02.hiljadu I Jedna Noc

HILJADU I JEDNA NOC
II. SVEZAK
OD TRIDESET I PRVE DO STO I
ESTE NOI
Preveo
Antun Slavko Kaleni
Faustovska biblioteka Dimitnja Savia Zagreb 1998

D EM ETRA
FAUSTOVSKA BIBLIOTEKA
DIMITRIJA SAVIA
Svezak 2 II
ISBN 953-6093-43-X (cjelina) ISBN 953-6093-49-9 (II. svezak)
775
Korektor Marija-Maja Savi
Grafika priprema
Po grafike usluge d.o.o.
Likovni i tehniki urednik eljko Podore ki
Tisak LIBROKON d.o.o. Zagreb
SADR AJ
NASTAVAK GRBAVEVE POVIJESTI
1
Od trideset i prve do trideset i etvrte noi.
Brijaeva pripovijest
1
Brijaeva pria o svome prvom bratu
4
Brijaeva pria o svome drugom bratu
10
Brijaeva pria o svome treem bratu
18
Brijaeva pria o svome etvrtom bratu 22
Brijaeva pria o svome petom bratu
27
Brijaeva pria o svome estom bratu
39
ZAVR ETAK GRBAVEVE POVIJESTI
46
PRIPOVIJEST O NUR ED-DINU I ENISI EL-D ELiS
52
Od trideset i etvrte do trideset i osme noi.
PRIPOVIJEST O GHANIMU IBN AIJUBU,
ZBUNJENOM ROBU LJUBAVI
121
Od trideset i osme do etrdeset i pete noi
Pripovijest u kopljenika Buchaita
127
Pripovijest u kopljenika Kafura
129
POVIJEST KRALJA 'OMARA IBN EN-NU'MANA
I NJEGOVIH SINOVA SARKANA I DAU EL-MAKANA
I ONOGA, TO IM SE DOGODILO U ZNAMENITOSTIMA
I NEOBINIM ZGODAMA
172
Od etrdeset i pete do sto i este noci
NASTAVAK GRBAVCEVE POVIJESTI

BRIJAEVA PRIPOVIJEST.
'Ja sam ivio u Baghdadu1 u vrijeme tada njeg kalifa al-Musta-nsir-billaha2, sina
al-Mustadi-billaha, kneza, koji je ukazivao ljubav siroma nima i potrebitima i ko

ji je davao da k njemu dolaze uenjaci i pobo ni ljudi. Jednoga se meutim dana dogodi
lo, da se on razbjesnio na desetoricu ljudi i da je bagdadskom naelniku zapovijed
io, neka ih o danu stanovitog blagdana dovede pred njega. To su naime bili razbo
jnici, koji su putove uinili nesigurnima. Tada gradonaelnik izae, pohvata ih u zaro
bljeni tvo i dovede ih na neku lau. im sam ih ugledao, ja sebi reknem:
Ovi su se sigurno okupili, kako bi i li na neki izlet. Vjerujem, da e itav ovaj d
an provesti na toj lai uz jelo i pilo. Tada sam ja za njih upravo pravi dionik bl
agovanja.
Tako ja ustanem, vi gospodo, i iz puke se uljudnosti i razumne skromnosti ukr
cam k njima na lau, i umije am se meu njih. Oni ponu veslati preko na drugu obalu i o
ndje pristanu. Ali onamo dou stra ari i uvari s lancima i stave ih razbojnicima oko
vrata. I zajedno s ostalima oni stave lanac oko vrata takoer meni.
1 Pripovijest ovoga baghdadskog brijaa je zapravo nastavak njegova
pripovijedanja u prvome na em svesku, a umetnuta je u Krojaeva pripovijest
-koja je umetnuta u Grbavevu povijest, koju Sehrezad poinje pripovijedati u
svojoj dvadesetietvrtoj noi. Sam se pak brija i njegova braa zovu redom: es-Samit ( = Sutljivac) je on sam, a prvi je njegov brat el-Bakbuk Brbljavac),
drugi el-Haddar Krialo), trei el-Fakik Prialo), etvrti Kuz el-Usvani
Asuanski Krag), peti el-Fa ar Lupetalo) i esti Saka ik Blebetalo).
2 Taj je kalif vladao od 1226. do 1242. godine. On meutim nije bio sin, neg
o
praunuk al-Mustadi-bilaha, koji je vladao od 1170. do 1180. godine.
1
Tridesetiprva no
I sada, zar nije, vi gospodo, jasan dokaz o mojoj uljudnosti i o mojoj krtosti
na rijeima to, to sam ja utio i to nisam prozborio nijedne rijei?
Oni nas odvedu u lancima i dovedu nas pred al-Mustansir-bil-laha, gospodara p
ravovjernih, i on zapovijedi, da se toj desetorici razbojnika odrubi glava. Po to
nas je dakle krvnik sve postavio pred sebe na ko nati krvniki sag, on istupi, isue s
voj ma i pone jednomu za drugim odrubljivati glave, sve dok njih deset nije smaknu
o i dok nisam preostao samo ja.
Tada me kalif pogleda i upita krvnika:
- to je tebi, da si odrubio samo devet glava?
- Ne dao Allah - odgovori on - da bih ja odrubio samo devet glava, ako bi mi
ti zapovijedio, da ih odrubim deset!
Nato kalif:
Meni se ini, da si ti samo devetorici odrubio glavu, a taj tu koji se nalazi
pred tobom, da je upravo deseti.
Tako ti tvoje milosti!
odgovori krvnik
Tu se meutim ipak nalazi deset odrublj
enih glava.
Tada ih prebroje, i gledaj, bilo ih je deset. Kalif me sada pogleda i rekne:
to te je potaklo na to, da u jednome takvom asu uti , i
kako to da si dospio u dru tvo ka njenika na smrt? to je svemu
tomu razlog? Ti si dodu e star ovjek, ali je tvoj razum oskudan.
Kada sam saslu ao te rijei gospodara pravovjernih, ja mu reknem:
- Znaj, o gospodaru pravovjernih, ja sam eih es-Samit, utljivac. I ja imam estero brae. Ja sam ovjek od velike mudrosti. I
moja razborita skromnost i moja izvrsna umnost i oskudnost moje
ga govora, sve je to bez granica, i po pozivu sam brija. Kada sam
juer rano ujutro iza ao van, ugledao sam ovu desetoricu, kako se
ukrcavaju na neku lau. Pa budui da sam pomislio, da se oni
2
Brijaeva pripovijest
nalaze na nekakvome izletu, ja sam se umije ao meu njih, i s njima se ukrcao na lau.
Nakon stanovitoga meutim kratkog vremena dou stra ari i stave im lance oko vrata, a
zajedno s ostalima lanac oko vrata stave takoer meni. Ja sam meutim u prekomjerno
sti svoje uljudnosti utio, i nisam rekao nijedne rijei. I to s moje strane nije bi
lo ni ta drugo nego uljudnost. Oni nas uzmu sa sobom i dovedu nas pred tebe. Ja sa
m meutim ostao sjediti pred krvnikom, a da vam nisam davao da me prepoznate. A to
se zbivalo samo iz moje prevelike uljudnosti, kako bih njima pri njihovu smaknuu
pravio dru tvo. Ali sam ja tijekom cijeloga svojeg ivota s ljudima tako plemenito
postupao, a oni su mi se za to odu ivali na najsramotniji nain!
Kada je dakle kalif uo moje rijei i doznao, da sam ja tako bogat uljudno u i sirom
a an na rijeima, i da posve i u potpunosti nisam uope nimalo nametljiv - kao to to tv
rdi ovaj mladi, kojega sam ja ipak spasio od smrtne jeze
on se pone grohotom smija
ti, sve dok nije pao na lea. Zatim mi kalif rekne:
O Sutljive, jesu li tvojih estero brae nalik tebi u pogledu mudrosti i znanja i kr
tosti na rijeima?
A ja odgovorim:
- Ne ivjeli i ne bili zdravi, ako su oni nalik meni! Ti mi nanosi sramotu, o go
spodaru pravovjernih, i tebi to ne dolikuje, da me stavlja u istu ravninu s mojom
braom. Jer je svaki od njih usljed prekomjernosti u svome pripovijedanju i uslje
d manjka u svojoj uljudnosti izvukao odatle neku tjelesnu manu. Jedan je od njih
grbav, drugi kljast, trei slijep, etvrti orav, petomu su odsjeena oba uha, estomu ob
je usne. I nemoj misliti, o gospodaru pravovjernih, da ja puno pripovijedam. Ali
ti to moram objasniti, za to sam uljudniji nego oni. Svaki od njih ima svoju povi
jest, koja mu je donijela dotinu manu, i ja u ti te povijesti ispripovijedati.
3
Tridesetiprva no
BRIJAEVA PRIA 0 SVOME PRVOM BRATD.
'Znaj dakle, o gospodaru pravovjernih, da je moj prvi brat, grbavac, izuio u B
aghdadu krojaki zanat, i da je ivao u stanovitome duanu, koji je iznajmio od nekoga
vrlo dobro stojeeg ovjeka. Taj je meutim ovjek stanovao iznad duana, a dolje se u kui
nalazio jo i mlin za ito.
Jednoga dakle dana, dok je moj brat, taj grbavac, sjedio u duanu i bavio se kr
ojakim poslom, podigne on jednom glavu i ugleda na nekom prozoru te kue izvjesnu d
amu, nalik izlazeemu Mjesecu, kako promatra prolaznike. Pa kada ju je moj brat ug
ledao, njegovo srce bude obuzeto ljubavlju prema njoj, te je tijekom cijeloga to
ga dana piljio u nju, i zbog nje zaboravio na krojenje, sve dok se nije spustila
veer. Sljedeega je meutim jutra rano otvorio svoj duan, da ije. Ali koliko bi god pu
ta uinio neki ubod iglom, pogledao bi gore prema prozoru, i ugledao bi je kao i p
rije toga. A njegova su ljubav i strast prema njoj sve vi e rasli. Pa kada je treeg
a dana opet sjedio na svome uobiajenom mjestu i piljio u nju, ta ga dama ugleda,
a jer je opazila, da je on zarobljen ljubavlju prema njoj, ona mu se nasmije i, i
on joj uzvrati osmijehom. Nato ona i ezne i ubrzo po alje k njemu svoju robinju s nek
im rupcem, u kome se nalazio komad tkanine sa crvenim cvjetovima. Ta ga nazove i
menom i rekne:
- Moja te gospodarica pozdravlja i nareuje da ti ka em, da
ushtjedne iz ove tkanine okretnom rukom skrojiti ko ulju i fino je
sa iti.
On odgovori:
Slu am i pokoravam se!
Istoga dakle dana on skroji za nju ko ulju i asije je. A kada je svanulo jutro,
djevojka ve zarana opet doe k njemu i rekne:
- Moja te gospodarica pozdravlja i pita, kako si proveo no, jer
ona nije na la nikakva sna, zato to joj se srce bavilo tobom.
4
Nato ona stavi pred njega neki komad utog atlasa i rekne:
- Moja mi gospodarica nareuje da ti ka em, da joj ushtjedne od ovoga atlasa skroj
iti jedan par gaa i sa iti ih jo danas.
- Slu am i pokoravam se!
odgovori on. Mnogo je pozdravi od mene i reci joj: 'Tv
oj je rob obvezan tvojom zapovije u, i zato mu zapovijedaj ono, to ti hoe !'
Zatim se on dadne na krojenje i revno joj sa ije gae, a nakon stanovitoga se vre
mena dama pojavi na prozoru, i pone ga pozdravljati putem znakova, i as je obarala
pogled, a as mu se osmjehivala. Tada on pone vjerovati, da e od nje dobiti.

Zatim ona i ezne s njegova pogleda, ali doe robinja, i on joj preda gae. Ona ih uz
me i ode svojim putem. A kada je pala no, on se baci na svoju postelju, i vrtio s
e na njoj ovamo i onamo sve do jutra. A s osvitom dana ustane i sjedne na svoje
mjesto. Tada doe k njemu djevojka i rekne:
Moj gospodar zahtijeva da doe .
Kada je to uo, on dospije u velik strah. Slu kinja meutim rekne, kada je primijet
ila njegov strah:
Nemaj nikakva straha! Ondje te ne eka ni ta osim dobro.
Moja je gospodarica ve upoznala s tobom mojega gospodara.
Tomu se moj brat ak vrlo obraduje i odmah poe s njome. Pa kada je stupio pred n
jezina gospodara, damina supruga, on poljubi tlo. Ovaj mu uzvrati njegov pozdrav
i pru i mu velik komad lanenog platna i rekne:
- Skroji mi i sa ij iz ovoga ko ulje. Moj brat odgovori:
I neprekidno je krojio, sve dok nije do vremena nonog obroka skrojio dvadeset
ko ulja. Jer si nije uzeo nijednu stanku za jelo. Zatim ga kuedomain upita:
Koja je plaa za to?
5
Tridesetiprva no
A on odgovori:
Dvadeset dirhema.
Tada gospodar dovikne robinji:
Donesi ovamo dvadeset dirhema!
Moj brat ne rekne nijednu rije, ali mu ta mlada ena dadne stanoviti znak, koji
je znaio, neka ni ta ne uzme od gospodara. Stoga dakle on rekne:
Tako mi AMha, ja neu ni ta od tebe uzeti.
On pokupi stvari za ivanje i izae van, premda mu je vrlo nu no trebao novac. I sa
da on ostane tijekom tri dana - tim to je samo posve malo jeo i pio - marljivo pr
i poslu, koji je imao obaviti za te ljude. Zatim doe robinja i rekne mu:
to si obavio? On rekne:
Gotove su.
Uzme ih dakle i poe s njima gore k tim ljudima. I on preda ko ulje daminu mu u i o
dmah opet ode odatle.
Ta je pak mlada ena rekla svojemu suprugu, kako stoji s
mojim bratom, a da taj o tome nije ni ta slutio. I oboje su se dogo
vorili, da ga puste da za njih besplatno obavlja krojake poslove i da
ga ismijavaju.
Sljedeeg jutra on doe u svoj duan. Tada doe slu kinja i rekne mu:
Moj te gospodar daje pozvati.
On smjesta poe s njome, pa kada je stao pred njega, ovaj mu rekne:
elio bih, da mi skroji pet haljina s dugim rukavima.
I on ih skroji, uzme tkanine sa sobom i ode. Zatim on asije te haljine i dones
e ih gospodaru, a ovaj pohvali njegov rad, i vikne da
6
mu se donese kesa sa srebrom3. Ali kada je on ispru io ruku, dadne mu dama - koja
je stajala iza svojega supruga - znak, da ne treba ni ta uzeti, i tako on ovjeku re
kne:
- O moj gospodaru, nema nikakve urbe. Za to jo uvijek ima
vremena.
I on napusti tu kuu bjedniji od magarca, jer se u njemu bilo
ujedinilo pet stvari: ljubav, siroma tvo, glad, golotinja i umor. Ali se
on uspravi, pa kada je dovr io sve njihove poslove, oni mu prirede
ednu nepodob tinu, i o ene ga svojom robinjom. I kada je nou
htio ui k njoj, oni mu reknu:
Ostani ove noi u mlinu do sutra ujutro, to e donijeti sreu!
A budui da je moj brat povjerovao, da je to istina, pone u mlinu sam provoditi
no. Sada mu te dame otie i naredi mlinaru, neka pusti da kroja okree mlin. Oko ponoi d
akle ue mlinar k njemu i pone govoriti:
- Taj tu vol je lijen! On stoji na miru i ne eli noas okretati
mlin, a ipak je kod nas mnogo ita!
Zatim on prie k mlinskom stroju i lijevak napuni itom. Zatim s uzetom u ruci p
rie k mojemu bratu, sve e nu ga oko vrata i povie:
- Hija! Potri oko ita! Ti oito samo hoe uvijek derati i
srati i pi ati!
Zatim on uzme u ruku neki bi, pone njime tui mojega brata, a ovaj pone plakati i
kriati. Ali nije na ao nikakvoga za titnika, pa je na taj nain kratko prije osvita dan
a p enica bila smljevena. Tada doe kuedomain, i ugleda mojega brata upregnuta u jaram
, i opet ode. A o ranome jutru doe robinja, i odve e ga, i rekne:
- Meni i mojoj gospodarici le i to, to se tebi dogodilo, vrlo na
srcu, i mi smo zajedno s tobom podnosile tvoj jad.
Dirhemi su se kovali od srebra, a dinari od zlata.
7
Tridesetiprvct no
Ali je njemu poslije svih tih udaraca i rada otkazao jezik, da odgovori. Nato
moj brat ode u svoj stan, i gledaj, ue majstor, koji je bio napisao njegov branu
ugovor4, i pozdravi ga s rijeima:
Mir bio s tobom!
Zatim rekne:
Allah ti poklonio dug ivot! Tvoje mi lice kazuje, da si no od veeri do jutra pr
oveo u milinama i alama i milovanjima.
Allah la ljivcu ne poklonio nikakva mira!
povie moj brat. Tako mi Allaha, ja sv
e do jutra nisam radio ni ta drugo nego na mjestu vola okretao mlin!
Ovaj zamoli:
Ispripovijedaj mi svoju povijest.
I moj mu brat ispripovijeda sve, to mu se bilo dogodilo, na to majstor rekne:
Tvoja se zvijezda ne sla e s njezinom zvijezdom, ali, ako ti
hoe , ja u za tebe izmijeniti ugovor.
I on jo ktomu doda:
Dr i se na oprezu, ako te eka neka nova prevara!
Zatim ga on napusti. Moj brat meutim ode u duan, i pone ekati, da mu netko donese
posao, kojim bi mogao zaraditi svagda nji kruh. Ali odjednom k njemu doe robinja i
rekne:
Moja mi gospodarica nareuje da te pozovem.
Otii od mene, o moja dobra djevojko - odgovori on izmeu mene i tvoje gospodarice nema vi e nikakvih odnosa!
I djevojka otie i izvijesti svoju gospodaricu o tim rijeima. Ali prije nego to s
e moj brat u tome sna ao, pomoli dama glavu kroz prozor, i sva u suzama rekne:
Zbog ega, o moj ljubljeni, treba izmeu mene i tebe ne biti
nikakvih odnosa?
4 Posrijedi je uobiajena posjeta u oekivanju nekog poklona.
8
On joj meutim ne dadne nikakva odgovora. Tada mu se ona pone zaklinjati, da se
to, to se njemu dogodilo u mlinu, dogodilo protiv njezine volje, i da je ona u sv
emu tome bez krivnje.
Pa kada je moj brat poeo gledati njezinu ljepotu i dra esnost i slu ati njezin sla
tki glas, uzmakne od njega tuga, koja gaje bila spopala, on dopusti da va i njezin
o ispriavanje, i uzraduje se pogledu na nju. Zatim je pozdravi, i pone s njome raz
govarati, i opet prosjedi neko vrijeme uza svoj krojaki posao. I naposljetku k nj
emu doe robinja i rekne:
Moja te gospodarica pozdravlja i priopuje ti, da njezin
suprug ima namjeru, da provede ovu no kod svojih prijatelja. Ka
da on dakle ode onamo, tada ti doi k nama i provedi no s mojom
gospodaricom u najdivnijim u icima sve do jutra.
Sada je meutim njezin suprug upita:

Kako mi to trebamo poduzeti, da ga od tebe otjeramo?
A ona rekne:
Pusti me da mu priredim jo jednu drugu podvalu, i da o nje
mu pro irim glas po gradu!
Ali moj brat ni ta nije znao o enskome lukavstvu. Pa kada se spustila veer, doe k
njemu robinja i odvede ga sa sobom natrag. A im je dama ugledala mojega brata, on
a uzvikne:
Tako mi Allaha, moj gospodaru, ja sam vrlo eznula za
tobom.
Za Allahovu volju - odvrati on - brzo me poljubi prije svega
drugoga!
Jedva meutim da je on to bio izrekao, kad li ue unutra iz najbli e sobe suprug te
dame i na njega povie:
Tako mi Allaha, ja u te opet osloboditi tek kod satnika
gradske stra e!
Tada ga moj brat pone preklinjui moliti. Ali ga on ne htjedne slu ati, nego ga od
vede pred naelnika, koji ga dadne izbievati i
9
Tridcsetiptva no
posjesti na neku devu, na kojoj su ga vodili kroz cijeli grad, dok su ljudi uzvi
kivali:
- To je kazna za onoga, koji upada u hareme ljudi dostojnih
po tovanja!
On bude prognan iz grada i otputi se, a da nije znao, kamo bi se okrenuo. Ja
sam se meutim za njega zabrinuo i po ao u potragu za njim, pokupio sam ga i doveo n
atrag i prihvatio ga u svoju kuu, u kojoj on jo uvijek ivi.
Kalif se pone smijati mojoj pripovijesti i rekne:
Ti si dobro postupio, o Sutljive, o krti na rijeima!
I on naredi, da mi se dadne dar, i zapovijedi mi, da odem odatle. Ja meutim re
knem:
Ja neu ni ta od tebe uzeti, osim pod uvjetom, da ti predhodno ispripovijedam, to se dogodilo mojoj drugoj brai. Ali
nemoj vjerovati, da sam ja nekakav ovjek od mnogo rijei!
BRIJAEVA PRIA 0 SVOME DRDGOM RRATU.
'Znaj, o gospodaru pravovjernih, moj se drugi brat zove Brbljavac, a to je ta
j kljasti. Dogodilo se jednoga dana, kada je on iza ao po nekome poslu, da mu je d
o la ususret neka stara ena i da mu je rekla:
ovjee, stani malo, kako bih ti dala jedan prijedlog. Ako ti
on odgovara, ti mi ga izvedi, i moli Allaha za dobar uspjeh!
Tada moj brat stane, a ona nastavi:
Ja u ti o neemu ispripovijedati i onamo te odvesti, ali ti ne
smije govoriti mnogo rijei!
Izjasni se!
rekne on.
A ona:
10
to ti misli o jednoj lijepoj kui, i jednome dra esnom vrtu
s tekuim vodama, voem i vinom, i stanovitim lijepim licem, koje
smije ljubiti od veeri sve do jutra? A ako uini ono, to ti ja sa
vjetujem, do ivjet e svoju sreu.
Kada je moj brat uo njezine rijei, on joj rekne:
O moja gospodarice, kako dolazi do toga, da ti upravo meni
izmeu svih ljudi to nudi , i to se tebi na meni svia?
Ona meutim mojemu bratu odgovori:
Zar ti nisam rekla, da ne smije govoriti puno rijei? uti i
poi sa mnom!
Nato se stara okrene, a moj ju je brat slijedio, pun udnje za onim,
to mu je st
ara opisala, sve dok nisu u li u neku prostranu kuu s mnogim slugama. Kada ga je iz
doljnjega kata dovela na gornji, moj brat primijeti, da je to jedan otmjen dvor
ac. A kada su ga ljudi, koji su pripadali toj kui, ugledali, oni ga upitaju:
Tko te je ovamo doveo?
Ali im stara odgovori:
Ostavite ga na miru i nemojte ga zbunjivati. On je stanoviti
zanatlija, i mi ga trebamo!
Zatim ga ona odvede u neku ukra enu odaju, tako lijepu, kako je njegovo oko jo n
ikada prije nije bilo vidjelo. Kada su u li u tu odaju, ene ustanu i nazovu mu dobr
odo licu, i dadnu mu da kraj njih sjedne. Jedva da je ondje proveo jedan trenutak,
kad li zauje glasnu buku, i unutra ue cijelo jedno jato robinja, koje je okru ivalo
stanovitu damu, nalik Mjesecu u noi njegove punine. Moj brat usredotoi svoj pogle
d na nju, ustane, i pred njome se pokloni. I ona mu nazove dobrodo licu i kimne mu
, neka sjedne. Po to je sjeo, ona mu prie i rekne mu:
Neka te Allah dovede do poasti! Jesi li dobro?
-O moja gospodarice - odgovori on - ja sam vrlo dobro.
Nato ona zapovijedi da se donesu jela, i pred njega postave fina jela. I ona
sjedne na pod, kako bi jela. Pri svemu se tome dama nije
11
Tridesetiprva no
prestajala smijati. Ali koliko bije god puta moj brat pogledao, okretala bi glav
u prema svojim robinjama, kao da se njima podsmijava. Mojemu meutim bratu dadne l
jubavni znak i pone se s njime aliti. A on, magarac, nije ni ta primjeivao. to vi e, bud
ui da ga je strast tako posve svladala, on sebi pone uobra avati, da je dama u njega
zaljubljena i da e mu dati jebati.
Kada su se bili najeli, donesu im vino. Zatim doe deset djevojaka - lijepih ka
o Mjeseevi - koje su nosile u rukama dobro ugoene lutnje, i one ponu pjevati tugalj
ivo lijepim glasovima5. Tada mojega brata svlada ushienje, i on uzme iz damine ru
ke pehar, i ispije ga stojei pred njome. Nato takoer ona ispije jedan pehar vina,
a moj brat rekne:
U tvoje zdravlje! - i nakloni se.
Zatim mu ona pru i drugi pehar, a on takoer njega ispije. Ona mu meutim zadade je
dan udarac po iji. Po to je to moj brat od nje do ivio, on urno otri odatle. Ali je za
njim slijedila stara i svojima mu oima dala znak, da se treba vratiti. Tako on op
et doe, a dama mu naredi neka sjedne. I on sjedne na pod, i ostane sjediti, a da
nije progovorio nijedne rijei. I ona ga opet udari po zatiljku. I nije joj bilo d
ovoljno ak ni to, nego zapovijedi takoer svima svojim robinjama, neka ga udaraju,
dok je on staroj govorio:
- Ja nisam nikada do ivio ne to ljep e od toga. Stara je meutim neprestano kazivala:
- Ah tako ti tvojega ivota, o moja gospodarice!
Ali su ga djevojke udarale, sve dok on nije bio gotovo onesvi-je ten. Zatim moj
brat ustane, kako bi obavio nu du, ali ga stara sustigne i rekne mu:
Strpi se jo malo, tako e zadobiti ono, to eli !
- Koliko jo dugo ja moram ekati? - upita moj brat. - Od tih
sam se udaraca umalo onesvijestio.
5 Takvima se sjetnim glasovima pjevaju naravno sevda'linke - ljubavne pjes
me.
12
Kada se ona opije - odgovori ona - ti e postii svoj cilj.
Zatim se moj brat vrati na svoje mjesto i sjedne. Robinje meutim ustanu sve do
posljednje, a dama im zapovijedi, da ga okade tamjanom, i da mu lice po krope ru in
om vodom. One izvedu tu zapovijed. Dama mu meutim rekne:
Neka te Allah dovede do poasti! Ti si stupio u moju kuu, i pridr avao si se moji
h uvjeta. Jer tko postupa protivno mojim zahtjevima, njega ja aljem napolje. Ali
onaj tko je strpljiv, taj posti e svoj cilj.
O moja gospodarice
rekne moj brat - ja sam tvoj rob, i nalazim se u tvojoj v
lasti!
Onda znaj
nastavi ona
mene je Allah uinio strasnom prijateljicom veselih ala.
A onaj tko se meni pokorava, taj zadobije, ono to eli.
Zatim ona zapovijedi djevojkama, neka pjevaju zvonkim glasom, tako da je cije
lo dru tvo bilo ushieno. A zatim rekne jednoj od robinja:
Uzmi sa sobom svojega gospodara, i uini ono, to je potreb
no, i ubrzo mi ga dovedi natrag!
Tada djevojka povede mojega brata, a da on nije znao, to ona s njime hoe poeti.
Ali je za njim slijedila stara i rekla:
Budi strpljiv! Jo samo malo preostaje da se uini.
I njegovo se lice razvedri, i on se opet okrene prema dami, dok je stara nepr
estano govorila:
Budi strpljiv, sada e ti uskoro postii ono, to eli ! Tada on nju upita:
Reci mi, to ova djevojka treba uiniti sa mnom!
Ondje te ne eka ni ta osim dobro
odgovori ona toliko
se zaista ja za tebe zala em! Ona ti treba samo obojati obrve i
i upati brkove.
13
Tridesetiprva noc
Boja se na obrvama spere pri pranju, ali ako mi se budu upali brkovi, to boli
.
Dr i se na oprezu
uzvikne stara
da ne postupa protiv njezina nareenja! Jer je nj
ezino srce priraslo uza te.
I tako si moj brat strpljivo dopusti obojati obrve i i upati brkove. A robinja s
e vrati k svojoj gospodarici, i rekne joj kako stoji stvar. Ova joj rekne:
Sada preostaje jo jedno da se uini. Mora mu o i ati bradu,
da bude glatka.
Robinja se potom vrati k njemu i rekne mu, to joj je zapovi-jedila njezina gos
podarica. A moj joj brat, blesan, odgovori:
Sto ja trebam poeti, ako meu ljudima budem na ruglo?
Ali stara rekne:
Ona e to uiniti samo pod tim uvjetom, da ti postane poput
golobrada mladia i da ni ta ne ostane na tvome licu, to bi je grebalo i bolo. Jer njezino je srce raspaljeno strasnom ljubavlju prema
tebi. Zato budi strpljiv, pa e postii svoj cilj!
I moj je brat bio strpljiv, pokorio se djevojci i pustio je da mu se obrije b
rada. A kada je bio opet izveden pred damu, gledaj, obrve su mu bile natopljene
bojom, i brkovi su mu bili i upani, brada obrijana i obrazi crveno na arani.
Ona se najprije nad njime zaprepasti. Zatim se pone smijati, sve dok nije pala
na leda, pa sada rekne:
Moj gospodaru, zaista, ti si svojom dobrom naravi osvojio
moje srce!
I ona ga pone zaklinjati svojim ivotom, da pred njom zaple e, i on pone plesati, d
ok ona u sobi nije ostavila nijedan jastuk, koji mu nije bacila u glavu. A isto
su se tako na njega nabacivale sve robinje, jedna naranom, druga limunom, trea cit
ronom6, sve dok
6 Kiselija vrsta limunova, za koju mi nemamo posebno ime.

on nije pao, napol onesvije en od udaraca i batina po svojoj iji i od bacanja jastuk
a i plodova.
Sada si postigao svoj cilj - rekne mu stara - znaj, da te sada
ne ekaju vi e nikakvi udarci, a samo je jo jedno preostalo da se
uini. A to je sljedee: ona se obiava u pijanstvu tek onda podati
nekom mu karcu, kada odlo i svoje haljine i gae, i kada ostane
gola golcata. Ona e ti zapovijediti, da takoer ti odlo i svoje
haljine, i da tri , dok e ona trati ispred tebe, kao da hoe od tebe
pobjei. Ti nju meutim slijedi od mjesta do mjesta, sve dok ti se ne

nadigne tvoj kurac. Zatim e ti ona dati, da je pojebe .
I ona ktomu doda:
Samo odmah svui svoje haljine!
I on, ukraden svijetu, odlo i svoje haljine, i ostane posve gol'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
:
-.?:-/:
**; :
';X.'J.f'yt
15
Ali kada je zapoela

ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je brija o svome drugom bratu ovako
dalje pripovijedao:
'Kada je stara rekla mojemu bratu, da on mora svui svoje haljine, i kada je on
, ukraden svijetu, odlo io svoju odjeu i tu stajao gol, dama mu rekne:
Sada se pripremi za trk. Ja u takoer trati! Nato se ona isto tako razodjene do gola
i dovikne mu:
Ako ne to hoe , ti me slijedi!
I ona potri ispred njega, a on potri za njome, i ona je trala od sobe do sobe, s
ve dalje, a moj brat za njom, kao kakav pomah-nitali, svladan pohotom i nadignut
a kurca. I ona naposljetku utri u jednu mranu prostoriju, i on za njom u bijesneem
trku. Ali iznenada nagazi na stanovito mekano mjesto, koje se pod njim prolomi.
I prije nego to se uope mogao snai, nae se on nasred ulice u bazaru trgovaca ko om, ko
ji su izvikivali svoje ko e, i kupovali i prodavali.
Kada su ga ugledali u tome stanju - gologa, a kurac mu nadignut, brada obrija
na, obrve obojane, lice crveno na arano -oni poviu i ispljeskaju ga, i ponu ga tui ko a
ma po njegovu golu
Tridesetiruga* no
tijelu, sve dok nije pao onesvije en. I natovare ga na nekog magarca i odvedu ga nae
lniku. Taj im rekne:
- to je to?
Oni odgovore:
Ovaj je u tome stanju iznenada pao na nas iz vezirove kue.
Tada naelnik naredi da mu se odbroji sto udaraca biem i progna ga iz Baghdada.
Ja meutim poem za njim, i potajno ga dovedem u grad i dadnem mu dnevnicu, kako bi
mogao pre ivjeti. Kada ja ne bih bio tako irokogrudan, tada njemu slinoga ne bih mog
ao podnositi.'
BRIJAEVA PRIA 0 SVOME TREEM RRATU.
' to se pak tie mojega treeg brata, on se zove el-Fakik7, i on je taj slijepac. J
ednoga ga dana natjeraju udes i kob pred neku veliku kuu, i on pokuca na vrata, j
er je htio govoriti s vlasnikom, kako bi od njega ne to isprosio. Gospodar kue povie
:
Tko stoji na vratima?
Ali moj brat ne izgovori nijednu rije, i uskoro ga uje kako ponavlja sna nim glas
om:
Tko je tu?
Ali mu on iznova ne dadne nikakav odgovor, i sada zauje, kako kuedomain dolazi n
a vrata, otvara ih i pita:
to ti hoe ?
A moj brat odgovori:
Ne to za volju Allaha Uzvi enoga.
7 Prialo.
18
- Jesi li ti slijep? upita ga ovaj. A moj brat odgovori:
- Da. Kuedomain rekne:
- Pru i mi svoju ruku!
I moj mu brat pru i ruku, jer je vjerovao, da e mu ovaj ne to dati. On ga meutim uh
vati za ruku, odvede ga u kuu i vodio ga je gore od stubi ta do stubi ta, sve dok nis
u do li na terasu. I moj je brat u meuvremenu vjerovao, da e mu ovaj sigurno dati no
vac, ili ne to da pojede. Kada je dakle bio gore, on zapita:
- Sto ti eli , o slijepce? A moj brat odgovori:
- Ne to za volju Allaha Uzvi enoga.
- Neka ti Allah otvori neka druga vrata!
- ovjee! Zbog ega mi to nisi rekao, dok sam bio dolje?
- Ti prljavce, za to ti meni nisi davao nikakav odgovor, kada sam te po prviput
upitao?
- I to ti sada hoe sa mnom uiniti?
- Ja neman ni ta za tebe.
- Onda me vodi niza stube dolje!
- Put le i pred tobom.
I moj brat krene, i pipao si je stube, sve dok nije bio dvadeset stuba do vra
ta. Tada se meutim osklizne njegova noga, i on padne niza stube prema vratima i r
azbije si glavu.
On dakle izae napolje i nije znao, kamo bi se trebao okrenuti. Tada sretne dva
druga slijepca, svoje sudrugove, i oni ga upitaju:
Sto si danas na icao?
On im dakle ispria, to mu se dogodilo, i ktomu dometne:
19
Tridcsctidruga no
- O moja brao, htio bih uzeti ne to od onoga novca, koji imam
kod kue, i potro iti ga za svoje potrebe.
Gospodar je one kue meutim slijedio za njim i uo to, to je on rekao. Ali niti moj
brat ni takoer njegovi sudrugovi nisu primijetili toga momka. Tako se moj brat z
aputi u svoj stan, a taj ga je kuevlasnik neopazice slijedio. Zatim moj brat sjed
ne na pod, da prieka svoje sudrugove. Kada su oni u li, on im rekne:
- Zakljuajte vrata zasunom i pretra ite kuu, da znamo, nije
li nas slijedio takoer kakav stranac.
Pa ipak, kada je stranac uo te rijei, on se uzvere po nekom u etu, koje je visjel
o sa stropa, dok su ovi obilazili po cijeloj kui, ali nisu nikoga na li. Zatim se o
ni vrate, sjednu kraj mojega brata, izvade novac i prebroje ga, i gledaj, bilo j
e dvanaesttisua dirhema8. Njih oni stave u kut sobe. Svaki pojedini uzme, koliko
je trebao, a ostatak zakopaju u zemlju. Zatim donesu ne to za jelo i sjednu, da je
du. I iznenada moj brat zauje pokraj sebe neko tue vakanje, i rekne svojim prijatel
jima:
Meu nama je neki stranac.
I on ispru i ruku i udari o ruku toga kuevlasnika. Tada oni svi navale na njega,
i ponu ga tui. A kada su se umorili, uzmu vikati:
- O vi muslimani, meu nas je do ao kradljivac, da nam ukrade

na novac!
I oko njih se skupi golemo mno tvo. Uljez se meutim dr ao tik" uz njih, i zapomaga
o s njima onako, kako su oni zapomagali. I on zatvori oi, tako da je izgledalo, d
a on bez sumnje pripada k njima, i pone vikati:
- O muslimani, zovem u pomo Allaha i sultana, zovem u
pomo Allaha i naelnika, imam mu dati jedan va an savjet!
8 Unato postojanoj inflaciji dirhema, to je u drugoj etvrtini trinaestog sto
ljea bila vrlo velika svota.
20
Tada ve dou takoer stra ari, uhite cijelo dru tvo, meu njima i mojega brata, i potjer
aju ih ka kui naelnika, koji naredi da dou pred njega i upita:
Sto je s vama?
Uljez povie:
Pogledaj sam! Ali e ti to od nas zadobiti tek putem
muenja. Zaponi samo najprije sa mnom, i naredi neka me mue.
Zatim meutim neka mue ovoga tu, mojega vou!
I on je pri tome pokazivao rukom na mojega brata. Tada oni povale stranca, i
udare mu po njegovoj guzici etirista udaraca. A kako su ga udarci boljeli, on otv
ori jedno oko, pa kada su ga jo sna nije udarali, otvori on takoer drugo. Tada naelni
k povie na njega:
Sto ti to izvodi , prokletnie?
A on zamoli:
- Smiluj mi se! Nas se etvorica pravimo slijepima, i mi pod
valjujemo ljudima na taj nain, to provaljujemo u njihove kue, i
dobivamo priliku da gledamo ene, i putem zavoenja izmamljuje
mo od njih novac. Na taj smo nain skupili ve jednu veliku svotu,
koja se penje do dvanaesttisua dirhema. Ja sam rekao svojim
sudrugovima: 'Dajte mi moj udio, tritisue.' Ali su oni navalili na
mene udarcima, i oduzeli su mi novac, i ja zovem u pomo Allahovu
i tvoju za titu. Rade da ti ima moj udio nego oni. Ako ti eli saz
nati, jesu li moje rijei istinite, istui svakoga pojedinoga od ostalih,
jo vi e nego to si mene istukao, tako e on otvoriti oi.
Tada naelnik izda zapovijed, da muenje zapone s mojim bratom. I oni ga zave u na d
asku za muenje, a naelnik im rekne:
- Vi nitkovi, vi poriete da posjedujete dobrostive Allahove darove i pravite
se, kao da ste slijepi?
- Allah! Allah! - uzvikivao je moj brat - Allah, meu nama nema nijednoga, koj
i vidi.
A oni su ga udarali, sve dok nije pao u nesvijest. Tada naelnik uzvikne:
21
Tridesetidru0a no
Ostavite ga, dok ne doe do svijesti, a zatim ga udarajte
iznova!
I on dadne svakomu od sudrugova odbrojati vi e od trista udaraca biem, dok je on
aj koji je vidio neprestano kazivao:
Otvorite oi, inae e vas iznova bievati!
I stranac naposljetku rekne naelniku:
Po alji nekoga sa mnom, da taj ovamo donese novac. Jer ti
ljudi nee otvoriti oi iz straha od sramote pred ljudima.
Tada naelnik po alje, da se uzme novac. I on dadne od toga strancu njegov navodn
i udio, tritisue dirhema, ostatak zadr i za sebe, a tri slijepca progna iz grada. J
a se meutim, o gospodaru pravovjernih, otputim iz grada, uzmem svojega brata i za
pitam ga o njegovu do ivljaju. I on me izvijesti o onome, to sam ti ispripovijedao.
I ja ga kri om dovedem u grad, i dadnem mu stanovitu dnevnicu, kako bi mogao u sv
oj skrovitosti jesti i piti.
Kalif se nasmije nad mojom pripovije u i rekne:
Dajte mu neki poklon i pustite ga da ode!

Ja meutim uzviknem:
Tako mi Allaha, ja neu ni ta uzeti, dok ne objasnim gospo
daru pravovjernih, to se je dogodilo drugoj mojoj brai. Jer zaista,
ja sam ovjek od malo rijei.
'I zatim je on dalje govorio.'
BRIJAEVA PRIA 0 SVOME ETVRTOM BRATU.
'Sto se pak tie mojega etvrtog brata, o gospodaru pravovjernih, jednookoga, on
je u Baghdadu bio mesar. I on je prodavao meso i uzgajao janjad, i velika i su i b
ogata i kupovali od njega njihovo meso, tako da je on stekao veliko bogatstvo. Tak
o je on ivio
22
Brijaeva pria o svome etvrtom bratu
dugo vremena, dok jednoga dana, kada je on sjedio u svome duanu, nije k njemu u ao
neki starac s dugom bradom, koji mu je dao nekoliko dirhema i rekao mu:
Daj mi za ovo mesa!
I on mu dadne mesa za njegov novac, i stari ode svojim putem. Moj meutim brat
isku a eihovo srebro9, pa kada je vidio, da su dirhemi bijeli i sjajni, on ih pohra
ni na posebnom mjestu. Starac je redovno tako dolazio tijekom pet mjeseci, a moj
je brat sav novac, koji je od njega dobivao, odlagao u jednu posebnu krinju. Nap
osljetku je htio taj novac izvaditi, da za njega kupi ovce. Otvorio je tu krinju,
ali u njoj nije na ao ni ta osim okruglo izrezanih komadia papira. Tada se on pone ud
arati po licu i glasno kriati, tako da se oko njega skupio narod, i on im ispripo
vijeda svoju povijest, i svi su nad time bili zapanjeni.
Moj se meutim brat dadne na svoj uobiajeni posao, zakolje jednoga ovna i objesi
ga u svoj duan. I on odsijee malo od toga mesa i objesi to vani, tim to je u sebi
rekao:
O Allah, kada bi samo do ao onaj nesretni stari!
I nije to dugo trajalo, kad li doe eih, sa srebrom u ruci. Tada moj brat skoi na
noge, pograbi ga i pone vikati:
Doite mi u pomo, vi muslimani, i poujte, to mi se dogodi
lo od ovoga nitkova.
Kada je stari uo njegove rijei, on mu rekne:
Sto ti je dra e? Da ti od mene odustane , ili da te ja pred svim
narodom razotkrijem?
U emu ti mene mo e razotkriti?
- U tome, to ti prodaje pod bravetinu ljudsko meso!
- Ti la e , prokletnie!
Ne, samo je taj prokletnik, u ijemu je duanu obje en ovjek.
9 Dinari su zlatnici, a dirhemi srebrenjaci.
23
Tridesetidru0Pi no
Ako je tako, kako ti ka e , tada ti trebaju pripasti moj novac
i moja krv.
Tada stari povie:
Vi ljudi, ako se hoete uvjeriti u istinitost mojih rijei, uite
u njegov duan.
Tada se srui narod u duan mojega brata, i ondje svi ugledaju kako visi obje en ne
ki ovjek, u kojega se bio pretvorio ovan. Pri tome prizoru oni spopadnu mojega br
ata i ponu na njega vikati:
O ti nevjernice, ti nitkove!
I njegovi ga najbolji prijatelji ponu tui i udarati i govoriti:
Zar nam ti daje da jedemo meso od djece ljudi?
A stari ga udari ak po jednome oku, tako da mu je ono iscurilo.
Ljudi dakle odnesu onoga zaklanog ovjeka pred satnika gradske stra e, a stari mu
rekne:
O emire, ovaj momak kolje ljude i prodaje ih kao bravetinu,
zbog ega smo ga doveli pred tebe. Hajde, izvr i pravdu Allaha,
Svemoguega i Preslavnoga!
Moj se brat htjedne braniti. Ali ga satnik ne saslu a, nego ga osudi na petstot
ina udaraca batinom. Uzmu mu takoer sav njegov novac. A da nije bilo tog novca, z
asigurno bi ga ubili.
Tada se moj brat stavi u pokret, i odmah pone putovati, sve dok nije do ao u nek
i veliki grad, gdje je dr ao za najbolje, da se skrasi kao postolar. I on otvori d
uan, i u njega sjedne, i pone raditi toliko, da je od toga mogao ivjeti.
Ali jednoga dana, kada je iza ao po poslu, on zauje konjski topot, i upita za ra
zlog i dobije kao odgovor, da kralj izlazi u hajku i lov. Tada moj brat ostane s
tajati, kako bi si pogledao kraljevsku rasko . Sada se meutim dogodi, daje kraljevo
oko palo na prazno oko mojega brata. Kralj smjesta pogne glavu i rekne:
24
Brijaeva pria o svome etvrtom bratu
Uzimam svoje utoi te kod Allaha pred nesreom dana
njega dana!
On okrene uzde svojega konja, i sa svom se svojom pratnjom vrati natrag. Zati
m izdade zapovijed svojim stra ama. Ovi pograbe mojega brata i spopadnu ga tako bo
lnim udarcima, da je bio napol mrtav, a da nije slutio, zbog ega se to sve dogaa.
Nato se vrati, posve slomljen, natrag kui. Zatim on ode k jednomu iz kraljeve oko
line i ispripovijeda mu, to mu se dogodilo. Drugi se pone smijati, sve dok nije pa
o na lea, i rekne:
Moj brate, znaj, da taj kralj ne mo e podnijeti, da vidi neko
ga jednookoga, a osobito ne u sluaju, ako je taj slijep na desno oko.
Zatim ga on ne pu ta da ode, a da ga nije dao izbatinati.
Kada je moj brat uo te rijei, on smjesta odlui pobjei iz toga grada. Tako se on p
ripremi za put, otputuje odatle i okrene se prema jednomu drugom kraju, gdje ga
nitko nije poznavao, i ondje nastanjen provede dugo vremena.
Potom pak izae moj brat u mislima o svome polo aju da bi se rastresao. Iznenada
meutim zauje iza sebe konjski topot i uzvikne:
Nada mnom je Allahov sud!
I ogleda se oko sebe za nekim skloni tem, ali ne nae nikakvo. Naposljetku primij
eti neka zakljuana vrata i upre se tijelom o njih. Pa kada su ona pala, on ue i ug
leda neki dugaak hodnik, u kome on potra i pribje i te. Ali prije nego to se u tome sna ao
, napadnu ga dva mu karca i poviu na njega:
Neka je hvala Allahu, koji te je predao u na e ruke, ti Allahov
neprijatelju! Tri si nam pune noi oduzimao poinak i san, tako da
si nas skoro pustio da ku amo smrt!
Tada moj brat upita:
O vi ljudi, to je to s vama?
A oni odgovore:
25
Tridesetidrugci no
- Ti nas obmanjuje i eli nam nanijeti sramotu, i ti plete
lukav tine, kako bi umorio gospodara ove kue! Zar ti nije dovoljno
to, to si ga uinio prosjakom, ti sa svojim drugovima? Ali nam daj
sada no , kojim nam svaku no prijeti .
I oni ga pretra e i nau o njegovu pojasu neki no . Ali on rekne:
- O vi ljudi, bojte se Allaha u mojoj stvari! Jer znajte, moja je povijest k
rajnje neobina!
- A kakva je tvoja povijest? - upitaju oni.
Tada im on ispripovijeda, to mu se bilo dogodilo, u nadi, da e ga oni pustiti d
a ode. Ali oni nisu slu ali rijei mojega brata i nisu se brinuli za njega, nego ga
ponu tui i derati mu haljine s tijela. Pa kada su na njegovim bokovima prona li o iljk
e od batine, oni reknu:
Prokletnie, ovi te o iljci odaju!
Zatim ga odvedu pred naelnika, dok je on kroz to vrijeme sam sebi govorio:
- Sada bivam ka njavan za svoje grijehe, i nitko me ne mo e
izbaviti osim Allaha Uzvi enoga!
Naelnik meutim rekne mojemu bratu:

- Ti nitkove, to te je tjeralo na to, da provaljuje u onu kuu,
s namjerom da poini ubojstvo?
A moj brat odgovori:
- Preklinjem te Allahom, o emire, saslu aj moje rijei i nemoj
preuranjeno izricati presudu!
Ali naelnik povie:
- Zar mi trebamo slu ati rijei jednog razbojnika, koji je ove
ljude uinio prosjacima, i koji na leima nosi tragove udaraca?
I on ktomu doda:
To su tebi zasigurno uinili samo zbog nekoga te kog zloina.
26
\
I on ga osudi na sto udaraca biem. Nato moj brat primi sto udaraca biem, a zati
m ga posjednu na devu i pred njime ponu izvikivati:
Ovo je kazna, i to najmanja kazna za onoga, koji provaljuje u
kue ljudi!
Potom ga na naelnikovu zapovijed protjeraju iz toga grada, a moj brat nasumce
odatle otputuje. Pa ipak, im sam ja douo o njegovu udesu, otputio sam se za njim,
i upitao sam ga o njegovim do ivljajima. On mi je ispripovijedao svoju povijest i
sve ono, to mu se bilo dogodilo. I ja sam s njime putovao uokolo, dok su se ljudi
njemu izrugivali, sve dok nas nisu napokon pustili na miru. Zatim sam ga potajn
o vratio natrag u ovaj grad, i dao mu dnevnicu, da mo e jesti i piti.'
BRIJAEVA PRIA 0 SVOME PETOM BRATO.
'Sto se pak tie mojega petog brata, onoga, kojemu su odsjeena obadva uha, o gos
podaru pravovjernih, on je bio siroma an ovjek, koji je obiavao obveer isprositi ono,
od ega je preko dana ivio. Kada se dakle na otac u visokim godinama, po to je postao
prastar, razbolio i umro, ostavio nam je u naslijee sedamstotina dirhema, i svak
i je pojedini od nas dobio sto dirhema. Ali kada je moj peti brat primio svoj di
o, bio je u nedoumici, i nije znao, to da s time pone. A u takvome mu raspolo enju d
oe na pamet misao, da za taj novac kupi staklenu robu svake vrste i da na tome za
radi. Tako on kupi za tih sto dirhema stakleninu, stavi je na jedan veliki plada
nj i sjedne na stanovitom mjestu na zemlju, kako bi je prodavao. Kraj toga se na
lazio neki zid, na koji se naslonio. Dok je ondje tako sjedio u mislima, on sam
sebi rekne:
Gledaj, moja glavnica u ovoj staklenoj robi iznosi sto dirhe
ma. Nju u ja prodati za dvjesta dirhema. Zatim u za dvjesta dirhe27
Tridcsctidruga no
ma kupiti staklenu robu, i nju opet prodati za etirista dirhema. Tako u sve dalje
prodavati i kupovati, sve dok ne budem imao posve mnogo novaca. Za njega u zatim
nakupovati svu moguu robu, takoer dragulje i ru ino ulje, i time u stei jo mnogo vi e no
ca. Zatim u sebi meutim kupiti neku lijepu kuu, i bijele robove i konje sa zlatnim
sedlima. I ja u jesti i piti, i neu nijednoga pjevaa i nijednu pjevaicu u gradu preo
staviti, nego u ih sve pozivati u svoju palau. Zatim u imati, ako tako ushtjedne Al
lah, glavnicu od stotisua dirhema!
Sve je on to premi ljao u svome duhu, dok je pred njim stajao pladanj sa stakle
ninom. I dalje on rekne u sebi:
- A kada se moja glavnica popne na stotisua dirhema, tada u
odaslati ene, koje obiavaju posredovati u pro enju nevjeste, neka
mi za ene prose keri kraljeva i vezira. Isprosit u si vezirovu ker.
Jer pripovijedali su mi da je ona savr ene ljepote i divne ljupkosti.
Kao nevjestinski u joj poklon10 dati tisuu dinara. Pa ako je njezin
otac spreman na to, dobro. Ali ako nije, uzet u si je silom, njemu
unato. I kada se ona zatim bude nalazila u mojoj kui, tada u
kupiti deset malih u kopljenika, a za sebe jednu takvu haljinu,
kakvu nose kraljevi i sultani. I dat u si napraviti zlatno sedlo, koje
e biti ukra eno skupocjenim draguljima.

Zatim u uzjahati na svojega konja, i jahat u
praen od
svojih mameluka11, koji e trati ispred mene s obje moje strane i
iza mene - kroz grad, dok e me narod pozdravljati i blagoslivljati.
Zatim u ui k veziru, koji je otac te djevojke, ispred sebe i iza sebe
i s moje desne i lijeve strane opkoljen bijelim robovima. Pa kada me
ugleda, vezir e preda mnom ustati, dat e mi da sjedim na njegovu
mjestu, i sam e sjesti ni e od mene, jer ja trebam postati njegovim
zetom. Sada u meutim ja imati kod sebe dva u kopljenika, koji e
10
Posrijedi je jutarnji dar za nevjestu, koji se daje neposredno p
rije potpi
sivanja branog ugovora. Dvije se treine utvrene svote plaaju odmah, a trea
se treina mora isplatiti eni u sluaju mu evljeve smrti ili u sluaju rastave
braka.
11
Mameluk (ili: mamluk) je naziv za bijelog roba.
28
nositi kese, i svaka e sadr avati tisuu dinara. I od njih u mu _, tisuu dati kao jutar
nji dar za njegovu ker, a drugu u mu tk dati dobrovoljno na poklon, kako bi spozna
o, da sam ja velikodu i dare ljiv i uzvi ena duha i da svjetovno dobro ni ta ne znai u m
ojim oima. I na deset rijei, koje mi bude upuivao, ja u mu samo dvije davati kao odg
ovor.
- Zatim u se vratiti natrag u svoju kuu, pa kada zatim doe
k meni netko po nevjestinu nalogu, ja u mu dati neki poklon u
novcu i bacit u mu preko ramena poasnu haljinu. Ali ako mi on
donese neki dar, ja u mu ga vratiti i odbiti u, da ga od njega pri
mim, kako bi se shvatilo, da ja imam gordu du u i da se mogu zado
voljiti samo sa sebi dolinim mjestom. Zatim u im napomenuti, da
me divno ukrase. I kada to uine, zapovijedit u im, da onamo dove
du nevjestu u svadbenoj povorci, a kuu u dati blje tavo iskititi. I
kada zatim doe vrijeme ukra avanja nevjeste, ja u staviti na sebe
svoje najrasko nije haljine, i sjediti u u odjei od zlatnoga brokata,
i neu gledati niti na desno ni na lijevo, u uzvi enosti svojega duha
i dostojanstvu svojega razuma.
Tu, preda mnom, stoji moja supruga u svojim haljinama i
svome nakitu, dra esna kao U tap. I ja bacam na nju samo jedan
pogled, pun gordosti i uzvi enosti, dok mi svi, koji su prisutni, govo
re: 'O gospodaru, pred tobom stoji tvoja supruga i robinja. Pokloni
joj jedan pogled, jer je to zamara, da tako tu stoji!' Zatim oni ljube
preda mnom pod, mnogo puta. Ja meutim podi em oi i bacam
jedan jedini pogled na nju i spu tam lice k zemlji. I oni je odvode u
nevjestinsku odaju, a ja ustajem i zamjenjujem svoju haljinu jednom
daleko ljep om odjeom. I kada mi po drugi put dovedu nevjestu,
tada seja ne umilostivljujem da joj podarim svoj pogled, sve dok me
ne zamole mnogo puta. I zatim je pogledam i ponovo spu tam
pogled. I tako to svakiput, sve dok se ukra avanje nevjeste nije
zavr ilo.'..."
zapoela po kraljevu dopu tenju.
29
Ali kada je poela
tridesetitrea no
^W?WW?WW?W??WW?W??^
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je brijaev peti brat ovako govorio:
- I ja spustim glavu, i tako inim svakiput, sve dok se
ukra avanje nevjeste nije zavr ilo. I zatim zapovijedam jednomu od
svojih u kopljenika, neka mi donese kesu s petstotina dinara. I kada
ju je on donio, dajem je komorkinjama i zapovijedam im, neka me
vode u nevjestinsku odaju. im su me one ostavile s njome nasamo,
ja ne bacam na nju nijedan pogled, niti joj izgovaram ijednu rije,
zato da bih pokazao svoj prezir, kako bi se o meni znalo, da imam
ponosnu du u.
I dolazi njezina mati, ljubi mi glavu i ruku, i govori mi: 'Moj
gospodaru, pogledaj svoju robinju, koja ezne za tim, da ti se prib
li i. Zato joj izlijei slomljeno srce!' Ja meutim ne dajem nikakav
odgovor. I kada ona to vidi, ljubi mi noge mnogo puta, i kazuje:
'Moj gospodaru, gledaj, moja je ki lijepa djevojka, i ona nije upoz
nala jo nijednoga mu karca. I kada ona kod tebe nalazi tu
nenaklonjenost, njoj se kida srce. Zato postani naklonjenim prema
njoj i prozbori joj koju rije!' Zatim ona odlazi i donosi za mene
pehar vina. Njega uzima njezina ki i prinosi mi ga. Ali kada mi se
ona pribli ila, jaje ostavljam preda mnom stajati, dok se opu teno
31
Tridesetitrea- no
leima oslanjam o neki zlatom pro iveni jastuk, a da nju ni ne pogledam, u uzvi enosti
svojega duha, tako da me ona zaista poinje dr ati za nekoga velemonog sultana.
Zatim mi ona govori: 'Moj gospodaru, za volju Allahovu,
nemoj odbijati, da primi ovaj pehar iz ruke svoje robinje, jer gledaj,
ja sam tvoja slu kinja!' Ja joj meutim ni ta ne progovaram, a ona
me uporno moli, da ga ipak zaista ispijem. I ona mi ga dr i pred
usnama. Ja joj meutim odgurnem ruku od lica, i udarim je nogom
i uinim ovako!
Tada on udari nogom, i - staklenina zajedno s pladnjem, koji je le ao na jednom
e uzvi enju, padne na zemlju, i sve se, to se na njemu nalazilo, porazbija u paramp
arad. A moj brat krikne:
Sve to dolazi od moje oholosti!
Nato se, o gospodaru pravovjernih, on udari po licu, razdere svoje haljine, p
one plakati i sam sebe tui. I ljudi su ga, koji su i li na molitvu petkom, pogledava
li. I njih ga je par pogledalo s naklono u, i imali su suuti prema njemu, ali se dru
gi nisu za njega brinuli. Sada je moj brat tu sjedio u takvu raspolo enju, jer je
izgubio novac i zaradu.
Po to je neko vrijeme bez prestanka plakao, gledaj, kad li doe neka lijepa dama,
okru ena mnogim slugama. Jahala je na nekoj muli sa zlatnim sedlom, od nje je str
ujao miris mo usa i nalazila se na putu k molitvi petkom. Kada je ugledala sitne k
omadie stakle-nine i mojega uplakanog brata, u njezinu se srcu probudi suut prema
njemu, i ona upita, to mu nedostaje. Tada joj bude reeno:
- Ovaj je posjedovao pladanj pun staklenine, prodajom koje se
nadao da e si zaraditi svoje uzdr avanje. Alije ona sada razbijena,
i tako je on dospio u takvo raspolo enje, u kakvome ga vidi .
Ona meutim pozove jednoga od svojih slugu i rekne mu:
Daj to, to ima kod sebe, tomu jadnom momku!
I on dadne mojemu bratu kesu, u kojoj se nalazilo petstotina dinara. im ju je
on osjetio u svojoj ruci, zamalo je umro od preve32
like radosti, te je na nju poeo zazivati sve mogue blagoslove. Zatim se vrati u sv
oj stan kao dobrostojei ovjek. Ali dok je jo sjedio u mislima, netko pokuca na vrat
a. On ustane i otvori, i ugleda neku staru enu, koju nije poznavao.
- Moj sine rekne ona - znaj, blizu je vrijeme molitve, a ja
jo nisam predhodno uzela abdest12. eljela bih dakle, da mi ti
stavi na raspolaganje svoj stan, da mogu izvr iti malo pranje13.
Moj brat odgovori:
I on ue unutra, i pozove je neka ga slijedi. Tako ona ue, i on donese ibrik s v
odom, da se mo e prati. On sam sjedne, jo uvijek posve izvan sebe od radosti zbog d
inara. Zatim ih zauzla u svoj pojas. Kada je s tim bio gotov, i kada je stara do
vr ila svoje pranje, doe ona do mjesta, na kome je sjedio, izmoli dvije rak'ae14 i
zazove s neba na mojega brata lijep blagoslov. I dok joj je za to zahvaljivao, o
n posegne rukom za dinarima i dadne joj od njih dva, i u sebi rekne:
Ovo je moja dobrovoljna milostinja.
Kada je meutim ugledala zlato, ona uzvikne:
- Neka je hvaljen Allah! Zbog ega ti na ljude, koji te vole, gleda tako, kao d
a bi bili prosjaci? Uzmi svoj novac, ja ga ne trebam, i stavi ga natrag u svoj p
ojas! Ali ako eli , da bude sjedinjen s onom, koja ti je dala taj novac, tada te ja
mogu s njome sjediniti. Jer ona je moja gospodarica.
- O majice upita moj brat - Kako ja mogu dospjeti do nje?
12
Religiozno pranje, koje je kod muslimana obvezno obaviti prije molitve.
13
U iznimnim je okolnostima dopu ten i reducirani abdest. Puni naime
abdest obuhvaa pranje lica, ruku do laktova, nogu do gle anja, ispiranje usta i
nosa, te napokon prela enje mokrom rukom po vratu, u ima i tjemenu.
14
Rak'a je posve odreen slijed formula i pokreta, koji sainjavaju tu
liturgijsku molitvu.
33
- Tridesetitrea no
A ona odgovori:
Moj sine, nju je obuzela naklonost prema tebi, ali je ona ena
jednoga bogatog ovjeka. Uzmi sav svoj novac sa sobom i slijedi me,
da te ja odvedem do cilja tvojih elja. Pa ako se ti s njome sjedini ,
tada e - ukoliko joj se obrati sa svima moguim ljubaznostima i
lijepim rijeima - od njezinih dra i i njezina blaga postii sve, to
god za eli .
Moj brat uzme sav taj novac, spremi se na odlazak i uzme slijediti staru, a d
a u to nije mogao vjerovati. Ona je i la naprijed, a moj ju je brat slijedio, sve
dok nisu do li do nekih velikih ulaznih vrata, gdje je ona pokucala, i na koja je
do la neka grka robinja i otvorila im. Stara ue i pozove mojega brata da ue s njome.
Tako on dakle ue u veliku kuu i potom u neku veliku stambenu odaju, koje je pod bi
o pokriven predivnim sagovima, i koja je bila opremljena zavjesama.
On sjedne, i stavi zlato pred sebe i svoj turban na koljena. Ali prije nego to
se on u tome sna ao, ue unutra stanovita mlada dama, tako lijepa, kakvu jo nikada n
itko nije ugledao, odjevena u najrasko nije haljine. Tada moj brat ustane, a kada
ga je ona ugledala, nasmije i mu se, poka e mu svoju radost i glavom mu dadne znak,
da sjedne. Zatim zapovijedi, da se zakljuaju vrata, a kada se to dogodilo, ona pr
ie k mojemu bratu i uzme ga za ruku. I li su zajedno, dok nisu dospjeli do jedne po
strance smje tene odaje. Onamo oboje uu, i gledaj, ona je bila opskrbljena svakojak
im vrstama zlatom pro ivenih svilenih sagova. On sjedne, ona sjedne pokraj njega i
uzme se neko vrijeme s njime aliti. Naposljetku ustane i rekne:
Nemoj se micati sa svojega sjedi ta, dok ne budem natrag!
I ona i ezne. A dok je on tako tu sjedio, gledaj, kad li ue ravno prema njemu nek
i crni rob divovskog stasa, s isukanim maem u ruci, i povie:
Hej ti tu, tko te je ovamo doveo, i to ti ovdje radi ?
34
- Brijaeva pria o svome petom bratu
Kada ga je moj brat ugledao, nije mu mogao dati nikakav odgovor, jer je zbog
straha ostao bez rijei. Tada ga crnac pograbi, svue mu haljine i pone ga bez presta
nka pljo timice udarati svojim maem, sve dok on, onesvije en od bolova, nije pao na po
d. Kada je bijedna crnina pomislila, da je s njime gotovo, moj ga brat zauje kako
vie:
Gdje je solilja?
Tada ue neka robinja, koja je imala u ruci veliki poslu avnik s mnogo soli. I cr
nac je pone postojano utrljavati u rane mojega brata, koji se ipak nije micao iz
straha, da bi rob mogao primijetiti, da je on jo
iv, i zatim ga potpuno dotui. Djev
ojka solilja ode, a crnac povie:
Gdje je podrumarka?
Tada k mojemu bratu prie stara, odvue ga za noge u podrum i baci ga na hrpu ubi
jenih mu karaca. Ondje je on le ao na istome mjestu tijekom dva puna dana. Ali je Al
lah sol uinio sredstvom, koje mu je sauvalo ivot, jer je zaustavila krvarenje. Kada
je moj brat zatim osjetio, da je u stanju, da se opet mie, krenuo je iz podruma,
sa strahom otvorio okance i ispuzao van na slobodno. I Allah ga je za titio, tako
da se u tami kretao naprijed, i da se mogao sve do jutra skloniti u dvorani.
O osvitu dana poe ona prokleta stara napolje u potragu za novim lovakim plijeno
m. On je slijedio njezine tragove, a da ona to nije primjeivala, i stigao je u sv
oj stan, gdje je povezao svoje rane i poeo se lijeiti, sve dok nije postao zdrav.
Kroz to je vrijeme promatrao staru, i gledao ju je u svako doba dana, kako ona s
a sobom uzima jednoga mu karca za drugim, i kako ih odvodi u onu kuu, a da o tome n
ije izgovorio nijednu rije.
Zatim, kada je opet postao zdravim i sna nim, on uzme komad tkanine i naini od n
jega vreu, napuni je sitnim komadiima stakla i sve e je o svoj pojas. I dadne si str
ani izgled, tako da ga nitko nije mogao prepoznati. Ocijene si perzijsku odjeu, u
zme ma i
35
Tridesetitrea no
sakrije ga ispod svojih haljina. Kada je ugledao staru, on joj rekne s perzijski
m izgovorom:
Stara, ima li kakav kantar15, da mogu odvagati devetstotina dinara? Par od nji
h u dati tebi.
Imam jednoga sina - odgovori stara
mjenjaa, koji posjeduje sve vrste kantara.
Doi sa mnom, prije nego to on napusti svoj duan, i on e ti odvagati tvoje zlato!
Moj brat zamoli:
Vodi me!
Tada ona poe naprijed, moj brat za njom, sve dok nisu do li do onih vrata. Ona p
okuca, i doe sama mlada dama i otvori vrata. Stara joj se pritom osmijehne i rekn
e:
Danas vam donosim masno meso.
Dama meutim uzme mojega brata za ruku i odvede ga u istu sobu kao i prije. Ona
posjedi neko vrijeme uz njega, zatim ustane i rekne mu:
Nemoj se micati, dok ne budem natrag!
I ona ode, ali prije nego to se moj brat u tome sna ao, ovamo iznenada stane pro
kleta crnina s isukanim maem i povie:
Ustaj nesretnice!
On ustane. A kada je rob po ao pred njim, on pograbi rukom ma, koji je bio skriv
en pod njegovim haljinama, i robu odvoji glavu od tijela. I on ga pone vui za noge
u podrum i vikati:
Gdje je solilja?
Tada doe robinja s poslu avnikom i solju, i kada je ugledala mojega brata s maem
u ruci, ona uini zaokret, da pobjegne. On ju je meutim slijedio i odrubio joj je g
lavu. Zatim glasno povie:
Gdje je podrumarka?
5 Kantar je osobita vrsta vage sa dvije kuke, izmeu kojih se nalazi jeziacr
36
Brijaeva, pria o svome petom bmtu
Tada doe stara, a on joj dovikne:
- Prepoznaje li me opet, ti zlosretna babetino?
- Ne, moj gospodaru
odgovori ona. A on joj rekne:
- Ja sam onaj ovjek s dinarima, u ijoj si kui ti bila, i obavila abdest, i molil
a, i kojega si ti ovamo namamila.
- Boj se Allaha i po tedi me! - uzvikne ona.
On se meutim nije na nju obazirao, nego joj je poeo zadavati udarce, sve dok je
nije rasjekao na etiri komada.
Zatim on poe, i pone tragati za mladom damom. Kada ga je ova ugledala, postane
izbezumljenom od straha i pone ga preklin-jati za milost. Tada je on po tedi i upit
a:
to te je nagnalo u zajednicu s tim crncem?
A ona odgovori:
- Ja sam bila slu kinja kod stanovitoga trgovca, a ova me je
starica esto posjeivala, i ja sam se priklonila k njoj. Jednoga mi
meutim dana ona rekne: 'Imamo u na oj kui svadbenu sveanost,
tako lijepu, kakvu jo nikada nitko nije do ivio, i ja bih eljela, da si
je ti pogleda .' S rijeima: 'Slu am i pokoravam se!' ja se podignem
i stavim na sebe svoje najljep e haljine i svoj nakit. Uzmem takoer
sa sobom jednu kesu, koja je sadr avala sto dinara. Zatim se uputim
s njome, sve dok me nije uvela u ovu kuu. im sam u la unutra,
pograbi me, prije nego to sam se uope sna la, ovaj crnac, i morala
sam tako provesti ovdje tri godine zahvaljujui podmuklosti te
proklete babetine.
Moje je brat dalje upita:
Ima li on u ovoj kui ikakav posjed?
A ona odgovori:
On ima veliko bogatstvo. Ako ga ti mo e otpremiti, uini to,
i pomoli se Allahu za njegov blagoslov!
37
Tridcsetitrea no
Zatim moj brat poe s njome, i ona mu pone otvarati sanduke, u kojima su le ale ke
se s novcem, tako da je on ostao bez rijei od zaprepa enosti. A ona mu rekne:
Sada otii, i mene ostavi ovdje, i dovedi ljude, da odavde
otpreme novac!
Tako on otie i iznajmi deset nosaa. Ali kada se vratio natrag k vratima, nae ih i
rom otvorenima. Tu damu nije ugledao, a nije ugledao ni kese s novcem, nego samo
malo sitni a i tkanina. Tada spozna, da gaje djevojka bila nadmudrila. I tako on
uzme taj novac, koji je jo bio tu, pootvara skladi ne prostorije i pouzima ono, to s
e u njima nalazilo, i ni ta ne ostavi u kui. I on u radosti provede no. Ali kada je
svanulo jutro, nae on pred vratima dvadeset gradskih stra ara, koji polo e na njega r
uku i reknu:
Tra i te naelnik!
Moj ih brat pone preklinjati, da ga puste da ode kui, ali mu oni ne dopuste da
se onamo vrati. Zatim im on obea stanovitu svotu novca, ali oni to odbiju, vrsto g
a svezu uzetom i odvuku ga odatle. Usput susretnu izvjesnog prijatelja mojega br
ata. On se uhvati za njegov skut i pone ga preklinjati i moliti ga, da bude uz nj
ega i da mu pomogne, da se izvue iz njihovih ruku. Tada prijatelj stane i zapita
ih, o emu se radi, a oni odgovore:
Naelnik nam je zapovijedio, da ga dovedemo pred njega, i
tako ga mi sada vodimo.
Sada ih takoer pone moliti prijatelj mojega brata, da ga puste na slobodu, i po
nudi im petstotina dinara i rekne:
Kada doete k naelniku, recite mu, da ga niste mogli nai!
Ali oni nisu obraali pa nju na njegove rijei, nego su uzeli mojega brata, tim to s
u ga vukli, dok je on le ao licem prema zemlji, sve dok ga nisu doveli pred naelnik
a. Kada gaje taj ugledao, on ga upita:
Odakle ti ima te tkanine i taj novac?
Moj brat uzvikne:
38
Brijaeva, pria o svome estom bratu

Molim za milost!
Tada mu naelnik pru i rubac milosti16, i tako mu on ispripovijeda sve, to mu se d
ogodilo od njegova susreta sa starom sve do damina bijega. I on zakljui:
to sam uzeo, uzmi od toga toliko mnogo, koliko hoe . Ali
mi ostavi ono, ime mogu odr avati svoj ivot!
Ali naelnik uzme tkanine i novac sve zajedno za sebe. A budui da se pobojao, da
bi ta pripovijest mogla doi do sultanovih u iju, on pozove k sebi mojega brata i r
ekne mu:
Otputuj iz ovoga grada, inae u te dati objesiti.
rekne moj brat i krene na putovanje u neki drugi grad.
Na putu ga meutim napadnu razbojnici, svuku ga, i istuku, i odsijeku mu oba uh
a. Kada sam ja zatim douo o njegovu zlu udesu, po ao sam za njim, tim to sam uzeo sa
sobom za njega haljine. I ja ga potajno dovedem u ovaj grad, i dadnem mu dnevni
cu, da mo e jesti i piti.'
BRIJAEVA PRIA 0 SVOME ESTOM BRATD.
' to se napokon tie mojega estog brata, o gospodaru pravovjernih, toga, kojemu su
bile odsjeene obje usne, on je bio dospio u siroma tvo. Jednoga dakle dana on izae,
kako bi ne to isprosio, ime bi mogao odr avati svoj ivot. I usput odjednom ugleda nek
u lijepu kuu sa irokim i visokim trijemom. A na ulazu su sjedili u kopljenici, koji
su pu tali unutra i odbijali. Tako upita moj brat jednoga od onih, koji su ondje s
tajali, i taj mu rekne:
16 Ono to se svlai s vlastitoga tijela i pru a optu enomu, to predstavlja uvijek
svojevrsno obeanje milosti.
39
Tridesetitrea no
Ova palaa pripada jednom odvjetku Barmekida17.
Tada on prie k vratarima i zamoli ih za neki dar. Oni meutim reknu:
Ui kroz velika kuna vrata, i na e ti gospodar dati, to
eli !
On dakle ude u predvorje, i neko vrijeme poe dalje, i doe u stambenu zgradu naj
vee ljepote i sjaja, poploenu mramorom i zastrtu sagovima, a u sredini je bio cvje
tni vrt, kojemu slina on jo nikada nije vidio. Tada moj brat zastane neko vrijeme
bez rijei od zaprepa tenja i nije znao, kamo da usmjeri svoje korake. Ali on zatim
poe prema gornjem kraju dvorane, i ondje nae nekog ovjeka lijepa lica i brade. Kada
je taj ugledao mojega brata, on ustane, nazove mu dobrodo licu i upita ga, kako j
e. A on ga izvijesti, da se nalazi u nu di. Po to je ovaj saslu ao rijei mojega brata,
on mu izrazi svoju srdanu suut, pograbi svoju haljinu, razdere je i povie:
Kako to! Zar sam ja u nekom gradu, u kojemu tebe mui
glad? Tako ne to ja ne mogu podnositi!
I on mu obea svako dobro i rekne:
Ti mora bezuvjetno sa mnom dijeliti moj stol.
Dobri gospodaru - odgovori moj brat - ja ne mogu vi e ekati, jer zaista, ja sam
stra no gladan.
Tada on uzvikne:
Hej, Deko! Donesi umivaonik i ibrik18! A okrenut k mojemu bratu:
Prii, o moj goste, i operi si ruke!
17 Barmekidi su bili na glasu zbog svoje plemenitosti i irokogrudnosti, a o
d njih se u 1001 noi naje e spominje D a'far, veliki vezir baghdadskog kalifa Harun erRa ida, pogubljen od samoga kalifa 803. godine.
18 Bakreni vr za vodu.
Brijaeva pria, o svome estom bratu
I moj brat poe, da si opere ruke, ali ne ugleda niti ibrika ni umivaonika. Ali
je gospodar kue pravio pokrete, kao da si pere ruke, a zatim povie:
Donesite stol!
Ali moj brat ponovo ni ta ne ugleda. Tada ovaj rekne mojemu bratu:
Molim, uzimaj od ovoga jela, i nemoj se stidjeti!
I on je pokretao ruke ovamo i onamo, kao da jede, tim
to je rekao mojemu bratu
:
Zaprepa ten sam, da ti tako malo jede . Ti se ne smije sustezati od jela, ja ipak znam, kako si gladan.
I moj brat pone initi, kao da jede, dok je domain govorio:
Uzmi, i osobito obrati pa nju na ovaj lijepi kruh i na njegovu
bjelinu!
Ali moj brat jo uvijek nije vidio ni ta. Zatim on u sebi rekne:
Ovaj ovjek voli, da od ljudi pravi budale.
I on odgovori:
Dobri gospodaru, ja u itavome svom ivotu nisam vidio ni ta
ljep e od ovoga bijelog kruha, i nisam takoer ni ta slae okusio.
Onaj rekne:
Taj je kruh ispeen od jedne od mojih robinja, koju sam ja
kupio za petstotina dinara.
Zatim kuedomain povie:
Hej deko! Donesi kao prvu zdjelu mesnatu pa tetu, i stavi u
nju prilino mnogo masti!
A mojemu bratu rekne:
O moj goste, jesi li ti vidio ne to bolje od ove pa tete? Tako
ti mojega ivota, jedi, i ne budi stidljiv.
I on ponovo vikne:
41
Tridesetitrea no
- Hej, deko! Donesi nam paprika od tovljena pileta. I rekne mojemu bratu:
- Hajde, jedi, o moj goste, jer ti si gladan, i to ti je potrebno!
Moj brat pone micati eljustima, i inio je, kao da vae, dok je gospodar kue naruivao
jedno jelo za drugim i njemu ipak nije ni ta iznosio osim ponuda, neka jede. I nap
osljetku on vikne:
Hej, deko! Donesi nam pilie nadjevene pistacijom19.
A mojemu bratu rekne:
- Tako ti tvojega ivota, o moj goste, ja sam ove pilie tovio takoer pistacijama.
Jedi zato ne to, to jo nikada u svome ivotu nisi jeo!
- O moj gospodaru - odgovori moj brat - to je ne to dobro.
I domain uini rukom pokret, kao da ugurava mojemu bratu zalogaj u usta, i bez p
restanka je gladnomu nabrajao jela i opisivao ih, sve dok njegova glad nije post
ala tako estokom, da je naj udnije eznuo za kakvim komadom jemena kruha. Onaj meutim u
pita:
- Jesi li ti vidio to bolje od zaina u ovim jelima? Moj brat rekne:
- Nikada, o moj gospodaru!
- Jedi koliko ti srce eli, i nemoj biti stidljiv! - rekne onaj. Ali gost odgovori
:
- Dovoljno sam se najeo. Tada taj ovjek vikne:
- Odnesite to, i donesite poslastice! A mojemu bratu rekne:
Jedi od ovoga, to je izvrsno! Jedi od ovih hurma ica. Tako ti
mojega ivota, jedi te tu hurma ice, prije nego to iz njih iscuri
erbet!
19 Pistacija (pista) je tr lja.
42
- Nikada ja ne bio li en tebe, dobri gospodaru! - odgovori moj brat, i zapita
ga o koliini mo usa u hurma icama.
- Tako ih ja dajem uvijek pripravljati - odgovori on.
U svaku se hurma icu sta
vlja pola miksala mo usa i etvrtina miksala ambre.
Za vrijeme je svega toga moj brat stalno pokretao glavu i usta i eljusti ovamo
i onamo. Onaj jo rekne:
Jedi od ovih mandula, i ne budi stidljiv!
Ali moj brat odgovori:
- O moj gospodaru, ja sam stvarno sit, i ne mogu vi e pojesti ni

jedan komad.
Na to kuedomain:
- O moj goste, ako ti hoe jesti i istovremeno si gledati ove
lijepe stvari, tada ipak - o Allah! o Allah - nemoj ostati gladan!
Ali moj brat odgovori:
- O moj gospodaru, tko pojede od svih tih jela, kako bi taj
mogao ostati gladan?
Nato on promisli, i rekne sebi samomu:
- Pripremit u mu neku podvalu, kojom u ga odvratiti od
takva injenja!
Sada domain povie:
Donesite nam vino!
I sluge su pokretale rukama u zraku, kao da donose vino. Zatim on pru i mojemu
bratu pehar i rekne:
- Uzmi ovaj pehar, pa ako ti se ono svidi, dadni mi to do znanja!
- O moj gospodaru - odgovori on - ono je izvrsno. Ali sam ja navikao piti sa
mo dvadeset godina staro vino.
- Tada pokucaj na ova vrata rekne domain
jer boljega vina ne mo e piti!
43
TridcsctitreM no
S tvojim dobrostivim dopu tenjem - rekne moj brat, i pokretao je svoju ruku ka
o da pije.
Za tvoje dobro i zdravlje!
uzvikne domain te kue, i uini pokret, kao da pije.
Nato pru i mojemu bratu jo jedan pehar, a taj ga prinese k ustima i uini, kao da
se opio. I on neoekivano pograbi domaina, podigne ruku, tako da mu se mogla vidjet
i golota njegovih pazuha, i zadade mu udarac po iji, da je prostorija od njega od
jeknula. Zatim ga pogodi drugim udarcem. Ali domain gromko povie:
Sto to treba znaiti, ti zemaljski otpade?
. Dobri gospodaru, ti si svojemu robu ukazao toliko mnogo dobra, pustio si ga u
svoju kuu, i dao si mu jesti od svojih jela. I dao si mu da pije staro vino, sve
dok on nije postao pijanim i razuzdanim u svom pona anju prema tebi ali si ti odv
e plemenit, a da mu ne bi oprostio njegovu budalastost i njegov ispad.
Kada je ovaj uo rijei mojega brata, on se grohotom nasmije i rekne:
Ja sam se dugo alio s ljudima i prijateljima spremao podvale,
ali jo nikada nisam susreo nekoga, koji bi imao dovoljno strpljenja
i smisla za alu, da pristane na sve moje hirove, osim tebe. Stoga ti
sada opra tam, i ti sada treba stvarno postati mojim drugom za
stolom, i nikada me ne napu tati.
Nato on zapovijedi, neka se zbilja iznesu te prije toga spomenute vrste jela.
I on je jeo s mojim bratom, dok se obojica nisu zasitili. Zatim su pre li u odaju
za pie i ondje na li djevojke, sline Mjesecima, koje su pjevale svakojake pjesme i
svirale na svakojakim glazbalima. Ondje ostanu pri piu, sve dok pijanstvo nije st
eklo nad njima vlast, i dok gospodar kue nije poeo postupati s mojim bratom kao s
nekim prisnim prijateljem, tako da je on postao poput njegova brata. Onaj ga je
vrlo zavolio i poklonio mu je poasnu haljinu.
Sljedeeg jutra njih dvojica ponu iznova rasipati i pijanevati, i tako su dalje iv
jeli tijekom dvadeset godina.
44
Tada onaj ovjek umre, i sultan prigrabi u svoj posjed svo njegovo bogatstvo i
pone iz mojega brata cijediti njegove u teevine, sve dok nije postao prosjakom, koji
ne posjeduje vi e ni ta.
Moj brat meutim napusti grad, i pobjegne iz njega nasumce. Na putu ga spopadnu
Beduini20, svezu ga, i odvuku ga u svoj logor. A taj, koji ga je zarobio, ga pon
e muiti i govoriti:
Otkupi od mene svoj ivot svojim novcem, inae u te ubiti!
Moj brat pone plakati i uzvikivati:
Tako mi Allaha, ja nemam ni ta. Ali ja sam tvoj zarobljenik.

Uini dakle sa mnom, kako hoe !
Beduin ubrzo potegne no , odsijee mojemu bratu usne, i sve nasrtljivije pone zaht
ijevati novac.
No taj je meutim Beduin imao lijepu enu. Ona se u odsutnosti svojega supruga za
dr avala u blizini mojega brata, a htjela gaje
sabla njavajui ga - navesti na jebanje
. Ali se on suzdr avao od nje. Jednoga ga dana ona opet pone zabla njavati. Tada se o
n s njome pone aliti, i pusti je da mu sjedne na njegovo krilo, kad li iznenada ue
taj Beduin. im je ugledao mojega brata, on na njega povie:
Jao tebi, prokleti nitkove, hoe li mi sada jo zavoditi moju
enu?
I on izvue no , i odsijee mojemu bratu kurac. Zatim ga natovari na devu, odvede g
a u planine, i ostavi ga samoga. Ondje su pokraj njega prolazili putnici. Oni ga
prepoznaju, dadnu mu jesti i piti, a meni donesu izvije e o njegovu stanju. Ja odm
ah poem k njemu, dadnem mu da uzja i, i dovedem ga natrag u grad. Ondje mu izdam to
liko mnogo, da od toga mogne ivjeti. Sada sam do ao k tebi, o gospodaru pravovjerni
h, i nisam se htio opet vratiti, prije nego to sam ti sve ispriao. To bi bilo daka
ko neuljudno, jer ja imam na vratu estero brae, za koju se brinem!'
20 Beduin (arapski: badavi = pustinjski) je u izvornom znaenju te rijei stan
ovnik pustinje, dakle ovjek bez stalna boravi ta, a potom i skita. Odatle ta rije ima
esto i negativnu konotaciju - skitnica.
45
Tridesetitrea no
Kada je gospodar pravovjernih uo moju povijest, i sve ono, to sam mu ispriao o s
vojoj brai, on se tada nasmije i rekne:
- Ti govori istinu, o Sutljive, Ti si zaista ovjek od malo rijei, i kod tebe se n
e mo e nai nikakve nametljivosti. Sada se meutim iseli iz ovoga grada, i skrasi se u
nekome drugome!
Zatim me progna, i dadne da me se otpravi pod stra om. Zatim se ja otputim u tui
nu, i ponem putovati po zemljama, sve dok nisam tlouo o njegovoj smrti, i o stupan
ju na prijestolje jednoga drugog kalifa. Tada se ja vratim u prijestolnicu, i nae
m svoju brau mrtvu, i namjerim se na ovoga mladia, kojemu sam uinio najljubaznije u
sluge. Jer da nije bilo mene, on bi bio ubijen. Ali mi on sada pripisuje ne to, to
uope ne le i u mojoj naravi. Jer to, o vi gospodo, to on o meni govori o nametljivos
ti, su prazne rijei. Da, upravo sam poradi toga mladia proputovao kroz mnoge zemlj
e, sve dok nisam do ao u ovaj kraj i susreo ga kod vas. Zar to nije, vi cijenjena
gospodo, znak mojega asnog postupanja?'
A ovo je
ZAVR ETAK GRBAVCEVE POVIJESTI.
Tada rekne kroja kralju od Kine:
Kada smo saslu ali brijaevu pripovijest i upoznali njegovu brbljavost, i sada v
e saznali, daje on ovomu mladiu vrlo na kodio, polo imo ruke na njega i zatvorimo ga,
a zatim u miru sjednemo, i ponemo jesti i piti, i sveana gozba poprimi lijep tok,
sve dok nije odjeknuo poziv na popodnevnu molitvu. Moja me meutim ena primi kisela
izraza lica, i rekne: 'Ti sebi uvijek prireuje radosti i zadovoljstva, a ja sjedi
m ovdje turobna. Ako me ti sada ne izvede , i ako mi za ostatak dana ne pribavi ne to
razonode, ja u presjei vrpcu izmeu nas, a to znai moju rastavu od tebe.' Stoga sam
je izveo, i mi smo se zabavljali sve do vremena nonog obroka. I na
46
Zavr etak grbavcevc povijesti
putu ka kui sretnemo ovoga grbavca, koji je bio prepun vina i pjevuckao ove stiho
ve:
Bistra je asa i bistro je vino.
ini se da su jedno drugomu posve nalik.
Prvo je to vino, a ne pehar. Zatim je to pehar, a ne vino.
I tako ga ja pozovem, da s nama objeduje, i izaem da kupim peene ribe. Zatim sj
ednemo, da jedemo. I moja ena uzme komad kruha i zalogaj ribe, i gurne mu oboje u
usta. On meutim proguta naopako, i umre. Tada ga ja ponesem, i donesem ga na luk
av nain u kuu ovoga lijenika, toga idova. I lijenik ga na lukav nain ubaci u kuu toga
pravitelja. A upravitelj ga na lukav nain baci na put toga kr anskog prekupca. To je
moja povijest i povijest onoga to mi se juer dogodilo. Pa zar ona nije udnovatija
od grbaveve povijesti?'
Kada je kralj od Kine saslu ao krojaevu priu, on pone kimati glavom od radosti, po
ka e svoje zaprepa tenje, i rekne:
- Pripovijest je o tome mladiu i nametljivome brijau stvarno
zabavnija i ljep a od pripovijesti o tome grbavom obmanjivau.
Nato on zapovijedi jednomu od svojih komornika, da ode s krojaem i da oslobodi
brijaa iz zatvora, i rekne:
elim ga uti kako govori, i to treba biti spasenje za sve vas.
Zatim emo meutim pokopati grbavca..."
47
/<$\
Ali kada je zapoela

s I tridesetietvrta no 1 s
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj od Kine zapovi-jedio:
Dovedite mi toga brijaa, i on treba biti va e spasenje. Zatim
emo pokopati ovoga grbavca, koji je od juer mrtav, i podii emo
mu spomenik.
Istoga trenutka odu komornik i kroja u zatvor, izvedu iz njega brijaa, i vrate
se s njime pred kralja. Taj ga pogleda ispitivakim pogledom, i gledaj, to je bio
neki prastar ovjek od preko devedeset godina, tamna lica, bijele brade i bijelih
obrva, malih u iju i dugaka nosa, i lica glupava i umi ljena izraza. Kralj se nasmije
nad tim prizorom i rekne:
O Sutljive, ja elim, da mi ti malo pria o svojoj povijesti.
Tada brija rekne:
O najvei kralju na eg vremena, kakva je to povijest ovoga kr anina i ovoga Zidova i
ovoga muslimana i ovoga grbavca, koji le i pred vama mrtav? I za to ste se svi vi o
vdje okupili?
Tada mu kralj od Kine rekne:
A za to ti pita o svemu tome?
Ovaj odgovori:
49
Tridesetietvrta no
- Ja pitam o njima, kako bi kralj spoznao, da ja nisam
nametljiv, i da su me oni s nepravom potvorili za brbljavost. Jer ja
sam taj, koji je nazvan Sutljivcem, i zaista, ja imam sreu sa svojim
imenom, kako to kazuje pjesnik:
Rijetko gledaju, ako istra uje , tvoje oi nekog ovjeka, ije ti ime ne mo e objasniti njeg
ovo nutarnje bie.
Sada kralj rekne:
- Objasnite brijau povijest ovoga grbavca i to mu se pri no
nom objedu dogodilo, nadalje takoer ono, to su ispriali kr anin,
idov, upravitelj i kroja!
* Ali ako bih sve to ovdje jo jednom pripovijedala, * to bi znailo samo muiti sl
u atelje. *21
Kada je brija sve saslu ao, on zakima glavom i rekne:

- Tako mi Allaha, to je jedna krajnje neobina stvar! Sada mi
meutim otkrijte ovoga grbavca.
Tada oni uzmu s njega ponjavu, i ovaj mu sjedne do glave, uzme njegovu glavu
u svoje krilo i pogleda mu u lice. I on se pone smijati, sve dok nije pao na lea,
i rekne:
- Svaka je smrt udo, ali bi smrt ovoga grbavca morala biti
zabilje ena slovima od tekueg zlata!
Tada su svi prisutni bili zaprepa teni zbog brijaevih rijei, a nad njima se takoer
zaudi kralj i rekne:
Stoje to utljive? Ispriaj nam!
Brija meutim uzvikne:
21 Ovdje je - kao i drugdje, gdje su dijelovi izriaja odvojeni zvjezdicama
-u izvorniku posrijedi rimovana proza. Sama se pak ovakva ehrezadina primjedba u
1001 noi na razne naine esto javlja, bilo da je, kao to je ovdje sluaj, izgovara ona
sama, bilo da je izgovara neki od njezinih junaka.
50
Zavr etak grbavceve povijesti
- O najvei kralju na ega vremena, u tome se grbavom obma
njivau jo nalazi ivot!
Nato on uzme sa svojega opasaa neku vreicu, otvori je, i iz nje izvadi loni s ma u,
te njome namaze grbavev vrat i njegove vratne ile. Zatim izvadi neka eljezna klije ta
, i gurne ih grbavcu u grlo, i izvue iz njega komad ribe zajedno s ribljom ko u. I k
ada je taj bio vani, gledaj, on je bio natopljen krvlju. Grbavac meutim kihne, po
skoi, pogladi se rukom po licu, i rekne:
- Svjedoim, da nema nijednoga Boga22 osim Allaha i da je
Muhammed Allahov prorok.
Kralj se i svi prisutni zaprepaste nad time, to su vidjeli, i o emu su se osvje
doili vlastitim oima. I zatim se kralj od Kine pone smijati, sve dok nije pao u nes
vijest, i isto tako uine svi drugi. Tada rekne sultan:
- Tako mi Allaha, zaista, ovo je jedna udesna povijest! Nikada
ja nisam do ivio ni ta udnovatije! O vi muslimani, o vi svi
plaenici23, jeste li ikada u svome ivotu vidjeli nekog ovjeka, koji
je umro, i zatim opet postao ivim? Zaista, da mu Allah nije poslao
ovog brijaa, koji gaje uinio ivim, on bi bio mrtav!
Oni reknu:
Tako nam Allaha, ovo je jedno udesno udo.
Zatim kralj od Kine zapovijedi, da ta povijest treba biti zabilje ena i pohranj
ena u kraljevskoj pismohrani. Zatim on pokloni idovu, kr aninu i upravitelju skupocj
ene poasne haljine i naredi im da otiu odatle. Oni dakle otiu. Potom se sultan okre
ne ka krojau, dadne mu poasnu haljinu, imenuje ga svojim dvorskim krojaem, i ispost
avi mu vrst godi nji novac. I on uspostavi mir izmeu njega i grbavca, a ovomu takoer
pokloni skupocjenu poasnu haljinu i vrst godi nji prihod, i uini ga svojim drugom za
22
Bog je ildh, a od te je rijei ir zajednici sa lanom, el-ilah, jedn
aenjem i
stezanjem nastala za jedinoga Boga rije Allah.
23
Dakako: plaeni inozemni vojnici, koji nisu muslimani.
51
Trideseticetvrta no
stolom. Naposljetku takoer brijau iska e svoju milost, tim to mu je poklonio poasnu ha
ljinu i uzdr avanje, i to ga je uinio dr avnim brijaem i svojim drugom za stolom. I oni
po ive najljep im i najveselijim ivotom, sve dok im nije do ao ru itelj radosti i rastav
itelj prijatelja24."
"Pa ipak, o sretni Kralju" tako je nastavila ehrezad "ta pripovijest nije udnov
atija od one o dvojici vezira i Enisi el-D elis."
k
Tada joj njezina sestra rekne:
"A kakva bi ona zapravo mogla biti?"
I ona pone pripovijedati
PRIPOVIJEST 0 NHR ED-DlNU I ENlSI EL D ELlS.

