednookog imati za pratitelja. Budi na oprezu od njegove zl
e lukav tine!
Kada bi u jednookoga bilo to dobroga, Tada Bog ne bi njegovo oko uinio slijepim.
Sada je prekupac upita:
Hoe li onda da bude prodana onomu drugomu ondje
trgovcu?
Ona ga pogleda i otkrije, da je malen i da ima bradu, koja mu se povija do pu
pka. Tada ona rekne:
To je jedan, o kojemu pjesnik kazuje:
Imam prijatelja, i on ima bradu;
Nju je Alldh pustio da raste, tako da se beskorisno povija.
To je, kao da bi ona bila neka od zimskih noi,
Tako puna tmine, tako dugaka i takoer tako hladna!
Naposljetku joj prekupac rekne:
O gospodarice, ogledaj se oko sebe, tko ti se od prisutnih
svia, pa mi ga imenuj, da te njemu prodam!
Ona se potom u krugu trgovaca ogleda naokolo i tono pogleda jednoga za drugim,
sve dok joj pogled nije pao na 'Aliju Sara...
239
Ali kada je poela
8p C
tristaijedanaesta no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je robinja - kada je njezin pogled p
ao na 'Aliju Sara - njega pogledala pogledom, koji je u njoj ostavio tisuu uzdaha
. Njezino je srce bilo od njega osvojeno. Jer on je bio udesno lijep, i dra esniji
od puhanja sjevernjaka. I tako ona prekupcu rekne: Ja ne elim nikomu drugomu biti
prodana, nego samo tomu, mojemu gospodaru, ovjeku, ije lice tako ljupko gleda i ij
i je lik tako ravnomjerno graen, a kojega je pjesnik ovako opisao:
Kada su otkrili tvoje lijepo lice, Korili su njega, koga je ispunila ljubav.
Da su eljeli moj mir, oni bi Vazda skrivali tvoje lijepo lice.
Nitko me ne smije posjedovati osim njega samoga. Jer njegovi su obrazi nje ni i
fini, a rosa je njegovih usana nalik vinu. Njegova slina lijei bolesne, a njegov
a ljepota pomuuje pripovjedaima i pjesnicima njihove misli. Kao to pjesnik o njemu
ka e:
241
TristMJedanaesta, no
Rosa je njegovih usana vino, dah iz njegovih usta Je mo us, ograda je njegovih zub
i nalik kamforu.
Da eta hurija81 ne doe u napast, Pustio ga je Ridvan, aneo, iz svoga raja.
Zbog njegove ga gordosti kori svijet;
Ipak nedu an stoji gordi Mjesec na nebeskom atoru.
On je mladi kovrave kose, ru iastih obraza, pogleda puna arobne snage, o kome odjek
uje pjesnikova rije:
/ ah, srna obea, da se smijem s njome zbli iti; Oko je i ekuje, srce kuca puno tjeskob
e.
Oni su mi kapci jamili za istinitost obeanja; Ipak, mogu li njega odr ati oni, koji s
atrto vise?
A jedan je drugi rekao:

Oni su govorili: 'Nje ne malje rastu na njegovu obrazu; Kako ga ti jo mo e ljubiti, ak
o ondje stoji raslinje?'
Ja reknem: 'Prestanite s kuenjem, skratite govor! To nije raslinje, pa ipak rastu
lijepo.
Eden82 pun plemenita voa, prebivali te puno milja; To pokazuje na njegovim usnama r
ajski izvor.'
81
Hurija (huri) je rajska (d ennetska) djevica.
82
Raj zemaljski.
242
Pripovijest o 'Aliji aru i Zumurrudi
Kada je prekupac od nje uo te stihove, u kojima je bio opjevan 'Ali ar zbog svo
jih dra i, on se zapanji nad njezinom rje-ito u i zraeom haljinom njezine ljepote. Ali m
u njezin vlasnik
rekne:
- Ne udi se niti nad sjajem njezine ljepote, koja sja jasnije od
Sunca o svijetlom danu, ni nad time, to ona u svojoj pameti ujedi
njuje najprobranije stihove! Jer ona osim toga mo e izlagati uzvi
eni Kur'an na sedam naina i svete predaje tumaiti prema
ispravnim tekstovima. Ona pi e na sedam vrsta pisama i u znanju
je toliko daleko do la, da joj nisu ravni ak ni najvei uenjaci.
Nadalje su njezine ruke bolje nego zlato i srebro. Jer ona zna zgo
tovljavati svilene zavjese i prodaje ih. Za svaku pojedinu ona dobi
va pedeset dinara, a da napravi jednu zavjesu, njoj treba samo
osam dana.
Tada prekupac povie:
- O sretna li ovjeka, u iju se kuu ona useli, i tko u njoj ugle
da svoj najdragocjeniji dragulj!
Na to mu vlasnik rekne:
Prodaj je onomu, koga ona hoe!
Sada prekupac pristupi k 'Aliji Saru, poljubi mu ruke i rekne
mu:
Moj gospodaru, kupi ovu robinju. Jer ona je tebe izabrala!
I on mu navede sva njezina svojstva i znanja i jo dometne:
Srea tvoja, ako je ti kupi ! Tada e On83, koji nije krt sa
svojim darovima, tebi udijeliti poklon.
'Ali ar meutim pogne glavu prema zemlji, tim to se morao nasmijati nad sobom sam
im, i u nutrini sebi rekne: Do ovoga asa sam ja danas jo bez zalogaja. Ali me je s
tid rei pred trgovcima, da nemam nikakva novca, da je kupim. - Kada je dakle robi
nja opazila, da je on spustio glavu, ona rekne prekupcu:
83 Dakako: Bog.
243
Trista-ijedanciestct no
Uzmi me za ruku i odvedi me k njemu, da se njemu poka em
i da u njemu probudim elju, da me zadobije. Jer ja ne elim niko
mu drugomu biti prodana, nego samo njemu!
Tada je prekupac uzme za ruku i predstavi je 'Aliji Saru, tim to upita:
to ti misli , moj gospodaru?
On mu ipak ne dadne nikakav odgovor. I tada robinja pone:
Moj gospodaru, ti ljubimce mojega srca, to je tebi, da me ne
eli kupiti? Kupi me ipak za onoliko novca, za koliko ti hoe ; ja
u biti uzrokom tvoje sree!
Tim to je podigao svoju glavu prema njoj, on joj dadne kao odgovor:
Mora li ona takoer protiv volje biti kupljena? Cijena od ti
suu dinara za tebe je preskupa!
Ona nastavi:
Moj gospodaru, kupi me onda za devetstotina!
Ali on uzvikne:
-Ne!
Tada ona opet pone:
Za osamstotina!
Kada je on takoer to odbio, nastavi ona spu tati cijenu, sve dok mu na kraju nij
e rekla:
Za sto dinara! Sada joj on prizna:
Nemam kod sebe nikako punih sto dinara. Nato ga ona upita smijui se:
Koliko ti nedostaje do tvojih sto? Tada on rekne:
244
Ja nemam niti sto ni inae bilo to. Tako mi Allaha, ja ne
posjedujem niti bijelo srebro ni crveno zlato, niti dirhema ni di
nara. Ogledaj se zato za nekim drugim kupcem!
Kada je saznala, da on ni ta ne posjeduje, ona mu rekne:
Uzmi me za ruku u pokrajnju ulicu, kao da me hoe pre
gledati!
On to uini, i tu ona izvadi iz svojih njedara kesu s tisuu dinara i rekne:
Odva i od toga devetstotina kao cijenu za moju kupnju.
Ostalih sto zadr i kod sebe, da nam budu od koristi.
On uini, kako mu je naredila, kupi je za devetstotina dinara, isplati njezinu
cijenu iz one kese, i ode s njome kui. Ali kada je ona do la do kue, na la je ondje sa
mo jednu praznu dvoranu, bez sagova i bez pokustva. Smjesta mu ona opet dadne tis
uu dinara i rekne mu:
- Otii na bazar, kupi nam za trista dinara sagove i pokustvo. Po to je on to uinio, o
na ga zamoli:
- Sada nam kupi jelo i pie...
245
Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu koju je bila z
Ali kada je poela
tristaidvanaesta no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da gaje robinja zamolila:
- Sada nam kupi jelo i pie za tri dinara!
Po to je on takoer to uinio, ona opet rekne:
Kupi nam komad svile veliine jedne zavjese. Kupi nadalje
zlatne niti i srebrene niti i svilene niti u sedam razliitih boja.
Kada je on izvr io takoer taj nalog, ona je uredila kuu i zapalila vo tane svijee. U
brzo oboje sjednu, da jedu i piju. Potom odu u postelju i ponu se jebati. I prove
du no tijesno zagrljeni iza zavjese. Bilo im je tako, kako kazuje pjesnik:
Otii k svojemu dragomu, i izbjegavaj zavidnikove rijei. Zavist ipak ne mo e nikada b
iti pomonik ljubavi!
Zbilja, vidio sam te kako u snu poiva kraj mene i poljubio najslae hladno vino s tv
ojih usana.
Da, zaista i stvarno, ja u sve svoje planove
ispuniti i prkositi svemu, to god ikada zavidnik uini.
247
Tristaidvanaesta no
Oi nisu nikada vidjele ljep eg prizora
Od zaljubljenog para, koji poiva na krevetu.
Oni le e prisno zagrljeni, pokriveni haljinom radosti. Kao jastuk slu i jednomu rame
i ruka drugoga.
Pa ako su srca povezana u vjernoj ljubavi,
Oni su poput tvrda elika, nijedan ovjek ne raskida vezu.
O ti, koji zbog ljubavi narod zaljubljenih kudi , Mo e li ti bolesnu srcu biti ozdrav
ljujuim spasiteljem?
Da, ako se na tebe u tvom ivotu namjeri netko vjeran, On je ono, to si ti elio. ivi
potom samo za njega!
U tijesnom su zagrljaju oni ostali sve do jutra zajedno, a uzajamna je ljubav
udarila u njihovim srcima vrste korjenove. Zatim ona uzme zavjesu, izveze je raz
nobojnom svilom i protka zlatnima i srebrenim nitima. K tomu takoer doda obrub, k
oji je uokolo ukrasila slikama ptica i divljih ivotinja, da, nije preostala nijed
na jedina ivotinja na itavome svijetu, koju ona na njemu nije odsli-kala. Osam je
dana bila pri poslu. I kada je zavjesa bila gotova, iz-glaala ju je, slo ila i dala
svom gospodaru s rijeima:
Odnesi je na bazar i prodaj je trgovcu za pedeset dinara! u
vaj se da je ne proda prolazniku. Jer to bi moglo imati za pos
ljedicu, da mi budemo rastavljeni jedno od drugoga, jer na nas vre
baju neprijatelji, koji nas ne pu taju s oiju!
- Slu am i pokoravam se! - odvrati on, naskoro se uputi sa
zavjesom na bazar i ondje je proda nekom trgovcu, onako kako mu
je ona nalo ila da uini.
Potom je kupio komad svilene tkanine, svilenoga i zlatnoga i srebrenog konca,
kao i prviput, nadalje sve, to im je bilo potrebno za prehranu. To joj je sve do
nio i predao joj ujedno ostatak
248
Pripovijest o 'Aliji dru i Zumurrudi
novca. Otada mu je ona stalno svakih osam dana davala po jednu zavjesu, a on ju
je prodavao za pedeset dinara. Tako su inili tijekom cijele jedne godine.
Po isteku te godine poe on ponovo jednom kao obino sa zavjesom na bazar i preda
je prekupcu. Tada mu pristupi neki kr anin i ponudi mu ezdeset dinara. Kada se 'Ali
Sar sustezao, nudio mu je kr anin sve vi e, dok nije dospio do sto dinara. Zatim on
podmiti prekupca s deset dinara, i taj se obrati 'Aliji Saru, rekne mu o visokoj
cijeni i poku a ga nagovoriti, da za tu svotu proda kr aninu zavjesu, tim to je dodao
:
Visoki gospodaru, ne boj se toga kr anina. Od njega ti se
nee dogoditi nikakvo zlo!
Trgovci su takoer navaljivali na njega, i tako on naposljetku kr aninu proda zavj
esu, iako mu je srce drhtalo od straha. Tada on uzme novac i uputi se kui. Ipak p
rimijeti da kr anin ide za njime. On mu dovikne:
- Ti Nazareanine84, to je to s tobom, da ti ide za mnom?
- Visoki gospodaru
odvrati ovaj imam ne to obaviti na kraju te ulice, ne dao Al
lah da ikada zapadne u brige!
I tek to je 'Ali Sar dospio do svojega stana, opet je kr anin stajao iza njega. S
ada on na njega povie:
- Ti prokletnie, za to ide posvuda za mnom, kamo ja idem?
- Visoki gospodaru - odvrati taj - daj mi da popijem gutljaj vode. Jer ja sam
edan. A nagrada se nalazi kod Allaha Uzvi enoga!
Tada 'Ali ar u sebi rekne: - Taj je ovjek moj tienik, i on me moli za gutljaj vod
e. Tako mi Allaha, ja ga neu razoarati!...
84 Uobiajen naziv za kr anina, dakako: jer je Isus Krist po roenju Nazareanin.
249
Ali kada je poela

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje 'Ali Sar sebi rekao:
- Taj je ovjek moj tienik, i on me moli za gutljaj vode. Tako mi
Allaha, ja ga neu razoarati!
Nato on stupi u kuu, i uzme vr vode. Ali ga ugleda robinja Zumurrud, i upita ga
:
Moj dragi, jesi li prodao zavjesu?
Kada je on potvrdio, ona upita opet:
Nekom trgovcu, ili nekomu, tko je usput prolazio? Moje srce
sluti rastanak!
On odgovori:
Nisam je prodao nijednomu drugom ovjeku, nego samo
trgovcu.
Ali ona nastavi:
Reci mi punu istinu, da se mogu dr ati na oprezu! Za to si
uzeo vr s vodom?
elim prekupcu dati da pije - odvrati on.
Tada ona povie:
251
Tristaitrinaesta no
Nema nikakve moi i nema nikakva velianstva do u Allaha
Uzvi enoga i Svemoguega!
I zatim ona izgovori ova dva stiha85:
Ti, to za rastankom te i , svladaj se! Ne dopusti da te zagrljaji obmanu!
Svladaj se! Nain je udesa obmana. Srea se mora podvrgnuti rastanku.
On meutim izae s vrem van, i kada je na ao kr anina unutar kue u ulaznoj dvorani, nap
dne ga:
Za to si u ao ovamo, ti pseto? Kako ti mo e bez mojega dopu tenja ulaziti u moju kuu?
Visoki gospodaru - odvrati ovaj - ipak nema nikakve razlike izmeu vrata i ula
za, i ja se ovdje neu maknuti s mjesta, osim zato, da izaem. Tvoja je meutim dobrot
a i dobrotvornost, velikodu nost i prijaznost!
Nato on uzme vr i ispije, to je bilo u njemu. Zatim ga pru i natrag 'Aliji Saru.
Taj ga uzme i prieka, da ovaj ustane. Kada se meutim on nije micao, 'Ali Sar mu re
kne:
Za to ne ustane i ne ode svojim putem?
Moj gospodaru - dadne ovaj kao odgovor
nemoj biti jedan od onih, koji najpri
je ukazu dobroinstvo i zatim ga opozovu, niti takoer od onih, o kojima pjesnik kaz
uje:
Sada nema vi e tu onih, na ijim si vratima stajao, Koji su tvoju elju ispunili vesel
a lica.
Stihovi se ovdje redovno sastoje od po dva polustiha.
252
Pripovijest o Aliji aru i Zumurrudi
Ako stupi na vrata naroda, koji ih je naslijedio, Tada ti se ne poklanja gutljaj
vode, koji se pru a.
Zatim on nastavi:
Moj gospodaru, ja sam se dodu e napio, ali bih rado elio,
da mi takoer ne to dadne jesti, to god uope ima kod kue,
posve svejedno, je li posrijedi komad kruha ili dvopek ili crveni luk.
Ipak mu 'Ali Sar odvrati:
Napolje, bez puno pripovijesti! U kui nema niega.
Tada kr anin opet pone:
Moj gospodaru, ako u kui nema niega, uzmi ovih sto di
nara i donesi nam ne to s bazara, makar samo kri ku kruha, da bu

de meu nama zajedni tvo kruha i soli!
Sada 'Ali Sar u sebi rekne: - Taj je kr anin bez pameti! Ja u od njega uzeti sto
dinara i donijeti mu ne to to vrijedi dva dirhe-ma, i tako ga iskoristiti.
Kr anin meutim jo priklopi:
Htio bih imati samo malo, to uta uje glad, makar to bio
samo suhi kruh ili jedan crveni luk. Najbolja je hrana ipak uvijek
samo ono to uti ava glad, ne rasko na jela. A kako je lijepa pjes
nikova rije:
Glad se odagna suhim kruhom.
Za to je tako velika moja briga, moja nu da?
Najbolji je sudac Asrael86, koji svim ljudima, Kalifu i siroma nom vragolanu, prij
eti podjednako.
Aneo smrti (u prenosnici = smrt).
253
Tristaitrinaestd no ?
'Ali Sar nato rekne:
- Priekaj ovdje. Ja u zakljuati dvoranu i tebi uzeti ne to s bazara!
- Slu am i pokoravam se! - odvrati kr anin.
Zatim 'Ali Sar izae i zakljua dvoranu, tim to je na njoj privrstio lokot. Klju uzm
e sa sobom, i zatim ode na bazar. Ondje on kupi pr enog sira, bijelog meda, banana
i kruha i to donese kr aninu. Kada je taj vidio te stvari, on uzvikne:
- Moj gospodaru, to je zaista previ e! To je dovoljno za deset
ljudi, a ja sam posve sam. eli li mo da sa mnom jesti?
Jedi samo sam, ja sam sit! - dadne 'Ali kao odgovor.
Ali kr anin nastavi:
Moj gospodaru, mudraci ka u: Tko ne jede sa svojim gos
tom, taj je kopile.
Kada je 'Ali Sar uo te kr aninove rijei, sjeo je i malo s njime jeo. Zatim je htio
prestati...
254
Ali kada je poela
% i
tristaietrnaesta no
i t

- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje 'Ali ar sjeo i pojeo malo s njime
i zatim htio prestati. Tada kr anin uzme jednu bananu, oguli s nje koru i raskoli
je na dvije polovice. U jednu stavi oi enu buniku, koja je bila pomije ana s opiumom i
od koje bi jedan dirhem mogao oboriti slona. Potom umoi tu polovicu banane u med
i rekne: Moj gospodaru, tako ti istinitosti tvoje vjere, uzmi to!
Sada je 'Ali ar zazirao od toga, da kr aninovu zakletvu ostavi neistinitom. Stoga
on uzme komad i pojede ga. Ali jedva da se taj na ao u njegovu elucu, pao je on na
glavce, i bio je poput nekoga, tko spava ve cijelu godinu dana. Tek to je Nazareani
n to vidio, tako je brzo skoio na noge, kako poskakuje neki krastavi vuk ili kako
odjekuje iznenadna presuda iz kadijinih usta. On uzme klju od dvorane k sebi, 'A
liju Sara ostavi ondje le ati, urno odjuri svojemu bratu i izvijesti ga o onome to s
e zbilo.
To je naime imalo ovakvu suvislost: Brat je toga kr anina bio onaj krhki starac,
koji je htio kupiti robinju za tisuu dinara, ali kojega je ona prezrela i naruga
la mu se u stihovima. Taj je bio u svome srcu nevjernik, ali prema van musliman,
i zato se nazvao Ra id
255
Tristaietrnaesta no
ed-Dinom87. Kada mu se Zumurrud narugala i ismijala ga, on se o tome potu io svoje
mu bratu, kr aninu, koji je sada smislio lukavstvo, kako da je ugrabi njezinu gospo
daru 'Aliji Saru. Njegovo je meutim ime bilo Barsum. I on mu rekne:
Ne budi tu an zbog te stvari, ja u smisliti neko lukavstvo, da
je opet uzmem, a da to ne bude stajalo niti jednog dirhema ni
jednog dinara!
On je naime bio arobnjak, pun la i i prevare, i tako je poeo neprekidno smi ljati p
odlosti, sve dok nije izveo onu lukav tinu, o kojoj smo ispriali. Ubrzo uzja i Ra id ed
-Din svoju mulu, povede svoje sluge sa sobom i uputi se sa svojim bratom prema k
ui Alije Sara. Uzme takoer sa sobom jednu kesu, u kojoj je bilo tisuu dinara, kako
bi mogao podmititi valiju88, ako bi se na njega trebao namjeriti. Po to je potom o
tvorio vrata dvorane, srue se ljudi, koji su bili s njime, na Zumurrudu i na silu
je pograbe, tim to su joj zaprijetili smru, ako pusti od sebe ijedan glas. Stan s
u ostavili onakvim, kakav je bio, a da ni ta nisu uzeli sa sobom. Takoer su 'Aliju
Sara ostavili le ati u ulaznoj dvorani, po to su ostavili pokraj njega klju dvorane i
zatvorili kuna vrata. Zatim je odvue kr anin u svoju kuu, dovede je k svojim robinjam
a i inoama i povie na nju:
- Ti kurvo, ja sam onaj stari ovjek, kojemu si se ti narugala i
ismijala ga. Sada sam te dobio u svoju vlast bez ijednoga dirhema,
bez ijednoga dinara.
Ipak ona odvrati, dok su joj iz oiju tekle suze:
Allah te kaznio, ti stari zlikovce, jer si me rastavio od moje
ga gospodara!
Tada on nastavi vikati:
- Ti kurvo, ti besramno stvorenje, ti e ve vidjeti, kako u te
ja kazniti! Tako mi Mesije, tako mi Djevice, ako mi se ti ne pokoPravovjernim. Policijskog naelnika.
256
Pripovijest o }Aliji aru i Zumurrudi
ris i ne prihvati moju vjeru, tada u te zbilja kazniti svim vrstama
muka!
Ona mu dadne kao odgovor:
Tako mi Allaha, ak ako me ti bude rezao na komadie, ja
neu odustati od islamske vjere! Allah e Uzvi eni donijeti brzu
pomo, jer On mo e, to On hoe. Mudraci ka u: 'Bolje je pretrp
jeti tetu na tijelu nego tetu u vjeri!'
Tada on dozove u kopljenike i robinje, i zapovijedi im:
Bacite je na pod!
Ovi izvedu njegovu zapovijed, i zatim je on pone neprestance okrutno tui, dok j
e ona zvala u pomo, a ipak nije nalazila nikakvu pomo. Naposljetku je prestala zaz
ivati u pomo, i samo je jo govorila:
Allah je moja Dostatnost. On je Prevelik!
sve
dok je nije izdao dah i njezini uzdasi nisu zanijemili.
Kada je dakle rashladio svoj bijes, on rekne slugama:
- Odvucite je za noge i bacite je u kuhinju, ali joj nemojte dati
nikakva jela!
Potom se prokletnik uputi obno na spavanje, a kada je nastalo jutro, nalo i da j
e se ponovo dovede i iznova je zaokupi udarcima. Zatim zapovjedi u kopljenicima, d
a je opet bace na isto mjesto. Oni tako uine. Po to je sada plamsanje udaraca popus
tilo, ona uzvikne:
Nema boga osim Allaha, Muhammed je Allahov Poslanik!
Allah je moja dostatnost, On je izvrstan za titnik! I potom je usrd
no molila za pomo na ega gospodara Muhammeda
blagoslovio
Ga i pozdravio Allah!...
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priju, koju je bi
la zapoela po Kraljevu odobrenju.
257
Ali kada je poela
tristaipetnaesta no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Zumurrud usrdno
molila za pomo Proroka
blagoslovio ga i pozdravio AllahL.
Vratimo se sada od nje ponovo k Aliji aru! Taj je duboko spavao sve do sljedeeg
dana. Potom meutim ishlapi bunika iz njegove glave, on otvori oi i glasno povie:
Zumurrud!
Ali mu nitko ne odgovori. Tada se on uputi u dvoranu, i ondje nae prazan zrak
i sveti te daleko.89 Tada on spozna da mu se to sve dogodilo zbog Nazareanina. On p
one uzdisati i plakati i sje-dinjavati naricanje s tu bom. I potom provali u rijeku
suza i pone govoriti ove stihove:
O ljubavna boli, uzmakni od mene i ne mui me, Pogledaj ipak, kako je moje srce sk
r eno u nevolji i smrti!
Smilujte se, vi gospodo, slugi, kojega je ljubav
U jade, i bogatomu, kojega je ona u siroma tvo otjerala!
89 Poslovian izriaj, koji se zacijelo odnosi na hadiju (hodoasnika), koji ne st
i e do svojega cilja.
259
Tristdipetnaesta no
Sto koristi snaga strijelcu, ako se on sukobi s neprijateljem, A tetiva se pokid
a pri oda iljanju strijele?
Pa ako dolaze mnoge od briga i na njemu se gomilaju, Kako onda mo e junak izbjei ud
es?
Kako sam esto bio zabrinut za sreu na e ljubavi,
Ipak otkada se pribli io udes, sljepilo je zastrlo moj pogled.
Nakon to je svr io s tim stihovima, ponovo pone provaljivati u uzdahe i pone takoer
govoriti ove stihove:
Samo se njezina slika pojavljivala u pijesku logori ta. Pun boli on prisno eli, da
je opet nade.
Ona je gledala za atorima. Tada ona e njom ispuni Mjesto, na kome su ru evine zametene
, raskidane.
Ona zastane i zapita ga. Tada joj ono dadne kao odgovor, Slian jeki: Nikada se vi e
nee s njime sjediniti.
Kao kad bi bio munja, koja na licu mjesta bljesne I mine, i iji ti se sjaj vi e nik
ada ne ukazuje.
On se sada kajao, kada mu od kajanja nije vi e bilo nikakve koristi. Zaplae i ra
zdere svoje haljine. Zatim uzme u ruke dva kamena i uputi se naokolo po gradu, t
im to se njima udarao po grudima i vazda uzvikivao:
- O Zumurrud!
Tada ga opkole djeca i poviu:
260
Pripovijest o }Aliji aru i Zumurrudi
Poludjeli! Poludjeli!
Ipak su ga svi, koji su ga poznavali, alili i kazivali:
To je zaista taj i taj! Sto bi to uope moglo biti, to mu se do
godilo?
On je meutim neprestano trao naokolo, sve dok se dan nije primakao kraju. A kad
a su se nad njime spustili tama i no, spusti se on u jednoj od ulica na zemlju i
odspava do jutra. Tada pone iznova s kamenovima trati naokolo po gradu, sve dok da
n nije prispio u smiraje. Potom se opet vrati u svoj stan, da ondje provede no. I
tu ga ugleda njegova susjeda, jedna stara, izvrsna ena. Ova mu rekne:
Moj sine, neka ti Allah dadne ozdravljenje! Otkada si ti lud?
On joj meutim odvrati ovima dvama stihovima:
Oni reknu: Ti bjesni u ljubavi. Tada im ja dadnem kao odgovor:
Da, samo pobje njeli poznaju ivotnu slast.
Samo me pustite da vazda bjesnim! Dovedite onu, koja me je zaludila!
I nemojte me vi e koriti, ako me ona oslobodi od mahnitosti!
Tada je shvatila susjedova ena, daje on zaljubljenik, koji je izgubio svoju lj
ubljenu, i ona povie:
Uzvi enoga i Svemoguega! Moj sine, ja bih eljela da mi ti ispri
povijeda povijest svoje nesree. Mo da mi Allah pokloni snagu,
ia ti pomognem, ako je to Njegova volja.
Sada on njoj ispripovijeda sve, to je do ivio s kr aninom Bursumom i njegovim brato
m, arobnjakom, koji se nazvao Ra id ed-Dinom. Kada je sve to ula, ona rekne:
261
Jristaipetnaesta no
Moj sine, tebe se mo e ispriati.
Zatim na njezine oi navru suze, i ona pone govoriti ova dva stiha:
Zaljubljenici imaju dovoljno muka na ovome svijetu. Tako mi Alldha, za njih nee b
iti paklenih muka.
Oni su umrli od svoje ljubavi, i nju su edno skrivali, I za to nam jami ono, to nam
pripovijedaju stari.
Poslije ovih stihova ona nastavi dalje:
- Moj sine, ustani sada i kupi ko aru, kakvu imaju draguljari.
Nadalje kupi narukvice, peatnjake, nau nice i drugi nakit, kojemu
se raduju ene, i ne tedi novca! Sve to stavi u ko aru i donesi je
meni. Ja u je staviti na glavu, kao neka posrednica, i obilazit u
naokolo, tim to u po kuama o njoj istra ivati, sve dotle dok, ako
tako ushtije Allah Uzvi eni, o njoj ne dobijem izvje e!
'Ali Sar se vrlo obraduje njezinim rijeima i poljubi joj ruke. Zatim urno ode o
datle i donese joj ono, to je tra ila. Kada je dakle sve bilo kod nje, obue ona neku
pokrpanu haljinu, prebaci sebi medeno uti zar preko glave, uzme palicu u ruku i n
atovari ko aru. Zatim pode naokolo po sokacima i kuama, neprekidno od mjesta do mje
sta, od jedne gradske etvrti do druge, od ulice do ulice, sve dok je Allah Uzvi eni
nije doveo do kue prokletog Na-zareanina Ra id ed-Dina. Ondje zauje kako iznutra dop
ire uzdah, i ona pokuca na vrata...
262
Ali kada je poela
tristai esnaesta no
^#WWWWWW?W!?WWWWOT#^
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je stara, kada je iz unutra njosti k
ue ula, kako dopire neki uzdah, pokucala na vrata. Tada sie k njoj neka robinja, ot
vori vrata i pozdravi je. Stara pone: - Imam ove stvarice na prodaju. Je li kod va
s tko, tko bi od toga ne to elio kupiti?
- Dakako - odvrati robinja i uvede je u kuu.
Zatim joj ponudi mjesto za sjedenje, i robinje sjednu uokolo nje. Svaka je po
jedina od nje ne to kupila. Stara je meutim s djevojkama prijazno razgovarala i tra i
la je od njih samo male cijene. Tako joj se one obraduju, jer im se dopadala i p
rijazno s njima govorila. Ipak se u meuvremenu ogledavala na sve strane, da vidi,
tko tu uzdi e, i po to je njezin pogled pao na Zumurrudu, postala je s robinjama jo
ljubaznijom i prijaznijom. Zatim ju je pa ljivije pogledala, i spoznala, daje to Z
umurrud, koja le i ondje na podu. Tada ona pone plakati i rekne djevojkama:
Moje keri, to je to s tom mladom damom, da joj ide tako
lo e?
Robinje joj ispriaju sve, to se zbilo, i dodaju:
To se ne dogaa s na om voljom. Na nam je gospodar za
povjedio, da tako inimo. Ali on je sada otputovao.
263
Tristai esnaesta no
Nato stara rekne:
Drage keri, imam jednu molbu na vas, a ta je, da joj ruke odrije ite od uza, do
k ne ujete da se vraa va gospodar. Zatim je ponovo vrsto sve ite, kako je bila prije,
i zaslu it ete nagradu Gospodara svjetova.
Slu amo i pokoravamo se!
odvrate one, i ubrzo je oslobode i dadnu joj jesti i
piti.
Stara meutim uzvikne:
Kamo sree da sam si slomila nogu i da nikada nisam stupi
la u va u kuu!
I zatim ona prie Zumurrudi i rekne joj:
Moja keri, samo da ozdravi ! Allah e ti donijeti utjehu.
I ona joj do apne, da dolazi od njezina gospodara 'Alije Sara, i dogovori se s
njome, da sljedee noi treba biti spremna i paziti na znak. Ona zakljui s rijeima:
Tvoj e gospodar doi k tebi i funuti ti kod klupe pred
kuom. Pa kada to uje , ti mu funi natrag i spusti se s prozora po
u etu k njemu! On e te uzeti i s tobom otii.
Zumurrud joj zahvali, i stara ubrzo ode i uputi se k 'Aliji aru. Ona ga izvjes
ti o svemu, i strogo mu rekne:
Otii sutra naveer oko ponoi u tu i tu gradsku etvrt, jer
ondje se nalazi prokletnikova kua. Ona izgleda tako i tako. Stani
dolje uz kuu i funi. Zatim e ti se ona spustiti dolje. Uzmi je i s
njome otii, kamo hoe !
On joj zahvali za sve, ali tada pone provaljivati u pla i pone izgovarati ove st
ihove:
Narode koritelju, prestani o meni sva ta govoriti! Moje je srce tjeskobno, moje ti
jelo razdrto i mr avo.
Suze, poput lanca predaja,
Istinski su svjedoci moje napu tenosti i muke.
264
V
0
ti, ije je srce slobodno od moje patnje i jada,
Uskrati sebi trud i ne pitaj vazda o mojoj muci!
Slatkoa usana, ravnomjernost stasa Zaluduju moja osjetila oboje isto i fino.
Moje srce nema mira odkada si mi daleko, moje oko Je budno, i moja je nada posta
la u strpljenju tetnom.
Ti si me ostavila ra alo ena kao zalog e nje, Poput lopte u rukama zavidnika i koritelja
.
Odricanje je stvar, o kojoj ja nisam ni ta znao, A osim tebe nitko ne stanuje u mo
joj du i.
Nakon tih stihova on ponovo pone provaljivati u pla, i zatim pone izgovarati ova
dva stiha:
Tako mi Alldha, kakav izvrstan glasnik, koji mi navije ta tvoj dolazak,
1
koji je do ao k meni s najsretnijom vije u!
Kad bi on bio zadovoljan s izno enim poklonom, pru io bih mu Srce, koje je pri rasta
nku u paramparad razdrto od jada.
Potom on prieka, sve dok nije postala mrkla no i dok se nije pribli ilo dogovoren
o vrijeme. Tada se on uputi u onu gradsku etvrt, koju mu je opisala njegova susje
da, ugleda kr aninovu kuu, prepozna je i sjedne na klupu pod zidom. Ali ga tu spopad
ne pospanost, i on zaspe - divan je On, koji nikada ne spava! - Jer on ve od prij
e dugo vremena u svojoj ljubavnoj patnji nije vi e spavao, i bio je kao opijen. Do
k je on tako le ao u snu...
265
Tristaiksnaesta no
266
Ali kada je poela
tristaisedamnaesta no
#? W W? ??? W? W W W W? W W??$^
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se iznenada, dok je on
tako le ao u duboku snu, do uljao stanoviti razbojnik, koji je te
noi obilazio naokolo po gradu, i kojega je sada udes doveo do
kue onoga Nazareanina. On je obilazio oko kue, ali nije nalazio
nijedno mjesto, preko kojega bi se mogao uzverati gore. Samo je
pri tom obila enju do ao takoer do klupe i otkrio zaspaloga 'Aliju
Sara. Smjesta mu je ukrao turban. Tek to ga je stavio na glavu,
Zumurrud pogleda van, u istome trenutku. Vidjela ga je kako stoji
u mraku, i jer ga je dr ala za svog gospodara, ona mu fune. Od
mah uzvrati razbojnik njezin fiuk, i ona se spusti po u etu dolje s
bisagama punim zlata. im je razbojnik to opazio, on u sebi rekne:
- S tim udnim dogaajem sigurno mora biti posrijedi neka neo
bina okolnost.
Brzo preko sebe prebaci bisage i digne Zumurrudu na svoja ramena, i zatim s n
jome odatle odjuri poput blje tave munje. Tada ona rekne:
Stara mi je meutim rekla da si ti slab od bolesti zbog mene.
Ali vidi to, ti si jai nego konj.
Kada on ne dadne nikakav odgovor, opipa ona njegovo lice, i osjeti njegovu br
adu, slinu palmovoj metli, kakve se rabe u kupe267
TristMsedamnaesta no
ljima, kao da bi on bio svinja, koja je progutala pera, iji su joj krajevi opet i
za li kroz vrat. Ona, prestra ena, povie:
- Pa tko si ti?
- Ti kurvo
odvrati on ja sam Kurd D avan, vragolan, iz dru ine Ahmeda ed-Danafa!
Mi smo etrdeset razbojnika, i svi emo te noas jebati, i gnjeiti tvoju pizdu od veeri
do jutra!
Kada je od njega ula te rijei, ona zaplae i pone se udarati po licu. Jer spoznala
je, da je udes postao njezinim gospodarom i da joj nije ostao nikakav izlaz, ne
go da svoju stvar preporui Alla-hu Uzvi enomu. Tako se ona strpljivo sabere, preda
se volji Allaha Uzvi enoga, i rekne:
Nema drugoga boga do Allaha! im se oslobodimo jednoga
jada, zapadamo u drugi jo gori.
D avan je meutim ovamo do ao iz sljedeih razloga: On je rekao Ahmedu ed-Danafu:
Majstore, ja sam ve jednom prije bio u tom gradu, i pozna

jem ondje pred vratima stanovitu spilju, koja je dovoljno velika za
etrdeset ljudi. Ja u otii onamo ispred vas i svoju mater dovesti u
spilju. Zatim u svratiti u grad i ondje ne to ukrasti za va u sreu.
To u sauvati za vas, dok se ne naete ondje, i toga dana trebate
biti moji gosti.
Ahmed ed-Danaf mu je odvratio:
Uini to, to hoe !
Zatim je D avan oti ao pred njima i od njih do ao ovamo i doveo svoju mater u onu s
pilju. Kada je zatim opet iza ao iz spilje, na ao je jednoga zaspalog ratnika, pokra
j kojega je bio privezan konj. Smjesta mu je prerezao grkljan, uzeo njegovoga ko
nja, njegovo oru je i njegove haljine i sve sakrio u spilji kod svoje matere. Ondj
e je takoer privezao konja. Zatim se bio uputio u grad i obilazio naokolo, dok ni
je do ao do kr aninove kue. Ondje je uinio ono, to smo ve ispriali: ukrao je 'Aliji
ban i uzeo na ramena robinju Zumurrudu. Zatim je jurio s njome bez prestanka, do
k je nije mogao predati svojoj materi. Usto rekne:
268
- Dr i nad njome stra u, dok ja sutra ujutro ponovo ne doem k tebi!
Zatim on otie...
269
Ali kada je poela

- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Kurd D avan rekao svojoj materi:
- Dr i nad njome stra u, dok ja sutra ujutro ponovo ne doem k tebi!
Zatim on otie. Sada Zumurrud u sebi rekne:
Za to ja ne razmi ljam o tome, kako da
se oslobodim s pomou lukavstva? Pa zar trebam ekati, da dou onih etrdeset momaka i d
a me naizmjence jebu, i da uine moju piku slinom lai, koja je potonula u more?
Nato se ona obrati staroj, materi Kurda D avana, i rekne joj:
Draga tetko, ne eli li sa mnom izai van iz spilje, da ti mo
gu na suncu trijebiti u i.
Tada stara povie:
Da, tako ti Allaha, moja keri! Ja ipak nisam ve od prije
dugog vremena bila u kupelji, jer me ove svinje neprestano vuku
od mjesta do mjesta.
Obje dakle ene izau van, a Zumurrud pone staroj trijebiti u i. Ona je ubijala u i na
njezinoj glavi tako dugo, dok ova nije od ugode usnula. Zumurrud smjesta poskoi,
obue haljine onoga ratnika, kojega je ubio Kurd D avan, opa e sebi njegov ma oko bo271
Tristaiosamnaesta no
kova, i sve e njegov turban oko glave, tako da je izgledala kao mu karac. Zatim uzja i
konja, po to je natovarila bisage sa zlatom, i molila:
O dobrostivi Za titnice, titi me za volju Muhammedove sla
ve blagoslovio Ga i pozdravio Allah!
Potom ona u mislima sebi rekne: - Ako odja im u grad, tada e me jamano netko od r
atnikovih ljudi ugledati, i potom mogu lo e proi.
Stoga ona gradu okrene lea i odja i u pustu stepu. Neprekidno je jahala dalje, t
im to je jela bilje sa zemlje i od toga takoer davala jesti svojemu konju, pila je
iz potoka, a iz njih je takoer pio konj. Tako je to trajalo deset dana. Jedanaes
ar
toga meutim dana dospije do stanovitog grada, lijepoga i sigurno utemeljenoga, ko

ji je izvje ivao o trajnom blagostanju. Od njega se upravo bila oprostila zima sa s
vojom hladnoom, a do lo proljee sa svojim cvijeem i ru ama. Otvarali su se pupoljci, od
jekivali potoii, pjevale ptice. Kada je pri la gradu i ve bila blizu vrata, iznenada
otkrije ratnike, emire i gradske uglednike. Zaprepa tena takvim prizorom ona rekne
u sebi samoj: Da se ovdje kraj vrata sakupio sav gradski puk, za to ipak mora p
ostojati neki razlog!
Zatim ona pojasi prema njima. Ipak, kada im se pribli ila, po ure ratnici naprije
d, prema njoj, sja u i poljube pred njome tlo. Zatim poviu:
Allah ti dao zdravlje i pobjedu, o na gospodaru i sultane!
I sada se pred njome poredaju dostojanstvenici, dok su ratnici puk postavljal
i u red, i svi poviu:
Allah ti dao zdravlje i pobjedu! Dopustio da tvoj dolazak bu
de blagoslov za muslimane, o sultane svih ljudi na zemlji! Podr ao
te Allah, ti najvei kralju na eg vremena, tebe, divotu stoljea i
vijeka!
Tada Zumurrud upita:
Sto je to s vama, vi ljudi ovoga grada?
Komornik joj dadne kao odgovor:
272
- Dao ti je On, koji sa svojim darovima ne krtari! On te je
uinio sultanom ovoga grada i vladarom nad ijama sviju, koji u
njemu stanuju! Znaj dakle, daje obiaj naroda ovoga grada, da rat
nici, kada neki kralj umre, a da nije ostavio za sobom sina, izja u
pred grad i ondje logoruju tri dana. I tko god se uope pribli i pu
tem, kojim si ti do ao, njega oni uine sultanom nad sobom. Neka
je slavljen Allah, koji nam je poslao od sinova Turaka jednoga tako
lijepog ovjeka! Jer da se ak i jedan neznatniji od tebe na ao kod
nas, on bi ipak postao sultanom.
No Zumurrud je bila u svemu, to je inila, razumne naravi, i tako ona rekne:
- Nemojte misliti, da sam ja od prosta puka Turaka! Ne, ja
sam jedan od sinova uglednika. Ali sam sa svojima dospio u sukob,
zbog ega sam se otputio od njih i napustio ih. Vidite ove bisage
pune zlata, koje sam donio sa sobom, kako bi tijekom cijeloga svog
putovanja mogao dijeliti milostinju siroma nima i potrebitima!
Tada zamole za blagoslov nad njezinom glavom i vrlo joj se obraduju. A i Zumu
rrud se njima obraduje i u sebi samoj rekne: Sada, kada sam do la do tog polo aja...
273
Ali kada je poela
tristaidevetnaesta no