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je neko u asri ivio jedan kralj, koji
je volio siromahe i prosjake i koji je bio dobrostiv prema svojim podanicima i o
d svojega bogatstva poklanjao svima, koji su vjerovali u Muhammeda - Allah ga bl
agoslovio i pozdravio! Ali je takoer bio onakav, kakvim ga oslikava jedan od pjes
nika:
Ako podu u juri protiv kralja guste ete, Tada on na neprijatelje udara britkim maem
.
Zatim on upisuje na njihove grudi pismo juri ne uzavrelosti O danu, kada ga ugleda ,
kako je jurnuo na jahae.
On se zvao kralj Muhammed ibn Sulaiman ez-Zaini, a imao je dva vezira, od koj
ih je jedan bio el-Mu'in ibn Sava, drugi meutim
24 Dakako: Asrael, aneo smrti, i u prenosnici smrt.
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi d-D elis
el-Fadl ibn Chakan. Bio je meutim el-Fadl ibn Chakan najveliko-du niji ovjek od svih
ljudi svojega vremena, * mu od ispravnih postupaka u ivotnim promjenjivostima, *
tako da su se sva srca bila usuglasila * u ljubavi prema njemu * i da su se ljud
i oko njega natiskivali, * da ga pitaju za savjet, * i da su podanici molili za
njegov dug ivot, * jer je on bio odan dobru, * a prognao je zlo i neva-ljal tinu. *
Vezir je el-Mu'in ibn Sava nasuprot tomu mrzio ljude i nije volio dobrotu i bio
je svojevrstan izlo ak nevaljalosti. O njemu se kazuje:
Otii k plemiu, plemievu sinu! Jer plemii, Sinovi plemia, su oni, koji e opet roditi pl
emie.
A okani se prostaka, sinova prostaka! Jer ti prostaci, Sinovi prostaka, su oni,
koji opet raaju prostake.
I koliko je god narod vrlo ljubio el-Fadla ibn Chakana, toliko je vrlo mrzio
el-Mu'ina ibn Savu.
Dogodilo se dakle jednoga dana prema odluci Svemoguega, da je kralj Muhammed i
bn Sulaiman ez-Zaini sjedio na prijestolju svojega gospodstva, okru en svojim dost
ojanstvenicima, i da je dao pozvati svojega vezira el-Fadla ibn Chakana i da mu
je rekao:
elio bih jednu robinju tako lijepu, kakve sada nema nijedne
druge, * savr enu u ljupkosti, * ravnomjerne savr enosti, * i izvrsnos
ti svih dobrih darova. *
Tada dvorjani reknu:
Takva se jedna djevojka mo e imati samo za desettisua
dinara.
I kralj pozove svojega rizniara i rekne:
Odnesi desettisua dinara u kuu el-Fadla ibn Chakana.
53
Tridesetietvrta no
Rizniar uini, kako je sultan zapovijedio. I ministar otie odatle, po to mu je dao
nalog, da se svakoga dana upuuje na trg za trgovanje robljem i da prekupcima stav
i stvar na srce. Takoer izdade zapovijed, da nijedna djevojka, koje se cijena pen
je preko tisuu dinara, ne smije biti prodana, prije nego to su nju pokazali veziru
. Tako prekupci nisu vi e prodavali nijednu robinju, a daje predhodno nisu pokazal
i ministru. Ali mu se nije dopala nijedna od svih robinja, koje su se nalazile k
od njih, sve dok jednoga dana nije neki trgovac do ao do kue vezira el-Fadla ibn Ch
akana, kada je ovaj upravo uzjahao konja, kako bi odjahao u palau. I taj trgovac
uhvati njegov stremen i rekne:
O ti, koji si kraljevsko dostojanstvo doveo do novoga sjaja, Ti si vezir, kojemu
se uvijek osmjehuje Sunce sree.
Ti si probudio meu ljudima izumrlu plemenitost.
Tvoja e revnost biti nagraena, zauvijek posredstvom Allahove moi!
1 on nastavi:
Visoki gospodaru, to, to je bilo tra eno po najvi oj zapovi
jedi, je konano naeno.
Vezir zapovijedi:
Dovedi mije!
Tada trgovac i ezne na kratko vrijeme i zatim dovede neku djevojku, * koja je bi
la plemenita stasa, * i nabreklih grudiju, * njezin je pogled imao tamnu silinu,
* obao je bio lik njezinih obraza, * njezino je tijelo bilo tanko, * ali bedra
ba te ka. * Nosila je predivnu haljinu, * a slai je od medene vode bio rub njezinih
usana. * Njezin je lik bio ravnomjerniji nego onaj naklonjene grane, a njezin je
govor bio nje niji nego onaj u jutarnjeg Zefira, onako kako je jedan od onih, koj
i su je opisivali, rekao o njoj:
54
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-D elis

Ona je udo od ljepote. Njezino je lice poput U tapa. I ona je slaa ljudima od gro a i v
onoga soka25.
Njoj je dao Gospodar prijestolja dostojanstvo i visok polo aj, Dra est i pametnu nar
av, tijelo tako vitko kao neko koplje.
Na nebu njezina lica stoji sedam zvijezda
Kao stra ari za obraze koji odande uhode u daljinu.
Ako bi neki ovjek nastojao da si uvreba jedan pogled: Njega bi d innovi njezina oka
spalili jednom zvijezdom26.
Kada ju je vezir ugledao, ona mu se iznimno dopadne, i on se okrene k trgovcu
i upita:
Koliko je visoka cijena ove robinje?
Taj odgovori:
- Njezina tr i na vrijednost iznosi desettisua dinara. Ali se
njezin vlasnik zaklinje, da desettisua dinara ne pokrivaju ak ni
tro kove za one pilie, koje je ona pojela, za ono vino, koje je popi
la, za one poasne haljine, koje su bile poklonjene njezinim uitelji
ma. Jer ona je izuila umjetnost lijepog pisma, gramatiku, nauk o
rijeima, izlaganje Kur'ana, temeljne postavke pravne znanosti i
teologije, nauka o lijeenju i raunanja vremena, i ona se razumije
u sviranje na glazbenim instrumentima.
25
- ini se da je cijela ova pjesma lo e komponirana i da nam je lo e
predana
napominje Littmann. Ovoj meutim Littmannovoj primjedbi treba
dodati i to, da se od takva djela, kao to je 1001 no ve i poradi samoga njego
va obima ne mo e zahtjevati ujednaenost umjetnike kvalitete.
26
Vidi predhodnu bilje ku.
55
Tridesetietvrta no
Tada vezir rekne:
Dovedi ovamo njezina gospodara!
Trgovac ga istoga asa dovede, i gledaj, to je bio neki Perzijanac, * od kojega
je ostalo jo samo malo, * kojega je vrijeme istro ilo, i sauvalo jo za poneku godinu
. * Onako kako kazuje pjesnik:
Vrijeme zastra uje, o kakve li jeze! Vrijeme ima snagu i ostaje postojano.
Jednom sam mogao hodati i nisam bio bolestan. Danas sam bolestan i ne mogu hodat
i.
Vezir ga dakle upita:
Jesi li zadovoljan, da ovu robinju proda sultanu Muhammedu ibn Sulaimanu ez-Zainiji za desettisua dinara?
Tada Perzijanac odgovori:
- Tako mi Allaha, ako bih je ja kralju ponudio zabadava, to bi
bila samo moja obveza.
Vezir smjesta zapovijedi, da se donese novac. I on bude dopremljen i odvagan
pred Perzijancem. Tada trgovac robljem prie k veziru i rekne mu:
- S dopu tenjem na ega gospodara, vezira, ja imam ne to rei. Tada vezir uzvikne:
- Ovamo s time, to hoe rei!
- Ja dr im - nastavi trgovac - da ti ne bi trebao ovu robinju
jo danas dovoditi ka kralju, jer ona dolazi upravo s puta. Na kodi
la joj je promjena zraka, a putovanje ju je iznurilo. Nego je ti zadr i
tijekom deset dana na miru u svojoj palai, da se ona oporavi i opet

56
Pripovijest o Niir ed-Dinu i Enisi el-Dzelis
bude onakvom, kakva je bila. Zatim je pak po alji u hammam27 i odjeni je u najljep e
haljine i odvedi je k sultanu. To e ti donijeti vi e sree!
Vezir promisli o trgovevim rijeima i nae, da bi tako bilo ispravno. Tako je on o
dvede u svoju palau, odredi joj njezinu vlastitu sobu i naredi da joj se svakoga
dana daje ono, to bi joj bilo potrebno u jelu i piu i drugim stvarima. Tako ona on
dje ostane neko vrijeme.
Imao je meutim vezir e-Fadl ibn Chakan sina, * koji je bio poput U tapa, * kada
izlazi u punoi svojega svjetla. * Imao je svijetlo zraee lice, * obraz ru iasta sjaja,
* na njemu made malen poput zrnceta ambre, * kroz malje prosijavajui se i fin, *
onako kako je o njemu pjevao pjesnik * u stanovitoj pjesmi visoke zvunosti *:
Neki Mjesec ushiuje on svojim oima, kada gleda. Neku granu oarava on svojim stasom,
kada se sagiba.
Poput ebanovine su njegovi uvojci, njegova je boja poput svijetloga zlata.
Njegovo je tijelo nalik nekoj trsci: svaka mu je ljepota prijatna.
O ti, ije je srce tako tvrdo i ije je tijelo tako nje no, Za to se nije dogodilo, da s
u svojstva obrnuta?
Jer kad bi se nje nost tijela nalazila u tvome srcu,
Ti prema zaljubljeniku ne bi vi e pokazivao nikakvu tvrdou niti okrutnost.
Istonjaka kupelj.
Trideseticetvrta no
A ti, koji me kori zbog ljubavi ispriaj me! Jer bijeda je svladala onoga, koji tak
o pati kao ja.
Krivica pogaa samo moje oi i moje zaljubljeno srce: Zato prestani s predbacivanjim
a i prepusti me mojoj boli.
i
Mladi dakle nije znao, kako to stoji s ovom robinjom. Njegov ju je meutim otac
opomenuo i rekao joj:
- Znaj, moja keri, ja sam te kupio kao dru icu u krevetu za kralja Muhammeda ib
n Sulaimana ez-Zainiju. A ja imam jednoga sina, koji nijednu djevicu u ovoj grad
skoj etvrti ne ostavlja nepoje-banom. Budi dakle na oprezu pred njim i nemoj mu d
opustiti da ugleda tvoje lice, pa ak niti da uje samo tvoj glas!
- Slu am i pokoravam se! - odgovorila je djevojka.
I on je ostavi i ode odatle. Jednoga se meutim dana dogodi po odluci udesa, da
se djevojka uputila u hammam, koji se nalazio u kui28, gdje ju je okupalo par ro
binja. Zatim se ona odjene u rasko ne haljine, tako da su njezina ljepota i ljupko
st jo divnije dolazile do izra aja, i ue ka gospodarici, ministrovoj suprugi, i polj
ubi joj ruku. A ova joj rekne:
- Uzmogla ti kupelj uiniti dobro, o Enis el-D elis! Zar nije lijep na hammam?
- O moja gospodarice - odgovori ona - meni ondje nije ni ta nedostajalo osim t
voje prisutnosti.
Tada gospodarica rekne robinjama:
- Na noge, hajde da odemo u hammam! One odgovore:
- Slu amo i pokoravamo se!
Takav hammam odgovara na oj kupaonici.
58
I sve s njome ustanu. Bila je dakle nalo ila dvjema malim robinjama, da stra are
na vratima sobe, u kojoj se nalazila Enis el--D elis, i rekla im:
Ne pu tajte nikoga k djevojci!
I one je uvjere u svoju pokornost. Ali jedva da se Enis el-D elis smirila u svo
joj sobi, kad li tuda proe vezirov sin, ije je ime glasilo Nur ed-Din 'Ali, i upit
a o svojoj materi i familiji29, a te dvije robinje odgovore:
One su u hammamu.
Djevojka je meutim, Enis el-D elis, ula iznutra glas Nur ed--Dina 'Alije, i ona r
ekne sebi samoj:

- Ja bih ipak eljela saznati, to je zapravo posrijedi s tim mladiem, o kome mi
je rekao vezir, da on ne ostavlja u ovoj gradskoj etvrti nijednu djevicu nepojeba
nom. Tako mi Allaha, imam veliku elju, da ga vidim!
- Zatim ona skoi na noge, dok je odisala svje inom kupelji, prie k vratima i pog
leda Nur ed-Din a 'Aliju, i ugleda mladia, nalik mjesecu u njegovoj punini, i taj
prizor probudi u njoj tisuu uzdaha. Ali takoer mladi baci na nju jedan pogled, i u
gleda je, i taj jedan pogled probudi takoer u njemu tisuu uzdaha. I oboje budu upl
eteni u mre u ljubavi jednoga prema drugomu. Tada se on uputi prema dvjema malim r
obinjama i povie na njih, tako da su one pred njim pobjegle i ostale stajati na r
azdaljini, kako bi gledale i vidjele, to e on poduzeti. I gledaj, on prie k vratima
odaje, otvori ih, ue unutra k robinji i upita je:
Jesi li ti ta, koju je moj otac kupio za mene?
Ona odgovori:
-Da!
Tada joj mladi, koji se nalazio u stanju pijanstva, pristupi, i uzme njezine n
oge, i stavi ih sebi oko pasa, i ona obavije svoje ruke
29 Za razliku od na e rijei porodica, rije familija ovdje podrazumijeva takoer
slu inad i robove, to jest: sve pripadnike jednog domainstva.
59
Tridesetietvrta no
oko njegova vrata, i primi ga uz poljupce, i uz uzdahe i ljubavnu igru. I on je
sisao na njezinu jeziku i ona na njegovu, i on joj naposljetku ugrabi djevianstvo
.
Kada su meutim dvije male slu kinje vidjele, da je njihov mladi gospodar u ao k ro
binji Enisi el D elis, one ponu kriati i dozivati. Mladi ju je meutim ve bio pojebao, i
sada urno otri odatle, i potrudi se da umakne iz straha od posljedica svojega ina.
Kada je vezirova supruga ula kako robinje krie, ona skoi i trkom doe iz kupelji, do
k joj se znoj slijevao preko lica, i povie:
Sto treba znaiti ta vika u kui?
I kada je do la do dvije male robinje, koje je bila posjela pred vrata odaje, o
na upita:
Hej vi, to je to?
Te dvije odgovore:
- Gledaj, na gospodar Nur ed-Din 'Ali je pri ao k nama,
istukao nas je, i mi smo pred njim pobjegle. On je meutim pri ao
k Enisi el-D elis i zagrlio ju je, a mi ne znamo to je on jo dalje
uinio. Ali, kada smo mi poele vikati, on je pobjegao.
Potom dama ode k Enisi el-D elis i rekne joj:
- to se dogodilo?
- O moja gospodarice - odgovori ona - dok sam ja ovdje sjedila, gledaj, kad
li ue neki lijep mladi i upita me: 'Jesi li ti ta, koju je moj otac kupio za mene?
' I ja odgovorim: 'Da!' Jer tako mi Allaha, o moja gospodarice, ja sam povjerova
la, da su njegove rijei istinite. I on je smjesta pri ao k meni i zagrlio me je.
- Je li
- Jest.
uzvikne
60
ti se inae pribli io jo sa ime drugim?- upita dama. I ona odgovori:

Ukrao mi je tri poljupca.
On te nije mogao tako napustiti, a da te nije obe astio! vezirova supruga.
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-D is

I ona pone plakati i udarati se po licu, a to su s njome inile sve robinje. Jer
one su se bojale, da e Nur ed-Dina njegov otac ubiti. Dok su one tako plakale, s
tigne vezir i upita, to je posrijedi. Tada mu rekne njegova supruga:
Zakuni mi se, da e uva iti ono, to god ti uope ka em!
On rekne:
Hou.
Tada mu ona ispripovijeda, to je uinio njegov sin, i on dospije u veliku brigu,
razdere si haljinu, pone se udarati po licu i upati si bradu. Njegova mu meutim su

pruga rekne:
Nemoj se ubijati, ja u ti dati njezinu cijenu, desettisua
dinara, od vlastitoga novca!
Tada on podigne glavu prema njoj i povie:
- Jao tebi! Ne trebam ja njezinu kupovnu cijenu. Ali se bojim, da e propasti m
oj ivot i moj novac.
- O moj gospodaru, kako bi to onda trebalo biti?
- Zar ti ne zna , da na nas vreba onaj neprijatelj, koji se zove el-Mu'in ibn S
ava? On e, im douje o toj stvari, otii k sultanu..."
61
Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z
apoela po Kraljevu odobrenju.
Ali kada je poela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir rekao svojoj suprugi:
Zar ti ne zna , da na nas vreba onaj neprijatelj, koji se zove
el-Mu'in ibn Sava. On e, im douje o toj stvari, otii k sultanu i
rei mu: 'Tvoj ti je vezir, o kome ti vjeruje , da te on ljubi, uzeo
desettisua dinara i kupio stanovitu robinju, kojoj sline nikada
nitko nije vidio. Ali, budui da mu se ona svidjela, on je rekao svo
jemu sinu: 'Uzmi je! Ti si nje vi e vrijedan nego sultan.' I tako ju je
taj uzeo, i ugrabio joj djevianstvo, i sada se ta robinja nalazi kod
njega.' Kralj e dodu e rei: 'La e !' Ali e on kralju odgovoriti: 'S
tvojim u ga dopu tenjem ja uloviti na prepad i nju u dovesti k
tebi.' I kralj e mu dati punomo, i on e izvesti napad na kuu i
uzeti robinju i odvesti je sultanu, koji e je ispitati. Zatim ona nee
moi poricati. I moj e neprijatelj rei: 'Visoki gospodaru, ti zna ,
da sam ja uvijek bio ispravan prema tebe, ali nisam na ao kod tebe
nikakve milosti.' Zatim e me sultan uiniti primjerom za opomenu,
i ja u postati predstavom za sav narod i izgubiti ivot.
Tada mu rekne njegova supruga:
Nemoj dopustiti da itko sazna o toj stvari. Ona se potajno
dogodila. Sve u ovoj okolnosti povjeri Allahu!
63
Tridesetipeta no
Tada se vezirovo srce umirilo.
Toliko vezir! Okrenimo se sada k Nur ed-Dinu 'Aliji.
Taj je iz straha od posljedica te stvari ostao tijekom cijeloga dana u vrtu.
Tek se pred kraj noi vratio u odaje svoje matere, gdje je odspavao, i opet ustao
prije Suneva izlaska i oti ao u vrt. Tako je on inio tijekom cijeloga jednog mjeseca
, i nikada se nije pokazivao pred ocem, sve dok naposljetku nije njegova mati re
kla njegovu ocu:
- Moj gospodaru, moramo li mi izgubiti ne samo tu djevojku,
nego takoer na ega djeaka? Ako bude jo dugo dalje i lo na taj
nain s mladiem, on e nam pobjei.
Vezir je upita:
Sto onda treba uiniti?
A ona odgovori:
- Ostani noas na nogama, i kada on doe, pograbi ga, sklopi
s njime mir i dadni mu curu za enu! Jer ona njega ljubi, kao to on
ljubi nju. Ja u ti meutim platiti njezinu cijenu.
Tada vezir prieka sve do noi, a kada je njegov sin u ao, on ga pograbi, kao da mu
hoe prerezati grlo. Ali ovamo doe njegova mati i upita svojega mu a:
- Sto ti hoe s njime poeti? On odgovori:

- Ubit u ga.
Tada sin rekne svojemu ocu:
Zar je dakle za tebe moja smrt tako laka?
Sada iz oevih oiju poteku suze, i on uzvikne:
- O moj sine, kako je za tebe bio lak gubitak mojega imetka i
mojega ivota!
Nato mladi odgovori:
64
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-D dis
Poslu aj, o moj oe, to kazuje pjesnik:
Oprosti! Ja sam pogrije io! Mudri ljudi vazda obiavaju Davati gre niku potpuno opro ten
je.
emu se dakle treba nadati tvoj neprijatelj, doklegod Se nalazi u najdubljoj bijed
i, ti pak u visokoj asti?
Sada vezir odustane od grudiju svojega sina i rekne:
O moj sine, ja ti opra tam.
Jer njegovo se srce bilo razmek alo. I mladi poljubi ruku svojemu ocu, koji mu r
ekne:
Moj sine, kada bih ja bio siguran, da bi ti ispravno postupao s Enisom el-D eli
s, ja bih ti je tada dao.
O moj oe, kako ja ne bih s njome trebao ispravno postupati?
Ja ti nareujem, moj sine, da ne uzima osim nje nijednu drugu enu, niti da uzima i
nou, i da je ne prodaje .
O moj oe! Zaklinjem ti se, da neu uzimati nijedne druge
ene osim nje, i da je neu prodavati.
Kada se on bio tako zakleo, u ao je u robinjinu sobu i ivio s njome tijekom godi
ne dana. Kralja je meutim Allah Uzvi eni pustio, da posve zaboravi onu stvar s robi
njom. A to se tie el-Mu'ina ibn Save, njemu je dodu e bilo o tome donijeto izvje e. Ali
on o tome nije smio govoriti, jer je el-Fadl kod sultana u ivao tako visoku naklo
nost.
Kada je ta godina bila na kraju, otie vezir Fadl ed-Din ibn Chakan u hammam. K
ada je zatim, jo znojei se, iza ao van, na o trome se zraku prehladi. Tako bude vezan
za bolesniki krevet, i slijedili su dugi besani sati, i njegova je bolest sve vi e
uzimala maha. Tada on dakle pozove svojega sina Nur ed-Dina 'Aliju, a kada je ta
j stao pred njega, on mu rekne:
Tridesetipeta no
Moj sine, znaj, * ovjeku je dodijeljen njegov posjed, * i
odreen mu je udes koji ga susti e, * i svako ovje tvo mora ispiti
kale smrti. Zatim on izgovori stihove:
Ja sam smrtan. Preuzvi en je On, koji je besmrtan.
I znam, da sada sigurno moram umrijeti u kratkome roku.
Nema nijednoga kralja, koji jo i u smrti zadr ava dr avu. Neprolazna je dr ava samo Ono
ga, koji je besmrtan.
Zatim on nastavi:
Moj sine, nemam za tebe nikakvu drugu opomenu, osim da se boji Allaha, da vaz
da ima na umu kraj, i da si prigrli robinju Enisu el-D elis.
O moj oe
uzvikne sin
tko je tebi ravan! Zaista, ti si slavljen poradi svojih
dobrih djela, i propovjednici se mole za tebe na propovjedaonicama!
Zatim el-Fadl jo rekne:
O moj sine, ja se nadam, da e Allah Uzvi eni dopustiti da
budem primljen!
Zatim izgovori obje reenice oitovanja vjere30 i ode k narodu bla enih. Palaa meutim
pone odjekivati od tu aljki, a vijest o njegovoj smrti stigne do kralja. I narod j
e u gradu slu ao o rastanku vezira el-Fadla ibn Chakana sa svijetom, i djeca su u k
oli za njime prolijevala suze. Njegov se sin Nur ed-Din 'Ali dao na posao, i opr
emao je sve za njegov sprovod, a na sprovodnoj se sveanosti pojave emiri i veziri
i dr avni velika i i narod toga grada, i meu njima vezir el-Mu'in ibn Sava. Kada je
bilo iz kue izneseno pokojnikovo tijelo, pone netko iz mno tva pjevati ove stihove:
30 Oitovanje se vjere u muslimana sastoji od dva lana: "Tvrdim da nema drugo
ga Boga osim Allaha i daje Muhammed Allahov poslanik."
66
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dzdis
0
petome sam se danu31 rastao od od svojih prijatelja.
1
tada su me oprali na kamenu na vratima.
Svukli su s mene moje haljine, koje sam tako dugo nosio, I dali su mi takve, kak
ve jo nikada nisam nosio.
Lijes sa mnom su nosila na svojim ramenima etiri mu karca Prema kui molitve, i ondje
se ponetko za mene molio.
Molili su molitvu, a da se nisu klanjali prema zemlji. Nju su na tome mjestu mol
ili za mene svi prijatelji.
Na to su me polo ili u nadsvodenu graevinu:
Vrijeme prolazi. Ali ah, moja se vrata nee vi e nikada otvoriti!
Kada ga je zatim sakrila zemlja, i kada su se narod i prijatelji razi li, tada
se takoer Nur ed-Din vrati kui, i pone u suzama naricati. I jezik njegove nevolje i
zgovori ove stihove:
On je o petome danu32 pred veer oti ao odavde. Rekli smo si zbogom. I tada me on os
tavi da stojim.
Ali kada se on okrenuo od mene, s njime je oti la njegova du a. Ja reknem:'Vrati se
natrag!', ali ona: 'Kamo bih trebala ii?
31
Peti je dan etvrtak, koji openito va i za sretan dan. No u etvrtak se
ne
smije polaziti ni na kakvo putovanje.
32
Vidi predhodnu bilje ku!
Tridesetipeta no
U tijelo, u kome ne boravi vi e nikakav ivot i takoer nikakva krv,
u kome sada nema niega vi e osim egrtava kostura?'
Od obilna su plakanja moje oi postale slijepima, A moje su u i gluhe, nikakav glas
u njih ne prodire.
Na to on ostane dugo vremena u dubokoj tugi za svojim ocem, sve dok nije jedn
oga dana, kada je sjedio u kui svojega oca, netko pokucao na njegova vrata. Tada
Nur ed-Din 'Ali ustane, i otvori vrata. I gledaj, stupi unutra neki ovjek od drug
ova za stolom i prijatelja njegova oca, poljubi mu ruku i rekne:
O moj gospodaru, tko je za sobom ostavio takvoga kao to si
ti, taj nije umro. A to je taj put, kojim je i ao takoer Prorok, gospo
dar prija njih i buduih pokoljenja. Dragi gospodaru, budi opet
dobre volje i okani se tugovanja!
Nur ed-Din 'Ali meutim ustane, ode u primau dvoranu, i ondje dopremi sve, to mu
je bilo potrebno. Njegovo se dru tvo opet pone kod njega okupljati, i on opet uzme
k sebi svoju robinju. A njegovo se dru tvo sastojalo od desetorice trgovakih sinova
. On pone jesti i piti, davati gozbu za gozbom i razasipati poklone i dokaze nakl
onosti. Naposljetku mu meutim doe jednoga dana njegov upravitelj i rekne:
O moj gospodaru Nur ed-Dine 'Ali, zar ti nisi uo izreku: *
'Tko izdaje a da o tome ne vodi rauna, * taj postaje siroma nim a
da to i ne primjeuje.' *? A pjesnik govori:
Ja tedim svoj novac i bri ljivo ga uvam. Jer zbilja, ja znam, on mije tit i ma.
Jer kada bih ga rasipao za najgore od neprijatelja,
Tada bi na ovome svijetu preobrazio svoju sreu u nesreu.
68
Pripovijest o Nur ed-Dmu i Enisi cl-D elis
Ja dakle od njega jedem i pijem od njega u zdravlje, I ne dajem od njega ni preb
ijeni novi.
Da, ja uvam svoj novac pred svakim pojedinim momkom. Koji nije vrijedan mojega pr
ijateljstva i koji je niska znaaja.
To mije ipak dra e, nego da ja traljavcu ka em: 'Posudi mi do sutra jedan dirhem, vr
atit u ti natrag pet',

I da on od mene odvrati svoje lice i okrene se A da ja ostanem nalik psu o alo ena po
gleda.
Kako to jadno ipak ide ovjeku bez novca,
Makar ak i poput Sunca na tome svijetu zraila njegova estitost!
O moj gospodaru
nastavi on ti obimni izdatci i veliki
pokloni uni tavaju blagostanje.
Kada je Nur ed-Din 'Ali saslu ao te rijei svojega upravitelja, on ga pogleda i u
zvikne:
- Od svega toga, to si mi ti rekao, ja neu obratiti pa nju ni na
jednu rije, jer sam uo pjesnikovu izreku, koja kazuje:
Ako moja ruka ima novca i ja od njega ne poklanjam, Neka mi se sasu i ruka, neka m
i noga vi e ne kroi!
Naite mi nekoga krtca, koji je stekao slavu svojom krlo u,
Naite mi, i dajte mi da vidim darovatelja, koji je umro zbog dare ljivosti.
69
Tridesetipeta no
Zatim on nastavi:
- Znaj, o upravitelju, to je moja elja, da me ti, dokle god ima
novca za moj doruak, ne mui brigom o mojoj veeri!
Tada upravitelj ode svojim putem. Nur ed-Din 'Ali se meutim prepusti radostima
u najljep em ivljenju i ostane pri svome injenju. I koliko bi mu god puta neki od n
jegovih stale kih drugova rekao: 'To je jedna zgodna stvar', on bi uzvikivao: 'To
je poklon za tebe!' Ili ako bi neki drugi rekao: 'O gospodaru, kua ondje je zgodn
a', on bi uzvikivao: 'To je poklon za tebe!' I on je prireivao jednu gozbu ujutro
, drugu gozbu naveer, sve dok na taj nain nije proveo itavu jednu godinu. Nato, ba k
ada se bilo skupilo dru tvo, doe robinja Enis el-D elis i izgovori ove stihove:
Ti si mislio dobro o danima, dokle su ti god oni bili dobri. Na prijeteu nesreu ud
esa nisi obraao pa nju.
Davao si se obmanjivati od mira noi.
Ali esto dolazi tama takoer u noi obasjanoj zvijezdama.
Kada je ona zavr ila svoje stihove, gledaj, tada netko pokuca na vrata. Nur edDin ustane, i, a da to nije primijetio, slijedio ga je jedan od njegovih stale kih
drugova. Kada je otvorio, na ao je svojega upravitelja, i upitao ga je, to je posr
ijedi. Taj odgovori:
- O gospodaru, ono, ega sam seja bojao, sada se dogodilo!
- Kako to?
- Znaj, da u mojoj ruci nije preostalo ni ta vrijedno jednoga dirhema, niti vi e
ni manje. Ovdje ima moje knjige, u kojima e nai izdatke, koje sam uinio, i popis svo
jega negda njeg posjeda.
Kada je Nur ed-Din 'Ali uo te rijei, on obori glavu i rekne:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha!
70
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi d-D?elis
Ali kada je taj prijatelj - koji gaje kriomice slijedio, i iza ao, da uhodi
uo t
e upraviteljeve rijei, on se vrati k svojim prijateljima i rekne im:
Pogledajte si, to ete uiniti, jer Nur ed-Din 'Ali nema vi e
nijednog novia.
A kada se zatim sam Nur ed-Din vratio k njima, uka e im se zbunjenost na njegov
im crtama lica. Nato se digne jedan od njegovih drugova za stolom, pogleda Nur e
d-Dina i rekne mu:
O moj gospodaru, dopu ta li mi da se povuem?
A za to danas tako rano? - upita on.
A drugi odgovori:
Moja ena eka svoj poroaj, zato ne smijem ostajati daleko
od nje. Moram se vratiti doma i na nju paziti.
Tako ga on napusti, a ustane jedan drugi i rekne:
O moj gospodaru Nur ed-Dine, sada bih elio otii k svoje
mu bratu, jer on danas obrezuje svojega sina.

Ukratko, svaki je pojedini pod bilo kojim izgovorom zamolio za dopu tenje, da o
de, sve dok sva desetorica nisu ostavila Nur cd--Dina 'Aiju samoga. Tada on pozo
ve svoju robinju i rekne joj:
Enis el-D elis, vidi li ti u kakvome se ja nalazim polo aju?
I on joj ispripovijeda, to mu je rekao upravitelj. Ona odgovori:
Moj gospodaru, ja sam se ve mnoge noi nosila s time, da s
tobom govorim o tim stvarima, ali sam ula kako si govorio:
Dokle ti god srea daje darove, daj od njih Svim ljudima, prije nego to ona ode oda
tle!
Jer davanje je ne tjera od tebe, ako ti se ona pribli uje. A krtost je ne zadr ava st
alnom, ako ona bje i od tebe.
71
Tridesetipeta no
- Kada sam ula od tebe te rijei, u utila sam, i nisam ti ti se usuivala uputiti ni
jednu rije.
- Enis el D elis
rekne Nur ed-Din 'Ali
ti zna , da sam ja svoje bogatstvo potro io
samo na svoje prijatelje, koji su me sada napustili kao prosjaka, ali mislim, da
me nee ostaviti na cjedilu bez potpore.
Tako mi Allaha - odgovori ona - ti ti nee ni ta koristiti.
Ali Nur ed-Din rekne:
Ja u smjesta ustati i otii k njima i kucati na njihova vrata.
Mo da u od njih dobiti ne to, to e mi poslu iti kao glavnica, kako
bi njome mogao voditi trgovinu, ako alu i igru ostavim po strani.
Zatim on bez oklijevanja ustane i otputi se, sve dok nije do ao u ulicu, u kojo
j su stanovala sva desetorica. Ondje on pristupi k prvim vratima i pokuca. Izae n
eka robinja i upita:
Tko si ti?
On odgovori:
- Reci svojemu gospodaru, da Nur ed-Din 'Ali stoji pred vrati
ma i da mu poruuje: 'Tvoj ti rob ljubi ruku i eka na tvoju dobrostivost'.
Tada robinja ue unutra i izvijesti o tome svojega gospodara. Taj meutim povie na
nju:
- Vrati se i reci mu: 'Moj gospodar nije kod kue!' Robinja se vrati k Nur ed-Dinu
i rekne mu:
- Moj gospodaru, gledaj, moj gospodar nije kod kue. Tada se ovaj okrene odatle i
rekne sebi samomu:
Ako ovaj i jest kurvin sin i daje se zatajiti, mo da ipak neki
drugi nije nikakav takav kurvin sin.
Nato on poe do sljedeih vrata i rekne onako kao prvi put, ali se takoer taj dadn
e zatajiti. Tako Nur ed-Din izrekne u stihu:
72
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dzelis Oti li su oni, koji su te, ako si stao pred njihova vrata, Neko darivali mesom i pee
njem.
I potom on rekne:
Tako mi Allaha, moram ih ipak sve isku ati. Mo da, da e
neki meu njima stupiti na mjesto njih svih.
I tako on napravi obilazak kod sve desetorice. Ali nije bilo meu njima nijedno
ga, koji bi otvorio vrata, ili mu se pokazao, ili s njime podijelio jedan zaloga
j kruha. Tada on izgovori ove stihove:
V
ovjek je u razdoblju sree nalik drvetu:
Svi stoje oko njega, dokle god je bogato plodovima.
Ali odlaze od njega, ako je izgubilo voe i kro nju, I grubo ga prepu taju egi i pra ini.
Neka je propast nad svima vama, koji ste djeca na ega doba! Nijedan meu desetoricom
ne posjeduje vi e asti.
Zatim se vrati natrag k svojoj robinji, jo

alosnija srca, a ona mu rekne:
Moj gospodaru, zar ti ja nisam rekla, da ti to nee ni ta koris
titi?
On odgovori:
Tako mi Allaha, nije bilo medu njima nijednoga, koji bi mi
pokazao svoje lice, i nijedan me nije htio poznavati!
Moj gospodaru - rekne ona - poni pomalo prodavati
namje taj i pokustvo i ivi od utr ka, dok nam ne pomogne Alah
Uzvi eni.
73
,-..
Tridesetipeta no
Tada on pone prodavati sve, to se nalazilo u kui, sve dok nije preostalo vi e ni ta.
Zatim on pogleda Enisu el-D elis i upita je:
Sto da sada ponemo?
Ona mu odgovori:
Moj gospodaru, moj je savjet taj, da ti smjesta ustane , da me
odvede na bazar, i da me proda . Ti zna , da me je tvoj otac kupio
za desettisua dinara: mo da, da e Allah dopustiti, da ti padne u
dio neka slina cijena. A ako je to Njegova volja, da nas ponovo sas
tavi, tada emo se ponovo vidjeti.
On meutim uzvikne:
O Enis el-D elis, tako mi Allaha, nee to meni biti lako, da
se od tebe rastavljam ak ni samo na jedan sat!
Ali ona rekne:
Tako mi Allaha, moj gospodaru, takoer ni meni to nee biti
lako, * ali nu da ima * svoj vlastiti zakon *, onako kako kazuje
pjesnik:
ivotne nu de zacijelo sile ovjeka na to,
Da udari izlazom, koji ne po tuje dobar obiaj.
A tko se dovodi do toga, da pose e za nekim sredstvom,
To ini samo zbog stanovite stvari, koja je vrijedna takvoga sredstva.
Tada on skoi i uhvati je, dok su mu se suze, nalik na ki u, slijevale niz obraze
. I jezikom svoje nu de on izgovori stihove:
Ostani! Podaj mi jo za put jedan pogled, prije nego to se ras-tane .
Ja u ojaati srce, koje se pri rastanku lomi.
74
Ali ako u svem tome osjea makar kakvu muku, Pusti me da umrem u bolima, ti se meuti
m ne mui!
Zatim on s njome sie na bazar, i preda je prekupcu, i rekne
mu:
- O Ha Hasane, prepoznaj vrijednost onoga, to treba izvikivati!
- O moj gospodaru Nur ed-Dine - odgovori prekupac -podrijetlo je neprepoznatl
jivo!
A zatim on nastavi:
- Zar to nije Enis el D elis, koju je neko tvoj otac zadobio od mene za desettis
ua dinara?
- To je ona odgovori Nur ed-Din.
Tada se prekupac uputi k trgovcima, i uvidi, da se jo nisu svi sakupili. Zatim
je priekao, sve dok nisu do li svi, i dok se tr nica nije napunila robinjama svih na
roda, Turkinjama, Frankinjama, erkeskinjama. Abesinijkama, Nubijkama i crnkinjama
iz Tekrura33. Grkinjama, Tatarkama, Gruzijkama i mnogima drugima. Kada se dakle
trg napunio, on istupi, stane i povie:
O vi svi trgovci! Vi gospodari novca!
Nije sve, to je okruglo, orah, Nije sve, to je duguljasto, banana,
Nije sve, to je crveno, komad mesa, Nije sve, to je bijelo, gruda masti!
Naziv za sredi nju Zapadnu Afriku.
75
Tridesetipcta no
O vi trgovci, dovodim vam ovu skupocjenu perlu34, za koju nijedna cijena ne bi b
ila dostatna!
Za koliko je trebam izvikivati?
Izvikuj je za etiri tisueipetstotina dinara! - odgovori jedan
trgovac.
Kada je dakle prekupac za poetak izvikao ponudu od etiri-tisueipetstotina dinara
, gledaj, upravo je prolazio kroz bazar vezir el-Mu'in ibn Sava, pa po to je ugled
ao Nur ed-Dina 'Aliju kako stoji na jednome kraju bazara, on u sebi rekne:
Sto ovdje stoji u krugu Chakanov sin? Zar taj klipan ima jo
dovoljno, da si kupuje robinje?
Zatim pogleda unaokolo, i zauje prekupca, koji je na trgu izvikivao, a oko koj
ega su stajali svi trgovci, i on u sebi rekne:
Siguran sam, da on nema vi e ni prebijenog novia, i da je
doveo ovamo robinju Enis el-D elis, kako bi je prodao. Ah, ta stvar
ini dobro mojemu srcu!
Nato dadne pozvati prekupca, taj mu prie i pred njim poljubi tlo. Tada mu vezi
r rekne:
- Ja elim ovu robinju, koju ti izvikuje na prodaju. Prekupac se meutim nije mogao p
rotiviti, nego rekne:
- O moj gospodaru, neka to bude, u ime Allahovo.
Zatim on dovede robinju i poka e mu je. Ona mu se svidi, i on upita:
- O Hasane, koliko je za nju ponueno?
- etiritisueipetstotina dinara kao poetna ponuda!
34 Perla ovdje, kao i drugdje u ovome prijevodu, oznauje pravi biser, a toj
je rijei data prednost samo zbog enskoga roda.
76
r
El-Mu'in rekne:
etiritisueipetstotina dinara su moja ponuda.
Kada su trgovci to uli, nijedan se od njih nije usuivao ponuditi nijedan dirhem
vi e, nego su se svi suzdr avali, jer su poznavali vezirovo silni tvo. Zatim el-Mu'in
ibn Sava pogleda prekupca i rekne:
Sto ti ovdje stoji ? Otii, i ponudi za mene etiritisue dinara,
a petstotina trebaju biti za tebe!
Tada trgovac ode k Nur ed-Dinu i rekne:
O moj gospodaru, tvoja ti robinja odlazi zajedno ni ta.
Kako to? upita on.
A trgovac odgovori:
- Otvorili smo ponudu sa etiritisueipetstotina dinara. Tada
je do ao ovaj silnik, el-Mu'in ibn Sava, i prolazio je kroz bazar, i
kada je ugledao robinju, ona mu se dopala, i meni je doviknuo:
'Ponudi za mene etiritisue dinara, a petstotina trebaju biti za
tebe.' Ja meutim ne sumnjam u to, da on zna, da djevojka pripada
tebi, pa ako bi on tebi smjesta isplatio cijenu, tada bi sve bilo dobro.
Ali ja poznajem njegovo silni tvo. On e ti dati uputnicu na jedno
ga od svojih mjenjaa, i poslati nekoga za tobom, i dati rei ljudima:
'Ni ta mu nemojte platiti!' I koliko god puta bude odlazio, da tra i
taj novac, oni e govoriti: 'Platit emo ti uskoro!' Tako e s tobom
postupati dan za danom, unato tomu to si ti ponosna duha! I
naposljetku, kad budu umorni od tvojega pritiskivanja, rei e:
'Poka i nam mjenicu!' Ali im je samo budu imali u rukama,
razderat e je, i ti si izgubio cijenu za djevojku!

Kada je Nur ed-Din 'Ali uo te prekupeve rijei, on ga pogleda i upita ga:
Sto trebam sada uiniti?
Taj mu odgovori:
Dat u ti jedan savjet, i ako ga ti bude slijedio, on e ti biti
od velike koristi.
77
Tridesetipeta no
A taj je?
upita Nur ed-Din.
Na to prekupac odgovori:
Prii odmah k meni, dok ja buden stajao nasred trga, uzmi iz
mojih ruku robinju, i zadaj joj jak udarac i reci joj: 'Ti kurvo, ja sam
odr ao svoju zakletvu i dovukao te na tr nicu robljem, jer sam se
zakleo, da u te dovesti na bazar i pustiti da te prekupac izvikuje na
prodaju.' Ako to uini , lukav tina e mo da ostaviti dojam na vezi
ra i narod, pa e oni povjerovati, da si je ti doveo na tr nicu samo
zato, da bi ispunio svoju zakletvu.
Tada Nur ed-Din rekne:
To je najbolje.
Prekupac ga ostavi, vrati se na sredinu trga, uzme robinju za ruku i kimne ve
ziru el-Mu'inu ibn Savi i rekne:
O moj gospodaru, ovaj je ovdje njezin vlasnik!
U meuvremenu Nur ed-Din prie trgovcu, otme mu robinju iz ruke, udari je po licu
i povie:
Hej, ti kurvo! Ja sam te dovukao na bazar, da se razrije im
svoje zakletve. Sada odjebi kui i vi e mi se ne suprotstavljaj! Hej ti!
Zar ja trebam tvoju cijenu, da bih te trebao prodavati? Kada bih
rasprodavao svoje pokustvo, ono bi mi donijelo vi estruku tvoju
vrijednost!
Ali kada je el-Mu'in ibn Sava ugledao Nur ed-Dina, on uzvikne:
Hola! Ima li ti uope jo
to za prodaju ili kupnju?
Sada ga vezir htjedne nasilniki napasti, ali tada trgovci pogledaju Nur ed-Din
a, kojega su svi vrlo voljeli. A mladi im rekne:
- Ja se ovdje nalazim u va im rukama. Vi dakako poznajete njegovo silni tvo.
- Tako mi Allaha - povie vezir - da nema vas, ja bih ga ubio!
Sada svi ponu pogledavati Nur ed-Dina znaajnim pogledima, kao da su htjeli rei:
'Obraunaj s njim! nijedan od nas nee stupiti
78
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-Dzelis
medu vas.' Tada Nur ed-Din poe prema veziru, i sran, kakav je ve bio, povue ga dolje
s njegova sedla i baci ga na zemlju. Ondje se pak nalazila neka jama s ilovaom35
. Vezir padne posred nje. Nur ed-Din ga meutim izudara i istue, a jedan ga od tih
udaraca pogodi u njegove zube, tako da mu se brada obojala krvlju. Uz vezira se
nalazilo deset mameluka, pa kada su oni vidjeli, to se dogaa s njihovim gospodarom
, oni stave svoje ruke na balake maeva i htjed-nu potegnuti maeve, da napadnu Nur e
d-Dina, i da ga sasijeku. Ali im ovi, koji su stajali uokolo, doviknu:
- Jedan je od njih vezir, a drugi je vezirov sin. Oni e se mo da
jednoga dana opet pomiriti, i vi ete zatim u ivati naklonost obo
jice. Ili ako neki udarac maem pogodi va ega gospodara, tada ete
svi umrijeti najgorom smru. Zato bi bilo bolje, da se vi ne mije ate
meu njih.
Kada je zatim Nur ed-Din izmlatio vezira onoliko, koliko mu je srce htjelo, o
n svoju robinju povede kui. Vezir takoer otie svojim putem, a njegova je odjea bila
obojana u tri boje: crna od ilovae, crvena od krvi, i pepeljasta. Kada se vidio u
tom stanju, on uzme hasuru i stavi si je oko ije. Takoer uzme u ruku dvije kite k
ovilja i otie, sve dok se nije zaustavio pred palaom, u kojoj se nalazio sultan, i
dok nije poeo uzvikivati:
- O najvei kralju na ega vremena, nada mnom je izvr eno
nasilje, nada mnom je izvr eno nasilje!

Tada ga odvedu pred kralja. Taj ga pogleda, i gledaj, to je bio njegov veliki
vezir. On ga odmah upita:
O vezire, tko ti je uinio takvo to?
Tada vezir zaplae, i pone grcati, i izgovori ove stihove:
Zar me treba svijet ti titi, dok ti u njemu boravi ? Zar me trebaju vukovi derati, a
ti, lav, si ovdje?
35 Ilovi te, u koje se sipao i pepeo, kako bi se od toga pravila buka.
79
Tridesetipeta no
Zar trebaju svi edni piti iz tvojega bunara? I, gdje ti slii ki i, zar ja trebam uz t
ebe edati?
Visoki gospodaru
nastavi on
svakomu e se, tko tebe
ljubi i tebi slu i, tako dogaati!
Tada sultan povie:
Hej ti, brzo, reci mi, kako se to s tobom zbilo, i tko ti je takvo
to uinio! Tvoja je ast dio moje asti.
Vezir odgovori:
Znaj, visoki gospodaru, po ao sam danas na tr nicu robljem,
da si kupim kuharicu za kuhanje, i tu sam na bazaru na ao stanovi
tu robinju, tako lijepu, kakvu ja jo nikada u svome ivotu nisam bio
vidio. Htio sam je zadobiti za na ega gospodara, sultana, pa sam
upitao prekupca o njezinu vlasniku, a taj je odgovorio: 'Ona pripa
da 'Aliji, sinu el-Fadla ibn Chakana.' No prije je stanovitog vreme
na dao na gospodar, sultan, njegovu ocu desettisua dinara, kako
bi mu za njih kupio neku lijepu robinju, i on je kupio ovu robinju,
koja mu se svidjela. Ali ju je uskratio na emu gospodaru, sultanu, i
dao je svojemu vlastitom sinu. Kada je zatim umro otac, sin je
poeo prodavati, to je posjedovao u kuama i vrtovima i
pokustvu, i sve rasipati, sve dok nije vi e imao ni prebijena novia.
Naposljetku je doveo robinju na trg, da je proda, i predao ju je
prekupcu, koji ju je izvikivao. I trgovci su za nju nudili sve vi e, sve
dok se njezina cijena nije popela na etiritisue dinara. Tada sam ja
rekao sebi samomu: 'Ja u je stei za na ega gospodara, sultana, jer
ona je najprije bila plaena njegovim novcem.' Tako sam rekao Ntir
ed-Dinu: 'Moj sine, uzmi od mene etiritisue dinara kao kupovnu
cijenu za nju!' Ali kada je on uo moje rijei, pogledao me je i
povikao: 'Ti zlosretni starce! Ja u je prodati Zidovima i kr anima,
ali tebi ne!' 'Ja je ne kupujem za sebe' odgovorim ja 'kupujem je za
na ega gospodara, sultana, koji je tako dobrostiv prema nama.'
Kada je on od mene uo ak te rijei, obuzeo ga je bijes. I on mene,
ovjeka u poodmakloj dobi, povue s konja dolje i izudara me pes
nicama i zadavao mi je udarce, sve dok me nije ostavio da le im
80
ovakav, kakvoga me vidi . I sve mi se to dogodilo jedino zato, to sam do ao, da za te
be kupim robinju!
Zatim se vezir baci na pod, i pone plakati i drhtati. Kada je sultan vidio nje
govo stanje, i saslu ao njegovu pripovijest, ile mu gnjeva nateknu izmeu njegovih oij
u. Zatim se on okrene prema velika ima dr ave, i gledaj, ve je pred njim stajalo etrde
set mu eva maono a. Njima sultan rekne:
Smjesta siite prema kui 'Alije ibn Chakana, opljakajte je
i poru ite, i dovedite mi okovane njega i robinju! Vucite ih oboje
licima prema zemlji, i dovedite ih preda me!
Slu amo i pokoravamo se! - odgovore oni, naoru aju se,
siu dolje i stave se u pokret prema kui 'Alije Nur ed-Dina.
No sultan je imao jednog dvorjanina, 'Alam ed-Dina Sand ara, koji je neko kod el
-Fadla ibn Chakana, oca Nur ed-Dina, bio slu io kao mameluk. Zatim je na ao jedno dr
ugo mjesto, i naposljetku ga je sultan uinio jednim od svojih dvorjana. Kada je o

n uo kraljevu zapovijed, i vidio kako se neprijatelji opremaju, da dokraje sina nj
egova negda njeg gospodara, on to nije mogao podnijeti. Tako on napusti kraljevu p
risutnost, uzja i na svojega konja, odja i k Nur ed--Dinovoj kui i pokuca na vrata. T
ada Nur ed-Din izae van, i im ga je ugledao, on ga prepozna i htjedne ga pozdravit
i. Ovaj meutim rekne:
O moj gospodaru, ovo nije vrijeme * da se izmjenjuju poz
dravi * i slu aju rijei *. Poslu aj, to kazuje pjesnik:
Spa avaj svoj ivot, kada ti se smrailo od nevolje! Ostavi da kua oplakuje onoga, tko
ju je sagradio!
Ti e ve nai neko obitavali te na drugome mjestu: Za svoj ivot nee nai nikakav nadomje
O 'Alam ed-Dine, to je posrijedi? - upita Nur ed-Din.
A taj odgovori:
81
Tridesetipeta no
- Ustaj i bje i za svoj ivot, ti s robinjom! Jer el-Mu'in je za vas
oboje postavio zamku, pa ako mu vi padnete u ruke, on e vas dati
ubiti. Sultan je ve izaslao protiv vas etrdeset maono a, i ja vam
svjetujem, bje ite, prije nego to vas sustigne zlo!
Zatim Sand ar posegne u svoju kesu, te kada je ondje na ao etrdeset dinara, on ih
uzme, dadne ih Nur ed-Dinu i rekne:
- O gospodaru, uzmi ovo i s time putuj! Kada bih imao jo vi e,
ja bih ti to dao. Ali ovo nije vrijeme za isprike.
Nur ed-Din dakle ue k robinji, i o svemu je izvijesti. Jeza je gotovo ukoila nj
ezine ruke. Zatim oboje pohitaju iz grada, a Allah ih pokrije velom svoje za tite,
tako da su stigli na obalu rijeke, gdje su na li neku lau, koja je bio spremna za
plovidbu. Kapetan je meutim stajao nasred lae i vikao:
- Tko jo ima ne to obaviti, bilo to, da si kupi zalihe, ili da od
svojih uzme opro taj, ili ako je tko to zaboravio, taj neka to odmah
uzme, jer smo mi spremni da odjedrimo.
I tada svi reknu:
- Mi nemamo ni ta za obaviti, o kapetane! Kapetan dakle dovikne svojoj momadi:
- Hej vi! Odve ite u eta i i upajte kolce! Tada Nur ed-Din upita:
- Kamo, o kapetane? Taj odgovori:
- Prema obitavali tu mira36, prema Baghdadu..."
36 Uobiajen naziv za Baghdad, a nalazi se i na novcu abasidske dinastije -G
rad Mira.
82
Ali kada je poela
trideseti esta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su se - kada je kapetan rekao: 'Pre
ma obitavali tu mira, prema Baghdadu'
Nur ed-Din 'Ali i robinja ukrcali na palubu.
I laari odgurnu lau i razapnu jedra. Tada laa zaplovi, kao da bi bila neka ptica,
koja se ra irenih krila vinula u let. Onako kako to lijepo kazuje neki od pjesnika
:
Pogledaj lau! Pogled na nju zarobljuje tvoje oi. Jer ona nadma uje vjetar u svome hi
trom letu.
Ona je nalik lebdeoj ptici, koju ra irena krila Iz zranih visina sigurno spu taju na v
odu.
Tako je laa s njima odjedrila, a vjetar im je bio povoljan.
Ostavimo ove i vratimo se k mamelucima! Oni su do li do kue Nur ed-Dina 'Alije i

razvalili vrata, u li unutra i pretra ili sve prostorije, ali od njih dvoje nisu na l
i nikakva traga. Tako su poru ili kuu, vratili se k sultanu i ispostavili mu izvje e.
Tada on rekne:
83
Tridesetiksta no
Krenite u potragu za njima obadvoma, ma gdje da se oni
nalazili!
A oni odgovore:
Slu amo i pokoravamo se!
Zatim vezir el-Mu'in ibn Sava otie kui, po to mu je sultan poklonio jioasnu haljin
u, i po to se umirilo njegovo srce. Jer sultan je bio rekao:
Nitko drugi osim mene nee uzeti za tebe krvnu osvetu!
A vezir mu za eli dug ivot i uspje nost. Zatim sultan dadne da se oglasi po gradu:
'O vi podanici svi! To je volja na ega gospodara, sultana, da, tko god uope naie na
Nur ed-Dina 'Aliju, sina el--Fadla ibn Chakana, i dovede ga sultanu, taj treba
dobiti poasnu haljinu i tisuu zlatnika. Tko ga meutim sakrije ili zna, gdje se nala
zi, a to ne dojavi, taj e zaslu iti te ku kaznu, koja e ga dostii.' Tada svi ponu tragat
i za Nur ed-Dinom 'Alijom. Ali nikomu nije polazilo za rukom, da pronae neki trag
ili izvje e o njemu.
Ostavimo sada ove i okrenimo se k Nur ed-Dinu i njegovoj robinji! Ti su sretn
o prispjeli u Baghdad. Tada im rekne zapovjednik broda:
* Baghdadom se zove ovo mjesto, * to je jedan siguran bra
nik. * Od njega je oti la zima sa svojom hladnoom, * ali se uselilo
proljee sa svojim ru ama, * sva drveta cvatu, * a potoii ubore. *
Tada Nur ed-Din 'Ali sie s lae sa svojom robinjom i dadne kapetanu pet dinara.
Zatim pou malo dalje, i udes ih dovede u predjel vrtova. Ondje dou do jednoga mjes
ta i vide, da je pometeno i poprskano. Uzdu njega su se nalazile klupe, i visjela
su vedra, napunjena vodom. Gore se nalazila re etka od trske iznad itavoga puta, a
na gornjem su se kraju puta nalazila vrtna vrata, ali su ta bila zakljuana.
Tako mi Allaha - rekne Nur ed-Din robinji - ovo je divno
mjesto!
Ona odgovori:
84
Pripovijest o Niir ed-Dinu i Enisi el-D is
Moj gospodaru, daj da neko vrijeme posjedimo na ovoj klupi,
kako bismo otpoinuli!
Tako oni sjednu na klupu. Zatim si operu lice i ruke, i zapahne ih svje da ak zr
aka, i oni utonu u san preuzvi en je On, koji nikada ne spava!
Taj se pak vrt zvao Vrt Veselja, a u njemu se nalazio dvorac, koji >e zvao Dv
orac Lijepog Izgleda i Slika. A sve je to pripadalo kalifu Harunu er-Ra idu37, koj
i je obiavao posjeivati taj vrt i dvorac i ondje sjediti, kada bi mu se stegnule g
rudi. Palaa je imala osamdeset prozora s re etkama, i u njoj je visjelo osamdeset s
vjetiljki s jednim velikim, zlatnim svjetiljnjakom u sredini. Kada bi kalif onam
o dolazio, robinjama bi zapovijedio, da pootvaraju prozore i da s njegovim drugo
m za stolom Ishakom ibn Ibrahimom en-Nadimom pjevaju pjesme, sve dok mu se grudi
ne bi ra irile i brige uminule. Vrtu je meutim pripadao stanoviti uvar, vrlo star ov
jek, koji se zvao eih Ibrahim. Pa kada bi on izlazio po bilo kakvome poslu, znao
je e e pred vrtnim vratima nailaziti na ljude, koji su se zabavljali s raskala enim ena
ma. I zatim bi postajao vrlo gnjevnim. Ipak se je strpio, sve dok jednoga dana n
ije k njemu do ao kalif. Njemu on o tome ispripovijeda. Tada kalif rekne:
- Koga god uope da zatekne pred vratima toga vrta, s njime
postupi onako, kako ti dr i da je ispravno!
Kada je dakle upravo toga dana eih Ibrahim, vrtlar, iza ao, da ne to nabavi, to je
trebao, na ao je to dvoje kako spavaju kod vrata, pokriveni jednim jedinim ogrtaem.
Tada on rekne:
- Tako mi Allaha, lijepa pria! To dvoje ne znaju, da mi je kalif
dopustio i odobrio, da ubijem svakoga, na koga se ovdje namjerim.
-
Ali u ja ovomu paru dati jedan sna an obrok batina, tako da se

ubudue nitko nee pribli avati vratima.
Tako on odsijee jednu zelenu palminu ibu, prie im i podigne ruku, tako da mu se
mogla vidjeti bjelina njegova pazuha, i upravo htjedne udariti. Ipak promisli i
rekne u sebi:
37 Baghdadski kalif iz obitelji Abasida (764-809. godine).
85
Trideseti esta no
- O Ibrahime, zar e ih ti tui, a da ne zna , to je s njima posrijedi? Mo da su oni st
ranci ili putnici, i mo da ih je ovamo doveo kakav udes. Otkrit u im lica i promotr
iti ih. Tada uzme ogrta s njihovih lica i rekne:
- To je jedan dra estan par, i bilo bi nepravedno, ako bih ih tukao.
Zato on opet pokrije njihova lica, sagne se iznad noge Nur ed--Dina 'Alije i
pone je trljati. Sada Nur ed-Din otvori svoje oi, pa kada je ugledao starca asna i
po tovanja dostojna izgleda do svojih nogu, on se zastidi, i povue ih, i sjedne. I
on uzme ruku eiha Ibrahima i poljubi je. Tada stari rekne:
- Moj sine, odakle si ti? A on odgovori:
- Dragi gospodaru, mi smo oboje stranci. I jedna mu suza potee iz oka.
- Moj sine - rekne eih Ibrahim - znaj, Prorok je - Allah ga blagoslovio i poz
dravio!
zapovijedio, da se po tuju stranci. Zar nee ustati, moj sine, i ui u vrt i tj
e iti se pogledom na njega, da se obraduje tvoje srce?
- Dragi gospodaru
odgovori Nur ed-Din
komu dakle pripada ovaj vrt?
Ovaj odgovori:
Moj sine, ja sam ovaj vrt naslijedio od svoje obitelji.
Svrha je, zbog koje je eih Ibrahim to rekao, bila samo ta, da se oni umire i s
mjednu ui u vrt.
Kada je Nur ed-Din uo te rijei, on mu zahvali, i oboje, on i robinja, ustanu i
pou za eihom u vrt. I gledaj, to je bio vrt, ali kakav vrt! * Vrata su bila nadsvo
dena poput hodnika neke palae s lukovima, * iznad njih se savijala vinova loza sa
grozdovima, * crveni su bili nalik na rubine, * dok su crni izgledali poput eba
novine *. Zatim uu u neku sjenicu, i ondje nau drveta s
86
plodovima, * koji su visjeli sad pojedinano, sad udvoje, * na granama su ptiice pj
evale pjesme tako istim glasom, * slavuji su udarali u svoje napjeve tako dugake,
* kanarinci su ispunjavali vrt svojim pjevom, * za frule se kosova inilo kao da s
u ljudske, * a gugutanje je grlica zvualo poput stenjanja nekoga tko se opio od v
ina. * Drveta su, gusta, bila natovarena zrelim, jestivim plodovima i sva su sta
jala u dvostrukim redovima. Tu je bila marelica bijela poput kamfora, druga sa s
latkom srikom, trea iz Chorosana. ljiva je bila oblo ena bojom ljepote. Bijela je tre n
ja sjala sjajnije od kakva zuba. Smokve se moglo vidjeti dvobojne, crvenkaste i
bjelkaste. * I tu je bilo cvijea poput bisera i koralja poredanoga, * ru e su pos-r
amljivale svojim crvenilom obraze lijepih djeva, * ute su ljubiice izgledale kao s
umpor nad kojime vise svjetla u nono doba, * mre, leukoje lavande, anemone, * suza
ma je oblaka okiena njihova lisnata odjea, * smijala se titriina zubna ograda, * pe
runika je gledala ru e oima crne punine, * limuni su bili nalik peharima, * kiseli
zlatnim kuglama. * Zemlja je bila pokrivena cvijeem svih boja, kao nekim sagom. B
ilo je do lo proljee i ondje sve probudilo u veseo ivot, * potok na poskakivanje, *
ptice na pjevanje, * vjetar na umorenje, * u tome iznad svega najbla em godi njem dob
u.
Nato ih eih Ibrahim povede u visoku dvoranu, i oni su promatrali njezinu ljepo
tu i one svjetiljke iza prozora s re etkama. Tada se Nur ed-Din sjeti svojega prij
a njeg polo aja i uzvikne:
Tako mi Allaha, ovo je divno mjesto!
Zatim oni sjednu. eih Ibrahim im donese jelo, i oni su jeli, sve dok nisu bili
siti, i dok si nisu poslije toga oprali ruke. I Nur ed-Din prie k jednom prozoru
s re etkom i pozove k sebi svoju robinju. Ona doe, i sada oboje utonu u promatranj
e * toga gustoga drvea * sa njihovima svakojakim plodovima *. Zatim se on okrene

prema vrtlaru i rekne:
O eihu Ibrahime, zar ti nema ni ta za pie? Jer ljudi
obiavaju nakon jela piti.
Tada mu eih donese svje u vodu, hladnu i ugodnu. Ovaj meutim rekne:
87
Tridesetiksta no
O eihu Ibrahime, to nije to pie, za kojim ja udim.
eli li ti mo da vina?
Da, dakako, o eihu!
Allah me od toga sauvao. Ve ima tomu trinaest godina, ot-kada nisam vi e uinio ne t
o takvo, jer je Prorok Allah ga blagoslovio i pozdravio - prokleo onoga, koji ga
pije, cijedi, prodaje ili kupuje!
Onda uj dvije rijei!
Reci!
Ako ovaj ovdje prokleti magarac bude proklet, hoe li tebe sustii ne to od njegov
a prokletstva?
Ne.
Onda evo uzmi taj dinar i ta dva dirhema, i uzja i ovog magarca, i zaustavi se
na dalekom odstojanju od nekoga duana s vinom, i koga ondje nae pri kupovini, pozo
vi ga k sebi, i reci mu: 'Uzmi ova dva dirhema za sebe, a za ovaj dinar kupi vin
a i stavi ga na tog magarca.' Na taj ga nain ti nisi niti nosio ni kupio, pa na t
ebe nee otpasti nikakav dio prokletstva.
Tada se eih Ibrahim nasmije tim rijeima i rekne:
Tako mi Allaha, moj sine, na nekoga aljivijeg ovjeka od
tebe i na finije rijei od tvojih ja jo nisam nai ao.
Zatim on uini ono, to mu je bio rekao Nur ed-Din, i taj mu se za to zahvali i r
ekne:
Mi smo sada stavljeni pod tvoju za titu, i ti si zbog toga obvezan ispunjavati
na e elje. Donesi nam dakle ono, to nam je potrebno.
Moj sine, evo ti moja ostava na raspolaganje
odgovori ovaj i poka e na smonicu
gospodara pravovjernih ui u nju i uzmi iz nje, to hoe ! U njoj se nalazi vi e, nego to
reba .
Nur ed-Din dakle stupi u odaju, i u njoj ugleda posue od zlata i od srebra i o
d kristala, oblo ene svakojakim draguljima. I on uzme
88
neke od njih, donese ih gore, nalije vino u krage i boce, te se pone radovati lije
pom prizoru, dok im je kroz to vrijeme eih Ibrahim donosio plodove i cvijee. Zatim
se stari povue, i sjedne na pod daleko od njih, dok su oni pili i zabavljali se,
sve dok vino nije steklo nad njima vlast. Njihovi su se obrazi crvenjeli, njiho
ve su oi obi-jesno gledale, njihovi su se uvojci raspustili, i njihov se sjaj sve
vi e poveavao. Tada eih Ibrahim rekne u sebi:
- Za to ja sjedim tako daleko od njih? I za to ja ne bih smio
sjesti k njima? Kada u ja opet kod sebe imati nekoga, kao to su
ovo dvoje, koji slie dvama Mjesecima?
Tako on istupi i sjedne na rub te estrade, a Nur ed-Din mu rekne:
Dragi gospodaru, tako ti mojega ivota, doi k nama bli e!
Tada im eih Ibrahim prie, a Nur ed-Din napuni pehar, pogleda eiha i rekne mu:
- Ispij, kako bi isprobao taj okus!
- Allah me od toga sauvao! - ja trinaest godina nisam vi e ni ta takvo inio.
Nur ed-Din se meutim napravi, kao da je zaboravio, da se eih Ibrahim nalazi tu,
i on ispije pehar i baci se na pod, kao da ga je svladalo pijanstvo. Tada ga po
gleda Enis el-D elis i rekne:
- O eihu Ibrahime, pogledaj, kako ovaj ovjek sa mnom pos
tupa.
A on upita:
- O moja gospodarice, to je s njim?
- Tako on uvijek radi sa mnom - uzvikne ona - on neko vrijeme pije i onda za
spe. Tako ja ostajem sama i nemam nikakva druga u piu, koji bi mi uz moj pehar pr
avio dru tvo i k ijemu bih peharu ja mogla zapjevati.
Tim rijeima bude dirnuto srce staroga, i njegova se du a nakloni prema njoj, i o
n rekne:
89
Tridesetiksta no
Tako mi AH aha, to nije dobro!
Zatim ona napuni pehar, pogleda staroga i rekne:
Tako ti mojega ivota, ti ga mora uzeti i ispiti, nemoj ga
odbijati, izlijei moje bolesno srce!
Tada eih Ibrahim ispru i svoju ruku, uzme pehar i ispije ga. Ona meutim napuni dr
ugi pehar, pridr i ga prema svjetlu i rekne:
O moj gospodaru, evo jo jednoga drugoga za tebe.
Ali on rekne:
? ?/ -.
Tako mi Allaha, ja ga ne mogu vi e piti. Ono, to sam popio,
to je za mene dosta.
Ona meutim odvrati:
Ne, tako mi Allaha, ti to ipak mora uiniti!
Tada on uzme pehar i ispije ga. Zatim mu ona dadne trei, i on ga uzme i upravo
ga htjedne ispiti, ali gledaj, Nur ed-Din se pone uspravljati..."
90
Tada primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je bila za
poela po Kraljevu dopu tenju.
Ali kada je poela
7 .*
* v
s I tridesetisedma no
1 &

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se Nur ed-Din uspravio i rekao:
- O eihu Ibrahime, to je to? Zar te ja nisam prije malo vremena zaklinjao? I t
i si se tada sustezao i rekao, da ti takvo to nisi vi e bio uinio tijekom trinaest g
odina!
- Tako mi Allaha - rekne eih posramljeno - ja nemam nikakve krivice, ona me j
e zamolila.
Nur ed-Din se nasmije, i oni sjednu, i ponu dalje piti, ali se robinja okrene
prema svojemu gospodaru i kri om mu do apne:
- Moj gospodaru, pij i nemoj siliti eiha Ibrahima, kako bih ti
ja mogla pokazati s njime jednu alu.
Zatim ona napuni pehar svojega gospodara i pru i mu ga, i on napuni njezin i pr
u i joj ga, i tako nastave jedan put za drugim, sve dok ih naposljetku nije eih Ibr
ahim pogledao i rekao:
- Kakvo je to dobro drugarstvo? AUah prokleo one, koji su
tako pohlepni! Ti meni ne pru a pehar, kada sam ja na redu, moj
bratel Kakvo je to pona anje, ti Allahov ovjee?
Tada se oboje ponu smijati njegovim rijeima, sve dok nisu pali na lea. Zatim oni
ponu piti i davati njemu da pije, i nisu
91
Tridesetisedma no
prestajali pijanevati, sve dok nije protekla treina noi. Sada rekne robinja:
- O eihu Ibrahime, ja u s tvojim dopu tenjem ustati i zapaliti jednu od svijea, k
oje su ovdje poredane.
- Uini to odgovori on
ali nemoj upaliti vi e od jedne!
Tada ona skoi na noge i pone s prvom svijeom i sve ih je vi e palila, sve dok nije
gorjelo svih osamdeset. Zatim ona opet sjedne. Nato Nur ed-Din rekne:
- O eihu Ibrahime, to mi poklanja ? Zar mi nee dopustiti, da upalim jednu od ovih

svjetiljki?
- Zapali jednu - odgovori on - i nemoj me takoer ti dalje ometati! Tada on us
tane i pone s prvom svjetiljkom i palio ih je sve vi e, sve dok nije gorjelo svih o
samdeset, i dok nije izgledalo da palaa ple e sa svjetlima. Tada rekne eih, kojega j
e svladalo pijanstvo:
- Vas dvoje ste odva niji od mene!
Zatim on ustane, i pootvara sve prozore i opet sjedne. I oni ponu pijanevati i
izgovarati stihove, dok se dvorana oko njih blistala u moru svjetlosti.
Sada je Allah, koji je moan nad svim stvarima, i koji je za svaki uzrok utvrdi
o neko djelovanje, to tako spojio, da je kalif upravo u tom trenutku promatrao m
jeseinu i gledao kroz jedan od onih prozora, koji su bili okrenuti prema Tigrisu.
Tada on ugleda kako u rijeci odsijava sjaj svijea i svjetiljki, pa kada je podig
ao pogled, uvidi, da vrtni dvorac blista u sjaju svijea i svjetiljki. I on povie:
Ovamo k meni sa D a'farom38, tim Barmekidom!
U istome je trenutku ve stajao ministar pred gospodarom pravovjernih, koji je
na njega povikao:
- Ti psu od vezira, hoe li mi oduzeti ovaj grad Baghdad, a da
mi o tome ne rekne nijednu rije?
38 D a'far el-Barmeki - iz po plemenitosti glasovite obitelji Barmekida -je
bio Harun er-Ra idov veliki vezir.
92
to te rijei hoe znaiti? - upita D a'far.
A kalif odgovori:
- Da mi grad Baghdad nije oduzet, tada Dvorac Slika ne bi bio
osvijetljen svjetiljkama i svijeama, niti bi njegovi prozori bili
otvoreni. Jao tebi! Tko bi se smio usuditi takvo to uiniti, kada mi
kalifat ne bi bio oduzet?
Tada D a'far rekne uzdrhtalih grudi:
- Tko ti je dojavio, daje Dvorac Slika osvijetljen i da su njegovi prozori o
tvoreni?
- Doi ovamo i pogledaj! odgovori kalif.
I D a'far prie ka kalifu, i po to je pogledao prema vrtu, ugledao je dvorac kako b
lje ti kroz nonu tminu. Pa budui da je pomislio, da je eih Ibrahim, vrtlar, to dopust
io iz nekoga svojega tajnog razloga, on ga htjedne ispriati i rekne:
- O gospodaru pravovjernih, eih Ibrahim mi je pro loga tjedna rekao: 'O moj gos
podaru D a'fare, htio bih svojim sinovima uiniti radost, tako ti ivota gospodara pra
vovjernih i tako ti tvojega ivota!' Ja sam ga upitao: 'Sto eli ?' A on rekne: 'Ispos
luj mi dopu tenje od gospodara pravovjernih, da u vrtnoj palai proslavim sveanost ob
rezivanja svojih sinova.' Nato mu ja reknem: 'Otii i obrezuj ih, a ja u otii do kal
ifa i to mu rei.' Zatim on oti ao pod tom predpostavkom, a ja sam zaboravio, da ti
to ka em.
- O D a'fare - rekne kalif - najprije si samo na jedan nain zgrije io protiv mene
, ali su iz toga nastala dva grijeha. Ti si uinio dvije gre ke, kao prvu, jer mi ni
si ispostavio nikakvo izvje e, a kao drugu, jer staromu nisi dao ono, to je on elio.
Jer on je do ao i tebi tako govorio samo zato, da bi pred tebe podastro molbu za n
e to novca, kao prilog za tro ak. Ti mu meutim nisi ni ta dao, a k tomu nisi ni mene s
time upoznao.
- O gospodaru pravovjernih rekne D a'far ja sam to zaboravio.
- Sada, tako mi mojih pradjedova i predaka - uzvikne kalif -ja ostatak ove n
oi neu provesti drugaije, nego u njegovu dru tvu.
93
Tridesetisedma no
Jer zaista, on je jedan pobo an ovjek, koji se brine za ljude odane vjeri i siromah
e i njih ugo uje. Oni su se zacijelo sada okupili, i mo da e nam molitva nekoga od nji
h donijeti dobro na ovome i onome svijetu. A u toj e prilici moja nazonost staromu
prirediti korist i radost.
O gospodaru pravovjernih
rekne D a'far protekao je
vei dio noi, i oni e biti ve pri odlasku.
Kalif meutim odvrati:
Ja hou na svaki nain otii k njemu.
Tada vezir za uti. Jer on je bio u nedoumici, i nije znao, to bi trebao poeti. Ka
lif ustane i uzme sa sobom D a'fara i Masrura, u kopljenika, i ta trojica preobuena n
apuste palau u gradu i upute se kroz ulice kao trgovci, sve dok nisu prispjeli do
vrata onoga vrta. Tu kalif stupi naprijed, a kada je vrtna vrata vidio otvoreni
ma, on se zaprepasti i rekne:
Pogledaj, D a'fare, kako je eih Ibrahim ostavio protiv svo
jega obiaja vrata jo u ovo doba otvorenima!
Zatim oni uu i i li su dalje, sve dok nisu do li do kraja vrta i stali dolje pred
palaom. Sada kalif rekne:
O D a'fare, ja bi ih elio prislu kivati, prije nego to se popnem k njima, kako bih vidio to rade, i gledao ljude odane vjeri. Jer
ve odavno nisam od njih uo nijednoga glasa niti takoer, kako
neki fakir zaziva Allahovo ime.
Zatim on pogleda oko sebe, i ugleda neko veliko lje njakovo drvo te rekne D a'far
u:
Ja u se popeti na ovo drvo, jer njegove grane dopiru sve tik
do prozora, pa u tako kroz njih pogledati unutra.
Nato se on popne na drvo, i pone se verati od grane do grane, dok nije dosegao
jednu granu, koja se nalazila nasuprot jednomu od prozora, i on na nju sjedne i
pogleda kroz taj prozor. Tada on ugleda neku djevojku i nekoga mladia, nalik dva
ma Mjesecima
slava neka je Njemu, koji ih je stvorio i oblikovao - i uz njih vid
i
94
sjediti eiha Ibrahima, koji je u ruci dr ao pehar i uzvikivao:
- * Pijenje bez pjevanja * ne mo e donositi nikakvu radost. *
Da! uo sam nekoga pjesnika kako kazuje:
Pusti ga da kru i, vino, u velikima i malim peharima, I uzimaj ga iz ruke zraeeg Mje
seca, poslu itelja!
I nikada nemoj piti, a da se ne pjeva. Jer vidim, kako ak i momci fukaju, kadapoje
konje.
Kada je meutim kalif takvo to morao vidjeti od eiha Ibrahima, nabrekne mu ila gnj
eva izmeu oiju, i on sie dolje i uzvikne:
- O D a'fare, ja jo nikada nisam vidio pobo ne u takvu stanju.
Zato se takoer ti popni na ovo drvo i pogledaj si ih, kako ti se ne
bi izgubili blagoslovi pobo nih!
Kada je D a'far uo te rijei gospodara pravovjernih, on postane zbunjen, i uspne s
e na kro nju drveta, pogleda unutra i ugleda Nur ed-Dina i robinju i eiha Ibrahima,
koji je u ruci dr ao pehar. Pri tome prizoru on postane siguran u smrt, i on sie s
drveta i stane pred gospodara pravovjernih, a taj mu rekne:
O D a'fare, slava neka je Allahu, koji nam dopu ta, da
propise Svetoga Zakona slijedimo takoer na izvanjski nain!
D a'far meutim od silne prenera enosti ne uzmogne rei nijednu rije. Kalif ga potom p
ogleda i rekne:
Volio bih znati, tko ih je ovamo doveo, i tko ih je pustio u moj
dvorac! Ali moje oi jo nikada nisu vidjele takve ljepote, kakva je
ta toga mladia i te djevojke!
D a'far, koji je sada crpio nadu, da e umilostiviti kalifa Harun er-Ra ida, odgovo
ri:
95
Tridesetisedma no
Ti govori istinu, o na gospodaru i sultane!
Ovaj nato:
- D a'fare, daj da se obojica popnemo na tu granu nasuprot
tomu prozoru, kako bismo u ivali u pogledu na njih.

Tada se njih obojica uzveru na drvo, ponu kri om motriti unutra, i slu ati kako eih
Ibrahim kazuje:
- O moja gospodarice, * dostojanstvo je propalo, * jer sam ja
postao pijanim od vina, * ali ono nije slatko bez zvuka struna! *
- Tako mi Allaha - odgovori Enis el-D elis
o eihu
Ibrahime, kada bismo imali samo jedno glazbalo, na a bi radost bila
savr ena.
Kada je stari uo te robinjine rijei, on ustane, a kalif rekne D a'faru:
- Sto e on sada uiniti? D a'far odgovori:
- Ne znam.
eih Ibrahim meutim i ezne, i ubrzo se vrati s nekom lutnjom. Kalif je pogleda i pr
epozna je kao onu Abu Ishaka, svojega druga za stolom.
- Tako mi Allaha rekne kalif
ako ta djevojka bude lo e
pjevala, ja u vas sve dati razapeti na kri . Ali ako bude dobro pje
vala, njima u oprostiti, i samo u tebe dati pribiti na kri .
Tada D a'far uzvikne:
- O Allah, daj da lo e pjeva! Kalif upita:
- Zbog ega? A on odgovori:
- Ako nas sve dadne razapeti, tada emo jedno drugomu
praviti dru tvo.
96
Pripovijest o Nilr ed-Dinu i Enisi d-D dis
Tada se kalif nasmije njegovim rijeima. Nato robinja uzme lutnju, pogleda je,
ugodi je, i odsvira stanovitu melodiju, koja je sva srca rasplamsala u e nji za njo
me. Zatim otpjeva ove stihove:
O ti, koja mo e pomoi jadnom zaljubljeniku, Vatra ljubavi i e nje spaljuje moje srce!
Sto god ti uope uinila, ja sam to zacijelo zaslu io. Stavljen sam pod tvoju za titu. N
e izruguj se mojoj boli!
Da, sada sam napu ten i utonuo u jad.
Ma to da mi uope htjedne uiniti, to na meni uini!
Ali, kakva bi to bila slava, ako bi me pustila da umrem?
Ah, ja se bojim samo toga, da se ti ne bi zatim o mene ogrije ila!
Tada rekne kalif:
- Tako mi Allaha, to je lijepo! O D a'fare, ja u svome ivotu jo nisam uo nijedan
tako oaravajui glas.
- Onda je kalifova srd ba zacijelo posve i ezla? - rekne D a'far.
A Harun er-Ra id odgovori:
Da, oti la je.
Zatim obojica siu s drveta, a na to se kalif okrene k D a'faru i rekne mu:
- Ja bih htio ui, i s njima sjesti, i slu ati djevojku kako pjeva
preda mnom.
97
Tridesetisedma no
- O gospodaru pravovjernih - uzvikne D a'far - ako ti k nji
ma ue , tada e se oni sigurno prestra iti, a eih Ibrahim e umri
jeti od straha.
Ali kalif odvrati:
- D a'fare, ti mi mora ne to izmisliti, kako bih ih ja mogao
obmanuti s pomou neke lukav tine i ui k njima, a da me ne pre
poznaju.
Zatim obojica siu prema Tigrisu, tim to su si poeli premi ljati o itavoj stvari. I
gledaj, tu je stajao neki ribar, koji je riba-rio ispod prozora zamka.
No kalif je bio prije stanovitog vremena dao pozvati eiha Ibrahima i upitao ga
:
- Kakva je to buka, koju ja ujem dolje ispod prozora dvorca? Taj je bio odgovorio
:
- To su glasovi ribara, koji hvataju ribe. Tada je kalif bio zapovijedio:
- Otii i zabrani im to mjesto!

Tako je to mjesto bilo ribarima zabranjeno.
Pa ipak je one noi mimogred prolazio ribar po imenu Karim, a jer je vrtna vrat
a ugledao otvorenima, sam je u sebi rekao:
- Ovo je vrijeme nepa nje. Iskoristit u tu priliku i malo riba
ri ti.
Zatim je uzeo svoju mre u i bacio je u vodu, ali gledaj, najednom je tik pred n
jim stajao kalif. Ovaj ga prepozna i uzvikne:
Hej, Karim!
Kada je ribar uo, da se uzvikuje njegovo ime, i ugledao kalifa, njegove grudi
zadr u, i on povie:
- Tako mi Allaha, o gospodaru pravovjernih, ja to nisam
uinio, da bih se izrugivao zapovijedi. Samo me je neima tina i briga
za svoje navela na takav in.
98
Pripovijest o Nur ed-Dmu i Enisi el-D elis
Tada kalif rekne:
Baci jednom u moje ime!
Tada ribar veselo prie k obali i izbaci mre u. I prieka, dok se nije posve ra irila
i legla na dno. Zatim je povue i nae u njoj svakojake ribe. Tomu se kalif obraduj
e i rekne:
Svui svoju odjeu, o Karime!
Taj dakle odlo i svoju odjeu. Ono, to je on nosio, bila je nekakva suknja od grub
e vune, koja je bila zakrpana na sto mjesta i vrvjela od repatih u i, i neki turba
n, koji on ve od prije tri godine nije vi e zamatao, na kojega je pri ivao svaku krpi
cu tkanine, u posjedu koje je bio. Kada je on dakle odlo io suknju i turban, takoer
kalif svue dvije haljine, koje su bile od svile iz Alexandrije i Baalbeka, nadal
je rastavljenu donju haljinu i ogrta s dugim rukavima. Zatim on rekne ribaru:
Uzmi to i obuci!
On meutim sam stavi na sebe ribarovu suknju i turban, te povue krajeve marame k
ao veo pred donji dio lica. Zatim rekne ribaru:
Sada otii svojim putem!
A taj mu poljubi noge, zahvali mu se i izrekne stihove:
Ti si mi iskazao naklonost. Ja u glasno objavljivati svoju hvalu za to.
Ti si me u preohilju nadario svim stvarima.
Ja u ti zahvaljivati, dokle god budem ivio. A kada umrem, tada e umjesto mene moje
kosti pjevati tvoju pohvalu.
Jedva da je meutim ribar zavr io svoje stihove, kad li su kalifu po ko i poele gmiz
ati u i. Tada on pone, da ih sad desnom sad lijevom hvata i baca s vrata, i on povie
:
99
Tridesetisedma no
- O ribaru, jao tebi! To je meutim ipak cijela gomila u i u tvojoj suknji!
- O gospodaru - odgovori ribar - sada te one jo mue, ali kada proe tjedan dana,
vi e ih nee osjeati, i vi e nee o njima ak ni razmi ljati.
Kalif se meutim nasmije i rekne mu:
- ovjee! Zar trebam ovu suknju tako dugo zadr ati na tijelu? Tada ribar rekne:
- Ja bih ti volio jo ne to rei! Ovaj nato:
- Reci, to ima rei!
Palo mi je na pamet, o gospodaru pravovjernih
rekne ribar
budui da ti eli izuiti ribarenje, kako bi se razumio u neki
koristan zanat, da ti ova suknja posve dobro pristaje.
Kalif se nasmije njegovim rijeima. Zatim ribar otie svojim putem. Nato kalif uz
me ko aru s ribama, stavi preko njih malo trave, poe s njome k D a'faru i stupi pred
njega. D a'far ga je naravno dr ao za Karima, ribara, pa budui da je za njega bio zab
rinut, on mu rekne:
O Karime, to te je ovamo dovelo? Bje i za svoj ivot, jer se
kalif noas nalazi u vrtu. Ako te ugleda, ode ti glava!
Kada je kalif uo D a'farove rijei, on se nasmije, a ovaj ga prepozna po smijanju,

i upita:
Zar to mo e biti da si to ti, na gospodar, sultan?
Kalif odgovori:
- Da, D a'fare, i ti si moj vezir, i ja sam s tobom do ao ovamo. Pa ipak me ne pr
epoznaje . Kako bi me onda mogao prepoznati eih Ibrahim, koji je ipak pijan? Ostani
ovdje, sve dok se ja ne vratim!
- Slu am i pokoravam se! - rekne D a'far.
100
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi d-Dzelis
Zatim kalif prie k vratima dvorca i lagano pokuca. Tada Nur ed-Din rekne:
- eihu Ibrahime, ondje netko kuca na vrata.
- Tko je na vratima - dovikne eih. A kalif odgovori:
- Ja sam to, eihu Ibrahime!
- Tko si ti?
Ja sam Karim, ribar. ujem, da ima goste, pa sam ti donio
par riba, i zaista, to su dobre ribe!
Kada je Nur ed-Din uo, da je rije o ribama, tada se on obraduje, on kao i robin
ja, i oboje reknu eihu:
O gospodaru, otvori mu vrata i pusti ga neka nam donese
svoje ribe!
Tako eih Ibrahim otvori vrata, a kalif ue u ribarovoj opravi i pozdravi ih. Tad
a eih Ibrahim rekne:
Dobrodo lica pljaka u, lopovu, kockaru! Doi, daj da vidi
mo tvoje ribe!
On im ih dakle poka e, pa kada su vidjeli, da su ribe jo ive i da skau, robinja uz
vikne:
Tako mi Allaha, moj gospodaru, ove su ribe stvarno dobre.
Kada bi samo bile ispr ene! eih Ibrahim odvrati:
Tako mi Allaha, moja gospodarice, ima pravo.
Zatim se on obrati kalifu:
- O ribaru, za to nam nisi donio te ribe peene? Sada na noge, ispr i ih za nas i z
atim nam ih donesi!
- Prema zapovijedi! - odgovori kalif - Ja u ih za vas ispr iti i donijeti ovamo.
Oni jo doviknu:
Brzo s tim!
101
Tridesetisedma no
Tada kalif ve od uri, dok nije do ao k D a'faru, kojega on pozove. Taj odgovori:
- Ovdje sam, o gospodaru pravovjernih. Je li sve u redu?
- Oni hoe ispr ene ribe
rekne kalif. A D a'far odgovori:
- O gospodaru pravovjernih-, daj mi ih ovamo, ja u ih ispr iti.
- Tako mi grobova mojih pradjedova i predaka - rekne kalif
- ja u ih pr iti sam vlastitom rukom!
Zatim on ode u vrtlarovu kolibu, pretra i je, i nae sve to mu je trebalo: sol, afr
an, du icu, i to je inae bilo potrebno. Poe do pei na ugalj, stavi na nju tavu za pr enj
e, i pripravi lijepo jelo. Pa kada je bilo gotovo, stavi ga na list od banane, n
akupi iz vrta voa stresenog od vjetra, limuna i citrona39, pa sve to odnese gore
i stavi pred njih. Tada mladi i djevojka i eih Ibrahim ponu jesti. Pa kada su bili
gotovi s jelom, oni si operu ruke, a Niir ed-Din rekne kalifu:
- Tako mi Allaha, o ribaru, ti si nam noas ukazao jedno pravo
dobroinstvo.
I on posegne u svoju kesu i uzme tri od onih dinara, koje mu je Sand ar bio dao
prilikom opro taja, i rekne:
- O ribaru, ispriaj me! Jer, tako mi Allaha, da sam te ja bio
upoznao prije ovoga, to mi se sada skobilo, ja bih oslobodio tvoje
srce od gorine siroma tva. Ali uzmi sada ovo, to je najbolje, to ti
ja mogu dati!
Zatim on dobaci kalifu tri zlatnika, a taj ih uzme, i poljubi ih, i turne ih
u d ep. Bio je meutim jedini cilj pri svemu tome, da uje robinju kako pjeva. I stoga
on rekne Nur ed-Dinu:
- Ti si me dare ljivo nagradio. Ali te ja molim jo jedno od
tvoje bezgranine dobrostivosti, naime: da ti dopusti da ova dje
vojka pjeva, kako bih ja to slu ao.
Citrone (citroni) su za razliku od "slatkih" kisela vrsta limunova.
102
Pripovijest o Nilr ed-Dinu i Enisi el-D clis
Tada Nur ed-Din uzvikne:
Enis el-D elis!
Ona odgovori:
-Da!
A on nastavi:
- Tako ti mojega ivota, otpjevaj nam ne to za volju ovoga ri
bara! Jer on bi te rado htio uti.
Kada je robinja ula rijei svojega gospodara, ona posegne za lutnjom, ugodi je,
udari o ice i zapjeva stihove:
Prsti nje ne djeve zahvate u lutnju,
A kada je dotakla ice, du a bude otetom.
Ona zapjeva, i njezina pjesma donese gluhomu ozdravljenje. A nijemi progovori: '
Zbilja, ti si nas usreila.'
Zatim iznova zasvira, i svirala je tako neodoljivo, daje oaravala ula, i sada z
apjeva ove stihove:
Bila je za nas to visoka ast, to si stupio u na u zemlju. Tvoj je sjaj bio to, stoje
otjeralo tamu mrkle noi.
Zato se prilii, da svoju dvoranu namiri im mo usom, ru inom vodom i kamforom tebi za lj
ubav.
Sada kalif postane tako odu evljen i tako osvojen stra u, da se u preko mjernosti
ushienja nije vi e mogao svladavati, nego pone uzvikivati:
103
Tridesetisedma no
Tako mi Allaha, to je lijepo! Tako mi AH aha, to je lijepo!
Tako mi Allaha, to je lijepo!
Tada Nur ed-Din upita:
O ribaru, svia li ti se ova djevojka? Kalif odgovori:
Tako mi Allaha, da!
A tada Nur ed-Din rekne:
Ona je poklon za tebe, dar dare ljivoga, koji svoje obeanje
ne povlai natrag i koji svoj poklon ne opoziva!
Zatim on skoi na noge i pograbi rastavljenu haljinu, koju baci preko ribara, i
naredi mu da uzme robinju i otie. Ona ga meutim pogleda i rekne:
O moj gospodaru, zar ti odlazi bez jednoga zbogom? Ako to
dakle mora biti, tada ostani samo toliko, dok ti ne ka em zbogom,
i ne objavim svoju nu du.
I ona pone pjevati ove stihove:
U meni vladaju e nja i vjerno sjeanje i briga. Svemo me je boli uinila sjenom.
Moj prijatelju, o nemoj mi govoriti, da te ja mogu ikada zaboraviti.
Jer patnja ipak ostaje patnjom. Jad traje vjeno.
Kada bi neko ljudsko bie moglo plivati na svojim suzama, Tada bih ja bila prva, k
oja bih plivala u poplavi svojih suza.
O ti, prema kojemu ljubav pro ima cijelo moje srce, Kao to voda biva pro etom od ari p
rimije ana vina,
104
Ovo je rastanak, koji sam ja ve odavno dr ui slutila. U mojoj nutrini tvoja ljubav tj
era svoju jezovitu igru.
O ibn Chakdne, ti si moja jedina elja, moja nada, Tvoja ljubav u mome srcu ne poz
naje niti kraja ni cilja.
Ti si se jednom ogrije io o na ega gospodara i kneza Poradi mene i po ao si odande dal
eko u daljinu.
Ne dao tiAllah da se ikada pokaje zbog rastanka sa mnom!
O kamo sree da si me dao nekomu plemiu besprijekorna znaaja!
Kada je ona bila zavr ila svoju pjesmu, Nur ed-Din joj odgovori ovim stihovima:
Ona mi je ponudila zbogom o danu rastanka i rekla, dok su joj u patnji e nje tekle
suze:
'Sto e ti jednom poeti, kada se ja rastanem od tebe?' Tada ja reknem: 'Upitaj Onoga
, koji opstoji navijeke.'
Kada ju je kalif uo kako pjeva: 'O kamo sree da si me dao nekomu plemiu', tada p
oraste njegova naklonost prema njoj, i to mu bude okrutno i te ko, da ih tako rast
avlja. Stoga on rekne mladiu:
- O gospodaru, gledaj, ova je robinja rekla u svojim stihovima da si se ti og
rije io o njezina gospodara i o onoga, komu je ona pri105
Tridesetisedma no
padala. Izvijesti me dakle, o koga si se ti ogrije io, i tko te tra i na odgovornost
?
Tako mi Allaha, o ribaru
odgovori Nur ed-Dm
meni se
i ovoj djevojci * zbio udesan do ivljaj * i neobian dogaaj. * Pa
kada bi to bilo iglama poubadano u kutove oiju, bila bi to opome
na za svakoga, tko se daje opomenuti.
Tada kalif uzvikne:
Nee li mi ispripovijedati, to ti se dogodilo u ivotu, i oba
vijestiti me o svojim do ivljajima? To e ti mo da moi pomoi. Jer
Allahova je pomo blizu!
- O ribaru - upita Nur ed-Din - eli li uti na u povijest u
prozi ili u stihovima?
Kalif na to odgovori:
* Proza su samo rijei, * stihovi su biserna ogrlica *.
Tada Nur ed-Din obori glavu i izgovori ove stihove:
O vi prijatelji, gledajte, ja sam posve otkazao svojemu snu Jer me sada tako dal
eko od moje zemlje gloe briga.
Da, ja sam imao oca, koji je bio tako blaga srca. Ah, on mije sada i ezao. On borav
i u jatu mrtvih.
Preko mene su, nakon rastanka s njime, protutnjale ivotne oluje,
Pa sam zbog toga postao posve o alo en u svojoj du i.
On mi je priskrbio stanovitu robinju, udesno lijepu djevojku, Nekoj je grani bila
nalik nje na ravnomjernost njezina stasa.
106
Sto sam ba tinio od oevine, sve sam izdao za nju,
I tima sam dobrim prijateljima prireivao poneku gozbu.
Kada sam je morao prodati, vrlo me je muila briga, Ali trpjeti bol rastanka, ne,
to mije bilo prete ko.
Kada ju je izvikiva na trgu dr ao slobodnom za prodaju.
Gledaj, tada jeza nju ponudila cijenu neka stara sjedina, koja je bila zla i poh
otna.
Zbog toga se u mojoj du i rasplamsao silan gnjev.
I smjesta sam urno istrgnuo njezinu ruku iz momkove ruke.
Ona bijedna hulja udari na mene u svome bijesu,
I mono se raspali u njemu ar njegove poganske srd be.
Jarosno sam navalio na njega i desnicom i ljevicom, I tako sam napokon izlijeio t
e ku muku svojega srca.
Ali sam ispunjen tjeskobom urno pobjegao natrag u svoju kuu,
I od straha pred svojim neprijateljem sakrio sam se od njegova pogleda.
Tada zapovijedi vladar te zemlje, da me se mora uhvatiti. Alije do ao vjerno odan

dvorjanin, koji mije bio milostiv.
Dao mije mig, da moram bje ati u prostranu daljinu
Ina ljutnju mojih neprijatelja izmaknuti se njihovim pogledima.
107
Tridesetisedmn no
Tako smo se otputili iz svoje kue u mranoj noi,
A potraga nas je za zaviajnim prebivali tem vodila prema Baghdadu.
Sad ja nemam, o ribaru, ni ta u blagima ovdje uza se, Da tebi poklonim samo to jed
no! I zbilja, to sam ti dao.
Iznad svega sam ti ljubljeno mojega srca darovao na poklon. Da, darovao sam ti k
rv svojega srca
imaj to na umu!
Kada je on zavr io svoju pjesmu, kalif mu rekne:
O moj gospodaru, Nur ed-Dine, ispripovijedaj mi tonije
svoju povijest.
Tada mu on ispripovijeda sve, od poetka do kraja, pa kada je kalif sve uo, on m
u rekne:
Kamo namjerava sada ii?
Allahov je svijet prostran - odgovori on.
Kalif meutim rekne:
Ako ti ja dadnem s tobom jedno pismo za sultana
Muhammeda ibn Sulaimana ez-Zainiju, i ako ga on proita, tada ti
nee uiniti ni ta na ao..."
108
Ali kada je poela
tridesetiosma no
^?? W?W W W??? ????????????
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kalif Nur ed-Dinu ovako rekao:
Dat u ti s tobom jedno pismo sultanu Muhammedu ibn
Sulaimanu ez-Zainiji, pa kada ga on proita, nee ti uiniti ni ta
na ao.
Nur ed-Din meutim upita:
Kako! Zar postoji na svijetu neki ribar, koji izmjenjuje pisma
s kraljevima? To je ne to posve nemogue!
Nato kalif odgovori:
Govori istinu. Ali u ti ja kazati razlog. Znaj dakle, uio sam
s njime u istoj koli i pod istim uiteljem, i ja sam bio prvi u razre
du. Otada je njemu srea postala naklonjenom, tako daje on postao
sultanom, dok je Allah mene unizio i uinio me ribarom. Ali nika
da ja ne aljem k njemu, a da on ne ispuni moju molbu. Da, i ako
bih ja k njemu svakoga dana slao tisuu molbi, on bi mi ih sve
ispunio.
Kada je Nur ed-Din uo njegove rijei, on rekne:
Dobro! Pi i, da to vidim!
109
Tridesetiosma no
Tada kalif uzme posudicu s tintom i trsku i napi e, to slijedi: 'U ime Allaha Mi
losrdnoga, Premilostivoga! Nadalje: Ovo je pismo Haruna er-Ra ida ibn el-Mahdi Nje
govoj visosti Muhammedu ibn Sulaimanu ez-Zainiji, koji se nalazi u mojoj milosti
, kojega sam u jednome dijelu svoje dr ave uinio svojim namjesnikom. Donositelj je
ovoga pisma Nur ed-Din 'Ali, sin el-Fadla ibn Chakana, vezira. I im ono Tebi doe d
o ruku, razodjeni sa Sebe kraljevsko dostojanstvo i odjeni njime njega. Ne supro
tstavljaj Se mojoj zapovijedi, i neka mir bude s Tobom!' Zatim on to pismo preda
Nur ed-Dinu, i taj ga uzme, i poljubi ga, i stavi ga u svoj turban, i ubrzo kre
ne na put.
Njega sada ostavimo da otputuje, i okrenimo se opet ka kalifu! Seih Ibrahim g
a - koji je jo uvijek bio u ribarskoj odjei - pogleda razrogaenih oiju i povie:
Ti najprostakiji od ribara, ti si nam donio par riba, koje su
bile vrijedne dvadeset novia, a primio si za njih tri dinara. I sada
e takoer uzeti sa sobom jo i tu djevojku?
Kada je kalif to uo, on na njega povie, i dadne znak Masruru, koji se otkrije i
baci na njega. U meuvremenu je meutim D a'far poslao k vrataru palae, kako bi za kne
za pravovjernih uzeo jednu od kraljevskih haljina. I ovaj se vrati s haljinom i
poljubi pred kalifom tlo. A taj odbaci, to je imao od odjee na svome tijelu, i odj
ene tu haljinu. Seih Ibrahim je jo uvijek sjedio na svojoj stolici, a kalif ostan
e stajati, da vidi, to e se dogoditi. Ali je eih Ibrahim bio izvan sebe od smetenos
ti, i nije uzmogao ni ta uiniti, osim da si grize prste i govori:
Ja dakle spavam ili sam budan!
Kalif ga meutim pogleda i uzvikne:
O eihu Ibrahime, u kakvome te ja stanju moram ovdje gle
dati?
Tada on odjednom opet postane trijeznim, baci se na pod i izgovori stihove:
110
Oprosti mi taj grijeh, u koji je skliznula moja noga! Rob dakako oekuje milost od
svojega gospodara.
Ja sam sada priznao, a to je nalagao moj prijestup.
Ali gdje je sada ono, to tebi nala e opra tajuu milostivost?
Tada mu kalif oprosti, i zapovijedi, da robinju odvedu u gradski dvorac, pa k
ada je ona prispjela onamo, on joj dodijeli vlastite odaje, odredi za nju slu avke
i rekne joj:
- Znaj, ja sam tvojega gospodara poslao kao sultana u Basru,
pa ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, poslat u mu kraljevsku
haljinu, i istovremeno takoer tebe.
Ostavimo mi sada ove, i vratimo se natrag k Nur ed-Dinu! On je neprestano put
ovao dalje, sve dok nije doputovao u Basru. I on se ondje uputi u sultanovu palau
te istisne sna an krik, tako da ga je sultan uo, i dao da ga puste unutra. Kada je
stupio pred njega, on poljubi pred njime pod, izvadi pismo i preda mu ga. Kada
je sultan vidio napis gospodara pravovjernih, on ustane i triput ga poljubi. I k
ada ga je proitao, on rekne:
- Slu am i pokoravam se Allahu Uzvi enomu i gospodaru
pravovjernih!
I pozove etiri kadije i emire, i ve se bio spremio, da odlo i kraljevsku vlast, k
ad li, gledaj, ue vezir el-Mu'in ibn Sava. Njemu sultan preda pismo, a kada gaje
on proitao, razdere ga, i komadie stavi u usta, sa vae ih, i ispljune ih. Sultan meuti
m gnjevno povie:
- Jao tebi! Sto te je natjeralo na takav in?
- Tako mi tvojega ivota! O na gospodaru i sultane - odgovori el-Mu'in - taj ovj
ek nije nikada bio kod kalifa, ak niti samo kod njegova vezira. On je obian obje enj
ak, sotona, varalica, koja je na la neki komad papira, na kojemu je pisao kalif, n
i tavan list, i
111
Tridesctiosma no
iskoristila ga za svoje svrhe. Kalif ga ne bi poslao ovamo, da tebi oduzme vlast
, bez nekoga fermana40 i bez povelje o postavljenju. Taj tu nije do ao od kalifa,
nikako, nikako, nikako! Kada bi ta stvar bila istinita, kalif bi s njime poslao
nekog komornika ili nekog vezira. Ali je on do ao sam.
to valja uiniti? upita tada sultan.

A ministar odvrati:
- Prepusti meni tog momka, ja u ga uzeti pod svoj nadzor i
pod paskom nekog dvorjanina poslati u Baghdad. Ako govori
istinu, on e nam donijeti sa sobom ferman i povelju. Ako je pak ne
donese, tada u ja utjerati zahtjev od ovoga svojega du nika.
Kada je sultan saslu ao te ministrove rijei, on rekne:
Tada ga ima !
Tako ga vezir prihvati od kralja, i odvede ga u svoju kuu, i pozove svoje robo
ve, koji bace Nur ed-Dina na pod i uzmu ga tui, sve dok nije pao u nesvijest. I v
ezir mu dadne oko nogu staviti te ke okove i odvede ga u zatvor, gdje pozove stra ar
a, nekog ovjeka po imenu Kutait, koji izae i pred njime poljubi tlo. Njemu on rekn
e:
- O Kutait, elim da uzme ovoga momka i da ga baci u neku podzemnu eliju ovoga za
tvora, i da ga mui danju i nou.
- Slu am i pokoravam se! - odgovori naelnik tamnice.
Zatim povede Nur ed-Dina u zatvor, i za njime zakljua vrata. Zatim dadne pomes
ti neku klupu, koja je stajala iza vrata, te na nju stavi pokriva i ko nati rubac,
i pozove Nur ed-Dina, da sjedne na nju, odrije i mu okove, i pone s njime prijazno
postupati. Vezir je svaki dan slao zapovijed, da ga se tue, ali je naelnik tamnice
to propu tao. I tako je to i lo tijekom etrdeset dana. etrdesetoga meutim dana doe od k
alifa neki poklon. I kada ga je sultan vidio, on mu se dopadne, i on o tome upit
a ministre, ijedan od njih rekne:
Ferman je pismena naredba vi e vlasti.
112
Mo da je ovaj poklon namijenjen za novoga sultana.
Tada uzvikne vezir el-Mu'in ibn Sava:
- Bilo bi to bolje, da smo ga smaknuli odmah o danu njegova
dolaska.
A sultan povie:
- Tako mi Allaha, ti si me potsjetio na njega! Sii i dovedi ga,
ja u mu onda dati odrubiti glavu.
rekne el-Mu'in.
I on ustane i rekne:
- Dat u oglasiti po gradu: 'Tko se god eli nasladiti pred
stavom, kako se Nur ed-Dinu ibn el-Fadlu ibn Chakanu odsijeca
glava, taj neka se uputi prema palai!' Zatim e ovamo potei
odar i sluga, da vide. * Tako u ja izlijeiti svoje srce, * a svojim u zavidnici
ma prirediti bol! *
Uini, kako hoe ! - rekne sultan.
Vezir dakle ode silno obradovan, uputi se k satniku gradske stra e i zapovijedi
mu, neka dadne onako izvikivati. Ali kada su ljudi uli izvikivaa, ra alostili su se
i plakali, ak i djeca u koli i trgovci na malo u svojim duanima. I jedni su se nat
jecali, da nau mjesta za gledanje, a drugi su se uputili prema zatvoru, da mu daj
u pratnju. I ubrzo doe vezir sa deset mameluka u zatvor, a Kutait, naelnik tamnice
ga upita;
- Sto eli , o gospodaru vezire? Taj odgovori:
- Dovedi mi ovamo obje enjaka! Naelnik tamnice meutim rekne:
- On je u naj alosnijem stanju, jer sam ga tako mnogo tukao.
Zatim on ue u zatvor i uje Nur ed-Dina kako izgovara ove stihove:
113
Tridesetiosma no
Tko je taj, tko bi mi pomogao u mojemu dubokom jadu, Koji mije donio tako te ku pa
tnju, ali nikakav lijek?
Progonstvo je slomilo moje srce, moju ivotnu snagu. Vrijeme je moje prijatelje uin
ilo neprijateljima.
Vi ljudi, zar medu vama nema nijednog prijatelja, koji poznaje suut,
Koji bi suosjeao s mojom nu dom i koji bi usli io moj zov?

Smrt mije sada laka sa svima njezinim tjeskobama, A nadu u ivotnu radost sam sebi
zabranio.
0
Gospode, tako ti na ega Vodia, izabranog Objavitelja,
Oceana znanja, Gospodara svih zagovornika,
Molim te, oslobodi me sada, oprosti moje grijehe,
1
odvrati od mene moju patnju i moju muku!
Tamniar mu dakle svue iste haljine, obue mu dvije prljave suknje i odvede ga pred
vezira. Nur ed-Din ga pogleda i shvati, da je posrijedi njegov neprijatelj, koj
i udi njegovu smrt. Kada je to shvatio, on zaplae i rekne:
Jesi li ti dakle tako siguran protiv udesa? Zar nisi uo pjesnikovu izreku?
Gdje su kraljevi Perzijanaca, negda nji junaci?
Oni su sebi nagomilali dobra ona su minula, a isto su tako minuli i oni sami.
114

Zatim on nastavi:
O vezire, pomisli na to, da je Allah - neka Mu je slava,
r. i enomu! - u stanju uiniti, to On hoe!
- O 'Ali - odgovori ovaj zar me ti misli upla iti takvim brb
ljanjem, gdje u ja jo danas dati prerezati tvoj vrat narodu od Basre
za inat? Ja sebe ne optereujem nikakvim razmi ljanjima. Neka
udes uini, to hoe! Za tvoju se opomenu ne brinem, nego se dr im
pjesnikove izreke:
Pusti samo dane, neka upravljaju, kako hoe I prilagodi se vladavini sudbine!
A kako ipak izvrsno kazuje jedan drugi:
ovjek, koji svog neprijatelja jo pre ivljuje Za jedan dan, posti e ono, za ime te i.
Zatim vezir zapovijedi svojim slugama, da Nur ed-Dina postave na lea neke mule
. Ali sluge, kojima je to te ko padalo, reknu Nur ed-Dinu:
- Daj, da ga mi kamenujemo i rastrgamo na komadie, pa
makar nas to ko talo takoer na ega ivota!41
Ali on uzvikne:
- To vi ne smijete nikada uiniti! Zar vi dakle niste uli pjes
nikovu rije:
41 Moral se mnogih pria iz 1001 noi
prema zapadnjakom nainu razmi ljanja - vrlo
sto mo e dovoditi u pitanje: Po emu je, na primjer, u ovoj prii Nur ed-Din estit ovjek
, a el-Mu'in ibn Sava zao, nije tako lako pogoditi, kao to to pripovjedateljica,
Sehrezad, oekuje. Mora se meutim utvrditi da i unato tomu ljepota ovih pria ostaje n
eprijepornom.
115
Tridesetiosma no
Posve je neodvrativo vrijeme, koje mije odreeno,
Pa ako su jednom njegovi dani pri kraju, tada u umrijeti.
A ak i ako bi me lavovi odvukli u svoj skroviti brlog,
ne bi mogli dovr iti dane, sve dok moje vrijeme nije proteklo.
Zatim su ispred Nur ed-Dina izvikivali:
Ovo je najmanja kazna za onoga, koji kraljeve obmanjuje
prevarama. Tako su ga provodili kroz cijelu Basru, te su ga
naposljetku doveli pod prozore palae i ondje ga postavili na ko u
krvi. Sada k njemu pristupi krvnik i rekne:
- Dragi gospodaru, ja sam samo obian rob, kojemu je ovo
zapovijeeno. Ako ti jo ima kakvu elju, izvijesti me o njoj, kako
bih ti je ispunio, jer od tvojega ivota preostaje samo jo taj kratak
rok, dok sultan na prozoru ne poka e svoje lice.
Tada Nur ed-Din pogleda na desno i na lijevo i preda se i iza sebe i izgovori
stihove:
Vidim ma i krvnika, ko a je krvi na mjestu,
I uzvikujem: 'O moja nevoljo, moja stra na zla kobi!
Zar dakle ne vidim nijednoga prijatelja, koji e suosjeati, koji e me spasiti?
Ja vas usrdno molim: O, dajte mi natrag odgovor!

Vrijeme je mojega ivota proteklo, i moja je kob blizu.
Zar neu nai nijednoga samilosnika, koji bi te io za Allahovom nagradom?
Koji bi vidio moju bijedu i gledao moju patnju
I pru io mi gutljaj vode, koji bi uklonio moje muke?'
116
:
Sada narod pone plakati za njim. Krvnik meutim otie, donese gutljaj vode i pru i m
u ga. Ali vezir skoi, udari rukom po vru i razbije ga. I on povie na krvnika i zapo
vijedi mu, da Nur ed-Dinu odrubi glavu. Tada mu on sve e oi, a narod gromko povie pr
otiv vezira, i odjeknu kuknjave i mnoga pitanja jednih drugima. * U tome se tren
utku zavitla pra ina, * i oblak prekrije nebo i zemlju velom. * A kada je sultan,
koji je sjedio u palai, to ugledao, on dovikne ljudima:
- Pogledajte, to je posrijedi! Vezir rekne:
- Mi emo ipak najprije ovomu momku odrubiti glavu! Ali sultan zapovijedi:
- Priekaj, dok ne vidimo, to ovo znai!
Bila je to dakle pra ina, koju je D a'far, Barmekid, kalifov vezir, uzvitlao sa s
vojom etom. A razlog je njegovu dolasku bio ovaj:
Trideset dana kalif nije vi e mislio na udes Nur ed-Din 'Alije, i nitko ga nije
bio na to podsjetio, sve dok jedne noi nije prolazio mimo odaju Enise el-D elis i
dok je nije uo kako plae i kako lijepim, nje nim glasom pjeva ove pjesnikove rijei:
Tvoja slika vazda stoji preda mnom, bilo da si blizu ili daleko, A moja usna u s
vako doba imenuje tvoje ime.
Zatim ona jo glasnije zaplae, i gledaj, kad li kalif otvori vrata, ude u odaju
i nade Enisu el-D elis u suzama. Jedva daje opazila kalifa, ona se baci na pod, tr
iput mu poljubi noge i izgovori ove stihove:
O ti, ije je podrijetlo tako isto i ije je roenje tako plemenito, Ti grano puna zrel
ih plodova, izdane najplemenitije kue,
Upozoravam te na obeanje, koje je tvoja visoka dobrostivost Nama dala. Bilo ipak
daleko od tebe, da si se izlanuo!
117
i'
Tridesetiosma no
Tada kalif upita:
- Tko si ti?
- Ja sam ta, koju ti je 'Ali ibn el-Fadl uinio poklonom, i ja eznem za time, d
a ti svoje obeanje, koje si mi dao, ushtjedne ispuniti i mene poslati k njemu zaje
dno s poasnim darom. Sada se ja nalazim ovdje ve od prije trideset dana, a da nisa
m okusila slast sna.
Tada kalif dadne da se zamoli k njemu Barmekid D a'far, pa" mu rekne:
- D a'fare, ima do danas trideset dana, otkada nisam ni ta uo
o Nur ed-Dinu 'Aliji ibn el-Fadlu, i ne mogu si ni ta drugo zamisli
ti, nego da ga je sultan ubio. Ali tako mi ivota moje glave i tako mi
grobova mojih oeva i pradjedova, ako se njemu dogodilo neko zlo,
tada u ja onoga, koji je za to dao povoda, uni titi, pa makar mi on
bio najmiliji od svih ljudi. Ja dakle elim, da ti otputuje u Basni, jo
ovoga asa, i da mi donese izvje e o kralju Muhammedu ibn
Sulaimanu ez-Zainiji, kako je on postupio s Nur ed-Dinom 'Alijom
ibn el-Fadlom.
I on jo ktomu doda:
- Ako se ti zadr i na putu du e, nego to je potrebno, dati u ti
odrubiti glavu42.1 nadalje ispripovijedaj mojemu gospodaru bratiu
cijelu povijest Nur ed-Dina 'Alije, i kako sam gaja odaslao sa svojom
pismenom naredbom. Pa ako primijeti , o moj bratiu, da je kralj
drugaije postupio, nego to sam ja zapovijedio, tada mi dovedi
ovamo njega i njegovoga vezira el-Mu'ina ibn Savu, onakve kakve ih
zatekne . Nemoj ostajati na putu du e, nego to je to potrebno!

42 U ovima tako estima kalifovim prijetnjama svojemu velikom veziru D a'faru
dolazi do rijei pjesnikovo sjeanje na povijesnu injenicu: Harun er--Ra id je je 803.
godine dao ubiti D a'fara, jer je posumnjao u njegovu vjernost, i unato tomu to mu j
e u borbi za prijestolje najvi e pomogao upravo D a'far Barmekid. Istovremeno je meut
im dao okrutno iskorijeniti i svu porodicu Barmekida.
118
Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi d-Dzelis
Slu am i pokoravam se! - odgovori D a'far.
I on se trenutano spremi na put, i pone putovati, sve dok nije do ao do Basre. On
dje je izvje e o njegovu dolasku ve do lo do do kralja Muhammeda ibn Sulaimana ez-Zain
ije. A kada je sada D a'far pri svome prispijeu ugledao divlju natisku naroda, on u
pita:
to treba znaiti ova zbrka?
I njemu ispripovijedaju, to se dogaa s Nur ed-Dinom 'Alijom. Kada je D a'far to uo
, on po uri k sultanu, i pozdravi ga, i javi mu, zbog ega dolazi, i da e kalif, u sl
uaju da se mladiu dogodi zlo, krivce smaknuti. Zatim uhiti kralja i vezira Mu'ina
ibn Savu, i dadne ih pod stra u. Pa po to je bio zapovijedio, da se Nur ed-Dina oslo
bodi, postavi ga na mjesto Muhammeda ibn Sulaimana kao sultana na prijestolje. Z
atim on ostane jo tijekom tri dana u Basri, vrijeme gostinske obveze, a o jutru s
e etvrtoga dana njemu obrati Nur ed--Din 'Ali i rekne:
- eznem za pogledom na gospodara pravovjernih. Tada D a'far rekne Muhammedu ibn
Sulaimanu:
- Pripremi se za putovanje, jer mi kanimo obaviti jutarnju molitvu i smjesta
krenuti za Baghdad.
Taj odvrati:
Tako se oni pomole, i svi odja u odatle. A uz njih se takoer nalazio vezir el-Mu
'in el-Sava, koji se poeo kajati za ono, to je bio uinio. Nur ed-Din je jahao D a'far
u uz bok, i oni su putovali bez zaustavljanja, sve dok nisu dospjeli u Baghdad,
obitavali te mira. Nato uu ka kalifu i ispripovijedaju mu Nur ed-Dinovu povijest, k
ako su ga prona li na rubu smrti. Tada si kalif pribli i mladia i rekne mu:
Uzmi ovaj ma, i udari njime po iji svojega neprijatelja.
Taj uzme ma iz njegove ruke, i prie k el-Mu'inu. Ali ga ovaj pogleda i rekne:
119
Tridesetiosma no
Ja sam postupao po svojoj naravi, ti postupi po svojoj naravi!
Tada Nur ed-Din odbaci ma iz ruke, pogleda kalifa i rekne:
O gospodaru pravovjernih, on me je razoru ao svojim
rijeima. I on izgovori stih43:
Ja sam ga nadmudrio lukavo u, kada je do ao.
Jer plemenitog ovjeka nadmudruje neka pametna rije.
Onda ga pusti
uzvikne kalif. I on rekne Masruru:
Ti, Masrur, poi, i odrubi mu glavu!
Tada Masrur krene, i odrubi mu glavu. Zatim kalif rekne Nur ed-Dinu 'Aliji:
Izmoli sebi od mene neku milost!
Moj gospodaru - odgovori on - ja ne nastojim oko kraljevskog dostojanstva od
Basre, ja svoju ast vidim samo u tome, da tebi slu im i da gledam tvoj lik.
Od srca rado - rekne kalif.
Zatim dadne pozvati Enisu el D elis, pa kada je ona stala pred njega, on ih obo
je obaspe svojom naklono u, i dadne im jednu od svojih palaa u Baghdadu, i pokloni i
m godi nje prihode. Nur ed--Dina 'Aliju uini jednim od svojih drugova za stolom, ta
ko daje on uvijek ostao kod gospodara pravovjernih i u ivao najljep i ivot, sve dok g
a nije zatekla smrt.
A ipak" nastavi Sehrezad "ta pripovijest nije udesnija od pripovijesti o trgov
cu i njegovoj djeci,"
Kralj upita:
43 Stihovi se ovdje sastoje od po dva polustiha.
- Pripovijest o Ghanimu ibn Aijubu, zbunjenom robu ljubavi

"Kakva je to pripovijest?"
A Sehrezad pone pripovijedati
PRIPOVIJEST 0 GHANIMU IBN AIJUBU, ZBUNJENOM ROBU LJUBAVI.
"Bili su mi pripovijedali, o sretni Kralju, da je u starim vremenima i u davn
o i ezloj pro losti u Damasku ivio neki trgovac, bogat ovjek. On je imao jednoga sina,
nalik Mjesecu u noi njegove punine, i ktomu lijepa naina izra avanja. Taj se zvao Gh
anim ibn Aijub, zvan zbunjeni rob ljubavi. I on je imao sestru, koja se zvala Fi
tna44, djevojka iznimne ljepote i ljupkosti. A kada je njihov otac umro, ostavio
im je iza sebe veliko bogatstvo..."
44 = Zavodnica.
121
Ali kada je poela
tridesetideveta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje trgovac svojima dvoje djece ostav
io iza sebe veliko bogatstvo, i izmeu ostaloga sto devinih tovara45 svilenih tkan
ina, brokata i mo usovih mjehurova. I na svakome je sve nju stajalo napisano: 'Ovo j
e odreeno za Baghdad.' Jer njegova je namjera bila, da pode na put prema Baghdadu
, tada kada ga je Allah uzvi eni pozvao k sebi.
Nakon stanovitog vremena uzme sin te terete i dadne se na putovanje prema Bag
hdadu. To je bilo u doba kalifa Haruna er--Ra ida. Prije odlaska na put rekne on s
vojoj materi i svojoj rodbini i ljudima toga grada zbogom i otputi se s gomilom
trgovaca, uzda-jui se u Allaha Uzvi enoga. I Allah mu omogui sretno putovanje, tako
da je sigurno stigao u Baghdad. Ondje si iznajmi lijepu stambenu kuu, koju on ops
krbi sagovima i jastucima i zavjesama. I u nju on donese one sve njeve, i u staje
uvede mule i deve, i zatim otpoine stanovito vrijeme. Ubrzo se pojave trgovci i b
aghdadski uglednici, da ga pozdrave. Nato on uzme jedan zave ljaj s deset komada s
kupocjenih tkanina, na kojima su stajale napisane cijene, i odja i s njime na baza
r trgovaca, gdje mu oni nazovu dobrodo licu
45 Takvi su tovari iznosili od sto do stoidvadcset kilograma.
123
Tridesetideveta no
i pozdrave ga, i ukazu mu sve poasti. I oni ga puste da sja i sa svoje ivotinje, i d
adnu mu mjesto u duanu predstojnika trga, kojemu on preda taj zave ljaj. Ovaj ga ot
vori, izvue tkanine, i pone ih prodavati uz dobit od dva dinara za svaki dinar kup
ovne cijene. Ghanim se tomu razveseli, i pone prodavati svoje svilene tkanine jed
nu za drugom, i tako je inio tijekom pune jedne godine dana.
Prvoga dana sljedee godine poe on kao i obino u trgovaku halu, koja se nalazila n
a bazaru, i nade vrata zakljuana. Pa kada je upitao za razlog, reknu mu:
Umro je jedan od trgovaca, i svi drugi slijede njegov odar.
Zar ti ne eli zaslu iti nagradu za dobro djelo i poi s njima?
On odgovori:
Rado.
I zatim se raspita o mjestu, na kome se odr ava pokop, i oni mu reknu, gdje je
to. On dakle obavi abdest i uputi se s drugim trgovcima u dvoranu za molitvu, gd
je su molili nad pokojnikom. Nato svi trgovci pou pred odrom prema groblju, a Gha
nim u svojoj uljudnosti ostane uz njih.

Oni s mrtvacem izau iz Baghdada sve do pred gradska vrata i prolazili su izmeu
grobova, sve dok nisu dospjeli do grobnice. Ondje vide, da su roaci preminuloga p
reko grobnice razapeli ator, i opskrbili ga svjetiljkama i vo tanim svijeama. Zatim
spuste mrtvaca. itai meutim sjednu i ponu nad tim grobom itati iz Kur'ana. Tada sjedn
u takoer trgovci, a Ghanim ibn Aijub s njima. Jer uljudnost je upravljala itavim n
jegovim biem, i on u sebi rekne:
Nije pristojno, da ih napu tam, nego se moram vratiti zajed
no s njima.
I oni ostanu, i slu ali su itanje Kur'ana sve do veeri. Zatim im donesu jela i po
slastice, i oni su jeli, sve dok se nisu zasitili. I oni si operu ruke i opet sj
ednu na svoja mjesta. Ali je Ghanimov duh bio zaposlen mislima na svoju kuu i svo
ju robu, jer bio je u brizi zbog razbojnika, i on samomu sebi rekne:
124
Pripovijest o Ghanimu ibn Aijubu, zbunjenom robu ljubavi
Ja sam stranac, i va im za bogata ovjeka. Ako ja provedem
no daleko od svojega stana, razbojnici e mi ukrasti odande novac
iz kovega i terete s robom.
Kada dakle nije dalje mogao obuzdavati svoju brigu za svoj novac i svoja dobr
a, on ustane i napusti skup, po to je bio zamolio za dopu tenje, da ode za jednim hi
tnim poslom. Zatim je i ao dalje, tim to je slijedio tragove puta, sve dok nije do ao
do gradskih vrata. Ali je bilo oko ponoi, i on nae gradska vrata zakljuana, i ne u
gleda nijednog ovjeka, da dolazi ili odlazi, niti je uo nekoga drugog glasa osim l
ajanja pasa i zavijanja akala. Tada on uzvikne zateen:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha! Bio
sam zabrinut za svoj posjed, i vratio sam se natrag samo zbog njega.
Sada meutim nalazim vrata zakljuana, i u strahu sam za svoj
ivot.
Nato okrene ii natrag i ogledati se za nekim mjestom, na kome bi mogao prespav
ati do jutra. I nae neku svetaku grobnicu. Opasavala su je etiri zida, u njoj se na
lazilo palmino drvo, a imala je vrata od tvrdog kamena. I budui da su vrata staja
la otvorena, on ue unutra. Ondje htjedne spavati, ali mu san nije dolazio, jer ga
je pritiskala tjeskoba i osjeaj napu tenosti usred grobova. Tako on ustane, otvori
vrata i pogleda van, i gledaj, u daljini je svjetlucalo neko svjetlo. On poe mal
o prema njemu i razabere, da se ta svjetlost nalazila na putu, koji vodi prema g
robnici, u kojoj se on nalazio. Ghanim se sada prestra i za svoj ivot, urno zakljua v
rata, popne se na kro nju palmina drveta i sakrije se u li u. Svjetlost je meutim dola
zila sve bli e, sve dok nije bila tik kod grobnice. Tada on pozornije pogleda svje
tlost, i otkrije tri roba, od kojih su dvojica nosila neki koveg, dok je trei dr ao
u ruci fenjer i sjekiru. Kada su bili kod grobnice, rekne jedan od onih, koji su
nosili koveg:
Sto je tebi, Savab?
A taj drugi upita:
Sto je tebi, Kafur?
125
Tridesetideveta no
Prvi ponovo:
- Kada smo predveer bili ovdje, zar nismo vrata ostavili ot
vorena?
Drugi:
- Da, to to ka e je tono.
- Sada su ona meutim vrsto zakljuana!
Tada uzvikne trei, koji se zvao Buchait, to je bio taj koji je nosio sjekiru i
svjetlo:
- Kako ste glupi? Zar ne znate, da vlasnici vrtova e e iz Baghdada dolaze ovamo?
Ako ih zatim iznenadi veer, tada ulaze ovamo i zakljuavaju vrata, iz straha, da b
i ih mogli crnci kao mi uhvatiti i ispei i pojesti.
- Ima pravo - odgovore druga dva - ali tako nam Allaha, mi nismo gluplji od t
ebe!
- Vi mi neete prije vjerovati
Rekne Buchait
sve dok ne uemo unutra i nekoga ne
naemo. Ja vjerujem da se on, kada je ugledao svjetlo, i zatim vidio nas, od stra
ha pred nama popeo na onu ondje palmu.
Kada je meutim Ghanim uo rijei toga roba, on rekne u samome sebi:
- Prokleti robe! Ne ushtio te Allah sauvati, ak ne ni za volju
sve te prepredenosti i dovitljivosti! Nema nikakve visosti, i nema
nikakve moi osim u Allaha, Uzvi enoga i Svemoguega! to me
sada mo e spasiti od ovih crnaca?
Nato reknu dvojica, koji su nosili koveg, onomu sa sjekirom:
- Popni se preko zida i otvori nam vrata, Buchait, jer mi smo
umorni, da nosimo na ijama taj koveg. Pa kada si nam otvorio
vrata, tada ti treba pripasti jedan od onih, koji se nalaze unutra, a
mi emo ga tebi tako izvrsno ispei, da ne ode u propast nijedna
kapljica njegove masti.
Buchait meutim rekne:
126
<
Pripovijest u kopljenika Buchaita
Bojim se neega, na to mi svraa pozornost moj slabi razum:
ipak emo radije koveg prebaciti preko vrata, jer je on na e blago.
Ako ga bacimo preko, on e se razbiti - odvrate oni.
Ali on odgovori:
- Ja se bojim, da su ondje unutra razbojnici, koji ubijaju ljude, i otimaju i
m njihov imetak. Jer kada padne veer, oni se sklanjaju po ovakvim mjestima, i dij
ele svoj plijen.
- O ti bedae - poviu dvojica - zar bi oni zbilja mogli ovamo ulaziti?
Zatim oni spuste koveg na zemlju, uzveru se preko zida i otvore vrata, dok je
taj trei rob, to jest Buchait, sa sjekirom, fenjerom i ko arom punom buke stajao van
i. Zatim opet zakljuaju vrata i sjednu. I jedan od njih rekne:
Brao, mi smo umorni od hodanja i no enja tog kovega i od
otvaranja i zatvaranja vrata. Sada je pono, i mi nemamo vi e snage,
da otvaramo grob i zakapamo koveg. Zato dajte da se ovdje dva do
tri sata odmorimo, i da zatim ustanemo i obavimo svoj posao. Kroz
to vrijeme treba jedan drugomu ispripovijedati, kako je on
u kopljen, i sve, to mu se dogodilo, od poetka do kraja, tako da
noas u miru provedemo vrijeme.
Tada kao prvi pone ovjek sa fenjerom, koji se zvao Buchait:
- Ja u vam ispriati svoju povijest.
- Priaj! - odvrate oni.
I tako on pone pripovijedati
PRIPOVIJEST U KOPLJENIKA BDCHAITA.
'Znajte, brao, kada sam bio djeak i star ne to oko pet godina, tada me je neki tr
govac robljem odveo iz mojega zaviaja, i pro127
}
Tridesetideveta no
dao me je stanovitomu doasniku. A kupac je imao ker od tri godine, s kojom su me z
ajedno odgajali. I smijali su mi se i dopu tali su mi da se s njome igram i da pre
d njome ple em i pjevam, sve dok ja nisam bio star dvanaest godina, a ona deset. P
a ak nas ni tada nisu rastavljali jedno od drugoga46.
Ali
e, kao
cijama
ada se
jednoga dana odem ja k njoj, i naem je kako sama sjedi u sobi. Izgledala j
da dolazi ravno iz hammama, koji se nalazio u kui. Jer mirisala je po esen
i tamjanu, a njezino je lice zrailo poput Mjeseeva koluta u etrnaestoj noi. S
ona pone igrati sa mnom, i ja s njome.
Ja sam upravo dosegnuo dob zrelosti. I tako se moj kurac pone nadizati, sve do
k nije postao poput nekoga velikog kljua.
Ona me gurne na pod - tako da sam ja pao na lea - sjedne mi ja imice na grudi i
pone po meni vrtjeti guzicom, sve dok moj kurac nije bio razgolien. Kada je ugleda
la moj kurac kako stoji nadignut, ona ga uzme u ruku i pone njime trljati kroz sv
oje gae izmeu usana svoje pike. Tada se u meni probudi vrela po uda, i ja je obuhvati
m rukama, i ona mi obavije svoje ruke oko vrata, i svom me snagom pritisne na se
be. I prije nego to sam toga bio svjestan, moj joj kurac prodere gae, i uni ti joj d
jevianstvo. Pa kada sam ja to vidio, pobjegnem odatle, i naem pribje i te kod jednoga
od svojih drugova.
Ali ubrzo k njoj ue njezina mati, i kada ju je ugledala u njezinu stanju, ona
gotovo izgubi razum. Ipak je pametno postupala. Jer ona je bri ljivo skrivala stva
r pred njezinim ocem i ekala s njome tijekom dva mjeseca, za vrijeme kojih su me
uvijek dozivale i mamile, sve dok me nisu izvadile iz mojega skrovi ta. Nisu meutim
njezinu ocu rekle ni ta o toj stvari, jer su me voljele. Zatim nju vjena njezina m
ati s nekim mladiem, brijaem, koji je obiavao brijati njezina oca, i dadne joj od s
vojega vlastitog novca miraz i opremu, a da otac nije saznao, to se dogodilo. One
su se bavile
46 Muslimani odvajaju ensku djecu od mu ke, kada navr e deset do dvanaest godin
a.
128
Pripovijest u kopljenika Kafum
samo pripremama za svadbu. Ali me pri tome neoekivano pograbe, i u kope me. A kada
su nju doveli njezinom mlado enji, mene uine njihovim u kopljenikom, kako bih ja i ao i
spred nje, kamo god da bi ona uope i la, bilo to u hammam ili u kuu svojega oca. Nje
zino su stanje zatajili, a u prvoj su branoj noi zaklali goluba mladunca i po njez
inoj ko ulji posuli krv. Dugo sam ostao kod nje, i u ivao njezinu ljepotu i ljupkost
kroz poljupce, grljenja i noni poinak, sve dok ona nije umrla. Takoer su umrli nje
zin suprug i njezina mati i njezin otac. Tada su me meutim povukli u kraljevsku r
iznicu. I tako sam do ao ovamo, gdje sam postao va im -udrugom. To je dakle, o moja
brao, razlog, zbog kojega sam ja bio u kopljen. I s time kraj!'
Tada zapone drugi rob ovim rijeima
PRIPOVIJEST U KOPLJENIKA KAF0RA.
'Znajte, moja brao, kada sam ja s osam godina zapoeo sa slu bom, obiavao sam trgov
cima robljem svake godine pravilno izricati po jednu la , tako da bi jedni s drugi
ma dospijevali u svau, sve dok naposljetku nije moj gospodar sa mnom izgubio strp
ljenje, odveo me k prekupcu, i dao mu da izvikuje: 'Tko hoe kupiti ovoga roba una
to njegovoj mani?' Tada ga zapitaju:
- U emu se sastoji njegova mana? A on odgovori:
- On svake godine izrekne po jednu la . Tada prie jedan trgovac i upita prekupca:
- Koliko je ponueno za njega, s njegovom manom?
- eststotina dirhema - odgovori taj.
A onaj dometne:
Ti sam za sebe treba imati dvadeset dirhema.
Tridesetideveta no
Potom se kupac i trgovac robljem usuglase. Ovaj od onoga dobije novac, a prek
upac me odvede u kuu onoga trgovca, uzrne svoju posredniku nagradu, i ode. Trgovac
me pristojno odjene, i ja ostatak godine ostanem u njegovoj slu bi, sve dok nije
na najsretniji nain zapoela nova godina. Bilo je to blagoslovljeno vrijeme, bogato
plodovima zemlje, a trgovci su obiavali svakodnevno u kui jednoga od njih odr avati
sveanu gozbu, sve dok isto tako nije do ao na red moj gospodar, da ih u stanovitom
e cvjetnom vrtu izvan grada pogosti. Tako je on dakle po ao iz grada s drugim trgo
vcima u taj vrt i uzeo sa sobom sve, ega su trebali od jela i uobiajenih stvari. I
ondje su sjedili uz gozbu i vino sve do podneva. Tada meutim zatreba moj gospoda
r ne znam to iz svoje kue i rekne mi:

- Ti robe, uzja i na tu mazgu, odja i kui, i uzmi mi od svoje
gospodarice ovo i ono, i brzo se vrati natrag!
Ja se pokorim njegovoj zapovijedi i krenem na put. Ali kada sam se pribli io kui
, ja ponem plakati i lijevati suze, sve dok se ljudi iz te etvrti, veliko i malo,
nisu okupili oko mene. Kada su ena i ki mojega gospodara ule moju kriku, one otvore
vrata i upitaju me, o emu se radi. Ja im reknem:
- Moj je gospodar sjedio sa svojim prijateljima pod jednim
starim zidom, i taj je pao na njih! Kada sam vidio, to im se dogodi
lo, uzjahao sam mazgu i u urbi do ao ovamo, da vam to ka em.
Kada su ena i ki mojega gospodara to ule, one kriknu, razderu si haljine i ponu s
e udarati po licima, dok su ih opkolili susjedi. I ena mojega gospodara pone bacat
i kuanske predmete po kui, jedan preko drugoga, poupa zidne police i porazbija proz
ore i rebrenice, premaze zidove ilovaom i plavom bojom i pone vikati:
- Hej ti, Kafur! Doi, i razbij tu taj ormar, porazbijaj posue i
ovaj porculan, i ktomu sve ostalo!
Tako ja priem k njoj i ponem s njome upati zidne police zajedno sa svime, to je b
ilo na njima. Ja sam obilazio takoer po
*
130
Pripovijest uskopljenika Kafum
krovu i uope po svim kutovima i uni tavao sve, pogotovo ono to se u kui nalazilo pri
ruci od porculana i slinog pribora. Pri tome sam neprekidno vikao:
Jao! Moj gospodaru!
Zatim moja gospodarica izae, bez ara47 pred licem, samo s maramom na glavi, i s
njome pou njezina djeca, i oni mi reknu:
O Kafur, poi ispred nas i poka i nam, gdje tvoj gospodar
".e i mrtav pod zidom, kako bismo ga izvukli iz ru evine i polo ili na
nosiljku i ponijeli kui i dali da mu se pripremi lijep pokop!
Ja dakle poem pred njima i ponem pri tome uzvikivati:
Jao! Moj gospodaru!
A one su me slijedile lica nepokrivenih arom i gologlave i svi su vikali:
Jao, jao za takvoga ovjeka!
Sada nitko u etvrti nije ostajao, niti mu karac ni ena, niti mlado ni staro, nego
su svi po li s nama i poeli se udarati kao i mi po licima i gorko plakati, a ja sa
m ih vodio kroz cijeli grad. Tada ih ljudi ponu ispitivati, to se zbiva, a oni su
im pripovijedali ono, to su uli od mene, i svi su uzvikivali:
A neki su od njih kazivali:
On je bio vrlo utjecajan ovjek! Dajte dakle da odemo k
naelniku i da ga o tome izvijestimo!
Kada su oni zatim do li k naelniku i izvijestili ga o tome'..."
Veo, kojim muslimanke pred odraslim mu karcima pokrivaju lice.
131
Ali kada je zapoela
?r&????????????? ????????????
etrdeseta no

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Kafur dalje pripovijedao:
'Po to su oni do li k naelniku i izvijestili ga o tome, on ustane, uzja i konja, uzm
e sa sobom graevinske radnike s lopatama i ko arama, i poe za mnom s mnogo naroda. J
a sam i ao ispred njih i udarao sam se po licu i kriao, a iza mene su naricali moja
gospodarica i njezina djeca. Zatim sam ja meutim otrao daleko ispred njih. tim to
sam kriao, posipao se pra inom po glavi i udarao po licu. Kada sam dakle prispio u
vrt, i kada me je ugledao moj gospodar, kako se udaram i uzvikujem: - Jao, moja
gospodarice! Jao! Jao! Jao! Tko da sada jo ima sa aljenja prema meni, kada nema vi e
moje gospodarice? Kamo sree da sam ja umjesto nje mogao rtvovati svoj ivot! - on se
tada ukoi i problijedi i upita:
to ti je, Kafur? O emu se radi?
O moj gospodaru
uzviknem ja
kada si me ti poslao kui i ja stigao onamo, naem, d
a se uru io zid dvorane, i da je sav
^pokrio moju gospodaricu i njezinu djecu.
133
Zar nije spa ena tvoja gospodarica?
Ne, tako mi Allaha, o moj gospodaru. Nijedna od njih nije spa ena. Prva, koja j
e umrla, je bila moja gospodarica, tvoja starija ki!
etrdeseta no
Zar ni moja mlaa ki nije spa ena?
-Ne.
- A to je bilo od mazge, koju sam ja obiavao jahati? Je li ona spa ena?
- Ne, tako mi Allaha, o moj gospodaru, zidovi kue i staje su sve, to je bilo u
kui, pokopali, ak ovce, guske, koko i, i sve je postalo jednom gomilom mesa, i to su
po derali psi, i ni ta nije preostalo.
- A zar nije spa en tvoj gospodar, moj stariji sin?
-Ne, tako mi Allaha! Nitko nije spa en. Sada nije od kue i stanara vi e ni ta preost
alo, nikakav trag. A ovce, guske i koko i, one su po derane od maaka i pasa.
Kada je moj gospodar to uo, svjetlost je pred njegovim oima postala tamom. On j
e izgubio vlast nad samim sobom i svojim razumom, tako da nije vi e mogao vrsto sta
jati na nogama. Njegovi su udovi bili kao i a eni i njegova lea kao slomljena. I on pon
e derati svoje haljine i upati si bradu, baci turban na tlo, i stalno se udarao p
o licu, dok mu nije potekla krv. Pri tome je glasno uzvikivao:
Jao, moja djeco! Jao, moja eno! Jao, moja nevoljo! Komu se
ikada tako ne to dogodilo, kao to se dogodilo meni!
Takoer su trgovci, njegovi prijatelji, vikali kao i on, plakali su s njime i n
aricali nad njegovom bijedom. I takoer su oni derali svoju odjeu. Napusti dakle mo
j gospodar onaj vrt, tim to se u svojoj silnoj boli takvom snagom udarao po licu,
da je teturao, kao da je pijan od vina. Dok je dakle izlazio s trgovcima kroz v
rtna vrata, ugledaju iznenada veliki oblak pra ine i zauju glasno plakanje i jadiko
vanje. A kada su bolje pogledali te koji su dolazili, gledaj, to je bio naelnik s
a slugama i svim narodom, koji je do ao, da vidi. A za njima je slijedila obitelj
mojega gospodara, kriui i nariui i sve nevoljnije plaui. I prvi su, koje je moj gospod
ar sreo, bili njegova ena i njegova djeca. Pa kada ih je ugledao, on najprije ost
ane bez rijei, zatim se nasmije, zaustavi se i rekne:
134
Sto je sa svima vama? Sto vam se u kui dogodilo? Sto vas je
sna lo?
A kada su ga ugledali, oni poviu:

Allahu neka je hvala, da si ti spa en!
Oni se bace na njega, i njegova se djeca objese o njega i ponu vikati:
Ah, na tatice! Allahu neka je hvala, da si spa en, dragi tata!
Njegova mu je meutim ena govorila:
- Jesi li ti stvarno na ivotu? Neka je slavljen Allah, koji nam
je dopustio, da vidimo tvoje lice ivo i zdravo!
Ukoena od zapanjenosti i kao izvan sebe, to ga je ugledala, ona upita:
- Moj gospodaru, kako si se spasio, ti sa svojim prijateljima,
trgovcima?
Ali on upita njih:
Kako je bilo s vama u kui?
Oni odgovore:
- Mi smo svi dobro, ivi i zdravi, i nama se u kui nije ni ta lo e dogodilo, samo to
je k nama do ao tvoj rob Kafur, gologlav, razderanih haljina, viui: 'Jao, gospodar!
Jao, gospodar!' Tada smo ga mi upitali: 'O emu se radi, Kafur?' On je odgovorio:
'Jedan se vrtni zid sru io na na ega gospodara i njegove prijatelje, trgovce, i oni
su svi mrtvi.'
- Tako mi Allaha - rekne moj gospodar on je malo prije do ao k meni i kriao: 'Ja
o, moja gospodarica i gospodariina djeca! Ah, moja gospodarica i njezina djeca su
svi mrtvi!'
Zatim se on ogleda za mnom. I kada me je ugledao s razderan-im turbanom na gl
avi, gdje zavijam i gorko plaem i bacam si pra inu na glavu, on na mene povie. Ja mu
priem, a on uzvikne:
135
etrdeseta no
- Jao tebi, ti nesretni robe! Ti kurvin sine! Ti prokleta bagro!
Kakvu si nam nevolju spravio? Tako mi Allaha, ja u ti oderati ko u
s tijela i pootkidati ti meso s kostiju!
Ja meutim odvratim:
- Tako mi Allaha, ti mi ne mo e ni ta uiniti, jer ti si kupio mene zajedno s mojom
manom, upravo pod tim uvjetom. A svjedoci, koji su bili nazoni, mogu potvrditi,
da si me ti kupio zajedno s mojom manom i da si ti o njoj znao, naime, da ja sva
ke godine izreknem po jednu la . Ovo je samo polovica la i, ali u ti koncem godine iz
rei drugu polovicu, zatim e to biti jedna cijela la .
- O psu, kujin sine! povie moj gospodar
Najprokletiji meu robovima, je li to s
ve samo polovica la i? Zaista, to je ipak jedna cijela nesrea! Odlazi od mene, ti s
i slobodan u Allahovo ime!
- Tako mi Allaha! - odvratim ja - ak ako me ti i oslobodi , ja tebe neu oslobodi
ti, prije nego to ova godina bude na kraju, i prije nego to ti izreknem polovicu l
a i, koja jo nedostaje. Kada budem s njome gotov, tada poi sa mnom na trg robova i p
rodaj me, onako kako si me kupio, s mojim nedostatkom. Ali me ne smije oslobaati,
jer ja ne poznajem nikakav zanat, kojim bi si mogao zaraivati za ivotno uzdr avanje.
A ovaj je moj zahtjev upuen tebi zakonit, pravni su ga uenjaci naveli u paragrafu
o oslobaanju.
Dok smo mi tako jedan s drugim razgovarali, onamo doe cijelo mno tvo naroda, i p
riu k nama ljudi iz te gradske etvrti, ene i mu karci, kako bi izrekli svoju suut. Kto
mu doe takoer naelnik sa svojom pratnjom. Tada moj gospodar s drugim trgovcima prie
k njima, priopi im to to se zbilo i rekne, da je to samo jedna polovica te la i. Kad
a su oni to saslu ali, bili su mi ljenja, da je to ipak jedna vrlo velika la , i bili
su vrlo zapanjeni. Zatim su me proklinjali i grdili, a ja sam stajao smijui se i
upitao:
- Kako me mo e moj gospodar ubiti, kada me je on ipak kupio
zajedno s tom manom?
Kada je moj gospodar stigao kui, na ao je sve u ru evinama i slu ao, kako sam ja bio
taj, koji je najvei dio toga polupao. I ja sam
136
Pripovijest u kopljenika Kafurct
zbilja pokr io stvari, koje su bile vrijedne mnogo novca. Njegova mu je naime ena r
ekla:
Kafur je taj, koji je porazbijao kuanski pribor i porculan.
Tada njegov bijes jo vi e poraste, i on pone pljeskati rukama i uzvikivati:
Tako mi Allaha, u svom ivotu ja jo nisam vidio nijednoga
takvoga kurvinog sina, kao to je ovaj rob, i on ka e pritom, da je to
tek polovica la i! Sto e se onda dogoditi, kada to bude jedna cijela
la ?
Nato on otie u svom bijesu k naelniku, i taj mi dadne odvagnuti jedan lijep obr
ok batina, sve dok nisam izgubio svijest i bio u nesvijesti. Tada me ostavi moj
gospodar u mojoj nesvijesti, i uzme nekog brijaa, koji me je u kopi i spali ranu. K
ada sam zatim ponovo do ao k sebi, naem sebe u kopljenikom, a moj mi gospodar rekne:
Kao to si ti meni spalio srce, li iv i me stvari, koje su mi bile
najmilije, tako sam ja tebi spalio srce, li iv i te kurca, koji ti je bio
najmiliji!
Zatim me on uzme, i proda me za visoku cijenu, jer sam sada bio u kopljenik. Ja
sam meutim neprestance u kuama, u koje sam bio prodavan, sijao nevolju. Prodajom
sam i kupnjom dolazio od jednog emira48 k drugomu, sve dok nisam dospio u dvor g
ospodara pravovjernih. Sada je meutim moja du a slomljena, i moja snaga otkazuje, m
oja su muda oti la!'
Kada su dva roba uli ovu pripovijest, oni mu se ponu smijati i govoriti mu:
Zaista, ti si pravi govnar, sin pravoga govnara. Ti ipak mo e
posve prostaki lagati!
48 Emir znai gospodar. U arapskoj rijei emir el-bahr ( gospodar mora) ima svo
je podrijetlo rije admiral, a razvila se od izgovorne inaice amir al--Bahr.
137
etrdeseta no
Zatim oni reknu treemu robu:
Ispripovijedaj nam ti svoju povijest!
Taj im rekne:
- Vi bratii, to sve, to ste vi kazali, nije ak ni ta. Ispriat u
vam, kako sam ja izgubio muda, i doista, ja sam zaslu io, da izgu
bim jo mnogo vi e nego to, jer ja sam jednako tako jebao svoju
gospodaricu kao i sina svojega gospodara. Ali je moja pripovijest
dugaka, i ovo nije vrijeme, da je pripovijedam. Jer jutro je blizu,
moja gospodo bratii, a ako nas jutro iznenadi, dok jo imamo uza
se ovaj koveg, tada smo izdani i mrtvi. Zato otvorimo vrata! Kada
ih otvorimo, i kada zatim budemo ponovo bili u na oj palai, tada
u vam ispripovijedati, za to su mi odsjeena moja muda.
Nato se on uzvere preko zida i otvori vrata. I oni uu i spuste fenjer na zemlj
u, i iskopaju izmeu etiri groba rupu, tako dugaku i iroku, kao koveg. Kafur je kopao,
Savab je ko arom bacao zemlju u stranu, sve sve dok nisu iskopali pola hvata dubo
ko. Zatim spuste koveg u jamu i nabacaju opet preko njega zemlju, i konano napuste
grobnicu, zakljuaju vrata i i eznu Ghanimu ibn Aijubu s oiju. I kada je sve postalo
mirno i tiho, i kada se on uvjerio, da je sam, zaokupila gaje misao, to bi zaprav
o koveg mogao sadr avati, i on rekne u sebi samome:
Kada bih samo znao, to je u tom kovegu!
Ipak je priekao osvit dana, sve dok nije svanulo jutro i zazraila njegova svjet
lost. Tada meutim odmah sie s palme, i uzme otklanjati rukama zemlju u stranu, sve
dok nije otkrio i oslobodio koveg. Zatim uzme neki veliki kamen i pone udarati nj
ime po lokotu, sve dok ga nije razvalio. Podigne dakle poklopac i pogleda unutra
. I gledaj sada, u njemu je le ala jedna usnula cura, koja je bila omamljena bunik
om49. Jo je ivjela, jer su joj se grudi dizale i spu tale. Lijepa je bila i dra esna z
a pogled, i nosila je nakit i dragocjenosti od zlata i ogrlice od dragulja, koje
su bile vrijedne
49 Bunika se jo zove i svilajac - Hyoscyamus - rod biljaka iz porodice pomon
ica (Solanaceae). U medicini se upotrebljava list i sjeme.
138

bogatstva jednoga sultana, i koje se nisu mogle platiti nikakvim novcem. Kada ju
je Ghanim ibn Aijub ugledao, znao je, da je ona bila rtva neke urote, i da je od
nekoga omamljena. im se u to uvjerio, on se potrudi oko nje, izvadi je iz kovega,
i polegne je na lea. Kada je osjetila miris vjetra, i kada joj je zrak prodro u
nos, usta i plua, ona kihne. Zatim se zagrcne i zaka lje, i iz njezina grla ispadne
kuglica kretske bunike, tako velika, da bi neki slon, kada bi je pomirisao, uto
nuo u san od jedne veeri do druge. I sada ona otvori oi, i osvrne se oko sebe, i r
ekne slatkim glasom i u ljupkom govoru:
Jao tebi, vjetre, * ti ne osvje uje onoga tko oskudijeva pi
em, * a osvje enomu nisi nikakav vjeran suputnik. * Gdje je Zahr
el-Bustan?
Ali kada joj nitko ne dadne odgovor, ona se okrene i povie:
Hej, Sabiha! Sad arat ed-Durr! Nur el-Huda! Nad mat es-Subh! Jeste li budne? Nuzha, Hulva, Zarifa, govorite ipak!
Ali joj nitko ne dadne odgovor, i tako se ona ogleda uokrug i rekne:
Jao meni! Ja sam na groblju! * O ti, koji zna to sadr avaju
u sebi ovjeje grudi, * i koji e o danu Uskrsnua obavljati naplatu
na itavu svijetu, * tko me je odnio iz skrovitih odaja * i polo io
ovamo izmeu etiri groba? *
Za vrijeme je svega toga Ghanim stajao pokraj nje. Sada on meutim rekne:
O moja gospodarice, * ne razmi ljaj o sjaju dvora i odaja, * ni
ti o grobnoj noi, * ovdje je tvoj rob raspaljen ljubavlju, * zvan Gha
nim ibn Aijub, * jer ga je tebi poslao Onaj, koji poznaje sakriveno, *
da te oslobodi od uza ove patnje * i da te odvede u zemlju tvojih
najveih elja! *
Zatim on u uti. Kada je dakle saznala, kako s njome stoji, ona uzvikne:
Svjedoim, da nema drugoga Boga osim Allaha, i da je
Muhammed Allahov poslanik!
139
etrdesetu no
Nato se okrene prema Ghanimu, i rukama si pokrije lice, i rekne najumilnijim
glasom:
- O blagoslovljeni mladiu, tko me je ovamo donio? Gledaj, jesam li ja sada do l
a k sebi?
- O moja gospodarice - odgovori on - tri su u kopljenika do la ovamo s tim kovego
m.
Zatim joj on ispripovijeda sve, to mu se bilo dogodilo, i kako ga je bila zate
kla veer, i kako je postao razlogom njezina spasenja, jer bi se inae morala ugu iti.
I dalje je upita, kako s njome stoji, i to joj se dogodilo. Ali ona odgovori:
- O mladiu, hvala neka je Allahu, koji me je dao u ruke ovje
ka, kao to si ti! Sada meutim ustani i ponovo me polo i u koveg.
A zatim otii na ulicu i iznajmi prvoga gonia deva ili mula, kojega
nae , da on natovari ovaj koveg i mene prenese u tvoju kuu. Tek
kada budem ondje, sve e biti dobro. Zatim u ti takoer ispripovi
jedati svoju povijest, i izvijestiti te o svojim do ivljajima. I zatim e
ti zahvaljujui meni pasti u dio blagoslov.
Tada se on razveseli i napusti grobnicu. Ali je sada jasno zasjalo Sunce, i s
ve je obuhvatilo svojom svjetlo u. Tada on iznajmi gonia mula, dovede ga do toga gro
ba i podigne na mulu koveg, u kome je bila djevojka. Ve se ljubav prema njoj arila
u njegovu srcu, i on se s njome otputi u radosti. Jer ona je bila djevojka, vrij
edna desettisua zlatnika, a nosila je nakit i haljine, koji su bili vrijedni veli
ki imetak. Jedva da je dospio do svoje kue, ve je odmah takoer skinuo koveg i otvori
o ga..."
140
apoela po Kraljevu dopu tenju.
Ali kada je poela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Ghanim ibn Aijub, kada je s koveg
om do ao kui, njega otvorio, i pustio da djevojka iz njega izae. Tada se ona ogleda
oko sebe i vidi, da je posrijedi lijepa kua, pokrivena sagovima i namje tena u vedr
im bojama i s lijepim ureenjem. Takoer ugleda nagomilane tkanine i sve njeve i sve d
rugo, i tada ona sazna, daje on dobrostojei trgovac i ovjek od velikog bogatstva.
Sada ona otkrije svoje lice i pogleda ga, i gledaj, on je bio lijep mladi. Ona ga
zavoli na prvi pogled, i rekne mu:
- O moj gospodaru, donesi nam ne to za jelo! On odgovori:
- Ja stojim posve tebi na slu bu!
Zatim on sie na bazar i kupi pr eno janje, zdjelu slatki a, poslastice, vo tane svij
ee i vino i sve, to je bilo potrebno, ktomu takoer miomirise. Sa svim se tim vrati
natrag u svoju kuu. A kada ga je cura ugledala, ona se nasmije, i poljubi ga i ob
grli mu vrat. I ona ga pone milovati, tako da je njegova ljubav postala jo jaom, i
da je posve svladala njegovo srce. Zatim su jeli i pili sve do veeri. I oboje su
bili raspaljeni ljubavlju jednoga prema drugomu. Jer oboje su bili jedne dobi i
iste ljepote. Kada je dakle zapoela no,
141
Cetrdesetiprva no
ustane Ghanim, zbunjeni rob ljubavi, i zapali vo tane svijee i svjetiljke, sve dok i
tava prostorija nije zraila od svjetlosti. Takoer izvadi sue za pie i pripremi svean
stol. Zatim s njome sjedne na pod. Napuni joj pehar i pru i joj ga, i ona mu natoi
jedan i pru i mu da pije. Pri tome su se igrali i alili i izgovarali stihove. I nji
hova je radost postajala sve veom, i oni su se priklanjali jedno drugomu u sve pr
isnijoj ljubavi - slava neka je Njemu, koji sjedinjuje srca! Tako oni nastave sv
e do kratko prije osvita dana. Tada meutim postanu pospanima, i legnu, svatko za
sebe, i spavali su, sve dok nije bilo svijetlo jutro. Sada Ganim ibn Aijub otie n
a trg i po-kupuje, ega su trebali u jelu i piu - povra, mesa, vina i svega drugoga
- i odnese to u svoju kuu. Zatim s njome sjedne da jedu. Jeli su, sve dok se nisu
zasitili. I potom on postavi vino. Tako su oni pili i alili se jedno s drugim, s
ve dok njihovi obrazi nisu postali crveni i njihove oi tamne. A morila je Ghanima
ibn Aijuba u du i elja, da tu curu poljubi, i da uz nju poiva, i stoga on rekne:
- O moja gospodarice, dopusti mi jedan poljubac s tvojih usa
na. Mo da e on ugasiti vatru mojega srca.
O Ghanim - odgovori ona
priekaj, sve dok ja ne budem
pijana i svijetu umrla. Zatim mi ukradi poljubac, kri om i tako, da
ja to ne primijetim!
Zatim ona ustane i odlo i svoju gornju haljinu, i opet sjedne, u jednoj tankoj
ko ulji od finoga tkanja, i sa svilenom maramom na glavi. Tu se Ghanim rasplamsa u
strast, i on joj rekne:
Najdra a gospodarice, nee li mi dopustiti ono, za to te
molim?
- Tako mi Allaha - odgovori ona - to tebi ne pristaje. Jer na
vrpci mojih gaa stoji jedna tvrda rije!
Tada Ghanim ibn Aijub postane slomljena srca. Ali je udnja u njemu rasla utoli
ko vi e, to mu je njegova elja bila zabranjena, i tako on izgovori ove stihove:
Ja sam zamolio onu, koja me je ispunila bolom, za jedan poljubac, koji uti ava pat
nju.
142
'Ne, ne'povie ona 'zauvijek ne!' Ja joj reknem: Ipak, to mora biti!'
Ona nato: 'Ako ushtjednem, uzmi ga, asno, kada ja budem prijazna!'
Reknem: 'Nasilno!' Ona meni: Dat u ti ga samo s dopu tenjem!
Sada me ne pitajte, to se zatim zbilo, Dopustite mi da Alldha molim za opro tenje.
I mislite o meni, to god hoete: Unato preziru je ljubav mila.
I stoga se ne brinem o tome,
uti li sada neki neprijatelj ili pria.
Zatim njegova ljubav postane jo jaom, i vatra se rasplamsa u njegovu srcu, dok
je ona sebe njemu zabranjivala i govorila:
Ti mi se ne smije pribli iti!
Ipak oboje nastave s ljubavnom igrom i pijenjem u krug. Ghanim ibn Aijub je t
onuo u moru ljubavnoga ara, ali je ona postajala tvrom, i bila je sve vi e na oprezu
. * I napokon doe no s tamom * i pone nad oboma iriti skut haljine sna, * Tada Ghani
m ustane, zapali svjetiljke i svijee, raspremi sobu i ukloni stol ustranu. Zatim
je primi za noge i poljubi ih. Te su bile meke poput svjezega maslaca, i on na n
jih pritisne svoje lice i rekne joj:
143
etrdesetiprva no
- Najdra a gospodarice, imaj samilosti! * Zarobila me je ljubav
prema tebi, * tvoje mi oi donose smrt, * i moje bi srce bilo zdravo,
da ti nisi ovdje! *
Zatim on malo otplae, ali ona rekne:
O moj gospodaru i svjetlosti mojih oiju! Tako mi Allaha, ja
te zaista ljubim, i ja se pouzdajem u tebe. Ali ja znam, da se ti nika
da nee meni pribli iti.
to onda stoji na putu?
upita on.
Nato ona odgovori:
Ja u ti zbilja noas ispripovijedati svoju povijest, kako bi mi
oprostio moje protivljenje.
Zatim se ona baci prema njemu, i obavije svoje ruke oko njegova vrata, pone ga
ljubiti i dragati, i obeavati mu svoju naklonost. I neprestano su se igrali i ali
li, sve dok se uzajamna ljubav nije vrsto ukorijenila u njihovim srcima. Tako su
oni ivjeli jedan cijeli mjesec, i no su vazda provodili na jednoj postelji. Ali ko
liko ju je god puta on molio za jebanje, ona ga je odbijala. No sve je jaa bila u
zajamna ljubav u njihovim srcima, i jedva su se jo mogli suzdr avati.
Konano, jedne noi, kada je on le ao pokraj nje, i kada su oboje bili pijani od vi
na, posegne Ghanim rukom za njezinim trbuhom i pone ga milovati. I on sklizne dub
lje dolje sve do pupka. Tada se ona probudi i sjedne, i provjeri svoje gae, i
jer
ih je na la vrsto svezanima
ona opet zaspe. Ali je on uskoro potom opipa jo jednom,
i njegova ruka sklizne dolje prema vrpci njezinih gaa. I on je povue. Tada se ona
iznova probudi i sjedne. Takoer Ghanim sjedne uz nju, i ona ga upita:
- to hoe ?
- Hou te jebati - odgovori on - i mi emo jedno s drugim otvoreno i asno postupat
i.
Sada ona rekne:
144
- * Ja u ti sada objasniti to se odnosi na mene, * da bi ti znao kako sa mnom s
toji. * Zatim e ti moja tajna biti oitom * i moje e ti protivljenje biti jasnim. *
- Neka bude tako!
odgovori on.
Nato ona podigne struk svoje ko ulje, izvue vrpcu iz svojih gaa i rekne:
Moj dragi, proitaj, to stoji ovdje na vrpci!
Ghanim je uzme u ruku, pogleda je, i ugleda na njoj u zlatu izvezene ove rijei
: 'Ja sam tvoja i ti si moj, o Prorokov potome!' Kada je to proitao, on povue svoju
ruku natrag i rekne joj:
- Otkrij mi, tko si ti?
- Neka bude tako! odgovori ona
Znaj, ja sam ljubavnica gospodara pravovjernih
, i moje je ime Kut el Kulub. Kalif me je dao podii u svojoj palai, i kada sam bil
a odrasla, on je uvidio, kakve sam ja vrste i koliko mi je Stvoritelj poklonio l
jepote i dra esnosti. Tada se on raspalio u velikoj ljubavi prema meni, i on mi je

dodijelio vlastitu odaju, odredio deset djevojaka robinja za moju slu bu, i zatim
mi dao sav taj nakit, koji vidi na meni. Jednoga dakle dana on poe u neku od svoj
ih pokrajina, i Sitt Zubaida50 doe k jednoj od robinja u mojoj slu bi i rekne joj:
'Imam ne to od tebe zamoliti.' " to je to, o moja gospodarice?' upita ona. A kalifov
a joj supruga odgovori: 'Kada tvoja gospodarica Kut el-Kulub bude le ala u snu, ta
da joj turni u nos ovaj komad bunike, ili joj ga ubaci u neko pie, i od mene treb
a dobiti tako puno novaca, da e biti zadovoljna.' "Od srca rado' odgovori robinja,
i uzme taj komad bunike, obradovana zbog novca, i takoer, jer je ona prije bila p
ripadala Zubaidinim robinjama. Tako ona ode i baci taj komad bunike u moje pie, i
kada je bila no, ja to ispijem. Ali jedva da se u mojoj utrobi na ao otrov, ja pad
nem na pod, i moja glava dotakne moje noge, i vi e ni ta nisam znala o samoj sebi, o
sim da sam se nalazila u nekome drugom svijetu. Kada je tako uspjela njezina luk
av tina,
50 pâ, i zacijelo najuglednija ena baghdadskog kalifa Harfin er-Ra ida bila je
njegova sestrina Zubaida.
145
ona me dadne polo iti u onaj koveg, i dadne potajno pozvati robove, i podmiti ih. I
isto tako uini s vratnim uvarima. Zatim, iste one noi, koje si ti sjedio na palmin
u drvetu, dadne me odpremiti preko robova, i oni uine sa mnom ono, to si vidio. Ta
ko se moje osloboenje dogodilo zahvaljujui tebi, i ti si me donio u ovu kuu, i ukaz
ao si mi veliko dobro. To je moja povijest i moj do ivljaj. Ali ja ne znam, to je z
a moje odsutnosti bilo s kalifom. * Sada ti poznaje moje stanje, * ali ne razgla uj
moj polo aj! *
Kada je Ghanim ibn Aijub uo Kut el Kulubine rijei i saznao, da je ona kalifova
ljubavnica, on uzmakne. Jer njega je spopao sveti strah pred kalif ovom mou, i on
sjedne na stranu od nje na pod u jednome kutu prostorije. Poeo je sebi predbaciv
ati i premi ljati o svome polo aju i tra iti naina kako da si umiri srce. Jer on se nal
azio u nevolji zbog ljubavi prema jednoj, koju nije mogao posjedovati. * Zatim j
e plakao u svojoj velikoj ljubavnoj patnji * i jadiko-vao nad nepravedno u i obmano
m vremena * - * slava neka bude posveena Njemu, * koji upravlja srcima, * tako da
ljubav bude darovana ljubljenomu! *
I on izgovori stihove:
Zaljubljenikovo se srce izjeda u e nji za ljubljenom. A njezina mu divna ljepota ot
ima razum.
Jednom sam bio upitan: 'Kakoprija ljubav?'Dao sam kao odgovor:
'Ljubav je slatka, pa ipak se njezina vrpca nadovezuje na patnju. '
Tada Kut el-Kulub ustane, zagrli ga, i poljubi ga. Jer se ljubav prema njemu
bila vrsto ukorijenila u njezinu srcu, tako da mu je poela otkrivati svoju nutrinu
i svu ljubav, koju je osjeala. I ona baci ruke oko Ghanimova potiljka, i pone ga
ljubiti uvijek i uvijek opet. On se meutim suzdr i iz straha pred kalifom. Zatim su
dugo
146
razgovarali jedno s drugim, utonuv i u more uzajamne ljubavi. I kada je osvanuo da
n, Ghanim ustane i obue svoje haljine. Otie kao obino na bazar, kupi sve, to je treb
ao, i vrati se kui. Tu nae Kut el-Kulubu u suzama. Ali im ga je ugledala, ona prest
ane plakati, i smije ei se rekne:
Ti si me uinio neutje nom, ljubavnice mojega srca. Tako mi
Allaha, taj sat, koji si od mene izbivao, bio je ravan jednoj godini,
jer sam bila rastavljena od tebe. Ja sam ti u prekomjernosti svoje
udne ljubavi objasnila svoj polo aj. Ali sada hajde, zaboravi, to je
pro lo, i uti aj svoju po udu na meni!
On je meutim prekine:
- Uzimam svoje utoi te kod Allaha! To nikada ne smije biti.
Kako pas smije sebe stavljati na mjesto lava? Sto je gospodarovo,
slugi je zabranjeno.
On uzmakne od nje i sjedne postrance na hasuru. Ali njezina ljubav prema njem
u poraste zbog toga, to se on od nje suzdr ao. Zatim ona sjedne njemu uz bok, i pone
piti i aliti se s njim, sve dok oboje nisu bili pijani od vina. Sada je ona stra
sno udjela za time, da bude od njega zavedena, i otpjeva stihove:
Srce zaljubljenoga je gotovo posve slomljeno: Do kada treba trajati ta stidljivo
st, do kada?
O ti, koji si se odvratio od mene bez moje krivnje, Takoer se gazele priljubljuju
jedna uz drugu.
Stid i izbivanje i vjeni rastanak
Sve je to vi e, nego to ovjek mo e podnijeti.
Tada Ghanim ibn Aijub zaplae, i ona zaplae zbog njegovih suza. I plakali su dal
je sve do noi. Tada Ghanim ustane i rasprostre dvije postelje, svaku na svom mjes
tu.
147
etrdesetiprva no
Za koga je ta druga postelja? - upita Kut el-Kulub.
I on odgovori:
- Jedna za mene, druga za tebe. Od ove noi pa nadalje smijemo jo samo na taj n
ain spavati. Jer sve, to je gospodarovo, to je robu zabranjeno.
- O moj gospodaru
uzvikne ona
daj da o tome utimo. Jer sve stvari dolaze od s
udbine i udesa!
On se meutim suzdr avao, i vatra se rasplamsavala u njezinu srcu, i po to je njezi
na udnja postajala divljijom, ona se pripije uz njega i uzvikne:
- Tako mi Allaha, mi emo spavati samo bok uz bok!
- Allah nas sauvao od toga! - odgovori on i pobijedi njezinu volju, i sam je
poivao sve do jutra.
* Ali sve jaom je u njoj postajala mo ljubavi * i u njoj se raspaljivala sve vr
ua udnja. *
Tako su ivjeli tri duga mjeseca. Kada bi mu se god ona poku avala pribli iti, on b
i se suzdr avao i kazivao:
Sve, to pripada gospodaru, to je slugi zabranjeno.
Ali joj je odve dugotrajnom postajala ta nada i ekanje na Ghanima ibn Aijuba, z
bunjenoga ljubavnog zaluenika, odve su joj te kima postajale te muke i boli, i ona t
ada iz stije njena srca izgovori ove stihove:
Koliko e me, ti sliko ljepote, jo dugo muiti? Tko ti je dakle rekao, da mora otii od m
ene?
Ti si u sebi tako posve obuhvatio sve dra i, I tako lijepo ujedinio svaku dra esnost
!
Ti si probudio u svakome srcu strast.
Ali si svakomu onom kapku ugrabio san.
148
Ja znam, bio je jednom s tebe, s grane, trgan plod. Ali sada, trnovita grano, me
ni se pokazuje ogoljelom.
Ja poznajem vrijeme, kada su gazele bile divlja. Ali to vidim Sada kod tebe? One s
ada idu u lov na lovca!
Najudnovatije od svega, to ja o tebi objavljujem,
Je ovo: ja eznem, ti meutim ne obraa pa nju na moje stenjanje.
Uskrauj mi samo svoju blizinu: ja te tebi ne mogu priu titi, Kako me nenaklonost pr
ema meni ne bi trebala poticati?
I uvijek u uzvikivati, dokle god ostajem na ivotu: Koliko e me, ti sliko ljepote, jo
dugo muiti?
I dugo su oni ivjeli dalje tako, jer je Ghanima strah dr ao na udaljenosti od nj
e.
Ostavimo mi sada Ghanima ibn Aijuba, zbunjenog roba ljubavi, i okrenimo se k
Sitt Zubaidi! Ona postane po to je u kalifovoj odsutnosti onako postupila s Kut el
-Kulubom zabrinutom, i rekne u samoj sebi:
to trebam rei kalifu, kada se on vrati i upita za nju. Kakav
mu odgovor mogu dati?
Ona pozove neku staru enu iz svoje okoline, i toj otkrije svoju tajnu, i upita
je:
Kako trebam postupati, kada je ve Kut el-Kulub umrla tako preranom smru?
Znaj, moja gospodarice - rekne stara, po to je sve shvatila
vrijeme je kalifova
povratka blizu. Po alji dakle po nekog stolara i zapovijedi mu, da ti napravi drv
enu figuru u obliku lesa! Mi emo
149
etrdesetiprva no
u sredini palae za nju iskopati grob i u njega je spustiti. Nad njime dadni sagra
diti dvoranu za molitvu, i mi emo u njoj zapaliti svijee i svjetiljke, i svi ljudi
u palai trebaju nositi crnu odjeu. Zapovijedi nadalje svojim robinjama i u kopljeni
cima, da oni, im saznaju za kalifov povratak, razaspu slamu po podovima trijemova
. I kada gospodar pravovjernih ue i upita, to je posrijedi, dadni da reknu: 'Kut e
l-Kulub je mrtva! Neka te Allah za volju nje ushtije jednom bogato nagraditi! Bu
dui da ju je na a gospodarica tako mnogo cijenila, pokopala ju je u svojoj vlastito
j palai.' Kada to uje, on e zaplakati, i to e mu prirediti bol. I on e dati, da se za
nju ita Kur'an, i nou e bdjeti nad njezinim grobom. I ako bi on trebao u sebi samo
me rei: 'Moja je sestrina Zubaida u svojoj ljubomori izazvala Kut el- Kulubinu smr
t' - ili ako bi ga trebala tako svladati e nja, da zapovijedi, da je se opet uzima
iz groba, ni ta se nemoj toga bojati. Jer kada oni budu iskopavali, ugledat e onu f
iguru, koja slii ovjeku i koja je umotana u skupocjene mrtvake plastove. Htjedne li
kalif dati skinuti ponjavu, ti ga od toga odvrati i reci: 'Nije dopu ten pogled n
a njezinu golotinju!' Zatim e on povjerovati, da je ona mrtva, i dat e figuru polo i
ti na njezino mjesto, i tebi e zahvaliti za to, to si uinila. I ako ushtjedne Allah
Uzvi eni, ti e biti spa ena od te opasnosti.
Kada je Sitt Zubaida ula njezine rijei, ona povjeruje, da je to ispravno, i dad
ne joj jednu poasnu haljinu i veliku svotu novca. I ona joj zapovijedi, da sve uin
i, to je bila rekla. Tada se stara odmah dadne na posao, i dadne stolaru da za nj
u proizvede figuru onako, kako je bila rekla. I kada je ona bila gotova, donese
je Sitt Zubaidi. Ta je dadne umotati i pokopati, i zatim dadne u grobnici zapali
ti svijee i svjetiljke i ra iriti sagove. I zatim stavi na sebe crnu odjeu i zapovij
edi robinjama, da uine isto. Sada bude u cijeloj palai poznato, da je Kut el-Kulub
umrla.
Poslije nekoga se meutim vremena kalif vrati natrag sa svojega putovanja. I on
doe u palau i nije ni o emu razmi ljao osim o Kut el-Kulubi. Tada ugleda sve sluge i
robove i robinje crno odjevene i zadr e mu srce. Kada je zatim u ao k Sitt Zubaidi,
takoer nju nae u crnoj opravi. On upita za razlog, i dadnu mu
?.-.-. :;est o Kut el-Kulubinoj smrti. Tada se on sru i u nesvijest na pod. Ali
kada je opet do ao k sebi, on zapita za njezin grob, i Sitt Zubaida mu rekne:
Znaj, o gospodaru pravovjernih, ja sam nju, jer sam je tako
osobito cijenila, pokopala u svojoj vlastitoj palai.
Odmah se on, u putnoj odjei, uputi na Kut el-Kulubin grob, kako bi joj hodoasti
o. I on nae prostrte sagove i upaljene svijee i svjetiljke. Kada je to vidio, svoj
oj je suprugi zahvalio za njezino dobro djelo. Ali je bio u nedoumici, kolebajui
se izmeu nevjerovanja i vjerovanja. Po to ga je dakle svladala sumnja, on izda .zap
ovijed, da se otvori grob, i da se iz njega izvadi le . Kada je meutim ugledao mrtv
aki pokrov i htio ga podii, da je vidi, tada gaje zadr ao strah pred Allahom Uzvi enim
, a stara rekne:
Polo ite je natrag!
Zatim on odmah dadne dovesti vjerske slu benike i itae JKiir'ana i dadne itati na
d njezinim grobom, i sjedio je pokraj njega i plakao, sve dok se nije onesvijest
io. I tako je sjedio uz njezin grob tijekom punoga jednog mjeseca..."
Ali kada je poela
etrdesetidruga no
Sehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kalif tijekom punoga jednog mjese
ca neprestano posjeivao njezin grob. Sada se meutim dogodilo, da je kalif oti ao u h
arem, nakon to je emire i vezire otpustio kui. Ondje legne neko vrijeme da odspava
. Uz glavu mu sjedne jedna robinja i pone ga rashlaivati lepezom, i uz r.iegove no
ge jedna druga, koja ih je trljala. Po to se bio probudio iz svojega sna, otvorio
svoje oi i opet ih zatvorio, on uje, kako robinja, koja je sjedila uz njegovu glav
u, drugoj, koja mu je sjedila uz noge, kazuje:
Hej ti, Chaizuran! Druga uzvikne:
to hoe , Kadib el-Ban?
Zbilja
rekne prva
na gospodar ni ta ne zna o svemu, to
se dogodilo.
I on sjedi i bdije kod groba, u kome se ne nalazi ni ta osim jedne drvene lutke
, rukotvorine nekog stolara!
Tada druga upita:
A Kut el-Kulub? to se s njome dogodilo?
153
Cetrdesetidruga no
Prva ponovo:
- Znaj, Sitt Zubaida joj je poslala posredstvom neke robinje
komad bunike, kako bi je ona omamila. I kada je otrov poeo djelo
vati, dala ju je polo iti u koveg i poslala ju je sa Savabom, Kafurom
i Buchaitom, kojima je nalo ila, neka je sahrane kod svetake grob
nice.
Chaizuran uzvikne:
- Kako to, Kadib el-Ban, zar dakle gospodarica Kut el-Kulub nije mrtva?
- Ne, tako mi Allaha! I bila njezina mladost jo dugo za tiena pred smru! Ali sam
Sitt Zubaidu ula kako govori, da se ona nalazi kod stanovitoga mladog trgovca iz
Damaska, zvanoga Ghanim ibn Aijub. I ona se sada nalazi kod njega ve od prije etir
i mjeseca, dok na gospodar plae i nou bdije uz grob, u kome ne le i nikakav le .
I one su na taj nain dalje razgovarale, pri emu je kalif prislu kivao njihove rij
ei. Kada su te dvije robinje prestale govoriti i on sada sve saznao, naime, da je
taj grob obina la i prevara i da Kut el-Kulub sve od prije etiri mjeseca boravi ko
d Ghanima ibn Aijuba, silno se razbjesni, i ustane i pozove emire dr ave. I s njim
a doe vezir D a'far el-Barmeki, i poljubi pred njim pod. Gnjevan, kalif uzvikne:
- D a'fare, sii s etom naoru anih ljudi i raspitaj se za kuu toga Ghanima ibn Aijub
a: napadnite kuu, i dovedite ga ovamo s mojom robinjom Kut el-Kulubom! Zbilja, ja
u ga kazniti!
- Slu am i pokoravam se! - rekne D a'far.
Zatim on poe s naelnikom gradske stra e i mnogo naroda, i oni se upute prema Ghan
imovoj kui.
Taj je upravo bio uzeo lonac pun mesa, i htjedne ispru iti ruku, kako bi zajedn
o s Kut el-Kulubom odatle jeo. Ta meutim sluajno pogleda napolje i prepozna nevolj
u, koja je okru ila kuu sa svih strana. Jer tu su bili vezir i naelnik i stra ari i ma
meluci s isukanim maevima, i opkolili su kuu, kao to bijeloonica u oku okru154