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Zumurrud rekla u sebi samoj: - Sa
da, kada sam dospjela do ovoga polo aja, mo da e me Allah na ovome mjestu opet sjedin
iti s mojim gospodarom. Jer On mo e ono, to On hoe!
Zatim pojasi dalje, dok su ratnici jahali kraj nje, dok nisu do li u grad. Ondj
e sja u pred njom i otprate je pje ice u dvor. Tada i ona sja i s konja, a emiri je i
uglednici ponesu, tim to su je vrsto primili ispod ruku, i posjednu je na prijesto
lje. Zatim svi pred njome poljube pod. Kada je ona sada sjedila na tronu, zapovj
edila je, da se otvore riznice. To se dogodi, i potom je obdarila sve ratnike. O
ni joj po ele dugo trajanje njezine vladavine, i stanovnici se grada i sav ostali
puk u zemlji podvrgnu vlasti njezine ruke. Tako je ona ivjela neko vrijeme, tim to
je zapovijedala i zabranjivala. I srca su u narodu bila ispunjena velikim strah
opo tovanjem prema njoj zbog njezine velikodu nosti i pravinosti. Jer ona je ukidala
carine i pu tala zatvorenike na slobodu, i otklanjala tlaku, tako da ju je sav nar
od zavolio. Ali, koliko god bi se puta sjetila svog gospodara, plakala je i moli
la Allaha, neka je On s njime sjedini. Tako se dakle dogodilo da je jedne noi mis
lila na njega, i prisjeala se dana, koje je s njime provodila. Tada joj se oi obli
ju suzama, i ona pone izgovarati ova dva stiha:
275
Tristaidevetnaesta no
Tebi va i, unato svom vremenu, vazda iznova moja e nja. Suze ranjenog oka bivaju sve o
bilnijima.
Pa ako plaem, tada plaem za volju ljubavne patnje. Jer ah, rastanak je zaljubljeno
mu tako te ak.
Kada je izgovorila te stihove, otre suze, popne se na krovnu terasu palae i st
upi u haremske sobe. Ondje odredi robinjama i ino-ama odvojene prostore i usposta
vi za njih plae i prihode, tim to im rekne, da ona hoe ivjeti sama za sebe, u potpun
osti predana pobo nosti. I ona pone postiti i moliti se, tako da su emiri govorili:
Zaista, taj je sultan vrlo pobo an!
Ona takoer nije trpjela uza se nijednog poslu itelja osim dva mala u kopljenika, k
oji su je poslu ivali. Godinu je dana sjedila tako na prijestolju svojega gospodst
va, a da nije ula nikakvu vijest o svom gospodaru i da nije do lo do nje nikakvo iz
vje e o njemu. Zbog toga je bila duboko o alo ena. I kada je sada njezina o alo enost biva
sve veom, dozove ona vezire i komornike i zapovjedi im, neka narede da dou zidari
i stolari. Oni su morali pred dvorcem sagraditi blagdanski trg u du ini i irini jed
ne parasange90. U najkraem su roku oni izvr ili njezinu zapovijed, i trg je bio tak
o ureen, kako je to ona bila za eljela. Kada je bio gotov, ona sama sie, i ondje se
podigne za nju veliki okrugli ator, u kojemu budu takoer poredane stolice za emire
. Nadalje ona zapovjedi, neka se na tome trgu rasprostru stolovi sa svakojakima
skupocjenim jelima. I dogodi se dakle prema njezinoj zapovijedi. Zatim ona zapov
jedi dr avnim velika ima, neka jedu. Po to su oni tako uinili, ona im rekne:
Ja elim, da vi svakiput, kada izlazi Mlaak91, tako inite.
Dajte zatim takoer u gradu izvikivati, da nitko ne smije otvarati
90
Parasanga je perzijska milja, to jest oznaka za sat vremena hoda
= oko
5.550 na ih metara. Trg je, kao to vidimo, bio vrlo golem.
91
S Mlaakom (mladim Mjesecom) dakako poinju mjeseci arapske lunarne godine.
276
svoj duan, nego da sav puk mora doi i jesti s kraljeva stola, a tko se ne pokori,
taj mora biti obje en nad vratima svoje kue! Jer to je va a obveza, da svi doete i da
jedete s kraljeva stola.
Kada je ta vijest bila obznanjena, bili su pripremljeni stolovi, i narod je p
ritjecao u gomilama. Potom Zumurrud izda zapovijed, da ljudi moraju sjesti za st
ol i jesti, sve dok se nisu zasitili svih jela. Narod dakle sjedne, da jede, kak
o je zapovjedila. Ona se pak sama spustila na vladarsko prijestolje i gledala. I
svatko, tko je sjedio za stolom, sebi rekne:
Kralj gleda samo mene.
Dok je narod jeo, emiri su dovikivali:
Jedite i nemojte se suzdr avati! Jer to kralju godi.
I tako su svi oni jeli, dok nisu postali siti. Potom su odlazili, tim to su bl
agoslivljali kralja ijedan drugomu govorili:
Nismo jo nikada vidjeli nekog vladara, koji tako voli siro

ma ne kao ovaj sultan!
I oni su molili za njezin dug ivot. Zumurrud se meutim vrati u svoj dvorac...
277
Ali kada je poela

s I
tristaidvadeseta no
I s

- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se kraljica Zumurrud
vratila u svoj dvorac, obradovana zbog uredbe, koju je uspostavila,
jer je sebi rekla: - Ako tako ushtjedne Uzvi eni AUah, na taj u
nain dobiti izvje e o svom gospodaru Aliji Saru. Kada je do
ao sljedei Mlaak, ona uini isto onako kao i prije. Stolovi su bili
rasprostrti, a Zumurrud sie dolje i sjedne na svoje prijestolje. Za
tim izda zapovijed, da narod mora sjesti i jesti. I dok je ona sjedila
na elu stola, prema kojemu se natiskivao narod, gomila za go
milom i jedan za drugim, padnu njezine oi iznenada na kr anina
Barsuma, koji je jednom bio kupio zavjesu od njezina gospodara.
Smjesta ga prepozna i obraduje se: - To je prvi predznak utjehe i
ispunjenja mojih elja!
Barsum ude i sjedne k narodu, da jede. Tada on pogleda neku zdjelu sa slatkom
ri om, po kojoj je bio posut eer. Ali se ona nalazila podalje od njega. Odmah se on
izmeu ljudi progura onamo, ispru i svoju ruku prema njoj, uzme si je i stavi je pr
ed sebe. Ali mu neki ovjek pokraj njega dovikne:
Za to ne jede od onoga to stoji pred tobom? Zar to nije za
tebe sramota? Kako mo e svoje ruke pru ati za neim, to stoji
daleko od tebe? Zar se uope ne stidi ?
279
Tristaidvadeseta no
Ja u samo odavde jesti
odvrati Bar uni. ovjek meutim povie:
Samo jedi. Ali ti Allah u tome nee priu titi nikakve radosti! Tada rekne neki ha i ojed
92:
Ali pustite ga da jede odatle! Ja u jesti zajedno s njime. Drugi odvrati:
Ti jadni ha i ojede, to nije jelo za vas. To je hrana samo za
emire! Odustanite od nje, da ona pripadne onima, kojima je nami
jenjena, i da oni mognu od nje jesti!
Pa ipak uzme Barsum, njemu za prkos, zalogaj iz te zdjele i gurne ga u svoja
usta. Ali, kada ga je htio uzeti po drugiput, dovikne kraljica, koja ga je proma
trala, svojim stra arima i nalo i im:
Dovedite mi onoga ovjeka, pred kojim se nalazi zdjela sa
slatkom ri om, i nemojte dopustiti da pojede zalogaj, koji dr i u ru
ci, nego mu ga izbijte iz ruke.
Smjesta pojure etvorica od ratnika na njega, pa ga odvuku, po to su mu zalogaj i
zbili iz ruku, potrbu ke odatle. Zatim ga stave pred Zumurrudu. Sada je sav narod
prestao s jelom, i jedan je drugomu govorio:
Tako mi Allaha, zaista, on nije ispravno postupao, to nije
jeo od jela, koje je odreeno za njemu sline!
Netko rekne:
Ja sam zadovoljan s ovom mlijenom ka om, koja stoji preda
mnom.
A ha i ojed opet rekne:

Allahu budi hvala, to nisam ni ta pojeo iz one zdjele sa
slatkom ri om! Ja sam samo ekao, dok se zdjela ne nae pred
Ljudi, koji jedu ili pu e ha i , nalaze se na lo em glasu.
280
njim i dok on odatle ne pojede, zatim sam htio jesti s njim. Ali ga e sada sna lo
ono, to smo vidjeli.
I svi su ljudi govorili jedni drugima:
ekajte, vidjet emo, to e mu se dogoditi!
Kada je dakle Barsum stao pred kraljicu Zumurrudu, ona ga napadne:
Ti tu, ti plavooki, kako se zove ? I za to dolazi u na u
zemlju?
Prokletnik meutim, koji je stavio na glavu bijeli turban93, zata-i svoje ime i
rekne:
- O kralju, moje je ime 'Ali. Ja sam po zanimanju tkalac, a u
ovaj sam grad do ao, da trgujem.
Tada Zumurrud zapovjedi:
Donesite mi geomantiku plou i mjedenu pisaljku!
Odmah joj donesu tra eno. Ona uzme plou i pisaljku, nabaci figuru u pijesku i na
crta pisaljkom oblije, koje je sliilo majmunu. Zatim opet digne glavu i dugo je pr
omatrala Barsuma. Potom mu
rekne:
- O ti psu, kako se usuuje lagati kraljevima? Zar ti nisi kr
anin? Zar se ti ne zove Barsum? Zar ti nisi do ao ne to tra iti?
Reci mi istinu, inae u dati, tako mi Allahove moi, da ti se presi
jee vrat!
Kr anin pone mucati, ali emiri i ostali, koji su bili nazoni, reknu:
- Ovaj se kralj doista razumije u geomantiku. Hvala Njemu,
koji mu je poklonio taj dar!
Nato ona ponovo dovikne Nazareaninu:
Reci mi istinu, inae si mrtav!
Znak da je musliman.
281
Tristdidvcideseta no
Barsum nato dadne kao odgovor:
- Oprosti, o najvei kralju na ega vremena, pijesak ti je objavio istinu. Jer ja
nedostojnik sam kr anin...
i
282
Ali kada je poela
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Bar uni rekao: Oprosti, o najvei kralju na eg vremena, pijesak ti je objavio istinu.
Jer ja nedostojnik sam kr anin.
Sada se zapanje emiri i drugi ljudi, koji su bili nazoni, da je kralj s pomou g
atanja iz pijeska spoznao istinu, i oni su govorili:
Taj je kralj vidovnjak, koji na svijetu nema sebi ravna.
Nato kraljica izda zapovijed, da Nazareanin mora biti oguljen, da njegova ko a m
ora biti napunjena slamom i obje ena nad vratima trga. Nadalje, da mora vani pred
gradom biti iskopana jama i da u njoj mora biti spaljeno njegovo meso i kosti, i
da se mora potom na njega bacati smee i neist.
Slu amo i pokoravamo se! - reknu ljudi, i oni uine s kr a
ninom sve, to im je zapovijedila.

Kada je narod vidio to, to se dogodilo s Nazareaninom, svi su govorili:
To, to se s njime dogodilo, je njegova pravedna kazna!
Kakav je to sudbonosan zalogaj bio za njega!
A jedan od njih povie:
283
Tristaidvadesetiprva no
Neka se, sauvao me od toga Allah, rastanem od svoje ene,
ako budem ikada u svome ivotu jeo slatku ri u!
Ha i ojed pak rekne:
Neka je Allahu hvala, da mi je ostao u teen udes toga
momka, tim to sam bio na oprezu, da ne jedem od one ri e!
Zatim ljudi otiu, po to su svi donijeli odluku, da nikada ne sjede pred zdjelom
sa slatkom ri om, gdje je sjedio onaj kr anin. Kada je do ao trei mjesec, bili su kao ob
ino prostrti stolovi i pokriveni zdjelama. Kraljica Zumurrud sjedne na tron, a ra
tnici se postave kao inae, iz strahopo tovanja pred njezinim velianstvom. Narod je i
z grada pritjecao kao ranije i obilazio oko stolova. A kada su pogledavali na mj
esto, gdje se nalazila ona zdjela, govorili su jedan drugomu:
- Ha Chalaf! Taj je odgovorio:
- Na uslugu, Ha Chalid! Prvi je nastavio:
Izbjegavaj zdjelu sa slatkom ri om! Pazi se, da odatle ne je
de . Jer ako to uini , sutra e ujutro visjeti na vje alima!
Sjeli su dakle uokolo stolova, da jedu. Dok su oni dakle bili pri jelu i dok
ih je kraljica Zumurrud gledala, padne iznenada njezin pogled na ovjeka, koji je
prispio dojuriv i kroz vrata trga. Kada ga je pozornije promotrila, prepozna ona u
njem Kurda D avana, razbojnika, koji je ubio ratnika.
On je do ao iz sljedeeg razloga: Kada je ostavio svoju mater, po ao je svojim drug
ovima i rekao im:
Slu ajte, juer sam zadobio dobar plijen. Ubio sam jednog
ratnika i zarobio njegova konja. A iste su mi noi pale u riike bisage pune zlata i jedna djevojka, koja je jo vrednija nego sve zlato u
bisagama. Sve sam to ostavio u spilji kod svoje matere.
284
Pripovijest o 'Aliji Sdru i Zumurrudi
Vrlo radosni zbog toga, svi se upute predveer k spilji. Kurd D avan ue unutra pri
je njih, jer im je sve, o emu im je pripovijedao, htio iznijeti napolje. Ali je m
jesto na ao praznim. Smjesta zapita svoju mater, kako stvar u istini stoji, a ona
mu ispripovijeda sve, to se zbilo. Tada sije on u bijesu grizao ruke i uzvikivao:
Tako mi Allaha, zbilja, tragat u za tom kurvom i pograbiti
je, ma gdjegod se nalazila, pa makar se na la i u klokoevoj ljuski,
a zatim u na njoj uta iti svoju e za osvetom!
Smjesta se otputio, u potrazi za njome, i bez prestanka je putovao naokolo po
zemljama, dok nije prispio u grad kraljice Zumur-rud. Kada je u ao u taj grad, ni
je nikoga ondje na ao. I tako upita neke ene, koje su gledale kroz prozor. One mu i
spripovijedaju, da sultan obiava o prvom danu svakoga pojedinoga mjeseca dati pro
stirati stolove. Zatim onamo odlaze ljudi, da jedu. Takoer mu poka u put prema trgu
, na kome su bili postavljeni stolovi. On dakle urno dotri, i po to nije na ao nijedno
slobodno mjesto, na koje bi mogao sjesti, osim kod zdjele, o kojoj smo pripovij
edali, sjeo je ondje. Zdjela se nalazila pred njim, i on ispru i svoju ruku prema
njoj. Ali mu ljudi doviknu:
Brate, to to hoe uiniti? On dadne kao odgovor:
Hou jesti iz ove zdjele, dok se ne najedem! Tada mu jedan dovikne:
Ako odatle bude jeo, sutra e visjeti a vje alima! Ali D avan odvrati:
Budi miran. Ne vodi takve razgovore!
Potom on ponovo ispru i svoju ruku prema zdjeli i privue je k sebi. Ha i ojed, o kom
e smo takoer ve pripovijedali, je sjedio kraj njega. Pa kada je vidio, da je Kurd
zdjelu privukao k sebi, pobjegne sa svoga mjesta, opijenost ha i em i ezne iz njegove g
lave, i on sjedne daleko odatle, tim to povie:
285
Tristaidvadesetiprpct no
Nemam vi e elje za tom zdjelom!
Ali Kurd D avan ispru i svoju ruku prema zdjeli u obliju gavranove kand e, zagrabi n
jome i povue je natrag zaobljene ake, tako daje sliila devinu kopitu...
286
Ali kada je zapoela
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kurd D avan povukao iz zdjele pu
nu aku, tako da je bila nalik devinu kopitu. Potom zaobli grudu ri e u svojoj ruci
u kuglu, koja je sliila velikoj narani. Nju on brzo baci u usta, i ona ode kroz nj
egovo grlo uz buku slinu grmljavini. A ondje, gdje se bila nalazila gruda ri e, mog
lo se vidjeti dno zdjele.
Neki, koji je sjedio kraj njega, povie:
Hvala Allahu, da ja ne le im pred tobom kao jelo. Ti si jed
nim jedinim zalogajem ispraznio zdjelu.
Ali ha i ojed rekne:
Samo ga ostavite, da jede! Ja ga ve vidim, kako se klati na
vje alima. - I tim to se okrenuo prema Kurdu, rekne: - Jedi.
Neka ti ne dopusti Allah, da u tome nae ikakve radosti!
Iznova ispru i D avan svoju ruku, uzme drugi zalogaj i htjedne ga poput prvoga za
obliti u svojoj ruci u kuglu, kadli iznenada kraljica pozove stra are i rekne im:
Brzo mi dovedite onoga ondje momka! Nemojte dopustiti
da pojede zalogaj, koji ima u ruci!
287
TristMdvadesetidruga. no
Ratnici smjesta po ure k njemu, dok se on upravo naginjao nad zdjelom, i vrsto g
a pograbe. Odvuku ga i stave pred kraljicu Zumurrudu. Narod gaje sa zlurado u pogle
davao, a jedan je drugomu govorio:
On to zaslu uje! Mi smo ga ipak opomenuli. Ali on nije htio
slu ati. To je mjesto odreeno za to, da svakomu, koji na njemu
sjedi, donosi smrt. A ri a ondje donosi svakomu nesreu, tko od
nje jede.
Sada kraljica Zumurrud upita:
Kako se zove ? Kakav ima obrt? I zbog ega si do ao u na grad?
O na gospodaru i sultane - odvrati on - zovem se 'Oth-man, po pozivu sam vrtla
r, a do ao sam u ovaj grad, jer putujem uokolo u potrazi za neim, to sam izgubio.
Kraljica povie:
Donesite mi ovamo geomantiku plou!
Po to su je stavili pred nju, ona uzme pisaljku i nabaci figuru u pijesku. Neko
je vrijeme u nju gledala. Zatim podigne glavu i povie:
Jao tebi, ti bijedni mome, kako se mo e usuditi lagati kra
ljevima? Ovaj mi tu pje ak kazuje, da se ti zove D avan Kurd, da
se bavi razbojnikim zanatom, da ti na nepravednom putu uzima
dobra ljudi i ubija ljudska bia, koja je Allah dopustio da se ubija
ju samo na temelju pravedne presude. - Zatim ga ona grubo na
padne s rijeima:
Ti svinjo, kazuj mi istinu, inae u ti dati odru
biti glavu!
Kada je uo te rijei iz njezinih usta, problijedio je, njegovi su zubi cvokotali
, i jer je pomislio, da se mo e spasiti s pomou istine, on dadne kao odgovor:
Ima pravo, o kralju. Ipak se pred tobom kajem odsada za
svoja injenja i vraam se natrag Allahu Uzvi enomu.
Kraljica na to rekne:
288

Nije mi dopu teno ostaviti otrovnicu, da gmi e na putu mus
limana.
I zatim zapovijedi svojim stra arima:
Uzmite ga i oderite mu ko u i uinite s njime, kao to ste
pro log mjeseca uinili s njemu slinim!
Oni se pokore njezinoj zapovijedi. Pa kada je ha i ojed vidio, kako su ratnici od
veli tog ovjeka, on okrene lea zdjeli s ri om, tim to rekne:
Ne elim te vidjeti svojim oima!
Po to je bila svr ila gozba, raziu se ljudi i odu u svoje stanove. Kraljica se meut
im uputi u dvorac i otpusti svoju poslugu.
Kada je dakle ponovo iza ao Mlaak, upute se svi kao obino prema trgu, jela budu p
onovo poslu ena, i narod sjedne, ekajui dozvolu za poetak. Tada je takoer ve do la kralj
ca, sjela na prijestolje i gledala ljude. Pri tome je otkrila, da je pred zdjelo
m s ri om bilo slobodno mjesto, koje je moglo obuhvatiti etiri ovjeka, i tomu se zaud
ila. Dok se ona jo ogledavala, padne njezin pogled iznenada na ovjeka, koji je uju
rio kroz vrata utvrde, i jurio sve dalje, dok nije stao pred stol. Kako meutim ni
je na ao nijedno slobodno mjesto, osim onoga ispred zdjele, on sjedne ondje. Ona g
a pa ljivo pogleda, i odmah prepozna, da je to prokleti Na-zareanin, koji se bio na
zvao Ra id ed-Dinom. I ona u sebi rekne:
Kako je ipak blagoslovljena ova gozba, pri kojoj je taj nevjernik
upao u mre u!
S njegovim je pak dolaskom bila jedna osobita okolnost. Kada se on naime vrat
io sa svog putovanja...
289
Ali kada je poela

i tristaidvadesetitrea \\
oo
*J
V
oo
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je prokletnik, koji se nazvao Ra id
ed-Dinom, po to se vratio sa svog putovanja, uo iz usta svojih, da je Zumurrud i ezla
i s njome bisage pune zlata. Kada je on uo to izvje e, razderao je svoje haljine, ud
arao se po licu i upao si bradu. Zatim on po alje svojega brata Barsuma, da traga z
a njom po svim zemljama. Ipak, jer je glas o njemu dugo izostajao, on se sam dad
ne na put, da po zemljama traga za svojim bratom i za Zumurrudom. Tako ga je ude
s doveo u Zumurrudin grad, a bilo je to upravo o prvom danu u mjesecu, kada je o
namo prispio. Dok je i ao ulicama, na ao ih je sve praznima, i vidio je da su duani z
atvoreni. ene su meutim gledale s prozora, i on upita neke od njih, to to znai. One
mu odgovore, da kralj daje prvoga dana svakoga pojedinog mjeseca pripremiti za s
av puk gozbu, da svatko u njoj uzme djela, i da onda ne smije nijedan ovjek ostaj
ati u svojoj kui ili u svome duanu. I one mu takoer poka u put prema tomu trgu. Po to j
e on u ao na blagdanski trg, zatekao je ljude kako se natiskuju oko jela, i on ugl
eda ono mjesto kod poznate zdjele s ri om prazno. On dakle ondje sjedne i ispru i sv
oju ruku, da odatle jede. Tada pozove kraljica svoje stra are i rekne:
- Dovedite mi onoga ovjeka, koji ondje sjedi kod zdjele s ri om!
291
Tristttidvcidesetitrea, no
Oni su sada znali ve iz iskustva, na koga se misli, te ovoga pograbe i odvedu
ga pred kraljicu Zumurrudu. Ova meutim na njega povie:

Hej ti, kako se zove ? Kakav zanat ima ? I za to si do ao u na u zemlju?
O najvei kralju na eg vremena - odvrati on - ja se zovem Rustem. Ali nemam nika
kva zanata, ja sam siroma ni dervi .
Ona nalo i svojim slugama, da joj donesu geomantiku plou i mjedenu pisaljku. Bude
joj doneseno tra eno, kao uvijek. Ona uzme pisaljku i njome u pijesku nacrta figu
ru. Zatim se zaustavi, i neko je vrijeme promotri. Ali nato podigne ona glavu pr
ema njemu i povie:
Ti psu, kako se mo e usuivati lagati kraljevima? Ti se zo
ve Ra id ed-Din, Nazareanin. Tvoj se zanat sastoji u tome, da
postavlja zamke robinjama muslimana i da ih krade . Ti si samo
izvana musliman, iznutra si Nazareanin. Govori istinu! Ako ne
ka e istinu, zapovijedit u da ti odrube glavu!
Tada on pone mucati, i naposljetku progovori:
Ima pravo, o najvei kralju na ega vremena!
Sada ona zapovjedi, da ga se baci na pod, i da mu se po svakom tabanu odmjeri
sto udaraca i po tijelu tisuu udaraca biem, da ga se zatim odere, i da se njegova
ko a napuni kuinom, i da se potom pred vratima grada iskopa za njega jama, da se u
njoj spali njegov le i naposljetku da se na to baca smee i neist. Njezina zapovije
d bude izvr ena. Zatim ona dadne narodu dopu tenje da jede. Poelo se jesti, i kada je
objed bio gotov, svi odu svojim putem. Kraljica se Zumurrud meutim uspne u svoj
dvorac, tim to je rekla:
Neka je slavljen Allah, to je momu srcu pribavio mir od
onih, koji su mi uinili zlo!
Potom ona Stvoritelju neba i zemlje uputi molitvu zahvalnicu, i izrekne ove s
tihove:
292
Pripovijest o 'Aliji Sdru i Zumurrudi
Oni su vladali nepravedno. Tako su vladali dugo vremena. Alije uskoro potom njih
ova mo dospjela u zaborav.
Za pravednost bi oni takoer iskusili pravednost, ipak je do la Na njih, nepravedne,
patnja i jad vremena.
Tako se skobilo, da glas udesa njima kazuje: Ovo je nagrada za ono! Neka se ne k
ori udes!
Kada je zavr ila svoje stihove, doe joj opet na misli njezin gospodar 'Ali Sar,
i bujica suza potee preko njezinih obraza. Ali se ona ubrzo pribere i u sebi rekn
e: Allah, koji mi je dao vlast nad mojim neprijateljem, isto e me tako milostivo
sjediniti s mojim prijateljem! - I ona usrdno zamoli Allaha, Svemoguega i Dinoga,
za pro tenje...
293
Ali kada je poela
tristaidvadesetietvrta
no
&????????????? ? ?????????????$^
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kraljica Allaha, Svemoguega i Din
oga, usrdno zamolila za oprostenje i rekla: -Ushtio Allah da me uskoro opet sjed
ini s mojim ljubljenim 'Alijom arom. Jer On mo e ono, to On hoe, u svako doba, i On d
obrostivo misli na svoje sluge u svome sveznanju!
Potom je iznova slavila Allaha, tim to ga je jo jednom zamolila za oprostenje,
i predade se volji udesa, u vrstoj vjeri, da svaki poetak ima svoj kraj. I ona izr
ekne pjesnikove rijei:
Pouzdaj se u tijek stvari:
One poivaju uAlldhovim rukama.
Sto On ne eli, ne dogaa se.
Ali to On hoe, nikada ne izostaje!
I nadalje rijei drugoga:
Pusti dane uvijek samo juriti, Ne ulazi u kue briga!
295
Tristaidvadesetietvrtd no
Poneki se cilj ukazuje jo kao dalek
Ipak je blisko veselje tvoje.
K tomu takoer rijei treega:
Obuzdaj svoju narav, ako te obuzme srd ba. I budi strpljiv, ako te spopadne nesrea.
Jer pogledaj, noi su bremenite udesom,
One te ko ti te i poneko udo donose na svijet.
I rijei etvrtoga:
Izdr i, strpljenje donosi dobro! Pa ako si ga nauio, Ti si veseo ovjek, kojega ne mue
nikakve boli.
Imaj na umu, ako se ne vje ba dobrovoljno u strpljenju, Tada mora protiv volje podno
siti presudu udesa!
Po to je izgovorila sve te stihove, opet je ekala punih mjesec dana, tim to je da
nju meu narodom donosila presude, izdavala zapovijedi i zabrane, nou meutim plakala
i tugovala zbog rastanka sa svojim gospodarom 'Alijom arom. Kada je zatim iza ao M
laak, izdade zapovijed, da se na onome trgu kao obino pripreme stolovi. Sjela je n
a elo gostiju, dok su ovi ekali na dopu tenje za jedenje. Mjesto je meutim ispred zdj
ele s ri om ostalo prazno. Tako je ona tu sjedila, povrh stola, i upravljala svoj
pogled prema vratima blagdanskog trga, kako bi mogla vidjeti svakoga, koji ovamo
ulazi. I ona u svome srcu rekne:
O Ti, koji si vratio Jusufa i Ja'kuba94, i koj
i si Joba oslobodio od njegove patnje, htjed94 Posrijedi su biblijski Josip i Jakob.
296
Pripovijest o'Aliji aru i Zumurrudi
ni biti milostiv, da mi natrag vrati mojega gospodara 'Aliju ara. Jer Ti mo e uiniti s
ve, to Ti hoe , Ti koji vlada svjetovima, i vodi zalutaloga, Ti koji usli uje zazive, i
spunjuje molbe, usli i takoer moju molitvu, o Gospodaru svjetova!
Tek to je svr ila svoju molitvu, kadli stupi neki mladi kroz vrata na trg. Njegov
je stas bio slian vrbovoj grani, ali je njegovo djelo bilo izmo deno, i bljedoa je
le ala na njegovu licu. Ljep i nego on nije mogao biti nijedan mladi, razumom bogat i
tako fine udorednosti. Tek to ga je Zumurrud spazila, pone drhtati njezino srce, i
ona ga pozorno pogleda i prepozna, da je on njezin gospodar 'Ali ar. Umalo je gl
asno kriknula od radosti. Ali se svlada, jer se stidjela, da se otkrije pred nar
odom. Pa premda je njezina nutrina zadrhtala i njezino srce silno tuklo, ipak je
prikrila ono, to je osjeala.
Razlog je pak, zbog kojega se tu na ao 'Ali ar, bio sljedei: Kada je on zaspao na
klupi, i kada se spustila Zumurrud, i kada ju je ukrao Kurd D avan, on se nakon n
ekog vremena probudio. Pa kako je otkrio, da mu je glava gola, spoznao je, da mu
je netko nau-dio, i u snu mu ukrao turban. Tada on izrekne rijei, koje nikoga, t
ko ih izgovara, ne ostavljaju da bude u zabuni:
Zaista, mi smo Allahova stvorenja, i Njemu se vraamo!
Zatim on ponovo ode ka kui stare, koja mu je ispripovijedala, gdje se nalazi Z
umurrud, i pokuca na njezina vrata. I po to je ona iza la van k njemu, on je pred nj
ezinim licem plakao tako dugo, dok nije onesvije ten pao na zemlju. Nakon to je zat
im opet do ao k sebi, ispripovijedao joj je sve, to se s njime dogodilo. Ona ga je
meutim korila i psovala ga zbog njegove nemarnosti, i rekne mu:
Za svoju zlu kob i za svoju nesreu si ti sam kriv!
Da, psovala ga je tako dugo, dok mu krv nije navrla na nos i dok nije ponovo
pao onesvije ten. Kada je opet do ao k svijesti...
297
Ali kada je poela
tristaidvadesetipeta
noc
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Ali ar, kada je opet do ao k svij
esti, sada pak vidio, kako stara zbog njega plae i prolijeva suze. Tada se on pone
tu iti zbog svoje patnje i izgovarati ova dva stiha:
Kako je gorka muka rastanka za prijatelje, Kako sladak ponovan susret za zaljubl
jeni par!
Ah sve, koji ljube, ushtio Allah sjediniti!
Neka me za titi On, mene koji sam bio blizu smrti!
Budui da je stara bila zbog njega ra alo ena, ona mu rekne:
Ostani tu sjediti! Ja u poku ati za tebe dobiti izvje e i ur
no se vratiti natrag.
Slu am i pokoravam se! - dadne on kao odgovor.
Zatim ga ona napusti i ode i ostane do podneva odsutnom. Kada mu se vratila,
ona rekne:
299
Tristaidvadesetipeta no
'Ali, ja se ipak bojim, da e ti u svojoj alosti umrijeti. Jer ti e svoju ljubljenu
zacijelo ponovo vidjeti tek o Sudnjem Danu95. Znaj, kada su ukuani kr aninove kue ju
tros ustali, na li su prozor prema vrtu izvaljenim, a nestala je Zumurrud i bisage
pune zlata, koje je pripadalo kr aninu. I kada sam ja stigla onamo, na la sam pred v
ratima zapovjednika stra e s njegovom etom. Nema nikakve moi i nema nikakva velianstv
a do u Allaha Uzvi enoga i Svemonoga!
Kada je 'Ali Sar od nje uo te rijei, svijetla se dnevna svjetlost pred njegovim
licem pretvorila u mrak. On izgubi vjeru u ivot i ugleda kako mu pred njegovim oi
ma lebdi sigurna smrt, i plakao je bez prestanka, sve dok nije pao onesvije ten na
zemlju. Po to je zatim opet do ao k sebi, bude on tako pograbljen od ljubavne e nje i
boli zbog rastanka, da je zapao u te ku bolest, i da je ostao prikovanim za svoju
kuu. Stara je meutim k njemu neprestano dovodila lijenike, i davala mu je da pije l
ijekove, i pripremala mu uvarke, cijelu jednu godinu dana, sve dok nije opet ozd
ravio. Tada se on sjeti pro losti, i u ovima se stihovima potu i na svoju patnju:
Briga je svratila k njemu, zajedni tvo je raskinuto, Suze cure, vatra gori u srcu.
e nja u njemu raste, ne nalazi nikakva poinka. Zelja ga izjeda i tjeskobna ljubavna
bol.
O gospodaru, ima li jo
to, to bi lijeilo moju patnju, Omogui mi to, dokle god jo u men
i boravi dah!
Kada je dakle zapoela druga godina, stara mu rekne:
95 Doslovce: na es-Siratu. Tako se zove pakleni most, preko kojega o Sudnj
em Danu moraju stupati ljudske du e. On je tako o tar kao ma i tako fin kao vlas.
300
Pripovijest o 'Aliji
aru i Zumurrudi
Moj sine, sva bol i sva tuga, koji te izjedaju, nee tebi vratiti
ljubljenu. Zato ustani, saberi svoju snagu i otii u potragu za njome
po svim zemljama, kako bi o njoj dobio izvje e! - I ona ga nastavi
tje iti i ohrabrivati ga, sve dok nije postigla da u njemu sazrije odlu
ka. Zatim ga odvede u kupelj, dadne mu piti vina i jesti koko jega
mesa, i tako se za njega brinula svaki dan, cijelih mjesec dana, sve
dok se on nije osjetio dovoljno jakim i dao se na put. Kako je on
dakle sada putovao sve dalje, prispio je takoer do Zumurrudina
grada. U ao je na blagdanski trg, sjeo za stol i ispru io svoju ruku,
da jede. Narod je meutim imao suuti prema njemu, i dovikivali
su mu:
Mladiu, ne jedi iz te zdjele! Tko odatle jede, on zlo proe!
Ali on odgovori:
Pustite me samo da jedem! Neka se sa mnom uini, to se
hoe! Mo da u na taj nain biti osloboen od muka ovozemalj
skog ivota!
Potom on pojede prvi zalogaj. Zumurrud ga htjedne dati dovesti preda se, ali
joj padne na pamet, da on jamano mora biti gladan, i tako ona rekne u sebi samoj:
- Bolje je da ga pustim da prvo jede, dok se ne zasiti!
On je dakle dalje jeo, dok se narod udio i ekao, to e se s njime dogoditi. Kada s
e do sita najeo, rekne Zumurrud nekolicini svojih u kopljenika:
Otiite do onoga mladia, koji ondje jede od ri e, i ljubazno
ga dovedite ovamo! Recite mu: 'Slijedi kraljev poziv, na kratko
pitanje i odgovor!'
odvrate oni i odu, dok nisu stali
pred njega. Zatim mu reknu: - Gospodaru, imaj ljubaznosti i slije
di kraljev poziv vesela srca!
Slu am i pokoravam se! - dadne on kao odgovor, i poe s
u kopljenicima...
301
Ali kada je poela

tristaidvadesetisesta no
sr
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje 'Ali Sar dao kao od
govor: - Slu am i pokoravam se!
i po ao s u kopljenicima.
Ali su ljudi kazivali jedan drugomu:
Uzvi enoga i Svemoguega! to e kralj zbilja s njim uiniti?
Jedan je od njih mislio:
On e mu sigurno uiniti samo dobro. Jer da mu je htio
uiniti zlo, ne bi ga pustio da se do sita najede!
Po to je zatim stajao pred Zumurrudom, on izrekne pozdrav i pred njome poljubi
zemlju. A ona uzvrati njegov pozdrav, primi ga s po tovanjem i upita ga:
- Kako se ti zove ? Kakav zanat ima ? I za to si do ao u ovaj grad?

- O kralju - odgovori on - ja se zovem 'Ali Sar, sin sam trgovca, i moj je za
viaj Chorasan. U ovaj sam grad do ao, da tra im stanovitu robinju, koju sam izgubio.
Ona mi je bila milija nego moje oi i moje u i, i moja du a jo uvijek visi o njoj, otka
da sam je izgubio. To je moja povijest.
303
Tristaidvadesetisestd no
Zatim on pone plakati, sve dok nije pao u nesvijest. Ona ubrzo izda zapovijed,
da mu se lice po kropi ru inom vodicom, pa po to se to dogodilo, on ponovo doe k sebi.
im se je probudio iz svoje nesvijesti, ona povie:
Donesite mi geomantiku plou i mjedenu pisaljku!
Donese joj se oboje, ona uzme pisaljku u ruku, i u pijesku nabaci figuru. Po to
je ovu neko vrijeme promatrala, rekne mu:
Ti govori istinu. Allah e te uskoro s njome sjediniti. Zato
budi bez brige!
Nato ona zapovijedi svom komorniku, da ga odvede u kupelj, i da ga obue u lije
pu, kne evsku odjeu, da ga pusti da uzja e jednoga od najplemenitijih kraljevih konja
, i da ga predveer dovede u dvorac.
Slu am i pokoravam se!
rekne komornik, uzme ga sa so
bom i odvede ga odatle.
Ljudi su pak meu sobom govorili:
Sto je to sa sultanom, da je on s tim momkom tako prijazno
postupio.
Jedan opet rekne:
Zar vam ja nisam rekao, da mu on nee ni ta nauditi? On je
lijep. Od onog trenutka, kada je kralj ekao, sve dok on ne bude
sit, ja sam to znao!
Svaki je pojedini izrekao svoje mi ljenje. Zatim narod poe svojim putem.
Zumurrud je meutim jedva mogla doekati, da se spusti no, kako bi mogla biti na s
amo s ljubavlju svojega srca. Kad se napokon spustila no, ue ona u spavaonicu, tim
to se je napravila, kao da ju je svladao san. Bio je to meutim njezin obiaj, da ni
komu nije dopu tala da kod nje spava, osim dvojici malih u kopljeni-ka, koji su je p
oslu ivali. im se na la u svojoj odaji, poslala je po svojega ljubljenoga 'Aliju Sara
, i spustila se na postelju, dok su do njezine glave i do njezinih nogu gorjele
svijee i prostoriju osvjet304
Ijavali zlatni lusteri. Kada su ljudi uli, da je ona poslala po njega, udili su se
nad time, i svaki si je pojedini od njih dao o tome misliti i oitovao svoje mi lje
nje. Neki su meutim govorili:
Kralj posve sigurno voli toga mladia, i sutra e ga uiniti za
povjednikom vojske.
Kada je dakle 'Ali Sar bio doveden k njoj, poljubi on pred njom pod, i zazove
na nju nebesku milost, dok je ona u sebi mislila:
Moram ipak jo neko vrijeme s n
jime zbijati alu, a da mu ne dopustim da me prepozna! - Ona ga dakle upita:
'Ali, jesi li i ao u kupelj?
Da, moj gospodaru
dadne on kao odgovor.
Zatim ona nastavi:
Doi, pojedi od ove koko i i od toga mesa, i napij se od ovoga vina i eernog erbeta.
Jer ti si umoran! Poslije toga doi ovamo!
odvrati on i uini onako, kako mu je zapovijedila.
Pa kada je bio gotov s jedenjem i pijenjem, ona rekne:
Doi k meni na postelju i masiraj me!
On pone masirati njezine noge i listove, i nae, da su mek i od svile. Sada ona za
povijedi:
Poi s masiranjem vi e prema gore! Ali on odvrati:
Oprosti, moj gospodaru, do koljena, ali ne dalje! Ona povie:
Zar se usuuje meni protusloviti? Ovo bi mogla postati za
tebe no nesree!...
305
mm
?H
Ali kada je poela
V
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Zumurrud svom gospodaru 'Aliji
aru doviknula: - Zar se ti meni usuuje protusloviti? Ovo bi mogla za tebe postati
no nesree! Ne, tvoja je du nost, da mi se pokorava . Ja u te uiniti svojim ljubimcem, i
imenovati te jednim od svojih emira.
O najvei kralju na eg vremena - upita 'Ali Sar - u emu
ti se ja moram pokoravati?
A kada je ona odgovorila: Svui svoje gae i lezi na trbuh!
on uzvikne:
To je ne to, to ja jo nikada nisam radio u svome ivotu!
Ako me ti na to prisili , tu it u te za to pred Allahom na dan
uskrsnua mrtvih. Uzmi sve, to si mi dao, i pusti me da odem iz
tvojega grada!
Nato on pone plakati i jadikovati. Ali ona zapovjedi:
Svui svoje gae i lezi se na trbuh. Inae u dati da ti odsi
jeku glavu!
Tada on to uini, a ona mu se uspne na lea. I on osjeti ne to, to je bilo mek e od sv
ile i nje nije od vrhnja. Tada on sebi rekne:
Taj je kralj vredniji od svih ena.
307
Tristaidmdesetisedma no
Po to je jo neko vrijeme ostala na njegovim leima, ona se ponovo baci na postelju
. Sada 'Ali ar klikne:
Allahu neka je hvala, ini se da se njegov kurac ne nadi e.
Ona meutim rekne:
'Ali, moj kurac ima naviku, da se nadi e samo ako ga se trlja
rukom. Hajde dakle, trljaj ga svojom rukom, kako bi se nadignuo.
Inae u te dati ubiti.
Zatim se ona ispru i na lea, uzme njegovu ruku i dovede je do svoje pike. Nju on
nae mek om od svile, bijelom, oblom i str e-om, vruom poput vrelosti tople kupelji ili
zaljubljena srca, koje razdire strast. Tada rekne sebi 'Ali ar: - Taj kralj ima p
izdu. To je ipak jedno od najveih uda!
Obuzme ga u itak i njegov se kurac visoko nadigne. Kada je meutim Zumurrud to vi
djela, glasno se nasmije i uzvikne:
Moj gospodaru, zar me ti pri svemu tome jo ne prepoznaje ?
On upita:
Pa tko si ti, o kralju? A ona odgovori:
Ja sam tvoja robinja Zumurrud.
im je to saznao, on je poljubi i zagrli, da, baci se na nju kao lav na janje.
Sada je bio posve siguran, da je ona doista njegova robinja. I on sakrije svoju
palicu u njezin d ep, i postane vratarom njezinih vrata i predstojnikom njezine du
bke, dok se ona sagibala i bacala dolje, podizala se i uspravljala. I pri tome j
e popraala uzvike radosti ljubavnim vragovanjem punim pokreta, tako da su to uli m
ali u kopljenici. Oni su prolazili i pogledavali iza zavjese. Tada su vidjeli da k
ralj le i na leima, dok se nad njime naginje 'Ali ar. Ovaj se estoko gibao, ali je kr
alj stenjao i mije ao guzom. Tada u kopljenici sebi reknu:

Tako ne mije a guzom nijedan mu karac! Je li taj kralj mo
da ena?
Ali su pre utjeli, ono to su vidjeli, i nikomu o tome nisu priali.
308
Pripovijest o D ubairu ibn }Umairu i gospodarici Buduri
Sljedeega jutra pozove k sebi Zumurrud cijelu vojsku i dr avne dostojanstvenike,
i rekne im:
- Ja elim putovati u zemlju ovoga ovjeka. Zato si izaberite ;ednog namjesnika,
koji e nad vama vladati, dok se ja opet ne vratim.
- Slu amo i pokoravamo se! - odgovore joj oni.
Nato ona pone sve pripremati za putovanje, zalihe i novac, hranu i poklone, de
ve i mule. Kada su zatim napustili grad, putovali su neprekidno, sve dok nisu st
igli u zaviaj 'Alije ara. Ondje se on uputi k svojoj kui i podijeli bogate darove i
milostinju. Njemu su po njoj bila darovana djeca, i oboje su po ivjeli u najljep em
zadovoljstvu, sve dok im nije do ao Onaj96, koji ru i radosti i raskida prijateljst
va. Hvala neka je Njemu, koji vjeno traje i bdije, i neka je slava Allahu zbog sv
ega to opstoji!
PRIPOVIJEST 0 D UBAIRU IBN 'UMAIRU I GOSPODARICI BUDURI.
Jedne je noi gospodar pravovjernih bio muen nemirom, i nije mu san dolazio na oi
. Neprestano se bacao s jedne strane na drugu u svome velikom nemiru. A kada to
nije vi e mogao podnositi, dadne da doe Masrur97. Njemu rekne:
Masrure, potra i mi nekoga, tko e me osloboditi od ovoga
nemira!
96
To jest: Asrael, aneo smrti.
97
Er-Ra idov u kopljenik, u 1001 noi esto spominjan kao - "maono a
kalifove osvete".
309
Tristrndvadesetisedma, no
Moj gospodaru
dadne on kao odgovor - eli li se mo da
uputiti u vrt palae i promatrati ondje svo to lijepo cvijee i gledati
lijepo kolo zvijezda i Mjesec, koji meu njima zrai i zrcali se u
vodi?
Kalif odvrati:
Masrure, za takvim stvarima moja du a ne ezne!
Moj gospodaru - nastavi ovaj - gledaj, u tvojemu je dvorcu trista odaliski98
, od kojih svaka ima svoju vlastitu odaju. Zapovjedi, da se svaka pojedina od nj
ih povue u svoju sobu, i zatim ih obilazi i raduj se gledajui ih, a da one o tome
ne znaju!
Ali kalif odvrati:
Masrure, dvorac je moj dvorac, a djevojke su moje vlasni tvo. Ali moja du a ne ez
ne za takvim stvarima.
Moj gospodaru
rekne nato Masrur - zapovjedi da se pred tobom pojave uenjaci i
mudri ljudi i pjesnici i da jedni s drugima raspravljaju i da te zabavljaju pje
smama i da ti pripovijedaju prie od svakojake vrste!
Kalif meutim odvrati:
Moja du a ne ezne za tomu slinim.
Moj gospodaru
pone sada opet Masrur zapovjedi, da k tebi dou mladi ljudi, drug
ovi uz bocu i ljudi od duha i da ti izla u vesele dogodov tine!
Kalif odvrati takoer nato:
Masrure, moja du a ne ezne za takvim stvarima. Sada Masrur uzvikne:
O gospodaru, daj mi onda odrubiti glavu!...
98 Odaliske su bijele robinje.
310
Ali kada je poela

- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Masrur kalifu doviknuo:
Moj gos
podaru, daj mi onda odrubiti glavu! Mo da e to moi odagnati tvoj nemir i otjerati tv
oju besanicu.
Tada se er-Ra id nasmije nad njegovim rijeima i rekne mu:
Masrure, pogledaj, tko je od drugova uz bocu na vratima!
Masrur izae van, a kada se vratio, rekne:
- Moj gospodaru, tko je na vratima, to je 'Ali ibn Mansur el--Hali ed-Damaski
".
- Dovedi mi ga! - uzvikne er-Ra id.
Tada Masrur izae i ovjeka dovede. Cim je ovaj bio u ao, rekne:
- Mir bio s tobom, o gospodaru pravovjernih! Kalif uzvrati njegov pozdrav i zati
m nastavi:
- Ibn Mansure, ispriaj nam jednu od svojih pripovijesti! Ovaj nato upita:
El-Hali ed-Damaski je nadimak: Vragolan iz Damaska.
311
Tristaidvadesetiosma no
O gospodaru pravovjernih, trebam li ti ispriati ne to, to
sam vidio vlastitim oima, ili ne to, to sam samo uo?
Gospodar mu pravovjernih odgovori:
Ako si ne to neobino do ivio, tada nam to ispriaj! Jer to je bilo samo ispriano, nij
tako mnogo vrijedno kao vlastiti do ivljajO gospodaru pravovjernih
pone nato 'Ali
posudi mi svoje uho i svoje srce!
Kalif rekne:
Ibn Mansure, slu am te svojim uhom, i gledam te svojim
okom, i oslu kujem te svojim srcem.
Sada 'Ali pone pripovijedati:
Znaj, o gospodaru pravovjernih, ja svake godine primam
stanovitu plau od Muhammeda ibn Sulaimana el-Ha imija, sulta
na od Basre. Kada sam dakle jednom kao obino oti ao k njemu i
u ao u dvorac, na ao sam ga upravo spremna, da izja i u lov i haj
ku. Ja izreknem pozdrav, a on mi ga uzvrati. Zatim nastavi:
Ibn Mansure, pojasi s nama u lov!
Ali mu ja dadnem kao odgovor:
Moj gospodaru, ja ne mogu jahati. Ostavi me zato da stanu
jem u gostinjskoj kui i povjeri me za titi komornika i upravitelja!
On to uini i zatim se uputi u lov. Sa mnom su postupali sa svakim po tovanjem i a
stili me najljep im gostoprimstvom. I ja sada u svojoj du i reknem:
Tako mi Allaha,
neobino, da ja ve od prije dugo vremena stalno dolazim iz Baghdada u Basru, a da o
d Basre ipak ne poznam ni ta osim puta od dvorca do vrta i od vrta do dvorca! Kada
e mi se opet ponuditi prilika kao ovajput, da si pogledam Basru sa svih strana?
Smjesta u se staviti u pokret i sam proi uokolo za vlastito zadovoljstvo i za prob
avu hrane!
Stavim dakle na sebe svoje najrasko nije haljine i poem uokolo po Basri. Ti pak
zna , o gospodaru pravovjernih, da je ondje
312
Pripovijest o D ubairu ibn 'Umnim i gospodarici Buduri
sedamdeset ulica, od kojih je svaka pojedina dugaka sedamdeset irakih parasangi. U
brzo sam zalutao u jednu od njezinih uliica, i tada me spopadne e. I dok sam, o gos
podaru pravovjernih, tako uokolo tumarao, iznenada ugledam pred sobom jedna veli
ka vrata, s dvjema alkama od mjedi, pred kojima su visjele zavjese od crvenog br
okata. S obje je strane vrata stajala po jedna klupa, a nad njima se nalazila re e
tka, pokrivena vinovom lozom, koje je sjena padala na vrata.
Zastanem, kako bih si promotrio ovu kuu. I dok sam tako tu stajao, dogodilo se
, da sam iznenada zauo neki tugaljivi glas, koji je dolazio iz o alo ena srca. I on pon
e recitirati u slatkim napjevima i tu iti se na svoju patnju u ovim stihovima:
Sada je moje tijelo boravi te patnji i briga Poradi srndaa, koji je daleko od kue i
zaviaja.
Vi vjetrovi od Zaruda100, uzbudite njega, koji mene mui,
I poite k mojemu dragom, tako vamAllaha, va em gospodaru,
I izgrdite ga! Mo da mu grdnja dirne srce!
I ako oslu kuje va govor, recite mu lijepe rijei. Ispriajte mu, kakva nevolja mui njih
, koji ljube.
Budite mi svojim injenjem, ja vas molim, na usluzi, I uka ite mu na mene, i, dok go
vorite, recite:
O kako ti mui svoju robinju ljutom boli rastanka!
100 Vjetrovi hladnoga jutarnjega i veernjeg zraka. Zarud je mjesto, koje se n
alazilo na putu iz Kufe u Mekku.
313
Tristmdvadesetiosma no
Ona ipak nije zgrije ila, niti ikada proturjeila.
Ona nije nikomu drugomu posvetila svoje srce i nije uinila nikakvo zlo.
Nije prekr ila vjernost, niti ikada uinila neku nepravdu. Pa ako se nasmije i, recite
mu sa svom Ijubazno u:
Kakva velika srea za nju, samo neka to omogui tvoj dolazak!
Ona stalno misli na tebe, kako to dolikuje. Njezino je oko uvijek budno, ona se
tu i i plae.
Ako on poka e svoju naklonost, tada je cilj postignut. Ali ako se na njegovu licu
pojavi pogled gnjeva
Mije dakako ne poznajemo
tako recite u ali!
Tada reknem u sebi samome: - Ako je ona, koja tako pjeva, lijepa, onda su u n
joj sjedinjeni ljupkost i finoa govora i bla-gozvunost glasa.
Potom priem blizu vrata i ponem posve polako dizati zavjesu, i sada ugledam cur
u, koja je zraila poput punog Mjeseca, kada stoluje na nebu u etrnaestoj noi. Imala
je srasle obrve i oi, koje su gledale sanjarskim pogledom. Njezine su dojke bile
sparene kao dva nara, njezine usne nje ne kao dvije krizanteme. inilo se da su nje
zina usta Sulaimanov peat101, a redovi su njezinih zubi pjevaima i pripovjedaima ot
imali razum, onako kako je za nju prona ao rijei jedan pjesnik:
101 Salamunov peat, to jest: pokosnica (Polygnatum), biljni rod iz porodice
ljiljana (Liliaceae).
314
Pripovijest o D ubairu ibn 'Umaku i gospodarici BuMri
Tko vas je nanizao ljubljenoj, vi biserni zubi? I tko je dao tvojim ustima titrii
n sjaj i vino?
I tko je posudio tvojemu osmijehu blijesak mladoga jutra? I tko je zakljuao tvoja
usta karneolom102?
Tko te samo ugleda, taj luta naokolo, zaprepa ten, zaaran. Kako mora biti onomu, ko
jega usrei tvoj poljubac?
I kako kazuje jedan drugi:
O vi prijateljiina biserna usta, Budite prema karneolu draga!
Nemojte se s njime sporiti o prednosti. Vi ste mu slika ljepote.
Ukratko, ona je u sebi sjedinjavala sve dra i ljupkosti, i nadaleko i na iroko bi
la isku enjem za ene i mu karce. Tko bi je ugledao, njemu nikada ne bi bilo predugim
promatranje njezine ljepote, onako kako je o njoj pjevao pjesnik:
Ona ubija, kada dolazi. A ako okree leda, Tada se svi ljudi predaju ljubavi prema
njoj.
Nalikuje Suncu, U tapu takoer. Pa ipak
Joj oporost i krutost nikada ne padaju na pamet.
102 Poludragi kamen utocrvene ili kao krv crvene boje.
315
Tristaidvadesetiosma no
Edenski103, se vrtovi otvaraju u njezinoj haljini. Svijetli U tap kru i njezinim nak
itom oko vrata.
Dok sam je dakle gledao kroz prorez zavjese, ona se iznenada okrene i ugleda
me kako stojim na vratima. Odmah dovikne svojoj robinji:
Pogledaj, tko je na vratima!
Robinja prie k meni i rekne mi:
- Stari, zar te nije stid? Pristoji li besramno pona anje sijedim vlasima?
- Gospodarice - odvratim joj ja - sijede ti vlasi priznajem. Ali kada govori o
besramnom pona anju, tada ipak ne vjerujem, da sam svojim dolaskom takvo to skrivi
o.
Tada njezina gospodarica uzvikne:
Zar uope ima nekoga besramnijeg pona anja, nego kada provaljuje u kuu, koja ne pri
pada tebi, i gleda u harem, koji nije tvoj?
Moja gospodarice
dadnem joj ja kao odgovor
ja imam za to ispriku.
A kada je ona upitala: Kako se dakle mo e ispriati? ja joj odvratim: - Ja sam str
anac, i tako edan, da u umrijeti od ei!
Ona rekne:
Prihvatit emo tvoju ispriku...
103 Eden je raj zemaljski.
316
Ali kada je poela
tristaidvadesetideveta
no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je dama rekla: - Pri
hvatit emo tvoju ispriku.
Zatim pozove jednu od svojih robinja i rekne joj:
O Lutf, daj mu gutljaj iz zlatnog ibrika!
Ova mi donese crvenozlatni ibrik, koji je bio ukra en biserima i draguljima. Bi
o je napunjen mje avinom napravljenom od vode i najfinijeg mo usa i umotan u rubac o
d zelene svile. Ja ponem piti, ali sam odugovlaio sa svojim srkanjem, tim to sam st
alno kri om pogledavao nju, sve dok se nisam pri tome gotovo predugo bio zadr ao. Za
tim vratim robinji ibrik, ali sam jo ostajao stajati. Tada gospodarica rekne:
Stari, otii svojim putem!
Ali joj ja odgovorim:
Moja gospodarice, ja sam pun turobnih misli!
Zbog ega? - upita ona.
Ja odgovorim:
Zbog promjenjivosti vremena i nepostojanosti stvari.
Tada ona nastavi:
317
Tristaidvadesetideveta no
U tome si ti u pravu. Jer vrijeme je puno uda. Ali kakve su
to udesne stvari, koje si ti do ivio, da bi o njima morao raz
mi ljati?
Ja joj odvratim:
Razmi ljam o gospodaru ove kue. Jer on je bio, kada je jo
ivio, moj prijatelj!
Na njezino pitanje: - Kako se dakle zvao? - ja dadnem kao odgovor:
Muhammed ibn 'Ali, draguljar. Posjedovao je veliko bogatstvo. Je li mo da ostav
io za sobom djece?
Dabome - rekne ona
ostavio je za sobom jednu ker po imenu Budur. Ona je naslij
edila svo njegovo bogatstvo.
Sada ja uzviknem:
ini se, da si ti njegova ki!
Nasmije iv i se, ona rekne:
Dabome. - Ali dometne: - Stari, ti si ve predugo brbljao, otii sada svojim put
em!
Ja jamano moram otii
odvratim ja
ali budui da vidim, da su tvoje dra i izblijedj
le, ispriaj mi, kako s tobom stoji! Mo da e ti Allah mojim posredstvom podariti utje
hu.
Tada ona rekne:
Stari, ako ti pripada ljudima koji znaju utjeti, tada u ti ja
otkriti svoju tajnu. Reci mi, tko si ti, kako bih znala, da li si dosto
jan povjerenja ili ne. Jer pjesnik kazuje:
Tajnu uva samo pouzdan ovjek.
I tajna je kod najboljeg ovjeka zapeaena.
Kod mene se tajna nalazi u zakljuanoj kui. Kljuevi su za nju izgubljeni, a vrata su
zasunuta.
318
Pripovijest o D ubairu ibn 'Umairu i gospodarici Buduri

Nato joj ja reknem:
- Moja gospodarice, ako hoe znati, tko sam ja, onda uj: ja
sam 'Ali ibn Mansur el-Hali ed-Damaski, drug za stolom kalifa
Haruna er-Ra ida.
Kada je ula moje ime, ona se podigne sa svoje stolice, izrekne mi pozdrav i na
stavi:
- Budi dobro do ao, Mansurov sine! Sada u ti ispriati, kako
stoji sa mnom, i povjeriti ti svoju tajnu. Ja sam zaljubljenica, koja
je rastavljena od svojega ljubljenoga.
Tada joj ja reknem:
- Moja gospodarice, ti si lijepa. I ti sigurno mo e voljeti samo
jednoga lijepoga. Tko je dakle taj, kojega ljubi ?
Ona odgovori:
- Ja ljubim D ubaira ibn 'Umaira e - aibani, emira Banu
aiban104.
I zatim mi ona oslika stanovitog mladia, od kojega u Basri nema nijednoga ljep e
ga. Ja je dakle upitam:
- Moja gospodarice, jeste li se ve ugledali na spoju ili si slali
izmeu sebe pisma ovamo i onamo?
Ona odgovori:
- Dabome. Ali smo se mi ljubili samo jezicima, srce i du a nisu bili pro eti lju
bavlju. Jer on je prekr io vjernost, i nije odr ao, to je obeao.
- Moja gospodarice - upitam ja dalje - to je bilo razlogom va ega rastanka?
Ona dadne kao odgovor:
- Razlog je bio ovaj: Jednoga sam dana tu sjedila, a ova mi je
moja robinja e ljala kosu. Kada je bila gotova s e ljanjem, splela
mi je keke. A budui da su je oarale moja ljepota i ljupkost, sagTo jest: gospodara aibanskog plemena.
319
Tristaidvctdesetidevetct no
nula se preko mene i poela ljubiti moje obraze. U tome trenutku on ue k meni, a ka
da je vidio, da robinja ljubi moje obraze, istoga mi je trenutka ljutito okrenuo
lea, odluan, da e me vjeno izbjegavati. A pri rastanku je izgovorio ova dva stiha:
Ako trebam ljubav dijeliti s nekim drugim,
Tada u ostaviti svoju ljubav i ivjeti sam za sebe:
U ljubljenom biu, koje drugaije u ljubavi
Hoe nego zaljubljenik, ne mo e biti nikakva dobra.
A poev i od toga vremena, kada se on od mene odvratio, pa sve do dana njega dana,
o Mansurov sine, nije do lo od njega k meni nijedno pismo, niti sam ja od njega do
bila ijedan odgovor.

Sto dakle kani uiniti? - upitam ja.
Tada ona odgovori:
Voljela bih mu poslati po tebi jedno pismo. Ako mi donese od njega odgovor, ta
da treba primiti od mene petstotina dinara. A ako mi ne donese od njega nikakav od
govor, tada u ti dati sto dinara za tvoj put.
Uini, to ti se ini da je dobro!
reknem ja, a ona odvrati: - Slu am i pokoravam se!
Zatim pozove jednu od svojih slu kinja i rekne joj:
Donesi mi tintarnicu i papir!
A po to joj je oboje bilo doneseno, ona napi e ove stihove:
Ljubljeni moj, emu to izbjegavanje i ta mr nja? Kamo se obratila na a obazrivost i do
brota?
Za to si se od mene rastao i uzmaknuo?
Tvoje lice nije vi e, kakva sam ga neko poznavala!
320

Da, klevetnici su te la no o meni izvijestili.
Ti si povjerovao njihovim rijeima, a oni su tada klevetali jo vi e.
I ako si neko vjerovanje primjeravao brbljanju, Sada to zna bolje, uope ih nemoj sl
u ati!
Reci mi, tako ti tvojega ivota, to si dakle uo? Ipak zna , to se brblja, i vje ba praved
ost.
Pa ako je istina, da sam tako rekla, ipak ima govor Znaenje, da, ipak ima takoer j
ednu arenu haljinu.
I kada bi to bila rije, koju je objavio Allah, Narod bije Tore105 pogre no protumaio
.
Kako su ipak ljudi pred nama esto oklevetani! Gledaj, protiv Jusufa je ak i Ja 'ku
b bio nahu kan.
Svi mi, ja i ti i klevetnik, idemo
K velikom Danu, kada emo stajati pred Sucem.
Potom ona zapeati pismo i pru i mi ga. Ja ga uzmem i uputim se prema kui D ubaira i
bn 'Umaira e -Saibanija. Ondje saznam, da je odjahao u lov. Zato sjednem, kako bih
ga ekao. I dok sam tako sjedio, on se iznenada vrati iz lova. Ali kad sam ga ugl
edao na njegovu konju, o gospodaru pravovjernih, njegova mi ljepota i ljupkost u
grabe pamet. On se meutim ogleda oko sebe i opazi me kako sjedim na njegovima kuni
m vratima. Tek to me je ugledao,
105 Tora je Stari zavjet.
321
Tristaidvadesetideveta no
sja i sa svojega konja, pohita k meni, zagrli me i pozdravi me, a meni je to bilo,
kao da sam zagrlio cijeli svijet sa svim, to je u njemu. Zatim me odvede u svoju
kuu, dadne mi da otpoinem na njegovome vlastitom jastuku i zapovjedi da se donese
jedai stol od horasanske klenovine sa zlatnim nogama, na kome su se nalazila raz
novrsna jela, svakojako meso, peeno i pr eno, i druge dobre stvari. Nakon to sam bio
sjeo za stol, pozornije ga pogledam i naem, da je ova pjesma bila napisana o nje
mu:...
322
Ali kada je poela
aL
3
ogSi
07
17
%,
M
ib
^
^
BK
tristaitrideseta no
##?????$??????? ?????????????$^
VJJ,
"<??,
%
A*
s&
^0
^
]]0
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje 'Ali ibn Mansur nadalje pripovij
edao: - Kada sam bio sjeo za stol D ubaira ibn 'Umaira e -Saibanija, pozornije sam g
a pogledao i na ao, daje ova pjesma bila napisana o njemu:
Svrati na perad na mjestu tava,
I ne odlazi od peenja i sjeenog mesa!
Oplakuj poletareve keri, kao to ih ja uvijek oplakujem, U zajednici spr enim mesom i
piliima.
Kako je tu no moje srce zbog dvije vrste riba,
Koje obiavaju poslu ivati na kri kama svje eg kruha!
Ah, kako je jednom bio obilan objed! O kakva li zadovoljstva, Kada povre utone u
ocat iz vreva!
A isto tako i ri a s bivoljim mlijekom, tada prodru Ruke duboko u nju sve do preko
grivni!
323
Tristaitridesetd no
0
moja du o, strpljenja! Allah je taj, koji daruje milost
1
koji tebe, ako si u bijedi, uskoro od nje oslobaa.
Sada D ubair ibn 'Umair pone:
Ispru i svoju ruku prema na em jelu i uini na em srcu za
dovoljstvo, tim to e jesti od na e hrane!
Pa ipak ja odvratim:
Tako mi Allaha, neu od tvojega jela pojesti ni jedan jedini
zalogaj, dok ti ne ispuni moju elju!
Kada je on dalje upitao: Koja je tvoja elja? ja izvadim pismo i predam mu ga.
Ali po to ga je bio proitao i razumio njegov sadr aj, razderao ga je i bacio na pod,
tim to je uzviknuo:
Ibn Mansure, ja u ti ispriati, to ti je ona rekla, premda ta
da nisam bio kod vas.
to mi je dakle ona rekla? upitam ja.
On nato odgovori:
Zar ti sastavljaica ovoga pisma nije rekla: Ako mi ti od nje
ga donese odgovor, tada treba primiti od mene petstotina dinara,
a ako mi od njega ne donese nikakav odgovor, tada u ti dati sto

dinara za tvoj put?
Kada sam ja to potvrdio, on nastavi:
Ostani danas kod mene, jedi i pij, budi zadovoljan i u dobru
raspolo enju, i zatim uzmi sa sobom petstotina dinara!
Nato sam ja ostao kod njega, jeo sam i pio, bio sam zadovoljan i u dobru rasp
olo enju i s njime sam se zabavljao. Napokon ga upitam:
Visoki gospodaru, zar u tvojoj kui nema nikakva zvuka
struna?
On mi dadne kao odgovor:
To je istina, mi sve od nekoga vremena na ovamo pijemo bez
odjeka struna.
324
Pripovijest o Dzubturu ibn 'Umairu i gospodarici Buduri
Zatim je naredio da doe jedna od njegovih robinja, tim to je uzviknuo:
V
- O Sad arat ed-Durr!
Tada mu odgovori jedna robinja iz svoje sobe i doe s lutnjom indijske izrade,
koja je bila umotana u navlaku od svile. Ona sjedne, stavi lutnju u krilo i zasv
ira na njoj na dvadesetijedan nain. Zatim se vrati k prvom nainu i pone pjevati ove
stihove:
Tko nije okusio slatkou ljubavi i njezinu gorinu, On ne zna, to to znai, biti sjedin
jen i biti daleko.
Tako takoer, tko skrene s ispravne ljubavne staze, Ne zna, da lije gladak njegov
put ili grub kamen.
Narod me je ljubavi vazda kudio.
Tada mi se morala pribli iti njezina slast i gorina.
Ispijala sam u punim gutljajima njezine gorke pehare, I bila sam potinjena njezin
u gospodaru i sluzi.
Kako je mnogu no kod mene boravio moj povjerljivi drug! Sisala sam s njegovih usa
na poput meda slatku rosu.
Kako su nam brzo prolazile noi jednomu s drugim! Jedva da je bila do la no, kadli se
ukazivalo rumenilo zore.
Udes se zakleo, da e vladati nad na im rastankom. Sada je udes sproveo svoju zaklet
vu u djelo.
Udes je odredio. Njegova je presuda neumoljiva. Tko e proturjeiti gospodaru, ako j
e on zapovjedio?
325
Tristaitrideseta no
Kada je robinja bila zavr ila svoje stihove, njezin gospodar ispusti glasan kri
k i padne onesvije ten. A robinja uzvikne:
- Neka te Allah ne htjedne kazniti, stari! Mi ve od prije dugo
vremena pijemo bez pjesme iz straha, da bi na gospodar mogao
biti spopadnut jednim takvim napadom kao to je ovaj sada. Ali
otii u svoju sobu i ondje odspavaj!
Tako ja odem u odaju, koju mi je pokazala, i u njoj prespavam do jutra. Tada
sam iznenada vidio, kako k meni ulazi rob, koji je nosio kesu sa petstotina dina
ra. I on rekne:
Ovdje je, to ti je obeao moj gospodar! Ali nemoj se opet vraati natrag k dami,
koja te je poslala. I neka to bude tako, kao da o ovoj stvari nisi nikada ni ta bi
o uo i kao da takoer mi ni ta o njoj nismo bili saznali!
Slu am i pokoravam se! - odvratim ja, odmah uzmem kesu i odem svojim putem.
Ali sam sam u sebi rekao:
Ta me dama oekuje jo od juer. Tako mi Allaha, to nije
mogue drugaije, moram se k njoj vratiti i ispriati joj, to se zbilo izmeu mene i njeg
a. Jer ako se ne vratim k njoj, ona e tada prokleti i mene i sve one, koji dolaze
iz moje zemlje.
Odem dakle k njoj i naem je kako stoji iza vrata. im me je ugledala, ona uzvikn
e:
O Mansurov sine, ti za mene nisi ni ta isposlovao!

Ja joj odgovorim:
Tko te je o tome obavijestio?
Tada ona nastavi:
- O Mansurov sine, meni je bilo objavljeno jo jedno, a to je:
kada si mu predao pismo, on je tada pismo poderao i bacio i tebi
rekao: O Ibn Mansure, svaku u ti elju, koju ima , ja ispuniti,
samo ne elju sastavljaice ovoga pisma. Jer ja joj ne elim dati ni
kakav odgovor. Tada si ga ti u srd bi htio napustiti, ali je on uhva
tio tvoj skut i rekao ti: O Ibn Mansure, ostani danas kod mene, jer
326
:i si moj gost. Jedi i pij, budi zadovoljan i u dobru raspolo enju i uzmi sa sobom
petstotina dinara! Tada si ti ostao kod njega, jeo si i pio, bio si zadovoljan
i u dobru raspolo enju i s njime si se zabavljao. Tada je jo jedna robinja svirala
na te i te naine i otpjevala tu : tu pjesmu, a on je konano pao u nesvijest.
Tada je ja upitam, o gospodaru pravovjernih:
Zar si ti bila kod nas?
A ona mi dadne kao odgovor:
O Ibn Mansure, zar ti nisi uo pjesnikovu rije:
Srce zaljubljenih ima oi da vidi, Sto svi koji gledaju ne mogu dokuiti.
Ali, o Mansurov sine, dani i noi u svojim mijenama ne prelaze preko stvari, a
da ih ne mijenjaju...
327
Ali kada je poela
$&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&$
tristaitridesetiprva no
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je dama rekla:
O
Mansurov sine, dani i noi u svojim mijenama ne prelaze preko
stvari, a da ih ne mijenjaju.
Zatim ona podigne svoj pogled prema nebu i pomoli se:
- O Allah, moj Gospodaru i Vladaru, kako si ti mene doveo u
isku enje ljubavlju prema D ubairu ibn 'Umairu, tako u isku enje
dovedi takoer njega ljubavlju prema meni. Uini da ljubav iz mo
jega srca prijee u njegovo srce!
Nato mi ona dadne sto dinara za moj put. Ja ih uzmem i uputim se k sultanu od
Basre. Njega zateknem, kako se upravo bio vratio iz lova. Primim od njega svoj
godi nji novac i vratim se u Baghdad. Kada je pak do la sljedea godina, ja se kao obin
o uputim u grad Basru, kako bih podigao svoj godi nji novac, a sultan mi ga dadne
isplatiti. Ali kada sam se htio vratiti u Baghdad, doe mi na pamet do ivljaj s damo
m Budurom, i ja reknem: - Tako mi Allaha, ipak moram otii k njoj i pogledati, to s
e odigralo izmeu nje i njezinoga ljubljenoga!
Tako dakle odem k njezinoj kui, a po to sam na ao mjesto ispred njezinih vrata pom
eteno i po kropljeno, vidio kako ondje sto-
329
Tristaitridesetiprva no
je u kopljenici, sluge i robovi, tada sebi reknem: - Mo da je jad svladao njezino sr
ce, pa je ona mrtva, a u kuu se uselio neki emir.
Stoga napustim to mjesto i opet odem do kue D ubaira ibn 'Umaira. Ali ondje naem
polomljene klupe, i na njegovim vratima ne ugledam vi e nikakve sluge kao inae. Tad
a si reknem: -Mo da je umro takoer on.
Ostanem stajati na vratima, tim to je preko mojih obraza poela tei bujica suza,
i ja kuu ponem oplakivati ovim stihovima:
Vi ste, gospodari, oti li, tim to vas je slijedilo moje srce: Vratite se, kako bi s
e s vama meni vratila moja radost!
Stajao sam pred va om kuom, oplakivao va e boravi te. Suze su curile, oni kapci podrhtav
ali.
Upitam tada kuu i upitam plaui ru evine:
Gdje je on, koji mije neko iskazao dobrotu i naklonost?
Ona rekne: Otii svojim putem, prijatelji su i ezli Sa svojih tabori ta, oni poivaju umo
tani u prah!
Nama neka Alldh nikada ne uskrati, tijekom itavoga ovog vremena,
Prizor njihove ljepote i njihove divote!
Dok sam ja tim stihovima oplakivao stanovnike one kue, o gospodaru pravovjerni
h, kadli odjednom izae iz kue k meni neki crni rob i uzvikne:
Stari, u uti! Tvoja ti mati bila na propast! Za to oplakuje ovu kuu takvim stihovim
a?
Ja mu odvratim:
330
Pripovijest o D ubairu ibn 'Umairu i gospodarici Budilri
Poznavao sam je, dok je jo pripadala jednomu od mojih prijatelja.
Kako se taj zvao? - upita rob, a ja odgovorim:
D ubair ibn 'Umair e - aibani.
Tada on uzvikne:
to se s njime dogodilo? Tu on ipak jo
ivi Allahu neka
je hvala! - u svome starom bogatstvu, blagostanju i imetku. Samo
ga je Allah doveo u isku enje ljubavlju prema jednoj dami, koja se
zove gospodarica Budur. On je posve obuzet ljubavlju prema njoj,
a poradi e nje je i muke postao poput nekoga odbaenoga tvrdog
kamena. Ako ga mori glad, on tada ne kazuje: nahranite me. Ako
ga mori e, on ne kazuje: napojite me.
Tada ja reknem:
Molim za dopu tenje, da smijem ui k njemu!
Ali on rekne:
Moj gospodaru, hoe li ti ui k jednomu, tko ima razuma,
ili jednomu, tko nema nikakva razuma?
Ja odvratim:
Ja moram u svakome sluaju otii k njemu.
Tako on ode, kako bi zamolio za dopu tenje. I uskoro se vrati natrag s dopu tenje
m. Uem dakle k D ubairu, i naem ga poput nekoga kamena na rubu puta, koji ne razumij
e nikakva znaka i nikakve naznake. Ja ga oslovim. Ali mi on ne dadne nikakva odg
ovora. Tada mi rekne jedan od njegovih slugu:
O gospodaru, ako ti zna napamet ikakve stihove, tada mu
ih odrecitiraj zvunim glasom. Njihovim e se posredstvom on
probuditi i zatim s tobom razgovarati.
Ja nato odrecitiram ova dva stiha:
Jesi li zaboravio Buduru? Jesi li se ojaao?
Dolazi li san na tvoje oi? Bdije li tijekom svake noi?
331
Tristciitridesetiprvct no
Ako sada tvoje suze teku u bujicama, U raju e u ivati vjenu radost!
Kada je uo ove stihove, on otvori oi i rekne:
- Dobro mi do ao, o Mansurov sine, sada je ala postala

zbiljom!
Ja mu odvratim:
- O moj gospodaru, mogu li ti ja mo da ispuniti kakvu elju?
- Dabome - odgovori on - volio bih joj napisati jedno pismo i zatim ga po
bi poslati k njoj. Ako mi donese od nje neki odgovor, treba od mene primiti
inara. A ako mi od nje ne donese nikakav odgovor, tada u ti dati sto dinara
j put.
- Uini, to ti se ini da je dobro! - reknem ja...
332
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je
te
tisuu d
za tvo
bila
Ali kada je poela

SgS E
sr
Lg
H]
I tristaitridesetidruga no)
s^
w#???????????????????????????$^ ^0 'S8 C
na
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Ibn Mansur nadalje
pripovijedao:
Uini, to ti se ini daje dobro! - rekao sam ja.
Tada on pozove jednu od svojih robinja i zapovjedi:
Po to mu je ona bila donijela, to je zahtijevao, on napi e ove stihove:
Ja te molim, tako tiAlldha, o gospodarice, budi milostiva prema meni.
Jer gledaj, arka mije ljubav oduzela razum.
Zarobila me je ljubavna strast prema tebi, Prekrila me ruglom i haljinom patnje.
Neko sam zacijelo, moja gospodarice, malo razmi ljao
0 ljubavi
1 vjerovao, da se ona lako i jednostavno podnosi.
333
Tristaitridesetidru0ct no
Ali kada mije ona pokazala plimu u svome moru, Pokorio sam se Alldhovoj odluci,
oprostio sam muenima.
Ako hoe biti milostiva prema meni, poka i mi svoje lice. Ako me namjerava ubiti, ne z
aboravi zagovor106!
Zatim on zapeati pismo i pru i mi ga. Ja ga uzmem i odnesem ga k Budurinoj kui. N
akon to sam kao ranije posve polako podigao zavjesu, ugledam odjednom deset visok
osisih djevica, koje su se nudile pogledu poput Mjeseeva, a usred je njih sjedila
gospodarica Budur, poput U tapa usred jata zvijezda, ili poput Sunca na vedrome i
jasnom nebu. Nikakva se bol i nikakva briga nije mogla vidjeti na njezinu licu.
Dok sam se ja jo udio nad time, njezin pogled padne na mene, a kada me je ugledal
a kako stojim na vratima, ona mi dovikne:
Budi mi pozdravljen, od srca dobrodo ao, o Mansurov sine!
Ui!
Ja uem unutra, a po to sam bio izrekao pozdrav, predam joj pismo. Ali im ga je bi
la proitala i razumjela njegov sadr aj, ona se nasmije i i rekne mi:
O Mansurov sine, pjesnik nije slagao, kada kazuje:

Strpljivo u podnositi svoju ljubav, Kako bi k meni do ao glasnik od tebe.
Gledaj, o Ibn Mansure, ja u ti za njega napisati odgovor, kako bi ti on dao, to
ti je obeao.
Ja joj odvratim:
Neka te Allah za to nagradi dobrom!
106 Zagovor, koji je kod Allaha.
334
Pripovijest o Dzubairu ibn 'Umnim i gospodarici Buduri
Zatim ona pozove jednu robinju i zapovjedi:
Po to joj je ova bila donijela, to je zahtijevala, ona mu napi e ove stihove:
Kako dolazi do toga, da sam ja uvala vjernost, a ti je prekr io? Vidio si da sam up
ravu, a ipak poinio izdaju.
Ti si bio taj, koji si poeo s rastankom i kruto u, I mene iznevjerio. Kod tebe je ne
vjera postala djelom.
Ja sam odr avala savez samo s tobom medu svim ljudima. uvala sam tvoju ast, da, klel
a se tobom,
Sve dok svojim oima nisam vidjela, to me mui. Tada sam ula o tebi ru ne vijesti.
Zar mora moja ast i eznuti, ako uzdi em tvoju?
Tako miAlldha, da si me ti po tovao, ja bih te sada po tovala.
Ali u si sada za utjehu osloboditi od tebe srce, Otresti u te od sebe, zauvijek od
straniti.
Tada ja uzviknem:
Tako mi Allaha, o moja gospodarice, izmeu njega i smrti
stoji jo samo to, da proita ovo pismo!
Zatim ja razderem tu poslanicu i nastavim:
Napi i mu druge stihove umjesto ovih!
Slu am i pristajem! - dadne ona kao odgovor, i sada mu na
pi e sljedee stihove:
335
Tristmtridesetidru0H no
Sada sam na la utjehu. San je okrijepio moje oi. Jer ula sam iz koriteljevih usta, to
se zbiva.
Moje me srce poslu alo, uzmogla sam te zaboraviti. A moji su oni kapci osjetili, da
je poinak blizu.
Tko je rekao, da je rastanak tako gorak, slagao je. Primijetila sam, da daljina
mo e prijati kao eer.
Mrzim svakoga, tko mi donosi vijest o tebi,
I okreem se od njega, gledam ga puna gaenja.
Svima sam svojim udovima raskinula vezu. Neka vidi klevetnik! Tko to zna, neka z
na!
Ali ja ponovo uzviknem:
Tako mi Allaha, o moja gospodarice, ako on proita ove sti
hove, njegova e du a napustiti njegovo tijelo!
Sada me ona upita:
O Mansurov sine, zar je s njegovom stra u stvarno do lo
tako daleko, da ti mo e rei takvo ne to?
Ja joj odvratim:
Ako bih rekao jo vi e nego to, tada bi to takoer bilo samo
istina. Ali je pra tanje vrlina plemenitih.
Kada je ula moje rijei, njezine se oi obliju suzama, i ona mu napi e pismo, kakvo,
tako mi Allaha, o gospodaru pravovjernih, nitko u tvojoj pisarni ne mo e napisati
. U njemu napi e ove stihove:
Dokle jo ta oporost i taj zao glas?
Ti si glede mene zbilja udovoljio zavidnicima.
336
- Pripovijest o Dzubairu ibn 'Umairu i gospodarici Buduri

Mo da sam poinila nepravdu, a da to nisam znala. Reci mi, to su ti o meni napriali?
Voljela bih ti, moj mili, nazvati toplu dobrodo licu,
Kao to to jedno drugomu nazivaju oko i oni kapak prije spa vanja.
Ti si ispio dakako nepomije an pehar ljubavi. Kada mene vidi pijanom, nemoj me kara
ti!
Kada je bila to pismo napisala do kraja...
337
Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine pri u, koju je bila
l'-J- ?iSVJl\
Ali kada je poela
S S C
tristaitridesetitrea no
$mmm%V%mV STO W ???? W
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Ibn Mansur nadalje pripovijedao
: - Kada je Budur to pismo bila napisala do kraja, ona ga zapeati i pru i mi ga. Ta
da joj ja reknem:
- Moja gospodarice, ova e poslanica izlijeiti patnju bolesnoga, a ednoga e moi osl
oboditi njegove muke!
Nato uzmem pismo i poem. Ali me ona jo jednom pozove natrag, kada sam je ve bio
napustio, i rekne mi:
O Mansurov sine, reci mu: Ona e noas biti kod tebe u gos
tima.
Ja se silno obraujem nad time, i smjesta pismo ponesem k D ubairu ibn 'Umairu. K
ada sam u ao k njemu, ugledam ga, kako oima pilji u vrata i strpljivo eka odgovor. P
o to sam mu bio predao pismo, on ga otvori i proita ga, a im je bio razumio njegov s
misao, on istisne glasan krik i padne u nesvijest. Ali uskoro opet doe k sebi i u
zvikne:
O Mansurov sine, je li ona ovo pismo napisala vlastitom
rukom i dodirivala svojim prstima?
Ja upitam:
Moj gospodaru, pi u li mo da ljudi nogama?
339
Tristaitridesetitrea no
Ali tako mi Allaha, o gospodaru pravovjernih, ja sam jo jedva bio do kraja izg
ovorio svoje rijei, kadli ve zaujemo zveckanje njezinih no nih grivni u predvorju i u
gledamo je kako ulazi. im ju je on ugledao, skoi, kao da bi bio posve zdrav, i obg
rli je, onako kako se lam ovija oko alifa107, a bolest ga, koja nije htjela ustu
knuti, odmah napusti. Nato on sjedne. Ali ona ne sjedne.
Kada sam je ja upitao: - Moja gospodarice, za to ne sjeda ? ona mi dadne kao odgo
vor:
O Mansurov sine, kanim sjesti samo pod jednim uvjetom,
koji je meu nama dvoma ve uglavljen.
Tada ja upitam dalje:
Kakav je to uvjet, koji postoji meu vama dvoma? Ali ona odgovori:
Nitko ne smije znati tajne zaljubljenih.
Zatim ona stavi svoja usta na D ubairovo uho i pri apne mu tihe rijei.
uzvikne D ubair, podigne se i pri
apne ne to jednomu od svojih robova.
Taj i ezne na kratko vrijeme i zatim se vrati natrag s kadijom i dvama svjedocim
a. Sada D ubair izvadi kesu sa sto dinara i rekne:
Kadijo, vjenaj me s ovom damom na temelju ovoga jutar
njeg dara!
Kadija joj rekne:
Reci: Ja na to pristajem!
Po to je ona bila kazala: - Ja na to pristajem
savez meu dvoma bude zakljuen. Nat
o ona otvori kesu i izvadi iz nje aku
107 Kada slovo alif slijedi za slovom lam, tada se u uobiajenome arapskom p
isanju povezuju tako, da nastaje otprilike lik polukru nice, koji u sebi obuhvaa ra
vnu crtu.
340
Pripovijest o D ubaim ibn 'Umnim i gospodarici Buduri
zlata. Njega dadne kadiji i svjedocima. Zatim kesu s ostatkom novca vrati natrag
svojemu suprugu, a kadija i svjedoci otiu. Ja ostanem kod njih jo neko vrijeme u i
stome veselju, sve dok nije protekao najvei dio noi. Tada reknem u sebi samome:
Gl
edaj, oni su jedan zaljubljeni par, koji je dugo vremena bio unutar sebe otuen. Z
ato u ustati i prespavati na jednome drugom mjestu, daleko od njih, kako bih ih o
stavio same jedno s drugim.
Tako se ja podignem, ali ona uhvati skut moje haljine i uzvikne:
- Sto je to, to ti kazuje tvoja du a? Ja odgovorim:
- Zar to nije tako i tako? Ali ona odvrati:
Ostani sjediti! Kada budemo htjeli biti osloboeni od tebe,
mi emo te ve odaslati.
Ja dakle ostanem kod njih, sve dok nije ve gotovo svanulo jutro. Tada mi ona r
ekne:
O Mansvirov sine, otii u onu ondje sobu. Dali smo je uredi
ti za tebe kao spavau odaju.
Uputim se onamo i odspavam sve do jutra. Kada je nastao dan, doe k meni jedan
rob s posudom za umivanje i ibrikom. Ja uzmem abdest i izgovorim jutarnju molitv
u. Zatim sjednem. I dok sam tako sjedio, dou odjednom D ubair i njegova ljubljena i
z kunog hammama108, a oboje su iza imali svoje uvojke. Ja im za elim dobro jutro i est
itam im na njihovu uspjehu i sjedinjenju, i dometnem:
- Sto je poelo sa "ako" i "ali", to je zavr ilo u zadovoljstvu. D ubair odvrati:
- Ima pravo, a tebi prilii poasni dar.
108 Iz kupaonice.
341
Tristaitridesetitreci no
Zatim on pozove svojega rizniara i rekne mu:
Donesi mi tritisue dinara!
Kada mu je ovaj donio kesu s tritisue zlatnika, on mi rekne:
Uzmi, molim, ovo od nas!
Ali ja uzvratim:
Primit u to samo onda, ako mi ka e , kako je do lo do toga,
daje ljubav pre la od nje k tebi, nakon to si ti bio prema njoj tako
jako nenaklonjen.
On rekne:
Slu am i pokoravam se! Znaj dakle, mi imamo jedan blag
dan, koji se zove novogodi nji blagdan. O njemu svi ljudi isplovljavaju amcima i voze se uokolo po rijeci. Ja sam takoer isplovio
sa svojim prijateljima, i tada ugledam neki amac s deset djevica,
koje su se poput Mjeseeva nudile pogledu, a usred njih je bila ova
gospodarica Budur sa svojom lutnjom. Na njoj ona odsvira na je
danaest naina. Zatim se vrati natrag k prvom nainu i otpjeva ova
dva stiha:
Nijedna vatra ne gori tako arko kao ova u mojoj nutrini. Kao srce mojega gospodar
a nije tvrda nijedna stijena.
udi me, kako je samo sklopljeno njegovo bie: Srce od kamena u jednome tako meku i
nje nu tijelu.
Tada ja doviknem: Otpjevaj jo jednom ta dva stiha i tu dionicu! Ali ona ne htj
edne...
342
Ali kada je poela
tristaitridesetietvrta no
- Priali su mi, o sretni Kralju, da je D ubair priao: - Tada sam joj ja doviknuo:
Otpjevaj jo jednom ta dva stiha i tu dionicu! AK ona ne htjedne. Zapovjedim dakl
e veslaima, da se na nju nabacuju naranama, i oni su to inili tako dugo, sve dok se
nismo pobojali, da bi amac, u kome je bila, mogao potonuti. Zatim se ona odveze
svojim putem. Ali je to do lo tako, da je ljubav iz njezina srca pre la u moje srce1
09.
Nato im ja oboma estitam, to su se sjedinili jedno s drugim, uzmem kesu s njezi
nim sadr ajem i uputim se opet za Baghdad.
Tada se kalifu ra ire grudi i od njega ustuknu nemir i tjeskoba, koji su ga bil
i muili.
109 Posrijedi je zapravo bajkovito obraen arhetipski motiv - kada x voli ya, y ga ne voli, a kada x ne voli y-a, y ga voli. Isti je taj drevni motiv u eur
opskoj knji evnosti izvrsno obradio Stendhal u romanu Crveno i crno.
343
Tristaitridesetietvrta no
PRIPOVIJEST 0 OVJEKU IZ JEMENA I NJEGOVIH
EST ROBINJA.
Jednoga je dana el-Ma'mun110, gospodar pravovjernih, sjedio u svojoj palai. Bi
o je okupio ispred sebe sve dostojanstvenike svojega gospodstva i velika e svojega
kraljevstva, na isti nain takoer pjesnike i drugove za stolom. Meu ovima se dakle
drugovima nalazio jedan po imenu Muhammed el-Basri. Njemu se el-Ma'mun obrati s
rijeima:
Muhammede, ja od tebe elim, da mi odmah ne to ispria , to jo nikada nisam uo!
O gospodaru pravovjernih - dadne ovaj kao odgovor
eli li da ti ispriam pripovij
est, koja mije do la do u iju, ili neki do ivljaj, koji sam vidio svojim oima?
Nato el-Ma'mun rekne:
O Muhammede, ono to je od obojega najneobinije!
I sada Muhammed iz Basre pone:
Znaj, o gospodaru pravovjernih, u pro lim je danima ivio
jednom jedan ovjek, koji je pripadao k bogatim ljudima i iji je za
viaj bio Jemen. On je meutim oti ao iz Jemena i do ao u na grad
Baghdad. Ovdje mu se tako dobro svidjelo, daje ovdje dao nastani
ti enu i dijete, dobra i slu inad. Imao je pak za inoe est robinja,
nalik Mjeseevima. Prva je bila bijela, druga smea, trea debela,
etvrta mr ava, peta uta i esta crna. Sve su meutim bile lijepe i
savr eno naobra ene i okretne u umijeu pjevanja i u sviranju na
strunama. Jednoga se dana dogodilo, daje on dao da te robinje do
u pred njega i naredio da budu iznesena jela i vino. One su jele i
pile, u ivale u gozbi i bile u veselu raspolo enju. Zatim on napuni
pehar, uzme ga u ruku, namigne bijeloj robinji i rekne joj:
Sin Harana er-Ra ida, sedmi kalif iz dinastije Abasida.

344
Pripovijest o ovjeku iz Jemena i njegovih est robinja
Ti liku Mlaaka, otpjevaj nam neku ljupku pjesmu!
Ona uzme lutnju, ugodi je i izmami od nje tako mio zvuk, daje cijela prostori
ja poskoila od radosti. Zatim pone pjevati i pusti da odjekuje ova pjesma:
Imam jednog prijatelja. Njegova mi slika stoji pred oima. Njegovo mi se ime usjek
lo duboko u moju nutrinu.
Ako ga ugledam, cijelo je moje bie oko. Cijelo je moje bie srce, ako mislim na nje
ga.
Koritelj mije rekao: Ipak zaboravi svoju ljubav!
Rekla sam: Kako se mo e dogoditi ono, to se ne mo e dogoditi?
Ti koritelju, odlazi od mene i pusti me na miru! I ne gledaj na ono, stoje meni
te ko, kao na lako!
Time njezin gospodar bude ushiem, i on ispije svoj pehar, i takoer dadne robinj
ama da piju. Zatim iznova napuni pehar, uzme ga u ruku, namigne smeoj robinji i r
ekne joj:
Ti svjetlosti buktinje, du ama bla enstvo, dopusti nam da
ujemo tvoj lijepi glas, kojim se slu atelji opijaju!
Tada ona uzme lutnju i od nje izmami tako mio zvuk, da je cijela prostorija p
oskoila od radosti. Svojim pogledima ona pone opinjavati srca, i zapjeva ove stihov
e:
Tako mi tvojega lica, ja ljubim samo tebe jedinoga! Da, sve do smrti ti nikada n
eu biti nevjernom.
Ti, puni Mjesece, tebe resi veo ljupkosti. I tvojoj su zastavi posveene sve ljepo
tice.
345
Tristaitridesetietvrta- no
Ti Ijupko u nadma uje jato ljepotica. IAllah, Gospodar svjetova, te vazda za tiuje.
Takoer je ovim stihovima njezin gospodar bio ushien. On ispije svoj pehar, i da
dne robinjama da piju. Po to ga je bio opet napunio i uzeo u ruku, on namigne debe
loj robinji i naredi joj da otpjeva dionicu drugaijeg zvuka. Tada ona uzme u ruku
lutnju i tako lijepo zasvira na njoj, da je i ezla svaka briga. I ona uz nju otpje
va ove stihove:
Ako si ti zadovoljan, ti eljo moje du e, Onda me vi e ne brine gnjev cijeloga svijeta
.
A ako tvoje lijepo lice sja, ne ljuti me, Ako svi vladari na zemlji prekriju svo
je lice.
U cijelome svom ivotu tra im samo tvoju naklonost, Ti, kojemu je ljepota bila preda
na posve u vlasni tvo!
Ponovo je njezin gospodar bio ushien, i on uzme pehar, i dadne robinjama da pi
ju. Zatim ga iznova napuni, uzme pehar u ruku, namigne mr avoj robinji i rekne joj
:
O d ennetska hurijo, zapjevaj nam pjesmu, dra esnu i slatku!
Tada se ona lati lutnje, ugodi je i izmami od nje zvuk, tim to zapjeva ova dva
stiha:
Zar to nije muenika smrt, koju ja zbog tebe trpim, Kada me ti izbjegava , jer ja ne
mogu ivjeti bez tebe?
Zar u ljubavi nema nikakva suca, kako bi izmeu nas raspravio, Koji bi mi mogao po
moi protiv tebe, dati mi moje pravo?
346
Pripovijest o ovjeku iz Jemena i njegovih est robinja,
Takoer je ovim stihovima bio ushien njezin gospodar. I on ispije pehar, i dadne
robinjama da piju. Zatim iznova napuni pehar, uzme ga u ruku, namigne utoj robin
ji i rekne joj:
Ti svjetlosti dnevnoga Sunca, otpjevaj nam neku pristalu
pjesmu!
Tada ona posegne za lutnjom i pusti da na njoj odjeknu najljep e dionice, i pone
pjevati ove stihove:
Imam jednog prijatelja. Kada se pred njime pojavim, Tada on iz oiju potegne proti
v mene ma.
Stoga neka ga Allah ushtjedne kazniti za njegov grijeh, Sto on posjeduje moje sr
ce, a mene optereuje jadom!
Ah, uvijek, kada ka em: O srce, ostavi ga neka ode! Opet se srce priklanja njemu j
edinomu.
Ja od svih ljudi elim samo njega. Ali ipak: Ruka mi udesa elju nije htjela ostvari
ti.
Njezin gospodar iznova bude ushien. I on se napije, i dadne robinjama da piju.
Zatim ponovo napuni pehar, uzme ga u ruku, namigne crnoj robinji i rekne joj:
Ti crna zvijezdo oka, od tebe bismo takoer rado ne to uli,
pa makar to bile i samo dvije rijei!
Tada ova dohvati lutnju, ugodi je, napne strune, i zasvira na njoj vi e razliiti
h dionica. Zatim se opet vrati natrag k prvoj dionici, pone pjevati, i pusti da o
djekuje ova pjesma:
Ti oko moje, lijevaj u potocima svoje suze.
Ah, ova mije moja bol posve otpuhnula moje bie.
347
Tristaitridesetietvrta no
Ja trpim svaku bol od ljubavi, koja mi je prirasla za srce, Dok se moj zavidnik
razonodi mojom patnjom.
Koritelji mi brane ru e njegovih obraza. I ah, moje srce tako plaho ezne za ru ama.
Zbilja, ondje su neko kru ili pehari puni vina Pri radosnim gozbama i uza zvuk lutn
ji.
Neko mi je prijatelj bio vjeran. arko sam ga ljubila. Tada je zraila kroz vjernost
svjetlost sjajne zvijezde.
On se okrenuo na odlazak, bez moje krivice. Mo e li biti gore stvari od takvoga odl
aska?
Na njegovima mu obrazima jo cvatu svje e ru e.
Tako mi Alldha, kako su lijepe ru e, koje se are na obrazima!
A kada bi bilo po propisu dopu teno, da se nekoga drugoga tuje osim Alldha, ja bih t
ovala njega.
Na to se robinje podignu, poljube pred svojim gospodarom pod i reknu mu:
-Donesi prosudbu o nama u pravednosti, o gospodaru!
Tada njihov gospodar pogleda njihovu ljepotu i ljupkost i njihove razliite boj
e. I on oda slavu i hvalu Allahu Uzvi enomu. Zatim im rekne:
- Svaka je pojedina od vas prouila Kur'an i svaka je okretna u glazbenom umij
eu. Svaka pojedina poznaje pripovijesti iz drevnih vremena i svaka je upuena u izv
je a o narodima iz
348
Pripovijest o ovjeku iz Jemenu i njegovih est robinja
pro losti. elim dakle, da svaka od vas upre prstom u svoju surobinju, i to bijela u
crnu, debela u mr avu, uta u smeu, i da pri tome svaka pojedina sebe samu hvali, a
svoju surobinju kudi. Zatim njezina protivnica treba to isto uiniti s njome.To se
treba odvijati na temelju dokaza iz Svetoga Kur'ana i na temelju pripovijesti i
pjesama, kako bismo upoznali va u finu obrazovanost i va lijep nain izra avanja.
odvrate one...
349
Ali kada je poela
tristaitridesetipeta no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su robinje ovjeku iz
Jemena odvratile: - Slu amo i pokoravamo se!
Nato pone prva od njih, bijela, upre prstom u crnu i rekne joj:
Te ko tebi, ti crnkinjo! Kako je predajom kazano, bijelost
govori: Ja sam obasjavajua svjetlost. Ja sam puni Mjesec, koji
prokida kroz oblake. Moja je boja svijetla. Moje je elo izvor sjaja.
A o mojoj ljepoti va i pjesnikova rije:
Bijela cura s glatkima i ah, tako nje nim obrazima, Ona je kao biser, posve obuhvae
na ljepotom.
Njezin je stas vitak kao alif, a kao mim
Je njezin osmijeh, kao nunmje obrva nad njime.
111 Slovo alif je uspravna okomita crta, mim lako zaobljena crta s malom o
kruglom glavom, a nun polukru nica s tokom u sredini.
351
Tristaitridesetipeta no
Njezin je pogled kao neka strijela, obrve kao neki luk. Odande dolijee srcu smrto
nosni hitac.
Ako se pojavljuje, tada vidi u njezinu stasu i na obrazima Kako rasko no sjaju bazi
lija, ru a, mirta i ru ica.
Grana je bila u vrtu zasaena sa svim marom. Kako su mnogi vrtovi u grani tvojega
stasa!
Moja je boja kao dan, koji sve usreuje, i kao neki cvijet, koji je svje e ubran,
i kao zvijezda, iji sjaj ushiuje. Allah Uzvi eni kazuje u svojoj divnoj Knjizi svoj
emu proroku Musi neka je nad Njime mir! - Stavi svoju ruku u svoja njedra. Ona m
ora opet izai bijela, bez mane.112 I dalje kazuje Allah Uzvi eni: Oni meutim, ija su
lica bijela, e stajati u milosti Bo joj i vjeno ostati u njoj.113 Moja je boja udesna
, moja je ljupkost bez premca, i moju ljepotu nitko ne mo e dostii. Na meni slinoj d
obro stoji odjea, a srca su joj sviju odana. Da, u bijeloj su boji mnoga izvrsna
svojstva. Tako s neba dolazi snijeg bijel, a u predajama to znai, da je bijelo na
jljep a od svih boja, i da se muslimani die svojima bijelim turbanima. Ali ako bih
htjela ispriati sve, to se dade rei u pohvalu bijeloga, du ina bi izlaganja samo muila
slu atelja. Jer ono, to je kratko i to dostaje, to je bolje nego mnogo, koje obmanj
uje. Stoga kanim sada poeti s time, da tebe kudim, ti crnkinjo, ti mrljo od tinte
, ti kovaka garavosti, ti gavranova glavo, koja govori o rastanku zaljubljenih.11
4 Jednom je pjesnik, koji je hvalio bijelo, a grdio crno, rekao:
u2 Kur'an 27,12. *13 Kur'an 3,103. 114 Gavran grake, kada se zaljubljeni moraju r
astati.
352
Pripovijest o ovjeku iz Jemenu i njegovih est robinja Gledaj ipak, biser je po tovan zbog svoje boje.
Ali tovar nam ugljena donosi utr ak od jednog dirhema.
Bjeloliki e doi jednom u raj. Crnoliki e biti za hranu vatri u paklu.
A predano nam je u nekim priama, koje nam pripovijedaju o pobo nim ljudima, da j
e Nuh115 - neka je nad Njime mir! - jednoga dana spavao, dok su dva njegova sina
Sem i Ham sjedili do njegove glave. Tada je do ao jedan zamah vjetra i podigao nj
egove haljine, a otkrivena je bila njegova golotinja. Ham ga je pogledao i nasmi
jao se, i nije ga opet pokrio. Ali se Sem podigao, i pokrio ga je. Kada se zatim
njihov otac probudio iz svojega sna i saznao, to su bili uinili njegovi sinovi, b
lagoslovio je Sema a prokleo Hama.116 Tada je Semovo lice postalo bijelim, i od
njega su potekli proroci, pravovjerni kalifi i kraljevi. Ali je Hamovo lice post
alo crnim, i on je oti ao kao bjegunac u zemlju Habe 117, a od njega su potekli crnc
i. Svi se ljudi u tome jedinstveno sla u, da crnci imaju malo razuma. A u poslovic
i to glasi: Kako bi se moglo nai nekoga crnca, koji ima pameti?
Nato joj gospodar rekne:
Sjedni, s time je dovoljno. Da, ti si uinila gotovo previ e
dobroga!
Zatim on namigne crnkinji. Ona se podigne, upre prstom u bjelkinju i rekne:
Zar ti ne zna , da je u Kur'anu, poslanome od ruke Bo je i
Njegova Proroka i Apostola, predana rije Allaha uzvi enoga: Ta115 Biblijski Noa.
6 Mojsije I 9,20 i dalje.
117
Abesinija, odnosno: Etiopija.
353
ko mi noi koja sve umata i dana koji rasko no blije ti?118 Kada no ne bi bila divnija,
Allah se ne bi njome zaklinjao, niti bi joj davao prvenstvo pred danom. A to pr
ihvaaju takoer svi, u kojima ive razumske snage. Zar ti ne zna , da je crno ures mlad
osti? Kada se na glavu spusti bijelo, tada odlaze radosti i poinju asovi smrti. Ka
da crno ne bi bilo najdivnije od svih stvari, tada ga Allah ne bi polo io u jezgru
srca i u zvijezdu oka. Kako je lijepo rekao pjesnik:
Ja ljubim crnkinje. Jer one ujedinjuju u sebi Boju mladosti, jezgru srca, zvijez
du oka.
Ako izbjegavam bjelkinjinu bijelost, nisam u zabludi: Ostajem dalekim sijedoj ko
si, mrtvakoj ponjavi.
A jedan drugi kazuje:
Crnkinje su, a ne bjelkinje, Vrijedne i dostojne moje ljubavi.
Crnkinje resi crvenilo usana. Na bjelkinjama sjaji gubavi li aj.
I jedan trei:
Crnkinja je ista u postupanju, i ini se, Da je njezina narav poput svjetlosti u ok
u.
Ako sam zaluen ljubavlju prema njoj, nemojte biti zaueni. Jer sa crnom se ui119 sparu
je bezumnost.
118
Kur'an 92,1.2.
119
Melankolija (izvorno: crno unost, grki: melagholia) takoer na grkome znai izmeu ostaloga i - bezumnost.
354
I moja je boja nalik tami mrkle noi.
Kada nje ne bi bilo, nikakav Mjesec ne bi dolazio u sjajnoj rasko i.
I nadalje, zar no nije najljep e vrijeme za Ijubovanje zaljubljenih? Stoga neka
ti bude dovoljnom ve ta prednost i ta izvrsnost! I to tako dobro titi zaljubljene o
d klevetnika i korite-lja, kao to to ini nona tama? I ni ta im ne donosi tako mnogo b
riga u pogledu mogueg razotkrivanja kao jasno jutarnje svjetlo. Kako je ipak no br
anik tako mnogih prednosti! I kako lijepo glasi pjesnikova rije:
Odlazim k njoj, kada me titi tamna no,
A vraam se, kada se na mene ljuti jutarnje svjetlo.
I rije drugoga:
Kako sam mnogu no bio sjedinjen s ljubljenom, A umatali su nas u sebe uvojci none
tame!
Ali kada bi se pojavilo jutarnje svjetlo, bivao sam upla en I govorio: tovatelji va
tre moraju biti la ljivci.
I jednoga treega:
Do ao je, kako bi me vidio, pokriven haljinom noi, I ubrzao je svoj korak, prestra en
plahim strahom.
Ponudila sam mu svoje obraze podlo no Za put i povlaila za sobom skute.
Svijetli je Mladakov sjaj umalo odao na u igru. Sliio je tankom koncu, koji je otpa
o s igle.
355
Ali to se dogodilo, dogodilo se. A to neu ispriati. Stoga pomi ljaj samo dobro. Ne pi
taj za obavijest!
I rije etvrtoga:
Samo se nou upu taj u povjerljiv sastanak! Sunce e izbrbljati. No je svodnica.
I jednoga petoga:
Ja ne volim bjelkinje, koje su natrpane salom. Volim samo crnkinje, vitke i okre
tne.
Ja sam ovjek, koji ja i samo o tre zdrebice
0
danu utrke. A drugi neka uzjahuju slonice!
I jednoga estoga:
Moj mije dragi do ao jedne noi,
1
mi se tada brzo zagrlimo.
Zatim uzmemo poivati. Ali ah, ubrzo Svane jutro, tako svijetlo.
Molim se Alla.hu, svojemu Gospodu, Da nam uskoro opet omogui
Sjedinjenje i da mi uva no, dokle god poivamo u zajednikom sjedinjenju.
356
Ali ako bih htjela ispriati sve, to se dade rei u pohvalu crnkinja, dugotrajnost
bi izlaganja samo muila slu atelja, jer ono, to je kratko i to dostaje, to je bolje
nego mnogo, koje obmanjuje. Sto se pak tebe tie, ti bjelkinjo, tvoja je boja popu
t blijede gube, a davljenje je ono, to ovjeku pru aju tvoji zagrljaji. U predajama j
e takoer reeno, da su hladnoa i ledena zima ono to pripada u paklu prokletima kao ka
zna, dok se crnoi pripisuje prednost, to je njezine boje tinta, kojom je zapisana
Allahova Rije120. A kad ne bi bilo na zemlji nikakvoga crnog mo usa i nikakve crne
ambre, tada ne bi bilo nikakvih mirodija, koje se prinose kraljevima, niti bi on
i mogli biti slavljeni. Oh, kako je crnoa branik tolikih mnogih prednosti! I kako
lijepo glasi pjesnikova rije.
Zar ne vidi , kako se visoko procjenjuje vrijednost mo usa, A itav jedan teret bijelo
ga vapna donosi puki dirhem?
I kako ona bijelost121 nagruje i najljep eg ovjeka, Ali strijela iz crnoga oka prodir
e u srce?
Njezin joj gospodar nato rekne:
- Sjedni. S ovim to mo e biti dosta! Nakon to je ona sjela, on namigne debeloj,
i ova se podigne...
120
Dakako: Kur'an.
121
To jest: sljepoa.
357
Ali kada je poela

1 i
v S i 1 S i
% I tristaitrideseti esta no 1 s
1 i
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je ovjek iz Jemena, gospodar robinj

a, namignuo debeloj. Ova se podigne, upre svojim prstom u mr avu, razgoliti svoje
listove na nogama i svoje podlaktice, i takoer svoj trbuh, kadli se poka u njezini
nabori, i postane vidljivom zaobljenost njezina pupka. Zatim obue ko ulju od fine t
kanine, koja je dopu tala da se prozire cijelo njezino tijelo, i pone:
- Hvala neka je Allahu, koji me je stvorio i poklonio mi lijepo oblije, koji m
e je uinio debelom i dao da moja debljina tako lijepo napreduje! On me je uinio na
lik te koj grani, i prebogatoj ljepotom i ljupko u. Takoer neka je Njemu hvala za to, t
o me je poastio visokom predno u, tim to me je spomenuo u svojoj divnoj Knjizi. Jer U
zvi eni je rekao: I on je donio debelo tele122. On me je uinio nalik nekomu vonjaku,
kojega rasko no rese ljive i narovi. Graani ude za debelom peradi i jedu je, ali mr av
e ptice ne vole. Tako sva Adamova djeca ude za debelim mesom i jedu ga. Kako je d
ebljina ipak branik tako mnogih prednosti! I kako lijepo glasi pjesnikova rije:
122 Kur'an 51,26.
359
Tristaitridesetiksta no
Reci svojoj miloj zbogom! Karavana putuje. Mo e li podnositi to zbogom, o ti ovjee?
To je tako, kao da bi njezin hodnik bio u kui njezinih susjeda
Hodnik debelih. Za nju se ne hvata nikakva mana, nikakvo gnu anje.
Ti ipak nisi nikada nikoga vidjela, da stoji pred duanom nekoga mesara, tko ne
bi zahtjevao debelo meso. A mudraci kazuju: U itak le i u tri stvari - da jede meso,
da ja i meso i da gura meso u meso.123 Ali, to se tie tebe, ti trkljavice, tvoje se no
ge ukazuju nalik vrapevim nogama ili araima. Ti si daska u obliku kri a, komad lo ega m
esa bez masti. Na tebi nema niega, to bi ugaalo srcu, onako kako o tebi kazuje pjes
nik:
Neka me Alldh sauva od stvari, koje me sile Na poivanje u postelji, kao to su u e i t
urpija!
Ona ima rog u svakome udu, koji se u mene zabija
Pri spavanju. A ujutro je moje tijelo umorno i iznemoglo.
Sjedni. S ovim to mo e imati svoj svr etak!
Nakon to je ona bila sjela, on namigne mr avoj. Ova stupi naprijed, kao da bi bi
la nje na trska ili vrbova grana, ili nalik bazili-jinu izdanku. I ona rekne:
123 Latinska trolana formula ove hedonistike mudrosti glasi: "Omne bo-num tr
inum mulier, tabacum, vinum "(= Svako je dobro trojno
ena, duhan i vino), a na a "p
osve domaa": "U se, na se i poda se". Unato tomu to je mesnatost metaforike ovih tr
iju formula iznijansirana u korist arapske, vidimo da se pjesnicima u itka ni u je
dnoj kulturnoj sredini ne mo e stati na kraj.
360
Pripovijest o ovjeku iz Jemena, i njegovih est robinja
Hvala neka je Allahu, koji mi je dao ivot i lijep lik! On me je uinio najvi im ci
ljem elja sviju, da se meni pribli e, i stvorio me je nalik nekoj grani, kojoj su p
rivr ena sva srca. Kada se podi em, podi em se nje no. Kada sjedim, sjedim na pristao nai
n. Moj je duh hitar i spreman na igru. Moja je du a vedra u svojoj veselosti. Ja j
o nikada nisam ula, da je itko bio opisao svoju ljubljenu, tim to bi rekao: Moja je
dragana debela kao slonica, ili: iroka i duga kao planina. Nego tovi e: Moja je mil
a nje na stasa i ima vitko tijelo. Za mene dostaje malo jela. A malo mi vode ve uta u
je e. Moja je ljubavna igra nje na. Moj je nain a ikovanja dra estan. Hitrija sam od vrap
ca i pokretljivija od vorka. Moja naklonost usreuje zaljubljenoga, i ushiuje onoga
koji udi. Obdarena sam lijepim likom i osmijehom slatke moi. Stupam naprijed poput
nje ne trske ili vrbove grane, ili nalik nekomu bazilijinu izdanku. Ni ta mi u ljup
kosti nije ravno, onako kako mi je neki pjesnik posvetio svoje rijei:
Tvoj sam stas usporedio sa trskom. Tvoju sam si sliku uinio zvijezdom sree.
U vreloj sam strasti i ao za tobom
Iz straha, da bi nad tobom mogao bdjeti zao uhoda.
Za meni slinom eznu zaljubljenici arkom eljom, a onaj koji udi je zbog mene smeten
svojom stra u. Ako me moj ljubavnik privue k sebi, tada se ja dopustim privui k njem
u, ne protiv njega. A ako se trebam nagnuti k njemu, tada se naginjem k njemu, n
e protiv njega. Ali ti tu, ti debela trbu ino, ako jede , ti dere poput slonice. Ni ta t
e ne zasiuje, ni mnogo ni malo jela. Vitak te ovjek uope ne mo e s rado u zagrliti, da,
on nema nikakve mogunosti da dopre do tebe! Jer tvoj ga debeli trbuh spreava u tom
e, da te obgrli, a tvoja ga debela bedra odbijaju od tvoje pike. Sto bi onda bilo
lijepo u tvojoj debelosti? Sto bi uope bilo pristalo i ugodno u tvojoj grubosti?
Debelo je meso valjano samo za klanje. I ono ne361
Tristmtridesetiksta no
ma nikakvih svojstava, koja bi ga uinila dostojnim pohvale. Ako se tko s tobom ali
, ti si srdita. Ako se tko s tobom igra, ti si tu na. Ako se jebe , ti roke . Ako hoda ,
tebi se izvjesi jezik iz usta. Ako jede , ti nikada ne postaje sitom. Ti si jedna,
koju je te e podii nego planinu. Ti si odvratnija od kuge i po asti. Ti se ne mo e kreta
ti. I na tebi ne poiva nikakav blagoslov. I ti ni ta ne ini osim to jede i spava . Ako p
i , ti prska . Ako kaka , ti prdi
puca kao mje ina, napuhana i napeta, ili kao neki zaar
slon. Ako ide na tiho mjesto, tada treba nekoga, tko e ti oprati piu i i upati dlake,
koje rastu po njoj. To je ipak vrhunac zapu tenosti i izlog lijenosti. Ukratko, na
tebi nije ni ta za pohvalu, a o tebi pjesnik kazuje ovako:
Tako je te ka kao nadut mokrani mjehur. Par je njezinih bedara nalik brdima.
Ako je njezin korak vue zemljama Zapada, Istok istovremeno podrhtava od njezine t
e ine.
Nato njezin gospodar rekne:
- Sjedni. S ovim to mo e imati svoj svr etak!
Nakon stoje ona bila sjela, on namigne utoj. Ova skoi, odade hvalu i slavu Alla
hu, koji je preuzvi en, pa zazove blagoslov i mir na Onoga, koji je pred Njime naj
bolji od svih Njegovih stvorenja. Zatim upre svojim prstom u smeu i rekne...
362
Ali kada je poela
tristaitridesetisedma no

- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je uta robinja skoila
i odala hvalu i slavau Allahu Uzvi enomu. Zatim je uprla svojim
prstom u smeu i rekla joj:
Ja sam ta, koja je imenovana u Kur'anu, a milosrdni je
opisao moju boju i njoj je priznao prednost pred svima ostalim
bojama. Jer Uzvi eni u svojoj jasnoj Knjizi kazuje: uta, kojoj je
boja isto uta, ona raduje gledatelja.124 Moja je boja udesna,
moja je ljupkost bez premca, a moju ljepotu ne mo e nitko dostii.
Moje su boje dinar, Mjeseevi i jata zvijezda, povrh toga takoer
jabuke. A moja narav obiava biti narav ljepotica. Takoer boja
afrana sja sjajnije od svih drugih boja. Moja je narav neobina,
moja je boja arobna. Moje je tijelo meko, bogata sam vrednota
ma. Da, ja u sebi krijem svaki mogui smisao ljepote. Moja je boja
po svojoj biti skupocjena i mila poput suhoga zlata. Kolikih sam ja
mnogih prednosti branik! A o meni slinima va i pjesnikova rije:
Njezina je sjajea utost poput Suneva zraeeg sjaja. I ona ushiuje oi fina poput zlatnih
dinara.
124 Kur'an 2,69.
363
Tristaitridesetisedma no Cak se ni uti afran ne mo e poreivati s njezinom bojom. Da, ak sam Mjesec mora ustuknu
ti pred njezinom ljepotom.

Ali sada kanim poeti s time, da tebe kudim, ti smeolika. Tvoja boja izgleda kao
boja u bivola, a pri tvojoj pojavi sve du e obuzima groza. Ako se tvoja boja nala
zi u nekoj stvari, tada ta stvar malo vrijedi. A ako se ona otkrije u nekome jel
u, tada je u njega stavljen otrov. Smee su muhe, i smei su psi nakaznog izgleda. S
mea je boja boja zbunjenosti, i ona spada u znakove tuge. Nikada nisam ula za zlat
o smeega sjaja ili za smee dragulje. Kada odlazi na tiho mjesto, tada se tvoja boja
izmijeni. A kada iz njega izlazi , tvoja je ru noa jo samo vea. Ti nisi niti crna, da
bi te se prepoz-navalo, ali niti bijela, da bi te se tako imenovalo. Na tebi nem
a nikakva dobra svojstva. Tako o tebi kazuje takoer pjesnik:
Ona ima boju pra ine, njezinu tamnu, blijedu smeost, Poput zemlje na nogama trkaa za
pogled.
A ako se moje oko samo jednim pogledom zadr i na njoj, Ubrzo zatim u meni porastu
jad i bijeda.
Sjedni. S ovim to mo e imati svoj svr etak. Nakon to je ona bila sjela, on namign
e smeoj. Ova je posjedovala ljepotu i dra esnost i ravnomjernost stasa i savr enstvo
svake ljupkosti. Njezina je ko a bila meka, njezina kosa crna i nalik uglju. Rast
joj je bio skladno fin, njezini su obrazi bili ru iasta sjaja. Njezine su oi bile sa
vr eno crne, obrazi obli i glatki. Njezino je lice bilo puno ljupkosti, njezin jez
ik pun rjeitosti. Tijelo je njezino bilo nje no, bedra su joj bila sparena te inom. O
na pone:
Hvala neka je Allahu, koji mije dao stas, koji nije niti debeo, da se o njem
u lo e govori, niti takoer suhonjav, da se lomi. Niti sam blijeda poput gube, niti u
ta kao jetreni bolesnik, niti takoer
364
crna poput zemlje, nego sam upravo takve boje, da me svi razumni smatraju milom.
Svi pjesnici hvale smee djevojke na svim jezicima, i njih prednost njihove boje
istie pred svima drugim bojama. Smea je boja branik izvrsnih svojstava. A kako lij
epo glasi pjesnikova rije:
Tajanstvene su smee. Kada bi Upoznavao njihovo znaenje, Tada bijelo i crveno ne bi
na lo naklonosti u tvojim oima.
One vladaju finim nainom govora, zavodljivim pogledima, A od Hamta125 su zacijelo
nauile jo i nova arobnja tva.
A jedan drugi kazuje:
Tko e mi dovesti jednu smeu mnogoopjevana stasa, Koji slii smeemu, vitkom koplju od
samharske trske126,
S kapcima punim e nje i svilenomekim pahuljicama, Koja iz ranjena srca najmilijega
nikada ne uzmie.
I opet jedan drugi:
Tako mi moje du e, jedna tokica boje smee enske Pobjeuje bijelo, koje Mjeseevima ospora
va krunu.
125
Harut je jedan od palih anela, koji su se dali zavesti od zemaljs
kih ena
i koji su ljude poduili u arobnjakom umijeu.
126
Samharska je trska bila vrlo slavljena u staroj Arabiji, a rado
su je rabili
za koplja.
365
Tristaitridesetisedma no
Kada bi od bijeloga posjedovale ne to, to mu samo slii, Tada bi njihova ljepota ak vr
lo brzo oti la u propast.
Od njihovoga se crvenog vina nisam nikada opio. Ne, njihovi su uvojci ljudima do
nijeli opojan san.
Neka se dra i jedna s drugom spore, sve dok svaka
Od njih uope hoe, to bi bile pahuljice na njihovim obrazima.
I jo jedan drugi:
Kako ne bih trebao izricati naklonost prema pahuljicama na obrazima

U smee cure, koja slii tamnom koplju,
Kada ipak jato pjesnika palmu svih dra i Pru a cvatnom prahu lopoa.
Vidio sam one koji ljube, kako su zalueni od jednoga Made a, koji resi obraze ispod
crnoga oka.
Sto me grde koritelji i dr e me za poludjela,
Ako mije ona, koja je sami made , posve usreila srce.
Moj je lik nje an, moj je stas ravnomjerne naravi. Moja je boja ta, koja ini da
za mnom ude kraljevi, a raspaljuje ljubav u bogata ima i prosjacima. Krasna sam i n
je na, dra esna i najljep e naravi. Moja je ko a meka, bogata sam astima. U meni je najlj
ep e savr enstvo, obrazovanost i rjeitost. Moj izgled ushiuje, moj jezik oparava. Vedra
je narav u mojim grudima, a moja je igra puna
366
veselja. Ali, to se tie tebe, ti si kao kakav idovski sljez na Bab el--Luku127, ti u
ti trbu e, ti si sami e njak. Nevolja neka je na tebe, ti mesarski lone, ti hro mjedeno
g puceta, ti sovino lice, ti otrovna paklena hrano! Tvoj jeba od nedostatka daha
mrtav poiva u grobu. Na tebi nema nijednoga dobrog svojstva. Tako dakle o tebi ka
zuje takoer pjesnik:
Ona postaje jo sve uom, a da nije bolesna.
Zbog toga mi grudi postaju tjeskobnima, moja je glava puna muke.
A ako mi srce nije satrto, tada poljubim kakve li grozote!
Njezino lice, i onda
mi ona izbije moje zube.
Kada je izgovorila ove stihove, njezin joj gospodar rekne:
Sjedni. S ovim to mo e imati svoj svr etak! I zatim...
127 Bab el-Luk je gradska etvrt u Kairu.
367
Ali kada je poela
tristaitridesetiosma no
o2 C
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da joj je, kada je robinja
izgovorila ove stihove, njezin gospodar rekao:
Sjedni. S ovim to
mo e imati svoj svr etak!
I zatim ih on sve izmiri jedne s drugima, odjene ih u rasko ne haljine i poklon
i im skupocjene dragulje iz svih mora i zemalja. A ja nisam nikada, o gospodaru
pravovjernih, ni u koje vrijeme niti u bilo kojoj zemlji, upoznao ne to ljep e od ov
ih lijepih robinja.
Kada je el-Ma'mun bio uo ovu pripovijest od Muhammeda el--Basrija, on mu se ob
rati s rijeima:
Muhammede, zna li ti gdje stanuju te robinje i njihov gospodar? I je li tebi t
o mogue, da ih otkupi od njihova gospodara za mene?

O gospodaru pravovjernih - odvrati ovaj
pripovijedali su mi, da ih on strasno
ljubi i da se nije u stanju od njih rastati.
Ali el-Ma'mun nastavi:
Odnesi njihovu gospodaru za svaku robinju deset tisua di
nara, tako da itava svota iznosi ezdesettisua dinara. Uzmi taj
novac sa sobom, otputi se u njegov stan i otkupi ih od njega!
369
Tristaitridesetiosma no
Tada Muhammed el-Basri uzme od njega ovu svotu i s njome ode. Kada je do ao ka
gospodaru robinja, obavijestio ga je, da gospodar pravovjernih eli za taj iznos o
tkupiti od njega djevojke. ovjek pristane, da ih proda, jer je htio uiniti kalifu
po volji, i po alje ih k njemu. Kada su dakle djevojke do le ka gospodaru pravovjern
ih, on im dadne urediti jednu lijepu odaju. Bio je ushien njihovom ljepotom i Iju
pko u, raznoliko u njihovih boja i finoom njihova govora. Tako je to ostajalo cijelo ne
ko vrijeme. Ali kada zatim njihov raniji gospodar, koji ih je bio prodao, nije t
o vi e mogao podnositi, da bude od njih rastavljen, on po alje pismo gospodaru pravo
vjernih el-Ma'munu, u kome mu se potu i, kakve osjea bolove e nje za djevojkama, a u n
jemu je takoer stajala napisana ova pjesma:
Srce mije bilo ugrabljeno od njih est, tako lijepih i ljupkih:
Stoga neka bude njima est, lijepima, od srca posveen moj pozdrav.
One su moje uho, moje oko, one su sav moj ivot, Moje jelo i moje pilo i moje bla en
stvo.
Nikada to ne mogu zaboraviti, kako su me neko usreivale. Menije, sve otkada su oti l
e, oduzet slatki san.
I ah, kako e dugo trajati moje uzdisanje i moje plakanje, O kamo sree da ipak nisa
m do ao na svijet kao ovjek.
Oi, poput luka zapete od obrva, One su mi odaslale u srce strijele.
Kada je to pismo kalifu el-Ma'munu do lo u ruke, on robinje odjene u najrasko nij
e haljine, dadne im ezdesettisua dinara i
370
Pripovijest o Harunu er-Rmidu, robinji iAbu Nuvdsu
po alje ih natrag njihovu gospodaru. A kada su one do le k njemu, ovjek nae u njima iz
nad svega najveu radost, jo veu nego u tome, to je primio tako mnogo novaca. Tako je
dakle on s njima ivio u najljep oj srei i blagostanju, sve dok im nije do ao Onaj, ko
ji radostima zapovijeda da ute i koji raskida prijateljske veze.
PRIPOVIJEST 0 HARUM ER-RASlDU, ROBINJI IABU NUVASU.
Kalif je Harun er-Ra id, gospodar pravovjernih, bio jedne noi pritisnut munim nem
irom i utonuo u turobne misli. Tada on ustane i pone obilaziti uokolo pobonim hodn
icima svoje palae, sve dok nije do ao do jedne odaje, pred kojom je visjela zavjesa
. On podigne ovu zavjesu i ugleda na gornjem kraju prostorije postelju i na toj
postelji ne to crno, stoje sliilo usnulu ovjeku. Desno je odatle gorjela svijea, a li
jevo odatle jedna druga. Dok je kalif gledao jo pun zaprepa tenosti tu predstavu, i
znenada ugleda vr staroga vina i povrh toga pehar. Kada je to primijetio gospodar
pravovjernih, jo se vi e zaprepasti u svojoj du i, i rekne:
Zar tomu slino pristaje j
ednomu crncu kao to je taj tu?
Nato on prie bli e k postelji i uvidi da je spodoba na njoj jedna usnula robinja
, koja je bila sva pokrivena bujno u svoje kose. Po to je otkrio njezino lice, spozna
, da je ona nalik Mjesecu u noi njegove punine. Zatim si jedan pehar natoi do vrha
vinom i ispije ga u ast ru ama njezinih obraza. A budui da se k njoj priklonilo nje
govo srce, on poljubi made na njezinu licu. Ona se probudi i uzvikne:
O Allahovpouzdanie, to se zbiva?
371
Tristciitridesetiosma no
On odgovori:
Kvarna svraa jedna noni putnik, Da bude va
gost sve do zore!
Tada ona rekne:

Uho e i oko izvr iti obveze gostoprimstva.
Zatim ona donese vino i oni ponu jedno s drugim piti. I potom ona posegne za l
utnjom, ugodi njezine strune i na njoj odsvira na dvadesetijedan nain, a zatim se
vrati natrag k prvomu nainu, pone pjevati i pusti da odjekuje ova pjesma:
U mojoj ti nutrini govori jezik ljubavi. On donosi o meni vijest, da te tako vol
im.
Jedan svjedok jasno objavljuje moju preveliku patnju, Moje ranjeno, tjeskobno sr
ce, koje mije dao tvoj opro taj.
Ja nisam mogla sakriti, kako me ljubav izjeda, Kako moje suze teku, kako se moja
muka umna a.
Ni ta nisam znala o ljubavi, prije nego to sam zavoljela tebe. Ali Alldhova odluka
vlada cijelim svijetom.
Kada je zavr ila svoju pjesmu, ona rekne:
- Meni se dogodila nepravda, o gospodaru pravovjernih!...
372
Ali kada je poela
tristaitridesetideveta no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je robinja rekla:
Meni se dogodila nepravda, o gospodaru pravovjernih!
Zbog ega dakle - upita on - i tko ti je uinio nepravdu?
Nato ona odvrati:
Tvoj me je sin kupio prije stanovitog vremena za desettisua
dirhema, i htio me je pokloniti tebi. Ali mu je tada tvoja supruga
poslala reenu cijenu i zapovjedila mu, da me dr i daleko od tebe
u ovoj sobi.
On joj rekne:
Izmoli si od mene neku milost!
Kada je ona odgovorila: - Molim od tebe milost, da ti sutra no provede kod mene
- on rekne: - Ako tako ushtjedne Allah - napusti je i ode.
Kada je dakle nastalo jutro, on se uputi u svoju vijenicu i po alje po Abu Nuvas
a128. Budui pak da ga glasnik nije na ao, on po alje komornika, kako bi se o njemu ob
avijestio. Ovaj ga nae u
128 Jedan od najpoznatijih arapskih pjesnika, ubijen oko 810. godine.
373
Tristaitridesetideveta no
jednoj toionici vina, gdje su ga zadr ali kao du nika zbog svote od tisuu dirhema, koj
u je bio spiskao na jednoga golobradog djeaka. Tada ga komornik upita, to je s nji
me, a ovaj mu ispripovjedi svoj do ivljaj, kako mu je bilo s lijepim djeakom, i kak
o je izdao za njega tisuu dirhema.
- Poka i mi ga pone sada komornik - pa ako je on toga
vrijedan, ti e tada biti opravdan!
Abu Nuvas odvrati:
ekaj, ubrzo e ga vidjeti!
Dok su oni jo jedan s drugim razgovarali, iznenada doe mladi i prie im. Nosio je
bijelu haljinu, ispod nje crvenu i ispode te crnu. im ga je opazio Abu Nuvas, pone
uzdisati i izrekne ove stihove:
Pokazao se u bijeloj haljini Oiju koje gledaju sanjarski.
Reknem: Ti prolazi bez pozdrava, Premda bi me tvoj pozdrav jako usreio!
Slava Njemu, koji je tvojim obrazima poklonio ru e, On neometano stvara, to On uope

hoe!
On rekne: Ostavi se pripovijedanja! Moj Stvoritelj Sve ini divno. Svatko se tiho
podvrgava.
Moja je haljina kao moje lice, kao moja srea, Bijelo je u bijelome i zrai iz sebe
bijelo.
Kada je mladi uo ove stihove, on skine bijelu haljinu, tako da je ostao u crven
oj haljini. A kada ga je Abu Nuvas pogledao, njega obuzme jo vee divljenje i on pon
e govoriti ove stihove:
374
Pripovijest o Harunu er-Ra idu, robinji i Abu NuvAsu
Pokazao se u anemoninoj129 haljini,
Upravo kao kakav neprijatelj, a ipak zvan prijateljem.
Nato, zadivljen, reknem: Ti si U tap, Dolazi , a tvoja je haljina prekrasna.
Je li te tako odjenulo rumenilo tvojih obraza? Jesi li svoju haljinu natopio krv
lju srca?
On rekne: Sunce mije na opro taju Poklonilo haljinu od veernjeg rumenila.
Moja haljina, vino i sjaj mojih obraza
Su crveni i u crvenome i ni ta do samo crveno.
Po to je Abu Nuvas izgovorio takoer ove stihove, mladi svue crvenu haljinu i sada
ostane u crnoj haljini.130 A kada ga je pjesnik ugledao, on ga pone gledati s jo v
i e udnje, i izrekne ove stihove:
Pokazao seje u crnoj haljini. Pribli io se svijetu u tamnoj rasko i.
Reknem: Ti si pro ao bez pozdrava, Neprijatelja si i zavidnika uinio zluradim.
129
Misli se na crvene anemone ( umarice, Anemone nemorosa, A. hortens
is
itd.), a crveno je boja gnjeva.
130
Cijela je ova scena ureena po uzoru na uobiajeno razotkrivanje i p
ri
kazivanje nevjeste o svadbenoj sveanosti.
375
Tristaitridesetideveta no
Tvoja je haljina kao tvoja kosa i kao moja srea. Crna je u crnome i zrai iz sebe c
rno.
Kada je komornik to vidio, znao je, kako stoji s Abu Nuvasom, i da je obuzet
stra u. Tako se on ubrzo vrati ka kalifu i izvijesti ga o tome. Ovaj smjesta dadne
da mu se donese tisuu dirhema i zapovjedi komorniku, neka se vrati s novcem k Abu
Nuvasu i neka to plati za njega, kako bi ga oslobodio iz duga i s njime se vrat
io ka kalifu. A kada su stigli onamo, Harim rekne:
Spjevaj mi jednu pjesmu, u kojoj dolaze rijei: O Allahov
pouzdanie, to se zbiva?
Slu am i pokoravam se, o gospodaru pravovjernih! - dadne
on kao odgovor...
376
Ali kada je poela
U i
W
: e,<s>frfrft$><ltftft$lftft$t$<frftft$t$\$<$tftftfrfr$<ftr<S>*.
^S
r/r
tristaietrdeseta no
I
iiMdiieuuemdiiui
^jesa^^ __, ga,^g=a|^i
t ?

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Abu Nuvas rekao: - Slu am i pokorav
am se, o gospodaru pravovjernih!
Zatim on izgovori ove stihove:
Dugom je postala no u muci bdijenja, Umorno tijelo i moja briga te ka.
Ustanem i poem okolo po dvorcu Kroz odaje uzdu i napoprijeko.
I ugledam, crn je bio lik, Bijelu curu, obavljenu kosom.
Ah, bila je slika sjajnog U tapa,
Kao neka vrbova grana, pokrivena stidom.
I ispijem ispred nje pehar, pribli im se, I poljubim made na njezinu obrazu.
377
Tristaietrdeseta no
Ona se prene, u snenoj smu enosti, Dr ui kao grana za padanja ki e.
Zatim mi se pone obraati rijeju: O Alldhovpouzdanie, to se zbiva?
Ja nato: Kuca vam jedan gost, Da mogne proboraviti do jutra.
A ona rekne: O gospodaru, ja ne oklijevam, Oko e i uho izvr iti obveze gostoprimstv
a.
Tada kalif uzvikne:
Neka te Allah kazni! To je, kao da si bio kod nas nazoan!
Zatim ga uzme za ruku i uputi se s njime k robinji. Kada je Abu Nuvas ugledao
nju, koja je nosila plavu haljinu i plavi veo, njega obuzme najvee divljenje i o
n uzme izgovarati ove stihove:
Reci ljepotici s plavim velom:
Tako ti Allaha, moja du o, smiluj mi se!
Kada draga mui dragoga,
Sili ga na uzdahe svekolike e nje.
Tako ti tvoje ljepote, koja zrai u bijeloj svjetlosti, Smiluj se srcu, koje se ki
da od ljubavi.
Imaj suuti prema njemu, pomozi mu u ljubavnom jadu, Glupomu naklapanju ljudi nemo
j vjerovati!
378
Pripovijest o Harunu er-Rasidu, robinji iAbu Nuvdsu
Kada je Abu Nuvas bio izrekao ove stihove, robinja stavi pred kalifa vino. Z
atim uzme u ruku lutnju, pone pjevati i pusti da odjekuje ova pjesma:
eli li prema drugomu u ljubavi biti pravedna, a mene otjerati U muke, da drugi u t
ebi u iva radosti?
Kada bi postao sudac u ljubavi, ja bih mu Tebe tu io, da u pravdi presudi o mojoj
stvari.
Ako me ti bude prijeila, da se obraam tvojim vratima, Tada u ti slati pozdrave iz da
ljine.
Nato Gospodar pravovjernih uzme zapovijedati, da se Abu Nuvasu natae mnogo vin
a, sve dotle, dok ovaj vi e nije bio gospo-darem svoje pameti. Zatim naredi neka m
u se pru i jo jedan pehar. Abu Nuvas potegne iz njega jedan gutljaj i zadr i ga u ruc
i. Sada kalif zapovjedi robinji, da uzme pehar iz njegove ruke i da ga sakrije.
Ona mu oduzme pehar i sakrije ga meu svoja bedra. Nato meutim kalif trgne svoj ma,
postavi se iznad pjesnikove glave i vrhom ga maa ubode. Ovaj se smjesta probudi,
a kada je ugledao trgnuti ma u kalifovoj ruci, i ezne pijanstvo iz njegove glave. Za
tim mu er-Ra id rekne:
Izrecitiraj mi neku pjesmu i reci mi u njoj, gdje je tvoj pehar. Inae u ti dati
odrubiti glavu!
A Abu Nuvas odrecitira ove stihove:
Neobino je ovo to ka em: Gazela je bila lupe !
Ukrala je pehar mojega vina,
Kada mi je preostajao iz njega gutljaj.
379
Tristaietrdeseta no
Sakrila ga je na mjestu, koje mi zaluuje srce.
Ne imenujem ga iz straha, jer ono Pripada kalifu.