zuje zjenicu. Sada je znala, da je izvje e o njoj dospjelo k njezinu gospodaru, kal
ifu. I postane sigurnom u propast, njezina boja izbli-jedi, i njezine se lijepe
crte izoblie. Smjesta pogleda Ghanima i rekne mu:
- O moj ljubljeni, bje i za svoj ivot!
- Sto trebam initi - upita on
i kamo se trebam okrenuti, kada se ipak sav moj
novac i dobra nalaze u ovoj kui?
Ali ona odgovori:
- Ne oklijevaj, kako ne bi istovremeno s novcem takoer izgubio svoj ivot!
- O moja ljubljena i svjetlosti mojih oiju - uzvikne on - to trebam initi, da um
aknem, kada su oni ve opkolili kuu?
S rijeima: Ni ta se ne boj!
svue mu ona njegove haljine i obue mu staru odjeu. I u
me onaj lonac, u kome se nalazilo meso, doda k tomu komad kruha kao i zdjelu s p
rismokom, sve polo i u neku ko aru, i nju mu stavi na glavu, i rekne:
Izai ovako preobuen, a za mene se ne boj! Jer ja posve
jobro znam, to imam u rukama od strane kalifa.
Kada je Ghanim uo Kut el-Kulubine rijei, on izae napolje meu ljude, nosei ko aru s n
jezinim sadr ajem. I Sveza titnik se zauzme za njega, tako da je izmakao opasnostima
i nevoljama.
U meuvremenu je pak vezir D a'far bio prispio do kue i sja-hao s konja. On ue u kuu
i ugleda Kut el-Kulubu, koja se bila lijepo odjenula i ukrasila. Ona je imala t
akoer neki koveg napunjen zlatom i draguljima i nakitom i dragocjenostima, * svime
, to nije velike te ine, * a ipak je visoke vrijednosti *. im je D a'far u ao i pogledao
je, ona ustane, poljubi pred njim pod, i rekne:
- O gospodaru, * trska je unijela u knjigu vremena, * to Allah odreuje sve od p
amtivijeka *.
- Tako ti Allaha, moja gospodarice - uzvikne D a'far
izdana mije zapovijed, da
uhvatim Ghanima ibn Aijuba.
155
etrdesetidru0a no
Ali ona odgovori:
- Najbolji gospodaru, on je natovario svoju robu i otputovao s njome u Damask
, i ja o njemu ne znam vi e ni ta. Ali bih voljela, da mi ti ovaj koveg uzme pod svoju
za titu, i da ga dadne nositi, sve dok mi ga ne preda u dvoru gospodara pravovjerni
h.
rekne D a'far.
Zatim on zaprimi koveg pod svoje i zapovijedi, da ga se odnese s Kut el-Kulubo
m u dvor, i da se s djevojkom postupa sa svim po tovanjem. Po to su oni zatim opljaka
li Ghanimovu kuu, upute se ka kalifu. Ondje izvijesti D a'far svojega gospodara o s
vemu, to se dogodilo. Taj meutim dadne Kut el-Kulubu odvesti u neku tamnu sobu i d
adne joj neku staru enu u njezinu slu bu. Jer on je bio uvjeren, da ju je Ghanim za
veo, i da ju je jebao. Nato on napi e emiru Muhammedu ibn Sulaimnu ez-Zainiji, svo
jemu namjesniku u Damasku, pismo slijedeeg sadr aja: 'im ovo pismo stigne, uhvati Gh
anima ibn Aijuba i alji ga k Nama!' Kada je namjesnik dobio pismo, on ga poljubi
i polo i na svoju glavu. I on dadne razglasiti po bazarima: 'Tko hoe pljakati, taj n
eka poe prema kui Ghanima ibn Aijuba.' Tako oni poteku onamo, i nau mater i sestru
Ghanimovu kod nekog groba
koji su dale podii za njega usred kue
kako sjede i za nj
im plau. Tada oni obje uhvate, opljakaju kuu, i a da im nisu rekli nikakav razlog
o
dvuku ih pred sultana. Ovaj ih zapita za Ghanima, njihova sina i brata, i obje o
dgovore:
Sve od prije jedne godine, ili jo dulje, mi nismo vi e ni ta o
njemu ule.
Tada ih on dadne opet odvesti u njihovu kuu.
Ostavimo mi njih, i okrenimo se ka Ghanimu ibn Aijubu, zbunjenomu robu ljubav
i! Kada mu je njegovo bogatstvo bilo razgrabljeno, i kada mu je do ao do svijesti

njegov polo aj, on pone plakati nad sobom, sve dok mu se srce nije gotovo slomilo.
I on je hodao nasumce sve do kraja dana. Ali gaje poela muiti glad, i bio je umora
n od pje aenja. Kada je dakle do ao u neko selo, ue u njega, i uputi se u d amiju. Ondje
sjedne na hasuru, osloniv i se le156
dima na d amijski zid. Ali uskoro se u muci svoje gladi i svoje pre-morenosti sru i
na pod. I ondje on ostane le ati sve do jutra. Ali mu je srce drhtalo od gladi, i
- jer se znojio u i su mu jurile po ko i, njegov dah postane smrdljiv i itav njegov i
zgled promijenjenim. Kada su pak stanovnici onoga sela do li na ranu molitvu, na li
su ga ondje, kako le i u mukama, mr av od gladi, i ipak jo sa znakovima negda njeg boga
tstva. A kada je zatim molitva bila pro la, priu mu, i po to su vidjeli, da zebe i da
je gladan, dadnu mu neki stari ogrta traljavih rukava i reknu:
O strance, odakle dolazi , i za to si tako slab?
Tada on otvori oi i zaplae, ali ne dadne nikakva odgovora. Ali jedan od njih, k
oji je primijetio, da je on gladan, otie, i donese zdjelu s medom i dva kruha. Ta
ko Ghanim malo pojede, i oni posjede kod njega do Suneva izlaska, i zatim pou na s
voj posao. Na taj nain on ostane kod njih tijekom jednoga punog mjeseca, dok su s
e slabost i bolest u njemu vazda jo poveavale. Ljudi su zbog njega plakali i imali
su suuti i svjetovali se o njegovu polo aju. Zatim su se usuglasili u tome, da ga
po alju za Baghdad u bolnicu. Dok su se oni tako svjetovali, gledaj, kad li k njem
u dou dvije prosjakinje: to su bile njegova mati i njegova sestra. I kada ih je o
n vidio, dadne im kruh, koji mu je le ao do glave. Obje su te noi spavale njemu uz
bok, ali ih on nije prepoznao. Sljedeeg dana dou seljani k njemu, dovedu mu devu i
reknu goniu:
Stavi ovog bolesnika na devu, i kada ga dovede u Baghdad, posjedni ga uz vrata
bolnice. Tada e ga mo da njegovati i lijeiti, i ti treba primiti svoju nagradu.
rekne goni.
Potom iznesu Ghanima ibn Aijuba iz d amije i polo e ga zajedno s hasurom, na kojo
j je spavao, devi na lea. S drugima izau takoer njegova mati i njegova sestra van,
da ga pogledaju, ali ga nisu prepoznale. Zatim meutim, kada su ga dugo i pa ljivo b
ile motrile, reknu:
Zaista, on slii na emu Ghanimu! Bi li taj bolesnik trebao biti
on?
157
Cetrdesctidruga no
Ghanim se pak probudi tek, kada je primijetio, da le i na devi i da je vrsto sve
zan uzetima, i tada on pone plakati i jadikovati, i seljani opaze, da zbog njega
plau takoer njegova mati i njegova sestra, premda ga nisu poznavale. Zatim su mati
i sestra putovale dalje, sve dok nisu do le u Baghdad. I goni je takoer i ao s njime,
sve dok ga nije polo io na zemlju uz vrata bolnice. Zatim on uzme svoju devu i od
e. Ondje Ghanim ostane le ati sve do jutra. I kada su ljudi poeli hodati ulicama, o
ni ugledaju njega, koji je bio tako tanak kao akalica, i svi su si ga ljudi gledal
i. Napokon doe predstojnik bazara, otjera ljude i rekne:
Ja u sebi preko ovoga bijednog stvorenja zaslu iti raj. Jer
ako ga uzmu u bolnicu, oni e ga u jednome jedinom danu ubiti.
Zatim ga on po svojim robovima dadne odnijeti u svoju kuu, dadne mu spremiti n
ovi krevet, staviti na njega nove jastuke, i rekne svojoj eni:
- Bri no ga njeguj! A ona odgovori:
- Od srca rado!
I ona zasue rukave, i zgrije vodu, i opere mu ruke i noge i tijelo. I odjene g
a u haljinu jedne od svojih robinja, i dadne mu da popije pehar vina, i poprska
ga kapima ru ine vode. Tada on opet doe k sebi i pone tugovati. I sjeti se svoje lju
bljene Kut el-Kulube, na to se u njegovo srce jo dublje ukopa jad.
Toliko daleko Ghanim. Sto se pak tie Kut el-Kulube, ona je bila, kada se kalif
na nju razbijesnio..."

158
Ali kada je bila poela
ogo IZ
etrdesetitrea no
"Do lo mije do u iju, o sretni Kralju, da je Kut el-Kulub, kada se kalif na nju r
azbijesnio i dao je odvesti u tamnu sobu, ondje ostala tijekom osamdeset dana. I
naposljetku, kada je kalif jednoga dana prolazio pokraj tog mjesta, on zauje Kut
el-Kulubu kako izgovara stihove i potom ove rijei:
O moj ljubimce, o Ghanim! Kako si ti dobar i kako je edna
tvoja du a! Ti si dobro postupao s nekim, tko je s tobom lo e pos
tupio, i ti si uvao ast onoga, koji je uni tio tvoju ast. Ti si za titio
njegovu enu, dok je on tebe i tvoje otjerao u bijedu. Ali zaista, ti
e s gospodarom pravovjernih jo stajati pred pravednim sucem, i
ti e od Njega zadobiti svoje pravo o Danu, o kojem e biti sudac
Gospod u svojoj visosti i svemoi i o kojem e aneli biti svjedoci.
Kada je kalif uo njezine optu ujue rijei, znao je, da joj se bila dogodila nepravd
a. Odmah se vrati natrag u svoju palau i po alje po nju u kopljenika Masrura. Ona stu
pi pred njega oborene glave i uplakanih oiju i tmurna srca. I on joj rekne:
O Kut el-Kulub, doznajem, da me optu uje za silni tvo i tla
enje i da tvrdi , da sam ja lo e postupio s nekim, tko je sa mnom dob
ro postupao. Tko je branio moju ast, dok sam ja pogrdio njegovu
ast? Tko je za titio moju enu, dok sam ja njegove otjerao u bijedu?
159
Cetrdesetitrea no
- To je Ghanim ibn Aijub - odgovori ona. - Jer on se nikada
nije meni pribli io s bludom ili neim lo im, u to ti se ja zaklinjem
tvojom velikodu no u, o gospodaru pravovjernih!
Tada kalif rekne:
- Nema nikakve visosti i nikakve moi do u Allaha! Izmoli sebi
neku milost, ona ti treba biti poklonjena, Kut el-Kulub!
Ona odgovori:
- Ja od tebe elim samo mojega ljubljenog Ghanima ibn
Aijuba.
Smjesta joj on odobri njezinu molbu, i ona tada rekne:
- O gospodaru pravovjernih, ako ga ja dovedem pred tebe,
hoe li me ti zatim pokloniti njemu?
On odgovori:
- Kada on stupi pred mene, ja u te njemu pokloniti kao poklon irokogrudnoga, k
oji ne opoziva svoj dar.
- O gospodaru pravovjernih - rekne ona - dopusti mi da odem i da za njime tr
agam. Mo da e me Allah s njime sjediniti.
I on odgovori:
Uini ono, to ti izgleda dobro!
Tada ona otie odatle obradovana, uzme sa sobom tisuu zlatnih dinara i pone posjei
vati najstarije u toj opini i dijeliti milostinju u Ghanimovo ime. Sljedeeg dana o
de na trgovaki bazar i dadne predstojniku novac s nalogom, da ga kao blagi dar ra
zdijeli tuincima. Sljedeega se petka potom ponovo uputi na bazar, i ue u ulicu zlat
ara i draguljara, pozove predstojnika i dadne mu tisuu dinara s ovim rijeima:
Daj to tuincima kao blagi dar!
Tada je predstojnik, poglavar bazara, pogleda i rekne:
- Gospodarice, hoe li doi k meni u moju kuu i pogledati si
stanovitoga stranog mladia, koji je tako lijep i ljubak?

160
Pripovijest u kopljmika Kafum
No taj je stranac bio Ghanim ibn Aijub, zbunjeni rob ljubavi, ali ga predstoj
nik nije poznavao, i dr ao ga je za nekoga siroma nog du nika, kojemu su bili oduzeli
njegovo bogatstvo, ili za nekog zaljubljenika, koji je bio rastavljen od svoje l
jubljene.
Kada je ona ula njegove rijei, tada zakuca njezino srce, njezina nutrina zadr e, i
ona mu rekne:
Po alji nekoga sa mnom, da me vodi k tvojoj kui!
Tada joj on dadne s njome nekoga malog djeaka, koji ju je trebao voditi do te
kue, u kojoj je stanovao stranac, i ona mu za to zahvali. Kada je dakle do la do te
kue, ona ue i pozdravi predstojnikovu enu. Ta se digne i pred njome poljubi pod, j
er ju je prepoznala. Zatim Kut el-Kulub rekne:
Gdje je taj bolesnik, koji stanuje ovdje kod tebe?
Tada ena zaplae i odgovori:
On je ovdje, gospodarice! Tako mi Allaha, on potjee od
dobrih ljudi i nosi na sebi tragove blagostanja. To je on ondje na
krevetu.
Kut el-Kulub se okrene i pogleda ga. I gotovo joj se uini, kao da bi to bio st
varno on, ali je on bio posve neprepoznatljiv i izmr avio i tako suh kao neka akalic
a, tako da je bila u dvojbi o njemu i nije mogla povjerovati, da je to on. Osjet
i meutim suut prema njemu i rekne u suzama:
- Zaista, tuinci su nesretni, ak i ako su u svojoj vlastitoj zemlji bili kne evi.
- Tako ona ostane u dvojbi o njemu i ne spozna, daje on Ghanim. Ali budui da j
oj ga je u du i bilo ao, ona ga obskrbi vinom i /bekovima i ostane neko vrijeme sje
diti uz njegovu glavu51. Zatim
51 Ako ve ona nije prepoznala njega, itatelj e pomisliti, da je on pod ovakvim
okolnostima ipak morao prepoznati nju. Zato treba podsjetiti itatelja da je Kut
el-Kulubino lice moralo biti zastrto arom (velom), a ta okolnost takoer poma e pjesn
iku u gradnji slo ene prie. Sam je pripovjedni postupak vrlo drevan, a potjee dakako
iz narodne pripovjedne predaje.
161
etrdesetitrea no
krene, i vrati se u svoju palau. Istra ivala je pak jedan bazar za drugim u potrazi
za svojim ljubljenim.
Uskoro potom doe taj predstojnik s Ghanimovom materom i njegovom sestrom Fitno
m ka Kut el-Kulubi i rekne joj:
O kneginjo dobrotvornih ena, danas je u na grad do la
jedna ena sa svojom kerju. Obje su lijepe po izgledu, i jasno nose
na sebi tragove blagostanja i sree, ali su odjevene u haljine od
kostrijeti i imaju svaka oko vrata obje enu torbu za kruh. Njihove
su oi pune suza i njihova su srca puna alosti. Zato sam ih doveo k
tebi, da im dadne neko utoi te i da ih sauva od prosjaenja. Jer
one nipo to ne pripadaju narodu prosjaka, i ako tako ushtjedne
Allah, mi emo za volju njih postii raj.
Ona uzvikne:
Tako mi Allaha, dobri ovjee, ti u meni budi e nju, da ih
vidim. Gdje su one dakle? Odmah mi ih dovedi!
Tada on zapovijedi u kopljeniku, neka ih uvede. Tako dakle uu Fitna i njezina ma
ti ka Kut el-Kulubi! Kada ih je ova ugledala i vidjela, da su obje velike ljepot
e, ona zaplae zbog njih i rekne:
Tako mi Allaha, ovo su ene od stale a, i one nose na sebi jasne tragove bogatst
va.
O gospodarice
rekne predstojnikova ena
mi ljubimo siroma ne i napu tene za volju
nagrade. Ovima su enama mo da tla-itelji uinili nepravdu, uzeli im njihovo bogatstvo
i razorili njihove kue.
Tada obje ene gorko zaplau, jer su se sjetile svojega negda njeg blagostanja i sv
ojega sada njeg siroma tva i alosti. I njihove su misli boravile kod Ghanima. Kut elKulub meutim zaplae, jer su one plakale. I one reknu:
Mi se usrdno molimo Allahu, da nas sjedini s onim, koga mi
tra imo. To je na sin i brat, Ghanim ibn Aijub.
Kada je Kut el-Kulub ula te rijei, znala je, da je ova ena mati njezinoga ljublj
enoga, i da je druga njegova sestra, i ona pone pla162

kati, sve dok se nije sru ila u nesvijest. Kada je meutim opet do la k sebi, obrati s
e njima i rekne:
- Budite utje ene, jer je ovaj dan prvi dan va e sree i posljednji dan va e nesree!
Nemojte vi e biti tu ne!..."
Ali kada je poela

etrdesetietvrta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Kut el-Kulub, kada ih je obje utj
e ila, zapovijedila predstojniku, da ih odvede u svoju kuu i da rekne svojoj eni, ne
ka ih obje odvede u hammam i neka ih odjene u lijepe haljine, neka se za njih br
ine i neka im ukazuje svaku ast. I ona mu dadne stanovitu svotu novca. Sljedeeg da
na odja i Kut el-Kulub k predstojnikovoj kui i ue k njegovoj eni. Ova se digne, polju
bi joj ruke i zahvali za njezinu dobrotu. I ondje ona ugleda Ghanimovu mater i s
estru, koje su bile od predstojnikove ene odvedene u hammam i novo odjevene, tako
da su se na njima jasno pokazivali tragovi njihova stale a. Ona sjedne k njima i
porazgovara s njima neko vrijeme. Zatim upita o bolesnom mladiu, koji se nalazio
u kui, i predstojnikova ena odgovori:
On je jo nepromijenjen.
Tada Kut el-Kulub rekne:
Doi, daj da odemo i da ga posjetimo!
One dakle ustanu, ona i predstojnikova ena i Ghanimove mati : sestra, pou k nje
mu i sjednu uz njegovu postelju. Ghanim ibn Aijub ih meutim, zbunjeni rob ljubavi
, iznenada zauje kako izgovaraju Kut el-Kulubino ime. Tada se u njega povrati ivot
, iako je
165
etrdesetietvrta no
njegovo tijelo bilo tako mr avo i njegove kosti tako izboene. I on podigne glavu i
uzvikne:
Kut el-Kulub!
Tada ga ona pogleda, i s izvjesno u ga prepozna, i glasno krikne:
Da, moj ljubljeni!
Prii tik do mene! - rekne on. I ona odgovori:
Jesi li ti stvarno Ghanim ibn Aijub? On rekne:
Ja sam to.
Tada se ona onesvije ena sru i na pod. Kada su Ghanimova mati i njegova sestra Fit
na bile ule rijei tih dvoje, one uzviknu:
O radosti!
I takoer one padnu onesvije ene. Kada su nato sve opet do le k sebi, Kut el-Kulub u
zvikne:
Hvala neka je Allahu, koji me je sastavio s tobom i tvojom
materom i tvojom sestrom!
Zatim mu ispripovijeda sve, to se dogodilo izmeu nje i kalifa, i rekne:
Ja sam gospodaru pravovjernih ispriala istinu, i on je
vjerovao mojim rijeima, i i ti si kod njega nai ao na naklonost. I
sada te on eli vidjeti.
I ona ktomu doda:
On e me tebi pokloniti.
Tada se on silno obraduje. Ona jo rekne: Ne odlazite odavde, dok ja ne doem ope
t! - hitro ustane i uputi se u palau. Ondje pak otvori onaj sanduk, koji je uzela
sa sobom iz Ghanimove kue, uzme iz njega dinare, i dadne ih predstojniku s rijeim
a:
166
Pripovijest uskopljenika- Kafum
Uzmi ovaj novac i kupi za svakoga od njih po etiri potpune
oprave od najfinijih tkanina, i dvadeset rubaca i sve, ega oni jo
inae trebaju!
Zatim otie s obje ene i s Ghanimom u hammam, i zapovijedi da se za njih priprem
e kupelji, i naredi da im se, po to se okupaju i stave na sebe nove haljine, sprav
e uvarci i voda od halangana52 i jabukov sok. I ona kod njih ostane tijekom tri
dana, dajui im jesti piletinu i uvarke, i piti erbet od najfinijeg eera. Poslije tri
im se dana opet povrati njihova ivotnost. Tada ih iznova odvede u kupelj. Kada s
u se vratili i zamijenili haljine, ona ih ostavi u pred->:ojnikovoj kui, ode u pa
lau i zamoli za dopu tenje, da govori s kalifom. Taj joj dadne dopu tenje. Tada ona ue
, poljubi pred njim pod i ispripovijeda mu sve, takoer da su njezin gospodar Ghan
im ibn Aijub, zvan zbunjeni rob ljubavi, i njegova mati i sestra u Baghdadu. Kad
a je kalif uo te Kut el-Kulubine rijei, on dovikne slugama:
Odmah mi dovedite Ghanima!
Tada sam D a'far poe, da ga dovede. Kut el-Kulub meutim po uri ispred njega, i doe G
hanimu i obavijesti ga, da je kalif izaslao, da ga se dovede. Ona mu dadne savje
t, * da bira fin jezik, * oelii svoje srce, * i da pripovijeda probranim rijeima.*
I ona ga odjene u rasko nu haljinu i dadne mu mnogo dinara, i rekne:
Budi dare ljiv prema kalifovoj pratnji, kada bude ulazio k
njemu.
Gledaj, kad li doe takoer D a'far na svojoj nubijskoj muli. Ghanim se digne, poe m
u ususret, da ga pozdravi, i poljubi pred njim pod. Sada je iza la zvijezda njegov
e sree, i on je svijetlo zraio. D a'far ga uzme sa sobom, i oni po ure, on i ministar,
sve dok nisu u li ka gospodaru pravovjernih. I kada je on stao pred njega, gledao
je vezire i emire, komornike i namjesnike, velika e
52 Korijen od galange je mirodija, osobito rasprostranjena u Indiji i Kini.
167
etrdesetietvrtci no
dr ave i vlastodr ce. Tada smisli Ghanim dopadljive rijei u biranom jeziku, pogleda k
alifa, sagne svoju glavu i izrekne ove stihove:
Budi mi pozdravljen, o kralju od visokouzvi ena dostojanstva, Koji darove svojega
dobroinstva vazda raspodjeljuje na sve!
Oni nikomu drugomu osim tebi ne daju ime car53, Tebi, najmonijem vladaru, gospoda
ru dvorane slave.
Kraljevi odla u, kada se tebi, pozdravljajui te, pribli avaju, Krunske dragulje na tv
oj prag.
I ako zatim njihove oi samo ugledaju tvoje lice, Tada se bacaju na tlo srca puna
strahopo tovanja.
O visosti, ti im u svojoj milosti poklanja

Visoka mjesta u astima i mo svojega gospodstva.
Odve su uskima za tvoje vojske postali zemlja i ovje tvo. Stoga udaraj svoje atore vi
soko u rasko i zvijezda.
Neka te Kralj kraljeva ushtjedne zadr ati u svojoj ljubavi. Tvoje je vrsto srce i t
voj je izvrstan savjet!
53 Dok je kralj - pravno gledano - dr avni naslov svjetovnog vladara, naslov
car je, prema pravnom uzorku rimskih careva, naslov onih vladara koji imaju bo je
poslanje. U tome je smislu, kalif, kao Allahov namjesnik na zemlji, prema pravn
om sustavu, utemeljenu na rimskom pravu, zapravo - car.
168
Pripovijest u kopljenika Kajura
Ti si svoju pravinost irio po cijeloj zemlji,
Sve dok nije obuhvatila daljine54 jednako kao i blizine.
Kada je on zavr io svoje stihove, kalif je bio ushien, jer mu se svidjela finoa n
jegova jezika i biranost njegova govora..."
zapoela po Kraljevu odobrenju.
54 Harun er-Ra id je izmjenjivao darove i pisma ak i sa tada najmonijim u Euro

pi Karlom Velikim, to ve samo po sebi mnogo govori o njemu kao o dr avniku i politiar
u.
169
l
Ali kada je poela
etrdesetipeta no
govora
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kalif
kojemu se kod Ghanima svidio
fin jezik njegova pjesni tva i probranost njegova njemu rekao:
Prii mi blizu!
Tako mu ovaj prie blizu, i tada mu kalif rekne:
Ispriaj mi svoju povijest i izvijesti me o svom udesu!
Tada Ghanim sjedne i ispripovijeda mu, to mu se dogodilo u Baghdadu, kako je s
pavao u grobnici i kako je, nakon to su tri roba bila oti la, otvorio koveg. Ukratko
, izvijestio ga je o svemu, od poetka do kraja * ali po drugiput pripovijedati, *
to bi znailo samo muiti slu atelje. * Kada se kalif dakle bio uvjerio, da on govori
istinu, on mu pokloni jednu poasnu haljinu i uini ga svojim pouzdanikom. I on mu
rekne:
Oprosti mi moju krivnju!
Tada mu Ghanim oprosti njegovu krivnju i rekne:
O na gospodaru i sultane, zaista, tvoj rob i sve, to on posje
duje, pripada njegovu gospodaru!
Tomu se kalif obraduje, i zatim izda zapovijed, da mu se doznai jedna palaa, i
pokloni mu uzdr avanja, prihode i darove, koji su
171
etrdesetipeta no
se penjali na veliku svotu. Nato mu dopusti da se onamo useli sa svojom materom
i svojom sestrom. A kada je kalif uo, da je njegova sestra Fitna po ljepoti jedna
prava 'fitna'55, on je zamoli od Ghanima za brak, i taj odgovori:
- Ona je tvoja robinja, kao to sam ja tvoj rob!
Kalif mu meutim zahvali, i dadne mu stotisua dinara. I on dadne da dou svjedoci
i kadija, i oni o jednome i istom danu napisu ugovore za kalifa i Fitnu, i Ghani
ma ibn Aijuba i Kut el-Kulubu. I on i Ghanim proslave svoju svadbu u jednoj i is
toj noi. Kada je zatim svanulo jutro, zapovijedi kalif, da se pripovijest o tome,
to se dogodilo Ghanimu, zapi e od poetka do kraja i da se uva pohranjena u kraljevsk
im pismohranama, kako bije oni, koji dolaze poslije njega, * mogli itati i, zapan
jeni nad promjenjivim sluajevima udesa, sebe obrazovati * i ulagati svoje povjere
nje u Njega, koji je stvorio no i dan. *...
Pa ipak ova pripovijest nije udesnija nego
POVIJEST KRALJA 'OMARA IRN EN-NO'MANA

I NJEGOVIH SINOVA SARKANA I DAU EL-MAKANA I ONOGA, TO IM SE DOGODILO U ZNAMENITOS
TIMA I NEOBINIM ZGODAMA.
Kralj upita:
"Kakva je to povijest?"
A Sehrezad odgovori:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u Baghdadu prije kalifata 'Abd e
l-Melika ibn Mervana vladao jedan kralj, koji se zvao
55 Fitna znai Zavodnica.
172
Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana
'Omar ibn en-Nu'man. On je pripadao silnim junainama, i pobijedio je perzijske kr
aljeve i istonorimske careve. * Nitko mu se nije mogao pribli iti u aru njegove srd be
* i nitko se nije usuivao izai protiv njega na boji te. * Kada se razbijesni vidjel
o se kako mu iskre frcaju iz nozdrva. * On je bio kralj svih zemalja, * i Allah
mu je podredio svo ovjeanstvo, * a njegova je zapovijed vrijedila posvuda na svije
tu. *56 Njegove su vojske bile prodrle sve do najudaljenijih zemalja. Istok i Za
pad i zemlje, koje le e izmeu njih, bili su podvrgnuti njegovom gospodstvu: Bliska
i Daleka Indija, zemlja el-Hid az i zemlja el-Jemen, otoci Stra nje Indije i Kine, z
emlja Sjevera s Mezopotamijom, Sudan i otoci svjetskog mora i takoer nadaleko gla
sovite struje na zemlji, kao Jaxartes i Oxus, Nil i Eufrat. On je slao svoje pos
lanike u najudaljenije prijestolnice, kako bi mu vjerno ispostavljali izvje e. Ti s
u se zatim vraali doma i donosili mu izvje e o vladavini pravinosti, o podlo nosti i si
gurnosti i o molitvama za sultana 'Omara ibn en-Nu'mana. Bilo je, o najvei Kralju
na ega vremena, njegovo podrijetlo visokoplemenite izvrsnosti. Pokloni, dragocjen
osti i porezi su mu bili dono eni odasvuda. No imao je on sina po imenu Sarkan, ko
ji je od svih ljudi bio najvi e slian svojemu ocu. * Jer on je odrastao kao strah s
vojega doba, * pobjeivao mu eve od odva nosti * i uni tavao protivnike u sukobu. * Stog
a je otac prema njemu iskazivao tako veliku ljubav, kakva se nije mogla nadma iti,
i uinio ga je nasljednikom kraljevstva poslije svoje smrti. Ovaj je princ tako o
drastao, sve dok nije dosegnuo mu evnu dob i bio star dvadeset godina.
* I Allah mu podvrgne sva stvorenja, * jer je on poput silnog nevremena u suk
obu obarao. * Njegov je otac, 'Omar ibn en--Nu'man, imao etiri ene, koje su s njim
e bile pravovaljano vjenane. Ali mu od njih nije bio poklonjen nijedan sin, osim
jedinoga Sarkana, kojega je on rodio s jednom od njih, dok su druge bile neplodn
e i nisu mu bile darovale nijedno jedino dijete. Nadalje je on imao tristai ezdese
t inoa, prema broju dana koptske godine, i one su bile svih narodnosti. Svakoj je
pojedinoj od njih dao ured55 Gdjegod su u ovome prijevodu reenini dijelovi rastavljeni zvjezdicama, u
arapskome je izvorniku posrijedi rimovana' proza.
173
etrdesetipetu no
iti po jednu vlastitu sobu. I te su se sobe nalazile u okru ju njegove palae. Jer o
n je dao izgraditi dvanaest dvoraca prema broju mjeseci, a u svakome pojedinom d
vorcu urediti trideset soba. Tako je bilo sveukupno tristai ezdeset soba, i ove su
inoe spavale u tim sobama. On je poklanjao svakoj pojedinoj od njih po jednu no,
koju bi on provodio kod nje, i zatim k njoj nije ulazio punu jednu godinu. Na ta
j je on nain ivio dugo vremena. U meuvremenu je pak Sarkan postajao slavan u cijelo
me svijetu, i njegov mu se otac radovao. On je napredovao u moi, odva nosti i gordo
sti, i osvajao je sve tvrave i gradove.
No prema odluci providnosti zatrudni jedna od robinja 'Omara ibn en-Nu'mana.
Kada je u haremu bila javljena njezina trudnoa, i kada je kralj to saznao, on pos
tane silno radostan i rekne:
Po svoj e prilici svi moji potomci i izdanci biti mu ki!
On zabilje i dan njezina zaea i pone s njome prijazno postupati. Ali kada je o tom
e saznao takoer Sarkan, postane zabrinut, i uzme si stvar k srcu. Jer je mislio:
Sada e doi na svijet jedan, koji e mi gospodstvo uiniti
spornim!
I on je govorio sam u sebi:
Ako ta inoa rodi djeaka, ja u ga ubiti.
Ali je tu namjeru dr ao skrivenom duboko u srcu. Tako je dakle stajalo sa Sarka
nom. S djevojkom je meutim stajalo ovako: Ona je bila Grkinja, po imenu Sophija,
a poslao ju je kralju 'Omaru kao poklon kralj od Male Azije i Cezareje, i s njom
mu je isporuio mnoge skupocjene poklone. * Ona je bila od svih robinja najljupki
-ja i najljep a za pogled, * i ona je najvi e od svih uvala ast ena, * njezin je razum
bio tako pronicljiv, * kao to je njezin izgled bio svladavajui. * Ona je dakle, do
k je kralja u toj noi, kada je boravio kod nje, dvorila, njemu rekla:
O kralju, molim se Allahu Nebeskomu, da noas tebi od
mene pokloni djeaka, kako bih ga ja izvrsno odgajala, i uinila
savr enim u finoj naobrazbi i osjeaju za ast!
174
Povijest kralja, 'Omara ibn en-Nu'mana
Tomu se kralj bio obradovao, i te su mu se rijei svidjele. Ona je meutim tako n
astavila, sve dok se nisu ispunili njezini mjeseci, i aok nije sjela na poroajnu
stolicu. Za itavoga je vremena svoje trudnoe vje bala pobo nost, bila vazda revna u sl
u enju Allahu i molila Allaha, da joj pokloni pobo nog sina, i da joj olak a porod. I
Allah usli i njezinu molitvu. Kalif joj je meutim dodijelio jednog ii kopljenika, koj
i je trebao njemu javiti, je li dijete, koje e ona donijeti na svijet, djeak ili d
jevojica. I isto je tako poslao jednoga arkan, koji ga je o tome trabao izvijestit
i. Kada je zatim Sophija donijela na svijet svoje dijete, babice ga pretra e, i nau
, da je djevojica, lica sjajnijeg od Mjeseca. To one objave svima, koji su tu bil

i nazoni, i kraljev glasnik otie i donese mu obavijest. Takoer arkanov glasnik izvij
esti Sarkana, i taj se vrlo obraduje. Ali kada su obojica oti li, Sophija rekne ba
bicama:
- Priekajte jo neko vrijeme kod mene. Jer imam osjeaj, kao da je jo ne to u mojoj u
trobi.
Zatim ona zajei, i iznova je spopadnu trudovi. Ali joj ih Allah uini lakima, i
ona rodi drugo dijete. Babice ga pogledaju, i nau, da je djeak, nalik punom Mjesec
u, * svijetlo zraeega ela, * i obraza ru iastocrvenoga sjaja. * Tada se mati silno obr
aduje, i s njome u kopljenici i sluge i svi, koji su bili ondje. I kada je Sophija
izbacila posteljicu, ponu se palaom razlijegati uzvici radosti. Druge su inoe to s
lu ale i zavidjele su joj. Ubrzo vijest stigne takoer do 'Omara ibn en-Nu'mana, i t
aj se obraduje sretnoj vijesti. On se digne, otie k njoj i poljubi joj glavu. Zat
im pogleda djeaka, sagne se nad njim i poljubi ga, dok su djevojke istovremeno ud
arale u defove57 i svirale na glazbalima. I kralj zapovijedi, da se djeak treba z
vati Dau el-Makan58, a njegova sestra Nuzhat ez-Zaman59. Tada oni izvr e njegovu z
apovijed, tim to su rekli:
57
Def (daire) je obru s praporcima, na koji je nategnuta ko a. On se
jed
nom rukom trese, a drugom se po njem udara.
58
Svjetlost Doma.
59
Milje Vremena.
175
V
Cetrdesetipeta noc
Kralj pak odredi za njegu matere i djece dadilje, u kopljenike, sluge i uvarice
i utvrdi, to oni moraju dobivati u eeru, piu i pomastima, i u mnogome drugome, ega bi
opisivanje zamaralo jezik. Kada je dakle baghdadski puk uo, da je Allah kralja b
lagoslovio djecom, pone kititi grad i objavljivati dobru vijest talambasima i tru
bljama. I emiri su i veziri i dr avni velika i dolazili u palau, i estitali kralju 'Om
aru ibn en-Nu'manu na njegovu sinu Dau el-Makanu i na njegovoj keri Nuzhati ez-Za
man. Kralj im je za to zahvaljivao i poklanjao im je poasne haljine, i osim toga
ih je astio drugim dokazima milosti i pokazivao takoer prema prisutnima, visokima
i niskima, svoju naklonost. Tako je on inio, sve dok nisu protekle etiri godine. I
svakih je par dana slao glasnika, kako bi se izvje ivao o Sophiji i njezinoj djeci
. O koncu pak te etvrte godine dadne joj isporuiti dragulje, nakit i mnogo novaca
i preporui joj, neka oboma dadne dobar odgoj i naobrazbu.
Sve se to zbivalo, dok Sarkan nije znao, da se njegovu ocu 'Omaru ibn en-Numa
nu rodio takoer djeak. Jer on je doznao samo o roenju Nuzhate ez-Zaman. Suzdr avali s
u se od toga da ga izvijeste o Dau el-Makanu, sve dok nisu protekle godine i dan
i, dok je on mislio samo na to, * da se ogledava u borbi s junacima * i da ja i u
dvoboj s vitezovima. *
Jednoga pak dana, kada je kralj 'Omar ibn en-Nu'man sjedio u svojoj palai, uu k
njemu komornici, poljube pred njim pod i reknu:
O kralju, k nama su do li poslanici od kralja od Grke,
gospodara el-Konstanlinije60, monoga grada, i oni ele, ui k tebi i
stojei pred tobom primiti tvoje zapovijedi: ako kralj njima dopu ta
da uu, mi emo ih uvesti, a ako ne, tada nema nikakva prigovora
protiv njegove volje.
60 El-Konstantini je arapski naziv za Konstantinopol Carigrad), prijestol

nicu Istonoga Rimskog Carstva. Sam se Bizant na arapskome zove Ruman, prema svoje
mu izvornomu rimskom imenu.
176

Tada im on dopusti da uu. I kada su do li, on im se obrati i ljubazno ih primi i
upita ih za njihovo zdravlje i o povodu njihova putovanja. Oni poljube pred nji
m pod i reknu:
- * O Kraljevska Visosti, * ije se gospodstvo rasprostire u daleke daljine! *
Znaj, taj, koji nas je poslao k tebi, je kralj Afridun, * gospodar Grkoga Mora i
kr anskih vojski, * vladar ija je prijestolnica el-Konstantinija Uzvi ena. * On daje d
a ti se rekne, da on sada vodi ljuti rat protiv tvrdoglavog silnika, kneza od Ce
zareje. A povod je toga rata sljedei: Jedan se od arapskih kraljeva u pro lim vreme
nima u svojima pljaka kim pohodima bio namjerio na stanovito blago iz el-Iskandrova
61 vremena i odvukao odatle neizmjerno bogatstvo, a izmeu ostaloga tri okrugla dr
agulja, velika kao nojeva jaja, od najfinijega istoga i bijeloga plemenitog kamen
ja, kakvo se inae nigdje ne nalazi. I na svakome je stajao u grkome pismu urezan s
tanoviti tajanstveni natpis, i oni imaju mnoga korisna svojstva, a izmeu ostaloga
to, da novoroeno dijete, kojemu se objesi oko vrata jedan od tih dragulja, ne po
hodi nikakvo zlo. Tako dugo, dok nosi taj dragulj, ono se nee tu iti, niti e ga poho
diti bolest. Kada je dakle kralj Arabljana njih zaplijenio i upoznao njihovu taj
nu, on je poslao kralju Afridunu poklone, koji su se sastojali od skupocjenosti
i zlata, meu njima takoer ta tri dragulja. Opremio je u tu svrhu dva broda, od koj
ih je jedan trebao nositi blaga, a drugi ljude, da tite te poklone, ako im se tko
usudi zaploviti ususret na debelom moru. Bio je dakako uvjeren, da se nitko nee
usuditi hvatati njegove lae, jer je on ipak kralj Arabljana, a pogotovo to smijer
plovidbe brodova s poklonima vodi preko mora, koja su bila podreena kralju el-Kon
stantinije, ka kojemu oni takoer plove. Osim toga one obale isto tako nastanjuju
narodi kao podanici velikog kralja Afriduna. im su ta dva broda bila opremljena,
ubodu kljunom u more i jedrili su, sve dok se nisu poeli pribli avati na oj zemlji. N
o tada ih iznenada napadnu gusari i meu njima
61 El-Iskandar je Aleksandar Veliki. Podrijetlo se takvog oblika tog imena
jasno vidi u njegovoj inaici al-Iskandar, koja ukazuje na to da se poetno Al- u i
menu Alexander shvatilo kao lan al- el).
177
Cetrdesetipeta no
trupe kneza od Cezareje. I oni opljakaju sve to se u tima dvama brodovima nalazilo
u dragocjenostima, zlatu i blagima, izmeu ega takoer ta tri dragulja, i pobiju pos
adu. Kada je meutim o tome douo na kralj, izaslao je na njih vojsku, ali je oni pot
uku. I on po alje drugu vojsku, jau od prve, ali oni takoer ovu natjeraju u bijeg, t
ako da se kralj razbjesnio i zakleo, da e samo jo on sam osobno i na elu svoje cjel
okupne vojne sile izai protiv njih. I da se nee prije vratiti iz njihove zemlje do
ma, sve dok nije armensku Cezareju pretvorio u ru evine i opusto io zemlju i sve gra
dove, nad kojima vlada njihov knez. Sada on moli gospodara na ega stoljea i na ega do
ba, kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, kralja od Baghdada i Chorasana, da nam ushtjed
ne s nekom vojskom doi u pomo, kako bi mu u dio pala slava. On je takoer preko nas
odaslao neke poklone razliite vrste, i moli od kralja milostivost, da ih uzme i d
a mu pru i dobrohotnu pomo.
Zatim poslanici poljube pred njim pod...."
X\
,#ffa
?'???
: >
7 f
178
Ali kada je poela
etrdeseti esta no
^W$Wi?WWW??WW?WWW
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su poslanici kralja od el-Konstanti
nije i njihova pratnja
po to su pred kraljem 'Omarom ibn en-Nu'manom zavr ili s govo
rom i pred njim poljubili pod - njemu donijeli poklone. Ti su se sastojali od pe
deset najiza-branijih djevojaka iz Grke, i od pedeset mameluka u haljinama od bro
kata i s pojasevima od srebra i zlata. Svaki je mameluk nosio u svom uhu po jedn
u zlatnu alku s biserom, koji je bio vrijedan tisuu zlatnika. Djevojke su bile ok
iene jednako tako, i nosile su tkanine, koje su bile vrijedne mnogo novaca. Kada
ih je kralj vidio, radosno ih je prihvatio. I on zapovijedi, da se s poslanicima
postupa s po tovanjem. Zatim on pozove svoje vezire, kako bi se s njima posavjeto
vao o tome, to on sada ima initi. I medu njima se podigne jedan vezir, ovjek u pood
maklim godinama, zvan Dandan. Taj pred kraljem poljubi pod i rekne:
- O kralju, u ovoj se stvari ne da uiniti ni ta bolje, nego da ti opremi jednu ja
ku vojsku i da na njezino elo postavi svojega sina s nama kao njegovim satnicima.
Takav mi se savjet ini preporuljivim iz dva razloga. Ponajprije, jer je kralj od G
rke zamolio tvoju pomo i poslao ti poklone, koje si ti prihvatio, i kao drugo, jer
neprijatelj sada ne prijeti na oj zemlji. Ako zatim tvoja vojska pomogne kralju o
d Grke i njegov neprijatelj bude pobi179
Cetrdesetiscsta no
jeden, tada e to biti pripisano tebi na slavu. Zatim e se izvije e o tome ra iriti po s
vim krajevima i zemljama. I naroito, ako vijest o tome dosegne otoke Oceana i uju
je stanovnici el-Maghriba62, oni e ti tada donositi darove i skupocjenosti i blag
a.
Kada je kralj uo vezirove rijei, one mu se dopadnu, i on odobri njegov savjet i
pokloni mu jednu poasnu haljinu i rekne mu:
Od tebi slinih bi kraljevi morali uzimati savjet, a meni se ini
korisnim, da ti vodi prednju etu te vojske, dok e moj sin Sarkan
zapovijedati stra njom.
Nato on po alje po svojega sina, i taj doe, poljubi pred njim pod i sjedne. Tada
mu kralj sve ispripovijeda i upozna ga s onim, to su bili rekli poslanici i vezi
r Dandan. I on mu zapovijedi da izvadi ratnu opremu i da se opremi za vojni poho
d i da ne proturijei veziru Dandanu u njegovu injenju. Takoer mu naredi, da izabere
iz njegove vojske desettisua konjanika, dobro opremljenih i naviklih najuri i rat
ne oskudice. Sarkan se pokori rijeima svojega oca, smjesta se stavi u pokret, iza
bere iz njegove vojske desettisua konjanika i vrati se natrag u palau. Obavi smotr
u svoje ete i razdijeli meu njih novac i rekne:
Imate tri dana vremena.
Oni poljube pred njim zemlju, u poslu nosti prema njegovoj zapovijedi, otiu i pon
u se opremati i opskrbljivati se zalihama. Sarkan potom ode u skladi te oru ja, i uz
me si u opremi i oru ju, to je trebao, i zatim u staje, i izabere si obilje ene konje
i drugo. Kada su protekla ta tri dana, vojska izae u predgrae grada Baghdada. I i
zae kralj 'Omar ibn en-Nu'man, da uzme opro taj od svojega sina Sarkana. Taj pred n
jim poljubi tlo i primi od kralja sedam kesa novca. Sada se kralj obrati veziru
Dandanu i preporui vojsku svojega sina njegovoj brizi. Vezir poljubi pred njime t
lo i odgovori:
62 El-Maghrib znai zapravo Zapad, a pod njime se podrazumijeva Sjeverozapad
na Afrika.
180
I
Konano preporui kralj svojemu sinu, da vezira u svim zgodama pita za savjet. Ov
aj to obea. Kralj se vrati natrag u grad, a Sarkan zapovijedi satnicima, da izvr e
smotru svojih trupa u bojnom poretku. Oni to uine, i ispostavi se broj od deset t
isua konjanika, osim pje a tva i pratnje. Zatim natovare svoju prtljagu. Udari bojni
bubanj i zatre te trube, zastave i stjegovi budu razvijeni, dok je kraljevi Sarkan
uzjahivao konja, i pokraj njega vezir Dandan, tako da su se zastave vijorile izn
ad njihovih glava. Tako je vojska putovala >ve dalje, s poslanicima na elu, sve d
ok nije pro ao dan i spustila se no. Tada su sjahali i ondje kroz no uzeli poinak. I
kada je Ali ah dopustio da nastane jutro, uzja u i po ure bez prestanka dalje, voeni
od poslanika, tijekom dvadeset dana. Zatim, o veeri dvade-setiprvoga dana, dou u j
ednu rijenu dolinu, prostranu i iroku, ~unu lisnata drvea i grmlja. Tu vojnici sja u,
podignu atore i razdijele se na desno i lijevo. Vezir Dandan i poslanici kralja
Afri-diina su logorovali u sredini ove doline. arkan zaostane, dok su vojnici pri
stizali neko vrijeme poslije njih, sve dok nisu svi sjahali i razasuli se po obr
oncima doline.
Tada on pusti svom konju uzde, jer se htio izvijestiti o dolini i osobno preu
zeti stra u. Zatim pomisli na opomenu svojega oca i na to, da se nalaze na graninom
podruju grke zemlje i na neprijateljskom tlu. Tako on zapovijedi svojim momadima i
svojima tjelesnim stra arima, neka logoruju u blizini vezira Dandana, a on sam od
ja i na svome konju, uzdu ruba doline, sve dok nije pro la etvrtina noi. Tada postane u
moran, i obuzme ga pospanost, tako da nije vi e mogao petom poticati konja. No on
je bio navikao na to, da tijekom jahanja spava, pa kada ga je svladao umor, on z
aspe. Konj je meutim s njime mirno i ao dalje sve do ponoi. Tada doe u jedan od onih
gu tika, u kojima raste bujno raslinje. Ali se Sarkan nije probudio prije, sve dok
nije konj poeo kopitom udarati po zemlji. Iznenada se trgne i nae se usred drvea.
Mjesec se popeo visoko nad njim i pustio svoje svjetlo da zrai na istok i zapad. a
rkan se prestra i, kad je ondje vidio sebe samoga, i izrekne izreku, koja nikoga,
tko je izrie, ne ostavlja da bude u zabuni:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha Uzvi enoga i Svemoguega!
181
etrdesetikstd no
Ali dok je on iz straha pred divljim zvijerima jahao dalje, gledaj, tada izli
je Mjesec svoju svjetlost preko stanovite livade nalik raju, i on zauje dra esne gl
asove i glasan razgovor i smijeh, kakav za-robljuje mu ka srca. Tada kralj Sarkan
side sa svojega konja, sve e ga o jedno drvo i poe malo dalje, sve dok nije do ao do
nekog potoka s tekuom vodom i uo neku enu kako kazuje na arapskome:
- Tako mi Mesije, ne, to nije pristojno od vas! Ali u ja svaku, koja prozbori
jo jednu rije, baciti na tlo i svezati joj ruke na leima njezinim vlastitim pojaso
m. Kroz to je vrijeme Sarkan i ao dalje u smjeru glasa, dok nije do ao do ruba gu tika
. * I gledaj sada, * potoi otjeui ubori, * ptiice veselo skakuu, * gazele se igraju u
risnoj suglasnosti, * divlje krave mirno pasu na rudini * i sve ptiice pjevaju ve
dre napjeve * od kojekakve vrste veselim jekom, * cijelo je mjesto bilo pokriven
o arenim cvjetnim sagom, * kako neki pjesnik u ovim stihovima opisuje: *
Zemlja je lijepa samo u svome cvjetnom nakitu, dok preko nje voda uri u veselom t
rku.
U Svojoj ju je svemoi stvorio uzvi eni Allah, Koji sve darove, svako dobro udjeljuj
e.
Kada je Sarkan ondje pogledao oko sebe, prepozna on neki samostan, iz ijih se
zidova podizala na mjeseini visoko u zrak tvrava. A unutar je samostana takoer bio
potok, koji je otjecao u ove livade. Ondje je sjedila neka ena, a pred njome je s
tajalo * deset djevojaka nalik Mjesecima, * koje su imale na sebi svakojaki naki
t * i bogate haljine predivne za pogled, * sve djevice, onakve kakve su opisane
u ovim stihovima: *
Livada zrai u divnome sjaju Bijelima ondje, ednim djevicama.
182
V
Jo dra esnijom biva njihova ljepota i ljupkost Zahvaljujui njoj, braniku divne estito
sti.
Svaku od djevica zarobljuje
nje nim pokretom i tako mekim pogledom.
One pu taju kose da im se spu taju dolje, Sline gustim grozdovima na trsju.
One oaravaju svojim oima, Oda ilju strijele sigurne u pogodak.
Odlaze odatle, i pobjeuju
Vode mu karaca, isku ane u okr aju.
arkan pogleda tih deset djevojaka, i ugleda meu njima curu, koja je bila nalik
U tapu: valovite kose i bijeloga i jasnog ela, plavih, velikih oiju i kovravih uvojak
a na sljepoonicama, * savr enu u svome biu i dr anju, * kako je nje no o njoj pjevao pje
snik: *
Pogledala me je zraei svojima svijetlim oima, A njezin je divan stas posramljivao d
r ak koplja.
Tako je stajala pred nama sa svojim crvenim obrazima,
Na kojima je le ala svaka mogua ljepota sa svojim dra esnim sjajem.
Punina se njezinih uvojaka ukazuje zbog njezina lica kao no, kada jutro radosti o
svanjuje iz njezine tame.
183
etrdesetikstci no
Sada zauje arkan kako ta djevojka govori:
- Dolazite, da se s vama hrvam, prije nego to zae Mjesec i
doe jutro!
Tada su joj one prilazile jedna za drugom, a ona bi ih odmah bacala na zemlju
i svezivala bi ih njihovim pojasevima. Nije se prije prestajala s njima hrvati
i njih bacati na zemlju, sve dok ih nije sve odreda pobijedila. Tada joj se meuti
m stara ena, koja se nalazila pred njome, obrati i rekne joj kao u nekom gnjevu:
- Ti kurvo, zar se ti raduje , kada te djevojke baca na zemlju?
Gledaj, ja sam stara ena, a ipak sam ih etrdeset puta bacila! Sto
se ti dakle ima kooperiti? Ali ako ima snage, da se sa mnom
hrva , tada to uini! Zatim u te ja zgrabiti i staviti ti glavu meu
noge!
Tada se cura nasmije i izvana, ali je iznutra bila puna gnjeva, pa skoi na noge
i upita staru:
- Gospoo Dhat ed-Davahi63, tako ti Mesije, hoe li se ti sa
mnom stvarno hrvati, ili se ali ?
Ova odgovori:
Da!..."
Tada primijeti Sefrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
63 Dhat ed-Davahi znai doslovce ena od Nesree (ili bolje: ena od Zle Kobi), je
r davdhi na arapskome znai nesrea u smislu zla kob. Zato bi mo da najjasniji prijevo
d njezina imena bio naprosto Zlokobnica.
184
Ali kada je poela

I etrdesetisedma no 1 t
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Dhat ed-Davahi, kada je cura upi
tala: - Tako ti Mesije, hoe li se ti sa mnom stvarno hrvati, ili se ali ? odvratila:
Dabome, ja se s tobom hou stvarno hrvati!
Pri svemu je tome arkan gledao. Sada cura povie:

Hajde, u hrvaku borbu, ako ti za to ima snage!
Kada je stara to ula, ona dospije u estok bijes, a dlake se usprave na njezinu
tijelu kao ekinje nekoga bodljikavog praseta. Kada je zatim cura po la ravno prema
njoj, stara joj rekne:
Tako mi Mesije, ja u se s tobom hrvati samo, ako sam gola,
ti kurvo!
Tada stara uzme neki svileni rubac, razve e si gae, segne rukom pod haljine i st
rgne ih s tijela. Rubac pak razmota i obavije ga oko trupa, tako daje izgledala
kao celavoglava 'ifritkinja64 ili zmija pjegava tijela. Zatim se ona pogne prema
naprijed i rekne curi:
Ti uini to isto!
64 ena-vrag.
185
V
Cetrdesetisedma no
Kroz to je vrijeme Sarkan obje promatrao, gledao si je nakazan lik stare i sm
ijao se. Nakon to je stara to uinila, cura uzme jemenski rubac i dvaput si ga omot
a oko struka. I ona odbaci svoje gae, i poka e dva bedra od alabastera s kristalnim
bre uljkom nad njima, glatkim i oblim, i trbuh, koji je iz svojih naboria zapahiva
o mo us i bio poput lijehe anemona, a njezine su grudi nudile pogledu dvije sise,
koje su bile nalik na dva nara. Opet se stara pogne prema naprijed, i sada obje
pograbe jedna drugu. Sarkan podigne glavu prema nebu i pone se moliti Allahu, da
ta ljepotica uzmogne pobijediti babetinu. Odjednom se cura sagne pod staru, pogr
abi je lijevom rukom za pojas od rupca, desnom oko ije i grla, i objema je visoko
podigne. Stara se meutim pone otimati, kako bi se oslobodila iz njezinih ruku, i
pri tome padne na lea. Tada su se njezine noge ispru ile visoko prema gore, i na Mj
eseevoj su se svjetlosti mogle jasno vidjeti njezine dlake. I ona dvaput silno pr
dne, pri emu je jedan isprd podigao vrtlog pra ine na zemlji, dok je drugi otpario
sve do neba. Tada se Sarkan pone smijati, sve dok nije pao na zemlju. Zatim opet
skoi na noge i isue svoj ma i obazre se na desno i na lijevo. Ali ne ugleda nikoga
osim stare, koja je le ala na leima, i on u sebi rekne:
Tko te je nazvao Dhat ed-Davahi, taj nije slagao! Ti si ipak
mogla poznavati njezinu snagu prema onomu, to je bila uinila s
drugim protivnicama.
Zatim on prie bli e k njima, kako bi slu ao, to se meu njima dogaa. Cura meutim prie
aroj, dobaci joj neki tanki svileni al, opet joj navue haljine i ispria joj se s ri
jeima:
- Gospoo Dhat ed-Davahi, ja sam te htjela samo baciti na tlo,
ne sve to ostalo, to ti se zbilo. Ali si se ti htjela iskoprcati iz mojih
ruku. Ipak, hvala budi Allahu, sve je dobro pro lo!
Ova joj meutim ne dadne nikakav odgovor, nego ustane i ode posramljena odatle,
sve dok nije i ezla s pogleda. Dok su dakle djevojke ondje le ale svezane i cura tu
stajala sama, Sarkan u sebi rekne:
i
186
Svaki sluaj ima svoj razlog. To je ipak bila samo moja srea,
da me je spopao san i da me je konj donio ovamo. Mo da ova cura
i te druge, koje su s njome jo trebaju postati mojim plijenom.
On dakle ode do svojega konja, uzja i ga i podbode ga. Tada konj poleti s njime
kao strijela odapeta s luka. U ruci je dr ao svoj ma, isukan iz korica, i on istis
ne bojni poklik:
Allahu Akbar!65
Kada ga je cura ugledala, ona skoi na noge i dohvati sigurnom nogom obalu poto
ka, koji je bio irok punih est lakata, i jednim ;edinim skokom skoi na drugu stranu
. Ondje se visoko uspravi i dovikne zvonkim glasom:
Tko si ti, mome, da remeti na e zadovoljstvo, i to s isuka
nim maem, kao da napada na neku vojsku? Odakle dolazi , i

kamo ide ? Govori po istini, jer istina e ti donijeti vi e koristi.
Nemoj lagati, jer la je svojstvo prostakih momaka! Nema sumnje,
ti si noas zalutao s puta, tako da si do ao na ovo mjesto, s kojega
bi bijeg bio za tebe najbolji plijen. Jer ti stoji ovdje na livadi, na
kojoj e nam etiritisue vitezova doi u pomo, im ja istisnem
samo jedan jedini krik. Kazuj, to hoe ? Ako eli , da te mi
dvedemo na pravi put, mi emo to uiniti. Ili ako eli pomo, mi .emo ti je pru iti.
Kada je Sarkan, saslu ao njezine rijei, on odgovori:
Ja sam stranac i musliman, i noas sam izjahao sam, da
potra im neki plijen. Ali nikakav ljep i plijen nisam mogao nai u
ovoj Mjesecem obasjanoj noi od ovih ovdje deset djevojaka. Njih
u uzeti i s njima u se vratiti k svojim drugovima.
Tada ona rekne:
Znaj, da ti nee stei nikakav plijen. Ove djevojke nee, tako
mi Allaha, nikada postati tvojim plijenom. Zar ti nisam rekla, da je
la prostaka?
65 Bog je Najvei!
187
Tako mi Mesije, kada se ne bih bojala toga, da u imati na
savijesti tvoju smrt, ja bih istisnula krik, koji bi protiv tebe ovu
livadu ispunio bojnim konjima i junacima. Ali imam sa aljenja
prema strancu. Ako ti dakle sada eli plijen, ja te izazivam, da
sja i sa svojega konja i da mi se zakune svojom vjerom, da mi se
nee pribli iti ni sa kakvim oru jem, i zatim emo se hrvati, ja i ti.
Ako ti mene obori , tada me stavi na svojega konja i uzmi nas sve
kao plijen. Ali ako ja oborim tebe, onda si ti u mojoj vlasti. Zakuni
mi se to, jer ja se bojim tvoje izdaje, a ovo je poznata izreka: * 'Gdje
je vjerolomstvo uroeno, * ondje je svako povjerenje izgubljeno!' *
Ako se dakle hoe zakleti, ja u doi prijeko i prii ti.
Sarkan, koji je ve postao eljan, da je zarobi, rekne u sebi:
Ona ne zna da sam ja silan junak.
I tako joj on dovikne:
Uzmi od mene neku zakletvu, kakvu hoe i kakvu dr i
obvezujuom, da ti se ja neu ni sa im pribli avati, sve dok ti ne
bude spremna i ne ka e : 'Prii, da se s tobom hrvam!' Tek u ti se
tada pribli iti. Ako me ti obori na zemlju, ja imam novaca, da sebe
otkupim. A ako ja tebe oborim, tada mi je to lijep plijen!
Djevojka rekne:
Ja sam s tim sporazumna!
Sarkan se meutim nad time zaprepasti i rekne:
Tako mi Proroka - blagoslovio Ga i pozdravio Allah! - ja
sam takoer sporazuman s tim!
Tada ona rekne:
Zakuni mi je Onim, koji je tijelu dao ivot i od koga je
ovjeanstvo dobilo zakone, da e , ako mi se pribli i sa zlom,
umrijeti izvan islamske vjere!
188
Povijest kralja 'Omara ibn m-Nu'mana
arkan odgovori:
Tako mi Allaha, ak i ako bi me kadija pozivao na zakletvu,
pa makar taj bio i nadkadija, on ne bi nalagao nikakvu takvu zak
letvu!
Zatim joj se on zakune svim onim, to je zahtijevala, i prive e konja o neko drvo
. Ali bio je utonuo u more misli i sam je sebi govorio:
Slava neka je Njemu, koji ju je stvorio iz kapi prezrene
vode66!
Nato se on opa e i spremi se za hrvaku borbu i dovikne curi:

Doi natrag preko rijeke!
Ona nato uzvikne:
Nije na meni, da ja dolazim k tebi. Ako hoe , tada ti doi k
meni!
To ne mogu
rekne on. A ona:
O mladiu, ja u doi k tebi.
Zatim ona podigne svoj skut i preskoi k njemu na drugu stranu rijeke. I on joj
prie i pogne se naprijed i pljesne rukama. Ali ga njezina ljepota i dra esnost uini
zbunjenim. Jer on je vidio njezin lik, * koji je bio obojan posredstvom ruke Sv
emoi, * ivopisnim vilinskim li em, * i njegovan od ruke Providnosti, * koji je poljub
io Zefir sree * i iji je neko porod pozdravila sretna zvijezda. * Sada mu djevojka
prie i pozove ga:
O muslimane, ovamo, i daj da se hrvamo prije nego to osva
ne jutro!
66 Kur'an 22,5: "O ljudi, ako vi sumnjate u pro ivljenje, znajte da smo vas
stvorili od zemlje, zatim od kaplje, zatim od mesa skladnog ili neskladnog, da v
am objasnimo." Pod kapljom se ovdje misli se na spermu. Dodajem jo samo to, da se
svi u bilje kama ispod crte citirani Ajeti reenini skupovi ili reenice ili dijelovi
reenica) temelje na prijevodu Hafiza Muhammeda Pand e i D emaluddina au evia: Kur'an asn
. Stvarnost, Zagreb, 1989.
189
etrdesetisedma no
I ona zasue u vis rukav jedne ruke, koja je bila nalik svje em vrhnju, tako da j
e cijela livada postala sjajnom od njezine bjeline. I Sarkan je bio zaslijepljen
. Ali se on opet pogne naprijed i pljesne rukama. Ona uini isto, i tada pograbe j
edno drugo. Oboje su obuhvatili i obgrlili jedno drugo i ponu se hrvati. Ali kada
je njegova ruka skliznula na njezin vitak trup i vrhovi njegovih prstiju dotakl
i meke nabore njezina trbuha, njegovi udovi tada obamru, on zastane kao uzdrman
nesreom, njegovo se tijelo strese kao u groznici, pone drhtati kao perzijska trska
u umnoj oluji. Tu ga ona podigne i baci ga na zemlju i sjedne na njegove grudi,
guzovima, koji su nalikovali pje anim bre uljcima. I njegova du a izgubi vlast nad njeg
ovim razumom. Ona mu rekne:
- O muslimane! Ubijati kr ane va i kod vas kao dopu teno.
Sto ka e sada na to, ako te ja ubijem?
On odgovori:
- O gospodarice, to govori o tome, da bi me ti mogla ubiti, to nije dopu teno. J
er Muhammed, na Prorok
blagoslovio Ga Allah i pozdravio Ga! - nam je zabranio ubi
jati ene i djecu, starce i redovnike!
- Ako je va em Proroku takvo to objavljeno, onda se prilii, da uzvraamo isto isti
m. Ustaj! Ja ti poklanjam tvoj ivot. Jer dobroinstvo nikada nije izgubljeno kod on
oga, koji je roen od ene.
Zatim se ona podigne s njegovih grudiju. Sarkan ustane i otrese pra inu sa svoj
e glave, koja je do la od borbe protiv jednoga od stvorenja iz krivoga rebra67. Al
i ona nagne svoju glavu i rekne mu:
- Nemoj se sramiti! Kako je meutim to mogue, da jedan, koji
dolazi u zemlju Grka u potrazi za pljakom i hoe pomoi kraljevi
ma protiv kraljeva, nema dovoljno snage, da se brani protiv jedno
ga stvorenja od krivog rebra?
67 Mojsije I 2,21.22: "Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na ovjeka i on zaspe
, i izvadi mu jedno rebro, i mjesto zatvori mesom. Od rebra, koje je uzeo ovjeku,
napravi Jahve, Bog, enu i dovede je ovjeku."
190
Povijest kralja }Omam ibn en-Nu'mana
Nato on odgovori:
To se nije dogodilo zbog nedostatka snage u meni! Ti me nisi
bacila na tlo zahvaljujui svojoj snazi, ne, tvoja me je ljepota
savladala. Ako mi htjedne dopustiti jedan drugi ogled, to bi bio
poklon tvoje milostivosti.

Ona se nasmije i rekne:
- Ja u ti ispuniti tu elju. Ali su ove djevojke dugo bile
svezane, i njihove su ruke i bokovi umorni, i to je pravo, da ih
odve em, jer novi e ogled mo da du e trajati.
Nato ona pristupi djevojkama, razve e im njihova uza i rekne im na grkom jeziku:
- Otiite na neko sigurno mjesto, sve dok se ne slegne elja
ovoga muslimana za vama!
One odu odatle, dok je Sarkan gledao za njima. Ali su ostale ondje, gdje su o
vo dvoje mogle gledati. Zatim oba suparnika priu jedan drugomu, i on upre svojim
grudima protiv njezinih grudiju, ali kada je njegov trbuh dodirnuo njezin, tada
ga napusti njegova snaga. I im je ona to primijetila, podigne ga br e nego blje tava
munja i baci ga na zemlju. On padne na lea, a ona mu rekne:
- Ustani! Poklanjam ti po drugi put ivot. Prvi sam te put
po tedjela za volju tvojega Proroka, jer on ne dopu ta, da se ubija
ju ene. Drugiput to inim zbog tvoje slaboe i za volju tvojih
mladih godina. Ali ja tra im od tebe, ako u muslimanskoj vojsci,
koju je izaslao 'Omar ibn en-Nu'man, kako bi pomogao kralju od
el-Konstantinije, ima netko, tko je sna niji od tebe, tada ga po alji
k meni i reci mu o meni! Jer u hrvakoj borbi ima razliitih naina,
umijea i zahvata, kao to su finta, prednji zahvat, rameni zahvat,
no ni zahvat, ugriz za bedro, udarac nogom i prepletanje nogu.
Tada Sarkan uzvikne, dok je bijes na nju u njemu rastao:
- Tako mi Allaha, moja gospodarice, da je u pitanju majstor
es-Safadi ili majstor Muhammed Kaimal, ili Ibn es-Saddi u vre
menu svojega sjaja, ja se ne bih obazirao na ta umijea, o kojima ti
pripovijeda . Ali ti me, o gospodarice, nisi
tako mi Allaha
191
Cetrdesetisedma no
svladala svojom snagom, nego kada si mi svojom guzicom zaarala osjetila. Jer mi m
u karci iz Mezopotamije iznimno volimo puna bedra, i tako mi nije ostalo niti razu
ma ni uvida. Ali ako hoe , sada se treba sa mnom hrvati, dok ja imam uza se svoj raz
um. To je sada trei ogled za mene prema pravilima umijea. Ja sam sada takoer natrag
zadobio svoju svje inu.
Kada je saslu ala njegove rijei, ona rekne:
to ti jo oekuje od ovoga hrvanja, o pobijeeni? Onda do
i. Ali znaj, ovo je posljednji ogled!
Zatim se ona pogne naprijed i izazove ga na borbu. Sarkan se takoer pogne, i p
one se hrvati sa svom ozbiljno u i pa ljivo se uvao, da joj ne podlegne. Tako su se obo
je hrvali neko vrijeme. Cura je osjetila u njemu stanovitu snagu, koju prije tog
a nije bila primjeivala, i ona rekne:
- O muslimane, sada si na oprezu.
- Da - odgovori on - ti zna , da mi preostaje samo jo ovaj jedan ogled s tobom,
i da e poslije toga svatko otii svojim putem.
Tada se ona nasmije, a on joj se takoer nasmije u lice. Dok se to zbivalo, uhv
ati ga ona iznad bedra, neoekivano ga pograbi za bedro i baci ga na zemlju, tako
da je le ao na leima. Sada mu se ona naruga rijeima:
- Jesi li ti mekinjojed? Ili neka beduinska kapa, koja pri
svakom dodiru pada, ili otac vjetrova68, kojega otpuhne da ak
zraka? Fuj, bijednice!
Zatim ona jo doda:
- Vrati se natrag k muslimanskoj vojsci i po alji nam drugaije
mu karce nego to si ti. Jer tebi nedostaje snaga. Dadni da se meu
Arapima i Perzijancima, Turcima i Dajlamianima69 izvikuje, da tko
osjea u sebi snage, taj neka doe k nama!
68
Djeja igraka.
69
Stanovnici brdovite oblasti u Zapadnoj Perziji.
192

Nato ona skoi na drugu obalu rijeke i dovikne arkanu smijui se:
- Rastanak e mi s tobom biti te ak, o moj gospodaru! Otii
prije izlaska Sunca k svojim drugovima, da te ne nadu kr anski
vitezovi i ne nataknu na koplja. Ti nema snage braniti se protiv
ena, kako bi mogao izdr ati protiv mu kih vitezova?
Sarkan prepla eno povie za njom, dok je ona, okrenuv i se od njega krenula prema s
amostanu:
- O moja gospodarice, zar ti hoe otii i ostaviti jadnog stran
ca, roba ljubavi, kojemu si slomila srce?
Tada se ona okrene, smijui se, i dovikne:
- Sto hoe ? Ja u ti ispuniti tvoju molbu.
- Nakon to sam stavio nogu na tvoju zemlju i okusio tvoju slatku ljupkost, ka
ko bih se mogao vratiti, a da nisam u ivao od tvojega jela? Gledaj, le im kao rob do
tvojih nogu!
Ona odgovori:
- Samo prostak uskrauje prijaznu dobrostivost. Poasti nas u
Allahovo ime, neka ti to bude od srca rado dopu teno! Uzja i svog
konja i ja i uzdu rijeke nasuprot meni, jer sada si moj gost.
Tada se Sarkan obraduje, po uri k svom konju, uzja i na njega i pone odatle jahati
njoj nasuprot, dok je ona na drugoj obali i la dalje, sve dok nisu do li do jednoga
pokretnog mosta napravljenog od topolovine, koji je visio na elinim lancima na ekr
cima i koji je bio uvr en kukama i lokotima. Kada je Sarkan pogledao na most, gledaj
, ondje je bilo onih deset djevojaka s kojima se ona bila hrvala, i ekale su svoj
u gospodaricu. Kada je ova do la do njih, jednoj od njih rekne na grkom jeziku:
- Otii i uzmi njegovog konja za uzde i povedi ga preko u
samostan!
Tako Sarkan preja i preko mosta, voen od nje. Bio je meutim smeten od svega toga,
to je vidio, i on rekne u sebi samome:
193
etrdesetisedma no
O, da je samo ovdje kod mene vezir Dandan, kako bi njegove
oi mogle gledati ove mlade djevojke!
Zatim se on obrati curi i rekne:
O udo dra esnosti, sada imam dvostruko pravo na tebe.
Najprije pravo drugarstva, i kao drugo, jer sam do ao u tvoju kuu
i primio tvoje gostoprimstvo. Ja sada stojim pod tvojom zapovijeu
i tvojim vodstvom. * Ushtjedni mi iskazati samo jo tu milost da sa
mnom poe u zemlju islama, * ondje bi vidjela ponekog viteza
hrabra kao lava * i saznala bi tko sam ja. *
Kada je ula njegove rijei, ona se razgnjevi i rekne:
Tako mi Mesije, ti si se prema meni ipak pokazao kao ovjek
o troumna duha. Ali sam sada spoznala, kakvo zlo vreba u tvome
srcu. Kako se mo e drznuti, da izgovara rijei, koje otkrivaju tvoju
izdajniku namjeru? Kako bih ja to mogla uiniti, kada ipak znam,
da nikada ne bih bila opet slobodna, ako bih do la k va em kralju
'Omaru ibn en-Nu'manu. Jer zaista
on nema meni ravne u zidi
nama svojih tvrava, niti u svojim palaama, makar bio istovremeno
gospodar Baghdada i Chorasana, on, koji si je izgradio dvanaest
dvoraca, prema broju mjeseci u godini, i u svakom ima inoa prema
broju dana u mjesecu! Ako bih ja do la k njemu, on ne bi pokazi
vao nikakvu suzdr anost. Jer prema va oj bih vjeri ja stajala vama
na raspolaganju, kao to stoji pisano u va im pismima, gdje to glasi:
'Ili takve, koje va a desna ruka dr i kao robinje'70. Kako mi dakle
mo e tako govoriti? A kada govori , da bih mogla vidjeti musli
manske junake tako mi Mesije, tada ti govori neistinu. Jer ja
sam vidjela va u vojsku, prije dva dana. Kada ste dolazili, nisam
primijetila, da ste ulazili kao neka kraljevska vojska, nego kao hor-
70 Misli se na ene zarobljene u ratu, usp. Kur'an 4,3: "Ako se bojite, da n

eete biti pravedni prema siroadi, vjenavajte ene koje vam se sviaju, po dvije, po tri
i po etiri, a ako se budete pla ili da neete biti pravedni, jednu ili one, koje su
u va oj vlasti." Usp. takoer u En-Nisi 28. i 29. Ta se mjesta odnose na to, da si m
uslimani smiju svoje robinje uzimati za prile nice. Abriza se dakle boji, da bi se
s njome kao kr ankom
postupalo jednako kao s nekom u ratu zarobljenom enom.
194
Povijest kralja Ômara ibn en-Nu'mana
de, koje su se odasvud bez reda sakupile. I kada dalje ka e , da bih ja saznala, tko
si ti onda znaj, ja tebi ne ukazujem nikakvu ljubaznost, kako bih te poastila, n
ego ja to inim samo iz gordosti. Tebi slian ne bi smio tako razgovarati s meni slin
om, pa makar ti bio takoer arkan, sin kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, koji se istaka
o kao junak na ega doba!
Poznaje li ti Sarkana? - upita on.
A ona odgovori:
- Da, i znam, da on dolazi s vojskom, koja broji desettisua konjanika. I daje
poslan od oca, kako bi s tom bojnom silom pomogao kralju el-Konstantinije do po
bjede.
- O moja gospodarice
rekne on
ja te preklinjem tvojom vjerom, reci mi to sve
to znai, da mogu razlikovati istinu od la i i da znam, tko je u tome kriv.
- Tako ti tvoje vjere - odgovori ona - kada se ne bih bojala, da se to o men
i mo e razglasiti, da ja spadam meu keri Grka, ja bih se usudila i sama izai protiv t
ih desettisua konjanika, i ubiti njihova vou, vezira Dandana, i svladati njihova j
unaka Sarkana. I pri tome se ne bih trebala sramiti. Jer ja sam itala knjige i us
vojila sam si pravila finog pona anja na arapskom jeziku. Ali ti ne trebam opisiva
ti svoju odva nost, pogotovo to si sam iskusio moje umijee i okretnost u hrvakoj borb
i i moju nadmonost. Da je noas ovdje bio na tvojemu mjestu arkan, i da sam mu ja re
kla: 'Preskoi preko ovog potoka!' - on to ne bi mogao. Htjela bih samo, da ga Mes
ija dadne u moje ruke, upravo u ovome samostanu, onda bih ja protiv njega iza la u
mu koj odjei i zarobila bih ga i stavila u okove..."
195
Ali kada je poela

"Pripovijedali su mi o sretni Kralju, da je arkan, kada je kr anska cura tako gov
orila i on uo, da bi ona iza la, ako bi joj on dopao ruku, protiv njega u mu koj odjei
, i da bi mu htjela staviti okove i lance, nakon to bi ga sa sedla strgla dolje da je on poslije tih rijei bio spopadnut gordo u i osjeajem za ast i vite kom ljubomoro
m. Tako ga je obuzela udnja, da joj dadne, da ga pre-r :zna i da je pograbi. Ali
ga je od toga zadr ala njezina ljupkost, i on izgovori u stihu:
/ ako je ljepotica poinila jednu jedinu gre ku, Njezine dra i nastupaju kao tisuu zago
vora.
Zatim se ona penjala, a arkan ju je slijedio. Gledao je sada u lea te cure, i v
idio je sada ispupene polutke njezine guze kako udaraju jedna o drugu, kao valovi
na uzbibanom moru, i on izgovori ove stihove:
U njezinu je licu zagovor, koji gasi njezinu krivnju Iz srca i stjee svojim govor
om naklonost sviju.
197
Cetrdesetiosma no
Tek to sam je bio ugledao, ja sam uzviknuo: 'O divno, Mjesec je iza ao, U tap, svijet
ao i jasan.
Pa kada bi se trebao sam 'ifrit kraljice Bilkis71 s njome hrvati, Ona bi u jedno
me asu svladala njegovu divovsku snagu.'
I oboje su i li dalje, sve dok nisu stigli do jednih vrata, preko kojih se savi
jao mramorni luk. Ona otvori vrata i uvede Sarkana u neku dugaku nadsvoenu dvoranu
, s deset meusobno povezanih lukova, a u svakome je luku visjela po jedna kristal
na svjetiljka, koja se blistala poput vatrene iskre. Na gornjem joj kraju pou usu
sret slu kinje, s miomirisnima vo tanim svijeama u rukama i s eonim vrpcama na glavama
, optoenima draguljima svake vrste. Te su po le ispred nje, a Sarkan ju je slijedio
, sve dok nisu dospjeli u nutarnji dio samostana. Ondje on ugleda uokolo po zido
vima klupe za poinak, uvijek jedna nasuprot drugoj, iznad kojih su svih bili obje e
ni zlatom izvezeni zastori. Pod je samostana bio poploen raznobojnim mramornim mo
zaikom, a u sredini se nalazio adyr-van s dvadesetietiri zlatna izlazna bunara, iz
kojih je, nalik rastopljenu srebru, istjecala voda. Na gornjem meutim kraju on u
gleda neko prijestolje, oblo eno svilenim tkaninama, kakve dolikuju samo kraljevim
a. Tada mu cura rekne:
O moj gospodaru, popni se na ovo prijestolje!
Sarkan se popne na prijestolje, ali cura otie i izbivala je neko vrijeme. Kada
je Sarkan zapitao slu kinje za nju, one mu dadnu kao odgovor:
Ona je oti la u spavau odaju. Ali poslu ivat emo te mi,
onako kako nam je zapovijedila.
Zatim one iznesu pred njega jela rijetke vrste, i on je jeo, dok se nije zasi
tio. Napokon mu donesu zlatni umivaonik i srebreni
71 Kraljica Bilkis je - Kraljica od Sabe, a 'ifrit je d inn, koji je nosio k
Sala-munu njezino prijestolje.
198
ibrik, i on si opere ruke. Njegove meutim misli odlutaju k njegovoj vojsci, jer o
n nije znao, to se ovoj dogodilo u njegovoj odsutnosti. I mislio je takoer na to,
da je zaboravio na opomene svojega oca. Tako ga spopadne nemir i kajanje zbog on
oga, to je uinio, sve dok nije zarudjela zora i dok se nije ukazao dan. Tada on pon
e jadikovati i uzdisati nad svojim injenjem i utone u more briga i rekne:
Ne nedostaje mi na vrstoi, jedino
Sto sam zbunjen i ne znam niti van niti unutra.
Kada bi netko uzeo od mene moju strast,
Ja bih svojom vlastitom snagom postao zdravim,
Moje je srce, ah, pogoeno mojim ljubavnim bezumljem
U svojoj nevolji mogu polagat
i nadu samo u Allaha.
Kada je izgovorio te stihove, gledaj, kad li mu doe u susret jed-no udesno lije
po kolo: vi e od dvadeset djevojaka, slinih Mjeseevim srpovima. One su okru ivale onu
curu, kao to zvijezde okru uju puni mjesec, i pazile su je. Njezina je haljina bila
od brokata, kakav pristaje kraljevima. Oko struka je nosila fino tkan pojas koj
i je bio optoen raznovrsnim draguljima, i koji ju je tako tijesno opasivao, da su
se isticali njezini bokovi. Oni su nalikovali nekomu bi- jurnom bre uljku pod srebr
enom dr kom, nad kojom su se rasko no sjale dojke, poput para narova. Kada ju je Sar
kan pogledao, on je bio gotovo izvad sebe od radosti. Zaboravio je svoju vojsku
i svojega vezira. I on je gledao njezinu glavu, na kojoj je le ala mre a s biserima,
podstavljena kojekakvim draguljima. I slu kinje su s desna i lijeva nosile skutov
e dugake povlake njezina lepa, dok je ona ulazila u gordoj ljepoti ljupko se klanj
ajui. On meutim skoi na noge, kada je vidio njezinu ljepotu i dra esnost, i uzvikne:
199
etrdesetiosma no
Budi na oprezu, budi na oprezu pred rasko ju ovoga pojasa!
I on izgovori stihove:
S te kim bedrima, nji ua grana, Nje nih grudiju ona odlazi.