Tada gospodar pravovjernih uzvikne:
- Neka te Allah kazni! Odakle ti to zna ? Ali dopustit emo da va i tvoja rije.
Zatim mu pokloni poasnu haljinu i tisuu dinara. I Abu Nuvas ode odatle zadovolj
an.
PRIPOVIJEST 0 OVJEKU, KOJI JE UKRAO ZLATNU ZDJELU, IZ KOJE JE BIO JEO SA PSOM.
Bio jednom jedan ovjek. Bio je duboko u dugovima i dospio je u opaku nevolju.
Tada napusti enu i dijete i izae bez plana u iroki svijet. I putovao je sve dalje,
sve dok nije nakon nekog vremena dospio do jednoga grada s visokim zidinama i mon
im graevinama. Ue u njega, bijedan i slomljen, muen glau i premoren od hodanja. Zati
m se uljao jednom od glavnih ulica, i ondje ugleda kako prolazi skupina otmjenih
ljudi. Njih je slijedio, sve dok nisu u li u jednu kuu, koja je sliila kraljevskoj p
alai. Ue s njima unutra, a oni pou dalje, sve dok nisu stali pred jednoga ovjeka, ko
ji je sjedio na gornjem kraju dvorane, u velikoj rasko i i velianstvenoj moi. I oko
njega su stajali sluge i u kopljenici, kao da bi on bio neki od vezirskih sinova.
A kada je vidio kako ljudi dolaze, on se pred njima podigne i primi ih pun
380
Pripovijest o ovjeku, koji je ukrao zlatnu zdjelu
po tovanja. Siromah se meutim, o kome pripovijedamo, prestra i nad tim sjajem i zapre
pasti se nad onim, to je vidio...
381
Ali kada je poela
tristaietrdesetiprva no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se siromah, o kome pripovijedamo, pr
estra io nad tim sjajem i zaprepastio nad onim, to je vidio, nad lijepom kuom i svim
a tim u kopljenicima i slugama. Stoga on uzmakne, zbunjen i smeten i zabrinut za s
voj ivot, sve dok nije napokon sjeo sam u jedan kut, daleko od ljudi, tako da ga
nitko nije mogao vidjeti. I dok je on ondje uao, iznenada doe neki ovjek sa etiri lov
aka psa. Ovi su bili pokriveni sa svakojakom svilom i brokatom, a oko vrata su no
sili zlatne ogrlice sa srebrenim lancima. Ovaj ovjek prive e svakoga pojedinoga od
njih na za njega odreenome mjestu. Zatim ode, donese za svakoga psa po jednu zlat
nu zdjelu, koja je bila puna ukusnih jela, i stavi za svakoga pojedinog psa njeg
ovu posebnu zdjelu. Nato on ode i ostavi ih same. Siromah meutim pone promatrati j
ela gladnim oima, i bio bi se radu pribli io nekomu od pasa, kako bi s njime jeo, a
li ga je zadr avao strah pred njima. Ali ga iznenada ugleda jedan od pasa, pa, jer
je Allah Uzvi eni ivotinji bio poklonio spoznaju o siromahovu stanju, ona odstupi
natrag od zdjele i dadne mu znak. Ubrzo ovjek prie i uzme jesti, sve dok nije bio
sit. Kada je zatim htio opet otii, pas mu dadne znak, neka si uzme sa sobom zdjel
u zajedno s onim, to je u njoj jo bilo od jela, i gurne je apom prema njemu. Siroma
h uzme zdjelu, napusti kuu i ode svojim putem,
383
Tristmetrdesetiprva no
a da ga nitko nije slijedio. Zatim je putovao dalje, sve dok nije do ao do jednoga
drugog grada. Ondje proda zdjelu, kupi si za utr ak stanovitu zalihu robe i s njo
me se uputi natrag u svoj grad. Proda dakle, to je bio donio sa sobom, i isplati
dugove, koji su ga teretili. Njegov je imetak postajao sve veim, i on pone ivjeti u
sve veem blagostanju i u samoj srei. Tijekom cijeloga je nekog vremena ostajao u
svome gradu. Ali si zatim ipak rekne: - Sada moram otputovati do onoga grada, on
amo, gdje stanuje vlasnik zdjele. Od-nijet u mu lijep i pristao poklon i platiti
mu cijenu zdjele, koju mi je poklonio jedan od njegovih pasa.
Uzeo je dakle jedan poklon, kakav mu je bio primjeren, i takoer cijenu za zdje
lu, krenuo i putovao sve dalje, dan i no, sve dok nije do ao do onoga grada. Kada j
e bio u njemu, hodao je ulicama u potrazi za ovjekom. Ali kada je konano do ao do on
oga mjesta, na kome je onaj bio stanovao, ne nae ni ta osim gomile ru evina, koje su
ondje le ale, i mno tva gavranova, koji su ondje graktali. Kua su i dvori te bili prazn
i, sve je uokolo njih bilo drugaije, i njihovo se mjesto vi e nije moglo prepoznati
. Tada mu zadr u srce i du a, i on pone izgovarati pjesnikove rijei:
Sobe stoje prazne. Blaga su i ezla,
Kao to je iz srca i ezlo znanje i bogobojaznost.
Dolina je postala drugaijom. U njoj nisu
Kao neko gazele, to nije bre uljak, koji je neko ondje stajao.
I jedne druge pjesnikove rijei:
Obno mi Su'dinam sjena uzbudi du u
Pred zoru. Skupina je prijatelja spavala ondje u pustinji.
131 Su'da je staroarapsko ensko ime.
384
Pripovijest o ovjeku, koji je ukrao zlatnu zdjelu
A kada me je nono privienje, koje je do lo k meni, probudilo, Boravi te sam na ao prazni
m i mjesto hodoa a daleko.
Kada je dakle ovaj ovjek vidio ostatke zgrade, koji su se bili uru ili, i shvati
o kako ruke udesa s njima postupaju, i kada je od negda njega rasko nog sjaja na ao jo
samo blijede tragove, tada njegovomu pogledu sve postane jasno. Po to se okrenuo d
a poe, ugleda nekoga siroma nog ovjeka u jednome takvom stanju, od kojega se ovjeku m
ora naje iti ko a i prema kojemu bi ak i najtvra stijena osjetila sa aljenje. Njemu on r
ekne:
Hej ti, kako to da se ruka udesa okrenula protiv gospodara
ove kue! Gdje su njegovi sjajni U tapi i blije tee zvijezde? Sto je
razlogom nesree, koja je s ovom graevinom zaigrala svoju igru,
tako da su od nje ostali jo samo zidovi?
Tada mu ovaj odgovori:
On, siromah, kojega ovdje gleda tvoje oko, je taj, koji zbog
toga, to ga je razgolitilo, alje svoje uzdahe prema nebu. Zar ti ne
zna , da u rijeima Allahova Poslanika le i jedna pouka za onoga,
tko se njome daje pouiti, i jedna opomena za onoga, tko dopu ta
da ga se ispravno vodi, one rijei, koje je izrekao On, kojemu Allah
neka dadne blagoslov i mir: Gledaj, to je pravo Allaha Uzvi enoga,
da on ni ta ne uzdi e na ovome svijetu, osim ako to nije zato, da bi
to opet ponizio? Ako pita , to je bilo razlogom ove nesree, mije
na vremena ipak nije udnovata. Ja sam bio gospodar ove kue, ja
sam je podigao, sagradio i posjedovao. Moji su bili svi sjajni U tapi
i gorda rasko , moje su bile blje tave dragocjenosti u njoj i moje su
bile slu kinje, koje su zraile ljepotom. Ali je sada do la mijena
vremena i uzela odavde sluge i imetak. Ona me je dovela u moje
sada nje stanje i udarcima me udesa, koje je dr ala skrivenima,
uinila bijednim. Ali to tvoje pitanje ima sigurno neki razlog. Stoga
se ostavi zaprepa tenosti i izvjesti me o njemu!
A ovjek ga, od boli gotovo kao izvan sebe, upozna s cijelom svojom povije u. Zati
m dometne:
Do ao sam k tebi s poklonom, kakav tvoje srce mo e po e
ljeti, i takoer s cijenom tvoje zlatne zdjele, koju sam od tebe uzeo.
385
Tristmcetrdesetiprva, no
Pomou nje sam postao bogatim, nakon to sam bio upoznao siroma tvo. Pomou nje sam pono
vo sagradio svoju kuu, koja je prethodno stajala tako pusta. Ona je bila ta, zahv
aljujui kojoj je od mene i ezla sva briga i nevolja.
Ali stari odmahne glavom, zaplae i jaukne, uzdahne i rekne:
Hej ti tu, ja vjerujem, da si ti poludio! Tako ne to ne ini neki razuman ovjek.
Kako bi to bilo mogue, da ja opet uzmem sebi jednu zlatnu posudu, koju je tebi bi
o poklonio jedan od mojih pasa! Bilo bi to neobino, kada bi to, to je tebi bio dao
moj pas, opet do lo k meni! Kada bih ja bio pritisnut ak i najljuom nevoljom i brig
om, ni ta ne bih uzeo od tebe, pa makar to bilo vrijedno i samo jednoga komadia nok
ta! Odlazi onamo, odakle si do ao, u zdravlju i sa sreom!
Tada ovjek staromu poljubi noge i okrene se na povratak doma, tim to mu je zahv
alio. I zatim, kada se od njega rastajao i uzimao opro taj, izgovori ovaj stih:
Svi su sada oti li, i ljudi i psi.
Stoga neka poiva mir nad ljudima i nad psima!
Ali AUah to zna najbolje! Dalje se pripovijeda
PRIPOVIJEST 0 VRAGOLANU IZ EL-ISKANDARIJEIVALIJI.
Jednom je u obalnoj utvrdi el-Iskandariji132 ivio jedan vali-ja133. Zvao se Hu
sam ed-Din. Kada je on jedne noi sjedio u svome uredu, iznenada ue k njemu neki ra
tnik i rekne:
132
El-Iskandarija (= el-Iskandariya) je Aleksandrija.
133
Vali (valija) je policijski satnik.
386
Pripovijest o vragolanu iz el-Iskcmdarije i valiji
- uj, gospodaru valijo, ja sam veeras do ao u ovaj grad i odsjeo u tome i tome ka
ravanseraju. Ondje sam spavao, sve dok nije pro la jedna treina noi. A kada sam se z
atim probudio, otkrio sam da su moje bisage rasjeene i da je iz njih ukradeno tis
uu dinara.
Tek to je on zavr io svoje rijei, valija dadne da dou stra ari i zapovjedi im, neka
sve ljude, koji su se nalazili u chanu, dovedu i do jutra zadr e u zatvoru. A kada
je svanulo jutro, zapovjedi, da se donesu sprave za muenje. Zatim dadne da ti lj
udi dou pred ratnika, kojemu je pripadao novac i htjedne ih dati staviti na muke.
Ali se iznenada pojavi neki ovjek, koji se protiskivao kroz mno tvo, sve dok nije
stao pred valiju...
387
Ali kada je poela

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje valija htio dati ljude staviti na
muke. Ali se iznenada pojavi ovjek, koji se gurao kroz mno tvo, sve dok nije stao p
red valiju i ratnika. Zatim uzvikne:
O emiru, oslobodi sve ove ljude. Oni su nedu ni. Ja sam taj, koji je ukrao nova
c ovoga ratnika. Ovdje je takoer kesa, koju sam izvadio iz njegovih bisaga.
On smjesta izvadi iz svojega rukava kesu i polo i je pred valiju i ratnika. Tad
a valija rekne ratniku:
Uzmi svoj novac opet sebi. Nema vi e nikakva posla s ovim
ljudima!
Sada ljudi iz karavanseraja i svi ostali, koji su bili nazoni, ponu hvaliti i b
lagoslivljati ovoga ovjeka. Lopov meutim rekne:
O emiru, to nije nikakvo umijee, to ja sam dolazim k tebi
i to ti predajem ovu kesu. Okretnost le i u tome, to u ja po
drugiput ukrasti ratniku ovu kesu.
Valija upita:
Kako si ti to zapoeo, o vragolane, kada sije prviput ukrao?
389
Tristaietrdesetidruga no
O Emiru
dadne on kao odgovor - ba sam stajao na kairskome mjenjakom bazaru, kadli ugledam ovoga ratnika, kako mi
jenja ovo zlato i stavlja ga u tu kesu. Slijedio sam ga od ulice do uli
ce, ali nisam na ao nikakvu priliku, da mu oduzmem novac. Zatim
on otputuje, ja poem za njim, od mjesta do mjesta, a usput sam
tra io naina, kako bih ga nadmudrio. Ali ga nisam mogao orobiti.
Kada je naposljetku do ao u ovaj grad, slijedio sam ga, sve dok nije
odsjeo ondje u chanu. Odsjeo sam u prostoriji pokraj njegove i vre
bao na njega, sve dok nije zaspao i dok nisam uo njegovo hrka
nje. Odmah sam se tiho do uljao do njega, rasjekao sam bisage ovim
no em i uzeo sebi ovu ovdje kesu.
S tim rijeima on ispru i ruku i uzme kesu pred valijinima i rat-nikovim oima. Tad
a ova dvojica i sav narod odstupe korak natrag, kako bi ga gledali. Jer povjerov
ali su, da im on hoe pokazati, kako je bio uzeo kesu iz bisaga. On meutim iznenada
potri odatle i baci se u ribnjak. Tada valija povie svojoj momadi:
Potrite za njim! Skoite za njim!
Ali prije nego to su oni bili svukli svoje haljine i potrali niza stube134, vra
golan je ve ishlapio. Ponu dakle za njime tragati, ali ga nisu na li. Jer sve su uli
ce u el-Iskandariji meusobno isprepletene. Kada su se ljudi zatim vratili, a da l
opova nisu uhvatili, valija rekne ratniku:
Ti ne mo e vi e polagati nikakva prava na ove ljude.
Svojega du nika sada poznaje . Svoj si novac ak primio. Ali nisi ga
vrsto dr ao.
Nato ratnik ode bez svojega novca. A ljudi su sada bili osloboeni iz ratnikovi
h i valijinih ruku. Sve se to dogodilo sa znanjem Allaha Uzvi enoga.
134 Ribnjaci su na Orijentu esto veliki, zidom ograeni bazeni, do kojih se s
ilazi stubama.
390
Pripovijest o d-Mtdiku en-Ndsiru i trima valijama,
PRIPOVIJEST 0 EL-MALIKU EN-NASIRU
I TRIMA VALIJAMA.
Jednoga dana el-Malik en-Nasir135 naredi da k njemu dou tri valije iz Kaira, B
ulaka136 i Starog Kaira137 i rekne:
- elim, da mi svaki pojedini od vas ispria ono najudnovatije, to je do ivio tijekom
vremena svojega slu bovanja!...
135
Vi e je egipatskih sultana nosilo naslov el-Malik en-Nasir: "Pobje
donosni
kralj".
136
Bulak je sjeverozapadno predgrae Kaira.
137
Starim se Kairom naziva ju no kairsko predgrae.
391
Hlilll JmT^
te^mm
Ali kada je poela
tristaietrdesetitrea no
??ww??WW?W???FW?WW?S^
5S5 C
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-Malik en-Nasir
rekao trima valijama: - elim da mi svaki pojedini od vas ispria
ono najudnovatije, to je do ivio tijekom vremena svojega slu
bovanja!
Slu amo i pokoravamo se! - dadnu oni kao odgovor.
Sada rekne valija iz Kaira:
uj, o gospodaru i sultane, ono je najudnovatije, to mi se
dogodilo za vremena mojega slu bovanja, bilo ovo.
I on pone
PRIPOVIJEST VALIJE IZ KAIRA.
U ovome su gradu ivjela dva ovjeka, koji su obiavali nastupati kao vjerodostojni
svjedoci u svim sluajevima krvoprolia i tjelesnih ozljeda. Ali su obojica bili od
ani ljubavi prema kurvama i u ivanju vina i razvratu. Nisam mogao pronai nikakvo sr
edstvo,
393
Tristaictrdesetitreci no
kako bih ih za te stvari povukao na polaganje rauna, i ve sam glede toga napustio
nadu. Tada nalo im gostioniarima i kramarima, trgovcima voem i prodavaima svijea i vla
snicima kurvinjaka, da mi prijave ova dva tovanja vrijedna svjedoka, ako na bilo
kojem mjestu uu u pijanevanje ili ponu s ispadima, bez obzira na to da li su zajedn
o ili svaki za sebe. Ako jedan zajedno s drugim ili takoer jedan sam ne to kupi od
onih stvari, koje su namijenjene pijanevanju, neka me o tome ne ostave u neznanju
. Ti ljudi reknu:
Zatim se jednom dogodilo, da mi je u nono doba do ao neki ovjek i rekao:
- Gospodaru, znaj, da su dva po tovana svjedoka sada na to
me i tome mjestu i u toj i toj ulici u kui toga i toga, i da tjeraju neku
veliku gadost.
Smjesta sam se stavio u pokret. Preodjenem se, isto tako uini moj sluga, i zat
im poemo onamo bez oklijevanja sami bez ikoga drugoga. im sam stao pred vrata, pok
ucam. Doe neka slu avka, otvori mi vrata i upita:
Tko si ti?
A da joj nisam dao nikakav odgovor, uem, i tada ugledam ta dva asna ovjeka i kued
omaina kako sjede s prostim kurvama, uz itavo obilje vina. im su me oni ugledali, s
koe preda mnom na noge, s velikom me uljudno u pozdrave i poka u mi na poasno mjesto, t
im to reknu:
Dobro do ao, vrijedni goste i ili dru e u piu!
Tako me oni prime, a da nisu pokazali preda mnom straha ili plahosti. Zatim s
e kuedomain podigne i neko ga vrijeme ne bude. Ali kada se vratio natrag, imao je
kod sebe trista dinara, koje je prostodu no pokazivao. Nato mi oni reknu:
Gospodaru valijo, ti nam mo e nanijeti vi e nego sramotu,
394
Pripovijest vcdijc iz Kaira
i to stoji u tvojoj ruci, da nas te ko kazni . Ali e tebi iz toga izrasti samo neugod
nosti. Stoga ti mi savjetujemo, da htjedne primiti ovu svotu i da nas ne prijavi .
Allah se Uzvi eni ipak naziva za titnikom, i On ljubi one izmeu Svojih slugu, koji za t
iuju svoje bli nje. Tako takoer tebe oekuje na nebu nagrada i uzdarje.
Ja dakle sebi reknem: - Uzmi od njih taj novac i za titi ih jo jedino ovajput. A
ko ih meutim jo neki drugi put dobije u ake, tada e ih pozvati na polaganje rauna!
Zavelo me je zlato, i tako ga ja primim od njih, napustim ih i odem odatle, a
da me nitko nije primijetio. Ali o sljedeem danu, a da ja to nisam ni slutio, iz
nenada doe k meni kadijin izaslanik i rekne:
O valijo, budi tako dobar i slijedi kadijin poziv. Jer on zahti
jeva da doe !
Ja se podignem i odem s njime kadiji, a da nisam znao o emu se radi. Kada sam
meutim zatim stupio u sudnicu, ugledam kako ondje sjede ta dva svjedoka i kuedomain
, koji mije bio dao trista dinara. Kuedomain me dakle pone tu iti zbog trista dinara,
po to je on prilo io zadu nicu, i po to su ova dva po tovanja vrijedna svjedoka na temelj
u nje potvrdila, da sam ja du an trista dinara. Svjedoanstvo te dvojice kadija priz
na kao vjerodostojno, i zapovjedi mi da isplatim tu svotu. Takoer nisam smio prij
e napustiti sud, sve dok oni nisu od mene primili trista dinara. Bio sam meutim p
un gnjeva i zavjetovao sam im svaku nevolju i pokajao se, to ih nisam bio te ko kaz
nio. I odem odande duboko posramljen. To je ono najudnovatije, to sam do ivio tijeko
m obavljanja svoje slu be.
Nato uzme rije valija iz Bulaka i rekne:
Sto se mene tie, o gospodaru sultane, najudnovatiji je do
ivljaj iz vremena mojega slu bovanja sljedei.
I on uzme pripovijedati
395
Tristaicetrdesetitrea* no
PRIPOVIJEST VALIJE IZ BULAKA.
- Imao sam jednom dug od punih tristatisua dinara. Pa budui da me je to pritisk
alo, prodao sam sve, to je bilo iza mene, preda mnom i u mojoj ruci138. Ali nisam
skupio vi e od stotisua dinara...
138 To znai: sav svoj imetak.
396
Ali kada je poela
tristaietrdesetietvrta
no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je valija iz Bulaka rekao:
Prodao sa
m sve, to je bilo iza mene i preda mnom. Ali nisam skupio vi e od stotisua dinara, i
bio sam posve u nedoumici. Dok sam dakle jedne noi sjedio kod svoje kue u tom sta
nju, netko iznenada pokuca na vrata. Ja reknem jednomu od slugu:
Pogledaj, tko stoji na vratima!
On izae i vrati se. Ali je njegovo lice bilo posve uto, njegova je boja bila bl
ijeda, a drhtao je cijelim tijelom. Kada sam ga upitao: - to te je spopalo? - on
odgovori:
Na vratima stoji neki ovjek, polugol, odjeven samo u jednu
ko u. Ima ma, a u pojas mu je zataknut no . Uz njega je cijela eta
njemu slinih, i on tra i tebe.
Tada ja uzmem u ruku svoj ma i izaem, kako bih pogledao, kakvi su to ljudi, i z
bilja, bili su takvi, kao to je bio rekao sluga. Ja ih upitam:
to je s vama?
Oni odvrate:
397
Tristaietrdesetietvrta no
Mi smo lopovi, i noas smo zadobili velik plijen. Njega smo
odredili za tebe, kako bi se ti mogao osloboditi iz te nevolje, zbog
koje se toliko srdi , i isplatiti dugove, koji te terete.
Kada sam ja zatim dalje upitao: - A gdje je taj plijen? - oni donesu velik sa
nduk, pun posua od zlata i srebra.
Obraujem se nad tim prizorom, i sebi reknem: - Time u moi izbrisati sve dugove,
koji me terete, i potom u isto toliko mnogo zadr ati za sebe.

Uzmem dakle poklon i vratim se u svoju kuu, tim to sam sebi rekao: - Bilo bi ip
ak neplemenito, ako bi ih pustio da odu praznih ruku.
Tako izvadim onih stotisua dinara, koje sam jo imao, i dad-nem ih njima, tim to
sam im zahvalio za njihovo dobro djelo. Oni uzmu zlatnike i otpute se u nonoj tam
i svojim putem, a da ih nitko nije primijetio. Kada je meutim svanulo jutro, ja u
vidim, da se sadr aj toga sanduka sastoji od pozlaenog bakra i kositra i da je zaje
dno vrijedan petstotina dirhema. I to mi je bilo vrlo bolno. Jer sada sam izgubi
o takoer one dinare, koje sam jo posjedovao. To je ono najneobinije, to mi se dogodi
lo za vremena mojega slu bovanja.
Naposljetku pone govoriti valija iz Staroga Kaira i rekne:
- O gospodaru sultane, to se mene tie, ono najudnovatije,
to sam do ivio za svojega slu bovanja, je sljedee.
I on ispria
PRIPOVIJEST VALIJE IZ STAROG KAIRA.
Jednom sam dao objesiti deset kradljivaca, svakoga na posebnim vje alima, i str
ogo sam naredio stra arima, neka dobro na njih paze i da ne dopuste narodu, da nek
oga od njih skine. Kada sam meutim sljedeeg jutra do ao onamo, i kada sam se ogledao
za
398
Pripovijest vulije iz Starog Kairu
njima, ugledam dvojicu obje enih na jednim vje alima. Ja upitam stra are:
Tko je to uinio? I gdje su vje ala, na kojima je drugi visio?
Oni su se pravili, kao da o tome ni ta ne znaju. Ali kada sam ih ja htio dati b
ievati, oni reknu:
Znaj emiru, mi smo pro le noi spavali. A kada smo se pro
budili, otkrili smo, da je jedan od obje enih ukraden zajedno s vje
alima, na kojima je visio. Tada smo se pred tobom prestra ili.
Do ao je dakle neki seljak, koji je putovao ovim putem na magar
cu, njega smo uhvatili, ubili ga i objesili ga, umjesto onoga ukra
denoga, na ova ovdje vje ala.
Nad time sam se ja vrlo zaudio i upitao ih:
Sto je seljak imao kod sebe? Oni odvrate:
Imao je na magarcu putnu vreu. Ja dalje upitam:
I to je u njoj bilo? Oni dadnu kao odgovor:
To ne znamo. Tada ja uzviknem:
Donesite mije ovamo!
Kada su je oni polo ili pred mene, ja zapovjedim, da je otvore. I gledaj sada,
u njoj se nalazio raskomadan le jednoga ovjeka! Kada sam sada to ugledao, reknem,
zauen, sebi samomu: -Neka je slava Allahu! Ovaj je seljak ipak samo stoga obje en, to
je poinio umorstvo! A tvoj Gospod nije nepravedan prema Svojim slugama.139
Pripovijeda se takoer
139 Kur'an 41,46; slino 3,178. 8,53. 22,10. 50,28.
399
TristMetrdesetietvrta no
PRIPOVIJEST 0 MJENJAU I LOPOVU.
Jedan je mjenja, koji je imao kod sebe punu kesu zlata, prolazio jednom mimo et
u lopova. Tada jedan od vragolana rekne:
Ja njemu tu kesu mogu ukrasti! Drugi upitaju:
Kako to kani uiniti? Tada on odvrati:
Vi trebate vidjeti!
Zatim je slijedio ovjeka sve do njegova stana. Kada je mjenja sada u ao u svoju k
uu, on odlo i kesu na atulu140 i, pritisnut jakom nu dom da se popisa, odjuri na tiho
mjesto, kako bi se hitno oteretio. Pritom dovikne robinji:
Donesi mi ovamo ibrik s vodom!
Robinja uzme ibrik i poe za njime do tihog mjesta. Vrata je meutim bila ostavil
a otvorenima. Lopov brzo ue unutra, pograbi kesu, othita natrag k svojim drugovim
a i ispria im, to se bilo dogodilo...

140 Atula je horizontalni obrub zida, koji slu i kao ukras, ali mo e biti tako
ude ena, da se na nju, kao na policu, mogu stavljati razni predmeti.
400
Ali kada je poela

s I tristaietrdesetipeta no I s
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je lopov pograbio kesu, othitao na
trag k svojim drugovima i ispriao im, kako je to bio uinio kod mjenjaa i kod robinj
e. Tada oni uzviknu:
- Tako nam Allaha, to je, to si ti uinio, dobra podvala. Nju ne mo e izvesti svak
i ovjek. Ali e sada sigurno mjenja doi s tihoga mjesta, i kada ne nae kesu, izmlatiti
e i te ko kazniti robinju. Stoga to ipak jo ostavlja dojam, kao da nisi izveo ni ta s
lavno. Da, ako si ti pravi vragolan, tada mora robinju sauvati od batina i kazne.
On im samo odgovori: Ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, ja u sauvati i robinju i
kesu!
i odmah se vrati natrag k mjenja-evoj kui.
Ondje je uo, kako ovjek upravo ka njava robinju zbog kese. On mu pokuca, a ovaj u
zvikne:
Tko je tu?
Kada mu je lopov odgovorio: - Ja sam sluga tvojega susjeda u hazarskoj dvoran
i - mjenja izae k njemu i upita ga:
Sto hoe ?
Lopov odvrati:
401
Tristaietrdesetipeta no
Moj te gospodar daje pozdraviti i rei ti: Ti si zaista posve
izvan sebe. Kako mo e kesu kao to je ova baciti pred vrata svoje
ga duana i zatim otii, a nju ostaviti da le i? Da ju je bio na ao ne
ki stranac, on bi je tada sigurno uzeo i odvjetrio. Da je nije moj gos
podar vidio i sauvao, ona bi za tebe bila izgubljena!
S tim rijeima on izvadi kesu i pridr i je ovjeku pred oima. im ju je mjenja ugledao,
uzvikne: - To je stvarno moja kesa! i ispru i ruku, kako bi je uzeo sebi. Ali vra
golan rekne:
Tako mi Allaha, ja ti je neu dati prije nego to mi napi e
jednu ispravu za mojega gospodara, koja potvruje, da si ti od me
ne primio kesu. Bojim se, da mi moj gospodar nee vjerovati, da si
ti primio kesu u posjed, ako mi ti ne ispostavi za nju ispravu i ne
stavi ispod nje svoj peat!
Tada mjenja ode natrag u kuu, kako bi napisao tra enu potvrdu o primitku kese: lo
pov meutim otri s kesom i pobjegne, a robinja bude sauvana od kazne.
Dalje se pripovijeda:
PRIPOVIJEST 0 VALIJI IZ KUSAI LUPE U.
Jedne je noi 'Ala ed-Din, valija iz Kusa141, sjedio u svojoj kui. Tada se iznen
ada pojavi neki ovjek lijepe vanj tine i dostojanstvena nastupa. On doe k njemu u non
o doba sa sandukom, koji je na glavi bio no en od jednoga roba. Ostane stajati na
vratima i rekne jednomu od emirovih slugu:
- Ui unutra i reci emiru, da bih ja htio s njime razgovarati zbog jedne povje
rljive stvari.
141 Kus se nalazi u gornjem Egiptu, ne to sjevernije od Luksora. To je u sre
dnjem vijeku bio jedan od najveih egipatskih gradova, ali je danas samo malo kota
rsko mjesta ce.
402
Pripovijest o valiji iz Kusa- i lupe u
Sluga ue unutra i prenese poruku. Nato valija zapovjedi, da se stranca pusti u

nutra. Kada je dakle ovaj u ao, emir uvidi, da je on ovjek visokog dostojanstva i l
ijepe vanj tine. Zato mu on dadne da sjedne pokraj njega i primi ga sa svim poastim
a. Zatim ga upita:
Sto te dovodi k meni?
Ja sam drumski razbojnik. Ali sada kanim odustati od svoje
ga poslovanja i vratiti se pod tvojim vodstvom k Allahu Uzvi e
nomu. Htio bih dakle, da mi ti u tome pomogne . Jer ja ivim u
tvome okrugu i stojim pod tvojim nadzorom. Imam ovdje kod sebe
ovaj sanduk, u kome se nalaze stvari u vrijednosti od oko etrdesettisua dinara. One ponajprije dolikuju tebi. Daj mi od svojega
asno steenog novca tisuu dinara na pravovaljan nain, kako bih
time stekao glavnicu, koja e mi pomoi u tome, da se popravim, i
uiniti mi moguim, da odustanem od zlog injenja! Tvoja e plaa
stajati kod Allaha Uzvi enoga!
Nato on otvori sanduk, kako bi pokazao valiji, to je unutra. I gledaj sada, bi
li su to nakit i dragulji, plemenite kovine, peatni ka-menovi i biseri. Nad time
je valija bio zaprepa ten i u najveoj mjeri obradovan. I smjesta pozove svojega riz
niara i rekne mu:
Donesi tu i tu kesu!
To je bila jedna, u kojoj se nalazilo tisuu dinara...
403
Ali kada je poela

tristaietrdeseti esta no i
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je valija pozvao svojega rizniara i
rekao mu: - Donesi mi tu i tu kesu!
To je bila jedna, u kojoj se nalazilo tisuu dinara. Po to je rizniar bio donio tu
kesu, emir je dadne ovjeku. Ovaj je primi, zahvali se davaocu i ode svojim putem
, za tien nonom tamom. Kada je zatim nastalo jutro, po alje valija po predstojnika zla
tarske udruge i poka e mu, im je ovaj stigao, onaj sanduk s njegovim sadr ajem. Ali z
latar nae samo kositar i bakar i otkrije, da su dragulji i peatni kamenovi i biser
i najobinije staklo. To je valiji bilo vrlo bolno. Takoer smjesta dadne da se ide
u potragu za lupe om, ali njega nitko nije mogao uhvatiti.
PRIPOVIJEST 0 IBRAHlMU IBN EL-MAHDlJU
I TRGOVCU.
Gospodar je pravovjernih el-Ma'mun rekao jednom Ibrahimu
405
Tristaicctrdesetiksta no
ibn el-Mahdiju142:
Ispriaj nam ono najudnovatije, to si ikada do ivio! Ovaj odgovori:
Slu am i pokoravam se, o gospodaru pravovjernih!
uj, iza ao sam jednoga dana van za svoje zadovoljstvo, i moj me put tada dovede
do jednoga mjesta, gdje sam namirisao miris jela. Obuzela me elja za njima, i ja
ostanem stajati, o gospodaru pravovjernih. Ali sam bio neodluan, i nisam znao, tr
ebam li ii dalje ili ui u onu kuu. Kada sam sluajno podigao svoj pogled, otkrijem ne
ki prozor s re etkom i iza njega jednu ruku i runi zglob, tako lijepe, kakve jo nika
da nisam bio vidio. Pri tome sam prizoru bio kao izvan sebe, zaboravio sam miris
jela poradi te ruke i njezina pregiba i poeo smi ljati sredstvo, kako bih mogao do
spjeti u tu kuu. Tada iznenada ugledam u blizini nekog krojaa. K njemu priem i pozd
ravim ga. Po to je bio uzvratio moj pozdrav, upitam ga:
Komu pripada ova kua?
Jednomu trgovcu - odgovori on. Upitam dalje:
Kako se on zove? Kroja odgovori:
On se zove tako i tako, sin je toga i toga, a opi samo s trgov
cima.
Dok smo mi tako jedan s drugim razgovarali, odjednom se pribli e dva otmjena ovj
eka pametnih lica, koji su jahali. I kroja mi ispria, da su oni trgovevi najprisnij
i prijatelji, i on mi imenuje takoer njihova imena. Tada pritjeram k dvojici svoj
u jahau ivotinju, a kada sam bio kod njih, reknem:
142 Ibrahim ibn el-Mahdi je bio brat Harana er-Ra ida, a stric kalifa el--Ma
'muna.
406
Pripovijest o Ibmhimu ibn el-Mahdiju i trgovcu
- Ja u dati za vas svoj ivot! Abu Fulan143 vas ve dugo oekuje!
Zatim sam ih pratio, dok nismo do li do kunih vrata. Ondje s ta dva ovjeka uem unu
tra, a kada me je kuedomain ugledao s njima, nije sumnjao u to, da sam ja njihov p
rijatelj. S time mi nazove dobrodo licu i dadne mi poasno mjesto. Zatim donesu stol
s jelima, a ja si sada reknem: - Allah mi je milostivo ispunio moju elju za ovim
jelima. Preostaju sada samo jo ruka i runi zglob.
Potom smo se uputili na go enje piem u jednu drugu sobu, i ja opazim, daje ova na
mje tena sa svakovrsnima zgodnim stvarima. Kuedomain mi je iskazivao osobitu pa nju i
uvijek je rije upuivao meni. Jer dr ao me je za gosta svojih vlastitih gostiju, dok
su se ova dvojica prema meni odnosili s najveom uljudno u, jer su mislili, da sam kue
domainov gost. Tako su se dakle svi natjecali u svojoj ljubaznosti prema meni, sv
e dok nismo bili ispili odreen broj peharova. Zatim ue k nama jedna robinja. Bila
je nalik u svojoj velikoj ljepoti i svome prekrasnom obliju vrbovoj grani. I ona
posegne za lutnjom, pone pjevati i pusti da odjekuje ova pjesma:
Zar to nije udnovato, da nas obuhvaa jedna kua,
A da mi se ti ne pribli uje , da mi tvoja usta ne ka u nijednu rjecu?
Oi samo potajno dojavljuju e nju u du ama. One izvje uju, koliko vru ar e e srce.
I pogledi daju znakove, obrve kimaju,
A kapci se spu taju, dok ruke alju pozdrave.
143 To znai: "otac toga i toga". ehrezad time naznauje, da je Ibrahim ovdje u
porabio poasno trgovevo ime, jer ga je oslovio prema imenu njegovoga najstarijeg s
ina.
407
Tristmetrdesetiksta no
Tada sam bio uzbuen u svojoj nutrini, o gospodaru pravovjernih, i uhvatilo me
je ushienje zbog prekomjernosti njezine ljepote i zbog nje nosti te pjesme, koju je
otpjevala. Ali budui da sam joj zavidio zbog njezinoga divnog umijea, reknem joj:
Tebi jo ne to nedostaje, djevojko!
Tada ona ljutito baci iz ruke lutnju i rekne:
Otkada vi to dovodite u svoje dru tvo neotesane ljude?
Sada se ja pokajem zbog toga, to sam bio uinio, pa kada sam uvidio, da mi to za
mjeraju takoer ovi ljudi, ja sebi reknem:
Sada mi je izmaknulo sve, emu sam se nad
ao.
A nisam vidio nikakav drugi izlaz, da se obranim od prijekora, nego da zamoli
m lutnju i reknem:
- Pokazat u vam, to je njoj nedostajalo u dionici, koju je iz
vodila:
odvrate ljudi.
Zatim mi donesu lutnju. Ja pustim nekoliko tonova, kako bih ugodio strune i p
onem pjevati ovu pjesmu:
Ovdje je tvoj prijatelj, pognut pod svojim ljubavnim jadom, Koji pu ta da mu suze
teku na njegove grudi.
Desnicu podi e zazivajui i molei od Milosrdnoga Usli enje, a ljevicu dr i pritisnutu na
srce.
Ti koja ga gleda kako umire u svojoj ljubavnoj boli, Tvojom je rukom i oima on pos
veen smrti.
Tada robinja skoi, i baci se pred moje noge, poljubi ih i uzvikne:
408
Pripovijest o Ibrahimu ibn cl-Mahdiju i trgovcu
To je na tebi, da meni oprosti , moj gospodaru! Tako mi
Allaha, nisam poznavala tvoj rang, i nisam jo nikada ula takvo
umijee144.
Ljudi me na to ponu astiti i slaviti. Jer oni su bili ushieni preko svake mjere.
A svaki me je pojedini od njih zamolio, da jo jednom zapjevam. Tako dakle ja otp
jevam nekoliko veselih napjeva. Konano gosti postanu pijani, njihov razum i ezne, i
oni budu odvedeni kuama. Ostanu samo kuedomain i djevojka. Po to je bio ispio sa mnom
nekoliko peharova, on rekne:
Dragi gospodaru, moj je ivot dosada uzalud prolazio, jer do
ovoga asa ja nisam upoznao nikoga, tko bi sliio tebi. Ali, tako ti
Allaha, dragi gospodaru, reci mi, tko si ti, kako bih znao, koga mi
je noas Allah darovao za druga u piu.
Najprije sam mu davao zaobilazne odgovore, i nisam mu odavao svoje pravo ime.
Ali kada me je on uzeo preklinjati, ja ga o njemu izvijestim. im je saznao moje
ime, on skoi...
144 Ibrahim ibn el-Mahdi je meu suvremenicima bio glasovit kao izvrstan imp
rovizator.
409
Ali kada je poela
3
gS
tristaietrdesetisedma
no
Sr$??????????????????????????^
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Ibrahim ibn el--Mahdi dalje pr
ipovijedao: - im je kuedomain saznao moje ime, on skoi na noge i rekne:
- Ja sam bio zapanjen ve nad time, da bi netko drugi osim tebe mogao posjedov
ati takvu nadarenost, a udes mije danas ukazao milost, za koju mu ne mogu dovolj
no zahvaliti. Alije ovo mo da samo san. Kako bih se ja inae ikada mogao drznu ti da
po elim, da kalifsko dostojanstvo posjeti moju kuu i da ushtjedne noas biti moj dru
g uz a u?
Kada sam ga zatim uzeo preklinjati, neka sjedne, on sjedne na pod. I nato me
pone najuljudnijim rijeima pitati o povodu moje posjete kod njega. Ja mu dakle isp
riam cijelu priu, od poetka do kraja, i ni ta mu ne pre utim. I zakljuim s rijeima:
- Sto se tie onih jela, sada je ve moja elja ispunjena. Ali
glede ruke i runog zgloba jo nisam postigao ono, to elim.

Tada on odvrati:
- Takoer glede ruke i runoga zgloba treba vidjeti svoju
lju ispunjenom, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni.
411
Tristaietrdesetisedfna no
Zatim on uzvikne:
Hej ti, djevojko, reci toj i toj, neka sie dolje!
I on dadne svoje robinje jednu za drugom pozivati da dou i sve mi ih poka e. Ali
nisam na ao onu, na koju sam mislio. Naposljetku on rekne:
Tako mi Allaha, visoki gospodaru, sada vi e nitko ne preostaje, osim moje matere i moje sestre. Ali, tako mi Allaha, moram
narediti da takoer njih dvije dou ovamo dolje i pokazati ih tebi,
da ih vidi .
Zaprepa ten nad njegovom velikodu no u i irokogrudno u, ja reknem:
Svoj u ivot dati za tebe! Poni sa sestrom!
Od srca rado! - odvrati on.
Kada je zatim njegova sestra si la dolje i pokazala mi svoju ruku, gledaj, imal
a je ruku i runi zglob, koje sam bio vidio. Ja meutim uzviknem:
Svoj u ivot dati za tebe, ona je cura, kojoj sam vidio ruku
i runi zglob.
Smjesta on dadne svojim slugama zapovijed, neka neodlo no dovedu svjedoke, i on
i tako uine. Zatim naredi da donesu dvije kese sa po desettisua zlatnika i rekne s
vjedocima:
Ovaj na gospodar i vladar, Ibrahim ibn el-Mahdi, stric
gospodara pravovjernih, moli za ruku moje sestre te i te. A ja uzi
mam vas za svjedoke, da nju udajem za njega i da je on njoj donio
desettisua zlatnika kao jutarnji dar. - Zatim nastavi:
Udajem
za tebe svoju sestru tu i tu, uz spomenuti jutarnji dar.
Ja odvratim:
Ja to prihvaam i s time sam sporazuman.
Nato on jednu od dvije kese dadne svojoj sestri, drugu meutim svjedocima. I iz
nova pone:
412
Pripovijest o eni, koja je siromahu dala milostinju
Gospodaru, ja u ti dati namjestiti jednu odaju, u kojoj e
moi sa svojom enom poivati.
Tada me velikodu nost, koju je oitovao prema meni, uini zbunjenim, i bude me stid
, da joj se pribli avam u kui njezina brata. Stoga mu ja reknem:
Opremi je i po alji je u moj stan!
I tako mi tvojega ivota, o gospodaru pravovjernih, on mi je po alje s tako velik
om opremom, da ju je na a kua, unato svojoj veliini, jedva mogla primiti. A kasnije m
i je podarila ovoga djeaka, koji stoji pred tobom.
Tada se el-Ma'mun zaprepasti nad velikodu no u toga ovjeka, i on uzvikne:
Kakav izvrstan ovjek! Ja jo nikada nisam uo o njemu
slinome.
I on zapovjedi Ibrahimu ibn el-Mahdiju, neka ga dovede, kako bi ga on upoznao
. Ovaj ga dovede, a kalif uzme s njime razgovarati. A tada on nae takvo dopadanje
u njegovome pametnome i finom biu, da ga je uinio jednim od svojih povjerljivih p
rijatelja: Allah je meutim Davatelj i Darovatelj!
PRIPOVIJEST 0 ENI, KOJA JE SIROMAHU DALA MILOSTINJU.
Jednom je jedan kralj dao objaviti narodu svojega kraljevstva:
Ako tko meu vama dadne bilo kakvu milostinju, ja u mu dati
odsjei ruku!
Tada su se svi ljudi poeli suzdr avati od
dobroinstva, i nijedan se nije vi e usuivao svojemu bli njemu
413
Tristaietrdesetisedma no
pokloniti milostinju. Dogodilo se dakle jednoga dana, da je jedan prosjak, kojeg
a je muila glad, do ao k jednoj eni i zamolio je:
Daj mi ipak neku milostinju!...
414
Ali kada je poela
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je prosjak rekao eni: - Daj mi ipak
neku milostinju!
Ona meutim rekne:
Kako ti ja mogu dati milostinju, kada ipak kralj svakomu po
jedinomu, koji daruje milostinju, daje odsjei ruku?
Pa ipak on nastavi:
Ja te molim, poradi ljubavi Allaha Uzvi enoga, daj mi neku
milostinju!
Budui da ju je on sada zamolio poradi Allahove ljubavi, ona osjeti prema njemu
suut i pokloni mu dva hljeba. Ali vijest o tome dopre do kralja, i on zapovijedi
, neka je dovedu k njemu. Kada je ona do la k njemu, on joj dadne odsjei ruke145.1
ona se opet uputi u svoju kuu. Nakon stanovitoga se vremena dogodi, daje kralj re
kao svojoj materi:
Namjeravam se o eniti. Stoga mi nai neku lijepu enu za
suprugu!
145 To jest: za svaki hljeb po jednu ruku.
415
Tristmetrdesetiosma no
Ona odgovori:
Meu mojim robinjama je jedna ena, od koje se ne mo e
pronai nijedna ljep a. Ali ona ima jedan veliki nedostatak.
Kada je on upitao: Sto je to dakle?
ona odvrati:
Njoj su odsjeene ruke! Ali kralj nastavi:
Hou je vidjeti!
Tada mu je kraljica dovede. A kada ju je on ugledao, bude od nje osvojen, o eni
se njome i ue k njoj. Ova je ena bila ta, koja je prosjaku bila dala ona dva hlje
ba i kojoj je on zbog toga bio dao odsjei ruke. Kada se dakle on njome o enio, drug
e kraljeve ene postanu na nju ljubomorne, i one mu napisu, kada mu je rodila sina
, da je ona brakolomnica. Nato kralj svojoj materi po alje poslanicu, u kojoj joj
zapovijedi, da odvede tu enu u pustinju i da je ondje ostavi. Zatim neka se sama
vrati natrag. Mati izvr i ovu zapovijed. Ona enu odvede u pustinju i zatim se vrati
natrag sama. Tada ena pone oplakivati svoj udes, i tako je gorko naricala, da nje
zinoj boli nije sliila nijedna druga. I dok je ona i la s djeaiem na ramenu, prolazila
je uz jedan potok. I ona klekne, kako bi se napila, jer ju je muila estoka e, zato t
o je tako dugo hodala i bila tako umorna i alosna. Ali dok se ona tako sagnula na
prijed, dijete padne u vodu. Sada ona sjedne i zaplae gorkim suzama za svojim dje
tetom. Dok je ona tako plakala, odjednom dou k njoj dva ovjeka i upitaju je:
Za to plae ? Ona im odgovori:
Nosila sam na ramenu djeaia. On je pao u vodu! I oni upitaju dalje:
Hoe li, da ti ga mi opet izvadimo?
Da!
uzvikne ona.
Tada se ova dvojica pomole Allahu Uzvi enomu, i dijete opet izae van zdravo i ne
povrijeeno. Sada oni upitaju:
416
Pripovijest o pobo nom Izraelcu
Hoe li, da ti Allah opet vrati tvoje ruke, onakve kakve su bile?
Da! - odvrati ona.

Tada se njih dvojica pomole Allahu, Visokohvaljenomu i Uzvi enomu, i njezine jo
j ruke budu vraene, jo ljep e, nego to su bile. Iznova oni upitaju:
Zna li takoer, tko smo mi?
Allah je Sveznajui! - dadne ona kao odgovor.
Dvojica meutim reknu:
Mi smo tvoja dva hljeba, koje si darovala prosjaku. Ta je mi
lostinja bila razlogom, to su bile odsjeene tvoje ruke. Ali sada
slavi Allaha Uzvi enoga, koji ti je dao natrag tvoje ruke i tvoje
dijete!
Tada ona stane hvaliti i slaviti Allaha Uzvi enoga.
A dalje se pripovijeda takoer
PRIPOVIJEST 0 POBO NOM IZRAELCU.
Meu Izraelovim je sinovima ivio jednom jedan pobo an ovjek. On je imao obitelj, ko
ja je prela pamuk. I on je obiavao svaki dan prodavati preu i za utr ak kupovati nov
i pamuk. Za dobitak je, koji bi mu zatim jo preostao, kupovao za svoje svagda nji k
ruh. Jednoga meutim dana, kada je bio iza ao i prodao preu, susretne jednoga od svoj
e brae, a ovaj mu se potu i na svoju nu du. Tada mu on dadne utr ak od pree i vrati se n
atrag k svojima bez pamuka i bez kruha. Ovi sada poviu:
Gdje su pamuk i jelo?
A on im uzvrati:
Sreo me je taj i taj i potu io mi se na svoju nu du. Tada sam
mu ja dao utr ak za preu.
417
Tristmctrdesetiosma no
Ali oni upitaju:
- to mi trebamo sada initi, kada nemamo vi e ni ta za prodaju?
Posjedovali su pak jedan drveni puknuti loni i jedan ibrik. S njima on ode na b
azar, ali mu ih nitko ne htjedne otkupiti. Dok je on tako stajao na bazaru, sluaj
no je prolazio mimo njega neki ovjek, koji je nosio jednu ribu...
418
Ali kada je poela
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je idovski ovjek uzeo drveni loni i ib
rik i oti ao s njima na bazar. Ali ih nitko nije htio od njega otkupiti. Dok je on
tako stajao na bazaru, sluajno je prolazio mimo njega neki ovjek, koji je nosio n
eku smrdljivu i nadu-tu ribu. Nju mu nitko nije htio otkupiti. ovjek s ribom ga u
pita:
- eli li mi prodati svoju stare za moju stare ?
- Da - odvrati idov, dadne mu loni i ibrik a od njega uzme ribu.
Zatim je donese svojima. Ali oni uzviknu:
to mi trebamo poeti s tom ribom?
On odgovori:
Mi emo je ispei i jesti, sve dok se ne svidi Allahu Sve
moguemu, da nam omogui kruh.
Tada je oni uzmu i rasijeku joj trbuh. A u njoj nau jedan biser. To oni jave p
oglavaru, a taj rekne:
Pogledajte! Ako je probu en, tada on pripada jednomu dru
gom ovjeku. Ako je meutim jo neprobu en, tada je to dar mi
losti, koji vam je poklonio Allah Uzvi eni.
419
Tristaietrdesetideveta- no
Kada su pogledali, on stvarno jo nije bio probu en. O sljedeem ga jutru Izraelac
odnese jednomu od svoje brae, jednomu od ljudi, koji se razumiju u takve stvari.
Taj ga upita:
Ti tu, odakle ima ovaj biser? On dadne kao odgovor:
To je dar milosti, koji nam je poklonio Allah Uzvi eni. Tada drugi nastavi:
On je vrijedan tisuu dirhema. I ja u ti ih jamano za njega
dati. Ali ga radije odnesi tomu i tomu, on ima vi e novca i razumi
jevanja nego ja!
Tako ga Izraelac odnese k imenovanomu, a ovaj rekne:
On je vrijedan sedamdesettisua dirhema, ali ne vi e.
On mu isplati sedamdesettisua dirhema, a Izraelac pozove nosae, koji mu odnesu
taj novac sve do njegovih kunih vrata. Ondje prie k njemu neki prosjak i zamoli:
Daj mi od onoga, to je tebi dao Allah Uzvi eni!
Tada on rekne prosjaku:
- Juer smo mi bili jo kao ti. Zato uzmi polovicu od ovoga
novca!
Po to je on nato podijelio novac na dva dijela i po to je svaki od njih dvojice u
zeo svoj dio, prosjak pone:
- Zadr i svoj novac, uzmi ga opet natrag, neka ti ga Allah bla
goslovi! Znaj, ja sam Allahov glasnik, on me je poslao k tebi, kako
bih te isku ao!
Sada Izraelac uzvikne:
Neka je hvala i slava Allahu!
I on je sa svojima vazda ivio u ivotnoj radosti, sve dok nije umro.
420
Pripovijest o Abu Hass&nu ez-Zijadiju i ovjeku iz ChorasAna
PRIPOVIJEST 0 ABU HASSANU EZ-ZIJADIJU ICOVJEKD IZ CHORASANA.
Abu Hassan ez-Zijadi je priao: - Jednom sam ivio u vrlo velikoj oskudici i briz
i. Da, pritisnuli su me trgovci namirnicama i pekari i drugi poslovni ljudi, a j
a sam dospio u takvu bijedu, da vi e nisam vidio nikakva izlaza. Dok sam se ja dak
le nalazio u tome turobnom polo aju i dok nisam znao, to da uinim, kadli iznenada je
dan od mojih slugu ude k meni i ka e:
- Na vratima stoji neki haija146, koji eli ui k tebi. Ja reknem:
- Pusti ga unutra!
I kada je ovjek u ao unutra, pokazalo se, daje on Chorasanac. On me pozdravi, ja
uzvratim njegov pozdrav, i zatim me on upita:
- Jesi li ti Abu Hassan ez-Zijadi?
- Dabome odvratim ja
to je tvoja elja? On nastavi:
- Ja sam stranac, i na hailuku sam. Imam uza se veliku svo
tu novca, i sada mi je postalo odve te ko, da ga dalje nosim sa so
bom. Zato bih elio ostaviti kod tebe tih desettisua dirhema, sve
dok se ne vratim poslije zavr enoga hailuka. Ako se karavana
vrati i ti me zatim ne ugleda , tada znaj, da sam mrtav. Zatim ti taj
novac treba pripasti kao poklon od mene. Ako se meutim vratim,
tada on ostaje moj.
Ja odvratim:
Neka to bude, kako ti eli , ako tako hoe Allah Uzvi eni!
Zatim on donese jednu vreu, i ja reknem slugi:
146 Hodoasnik.
421
Tristaietrdesetideveta
Donesi mi jedan kantar147!
Po to ga je bio donio, stranac
putem. Ja meutim dadnem da dou
147 Kantar je vaga.
422
Tada primijeti Sehrezad, da je
no
izmjeri novac i preda mi ga. Zatim on ode svojim

poslovni ljudi i isplatim svoje dugove...
svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
Ali kada je poela
\ i
tristaipedeseta no
!;

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Abu Hassan ez-Zijadi pripovijedao: - Ja meutim dadnem da dou poslovni ljudi i
isplatim dugove, koji su me teretili. Izdavao sam akom i kapom.
Jer kazivao sam sebi: - Dok se on vrati, AMh e ve dati da nam
padne u dio od Njegove milosti!
Ali jedva da je bio protekao jedan dan, kadli opet ue k meni sluga i javi:
Tvoj prijatelj iz Chorasana stoji pred vratima!
Pusti ga unutra! - reknem ja.
I ovaj ue. Zatim ispria:
- Bio sam odluio, da obavim hailuk. Ali sam sada primio
vijest, da je umro moj otac. Stoga sam dakle odluio, da se vratim
doma. Zato mi vrati onaj novac, koji sam ti juer bio povjerio!
Kada sam morao uti od njega ove rijei, dospio sam u takvu zbunjenost, kakvu jo n
ikada nije upoznao nijedan ovjek. Bio sam posve u nedoumici, tako da mu najprije
nisam dao nikakav odgovor. Jer da sam to bio porekao, on bi mi naredio da se zak
unem, i mene bi na onome svijetu oekivalo ruglo i sramota. Da sam meutim bio rekao
, da sam taj novac izdao, tada bi on povikao i otkrio bi me pred ljudima. Zato m
u reknem:
423
Tristaipedesetct no
Neka te Allah podr i! Moja kua ovdje nije nikakva utvrda
niti takoer neko sigurno mjesto za toliko mnogo novca. Kada sam
primio tvoju vreu, poslao sam je k jednomu ovjeku, kod kojega
je sada. Doi sutra opet k nama, kako bi je uzeo, ako tako htjedne
Allah Uzvi eni!
Tada on ode. Ali ja provedem no u zbunjenosti, jer se Chora-sanac vratio k men
i. Te mi noi nije dolazio san, i nisam mogao sklopiti oka. Tada ustanem i zapovij
edim sluzi:
Osedlaj mi mulu! Ali on rekne:
Gospodaru, jo je mrano, no je tek jedva zapoela!
Opet se vratim k svojoj postelji, ali me je san izbjegavao. I uvijek sam izno
va budio slugu, a da on nije slijedio moju zapovijed, sve dok nije zarudjela zor
a. Tada mi on napokon osedla mulu, i ja odja im, a da nisam znao, kamo bih se treb
ao uputiti. Pustim ivotinji uzde da joj vise preko lea i utonem u turobne misli i
brige, dok je ona po la korakom prema istonomu dijelu Baghdada. Na putu mi doe ususr
et neka eta ljudi. im sam ih ugledao, ja im iz-maknem i skrenem ispred njih u neku
drugu ulicu. Ali su me oni slijedili, i jer su vidjeli da sam opskrbljen tajlas
anom148, po urili su do mene i upitali me:
Zna li, gdje stanuje Abu Hassan ez-Zijadi?
Ja sam taj - odgovorim im ja. A oni uzviknu:
Slijedi poziv gospodara pravovjernih!
I ao sam dakle s njima, sve dok nisam do ao pred el-Ma'muna. On me upita:
148 Tajlasan je u krobljena tkanica, koja se, kao oznaka vi ega dr avnog slu benik
a, obavija oko turbana tako, da joj krajevi padaju na ramena. Do sredine su ga X
III. st. nosili samo suci i bogoslovi.
424
Pripovijest o Abu Hassanu ez-Zijadiju i ovjeku iz Chorasdna
Tko si ti?
Kada sam mu ja odgovorio:

Jedan od drugova kadije Abu Jusufa, jedan od pravni
h strunjaka i poznavalaca predaja - on upita dalje:
Pod kojim si nadimkom poznat? Ja odgovorim:
Kao Abu Hassan ez-Zijadi. Tada on rekne:
Izvijesti me, to je s tobom posrijedi!
Ja ga dakle upoznam s time, kako sa mnom stoji. On meutim gorko zaplae i zatim
rekne:
Nesretnice, Allahov mi Poslanik
On neka Ga blagoslovi i
neka Mu dadne mir! zbog tebe noas nije dao da spavam. Jer
kada sam poetkom noi jedva bio usnuo, ukazao mi se i rekao mi:
Pomozi Abu Hassanu ez-Zijadiju! Tada sam se probudio. Ali
budui da te nisam poznavao, opet sam legao na spavanje. Ali mi
se On ponovo ukazao i rekao: Jao, pomozi Abu Hassanu ez-Zija
diju! Po drugiput sam se probudio. I jer te ipak nisam poznavao,
opet sam zaspao. Samo je On po trei put do ao k meni i rekao:
Jao, pomozi Abu Hassanu ez-Zijadiju! Sada se nisam usudio, da
dalje spavam, nego sam tijekom cijele noi bdio, i zatim probudio
ljude i poslao ih na sve strane, da te potra e.
Nato mi on dadne desettisua dirhema s rijeima:
Ovi su za Chorasanca - i daljnji
h desettisua s rijeima: - Ovo izdaj bez razmi ljanja i pobolj aj time svoj polo aj!
Nadalje mi pokloni tridesettisua dirhema, tim to rekne:
Ovim se opremi, a kada doe dan ceremonija, tada se nai
kod mene, kako bih te opskrbio slu bom!
Uzmem dakle novac sa sobom, odem i uputim se k svojemu stanu. Ondje izreknem
jutarnju molitvu. Ubrzo meutim bude tu takoer Chorasanac. Uvedem ga u kuu, uzmem za
njega jednu kesu sa desettisua dirhema i reknem mu:
425
Tristaipedeseta no
- Tu je tvoj novac! Ali on uzvrati:
- To nije isti novac kao to je moj!
- Ima pravo - odvratim ja.
Kada je on zatim upitao:
Kako dolazi do toga? ja mu ispriam cijelu povijest.
Tada on zaplae i rekne:
- Tako mi Allaha, da si mi ti otpoetka govorio istinu, tada ja
ne bih zahtijevao od tebe nikakvo plaanje. Ali ni sada takoer,
tako mi Allaha, neu ni ta uzeti...
426
Ali kada je poela
'?\ i tristaipedesetiprva no 11
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Chorasanac rekao
ez-Zijadiju:
Tako mi Allaha, da si mi ti otpoetka govorio istinu,
ja ne bih od tebe zahtijevao nikakvo plaanje. Ali ni sada ne na
mjeravam, tako mi Allaha, ni ta uzeti od tog novca, i ti sada s pra
vom nisi vi e za njega odgovoran.
Zatim me on napusti, a ja dovedem u red svoje stvari. O danu se ceremonija meu
tim uputim k el-Ma'munovim vratima i uem k njemu, dok je on tu sjedio u sveanim ha
ljinama. Kada sam se pojavio pred njime, on mi naredi da priem bli e i izvadi ispod
svojega molitvenog ilima jednu ispravu, tim to rekne:
- Ovo je isprava o postavljenju za kadiju zapadnog okruga
svetoga grada Medine od Vrata Mira149 pa sve do najizvanjskijega

kraja grada. I podarujem ti toliko i toliko kao mjeseni prihod.
Tako se dakle boj Allaha, Svemoguega i Preslavnoga, i misli na to,
kako se Allahov Poslanik - On neka Ga blagoslovi i neka Mu
dadne mir!
za tebe zauzeo!
149 Vrata Mira su glavni ulaz u Sveti Okrug unutar grada Medine. Ta se vrata
nalaze na jugozapadnom uglu Svetog Okruga.
427
Tristmpedesetiprva no
Tada se ljudi zaprepaste nad njegovim rijeima i upitaju me za njihovo znaenje.
Ja im meutim ispriam povijest od poetka do kraja, i vijest se o tome ra iri meu ljudim
a.
Abu Hassan ostane nato kadijom u svetome gradu Medini, sve dok nije umro, u d
anima kalifa el-Ma'muna - Allahova milosrd-nost neka je nad njime!
PRIPOVIJEST 0 SIROMAHU U NEVOLJI I NJEGOVIM PRIJATELJIMA.
Bio je jednom jedan ovjek, koji je imao mnogo novaca, ali je sve izgubio i sad
a nije vi e ni ta posjedovao. Njemu ena dadne savjet, neka se obrati za pomo u nevolji
jednomu od svojih prijatelja. On tako ode k jednom prijatelju i ispria mu o svoj
oj nu di. Taj mu posudi petstotina dinara, kako bi obavljao trgovinu. Bio je dakle
prije taj ovjek draguljar. I zato on uzme zlato, ode na dragu -ljarski bazar i o
tvori duan, kako bi kupovao i prodavao. Dok je on ondje sjedio u duanu, dou k njemu
tri ovjeka i upitaju ga za njegova oca. A kada im je on rekao, da je njegov otac
umro, oni upitaju dalje:
Zar on nije ostavio za sobom nikakvih potomaka? Tada im on dadne kao odgovor:
On je ostavio iza sebe va ega slugu, koji stoji pred vama. A oni ponovo upitaju:
Tko mo e posvjedoiti, da si ti njegov sin?
Ljudi na bazaru
odgovori on. Tada oni reknu:
Sazovi nam ih, kako bi posvjedoili, da si ti njegov sin!
428
Pripovijest o siromahu u nevolji i njegovim prijateljima
On ih pozove, i oni to posvjedoe. Sada ta tri ovjeka izvade bi-sage, u kojima
e nalazilo tridesettisua dinara i ktomu jo dragulji i plemenite kovine. I oni mu
eknu:
Ovo nam je tvoj otac povjerio na uvanje.
Nato oni odu. Uskoro meutim doe k njemu neka ena i zatra i od njega nekoliko
dragulja, koji su imali vrijednost od petstotina dinara, ali ih ona od njega otk
upi za tritisue dinara. Tada on uzme petstotina dinara, koje je bio posudio od sv
ojega prijatelja, i opet mu ih odnese, tim to je rekao:
Uzmi petstotina dinara, koje sam od tebe posudio. Jer Allah
mi je pomogao da doem do novoga blagostanja.
Ali prijatelj mu odvrati:
Ja sam ti njih poklonio i pomogao ti poradi Allaha. Zato ih
uzmi. I uzmi takoer ovaj list, ali ga proitaj tek, kada bude bio u
svojoj kui, a zatim postupaj prema onomu, to na njemu stoji
napisano!
Nato ovjek uzme novac i list i uputi se kui. Kada ga je bio razmotao, nae na
mu napisane ove stihove:
Ljudi su, koji su ti se pribli ili, bili od mojih:
A to si prodao za gotovinu, to je kupila moja mati. Sav sam ti novac i dragulje p
oslao ja kao nagradu.
Nisam tako postupio, kako bih te uvrijedio: Htio sam ti u tedjeti opasnost od sram
ote.
429
Tristaipcdesetiprva no
PRIPOVIJEST 0 BOGATU OVJEKU KOJI JE OSIROMA IO I ZATIM OPET POSTAO BOGATIM.
s
r
onih
nje
ivio je jednom u Baghdadu jedan ovjek, koji je posjedovao veliko bogatstvo i mn

ogo novaca. Ali je on izgubio svoj novac, i tada je s njime drugaije stajalo. Sad
a nije posjedovao vi e ni ta, i mogao je odr avati svoj ivot samo pomou te koga rada. Jedn
e noi pritisnut brigama i utuen legne na spavanje i ugleda u snu lik, koji mu je r
ekao: - Znaj, tvoja je srea u Kairu. Poi onamo i potra i je!
On odmah otputuje za Kairo, a upravo kada je do ao onamo, zatee ga no. Tako on le
gne na spavanje u jednoj d amiji. U blizini je meutim te d amije bila jedna kua, a All
ahova je odluka to tako sklopila, da je jedna lopovska dru ba do la u d amiju i odatle
provalila u onu kuu. Tada se ukuani probude od buke, koju su lopovi pri tome prav
ili, i oni ponu silno kriati. Smjesta im doe u pomo valija sa svojim ljudima. Kradlj
ivci se odatle povuku i pobjegnu. Ali valija doe u d amiju i nae ovjeka iz Baghdada,
koji je ondje spavao. On ga dadne uhvatiti i odmjeriti mu takve udarce ibom, da j
e umalo umro. Zatim ga baci u zatvor. Ondje ovjek ostane tri dana. Zatim ga valij
a dadne dovesti pred sebe i upita ga:
- Iz koje si zemlje?
- Iz Baghdada - dadne ovjek kao odgovor. Dalje on upita:
- Kakav te je razlog potaknuo, da doe u Kairo?
ovjek odvrati:
Vidio sam u snu jedan lik, koji mi je rekao: Znaj, tvoja je srea u Kairu. Poi o
namo i potra i je! Kada sam meutim do ao u Kairo, tada sam na ao sreu, koju su mi donije
li oni udarci ibom, koje sam dobio od tebe na poklon.
430
Pripovijest o bogatu ovjeku koji je osiroma io
Tada se valija nasmije iz punoga grla, tako da su se mogli vidjeti njegovi onj
aci, i rekne mu:
Ti bedae, ja sam triput u snu vidio jedan lik, koji mi je re
kao: U Baghdadu, u toj i toj gradskoj etvrti stoji jedna kua, koja
izgleda tako i tako. U njezinu je dvori tu jedan vrt, i u njegovome
je donjem dijelu jedan advrvan, i u njemu je skriveno jedno silno
veliko blago. Poi onamo i uzmi ga! Ja nisam oti ao onamo. Ali si
ti u svojoj bedastoi putovao od mjesta do mjesta za volju jedne
utvare, koja se sastoji samo od zabluda stvorenih od snova.
Zatim mu on dadne ne to novca i dometne:
Pomozi si time do svog povratka u zaviaj!...
431
Ali kada je poela
tristaipedesetidruga no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je valija ovjeku iz Baghdada dao ne to
novca i dometnuo: - Pomozi si time do svog povratka u zaviaj!
Ovaj ga uzme i vrati se natrag u Baghdad. Bila je meutim ona kua u Baghdadu, ko
ju mu je oslikao valija, upravo kua ovoga ovjeka. Pa kada je do ao u svoj stan, uzme
kopati ispod advrvana i otkrije jedno veliko blago. Tako mu dadne Allah obilje d
obra, a to je bio jedan udnovat sluaj.
PRIPOVIJEST 0 KALIFD EL-MUTAVAKKILU I ROBINJI MAHBflBI.
U palai je gospodara pravovjernih el-Mutavakkila 'ala-llaha150 bilo etirista in
oa, meu kojima je bilo dvjesta Grkinja i dvjesta

150 Taj je abasidski kalif vladao od 847. do 861. godine.
433
Tristaipedesetidruga no
domaih od neslobodnih roditelja i Abesinki151. I ktomu mu pokloni 'Ubaid ibn Tahi
r jo etirista drugih djevojaka, dvjesta bijelih i dvjesta Abesinki i domaih mulatki
nja. Meu ovima se posljednjima nalazila jedna robinja iz Basre, po imenu Mahbuba.
Ona je nadma ivala sve druge po ljepoti i dra esnosti, ljupkosti i krasoti. Takoer j
e znala svirati lutnju i ljupko pjevati, skladati stihove i lijepo pisati, tako
daje el-Mutavakkil bio njome posve zaaran i nije mogao podnijeti ni jednoga sata
rastanka od nje. Kada je ona meutim uvidjela njegovu naklonost prema sebi, postal
a je drzovita prema njemu i u obijesti se sree poela zaboravljati. Tada on bude is
punjen estokom srd bom prema njoj, odbije je od sebe i svim stanovnicima palae zabra
ni da s njome razgovaraju. Tako je to ostajalo tijekom nekoliko dana. Ali je kal
if ipak jo uvijek bio neodoljivo vezan za nju. Jednoga dakle jutra on rekne svoji
m dvor-janima:
Noas sam sanjao, da sam se pomirio s Mahbubom.
Oni na to odvrate:
Mi se usrdno molimo Allahu uzvi enomu, da to uzmogne bi
ti istina!
Dok su oni jo tako jedni s drugima razgovarali, iznenada ue jedna slu kinja i pot
ajno apne kalifu ne to u uho. Tada on napusti vladarsku dvoranu i uputi se u harem.
Jer ono, to mu je ona bila do apnula, je bilo ovo:
uli smo iz Mahbubine odaje pjeva
nje i sviranje na lutnji, i mi ne znamo, to to treba znaiti.
Kada je dakle on do ao do njezine odaje, zauje, kako ona pjeva uz lutnju. Pu tala
je da odzvanjaju ljupke dionice i poela pjevati ove stihove:
Hodam uokolo po dvorcu i nikoga ne nalazim,
Tko bi sa mnom razgovarao. Ah, nikomu se ne tu im na svoju patnju.
151 Pod Abesinkama (Etiopljankama) se uvijek dakako misli na crnkinje.
434
Pripovijest o kaliju el-Mutavakkilu i robinji Mahbubi
Menije, kao da sam natovarila na sebe neku krivnju, Za koju ne va i nikakvo kajanj
e, koje hi me oslobodilo.
Ah, da li u jo nai kod kralja neki zagovor? On mije do ao u snu i rekao, da mi opra ta!
Ali kada je zatim jutro donijelo svoje jasno svjetlo, Odbacilo me je natrag u mo
ju osamljenost.
Kada je el-Mutavakkil uo ove rijei, zaudio se je nad ovim stihovima i nad neobino
m podudarno u, jer je Mahbuba bila usnula isti takav san kao i on. I on ue u njezinu
odaju. im ga je primijetila, ona skoi, baci se pred njegove noge i poljubi ih. Za
tim rekne:
- Tako mi Allaha, moj gospodaru, ovo sam ja pro le noi sanjala!
Nato oni jedno drugo zagrle i pomire se. I on ostane kod nje sedam dana zajed
no s noima. Mahbuba je meutim mo usom napisala na svoje obraze prvo ime152 kalifa el
-Mutavakkila. A ono je glasilo: D a'far. Kada je dakle ugledao na njezinim obrazim
a svoje prvo ime, on na licu mjesta izrekne:
Mo usom je na obraze napisala ime D a 'far.
Svoj u ivot dati za nju, koja je napisala to, to sam vidio!
A ako njezin prst napi e na njezin obraz jedan redak, Mojemu je srcu povjerio tada
mnoge retke.
152 To jest: pravo ime, koje je bilo dano djetetu, a ne naknadno, vladarsk
o ime, na primjer.
435
Tnstaipedesetidrujjfci no
Od cijeloga svijeta D a'far posjeduje jedino tebe. Zato neka opije Alldh D a'fara153
vinom tvoje ljubavi!
A kada je el-Mutavakkil umro, tada su ga zaboravile sve robinje, koje je bio
posjedovao, samo ne Mahbuba...
153 Pjesniko poigravanje sa znaenjem rijei d a'far (= struja).

436
Ali kada je poela
tristaipedesetitrea no
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su poslije el-Muta-vakkilove smrti
sve robinje, koje je on bio posjedovao, njega zaboravile, samo Mahbuba ne. Ona
je tugovala za njime sve do svoje smrti, i bila je pokraj njega sahranjena - nek
a nad svima njima poiva Allahova milosrdnost.
Nadalje se pripovijeda
PRIPOVIJEST 0 VARDANU MESARD SA ENOM I MEDVJEDOM.
U vrijeme je el-Hakima bi-amri-llaha154 ivio u u Kairu ovjek po imenu Vardan. B
io je to mesar, koji je klao ovce. Svakoga je dana obiavala k njemu dolaziti stan
ovita ena s jednim dinarom, koji je te io skoro toliko, koliko dvaipol egipatska di
nara, i zatim bi mu rekla:
154 Abu 'Ali el-Mansur el-Hakim bi-amri-llah (996. do 1021. godine) je bio
u Egiptu esti fatimidski kalif.
437
Tristaipedesetitrea no
Daj mi jednu ovcu!
Imala je meutim sa sobom nosaa s ko arom. Pa kada bi mesar od nje primio dinar i
dao joj ovcu, ona bi je tomu naredila da je nosi i odlazila s njome doma. Zatim
bi sljedeega dana u zoru dolazila ponovo. I tako je ovaj mesar uzimao svakoga dan
a po jedan dinar. To je cijelo neko vrijeme ostajalo pri tome. Jednoga meutim dan
a pone Vardan Mesar razmi ljati o tome, to je s njome posrijedi, i on sam u sebi rek
ne: - Ova ena svakoga dana kupuje od mene za jedan dinar i ne propu ta ni jedan jed
ini dan. I uvijek kupuje od mene za gotov novac. To je ipak udnovata stvar!
Potom upita nosaa, kada ena nije bila prisutna, s ovim rije
ima:
Kamo ti odlazi svakoga dana s tom enom?
Ja se sam nad njome vrlo udim. Jer ona mi svakoga dana najprije daje kod tebe
natovariti ovcu, zatim jo za jedan dinar kupuje prismok uz meso, nadalje voe i svi
jee, i uzima kod nekoga kr anskog momka dvije boce vina, za koje mu dadne jedan dina
r. Nareuje mi da sve to nosim, i ja moram s njome ii do ve-zirova vrta. Ondje mi p
ovezuje oi, tako da vi e ne vidim, kamo uope na svijetu stavljam svoja stopala, i vo
di me, a da ne znam, kamo sa mnom ide. Naposljetku mi ka e: 'Ovdje ostavi!' daje m
i praznu ko aru, koju ima ve pripremljenu, uzima me za ruku i vodi me natrag do ono
ga mjesta, na kome mi je stavila povez oko oiju. Njega zatim razvezuje i daje mi
deset dirhema.
Neka joj Allah pomogne!
uzvikne mesar.
Ali je on samo jo vi e poeo o njoj razmi ljati, njegova je zaprepa tenost postala jo
aom, a no je proveo u velikom nemiru.
O sljedeem jutru - tako je pripovijedao sam Vardan Mesar
ona doe k meni kao uvijek, dadne mi dinar, primi ovcu, dadne
nosau da je natovari i ode. Sada ja svoj duan povjerim na uva438
Pripovijest o Varddnu Mesaru sa enom i medvjedom
nje jednomu mladom momku i poem za njome, ali tako, da me nije mogla vidjeti...
439
Ali kada je poela
tristaipedesetietvrta no
WWW??W??W????????W^
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Vardan Mesar dalje pripovijedao
: Povjerio sam dakle svoj duan na uvanje jednomu mladom momku i po ao za njome, ali
tako, da me ona nije mogla vidjeti. I dr ao sam je na oku, dok nije iza la iz grada
Kaira. I neopa en sam je slijedio, dok nije do la do vezirova vrta. Ondje sam se sak
rio, dok nije zavezala nosau oi, i zatim sam i ao za njome, od mjesta do mjesta, dok
nije do la u brdsku pustinju. Kada je dospjela do stanovitog mjesta, na kome se n
alazio neki velik kamen, skinula je s nosaa ko aru. Nato sam ekao, dok nije nosaa odv
ela natrag i vratila se i sve, to je bilo u ko ari, izvadila i konano i ezla. Sada priem
k onomu kamenu, gurnem ga nastranu i uem unutra. Iza njega otkrijem otvorena pre
klopna vrata od mjedi i stube, koje su vodile prema dolje. Posve sam polako sila
zio ovim stubama, sve dok nisam do ao do dugakoga podzemnog hodnika, koji je bio po
sve osvijetljen. Njime sam zatim i ao dalje, dok nisam ugledao ne to, to je izgledalo
poput vrata, koja vode u neku dvoranu. Pogledao sam pa ljivije s obje strane tih
vrata, i tada naem ni u sa stubama izvan sobnih vrata. Njima se popnem i gore otkri
jem malu ni u s prozorom, koji je vodio u salu. Pogledao sam dakle odozgor u dvora
nu i vidio, kako je ena uzela
441
Tristaipedesetietvrta. no
ovcu i odsjekla od nje najbolje dijelove i spravila ih u lonac. Ostalo je dobaci
la nekomu golemom medvjedu155 mona izgleda, i ovaj to po dere sve do zadnjega, dok
je ona kuhala. Kada je bila gotova, jela je, sve dok nije bila sita. Zatim je do
nijela voe i poslastice i iznijela vino i poela piti iz pehara, a medvjedu je dava
la da pije iz neke zlatne zdjele, sve dok ih nije od pijanstva obuzela omam-ljen
ost. Nato ona svue svoje haljine i svoje gae, i legne. Medvjed se meutim podigne i
baci se na nju, a ona mu je dopu tala da u iva u onome najboljem, to pripada Adamovoj
djeci, sve dok on nije svr io i sjeo na pod. Zatim ponovo skoi na nju i baci se na
nju. A kada je svr io, sjedne na pod i otpoine. I tako ju je on nastavljao dalje j
ebati, sve dok je nije deset puta dojebao. Naposljetku oboje utonu u nesvijest i
ostanu nepomino le ati. Tada ja sebi reknem: - Ovo je trenutak, da se iskoristi pr
ilika!
Po urim dolje, i, budui da sam imao uza se no , koji razdvaja kosti od mesa, izvad
im ga, a kada sam stao pred njih i vidio da se na njima ne mie nijedna ila, jer su
bili premoreni, stavim no medvjedu pod grlo i uprem se o njega, sve dok ga nisam
rastavio od ivota i dok mu glava nije bila odvojena od tijela. On pri tome tako
silno zahrope, da je to odjeknulo poput grmljavine, a ena se probudi prestravljena
. Kada je vidjela, kako je medvjed mrtav i kako ja tu stojim s no em u ruci, tako
silno krikne, da sam povjerovao da e ispustiti du u. Ali mi ona zatim rekne:
O Vardane, zar je to nagrada za moju dobrotu?
Ja nato odvratim:
O ti neprijateljico sebe same, zar je takva oskudica u mu
karcima, da se ti mora odavati jednomu takvomu sramotnom i
njenju?
Tada ona obori glavu, a da nije dala nikakav odgovor, i pogleda medvjeda, koj
emu je glava bila odvojena od tijela. Zatim rekne:
155 Medvjedi nisu "prave" egipatske ivotinje, ali su u Egipat rano uvezeni
iz sjeverne Sirije.
442
Pripovijest o VardAnu Mesaru sa enom i medvjedom

- Vardane, to ti je dra e? Hoe li poslu ati ono, to u ti rei, i time sebe spasiti...
443
'-" Mif ^!>;'

;' l i Milili [ i\
Ali kada je poela
tristaipedesetipeta no
,<
??W $???????$ ??????????????$
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje ena rekla:
Vardane, to ti je dra e? Hoe li poslu ati ono, to u ti rei, i time se
be spasiti i do kraja svojih dana ivjeti u bogatstvu? Ili hoe postu
piti protiv mene i time sebe strmoglaviti u propast?
Ja odgovorim:
- Radije u poslu ati tvoje rijei. Ka i, to hoe ?
- Ubij me - rekne ona - kao to si ubio ovoga medvjeda. Uzmi od ovoga blaga,
hoe , i otii svojim putem!
Nato ja odvratim:
Ja sam bolji nego ovaj medvjed. Vrati se natrag k Allahu Uz
vi enomu i pokaj se! Zatim u se ja tobom o eniti, i moi emo tije
kom cijeloga svojeg ivota ivjeti od ovoga blaga.
Ali ona uzvikne:
O Vardane, to neka je daleko! Kako bih ja poslije njegove
smrti trebala jo ostajati na ivotu? Tako mi Allaha, ako me ti ne
ubije , tada u ja sigurno uiniti kraj tvojemu ivotu. Nipo to mi
nemoj proturjeiti. Inae si mrtav! To je ono, to sam ti rekla, i s
time je kraj.
445
to
TristMpedesetipeta no
Onda u dakle - dadnem ja kao odgovor
ubiti ja tebe.
Zatim e otputovati Allahu na prokletstvo!
Nato je pograbim za kosu i presjeem joj vrat. I ona otputuje na prokletstvo Al
lahu i anelima i svim ljudima! Zatim se ogledam po onoj prostoriji, i naem u njoj
tako mnogo zlata, peatnih kamenova i biserja, koliko ne mo e nagomilati nijedan kra
lj156. Zatim uzmem nosaevu ko aru i napunim je dupkom toliko, koliko mi je to uope b
ilo mogue. Zatim je pokrijem jednom od haljina, koje sam imao na sebi, i natovari
m je na sebe. I napokon se iz peine s blagom opet popnem gore i i ao sam, sve dalje
, dok nisam do ao do kairskih gradskih vrata. Ondje mi iznenada dou ususret desetor
ica ljudi iz tjelesne stra e kalifa el-Hakima bi-amri-llaha, a za njima je slijedi
o on sam. On mi dovikne:
Hej, Vardane!
Tebi na slu bu, o kralju!
odvratim ja. Zatim on upita:
Jesi li ubio medvjeda i enu?
Dabome! - dadnem ja kao odgovor. On nato rekne:
Odlo i ko aru sa svoje glave dolje i budi dobre volje. Sve
dobro, to ima kod sebe, treba pripasti tebi, i nitko ti to ne smije
osporavati!
Tako ja pred njime spustim ko aru na zemlju. A po to ju je otkrio i promotrio, on
nastavi:
156 S trokutom " ena-medvjed-blago" postoje paralele i u europskima narodnim
bajkama, usp. npr. Schneeweijichen und Rosenrot (Snjeguljica i Ru ica) kod brae Gr
imm.
446
Pripovijest o Varddnu Mesaru sa enom i medvjedom
Ispriaj mi, to ti se sa dvoma dogodilo, premda ja to znam,
kao da sam bio kod vas nazoan!157
Tada ga ja izvijestim o svemu, to se bilo dogodilo, a on rekne:
Rekao si istinu.
Zatim dometne:
Vardane, daj da oti
emo do peine s blagom.
Tada se ja dakle s njime ponovo uputim onamo. A kada je preklopna vrata vidio
zatvorena, on mi zapovjedi:
Digni ih, Vardane! Nitko ne mo e otvoriti ovo blago, nego
jedino ti. Ono je zaarano na tvoje ime i tvoju osobu.
Ali ja odvratim:
Tako mi Allaha, ja ih ne mogu otvoriti. On meutim rekne:
Prii im samo u povjerenju u Allahov blagoslov!
Ja im priem, zazovem ime Allaha Uzvi enoga, polo im svoju ruku na preklopna vrata,
i gledaj sada, ona se podignu, kao da bi bila najlak a stvar na ovome svijetu. Sa
da el-Hakim rekne:
Sii dolje i iznesi, to je unutra! Jer nitko nego ovjek s tvojim imenom, tvojim
oblijem i tvojim biem ne mo e sii dolje, ot-kada su taj medvjed i ta ena od tvoje ruke
smaknuti i ubijeni. Sve je to stajalo kod mene zabilje eno, a ja sam samo ekao, sv
e dok se nije morao zbiti ovaj dogaaj.
Si ao sam dakle dolje - tako je zakljuio Vardan svoje pripovijedanje
i donio mu
sve, to je bilo u toj peini s blagom. Na-to on dadne da dou tovarne ivotinje, natov
ari ih, a meni prepusti moju ko aru s onim, to je bilo u njoj. Ja sam je uzeo sa so
bom kui i otvorio na bazaru jedan novi duan.
157 Kalif el-Hakim je tvrdio, da posjeduje bo anske moi, a za posljednjih se
godina svojega vladanja dao tovati kao utjelovljenje bo anstva. Druzi (u ju nim dijel
ovima Sirije i Libanona) ga kao takvoga tuju jo i danas.
447
Tristmpedesetipeta no
Taj meutim bazar postoji jo sve do ovoga dana, a poznat je kao Vardanov bazar.
PRIPOVIJEST 0 PRINCEZI I MAJMUNU.
Jedan je sultan imao ker. Njoj je bila prirasla za srce ljubav prema stanovito
mu crnom robu. I ovaj joj crnac oduzme djevi-anstvo, a ona se rasplamsa u takvoj
jebe ljivosti, da nije mogla nijednoga asa podnositi rastanak s njime. Na svoju se
nevolju potu i jednoj od svojih komorkinja, a ta joj dadne do znanja, da nijedno b
ie ne mo e uta iti elju za jebanjem bolje od majmuna158. Dogodilo se dakle jednoga dan
a, da je ispod njezina prozora prolazio neki vodi majmuna s jednim velikim majmun
om159. Tada ona skine veo sa svojega lica, pogleda majmuna i namigne mu oima. Smj
esta majmun rastrgne svoje okove i lance, i uzvere se gore k njoj. Ona ga sakrij
e kod sebe, i on ostane boraviti kod nje dan i no, tim to je jeo i pio i nju jebao
. Kada je o tome douo njezin otac, on je htjedne ubiti...