Ona krije udnju, koja u njoj obitava: Ja ne zatajujem, to je u mome srcu.
Iza nje joj se prikljuuju robinje, Kneginji, koja mo e odvezivati i zavezivati.
Ona ga je meutim dugo gledala, i uvijek opet, sve dok nije postala sigurnom u
svoju stvar i dok ga nije prepoznala. Zatim mu prie i rekne mu:
- Zbilja, ovo je sjedi te poa eno i ozareno tobom, o arkane.
Kako si proveo ovu no, o junae, nakon to smo mi oti le i tebe
ostavile samoga?
Zatim ona doda:
- Zaista, la je kod kraljeva prostaka i ona je sramota, prije
svega kod velikih kraljeva na toj zemlji! Ti si Sarkan, sin kralja
'Omara ibn en-Numana. Nemoj dakle dalje praviti tajnu od sebe i
od svojega polo aja i nemoj sada dopustiti da ja nadalje ujem jo
ne to drugo osim istine! Jer la raa samo mr nju i neprijateljstvo.
* Tebe je probola strijela udesa, * stoga ti pada u dio tihi oprost. *
Po to je ona to izrekla, on vi e nije mogao tajiti, i tako on prizna istinu i rek
ne:
* Ja sam Sarkan * ibn 'Omar ibn en-Nu'man, * kojega je
udario udes * i donio na ovo mjesto! *
200
Povijest kralja 'Omara ibn m-Nu'mdna
Ona dugo zadr i glavu pognutu prema podu. Zatim se okrene k njemu i rekne:
Budi dobre volje i utje en! Jer ti si moj gost. Povezali su nas
kruh i sol. Zato ti stoji pod mojom za titom i obranom i mo e biti
siguran. Tako mi Mesije, kada bi ti ljudi ove zemlje htjeli uiniti
ne to na ao, oni ne bi mogli doi do tebe, pa makar to bilo, da bi
zbog tebe ivot morao napustiti moje tijelo. Ti stoji pod Mesijinom
za titom i mojom za titom.
I ona sjedne njemu uz bok i pone se s njime aliti, sve dok njegova zabrinutost
nije ustuknula i dok on nije uvidio, da bi ga ona pro le noi bila ubila, da je to h
tjela uiniti. Zatim se ona na grkom eziku obrati jednoj od svojih slu kinja, koja na
kratko vrijeme ode, i ubrzo se vrati s peharom i stolom punim jela. Sarkan je m
eutim oklijevao jesti, jer si je kazivao:
- Mo da je ona ne to stavila u ova jela. Ona pogodi njegove misli, okrene se k nj
emu i rekne:
- Tako mi Mesije, stvar ne stoji tako! U ovim se jelima ne nalazi ni ta od onog
a, na to ti sumnja ! Da sam te htjela ubiti, ja bih to ve odavno uinila!
Zatim ona prie k stolu i pojede iz svake zdjele po jedan zalogaj. Tada takoer S
arkan pone jesti. Cura se obraduje i pone s njime jesti, sve dok se oboje nisu zas
itili. Zatim si operu ruke. Nato ona ustane i zapovijedi jednoj od slu kinja, da d
onese slatkomirisne zeleni, pehare za pie od zlata, srebra i kristala i vina razl
iitih boja i vrsta. Sluge sve to donesu. Zatim cura napuni prvi pehar i ispije ga
, prije nego to mu ga je pru ila, tono onako kao to je to uinila s jelima. Nato napuni
drugi i pru i mu ga. On ga ispije, i ona rekne:
O muslimane, gledaj, kako ti ovdje boravi u svakoj ivotnoj
radosti i veselju!
I ona je pila dalje i njemu natakala, sve dok on nije izgubio jasnu mo rasuivan
ja..."
Tada primijeti ehrezad, daje poelo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoel
a po Kraljevu dopu tenju.
201
Ali kada je poela
etrdesetideveta no
##WWWW?WW?W??WWW??^
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je cura sa Sarkanom dalje pila i na
takala mu, sve dok on nije izgubio jasnu mo rasuivanja poradi vina i ljubavne opij
enosti. Sada ona rekne slu kinji:
- O Mard ana, donesi nam glazbala!
rekne slu kinja, ode na jedan trenutak i vrati se s dama
skom lutnjom, perzijskom harfom, tatarskom frulom i egipatskom citrom.
I djevojka posegne za lutnjom, ugodi strune i pone uz svoju svirku pjevati bla
gim glasom, mek e od Zefirova titraja, slae od vode u rajskome vodoskoku, i iz opu te
na srca dadne da odzvanjaju ovi stihovi:
Oprostio Alldh tvojim oima, koje su prolile tako mnogo krvi,
I tvojima vatrenim pogledima, koji su odapeli tako mnogo strijela!
Ja cijenim zaljubljenika, koji je prema zaljubljeniku t\nxl, Kojemu je uskraena s
vaka blagost i svaka suut.
203
Cctrdcsetidcvcta no
Pozdrav neka je oku, koje besano zbog tebe bdije, Dobro neka je srcu, koje si ti
uinio robom ljubavi!
Ti si mi odredio smrt, moj gospodaru! Kao otkupninu Ja u dati svoj ivot sucu, koji
je donio tu presudu.
Zatim uzme svaka od djevojaka po jedno glazbalo u ruke, i odsvira na njem i o
tpjeva stihove na grkom jeziku. arkan je bio posve opinjen. Zatim otpjeva takoer gos
podarica, pa ga upita:
O muslimane, razumije li ti, to ja kazujem? On odgovori:
Ne, ja sam opinjen ljepotom vrhova tvojih prstiju. Tada se ona nasmije i rekne:
Ako bih pred tobom pjevala arapski, to bi ti tada uinio? On nato:
Ja vi e ne bih bio gospodarom svojega razuma.
Ona meutim posegne za nekim glazbalom i pone pjevati u drugome ritmu:
Gorak je okus rastanka! Kako to mogu podnijeti?
Troje me je sna lo: Tjeranje, izbivanje, odricanje.
Ljubim ljepotana. On me je zarobio Ljepotom. Ah, rastanak donosi jadikovanje!
204
Kada je ona zavr ila sa svojom pjesmom, Sarkan je pogleda. Ali je on bio otet iv
otu, i dugo je le ao ispru en izmeu tih djevojaka. Zatim ponovo doe k sebi, i pone se k
lanjati od ushienja. I sada se oboje vrate vinu, i neprestano su se alili i igrali
, sve dok se dan nije okrenuo k smiraju i dok no nije ra irila svoja krila. Tada cu
ra ode u spavau odaju, i kada je Sarkan zapitao za nju, reknu mu:
- Ona je oti la u svoju spavau odaju. I on odgovori:
- Pod Allahovom za titom i pa njom!
Ali kada je nastalo jutro, doe k njemu jedna slu kinja i rekne mu:
Moja te gospodarica poziva k sebi!
Tada se on digne i poe za njome, i kad se pribli avao njezinu mjestu zadr avanja,
tada ga pozdrave slu avke sa cimbalima i frulama, i odvedu ga do velikih bjelokosn
ih vrata, koja su bila oblo ena biserima i draguljima. Zatim su u li u prostranu dvo
ranu, na ijem se gornjem kraju nalazila iroka estrada, oblo ena svilenim pokrivaima k
ojekakve vrste i okru ena otvorenim prozorima s re etkama, kroz koje se pru ao pogled
na drvee i potoke. Uokolo su meutim te sale stajale izrezbarene figure u obliku lj

udi, i ako bi kroz njih propuhivao vjetar, glazbala bi dospijevala u titrajeve,
koji su bili u njima skriveni, i gledatelj bi pomi ljao, da one govore. Ondje je s
jedila cura, utonula u promatranje figura. Ali im je ugledala Sarkana, ona se dig
ne i uhvati ga za ruku i dadne mu da sjedne pokraj nje, i upita ga, kako je prov
eo no. On joj zahvali sa eljom za blagoslov, i oboje sjednu, da askaju. Zatim ga on
a upita:
- Zna li ti bilo to o zaljubljenima i robovima ljubavi? On odgovori:
- Da. Ja znam pone to u stihovima.
- Daj da ujem zamoli ona. 1 on rekne:
205
Cetrdesetideveta- no
Zdrava i daleko od svake mukotrpne boli
Neka bude 'Azza, ako ona ne dr i to zapravo, da zazire od mene!
Samo tako mi Alldha, ako se ja pribli avam, ona je i ezla u daljinu.
Okrutno: Sto vi e ja udim, to me manje ona hoe obradovati.
<
Ah, moja ljubav prema AzzUAko sam jednom odstranio, Sto je bilo izmeu nas, i ako
je ona zatim ve oti la u stranu,
Tada sam nalik putniku, koji se nada sjeni oblaka, Ali im doe onamo, da otpoine, ob
lak je ve otplovio.
Kada je to saslu ala, ona rekne:
Zaista, Kuthaijir je lijepo govorio i bio je edan, i on je 'Azzu
najvi e pohvalio u ovim stihovima:
Kada je Azza jutarnje Sunce, zraee, izmolila Za suca o ljepoti, ono je nagradu dod
ijelilo njoj.
ene su mi dotrav i do le, da je kude,
Ali one, kojih je obraze Allah uinio za Azzine cipele.
Zatim ona nastavi:
Ka e se, da je 'Azza bila udo po ljepoti i ljupkosti.
I ona upita Sarkana:
- O prine, ako ti zna jo par stihova od D amila upuenih
Buthaini, tada ih iznesi pred nas!
On odgovori:
206
Sigurno. Ja ih poznajem bolje od ikoga drugoga.
I on pone:
Oni ka u: 'Izai, D amil, u d ihad po plijen!'
Ali koji bi ikada rat bio moj cilj osim onoga s ljepoticom?
Svakomu askanju s njima namiguje od sveg najnje nija radost. I svaki je pojedini mue
nik, koji je kod njih pao.
Ja pitam: 'O Buthaina, to znai ova mukotrpna ljubav?' 'Ta je postojana i jo nepreki
dno raste!' odgovara ona.
Ja ka em: 'Vrati mi djeli razuma, kako bih ivio
pri ljudima!' Ona ka e: 'To ti nikada nee dosegnuti.'
Ti si eljela moju smrt, ti si eljela samo nju.
A ipak se ja ne mogu posvetiti nikakvomu drugom cilju osim tebi.
Kada je to ula, ona rekne:
Lijepo si izgovorio, o kraljeviu, a takoer je D amil lijepo
govorio. Sto mu je meutim Buthaina htjela uiniti, da je on mogao
spjevati ovaj polustih:
Ti si eljela moju smrt, ti si eljela samo nju.
- O moja gospodarice - odgovori arkan - ona mu je htjela uiniti ono, to ti hoe uini
ti meni, a ak ti ni to nee moi biti dovoljno.
207
etrdesetidevcta no
Tada se ona nasmije zbog njegovih rijei, i oni su pili dalje, * sve dok nije i ez
nuo dan * i pojavila se no u haljini tame. * Tada ona ustane i ode u svoju spavau
odaju i legne na spavanje. A Sarkan je spavao ondje, gdje je bio, sve dok nije z
arudjela zora. Kada se probudio, dou k njemu kao i inae slu kinje sa cimbalima i dru
gima glazbenim instrumentima. One pred njim poljube pod i reknu:
U ime Allahovo, doi s nama, na a te gospodarica moli da
doe pred nju!
Sarkan se digne i poe sa slu kinjama, koje su ga okru ile, udarale u cimbale i svi
rale na svojim instrumentima, sve dok nisu napustili onu salu i u le u jednu drugu
, jo prostraniju dvoranu. U njoj su se nalazile slike i kipovi ptica i ivotinja, t
ako lijepi, da se ne mogu opisati. Tu se Sarkan zaprepasti nad tom umjetno u, koju
je ondje ugledao, pa rekne:
Moj je stra ar dopustio da se otrgne od plodova ogrlice Biser sa grudiju, optoenih i
stim zlatom.
{ "
Ona ima jednu zvijezdu, koja sja kao grumen srebra. Na topazu slinom licu ima tak
o mile ru iaste obraze!
Boji ljubiice nalikuju oi, te tamnoplave72, Ugljenim su sjajem bogato obojane trep
avice i obrve.
Kada je cura ugledala arkana, ona ustane njemu u ast, uzme ga za ruku i dadne m
u da sjedne pokraj nje i upita:
O sine kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, jesi li ti okretan u
igranju aha?
72 Plave oi ovdje nemaju onih - u 1001 noi uobiajenih - negativnih konotacija
. Abrizino vite tvo jest i ostaje za pjesnika neprijepornim.
208
Da - odgovori on - ali nemoj biti takva, o kakvoj je rekao
pjesnik:
Ja sam govorio, ali je strast kopala po mojoj nutrini.
Jedan napitak bi samo s mednih usana mogao uti ati moju e.
Sjedio sam pred ahovskom ploom s njome, koju sam ljubio, i ona je igrala
S crnima i bijelim figurama, a da nije ispunjavala moju elju.
To je bilo, kao da bi kralj stajao blizu kule I tragao za potezom prema kraljica
ma.
Ali ako bih htio dokuiti misao njezinih oiju,
Igra bi me njezinih pogleda, vi ljudi, uinila posve izvan sebe.
Zatim ona donese ahovsku plou i pone s njime igrati. Ali kada je Sarkan htio gle
dati njezine poteze, on je gledao njezino lice, i stavljao je skakaa umjesto lovc
a i lovca umjesto skakaa. Tada se ona nasmije i rekne:
- Ako ti tako igra , onda ti ni ta ne zna .
- To je na a prva igra
odgovori on
ne smije suditi prema njoj.
Pa kada ga je tukla, on opet postavi figure i odigra s njome jo jednom. Ali on
a ga tue po drugi i trei i etvrti i peti put. Tada mu se ona obrati i rekne:
Ti si u svemu tuen.
A on odgovori:
209
etrdesetideveta no
- Ah, moja gospodarice, kako netko, tko igra s tebi slinom, ne bi trebao biti
tuen?
Nato ona dadne da se donesu jela, i oni pojedu i potom si operu ruke. Naposlj
etku donesu za njih vino, i oni ponu piti. Sada ona posegne za citrom, jer njezin
a je ruka bila okretna u sviranju, i ona uz tu pratnju otpjeva ove stihove:
Na se udes koleba izmeu uskoe i irine.
Cas se ini, kao da napreduje, a as, kao da nazaduje.
Stoga ispijaj za njegovu ljepotu, dokle god ti je to omogueno, Kako se ti ne bi o
d mene rastavljao nezadovoljna pogleda!
Zatim su pili dalje, sve dok se nije spustila no. I taj je dan bio jo ljep i nego
dan prije. Kada je zatim postalo tamno, otie cura u svoju spavau odaju i ostavi g
a sama sa slu kinjama. On je meutim legao i spavao sve do jutra, dok nisu do le slu kin
je s cimbalima i glazbenim instrumentima. Kada je to vidio, on urno skoi na noge,
a one ga odvedu k svojoj gospodarici. im ga je ta ugledala, ona se podigne, uzme
ga za ruku i dadne mu da sjedne pokraj nje. I na njezino pitanje, kako je proveo
no, on odgovori, tim to joj je po elio dug ivot. Ona meutim uzme lutnju i bez priprav
e otpjeva ove stihove.
Ne misli na rastanak!
Ah, on donosi gorku patnju:
Takoer zalazee Sunce
Na rastanku problijedi od boli.
Dok su oni sebi tako prikraivali vrijeme, iznenada se podigne velika galama, i
unutra nagrne gomila kr anskih vitezova i moma210
ka, isukanih, blje tavih maeva u rukama, i oni poviu na grkom jeziku:
Dopao si nam aka, o Sarkane, zato budi siguran u smrt!
im je to uo, on rekne samomu sebi:
Tako mi Allaha, ova me je cura namamila u stupicu, i
zadr ala me ovdje, sve dok nisu do li njezini ljudi. To su ti vitezovi,
kojima mi se prijetila. Ali sam ja sam sebe strovalio u takvu nevolju.
Zatim se on okrene prema njoj, da joj to predbaci. Ali uvidi, kako je njezino
lice promijenilo boju i problijedilo. Ona meutim skoi na noge i upita mno tvo:
- Tko ste vi?
- O premilostiva princezo i neusporedivi biseru odgovori voa tih vitezova - za
r ti ne zna , tko je taj tu ovjek kod tebe?
Ne - odgovori ona - ja ga ne poznajem. Tko je on dakle?
Ovaj meutim vitez povie:
- To je pusto itelj zemalja, voa konjanikih eta, to je arkan,
sin kralja 'Omara ibn en-Nu'mana! * To je taj koji je svladavao
tvrave, * koji je prodirao u svaku nepristupanu utvrdu! * Izvje e
;e o njemu dospjelo do tvojega oca kralja Harduba zahvaljujui
gospodarici Dhat ed-Davahi. I tvoj se otac, na kralj, osvjedoio o
istinosti izvje a te stare. Gledaj, ti si spasila vojsku Grka, tim to si
zarobila ovoga opasnog lava.
Kada je to saslu ala, ona pogleda viteza i upita ga:
Kako glasi tvoje ime?
A on odgovori:
- Ja se zovem Masura, sin tvojega roba Masure, sina Ka arda-ha, viteza nad svim
vitezovima.
- I kako se
upita ona
ti usuuje stupiti pred mene bez
dopu tenja?
On odgovori:
211
etrdesetideveta, no
- O gospodarice, ja sam pri ao ka glavnim vratima, ali me nisu zadr avali niti k
omornik ni vratar, nego su svi uvari na vratima ustali i po li ovamo ispred nas. Ak
o bi do ao itko drugi, dakako, oni bi ga ostavili da stoji na vratima i pitali, sm
iju li ga pustiti unutra. Ali ovo nije vrijeme za dugake razgovore, jer kralj eka,
da se mi vratimo s tim princom, ostanom vojske muslimana, kako bi ga on ubio i
otjerao njegove ljude onamo, odakle su do li.
- To nikako nisu dobre rijei - odgovori princeza. - Gospoda Dhat ed-Davahi je
slagala i izbrbljala praznu stvar, koje istinu ona ne poznaje. Tako mi Mesije,
ovaj, koji se nalazi kod nas, nije Sarkan, niti je zarobljen, nego je on stranac
, koji je do ao k nama i zamolio nas za gostoprimstvo, i mi smo mu ga ukazali. Kad
a bismo ak bili i sigurni u to, da je on Sarkan osobno, i kada bi nam to bilo dok
azano, da on to jest bez sumnje, to ipak ne bi pristajalo mojoj asti, ako bih u v
a e ruke izruila onoga, koji je stupio pod moju za titu. Zato me nemojte initi izdajic
om nad mojim gostom i sramotom meu ljudima! Ti se dakle vrati ka kralju, mojemu o
cu, poljubi pred njim tlo i izvijesti ga, da stvar stoji drugaije, nego to je ispr
iala gospoa Dhat ed-Davahi.
- O Abriza odgovori vitez Masura - ja se ne mogu vratiti kralju bez njegova
neprijatelja.
Tada ona gnjevno povie:
- Hej ti, vrati se k njemu s mojim odgovorom, i nikakav pri
jekor ne smije pasti na tebe!
Ali Masura rekne:
Ja u se vratiti samo s njim!
Tada njezino lice promijeni boju i ona na njega povie:
- Ne govori tako mnogo bedastih rijei! Jer zaista, ovaj
mu karac ne bi do ao k nama, kada ne bi imao pouzdanja u sebe
samoga, da on sam mo e ui u okr aj protiv sto vitezova! Ako bih
mu ja rekla: 'Ti si Sarkan, sin kralja 'Omara ibn en-Nu'mana', tada
bi on odgovorio: 'Da'. Ali vi niste u stanju njemu stati na put. Jer
ako vi to uinite, on ne e od vas odustati, prije nego to vas pobije
212
sve, koji se nalazite u ovoj prostoriji. Da, on stoji tu kod mene! Da, ja u ga pu
stiti da stupi pred vas, s maem i titom u rukama!
Kada bih ja ak i bio siguran od tvojega gnjeva - odgovori
vitez Masura - ipak ne bih bio siguran pred gnjevom tvojega oca,
pa ako ga ja ugledam, dat u vitezovima znak, da ga zarobe, i zatim
e ga oni uz ruglo i sramotu odvesti pred kralja!
Kada je to saslu ala, ona mu rekne:
Tako ne treba biti, jer to bi bila velika ludost. Ovaj je samo
jedan ovjek, a vi ste sto vitezova: ako ga dakle hoete napasti,
istupite pojedinano, kako bi kralj vidio, tko je od vas
najodva niji..."
213
Ali kada je zapoela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje princeza Abriza rekla vitezu:
- Ovaj je samo jedan jedini ovjek, a vas je sto: ako ga dakle
hoete napasti, istupite jedan za drugim, kako bi kralj spoznao, tko
je od vas najhrabriji.
Tada vitez Masura odgovori:
- Tako mi Mesije, ti ispravno govori , i nitko mu se drugi ne
treba kao prvi suprotstaviti nego ja sam.
Ona odgovori:
- Priekajte, da ja odem k njemu, da ga izvijestim o onome, o e
mu smo se dogovorili, i da ujem, kakav je njegov odgovor na to! Ako
on pristane, tada to treba biti. Ali ako se on bude sustezao, tada vi
neete ni na koji nain moi doi do njega. Jer emo ja i moje
slu kinje i svi, koji se nalaze u samostanu, stati na njegovu stranu.
Zatim ona ode k arkanu i sve mu ispripovijeda. Tada se on ?smijehne i spozna,
da ona nije nikomu ni ta rekla o njemu, nego da se obavijest o njemu bila pro irila
po zemlji, sve dok nije protiv njezine volje prodrla takoer do kralja. I on si jo
jednom pone predbacivati i govoriti:
215
Pedeseta no
Kako sam mogao u grkoj zemlji stavljati svoj ivot na
kocku?
Ali kada je uo princezin prijedlog, on rekne:
- Ako bi oni pojedinano izlazili protiv mene, to bi bilo za njih optereenje. Z
ar se ne ele boriti protiv mene po desetorica?
- Takva bi drskost bila nepravedna - odgovori ona - ne, jedan protiv jednoga
!
Kada je to uo, on skoi na noge i po uri van s maem i ratnom opremom. Tada skoi takoe
r vitez Masura i baci se na njega. Ali mu se Sarkan suprotstavi poput lava i uda
ri ga maem po ramenu, tako da mu se o trica, svjetlucajui se, pomolila iz lea i utrob
e. Kada je princeza to vidjela, Sarkanova snaga poraste u njezinim oima, i ona sp
ozna, da ga u hrvakoj borbi nije pobijedila svojom snagom, nego ljepotom i ljupko u.
Zatim se obrati vitezovima i dovikne im:
Osvetite svojega vou!
Zatim istupi brat ubijenoga, prkosna junaina, i on se srui na Sarkana. Ali taj
nije oklijevao i udario gaje maem po ramenu, tako da mu je o trica, svjetlucajui se,
iza la iz utrobe. Tada princeza povie:
Na noge, vi Mesijine sluge, osvetite svoje drugove!
Tako su ga bez prekida napadali jedan za drugim. Ali arkan pusti svoj ma da ple e
protiv njih, sve dok nije od njih potukao pedeset vitezova. A princeza ga je kr
oz to vrijeme promatrala. Sada je Allah u srca preostalih ubacio takav strah, da
su se oni poeli suzdr avati od pojedinane borbe i da se nisu vi e usuivali izlaziti po
jedinano protiv njega, nego su ga odjednom napali svi zajedno. On pojuri na njih
sa srcem, vr im od stijene, sve dok ih nije smlavio i rastresao i dok im nije oduzeo
pamet i ivot. Tada princeza glasno dovikne svojim slu kinjama:
Tko je jo u samostanu?
One odgovore:
216
Povijest kralja }Omara ibn en-Nu^mdna
Nitko osim uvara na vratima.
Zatim princeza prie arkanu i povue ga na svoje grudi, i on se vrati s njome u pa
lau, nakon to je bio okonao borbu. No bilo je preostalo jo par vitezova, koji su se
pred njime bili sakrili u samostanske elije. Kada je princeza ove primijetila, on
a se digne od Sarkana. Zatim se vrati k njemu, odjevena u oklop od uskih prsteno
va, i s indijskim maem u ruci. I ona rekne:
- Tako mi Mesije, ja neu sebe tedjeti spram mojega gosta. Niti u ga ostaviti na
cjedilu, pa ak ni ako time postanem ruglom u zemlji Grka. Zatim ona pregleda mrtv
e i nae, da je osamdeset vitezova ubijeno i da je dvadeset od njih bilo pobjeglo.
Pa kada je vidjela, kako je bio postupio s ljudima, ona mu rekne:
- Mu karac kao ti je slava vitezova. ast neka je, o Sarkane, tvojemu juna tvu!
Zatim on ustane, obri e krv ubijenih sa svoje o trice i izgovori ove stihove:
Kako sam mnoge ete potukao u borbi
I njhove junake ostavio vukovima za deranje!
Pitajte o meni i o njima, kako sam juri ao Na sav taj puk, o danu, kada se borci p
ribiru!
Ostavljao sam njihove le eve da na vrelome pijesku Ondje le e ispru eni na prostranoj
zemlji.
Kada je zavr io svoju pjesmu, princeza mu prie smije ei se i poljubi mu ruku. I ona
odlo i oklop, koji je nosila, a on je upita:
O gospodarice, za to si stavljala na sebe tu opremu i
isukavala ma?
217
Pedesetu no
Da tebe titim od onih bijednika - odgovori ona.
Zatim ona dadne pozvati vratne stra are i upita ih:
- Kako ste vi do li na to, da pu tate u moje obitavali te kraljeve
vitezove bez mojega dopu tenja.
Oni odgovore:
- O princezo, to nije bio na obiaj, da te mi u sluaju kraljevih
glasnika moramo najprije pitati za dopu tenje, a naroito ne, ako je
prisutan vite ki prvak.
Tada ona rekne:
- Ja vjerujem, da ste vi samo htjeli meni nanijeti sramotu, a
mojemu gostu propast.
I ona naredi Sarkanu, neka im odrubi glave. Dok je on to inio, ona dovikne ost
alim slugama:
Zaista, oni su zaslu ili jo i vi e od toga!
Zatim se obrati arkanu s rijeima:
- Sada u te - budui da ti je postalo oitim ono, to je bilo skri
veno izvijestiti o svojoj povijesti. Znaj dakle, da sam ja ki kralja
Harduba od Male Azije. Zovem se Abriza, a ta je stara, koja se zove
Dhat ed-Davahi, moja baka od oeve strane. Ona je ta, koja je
ispripovijedala mojemu ocu o tebi, i sigurno e smisliti nekakvu lukav tinu, da me po alje u smrt, pogotovo jer si ti takoer pobio vite
zove mojega oca i jer je postalo poznatim, da sam se ja rastavila od
svojih i odmetnula se k muslimanima. Stoga bi bilo pametnije, ako
ja ne bih vi e ostajala ovdje, dokle god se Dhat ed-Davahi nalazi na
mome tragu. I ja zahtijevam od tebe isto takvu ljubaznost, kakvu
sam ja ukazala tebi. Jer ubrzo e se poradi tebe podii neprijateljs
tvo izmeu mene i mojega oca. Zato ne propu taj ni ta od onoga,
to u ti rei. Do svega je ovoga do lo samo zbog tebe!
Kada je Serkan uo njezine rijei, bio je od bla enstva gotovo izvan sebe, i njegov
e mu grudi od radosti postanu irokima. I on uzvikne:
218
Povijest kralja Ômara ibn en-Nu'mAna
- Tako mi Allaha, tebi nitko ne smije doi blizu, dokle se god ivot nalazi u moj
im grudima! Ali, ima li ti hrabrosti, da podnese rastanak od svojega oca i svoje s
vojte?
- Da!
odgovori ona.
I Sarkan joj se zakune, i oboje na to dadnu jedno drugomu zavjet. Tada ona re
kne:
Sada je moje srce umireno, ali za tebe ostaje jo jedan drugi
uvjet.
- Kakav je taj? upita on. A ona odgovori:
- Ti se mora vratiti u svoju zemlju sa svojom vojskom. On meutim na to rekne:
- O gospodarice, gledaj, moj me je otac 'Omar ibn en-Nu'man
izaslao, da vodim rat protiv tvojega oca, zbog blaga, koje je on op
ljakao, i u kojem se nalaze tri velika dragulja od velike udotvorne
moi.
No ona rekne:
- Budi dobre volje i utje en! Ja u ti ispripovijedati cijelu povi
jest, kao i razlog na ega spora s kraljem od el-Konstantinije. Mi na
ime svake godine slavimo blagdan, koji se zove blagdanom sa
mostana, * i o njemu se skupljaju kraljevi iz svih krajeva, * kao i ke
ri uglednika i trgovaca. * Ti gosti ostaju zajedno tijekom sedam da
na. I ja sam prije uvijek pripadala k njima, ali kada se izmeu nas po
diglo neprijateljstvo, moj mije otac zabranio za razdoblje od sedam
godina, da u tome uzimam dijela. Tada se zbilo u jednoj od tih godi
na, da je s kerima uglednika, koje su se kao obino izdaleka
upuivale ovamo na blagdan u samostan, do la takoer ki kralja od
el-Konstantinije, lijepa djevojka po imenu Sophija. One su ostale u
samostanu est dana i o sedmome danu oti le svojim putem, ali
Sophija rekne: 'Ja u se u el-Konstantiniju vratiti samo morskim pu
tem.' Tako joj opreme lau, u koju se ona ukrca sa svojom pratnjom.
Kada su dakle podigli jedra i otplovili, uhvati ih tijekom plovidbe
protivan vjetar i izbaci lau iz njezina pravca. Ondje ih po volji udesa
219
Pedeseta no
i kobi presretne stanovito kr ansko plovilo, koje je dolazilo od Kamfornog Otoka i
na kome se nalazila posada od petstotina naoru anih Franaka73, koji su ve dugo krst
arili unaokolo. Kada su ovi razabrali jedro te lae, na kojoj se nalazila Sophija
sa svojim enama, sa svom se urbom bace na nju, i uhvate je u manje od jednoga sata
, i bace na nju kuke i ponu je vui. Zatim zajedre prema svojemu vlastitom otoku. I
oni su mu bili do li ve vrlo blizu, kad li se vjetar okrene u suprotnom pravcu. Ov
aj ih meutim suprotni vjetar natjera na hrid, i baci ih razderanih jedara protiv
njihove volje na na u obalu. Tada mi isplovimo do njih, i jer smo na njih gledali
kao na plijen, koji je k nama dotjerao udes, mi ih zaposjednemo. Pobijemo posadu
i naemo ona blaga i dragocjenosti kao i etrdeset djevojaka, a meu njima ker toga kr
alja, Sophiju. Uzmemo ta blaga i odvuemo princezu s njezinim enama pred mojega oca
. Ali mi nismo znali, da se meu njima nalazila ki kralja Afriduna od el--Konstanti
nije. Moj je otac deset od njih izabrao za sebe, meu njima takoer princezu. Ostata
k razdijeli meu ljude iz svoje okoline. Zatim izdvoji pet djevojaka, a medu njima
se nalazila kraljeva ki, i po alje ih kao poklon tvojemu ocu 'Omaru ibn en-Nu'manu
, uz rupce za ogrtae, vunene tkanine i grke svilene tkanine. Tvoj ih pak otac prih
vati, a od njih pet sebi izabere Sophiju, ker kralja Afriduna. Poetkom je ove godi
ne napisao njezin otac pismo mojemu ocu s rijeima, koje ja ovdje radije neu ponavl
jati, i prijetio mu se i predbacivao mu je: 'Prije dvije ste godine zaplijenili
jednu od na ih laa, koja se nalazila u rukama razbojnika iz neke gusarske bande, i
u kojoj se nalazila moja ki Sophija sa oko ezdeset djevojaka. No vi mi niste posla
li nijednoga jedinog glasnika, da me o tome obavijesti. Ja meutim nisam mogao stv
ar javno objaviti, jer sam se bojao, da bi mogla pasti sjena na moju ast kod kral
jeva, ako bih izlo io svoju ker sramoti. Tako sam dakle skrivao svoj gubitak sve do
ove godine, i sada sam pisao nekima franakim gusarima, i zamolio ih, da se kod k
raljeva tih otoka obavijeste o mojoj keri. Oni mi dadnu rei: -Tako nam Allaha, mij
e nismo oteli iz tvoje dr ave. Ali smo uli, da
73 Francima su Arapi nazivali sve Europljane, bez obzira kojoj europskoj d
r avi oni pripadali, osim stanovnika Istonoga Rimskog Carstva, koje su nazivali Rum
ima.
220
Povijest kralja Ôrnata ibn en-Nu'mana

ju je kralj Hardub oduzeo nekim gusarima. - I oni mi ispriaju kako se stvar odvij
ala. 'Zatim on u svome pismu mojemu ocu jo doda: Ako vi ne elite sa mnom doi u suko
b, i ako me ne elite obe asti-ti i moju ker izlo iti sramoti, tada ete moju ker
im mo
ruka prispije do vas poslati natrag k meni. Ako meutim prezrete moje pismo i ako
se ne pokorite mojoj zapovijedi, tada u ja dati, da vam se naplati va sramotan pos
tupak i lo e pona anje.' Kada je to pismo bilo stiglo k mojemu ocu i kada gaje proita
o i shvatio njegov sadr aj, ta mu je stvar bila muna, i on je alio, to Sophiju, ker kr
alja Afriduna, nije prepoznao meu onim djevojkama i poslao natrag k njezinu ocu.
I on dospije u nedoumicu, to da uini, jer poslije tako dugog vremena nije vi e mogao
pisati kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu, daje dadne sebi vratiti, pogotovo to smo pr
ije kratkog vremena uli, da su mu od njegove robinje koja se obiava nazivati Sophi
jom, kerju kralja Afriduna - poklonjeni potomci. Kada smo dakle sve to uzeli u ob
zir, spoznali smo, da to pismo znai jednu veliku nesreu. I moj otac nije na ao nijed
an drugi izlaz nego taj, da napi e odgovor kralju Afridunu. U Tome se pak odgovoru
njemu ispriavao i pod zakletvom ga uvjeravao, da on nije znao, da se njegova ki n
alazila u u skupini onih djevojaka na onoj lai. Zatim mu je potanko izlo io, da ju
je on poslao kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu, i da je taj zahvaljujui njoj blagoslov
ljen potomcima. Kada je pismo mojega oca stiglo kralju Afridunu u el-Konstantini
ju, ovaj pone skakati, opet sjedati, tutnjati, pjeniti se i uzvikivati: ' to? Zar j
e on zarobio moju ker i spustio je na istu razinu s robinjama, tako da je davana
dalje od ruke do ruke i slana kao poklon kraljevima, koji je obljubljuju bez bran
og ugovora? - Tako mi Mesije i tako mi prave vjere' rekne on 'ja se neu prije smi
riti, sve dok ne uzmem krvnu osvetu i ne zbri em sa sebe sramotu. Zaista, uinit u dj
elo, o kome se mora nakon moje smrti pjevati i pripovijedati!' On dakle prieka sv
oje vrijeme, sve dok nije smislio plan i skovao velike spletke. Tada po alje posla
nstvo k tvojemu ocu 'Omaru ibn en-Nu'manu i dadne, da mu se ka e ono, to si ti uo. K
onano tvoj otac opremi tebe i tu vojsku, i po alje te u pomo kralju Afridunu, koji s
ada eli zarobiti tebe i ktomu tvoju vojsku. Sto je pak on dao rei tvojemu ocu o tr
i dragulja, kada gaje molio za pomo, u tome nije bilo nijedne istinite rijei, jer
su se oni nalazili u posjedu njegove keri Sophije. Moj joj
221
Pedeseta no
ih je otac oduzeo, kada je zarobio nju i njezine djevojke. Dao ih je meni na dar
, i ja ih jo uvijek imam. Otii dakle k svojoj vojsci i po alji je natrag, prije nego
to jo dublje prodre u zemlju Franaka i Grka. Jer kada vi dospijete u unutra njost,
oni e vam stijesniti putove, i vi se neete moi spasiti iz njihovih ruku sve do dana
naplate i osvete. Ja znam, tvoje se trupe zadr avaju jo na svome mjestu taborovanj
a, jer si im ti naredio tri dana poinka. Ali tebe su cijelo to vrijeme izgubili i
ne znaju, to da uine.
Kada je meutim Sarkan saslu ao te rijei, on neko vrijeme utone u razmi ljanje. Zati
m poljubi princezi Abrizi ruku i rekne:
- Hvala neka je Allahu, da mi je u Svojoj milosti poslao tebe i uinio te uzro
kom mojega spasenja i spasenja svih, koji su sa mnom! Ali e mi biti te ko rastati s
e od tebe, i ne znam, to e ti se dogoditi, kada ja otiem.
- Otii k svojoj vojsci - odgovori ona - i naredi joj neka se okrene! Ako se p
ak poslanici jo nalaze ondje, pohvataj ih, kako bi vam istina postala oiglednom. T
o se mora dogoditi, dok se jo nalazite u blizini svoje zemlje. Nakon tri u vas dan
a ja dostii, i svi emo se zajedno otputiti u Baghdad.
Kada se on zatim okrenuo, da otie, ona mu rekne:
Nemoj zaboraviti zavjet, koji stoji izmeu mene i tebe!
Nato se ona podigne i prie mu, * da mu ka e zbogom i da ga zagrli, * i da pusti
da se ugasi vatra udnje. * Tako se dakle ona s njime oprosti, obavije mu ruke oko
vrata, gorko zaplae i izgovori stihove:
Rekao sam joj zbogom: moja je desnica otirala suze, Ljevica ju je grlila ipritis
kala o svoje srce.
Ona upita: 'Zar se ti ne boji sramote?' 'Ne' dadnem ja kao odgovor,
'Zaljubljenima je dan rastanka jedina sramota.'
222
Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mdna
Zatim se Sarkan rastane od nje i sie iz samostana. Dovedu mu njegova konja, i
on ga uzja i i odja i u pravcu mosta. Dospijev i onamo, preja i preko njega i doe u vonjak
.
Kada je imao takoer njega iza sebe i jahao preko livade, iznenada se pojave tr
i konjanika. Na oprezu pred njima, on povue svoj ma i nastavi oprezno jahati dalje
. Ali kada su oni do li blizu k njemu i jedni druge pa ljivije pogledali, oni ga pre
poznaju. I on ih pogleda, i gledaj, jedan je od njih bio vezir Dandan a druga dv
ojica dva emira, koji su ga pratili. Kada su ga meutim bili ugledali i prepoznali
, oni pred njim sja u i pozdrave ga, i vezir ga zapita za razlog njegove odsutnost
i. Tada im on ispripovijeda sve, to se bilo dogodilo izmeu njega i princeze Abrize
, od poetka do kraja. I vezir zahvali Allahu Uzvi enomu za svu njegovu milost. Zati
m on rekne Sarkanu:
Daj da smjesta napustimo ovu zemlju. Jer su poslanici, koji
su do li s nama, oti li, kako bi kralju javili o na em pribli avanju, i
mo da e oni uskoro na nas napasti, kako bi nas zarobili.
Tada Sarkan zapovijedi svojim ljudima da krenu. I svi su jahali urno bez preki
danja, sve dok nisu dosegli dno te doline.
U meuvremenu su poslanici zaista otputovali k svojemu kralju i javili mu Sarka
novo pribli avanje. I Afridun odmah opremi vojsku, kako bi uhvatio njega i sve, ko
ji su ga pratili.
Ostavimo mi meutim za sada ove i vratimo se k Sarkanu, veziru Dandanu i dvama
emirima! Kada su ta etvorica do li natrag k svojoj vojsci, oni joj glasno doviknu:
Ustaj, ustaj u pokret!
Odmah se bilo krenulo, i putovali su prvi i drugi i trei dan neprekidno dalje,
sve dok nisu nakon petoga dana dospjeli u neku dobro po umljenu dolinu, gdje su s
e malo odmorili. Potom su krenuli iznova i putovali su tijekom dvadesetipet dana
, sve dok nisu do li na granicu svoje vlastite zemlje. A budui da su se ovdje osjeal
i sigurnima, zaustavili su se, da otpoinu. I domae im je stanovni tvo donosilo gosti
nske darove, krmu za ivotinje i zalihe.
223
Pedesetu no
Ondje su bili utaboreni tijekom dva dana. Dok su sada ostali opet krenuli, kako
bi otputovali u zaviaj, arkan ostane iza njih sa sto vitezova, nakon to je Dandanu
predao vrhovno zapovjedni tvo, kako bi se glavnina vojske pod njim vraala doma.
Dan poslije odlaska vojske odlui arkan putovati dalje, i tako on uzja e sa svojih
sto vitezova. Kada su iza sebe ostavili otprilike dva fersaha74, dou u jedan tje
snac izmeu dviju planina, i gledaj, kad li se ispred njih podigne oblak od pijesk
a i pra ine. Sada oni zadr e svoje konje, neko vrijeme, sve dok se oblak nije raspr io
: * tu izae iz njega sto konjanika, * koji su izgledali poput bijesnih lavova, *
opremljeni za bitku eljeznim oklopima. * im su do li do Sarkana i njegovih ljudi, on
i poviu:
Tako nam Juhanne i Marjame75, mi smo postigli ono, to smo
eljeli! Slijedili smo vas ubrzanim mar evima, dan i no, sve dok vas
na ovome mjestu nismo prestigli. Sada silazite s konja, polo ite nam
svoje oru je i predajte nam se u zarobljeni tvo, kako bismo mi vama
poklonili ivot!
Kada je arkan to saslu ao, oi mu izau iz lubanje, i njegovi obrazi postanu crvenim
a, i on povie:
- Sto, vi kr anski psi, vi se usuujete, da dolazite u na u
zemlju i da stupite na na e tlo? I to vam jo nije dovoljno, tako da
jo takoer svoj ivot stavljate na kocku i odva ujete nam se tako
govoriti? Mislite li vi, da ete umaknuti iz na ih ruku i da ete se
ikada vratiti u svoj zaviaj?
Zatim svojoj stotini konjanika dovikne:
Na ove pse! Jer oni su vam jednaki po broju!
I on nato isue svoj ma i srui se sa svojima na njih, ali im se Franci76 suprotst
ave sa srcima, vr ima nego stijene: sada se nam74
Fersah odgovara parasangi, to jest: perzijskoj milji, koja oznauj
e sat vre
mena putovanja, a iznosi otprilike 5,55 na ih kilometara.
75
Juhanna i Marjam su Ivan (ovdje: Ivan Krstitelj) i Marija.
76
Francima se u 1001 noi nazivaju svi stanovnici Zapadne Europe.
224
Povijest kralja 'Omara ibn m-NuHnana
jeri mu karac na mu karca, vitez pojuri na viteza. I rasplamsa se estok okr aj. Pun sil
ovitosti poe jedan protiv drugoga. * Tada se ponu mno iti jeza i u as * i bude svr eno s
a op irnim pripovijestima. * Borili su se i nadmetali bez zadr avanja, * ukr tali su o t
rice punom silinom, * sve dok nije i ezao dan, * i dok nije do la no u haljini tame. *
Tada se jedni od drugih povuku, i Sarkan okupi svoje ljude i nae, da nijedan nij
e ranjen osim samo etvorica, a takoer su ti izvukli iz boja samo lake rane. Sada i
m on rekne:
- Tako mi Allaha, ja sam cijeloga svog ivota gazio po bueem moru borbe, i borio
sam se s ponekim odva nim mu karcem. * Ali nikada nisam na ao nikoga postojanijega u b
orbi i u mu kome boju, " nego ove junake u njihovoj monosti. *
- Znaj
reknu oni
o prine, meu njima se nalazi jedan :ranaki vitez, koji je njiho
v voa, smion junak, ija koplja prodiru. Ali tako nam Allaha, on nas tedi sve zajedn
o, veliko i malo. Jer tko mu doe na put, toga pu ta da ode i ne obara ga. Tako nam
Allaha, da je to htio, on bi nas sve potukao.
Kada je Sarkan uo, to je taj vitez bio uinio, on bude smeten i rekne:
Sutra emo se rano postaviti u bojni red i boriti se ovjek pro
tiv ovjeka. Jer nas ima sto protiv njihove stotine. I mi emo od
Gospoda Nebeskoga izmoliti pobjedu nad njima.

Tako se oni s ovom odlukom te noi daju na poinak. Ali su se :akoer Franci okupil
i oko svojega voe i rekli:
Zaista, danas nismo na njima postigli svoj cilj.
A taj im odgovori:
Sutra emo se rano postaviti u bojni red i boriti se ovjek pro
tiv ovjeka.
Tada takoer oni s tom odlukom legnu na poinak. Oba su tabora dr ala stra u, sve dok
Allah Uzvi eni nije poslao jutarnju svjetlost. Tada Sarkan i njegovih sto konjani
ka uzja u, te zajedno odja u dolje na bojno polje, gdje nau Franke u bojnom poretku.
T Sarkan rekne svojim ljudima:
225
Pedeseta no
Na i neprijatelji stoje ve spremni. Zato naprijed, i napadnite
ih!
No naprijed istupi franaki glasnik i povie:
Danas ne treba biti izmeu nas nikakav opi boj, nego samo
dvoboj. Neka svaki pojedini borac od vas izae protiv jednoga od nas!
Tada pojuri naprijed jedan konjanik iz Sarkanovih redova, doja i u sredinu izmeu
oba reda i povie:
- Tko e izai na istinu? Tko se usuuje ovamo? Ali neka mi
danas ne dolazi nikakva eprtlja niti slabi!
Jedva da je meutim on to izgovorio, a ve je protiv njega izja-hao neki franaki v
itez, naoru an od glave do pete i ogrnut plastom protkanim zlatom. Jahao je na nek
ome sivom konju, a njegovi obrazi nisu pokazivali nikakvih malja. I on usmjeri s
vojega konja u sredinu bojnoga polja, i obojica zaponu borbu udarcem i ubodom. Al
i to ne potraje dugo, a ve je Franak pogodio muslimana vrhom koplja i izbacio ga
iz sedla. I on ga zarobi i pora enoga ga odvede. Tada se njegovi razvesele svojemu
drugu. Ali ga odvrate od toga, da on jo jednom izae na boji te, i iza alju jednoga dr
ugoga, kojemu krene ususret drugi musliman, brat zarobljenoga. Oba doja u na bojno
polje, i neko su se vrijeme borili jedan s drugim. Tada Franak okrene muslimanu
lea, kako bi ga doveo u zabunu, pogodi ga donjim krajem koplja, baci ga s konja
i zarobi ga. Zatim su muslimani jedan za drugim izjahavali, a Franci su ih zarob
ljavali, bez prestanka, * sve dok nije i ezao dan * i dok nije do la no u haljini tame
*. Tada je bilo zarobljeno dvadeset muslimanskih konjanika. Pa kada je arkan to
primijetio, on se zabrine, okupi svoje ljude i rekne:
- Kakva nas je nesrea sna la! Sutra u rano ja sam odjahati na
boji te i njihovom voi ponuditi pojedinanu borbu i saznati, zbog
ega je on provalio u na u zemlju, i opomenuti ga, neka se s nama
ne bori. Ako on ne pristane, tada emo ga suzbiti. Ali ako je spre
man na pomirbu, sklopit emo s njim mir.
Tako su oni noivali, sve dok Allah Uzvi eni nije poslao jutarnju svjetlost. * Ta
da obje strane uzja u * i hrpimice doja u u boj. *
226
Povijest kralja -Omara ibn en-Nu'mana
I arkan htjedne izjahati na boji te, ali gledaj, vi e od polovice Franaka sja i i pou pj
e ice ispred stanovitoga viteza, sve dok nisu stigli u sredinu bojnoga polja. Sada
si arkan pogleda ovoga viteza, i gledaj, to je bio njihov voa. Bio je ogrnut plas
tom od plavog atlasa. I njegovo je lice bilo poput punog Mjeseca, kada izlazi. N
osio je lanani oklop s uskim prstenovima, a u ruci je dr ao indijski ma. I on je jah
ao vranca s bijelom mrljom na elu, velikom kao dirhem. Na obrazima se meutim ovoga
franakog viteza nije vidjelo nikakvih malja. On dakle potjera svojega konja, sve
dok nije stao u sredinu polja. Ondje on kimne muslimanima i povie na biranome ar
apskom:
- * O Sarkane! * O sine 'Omara ibn en-Nu'mana! * O ti, koji
si pokorio tvrave i zemlje uinio pustinjama, * ustaj u borbu i u
boj, * sada urno ustaj u dvoboj * protiv onoga koji dijeli s tobom
polje! * Ti si knez svojega naroda, ja sam knez svojega naroda. Pa
tko od nas nadvlada svojega protivnika, tomu se trebaju klanjati lju

di drugoga!
Jedva daje meutim on izgovorio te rijei, * arkan poskoi onamo * srca od gnjeva te k
a, * i on potjera svojega konja sve do blizu tomu Franku na istinu i napadne ga n
alik nekomu pobje njelom lavu. * Tada mu se Franak postojano suprotstavi, * i suzb
ijao ga je kao iskusan ma. * I oni ponu bosti i udarati, i nisu odustajali od juri a
i obrane, od udarca i protuudarca, * poput dvije planine, koje su pale jedna na
drugu, * ili dva mora koja se zajedno srazuju. * I oni se nisu prestajali borit
i, * sve dok nije i ezao dan, * i dok nije do la no u haljini tame. * Oni tek tada odu
stanu jedan od drugoga i vrate se k svojemu puku. Ali kada se arkan na ao sa svojim
drugovima, on rekne:
Jo nikada nisam vidio nekoga viteza kao ovoga. Samo sam
na njemu primijetio stanovito svojstvo, koje ni kod kojega nisam
na ao, naime ovo: kada on ugleda kod svojega protivnika neko
neza tieno mjesto za smrtni udarac, on okree svoje koplje i udara
donjim krajem! Zaista, ne znam, to e biti od njega i mene. Ali bih
volio, kada bismo imali u svojoj vojsci jednoga poput njega ili ljude
poput njegovih.
227
Pedeseta no
Nato arkan legne na poinak. Ali kada je nastalo jutro, * tada Franak izja i proti
v njega * i doja i ravno na istinu, * i protiv njega izae arkan. * Sada oni opet zapon
u s okr ajem * i prstenove borbe iroko razvuku, * i oni ispru e svoje vratove jedan p
rema drugomu, * i nisu se prestajali boriti i hrvati * i kopljima nadirati jedan
na drugoga, * sve dok nije dan poeo ii k smiraju, * i dok no nije sve obuhvatila t
amom. * Zatim se razdvoje i vrate se natrag k svojemu puku. I svaki od njih ispr
ipovijeda svojim drugovima, to mu se dogodilo u dvoboju. Naposljetku rekne Franak
svojim ljudima:
Sutra treba pasti odluka!
Sada se obojica dadnu na poinak sve do osvita dana. Zatim uzja u i jurnu jedan n
a drugoga i nisu se prestajali boriti sve do podneva. Tada Franak primijeni luka
vstvo. On potjera svojega konja naprijed, i zatim ga iznenada zadr i uzdama, tako
da se ovaj spotaknuo i zbacio svojega jahaa. arkan se brzo nad njim sagne i htjedn
e ga dotui maem iz straha, da e se morati jo du e boriti. Ali mu tada Franak dovikne:
- O Sarkane! To ne pristaje vitezovima! Tako postupaju samo
mu karci pobijeeni od ena!
Kada je arkan uo od ovoga viteza takve rijei, tada on podigne oi prema Franku, pa
kada gaje tono pogledao, ugleda u njemu princezu Abrizu, s kojom je do ivio onu pu
stolovinu u samostanu. im ju je prepoznao, on baci ma iz ruke, poljubi pred njome
tlo i upita je:
to te je potaklo na ovakva djela?
Ona odgovori:
- Htjela sam te s pomou lukavstva isku ati na bojnom polju i
vidjeti, jesi li postojan u borbi i u turniru. One ondje kod mene su
moje slu kinje, i one su sve djevice. A ipak su u otvorenoj borbi
pobijedile tvoje konjanike. A da se nije moj konj sa mnom
spotakao, ti bi bio spoznao moju snagu u borbi.
Tada se arkan nasmije i zbog njezinih rijei i rekne joj:
228
Neka je hvala AMhu za spasenje i za ponovno sjedinjenje s
tobom, o divna kraljice na ega vremena!
Zatim ona pozove svoje slu kinje, neka doja u ovamo i neka oslobode dvadeset zaro
bljenika od arkanovih ljudi i neka potom sja- u. One se pokore njezinoj zapovijedi.
Zatim priu i poljube tlo pred Sarkanom, a taj im rekne:
Vama sline uvaju kraljevi za as nu de77.
Nato on kimne svojim drugovima, da trebaju pozdraviti princezu. Svi skoe i pol
jube pred njome pod, jer su znali, to se bilo do-r Ddilo. Zatim tih dvjesta vitez
ova uzja u, i zapute se odatle, dan i no, cijelih est dana, sve dok se nisu pribli ili
domovini. Sada ar-kan zamoli princezu Abrizu i njezine slu kinje, da odlo e svoje rr
anake haljine..."
77 To znai: samo za ono vrijeme kada za to postoji stvarna potreba.
229
Ali kada je poela
pedesetiprva no
^W?WW?WW?W?WWWW$
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je arkan dao, da princeza Abriza i n
jezine slu kinje odlo e svoje franake haljine i da obuku odjeu keri Grke. Kada su one to
bile uinile, on po alje jedan odred svojih drugova u Baghdad, kako bi izvijestili
njegova oca 'Omara ibn en-Nu'mana o njegovu dolasku i javili mu, da je on praen o
d princeze Abrize, keri kralja Harduba, kneza od Male Azije. Istoga asa oni sja u na
onome mjestu, na kome su se nalazili, i otpoinu sve do jutra. Pa kada je Allah U
zvi eni dopustio da zaru-di jutro, tada uzja i arkan sa svojima i princeza Abriza sa
svojima i odja u prema gradu. I gledaj, na putu im doe ususret vezir Dan-dan, koji
je na osobitu zapovijed kralja 'Omara ibn en-Nu'mana iza ao s tisuu konjanika, kako
bi primio Sarkana i Abrizu. I kada su se njima dvoma pribli ili, oni su im pri li i
poljubili pred njima tlo. Zatim su opet uzjahali i pratili ih kao njihova pratn
ja, sve dok nisu u li u grad i do li do palae. arkan smjesta ue unutra k svojemu ocu. T
aj se podigne njemu u susret, zagrli ga i upita ga o stanju stvari. Tada mu on i
spripovijeda sve, to mu je bila rekla Abriza i to se izmeu njih bilo dogodilo, i ka
ko se ona rastala od svojega oca i svoje zemlje.
Da
tako je on pripovijedao
ona se odluila na to, da otputuje s nama i da ostan
e kod nas. Kralj od el-Konstantinije snuje
231
Pedesetiprva no
poradi svoje keri Sophije zlo protiv nas. Jer ga je knez od Male Azije upoznao s
njezinom povije u i izvijestio ga o tome, za to ti je nju poklonio. On, knez od Male
Azije, nije dakako znao, da je ona ki kralja Afriduna od el-Konstantinije. A da j
e to znao, on ti je ne bi bio dao, nego bi je poslao natrag njezinu ocu.
Zatim Sarkan zavr i izvje e svojemu ocu s rijeima:
- Mi smo iz tih opasnosti spa eni samo zahvaljujui toj curi,
zahvaljujui Abrizi, i mi jo nikada nismo vidjeli nekoga odva nijeg
junaka od nje.
Tako je on oslikao svojemu ocu od poetka do kraja sve, to se izmeu njih bilo zbi
lo, poev i od one hrvake borbe pa sve do pojedinanoga boja. Kada je kralj 'Omar bio s
aslu ao pripovijedanje svojega sina, Abriza je visoko i divno osvanula pred njegov
im oima, i on po eli da je vidi. Stoga je on zatra i, da je ispita. Tada Sarkan izae k
njoj i rekne:
- Zove te kralj. A ona odgovori:
Tako je on uvede unutra k svojemu ocu, koji je sjedio na svome prijestolju i,
postoje otpustio svoje dostojanstvenike, uza seje imao samo jo svoje u kopljenike.
Nakon to je princeza u la unutra, ona poljubi pod pred kraljem 'Omarom ibn en-Nu'm
anom i pozdravi ga u najprobranijem govoru. On se meutim zaprepasti nad njezinom
rjeito u, zahvali joj za ono, to je bila uinila za njegova sina Sar-kana, i pozove je,
neka sjedne. Ona dakle sjedne na pod i skine zar sa svojega lica. Pa kada ju je
kralj pogledao, on bude zbunjen njezinom ljepotom. Zatim joj naredi da mu prie,
poka e joj svoju naklonost, pokloni joj vlastitu palau za nju i njezine djevojke i
odredi im godi nje novane prihode. Sada je on pone pitati o onima trima draguljima,
o kojima je ranije bilo reeno, i ona odgovori:
Ja ih imam kod sebe, o kralju na ega vremena!
Ona se smjesta podigne, otie u svoju odaju i otvori svoj prtljag i izvue iz nje
ga jednu krinju i iz krinje zlatnu kutiju. I ona otvori
232
Povijest kralja Ômara ibn en-Nu}mana
tu kutiju i uzme iz nje tri dragulja, poljubi ih i preda ih kralju. Ali kada je
ona odatle oti la, odnijela je odatle sa sobom njegovo srce.
Jedva meutim daje ona oti la, dadne kralj pozvati svojega sina arkana i dadne mu
jedan od ta tri dragulja. A kada ga je Sarkan zapitao o dva druga, on odgovori:
Moj sine, jednoga u dati tvojemu bratu Dau el-Makanu a
drugoga tvojoj sestri Nuzhati ez-Zaman.
Kada je meutim Sarkan uo, da on ima brata, koji se zove Dau el-Makan, dok je on
dosada znao samo o sestri, tada se on obrati svojemu ocu i upita ga:
- O kralju, zar ti osim mene ima jo jednoga sina? Kralj odgovori:
- Naravno, on je sada star est godina.
I doda, da ga je nazvao Dau el-Makanom, a njegovu sestru Nuthatom ez-Zaman, i
da su to dvoje braa blizanci. To arkanu padne te ko. Ali on suspregne svoje najnuta
rnjije misli i rekne svojemu ocu:
Neka na njima le i blagoslov Allaha Uzvi enoga!
Dragulj meutim baci iz ruke i otrese pra inu sa svojih haljina. Tada mu kralj re
kne:
Kako dolazi do toga, da ja tvoje bie vidim tako promije
njenim, nakon to si ovo uo, iako si ti poslije mene nasljednik kra
ljevstva? Jer tebi su trupe polo ile zakletvu i emiri su se dr ave tebi
zakleli na odanost, i ovaj je jedan od ta tri dragulja tvoj.
Tada Sarkan pogne glavu prema podu, jer ga je bilo stid, da se svaa sa svojim
ocem. Stoga on uzme dragulj i udalji se odatle, ali od prekomjernosti srd be nije
znao, to da pone. Zaustavio se je tek tada, kada je u ao u palau princeze Abrize. Pa
kada je do ao k njoj, ona mu poe ususret, zahvali mu se za sve, to je bio uinio, i za
zove blagoslov na njega i na njegova oca. Zatim ona sjedne i dadne mu da sjedne
pokraj nje. Ali kada je on sjeo, primijeti ona srd bu na njegovu licu i upita ga o
tome, i on joj ispripovijeda, da je
233
Pedesetiprva no
njegov otac dobio od Sophije dvoje djece, djeaka i djevojicu, i da je djeaka bio na
zvao Dau el-Makanom, a djevojicu Nuzhatom ez--Zaman, i ktomu doda:
- Dva je druga dragulja zadr ao za njih, a meni je dao samo
jedan. I zato sam ga htio ostaviti. Dosada ja o svemu tome nisam
ni ta znao, tek sam ovoga asa to uo. A sada su oboje ve stari est
godina. Kada sam to saznao, obuzela me je srd ba. Sada sam ti
rekao razlog svojega gnjeva i nisam ti ni ta sakrio. Ali se sada bojim,
da bi te moj otac mogao uzeti za enu, jer on te ljubi, i ja sam na
njemu vidio znakove udnje za tobom. to e ti onda rei, ako on
to takvo eli?
Ona odgovori:
- Znaj, o Sarkane, tvoj otac nema nikakve moi nada mnom, i
on me ne mo e uzeti bez mojega pristanka. Ako me on meutim
uzme na silu, tada u ja sebi sama zadati smrt. Ali to se tie ona tri
dragulja, ja uope nisam htjela, da on ijedan od njih dadne nekomu
od svoje djece, i nisam imala na umu ni ta drugo, osim da ih
pohrani u svoju riznicu k ostalim dragocjenostima. Ali sada oeku
jem od tvoje dobrote, da taj dragulj, koji ti je on dao, meni dadne
za poklon, ako si ga primio.

odgovori arkan i dadne joj ga. A ona rekne:
- Ni ta se ne boj!
I ona neko vrijeme s njime popria i nastavi:
- Bojim se, da e moj otac uti, da se ja nalazim kod vas, i da
nee strpljivo podnositi moj gubitak, nego e poku ati, da me opet
zadobije. U tu e se svrhu mo da sporazumiti s kraljem Afridunom
u pogledu njegove keri Sophije. Zatim e obje vojske napasti na
tebe, i doi e do velikoga mete a.
Kada je Sarkan uo te rijei, on joj rekne:
- O gospodarice, ako se tebi dopada da ostane kod nas, onda
ne razmi ljaj o njima, pa makar se i svi sakupili protiv nas, koji se
nalaze na kopnu i na moru.
234
Vjerojatno e sve biti dobro - odgovori ona. - Ako vi bude
te sa mnom dobro postupali, ja u ostati kod vas, ali ako budete sa
mnom lo e postupali, ja u odavde otii.
Zatim ona zapovijedi svojim robinjama, da donesu jela. One rostave pred njih
stol, i Sarkan malo pojede. Ali ubrzo otie pun briga i jada u svoju vlastitu kuu.
Ostavimo mi njega ondje i opet se okrenimo k njegovu ocu 'Omaru ibn en-Nu'man
u! Taj je ustao, kada gaje njegov sin Sarkan napustio, i sa dva druga dragulja o
ti ao k svojoj robinji Sophiji. im ga je ugledala, ona se podigne i ostane stajati,
sve dok on nije sjeo. Ubrzo dou takoer oba njegova djeteta, Dau el-Makan i Nuzhat
ez-Zaman. im ih je ugledao, on ih poljubi i svakomu od njih objesi o vrat po jed
an od dragulja. Oboje se tomu obraduju i poljube mu ruke. I oni otiu k svojoj mat
eri, koja se s njima radovala i za eljela kralju dug ivot. Sada joj on rekne:
Zbog ega mi nisi svo to vrijeme dosada rekla, da si ti ki
kralja Afriduna, gospodara el-Konstantinije? Ja bih te jo vi e
po tovao i umno io bih i uzvisio tvoje dostojanstvo.
Kada je Sophija to ula, ona odgovori:
O kralju, to bih si ja dakle trebala eljeti vee i vi e od ovoga
polo aja, koji zauzimam kod tebe? Ti me obasipa svojom
naklono u i svojim dobroinstvom, a Allah me je kroz tebe
blagoslovio s dvoje djece, jednim sinom i jednom kerju.
Njezin se odgovor svidi kralju, pa kada ju je napustio, on za nju i njezinu d
jecu odredi jednu udesno lijepu palau. Imenuje takoer za njih u kopljenike i sluge, p
ravnike, filozofe, astrologe, lijenike i kirurge, ijemu ih nadzoru povjeri. On ih
pone jo vi e tovati i davati da im padaju u dio najvi i znakovi naklonosti. Zatim se vr
ati u palau svojega gospodstva i u dvoranu, u kojoj je svojim podanicima izricao
pravdu.
Tako je dakle stajalo s njegovim odnosom prema Sophiji i njezinoj djeci. Kako
se on meutim postavio prema princezi Abrizi, vidjet emo sada. Kralj 'Omar ibn enNu'man je bio zbilja raspaljen
235
Pedesetiprva no
ljubavlju prema njoj, i udnja ga je za njome muila dan i no. On je svake veeri odlaz
io k njoj i naklapao s njome i davao joj naznake rijeima. Ali ona nije bila s tim
e sporazumna, nego je samo rekla:
O najvei kralju na ega vremena, ja sada nemam nikakve
elje za nekim mu karcem.
Pa kada je vidio, da mu ona sebe uskrauje, * tada se u njemu ojaa strast * i jo
vi e njime ovlada snaga arke ljubavi, * sve dok nije postao umoran od toga i dao po
zvati svojega vezira Dandana. Njemu on povjeri, kolika je ljubav prema princezi
Abrizi, keri kralja Harduba, skrivena u njegovu srcu, i on mu rekne, da ona ne eli
popustiti njegovim eljama, i da ga je udnja za njome skoro ubila, jer nije mogao
stei njezinu naklonost. Kada je vezir saslu ao te rijei, on rekne kralju:
im doe tamna no, uzmi komad bunike78, otprilike u te ini jednoga mithkala79, otii
k njoj i popij s njome ne to vina. Pa kada se pribli i vrijeme da a enje prestane, tada
joj napuni posljednji pehar, ubaci u njega buniku i dadni joj ga da ga ispije. I
prije nego to dospije do spavae odaje, otrov e u njoj proizvesti svoj uinak. Zatim
poi za njome, i pojebi je i uti aj svoju po udu za njome! To je savjet, koji ti ja da
jem.
To, to mi savjetuje , jest izvrsno
rekne kralj.
I on se uputi u svoju riznicu i izvadi iz nje komad od jake bunike, od ijega b
i mirisa ak i slon spavao iz jedne godine u drugu. On ga stavi u d ep na svojim gru
dima i prieka, sve dok nije protekao jedan mali dio noi. Zatim otie k princezi Abri
zi u njezinu palau. im ga je ugledala, ona se pred njim digne. On je meutim pozove
neka sjedne. Ona dakle sjedne, i on sjedne pokraj nje i pone s njome naklapati o
vinu. Tada ona donese stol za pie
78
Bunika (Hyoscyamus) je biljka iz porodice pomonica (Solanaceae),
a
danas se u medicini rabe list i sjeme dviju njezinih otrovnih vrsta
crna bunika
(Hyoscyamus niger) i bijela bunika (Hyoscyamus albus). One u sebi sadr e i neke
otrovne alkaloide.
79
Mithkal iznosi oko etiriipol grama.
236
i stavi pred njega pehare i vreve. Takoer zapali svijee i zapovijedi da se donesu s
latki i, poslastice i voe i sve, to pripada uz pie. Oni zatim ponu piti. I kralj joj j
e tako dugo nazdravljao, sve dok joj se pijanstvo nije popelo u glavu. Kada je t
o primijetio, on uzme komad bunike iz d epa, i, tim to ga je dr ao izmeu prstiju, napu
ni joj vlastitom rukom jedan pehar i ispije ga. Zatim ga napuni po drugiput i re
kne:
Za tvoje prijateljstvo!
S tim rijeima on pusti da komadi padne u pehar, a da ona to nije primijetila. O
na ga uzme i ispije ga. Zatim poe u svoju spavau odaju. Kada jo nije pro ao ni jedan
sat, on bude siguran da je uspavljujui napitak izvr io svoje djelovanje i da ju je
li io svijesti, i tako on ue k njoj, i nae je kako le i na svojim leima. Ona je bila sv
ukla gae, a da ak joj je zraka podigao skut njezine ko ulje. Kada ju je kralj vidio g
dje tako le i - i do njezine glave jednu upaljenu svijeu, a do njezinih nogu drugu,
koja je tu osvjetljavala ono, to se nalazilo izmeu njezinih bedara
njega napusti
njegov razum, sotona ga dovede u napast, i on se ne mogne vi e svladavati. Nego on
svue haljinu, padne preko nje, i oduzme joj djevianstvo. Zatim ustane, otide k je
dnoj od njezinih ena
taje bila po imenu Mard ana
i rekne:
Otii k svojoj gospodarici, ona te daje pozvati!
Robinja utri unutra i nae svoju gospodaricu kako le i na leima bez svijesti, dok j
oj je po nogama tekla krv. Tada uzme jedan od njezinih rubaca i obri e joj krv i o
stane tijekom noi uz nju. Ali kada je Allah uzvi eni dao da svane dan, robinja Mard a
na opere svojoj gospodarici lice, ruke i noge. Zatim donese ru inu vodu i njome jo
j opere lice i usta. Tada princeza Abriza iznenada kihne, zijevne i istisne gore
komad bunike, tako da je ispao iz njezine nutrine kao neka pastila. Zatim si op
ere ruke i usta i rekne Mard ani:
Reci mi, to mi se dogodilo!
Tada joj ona ispripovijeda sve, kako se odvijalo. Princeza je sada znala, da
ju je kralj 'Omar ibn en-Nu'man silovao i izveo svoju
237
Pedesetiprva no
osnovu protiv nje. Duboko o alo ena zbog toga ona se povue u svoje odaje i rekne svoji
m djevojkama:
- Zadr ite svakoga, tko hoe doi k meni, i kazujte, da sam
bolesna, sve dok ne vidim, to Allah namjerava sa mnom!
Vijest o njezinoj bolesti dopre takoer do kralja, i on joj pone slati erbete i eer
no pecivo. Tako je ona ivjela u samoi tijekom nekoliko mjeseci, a u meuvremenu se o
hladila kraljeva vatra, i ugasila se njegova elja za njome, tako da se on suzdr ava
o od nje.
No ona je od njega zaela, pa kada su ti mjeseci pro li, njezina trudnoa postane v
idljivom. Njezin trbuh naraste, i svijet joj postane preuzak. Tako ona rekne svo
joj slu kinji Mard ani:
- Znaj, nije svijet nepravedno postupio sa mnom, nego sam se
ja ogrije ila protiv sebe same, jer sam napustila svojega oca i svoju
mater i svoju zemlju. Sada mi je dojadio ivot, jer je moja sranost
slomljena, i vi e mi ne preostaje niti snage ni sranosti. Kada sam
prije uzjahavala svojega konja, ja sam vladala njime. Sada meu
tim nisam u stanju jahati. Ako ja ovdje kod njih^ rodim, bit u
obe a ena pred svojim slu kinjama, i svatko e u palai znati, da
mi je kralj na putu sramote oduzeo djevianstvo. A ako se vratim
doma k svojemu ocu: s kakvim licem trebam pristupiti k njemu, i
s kakvim se uope licem trebam vratiti? Kako ispravno govori
pjesnik:
Ima li utjehe za onoga, koji vi e nema nikakvu zemlju i nikakav Zaviaj, nikakva pri
jatelja i nikakav pehar, i ak nikakav krov?
Mard ana odgovori:
Ti ima zapovijedati, a ja u se pokoravati.
I Abriza rekne:
Voljela bih odmah kri om napustiti ovaj grad, tako da o meni
nitko ne zna osim tebe, i vratiti se doma k svojemu ocu i svojoj
238
V
materi. Jer ako je meso80 postalo smrdljivo, tada mu ne preostaje ni ta osim njego
ve vlastite svojte, a Allah neka uini sa mnom, to On hoe.
O princezo
odgovori Mard ana to, to ti kani uiniti, je
izvrsno.
Zatim je Abriza sve pripremala, uvala je svoju tajnu i priekala par dana, sve d
ok kralj nije oti ao u lov i dok se njegov sin nije uputio prema tvravama, kako bi
ondje ostao tijekom nekoga vremena. Tada ona otie k Mard ani i rekne joj:
eljela bih noas krenuti. Kako se meutim trebam boriti
protiv udesa? Ve osjeam poroajne trudove, pa ako ostanem jo
etiri ili pet dana, tada u roditi ovdje i neu biti u stanju, da
poduzmem putovanje u svoju zemlju. Ali mi je to bilo napisano na
elu.
Zatim je neko vrijeme razmi ljala pa rekne:
Nai nam nekog mu karca, koji e s nama putovati i koji e nas na putu poslu ivati. Je
r ja nemam snage, da nosim oru je.
Tako mi Allaha
odgovori Mard ana moja gospodarice, ja ne znam nijednoga osim j
ednoga crnog roba po imenu el--Ghadban81. Taj pripada robovima kralja 'Omara ibn
en-Nu'mana i smion je momak, i on dr i stra u na vratima na e palae. Kralj ga je imeno
vao u na u slu bu, a mi smo ga obasuli svojom naklono u. Stoga u ja otii i s njim o tome
razgovarati. Obeat u mu ne to novaca i rei mu, da u mu, ako htjednc ostati uz nas, dat
i enu, koju si za eli. On mi je jednom prije pripovijedao, da je bio drumski razboj
nik. Pa ako on bude spreman, tada emo postii svoj cilj i dospjeti u svoju zemlju.
Ona odgovori:
Po alji ga k meni, da ja s njime razgovaram!
80 Misli se na meso pokojnikova lesa. sl To jest: Jarosni.
239
Pcdesctipnm no
Tada Mard ana ode i vikne:
- O Ghadban, Allah ti dao sreu, ako ti pristane na ono, to
e ti rei moja gospodarica!
I ona ga uzme za ruku i odvede ga k princezi. Kada ju je ugledao, on joj polj
ubi ruke. Ali kada ga je ona pogledala, njezino se srce prestra i pred njim, i ona
rekne u sebi samoj:
Zaista, nu da daje svoj vlastiti zakon.
I ona mu prie, da s njim razgovara. Pa premda je njezino srce bilo prestra eno p
red njim, ona mu ipak rekne:

- O Ghadban, reci, hoe li nam ti pomoi protiv podmuklosti
udesa i uvati moju tajnu, ako ti je ja otkrijem?
im ju je rob samo pogledao, njegovo je srce bilo od nje osvojeno, i on se odm
ah rasplamsa u ljubavi prema njoj. Tako je on mogao samo odgovoriti:
- O gospodarice, ako mi ti ne to zapovijedi , ja od toga neu
uzmicati.
Tada ona rekne:
- Ja hou da ti jo ovoga asa uzme mene i ovu moju slu kinju,
da nam osedla dvije deve, i dva od kraljevih konja, i da na svakoga
konja stavi po jedne bisage sa zlatom i hranom i da s nama putuje
u na u zemlju. Pa ako ti zatim bude
elio ostati kod nas, tada u te
ja o eniti nekom od svojih robinja, koju e ti sebi izabrati. Ako se
meutim bude htio radije vratiti u svoju vlastitu zemlju, tada emo
te mi o eniti i tebi dati ono, to bude
elio. Zatim se mo e vratiti
u svoju zemlju, nakon to si dobio toliko mnogo novaca, da e time
biti zadovoljan.
Kada je el-Ghadban saslu ao te rijei, on se vrlo obraduje i rekne:
- O gospodarice, ja u od srca rado slu iti vama dvjema i puto
vati s vama. Konje u smjesta osedlati.
Tako on ode radostan i rekne u sebi samome:
240
\
- Ja u ve sprovesti na njima svoju volju. A ako mi ne uine
po volji, tada u ih obje ubiti i uzeti od njih novac.
Tu namjeru sakrije duboko u svojoj nutrini, ode odatle i ubrzo se vrati s dvi
je deve i tri konja, od kojih je jednoga sam jahao. Zatim prie princezi Abrizi i
dovede joj jednoga konja, i ona uzja i na njega i dadne da Mard ana uzja i treega konja
. Ali je princeza trpjela velike boli od trudova i od prevelike se muke jedva mo
gla jo savladavati. Rob dakle pone s njima putovati, dan i no, kroz zemlju izmeu pla
nina, sve dok nije izmeu njih i njihove zemlje le ao samo jedan jedini dan hoda. Ta
da meutim dou princezi trudovi, i ona ih vi e nije mogla zadr ati. Tako ona rekne el-G
hadbanu:
- Pusti me da sja im, jer su me pograbili trudovi. A Mard ani dovikne:
- Sja i i sjedni k meni i pomozi mi da rodim!
Mard ana brzo sja i sa svojega konja, a el-Ghadban uini isto. vrsto zave u uzde obaju
konja i pomognu sjahati princezi, koja je :d prekomjernosti bolova bila gotovo
bez svijesti. Kada ju je meutim el-Ghadban vidio na tlu, prodre u njega sotona, i
on pred njezinim licem izvue svoj ma i rekne:
O gospodarice, podaj mi svoju milost.
Ali kada je ula njegove rijei, ona ga pogleda i rekne:
Preostajalo bi samo jo to, da se podam crnim robovima,
nakon to sam sebe uskratila kraljevima i junacima!..."
241
Ali kada je poela
^#WWWWW???W??W???WW^
pedesetidruga no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se princeza Abriza

dok je crnomu ro
bu el-Ghadbanu govorila: 'Preostajalo bi samo jo to, da se podam crnim robovima,
nakon to sam sebe uskratila kraljevima i junacima!' raspalila od gnjeva i povikal
a:
Fuj na tebe! Kakve mi to rijei tu govori ? Fuj! Takvo to u mojoj nazonosti ne uzim
aj u usta! Znaj, nikada ja neu ni ta od toga dopustiti, to ti i e , pa makar morala takoe
iskapiti pehar smrti. Priekaj, dok ne oslobodim ovo neroeno i sebe samu, i dok ne
izbacim posteljicu. Ako ti zatim jo bude za to u stanju, uini sa mnom to hoe . Ali ako
se ti sada ne ostavi svojega pohotnog govorenja, tada u se ja zaista ubiti svojom
vlastitom rukom i rastati se od svijeta. Zatim u od svega toga imati poinak.
I ona izgovori stihove:
Ghadbdn, okani me se! Dosta sam pretrpjela Od nepravde sudbine i groznog vremena
.
Razvratno je pona anje zabranio Gospod Alldh.
On je govorio:'Tko mene ne slijedi, taj je posveen pakle/tom ognju.'
243
Pedesetidruga noc
Zbilja, ja se nikada neu skloniti na lo e injenje. Ne, to prezirem. Ostavi me, ne po
gledavaj me!
Ako me ti sa svojim prosta tvom ne ostavi na miru I ako za volju Alldhovu ne bude uva
o moju ast,
Tada u svom snagom pozvati mu eve mojega naroda I sve u ih, bli nje, a takoer i daljnje
, dozvati ovamo.
Pa ak ako bih bila i sasjeena nekim jemenskim maem,
Nikada jednomu prostom momku ne bih slobodno pokazala svoje lice,
Nijednomu od svih slobodnih i ljudi od plemenita roda
A koliko jo manje nekom kop
iletu i bijednom slugi!
Kada je el-Ghadban poslu ao ove stihove, on silno pobijesni. Njegove oi postanu
crvenima od srd be, i njegova boja postane utom. * Njegove nozdrve nateknu, * usne
mu se opuste, * a njegov izgled postane dvostruko odvratnim, * i tada on takoer i
zgovori jo ovu pjesmu: *
O ti, Abriza, jao, ne ostavljaj me ipak samoga! Mene je ubila ljubav maem tvojega
pogleda.
Moje je srce rasjeeno, jer ti sebe okrutno uskrauje , Moje se tijelo stanjilo, strpl
jenje mi izmie.
Tvoje je oko zarobilo srca arobnja tvom.
A moj se razum povlai, pribli ava mi se e nja.
244
Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu}mana
/ makar ti sazvala zajedno puninu zemlje kao vojsku. Ja u izvr iti svoju volju u ov
ome trenutku, ovdje!
Kada je Abriza saslu ala te rijei, ona gorko zaplae i rekne mu:
Fuj na tebe, Ghadbane! Kako smije tebi slian takve stvari
tra iti od mene? Ti leglo kopiladi i porode razvrata! Vjeruje li ti da
su svi ljudi jednako zli?
Pri slu anju ovih rijei postane bijedni momak samo jo raz-jarenijim, i njegove oi
postanu jo crvenijima. On joj prie i udari je svojim maem po vratnim ilama i rani je
na smrt. Zatim uzme novac, urno odja i zajedno s njezinim konjem i pobjegne u brds
ke
predijele.
Ostavimo mi njega i pogledajmo najprije, kako je pro la princeza Abriza!
Ona rodi djeaka, nalik Mjesecu, i Mard ana uzme dijete i obavi potrebne poslove
i stavi ga uz bok njegovoj materi. I gledaj, dijete prione uz dojku svoje umirue
matere! Tada Mard ana stisne glasan krik, razdere svoju haljinu, pone se posipati p
ra inom po glavi i udarati se po obrazima, sve dok joj nije potekla krv s njezina
lica, i uzvikivati:
Jao, moja gospodarice! Jao, bijedo! Ti umire od ruke jedno
ga nedostojnoga crnog rob, i to uza svu tvoju vite ku hrabrost.
I ona nastavi plakati. Tada se iznenada podigne oblak pra ine sve do nebeskog s
voda i prekrije poljanu nadaleko i na iroko tamom. * Kada se ona razdvojila, uka e s
e jasno * pod njome mnogobrojna eta konjanika. *
To je pak bila vojska kralja Harduba, oca princeze Abrize, a on je dolazio, j
er je bio uo, da su njegova ki i njezine slu kinje bile pob-jegle u Baghdad i da bor
ave kod kralja 'Omara ibn en-Nu'mana. On je iza ao sa svojom pratnjom, da se o njo
j raspituje kod putnika, nisu lije oni sluajno vidjeli kod kralja. Pa kada je dan
puta bio udaljen od
245
Pedesetidmga no
svoje prijestolnice82, ugledao je u daljini tri jahaa, i uputio se prema njima, k
ako bi ih pitao, odakle dolaze, i kako bi se kod njih raspitao o svojoj keri. Ti
su pak troje, koje je on ugledao u daljini, bili njegova ki i njezina slu kinja i r
ob el-Gadhban. I on pojasi prema njima, ne bi li kod njih dobio obavijest. Rob j
e meutim vidio da oni dolaze i jer se je prestra io za svoj ivot
ubio Abrizu i pobje
gao. Kada su ovi do li k njima bli e, kralj Hardub ugleda svoju ker gdje le i mrtva i n
jezinu robinju gdje nad njome plae. On se baci s konja i onesvije ten padne na zeml
ju. Tada skoe s konja svi vitezovi iz njegove pratnje, emiri i veziri, i smjesta
po bregovima razapnu atore. Za kralja podignu veliki okrugli ador, a velika i dr ave s
tupe pred taj kraljevski ator. im je meutim Mard ana ugledala svojega gospodara, ona
ga smjesta prepozna i pone jo
e e plakati. Ali kada se kralj probudio iz svoje nesvije
sti, on je upita o tome, to se dogodilo. Ona mu ispripovijeda tok dogaaja i zakljui
s rijeima:
Gledaj, ubojica je tvoje keri stanoviti crni rob, koji pripada
kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu.
Predhodno mu je takoer bila priopila, kako je taj kralj bio postupio s princezo
m Abrizom. Tada kralju Hardubu svijet pred njegovim oima postane crnim, i on gork
o zaplae. Zatim zatra i jednu nosiljku i polo i na nju mrtvu ker, vrati se u Cezareju
i dadne da je se odnese u palau. Nato on ode k svojoj materi Dhat ed--Davahi i re
kne joj:
- Zar da muslimani tako postupe s mojom kerju? Tu je kralj
'Omar ibn en-Nu'man na silu obe a uje, a zatim je ubija jedan od
njegovih crnih robova! Ali tako mi Mesije, ja u, onako kao to je
istina da ja tu stojim, osvetiti krv svoje keri i oprati ljagu sramote
sa svoje asti. Inae u sebi vlastitom rukom oduzeti ivot.
82 itatelj je zacijelo ve odavno shvatio, da e se ako hoe s u itkom itati 1001 n
- morati osloboditi svoje neugodne navike, da ustrajava u tra enju egzaktne inform
acije. U protivnome naime nikako nee moi zemljopisno uskladiti Abrizin bijeg iz Ba
ghdada sa arkanovim bijegom u Baghdad. Dakle: na vremenske se i prostorne nesugla
snosti u ovome tivu zaista mora - na itateljevo dobro! - za miriti.
246
Zatim on pone gorko plakati. Ali njegova mati rekne:
Nitko drugi nije ubio tvoju ker nego Mard ana.
Jer stara je potajno mrzila Mard anu. I zatim ona nastavi:
- Ne pravi si nikakve brige u pogledu krvne osvete za svoju ker! Jer tako mi
Mesije, ja neu prije odustati od kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, sve dok njega i nj
egove sinove ne po aljem u smrt. Zbilja, ja u nad njime izvr iti jedno djelo, nad koj
ime e probli-jediti ti zlokobnici i junaci i o kojemu e se morati pjevati i kaziva
ti u svim zemljama i na svakome mjestu. Ali ti mora u svemu, to ja ka em, izvr avati m
oju zapovijed. Tko vrsto dr i pred oima ono, to hoe, taj takoer posti e to, to hoe.
- Tako mi Mesije odgovori on - ja ti se nikada u onome, to ti ka e , neu protiviti
.
Ona nastavi:
- Dovedi mi stanoviti broj djevojaka, visokosisih djevica, i
sazovi mudrace ovoga vremena. Njima daj neka djevojke pouavaju
u filozofiji i finom pona anju pred kraljevima, u umijeu voenja
razgovora i skladanju pjesama. I daj neka im dr e znanstvena i
obrazovna predavanja! Ali ti mudraci moraju biti muslimani, kako

bi ih pouavali u arapskome jeziku i predajama, kao i o povijesti
kalifa i analima ranijih islamskih kraljeva. Ako to budemo inili
tijekom etiri godine, svoj emo cilj postii. Strpljivo dakle priberi
svoju du u i ekaj. Jer jedan od Arapa kazuje: 'Ako se krvna osve
ta izvr i poslije etrdeset godina, onda je to jedno kratko vrijeme.'
Ako ove djevojke u svemu tome poduimo, tada emo biti u stanju,
da provedemo svoju volju nad na im neprijateljem. Jer njegova je
slaba strana ljubav prema djevojkama. On ima tristaisezdeset
prile nica, ka kojima dolazi jo sto iz cvijeta tvojih slu kinja, koje su
pratile tvoju ker, nju, koja je u la k Allahovom Milosru. Kada
dakle te djevojke budu tako obuene, kako sam ti rekla, ja u ih
uzeti i sama s njima otputovati.
Kada je kralj Hardub uo rijei svoje matere Dhat ed-Davahi, on ustane vrlo obrad
ovan i poljubi joj glavu. Zatim smjesta pone
247
Pedestimga no
oda iljati glasnike i poslanike u sve zemlje, da mu dovedu muslimanske mudrace. On
i se pokore njegovoj zapovijedi i otputuju u daleke predjele i dovedu mu, suklad
no njegovoj elji, mudrace i uenjake. Pa kada su ovi stupili pred njega, on im uka e
visoke poasti, pokloni im poasne haljine, odredi im uzdr avanja i godi nje prihode i o
bea im mnogo novca, ako izobraze djevojke. Odmah zatim naredi, neka se djevojke o
dvedu k njima..."
zapoela po kraljevu odobrenju.
: *
248
Ali kada je poela
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj Hardub mudracima i uenjacima
, kada su stupili pred njega, ukazao visoke poasti i naredio, neka se djevojke od
vedu k njima. I on im dadne u zadatak, da djevojkama posreduju znanje, filozofij
u i naobrazbu. Oni su dakle inili sukladno njegovoj zapovijedi.
Toliko daleko kralj Hardub!
Sto se pak tie kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, on je, kada se vratio iz lova, po
tra io princezu Abrizu. Ali je nije na ao, i nitko mu nije mogao dati izvje e o njoj ni
ti mu objasniti stvar. Tada se on uznemiri i rekne:
- Kako mo e neka ena napustiti palau, a da to nitko ne primijeti? Ako to tako iz
gleda u mome kraljevstvu, onda stvari u njemu stoje lo e, i nema nikoga da u njemu
odr ava red! Ja ubudue neu vi e izlaziti u lov, prije nego to k vratima po aljem ljude,
koji e biti odgovorni za njihovo nadziranje.
Bio je vrlo alostan i stegnule su mu se grudi zbog gubitka princeze Abrize. U
meuvremenu se njegov sin Sarkan vratio sa svojega putovanja. I otac mu ispripovij
eda, to se dogodilo i kako je princeza pobjegla, dok je on bio u lovu. Zbog toga
je princ bio duboko o alo en.
249
Pedesetitrea no
Sada dakle kralj 'Omar pone svakodnevno posjeivati svoju djecu i iskazivati im
svoju naklonost. On im dovede uenjake i mudrace, da ih poduavaju, i ispostavi im g
odi nje prihode. Ali kada je Sarkan to gledao, on dospije u veliki bijes, i zavidi
o je zbog toga svojemu bratu i svojoj sestri. Konano postanu vidljivima znakovi b
ijesa na njegovu licu, i on je venuo od gorine. Tada mu otac rekne jednoga dana:
- Odakle dolazi do toga, da ja gledam, kako tvoje tijelo postaje sve bolesni
jim i tvoja boja sve bljeom?
- Moj oe - odgovori Sarkan - koliko god puta ja vidim, kako ti miluje i obdaru
je mojega brata i moju sestru, mene obuzima ljubomora, i ja se bojim, da e ona u m

eni postati tako jaka, da u ih ja ubiti i da e me ti iz osvete smaknuti. To je dakl
e razlog, zbog kojega je moje tijelo bolesno i moja boja blijeda. Ali sada molim
od tebe milost, da mi ti dadne jednu od svojih tvrava, koja le i postrance od drugi
h, kako bih ondje proveo ostatak svojega ivota. To u poslovici glasi: 'Rastanak o
d prijatelja je za mene bolji i doliniji, jer ono to oko ne vidi, to srcu ne nanos
i bol.'
I on obori glavu prema podu.
Kada je pak kralj 'Omar ibn en-Nu'man saslu ao njegove rijei i saznao, to je bilo
razlogom njegove utuenosti, on ga umiri i rekne:
- O moj sine, ja u ti to dopustiti, a ja nemam u svojoj dr avi
nijednu veu tvravu nego to je ona od Damaska. Ti treba
ubudue ondje upravljati.
Brzo on sazove dr avne tajnike i zapovijedi im, da zgotove potvrdu o postavljen
ju njegova sina arkana za namjesnika od Damaska. Nakon to se to bilo dogodilo, opr
emili su ga. I on uzme takoer sa sobom vezira Dandana. Na njega prenese njegov ot
ac upravu i voenje politike, ukratko, opunomoio ga je u svim poslovima prinevskog n
amjesnika. Zatim se on oprosti sa Sarkanom, isto uine emiri i velika i dr ave, i prin
c se sa svojom etom otputi prema Damasku. Kada je do ao onamo, ponu stanovnici toga
grada udarati u bubnjeve, i puhati u trublje i pou
250
mu, nakon to su okitili grad, u velikoj povorci ususret. U njoj su dostojanstveni
ci, koji stoje desno od prijestolja, stupali s desne strane, a koji lijevo, s li
jeve.
Ostavimo mi sada Sarkana i vratimo se natrag k njegovu ocu "Omaru ibn en-Nu'm
anu!
Nakon odlaska njegova sina dou ka kralju uenjaci i reknu:
Gospodaru, tvoja su djeca sada izuila svo znanje, i dobro su
obueni u filozofiji, finoj naobrazbi i pravilima i ceremonijama.
Kralj se tomu vrlo obraduje. I on posvjedoi uenjacima svoju milost. Vidio je ka
ko je Dau el-Makan narastao i procvao i kako upravlja konjem. Princ se sada nala
zio u dobi od etrnaest godina, i posvetio se pobo nosti i slu enju Allahu. Jer on je
ljubio siromahe, uenjake i ljude od Kur'ana, tako da ga je zavolio sav narod od B
aghdada, mu karci kao i ene.
Jednoga je meutim dana prolazila karavana haija83, sa svetim svilenim ilimom, iz
Iraka kroz Baghdad, na svome putovanju prema Mekki i ka Grobu Prorokovu - neka G
a blagoslovi i neka Ga pozdravi Allah! Kada je Dau el-Makan vidio karavanu haija,
njega obuzme e nja, da on isto tako bude haija. I tako on otie k svojemu ocu i rekne:
- Dolazim, da te zamolim, da smijem ii na ha84. Njegov mu meutim otac odbije molbu,
tim to rekne:
- Priekaj do sljedee godine, onda u ja ii s tobom!
Ali je princ osjeao, da bi mu to odve dugo trajalo, i tako on otie k svojoj sest
ri Nuzhati ez-Zaman, koju nae u molitvi. Kada je ta zavr ila svoju pobo nost, on joj
rekne:
Ja ginem od e nje za hailukom prema Svetoj Kui
Allah ovoj u Mekki i prema Grobu Prorokovu nad Njim neka
83
Haija je hodoasnik.
84
Ha je naziv za posjetu abe Ka'ba) u Mekki, a samo se putovanje
zove hailuk.
251
Pedesetitrea no
bude blagoslov i pozdrav! Zamolio sam
o moju molbu. Stoga hou sada uzeti k
bez njegova znanja.
Ja te molim za volju Allaha
sobom i nemoj mi odricati hailuk ka
svojega oca za dopu tenje, ali mi je on odbi

sebi ne to novca i otputiti se na hailuk kri om i
klikne ona uzmi mene sa
Grobu Prorokovu - neka
Ga blagoslovi i neka Ga pozdravi Allah!

Tada on rekne:
Kada se spusti mrkli mrak, izai odavde van, a da o tome
ni ta nikomu ne rekne .
Ona dakle ustane oko ponoi, uzme k sebi malo novaca i preobue se u mu ku haljinu.
Zatim otie prema vratima palae i ondje nae Dau el-Makana sa devama spremnima za pu
tovanje. On joj pomogne da uzja i i zatim uzja i i sam. I tako su oboje nou putovali,
dostigli haijsku karavanu, i s njome su i li dalje, sve dok se nisu na li kod haija iz
Iraka. Zatim su hodoastili sve dalje, i jer im je Allah predodredio sreu, dospiju
u Presvetu Mekku, proborave na brijegu 'Arafat i ispune sve haijske obveze. Zatim
pou prema Medini ka Grobu Prorokovu - Allah neka Ga blagoslovi i neka Ga pozdravi
! - posjete ga, i htjednu se sada s haijama vratiti natrag u svoj zaviaj. Ali Dau e
l-Makan rekne svojoj sestri:
Draga sestro, obuzela me je elja za time, da posjetim Jeruzalem i Ibrahima85,
Allahova prijatelja - Mir bio s njim!
Takoer ja imam tu elju
odvrati ona.
Zatim on otie i unajmi za sebe i svoju sestru mjesto u karavani jeruzalemskih
hodoasnika. Oni se spreme i pou s hodoasnikom povorkom. Ba meutim te noi sestra imadne
napad hladne groznice i bude te ko bolesnom. Ali se ona brzo oporavi. Samo to se za
tim razbolio takoer njezin brat. Tada ga je ona njegovala u njegovoj bolesti, koj
a je potrajala za vrijeme cijeloga njihova putovanja sve do Jeruzalema. Ali je b
olest postajala sve gorom, a on je bivao sve slabiji.
85 Ibrahim je biblijski Abraham.
252
Oni odsjednu ondje u nekom chanu86 i iznajme si jednu sobu, u kojoj ponu stano
vati, ali Dau el-Makanova bolest je njega obuzimala sve e e, sve dok nije posve smr av
io i bio gotovo bez svijesti. Tada se njegova sestra Nuzhat ez-Zaman vrlo zabrin
e i uzvikne:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha
Uzvi enoga i Svemoguega! Ovo je Allahova odluka!
Oni dakle ostanu ondje tijekom nekoga vremena, dok se njegova slabost poveaval
a, pri emu je ona njega njegovala i kupovala ono nu no za sebe i njega, sve dok nij
e bio izdat sav novac koji je imala i dok nije postala tako siroma nom, da joj vi e
nije preostao nijedan dirhem. Tada ona po alje nekoga slugu toga chana na bazar sa
nekoliko svojih haljina. Taj ih proda, i ona taj novac potro i na svojega brata.
Zatim je prodavala vi e, i pomalo je isprodavala sav svoj imetak, jedan komad za d
rugim, sve dok joj nije vi e ni ta ostalo osim jednoga poderanog komada odjee. Tada o
na zaplae i uzvikne:
Allah je vladar nad onim pro lim i onim buduim!
Brat joj meutim rekne:
Sestro, sada slutim ozdravljenje, i obuzima me elja za ne to
peena mesa.
-Tako mi Allaha, dragi brate - odgovori ona - ja nemam obraza za prosjaenje. A
li u sutra otii u kuu nekoga bogata a i putem slu enja ne to zaraditi, od ega emo oboje
vjeti. Zatim ona pone neko vrijeme razmi ljati i rekne:
Zaista, za mene to nije lako, da tebe napu tam u ovakvu sta
nju, ali moram sebe prisiliti na to da odem!
On odgovori:
Sauvao te od toga Allah! Zapasti e u bijedu. Ali nema
nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha!
Zatim oboje jedno s drugim ponu plakati, i ona rekne: 86 Istonjako svratiste.
253
Pedesetitrea no
- Brate, mi smo stranci, koji stanujemo ovdje od prije jedne
pune godine dana, ali jo nitko nije pokucao na na a vrata.
Trebamo li mi dakle umrijeti od gladi? Ja ne znam nikakvu drugu
pomo, osim da ja izaem i slu im i tebi pone to donosim, od ega
emo se moi prehranjivati, sve dok se ti ne izlijei od svoje bolesti.

Zatim emo otputovati u svoj zaviaj.
Ona ostane jo neko vrijeme kod njega plaui, dok je on na svojoj bolesnikoj postel
ji takoer lijevao suze. Zatim meutim Nuzhat ez-Zaman ustane, zastre svoju glavu pr
njom od kostrijeti, koja je pripadala rupcima gonia deve i koju je posjednik kod
njih zaboravio i ostavio. Ona poljubi bratu elo, zagrli ga i ode odatle plaui, a da
nije znala, kamo da se okrene. Tako je i la sve dalje, dok ju je njezin brat ekao,
sve dok nije bilo blizu vrijeme veere. Tada ona jo nije dolazila, a on je sada bd
io, sve dok nije poela rudjeti zora, ali se ona jo uvijek nije vraala natrag k njem
u. To je tako dalje i lo tijekom dva dana. Stoga on bude u velikoj brizi, i njegov
o je srce drhtalo zbog nje, i glad ga je vrlo pritiskivala. Naposljetku ipak nap
usti sobu i pozove slugu toga chana i zamoli ga, neka ga odvede na bazar. Taj ga
odvede do bazara i ondje ga polo i na zemlju. Ubrzo se okupi narod od Jeruzalema
oko njega, i svi su bili ganuti do suza, kada su vidjeli njegovo stanje. Zatim i
m on uini znak, da bi elio ne to pojesti. I oni za njega uzmu ne to novaca od trgovaca
, koji su se nalazili na bazaru, i kupe hrane i nahrane ga njome. Zatim ga odnes
u u neki duan, gdje su za njega ra irili hasuru od palmina li a, i stave mu do glave v
r vode. Kada se spustila no, svi ljudi otiu, premda su bili u te koj brizi poradi nje
ga. Ali oko ponoi on pone misliti na svoju sestru, i tada njegova bolest ponovo po
stane e om, tako da on od tada nije vi e jeo niti pio i da je izgubio svijest. Sada lj
udi obiu po bazaru i sakupe meu trgovcima trideset srebrenih dirhema, iznajme za n
jega devu i reknu goniu:
- Odvedi ovoga bolesnika u Damask i ostavi ga ondje u bolnici. Mo da bude izli
jeen i opet zdrav.
- Rado odgovori goni.
254
Povijest kralja Ômara ibn m-Nu'mana
Ali u sebi samome on rekne:
Kako da ja ovoga bolesnika, koji je blizu smrti, vodim u
Damask?
Tako on njega otpremi na neko mjesto, gdje se s njime krio do poetka noi. Zatim
ga meutim baci na gomilu izmeta87 koja se nalazila uz lo ionicu nekoga hammama i o
de svojim putem.
No kada je svanulo jutro, doe lo a te kupelji na svoj posao, pa kada je vidio Dau
el-Makana gdje ondje le i, on povie:
Za to bacaju ovaj le upravo ovamo?
I on ga gurne nogom, tako da se ovaj pokrenuo. Tada lo a rekne:
No da, takav jedan momak kao ti dere opium i zatim se baci
ovamo, kamo upravo spada.
Ali kada mu je pogledao u lice i vidio njegove bezbrade obraze i njegovu ljep
otu i ljupkost, obuzme ga sa aljenje prema njemu i spozna da je on bolesni stranac
. Tako on uzvikne:
Zaista, ja sam zgrije io protiv ovoga mladia, jer Prorok - bla
goslovio ga i pozdravio Allah! - je zapovijedio, da se po tuje stran
ca, prije svega, ako je stranac bolestan.
Tada ga on odnese u svoju kuu, donese ga svojoj eni i rekne joj, da mu ona treb
a prostrti neki pokriva i njegovati ga. Ta mu dakle ra iri neki pokriva za spavanje,
stavi mu pod glavu jastuk, zagrije za njega vodu i opere mu ruke, noge i lice.
Lo a u meuvremenu ode na trg, uzme ne to ru ine vode i eera i po kropi mu tom vodom lice
adne mu piti od erbeta. Izvadi mu takoer jednu istu ko ulju i navue mu je. Dau el-Maka
n je usisavao zefir ozdravljenja, i zdravlje se opet okrene k njemu. I on se usp
ravi, oslonjen na jastuk. Zbog toga se lo a obraduje i uzvikne:
Isu ena se balega (govei izmet) rabila za lo enje.
255
Pedesetitrea no
Hvala neka je Allahu za ozdravljenje ovoga mladia! O Allah, ja ti se usrdno m
olim za volju tvojega skrivenog otajstva, da Ti ovoga mladia spasi posredstvom moj
e ruke!..."
Ali kada je pocel
pedesetietvrta no
#&??????????????????????????$^
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je lo a uzviknuo:
O Allah, ja ti se usrdno molim za volju tvojega skrivenog otaj
stva, da Ti ovoga mladia spasi posredstvom moje ruke!
I zatim se on brinuo za njega neumorno tijekom tri dana. Davao mu je da pije ee
rni erbet i vrbovu i ru inu vodu. I ukazivao mu je svakojaku uslu nost i svaku ljubaz
nost, sve dok se nije zdravlje vratilo u njegovo tijelo i dok Dau el-Makan nije
opet otvorio oi. Tada lo a ue k njemu, i kada ga je vidio da sjedi, sa znakovima pobo
lj anja, on mu rekne:
- Kako si sada, moj sine?
- Hvala neka je Allahu - odgovori Dau el-Makan - ja u uskoro biti dobro i zdra
vo, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni.
Lo a pohvali Gospoda, otie urno na trg i kupi za njega deset pilia. Te donese svojo
j eni i rekne:
Svakoga dana zakolji za njega po dva, jedno ujutro i drugo
naveer!
Tada ona zakolje za njega jedno pile, skuha ga i donese mu ga, dadne mu da je
de meso i pusti ga da pije juhu. Kada je bio pojeo, doPedesetietvrta no
nese mu vrele vode, i on si opere ruke i legne natrag na jastuk. Ona ga pokrije
ogrtaem, i on zaspe, sve do vremena popodnevne molitve. Tada mu ona skuha drugo p
ile, donese mu ga, rastrga ga i rekne:
Jedi, moj sine!
I dok je on jeo, gledaj, ue njezin mu , i kada je vidio, kako mu ona daje jesti,
on sjedne do njegove glave i upita:
Kako si sada, moj sine?
Hvala neka je Allahu za ozdravljenje!
odgovori on. Neka ti AMh uzvrati tvoju
ljubaznost prema meni!
Lo a bude zbog toga veseo, izae i kupi erbeta od ljubiica i ru ine vode i dadne mu da
to pije.
Zaraivao je pak ovaj lo a svojim radom u hammamu svaki dan po pet dirhema. I on j
e svakodnevno kupovao za jedan dirhem eera, ru ine vode, erbeta od ljubiica i vode od
vrbina cvata, a za drugi je kupovao pilie. Tijekom cijeloga ga je jednog mjeseca
njegovao tako bri no, sve dok tragovi bolesti nisu od njega uzmakli i dok Dau el-M
akan nije bio opet zdrav. Sada se lo a i njegova ena obraduju bolesnikovu ozdravljen
ju, i lo a ga upita:
Moj sine, hoe li sa mnom poi u kupelj?
Kada je ovaj to rado potvrdio, on ode na bazar i uzme nekoga gonia magarca, po
sjedne Dau el-Makana na magarca i pridr avao ga je u sedlu, sve dok nisu do li u ham
mam. Ondje mu dadne da sjedne i ponudi goniu jedno mjesto u lo ionici. On sam ode n
a trg i kupi lotosova li a i bobova bra na, vrati se u hammam i rekne Dau el-Makanu:
Dragi gospodaru, u ime Allahovo, ui unutra! Ja u oprati
tvoje tijelo.
Tako oni stupe u nutarnju prostoriju hammama, i lo a pone trljati Dau el-Makanove
noge i prati mu tijelo li em i bra nom. Tada meutim doe hammamski sluga, kojega je gos
podar te kupelji bio poslao za Dau el-Makana. Kada je taj vidio, kako ga lo a pere
i trlja, on prie i rekne:

258
- To je presezanje u prava gospodara kupelji. Lo a odgovori:
- Tako mi Allaha, gospodar nas obasipa svojom naklono u!
Tada se poslu itelj dadne na to, da Dau el-Makanu obrije glavu. Zatim se Dau el
-Makan i lo a okupaju, a potom se lo a s ovim vrati natrag kui. Ondje ga on odjene u ko u
lju od fine tkanine i dadne mu jednu od svojih vlastitih haljina, nadalje jedan
lijepi turban i jedan fini opasa, a oko vrata mu stavi svileni rubac. U meuvremenu
je lo aeva ena opet zaklala i skuhala dva pileta, pa nakon to se Dau el-Makan popeo
i sjeo na svoju postelju, rastopi mu za njega eera u vrbovoj vodi i dadne mu da je
pije. Zatim pred njega postavi jedai stol, rastrga pilie, dadne mu da jede meso :
da pije juhu, sve dok se Dau el-Makan nije zasitio. On si nato opere svoje ruke,
zahvali Allahu Uzvi enomu za ozdravljenje i rekne lo au:
- Ti si taj, posredstvom kojega mi se Allah Uzvi eni smilovao i rukom kojega me
je spasio!
- Ostavi se takvog govorenja! - odgovori drugi. Reci nam radije, zbog ega si t
i do ao u ovaj grad i odakle potjee ! Jer ja vidim na tvome licu tragove blagostanja.
- Reci mi najprije, kako si me ti na ao! - rekne Dau el--Makan. - A ja u tebi po
slije toga ispripovijedati svoju povijest.
Tada lo a ispria:
Sto se mene tie, onda znaj, kada sam o ranome jutru do ao
na svoj posao, na ao sam te gdje le i na gomili izmeta, kod vrata u
lo ionicu, i nisam znao, tko te je onamo bio odbacio. Tada sam te
uzeo sa sobom. To je moja cijela pripovijest.
Dau el-Makan odgovori:
Slava neka je Onomu, koji kosti opet budi u ivot, makar one
ve i strunule! Zaista, moj brate, ti svoju dobrostivost nisi rasuo ni
na kakvoga nedostojnoga, i ti e za nju eti plodove.
Zatim on ktomu doda:
259
Pcdesetihtvrta no
Ali u kojoj sam zemlji sada?
Ti si u gradu Jeruzalemu
odgovori lo a.
A tada se Dau el-Makan sjeti toga, da je on bio u tuini, i sjeti se rastanka s
a svojom sestrom i pone plakati. Sada on otkrije lo- au svoju tajnu i ispripovijeda
mu svoju povijest i izrekne stihove:
Oni su me u ljubavi opteretili preko snage. Za volju njih je na mene do la najte a p
atnja.
O vi, koji ste mi oti li, imajte ipak suuti prema krvi mojega srca.
ak svaki okrutni zavidnik ima samilosti prema mojoj na-pu tenosti.
Ne odrecite mi jedan pogled, koji e ubla iti moje boli, Takoer strast, koja mi je po
stala prete kom za podno enje!
Zamolio sam svoje srce, neka htjedne s vama imati strpljenja. Ono rekne: 'Pusti
me na miru! Strpljenje nije moj nain.'
Zatim on pone jo jae plakati, sve dok mu lo a nije rekao:
Ne plai, nego radije slavi Allaha Uzvi enoga poradi spase
nja i ozdravljenja!
Sada Dau el-Makan upita:
Koliko je daleko odavde do Damaska? Ovaj odgovori:
est dana puta.
Dalje Dau el-Makan upita:
260
- Hoe li me poslati onamo?
- Dragi gospodaru - odgovori lo a - kako te ja mogu pustili da sam putuje , tebe,
stranog mladia? Ako ti hoe putovati u Damask, tada u ja ii s tobom. A ako me moja
ena
htjedne poslu ati i meni se pokoriti i mene pratiti, tada u ja ondje zasnovati svo
je obitavaliste. Jer bilo bi mi vrlo te ko, da se rastajem od :ebe.
Tada on rekne svojoj eni:
- Hoe li ti sa mnom putovati u Damask, glavni grad Sirije, ili
hoe ostati ovdje, dok ja ovoga mojega gospodara ne otpratim
onamo i dok se zatim ne vratim k tebi? Jer on eli poi u Damask,
i tako mi Allaha, meni bi bilo te ko, da se od njega rastajem, i ja
sam za njega zabrinut poradi drumskih razbojnika.
Ona odgovori:
- Ja hou otii s vama dvojicom. A on rekne:
- Neka je slavljen Allah, da smo jednodu ni!
Tako time bude zakljueno putovanje, i lo a se dadne na to, da sav svoj imetak i i
metak svoje ene rasproda..."
261
Tada primijeti Sehrezad, daje poelo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zap
oela po Kraljevu dopu tenju.
Ali kada je poela

I
pedesetipeta no
I s

'"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su se lo a i njegova zeri a sporazumj
eli s Dau el-Makanom, da s njime putuju u Damask. Zatim lo a rasproda svoj imetak i
imetak svoje ene. I on kupi jednu devu i za Dau el-Makana iznajmi jednog magarca
za jahanje. Oni se zapute i putovali su bez zadr avanja tijekom est dana, sve dok
nisu dospjeli u Damask. Onamo su do li predveer. I lo a izae i kupi, kako je on to bio
navikao, ne to malo za jelo i pilo. Tako su najprije proveli pet dana. Ali se tada
lo aeva ena razboli, i poslije kratkog bolovanja ode k milosti Allaha Uzvi enoga. To
je bio te ak udarac za Dau el-Makana, jer se on bio navikao na nju i na njezinu rv
egu. Takoer je lo a vrlo tugovao zbog njezine smrti. Sada se obrati princ lo au, i jer
ga je vidio utonula u tugu, on mu rekne:
Ne tuguj, jer svi mi moramo otii kroz ta vrata!
Tada ga lo a pogleda i rekne mu:
Allah ti to platio, moj sine! Allah Uzvi eni e nas u svojoj mi
losti tje iti i uzeti e od nas tugu. Hoe li, moj sine, izai sa mnom,
ia si pogledamo grad Damask, kako bi se tvoje srce razvedrilo?
Ti si odluio.
263
Pedesetipeta no
Tada se lo a podigne i stavi svoju ruku u prinevu, i obojica su hodali, sve dok n
isu do li do staja namjesnika od Damaska, gdje su na li deve, natovarene kovezima i s
agovima i brotaknim tkaninama, i osedlane konje i baktrijske dvogrbe deve. Crni
su robovi i mameluci i drugi puk trali uzbueno ovamo i onamo. Tada rekne Dau el-Ma
kan:
- Komu pripadaju ove sluge i deve i tkanine! I on upita jednoga od u kopljenika:
- Komu ide ova po iljka? Upitani odgovori:
To su pokloni, koje emir od Damaska88 zajedno s porezom iz
Sirije alje kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu.

Kada je meutim Dau el-Makan saslu ao ove rijei, oi mu se obliju suzama, i on izgov
ori ove stihove:
0
vi koji daleko od pogleda mojih oiju
1
vi koji ipak boravite u mome srcu:
Daleko mije va a ljepota, i moj je ivot Gorak, moja e nja nije izlijeena.
Ako Alldh odlui, da se mi opet naemo, U dugim u priama objavljivati svoju patnju.
Pa budui da je zaplakao, po to je bio svr io, lo a mu rekne:
8S Emir znai gospodar, a u arapskoj rijei "emir el-bahr" gospodar mora) ima
svoje podrijetlo europeizam admiral. Emir od Damaska je dakako damaskski namjes
nik Dau el-Makanov polubrat Sarkan.
264
- Moj sine, ti jedva da si ozdravio. Osokoli si dakle srce i nemoj
plakati, jer se bojim za tebe nekoga ponovnog napada.
I tako on nije odustajao od toga, da ga tje i i da ga razvedrava. Ali je Dau el
-Makan uzdisao i jadikovao, to se nalazi u tuini i _êko od svoje sestre i od svoj
e zemlje. Suze su mu tekle iz oiju, i :n izrekne stihove.
Tra i hranu u ovome svijetu. Jer gledaj, morat e ga napustiti! Imaj na umu: neumolji
voj smrti nikada nee izbjei!
Tvoje je blagostanje na ovome svijetu ipak samo prevara i obmana.
Tvoj je ivot na tome svijetu budalast, uzaludan trud.
Zaista, taj je svijet samo poput odmori ta ovjeka na putovanju: Naveer odmara svoju i
votinju. Ujutro polazi odatle.
Zatim on opet zaplae zbog svojega polo aja tuinca, i takoer ô a zaplae zbog gubitka
voje ene. Ali on nije odustajao od toga, da tje i Dau el-Makana, sve dok nije svanu
lo jutro. Pa kada je iza lo Sunce, on mu rekne:
- To je, kao da si ti pomi ljao na svoj zaviaj.
- Da odgovori Dau el-Makan - i ja ne mogu ovdje du e boraviti. Stoga u te prepo
ruiti Allahovim rukama i otputovati s ovim ljudima i polako putovati, sve dok ne
doem u svoj zaviaj.
Tada rekne lo a:
- I ja s tobom. Jer ja se ne mogu od tebe rastajati. Ja sam ti
ukazao jednu prijaznost, i sada ti hou slu iti sve do kraja.
265
Pedesetipeta- no
AMh ti platio!
Jer on se tomu obradovao, da lo a hoe s njime putovati.
Zatim lo a smjesta otie, proda devu i kupi drugog magarca. I natovari na njega sv
oju zalihu hrane i rekne Dau el-Makanu:
Ja i na putu na ovom magarcu, pa kada bude umoran od ja
hanja, mo e sjahati i hodati!
Princ odgovori:
Neka te blagoslovi AMh i neka pomogne meni, da ti uzvra
tim! Zaista, ti si mi iskazao vi e dobra nego jedan brat drugomu.
Zatim je ekao, dok nije nastala tamna no. Tada svoje zalihe i prtljagu stave na
magarca i krenu na put.
Ostavimo mi sada Dau el-Makana i lo aa i vratimo se natrag k njegovoj sestri Nuz
hati ez-Zaman!
Kada se ona rastala od svojega brata, napustila je chan - koji je njima u Jer
uzalemu slu io kao konai te
pokrivena krpom od kostrijeti, i iza la na ulicu, kako bi k
od nekoga potra ila slu bu, da bi mogla kupiti za svojega brata peeno meso, za kojim
je on imao elju. Hodala je plaui, a da nije znala, kamo bi se trebala okrenuti. Nje
zine su misli bile kod njezina brata, kod njezinih i u zaviaju, i ponizno se moli
la Allahu, da ushtjedne svoj toj nevolji uiniti kraj. I ona izgovori ove stihove:
Crna pada no, budi se ljubav sa svojim bolima, I e nja grozno drma svom mojom patnjo
m.
Gorka muka rastanka sada stanuje u mojoj nutrini, A sva me ta te ka patnja ini spre
mnom za smrt.
Ljubav mi krade san, e nja me pali kao vatra, Suze objavljuju, to potajno boravi u m
eni.
266
Ne poznajem nikakav put k ponovnom vienju, Koje bi me izlijeilo od moje bijede i m
oje bolesti.
Vatra je mojega srca zapaljena na mojoj e nji, Mui me pakleni ar kao kazna za te ku kri
vnju89.
Dosta, ti koji me kori zbog onoga, to me je pogodilo! Sto mije bilo predodreeno, po
dnosim u strpljivosti.
Kunem se ljubavlju, nikada se neu utje iti
A zakletve su zaljubljenih poznate kao visoke i svete.
O noi, reci pripovjedaima ljubavi, kako mi se to zbilo, Posvjedoi svoje znanje, da
ja u tebi nisam na la nikakva sna.
Zatim ona poe plaui dalje, I dok se ona obazirala na lijevo i -esno, doe neki eih,
doputovao iz pustinje ovamo s pet drugih Beduina90. Taj je stari promotri i uvi
di, da je lijepa, premda je na glavi nosila krpu od kostrijeti. I on se zaprepas
ti nad njezinom ljepotom i rekne u sebi samome:
39 Je li krivnja 'Omara ibn en-Nu'mana za mueniku smrt hrabre Abrize :.::sta
pala na glavu njegove djece? Podsjeam itatelja, da je sama Abriza u pedesetiprvoj
noi izjavila da je za svoju sudbinu kriva upravo ona sama, to jest: da nije svij
et nepravedno postupio prema njoj, nego da se ona ogrije ila o sebe --mu. Pru a li m
eutim roman u cijelosti odgovor na to pitanje, to naravno ostaje na cijenjenom ita
telju, da sam prosudi. Pitanja pak o razlikovanju pojmanja .-.dividualne i kolek
tivne odgovornosti kod muslimana i kr ana ovaj ovdje pisac bilje aka ispod crte ipak
radije ostavlja po strani.
90 Beduin se na arapskome ka e badavi, to znai pustinjski, dakle
stanovnik pus
tinje. No ta rije - jer se pod njome podrazumijeva ovjeka bez stalna boravi ta - esto
znai i skitnica, s raznima negativnim suznaenjima.
267
Pedesetipeta no
Ta je oaravajue lijepa. Ali izgleda propalo. Bila ona od pu
ka ovoga grada ili neka strankinja, ja je moram imati.
Zatim ju je polako slijedio, sve dok joj nije u nekoj uskoj uliici pri ao ususre
t i preprijeio joj put. Tada je nazove, da je ispita, i rekne:
- Kerice, jesi li ti slobodna ili robinja? Kada je to ula, ona ga pogleda i zamoli
ga:
- Tako ti tvojega ivota, ne obnavljaj mi moj jad! On meutim nastavi:
Ja sam imao est keri, ali mi je pet od njih umrlo, a ostala
mi je samo jedna, najmlaa. Htio sam te dakle upitati, je li ti pripa
da narodu ovoga grada ili si strankinja. Jer ja bih te volio uzeti sa
sobom i odvesti te k njoj, kako bi joj ti pravila dru tvo i kako bi ona
zahvaljujui tebi zaboravila tugu za svojim sestrama. Ako ti dakle
nema nikakve svojte, tada u te ja dr ati kao ker, a ti e mi sama
biti kao vlastito dijete.
Kada je Nuzhat ez-Zaman ula te rijei, ona rekne u sebi samoj:
Mo da se mogu povjeriti ovomu staromu.
Zatim posramljeno pogne glavu i rekne:
- Dragi strie, Ja sam strana djevojka, Arapkinja, i imam
jednoga bolesnog brata. Pod jednim u te uvjetom pratiti k tvojoj
keri, da ja naime samo dan trebam provoditi kod nje i da se smi
jem nou vraati natrag k svojemu bratu. Ako si ti s time sporazu
man, tada u ja poi s tobom. Jer ja sam strankinja, i neko sam u
svome plemenu stajala visoko u asti, ali sam postala siroma nom i
prezrenom. Do la sam sa svojim bratom iz zemlje Hid aza, i bojim
se, da on ne zna, gdje sam.
Kada je Beduin to saslu ao, on rekne u sebi samome:

Tako mi Allaha, postigao sam svoj cilj!
Nato se on obrati njoj i rekne:
268
Povijest kralja 'Omara ibn m-Nu'mdna
- Nitko mi ne smije biti miliji od tebe. elio bih samo, da ti mo
joj keri obdan pravi dru tvo, a o poetku noi mo e odlaziti k
svojemu bratu. Ili ako ti je to dra e, dovedi ga ovamo, da on stanu
je kod nas.
Xa ovaj je nain Beduin nastavi tje iti i prijazno joj se obraati, dok ona nije do
pustila da je zaludi i pristala, da mu slu i. On poe ispred nje, pa kada ga je ona
poela slijediti, on dadne svojim ljudima znak. Nato oni po ure naprijed, upregnu dr
omedare91, natovare ih, i stave takoer na njih mje ine s vodom i vree sa zalihama, k
ako bi po njihovu dolasku mogli s devama odmah krenuti.
No * bio je taj Beduin kopile i ulini lopov * koji je vr io izdaju protiv neprij
atelja * lukav pljaka i prepreden momak *, koji nije imao niti sina ni keri, pravi
drumski razbojnik. On je meutim sreo ovu jadnu djevojku, jer je to bila tako odre
dila Allahova volja. L'sput joj je neprestano govorio, sve dok nisu bili izvan g
rada Jeruzalema. Ondje on nae svoje drugove kod dromedara spremnih za put. Sada b
eduin uzja i jednu devu, i dadne da Nuzhat ez--Zaman ja i iza njega. I oni su putova
li dalje cijelu no. Tu ona spozna da su beduinove rijei bile izgovor i da ju je pr
evario. I ona pone plakati i kriati tijekom cijele noi, dok su razbojnici od straha
, da bi ih tko mogao vidjeti, usmjerili svoj put prema brdima. Kada se meutim pri
bli ilo jutro, sja u s deva, a Beduin prie k Nuzhati ez--Zaman i napadne je:
- emu to zavijanje, ti gradska damice? Tako mi Allaha, ako
ne prestane zavijati, pretui u te na smrt, ti kurvo iz grada!
Kada je ona to ula, nije vi e eljela ivjeti, nego je pri eljkivala smrt. I tako mu o
na dovikne:
- Bijedni starce, sjedobradi iz pakla! Kako si mogao mene
koja sam ti ukazala povjerenje - izdati, i sada me hoe muiti?
Kada je uo njezine rijei, on na nju povie:
91 Dromedar je zapravo jednogrba deva, ili: deva trkaica
Camelus drom-edaii
us.
269
Pedesetipeta no
Ti razvratnice, usuuje li se, da meni upuuje drske prigo
vore?
I on joj prie s biem i pone je udarati i govoriti:
Ako ne bude tiho, ubit u te!
Ona zanijemi na neko vrijeme. Ali se zatim sjeti svojega brata i svoje nekada n
je sree, i pone kri om plakati. Sljedeega dana potom ona se obrati Beduinu i rekne:
Kako si me ti mogao obmanuti i domamiti me u ovu planin
sku pustinju, i to ti namjerava sa mnom?
Ali njegovo srce zbog ovih rijei postane samo jo tvrim i on
rekne:
Ti bijedna bludnice, zar se ti usuuje , da meni upuuje
drske prigovore?
On odmah uzme bi, i tukao ju je njime po leima, dok nije bila gotovo onesvije ten
a. Ona se sada sagne nad njegove noge i pone ih ljubiti. Tada on odustane od toga
da je tue, te je pone grditi i govoriti:
Tako mi moje kape, ako te ja opet vidim ili ujem da zavija ,
odsjei u ti taj jezik i utaknuti ga u tvoju piku, ti kurvo iz grada!
Tada ona zanijemi i ne dadne mu vi e nikakav odgovor. A budui da su je udarci bo
ljeli, ona se uuri i pogne glavu na grudi. Pri tome je mislila na svoj jad i poni enj
e nakon svoje nekada nje sree, i na udarce, koje je bila pretrpjela. Sjeala se takoer
svojega brata i njegove bolesti i samoe, i razmi ljala je o napu tenosti njih obaju.
Suze su joj tekle niz obraze, i tiho plaui ona izgovori stihove:
To je nain postupanja sree: as odlazi, as se opet vraa, I nijednomu smrtniku ne ostaj
e trajno vjernom.
Svaka stvar na ovome svijetu ima svoje vrijeme, A rokovi svih ljudi ipak jednom
prolaze.
270
Koliko jo dugo ja trebam podnositi zlu kob i jezu?
Jao nad ivotom, koji se u cijelosti sastoji od zle kobi i jeze!
Ne blagoslovio Alldh one dane, koji su mi donosili kratku sreu, Sreu, u ijim se nab
orima ve nalazila bijeda.
Moja je elja zaglavila, nada je odsjeena, A rastankom je odreeno ponovno vienje.
O ti koji prolazi mimo kuu, u kojoj ja boravim, Izvijesti ga o meni, koja vazda li
jem suze i nariem.
Kada je ona zavr ila, Beduin prie k njoj i nagne se nad njome. Pa budui da je osj
etio suut prema njoj, on joj otre suze. I on joj dadne jedan jemeni kruh i rekne:
Ja to ne volim, kada mi netko u mome gnjevu upuuje drske
prigovore. Zato mi u budunosti nemoj vi e upuivati takve dr
zovite prigovore! Ja u te prodati nekomu dobrom ovjeku, kao to
sam ja, koji e s tobom ljubazno postupati, kao to sam to inio ja.
Ona odgovori:
Sto ti uini , to je pravo.
Zatim, kada joj je no postala dugakom i kada ju je poela muiti glad, ona malo poj
ede od onoga jemenog kruha. A o ponoi Beduin dadne znak za polazak..."
Tada primijeti ehrczad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu koju je bila zap
271
Ali kada je poela
&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&$
^#?W??WW?W?W?W???WW?^
pedeseti esta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman -kada joj je Bed
uin dao jemeni kruh, i kada joj je obeao, da e je prodati nekomu izvrsnom ovjeku, ka
o to je on - rekla:
to ti uini , to je ispravno.
I o ponoi, kada ju je poela muiti glad, ona pojede ne to malo od jecmenog kruha, a
beduin zatim izda svojim ljudima zapovijed za polazak. Tako oni natovare terete
, i on uzja i devu i dadne Nuzhati ez-Zaman da ja i iza njega. Jahali su tijekom tri
dana bez zadr avanja, sve dok nisu do li u grad Damask. Ondje odsjednu u Chanu es-Sultani92 blizu Namjesnikovih Vrata. Nuzhat ez-Zaman je meutim postala blijedom o
d jada i zbog napora na tome putovanju, i ona pone plakati nad svojom nesreom. Sto
ga Beduin prie k njoj i rekne:
Ti gradska kurvo, ako ne prestane tako zavijati, tako mi
moje kape, ja u te prodati samo nekomu idovu!
Nato je on uzme za ruku, odvede je u jednu odaju i otie na bazar. Ondje se upu
ti k trgovcima, koji su trgovali s robinjama, i porazgovara s njima, tim to je re
kao:
92 Ime reenoga karavanseraja znai - Sultansko Svratiste.
273
Pcdesetiksta no
- Doveo sam sa sobom jednu robinju. Ali je njezin brat bo
lestan, i ja sam ga poslao k svojim ljudima u Jeruzalem, kako bi ga
oni njegovali, sve dok ne bude izlijeen. Sada je hou prodati. Ali
otkada je njezin brat postao bolesnim, ona plae, i vrlo joj je te ko
pao rastanak od njega. Zato bih volio, da onaj, tko ju je voljan od
mene kupiti, blago razgovara s njome i da joj ka e, da njezin brat
le i bolestan u Jeruzalemu kod njega. Zatim u mu ja spustiti
cijenu.
Tada pristupi jedan od trgovaca i rekne:
Koliko je ona stara?
On odgovori:
- Ona je djevica, i upravo zrela za udaju. I ona posjeduje
razum, finu naobrazbu, duhovitost, ljepotu i ljupkost. Ali od onoga
dana, kada sam njezina brata poslao u Jeruzalem, njezino se srce
izjeda u e nji za njim, tako da je njezina ljepota i ezla i njezin
izgled promijenjen.
Kada je dakle trgovac to saslu ao, on poe s Beduinom i rekne:
Slu aj, ti eihu Arabljana, ja u ii s tobom i od tebe kupiti tu
djevojku, iji razum, finu naobrazbu, ljepotu i ljupkost ti tako jako
hvali . I ja u ti platiti njezinu cijenu, ali samo pod odreenim uvje
tima. Ako ih ti ispuni , tada u ti ja platiti njezinu cijenu. Ali ako ih
ti ne ispuni , ja ti je tada vraam natrag.
Beduin odgovori:
Ako hoe , odvedi je k sultanu i postavljaj mi svaki uvjet, koji
eli ! Ako je naime odvede k njemu, kralju arkanu, sinu kralja
'Omara ibn en-Nu'mana, gospodara od Baghdada i Chorasana, ona
e mu se mo da svidjeti, pa e ti on zatim platiti njezinu cijenu i
ktomu jo jednu dobru zaradu za tebe.
Tada trgovac rekne:
Ja takoer imam upravo njega moliti za ne to, naime za to,
da mi on u Dr avnom uredu ispostavi ispravu o oslobaanju od ca
rine i da mi dadne napisati pismo preporuke svojemu ocu 'Omaru
274
Povijest kmlja 'Omarn ibn en-Nu'md-na
ibn en-Nu'manu. Ako on dakle od mene otkupi tu djevojku, ja u ti odmah odvagati n
jezinu cijenu.
Ja prihvaam te uvjete - odgovori Beduin.
Obojica dakle dou do onoga mjesta, na kome se nalazila Nuz-hat ez-Zaman. I Bed
uin prie k vratima odaje i povie i rekne:
Nad ija!
Bio ju je naime tako nazvao.
Ali kada ga je ula, ona pone plakati i ne dadne nikakav odgovor. Nato se on obr
ati trgovcu i rekne mu:
Tu ona sjedi. Tu je ima ! Ui k njoj, razgovaraj s njome
ljubazno, kao to sam ti to ja stavio na srce!
Trgovac ue pristojno unutra i uoi da je ona udesno lijepa i ljupka. Osobito ga j
e obradovalo, to je vladala arapskim jezikom. Tada on rekne beduinu:
Ona je takva, kao to si ti to rekao. I ja u za nju dobiti od
sultana ono, to hou.
I on joj rekne:
- Mir bio s tobom, kerice, kako si? Ona se okrene prema njemu i rekne:
- To je takoer bilo zabilje eno u knjizi udesa.
Zatim ona baci na njega jedan pogled i uvidi, da je on ovjek po tovanja dostojno
g izgleda, i lijep u licu, i ona rekne u sebi samoj:
Vjerujem, da ovaj dolazi, da me kupi.
Zatim je razmi ljala dalje:
Ako se budem od njega suzdr avala, tada u ostati kod ovoga
nasilnika, i taj e me pretui na smrt. U svakome je sluaju ovaj
ovjek ipak lijepa lica, pa se mogu nadati, da e mi kod njega biti
bolje nego kod ovoga neotesanog Beduina. Mo da on sada dolazi, da
me uje kako govorim. Zato u mu ja dati neki ljubazan odgovor.
275
Pedeseti esta no
Njezine su meutim oi bile kroz to vrijeme oborene prema podu, pa ona sada svoj
pogled podigne prema njemu i rekne dra esnim glasom:
Takoer s tobom neka je mir, moj gospodaru, i Allahova
milost i blagoslov! Tako93 je to Prorok zapovijedio - neka ga Allah
pozdravi i neka ga blagoslovi! Ti pita , kako sam. Ali da poznaje
moju sudbinu, ti bi takvu za elio jedino svojemu neprijatelju.
Zatim ona u uti. Kada je meutim trgovac saslu ao njezine rijei, on bude gotovo izva
n sebe od radosti. Brzo se okrene k beduinu i upita:
.
- Koliko je visoka njezina cijena? Jer zaista, ona je plemenita.
Tada Beduin postane gnjevan i uzvikne:
Ti e mi takvim brbljanjem robinji zavrtjeti mozgom! Za to
govori , da je plemenita, kada je ona ipak otpad od robinja i iz
najni e klate i? Ja ti je neu prodati!
Po tim rijeima primjeti trgovac, ta je taj ovjek slab u pameti, i on rekne:
Primiri se! Jer ja je hou kupiti od tebe zajedno s nedostatcima, koje ti tu spominje .
A koliko ti hoe za nju platiti? - upita Beduin. Trgovac odgovori:
Samo otac imenuje dijete. Postavi svoj zahtijev! Nato Beduin:
Ti mora sam imenovati cijenu. Sada trgovac rekne sam u sebi:
Ovaj je Beduin neko krialo i zvekan. Tako mi Allaha, ja ne
znam nikakvu cijenu za nju. Znam samo to, da je ona svojima finim
rijeima i svojom ljepotom zadobila moje srce. Ako umije itati i
0:1 Kur'an 4,88.
276
?>sA\, to bi bila za nju i njezina kupca najvi a srea. Ali ovaj beduin ne poznaje
njezinu vrijednost.
Zatim ga on nagovori:
Seihu Arabljana, ja u ti u gotovu novcu, bez odbitka za
rorez i za prirez sultanu, dati dvjesta zlatnika.
Kada je meutim Arapin to uo, on dospije u estok bijes, povie na trgovca i rekne:
Di i se odatle i odlazi svojim putem! Tako mi Allaha, kada bi
mi ti za ovu prnju od kostrijeti, koju ona nosi, ponudio dvjesta
dinara, ja ti je ne bih prodao. Sada je ja neu vi e prodavati, nego
u je zadr ati kod sebe, da uva deve i melje ito.
Nato on povie na nju i rekne:
Dolazi ovamo, ti smrdljiva marvo, ja te neu prodavati!
Zatim se opet okrene k trgovcu i rekne:
Ja sam tebe dr ao za nekog ovjeka od razuma, ali tako mi
moje kape, ako ti ne odjebe od mene, tada u ti dati da uje ono,
to ti se nee svidjeti!
Trgovac meutim rekne u sebi:
Zaista, ovaj je beduin mahnit i ne poznaje njezinu vrijednost.
I ja zasada neu vi e govoriti o njezinoj cijeni. Jer tako mi Allaha,
kada bi on bio pri pameti, on ne bi govorio: 'tako mi moje kape'!
Tako mi Allaha, ona vrijedi bogatstvo perzijskih kraljeva, i ja
nemam uza se njezinu cijenu. Ali ak i ako on bude jo vi e zahtije
vao, dat u mu ono, to bude tra io, pa makar to bilo sve moje
dobro i imetak.
On se iznova obrati Beduinu i rekne mu:
Seihu Arabljana, strpi se i primiri se i reci mi, to ona ima kod
:ebe u haljinama!
Tada Beduin povie:
Sto e ova kurva s haljinama? Tako mi Allaha, ovi dronjci, u
koje je umotana, dovoljni su za nju.
277
Pedeseti esta no
S tvojim dopu tenjem - rekne trgovac - ja u otkriti njezi
no lice i istra iti je onako, kako se istra uju robinje, koje se misli
kupiti.
Ovaj odgovori:
Samo naprijed, uini, to hoe ! Allah e za titi tvoju mla
dost! Istra uj je izvana i iznutra, i ako hoe , svuci joj te haljine i
pogledaj je, kada je gola.
Ali trgovac uzvikne:
Sauvao me od toga Allah! Promotrit u samo njezino lice.
Zatim joj on prie, i bio je smeten od njezine ljepote i dra esnosti..."
278
Ali kada je poela
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je trgovac pri ao Nuz-hati ez-Zaman,
i da je bio smeten od njezine ljepote i dra esnosti. Zatim on sjedne pokraj nje i
upita je:
- Gospodarice, kako se ti zove ? Ona odgovori:
- Pita li me za moje sada nje ime ili za prija nje? Tada trgovac upita:
- Zar ti onda ima dva imena, jedno
- Da - odgovori ona - prije je moje
moje ime Ghussat ez-Zaman95.
Kada je trgovac to saslu ao, oi mu se
- Nema li ti nekoga bolesnog brata?
- Da, tako mi Allaha, o gospodaru
, i on le i bolestan u Jeruzalemu.
94
Milje Vremena.
95
Groza Vremena.
279
sada nje, a jedno prija nje?

ima bilo Nuzhat ez--Zaman94, ali je sada
obliju suzama, i on rekne:
rekne ona
ali je njega i mene rastavio udes
Pedesetisedma no
Trgovac je bio zbunjen probrano u njezina govora, i on rekne u sebi samome:
Taj je Beduin rekao istinu.
Nuzhat ez-Zaman meutim pomisli na svojega brata i na njegovu bolest, i na to,
da se ona morala od njega rastati, dok je on le ao bolestan u tuini, pogotovo to nij
e znala to mu se dogodilo. Takoer pomisli na sve, kroza to je morala proi kod beduin
a, i na rastanak od svoje matere i svojega oca i svojega zaviaja. Tada joj poteku
suze u velikim kapima niz obraze, i ona pone:
Ma gdje da ti bio, neka te ushtjedne uvati Gospod, Putnie, ti, koji moje srce dr i za
robljenim!
Allah neka ti bude, ma kamo da odlazi , za titnikom, Koji e te uvati od nesree i nevolj
e ovoga svijeta!
Ti si i eznuo: moje oko ezne za tvojom blizinom, Ah, moje suze teku u potocima.
Kada bih barem znala, u kojemu zemaljskom kraju Ti je neka kua ili pleme dalo za ti
tu!
Pije li ti sada ivu vodu
Kao neka ru a, dok suza mene napaja?
U iva li ti san, dok ja bdijem
Na svojoj postelji, kao pr ena eravicom?
280
Povijest kralju 'Omara ibn en-Nu}mana
Sve drugo, osim da si mi daleko, Mije lako
sve u rado podnijeti.
Kada je trgovac saslu ao njezine stihove, on zaplae i ispru i ruku, da joj otare s
uze s obraza. Ona meutim pokrije svoje lice i rekne:
To nipo to, o gospodaru!
Beduin je meutim sjedio i gledao nju, kako umata svoje lice pred trgovcem, kad
a joj je on htio otrti suze s obraza. I on povjeru-e. da se ona htjela braniti o
d toga, da je gleda. Tada on skoi na noge, i pritri k njoj, i odvali joj devinim u
larom, koji je dr ao u rukama, jedan tako estok udarac po ramenima, da ju je oborio
licem prema tlu. Tada se neki kamen na zemlji zarije u njezinu obrvu i rasijee j
e, a krv joj potee niz lice. Ona istisne glasan krik, gorko zaplae i sru i se onesvi
je tena. Takoer trgovac zaplae, i on sebi rekne:
Ja ne mogu drugaije, moram kupiti ovu robinju, pa makar
to bilo za njezinu te inu u zlatu, kako bih je oslobodio od ovoga
nasilnika.
I on pone Beduina grditi, dok je Nuzhat ez-Zaman le ala onesvije tena. Kada je ona
opet do la k sebi, otare si suze i krv s iica, i pove e si glavu. I ona podigne svo
j pogled prema nebu, i pone se iz zabrinuta srca usrdno moliti svojemu Gospodu, t
im to je govorila:
Smilovanje za onu, koja je stajala u astima, I koju je nesrea dovela u nu du!
Ona plae. Tee poplava njezinih suza.
Ona pita: 'Zar ni ta ne poma e protiv moi sudbine?'
281
Pedesetisedma no
Potom se ona okrene k trgovcu i rekne apui:
- Zaklinjem te, ne ostavljaj me kod ovoga nasilnika, koji ne
poznaje Allaha Milosrdnoga! Ako ja budem morala ovdje provesti
jo ovu no, ubit u se vlastitom rukom. Spasi me od njega, pa e
tebe Allah spasiti od paklenoga ognja!
Tada trgovac rekne Beduinu:
- eihu Arabljana, ova djevojka nije ni ta za tebe. Prodaj mije za koju cijenu h
oe !
- Uzmi je
rekne Beduin - i plati mi njezinu cijenu! Inae u je odvesti natrag u
logor, i ondje je pustiti da uva deve i skuplja njihov izmet.
Onda trgovac rekne:
- Dajem pedesettisua dinara.
- Ponudi vi e!
odgovori Beduin.
- Sedamdesettisua dinara
rekne trgovac.
- Ponudi vi e! - odgovori Beduin. - To jo nije glavnica, koju sam ja u nju ulo io
. Jer ona mi je izjela jemenog kruha u vrijednosti od dcvedesettisua zlatnika.
Trgovac meutim odgovori:
- Ti i tvoji i cijelokupno tvoje pleme, vi niste za cijeloga svojeg
ivota jo po derali jema za tisuu dinara. Ali u ti ja rei jo samo
jednu jedinu rije, pa ako ti njome jo ne bude zadovoljan, tada u
ti dovesti na vrat namjesnika od Damaska, i on e ti je oteti silom.
Beduin:
- Reci!
- Stotisua
rekne trgovac.
- Prodajem ti je za tu cijenu - odgovori Beduin. - Moi u za to kupiti sol.
Tima se rijeima trgovac nasmije, otie u svoj stan, uzme
282
novac96 i dadne ga Beduinu. Taj ga uzme, tim to je sam u sebi
rekao:
- Moram ii u Jeruzalem. Mo da ondje naem njezina brata, kojega u dovesti ovamo i t
akoer prodati.
Tako on uzja i devu i odja i, sve dok nije do ao u Jeruzalem. I on otie u chan i zap
ita za Dau el-Makana, ali ga vi e nije na ao.
Toliko dakle daleko Beduin!
Ali ostanimo mi kod trgovca i Nuzhate ez-Zaman. Kada ju je zaprimio pod svoje
, on joj nabaci par svojih haljina i odvede je u svoj stan..."

96 Stotisua dinara je zaista bajoslovna svota, i mo e se opravdati samo time t
o je Nuzhat ez-Zaman ki isto tako bajoslovnoga 'Omara ibn en-Nu'mana. Premda to z
asada zna samo pripovjedaica Sehrezad, a znamo to dakako i mi, njezini slu atelji.
Sto se pak tie cjenkanja, to je prastari sveani obred, koji jo i danas na Istoku ivi
. U normalnim bi to dodu e okolnostima i lo - gotovo u pravilu ovako: Prodava tra i sto
tisua, kupac nudi pedeset, a konani sporazum pada na sedamdesetipettisua. No posve
je razumljivo, da ove ovdje okolnosti nisu normalne okolnosti. Zato i ovo cjenka
nje ide na neki nain jednosmjerno.
283
Ali kada je poela
&#WWW??W$WWWW?W?$W$^
pedesetiosma no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je trgovac, kada je primio od Bedui
na Nuzhatu ez-Zaman, nju odveo u svoj stan i odjenuo je u rasko ne haljine, zatim
s njome si ao na bazar i kupio joj svaki nakit, koji je po elila. Taj on stavi u svi
leni rubac, polo i to pred nju i rekne joj:
Sve je ovo tvoje, i ja ne tra im ni ta od tebe, osim da ti sul
tanu, namjesniku od Damaska, kada te pred njega odvedem,
imenuje cijenu, za koju sam te kupio, makar je ona takoer u
poreenju s tvojom vrijedno u neznatna. I kada bude kod njega,
nakon to te on od mene kupi, ispripovijedaj mu, kako sam ja s
robom postupao, i zamoli ga za mene za kraljevsko pismo o oslobo
enju od carine s pismenom preporukom, koju u ja moi donijeti
pred njegova oca, kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, gospodara od
Baghdada, sadr aja, da on ushtjedne zabraniti, da mi se uzimaju
carine na moje tkanine i svu robu, kojom trgujem.
Kada je saslu ala njegove rijei, ona pone plakati i grcati, a trgovac joj rekne:
Gospodarice, primjeujem, da su
kada god ja spomenem
Baghdad tvoje oi pune suza. ivi li ondje tko, koga ti ljubi ?
Ako je to neki trgovac, ili inae tko, ti mi reci. Jer ja ondje pozna285
Pedesetiosma no
jem sve trgovce i druge ljude. Pa ako bi mu ti voljela poslati neku obavijest, j
a u je prenijeti.
Ona rekne:
Tako mi Allaha, ja ondje nemam nikakvih poznanika meu
trgovcima ili drugim ljudima. Ja ne poznam ondje nikoga drugoga,
osim kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, vladara od Baghdada.
im je trgovac to uo, on se nasmije, i vrlo obradovan rekne u sebi samome:
Tako mi Allaha, ja sam postigao svoj cilj.
Zatim joj on rekne:
Jesi li mu ti jednom ranije bila pokazana?
Ona odgovori:
Ne, ali sam bila odgajana zajedno s njegovom kerju. On me
je volio, i ja kod njega stojim visoko u asti. Ako bi ti dakle elio, da
ti kralj ispostavi eljenu ispravu, daj mi tintarnicu i papir, da ja
napi em za tebe pismo. Pa kada prispije u grad Baghdad, vlas
toruno urui to pismo kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu i reci mu: *
'Promjenjivi su sluajevi od noi i dana * tukli tvoju robinju

Nuzhatu ez-Zaman buzdovanima. * Ona je bila no ena na prodaju
od mjesta do mjesta, * a ona ti daje prenijeti svoje pozdrave.' * Ako
te bude zatim dalje pitao o meni, tada mu reci, da se ja sada nala
zim kod namjesnika od Damaska!
Tada se trgovac zaprepasti nad njezinom rjeito u, i poraste njegova ljubav prema
njoj, i on joj rekne:
- Ja to sebi ne mogu drugaije pomi ljati, nego da su te ljudi
zaludili i zatim prodali za novac. Reci mi, zna li napamet Kur'an?
Da
odgovori ona.
A poznajem takoer filozofiju, nauk
o lijeenju, znanstvenu propedeutiku97, i komentar lijenika GaPropedeutika je prednaobrazba, uvod u znanost.
286
lena98 uz Hipokratove" spise, a ja sam ga takoer sama komentirala. Nadalje sam ta
koer itala Tazkire, i komentirala Burhan100.1 prouila sam spise Ibn el-Baitara101 o
ljekovitom bilju, i u stanju sam raspravljati o Mekka-Kanonu ibn Sine102. Ja um
ijem rje avati zagonetke i postavljati probleme, u stanju sam govoriti o geometrij
i i okretna sam u anatomiji. itala sam knjige afiita103, Prorokove predaje i grama
tiku. I ja sam kadra raspravljati s uenjacima i razgovarati o svima drugim znanos
tima. Okretna sam takoer u logici i retorici, aritmetici i astronomiji. I poznaje
m tajne znanosti i umijee izraunavanja vremena za molitvu
sve te znanosti ja razum
ijem.
Zatim ona nastavi, okrenuv i se k trgovcu:
Donesi mi tintarnicu i papir, da napi em za tebe pismo, da ti
bude od pomoi na tvome putu za Baghdad, tako da e prolaziti
bez putovnica!
Kada je meutim trgovac to uo, on uzvikne:
Izvrsno! Izvrsno! Sretan lije taj, u ijoj e ti palai ivjeti!
Zatim uzme za nju papir i tintarnicu i pero od mjedi, pa kada je s tim stvari
ma stao pred nju, on poljubi pod, kako bi je poastio. A ona uzme list, lati se pe
ra i napi e na njem ove stihove:
98
uveni lijenik iz II. stoljea poslije Krista.
99
Galen je mnoge radove posvetio komentiranju velikoga svojeg prcd
hodnika, grkog lijenika Hipokrata (umro u IV. stoljeu prije Krista), ijom se zak
letvom i danas lijenici zaklinju prije primanja slu bene lijenike diplome.
1001 Tazkira i Burhan su rasprave s podruja nauka o lijeenju.
101
Arap iz panjolske, botaniar koji je ivio u XII/XIII. stoljeu.
102
Glasoviti se lijenik Avicenna (980-1035), jedan od glavnih predst
avnika
aristotelizma u arapskome svijetu - "knez filozofa" i "knez lijenika" - zvao
punim imenom Abu 'Ali el Husein ibn 'Abd Allah ibn Sina.
103
Safiiti su sljedbenici jednoga od etiri pravovjerna islamska vjer
ska
nauka. Utemeljitelj je toga nauka bio Muhammed ibn Idris e - afia.
287
Pedesetiosma no
Osjeam kako san bje i od mojih oiju.
Jesi li to ti, koji svojim izbivanjem tjera od mene taj san ?
Kako pomisao na tebe pali vatru u mome srcu! Misli li svaki zaljubljenik vazda n
a svoju ljubav?
Kako su slatki bili na i dani, koji su neko bili milostivo dati od Allaha.
Oni su oti li, prije nego to sam u njima na la pravu okrepu.
Sada se utjeem vjetru, neka htjedne donijeti izvje e K meni, robinji ljubavi, o vama
u dalekoj zemlji.
Tebi se tu i stanoviti zaljubljenik, on ne nalazi nekog pomonika.
I ah, rastanak donosi bol, koja razbija ak kamen.
Kada je dakle napisala ove stihove, ona ktomu nadove e: * 'Ove rijei dolaze od o
ne, * koju je sjeanje uinilo bolesnom, * i koja bdije u mukotrpnoj e nji. * U njezino
j joj tami ne zrai nikakva svjetlost, * no ne zna ni ta o danu, * ona se prevre na po
stelji rastanka * i boja svoje one kapke bojilom nesanice, * izgleda prema zvijez
dama, * ali joj prijeti grozota tame, * jad i muka je ostavljaju da kopni, * ali
bi to dugo trajalo objavljivati svu njezinu bijedu, * samo su suze ono to joj po
klanja pomo, * i ona u ovim stihovima oplakuje svoju bol: *
Kada golubica rano u jutarnjoj zraci gue na grani, Tada se budi u mome srcu smrtn
a ljubavna muka.
288
I ako veselo uzdi e u tjeskobnoj e nji zaljubljeno srce, tada biva zbog mojih dragih
jo gora moja bol.
Ja se na svoju nevolju tu im onomu, koji ne poznaje nikakva smilovanja.
Kako je ve esto strast rastavila tijelo i du u!'
Tada joj oi nateknu od suza, i ona napi e jo ove stihove:
0 danu mi rastanka ljubav zadade duboke rane. Nije moj oni kapak na ao nikakav san.
Tako je oronulo moje tijelo, tako se izmijenilo lice: Kada ti ne bih rekla104, t
i me ne bi prepoznao.
Ona ponovo pone prolijevati suze i o koncu toga lista napi e:
'Od nje, koja daleko od svojih i zaviajnog kraja, * iji su srce i
du a protjerani od alosti, * od Nuzhate ez-Zaman je odaslano ovo
pismo.' *
Naposljetku ona savije list i pru i ga trgovcu, koji ga uzme i poljubi, nakon s
toje saznao njegov sadr aj, i on obradovan uzvikne:
- Po tovanje neka bude Onomu, tko te je stvorio!..."
Misli se dakako: "Kada ti ne bih rekla, da sam to ja".
289
Ali kada je zapoela
pedesetideveta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman r.apisala pismo
i pru ila ga trgovcu. Taj ga uzme i proita ga, shvati sadr aj i uzvikne:
Po tovanje neka bude Onomu, tko te je stvorio!
Sada on postane dvostruko ljubazan prema njoj, a tijekom cijeloga joj je dana
iskazivao sve same dobrostivosti. Kada je zatim do la veer, on otie na bazar i done
se joj ne to za jelo. Nato je odvede u hammam, uzme poslu iteljicu i rekne joj:
Kada bude gotova s kupanjem, i kada opere njezinu glavu,
tada joj odjeni haljine i zatim nekoga po alji k meni i naredi da mi
se to ka e!
Ova odgovori:
On je meutim uzeo za nju jestiva i voe i vo tane svijee i sve je stavio na klupu u
vanjskoj dvorani te kupelji. Pa kada ju je hammamd ijka bila oprala, ona joj odje
ne haljine. I Nuzhat ez-Zaman napusti prostoriju za kupanje i sjedne na klupu. H
ammamd ijka sada dadne da se trgovcu rekne, kako jest. Princeza meutim ode i nae pro
strt stol i pone jesti, zajedno s hammamd ijkom, od jes291
Pedesetideveta no
tiva i voa, a ostatak dadne slugama i poslu iteljima tog hammama. Zatim prespava sv
e do jutra, a trgovac prespava odvojeno od nje u nekoj drugoj sobi. im se bio raz
budio od sna, on je probudi i donese joj ko ulju od fine tkanine, nadalje maramu u
vrijednosti od tisuu dinara, haljinu s turskim vezom, i cipele, protkane crvenim
zlatom i oblo ene biserima i draguljima. Takoer joj objesi o svako od njezinih u iju
po jednu zlatnu grivnu s po jednim biserom u vrijednosti od tisuu dinara, a oko
vrata joj stavi zlatni lanac, koji se protezao do izmeu dojki, i lanac od jantarn
ih kugli, koji je visio preko grudiju sve do iznad pupka. Na tome je jantaru vis
jelo deset kugli i devet polumjeseca, i svaki je od tih polumjeseca nosio u sred
ini po jedan hijacint, a svaka kugla po jedan rubin. Vrijednost je lanca iznosil
a tritisue dinara, a svaka je od kugli stajala dvadeset-tisua dirhema105, tako da
su ta odjea i nakit, kojim ju je opskrbio, zajedno bili vrijedni golemu svotu nov
ca. Kada je ona sve to bila odjenula, trgovac joj rekne neka se kiti. Tada se on
a nakiti udesno lijepo i pusti da joj preko oiju padne skupocjen zar. I zatim ona
poe s trgovcem, koji je koraao ispred nje. Kada su je meutim vidjeli ljudi, bili su
zaprepa teni nad njezinom ljepotom i uzvikivali:
- Neka je preslavan Allah, predivni Stvoritelj! O sretna li
ovjeka, u ijoj je ona kui!
Trgovac je i ao dalje, dok gaje ona slijedila, sve dok nisu stupili u kuu sultan
a Sarkana. Kada je dobio pristup ka kralju, on pred njim poljubi pod i rekne:
- O sretni kralju, dovodim ti jedan rijedak dar, bez sebi ravna
u ovome vremenu i bogato obdaren ljepotom i dobrotom.
Kralj rekne:
Daj mi da ga vidim!
Tada trgovac izae i uzme je, i ona ga je slijedila, sve dok nije stala pred kr
alja Sarkana. Ali im ju je taj ugledao, krv bude
105 Dirhem je srebrenjak, koji je u prvo vrijeme vrijedio dvadesetinu dina
ra, to jest: zlatnika. Pred kraj se meutim vladavine mameluka u Egiptu (XV. st.)
za dinar moglo dobiti i po nekoliko stotina dirhema.
292
privuena ka krvi, premda je ona sve od svojih prvih godina ivota bila od njega odv
ojena. On je nije nikada bio vidio, da, tek je dugo nakon njezina roenja uo o tome
, da ima sestru, po imenu Nuzhatu ez-Zaman, i brata, po imenu Dau el-Makana, jer
je zbog prijestolonasljedstva bio na oboje ljubomoran. To je bio razlog, zbog k
ojega je on o njima tako malo znao. Kada je ona sada pred njega stala, trgovac r
ekne:
O najvei kralju na ega vremena, ako je ona ve jedinstvena
u svojim danima po svojoj ljepoti i dra esnosti, takoer je jo okret
na u svim znanostima, duhovnima i svjetovnima, politikima i
matematikima.
Nato kralj:
- Uzmi njezinu cijenu, za koliko si je kupio, ostavi je ovdje i otii svojim pu
tem.
- Slu am i pokoravam se! - rekne trgovac, - ali, molim, napi i mi jedno pismo o o
slobaanju, sadr aja, da sam zauvijek osloboen od desetine na svoju robu.
Kralj odgovori:
To u smjesta uiniti, ali imenuj mi cijenu, koju si za nju platio.
Trgovac:
Platio sam za nju stotisua dinara i za njezine haljine jo jed
nom stotisua dinara.
Kada je sultan uo te rijei, on rekne:
Ja u ti za nju platiti jo vi u cijenu.
Zatim pozove rizniara i rekne mu:
Dadni ovomu trgovcu tristaidvadesettisua dinara, tako e
imati zaradu stoidvadesttisua dinara. Zatim sultan dadne da dou
etiri kadije106, dadne mu u njihovoj prisutnosti predati novac i
rekne:
106 Posrijedi su zastupnici etiriju ortodoksnih pravnih

293
kola.
Pedesetideveta no
Uzimam vas za svjedoke, da ja ovu svoju robinju oslobaam i da je kanim uzeti
za suprugu. Tada kadije napisu ispravu o oslobaanju i brani ugovor. I sultan raspe
mnogo novaca preko glava onih, koji su bih prisutni, a robovi su ga i u kopljenic
i skupljali. Kada je zatim Sarkan trgovcu uruio novac, dadne mu napisati trajno k
raljevsko pismo o oslobaanju, sadr aja, da je zauvijek osloboen od svih desetina i c
arina na svoju robu i da mu nitko na podruju cijele dr ave ne smije nikako tetiti. I
naposljetku mu pokloni sjajnu poasnu haljinu..."
294
Ali kada je poela
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj arkan trgovcu - nakon to mu
je uruio novac
dao napisati trajno kraljevsko pismo o oslobaanju, sadr aja, da je os
loboen od svih desetina na svoju robu i da mu nitko na podruju cijele dr ave ne smij
e tetiti, i da mu je naposljetku poklonio rasko nu poasnu haljinu. Zatim otiu svi, ko
ji su bili kod njega, i ostanu jo samo kadije i trgovac. Tada rekne kralj sucima:
- Volio bih, da vi od ove djevice poslu ate jedno predavanje, koje e vam dokazat
i njezino znanje i njezinu naobrazbu u svim stvarima, koje joj pripisuje trgovac
, kako bismo utvrdili istinitost njegovih rijei.
Oni odgovore:
To emo mi rado uiniti!
I on naredi, da se izmeu njega i njegovih na jednoj strani i princeze i njezin
ih pratitelja na drugoj strani spusti zavjesa. I sve ene, koje su iza zavjese okr
u ivale princezu, njoj za ele sreu i poljube joj ruke i noge, kada su zaznale, da je
ona postala kraljevom suprugom. Zatim joj priu oko nje i skinu s nje haljine, kak
o bi joj olak ale teret odjee, i ponu gledati njezinu ljepotu i ljupkost. Sada
295
ezdeseta no
meutim douju takoer ene emira i vezira, da je kralj Sarkan kupio stanovitu robinju,
bez sebi ravne po ljepoti i uenosti u filozofiji i matematici, i okretnu u svim g
ranama znanja. Nadalje, da je za nju platio tristaidvadesettisua dinara i da ju j
e oslobodio i da je s njome sklopio brani ugovor i da je pozvao etiri kadije, da j
e isku aju, kako e odgovarati na njihova pitanja i s njima raspravljati. Tako su si
izmolile od svojih supruga dopu tenje i uputile se u palau, gdje se nalazila Nuzha
t ez-Zaman. Kada su one u le k njoj, pred njome su stajali u kopljenici. A im je vidj
ela kako ulaze ene emira, vezira i velika a dr ave, ona ustane, poe im uljudno usus-re
t, dok su njezine slu kinje ostale iza nje, i nazove im dobrodo licu. Pri tome im se
smije ila, tako da je osvajala njihova srca. I ona im za eli svako dobro i posjedne
ih prema njihovu dru tvenom polo aju, kao da je bila s njima zajedno odgajana. Sve
su bile zapanjene zbog njezine pameti i fine naobrazbe, koju je ona povezivala s
a svojom ljepotom i ljupko u, i rekle su jedna drugoj:
To nije nikakva robinja, nego neka kraljica, ki nekoga kralja.
I dok su one tako tu sjedile, hvalile su njezinu vrijednost, tim to su govoril
e:
- O gospodarice, na je grad osvijetljen tobom. Na oj se zemlji
i na im kuama, na emu zaviaju i na oj dr avi dogodila ast. Ova
je dr ava tvoja dr ava, ova je palaa tvoja palaa, i mi smo sve tvoje
robinje. Tako ti Allaha, nemoj nam odricati svoju naklonost niti pri
zor svoje ljepote!
Nato im ona zahvali. Tijekom cijeloga je tog vremena visjela zavjesa izmeu Nuz
hate ez-Zaman s tim enama na jednoj strani i kralja arkana, etiriju kadija i trgovc
a na drugoj. Tada je meutim Sarkan nazove i rekne:
- O kraljice, slavo svojega vremena, ovaj te je trgovac oslikao

kao uenu i fino obrazovanu. I on tvrdi, da si ti upuena u sve grane
znanja, ak i u astronomiju: daj nam dakle da malo poslu amo od
svega toga, to je on nabrojao, i odr i nam jedno kratko predavanje
o takvim temama.
Na te rijei ona odgovori:
296
Povijest kralja }Omara ibn m-Nu'mana
O kralju, slu am i pokoravam se! U prvom u kapitelu govo
riti o umijeu upravljanja dr avom i obvezama kraljeva, nadalje o
tome, koji je zadatak na uvarima religioznih zakona, jednako kao
i o dobrim svojstvima, koja oni moraju posjedovati. Znaj dakle, o
kralju, dobra se svojstva ljudi daju obuhvatiti u takvima, koja se
odnose na religiozni ivot, i u takvima, koja se tiu svjetovnog
ivota. Nitko ne dolazi k religiji, ako to nije kroz ovaj svijet. Jer on
je taj pravi put k onozemaljskomu. Sada je meutim djelovanje
ovoga svijeta ureeno samo putem djelatnosti njegovih ljudi, a dje
latnosti se ljudi raspadaju na etiri grupe: na dr avnu upravu, trgov
inu, ratarstvo i zanatstvo. Dr avna uprava meutim zahtijeva sa
vr enu vlast ispravne prosudbe. Jer dr avna je uprava os u gradnji
ovoga svijeta, koji je put k onozemaljskomu. Allah je Uzvi eni stvo
rio svijet za ljude, poput popudbine za putnika prema postizanju
njegova cilja. Svaki pojedini ovjek dakle treba od njega zadobiti
takvu odreenu mjeru, kakva ga mo e odvesti k Allahu, ali ne smije
u tome slijediti svoj vlastiti hir i prohtjev. Ako bi ljudi uzimali stvari
ovoga svijeta u pravinosti, ne bi bilo nikakvih sporenja. Ali oni uzi
maju od njih silom prema nagonu svoje vlastite po ude, te poradi
njihove tvrdokornosti nastaju sporenja. Zato im je potreban sultan,
kako bi im izricao pravdu i ureivao njihove prilike. A kada kralj ne
bi dr ao podanike na odstojanju jednoga od drugoga, jaki bi vr io
nasilje nad slabim. Stoga ka e Arda ir107: 'Religija i kraljevska vlast
su braa blizanci. Religija je skriveno blago, a kralj je njezin stra ar.'
Allahove zapovijedi kao i ljudski razum navode na to, da narodu
prilii, da prihvati sultana, koji e tlaitelja odvraati od tlaenoga i
pomoi slabomu do njegovih prava protiv jakoga, i koji e pri
gu ivati nasilni tvo ohologa i buntovnih.
- Znaj nadalje, o kralju: izvrsnosti je sultanova karaktera su
glasno takoer njegovo vrijeme. Jer Allahov je Prorok - On neka
Ga blagoslovi i pozdravi - rekao: 'Ako su dobre dvije vrste ljudi,
onda je dobar cijeli narod. Ako su oni lo i, tada je narod lo :
uenjaci i knezovi.' A jedan je od mudraca rekao: 'Ima tri vrste kra107 Posrijedi je Arda ir I. - utemeljitelj dinastije Sasanida - koji je vlad
ao od 226. do 240. godine i koji je kasnije na Istoku bio mnogo slavljen zbog sv
ojega pravednog vladanja.
297
ezdeseta no
ljeva: kralj vjere, kralj koji titi ono sveto, i kralj svojih vlastitih u itaka. Kr
alj vjere sili svoje podanike, da slijede svoju vjeru, i dolikuje se, da je on n
ajodaniji u vjeri, jer se u vjerskim stvarima ravnaju prema njemu. I narodu doli
kuje, da mu se pokorava u svemu, to on zapovijeda sukladno Allahovim naredbama. A
li on treba jednako tako paziti na nezadovoljne kao i na zadovoljne, jer meu odre
dbama je udesa va ea samo podlo nost. Kralj se meutim, koji titi ono sveto, brine za vj
erske i svjetovne stvari i sili narod, da slijedi Allahov zakon i uva osjeaj za ast
. On povezuje pero i ma. Jer tko odstupa od onoga, to je pero napisalo, ija je noga
iskliznula, kralj i krivo na njemu o trinom maa ini pravim i iri pravdu nad cijelim o
vjeanstvom. Kralj napokon svojih vlastitih u itaka ne poznaje nikakvu religiju, osi
m da slijedi svoju vlastitu po udu. * Na gnjev svojega Gospoda ne obraa nikakvu pa nj
u, * Onoga koji ga je uinio vladarom. * Tako u propasti svr ava njegovo prijestolje
, * a kua je uni tenja njegova ohola nagrada.' * Mudraci ka u: 'Kralj treba mnoge pod
anike, ali oni trebaju samo jednoga kralja. Stoga se dolikuje, da on bude dobro
upoznat s njihovim biem, kako bi iz njihove nesloge napravio slogu, kako bi ih sv
e obuhvatio u svojoj pravinosti i obasuo svojom dobrotom.'
Znaj, o kralju: Arda ir je, zvan vatrena eravica, trei kralj od Perzije, osvojio
cijeli svijet, podijelio ga na etiri dijela i dao si napraviti etiri peatnjaka, za
svaki dio po jedan. Prvi je peat bio peat mora, sigurnosti u zemlji i pravne za tite
, i na njemu je stajalo napisano: 'dr avne slu be'. Drugi je peat bio peat poreza i no
vanog prihoda, i na njemu je stajalo: 'uljudba'. Trei je bio peat prehrane, i na nj
emu je pisalo: 'obilje'. etvrti je meutim bio peat tlaenja, i na njemu je stajalo: '
pravednost'. I ta je uredba ostala u Perziji va eom, sve dok nije bio objavljen Isl
am. A neki je perzijski kralj pisao svojemu sinu, koji je bio kod vojske: "Ne bu
di prema svojim trupama odve dare ljiv. Inae e one postati tako bogate, da e te se moi
li iti!'..."
298
Ali kada je poela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje neki perzijski kralj pisao svojem
u sinu:
- 'Na budi prema svojim trupama odve dare ljiv, inae e one postati tako bogate, da
e te se moi li iti! Ali nemoj biti prema njima ni previ e krt, inae e protiv tebe guna
Dijeli darove u ispravnoj mjeri i poklone, kako je to primjereno. Budi dare ljiv
u vremenu obilja, i nemoj biti krt u vremenu oskudice!' Pripovijeda se, da je ka
kalifu el-Mansuru108 do ao neki pustinjski109 Arapin i rekao mu: 'Pusti svojega ps
a neka gladuje, tada e te slijediti!' Zbog tih se Arapinovih rijei el-Mansur razgn
jevi, ali Abu l-'Abbas et--Tusi uskoi s rijeima: 'Ja se meutim bojim takoer, da e on,
ako mu tko drugi mimo tebe mahne komadom kruha, njega slijediti a tebe napustit
i.' Tada se slegne el-Mansurova srd ba, i on spozna, da te rijei nisu bile gre ne, i
on Arapinu uputi poklon.
- Znaj, o kralju: 'Abd el-Malik ibn Marvan110 je pisao svojemu bratu 'Abd el'Azizu, kada ga je slao u Egipat: 'Pazi na svoje pisare
108
Drugi kalif iz dinastije Abbasida, 754-775. godine.
109
Badavi pustinjski) je - Beduin.
110
Peti kalif iz dinastije Omaijada, 685-705. godine.
299
Sezdesetiprva no
i komornike, jer e te pisari upoznavati sa stanjem stvari, a komor-nici s ceremon
ijalom. Ali e te onaj, koji dolazi od tebe, upoznati s tvojom vojskom.' A 'Omar i
bn el-Chattab111 je - neka ga Allah ima meu bla enima!
obiavao svakomu sluzi, kojega
je primao, postavljati etiri uvjeta: kao prvi, da ne ja i na teretnoj marvi, kao d
rugi, da ne nosi fine haljine, kao trei, da se ne prehranjuje od plijena, i kao et
vrti, da molitvu nikada ne odgaa preko granica odreenoga sata.
- Kao to se ka e, nema nikakvoga veeg dobra od razuma: valjani se pak razum sast
oji od obazrivosti i vrstoe, prava je vrstoa bogobojaznost, put su k Allahu dobra sv
ojstva, prava je mjera udo-rednost, prava je korist Allahov blagoslov, pravi su p
osao dobra djela, pravi je dobitak Allahova nagrada, prava je umjerenost ustraja
nje uza zapovijedi svete predaje, prava je znanost umovanje, prava je slu ba Allah
u izvr avanje njegovih zapovijedi, prava je vjera skromnost, prava je plemenitost
poniznost, prava je ast znanje. uvaj dakle svoju glavu i ono to je u njoj, ali takoe
r trbuh i ono to on obuhvaa. Podsjeaj se na smrt i na isku enje! 'Ali112
neka mu Alla
h odr i njegov visok polo aj u asti! - je rekao: 'Dr ite se na oprezu pred obmanama ena
i uvajte ih se! Nikada ih ne pitajte za savjet. Ali ne budite tedljivi u ljubaznos
tima prema njima, kako ne bi one tragale za lukav tinama.' Nadalje je on rekao: 'T
ko napu ta stazu umjerenosti, njemu e se smesti razum.' On je takoer sastavio jo i dr
uge mudrosne izreke, koje emo mi, ako tako ushtjedne Allah, priopiti kasnije. A 'O
mar je - neka ga Allah ima meu bla enima!

rekao: 'Ima tri vrste ena: 'prva je ona odana vjeri, bogobojazna,
vjerna u ljubavi, plodna, koja poma e svojemu mu u protiv udesa,
nikada meutim udesu protiv svojega mu a; druga je ona, koja se
brine samo za djecu, inae meutim ni za to; i trea ona, koja je tu
kao okov, koji Allah stavlja na iju onomu, komu On hoe. A takoer
mu karaca ima tri vrste: mudri, koji se ravna prema vlastitoj prosud
bi, mudriji, koji, ako mu se dogodi to, iz ega izlaz on ne mo e dogle111
Drugi kalif, 634-644. godine.
112
etvrti kalif, 656-661. godine.
300
Povijest kralja- 'Omara ibn en-Nu'mana
dati, tra i one upuene i postupa po njihovu savjetu, i naposljetku bezglavi, koji n
iti poznaje pravi put niti slu a pravoga vou.' Pravednost je prijeko potrebna u svi
m stvarima. ak je robinjama potrebna pravednost. Kao primjer se za to navode ulini
razbojnici, koji ive od toga, da nad ljudima ine nasilje. Jer kada oni ne bi bili
izmeu sebe pravedni, i kada ne bi dopustili da pri podjeli plijena vlada pravedn
ost, meu njima bi se raspao poredak. Ukratko, meu svima je plemenitim svojstvima k
neginja velikodu nost, povezana s dobrotom. A kako su izvrsni stihovi113 ovoga pje
snika:
Dare ljivo u i blago u upravlja junak svojim narodom. Zato ti takoer budi kao on. Jer to
je za tebe lako!
I jednoga drugoga:
Blagost donosi sigurnost, a pra tanje donosi po tovanje, Istina je utoi te za ispravna o
vjeka.
A tko posti e visoke asti svojim bogatstvom, Putem blagosti u utrci za slavom sti e p
rvi.
Zatim je Nuzhat ez-Zaman govorila o kraljevskom umijeu upravljanja dr avom, sve
dok svi, koji su bili nazoni, nisu rekli:
Nikada nismo nikoga vidjeli, tko bi o kapitelu umijea
upravljanja dr avom znao govoriti tako, kao ova djevica114! Mo da
113
Pod stihovima se ovdje misli na polustihove.
114
Mnogi se naklonjeni itatelj zacijelo ve odavno udi ovomu vrlo
odmi ljenomu i vrlo uenomu i vrlo op irnom izlaganju posve mlade djevojke,
zapravo jo djevojice, Nuzhate ez-Zaman, ali ga treba podsjetiti, da je upravo
to udno i udesno posve svojstven ukras 1001 noi i da upravo ono le i u
temeljima njihove bajkovitosti.
301
Sezdesetiprva no
nam ona dopusti da jo ne to ujemo takoer iz nekoga drugog kapitela.
Ona je ula njihove rijei i razumjela ih, i zatim je rekla:
Kapitel o finom odgoju obuhvaa iroko polje, jer sadr i u
sebi pojam savr enosti.
- Dogodilo se jednoga dana, da je ka kalifu Mu'aviji115 do ao
jedan od njegovih pratilaca, koji je govorio o narodu od Iraka i o
izvrsnosti njihova razuma, dok je njihovu razgovoru bila nazona
kalifova supruga, Maisun, mati Jazidova. Kada je on bio oti ao, ona
rekne: 'O gospodaru pravovjernih, ja bih voljela, kada bi ti dopus
tio da k tebi ue par ljudi od Iraka, kako bi oni s tobom razgovarali
a ja slu ala njihovo predavanje.' Tada Mu'avija rekne svojim sluga
ma: 'Pogledajte, tko stoji pred vratima!' Oni odgovore: 'Banu
Tamimovi.' 'Neka uu' rekne on. Tako oni uu, a meu njima el-Ahnaf ibn Kais. I Mu'avija rekne: 'Prii ovamo k meni Abu
Bahre116!' Izmeu njega je meutim i njegove supruge bila
povuena zavjesa, tako da je ona mogla neprimijeena slu ati nji
hov razgovor. - Zatim kalif nastavi: 'O Abu Bahre, kakav savjet ti
ima za mene?' Ovaj odgovori: 'e ljaj si kosu na razdjeljak,
potkresuj si bradu na usnama, obrezuj si nokte, upaj si dlake ispod
pazuha i brij si spolovilo. Koristi vazda akalicu, jer u njoj le e

sedamdesetidvije prednosti, a petkom obavljaj puni abdest117, kako
bi sve okajao, to se dogodilo od jednoga petka do drugoga!'..."
115
Peti Muhammedov nasljednik, utemeljitelj omaijadske dinastije. V
ladao
je od 661. do 680. godine.
116
itatelja vjerojatno vi e ne zbunjuje, to ga pripovjedaica jednom nazi
va ibn Kais Kaisov sin), a drugiput abu Bahr Bahrov otac).
117
Puni naime abdest obuhvaa pranje lica, ruku do laktova, nogu do g
le
njeva, ispiranje usta i nosa, te konano prela enje mokrom rukom po vratu, u i
ma i tjemenu.
302
Ali kada je poela
ezdesetidruga no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-Ahnaf ibn Kais na Mu'avijino
pitanje odgovorio:
'Koristi vazda akalicu, jer u njoj le e sedamdesetidvije prednosti, a petkom uzim
aj puni abdest, kako bi okajao sve, to se dogodilo izmeu jednoga i drugog petka!'
Zatim upita Mu'avija: 'Kakav savjet ima za sebe samoga?' 'Ja svoju nogu vrsto stav
ljam na tlo, oprezno je podi em i pazim na nju svojim oima.' 'A kako se dr i , kada ula
zi k nekomu ugledniku svojega naroda, koji ne pripada kne evima?' 'Skromno obaram oi
i najprije pozdravljam. Ne brinem se za ono, to me se ne tie, i kazujem malo rijei
.' 'A kako, kada odlazi k sebi ravnima?' 'Slu am ih kada govore, i ne navaljujem na
njih, ako provaljuju u bijes.' 'A kako kada odlazi k poglavarima?' 'Pozdravljam
ih bez pokreta rukama i ekam odgovor. Ako mi narede da priem, ja to uinim, a ako mi
narede da odstupim, ja se pokorim.' 'A kako se dr i prema svojoj eni?' Tada Ahnaf o
dgovori: 'Otpusti mi to, o gospodaru pravovjernih!' Ali Mu'avija uzvikne: 'Zakli
njem te, izvijesti me o tome!' I tako on rekne: 'Prijazno se pona am prema njoj i
ljubazan sam s njome u ophoenju, i mnogo izdajem. Jer ena je bila stvorena od kriv
oga rebra118.' 'A kako je, kada je hoe jebati?'
118
Mojsije I 2,21.22.
303
Sezdesetidruga no
'Tada ja naklapam s njome, sve dok mi ne postane naklonjenom, i ljubim je, sve d
ok ne postane ispunjena udnjom. I kada zatim bude onako, kako zna , ja je polegnem
na lea. Pa kada sjeme bude u njezinoj piki, ja tada reknem: 'Allah, blagoslovi ga,
i ne dopusti da iz njega nastane ikakvo zlo, nego mu daj najljep i lik!' Nato se
di em na pranje. Najprije si vodu lijevam po rukama, a zatim po tijelu, i naposlje
tku zahvaljujem Allahu na milosti, koju mi je poklonio.' Tada Mu'avija rekne: 'T
voji su odgovori bili izvrsni. Sada mi reci svoju elju!' Ovaj odgovori: 'Moja je e
lja, da ti vlada podanicima u bogobojaznosti i da prema svima bude pravedan na ist
i nain.' Na to se on podigne i napusti Mu'avijinu dvoranu za primanje. A kada je
on oti ao, rekne Maisun: 'Kada bi u Iraku bio sam ovaj jedan, to bi bilo dovoljno.
'
Nato Nuzhat ez-Zaman nastavi:
- To je izabrani komad iz kapitela o finom odgoju. Znaj o kralju: Mu'aikib j

e bio za kalifata 'Omara ibn el-Chattaba upravitelj dr avne riznice..."
304
Ali kada je poela
sezdesetitreca no
$mwwwmwwwmwmmm''^

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman dalje govorila:
- Znaj, o kralju: Mu'aikib je bio za kalifata 'Omara ibn el--Chattaba upravit
elj dr avne riznice. Dogodilo se dakle jednoga dana, da je on ugledao 'Omarova sin
a i dao mu jedan dirhem od novaca te riznice. 'Zatim sam meutim' tako izvje uje Mu'a
ikib 'oti ao u svoju kuu. I dok sam ondje sjedio, gledaj, kad li k meni doe glasnik
od 'Omara. Dospio sam u brigu i uputio se ka kalifu. Tu je u njegovoj ruci le ao o
naj dirhem. I on mi rekne: Jao tebi, Mu'aikib! Ja sam na ao ne to, to se tie tvoje du e.
- Ja meutim upitam:
to je to? On odgovori:
Ti e se s opinstvom Mu-hammedovim - bl
slovio Ga i pozdravio Allah! - morati pravdati za ovaj dirhem o Danu Uskrsnua. 'Omar je tajput napisao Abu Musi el-A ariji119 pismo ovoga sadr aja: 'Kada ovo moje
pismo stigne do tebe, daj narodu ono, to pripada narodu, a meni po alji ostatak!' I
taj je to uinio. Kada je meutim u kalifatu slijedio 'Othman, on je uputio jednu i
sto takvu poslanicu Abu Musi. Taj se pokori i po alje mu porez po Zijadu. Kada je
ovaj stavio porez pred
i i1-;
Namjesnik u Iraku pod 'Omarom i njegovim nasljednikom 'Othmanom.
305
Sezdesetitred no
'Othmana, doe kalifov sin i uzme jedan dirhem. Zijad meutim pone plakati. 'Othman u
pita: - Za to plae ? - A Zijad odgovori:
Neko sam donio isti takav porez 'Omaru ibn el
-Chattabu, i njegov si je sin takoer uzeo jedan dirhem, ali mu ga je 'Omar dao is
trgnuti iz ruku. Sada je tvoj sin odavde uzeo, ali nisam vidio, da mu je itko to
rekao ili da mu je istrgnuo novac. Tada uzvikne 'Othman: - Gdje bi ti htio nai 'Om
aru ravna!'
Zaid ibn Aslam pripovijeda o svome ocu, da je kazivao: 'Jedne sam noi iza ao s '
Omarom, i do li smo do jedne svijetle vatre. Tada rekne 'Omar: - O Aslam, ja misli
m, da su to putnici, koji pate od hladnoe. Doi, daj da odemo k njima! - Poemo dakle
dalje, sve dok nismo do li k njima, i gledaj, tu je bila neka ena, koja je pod jed
nim kotlom bila zapalila vatru, i kod nje su bila dva mala djeaka, koja su jadiko
vala. Omar rekne: - Mir bio s vama, vi ljudi svjetla!
jer je zazirao od toga da
ka e 'ljudi vatre120'
to vam nedostaje? - Ona odgovori: - Mi patimo od noi i hlad
noe. Dalje on upita:
A to nedostaje malima, da jadikuju?
Ona odgovori: - Krie od gladi. - Zatim on upita: - A to je to s
ovim kotlom? - Njime ih umirujem - dadne ona za odgovor. Allah e 'Omara ibn el-Chattaba zbog ovoga pozvati na polaganje
rauna o Danu Uskrsnua. - On nato: Kako mo e 'Omar znati
ne to o vama? - A ona: - Kako on mo e upravljati narodom i ne
brinuti se za ljude? - Tada se 'Omar okrene prema meni' tako je
dalje nastavio Aslam 'i uzvikne: - Daj da odemo! - Tako pohitamo odatle i po urimo u rashodovni ured Dr avne riznice. On digne
vreu s bra nom i lonac pun masti i rekne mi:
Ovo mi natovari na
lea! - Ali ja uzviknem: - O gospodaru pravovjernih, ja u to nosi
ti za tebe. On meutim rekne: - Hoe li ti takoer o Danu
Uskrsnua nositi za mene moj teret? Tako mu ja to natovarim, i
mi po urimo natrag, sve dok nismo tu vreu bacili pokraj njih na
zemlju. Zatim on uzme iz nje ne to od bra na, rekne eni: Prepusti to meni! i pone potpirivati vatru ispod kotla. No on je
imao dugaku bradu. I ja sam gledao kako se uspinje dim izmeu
120 Jer bi to onda mogla biti aluzija na paklenu vatru.
306
Povijest kralja >Omara ibn en-Nu3mana
dlaka njegove brade, dok je on kuhao i uzimao pomalo od masti i to ubacivao unut
ra. Zatim on rekne eni: - Ti im to daji neka jedu, ja u to za njih hladiti! - To s
u dakle oni inili tako dugo, sve dok se djeca nisu bila najela i bila sita. Ostat
ak on prepusti njoj. Nato se okrene k meni i rekne:
O Aslam, vidio sam, to je bi
la stvarno glad, koja ih je tjerala na pla, i ja ipak nisam htio ii dalje prije ne
go to saznam, kakva je posrijedi okolnost sa svjetlom, koje sam vidio.'..."
307
/$\
Ali kada je poela
s I
ezdesetietvrta no
! s

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman dalje govorila:
Pria se, daje 'Omar prolazio kraj nekoga Mameluka, koji je
uvao ovce, i poku ao kupiti od njega jednu ovcu. Onaj meutim
rekne: 'One ne pripadaju meni.' Tada 'Omar rekne: 'Ti si pravi
ovjek', kupi ga i oslobodi. Mameluk meutim uzvikne: 'O Allah,
ako si mi ti poklonio neznatnije osloboenje, tako mi pokloni vee
osloboenje121!'
Nadalje se pria, da je 'Omar ibn el-Chattab slugama
obiavao davati svje e mlijeko, dok je sam jeo lo u hranu, i da ih je
odjevao u fine haljine, dok je sam nosio grubu odjeu. Davao je
svim ljudima ono to je njima priliilo, pa ak jo vi e. Tako je jed
nom dao nekom ovjeku etiritisue dirhema i ktomu prilo io jo
tisuu. Tada su ga upitali: 'Prilo i takoer svojemu sinu kao
ovomu!' Ali je on odgovorio: 'Otac je ovoga ovjeka vrsto stajao o
danu bitke na Ohodu122.'
121
Od paklenoga ognja.
122
Kod Medine. Bitka na brdu Ohodu je bila 625. godine.
309
Sezdesetietvrta no
El-Hasan pripovijeda, da se 'Omar jednom vratio s velikim plijenom i da mu j
e pri la Hafsa123 i rekla: 'O gospodaru pravovjernih, rodbinski udio!' 'O Hafsa' o
dgovori on 'Allah je dodu e zapovi-jedio, da se srodstvu daje njegov udio, ali ne
od dobra pravovjernih. Ne, Hafsa, ti zacijelo raduje svoje, ali svojega oca srdi .'
Tada ona ode posramljena lica.
'Omarov sin pripovijeda: 'Jednom u toku godina sam se usrdno molio Gospodu,
da mi dopusti da opet vidim svojega mrtvog oca. Konano mi se ukazao, tim to sije o
tirao znoj sa ela, i na moje pitanje: - Kako si, moj oe? - on odgovori: - Bez Gosp
odova bi milosra tvoj otac bio propao.'