158
Majmun je na Istoku - istie Littmann - va io i va i kao pojavni oblik
vraga. Ni po emu se meutim ne vidi, da bi to u ovome kontekstu bilo od bitne
va nosti. Spolno je openje sa ivotinjama, naravno, uz vrlo razliite udoredne
konotacije, posvuda nja kulturna pojava, a kao knji evni se motiv mo e pratiti
jo od sumerskoga Gilgamesa pa sve do danas. Budui da je majmun u nas posve
egzotina ivotinja, paralela bi se mo da mogla povui s na ima "domaim"
psima-lj ubavnicima.
159
Jo i danas u Kairu putujui komedija i naje e vode sa sobom po jed
nog majmuna i jarca.
448
Ali kada je poela
s | tristaipedeseti esta no I s
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje sultan, kada je do-uo o injenju sv
oje keri, nju htio ubiti. Ali ona o tome dozna i preobue se kao mameluk, uzja i konj
a i uzme sa sobom jednu mulu, koju je bila dala natovariti s neopisivo mnogo zla
ta i drugih plemenitih kovina i tkanina. Uzme meutim sa sobom takoer majmuna i pob
jegne u grad Kairo. Odsjedne u jednoj od kua na rubu pustinje. Pone dakle svaki da
n kupovati meso kod stanovitoga mladog mesara. Ali je dolazila k njemu vazda pop
odne i bila pritom izbledjele boje lica i smetena izgleda. Mladi si ovjek rekne:
- S ovim mamelukom mora da je posrijedi neka neobina okolnost.
Pa kada je ona zatim opet do la kao obino i uzela meso, on ju je slijedio, a da
ga ona nije mogla vidjeti.
I ao sam - tako je pripovijedao sam mesar
stalno neprimijeen za njome, od mjesta do mjesta, sve dok nije stigla do
svojega obitavali ta na rubu pustinje i ondje u la. Gledao sam sa
strane unutra k njoj, i tada sam vidio, kako je, kada se na la kod
kue, nalo ila vatru i kuhala meso. Zatim je jela, sve dok nije bila
449
Tristaipedeseti esta no
sita, a ostalo je stavila pred majmuna, kojega je bila imala kod sebe. Zatim je
svukla odjeu, koju je na sebi nosila, i obukla najrasko nije enske haljine, koje je
posjedovala. Tako sam saznao, da je ona ensko. Naposljetku je izvadila vino, od n
jega pila, i takoer majmunu davala da pije. I onda ju je on jebao, zacijelo deset
puta, sve dok nije pala u nesvijest. Zatim on preko nje ra iri svileni ogrta i upu
ti se na svoje mjesto. Sada ja uem u kuu. Kada me je majmun primijetio, htjedne me
rastrgati, ali mu ja priem s no em, koji sam imao kod sebe, i rasporim mu trbuh. T
ada se princeza probudi sa strahom i drhtanjem, a kada je ugledala majmuna u tak
vom stanju, poela je tako jako kriati, da je umalo ispustila du u. Ponovo padne u ne
svijest, a kada je zatim do la k svijesti, ona mi rekne:
to te je potaklo na takav in? Tako ti Allaha, po alji mene
za njim u smrt!
Ja sam je meutim dugo dobrostivo nagovarao i zajamio joj, da u joj ja kao ovjek n
adomjestiti majmuna, koji ju je tako dostatno mogao izjebati, sve dok se njezin
strah nije konano sti ao. Ali sam bio preslab za toliko jebanje, i nisam to vi e moga
o podnositi. Tako se potu im na svoju nevolju jednoj starici i ispriam joj, kako st
oji s princezom. Ona mi vrsto obea, da e sve srediti na najbolji nain, i rekne mi:
Mora mi donijeti jedan kotao, a taj mora napuniti jakim
octom. I nadalje mi mora donijeti riti aloja.
Ja joj donesem, to je bila zatra ila. Ona sve metne u kotao, stavi ga na vatru i
pusti da se u njemu sve temeljito prokuha. Zatim mi zapovjedi, da jebem princez
u. I ja sam to inio, sve dok ona nije pala u nesvijest. Starica je dakle podigne,
a da ova to nije primjeivala, i pridr i njezinu piku uz otvor kotla. Uspne se para
i pone joj ulaziti u piku, sve dok iz ove nije ne to ispalo. Ja pa ljivije pogledam, i
gledaj sada, to su bila dva crva, jedan crni i jedan uti. Starica meutim rekne:
450
Pripovijest o princezi i majmumu
- Jedan je nastao od jebanja s crncem160, drugi od jebanja s majmunom161.
Kada je zatim princeza iz svoje nesvijesti ponovo do la k sebi, ostala je dugo
vremena kod mene, a da nije udjela za jebanjem. Jer Allah ju je bio oslobodio od
te muke. Ja sam se nad time zaprepastio...
V
60 Motiv je arhetipski - veliko spolovilo. On je ovdje bajkovito obraen, a
ugraen je i u samu okvirnu priu 1001 noi: ehrijarova brata ahzamana njegova ena vara s
crncem; ubrzo se zatim ispostavlja da s crncem vara i ehrijarova ena samog Sehrij
ara.
161 U ovome drugome princezinu crvu ( utome zlu) isto tako bajkovito dolazi
do rijei jedan drugi arhetipski motiv spolna nezasitnost. Znamo naime, da se majm
uni u zatoeni tvu intenzivno odaju masturbiranju. U spolnom se pak openju ovjeka s na
ma bli im ivotinjama nameu i u pogledu nezasitnosti odgovarajue usporednice.
451
Ali kada je poela
tristaipedesetisedma no
sp c
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi ovjek pripovijedao:
Allah
ju je bio oslobodio od one muke. Ja sam se nad time zaprepastio, i obavijestio s
am je o onome, to se bilo dogodilo.
Potom je ostala princeza kod mladoga ovjeka u najljep em ivljenju i naji em milju, po
o je staricu bila uzela k sebi umjesto matere. I dugo su vremena njih troje pro iv
jeli zajedno, ona, njezin suprug i starica, u srei i radosti, sve dok im nije do ao
onaj, koji radostima zapovijeda da ute i koji raskida prijateljske veze. Slava n
eka je Njemu, ivomu, koji nikada ne umire, i kod koga stoji vlast nad vidljivim i
nevidljivim svijetom!
PRIPOVIJEST 0 KONJU OD EBANOVINE.
U starim je vremenima ivio jednom jedan kralj, moan vladar, knez od visoke asti1
62. Taj je imao tri keri, poput sjajnih U tapa
162 TJ Vroclavskome se arapskom izdanju - Tausend und Eine Nacht Arabisch (
Nach einer Handschrift aus Tunis herausgegeben von Dr. Maximilian
453
Tristaipedesetisedma no
i poput livada u cvatu, i usreio ga je jedan sin, koji je bio nalik Mjesecu163. D
ok je ovaj kralj jednoga dana sjedio na prijestolju svojega gospodstva, k njemu

uu tri mudra ovjeka, od koji je jedan imao kod sebe zlatnog pauna, drugi rog od mj
edi a trei konja od bjelokosti i ebanovine. Tada kralj upita:
to znae ove stvari? Kakvu korist one imaju u sebi?
Najprije uzme govoriti ovjek s paunom:
Znaj, korist se od ovog pauna sastoji u tome, da on svakiput,
kada proe jedan sat noi ili dana, udara krilima i glasa se.
Zatim nastavi ovjek s rogom:
Znaj, ako se ovaj rog postavi na gradska vrata, on je tada kao
neki stra ar. Kada god neki neprijatelj prodire u grad, ovaj rog od
zvanja protiv njega. Zatim on biva prepoznat i uhvaen.
I napokon rekne ovjek s konjem:
Moj gospodaru, znaj, korist se od ovoga konja sastoji u to
me, to on svakog ovjeka, koji na njemu ja e, nosi u svaku zemlju,
kamo on samo po eli.
Kralj meutim odvrati:
Ja u vam iskazati svoju naklonost, kada isprobam snage
ovih naprava.
Nato on isproba pauna i nae, da s njime stoji tako, kako je to kazao njegov ru
kotvorac. Kao drugo isproba rog i upozna u njemu snagu, koju je bio opisao njego
v zgotovitelj. Sada kralj rekne dvama mudracima:
Izmolite sebi od mene neku milost!
Oni dadnu kao odgovor:
Habicht... Breslau, 1825-1843.) - ovaj kralj zove Sabur, stoje staroperzijsko im
e Sapur (= ahpuhr).
163 U spomenutome se Vroclavskom izdanju taj sin zove - Kamar el--Akmar, t
o jest: "Mjesec nad Mjesecima".
454
Pripovijest o konju od ebimovine
Mi od tebe molimo milost, da svakoga od nas dvojice vjena
sa po jednom od svojih keri.
I kralj pristane na to, da ovoj dvojici dadne svakomu po jednu od svojih keri.
Konano istupi ovjek s konjem, poljubi pred njegovim nogama tlo i rekne mu:
O najvei kralju na ega vremena, poka i takoer prema me
ni naklonost, koju si iskazao prema mojim drugovima!
Ali kralj odvrati:
Najprije moram isprobati to, to si mi donio.
U tome trenutku istupi kraljev sin i rekne:
- Oe, ja bih volio uzjahati konja i isprobati ga i isku ati njegovu snagu.
- Moj dragi sine - odgovori kralj
isprobaj ga, kako hoe !
Tada princ uzja i na konja i udari ga svojim petama u slabine, ali se ivotinja n
imalo ne pomakne s mjesta. Zato on uzvikne:
O ti mudrace, gdje je dakle ta brzina ovoga konja, za koju ti
tvrdi da je on ima.
Mudrac prie k princu, poka e mu vijak za uspinjanje i rekne mu:
Okreni ovaj zavrtanj!
Kada je princ to bio uinio, gledaj, kadli se konj pokrene i poleti s princom p
rema nebeskim oblacima, i letio je sve dalje, dok nije i ezao s oiju. Sada princ pos
tane uznemiren svojom vo njom, pokaje se, to je uzja io konja, i uzvikne: - Taj je mu
drac izmislio lukav tinu, kako bi me upropastio. Ali nema nikakve moi i nema nikakv
e visosti do u Allaha Uzvi enoga i svemoguega!
Nato on pone pomno promatrati sve udove toga konja, i dok ga je tako pregledav
ao, ugleda ne to to je izgledalo poput pijetlove glave, na desnoj konjskoj pleki, i
isto tako takoer na lijevoj. Tada on rekne:
Ja na njemu ne vidim nikakve osobite
znaajke osim ove dvije ivije.
455
Tristctipedesetisedma no
I on okrene iviju, koja je bila na desnoj pleki. Ali se konj sada samo jo
br e usp
injao s njime u zrani prostor. Smjesta on od nje odustane i pogleda lijevu pleku.
Ugleda onu drugu iviju i okrene je, i ubrzo se promijene konjski pokreti iz uzla en
ja u sila enje. Posve se polako pone spu tati s njime sve dalje prema zemlji, dok se
princ ve bio zabrinuo za svoj ivot...
456
Ali kada je poela
X
tristaipedesetiosma no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su se konjski pokreti, kada je princ
okrenuo drugu iviju, promijenili iz uzla enja u si-la enje, i da se konj posve polak
o poeo spu tati s njime sve dalje prema zemlji, dok se ovaj ve bio zabrinuo za svoj i
vot. im se princ o tome osvjedoio i upoznao prave snage toga konja, njegovo srce p
ostane ispunjeno rado u, i on zahvali Allahu Uzvi enomu za milost, koju mu je On bio
ukazao, kada ga je sauvao od propasti. Tijekom cijeloga je dana konj silazio. Jer
kada se bio uspeo, bio se daleko udaljio od zemlje. Pritom je princ pri sila enju
okretao konjsku glavu, kako mu se mililo. as je letio ustranu, as se ponovo uspin
jao, ba kako je htio. A kada je s konjem bio postigao sve, to je elio, tada se pone
s njime pribli avati povr ini zemlje, i uzme promatrati, kakve su ondje zemlje i gra
dovi, koje nije poznavao, jer ih u cijelome svom ivotu jo nije bio vidio. A izmeu o
nih se stvari, koje je ugledao, nalazio takoer jedan grad, koji je bio prekrasno
sagraen, usred sono zelenih livada, bogat drveem i potocima. On promisli i rekne: Kada bih ipak znao, kako se zove taj grad i u kojoj zemlji le i!
Zatim pone kru iti naokolo iznad tog grada, i promotri ga i s desne strane i s l
ijeve. Budui pak da je dan ve bio na izmaku i da
457
Tristaipedesetiosma no
se Sunce pribli avalo zalasku, on sebi rekne: - Ipak neu nai nijedno ljep e mjesto za
prenoenje nego to je ovaj grad. Zato u ovdje provesti no. A sutra u se ujutro vratiti
natrag k svojima i u svoj kraljevski dvorac, i zatim u izvijestiti svoje i svoje
ga oca, to se zbilo, i obavijestit u ih o svemu, to su vidjele moje oi.
Ubrzo pone tragati za nekim mjestom, na kome bi mogao nai sigurno boravi te za se
be i svojega konja, a da ga nitko ne vidi. I dok je tako gledao posvuda uokolo,
iznenada ugleda usred grada jedan visoki dvorac. Taj je bio opasan golemim zidin
ama s visokim zupastim kruni tem. Tada si princ rekne: - Gledaj ovo, to je jedno li
jepo mjesto - i pone sada okretati silaznu iviju na konju.
Konj se dakle s njime pone spu tati posve prema dolje, sve dok se nije mekano pr
izemljio na krovnoj terasi toga dvorca. On odmah sja i s konja, zahvali Allahu Uzv
i enomu i pone obilaziti oko konja i pomno ga promatrati. Pritom rekne: - Tako mi A
lla-ha, tko te je na taj nain napravio, taj je zbilja mudar majstor! Ako je Allah
Uzvi eni mojemu ivotu dosudio jo neko odreeno vremensko trajanje i ako mi dopusti da
se iv i zdrav vratim natrag u svoju zemlju i k svojima i ako me opet sjedini s m
ojim ocem, tada u ja tomu mudracu uiniti svako dobroinstvo i poastiti ga najvi im doka
zima milosti.
Zatim on ostane sjediti na krovnoj terasi toga dvorca, sve dok nije postao si
gurnim, da su ljudi zaspali. Budui pak da su ga muili glad i e, pogotovo zato to ve od
rastanka sa svojim ocem nije bio okusio nikakva jela, on si rekne: U dvorcu kao
to je ovaj ne mo e nedostajati onoga, to je potrebno za ivot.
I on ostavi konja na njegovu mjestu i poe dolje, kako bi potra io ne to, to bi moga
o pojesti. Tada najprije nae neke stube. Njima on sie dolje i zatim dospije u neko
dvori te, koje je bilo cijelo poploeno mramorom. Zadivi se nad njime i nad lijepim
nainom njegove gradnje. Ali nije u ovome dvorcu uo ni jedan jedini glas, niti je
ugledao koje ljudsko bie. U nedoumici ostane stajati i pogleda nadesno i nalijevo
, a da nije znao, kamo da se okrene. Na458
Pripovijest o konju od ebanovine
posljetku on sebi rekne: - Ne mogu uiniti ni ta bolje, nego da se vratim natrag na
ono mjesto, na kome stoji moj konj, i da pokraj njega provedem no. Sutra u ujutro
opet uzja iti i odja iti odavde...
459
Ali kada je poela

tristaipedesetideveta no
3
g?S1

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje princ sebi rekao:
Ne mogu uiniti ni t
a bolje nego da ovu no provedem kod svojega konja. Sutra u ujutro opet uzja iti i od
ja iti odavde.
Dok je on tako tu stajao i svojoj du i kazivao takve rijei, iznenada ugleda, kak
o neka svjetlost dolazi na to mjesto, na kome je stajao. A kada je tonije pogleda
o onu svjetlost, ugleda uz nju jato djevojaka, i meu njima jednu curu blistave lj
epote, stasa nalik alifu164. Bila je poput punoga Mjeseca, kada zraei stoluje na n
ebu, onakva, kako je o njoj rekao pjesnik:
Neopazice se pribli ila, kada se jedva bila spustila no, U tap, koji se pojavljuje na
tamnoj nebeskoj obali,
Vitka, nijedna joj ne slii od Adamovih keri,
U kojoj se sjedinjuje visoka ljepota sa istim biem.
164 Slovo se alif sastoji od uspravne ravne crte.
461
Tristmpedesetideveta, no
Ja uzviknem, kada su moje oi ugledale njezinu ljepotu: Slavim Njega, koji je ovjek
a stvorio od kaplje.165
titim je pred oima166 svih ljudi rijeima: Utjeem se Gospodaru zore i ljudima.167
Ova je meutim cura bila ki kralja toga grada. I njezin ju je otac nje no ljubio i
bio je u svojoj ljubavi prema njoj dao sagraditi ovaj dvorac. Uvijek bi, kada b
i joj bilo tjeskobno u grudima, ona dolazila ovamo sa svojim robinjama i ovdje b
i ostajala jedan ili dva dana ili jo du e. Potom bi se vratila natrag u svoj seraj1
68. Zbilo se dakle, da je ona o ovoj veeri do la, kako bi se razonodila i razvedril
a. I kroila je, usred svojih robinja i praena od jednoga u kopljenika, koji je bio o
pasan maem. Kada su u le u dvorac, rasprostru ilime i zapale kadionice. A zatim su s
e poele igrati i bile su u dobru raspolo enju. Dok su se one tako odavale ali i rado
stima, princ iznenada nasrne na u kopljenika, udari ga po licu i baci ga na tlo. Z
atim mu iz ruke istrgne ma, jurne na djevojke, koje su bile kod princeze, i rastj
era ih jedne od drugih nadesno i nalijevo. Kada gaje princeza ugledala u njegovo
j punoj ljepoti, ona uzvikne:
Jesi li ti mo da taj, koji me je juer prosio kod mojega oca, i kojega je moj ota
c odbio, tim to je naveo kao izgovor, da ti ima nakazan izgled? Tako mi Allaha, mo
j je otac slagao, kada je izrekao takve rijei! Ti si u istini lijep.
Kod njezinoga ju je naime oca bio prosio sin kralja od Indije, i taj ga je bi
o odbio, jer je bio ru na izgleda. I budui da je princeza
165
Kur'an 32,7.
166
To znai: pred zlim oima (urokljivim pogledima).
167
Kur'an 113,1. 114,1.
168
To jest: u svoje obitavali te (harem) u vladarskoj palai. Seraj ( ara
j) zna
i zapravo dvori te, ali su se preko znaenja dvor razvila i mnoga druga znaenja.
462
sada povjerovala, da je princ taj prosac, ona mu prie, zagrli ga i s njime sjedne
. Ali robinje uzviknu:
Gospodarice, ovaj ipak nije onaj, koji te je prosio kod tvoje
ga oca! Onaj je nakazan, a ovaj je dra estan. Onaj, koji te je kod
tvojega oca molio za svoju suprugu i koji je bio od njega odbijen,
nije ak vrijedan ni toliko, da bude sluga ovomu mladiu. Da, gos
podarice, ovaj je mladi ovjek mladi od visokog ugleda.
Zatim djevojke odu do u kopljenika, koji je jo uvijek onesvi-je ten le ao ispru en na
tlu, i probude ga. On prestra en skoi i potra i svoj ma, ali ga ne nae. Tada mu robinje
reknu:
ovjek, koji ti je uzeo ma i tebe bacio na tlo, sjedi pokraj
princeze.
Kralj je dakle bio postavio ovog u kopljenika kao stra ara za svoju ker, iz straha
pred promjenjivim sluajevima vremena i pred nepostojano u udesa. Zato ovaj u kopljeni
k smjesta pohita k zavjesi i podigne je. Kada je vidio kako princeza sjedi s pri
ncom u razgovoru, on princu rekne:
Moj gospodaru, jesi li ti ovjek ili neki od duhova?
Ovaj meutim uzvikne:
Jao tebi, ti najnesretniji od svih robova, kako se mo e tako
daleko usuditi, da na sinove perzijskih kraljeva gleda kao na ne
vjerne vragove?
I, s maem u ruci, on nastavi:
Ja sam kraljev zet. On me je o enio svojom kerju, i on mi
je zapovjedio, da odem k njoj!
Kada je u kopljenik uo iz njegovih usta ove rijei, on rekne:
Moj gospodaru, ako si ti stvarno ovjek, kao to tvrdi , tada
ona dolikuje samo tebi jedinomu, i ti si nje vredniji nego itko drugi.
Zatim on potri ka kralju, tim to je glasno kriao, derao si svoje haljine i posip
ao pra inu po svojoj glavi. Kada ga je kralj uo kako vie, on mu dovikne:
463
TristMpedesetideveta no
to ti se dogodilo? Ti ini da mi dr e srce. Zato mi brzo odgovori i budi kratak!
O kralju - odvrati u kopljenik - doi u pomo svojoj keri! Nje se domogao vrag iz sv
ijeta duhova u obliju jednoga ovjeka, koji ima izgled jednoga princa. Uhvati ga!
Kada je kralj uo od njega takve rijei, on odlui da ga ubije, i napadne ga:
Kako si mogao moju ker ostaviti tako bez za tite, da je taj
d inn mogao doi k njoj?
Nato se kralj uputi u dvorac, u kome je bila njegova ki, a kada je do ao onamo,
ugleda robinje kako stoje uokolo i upita ih:
Sto se dogodilo s mojom kerju?
O kralju
odgovore one dok smo mi sjedile kod nje i dok nismo ni ta slutile, na
nas odjednom pojuri ovaj tu mladi, koji slii U tapu i ije je lice tako lijepo, da mi
nismo nikada vidjele nijedno takvo, a on je dr ao u ruci isukan ma. Mi smo ga upita
le, tko je on, a on je tada ustvrdio, da si ga ti o enio svojom kerju. Dalje ne zna
mo ni ta. Ne znamo ak ni to, da li je on ovjek ili neko bie iz svijeta duhova. Ali je
on edan i fine udi i ne ini ni ta nedolino. Po to je kralj bio uo njihovo kazivanje, nj
gov se gnjev ohladi. On posve polako podigne zavjesu i pogleda, i tada ugleda pr
inca kako sjedi s njegovom kerju u povjerljivu razgovoru, mladia blje tave ljepote i
nalik sjajnomu U tapu. Sada se kralj nije mogao vi e suzdr ati, zbog ljubomore i brig
e za ast svoje keri. On visoko podigne zastor, ue unutra s isukanim maem u ruci i sr
ui se na oboje kao kakav ghul169. Kada ga je princ ugledao, on upita princezu:
Je li to tvoj otac?
Da! - odgovori ona...
169 Ghul je pustinjski zloduh.
464
Ali kada je poela
tristai ezdeseta no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje princ, kada je ugle
dao kralja kako se sruuje s maem u ruci nalik nekomu Ghulu,
upitao princezu:
Je li to tvoj otac? - i da mu je ona odgovorila:
-Da!
Zatim on skoi, uzme ma u ruku i krikne na kralja tako stra nim krikom, da se ovaj
ukoio. I on ve htjedne na njega navaliti maem. Ali je kralj spoznao, da je mladi jai
nego on sam, i zato on vrati svoj ma u korice i ostane mirno stajati, sve dok pr
inc nije stao tik pred njega, i uljudno ga oslovi s rijeima:
Mladiu, reci, jesi li ti ovjek ili neko bie iz svijeta duhova?
Ali princ uzvikne:
Kada se ne bih obazirao na gostinsko pravo tvoje kue i na
ast tvoje keri, tada bih prolio tvoju krv! Kako me mo e oroditi
s vragovima, mene, jednoga princa od sinova perzijskih kraljeva,
koji bi tebe, ako bi ti htjeli oduzeti tvoje kraljevstvo, mogli zbaciti
s prijestolja tvoje moi i gospodstva i oteti ti sve, to je u tvojim
zemljama nadaleko i na iroko.
Kada je kralj uo njegove rijei, on se pred njime prestra i i postane zabrinutim z
a svoj ivot, i rekne:
465
^^tf
Tristai ezdeseta no
Ako si ti jedan od kraljevskih sinova, kao to ka e , kako si
mogao bez mojega dopu tenja provaljivati u moj dvorac i moju
ast izlo iti sramoti, tim to ulazi k mojoj keri i kazuje , da si ti
njezin suprug, i takoer tvrdi , da sam te ja njome o enio, ja, koji
sam ve ubijao kraljeve i prineve, kada su je kod mene prosili?
Tko te sada mo e osloboditi iz moje vlasti, kada bi te moji robovi i
sluge, ako bih ih pozvao i zapovjedio im, da te ubiju, na licu mjes
ta smaknuli. Tko bi te trebao spasiti iz mojih ruku?
Ali kada je princ uo iz kraljevih usta takvo govorenje, on uzvikne:
Zaista, ja se udim nad tobom i nad kratkoom tvojega razuma! Reci, mo e li ti po elj
eti za svoju ker nekoga boljeg supruga od mene? Jesi li ikada vidio koga, tko bi
mene nadma ivao po sranosti, po dostojanstvu i vladalakoj uzvi enosti, po gardama i mu e
vima u ratnoj spremi?
Ne, tako mi Allaha - odvrati kralj - ali elim, ti mladi ju-nae, da je ti izmol
i za suprugu pred svjedocima, kako bih te mogao javno o eniti s njome. Jer ako bih
te ja potajno s njome vjenao, ti bi me kroz nju osramotio.
Tada princ opet pone:
Sada si izvrsno govorio. Ali ako bi, o kralju, tvoji robovi i
sluge i ratnici zajedno do li protiv mene i mene ubili, kako ti ka e ,
tada bi ti sam sebi ipak samo upropastio svoj ugled. Jer meu na
rodom bi ti jedni povjerovali, ali bi drugi bili uvjereni da la e . Zato
ti savjetujem, o kralju, da se dr i onoga plana, koji u ti ja pred
lo iti!
Nato kralj rekne:
Daj da ujem, to ti ima rei!
Sto ja imam rei - uzvrati princ
je ovo: ili mi izai u pojedinaan dvoboj, ovjek p
rotiv ovjeka, i onda treba, tko ubije svojega protivnika, imati vi e prava na gospo
dstvo. Ili pak noas odus-tani od mene i sutra ujutro izvedi protiv mene svoju voj
sku, svoje ratnike i svoje sluge. Ali mi prethodno ka i njihov broj!
466
Pripovijest o konju od cbanovinc
Tada mu kralj odgovori:
Njih je cetrdesettisuca vitezova, bez slugu, koje imam, i nji
hove pratnje, koji su onima jednaki po broju.
Princ meutim nastavi:
Kada svane dan, tada ih izvedi protiv mene i reci im:...
467
Ali kada je poela

tristai ezdesetiprva no
.*
# ????????????? ?????????????#^

- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princ nastavio: -Kada svane dan
, tada ih izvedi protiv mene i reci im: Ovaj ovjek prosi kod mene moju ker pod uvj
etom, da on sam izae protiv svih vas na bojno polje, i on tvrdi, da vas sve mo e po
bijediti i nadvladati, i da vi njega ne mo ete nadvladati. Zatim me pusti da se s
njima borim! Ako me ubiju, tada e tvoja tajna biti bolje za tiena i tvoja ast bolje s
auvana. Ali ako ja njih pobijedim i svladam, tada je ovjek kao ja taj, kojega si k
ralj mo e po eljeti za zeta.
Kada je kralj bio uo njegove rijei, on njegov plan nazove dobrim i prihvati nje
gov prijedlog, ma koliko da je njegove rijei dr ao za bahate i bio u asnut nad njime,
jer je htio sam izai na bojno polje protiv svih trupa, koje mu je on bio opisao.
Tada njih dvojica sjednu i uzmu naklapati jedan s drugim. Potom meutim kralj poz
ove u kopljenika i zapovjedi mu, da se smjesta uputi k veziru i njemu prenese zapo
vijed, da treba sakupiti sve trupe i zapovjediti im, da stave na sebe svoje oru je
i uzja u svoje konje. U kopljenik pohita k veziru i javi mu kraljevu zapovijed. I u
brzo dadne vezir da dou vojskovoe i velika i kraljevstva i zapovijedi im, da uzja u sv
oje konje i izau na bojno polje u punoj ratnoj opremi.
Toliko o trupama! Sto se pak tie kralja, on jo

r su mu se svidjeli njegov razuman govor i nje469
ostane u razgovoru s princom, je
Tristai ezdesetiprva no
gova fina naobrazba. Dok su oni tako razgovarali, osvane jutro. Tada se kralj po
digne, ode i sjedne na svoje prijestolje. On svojoj vojsci zapovjedi da uzja u i d
adne da se princu dovede izvrstan konj, jedan od najboljih iz svoje konju nice, po t
o je bio izdao zapovijed, da ga se osedla rasko nom opremom. Ali princ pone:
O kralju, ja neu prije uzja iti, sve dok ne budem vojsku imao pred sobom i dok j
e ne budem mogao pregledati!
Neka bude, kako eli ! - odvrati mu kralj.
Nato obojica izau, kralj i pred njime mladi, dok nisu do li do ravnice. Ondje pri
nc ugleda vojsku i njezin velik broj. Sada kralj povie:
Vi okupljeni mu evi, k meni je do ao jedan mladi, koji pro
si moju ker. Ja nikada nisam vidio nijednoga ljep ega, sranijega
i odva nijega nego to je on. On tvrdi, da vas kao pojedinac mo e
pobijediti i nadvladati. Da, on ka e, kada bi vas bilo ak i sto tisua,
da biste vi ipak bili za njega samo jedna sitnica. Kada on sada na
vas nasrne, doekajte ga vrhovima kopalja i blijeskom maeva! On
se osmjelio na jedno silno djelo!
A princu kralj rekne:
Moj sine, u pokret, ini s njima, to hoe !
Ali mu princ odvrati:
O kralju, ti nisi pravedan prema meni! Kako mogu izai na
boji te protiv njih, kada sam ja ipak pje ice, dok su tvoji ljudi na
konjima?
Kralj nato rekne:
Ja sam ti ipak ponudio da uzja i , ali ti to nisi htio uiniti. Tu
ima konje. Izaberi od njih, kojega hoe !
Sada princ uzvrati:
Od tvojih mi se konja nijedan ne svia. Kanim uzjahati samo onoga konja, kojega
sam jahao, kada sam dolazio ovamo.
Gdje je tvoj konj? - upita kralj.
470
A princ mu dadne kao odgovor:
On stoji gore na tvome dvorcu.
Kada je kralj dalje upitao:
Na kojem mjestu u mome dvorcu?
on odgovori:
Na krovnoj terasi.
Kada je kralj od njega uo ove rijei, on uzvikne:
- Ovo je kod tebe prvi znak mahnitosti. Jao tebi! Kako konj
mo e stajati na krovnoj terasi? Ali e se sada pokazati, da li ti go
vori istinu ili la e !
Zatim se obrati jednomu od svojih pouzdanika i zapovjedi mu:
- Otii u moj dvorac i dovedi mi ovamo ono, to nade na
krovu.
Narod se meutim udio nad mladievim rijeima, i jedan su drugomu kazivali:
- Kako e moi taj konj sii s krova niza stube? Zaista, mi tako
ne to jo nikada nismo uli!

U meuvremenu se ovjek, kojega je kralj poslao u dvorac, popeo na krov, i ugleda
o kako ondje stoji konj, tako lijep, kakva on jo nikada nije vidio. Kada je zatim
pri ao bli e i tono ga pogledao, otkrije, da je on od ebanovine i bjelokosti. S glas
nikom se meutim bilo gore popelo takoer nekoliko drugih kraljevih pouzdanika, pa k
ada su ugledali konja, jedan se drugomu nasmiju i reknu:
- Mladi dakle zacijelo govori o takvome jednom konju kao
to je ovaj! On stvarno mora da je poludio. Ali emo uskoro vid
jeti, to je s njime posrijedi...
471
Ali kada je poela

- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su se kraljevi pouz
danici, kada su ugledali konja, jedan drugomu nasmijali i rekli:
Mladi dakle zacijelo govori o takvome jednom konju kao to je
ovaj! On stvarno mora da je poludio. Ali emo uskoro vidjeti, to
je s njime posrijedi. Mo da se iza toga ipak krije ne to veliko.
Zatim oni svojim rukama podignu konja u vis i uzmu ga nositi, sve dok nisu do l
i pred kralja i ondje ga stavili pred njega. Tada su ovamo potekli ljudi, kako b
i ga promatrali, i divili su se nad njegovom lijepom izradom i nad rasko no u njegova
sedla i njegovih uzdi. Takoer se kralju ovaj vrlo dopadne i on se u najveoj mjeri
zaprepasti. I on princa upita:
Mladiu, je li ovo tvoj konj?
Dabome, o kralju, ovo je moj konj, i ti e u pogledu njega
do ivjeti udesne stvari!
Nato kralj zapovjedi:
Uzmi dakle svojega konja i uzja i!
Ali princ odvrati:
473
Tristm ezdesetidmjja no
Ja neu prije uzjahavati, nego tek onda, kada se ratnici po
vuku natrag!
Sada kralj ratnicima, koji su stajali uokolo njega, zapovjedi, neka se povuku
natrag od konja na domet hica strijele. Zatim princ pone:
O kralju, gledaj, ja u sada uzjahati svojega konja i nasrnuti
protiv tvoje vojske. Rastjerat u ih nadesno i nalijevo jedne od dru
gih i raskoliti njihova srca.
Kralj rekne:
ini, to ti se mili, i ne tedi ih. Jer niti oni nee tedjeti tebe!
Nato princ prie konju i uzja i ga. Vojska se meutim postavi u bojni red, i jedan
drugomu reknu:
Kada momak doe meu na e redove, mi emo ga onda pri
tisnuti iljcima na ih kopalja i o tricama na ih maeva.
Ali je jedan drugi kazao:
Tako mi Allaha, to je jedna alost! Kako mi mo emo ubiti
ovoga mladia, koji je u licu dako premio i u stasu tako prekrasan?
A trei je kazao:
Tako mi Allaha, vi ete se kod njega namjeriti samo na
veliku muku. Mladi ovjek ne bi tako postupio, kada ne bi poz
navao svoju vlastitu odva nost i nadmo.
Kada je dakle princ sjeo na svojega konja, on okrene uzlazni zavrtanj, dok su
oi sviju bile uprte u njega i dok su se svi pitali, to e on uiniti. Tada se konj pon
e njihati ovamo i onamo, i tresti se, i stane initi najneobinije pokrete, koje je
ikada uinio neki konj. Kada se meutim njegovo tijelo bilo ispunilo zrakom, tada se
on pone podizati i uspinjati u zrak. im je kralj to primijetio, on dovikne ratnic
ima:
Hej vi, uhvatite ga, prije nego to vam umakne!
Ali njegovi veziri i namjesnici reknu:
474
Pripovijest o konju od ebcmovine
O kralju, mo e li neki ovjek uhvatiti pticu u letu? Taj tu je
neki moni arobnjak, od kojega te je Allah oslobodio. Zato za
hvali Allahu Uzvi enomu za svoje spasenje iz njegovih ruku!
Po to je kralj sada bio vidio, to je princ uzmogao uiniti, on se vrati natrag u s
voj dvorac. I kada je do ao onamo, uputi se k svojoj keri i obavijesti je o tome, to
je bio do ivio s princom u ravnici. Ali je vidio, da je ona vrlo o alo ena zbog mladia
i zbog rastanka s njime. Da, nju napadne neka te ka bolest, i ona bude prikovanom
za svoj krevet. Kada ju je kralj vidio u toj bijedi, on je pritisne na svoje gru
di i poljubi je u elo i rekne joj:
Draga keri, slavi Allaha Uzvi enoga i zahvali Mu za to, to
nas je On ouvao od toga lukavog arobnjaka!
I zatim joj on iznova ispria, to je bio do ivio s princom, i opi e joj, kako se ona
j uspeo prema nebu. Ali ona nije obraala pa nju na rijei svojega oca, nego je poela s
amo jo e e plakati i jadiko-vati, i ona rekne u sebi samoj: - Tako mi Allaha, ja neu d
oticati nikakva jela, piti nikakva pia, sve dok me Allah opet s njime ne sjedini!
Njezin se meutim otac, kralj, poradi toga vrlo srdio, a stanje mu je njegove ke
ri zadavalo veliku brigu, i njegovo je srce zbog nje tugovalo. Ali je uvijek, ka
da bi je on poku avao utje iti, njezina ljubavna e nja za princom samo jo vi e rasla...
475
IffH
2SH1MI
>!l
f"
ALI"
Ali kada je poela

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj tugovao zbog
svoje keri, i da je uvijek, kada bi je on poku avao utje iti, njezina
ljubavna e nja za princom samo jo vi e rasla.
Okrenimo se mi sada od kralja i njegove keri opet k princu! Dok je on lebdio v
isoko u zranom prostoru i bio sam sa sobom, mislio je na lijepu i dra esnu princezu
. Bio je meutim prethodno upitao kraljeve ljude za ime toga grada, ime toga kralj
a i ime njegove keri. I tada je bio uo, da je onaj grad bio grad San'a. Letio je d
akle sa svom urbom, sve dok nije ugledao grad svojega oca, i po to je lebdio uokolo
njega, sletio je na dvorac svojega oca. Sja i ondje na krovnoj terasi, ostavi svo
jega konja da stoji i sie dolje k svojemu ocu. Njega nae o alo ena i rastu ena zbog rasta
nka s njime. Ali im je otac ugledao sina, pohita k njemu, zagrli ga i pritisne ga
na svoje grudi, a on se zbog njega vrlo obraduje. I dok su sada opet bili jedan
s drugim, princ upita svojega oca za mudraca, koji je bio napravio konja, tim to
rekne:
Dragi oe, to je udes s njime uinio?
Njegov mu otac odvrati:
Neka Allah ne blagoslovi mudraca, niti as, u kome sam ga
ugledao, jer je on bio uzrokom tvojega rastanka s nama! Sada je on
u zatvoru, sve od dana, o kojemu si nas ti, moj sine, napustio.

477
Tristai ezdesetitrda no
Tada princ zamoli, da ga se oslobodi i izvede iz tamnice i dovede. I kada je o
vjek stao pred kralja, ovaj mu dadne poasnu haljinu i zadovolj tinu i uka e mu najveu
naklonost. Ali mu ne dadne svoju ker za enu. Zbog toga se mudrac silno rasrdi, i o
n se pokaje za ono, to je bio uinio. Jer sada je znao, da je princ istra io i otkrio
tajnu onoga konja i nain njegova letenja. Kralj meutim rekne svojemu sinu:
elio bih ti savjetovati, da se poslije ovoga do ivljaja vi e ne
pribli uje tomu konju i da ga od danas nikada opet ne uzjahuje .
Jer ti mo da ipak ne poznaje posve njegova svojstva, i mogao bi se
u njima zabuniti.
Princ je takoer ispriao svojemu ocu, to je bio do ivio s ker-ju kralja, vladara od
San'ae, i s njezinim ocem. I zato mu njegov otac rekne:
Da te je kralj htio ubiti, tada bi on to mogao uiniti. Ali jo
nije bio do ao tvoj sat.
Ali se u prinevoj nutrini ubrzo potom opet probudi estoka ljubav prema djevici,
keri kralja od San'ae. I tako se on uputi ka konju, uzja i ga i okrene uzlazni zav
rtanj, i konj tada s njime odleb-di u zrana prostranstva, sve dok se nije visoko
gore izgubio u nebeskim oblacima. Ujutro ga je njegov otac uzalud tra io, pa budui
da ga nije nalazio, on se popne na krov dvorca, o alo ena srca, i ugleda, kako se nje
gov sin uspinje prema nebu. Tada se on rastu i, jer se princ opet bio rastao od nj
ega, i gorko se pone kajati, to mu nije oduzeo konja i pred njime ga sakrio, i on
rekne u samome sebi: - Tako mi Allaha, ako se moj sin samo vrati natrag k meni,
ja u tada toga konja uni titi, kako se moje srce ne bi vi e moralo zbog njega pla iti!
I zatim on opet pone plakati i jadikovati...
478
Ali kada je poela
tristai ezdesetietvrta no
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj u svojoj tuzi za
svojim sinom opet poeo plakati i jadikovati.
Pogledajmo mi sada, to se dogaalo princu! On je letio sve dalje zrakom, sve dok
nije dospio do grada Sanae, i ondje se on spusti na istome mjestu, kao i pretho
dno. Zatim se tiho od ulja do princezine odaje, ali je ne nae, niti nju, ni njezine
robinje, ni u kopljenika, koji je nad njome stra ario. I zbog toga on postane zabri
nut. Ali zatim poe uokolo i potra i je posvuda po dvorcu. Naposljetku je nae u jedno
j drugoj odaji, koja nije bila ista kao dna, u kojoj se s njome bio sjedinio. On
dje je ona poivala na svome krevetu, okru ena svojim robinjama i njegovateljicama.
On ue k njima i pozdravi ih. im je princeza ula njegov glas, ona se podigne i zagrl
i ga. Poljubila je njegovo elo i povukla ga na svoje grudi. Tada joj on rekne:
Moja gospodarice, tvoja me je daljina tijekom cijeloga ovog
vremena alostila!
Ali ona odvrati:
Ti si taj, koji je mene svojom daljinom ra alostio. Da si jo
du e bio daleko od mene, ja bih tada sigurno umrla.
479
TristM ezdesetietvrta no
Zatim on nastavi:
- Moja gospodarice, to ti misli
o tome, kako ja stojim prema
tvojemu ocu, i kako je on prema meni postupio? Kada te ja ne bih

tako silno ljubio, tebe, koja oarava sva stvorenja, tada bih ga ja
poslao u smrt i uinio primjerom za opomenu za sve ljude. Ali
budui da ja tebe ljubim, poradi tebe ljubim i njega.
Ona nato odvrati:
- Kako si me mogao napustiti? Mo e li meni jo biti sladak
ivot daleko od tebe?
Tada je on upita:
Hoe li mi se pokoriti i obratiti pa nju na ono, to u ti rei?
A ona mu dadne kao odgovor:
- Ka i, to hoe ! Gledaj, ja u ti uiniti po volji u svemu, to
bude od mene zahtijevao, i neu ti se ni u emu protiviti.
A kada je on sada kazao:
Poi sa mnom u moju zemlju i moje kraljevstvo! - tada
ona uzvikne:
Od srca rado!
im je iz njezinih usta princ uo ove rijei, on se obraduje u najveoj mjeri, uhvati
njezinu ruku i pusti je da se na ovo obeanje zakune pred Allahom Uzvi enim. Zatim
se popne s njome na krov dvorca, skoi na svojega konja i dadne joj da uzja i iza nj
ega. Po to ju je bio vrsto privukao k sebi i svezao uza se jakom u adi, okrene uzlazn
i zavrtanj, koji se nalazio na konjskoj pleki, i tada konj s njima dvoma odlebdi
gore u zrani prostor. Ali dok se ovo zbivalo, slu kinje podignu viku i to jave njez
inu ocu, kralju, i njezinoj materi. Tada njih dvoje po ure gore na krovnu terasu,
kralj pogleda u zrani prostor i ugleda sada konja od ebanovine kako lebdi sa dvom
a prema nebu. Pri tome se prizoru kralj u asne preko svake mjere, i on krikne i po
vie:
- O kraljeviu, ja te molim poradi Allahove ljubavi, smiluj se
meni i imaj suuti prema mojoj supruzi, ne rastavljaj nas od na e
keri!
480
Ali mu princ ne dadne nikakav odgovor. Ali budui da je on u svojoj nutrini ipa
k povjerovao, da bi se djevica mogla pokajati zbog rastanka od svoje matere i sv
ojega oca, on je upita:
- O ti milino na ega vijeka, hoe li, da te vratim natrag tvojoj
materi i tvojemu ocu?
Ona mu odvrati:
Tako mi Allaha, moj gospodaru, to nije moja elja. Ja imam
samo tu jednu elju, da budem kod tebe, gdje god se ti uope na
lazio. Jer ljubav mi prema tebi dopu ta da sve drugo zaboravim,
ak i oca i mater.
Kada je on iz njezinih usta uo ove rijei, vrlo se obraduje, i on pusti da konj
s njome polako klizi, kako se ona ne bi pla ila. I tako je on s njome lebdio bez p
restanka dalje, sve dok nije ugledao jednu zelenu livadu, na kojoj je uborio izvo
r vode. Ondje on prizemlji konja, i oni ponu jesti i piti. Nato princ opet uzja i s
vojega konja, dadne princezi da uzja i iza njega, i vrsto je prive e uzetima, jer je
bio zabrinut za njezin ivot. I iznova poleti s njome u zrak, vazda dalje, sve dok
nije stigao do grada svojega oca. Ispunila ga je velika radost, a budui da je ht
io pokazati princezi mjesto svojega gospodstva i svoje moi, i dokazati joj, da je
mo njegova oca vea nego ona njezina oca, on je pusti da sja i u jednome vrtu, u kom
e je njegov otac obiavao etati, i odvede je u jedan kiosk, koji je bio podignut za
njegova oca. Ondje on ostavi konja od ebanovine da stoji pred vratima, preporui
ga njezinoj brizi i rekne joj:
- Ostani ovdje, sve dok ti ne po aljem svojega glasnika! Ja
sada kanim otii k svojemu ocu, kako bih ti dao urediti jedan dvo
rac, i kako bih ti pokazao svoju kraljevsku mo.
Kada je princeza ula ove rijei, ona obradovana rekne:
Uini, kako hoe !...
481
Ali kada je poela
tristai ezdesetipeta no
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje princeza, kada je iz
prinevih usta ula ove rijei, obradovana rekla:
Uini, kako
hoe !
Jei ona je sada vjerovala, da treba ui u grad sa svima sveanim poastima, kako to
dolikuje njezinu stale u. Princ je meutim napusti i ode dalje, dok nije do ao u grad
i u ao k svojemu ocu. im ga je taj ugledao, obraduje se njegovu dolasku i poe mu us
usret i nazove mu dobrodo licu. Zatim princ rekne svojemu ocu:
- Znaj, ja sam doveo princezu, o kojoj sam ti pripovijedao. Ostavio sam je v
ani pred gradom u jednome od vrtova, a do ao sam sam, da ti to javim, kako bi ti m
ogao opremiti sveanu povorku i njoj izai u susret, da joj poka e svoju vladarsku mo, s
voje ratnike i svoje garde.
- Od srca rado! - odvrati kralj.
Zatim on odmah izda zapovijed, neka narod toga grada okiti grad na najljep i mo
gui nain, a on sam izja i sa svim sjajem i u najljep oj sveanoj opravi sa svima svojim
ratnicima, velika ima svojega kraljevstva i drugim dostojanstvenicima i svojim slu
gama. Princ meutim uzme iz svojega dvorca nakit, rasko ne haljine i druge kraljevsk
e dragocjenosti, i dadne za nju urediti nosiljku od
483
Tristaikzdesetipeta no
zelenoga, crvenoga i utog brokata, i posjedne u nju indijske, grke i abesinske rob
inje, i razvije udesnu rasko od bogatstva. Zatim princ napusti nosiljku i robinje,
koje su bile u njoj, i odja i ispred ostalih u vrt. Ondje ubrzo ue u kiosk, u koje
mu ju je prethodno bio ostavio. Tra io ju je, ali je nije na ao. Nije na ao ni konja.
Pri tome se prizoru uzme udarati po licu, razdere svoje haljine i pone uokolo lut
ati po vrtu poremeene pameti. Kada se pak zatim sabrao, on sebi rekne: - Kako je
ona mogla dokuiti tajnu toga konja, kada ja njoj ipak nisam ni ta o tome odao? Mo da
je perzijski mudrac, koji je napravio toga konja, nju otkrio i ugrabio je iz osv
ete za ono, to mu je uinio moj otac.
Nato princ potra i stra are toga vrta i upita ih, da li su bilo koga sreli, tim to
rekne:
Jeste li vidjeli ikoga da prolazi mimo vas i ulazi u ovaj vrt?
Oni odgovore:
Mi nismo nikoga vidjeli da ulazi u ovaj vrt osim perzijskog
mudraca, koji je u ao unutra, kako bi skupljao ljekovito bilje.
Kada je on uo od njih ove rijei, znao je kao sigurno, da je onaj mudrac bio taj
, koji je bio ugrabio princezu...
484
Ali kada je poela

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princ, kada je od njih uo ove rijei
, kao sigurno saznao, da je onaj mudrac bio taj, koji je ugrabio princezu. To se
bilo prema odluci sudbine dogodilo ovako: po to je princ bio ostavio djevicu u vr
tnoj kui, kako bi sve unaprijed pripremio, perzijski je mudrac tada do ao u vrt, ka
ko bi skupljao ljekovito bilje. Ondje je bio namirisao miris mo usa i miomirisa, k
oji je ispunjavao cijeli vrt. Taj je naime miris dolazio od princeze. I zatim je
mudrac i ao za tim miomirisom, sve dok nije do ao do kioska. Ondje najednom ugleda
konja, kojega je on zgotovio vlastitim rukama, kako stoji pred vratima. Pri tome
prizoru njegovo srce bude ispunjeno rado u, pogotovo zato to je bio tako duboko o alo en
, kada mu je konj oti ao iz ruku i bio za njega izgubljen. On dakle prie konju, pre
tra i sve njegove dijelove i spozna, da je neo teen. Ve je htio uzjahati i odatle odle
tjeti, ali si tada rekne: Ipak moram pogledati, da li je princ to donio sa sobom
i ostavio ovdje kod konja.
Tada on ue u kiosk i nae da ondje sjedi djevica, nalik Suncu, koje na vedrome n
ebeskom svodu sve obasjava svojim sjajem. im ju je ugledao, on odmah spozna, da j
e ona djevica visokog ranga, i da ju je princ oteo i donio sa sobom na konju i o
ndje ostavio, i da je on zatim oti ao u grad, kako bi je uveo u sveanoj povorci i s
a
485
Tristaihzdeseti esta no
sjajnim poastima. Tako joj dakle on prie i poljubi pred njome tlo. Tada ona podign
e prema njemu svoj pogled i pogleda ga, ali uvidi da je on nakazna izgleda i da
ima odvratan lik. Ona ga upita:
Tko si ti?
A on joj dadne kao odgovor:
Visoka gospodarice, ja sam prinev izaslanik. On me je pos
lao k tebi sa zapovijeu, da te odvedem u jedan drugi vrt blizu
grada.
Po to je bila ula ovaj odgovor, ona upita dalje:
Gdje je princ?
Mudrac odvrati:
On je sada u gradu kod svojega oca. Ali e ubrzo doi k tebi
u sveanoj rasko noj povorci.
Nato ona rekne:
- Hej ti, zar princ nije mogao nai nikoga drugoga osim tebe,
kako bi ga poslao k meni?
Nad ovim se rijeima mudrac nasmije, i on rekne:
- Visoka gospodarice, nemoj se dati prevariti mojim ru nim
licem i mojom nelijepom vanj tinom! Da si ti bila od mene primi
la ono, to je princ zahvaljujui meni zadobio, tada bi me ti hvalila.
Upravo me je poradi mojega nakaznog izgleda i mojega zastra
ujueg lika princ izabrao za poslanstvo, jer ga je ljubav prema tebi
ispunila ljubomorom. Inae on ima mameluka, robova, slugu, u kopljenika i pratitelja bez broja!
Kada je princeza saslu ala ove rijei, njihovo joj znaenje sine, i ona mu pokloni
povjerenje. Zatim se podigne...
486
Ali kada je poela
tristai ezdesetisedma no

- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princeza, kada ju je perzijski
mudrac izvijestio, kako to stoji s princom, njemu poklonila povjerenje i da joj
je sinulo znaenje njegovih rijei. Zatim se ona podigne, stavi svoju ruku u njegovu
i upita ga:
- Moj oe, to si mi doveo sa sobom za jahanje?
- Visoka gospodarice
odvrati on ti treba jahati na konju, na kome si do la.
Ali ona rekne:
Ja ne mogu sama na njemu jahati.
Kod tih se rijei iz njezinih usta mudrac nasmije i. Jer sada je znao, da je ima
u svojoj vlasti. I on joj rekne:
Ja u sam s tobom jahati.
Zatim on uzja i, pusti djevicu da uzja i iza njega, povue je k sebi i vrsto je zave e
uzetima, a da ona nije slutila, to on s njome namjerava. Nato on okrene uzlazni
zavrtanj, tijelo se konja ispuni zrakom, on se pokrene, zanji e se ovamo i onamo,
i odlebdi u zrani prostor. I sada je s njima dvoma letio sve dalje, dok grad nije
i ezao s njihovih pogleda. Tada ga princeza napadne:
487
Tristai ezdesetisedma no
Hej ti, kako stoji s time, to si mi ti rekao o princu, kada si
tvrdio, da te je on poslao k meni?
Mudrac uzvikne:
Neka Allah prokune princa! On je jedan prost i bijedan momak!
Jao tebi
uzvikne ona nato - kako mo e postupati protiv zapovijedi svojega gospod
ara, koju ti je on dao?
Ali on uzvrati:
On nije moj gospodar. Zna li ti meutim, tko sam ja? Nato ona dadne kao odgovor:
Ja o tebi znam samo ono, to si mi ti sam rekao o sebi. Sada on nastavi:
Da sam ja tebi ispriao o sebi te stvari, to je bila samo jedna
lukav tina protiv tebe i protiv princa. Dugo sam ja tugovao zbog
ovoga konja, koji je pod tobom. On je moje djelo, ali se onaj njega
domogao. Sada ga meutim imam opet u svojoj vlasti, i ktomu
tebe. Sada sam ja njemu slomio srce, kao to je on bio slomio moje.
On dakle nee nikada ponovo zadobiti konja. Ali imaj povjerenja i
nemoj se muiti! Ja ti mogu vi e koristiti nego on.
Kada je djevica bila ula takvo govorenje iz njegovih usta, pone se udarati po l
icu i uzvikne:
Jao meni, sada ja nisam stekla svojega ljubljenoga, a izgubi
la sam oca i mater!
I ona pone gorko plakati nad svojom nesreom, dok je mudrac s njome letio sve da
lje, sve do zemlje Grka. Ondje se on spusti na jednu zelenu livadu, gdje su tekl
i potoci i rasla drveta. Ova je meutim livada bila u blizini jednoga grada, a u t
ome je gradu vladao jedan moan kralj. Dogodilo se dakle o tome danu, da je kralj
grada izjahao u lov i zabavu i prolazio uz ovu livadu. Tada on ugleda mudraca ka
ko ondje stoji i pokraj njega konja i djevicu. Prije nego to se mudrac u tome sna a
o, iznenada se na njega srue
488
kraljevi robovi, pograbe njega i djevicu i konja i svo ih troje dovedu pred kral
ja. Kada je ovaj vidio nakazan i odbojan lik staroga i ljepotu i ljupkost djevic
e, on nju upita:
Visoka gospodarice, u kakvome je srodstvu s tobom ovaj
stari?
Mudrac urno odgovori:
Ona je moja ena, ki mojega strica.
Ali kada je djevica to ula, ona ga razotkrije da la e, tim to je rekla:
O kralju, tako mi Allaha, ja njega ne poznajem. On takoer
nije moj mu , ne, on me je lukavo i na silu oteo!

Kada je kralj bio uo njezine rijei, on zapovjedi, da se staroga biuje. I robovi
su ga udarali, sve dok nije bio skoro mrtav. Zatim kralj dadne zapovijed, neka g
a odvuku u grad i bace u zatvor. I to se tako dogodi. Djevicu mu meutim i konja o
duzme, iako nije znao, to je s konjem posrijedi i kako se on kree.
Okrenimo se mi sada od mudraca i djevice opet natrag k princu! Taj je ubrzo o
bukao na sebe putne haljine, toliko mnogo novca, koliko je trebao, uzeo sa sobom
i dao se na put, u najveoj alosti. urno je slijedio za njezinim tragom i tragao za
njome, od zemlje do zemlje, od grada do grada, tim to se propitkivao o konju od
ebanovine. Ali se svatko, tko bi ga uo da govori o jednoj takvoj ivotinji, nad nji
me udio i zaprepa tavao nad njegovim rijeima. Na ovaj je nain putovao dugo vremena, a
li, unato svojima mnogim pitanjima i istra ivanjima, ipak od njih dvoje nije nalazi
o nikakva traga. Naposljetku takoer doe u grad princezina oca i ondje se raspita z
a nju. Samo to nije dobio nikakvu vijest, nego je samo vidio, kako njezin otac tu
guje zbog njezina gubitka. Tada se on opet okrene i otputuje u zemlju Grka, i on
dje pone tragati za njezinim tragom i o njima se raspitivati...
489
Ali kada je poela
tristai ezdesetiosma no
##?????????????$???????????
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princ otputovao u
zemlju Grka, i da je ondje poeo tragati za njezinim tragom i o
njima se raspitivati. Dogodilo se dakle, da je svratio u jedan chan,
i da je ondje vidio jedno dru tvo trgovaca, koji su sjedili i jedan s
drugim razgovarali. On sjedne blizu njih i zauje, kako jedan od
njih kazuje:
Moji prijatelji, ja sam do ivio jedno od najveih uda!
Kada su ga oni upitali, to je to, on nastavi:
Nalazio sam se u jednome dijelu toga i toga grada - i on pri
tom navede ime onoga grada, u kome se nalazila princeza - i uo,
kako ljudi ondje govore o jednome neobinom dogaaju. Kralj je
naime toga grada izjahao jednoga dana u lov i hajku s jednom sku
pinom svojih prijatelja i velika a svojega kraljevstva. Kada su izjahali na otvorene ledine, do li su do jedne zelene livade i ondje
ugledali jednoga ovjeka kako stoji. Taj je imao kod sebe konja od
ebanovine, a pokraj njega je sjedila neka ena. ovjek je bio ru na
izgleda i imao je jedan posve zastra ujui lik. Ali je ena bila mlada
cura puna ljepote i dra esnosti, zraee savr enosti i ravnomjer
nosti stasa. A konj je od ebanovine bio prava dragocjenost, tako
lijepo i tako divno napravljen, kakav jo nikada nije bio vien.
Sada prisutni upitaju:

491
Tristdikzdesetiosma no
to je onda kralj s njima uinio?
Pripovjeda opet pone:
Kralj je dao uhvatiti mu karca i upitao ga je o toj djevici, a
ovaj je tada ustvrdio, da je ona njegova ena, ki njegova strica. Ali
je djevica proglasila njegove rijei za la . I tada ju je kralj njemu
oduzeo i izdao zapovijed, da se ovjeka izbiuje i baci u tamnicu.
to se pak tie konja od ebanovine, ja o njemu ne znam ni ta.
Kada je princ od toga trgovca uo ovo izvje e, on mu pristupi i ljubazno ga i ulju
dno zamoli, neka mu htjedne imenovati ime toga grada i ime toga kralja. I po to je
bio saznao oba imena, on provede no u veselu raspolo enju. Kada je nastalo jutro,
on se opet stavi u pokret i uzme putovati sve dalje, dok nije stigao do onoga gr
ada. Ali kada je htio u njega ui, pograbe ga stra ari s gradskih vrata i htjednu ga
odvesti pred kralja, kako bi ga on zapitao, to je s njime posrijedi, za to je do ao
u ovaj grad i u kakvome je umijeu okretan. Jer bio je to obiaj ovoga kralja, da sv
e strance upita o njihovu stale u i njihovu zanatu. Princ je meutim dospio do ovoga
grada u veernjim satima, a to je bilo vrijeme, u koje je bilo nemogue, da odlaze
kralju i da se savjetuju o strancu. Zato ga gradski stra ari uzmu i odvedu ga u za
tvor, kako bi ga ondje utamniili. Ali kada su tamniari vidjeli njegovu ljepotu i l
jupkost, njima to te ko padne, da ga bace u zatvor. I tako ga oni puste da sjedi s
njima vani ispred zatvora. Kada im je zatim bilo doneseno jelo, on je s njima j
eo, dok se nije zasitio. A poslije jela su poeli naklapati. Pritom se oni obrate
princu i upitaju ga:
Iz koje si zemlje?
On odgovori:
Ja sam iz zemlje Fars170, zemlje Sassanovih kraljeva Hosroja171.
170
Fars je arapski naziv za Perziju.
171
Pod Sassanovim se kraljevima Hosrojima podrazumijevaju: Hosroe I
.
Anu irvan (vladao: 531-557.) i Hosroe II. Parvez (vladao: 590-628.), koji su bili
vrlo ugledni perzijski vladari iz dinastije Sassanida.
492
Pripovijest o konju od ebimovine

Kada su to uli, oni se nasmiju, a jedan mu od njih rekne:
Ti Hosroje, ja sam uo mnoga govorenja i prianja od ljudi
i upoznao njihovu narav. Ali nikada nisam niti vidio ni uo nekoga
veeg la ljivca nego to je ovaj Hosrojac, koji je kod nas u zatvoru.
A jedan drugi rekne:
Ja takoer nisam vidio ni ta nakaznije od njegova lica i ni ta
odvratnije od njegova lika.
Tada princ upita:
Sto vam je dakle upalo u oi od njegovih la i?
Oni odvrate:
On tvrdi, da je mudrac. Kralj ga je sreo usput, kada je jahao
u lov. A kod njega je bila jedna mlada ena velike ljepote i dra
esnosti, zraee savr enosti i ravnomjernosti stasa. I nadalje je bio
kod njega konj od crnoga ebanova drveta, najljep a dragocjenost,
koju smo ikada vidjeli. Djevica je sada kod kralja, i on je ljubi. Ali
je ta ena skrenula pameu. Daje taj ovjek zbilja mudrac, kao to
on to za sebe kazuje, tada bi je on ve odavno izlijeio172, pogoto
vo jer se kralj u najveoj mjeri trudi oko toga, kako bi je uinio
zdravom, i ima veliku elju, da je dadne ozdraviti od njezine
bolesti. Konj od ebanovine je u kraljevoj riznici. A nakazni je mu
karac ovdje kod nas u zatvoru. Kada padne no, on tada plae i
narie od tuge nad svojom nevoljom, i onda nam ne dopu ta da
spavamo...
172 U arapskome su mudrac i lijenik jedno te isto.
493
Ali kada je poela

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princ, kada su mu zatvorski stra ar
i ispriali o perzijskom mudracu, koji je bio kod njih u zatvoru, i takoer ktomu do
dali, da on plae i narie, poeo razmi ljati o tome, kako bi smislio neku lukav tinu, koj
om bi mogao postii svoj cilj. Kada su dakle stra ari eljeli na spavanje, oni ga odve
du u zatvor i zakljuaju za njime vrata. Tada on zauje, kako mudrac plae i nad sobom
jadikuje i pritom se tu i na perzij-skome:
Jao meni, to sam zgrije io protiv sebe samoga i protiv princa i to sam tako postu
pio s djevicom! Jaje nisam ostavio na miru, ali takoer nisam niti postigao kod nj
e svoju elju. Sve to dolazi od toga, to sam bio tako nepromi ljen. elio sam za sebe n
e to, to ja nisam zaslu ivao i to meni slinomu ne prilii. Tko udi za onim, to mu ne dol
je, taj se strmoglavljuje u jednu ovakvu nesreu u kakvoj sam ja!173
173 Ru noa je grijeh, koji se ne pra ta. U tome je pogledu zanimljivo usporedit
i pripovijest o Nur ed-Dinu i lijepoj Enisi el-D elis od tridesetietvrte do tridese
tiosme noi.
495
Tristai ezdesetideveta no
Kada je princ iz mudraevih usta uo ove rijei, on ga oslovi na perzijskome, tim to
rekne:
Koliko jo dugo to plakanje i zavijanje? Zar ti dakle misli ,
da ti se dogodila nesrea, kakva se jo nikada nije dogodila nikomu
drugomu?
Kada je mudrac uo ove rijei, on stekne povjerenje u princa i potu i mu se na svoj
u patnju i svu tu bijedu, koja ga je sna la. O sljedeem jutru stra ari uzmu princa i
odvedu ga pred kralja, tim to su mu javili, da je stranac ve prethodne veeri stigao
do grada, u vrijeme, kada se vi e nisu smjeli pojavljivati pred kraljem. Sada vla
dar upita princa ovim rijeima:
Iz koje zemlje dolazi ? Kakav zanat ima ? I za to si do ao u
ovaj grad?
Nato ovaj dadne kao odgovor:
Moje je ime perzijsko i glasi Hard a. Moja je zaviajna zem
lja Fars. Ja pripadam ljudima od znanosti, napose onima od lije
nikog umijea, jer lijeim bolesne i opsjednute. I putujem uokolo
po zemljama i gradovima u tu svrhu, kako bih putem iskustva
obogatio svoje znanje. Ako vidim nekog bolesnika, tada ga ja izli
jeim. To je moj zanat.
Kada je kralj to uo, on se vrlo obraduje i rekne:
Ti izvrsni mudri lijenice, ti si zbilja do ao k nama u vrijeme,

kada te mi trebamo.
I zatim mu on ispria o princezi i dometne:
Ako je ti izlijei i oslobodi njezina bezumlja, tada treba od
mene primiti, to eli .
Na ove kraljeve rijei princ odgovori:
Neka Allah ojaa kraljevu mo! Oslikaj mi sve znakove
bezumlja, koje si primijetio na njoj, i naznai mi, od prije koliko je
dana do lo na nju to pomraenje. Nadalje takoer, kako su ona,
konj i mudrac do li u tvoj posjed! Nato mu kralj ispria sve, od po
etka do kraja, i zatim jo dometne:
496
Pripovijest o konju od ebcinovine
- Mudrac je sada u tamnici. Princ meutim upita dalje:
- O sretni kralju, to si uinio s konjem?
Moj mladi prijatelju - odvrati kralj
on stoji do sada dobro
uvan kod mene u jednoj od mojih riznica.
Sada princ sebi rekne:
Mislim, da prije od svega moram istra iti konja i pomno
ga pregledati. Ako je on jo zdrav i nepovri-jeden, tada sam postigao svoj cilj. A
ko meutim vidim, da se vi e ne mo e kretati, tada moram smisliti neku drugu lukav tinu,
kako bih svoju milu oslobodio.
Nato se on obrati kralju i rekne mu:
- O kralju, ja moram pogledati reenoga konja, ne bih li mo da otkrio na njemu ne t
o, to e mi biti od koristi prilikom lijeenja te djevice.
- Od srca rado
rekne kralj, podigne se, uzme ga za ruku i odvede ga do konja.
Princ pone obilaziti oko konja, pretra i ga i ispita njegovo stanje, i nae, da je
on jo zdrav i nepovrijeen. Silno nad time obradovan on rekne:
Neka Allah ojaa kraljevu mo! Sada u otii k djevici, da
pogledam, kako s njome stoji. Jer pola em nadu u Allaha, da e se
njezino ozdravljenje dogoditi putem moje ruke, posredstvom ovo
ga konja, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni.
Kralj zapovjedi, da se pazi na konja, i odvede ga do kue, u kojoj se nalazila
princeza. Kada je dakle princ u ao k njoj, on je ugleda kako kao obino udara rukama
oko sebe i valja se po podu. Ali njezin duh nije bio pomraen, nego je ona to inil
a samo zato, kako joj se nitko ne bi pribli avao. Kada ju je princ ugledao u tome
stanju, on joj rekne:
Tebi se ne treba dogoditi nikakvo zlo, o ti milino Adamove
djece!
497
Tristai ezdesetidevetci no
Nato on pone ljubazno i prijazno s njome razgovarati, i konano joj pri apne, tko
je on. Tek to gaje prepoznala, ona ispusti glasan krik i zatim, u prekomjernosti
radosti, koju je osjetila, padne u nesvijest. Kralj meutim povjeruje, da ju je ov
aj napad spopao od straha pred njime. Sada princ stavi svoja usta na njezino uho
i tiho joj rekne:
O milino Adamove djece, sauvaj nas od toga, da ne bude proljevena moja krv i
tvoja krv! Priberi se u strpljivosti i budi postojana! Ovo je mjesto, na kome je
nu no potrebno strpljenje i vrsta odlunost u izvoenju planova, kako bismo se oslobod
ili od ovoga silnikog kralja. Moj je plan dakle taj, da ja sada izaem van k njemu
i reknem mu, da bolest, koja te je napala, dolazi od pomraenja uma, ali mu kanim
zajamiti, da u te ja izlijeiti. Pritom u postaviti kao uvjet, da ti skine ove okove,
da e te zatim napustiti ovaj zao duh. Kada on potom doe k tebi, ti razgovaraj s n
jime ljubaznim rijeima, kako bi on vidio, da si izlijeena zahvaljujui mojoj ruci. T
ako emo postii sve svoje elje.
dadne mu ona kao odgovor.
Nato je on napusti i ode ka kralju, usreen rado u. Njemu on rekne:
O sretni kralju, posredstvom sam tvoje sree otkrio njezinu
bolest i njezin lijek, i ve sam ti je uinio zdravom. Zato sada slo
bodno ui k njoj, blago s njome porazgovaraj, nje no postupaj s

njome i obeaj joj ne to, to e je obradovati. Tako e ti sve, to od
nje eli , pasti u dio!...
498
Ali kada je poela

I tristaisedamdeseta no I
- Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se princ predstavio
kao lijenik i oti ao do princeze, dao joj da ga prepozna i priopio
joj plan, koji je kanio izvesti. Da je ona zatim rekla:
Slu am i
pokoravam se! i da ju je on nato napustio i oti ao ka kralju i rekao
mu: Ui sada slobodno k njoj, blago s njome porazgovaraj i
obeaj joj ono, ro e je obradovati! Tako e ti sve, to od nje eli ,
pasti u dio!
Tada kralj ue k njoj, a kada ga je ugledala, ona poljubi pred njime pod i nazo
ve mu dobrodo licu. Kralj se nad time jako obraduje. I on smjesta izda zapovijed r
obinjama i u kopljenicima, da je poslu uju - da je odvedu u hammam i da dr e za nju u
pripremi haljine. Oni nato uu k njoj i izreknu pred njome pozdrav. Ona uzvrati po
zdrav na ljubazan nain i probranim rijeima. Slu kinje je dakle odjenu u kraljevske h
aljine i stave joj oko vrata ogrlicu od dragulja. Potom su je pratile u hammam,
ondje je dvorile i opet je odande izvele, kao da bi bila puni Mjesec. Kada je za
tim do la ka kralju, ona izrekne pozdrav i poljubi pred njime pod. Tada kralj bude
ispunjen velikom rado u, i on rekne princu:
Sve to dolazi od tvojega blagoslova. Neka nam Allah pokloni
jo vi e tvojih darova!
499
Tristaisedamdeseta no
Ali princ odvrati:
- O kralju, ona e potpuno ozdraviti, i njezino e bie biti posve izlijeeno, tek k
ada ti sa svima svojim gardama i ljudima izae na ono mjesto, na kome si je na ao, i
sa sobom onamo dovede konja od ebanovine, koji je bio kod nje, kako bih ja ondje
iz njega istjerao vraga i svezao ga i uni tio, tako da se on nikada vi e ne vrati k
njoj.
- Od srca rado! - odvrati kralj i odmah dadne da se konj od ebanovine odvede
na livadu, na kojoj je bio na ao nju s konjem i perzijskim mu draem.
Zatim on pojasi onamo sa svojom vojskom i s princezom. Ali oni nisu slutili, t
o princ kani uiniti. Kada su stigli na onu livadu, zapovjedi princ, koji je jo uvi
jek bio odjeven kao lijenik, neka postave djevicu i konja tako, da budu udaljeni
od kralja i trupa na domet pogleda. Zatim zamoli kralja:
- Daj mi sada dopu tenje, da zapalim tamjan i izgovorim za
klinjanja kojima se tjeraju neisti duhovi i da zloduha sve em, kako
se on ne bi nikada ponovo u nju vratio. Potom u uzjahati konja od
ebanovine i pustiti da djevica ja e iza mene. Kada to uinim, konj
e se ritnuti i poeti koraati, sve dok ne doe k tebi. U tome e
trenutku sve biti okonano, i zatim e moi initi s njome, to
hoe .
Kada je kralj bio uo njegove rijei, on se vrlo obraduje. Princ meutim uzja i konja
i postavi princezu iza sebe, dok su ga kralj i svi njegovi ratnici gledali. Nat
o je on povue uza se i vrsto je sve e uzetima. Zatim princ iznenada okrene uzlazni z
avrtanj. Tada konj s njima dvoma odlebdi u zrana prostranstva, a ratnici su za nj
ime ukoeno gledali, sve dok im nije i ezao s oiju. Kralj je ekao tijekom pola dana i u
strajno i ekivao njegov povratak. Ali se on nije vratio. Naposljetku kralj odustane
od nade, i obuzme ga gorko kajanje, i duboko se ra alosti nad gubitkom te djevice
. Tako on uzme svoju vojsku i vrati se natrag u svoj grad.
Okrenimo se mi sada od njega opet k princu! Taj je letio, veseo i bla en, prema
gradu svojega oca i nije se zaustavljao prije nego
500

to se prizemljio na svome dvorcu. Zatim je odveo princezu dolje u dvorac i doveo
je u sigurnost. Nato se uputio k svojemu ocu i svojoj materi, pozdravio ih je i
izvijestio ih, da je stigla princeza, i oboje budu ispunjeni velikom rado u.
Tako je to stajalo s princom, konjem i princezom. Pogledajmo mi meutim jo , to se
zbivalo s kraljem u grkoj zemlji! Kada se ovaj bio vratio u svoj grad, zatvorio
se, o alo en i zabrinut, u svoju palau. Ali k njemu dou njegovi veziri i ponu ga tje iti,
tim to su govorili:
On, koji je ukrao djevicu, je arobnjak. Hvala neka je Alla-hu, koji te je sauva
o od njegovoga arobnja tva i lukav tine!
Na ovaj su mu nain oni govorili tako dugo, sve dok se nije utje io zbog njezina
gubitka.
Okrenimo se mi sada opet natrag k princu! On je prireivao velike sveane gozbe z
a narod toga grada...
501
Ali kada je poela
tristaisedamdesetiprva
'
o2o
noc
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je princ prireivao velike sveane gozbe
za narod toga grada. Tijekom cijeloga su jednog mjeseca bile slavljene sveanosti
radosti. Potom on ue k princezi, i oboje su jedno u drugome u ivali najveu radost.
Princu je bila dosuena takva srea. Njegov meutim otac razbije konja od ebanovine
i njegovim pokretima uini kraj. Nato princ princezinu ocu napi e pismo i u njemu m
u priopi, to joj se bilo dogodilo, dalje takoer, da se on s njome vjenao i da ona ko
d njega boravi u najljep em blagostanju. Pismo po alje po jednome glasniku zajedno s
a skupocjenim poklonima i dragocjenostima. Kada je glasnik stigao u grad princez
ina oca, u San'au u Jemenu, preda ovomu kralju pismo i poklone. A kada je proitao
pismo, on se silno obraduje, uzme poklone i uka e glasniku visoke poasti. Zatim op
remi vrlo vrijedne poklone za svojega zeta, princa, i po alje mu ih po istome glas
niku. Ovaj se vrati s njima natrag k princu i ispria mu, kako se bio kralj, princ
ezin otac, silno obradovao nad vije u o njoj. Zbog toga je takoer princ bio silno ob
radovan. I sada je on stalno svake godine slao svojemu tastu po jedno pismo i po
klone. Naposljetku blagoslovi kralj, prinev otac, ovo privremeno, a ovaj ga nasli
jedi na prijestolju. Nad podanicima je vladao u pravednosti, i njegov je boravak
meu njima bio po-
503
TristMsedamdesetiprva no
504
sveen Allahovu dopadanju, tako da su se sve zemlje priklanjale njegovoj slu bi, i l
judi mu se pokazivali poslu nima. I tako su ivjeli u najljep oj divoti ivljenja, u sva
koj radosti i zadovoljstvu, sve dok im nije do ao Onaj, koji radostima zapovijeda
da ute, i koji raskida prijateljske veze, koji ru i dvorce i gradi grobove. Slava n
eka bude Njemu, ivomu, koji nikada ne umire, i pod ijim gospodstvom stoji zemaljsk
o i nebesko kraljevstvo!
'&-f
DEMETRA
A. Filosofska biblioteka Dimitrija Sovica
- Branko Despot: SITNICE. 23 lanka. 1991. 171 str. 1 ilustracija, ISBN 86--901161
-1-7.
- Platon: POLITEIA - Knjiga VI. i VI. Preveo Damir Barbari. Bilingv. izd. 1991. 2
48 str. 1 ilustracija. ISBN 86--81877-1-1.
- Damir Barbari: VARIA PHILOSO-PHICA. 11 studija. 1992. 202 str. 1 ilustracija. I
SBN 86-81877-5-4.
- Rene Descartes: METAFIZIKE MEDITACIJE. Preveo Tomislav Ladan. Bilingv. izd. 199
3. 206 str. 5 ilustracija. ISBN 86-81877-4-6-1.
- F. W. J. Schelling: MINHENSKA PROPEDEUTIKA. Tri spisa: O povijesti novije filo
zofije. Prikaz filozofskog empirizma. Prvo predavanje u Munche-nu. Preveo Kiril
Miladinov. 1993. 256 str. 1 ilustracija ISBN 953-6093-00-6.
- Vanja Sutli: UVOD U POVIJESNO MI LJENJE (HEGEL-MARX). 1994. 193 str. 4 faksimila
i portret autora. ISBN 86-81877-02-X.
- Albertus Magnus: PHILOSOPHIA REALIS. Svezak prvi: Uvod. O petnaest problema. U
lomci o alkemiji, kozmo-grafiji i geografiji. Albert Veliki u tri dokumenta. Bib
liografija. Priredio i preveo Tomo Vere . Bilingv. izd. 1994. 243 str. 17 autograf
a, minijatura, crte a i slika Alberta Velikoga. ISBN 953-6093-O5-7.
- Branko Despot: FILOZOFIRANJE?
- Filozofija u potrazi za samom sobom. 1995. 283 str. 1 portret i 1 "sebevid" te
5 kolor reprodukcija slikarskih djela Branka Despota. ISBN 953-6093-11-1.
- Emile M. Cioran: VOLJA K NEMOI. Dvije knjige: Historija i utopija. Pad u vrijem
e. Prevela Gordana V. Popo-vi. 1995. 256 str. 1 portret Emila Cio-rana i 32 repro
dukcije duboreza Albre-chta Diirera. ISBN 953-6093-09-X.
Damir Barbari: IDEJA DOBRA.
PLATONOVA POLITEIA VI I VII.
Bilingv. izd. Prijevod s filolo kim i filo
zofskim komentarom. 1995. 304 str. 1
reprodukcija Platonova lika. ISBN 953-6093-25-1.

- Platon: EROS I FILIA. Simpozij ili O ljubavi. Lisis ili O prijateljstvu. Bilin
gv. izd. Preveo Zdeslav Dukat. 1996. 247 str. 10 reprodukcija, 4 u koloru. ISBN
953-6093-10-3.
- Zdeslav Dukat: GRKA TRAGEDIJA. Eshil. Sofoklo. Euripid. 1996. 288. str. 13 repr
odukcija, od toga dvije u koloru. ISBN 953-6093-26-X.
F. W. J. Schelling: BERLINSKA
PROPEDEUTIKA. Tri spisa: Uvod u
filozofiju objave ili utemeljenje pozitivne
filozofije. Druga dedukcija principa pozi
tivne filozofije. Prvo predavanje u Berli
nu. Preveo Kiril Miladinov. 1996. 201
str. 2 ilustracije. ISBN 953-6093-07-3.
- Milan Galovi: SOCIJALNA FILOZOFIJA - Dru tvenost i povijesnost ovjeka u razdoblju
kraja moderne. 1996. 356 str. 1 portret autora i 10 reprodukcija likova filozofa
. ISBN 953-6093--27-8.
- Toma Akvinski: OPUSCULA PHI-LOSOPHICA. Svezak prvi: O jednosti uma. O odijelje
nim bivstvima. O gibanju srca. Bilingv. izd. Preveo Augustin Pavlovi. 1995. 401 s
tr. 3 Tomina autografa i 13 reprodukcija Tomina lika od velikih majstora evropsk
og slikarstva. ISBN 953-6093-19-7.
- Toma Akvinski: OPUSCULA PHI-LOSOPHICA. Svezak drugi: O poelima naravi. O spajan
ju prapoeld. O poelu pojedinjenja. O tajnovitim radnjama naravi. O rasuivanju pomou
zvijezda. O drijebanju. O biu u biti. O 'sedmicama'. Bilingv. izd. Preveo Augustin
Pavlovi. 1996. 452 str. 1 Tomin lik s bakroreza Philippa Galla i 31 gravira Otta
Van Veena o ivotu sv. Tome Akvinskog. ISBN 953-6093-20-0.
- M. T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Svezak prvi: O dr avi (knjiga I-VI). Bilingv. izd
. Preveo Daniel Neas Hraste.
1995. 264 str. 12 rimskih portreta, 6
ukrasnih reprodukcija i fiksimil 4 lista
Dr ave. ISBN 953-6093-13-8.
M. T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Sve
zak drugi: O zakonima (knjiga I III).
Bilingv. izd. Preveo Daniel Neas Hraste
1996. 224 str. 15 reprodukcija iz ivota
Rimljana i Karta svijeta rimskog kozmografa Castorijusa. ISBN 953-6093-14-6.
Ernst Cassirer: DESCARTES. Osno
vni problemi kartezijanstva. Descartes i
njegovo stoljee. Preveo Kiril Miladi-nov. 1997. 238 str. 1 portret autora i 10 re
produkcija Descartesa i njegovih suvremenika. ISBN 953-6093-28-6.
Hans Kramer: PLATONOVO UTE
MELJENJE METAFIZIKE - Studija
0
Platonovu nepisanom uenju i teoriji
poela. Bilingv. izd. Priredio te s nje
makog i s grkog preveo Borislav Mikuli. 1997. 454 str. 1 portret autora i
11 reprodukcija likova filozofa. ISBN
953-6093-30-8.
- Damir Barbari: S PUTA MI LJENJA. Knjiga duge. Susreti. Osvrti. K vlastitoj stvari
. 1997. 480 str. 2 kolor reprodukcije. ISBN 953-6093-29-4.
- Anselmo Canterburvjski: QUOD VERE SIT DEUS. Svezak prvi: Uvod. Mo-nologion. Pr
oslogion. Bilingv. izd. Priredila i prevela Marina Miladinov. 1997. 327 str. 1 p
ortret autora, 4 faksimila, 2 kolor reprodukcije. ISBN 953-6093--33-2.
- Ivan Duns kot: RASPRAVA O PRVOM PRINCIPU. Uvod i komentar Wolfgang Kluxen. Bili
ngv. izd. S latinskog i njemakog preveo te studiju o kotu napisao Mile Babi. 1997.
414 str. 9 ilustracija iz ivota i djela Dunsa kota, 1 slika u koloru. ISBN 953-609
3--32-4.
F. W. J. Schelling: FILOZOFIJA
MITOLOGIJE. Svezak prvi: Prva knji
ga: Monoteizam (predavanja 1-6). Dru
ga knjiga: Mitologija (predavanja 7-13).
Preveo Damir Barbari. 1997. 241 str.
1
Schellingov portret. ISBN 953-6093-38-3.
- Kiril Miladinov: AUTOPSIJA APSOLUTNOGA - Schellingov nedovr eni projekt. 1998. 1
77 str. 1 kolor ilustracija. ISBN 953-6093-41-3.
- Oskar Becker: VELIINA I GRANICA MATEMATIKOG NAINA MI LJENJA. Preveo Kiril Miladinov
. Priredio Damir Barbari. 1998. 180 str. ISBN 953-6093-46-4.
Soren Kierkagaard: FILOZOFIJ
SKO TRUNJE. Priredio i preveo Ozren
unec. 1998. 168 str. ISBN 953-6093-45-6.
- Ernst Cassirer: UZ EINSTEINOVU TEORIJU RELATIVNOSTI. Preveo Dario karica. Prire
dio Damir Barbari. 1998.162 str. ISBN 953-6093-47-2.
- Oswald Spengler: PROPAST ZAPADA. Svezak prvi: Oblik i zbiljnost. Preveo Nerkez
Smailagi. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Savi. 1998. 510 str. 11 ilustra
cija. ISBN 953-6093--35-9.
- Oswald Spengler: PROPAST ZAPADA. Svezak drugi: Svjetsko-historijske perspektiv
e. Preveo Nerkez Smailagi. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Savi. 1998. 520
str. 9 ilustracija. ISBN 953-6093-36-7.
- Aurelije Augustin: O SLOBODI VOLJE. Uvod. De libero arbitrio. Preispitivanja.
Analitiko kazalo. Odakle teodi-ceja. Bilingv. izd. Priredio i preveo Stjepan Ku ar.
1998. 1 kolor ilustracija i 10 crno-bijelih reprodukcija s Augustino-vim likom.
ISBN 953-6093-54-5.
- Michel de Montaigne: ESEJI. Prva knjiga: Uvod i 57 eseja. Prevela Gorda-na V.
Popovi. Priredio Dimitrije Savi. 1998. 544 str. 10 ilustracija. ISBN 953 6093-52-9.
- M. T. Ciceron: LIBRI THEOLOGICI. Svezak prvi: Oprirodi bogova (knjiga I--III).
Bilingv. izd. Preveo Daniel Neas Hraste. Priredio Dimitrije Savi. 1999. 328 str.
2 kolor ilustracije i 13 crno--bijelih reprodukcija ISBN 953-6093--56-1
- J. G. Fichte: O ODNOSU LOGIKE PREMA FILOZOFIJI ILI TRANSCENDENTALNA FILOZOFIJA
. Priredio i preveo Kiril Miladinov. 1999. 272 str. 1 ilustracija s Fichteovim l
ikom. ISBN 953-6093-59-6
M^V5
B. Faustovska biblioteka Dimitrija Savia
- E. T. A. Hoffmann: DVIJE BAJKE, JEDNA UDNA I JEDNA PORNOGRAFSKA PRIA (Majstor Bu
ha. Mali Zaches zvan Zinnober. Datura fastu-osa. Sestra Monika.). Preveo Antun S
lav-ko Kaleni. 1998. 493 str. 6 ilustracija. ISBN 953-6093-40-5.
- 1001 NO. Svezak prvi: Od 1. do 31. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 432 str
. 2 ilustracije. ISBN 953--6093-44-8.
- 1001 NO. Svezak drugi: Od 31. do 106. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 526
- 1001 NO. Svezak trei: Od 107. do 169. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 456 s
tr. 3 ilustracije. ISBN 953-6093-50-2.
- 1001 NO. Svezak etvrti: Od 170. do 270. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 629
str. 119 ilustracija. ISBN 953-6093-15-4.
- 1001 NO. Svezak peti: Od 271. do 371. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1999. 528
C. Filolo ka biblioteka Dimitrija Savia
- Slavomir Sambunjak: GRAMATO-ZOFIJA KONSTANTINA FILOZOFA SOLUNSKOGA. Hipoteza o

postanku i znaenju glagoljice. 1998. 480 str. 51 kolor i 50 crno-bijelih reprodu
kcija. ISBN 953-6093-48-0.
- Plutarh: DREVNE IZREKE. Izreke kraljeva i vojskovoa. Izreke Spartana-ca. Drevni
obiaji Lakedemonjana. Izreke Spartanki. Bilingv. izd. Preveo Zdes-lav Dukat. Pri
redio Dimitrije Savi. 1999. 404 str. 8 ilustracija. ISBN 953--6093-60-X.
D. Sibvllinska biblioteka Dimitrija Savia
- Biserka Witte: POETESA. 1998. 120 str. 3 kolor reprodukcije. ISBN 953--6093-42
-1.
- Zvjezdana agalj Utrobii: NEGDJE IZMEU. 1999. 152 str. 6 kolor reprodukcija. ISBN 9
53-6093-55-3.
- F. G. Lorca: LUNA I SMRT. Priredio i preveo Jordan Jeli. 1998. 272 str. 20 Lorc
inih i 2 Jelieva crte a. ISBN 953-6093-58-8.

05.hiljadu I Jedna Noc

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

05.hiljadu I Jedna Noc

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

HILJADU I JENA NO

Pripovijest valije iz Starog Kaira

Ali kada je poela

dvjesta sedamdeset prva noc

Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Bunu

Prekupac povjeruje, da je Husain trgovac, koji je nedavno do ao u Bi angarh, i da

ka i minerala. Sva je svoja dobra, koja su bila znaajna, izdao za to,

i u zemlji Bi angarhu, sjeo sam na svoju zadobivenu dragocjenost i za elio si doi na

Ali kada je poela

ini mi se, da u itavom svemiru nema nijedne tako ras

ko jakom, da je pomisao na kuu i dom, na svojtu i pleme i ezla i odbjegla iz njegove

- Premda se moje srce ne mo e u tome snai, da se ja takoer

rama princa Ahmeda, da li su one meni prijateljske ili neprijateljske? Mo da on ip

enu, koja je le ala tik uz put, u bolovima i te koj nevolji. Moje je

Ali kada je poela

Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu

kraljevstvo za titio od lukavstava te vile?

Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu

goda. A posljedica je toga, da tvoj otac, koji ni ta ne sluti o na

Pripovijest o princu Ahmedu i vili Peri Banu

Ali kada je poela

ije Muhammeda, postao je glasovitim i poslovinim zbog svoje dare ljivosti.

Ali kada je poela

votni vijek i kada na mene ne bi vrebala smrt, iz tvojega govorenja

Pripovijest o Ibrahimu ibn el-Mahdiju

dobro poznat! Ti si ipak gospodar Ibrahim ibn el-Mahdi, na rani

Pripovijest o Ibmhimu ibn el-Mahdiju

Ali kada je poela

Tako ja dakle ponem pjevati i pustim neka odjeknu ovi stihovi:

To nisam imao na umu, ne, htio sam zahvaliti Allahu, to mi

, u kojima su se nalazila plodovima pretovarena drveta i visoke palme. Sve je bi

Ali kada je poela

Ali smo mu mi prkosili i uzviknuli: 'Zar vi e nema nikakva utoi ta?'

Znam recitirati ne to malo. Nato ona rekne:

Ali kada je poela

Ali kada je poela

- Ona pripada el-Hasanu ibn Sahlu57.

Ali kada je poela

ehrezad nastavi ovako:

Smjesta se s njome uputim k vratima one kue, pa po to je bila zamolila da nas pu

Pripovijest o klaonikom istacu i otmjenoj dami

Ali kada je poela

Pripovijest o dvije sestre, koje su zavidjele svojoj najmlaoj sestri

PRIPOVIJEST 0 DVIJE SESTRE, KOJE SU ZAVIDJELE SVOJOJ NAJMLAOJ SESTRI.

Ali kada je poela

smrt nesretna zbog toga, i uope ne znam, kakve je prednosti ah

Ali kada je poela

Pripovijest o dvije sestre, koje su zaviAjele svojoj najmlaoj sestri

suprotstavljati nijedan ovjek. Kraljica je slobodna od svake kriv

Ali kada je svanula

Ali kada je poela

ehrezad nastavi ovako:

nako kao i u poeziji i povijesti, pa ak i u tajnim znanostima i u mistinim naucima

Ali kada je poela

Ali kada je poela

voda. I otkada sam ja o njima ula, moje je srce ispunjeno naj

Ali kada je zapoela

ehrezad nastavi ovako:

Nato princ Bahman odgovori i rekne:

da te je stra no pogledati. Da, ti slii

prije nekom medvjedu nego

Ali kada je poela

- Reci mi, o fakiru, zbog ega ti preda mnom skriva svoje