Zatim Nuzhat ez-Zaman nastavi:
Slu aj, o sretni kralju, drugi odsjeak prvog kapitela iz ivotopisa Prorokovih na
sljednika i drugih svetaca. El-Hasan el-Basri kazuje: 'Nijedna du a nijednoga ljud
skog djeteta ne odlazi s ovoga svijeta, a da se ne ali na tri stvari: da nije u iva
la u onome, to je sabrala; da nije postigla ono emu se nadala; i da se nije opskrb
ila dostatnom popudbinom124 za putovanje prema svojemu cilju.'
Pitali su Sufjana: 'Mo e li itko biti pobo an a ipak posjedovati bogatstvo?' A o
n je odgovorio: 'Da, ako je strpljiv u patnji i zahvalan za Allahove darove.'
Kada je 'Abdallah ibn Saddad le ao na samrtnikoj postelji, poslao je po svojega
sina Muhammeda i opomenuo ga, tim to je rekao: 'Moj sine, vidim da me zove glasn
ik smrti. Sada dakle, boj se Allaha, u sebi i pred oima sviju, zahvaljuj Njemu za
Njegove darove i budi istinoljubiv u svome govorenju! Jer zahvalnost donosi ras
tui uspjeh, a bogobojaznost je najbolja popudbina za nebeski svijet, kao to kazuje
neki od pjesnika:
Ja ne vidim sreu u gomilanju blaga. Samo pobo nomu pada u dio srea.
123
Hafsa, 'Omarova ki, bila je jedna od Muhammedovih ena.
124
To jest: dobrim djelima.
310
Jer bogobojaznost je zaista najbolja hrana.
Kod Alldha najpobo niji stjee najvi e bla enstvo.'
Zatim Nuzhat ez-Zaman nastavi:
Neka kralj htjedne posuditi svoje uho takoer sljedeim
komadima iz drugog odsjeka prvog kapitela!
Tada je upitaju:
Kako ti glase?
Ona odgovori:
- Kada je u kalifatu slijedio 'Omar ibn 'Abd el-'Aziz125, on ode
k pripadnicima svoje rodbine, uzme sve, to su posjedovali, i to
pohrani u dr avnu riznicu. Tada se Omaijadi uteknu za pomo ses
tri njegova oca Fatimi, keri Marvanovoj. Ona po alje k njemu i
dadne mu rei: 'Moram s tobom govoriti.' Zatim ona doe k njemu
po noi, i on joj pomogne da sja i sa svoje mule. Kada je dakle ona
zauzela svoje sjedi te, on joj rekne: 'Tetko, ti ima najprije govoriti,
jer ti ima neku molbu. Izvijesti me dakle o svome zahtjevu!' Ona
odgovori: 'O gospodaru pravovjernih, Tebi to pristaje, da prvi govo
ri , jer tvoja o troumnost dokuuje ono, to razumu drugih ostaje
skriveno.' Tada rekne 'Omar ibn 'Abd el-'Aziz: 'Zaista, Allah je
Uzvi eni poslao Muhammeda kao blagoslov za jedne i kao kaznu za
druge. Zatim je On izabrao za njega one, koji su tako bili kod njega,
i uzeo ga je k sebi.'..."
125 Osmi Omaijad, 717-720. godine.
311
Ali kada je poela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman kazivala:
- Tada rekne 'Omar ibn 'Abd el-'Aziz: 'Zaista, Allah Uzvi eni je poslao Muhamme
da - On neka Ga blagoslovi i neka Ga pozdravi - kao blagoslov za jedne i kao kaz
nu za druge. Zatim je on izabrao za njega one, koji su tako bili kod njega, i uz
eo ga je k sebi : ostavio je ljudima rijeku, iz koje su mogli piti. Nakon njega
je zatim postao kalifom Abu Bakr, Istinoljubivi, i on je ostavio rijenu struju on
akvom, kakva je bila, i on je inio ono, to se Allahu dopadalo. Zatim se meutim podi
gao 'Omar i stvorio silno djelo i borio se u d ihadu126, kao to to nitko nije mogao
uiniti. Ali kada je do moi prispio 'Othman, on je skrenuo jedan potoi od rijeke. Za
tim je slijedio Mu'avija, i on je od nje odvojio vi e potoia. A zatim su Jazid i Mer
vanovi potomci, kao 'Abd el-Malik i el-Valid i Sulaiman, na isti nain odvajali od
rijeke sve vi e vode, i matica se rijenog toka isu ivala, sve dok vlast nije do la na
mene, a ja sam namislio rijeku dovesti natrag u staro rijeno korito.' Nato Fatima
odgovori: 'Ja sam do la samo s tom eljom, da tebi govorim i da s
126 D ihad je borba za islamsku vjeru, sveti rat.
313
Sezdesetipeta no
tobom razgovaram. Ali ako je tvoj govor takav, onda ti nemam to rei.' I ona se vra
ti natrag k Omaijadima i rekne im: 'Ku ajte sada, kako prijaju posljedice toga, to
ste s 'Omarom povezani rodbinskim vezama!'
- Pripovijeda se, da je 'Omar ibn 'Abd el-'Aziz, kada je le ao na samrtnikoj po
stelji, sakupio oko sebe svoju djecu. Tada mu rekne Maslama ibn 'Abd el-Malik: '
O gospodaru pravovjernih, kako ti mo e svoju djecu ostavljati siroma nima, kada si ti
ipak njihov uvar? Dokle god ti ivi , nitko te ne mo e sprijeiti, da im iz Dr avne riznic
e dadne toliko mnogo, koliko im dostaje. I to bi bilo bolje, nego da to ostavlja o
nomu, koji e nakon tebe upravljati dr avom.' 'Omar ga meutim pogleda pogledom gnjeva
i uenja i zatim rekne: 'O Maslama, ja sam ih tijekom svih dana svojega ivota dr ao d
aleko od toga grijeha. Za to bih morao poslije svoje smrti zbog njih postati jadni
m? Zaista, moji su sinovi od dvojake vrste: ili se pokoravaju Allahu Uzvi enomu, z
atim e ih On unaprijediti; ili su nepokorni, i zatim ja neu podupirati njihovu nep
okornost. O Maslama, ja sam bio nazoan kao i ti, kada je jedan od Marvanovih sino
va bio pokapan. Tada me je moje oko u duhu odnijelo k njemu, i ugledao sam lice,
onako kako je on bio predan jednoj od kazni Allaha Svemoguega i Preslavnoga. I j
a sam se prepao i poeo drhtati, i zavjetovao sam se Allahu, da neu postupati kao o
naj, ako doem na vlast. Ja sam tijekom cijeloga svojeg ivota te io za tim, i nadam s
e, da u ui u milost Gospodnju.' Maslama odgovori: 'Umro je jednom neki ovjek, pri ij
em sam pokopu ja bio nazoan. Tada me je odnijelo u duhu moje oko, i kao to neki sp
ava vidi san, ugledao sam ga u nekom vrtu s tekuom vodom i odjevena u svijetle hal
jine. On mi prie i rekne: - Maslama, takvu nagradu moraju ljudi imati pred oima pr
i svojim inima.'
- Slinih primjera ima mnogo, a jedan pouzdani svjedok kazuje: 'Ja sam za kali
fata 'Omara ibn 'Abd el-'Aziza obiavao musti ovce, i jednoga dana naiem na nekog o
vara, meu ijim sam ovcama ugledao jednoga vuka ili vi e vukova. Dr ao sam ih za pse, je
r dotada jo nikada nisam bio vidio vukove, i tako sam ga upitao:
Sto radi s ovim psima?
To nisu nikakvi psi
odgovori ovar
314
nego vukovi.
Tada ja reknem: - Zar mogu vukovi biti kod ovaca, a da im ni ta ne uin
e? - On odgovori: - Ako je glava zdrava, takvo je takoer tijelo.'
- Jednom je 'Omar ibn 'Abd el-'Aziz propovijedao s propovjedaonice od ilovae,
i po to je objavio slavu i hvalu Allaha Uzvi enoga, izrekao je tri opomene, tim to je
rekao: 'O vi ljudi, uinite svoje najnutarnjije srce glasnijim, kako bi va izvanjs
ki ivot bio glasniji pred va om braom. Oslobodite se od briga za svoj ivot na ovome s
vijetu, i znajte, da izmeu svakoga pojedinoga ovjeka i Adama nijedan mrtvac nije o
pet postao ivim! Mrtvi su Abd el--Malik i svi, koji su bili prije njega, i umrije
t e 'Omar i svi, koji e doi poslije njega.'
- Maslama je upitao: 'O gospodaru pravovjernih, trebamo li ti staviti jastuk,
da se mo e malo nasloniti?' Alije 'Omar odgovorio: Bojim se, da bi odatle mogla na
stati neka krivnja, koja bi mi o Danu Uskrsnua le ala za vratom.' Zatim on zahrope i
padne natrag onesvije ten. Fatima meutim povie i rekne: 'Marjam, Muzahim! Gledajte
ovog ovjeka!' I ona ode i lijevala je plaui po njemu vodu, sve dok se on nije probu
dio iz svoje nesvijesti. Kada ju je vidio u suzama, rekao je: 'Zbog ega ti plae , o
Fatima?' Ona odgovori: "O gospodaru pravovjernih, vidjela sam te kako be ivotan le i
pred nama, i tada sam pomislila na to, kako e u smrti le ati pred Allahom Uzvi enim, k
ako e morati napustiti ovaj svijet i rastati se od nas. Zato sam plakala.' On nato
: 'Dosta, o Fatima, pretjeruje .' Zatim se htjedne podii, ali opet padne dolje. A F
atima ga pritisne k sebi i rekne: 'Ti si mi kao moj otac i moja mati, o gospodar
u pravovjernih! Sada nitko od nas nee moi vi e s tobom govoriti.'
Nato Nuzhat ez-Zaman rekne svojemu bratu arkanu i etvorina kadijama:
Ovdje zavr ava drugi odsjeak prvog kapitela..."
315
? -^?^/r
i -- < i.
- -m
Ali kada je poela

% I
ezdeseti esta no
I f\

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman svojemu bratu Sa
rkanu, a da ga nije prepoznavala, u nazonosti etiriju kadija i trgovca rekla:
Ovdje svr ava drugi odsjeak prvog kapitela.
Zbilo se jednom, da je 'Omar ibn 'Abd el-'Aziz pisao dio
nicima blagdana u Mekki: 'Svjedoim pred Allahom u ovome
Svetom mjesecu127, u Svetome gradu i o danu velikog hailuka, da
sam nedu an glede va eg tlaenja i glede nepravde, koju vam ine.
Ja to nisam niti zapovijedio ni namjeravao, niti mi je neka obavijest
o tome pristizala, niti sam bilo to o tome saznavao. I ja se nadam,
da e to biti za mene neki razlog za opro tenje, da nitko od mene
nije ovla ten, da ikoga tlai. Jer ja u morati polagati raun za
svakoga tlaenoga. Zbilja, ako neki od mojih namjesnika odstupa
od prava i drugaije postupa, nego to stoji u Svetoj knjizi i u
Sunni128, vi mu se ne trebate pokoravati, kako bi se on vratio na pra127
Ha - posjeta abe Ka'ba) u Mekki - se obavlja u posljednjem
mjesecu hid retske godine. Hodoasnik se zove haija, a samo se putovanje
zove hailuk.
128
Sunna (hadith) je - uz Kur'an - glavni naputak, kako moraju ivjet
i
muslimanski vjernici.
317
Sezdeseti esta no
vi put! Jer On je, koga neka Allah htjedne imati bla enim, takoer rekao:
Ja ne bih
volio biti osloboen od smrti. Jer ona je ono posljednje, za to vjernik biva nagraen
.'
- Jedan od pouzdanih svjedoka izvje uje: 'I ao sam ka gospodaru pravovjernih, k '
Omaru ibn el-'Azizu, koji je tada bio kalif, i vidio sam kako pred njime le i dvan
aest dirhema. Zapovijedio je neka ih se pohrani u Dr avnu riznicu. Tada mu ja rekn
em: - O gospodaru pravovjernih, ti ini svoju djecu sirotinjom i prosjakom obitelji.
Kada bi im ipak htio ne to ostaviti za sobom oporukom, i isto tako onima, koji su
meu lanovima tvoje kue siroma ni!
Pristupi bli e k meni! - odgovori on. Tada ja pristu
pim k njemu i on rekne: Kada ti kazuje , da sam ja svoju djecu uinio siromasima, da
zato moram njima i onima, koji su meu lanovima moje kue siroma ni, ostaviti ne to malo
oporukom, onda to nije ispravno. Allah e me nadomjestiti kod moje djece i kod lan
ova moje kue, i On e biti njihov uvar. Oni su od dvojake vrste: za onoga e, koji se
boji Allaha, on osigurati dobar ishod; ali onoga, koji ustrajava u grijehu, njeg
a ja u njegovu grijehu protiv Allaha neu jo ojaavati. Zatim on pozove k sebi svojih
dvanaest sinova, pa kada ih je ugledao, suze mu poteku iz oiju, i on rekne:
Va ot
ac stoji izmeu dvije stvari. Ili ete vi biti dobrostojei, i va e otac ui u pakleni oga
nj, ili morate biti siroma ni, i va e otac doi u raj. Va emu je meutim ocu dra e to, da o
doe u raj, nego da vi postanete bogati. Otiite, i neka vas titi Allah, jer ja Njem
u povjeravam va u stvar!'
- Chalid ibn Safvan je pripovijedao: 'Jednom me je pratio Jusuf ibn 'Omar k
Hi amu ibn Abd el-Maliku129, i kada sam do ao k njemu, on je upravo izlazio sa svojo
m svojtom i svojom poslugom. Tada se on zaustavi, i bude mu podignut ator. Kada s
u svi zauzeli mjesto, ja priem k ilimu, na kome je sjedio, i pogledam ga. I dok su
moje oi poivale na njegovim oima, ja mu reknem ovako: -Neka Allah upotpuni Svoju d
obrostivost na tebi, o gospodaru pra129 Deseti kalif iz dinastije Omaijada, 724-743. godine.
318

vovjernih! On neka vodi te stvari, koje ti je povjerio, k pravomu cilju, i neka
ne dopusti da tvoja radost bude pomuena patnjom! Ja ne znam za tebe nikakav bolji
savjet, o gospodaru pravovjernih, nego to je pria o jednome od kraljeva, koji su
bili prije tebe! Sada on sjedne uspravno, dok se prije toga bio naslonio, i rekn
e mi:
- Ovamo s time, to ima , o Safvanov sine! - Ja ponem: - O gospodaru pravovjernih, u
vremenu prije ovoga tvojega vremena do ao je jedan od kraljeva, koji su bili prije
tebe, u ovu zemlju i rekao svojim suputnicima: - Jeste li ikada vidjeli neku mo
ravnu mojoj, i je li ikada tko komu poklonio ono, to je meni poklonjeno?
- No bio je kod njega jedan od najboljih meu onima, koji daju svjedoanstvo130, koj
i tite pravo i hodaju po Njegovu putu. I taj mu rekne:
O kralju, ti postavlja jedn
o krupno pitanje. Hoe li mi dopustiti, da na njega odgovorim?
Da!
odgovori kralj.
A drugi rekne: Dr i li ti svoju sada nju mo neprolaznom ili prolaznom?
- Ona je prolazna. rekne kralj. Ovaj nato:
Kako je to mogue, da te ja gledam kako
ve veselo zavodi neim, to e tebi pripadati samo kratko vrijeme, o emu e meutim dugo v
ena morati polagati raun, i pri ijem e obraunavanju sam stajati kao talac?
- Tada kralj uzvikne: - Gdje trebam tra iti pribje i te i prema emu usmjeriti svoje str
emljenje? Mora ostati u svome kraljevstvu i upravljati njime u poslu nosti prema Al
lahu Uzvi enomu ili obui tralje i slu iti svojemu Gospodu, sve dok se ne pribli i tvoj a
s. - Zatim, sljedeeg jutra' tako je Chalid dalje pripovijedao 'pokuca onaj ovjek n
a vrata, i gledaj, kralj je bio odlo io krunu i spremio se, da postane pustinjak.
Tako ga je bila opteretila ta opomena. - Tada Hi am ibn 'Abd el-Malik tako estoko z
aplae, da mu je brada bila mokra. I on zapovijedi, da ga se li i njegove rasko i i za
tvori se u svoju palau. Sada dou' tako je zakljuio Chalid ibn Safvan 'k meni osloboe
nici i sluge i reknu: - Kako si mogao to uiniti gospodaru pravovjernih? Ti si mu
pokvario veselje i zagorao ivot!
130 To su oni, koji pred Bogom svojim primjerom svjedoe o tome, da ovjek mo e i
vjeti u kreposti i vrlini.
319
Sezdesetiksta no
Nato Nuzhat ez-Zaman rekne arkanu:
- Kolike jo mnoge opomene ne stoje u ovome kapitelu! Ali ja ne mogu na jednoj
jedinoj sjednici navesti sve, koje ovamo pripadaju..."
320
Ali kada je poela
ezdesetisedma no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman rekla
- Znaj, o kralju, kolike jo mnoge opomene ne stoje u ovome
kapitelu! Ipak ja ne mogu na jednoj jedinoj sjednici navesti sve,
koje ovamo pripadaju. Ali bi se u toku dana, o najvei kralju na ega
arkanu:
vremena, to moglo dogoditi!

Tada kadije reknu:
- O kralju, zaista, ova je djevica udo na ega vremena i biser
stoljea nadaleko i na iroko! Mi nikada nismo uli o njoj slinima,
niti iz drevnoga vremena niti u cijelome svome ivotu!
Zatim su za vali blagoslov na kralja i oti li odatle. Sada se Sarkan obrati svoji
m slugama i rekne:
- Latite se toga, da spremite svadbenu sveanost, i pripremite
jela svakojake vrste!
Oni se smjesta pokore njegovoj zapovijedi i ponu pripremati sva jela. Sarkan p
ak naredi enama emira i vezira i velika a dr ave da ostanu pri svadbenoj sveanosti sve
do vremena otkrivanja ne-vjestina lica. Jedva meutim da je do lo vrijeme popodnevn
e molitve, a ve su bili doneseni stolovi sa svim, to je srce moglo samo
321
Sezdesetisedma no
po eljeti i to je samo moglo obradovati oko u pr enom mesu i u guskama i koko ima. I sv
i su jeli, dok se nisu zasitili. Poslali su takoer po sve pjevaice iz Damaska. One
su do le zajedno s robinjama kralja i uglednika, koje su mogle pjevati, i sve su
se bile popele u palau. Kada je do la veer i postalo tamno, palili su svijee s desna
i s lijeva, od vrata tvrave pa sve do vrata palae. A emiri i veziri i velika i stupe
pred kralja Sarkana, dok su curu odvele pjevaice i komorkinje, kako bije kitile
i odijevale. Ali su one na le, da ona ne treba nikakva nakita. U meuvremenu meutim o
tie kralj Sarkan u kupelj, pa kada se vratio, zauzme rasko no sjedi te, i u sedam mu
razliitih haljina stave nevjestu na ogled. Zatim joj one skinu teret njezinih hal
jina i dadnu joj opomene, koje se obiavaju davati djevicama u njihovoj prvoj brano
j noi. I Sarkan ue k njoj i uzme joj djevianstvo. I ona zane u istoj noi, i kada mu j
e to rekla, on se vrlo obraduje, i zapovijedi uenjacima, da zapisu vrijeme zaea.
Sljedeega meutim jutra on ode i sjedne na svoje prijestolje, i k njemu dou velik
a i dr ave i za ele mu sreu. Tada on pozove dr avnog pisara i dadne sainiti poslanicu svoj
emu ocu 'Omaru ibn en-Nu'manu, sadr aja, da je on kupio jednu djevicu, koja posjed
uje uenost i finu naobrazbu i koja vlada svim podrujima znanja. Da je on mora nu no
poslati u Baghdad, da upozna njegova brata Dau el-Makana i njegovu sestru Nuzhat
ez-Zaman. I da ju je on oslobodio, ispostavio joj brani zapis i njome se o enio, i
da je ona od njega zaela. On pohvali njezin razum i pozdravi svojega brata i ses
tru i vezira Dandana i sve emire. Zatim zapeati poslanicu i po alje je po skorotei s
vojemu ocu. Glasnik je izbivao pun mjesec dana i zatim se vratio s odgovorom i u
ruio ga. Sarkan ga uzme i proita ga, i gledaj, nakon zazivanja Allaha tu je stajal
o:
* 'Ova poslanica dolazi od njega, * koji je utonuo u tugu i jad, * kojemu je
udes oduzeo njegovu djecu, * koji je udaljio od sebe svoj zaviaj, * od kralja 'Om
ara ibn en-Numana * svojemu sinu Sarkanu. * Znaj, otkada si me Ti napustio, svij
et mije postao preuskim, * tako da mi nedostaje strpljenja i snaga, * da du e prik
rivam svoju tajnu. * Razlog je ovaj: izjahao sam jednom u lov,
322
Ali kada je poela
ezdesetiosma no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj 'Omar ibn en--Nu'man u svo
joj poslanici rekao:

'Kada sam zatim iza ao u lov, izbivao sam pun jedan mjesec, a kada sam se vrati
o doma, saznao sam, da su Tvoj brat i Tvoja sestra uzeli ne to malo novaca i potaj
no s haijskom karavanom po li na hailuk. Kada sam ja to uo, prostrani je svijet postao
uokolo mene uzak. Ipak, moj sine, ja sam i ekivao povratak karavane, u nadi, da e se
oni mo da s njome vratiti doma. A po to su do le haije, ja sam se raspitivao o njima dv
oma, samo mi nitko nije mogao dati obavijest o njima. Tako sam zbog njih obukao
korotu * moje je srce te ko, * ne nalazim nikakva sna * - i ja se utapam u suzama
svojih oiju.'
Ktomu je on napisao stihove:
Njihova slika nikada ne i ezava, ni jednoga jedinog asa. U srcu sam joj posvetio poas
no mjesto.
Da nije nade u povratak doma, nijednoga asa ne bih ivio. Da nije te slike sna, ne
bih nalazio nikakva poinka.
325
Sezdesetiosma no
I nadalje je on napisao u pismu:
'Pozdravljam Tebe i Tvoje i dajem Ti znati, da Ti ni ta ne treba oklijevati u to
me, da naredi potrage za njima. Jer to je za nas sramota.'
Kada je Sarkan bio proitao poslanicu, on se razjedio zbog svojega oca, ali se
obradovao gubitku svojega brata i svoje sestre. I on uzme to pismo i ode s njime
svojoj supruzi Nuzhat ez-Zaman. On dakako nije znao, daje ona njegova sestra, n
iti je slutio daje on njezin brat, iako ju je esto i po danu i po noi posjeivao, sv
e dok njezini mjeseci nisu bili ispunjeni i dok ona nije sjela na poroajnu stolic
u. Allah joj meutim uini poraanje lakim, i ona rodi ker i po alje po Sarkana. Pa kada
ju je on vidio, ona mu rekne:
Ovo je tvoja ki, nazovi je, kako hoe .
On odgovori:
Obiaj je meu ljudima, da svoju djecu nazovu imenom o
sedmom danu poslije roenja.
Zatim se on nagne nad svoju ker i poljubi je: tada on nae kako o njezinu vratu
visi jedan dragulj - jedan od onih triju, koje je princeza Abriza bila sa sobom
donijela iz Grke. I kada je on prepoznao taj dragulj, koji je visio oko vrata nje
gove keri, on bude kao izvan sebe, pograbi ga gnjev, i on razrogai svoje oi. Jo se j
ednom uvjeri, daje to zbilja taj dragulj, zatim pogleda Nuzhatu ez-Zaman i povie:
Odakle ima ovaj dragulj, ti robinjo?
Kada je to ula, ona odgovori:
Ja sam tvoja gospodarica i gospodarica nad svima u tvojoj
palai! Zar se ti ne stidi , da me naziva robinjom? Ja sam jedna
princeza i ki jednoga kralja, i sada neka skrivanju bude postavljen
cilj, i neka bude otvoreno objavljeno, da sam ja Nuzhat ez-Zaman.
ki kralja 'Omara ibn en-Nu'mana!
Kada je on od nje saslu ao te rijei, uhvati ga neka drhtavica, i on pusti da mu
se glava objesi prema podu..."
326
Ali kada je poela

% I
ezdesetideveta no ! s
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je - kada je arkan uo te rijei - njego
vo srce zadrhtalo, njegova boja problijedjela, da ga je obuzela drhtavica, i da
je pustio da mu se glava objesi prema podu. Jer sada je znao, da je ona njegova
sestra i da ima istoga oca. On izgubi prisebnost, a kada se pribrao, naje i se nad
sobom, ali se ne otkrije svojoj sestri, nego je upita:
Moja gospodarice, Jesi li ti stvarno ki kralja 'Omara ibn en-
-Nu'mana?
Da!
odgovori ona.
A on nastavi:
- Ispriaj mi, zbog ega si napustila svojega oca i bila prodana
kao robinja!
Tada mu ona ispripovijeda sve to joj se bilo dogodilo, od poetka do kraja, i is
pria mu, kako je u Jeruzalemu ostavila za sobom bolesnog brata i kako ju je oteo
beduin i prodao onomu trgovcu. Zahvaljujui njezinim rijeima on sada postane potpun
o sigurnim, da je ona njegova sestra s oeve strane, i on rekne u sebi samome:
- Kako ja mogu imati za enu svoju sestru? Ne, tako mi Allaha,
ja je moram vjenati s nekim od svojih komornika. Pa ako se to raz327
ezdesetideveta no
glasi, tada u objasniti, da sam se od nje rastavio, prije nego to sam ulazio k njo
j, i da sam je vjenao sa svojim najvi im komornikom.
Zatim on podigne glavu i rekne uzdi ui:
- O Nuzhat ez-Zaman, ti si u stvarnosti moja sestra, i ja viem:
Tra im utoi te kod Allaha pred ovim grijehom, u koji smo zapali.
Jer ja sam Sarkan, sin kralja 'Omara ibn en-Nu'mana.
Tada ga ona pogleda i prepozna ga, i kada je saznala, da je to on, ona postan
e kao izvan sebe, pone plakati i udarati se po licu i uzvikivati:
- Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha! Mi
smo zapali u smrtni grijeh! Sto da ja inim, i to da ka em svojemu
ocu i svojoj materi, ako me pitaju: odakle ti ima svoju ker?
Sarkan odgovori:
- Moj je savjet taj, da te vjenam s komornikom i pustim da odgaja moju ker u nj
egovoj kui, kako nitko ne bi saznao, da si ti moja sestra. To je nalo eno od Allaha
prema njegovoj odluci. I ni ta nas ne mo e za tititi, osim da se ti vjena s tim komorni
kom, prije nego itko to sazna. Zatim je on pone tje iti i poljubi joj glavu, a ona g
a upita:
- Kako hoe nazvati ker?
- Nazovi je Kudija-Fakan131 - odgovori on.
Nato je on vjena s nadkomornikom i odvede je s kerju u njegovu kuu. I oni su odg
ajali ker uz pomo robinja i njegovali je
131 Samo ime znai otprilike: Bilo-je-sueno-i-dogodilo-se. Budui da rodbinski
odnosi u ovome romanu postaju sve slo enijima, mo da nije suvi no podsjetiti itatelja d
a je Kudija-Fakan unuka 'Omaru ibn en-Nu'manu i po svome ocu Sarkanu, kojega je
'Omaru rodila jedna od etiriju zakonitih ena po Kur'anu, i po svojoj materi Nuzhat
i ez-Zaman, koju je istomu rodila inoa Sophija. Po tome je Kudiji-Fakan pradjed t
akoer Sophijin otac, kralj od el--Konstantinije, Afridun. Podsjeamo takoer, da smo
'Omarova treeg sina -kojega je rodila, od 'Omara silovana, kraljevna Abriza na bi
jegu u svoju domovinu - ostavili u bizantskoj Cezareji kod Abrizina oca, kralja
Harduba, i njezine bake, a njegove prabake, Dhat ed-Davahi.
328
sokovima i svakojakim prascima. Sve se to dogaalo, dok je njihov brat Dau el-Maka
n boravio jo kod lo aa u Damasku.
Ali jednoga dana doe ka kralju Sarkanu glasnik od njegova oca 'Omara ibn en-Nu
'mana, s jednom poslanicom. On je uzme i proita je, i gledaj, tu je nakon zazivan
ja Allaha stajalo:
* 'Znaj, ljubljeni kralju, * ja sam duboko o alo en da su djeca oti la, * ne mogu nai
nikakva sna * i zarobila me je uznemirenost. * aljem Ti ovu poslanicu, kako bi T
i, im ona prispije, pripremio novac i porez i poslao ga k nama, zajedno s robinjo
m, koju si Ti kupio i uzeo za enu. Jer ja udim za tim, da je vidim i da ujem njezin
o pripovijedanje. Nadalje je iz zemlje Grka do la k nama jedna stara pobo na ena, i k
od nje je pet djevojaka
djevica visokih sisa - koje vladaju znanjem i finom naob
razbom i granama znanosti, ukratko svime, to ljudima pristaje da znaju. Moj jezik
nije u stanju opisati tu staru enu i njezine pratiteljice. Zbilja, one su savr ene
u svim vrstama znanja, kreposti i mudrosti. I im sam ja ugledao te djevojke, zal

jubio sam se u njih, i po elio sam, da ih imam u svojoj palai i u podruju svoje ruke
. Jer nitko od svih kraljeva nema njima ravne. Zato sam upitao tu staru enu o nji
hovoj cijeni, a ona je odgovorila: Prodajem ih samo za porez od Damaska. - I tak
o mi Allaha, ta mi se cijena ne ini previsokom. Jer svaka je pojedina od njih ve s
ama za sebe vrijedna itavu tu cijenu. Tako sam ja pristao i uzeo sam ih u svoju p
alau, i one su u mome posjedu. Zato nam Ti odmah po alji porez, kako bi se ta ena mo
gla vratiti u svoj zaviaj. I po alji nam robinju, kako bi s njima raspravljala pred
uenjacima! Ako ih ona pobijedi, tada u Ti je ja poslati natrag zajedno s porezom
od Baghdada.'..."
329
Ali kada je poela

I
sedamdeseta no
\
/
I *
srp1
^#?W W W WW W W? W? W?? ?W^
^2
m
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj 'Omar ibn en--Nu'man u svo
joj poslanici rekao:
'I po alji nam tu robinju, kako bi ona s njima raspravljala pred uenjacima! Ako
ih ona pobijedi, tada u Ti je ja vratiti natrag zajedno s porezom od Baghdada.'
Kada se Sarkan upoznao sa sadr ajem, on ode k svojemu zetu i rekne mu:
Dovedi mi ovamo robinju, kojom sam te o enio!
Kada je ona zatim do la, on joj poka e poslanicu i rekne:
Sestro, to mi ti savjetuje , to ja trebam odgovoriti na ovu
poslanicu?
Ona odgovori:
Tvoj savjet odluuje.
Ali budui da je eznula za svojima i za svojim zaviajem, ona ktomu doda:
Po alji me s komornikom, mojim suprugom, u Baghdad,
kako bih svojemu ocu ispripovijedala svoju povijest i ispriala mu,
331
Sedamdeseta, no
to mi se dogodilo od Beduina, koji me je prodao onomu trgovcu, i nadalje, kako me
je taj trgovac prodao tebi, kako si me ti meutim oslobodio i udao za komornika.
Tako neka bude! - odgovori arMn.
Tada uzme Sarkan svoju ker Kudiju-Fakan i preda je dadiljama i u kopljenicima, i
urno pripremi porez i preda ga komorniku. Zatim mu zapovijedi, neka s princezom
i porezom putuje za Baghdad. I on odredi za njih dvije putne nosiljke, jednu za
njega i drugu za njegovu suprugu. Komornik odgovori, da on slu a i da se pokorava.
Sada Sarkan sakupi deve i mule, napi e jedno pismo, predade ga komorniku i uzme o
pro taj od svoje sestre Nuzhate ez--Zaman, nakon to joj je oduzeo dragulj i nakon to
gaje najednom lancu od istoga zlata objesio svojoj keri oko vrata. Jo iste noi komo
rnik krene na put.
Sada - zbilo se, da su Dau el-Makan i lo a132 bili iza li u etnju i u natkrovljenoj
hali promatrali prizor. Tu su ugledali deve, baktrij-ske dvogrbe deve, natovare
ne mule, gorue baklje i fenjere. Dau el--Makan se raspita o ovim teretima i njiho
vu posjedniku, i reknu mu, da je to porez od Damaska, koji se oda ilje ka kralju '
Omaru ibn en--Nu'manu, vladaru u gradu Baghdadu. Dalje on upita:
Tko je voa te karavane?
Tu je glasilo:
Nadkomornik, suprug djevojke, koja je prouila znanost i
filozofiju.
Tada Dau el-Makan estoko zaplae. Jer se sjetio svoje matere i svojega oca i svo
je sestre i svojega zaviaja, i on rekne lo au:
Ja vi e ne mogu ostajati ovdje. Ne, ja u se prikljuiti ovoj ka
ravani i s njome pomalo putovati, sve dok ne doem u svoj zaviaj.
132 Njih smo dvojicu ostavili ovdje u pedesetipetoj noi, zajedno s njihovom
odlukom da se prikljue nadkomornikovoj karavani s porezom, s kojom je -kao to vid
imo krenula i Dau el-Makanova sestra Nuzhat ez-Zaman.
332
Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Lo a nato rekne:
Ja te nisam pustio da sam putuje od Jeruzalema do
Damaska. Kako da te sada mirno pustim da putuje za Baghdad?
Ne, ja u ii s tobom i ostati s tobom, dok ti ne postigne svoj cilj.
To me od srca raduje - odgovori Dau el-Makan.
Zatim lo a pone spremati stvari za putovanje, osedla jednoga magarca, stavi na nj
ega bisage i u njih stavi ne to popudbine. Konano opa e sam sebe, pripremi se i pone ek
ati, sve dok teretna karavana i komornik, koji je jahao na jahaoj devi, okru en :d
svojih slugu, nisu pro li mimo. Dau el-Makan meutim uzja i lo aeva magarca i rekne svoje
m suputniku:
Uzja i ti iza mene! Ali taj odgovori:
Ne, ja ti hou biti samo na usluzi. Dau el-Makan na tome ustraje:
Ti mora bezuvjetno neko vrijeme jahati!
Dobro
odgovori lo a - kada budem umoran. Na to rekne Dau el-Makan:
Moj brate, uskoro e vidjeti, kako u ja s tobom postupati,
kada doem k svojima.
Tako su putovali, sve dok nije uza lo Sunce. Pa kada je sat podnevnog odmora bi
o tu, komornik zapovijedi da se zaustave. Tada su se ljudi ulogorili, odmarali s
u i napajali svoje deve. Zatim on iznova dadne znak za polazak, i nakon pet dana
dou do grada Harne133, gdje su odsjeli i tijekom tri dana poivali..."
133 Hama se nalazi na Orontesu ('Asi), sjeverno od Damaska.
333
Ali kada je poela
sedamdesetiprva no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su tri dana ostali u gradu Hami. Za
tim su neprestano putovali dalje, sve dok nisu stigli do jednoga drugog grada, g
dje su se ponovo tri dana zaustavili. Nato su nastavili putovanje, sve dok nisu
do li do Dijar-Bekra. Ovdje im je ve puhao ususret vjetar od Baghdada. I tada pomis
li Dau el-Makan na svoju sestru Nuzhatu ez-Zaman, svojega oca, svoju mater i svo
j zaviaj, i kako se on vraa bez sestre svojemu ocu. Stoga je plakao i uzdisao i ja
dikovao, i jad ga je te ko pritisnuo. Tada on izrekne ove stihove:
Moja ljubavi, koliko dugo trebam ustrajati u ovome trpljenju? Nikakav mi glasnik
ne dolazi s vije u o tebi.

Ah gledaj, vrijeme blizine je bilo samo kratka trajanja.
O samo kada bi vrijeme rastanka bilo takoer tako kratko!
Uzmi moju ruku, skini haljinu i gledaj: Izmrcvareno mi tijelo
zujem.
9
pa ipak to ne poka
Sedamdesetiprva no
Ako netko ka e, da se trebam tje iti u svojoj ljubavi, tomu ja ka em:
'Tako miAlldha, neu se moi utje iti do Posljednjeg Suda.'
Tada mu rekne lo a:
Ostavi se tog plakanja i uzdisanja, jer smo mi tik do komornikova atora.
Dau el-Makan meutim rekne:
- Ja moram izgovoriti par stihova, mo da e se s pomou toga ugasiti vatra mojega
rca.
- Zaklinjem te Allahom - uzvikne lo a - ostavi se jadiko-vanja, sve dok ne doe
voj zaviaj. Poslije toga ini, to god hoe ! Ja u meutim ostati uz tebe, ma gdje
bude bio.
Ali Dau el-Makan odgovori:
Tako mi Allaha, ja to ne mogu prestati.
Zatim on okrene svoje lice u pravcu prema Baghdadu, dok je Mjesec svijetlo sj
ao i logor prelijevao svojom svjetlo u. Nuzhat ez--Zaman meutim te noi nije mogla
vati, nego je bila bez poinka, mislila je na svojega brata Dau el-Makana i plakal
a. I dok su joj suze tekle niz lice, ona iznenada zauje Dau el-Makana kako plae i
izgovara sljedee stihove:
Blije ti sjajno munja na jugu
Mene obuzima najdublji jad brige
Za mojega prijatelja, koji je boravio kod mene I koji mi je pru ao pehar radosti.
Sjeti se mene, ti koji si me otjerao U patnju usamljenosti!
336
u s
da ikada
spa

0
ti zrako munje, hoe li se vratiti
Jednom vrijeme bliskosti?
Ti, koji me kori , ostavi se svojega prijekora. Gledaj, mene je kaznila Allahova r
uka
Odsutno u prijatelja
1
nesreom, koja me je svladala.
Daleko je milje mojega srca, Otkada se moj udes okrenuo.
Na mene nagomilao pustu patnju, Meni poslao gorak kale .
O moja ljubavi, ja gledam sebe samoga Mrtvim, prije nego to se opet zbli imo.
O udesu, vrati se opet s ljubavlju, Koja nas je veselo gledala!
Donesi mi radost, donesi za titu Protiv nevolje, koju sam do ivio!
Ah, tko e pomoi jadnomu tudincu, ije srce tjeskobno dr e?
337
Sedcmidesetvprvd no
On je usamljen u tuzi,
Daleko mu je ona, 'Milje Vremena '134.
Nad nama vlada, nama na gaenje, Ruka puna niskosti.
Poslije ovih stihova on krikne i padne onesvije ten na tlo.
Pogledajmo mi sada dalje, to se dogaalo s njegovom sestrom Nuzhatom ez-Zaman! O
na je bila te noi budna, jer se na tome mjestu sjetila svojega brata. Pa kada je
ona ula ovaj glas u nonoj ti ini, njezino srce postane mirnim, i ona u svojoj radost
i pozove u kopljenika. Taj joj rekne:
- Koja je tvoja elja? Ona odgovori:
- Otii i dovedi mi onoga, koji izgovara takve stihove! U kopljenik meutim odgovori:
- Zaista, ja ga nisam uo..."

134 "Milje Vremena" je zapravo samo hrvatski prijevod imena njegove sestre N
uzhat ez-Zaman. Ovdje se mora uzeti u obzir da su u arapskom sistemu imenovanja
mogunosti za ovakve pjesnike igre kud i kamo bogatije nego u na emu, recimo da se re
kne "nada", a da se misli na osobu po imenu "Nada", ili obrnuto.
338
Ali kada je poela
sedamdesetidruga no
V
27
i
ej
\
F~ Kt^
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman
aa je saslu ala stih
ove svojega brata - pozvala nadu kopljenika i rvemu rekla:
Otii, dovedi mi toga, koji izgovara takve stihove!
Ovaj meutim odgovori:
Zaista, ja ga nisam uo, i ja ga ne poznajem. Osim toga, sada
sav narod le i u snu.
Ona nato:
Koga god uope da nae budnoga, to je taj, koji kazuje te
-rihove.
Tada on potra i unaokolo, ali nikoga ne nae budnoga, osim lo aa. Jer Dau el-Makan j
e jo le ao bez svijesti. Kada je lo a vidio u kopljenika kako stoji do njegove glave, on
se pred njim prestra i. U kopljenik ga upita:
Jesi li taj, koji je ovdje netom izgovarao stihove?
Lo a je meutim vjerovao, da je princeza gnjevna zbog kazivanja stihova, pa pun st
raha uzvikne:
Tako mi Allaha, to nisam bio ja!
339
Sedamdesetidru0a no
Dalje u kopljenik upita:
Tko je onda bio? Poka i mi ga! Ti to mora znati, jer si
budan.
Lo a je meutim bio u brizi zbog Dau el-Makana i rekne sam u sebi:
Mo da e mu u kopljenik ne to uiniti.
I tako on odgovori:
Tako mi Allaha, ja to ne znam.
Nato u kopljenik:
- Tako mi Allaha, ti la e , jer ovdje nitko ne sjedi budan osim
tebe! Zato ti to mora znati.
Tako mi Allaha
odgovori lo a
ja u ti rei istinu! Taj,
koji je govorio te stihove, je bio putnik, koji je ovuda prolazio. Taj
je takoer mene poremetio i oteo mi san, Allah ga kaznio!
Sada u kopljenik rekne:
Ako bi ga ti jo trebao vidjeti, tada mi ga poka i, pa u ga ja
zgrabiti i odvesti k vratima nosiljke na e gospodarice. Ili ga ti uhvati
vlastitom rukom!
Lo a odgovori:
Samo otii, ja u ti ga dovesti.
Tada ga u kopljenik ostavi i otie k svojoj gospodarici. On joj donese izvje e i rek
ne:
- Nitko ga ne poznaje. Mora daje bio neki putnik, koji je tuda
prolazio.
Ona je meutim utjela.
Ali kada je Dau el-Makan opet do ao k sebi, on primijeti, da je Mjesec dosegao
sredinu neba. I dah jutarnjeg lahora zapahne preko njega i uzbudi mu srce u jadu
i brizi. Tada on proisti svoj glas i htjedne iznova govoriti stihove. Ali ga lo a u
pita:
340
Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mAna
Sto ti hoe poeti?
On odgovori:
elim izgovoriti nekoliko stihova, kako bih time ugasio vatru
svojega srca.
Ovaj nato:
Ti ne zna to se meni dogodilo! Ja sam samo time umakao
-::;rti, to sam umirio u kopljenika.
Onda mi reci, to se dogodilo! ~ odgovori Dau el-Makan.
Tada lo a ispripovijeda:
Moj dragi, dok si ti le ao u nesvijesti, do ao je u kopljenik s
nekom dugakom palicom od bademovine u ruci i zagledavao svim
spavaima u lice u potrazi za onim, tko je izgovarao stihove. I
budui da nije na ao nikoga budna osim mene, on me upita. Ja mu
meutim dadnem kao odgovor, da je to bio neki putnik u prolazu.
Tako je on oti ao odatle, i Allah me je od njega oslobodio, inae bi
me bio ubio. Ali mi je on jo rekao: 'Ako ga opet uje , dovedi ga k
nama!'
Kada je Dau el-Makan to uo, on zaplae i rekne:
Tko bi mi to trebao braniti, da izgovaram stihove? Ja u to
ipak uiniti, makar do lo, to hoe doi. Jer ja sam tik do svojega
zaviaja i ne brinem se ni za koga.
A na lo aeve rijei: - Ti e samo sam sebe sunovratiti u propast
on odgovori:
Ja ne mogu drugaije, ja moram govoriti stihove.
Tada rekne lo a:
Sada se ovdje moramo rastati, iako te ja nisam htio napu tati,
prije nego to doe u svoj zaviajni grad, i prije nego to se opet
sjedini sa svojim ocem i materom. Ti si jednuipol godinu dana bio
sa mnom zajedno, i nikada nisi do ivio od mene nikakvo zlo. Sto te
dovodi u napast, da na svaki nain eli izgovarati stihove, kada smo
mi ipak posve umorni od putovanja i bdijenja i kada svi ljudi spava341
Sedamdesetidruga no
ju, kako bi se otpoinuli od svojega napora? Njima je potreban san!
Dau el-Makan meutim rekne:
Ja se ne dam odvratiti od svoje namjere.
* Potom ga obuzme rastu enost * i on objavi skrivenu patnju, * tim to izgovori o
ve stihove:
Boravi na logori tima i pozdravi tragove atora, koji su daleko! Dozivaj ih! Da, mo da
e ti onda oni odgovoriti.
Ako te neka no obavije svim svojim jezovitostima, Zapali si u tami vatru od svoje
e nje.
Ako guja sikui nadima svoju gubicu, onda nije nikakvo udo, Sto ja
ako me hoe ugristi
ljubim najdra oj usta,
O raju, kojemu je du a na svoju bol daleko,
Kada ne bi bilo utjehe na nebu, umro bih u asu od jada.
Zatim jo izgovori ove stihove:
Mi smo provodili ivot. I dani su bili sluge sree,

U najljep oj nas je zemlji dr alo zajedno najnutarnjije jedinstvo.
Tko mi mo e opet donijeti kuu moje ljubavi, u kojoj
je boravila 'Svijetlost Doma'135 i takoer 'Milje Vremena'136?
135
"Svjetlost Doma" je zapravo hrvatski prijevod arapskog imena Dau
el-Makan, a "Milje Vremena" - kao to je ve reeno u predhodnoj bilje ci imena Nuzhat ez-Zaman.
136
342
Poslije ovih stihova on triput glasno krikne. Zatim onesvije ten padne na zemlj
u.
Kada je Nuzhat ez-Zaman saslu ala prvi stih137, ona je pomislila na svojega oca
, svoju mater i svojega brata. A kada je saslu ala drugi stih, koji je govorio o n
jezinu imenu i imenu njezina brata i prijateljstvu njih dvoga, tada ona zaplae i
pozove uskopljenika i rekne mu:
Jao tebi! Taj, koji je prviput govorio, govorio je jo jednom, i ja sam ga ula
tik pokraj sebe. Tako mi Allaha, ako mi ga ne dovede , probudit u komornika. Taj e t
e istui i otjerati. Ali uzmi ovih sto dinara i dadni ih pjevau i blago ga dovedi o
vamo k meni i nemoj mu ni ta uiniti! A ako se bude sustezao, pru i mu tada ovu kesu s
tisuu dinara i ostavi ga. Istra i samo, tko je on, kakav ima zanat i iz koje zemlj
e potjee. Zatim se brzo vrati natrag i nemoj se zadr avati!..."
137 Stih obuhvaa ovdje uvijek dva polustiha.
343
Ali kada je poela
sedamdesetitrea no
^#????????????? ?????????????

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman odaslala u kopljen
ika, da traga za pjevaem, i da mu je rekla:
Dobro se pripazi, da mi se ne vrati s rijeima: 'Nisam ga
mogao nai'!
Tako dakle u kopljenik izae, pone gledati ljude i ulaziti u atore. Ali nije na ao ni
koga budna, jer su svi ljudi spavali od umora, sve dok nije do ao do lo aa, koga je v
idio kako sjedi nepokrivene glave. K njemu on prie, uhvati ga za ruku i rekne:
Ti si govorio stihove!
Lo a se meutim prestra i za svoj ivot i uzvikne:
Ne, tako mi Allaha, o dvorski naelnice, ja to nisam bio!
Ali u kopljenik odgovori:
Ja te neu pustiti, sve dok mi ne poka e onoga, koji je izgo
vorio te stihove. Jer ja se bojim pred svojom gospodaricom, ako se
bez njega vratim natrag.
Kada je dakle lo a uo u kopljenikove rijei, prestra i se za Dau el-Makana i estoko zap
ae. I on rekne u kopljeniku:
Tako mi Allaha, ja to nisam bio, i ja ga ne poznajem. uo
sam samo jednog putnika, koji je prolazio mimo i izgovarao stihove.
345
Sedamdesetitrea no
Nemoj poiniti nada mnom grijeh, jer ja sam stranac, i ja dolazim iz Jeruzalema. I
brahim138, Allahov prijatelj, neka bude s vama!
- Ustani i dolazi sa mnom - rekne u kopljenik - i reci to mo
joj gospodarici vlastitim ustima. Jer ja nikoga nisam na ao budnoga
osim tebe.
Tada lo a rekne:
- Zar ti nisi do ao i na ao me na istome mjestu, na kome sam
sjedio, i zar ne poznaje moje mjesto? Ipak nitko ne smije uiniti ni
makac, jer bi ga inae pograbili stra ari. Otii sada u svoje sjedi te,
pa ako ti odsada jo jednom ikoga uje da izgovara stihove, bio on
daleko ili blizu, bilo da sam to ja ili itko, koga poznajem, i samo
mojim posredstvom treba o njemu saznati.
Nato on pone ljubiti u kopljeniku glavu i eljeti mu dobro, sve dok ga ovaj nije n
apustio. Ali taj u kopljenik napravi samo jedan krug i zatim se sakrije iza lo aa. Je
r bojao se vratiti natrag k svojoj gospodarici neobavljena posla. Lo a meutim prie Da
u el-Ma-kanu, probudi ga i rekne mu:
Doi, sjedni uspravno, da ti ispriam, to se dogodilo!
Tako se Dau el-Makan uspravi, a njegov mu suputnik ispripovijeda, to se bilo d
ogodilo. Ali princ odvrati:
- Pusti me. Ja ne elim o tome razmi ljati, i ne brinem se ni za
koga, jer sam blizu svojega zaviaja.
Tada rekne lo a:
- Za to se pokorava svojoj samovolji i vragu? Ako se ti niko
ga ne boji , ja se bojim za tebe i za svoj ivot. Zaklinjem te Allahom,
nemoj vi e izgovarati nikakve stihove, sve dok ne bude u svom za
viaju! Zaista, ja te ne bih dr ao za tako razuzdana ovjeka. Zar ti
ne zna , da je ova dama komornikova supruga i da te ona hoe dati
kazniti, jer si joj oteo san? Mo da je ona bolesna ili je mui besanica od premora na ovome dugom putovanju, i ovo je ve drugiput,
daje poslala u kopljenika, da te potra i.
138 Ibrahim je biblijski Abraham.
346
Povijest kralju }Omam ibn en-Nu'mAna
Dau el-Makan meutim ne obrati pa nju na njegove rijei, neko po treiput krikne i pon
e izgovarati ove stihove:
Odbijam svakog koritelja.
Jer njegovo me je karanje namuilo.
On me grdi, ali to ne zna:
Zbog njegovog sam se pona anja razdra io.
Klevetnici su govorili: 'On je na ao utjehu.' 'Zahvaljujui ljubavi prema zaviaju' re
kao sam ja.
Oni su upitali: 'Sto je na njoj lijepo?'
Ja sam rekao: 'Sto me je nagnalo na ljubav?'
Oni su upitali: 'Sto je ini tako vrijednom?' Ja sam rekao: 'Sto me je nagnalo u b
ijedu?'
Od nje odustati
daleko to bilo, Pa makar me napajao kalezpatnje!
Na nekoga koritelja ja ne obraam pa nju, ako me on grdi zbog ljubavi.
Sada ga je meutim u kopljenik saslu ao iz svojega zaklona. I jedva da je princ izg
ovorio svoje stihove do kraja, kad li mu ovaj pristupi. im je lo a to vidio, on pobj
egne i ostane stajati na sta347
Sedamdesetitrea no
novitoj udaljenosti, kako bi gledao, to e se izmeu njih odvijati. Tada u kopljenik re
kne Dau el-Makanu:
- Mir bio s tobom, o gospodaru!

- Takoer s tobom neka je mir - odgovori Dau el-Makan - i Allahova milost i bl
agoslov!
- O gospodaru - nastavi u kopljenik..."
jtrp
.y~':J,
????''?"
iMillliliiiSlllji
IIK,
' 'VvV.
|??????? ?>:!
?? :
? ? . .
348
Ali kada je poela
s I sedamdesetietvrta no 1 s
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je taj u kopljenik rekao Dau el-Makan
u:
O gospodaru, ja sam ove noi ve po treiput iza ao za to
bom. Jer moja te gospodarica poziva k sebi.
Tada Dau el-Makan povie:
Odakle je zapravo ta kuja, koja traga za mnom? Prokleo
Allah nju i s njome prokleo njezina supruga!
I on pone na u kopljenika izvikivati psovke. Ali taj mu nije mogao odgovoriti, j
er mu je njegova gospodarica bila zapovijedila, da ni ta ne uini pjevau, nego da ga
dovede samo s njegovom vlastitom privolom i, ako ne eli doi, da mu dadne tisuu dina
ra. Zato mu u kopljenik pone prijazno govoriti, tim to je rekao:
O gospodaru, evo, uzmi ovo i doi sa mnom! Mi se neemo
o tebe ogrije iti, moj sine, niti ti uiniti to na ao. Ja ni ta ne elim,
osim da ti sa mnom svoje po tovane korake skrene prema mojoj
gospodarici, kako bi primio njezin odgovor i kako bi se u miru i si
gurnosti vratio natrag. Ti e kod nas primiti jedan lijep poklon, kao
netko, tko je donio dobru vijest.
349
SedamdesetiUtvrta no
Kada je Dau el-Makan saslu ao ove rijei, on ustane, i i ao je zatim izmeu ljudi i p
reskakao ih. Lo a se meutim uljao za njim i dr ao ga je na oku, tim to je govorio u sebi
samome:
Jao za njegovu mladost! Oni e ga sutra objesiti.
I on ga je slijedio sve dalje, sve dok se nije pribli io mjestu njezina logorov
anja, a da ga oni nisu primjeivali. Zatim stane i rekne:
Kako bi to bilo prostaki od njega, ako bi on rekao, da sam
mu ja kazao, da treba govoriti stihove!
Toliko daleko lo a.
Ali ostanimo mi kod Dau el-Makana! Taj je i ao s u koplje-nikom, sve dok nisu sti
gli na ono mjesto. Sada u kopljenik ue k Nuzhati ez-Zaman i rekne:
O gospodarice, ja ti dovodim onoga, kojega si tra ila. To je
jedan mladi, lijep po izgledu, i nosi na sebi tragove blagostanja.
Kada je ona to ula, zakuca joj srce, i ona uzvikne:
Pusti ga neka izgovori par stihova, kako bih ga slu ala iz
blizine, a zatim ga upitaj za njegovo ime i njegov zaviaj.
Tada u kopljenik izae van k Dau el-Makanu i rekne mu:
Izgovori par stihova, koje poznaje ! Jer gospodarica je posve
u blizini, kako bi te slu ala. Zatim u te zapitati za tvoje ime i tvoj

zaviaj i tvoj stale .
Taj odgovori:
Od srca rado! Ali ako me pita za moje ime, ono je uga eno,
i moj je trag izbrisan i moje je tijelo izmrcvareno. Ja imam stanovi
tu povijest, ali * njezin poetak nije poznat, * niti se takoer imenu
je kraj. * I gledaj, ja sam poput nekoga pijanog ovjeka, * koji je
popio mnogo vina, * koji se nije tedio i koji je utonuo u bijedu, *
iji duh odlazi u lutanja, * i koji stoji u nedoumici pred svojim ude
som, * utonuo u more misli. *
Kada je Nuzhat ez-Zaman to ula, ona zaplae i zajeca jo
e e nego prije i rekne u koplj
niku:
350
Upitaj ga, je li on rastavljen od nekoga, koga ljubi, poput oca
ili matere.
I u kopljenik upita onako, kako je ona bila zapovijedila. Nato Dau el-Makan odg
ovori:
Da, ja sam rastavljen od svih svojih. Ali mije najdra a od njih
bila moja sestra, koju mije oteo udes.
Kada je Nuzhat ez-Zaman saslu ala njegove rijei, ona na neko vrijeme u uti, a zati
m uzvikne:
Neka ga Allah Uzvi eni opet sjedini s onom, koju on ljubi!..."
351
Ali kada je poela

A
r
?
. .. A
"\
%r^
tf*
/0
Se
Bn I
Mg Jiâ =? &r^^=n
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Nuzhat ez-Zaman -kada je saslu ala
rijei svojega brata - rekla:
Neka ga Allah opet sjedini s onom, koju on ljubi!
Zatim ona rekne u kopljeniku:
- Reci mu, neka mi dadne da ne to ujem o rastanku od svo
jih i od svojega zaviaja!
U kopljenik uini onako, kako mu je njegova gospodarica bila zapovijedila. * Tada
iz princa ponu provaljivati uzdasi. * i on izlo i ove stihove: *
Ne zaklinju li se svi zaljubljeni svojom ljubavlju?
Slavit u stanovitu kuu, u koju je stupila Hind139, ljepotica!
Ljudi ne poznaju nijednu drugu ljubav osim njezine,
Ona je ta, koja prije sebe i poslije sebe nikada nema sebi ravne.
139 Posrijedi je staroarapsko ensko ime, i pod tim imenom pjesnici gotovo r
edovito pomi ljaju na djevojku ljepoticu.
353
Sedamdesetipeta no
To je, kao da tlo doline odi e mirisom mo usa i ambre,
Kada je Hind samo jednoga dana hitro pretrala preko tog mjesta.
Neka je pozdrav ljubljenoj, ponosu itava logora, Uresu naroda! Njoj slu i svatko, t
ko uz nju boravi.
Neka Alldh ushtjedne 'Milju vremena'140pokloniti obilnu ki u Iz oblaka, koji bez n

evremena napajaju ednu zemlju!141
Nato Nuzhat ez-Zaman podigne zavjesu nosiljke i pogleda ga. I im je njezin pog
led pao na njegove crte lica, ona ga prepozna i sazna da je to on, i uzvikne:
O moj brate! O Dau el-Makan!
Tada takoer on pogleda nju i prepozna je i uzvikne:
O moja sestro! O Nuzhat ez-Zaman!
Tada se ona baci prema njemu, i on je povue na grudi, i oboje onesvije teni padn
u na tlo. Kada je u kopljenik vidio oboje u takvom stanju, on baci preko njih pokr
iva i ekao je, sve dok nisu opet do li k sebi. Kada su se zatim probudili iz svoje n
esvijesti, * Nuzhat ez-Zaman je bila silno obradovana, * od nje su ustuknuli bri
ga i patnja, * radost je obuzela njezino srce, * i ona izrekne ove stihove:
Udes se zakleo, da e me vazda alostiti

Prekr ena je bila tvoja zakletva, zato spremaj okajanje, o vrijeme!
140
Dakako: Nuzhati ez-Zaman.
141
Zaviaj biva ovdje na tradicionalan nain oslikavan kao pustinja, a
ljubljena djevojka kao djevojka Beduinka.
354
Povijest kralja }Omara ibn en-Nu^mana
Srea se bli i, i prijatelj mi je pomonik uz bok
Zato polazi ususret izvikivau radosti, potpa i svoju haljinu!
Ja nisam vjerovala u stare bajke, u neki raj,
Sve dok mi nije ru iasta usna dopustila da ku am nektar.m
Kada je Dau el-Makan to saslu ao, on pritisne svoju sestru na grudi. U prekomje
rnosti radosti * poteku iz njegovih oiju suze, * i on dadne da se uju ovi stihovi:
*
Ve sam se odavno poeo kajati, to smo se morali rastati. Od kajanja su se iz mojih oi
ju slijevale suze.
I zavjetovao sam se, ako nas ikada udes opet sjedini, Da nikada vi e neu rijeju spom
enuti 'rastanak'.
Sada se na mene sruila radost, tako da me je Ona u prekomjernosti veselja dovela
do plaa.
O oko, tebi je suza sada postala tako prisnom,
Da ti mora plakati od alosti i takoer od radosti.143
Sada su neko vrijeme sjedili na vratima nosiljke. Zatim mu ona rekne:
142
Budui da se stihovi Kalkutskog izdanja ovamo uope ne uklapaju,
Littmann ih je zamijenio stihovima Kairskog izdanja iz 1325. godine od Hid re
1907. g. poslije Kr.).
143
I ovdje je Littmann neuklopive stihove Kalkutskog izdanja zamije
nio
ovima iz Kairskoga.
355
Sedamdesetipeta no
Doi sa mnom unutra i ispripovijedaj mi, to ti se dogodilo, a ja u tebi ispripovi
jedati to se meni dogodilo! Tako oni uu, a Dau el-Makan rekne:
Poni ti s prianjem!
Tada mu ona ispripovijeda sve, to joj se bilo dogodilo, sve odonda, otkada su
se rastali u chanu: kako se ona bila provela s Beduinom i s trgovcem, koji ga je
od ovoga kupio, i tako ju je taj odveo njezinu bratu Sarkanu i prodao mu je; ka
ko ju je on oslobodio, odmah im ju je zadobio, i kako je s njome sklopio brani ugo

vor, i kako je u ao k njoj, i kako je naposljetku kralj, njezin otac, uo o njoj, i
poslao Sarkanu poruku, neka je pusti da doe. Zatim ona uzvikne:
Neka je hvala Allahu, koji mi te je poklonio! Upravo tako
kao to smo mi jednom na ega oca zajedniki napustili, tako emo
mu se takoer zajedno vratiti!
Kao zakljuak je dodala:
Moj me je brat arkan vjenao s ovim komornikom, kako bi
me on odveo k mojemu ocu. To je moja cijela povijest. Sada ti meni
ispripovijedaj, kako si ti pro ao, odonda otkada sam te ja napustila!
Tada joj on ispripovijeda sve, to mu se bilo dogodilo, od poetka do kraja: kako
mu je Allah poslao lo aa, kako je taj s njime putovao i izdavao za njega novac i k
ako gaje dan i no slu io. Ona pohvali za to lo aa, a Dau el-Makan jo priklopi:
Zbilja, sestro, taj je lo a s tako puno ljubavi sa mnom postupao, kako jo nitko n
ije s nekim prijateljem, niti takoer otac sa sinom. Jer on je gladovao, dok je me
ni davao da jedem, i on je i ao pje ke, dok je mene pu tao, da ja im. Tako ja njemu zahv
aljujem svoj ivot. Nuzhat ez-Zaman rekne:
Ako tako ushtjedne Allah, mi emo mu se za sve odu iti, ve prema svojim snagama.
Zatim ona pozove u kopljenika. Taj ue i poljubi Dau el--Makanu ruku. I ona rekne
:
Uzmi nagradu za sretnu vijest, ti sretnoliki! Posredstvom
tvoje sam ruke ponovo postala sjedinjena sa svojim bratom. Zato je
356
Povijest kralja- 'Omara ibn en-Nu'mana
:a kesa, koju jo ima kod sebe, zajedno s njezinim sadr ajem tvoja. Sada meutim otii i
brzo dovedi k meni svojega gospodara!
U kopljenik se obraduje, po uri ka komorniku, ue, pozove ga k svojoj gospodarici i
odvede ga onamo. Ovaj ude k svojoj supruzi, pa kada je kod nje na ao njezina brat
a Dau el-Makana, on je upita, tko je taj? Tada mu ona ispripovijeda sve, to se nj
ima dvoma bilo dogodilo, i ktomu doda:
Znaj, o komornie, ti nisi uzeo za enu nikakvu robinju, nego
:er kralja 'Omara ibn en-Nu'mana. Jer ja sam Nuzhat ez-Zaman,
a ovo je moj brat Dau el-Makan.
Kada je komornik uo tu povijest, bio je uvjeren o njihovim rijeima, i bila mu j
e oitom ista istina. Bio je dakle siguran, da je on postao zetom kralja 'Omara ibn
en-Nu'mana, i tako on rekne u sebi samome:
Moj e udes biti, da u bilo kojoj pokrajini postanem vicekraljem.
Zatim on prie k Dau el-Makanu i za eli mu sreu za njegovo spasenje i za njegovo p
onovno sjedinjenje sa svojom sestrom. Nato smjesta zapovijedi svojim slugama, da
mu podignu jedan ator i da mu daju jednoga od najboljih konja za jahanje. Tada r
ekne Nuzhat ez-Zaman:
- Mi smo sada posve blizu na ega zaviaja, i ja bih voljela ostati sa svojim brat
om, da se meusobno okrijepimo i da se nau ijemo jedno drugoga, prije nego to dospije
mo u svoj grad. Jer mi smo dugo vremena bili rastavljeni.
- Neka bude, kako vi elite! - odgovori komornik.
Zatim naredi neka im budu donesene vo tane svijee i svakovrsne poslastice, ode o
datle i po alje za Dau el-Makana tri haljine od onih najrasko nijih. I onda se uputi
natrag, dok nije opet do ao do nosiljke, i pokazao se u svome vlastitom dostojans
tvu. Tada Nuzhat ez-Zaman rekne svojemu suprugu:
Naredi da doe u kopljenik i zapovijedi mu, da dovede lo aa! Njemu on mora dati jednog konja za jahanje, i o jutru i o veeri
357
Sedamdesetipeta no
pripremiti jedan stol sa hranom, i nadalje mu zabraniti, da nas napu ta.
Nato komornik naredi da doe u kopljenik i izdade mu te zapovijedi. A ovaj odgovo
ri:
Zatim on uzme sa sobom svoje robove i poe s njima u potragu za lo aem, sve dok ga
nije na ao na kraju karavane, gdje je upravo osedlavao svojega magarca i spremao
se za bijeg. Na obraze su mu tekle suze od straha za svoj ivot i od alosti zbog ra
stanka s Dau el-Makanom. I on je govorio u sebi samome:
Ja sam ga ipak za volju Allaha opomenuo, ali me on nije htio
slu ati. Ah, kako e on samo sada proi!
Ali jo prije nego to je on to sve izgovorio, ve je pred njim stajao u kopljenik, a
robovi ga okru ili. im je lo a uvidio, da pred njim stoji u kopljenik, i ugledao uokolo
sebe robove, on postane blijedim od straha..."
Ali kada je poela
sedamdeseti esta no
^9W?W?WW?W?W???W?W??
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je lo a - kada je sedlao svojega magar
ca, da bje i, i u sebi samome govorio: 'Ah, kako e on samo sada proi! i kada je zati
m, prije nego to je to dokraja izgovorio, u kopljenik stao pred njega i robovi uoko
lo njega, i kada je pogledao i vidio u kopljenika kako stoji pred njim i zadrhtao
od straha - da je on tada visokim glasom povikao:
Zaista, on ne poznaje vrijednost dobrih usluga, koje sam mu
ja iskazivao! Ja vjerujem, da je on ovoga u kopljenika i ove robove
nahu kao na mene i da me je uinio drugom u svojoj krivici.
Tada u kopljenik povie na njega i rekne:
Tko je govorio stihove? Ti la ljive, za to si ti govorio: 'Ja ni
sam izricao te stihove, i ja ne znam, tko ih je govorio', dok je to ipak
bio tvoj suputnik? Sada te ja meutim neu napu tati odavde, pa
sve do Baghdada, i to sustigne tvog gospodara, to treba sustii
takoer tebe.
Kada je lo a to uo, on u sebi rekne:
Ono ega sam se bojao, to se svalilo na mene.
Zatim izrekne ovaj stih:
359
Sedctmdeseti esta no
Ono, ega sam se pla io, donio je udes Ali se svi mi vraamo natrag k Allahu!
Zatim u kopljenik dovikne robovima:
Skinite ga s magarca!
Tada ga oni skinu s magarca i dovedu mu konja. Njega on uzja i i sada je putova
o s karavanom, okru en robovima. U kopljenik meutim rekne slugama:
Za svaku vlas, koja se od njega izgubi, izgubit e jedan od vas
svoj ivot.
Potajno im ipak zapovijedi, da prema njemu postupaju s punim po tovanjem i da g
a ne vrijeaju. Kada se dakle lo a vidio okru enim od robova, on posumnja u svoj ivot i
obrati se u kopljeniku i rekne:
O majstore, ja nisam niti brat toga mladia ni iz njegove rod
bine. On nije sa mnom u rodu, i ja nisam s njim u rodu, nego sam
ja lo a u jednom hammamu, i na ao sam ga bolesna na gomili
gnoja.
Karavana je dakle putovala dalje, dok je lo a plakao, a po pameti mu se vrtjelo
tisuu misli. Pri tom je u kopljenik koraao njemu uz bok i ni ta mu nije poku avao razbis
triti, nego mu je govorio:
Ti si na oj gospodarici svojim stihovima otimao san, ti i taj

mladi. Ali ni ta se ne pla i za sebe!
I potajno se na taj nain s njime poigravao. Kadgod bi se karavana zaustavila,
bilo bi im dono eno jelo. I u kopljenik je s lo aem jeo iz jedne zdjele. Pa kada bi poj
eli, ovaj bi slugama zapovijedio, da donesu vr sa eernim erbetom. Zatim bi on iz nje
ga pio i pru ao bi ga lo au, koji bi isto tako pio. Ipak se nikada nisu su ile njegove
suze. Jer on se pla io za svoj ivot, i alostio se zbog rastanka s Dau el-Makanom i z
bog toga to im se obojici dogodilo u tuini.
360
Tako su obojica putovali s karavanom. A komornik je jahao as uz vrata nosiljke
svoje supruge, kako bi poslu ivao princa Dau el--Makana i njegovu sestru, as je na
oku dr ao lo aa. Nuzhat ez--Zaman i njezin brat su razgovarali i tu ili se jedno drugo
mu na svoju patnju. Tako su putovali bez zadr avanja dalje, sve dok se nisu pribli i
li gradu Baghdadu na tri dana hoda. Ovdje su se s veeri zaustavili i poivali, sve
dok nije svanulo jutro. I kada su se probudili i upravo htjeli natovariti deve,
gledaj, u daljini se podigne silan oblak pra ine, koji je zatamnjivao nebeski svod
, sve dok nije postao crnim kao mrkla no. Tada komornik povie:
Stanite i ne natovarujte!
I on uzja i sa svojim mamelucima, i oni odja e u smjeru prema oblaku pra ine. Kada
su mu pri li bli e, * pod njim se uka e golema vojska, * ravna plimnom moru, * sa stje
govima i zastavama i bubnjevima, * konjanicima i silnim ljudima. * Tada se komor
nik zapanji. Pa kada su ga trupe ugledale, odvoji se od njih eta od oko petstotin
a jahaa, koja juri em poe na njega i na njegovu pratnju i opkoli ih u peterostrukoj
premoi. Komornik im dovikne:
Sto je posrijedi, i odakle su ove trupe, da vi s nama tako pos
tupate?
Oni ga upitaju:
Tko si ti, i odakle dolazi , i kamo kani ?
On odgovori:
* Ja sam komornik emira od Damaska, kralja Sarkana, * sina
kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, * gospodara od Baghdada i Chorasana, * i ja dolazim od njega s porezom i poklonima, koje moram
odnijeti njegovu ocu u Baghdad.
im su jahai uli njegove rijei, oni puste da im marame padnu preko lica i zaplau i
reknu mu:
Gledaj, kralj 'Omar ibn en-Nu'man je mrtav, i on je umro
samo od otrova. Ali ti ja i dalje! Tebi se ne smije ni ta dogoditi, dok
si na putu k njegovomu velikom veziru, veziru Dandanu.
361
Sedamdeseti esta no
Kada je meutim komornik uo ovu vijest, on estoko zaplae i uzvikne:
O tu noga li na eg putovanja!
I on je jadikovao zajedno sa cijelom svojom pratnjom, sve dok nisu do li do sto e
ra trupa i zatra ili pristup k veziru Dandanu. Ministar mu odobri razgovor i zapov
ijedi, da se podignu njegovi atori. Zatim sjedne na prijestolje u sredini svojega
atora i zapovijedi komorniku, neka sjedne. Po to se ovaj spustio na tlo, on ga zam
oli, da mu dadne izvje e o sebi. Ovaj mu ispria, da je on komornik emira od Damaska,
odaslan s poklonima i porezom od Sirije. Kada je vezir to uo, on zaplae u mislima
na kralja 'Omara ibn en--Nu'mana. Zatim on rekne:
Kralj 'Omar ibn en-Nu'man je umro od otrova, a poslije nje
gove je smrti narod bio nejedinstven u pogledu toga, koga da uine
njegovim nasljednikom. I gotovo da bi se zbog toga izmeu sebe
pobili, da se nisu velika i i uglednici i etiri kadije144 postavili
izmeu njih kao posrednici. Ipak se na taj nain sav narod slo io u
tome, da e se odluci etiriju kadija podvrgnuti bez prigovora. I bilo
je odlueno, da mi trebamo putovati u Damask, k njegovu sinu,
kralju Sarkanu, kako bismo ga poveli i uinili sultanom nad
dr avom njegova oca. Neki su meutim meu njima htjeli imati za

sultana njegovoga drugog sina: oni su rekli, da se on zove Dau el-Makan, i da on ima sestru po imenu Nuzhat ez-Zaman. Ali su oni
oboje otputovali prema zemlji Hid az, i sada je proteklo pet godi
na, a da nitko o njima nije primio nikakvu vijest.
Kada je komornik to saslu ao, znao je, da mu je njegova supruga bila rekla isti
nu o svojim do ivljajima. I on se vrlo rastu i zbog sultanove smrti, istovremeno meut
im bude silno obradovan zbog Dau el-Makanova povratka u zaviaj, jer sada je morao
ovaj namjesto svojega oca postati sultanom od Baghdada..."
144 Predstavnici etiriju ortodoksnih pravnih uenja.
362
Ali kada je poela
sedamdesetisedma no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Sarkanov komornik bio o alo en, kada
je uo ono, to je vezir Dandan ispriao o udesu kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, ali da
se obradovao zbog svoje supruge i njezina brata, jer je ovaj sada morao umjesto
svojega oca postati sultanom od Baghdada. Zatim on pone govoriti veziru Dandanu i
rekne:
Zaista, Va e je izvje e udo nad udima! Znaj, o veliki ve
zire, Allah Vam je ovdje, gdje ste nai li na mene, poklonio poinak
od svakoga napora, i Va je cilj postignut. Jer Allah Vam je vratio
Dau el-Makana i njegovu sestru Nuzhatu ez-Zaman. Tako je sve u
najljep em redu.
Kada je ministar uo te rijei, silno se obraduje. Zatim on rekne:
O komornie, ispriaj mi povijest oboga, i to im se dogodi
lo, i zbog ega su oni tako dugo izbivali.
Tada mu on ispripovijeda povijest Nuzhate ez-Zaman i rekne mu, da je ona njeg
ova supruga. Takoer mu ispria Dau el-Ma-kanove do ivljaje od poetka do kraja. Kada je
on zavr io, vezir Dandan naredi da dou emiri i veziri i velika i dr ave i upozna ih
363
Sedamdesetisedma no
sa svim tim. Oni se tomu silno obraduju i zaude se nad tim susretom. Potom svi za
jedno otiu komorniku, namjeste se pred njim, zaklinjui se na vjernost, i poljube p
red njim tlo. I ubrzo se takoer vezir uputi ka komorniku i stupi pred njega. Sada
odr i komornik jo o istome danu skup tinu vijea. I vezir Dandan zauzme mjesto na prij
estolju i svi emiri i velika i i dostojanstvenici stanu pred njih ve prema tomu kak
o je to bilo u skladu s njihovim stale kim polo ajem. Zatim su stavljali eer u ru inu vo
du i pili. Zatim emiri sjednu na pod, kako bi odr ali sjednicu vijea. Ostaloj vojsc
i izdaju zapovijed, da zajedno krene i polako napreduje, sve dok oni ne zavr e sa
svojim vijeanjem i njih opet ne sustignu. Tada satnici pred komornikom poljube tl
o, uzja e i odja e odatle, s ratnim barjacima na elu. Kada su meutim velika i svr ili svoj
e vijeanje, takoer oni uzja e konje i opet sustignu vojsku. Zatim se komornik uputi
k veziru Dandanu i rekne:
- Ja dr im daje dobro, da ja odja im naprijed i da stignem pri
je Vas, kako bih za sultana podigao jedno primjereno sjedi te i
kako bih mu javio o Va em dolasku i izvijestio ga o tome, da ste ga
vi izabrali za sultana umjesto njegova brata Sarkana.
Dobar je tvoj savjet
odgovori vezir.
Nato se komornik podigne, i takoer se podigne Dandan, da mu iska e ast, naredi da
mu se donesu pokloni i pone ga zakli-njati, neka ih prihvati. Jednako tako uine e
miri i velika i i dostojanstvenici. Oni mu donesu poklone i zazovu na njega nebesk

i blagoslov i reknu mu:
Mo da e sa sultanom Dau el-Makanom razgovarati o
nama, kako bi nas ostavio u na oj asti.
Komornik obea to, to su oni eljeli, pa nato zapovijedi svojim robovima, neka se
spreme za pokret. Ali vezir Dandan po alje s njim atore i zapovijedi atorskim slugam
a, da ih podignu na dan puta ispred grada. I oni uine primjereno njegovoj zapovij
edi. Tako komornik uzja i, odja i odatle pun radosti i rekne u sebi samome:
Kakvo jedno blagoslovljeno putovanje!
364
Njegova meutim supruga i Dau el-Makan postanu velikima u njegovim oima. On je j
ahao odatle u najveoj urbi, sve dok nije stigao do mjesta, koje je bilo dan puta u
daljeno od Baghdada. Ondje on zapovijedi da se zaustave, kako bi se otpoinuli i k
ako bi podigli jedno sjedi te za sultana Dau el-Makana, sina kralja 'Omara ibn enNu'mana. Zatim se uputi nastranu sa svojim mamelucima i zapovijedi u kopljenicima,
da zamole kod princeze Nuzhate ez--Zaman za njega pristup. Tako on ue k njoj i n
jezinu bratu. On im ispripovijeda o smrti njihova oca, ispria, kako su poglavari
naroda Dau el-Makana uinili kraljem namjesto njegova oca, i oboma im estita na kra
ljevskoj asti. Ipak oni zaplau zbog gubitka svojega oca i upitaju o uzroku njegove
smrti. Ali komornik odgovori:
Izvje e ostaje pridr anim pravom vezira Dandana. Taj e
sutra biti ovdje s cijelom svojom vojskom. Tebi, o kralju, samo preostaje, da uini ono, to ti oni savjetuju, jer su te jednoglasno
izabrali za sultana. Jer ako ti to ne uini , tada e izabrati za sultana
nekoga drugoga, i ti vi e nee biti siguran za svoj ivot pred onim,
koji umjesto tebe doe do vlasti. On te mo e ubiti, ili e se izmeu
vas podii razdor, pa e vam obojici umaknuti kraljevska vlast.
Tada Dau el-Makan pogne neko vrijeme glavu. Zatim rekne:
Prihvaam.
Jer on se nije mogao iz toga izvui, i bio je uvjeren, da je komornik svojim ri
jeima pogodio ono pravo. Ali on jo k tomu doda:
- Strie, to da uinim sa svojim bratom Sarkanom?
- Moj sine
odgovori komornik
tvoj e brat biti sultan od Damaska, ti meutim sult
an od Baghdada. * Zato se potpa i vrstinom * i svoju stvar uini spremnom! *
Dau el-Makan je bio s tim sporazuman. Nato mu komornik urui kraljevsku odjeu, k
oju je vezir Dandan bio donio sa sobom, i preda mu kratku sablju, napusti ga i z
apovijedi atorskim slugama, da potra e jedno povi eno mjesto i da ondje za sultana po
dignu prostran i visok ator, kako bi on u njemu mogao sjediti, kada se
365
Sedamdesetisedma
noc
pred njim pojave emiri. Nadalje zapovijedi kuharima, da spreme skupocjena jela i
da ih iznesu, i zapovijedi vodono ama da postave posude s vodom. I nakon stanovit
og vremena * uskovitla se prema nebu oblak pra ine, * te zastre svijet svojim velo
m. * Ali se ubrzo potom taj oblak pra ine rastvori, * i pod njim se pojavi silna v
ojska, * koja je bila nalik ustalasam moru *..."
5fc
asa
ta3?^>'0(*afck;w;:f.\
Ali kada je poela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su atorski sluge kada im je komornik
zapovijedio, da podignu prostran ator, kako bi mogao prihvatiti podanike, koji s
e okupljaju kod kralja podigli jedan golem ator, kakav dolikuje kraljevima. Pa ka
da su oni svr ili svoj posao, gledaj, kad li se * uskovitla prema nebu oblak pra ine
, * zatim ga rastjera vjetar, * i ispod njega izae silna vojska, * vojna sila od
Baghdada i Chorasana, * vodena od vezira Dandana. * Svi su pak bili radosni zbog
stupanja na prijestolje Dau el-Makana. * Taj je bio obukao kraljevske haljine i
opasao se rasko nim maem. Sada mu komornik dovede njegova konja, i on uzja i. Zatim
je po ao, opkoljen mamelucima i svim tim ljudima iz atora, koji su trali uokolo i za
klinjali mu se na vjernost, sve dok nije do ao u golemi etverokutni sveani ator. Ondj
e on sjedne i stavi sablju preko svojega bedra. Komornik se meutim namjesti pred
njime za obavljanje svoje slu be, a njegovi mameluci stupe u predvorje atora s isuk
anim maevima. Zatim dou ete ratnika i vojne trupe i zamole za pristup. Tada komorni
k prie Dau el-Makanu i zamoli ga za dopu tenje. A taj zapovijedi, da ih se pu ta unut
ra u grupama od po desetorice. Komornik im to dadne do znanja, i oni odgovore:
367
Sedamdesetiosma no
I svi se namjeste pred vratima predvorja. Zatim su, razvrstavani od komornika
, po desetorica ulazili u predvorje. I on ih je odvodio k sultanu Dau el-Makanu,
pa kada bi ga oni ugledali, gledali bi ga puni strahopo tovanja. On bi ih primao
u premilostivoj dobros-tivosti i obeavao bi im svako dobro. Oni bi mu meutim estita
li na njegovu sretnom povratku doma i zazivali bi na njega Allahov blagoslov. I
polagali bi mu zakletvu na vjernost, da nee nikada postupati protivno njegovoj za
povijedi, ljubili bi pred njim tlo i povlaili se natrag. Tada bi ulazila druga de
setorica, i on bi s njima postupao, kao to je bio postupio s drugima. Tako su ula
zili, uvijek po desetorica, sve dok nije preostao vi e nitko, osim vezira Dandana.
Taj naposljetku ude i poljubi pred njime tlo. Ali mu Dau el-Makan doe ususret i
rekne mu:
- * Dobrodo ao, o vezire i visokopo tovani oe, * ti si preple-meniti savjetnik, *
a zemlja je voena rukom * dobrostivoga i iskusnog ovjeka. * Zatim on zapovijedi k
omorniku, da odmah izae i dadne prostrti stolove i k njima pustiti sve vojnike. T
i su do li i jeli i pili. Nadalje Dau el-Makan rekne veziru Dandanu:
- Zapovijedi vojnicima, neka se deset dana odmaraju, kako bih ja mogao biti
s tobom nasamo i kako bi mi ti mogao ispriati uzrok smrti mojega oca!
Sultanovim rijeima pokoran, vezir rekne:
To se mora dogoditi.
Zatim se on uputi u sredi te logora i zapovijedi vojnicima, neka se deset dana
odmaraju. Oni se pokore njegovoj zapovijedi, i on im dadne dopu tenje, da se zabav
ljaju, i naredi, da nijedan od gospodara, koji obavljaju slu bu kralju, ne treba s
lijedea tri dana poslu ivati. Svi ljudi posvjedoe svoju pokornost i za ele kralju vjenu
slavu. Zatim vezir otie k njemu i ispostavi mu izvje e o onome to se dogodilo. Nakon
to je Dau el-Makan ekao sve do veeri, on otie k svojoj sestri Nuzhat ez-Zaman i upi
ta je:
- Poznaje li ti uzrok smrti na ega oca?
- Ne znam - odgovori ona.
368
Povijest kralja }Omwm ibn en-Nu'mana
Zatim ona povue pred sebe jednu svilenu zavjesu. Pred nju sjedne Dau el-Makan
i zapovijedi, da dovedu vezira Dandana. Kada je ovaj stao pred njega, on mu rekn
e:
- Ja elim, da mi ti ispripovijeda u svim pojedinostima, kako je do lo do smrti m
ojega oca, kralja 'Omara ibn en-Nu'mana!
- Znaj dakle, o kralju - odgovori Dandan - kada se kralj 'Omar ibn en-Nu'man
vratio doma iz svojega lova i do ao u prijestolnicu, upitao je za vas dvoje, pa k
ada vas nije na ao, znao je da ste bili oti li na hailuk, i zbog toga je bio vrlo zabr
inut i razgnjevljen, i grudi su mu postale tijesnima. Pola je godine ostao pri t
ome, da pita za vas svakoga koji je odlazio i svakoga koji je boravio, ali mu ni
tko nije mogao dati obavijest o vama. Jednoga dana meutim, kada smo mi stajali pr
ed njim, punu jednu godinu, otkada ste mu nestali, gledaj, kadli doe k nama neka
stara dama, koja je pobuivala dojam pobo ne ene, i uz nju je bilo pet djevojaka, dje
vica visokih sisa, likova ravnih Mjesecima, obdarenih takvom ljepotom i dra e u, da t
o ne mo e opisati nijedan jezik. Ali one nisu bile samo tako udesno lijepe, nego su
unijele itati Kur'an i bile su okretne u filozofiji i u izvje ima o ljudima iz drev
nih vremena. Ova stara zamoli, da smije stupiti pred kralja. On joj to dopusti,
i tako ona izae pred njega i poljubi pred njim tlo, dok sam mu ja sjedio uz bok.
Kada se pak ona na la pred njim, on joj dopusti da prie bli e, jer on je na njoj vidi
o znakove trapljenja i obavljanja po-bo nosti. Kada je zatim stara zauzela svoje m
jesto, ona mu se obrati s rijeima:
- Znaj o kralju, kod mene je pet djevojaka, kojima ravne ne posjeduje ni jed
an jedini kralj. One nisu samo obdarene razumom i ljupko u, ljepotom i savr eno u, ne, o
ne takoer itaju Kur'an prema predajama, i okretne su u svakojakoj uenosti i u povij
esti pro lih pokoljenja. One stoje ovdje pred tobom, kako bi tebi slu ile, o najvei k
ralju na ega vremena! * Ako je koji ovjek isku an, * tada e on biti pokuen ili pohvalje
n. *
Tada tvoj pokojni otac pogleda te djevojke, i pogled ga na njih obraduje. I o
n im rekne:
369
Sedamdesetiosma no
- Neka mi svaka pojedina od vas dadne da ne to ujem od onoga, * to vi poznajete
iz povijesti ljudi ranijega vremena * i pro losti naroda! *'..."
370
Ali kada je poela
sedamdesetideveta no
~_
2P,
V Z7
i
^
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan kralju Dau el-Makan
u govorio:
- Tada tvoj pokojni otac pogleda te djevojke, i pogled ga na njih obraduje, i
tako im on rekne:
- Neka mi svaka pojedina od vas dadne da ne to ujem od onoga, * to vi poznajete i
z povijesti ljudi ranijega vremena * i pro losti naroda! *
Sada istupi jedna od njih i poljubi pred njim pod i rekne:
Znaj, o kralju, dobro odgojenu ovjeku prilii, da izbjegava
nametljivost i da se kiti izvrsno u, da se dr i Allahovih zapovijedi i
da izbjegava smrtne grijehe. I prema tomu on treba te iti tako upor
no, kao netko, tko e pri svakom koraku s puta pasti u propast. Jer
temeljem je dobra odgoja plemenita udoredna nastrojenost. I
znaj, da smisao i bit zemaljskog ivota le i u te nji prema vjenom

ivotu, a ispravan put k vjenom ivotu je slu enje Allahu. Stoga te
bi dolikuje, da se dobrostivo ophodi s narodom i da ne uzmie od
toga usmjerenja. Jer to su ljudi po svom polo aju moniji, utoliko
vi e trebaju uvida, a kraljevi ga trebaju vi e nego mno tvo, jer se
mno tvo bezglavo baca na stvari, a da ne uzima u obzir ishod. U
371
Sedamdesetideveta no
Allahovoj stvari rtvuj svoj ivot i svoj posjed! I znaj, kada se neprijatelj s tobo
m spori, tada se mo e s njim sporiti i pobiti ga dokazima i biti pred njim na oprez
u. Ali izmeu tvojega prijatelja i tebe ne mo e odluivati nijedan drugi sudac osim pr
avednosti. Zato sebi samomu izaberi svojega prijatelja, po to si ga isku ao! Ako on
pripada bratstvu onoga svijeta, onda neka je revan u slijeenju izvanjskih stvari
svetoga zakona i okretan u svome nutarnjem osjetilu, koliko god je to u stanju.
Ali ako je on od bratstva ovoga svijeta, tada neka je plemenita roda, iskren, ne
ka nije nikakva budala i lo momak. Jer budala zaslu uje, da od njega bje e ak njegovi
roditelji, a la ljivac ne mo e biti nikakav istinski prijatelj. Jer je rije za prijat
elj145 izvedena od one za istinitost146, koja izvire iz dna srca. I kako to mo e b
iti, ako nosi na jeziku la ? Znaj nadalje, da slijeenje zakona koristi onomu, koji
to ini. Zato ljubi svojega brata, ako on tako postupa, a nemoj ga otisnuti od seb
e, ak i ako na njemu nalazi ono, zbog ega se snebiva ! Jer prijatelj nije kao ena, od
koje se ovjek mo e rastati i koju mo e uzeti natrag. Ne, njegovo je srce kao staklo:
ako se jednom rasprsne, nikada vi e nee biti cijelo. Kako je izvrsno rekao pjesnik:
Nastoj oko toga, da pri tedi srcima uvrede. Nakon otuenja im je povratak tako te ak.
Jer ako srca jednom budu otuena od ljubavi,
Ona su nalik staklu ako se rasprsnulo, nikada vi e nee biti cijelo.
Zatim djevojka ovaj govor zakljui jednom uputom na rijei mudraca:
145
Arapski: sadik.
146
Arapski: sidk.
372
- Najbolji je od brae onaj, koji udjeljuje najbolji savjet. Najbolja je radnj
a ona, koja ima najljep i ishod. I najbolja pohvala nije ona u ustima ljudi.
- Nadalje to znai: ovjeku ne pristaje, da zaboravlja zahvalnost prema Allahu,
pogotovo za dva dara milosti: zdravlje i razum.
- Nadalje to znai: Komu je draga njegova du a, tomu je njegova po uda vrijedna pr
ezira. A tko pravi mnogo buke iz svojih malih patnji, njega e AUah udariti jo veima
.
- Tko slijedi svoju sklonost, taj potkapa Allahova prava147. A tko slu a kleve
tnika, taj gubi istinskog prijatelja.
- Tko dobro misli o tebi, njegovu predod bu o tebi uini istinitom!
- Tko se u sporu ne dr i nikakve mjere, taj grije i. A tko se ne brani od neprav
de, taj nije siguran pred maem.
- Sada u ti pone to rei o kadijinim obvezama. Znaj, o kralju, sud slu i stvari pra
vinosti samo, ako je osiguran primanjem dokaza. I sudac mora jednako postupati sa
svim ljudima, tako da monik ne udi za potlaivanjem, niti da slabi sumnja u pravedn
ost. I on treba nadalje tu itelju nalo iti predoenje dokaza a la ljivcu polaganje zakle
tve. Izmirenje je izmeu muslimana dopustivo, s iznimkom jednoga takvog, putem koj
ega zabranjeno treba postati dopu tenim i dopu teno zabranjenim. Ako si ti danas gle
de neega u dvoumici, onda se o tome savjetuj sa svojim razumom, i nastoj u tome p
repoznati ono, to e ti pokazati ispravan put, da se na njemu vrati k pravdi. Jer pr
avda je religiozna obveza, i bolje je vratiti se k pravdi nego ustrajati u nepra
vdi. I dalje, naui se razumijevati ranije primjere i pravne odredbe. Odluuj izmeu d
vije stranke u pravednosti, dopusti da je tvoj pogled vazda upravljen na pravdu
i povjeravaj svoju stvar Allahu Svemoguemu i Preslavnomu! Nalo i tu itelju izno enje do
kaza, pa ako ga on donese, tada mu dopusti da iz toga izvue dolinu prednost. Jer t
o je tako naredio AUah!
147 Bo ja se prava odnose prvenstveno na izbjegavanje razvrata, pijenja vina
alkoholnih pia), krae i ulinog razbojstva.

373
Sedamesetideveta no
Uzimaj svjedoanstvo od pouzdanih muslimana jedno protiv drugoga. Jer Allah je
Uzvi eni zapovijedio sucima, da sude prema izvanjskim stvarima, dok On sam pazi n
a skrivene misli.
Sucu dolikuje, da ne donosi nikakvu presudu, ako pati od bolova ili gladi, i
da u svojim odlukama izmeu ljudi tra i lik Allaha Uzvi enoga. Jer onaj, ija je namjer
a ista i koji ivi sam sa sobom u miru, njemu e Allah pomoi u tome, to stoji izmeu njeg
a i ljudi.
- Ez-Zuhri kazuje: Poradi tri stvari mora kadija - ako se one kod njega nadu
- biti uklonjen iz slu be: ako po tuje prostake, ako ljubi pohvalu i ako se boji ot
pu tanja iz slu be. 'Omar ibn Abd el--'Aziz148 je otpustio jednom nekoga kadiju. I k
ada ga je ovaj upitao: 'Zbog ega si me otpustio?', on mu je odgovorio: 'Ispriali s
u mi, da se tvoj govor uspinje vi e nego tvoj stale .'
- Pria se takoer, da je el-Iskandar149 svojemu kadiji rekao: 'Ja sam te odjenu
o slu bom i njome sam tebi povjerio svoju du u, svoju ast i svoje mu ko dostojanstvo. S
toga tu slu bu uvaj svojom du om i svojim razumom!' I svojemu je kuharu rekao: 'Ti si
postavljen za gospodara nad mojim tijelom. Stoga ga njeguj kao svoje vlastito J
a!' I svojemu je pisaru rekao: 'Ti si nadzornik mojega razuma. Stoga me titi u sv
emu, to za mene pi e !'
Zatim prva djevojka odstupi natrag, a naprijed stupi jedna druga,'..."
148
Osmi kalif iz dinastije Omaijada, 717-720. godine.
149
Aleksandar Veliki, 356-323. godine prije Kr.
374
Ali kada je poela
% I
osamdeseta no
I *

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje vezir Dandan Dau el--Makanu kaziv
ao: 'Tada prva djevojka odstupi natrag, a naprijed istupi jedna druga, poljubi t
lo pred kraljem, tvojim ocem, sedam puta i rekne:
Mudri je Lokman150 govorio svojemu sinu: 'Ima tri ovjeka, koji se daju prepoz
nati samo u tri razliita polo aja: dobrostivoga e prepoznati samo u srd bi, smionoga sa
mo u boju a svojega prijatelja samo u nevolji.'
To znai, da e se tlaitelj jednom pokajati za svoje injenje, ak i ako ga narod hva
li, i da e potlaeni ostati neo teen, ak i ako ga narod psuje.
Allah Uzvi eni kazuje151: 'Ne vjeruj, da e ti, koji se tako raduju svojim inima
i koji ele biti hvaljeni za ono, to nisu uinili ne vjeruj, da su oni utekli svojoj
kazni: njima e pasti u dio bolna kazna.'
150
Arapski Ezop.
151
Kur'an 3,185 - premda je ovo gore u tekstu samo openiti smisao na
ve
denog Ajeta: "Svaka du a e okusiti smrt. Nagrade e vam se ispuniti samo o
Sudnjem Danu. Tko se udalji od vatre i bude uveden u d ennet, taj se spasio.
Ovaj je zemaljski ivot varljiva roba."
375
Osamdeseta no
- Prorok - nad Njime neka je blagoslov i pozdrav je rekao: 'Radnje se prosuuj
u prema namjerama, i svakomu e pasti u dio ono, to je namjeravao.'
- On, nad kojim neka je pozdrav, je takoer kazivao: 'Ima u tijelu jedan dio.
Ako je taj zdrav, tada je takoer zdravo cijelo tijelo, a oko je nezdrav, tada je
nezdravo cijelo tijelo: to je srce. Najudesnije je od svega onoga, to se nalazi u o
vjeku, njegovo srce. Jer ono ureuje cjelokupno njegovo djelovanje: ako se u njemu
budi po uda, tada ga upropa uje u itak. A ako jad u njemu zadobije vlast, tada ga ubij
a muka. Ako u njemu bjesni srd ba, tada na njega dolazi propast. Ako je usreeno zad
ovoljstvom, tada je sigurno od neugodnosti. Ako ga spopada strah, tada ga mui tug
a. A ako je pogoeno nesreom, tada ga svladava patnja. Ako pak ovjek stekne bogatstv
o, on biva time lako odvraen od misli na svojega Gospoda. Ako ga pograbi siroma tvo
, biva satiran brigom. Ako ga mui jad, tada ga slaboa vodi u pad. Tako mu u svakom
sluaju ni ta ne poma e, osim da misli na Allaha i da te i samo prema tomu, da si na ov
ome svijetu zaslu i svoj ivot i da sebi osigura svoje mjesto na onome svijetu.'
- Jedan je mudrac bio upitan: 'Tko je meu ljudima u najsretnijem polo aju?' On
odgovori: 'Onaj, ija mu evnost svladava njegove u itke, dok njegov duh visoko uzlijee,
tako da si pro iruje svoje znanje i uklanja svaku ispriku.' A kako je izvrsno pje
vao Kais:
Ja sam od svih ljudi ipak najdalji licemjeru, Koji vidi druge da blude, a sam ne
poznaje put.
Bogatstvo i duhovni darovi su ipak samo zajam: Sto tko skriva u srcu, stoji mu n
a licu.
Ulazi li u neku stvar s krive strane,
Tada grije i . Ali ako ide ispravno, nailazi na prava vrata.
376
Zatim djevojka nastavi:
- U priama o pobo nima Hi am ibn Bi r govori: 'Pitao sam jednom 'Omara ibn 'Obaida:
'Sto je to istinska poboznost?' On mi odgovori: 'Allahov ju je Poslanik
On neka
Ga blagoslovi i neka Ga pozdravi! obja njavao ovim rijeima: Pobo an je ovjek onaj, koj
i ne zaboravlja niti grob ni nesreu, i koji ono trajno pred-postavlja prolaznomu.
Koji ne ubraja jutro meu svoje dane, nego se priraunava mrtvima.'
- Pripovijeda se, da je Abu Dharr obiavao kazivati: 'Siroma tvo mi je dra e nego b
ogatstvo, bolest mi je dra a nego zdravlje.' Tada je jedan od slu atelja uzviknuo: A
llah neka ima Abu Dharra meu bla enima! Ja to vi e ka em: tko ima povjerenja u to, da je
Allah Uzvi eni ispravno izabrao, taj mora biti zadovoljan sa tim stanjem, koje mu
je On udijelio.'
- Jedan je od pouzdanih svjedoka kazivao: 'Jednom je Ibn Abi Aufa molio s nam
a jutarnju molitvu i pri tom govorio: 'O ti Umotani!'152 i tako dalje, sve dok n
ije do ao do mjesta, gdje Preuzvi eni kazuje: T kada se puhne u rog.'153. Tu meutim o
n padne mrtav na tlo.'
- Pria se, da je Thabit el-Bunani plakao, sve dok nije gotovo izgubio svjetlos
t oiju. Odvedu ga meutim k nekom ovjeku, koji ga je trebao lijeiti, i taj rekne: 'Ja
u te izlijeiti pod tim uvjetom, da mi se ti pokorava .' Tada Thabit upita: 'Pod koj
im?' Lijenik odgovori: 'Pod tim, da vi e ne plae !' 'Sto ja trebam sa svojim oima' odgo
vori Thabit 'ako one ne plau?'
Jednom neki ovjek Muhammedu ibn Abdallahu rekne:
'Daj mi jedan dobar savjet!'..."
152
U arapskom izvorniku: Muddessir (Kur'an 74,1), rije, koja ujedno
stoji
i u imenu te Sure el-Muddessir. Pod "Umotanim" se misli na Muhammeda.
Taje Sura ijedno od prvih Muhammedovih objavljenja.
153
Ovdje se misli na Sudnji Dan, usp. Kur'an 74.8..
377
JAD
Ali kada je poela
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan rekao Dau el-Makanu

: 'Tako je druga robinja govorila pred tvojim pokojnim ocem 'Omarom ibn en-Nu'ma
nom:
Jednom je neki ovjek kazivao Muhammedu ibn 'Abdallahu:
'Daj mi jedan savjet!' A taj odgovori: 'Ja ti dajem taj savjet, da u
odnosu na ovaj svijet bude suzdr ljiv gospodar, u odnosu pak na
budui po udan rob.' 'Kako to misli ?' upita drugi. A Muhammed
odgovori: 'Tko je na ovome svijetu suzdr ljiv, taj u isto doba dobiva
njega i budui svijet!'
- Ghauth ibn 'Abdallah je pripovijedao: 'Bila su dva brata
meu Izraelovom djecom, od kojih je jedan rekao drugomu: 'Koji
je najgori in, koji si ti izvr io?' Tada brat odgovori: 'Jednom sam
prolazio uz gnijezdo mladih ptica; tada sam jednu izvadio i opet je
stavio u gnijezdo, ali na mjesto, s kojega je nisam bio uzeo. To je
najgori in, koji sam ja izvr io. Koji je meutim najgori in, koji si ti
izvr io?' Ovaj odgovori: 'Najgori in, koji ja inim, je ovaj: kada se
podi em na molitvu, tada se bojim, da bih ja to mogao initi samo
za volju nagrade.' Njihov je meutim otac saslu ao njihove rijei, i
uzviknuo: 'O Allah, ako oni govore istinu, uzmi ih k sebi!' A jedan
je od mudraca rekao: 'Zaista, to su bila najkreposnija djeca.'
379
Osamdesetiprvd no
Sa'id ibn D ubair je pripovijedao: 'Bio sam jednom zajedno
sa Fudalom ibn 'Obaidom i rekao mu: 'Daj mi neki savjet!' On
odgovori: 'Primi od mene ove dvije stvari: nemoj po tivati nikoje
druge bogove154 osim Allaha, i nemoj nijednomu od Allahovih
stvorova initi na ao! I on izrekne ove stihove:
Budi, kakav hoe , jer gledaj, Alldh je dobrostiv gospodar. Odagnaj samo brige, i ne
ka ti nijedna stvar ne bude te ka.
Ima jedino dvije stvari, koje izbjegavaj u svako doba:
Ne tjeraj nikakvo mnogobo tvo, nijednom ovjeku ne ini na ao!
Kako izvrsno kazuje takoer ovaj pjesnik:
Ako te popudbina pobo nosti jednom ne bude pratila, I nakon svoje smrti sretne neko
ga, tko si ju je pripremio,
Tada e se kajati, to ti nisi inio onako, kako je on inio, i da se nisi pripremio onak
o, kako se on pripremio.'
Zatim druga djevojka odstupi natrag, a trea istupi naprijed i rekne:
154 Bog se na arapskome ka e ilah, a rije Alldh, kao oznaka za onoga jedinoga
i pravog Boga, nastala je, pukim dodavanjem odreenog lana el-, od el-ilah. Budui d
a je hrvatski pojam Boga - kada ga pi emo velikim poetnim slovom - istovetan s arap
skim, kada bismo arapsku rije Alldh prevodili naprosto hrvatskom rijeju Bog, to bi
onda bio posve ispravan prijevod. Ipak smo
onako kako to ini veina izdavaa u svije
tu - ostavili izvornu arapsku rije, jer ona tekstu daje specifinu zvunu boju.
380
- Zaista, kapitel o pobo nosti je vrlo op iran. Ali u ja iz njega ispripovijedati,
to mi je pri ruci o pobo nima iz pro lih vremena.
- Jedan je od onih, koji su poznavali Allaha, rekao: 'Ja sebi elim sreu do smrt
i, iako ne znam sigurno, donosi li ona mir. Samo ovo jedno znam, da smrt stupa i
zmeu ovjeka i njegovih djela. I tako se nadam da e ona udvostruiti dobra djela, a lo a
otkloniti u stranu.'
- Kadgod bi Ata es-Sulami zavr io neku opomenu, poinjao bi drhtati, tresti se i e
stoko plakati. Pa kada su ga upitali za to to ini, on je odgovorio: 'Hou si zadati j
ednu ozbiljnu zadau: hou stupiti pred Allaha Uzvi enoga, kako bih postupao suglasno
svojoj opomeni.'
- A slino je obiavao drhtati i 'Ali Zain el-'Abidin ibn el--Husain, kada bi se
digao na molitvu. Pa kada su ga pitali zbog ega, on je odgovorio: 'Zar vi onda ne
znate, pred kime se ja podi em i komu elim govoriti?'
- Pripovijeda se, daje nedaleko od Sufjana eth-Thaurije ivio neki slijepac, ko

ji je izlazio s narodom i molio, kada god je do ao Ramadan155. Ali bi on utio i ost
ajao odostraga iza drugih. Tada je rekao Sufjan: 'O Danu Uskrsnua e on doi s narodo
m Kur'ana, i oni e biti odlikovani pred drugima vi om a u.'
- Sufjan je rekao: 'Ako bi du a stanovala u srcu onako, kako bi to trebalo biti
, tada bi odatle izletjela od radosti i e nje za rajem, i od alosti i straha pred pa
klenim ognjem.'
Nadalje se o Sufjanu eth-Thauriji pria, da je rekao:
'Pogledati u lice nekoga tiranina je grijeh.'
Nato trea djevojka odstupi natrag, a etvrta stupi naprijed i rekne:
- Ovdje stojim da iznesem pone to od onoga, to se sjeam od
pria o pobo nim ljudima.
155 Kod nas: Ramazan. Posrijedi je deveti mjesec arapske lunarne godine, a
to je sveti mjesec muslimanskog posta.
381
OsamdesePiftrm no
Pripovijeda se, da je Bi r el-Hafi kazivao: 'Jednom sam uo Chalida kako ka e: 'uva
jte se od potajnog mnogobo tva!' Tada sam ga upitao: 'Stoje potajno mnogobo tvo?' On
je odgovorio: 'Da se netko od vas u molitvi toliko dugo klanja i baca na zemlju
, sve dok ga ne spopadne neka neistoa.'
Jedan je od onih, koji poznaju Allaha rekao: 'Dobra djela okajavaju zla.'
Ibrahim je pripovijedao: Usrdno sam molio Bi r el-Hafiju, da me upozna s nekim
a duhovnim otajstvima. On meutim rekne: 'Moj dragi sine, ne prilii se, da mi u tak
vo znanje upuujemo svakoga. Od njih stotinu samo petoricu, posve onako kako je to
kod milostinje od novca.' 'Meni se inilo' tako je nastavio Ibrahim ibn Adham 'da
je taj odgovor izvrstan, i ja sam ga odobrio. Dok sam se zatim molio, gledaj, m
olio se takoer Bi r. Tako sam ja stajao iza njega i inio molitvene pokrete sve do mu
ezzinova156 poziva. Tada se meutim podigne neki ovjek u traljavim haljinama i rekn
e: 'Vi ljudi, uvajte se pred istinom, koja donosi tetu! Jer ni ta zlo nije neka la , a
ko ona donosi korist. Nu da ne poznaje nikakvu zapovijed. A rijei ni ta ne poma u ondje
, gdje nedostaju dobra svojstva, niti kodi utnja ondje, gdje su ona pri ruci.'
Nadalje je Ibrahim pripovijedao: 'Vidio sam jednom, kako je Bi r izgubio jedan
danik157. Tada sam mu oti ao i dao mu opet za to jedan dirhem. Ali on rekne: 'Nje
ga ja neu uzeti.' Ja reknem: 'To je ipak potpuno dopu teno.' On mi meutim odgovori:
'Ja ne mogu mijenjati dobra ovoga svijeta za dobra buduega svijeta.'
Pria se, da je sestra Bi r el-Hafije oti la jednom k Ahmedu ibn Hanbalu.'..."
156
Mujezin, vjerski slu benik.
157
Jedna estina dirhema.
382
Ali kada je poela
osamdesetidruga no
^&WWWWW?W?WWWWWOT^
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje vezir Dandan Dau el--Makanu dalje
pripovijedao: 'Djevojka je rekla tvojemu ocu:
- Sestra je Bi ra el-Hafije oti la jednom k Ahmedu ibn Han-balu i rekla mu: 'O s
vjetlosti vjere, mi smo ljudi, koji nou pletemo a obdan radimo za svoj kruh. I est
o prolaze mimo kuu baklje baghdadskih stra ara, i mi na krovu pletemo uz njihovu sv
jetlost. Je li nam to mo da zabranjeno?' Tada je on upita: 'Tko si ti?' 'Ja sam se
stra Bi ra el-Hafije' rekne ona. A Ahmed rekne: 'Vi od Bi rove kue, ja u va im srcima v
azda vidim skrivenu pobo nost.'
- Jedan je od onih, koji poznaju Allaha, rekao: 'Ako je Allah dobrohotan pre
ma svojemu sluzi, On mu otvara vrata ina.'
- Malik ibn Dinar je obiavao, kadgod bi prolazio kroz bazar i vidio ne to, za im
je udio, kazati: 'Opremi se strpljenjem, o du o, jer ti ja tvoju elju neu ispuniti.
A on - kojega neka Allah ima meu bla enima - je takoer kazivao: 'Spas du e le i u tome,
da joj se ovjek odupire, a njezina propast u tome, da je slijedi.'
- Mansur ibn 'Ammar je rekao: 'Bio sam na hailuku i putovao preko Kufe za Mekk
u. I jedne mrane noi zaujem iz dubine tame neki glas kako vie: 'Moj Allah, tako mi t
voje moi i tvojega
383
Osamdesetidmga no
Gospodstva, ja nisam htio zgrije iti protiv tebe svojom neposlu no -u. Jer zaista, ja t
e ne poriem. Ali si ti bio moju krivnju odredio ve od samoga prapoetka. Zato mi opr
osti moj prijestup, jer ja sam bio neposlu an prema tebi samo iz neznanja!' Nakon
ove molitve izgovori glas reenicu iz Pisma: 'O vi vjernici, spa avajte svoje du e i d
u e svojih od vatre, ije e gorivo biti ljudi i kamenje158!' I ja zaujem neki pad, a d
a nisam znao to je posrijedi. Kada je meutim svanulo jutro i kada smo mi po li svoji
m putem, kadli naiemo na neki sprovod. Za njim je slijedila neka stara ena, ije su
snage ve otkazivale. Ja upitam o mrtvacu, a ona odgovori: 'Ovo je sprovod jednog o
vjeka, koji je juer prolazio pokraj nas, dok je moj sin stajao pri molitvi. Nakon
molitve izgovori moj sin jednu reenicu iz Knjige Allaha Uzvi enoga. Tu se strancu
od straha rasprsne u, i on padne na zemlju mrtav.'
Nato etvrta djevojka odstupi natrag, a peta stupi naprijed i rekne:
Takoer u ja ne to ispriati o onome, to mi je u sjeanju iz pria pobo nih ljudi u s
vremenima.
Maslama ibn Dinar je obiavao kazati: '* Ako svoje tajne misli ini istima, * tada
e ti biti opro teni mali i veliki grijesi. * A ako je ovjek odluan, da se okani grij
eha, tada e mu doi pobjeda.'
Isto je tako on rekao: 'Svako svjetsko dobro, koje ti nije pribli io Allah, je
nesrea. Jer malo od ovoga svijeta mnogo odvraa od onoga, a mnogo od ovoga svijeta
ti dopu ta da i malo od onoga svijeta zaboravi .'
Upitali su Abu Hazima: 'Tko je najsretniji od ljudi?'. On je odgovorio: 'ovje
k, koji provodi svoj ivot u poslu nosti prema Allahu.' Zatim upitaju: 'A tko je naj
budalastiji od ljudi?' On odgovori: 'ovjek, koji svoj budui svijet prodaje za zema
ljsko dobro drugih.'
158 Ku'ran 66,6: "O vjernici, uvajte sebe i svoje od vatre, ije e gorivo biti
ljudi i kamenje." Pod "kamenjem" se misli na kipove idola.
384
Pria se, da je Musa159 - neka je nad njim mir! - kada je do ao do medjanske vode
uzviknuo: 'Gospode, ja sam potrebit dobra, koje e na mene odozgor poslati.'160 Ta
ko je Musa molio gospoda, ne ljude. I do le su dvije djevojke. Tada on zagrabi za
njih vode i ne dopusti pastirima da grabe prije njih. Kada su se te dvije zatim
vratile doma, ispripovijedaju to svojemu ocu u'aibu161 -neka je nad njim mir! - i
on rekne: 'Mo da je on gladan.' Zatim on jednoj od njih rekne: 'Vrati se k njemu
i pozovi ga!' Pa kada je do la k Musi, ona prekrije svoje lice i rekne: 'Moj te ot
ac poziva, kako bi te nagradio, jer si ti za nas zagrabio vode.' Ali on to nije
htio uiniti i nije je htio slijediti. Ona je meutim imala debelu guzicu. I po to je
vjetar podigao njezinu haljinu, Musa je mogao vidjeti njezinu guzicu. Tada on sp
usti svoj pogled, i zatim joj rekne: 'Hodaj iza mene, ja u ii pred tobom!' Tako ga
je ona slijedila, sve dok on nije u ao u kuu u'aiba - neka je nad njim mir
gdje je
bila pripremljena veera.'..."
159
Mojsijc.
160
Kur'an 28,24: "Moj Gospodaru, potrebna mi je blagodat, koju e mi
udijeliti."
161
U Bibliji: Jethro (Jitro), Mojsijev tast.
385
Ali kada je poela

11
osamdesetitrea no
1 s

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan dalje pripovijedao
Dau el-Makanu: 'Peta je djevojka ovako govorila tvojemu ocu:
- Musa
neka je nad njim mir! - je u ao u Su'aibovu kuu,
gdje je bila pripremljena veera. Tada mu u'aib rekne: 'Musa, htio
bih ti dati nagradu za to, to si za ove dvije zagrabio vode.' Ali Musa
odgovori: 'Ja pripadam jednoj kui, koja ni ta od budueg svijeta ne
prodaje za zemaljsko zlato ili srebro.' Tada u'aib rekne: 'Mladiu,
ti si ipak moj gost i to je moj obiaj i obiaj mojega oca, da gosta
poastimo hranom.' Tako je dakle Musa sjeo i jeo. Zatim ga u'aib
uzme u slu bu za osam hailuka, to znai, osam godina, a kao
plau mu je za to odredio jednu od svoje dvije keri za enu, a
Musina je slu ba kod njega trebala biti nevjestinskim darom za nju.
Kao to dakle Preuzvi eni u Pismu o njemu ka e: 'Gledaj, ja u ti
dati za enu jednu od ove svoje dvije keri pod uvjetom, da ti meni
slu i tijekom osam hailuka. A ako ispuni deset, to e stajati do
tebe. Jer ja te neu muiti.'162
Jednom je netko rekao jednomu od svojih prijatelja, kojega
nije vidio dugo vremena: 'Ti si me uinio neutje nim, jer te tako
162 Kur'an 28,27. Ovdje je Jakob zamijenjen Mojsijem a Jethro s Labanom.
387
Osamdesetitrea no
dugo nisam vidio.' Ovaj odgovori: 'Ja sam bio od tebe zadr an od Ibn Sihaba. Pozna
je li ga ti?' 'Dabome' dadne drugi kao odgovor 'on je moj susjed ve od prije tride
set godina, ali ja nisam jo nikada s njime razgovarao.' Tada mu rekne prijatelj:
'Zaista, ti si zaboravio Allaha, ako si zaboravio svojega susjeda! Kada bi ti lj
ubio Allaha, ti bi ljubio takoer svojega susjeda. Zar ti ne zna , da susjed ima pra
vo na svojega susjeda, koje je jednako pravu srodstva?'
Hudhaifa je pripovijedao: 'Putovali smo s Ibrahimom ibn Adhamom u Mekku, a S
akik el-Balchi je upravo te godine jednako tako i ao na hailuk. Mi ga dakle sretnemo
prilikom ophoda oko Ka'be163, i Ibrahim rekne Sakiku: 'Kako se vi dr ite u svojoj
zemlji?' Tada Sakik odgovori: 'Ako imamo kruha, jedemo, a ako moramo gladovati,
strpimo se.' Ibrahim meutim uzvikne: 'Tako ine takoer psi iz Balcha. Pa ipak mi, a
ko imamo kruha, tada od njega dajemo drugima. A moramo li gladovati, tada zahval
jujemo Allahu.' Tada Sakik sjedne pred Ibrahimom na tlo i rekne: 'Ti si moj uitel
j.'
Muhammed ibn 'Imran je pripovijedao: 'Jednom je netko pitao Hatima Gluhoga:
'Sto ti daje tvoje uzdanje u Allaha Uzvi enoga?' 'Dvije stvari' odgovori on. 'Znam
da nitko nee jesti moj kruh svagda nji, i zato je moja du a glede toga mirna. I znam
, da ja nisam stvoren bez Allahova znanja, i zato stojim pred njim posramljen.'
Sada peta djevojka odstupi natrag, a naprijed stupi stara, poljubi pod pred t
vojim ocem devet puta i rekne:
Ti si uo, o kralju, to su sve ove rekle o pobo nosti. Ja hou
slijediti njihov primjer i ispripovijedati ti ne to o tome, to su mi
priali o velikim ljudima iz davnine. Pripovijeda se daje imam164 e -Safi'i no dijelio na tri dijela, prvi dio za znanost, drugi za spavanje
a trei za vje be pobo nosti. A takoer je imam Abu Hanifa
obiavao probdjeti polovicu noi. Jednom je neki ovjek u prolazu
pokazao na njega i rekao jednomu drugomu: 'Ovaj ovjek bdije
163
aba, sveta zgrada Allahova u Mekki.
164
Imam je islamski vjerski predstojnik.
388
kroz cijelu no.' Ali kada je Abu Hanifa to uo, on rekne: 'Moram se sramiti pred Al
lahom, jer se o meni tvrdi ne to, to ja ne inim.' On je poev i od tada provodio cijelu
no bdijui.
Er-Rabi' pria, da je e -Safi'i tijekom mjeseca Ramadana obiavao sedamdeset puta i
zgovoriti cijeli Kur'an, i to u svojima dnevnim molitvama. E - afi'i - neka ga Allah
ima meu bla enima! - pripovijeda: 'Tijekom se deset godina nikada nisam dosita naj
eo jemenoga kruha. Jer sitost otvrdnjuje srce, oduzima razum, mami na spavanje i
slabi tijelo, tako da ono ne mo e ustajati, da se moli.'
O Abdallahu ibn Muhammedu es-Sukkariji se pria, da je rekao: 'Jednom sam razgo
varao s 'Omarom, i on primijeti: 'Nikada nisam vidio bogobojaznijeg i rjeitijeg ov
jeka od Muhammeda ibn Idrisa e -Safi'ije. Zbilo se jednoga dana, da sam iza ao s elHarit-hom ibn Labibom es-Saffarom, koji je bio jedan mladi od el--Muzanije. Imao
je lijep glas, i on izrekne rijei Preuzvi enoga: 'Ovo e biti dan, o kojemu oni nee go
voriti i nee se smjeti opravdavati.'165 Tada sam vidio, kako je e -Safi'i promijeni
o boju, kako se njegova ko a naje iv i se stresla, i on u estokom uzbuenju padne onesvij
e en na pod. A kada se probudio, on rekne: 'Uzimam svoje utoi te kod Allaha pred mjest
om la ljivaca i gomilama lakomislenika! O Allah, pred kojim srca mudraca postaju p
oniznima, o Allah, podari mi u svojoj dobrostivosti opro tenje mojih grijeha i ure
si me svojom za titom i oprosti mi moju slabou u svojoj dobrostivosti!' Zatim ja us
tanem i odem odatle.'
Jedan od pouzdanih svjedoka pripovijeda: 'Kada sam u ao u Baghdad, bio je u gra
du e - afi'i. Sjeo sam na obalu, kako bih prije
165 Kur'an 77,35.36. Svi se u bilje kama navedeni prijevodi iz Kur'ana temel
je na prijevodu Hafiza Muhammeda Pand e i D emaluddina au evia -Kur'an asni. Stvarnost, Z
agreb, 1989. a svakako je ovjeku drago vidjeti, da se citati Kur'ana u 1001 noi s
njihovim prijevodom gotovo u pravilu izvrsno podudaraju. Evo za primjer njihova
prijevoda citiranih dvaju Ajeta: "Ovo je dan (kada) oni nee govoriti, / niti e im
se dozvoliti (opravdanje) pa (da) se opravdaju." S tim dakako, to su si oni, zahv
aljujui rijeima u zagradama mogli uvijek dopustiti doslovniji prijevod.
389
Osamdesetitrea no
molitve obavio pranje. I gledaj, netko je prolazio mimo mene i govorio: 'O mladiu
, ako dobro obavlja svoje pranje, tada e ti Allah initi dobro na ovome i na onome s
vijetu.' Tada se ja okrenem, i gledaj, ondje je stajao neki ovjek, kojega je slij
edila gomila naroda. Tako ja brzo zavr im svoje pranje i poem za njim. On se meutim
osvrne prema meni i upita: ' eli li ti ne to?' 'Da' odgovorim ja 'naui me ne to od onoga
, to je Allah Uzvi eni nauio tebe!' Tada on rekne: 'Znaj dakle, tko vjeruje u Allaha
, bit e spa en, i tko svoju vjeru bri ljivo uva, taj e biti osloboen od propasti, i tko
na ovome svijetu vje ba suzdr ljivost, njegove e oi jednom biti utje ene. Trebam li ti j
o vi e rei?' Ja odgovorim: 'Sigurno.' I on nastavi: 'Budi suzdr ljiv na ovome svijetu
i nastoj oko buduega. Budi istinoljubiv u svima svojim radnjama. Tada e biti spa en s
drugovima spasa.' Nato on otie dalje. Ja sam se dakle raspitao o njemu, i rekli
su mi, da je on imam e -Safi'i.
- Imam e -Safi'i je obiavao kazivati: 'Meni je to drago, kada ljudi izvuku koris
t iz moje uenosti, samo ako se ni ta od toga nije pripisalo meni.'..."
390
Ali kada je poela
osamdesetietvrta no

Dau el-Makanu: 'Stara je ovako govorila tvojemu ocu:
- Imam e - afi'i je obiavao kazivati: 'Meni je to drago, kada ljudi izvuku korist
iz moje uenosti, samo ako se ni ta od toga nije pripisalo meni.' Isto je tako kazi
vao: 'Ja se nisam nikada ni sa kim sporio, osim u elji, da ga Allah Uzvi eni dovede
do istine i pomogne mu, da je iri. Niti sam se takoer ikada sporio s nekim drugim
ciljem, osim da istinu uinim oitom, i bilo mi je svejedno, je li to Allah objavlj
ivao mojim jezikom ili svojim.'
- Isto je tako on - neka ga Allah ima meu bla enima! - kazivao: 'Ako se ti boji ,
da e poradi svojega znanja postati umi ljenim, onda promisli o tome, ijoj naklonosti
ti te i i za ijim blagoslovom ezne i pred ijom se kaznom pla i !'
- Za Abu Hanifu se kazuje, da ga je gospodar pravovjernih, Abu D a'far el-Mans
ur, imenovao za kadiju i da je za njega utvrdio primanje od desettisua dirhema. A
li on to nije htio uzeti. Kada je dakle do ao dan, o kome je oekivao, da e mu biti d
onesen novac, on je molio jutarnju molitvu. Nato se sav umotao u svoju haljinu i
nije govorio nijednu rije. Zatim je do ao glasnik gospodara pravovjernih s novcem.
Ali kada je on u ao k imamu i oslovio ga, taj
391
Osamdesetietvrta no
mu ne dadne nikakav odgovor. Tada mu kalifov glasnik rekne: 'Ovaj je novac tvoje
pravovaljano dobro.' 'Ja znam' odgovori on 'da je on moje pravovaljano dobro: a
li mi je odbojno, da se ljubav prema tiranima usadi u moje srce.' Glasnik nato:
'Otii ipak k njima i dr i se na oprezu pred ljubavlju prema njima!' Ali on odgovori
: 'Zar ja mogu biti siguran, da moje haljine nee biti mokre, ako siem u more?'
K izrekama e -Safi'ije neka ga Allah uzvi eni ima meu
bla enima! -pripada takoer ovaj rijek:
eli li ti, du o, slijediti moj savjet I navijeke biti bogata astima,
Odbaci od sebe po ude i elje!
Kako je ve poneka elja donijela smrtnu patnju.
- Meu rijeima Sufjana eth-Thaurije, kojima je on 'Ali ibn
Hasana es-Sulamiju opominjao, bile su takoer ove: 'Vje baj isti
noljubivost i izbjegavaj la , izdaju, klevetu i oholost! Jer e Allah
poradi ovih grijeha poni titi tvoja dobra djela. Ne budi niiji du nik
osim Njemu Jednomu, koji je milosrdan prema svojim du nicima.
A tvoj prijatelj neka bude onaj, koji e te pouavati da se odrie
ovoga svijeta! Vazda misli na smrt, i budi postojan u molitvi za
opro tenje grijeha i moli od Allaha mir za ostatak svojega ivota!
Savjetuj svakoga vjernika, ako te on upita o stvarima vjere. I uvaj
se, da ne izda nekoga vjernika, jer tko izdaje nekoga vjernika, taj
izdaje Allaha i njegovoga Poslanika! Izbjegavaj svau i glo enje!
Pu taj da ono, to ti je sumnjivo, ide u korist onoga to nije sumnji
vo166, tada e sa sobom ivjeti u miru! Zapovijedaj dobrohotnost i
brani zlohotnost, tada e te Allah ljubiti! Kiti svojega nutarnjeg
166 To jest: Kur'ana, usp. Suru 2,1: "To je knjiga, o kojoj nema nikakve s
umnje, putokaz bogobojaznima."
392
Povijest kralja }Oma-m ibn m-Nu'mana
ovjeka, tada e Allah kititi tvojega vanjskog ovjeka! Primi ispriku od onoga, koji t
i se ispriava, i nemoj mrziti nijednoga od muslimana! Budi prijazan prema onomu,
koji te odbije, i oprosti onomu, koji ti ini nepravdu, tada e postati Prorokovim pr
ijateljem! Povjeri svoju stvar Allahu, u tajnome i u javnome. Boj se Allaha, ona
ko kako ga se boji onaj, koji zna, da e umrijeti i biti uskrsnut i da e morati pri
stupiti k Posljednjem Sudu, kako bi stao pred Silnoga. I imaj na umu, da tvoje p
utovanje vodi k jednomu od dva mjesta, ili k raju u visine ili ka goruemu pakleno
m ognju!'
Zatim stara sjedne k djevojkama.
Kada je dakle tvoj pokojni otac saslu ao govore njih svih, spoznao je, da one p
ripadaju k najizvrsnijima svojega vremena. I budui da je njihova ljepota i dra esno
st i velika profinjenost njihove naobrazbe izazivala divljenje, on im je posvjed
oio svoju naklonost. Staroj je meutim ukazivao osobitu ast. I on odredi za nju i za
djevojke onu palau, koju je bila nastavala princeza Abriza, ki kralja od Male Azi
je. Onamo dadne donijeti sve, to im je bilo potrebno za ivotnu udobnost. Tako su o
ne ostale kod njega tijekom deset dana, i s njima stara. Ali kadgod bi je kralj
posjetio, nalazio bije utonulu u molitvu. Jer ona je nou bdjela, a danju postila.
Tada je on od srca zavoli, i on mi rekne:
O veziru, zaista, ova stara pripada k pravednicima, i stra
hopo tovanje prema njoj je jako u mojemu srcu.
Kralj je dakle posjeti o jedanaestom danu, kako bi joj platio cijenu za djevo
jke. Ona mu meutim rekne:
O kralju, znaj, cijena ovih djevojaka nadilazi ljudsku pro
cjenu. Gledaj, ja neu za njih tra iti niti zlato ni srebro ni dragulje,
niti mnogo niti malo.
Kada je tvoj otac uo njezine rijei, on se zaprepasti i upita je:
O gospodarice, to je onda njihova cijena?
Tada ona odgovori:
Prodat u ti ih samo za tu cijenu, da ti tijekom jednoga punog
mjeseca posti , i to tako, da obdan posti , a kroz no bdije za volju
393
Osamdesetietvrta no
Allaha Uzvi enoga. Ako ti tako uini , tada e one biti tvoje vlasni tvo u tvojoj palai, i
ti mo e s njima initi, to hoe .
Tada se kralj zaprepasti nad njezinom savr enom pobo no u, samozatajno u i ponizno u. I
a postane jo veom u njegovim oima. Tako dakle on rekne:
Neka nas Allah blagoslovi posredstvom ove pobo ne ene!
Tada se on sporazumi s njome, da e jedan mjesec postiti, onako kako mu je ona
to postavila kao uvjet. I ona mu rekne:
Ja u sa svojom molitvom za tebe stajati tebi uz bok. Sada mi
meutim donesi jedan vr vode!
Po to je on naredio da joj se donese vr, ona ga uzme i pone nad njim mrmljati izr
eke. Ona je sjedila tijekom jednoga sata, tim stoje govorila na nekom jeziku, od
kojega mi ni ta nismo razumjeli niti znali. Zatim je pokrila vr komadom rupca, zap
eatila ga je i dala ga tvojemu ocu s rijeima:
Kada otposti prvih deset dana, ispij jedanaeste noi sadr aj ovoga vra! Jer on e otet
i iz tvojega srca ljubav prema ovomu svijetu i ispuniti ga svjetlo u i vjerom. Ja u
sutra otputovati k svojoj brai, nevidljivim duhovima, jer eznem za njima. Potom u s
e vratiti k tebi, kada protee prvih deset dana.
Tada tvoj otac uzme taj vr, podigne se i potra i za njega jednu odaju svoje palae
. Onamo odnese vr. Klju od vrata meutim uzme sa sobom u svome d epu. Sljedeega dakle d
ana kralj pone postiti, a stara otie svojim putem.'...
394
Ali kada je poela
osamdesetipeta no
=i @
Dau el-Makanu: 'Sljedeega dakle dana kralj pone postiti, a stara otide svojim pute
m. Ali kada je kralj zavr io deset dana, on o jedanaestome otvori vr, ispije njegov
sadr aj i nae, da je on na njegovo srce imao blagotvoran uinak. Tijekom pak drugih
deset dana toga mjeseca stara doe natrag, s poslasticama, koje su bile umotane u
zelene listove, razliite od drugih listova s drvea. Ona ode k tvojemu ocu i pozdra
vi ga. A kada ju je on ugledao, on pred njome ustane i rekne:
Dobro do la, pobo na gospodarice!
O kralju
odgovori ona
pozdravljaju te nevidljivi duhovi. Jer ja sam njima pr
ipovijedala o tebi, i oni ti se raduju i alju ti po meni ovo slatko jelo, koje po
tjee od poslastica onoga svijeta. Pojedi ih, kada dan bude o smiraju167!
Tada se kralj ak vrlo obraduje, i on uzvikne:
Hvala neka je Allahu, koji mi je poklonio brau meu ne
vidljivim duhovima!
Zatim on zahvali staroj i poljubi joj ruke. I on njoj i djevojkama uka e najvi e
poasti. Nato ona opet ode odatle na vrijeme od deset
167 Kod muslimanskog se posta danju ne smije niti jesti ni piti. Nou se meut
im smije.
Osamdesetipeta no
dana, za vrijeme kojih je tvoj otac postio. Nakon isteka se tog vremena stara vr
ati natrag k njemu i rekne mu:
- Znaj, o kralju, ja sam govorila nevidljivim duhovima o pri
jateljstvu izmeu tebe i mene, i rekla sam im, da sam ove djevojke
ostavila kod tebe. Tada su se oni obradovali, to su djevice kod kra
lja kao to si ti. Jer kadgod ih oni ugledaju, posveuju im revne
molitve, koje uvijek bivaju usli enima. Zato bih ja njih rado voljela
odvesti k nevidljivim duhovima, da ih dotakne njihov dah, a mo da
bi se one vratile k tebi ak s bla ima ove Zemlje, tako da bi se ti po
zavr etku svojega posta mogao pobrinuti za njihovu opremu i da bi
mogao novac, koji bi ti one donijele, uporabiti posve po svojoj elji.
Kada je tvoj otac saslu ao njezine rijei, on joj zahvali i rekne:
- Kada se ne bih morao bojati, da tebi proturijeim, tada ja ne
bih primio niti to blago ni bilo to inae. Ali kada ti hoe s njima
otputovati?
Ona odgovori:
- Dvadesetisedme noi. I opet u ti ih dovesti o koncu ovoga
mjeseca. Jer tada e zavr iti sa svojim postom, a one e zadobiti
svoje oi enje. Tako e one pripasti tebi i tebi se pokoravati. Tako
mi Allaha, svaka je od njih vi estruko vrijedna tvojega kraljevstva!
On nato:
Ja to znam, o pobo na gospodarice!
A stara:
Ti meutim takoer mora bezuvjetno nekoga iz svoje palae
s njima poslati, tko ti je mio, kako bi on na ao utjehu i sebi donio
blagoslov nevidljivih duhova.
Tada on rekne:
Imam jednu grku robinju po imenu Sophija, i preko nje su
mi bila darovana dva djeteta, jedna djevojica i jedan djeak. Ali su
mi se oni izgubili ve od prije mnogo godina. Uzmi sa sobom
Sophiju, da njoj padne u dio blagoslov!'..."
396
Ali kada je poela
osamdeseti esta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir svoje pripovijedanje pred
Dau el-Makanom ovako zakljuio: 'Kada je stara od tvojega oca zatra ila djevojke, on
joj rekne:
Imam grku robinju po imenu Sophija, i preko nje su mi bila
darovana dva djeteta, jedna djevojica i jedan djeak. Ali su mi se
oni izgubili ve od prije mnogo godina. Uzmi sa sobom Sophiju, da
njoj padne u dio blagoslov, a mo da e nevidljivi duhovi moliti za
nju Allaha, da joj opet dovede oba djeteta i da je s njima sjedini!
Stara odgovori:
Ti si to lijepo rekao.
To je naime upravo bila njezina najvea elja.
Kada je dakle tvoj otac bio blizu tomu, da zavr i svoj post, stara mu rekne:
Moj sine, Ja u se sada uputiti k nevidljivim duhovima. Dovedi mi dakle Sophiju!
Tada on naredi da je se pozove. Ona smjesta doe, on je preda staroj, a ova je
uzme k djevojkama. Zatim meutim stara otie u svoju odaju i doe ka kralju s nekim za
peaenim peharom, koji mu pru i s rijeima:
397
Osamdeseti esta no
O trideset ome se danu uputi u kupelj, i zatim, kada se vrati
odande, otii u neku od odaja svoje palae i ispij ovaj pehar! Poslije
toga lezi na spavanje, i postii e svoj cilj. I to je moj opro tajni
pozdrav upuen tebi!
Tada se kralj obraduje, zahvali joj se i poljubi joj ruke.
Ona jo rekne:
Preporuujem te u Allahove ruke.
A on je upita:
Kada u te ja opet vidjeti, pobo na gospodarice? Zaista, ja se
ne bih mogao od tebe rastati.
Ona meutim zazove blagoslov na njega i krene sa pet djevojaka i princezom Soph
ijom. Kralj je dakle postio jo tri dana, sve do Mlaaka. Zatim on ustane i otie u ha
mmam, a kada se odande vratio, otie u jednu odaju svoje palae, zapovijedi, da nitk
o ne smije ulaziti k njemu, i zakljua vrata. Zatim on ispije sadr aj pehara i legne
na spavanje. I mi smo ga ekali do veeri. On meutim nije izlazio iz odaje van, i ta
ko mi reknemo:
Mo da je umoran od kupelji i od bdijenja nou i od po enja
danju, pa stoga spava.
Zato smo ga oekivali sljedeega dana. Ali on jo uvijek nije izlazio. Tako mi priem
o k vratima te odaje i ponemo ga dozivati jakim glasom, kako bi se probudio i kak
o bismo ga upitali, o emu se radi. Ali se to nije dogodilo. Tako mi naposljetku p
rovalimo vrata, i kada smo u li k njemu, naemo ga istrunula i raspala tijela i zdro
bljenih kostiju. I kada smo ga tako vidjeli, bili smo potreseni. I mi uzmemo ona
j pehar i naemo na njegovu poklopcu komad papira, na kome je stajalo napisano:
'Onaj tko poini opainu, taj za sobom ne ostavlja nikakvu alost. I ovo je nagrada
za onoga koji obmanjuje i obe a uje kraljevske keri! Onima, koji ovaj list uzmu u ruke
, neka njime bude priopeno, daje Sarkan zaveo na u princezu Abrizu, kada je doputov
ao u na u zemlju. I jo mu ni to nije bilo dovoljno: on nam ju je
398
morao oduzeti i dovesti je k vama. Zatim ju je odaslao u pratnji stanovitoga crn
og roba, koji ju je ubio, a mi smo je na li u pustinji kako le i mrtva ispru ena na tl
u. To nije nikakvo kraljevsko postupanje, i tko je tako postupio, sada je primio
zaslu enu nagradu. Ali nemojte ni protiv koga gajiti nikakvu sumnju. Jer nitko ga
drugi nije poslao u smrt, nego jedino iskusna obmanjivaica, koja se zove Dhat ed
-Davahi. Gledajte, ja sam uzela takoer Sophiju, kraljevu suprugu, i nju sam odvel
a k njezinu ocu, k Afridunu, kralju od el--Konstantinije. I sada nije mogue ni ta d
rugo, nego da vas mi svladamo ratom i da vas pobijemo i da vam oduzmemo va u zemlj
u. Vi morate biti uni teni sve do posljednjeg ovjeka, * zatim od vas nee preostati n
ijedna ljudska du a, * nitko tko mo e potpiriti vatru na ognji tu, * ako ne pribjegne
obo avanju kri a i pojasa168.'
Kada smo mi bili proitali taj list, saznali smo, da nas je stara
prevarila i daje njezin napad na nas bio uspio. Tada ponemo glas
no vikati i udarati se po licu i plakati, ali nam plakanje nije vi e ni ta
koristilo. Trupe su se meutim podijelile u pogledu toga, koga bi
trebale postaviti nad sobom kao sultana. Neki su htjeli tebe, a drugi
tvojega brata arkana. Tijekom cijeloga su jednog mjeseca one
ustrajale u tom nejedinstvu. A zatim se stanovit dio nas usuglasio i
htjednemo putovati k tvojemu bratu Sarkanu. I potom smo se
nalazili na tom putovanju, sve dok se nismo namjerili na tebe. Tako
stoji stvar sa smru sultana 'Omara ibn en-Nu'mana.
Kada je dakle vezir Dandan zavr io svoje pripovijedanje, Dau el-Makan i njegova
sestra Nuzhat ez-Zaman ponu plakati. A plakao je takoer komornik. Zatim rekne vez
ir Dau el-Makanu:
O kralju, plakanje ti nee ni ta pomoi. Tebi sada prilii
samo to, da ti ovrsne svoje srce i osna i svoju odluku i osigura
svoje gospodstvo. Jer tko je iza sebe ostavio sina poput tebe, taj nije
mrtav.
Tada Dau el-Makan odustane od plakanja, i zapovijedi, da se njegovo prijestol
je namjesti izvan predvorja. Zatim izda zapovijed,
Pojas je bio znak raspoznavanja inovjeraca.
399
Osamdesetiksta, no
da trupe moraju pred njim proi u paradi. Komornik mu se namjesti uz bok, svi dvor
ski asnici iza njega, vezir Dandan pred njime, a svi se emiri i velika i dr ave posta
ve prema svom rangu. Zatim Dau el-Makan rekne ministru:
Daj mi izvje e o bla ima mojega oca! A on odgovori:
Tako mu on dadne izvje e o riznicama i o njihovu sadr aju u novcima i draguljima,
i nadalje mu polo i raun o novcima njegove blagajne. Tada Dau el-Makan podijeli voj
nicima darove, a veziru Dandanu dadne skupocjenu poasnu haljinu s rijeima:
Ti e ostati u svojoj slu bi.
Taj meutim poljubi pred njim tlo i za eli mu dug ivot. Nato pokloni poasne haljine
takoer emirima, a zatim rekne komorniku:
Poka i mi to ima kod sebe u porezu od Damaska.
Taj mu poka e kovege s novcem i skupocjenostima i draguljima, i on ih uzme i pone
ih dijeliti meu trupe..."
400
Ali kada je poela
"Pripovijedali su mi o sretni Kralju, daje Dau el-Makan zapovi-jedio komornik
u, da mu poka e, to je donio sa sobom u porezu od Damaska. Taj mu poka e kovege s novc
em i skupocjenostima i draguljima, a on ih uzme i pone ih dijeliti meu trupe, sve
dok nije preostalo vi e ni ta. Emiri meutim poljube pred njim tlo i za ele mu dug ivot i
reknu:
Nikada nismo vidjeli nijednog kralja da udjeljuje takve darove.
Zatim svi pou k svojim atorima. A kada je do lo jutro, on izda zapovijed za polaz
ak. Tako su putovali tijekom tri dana, a o etvrtome su ugledali Baghdad. Kada su
potom u li u grad, na li su ga okiena, a Dau el-Makan otie u palau svojega oca i sjedne
na prijestolje, a emiri se vojske i vezir Dandan i komornik od Damaska postave
pred njega. Zatim on zapovijedi svojemu tajniku, da napi e njegovu bratu Sarkanu p
ismo, u kome e ga izvijestiti o svemu, to se zbilo. I on zakljui:
'im proita ovo pismo, spremi se i udari k nama sa svojom vojskom. Zatim emo se ot
putiti u rat protiv krivovjerakih zemalja, zatim emo osvetiti na ega oca i izbrisati
svoju sramotu!'
401
Potom on savije tu poslanicu i zapeati je i rekne veziru Dandanu:

Ovu poslanicu ne treba nitko drugi prenijeti nego ti. I ti mo
ra mojemu bratu uputiti prijazne rijei i kazati mu: 'Ako ti eli
gospodstvo svojega oca, ono je tvoje, a tvoj e brat umjesto tebe biti
vicekralj u Damasku. Jer tako glasi moj nalog.'
Tada vezir otie i pripremi se za putovanje. Zatim Dau el-Makan naredi, da se z
a lo aa uredi jedan rasko an stan i da ga se opremi na najljep i nain. Ovaj meutim lo a i
jo jednu dugaku povijest.
Uskoro potom Dau el-Makan izja i u lov. A kada se vratio u Baghdad, dovede mu n
eki emir tako plemenite konje i tako lijepe robinje kao poklon, kako ih nijedan
jezik nije kadar opisati. Tada mu se jedna od tih robinja dopadne. I tako se on
s njome povue i obljubi je jo iste noi, i ona istoga asa od njega zane.
Nakon stanovitoga se vremena vrati vezir Dandan sa svojega putovanja natrag,
i on mu donese izvje e o njegovu bratu arkanu, koji je bio na putu k njemu. I Dandan
rekne:
Bilo bi dobro, kada bi mu ti po ao ususret.
Slu am i sporazuman sam.
Tada on odja i sa svojim gardama dan putovanja daleko od Baghdada i podigne ond
je svoje atore, kako bi ekao svojega brata. I o sljedeem se jutru pojavi kralj Sark
an s vojskom od Sirije,
* vitez i prvoborac u boju, * prijetei lav u svojoj moi * i junak koji je izveo ve
lika djela. *. Kada su dakle ete do le bli e * i oblaci pra ine odletjeli u zrak, * kak
o su se zastave kretale prema njima * i paradni se barjaci kretali na vjetru, *
tada pojasi naprijed arkan
* i njegovi ljudi na pozdrav. * Pa kada je Dau el-Makan ugledao svojega brata, o
n pred njim htjedne skoiti s konja. Ali ga arkan zakune, neka to ne ini, nego tovi e o
n sam sja i i uputi se prema njemu pje ice. im je on stao pred njega, Dau el-Makan se
baci na njega, i Sarkan ga povue na svoje grudi. I obojica glasno zaplau i
402
jedan drugome reknu rijei utjehe. Zatim opet uzja u i jahali su sa svojim trupama,
sve dok nisu do li do Baghdada. Ondje se zaustave, I zatim se Dau el-Makan sa svoj
im bratom Sarkanom popne u kraljevsku palau, gdje su obojica proveli tu no. Ali ka
da je do lo jutro, Dau el-Makan izae i zapovijedi, da se skupljaju trupe sa svih st
rana i da se objavi borba i d ihad169. Zatim su priekali, sve dok se nisu pojavile
trupe iz svih dijelova dr ave. I sa svakim su, koji je ovamo dolazio postupali s p
unim po tovanjem i obeavali mu ono najbolje. U tome proe pun jedan mjesec, a bojovni
ci su dolazili eta za etom.
Sarkan sada rekne svojemu bratu:
Brate, ispriaj mi svoju povijest!
Ovaj mu dakle ispripovijeda sve, to mu se dogodilo od poetka do kraja, i takoer,
kakvo mu je dobro uinio lo a.
A kada ga je Sarkan upitao: - Zar mu se ti nisi odu io za njegovu dobrotu? - on
odgovori:
Brate, ja ga dosada jo nisam nagradio, ali, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, ja u ga nagraditi, im se iz ovoga vojnog poho
da vratim doma...'

169 Sveti rat.
403
Ali kada je poela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Sarkan upitao svojega brata: - Z
ar se ti nisi lo au odu io za njegovu dobrotu? - i da mu je on odgovorio:
Brate, ja ga dosada jo nisam nagradio, ali, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, ja u ga nagraditi, im se vratim doma iz ovoga
vojnog pohoda i naem za to vremana.
Sada je Sarkan bio siguran, da je njegova sestra, princeza Nuzhat ez-Zaman, u
svemu bila rekla istinu. Ali on pre uti, to se izmeu njih dogodilo170, i dadne joj
po komorniku, njezinu suprugu, prenijeti svoj pozdrav. Tada takoer ona oda alje nje
mu svoj pozdrav, tim to je na njega prizvala blagoslov i raspitala se o svojoj ker
i Kudiji-Fakan. I Sarkan joj dadne rei, daje djevojica dobro i u najboljem zdravlj
u. Tada ona pohvali Allaha Uzvi enoga i zahvali mu se. Sarkan se meutim vrati k svo
jemu bratu natrag, da se s njime posavjetuje o polasku. A Dau el-Makan rekne:
Brate, im se vojske okupe i prispiju Arabljani sa svih strana,
krenut emo na bojno polje.
170 To jest: da je on od svoje, tada jo neprepoznate, sestre Nuzhate ez--Za
man dobio ker Kudiju-Fakan.
405
Osamdesetiosma no
Zatim on zapovjedi, da se spremi zaliha ive nih namirnica i oprema. Ubrzo zatim
ode k svojoj supruzi, koja je bila trudna ve od prije pet mjeseci. I on joj stavi
na raspolaganje uenjake i astrologe, kojima je odredio uzdr avanja i prihode. A tr
i mjeseca nakon prispijea sirijske vojske, kada su pristigli Arabljani i sveukupn
e trupe iz svih pravaca, on poe, praen od bojovnika i vojnih eta.
Bilo je dakle ime voe Dajlamiana171 Rustem, a voe Turaka Bahram. Dau el-Makan se
meutim nalazio u sredini trupa, i njemu je s desna jahao njegov brat Sarkan, a n
jemu s lijeva njegov zet, komornik. Tako su putovali sve dalje pun jedan mjesec.
Ali su se svakoga tjedna zaustavljali na nekom logori tu i po tri dana poivali, je
r su bili mnogo naroda. Na taj su nain neprestano napredovali, sve dok nisu do li u
zemlju Grka. Tada su stanovnici sela i zaselaka i prosjaci bje ali i stjecali se
u el-Konstantiniju.
Kada je meutim kralj Afridun uo vijest o njima, on se podigne i uputi se k Dhat
ed-Davahi, onoj istoj, koja je smislila ono lukavstvo i otputovala u Baghdad, k
ako bi ubila kralja 'Omara ibn en-Nu'mana. Jer, kada je ona bila otela svoje rob
inje i princezu Sophiju, sa svima se njima vratila natrag u svoj zaviaj. Pa kada
je ona opet bila kod svojega sina, kralja od Male Azije, i kada se osjeala na sig
urnom, tada mu je rekla:
Budi utje en! Ja sam osvetila sramotu tvoje keri Abrize,
ubila sam kralja 'Omara ibn en-Nu'mana i dovela sa sobom
Sophiju. Sada otii ka kralju od el-Konstantinije, odvedi mu nje
govu ker Sophiju i ispripovijedaj mu, to se dogodilo, kako bismo
svi bili u svojoj pripravnosti i opremali svoje vojne snage! Ja u
sama otputovati s tobom ka kralju Afridunu, gospodaru od el-Konstantinije, jer vjerujem, da muslimani nee ekati na na napad.
Njezin sin meutim, kralj Hardub, rekne:
Priekaj, dok se oni ne pribli e k na oj zemlji, da se mo emo
u meuvremenu opremiti!
171 Stanovnici brdovite oblasti u Zapadnoj Perziji.
406

Zatim oni ponu skupljati svoje ljude i opremati se, pa kada je do njih doprla
vijest o pribli avanju muslimana, oni su bili spremni za rat i sakupljeni. Pa ipak
Dhat ed-Davahi po uri s prednjom etom naprijed u el-Konstantiniju. Kada su do li ona
mo, douje velekralj, vladar ovoga grada, Afridun, o pribli avanju Harduba, kralja o
d Male Azije. Tada mu on poe ususret, i pri njihovu ga sastanku upita, kako je, i
zbog ega dolazi. Hardub mu dakle ispripovijeda o lukav tini svoje matere Dhat ed-D
avahi: kako je ubila kralja muslimana i oduzela mu princezu Sophiju. I on doda:
Muslimani su skupili svoje vojske i do li u na u zemlju. Stoga emo se obojica ujed
initi i izai protiv njih.
Tada se obraduje kralj Afridun zbog povratka svoje keri i zbog smrti kralja 'O
mara ibn en-Nu'mana. I on po alje glasnike u sve zemlje i zamoli za pomo, tim to im
je svima priopio, zbog ega je ubijen kralj 'Omar ibn en-Nu'man. Tako k njemu pohit
aju trupe kr ana. Jedva da su bila protekla tri mjeseca, a ve se bila sakupila vojsk
a Grka, i k njima stignu Franci iz svih svojih zemalja: Francuzi, Nijemci, Dubro
vani172, Zadrani173, Mleani, enovljani i sve te vojne ete Bljedolikih174. I kada su
svi bili zajedno, zemlja
172
Bez obzira na to to se u temelju ovoga romana nalaze sjeanja na
sukobe izmeu Arapa i Bizanta u VIII. stoljeu, spominjanje Dubrovana i
Zadrana kao franakih vojnika je vjerojatno reminiscencija na etvrtu kri arsku
vojnu, osvajanje Konstantinopola i utemeljenje Latinskog Carstva 1204. godine.
No ne smijemo gubiti iz vida da tivo 1001 noi zahtijeva od itatelja le eran
odnos prema povijesnim injenicama. To, to treina ovdje imenom spomenutih
Franaka nosi hrvatsko ime koliko god to nekomu od nas moglo izgledati vri
jedno pa nje niti za ovaj roman, ni za samu 1001 no nema nikakvoga
stvarnog znaenja. Ali se
ako koga to zanima o Dubrovanima i Zadranima
u ovome tekstu mo e usporediti Fehim Barjaktarevi: Dubrovani i Zadrani u
"Hiljadu ijednoj noi" (Istoriski asopis. Organ Istoriskog instituta SAN, knj. V.,
1954/55, Beograd, 1955., str. 155-165) i Besim Korkut: Da li se Zadrani spominju
u "Hiljadu i jednoj noi"? (Prilozi za orijentalnu filologiju VIII. IX. 1958/59.,
Sarajevo 1960., str. 203-206).
173
174 Tako su Arapi nazivali stanovnike Zapadne Europe.
Osamdesetiosma no
postane za njih pretijesnom zbog njihova mno tva. Tada velekralj Afridun zapovijed
i, da se poe od el-Konstantinije. I tako oni krenu. Ali je to trajalo deset dana,
dok jedna eta za drugom nisu bile stavljene u pokret. I putovali su, sve dok se
nisu zaustavili u Makovoj Dolini, jednoj prostranoj nizini, tik do slanoga mora,
i ondje su se odmarali tri dana. etvrtoga meutim dana, kada su upravo htjeli kren
uti opet, doe do njih vijest, da su se pribli ile islamske ete, uvarice religije Muha
mmeda, najboljega od ljudi.
Tada su se oni jo jednom odmarali tri dana, a sljedeega dana ugledaju oblak pra i
ne, * koji se penjao u vis * i svijet zastro velom.
* Ali jedva daje pro ao jedan sat od trajanja dana, * ovaj seje oblak pra ine rastvo
rio * i u krpama se popeo prema nebu, * njegova je tama izblijedjela pred zvijez
dama vrhova kopalja * i pred svijetlim munjama maeva, * i pod njim se ukazu zasta
ve, te islamske, * i bojni znakovi, ti muhammedanski. * Zatim dou konjanici kao u
zavrelo more, * odjeveni u oklope, kao to se oko Mjeseca natiskuje vojska oblaka.
* I sada obje vojske ponu napadati jedna na drugu,
* poput dva mora koja su se srazila. * Oko padne na oko i prvi koji je stupio na
prijed u borbu je bio vezir Dandan, * njega su slijedili voa Turaka i voa Dajlamian
a Rustem i Bahram, i dvadeset tisua konjanika. * Iza njih je jo nadolazilo pje a tvo o
d slanoga mora, * obueno u mjedene oklope nalik Mjesecima na njihovu putu po nebe
skom svodu u mranoj noi *.
Tada kr ani podignu bojnu viku: 'O Isuse, o Marijo, o kri u! -taj neka je proklet!
175
i ponu juri ati na vezira Dandana i njegovu sirijsku vojsku.

175 Ovdje se naravno misli na kri . U ovoj se, a i nekima drugim cjelinama 1
001 noi, itatelj nemusliman mora u iviti u specifinu muslimansku boju vjerskog do ivlja
vanja: likovno predoavanje vjerskih otajstava je po njihovome nazoru na vjeru ido
lopoklonstvo, a Sveto Trojstvo za jednoga jedinog Boga, na primjer, je - mnogobo t
vo. Odatle u 1001 noi i dolaze nazivi za kr ane poput: idolopoklonici, mnogobo ci, pog
ani, bezbo ci, nevjernici itd. Usporedi ipak u tome smislu i sljedee dvije bilje ke.
408

Sve se ovo meutim zbivalo u skladu sa stanovitom ratnom lukav tinom stare Dhat e
d-Davahi. Jer kralj se prije svojega polaska bio obratio njoj i upitao ju je:
* Sto treba initi? * Kakav je plan napravljen? * Ti si nas do
vela u ovu bijedu! *
A ona je bila odgovorila:
- * Znaj, o kralju, moni gospodaru, * sveenice od visoke as
ti, * ja u ti svjetovati jednu stvar, koju sam iblis176 ne bi mogao
isplanirati, * pa makar pozvao u pomo svoje pale ete177! *..."
176
Isto to i ejtan - vrag.
177
Vragovi su dakako - pali aneli. Ma koliko se Zidovi, kr ani i musli
mani teolo ki distancirali jedni od drugih, temeljni su im vjerski korijeni zapra
vo posve isti.
409
Ali kada je zapoela
osamdesetideveta no
^9WW?W????? ?????????????^
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se je sve to dogaalo u skladu sa sta
novitom ratnom lukav tinom stare. Jer kralj se prije svojega polaska bio obratio n
joj i upitao ju je:
* Sto treba initi? * Kakav je plan napravljen? * Ti si nas do
vela u ovu bijedu! *
A ona je bila odgovorila:
* Znaj, o kralju, moni gospodaru, * sveenice od visoke
asti, * ja u ti svjetovati jednu stvar, koju sam iblis ne bi mogao
isplanirati, * pa makar pozvao u pomo svoje pale ete! * Taj je
plan sljedei: Po alji pedesettisua ljudi, koji plove u laama po
moru, sve dok ne dou do Dimne Planine. Ondje oni moraju osta
ti i ne micati se s mjesta, sve dok vam se ne pribli e stjegovi
imana178. Zatim se borite jedni s drugima. Nato trebaju trupe s
mora napasti muslimane s lea, dok ih mi napadamo s kopna. Tako
nijedan od njh nee umaknuti. * Zatim e skonati na a patnja * i
zauvijek emo imati mir. *
Taj se stariin govor svidio kralju Afridunu, i on odgovori:
178 Islama.
411
Osamdesetideveta no
* Dobar je savjet tvoj savjet, * ti gospodarice starih ena, koje
lukavo obmanjuju, * i utoi te sveenika koji se nalaze u osvet
nikom boju! *
Kada ih je meutim u onoj dolini spopala vojska imana, * tada su bili prije neg
o to su se sna li atori u plamenu, * a maevi su se zabijali u tijela. * Zatim su grun
ule naprijed vojske od Baghdada i Chorasana, * stoidvadesettisua konjanika pod za
povjedni tvom Dau el-Makana. * Ali kada ih je ugledala vojska nevjernika, koja je
le ala na moru, ona ih napadne s lea. Kada ih je Dau el-Makan ugledao, on dovikne s
vojim ljudima:
* Okrenite se protiv nevjernika, * vi ljudi, koji tujete izabra
nog Proroka! * Borite se protiv nevjernikih masa, * koji mrze
slu bu Milosrdnomu i Premilostivomu! *
Tada se oni okrenu i ponu se boriti protiv kr ana. * Sada meutim takoer napadne Sar
kan * s jednom drugom etom muslimanske vojske, * sa otprilike stoidvadesettisua lj
udi *, dok su nevjernici brojali do esnaeststotinatisua. Ali kada su muslimani bil
i sjedinjeni, tada se ovrsti njihovo srce, i oni gromko poviu i kliknu:
Allah nam je obeao pobjedu, a nevjernicima odredio poraz!
* Zatim se sraze s maem i kopljem, * a Sarkan se pone probijati kroz redove. *
On je bjesnio meu tisuama i borio se tako Stra no za pogled, * da bi od toga dojenadi
posijedjela kosa, * i on nije prestajao nadirati na nevjernike * i vitlati o trim
maem, * uz poklik: 'Allahu Akbar!179, * sve dok vojska nije bila potisnuta natra
g na morsku obalu. * Tada im pone otkazivati tjelesna snaga * i Allah dadne pobje
du islamskomu vite tvu vjere, * dok se mu karac protiv mu karca borio pijan bez vina *
.
Od nevjernika je palo u toj bitci etrdesetipettisua. Od muslimana je meutim palo
samo tritisueipetstotina.
179 Bog je najvei!
412
* Te noi nije spavao ni lav vjere arkan, * a isto tako ni njegov brat Dau el-Ma
kan, * nego su priopavali ratnicima vesele pobjednike vijesti, * brinuli se za ran
jenike i estitali im * na spasu i pobjedi i nagradi o Sudnjem Danu pred Allahovim
prijestoljem. *
Tako daleko muslimani.
Okrenimo se mi sada ka kralju Afridunu od el-Konstantinije i ka kralju od Mal
e Azije i staroj Dhat ed-Davahi! Oni skupe emire te vojske i reknu jedni drugima
:
* Zaista, mi smo ispunili svoju elju * i uti ali udnju svojega
srca, * ali smo previ e gradili na svome mno tvu * i jedino nas je to
stjeralo u tjesnac. *
Tada im stara Dhat ed-Davahi rekne:
* Vama e pomoi samo jo jedno: * stupite pred Mesijino
lice * i poklonite svoje povjerenje pravoj vjeri! * Jer tako mi Mesije,
* cjelokupna snaga muslimana le i u tome ejtanu180, * kralju
Sarkanu. *
Kralj Afridun odgovori:
Ja sam odluio, da sutra opet postavim bojne redove i da pro
tiv njih iza aljem onoga glasovitog viteza, Luku ibn Samluta. Jer
ako on izae protiv kralja arkana u pojedinani dvoboj, on e ga
oboriti, a s njime i druge muslimanske vitezove, sve dok nijedan vi e
od njih ne preostane. Ja sam nadalje zakljuio, da vas noas sve
posvetim svetim tamjanom.
Tamjan se meutim, na koji je on mislio, sastojao od izmeta velikog patrijarha,
la ljivca i poricatelja181. I udili su za njim tako strasno i tako su visoko cijen
ili njegovu vrijednost, da su ga najmoniji grki patrijarsi, pomije anoga s ambrom i
mo usom, obi180 ejtan je isto to i vrag (sotona). Premda su rijei kao ejtan, d inn, d ennet it
d. kod nas openito vrlo dobro poznate, ja ih tumaim radi one manjine, kojoj mo da ip
ak nisu poznate.
1S1 Dakako: poricatelja prave vjere u jedinoga Boga.
413
Osamdesetideveta no
avali slati u svilenim omotima po svim pokrajinama svoje zemlje. Kada su kraljevi
o tome uli, plaali su po tisuu dinara za svakih deset obola182. Da, oni su slali l
jude, da ga donesu, da bi njime okadili nevjeste. Patrijarsi su ga umna ali svojim
vlastitim izmetima, jer oni velikog patrijarha nisu dostajali za deset pokrajin
a. A najmoniji su kraljevi stavljali malo od toga u masti za oi i lijeili time bole
st i kolike.
* Kada je dakle do lo jutro i zasjalo u svome svijetlom sjaju, * pohitaju vitez
ovi u borbu kopljem. *..."
182 Cijena je dakako bajoslovna jer obol iznosi svega jedan dekagram.
414
Ali kada je poela
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su * kada je do lo jutro i zasjalo u
svome svijetlom sjaju, * pohitali vitezovi u borbu kopljem, * i da je kralj Afri
dun pozvao svoje visoke vitezove i velika e dr ave, i da ih je odjenuo u poasne halji
ne. Po to im je nacrtao na elima znak kri a, on ih okadi prije spomenutim tamjanom, i
zmeti-nama velikog patrijarha i herezijarha. Zatim dadne pozvati Luku ibn Samlut
a, kojega su nazivali imenom 'Mesijin Ma'. I on ga okadi govnom, natrlja mu njime
nepce, dadne mu da od toga u mrkne u nos, utrlja mu ga u njegove obraze, a ostatk
om mu namaze brkove na gubici.
Nije dakle bilo u zemlji Grka nijednoga sna nijeg ovjeka od toga prokletog Luke,
koji bi o danu bojnoga polja umio bolje gaati strijelom, vitlati maem i ubadati k
opljem. Ali ga je bilo odvratno pogledati. Jer njegovo je lice bilo kao u nekoga
magarca, njegov stas kao u kakvog majmuna, njegov pogled kao u otrovne zmije. N
jegova je blizina priinjala vi e jada nego rastanak s ljubljenom. Od noi je on imao
svoju mranu boju, od lava svoj smrdljivi zadah, od pantere svoja lukavstva, a na e
lu je nosio peat nevjerstva.
On dakle stupi pred kralja Afriduna, poljubi mu noge i ostane pred njim staja
ti. Tada mu kralj rekne:
415
Devedeseta no
* Ja elim da ti izae u boj protiv arkana, * kralja od Da
maska i sina 'Omara ibn en-Nu'mana, * zatim e nas ostaviti ta zla
kob, i bit e otklonjena. *
Luka odgovori:
Zatim mu kralj ucrta na elo znak kri a i povjeruje, da mu je sada pobjeda blizu.
Nato Luka napusti kralja Afriduna. I prokletnik uzja i lisije rieg konja. * Nosio j
e crvenu haljinu, * njegove su grudi bile pokrivene zlatnim oklopom punim dragul
ja * dr ao je u ruci trozubo koplje, * i bio je nalik prokletom iblisu * o danu po
bune. * On pojasi sa svojom etom nevjernika, * kao da ja u u paklenu vatru *. A kod
njih je bio jedan glasnik, koji glasno povie na arapskom jeziku:
O vi ljudi Muhammedovi - Allah neka Ga blagoslovi i neka
Ga pozdravi! - nitko drugi neka ne izlazi naprijed osim va eg
viteza, islamskog maa, zvanoga Sarkan, kralja Damaska i sirijske
zemlje!
Jedva je on bio dorekao svoje rijei, * kad li se na polju podigne buka, * i meu
bojnim se redovima zauje topot galopa, * kao da je do ao dan jada. * Tada zadr u kuka
vice * i glave se okrenu prema tutnjavi, * i gledaj, ta je dolazila od arkana, *

sina 'Omara ibn en--Nu'mana. *
Jer kada je njegov brat Dau el-Makan vidio onog prokletnika kako ja i preko boj
noga polja i uo toga glasnika, on se bio okrenuo k arkanu i rekao:
Gledaj, oni tra e tebe. Ovaj je bio odgovorio:
Ako je to tako, onda meni nije ni ta dra e.
Tako su se oni uvjerili o tome i poslu ali, kada je glasnik izvikivao:
* Neka mi nitko ne izlazi na megdan, * nego jedino Sarkan! *
416
Oni su dakle sada znali, da je ovaj bio prokleti junak grke zemlje i da se bio
zakleo, da e osloboditi zemlju od muslimana ili sam biti izgubljen na najsramotn
iji nain. * Jer on je bio taj, koji je srca * ispunjavao bolima, * pred kojim su
vojske dospijevale u jezu, * Turci i Kurdi i Dajlamiani. *
* Sada meutim Sarkan brzo izja i naprijed, * upravo kao kakav lav u svojemu gnje
vu, * visoko na plemenitu konju, * koji je pojurio poput brzonoge gazele. * Upra
vio ga je prema Luki, sve dok nije stao pred njega, * a tresao je kopljem u svoj
oj ruci, * da se je okretalo poput neke zmije, * i izvikivao ove stihove u prost
or: *
Imam riega konja, kojim se lako upravlja, Trkaa, koji svoje snage voljko daruje ja
hau.
Ijedno uspravno koplje s vitkim vrhom, To je kao da na njegovu drvetu sjedi smrt
.
I takoer elini ma, o tri. Onaj, tko ga povue, taj misli, da pri povlaenju vidi vatrene
unje.
Ali se * Luka, koji nije razumio smisao njegovih rijei * niti osjeao snagu tih
stihova, * uhvati za elo, kri u u ast, koji je na njemu bio nacrtan, i poljubi tu ru
ku. Nato uperi koplje protiv Sarkana i brzo pojasi na njega. * Zatim baci koplje
u zrak jednom rukom, * da je i ezlo oima onih koji su gledali, * ali ga nato opet u
hvati drugom, onako kako to rade ongleri. Zatim ga baci na Sarkana. I ono izleti
iz njegove ruke poput svijetleeg meteora, a narod krikne i prestra i se za Sarkana.
Ali kada je koplje do lo blizu njega, * on ga uhvati u punom letu, * tako da je g
ledatelje obuzela zaprepa tenost. * Zatim ga zatrese rukom, kojom ga je bio uhvati
o od kr anina, sve dok ga nije gotovo slomio, baci ga prema nebu, da
417
Devedeseta no
je i ezlo s pogleda, i zgrabi ga opet drugom rukom, br e nego to bi tko trepnuo okom.
I iz najdubljeg srca istisne on krik i povie:
Tako mi Stvoritelja sedam nebeskih svodova183, * ja u nani
jeti sramotu * tomu prokletniku u svim zemljama! *
Zatim on izbaci koplje. A Luka pomisli uiniti onako, kako je to bio uinio Sarka
n. Jer on je ispru io ruku prema koplju, kako bi ga uhvatio u letu. Ali mu se Sark
an pribli i s drugim kopljem. Ovo on izbaci na njega, i ono ga pogodi posred znaka
kri a, koji se nalazio na njegovu elu, na to * Allah brzo po alje njegovu du u u pakleni
oganj, * u tu groznu podzemnu tamnicu *. Ali kada su nevjernici vidjeli, da je
Luka ibn Samlut pao mrtav, oni se ponu udarati po licu i uzvikivati:
Jao! Dogodilo se zlo!
I oni ponu zazivati u pomo samostanske patrijarhe..."
183 Bog je naime izmeu Osmoga Neba i Zemlje - koja se nalazi u sredini svem
irske kugle - stvorio sedam nebeskih svodova.
418
Ali kada je poela
devedesetiprva no
^ %g
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su se nevjernici - kada su vidjeli
da Luka ibn Samlut le i mrtav
poeli udarati po licu i uzvikivati:
Jao! Dogodilo se zlo!
I oni ponu zazivati u pomo samostanske patrijarhe i vikati:
Gdje su kri evi, koji e nas spasiti?
I redovnici se ponu moliti. Zatim se svi ujedine protiv Sarka-na, * i pokaziva
li su mu ma i koplje, * i juri ali su u boj i krvavi ples.
* Vojska je udarala na vojsku u elji za borbom, * i kopito je gazilo po grudima,
* koplja su i maevi imali posla, * ramena su i ruke poeli obamirati, * i konji su
izgledali kao da su im noge otrnule, * i bojni je glasnik neprestano vikao, * sv
e dok nije malaksala svaka ruka, * i dok dan nije po ao u smiraje * i no sve obuhva
tila tamom.
* Tada se meutim vojske razdvoje, * i bilo je kao da svaki junak slii pijanu ovjeku
, * iscrpljen od udaraca maem i uboda kopljem.
* Zemlja je bila posijana le evima i stra ne su bile rane, * ali nitko, tko je pao,
nije znao od koga je na ao smrt. * Nato se ujedini arkan * sa svojim bratom Dau elMakanom * i s komornikom i vezirom Dandanom. *
419
Devedcsetiprpa no
I tako on rekne obojici:
- * Gledajte, Allah je otvorio vrata prema propasti pogana. *
Neka bude hvala i slava Allahu, * Gospodaru svjetova! *
Tada Dau el-Makan odgovori svojemu bratu:
- * Dajte da vjeno sna nim glasom slavimo Allaha, * koji je
oslobodio od nevolje sve Arabljane i Perzijance! * O tome e govo
riti ljudi iz pokoljenje u pokoljenje, * kako si nas ti osvetio na
prokletom Luki, krivotvoritelju Evanelja184, * kada si koplje uhva
tio u letu, * i kada si svojom rukom dotukao Allahova neprijatelja.
* Tvoja slava nee prestati sve do kraja vijekova. *
* Ali Sarkan nato rekne: *
- * Slu aj ti veliki komornie, * ti junae od visoke asti! * A taj odgovori:
- Ja sam na mjestu. Tada Sarkan nastavi:
- Uzmi s vezirom Dandanom dvadesettisua vitezova, i odvedi
ih sedam fersaha185 prema moru. I urite se, sve dok ne budete bili
blizu obale na mjestu, gdje e udaljenost izmeu vas i neprijatelja
iznositi dva fersaha. Ondje zasjednite izmeu bra uljaka, sve dok
ne zaujete galamu, kada neprijatelji budu dolazili iz svojih brodo
va. Zatim ete uti s obje strane bojne poklike, im zapone izmeu
nas borba maevima. Pa kada budete vidjeli da se na e trupe
povlae, kao da su potuene, i kada zatim budu neprijatelji nadirali
na njih sa svih strana, takoer od mora i od atorskog logora, tada
ipak mirno ostanite le ati u zasjedi. im meutim ugledate stjegove
s natpisom: 'Nema drugog Boga osim Allaha, i Muhammed je
Allahov poslanik' On neka Ga blagoslovi i neka Ga pozdravi! 184
Posrijedi je Muhammedova kritika kr anskog tumaenja Svetih Knjiga.
Poslanik e se naime, koji prema Bibliji treba doi na Zemlju, zvati - Preslavni
Ahmed).
185
Fersah odgovara parasangi, perzijskoj milji, koja je oznaka za s
at vreme
na putovanja, to jest za 5.550 na ih metara.
420
tada na noge sa zelenim barjacima! Podignite bojnu viku 'Allahu Akbar!' i napadn
ite na njih s lea. Ali pazite na to, da nevjernici ne prodru izmeu onih koji bje e i
mora!
Komornik odgovori:
Tako bude sve dogovoreno istoga asa. Zatim oni opremljeni podu odatle, a komor
nik uzme sa sobom, onako kako je bio zapovi-jedio kralj arkan, vezira Dandana i d
vadesettisua konjanika.
Kada je dakle zarudjela zora, * pojasu neprijatelji naprijed, isukanih maeva,
* kopalja vrsto pritisnutih uza se, * u punoj ratnoj opremi. * I ete se izliju po
bre uljcima i nizini, * sveenici su sveano pjevali, * i glave su sviju bile nepokriv
ene. * Visoko su se vijorila kri na jedra iznad kopna, * i ljudi su urili sa svih s
trana na obalu, * konji su bili izvedeni na kopno, * i i lo se naprijed u neodluan
boj. * Kao da gomile dolaze ple ui, svijetlile su se o trice maeva, * a koplja su pu tal
a da vatrene munje sukljaju od prste -nova lananih oklopa. * Mlin smrti se vrtio
nad glavama pje aka i ljudi na konjima, * i glave su odlijetale s tjelesa, * jezic
i su ostajali nijemo stajati, * a oi vi e nisu mogle gledati, * i uni su mjehurovi poe
li pucati. * I maevi su poinjali bjesnjeti, * i lubanje su bile otpuhivane, * i ud
ovi ruku poko eni. * Konji su gacali po lokvama krvi, * i brade su u bijesu bile p
ograbljene. * Tada ponu klicati muslimanske vojske: *
- * Blagoslov i pozdrav Njemu, jedinomu Gospodaru ljudi! *
Neka je slava Premilostivomu, * zbog njegove neusporedive
milosti! *
* Vojske su nevjernika klicale: *
- * Slava neka je kri u i pojasu, * lozovu soku i onomu tko tije ti vino, * sveenicima i eremitima, * Cvjetnici i metropolitima *!
Tada se Dau el-Makan i Sarkan povuku natrag, a njihove trupe uzmaknu u vidlji
vu bijegu pred neprijateljem. Ali vojske nevjernika stanu na njih nadirati, jer
su povjerovali, da su muslimani potueni, i oni se pripreme za udarac i ubod. Tada
vjernici podignu glas i
421
Devedesetiprva no
izgovore prvi Ajet druge Sure186. I kroz to su vrijeme mrtvi bili razga eni pod ko
njskim kopitima, a glasnik Grka povie:
* O vi ljudi Mesijini svi, * vi mu evi prave vjere, * vi koji se
klanjate pred patrijarhom * naprijed, pobjeda vam je na vidiku!
*
- Vidite kako se islamske vojske nadaju u bijeg, * zato im nemoj
te okretati lea! * Duboko zabijajte svoje maeve u njihove ije * i
ne odustajte od toga da ih spopadate s lea! * Inae ete biti odbi
jeni od Mesije Marijina sina, * koji je govorio ve u kolijevci *!
Sada Afridun, kralj od el-Konstantinije, povjeruje, da vojske nevjernika ostv
aruju potpunu pobjedu. Jer on nije znao, da je to samo pametna lukav tina musliman
a, i tako on po alje kralju od Male Azije estitke na pobjedi i dadne da mu se ka e:
Nama je pomogla samo sveta neist velikog patrijarha * jer
je njezin zadah strujao nadaleko i na iroko sa brada * i brkova svih
slugu kri a *. I ja se kunem Mesijinim udima i tvojom kerju
Abrizom, Nazarenkom187 i Marijinom slu kinjom, i vodom kr tenja:
*
Imam na umu da ni jednoga jedinoga islamskog borca ne ostavim
na zemlji * i da tu ljutu namjeru vrsto dr im pred oima. *
Tako se uputi glasnik s ovom porukom, dok su nevjernici jedan drugomu poeli do
vikivati:
Uzmite krvnu osvetu za Luku!..."
186
prva reenica drugog poglavlja u Kur'anu "Elif, Lam, Mim!"
tumai
se na vi e naina, a znaenje joj je do danas ostalo prijepornim. Koga o tome
zanima vi e, neka pogleda tumaenja u ve gore, u bilje ci 66, referiranome
Kur'anu Casnomel
187
Kr ankom.
422
Ali kada je poela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su nevjernici jedan drugomu poeli do
vikivati:
- Uzmite krvnu osvetu za Luku!
Ali kralj od male Azije glasno uzvikne:
Hajde, u osvetu za Abrizu!
A sada kralj Dau el-Makan povie:
* O vi sluge Kralja188, koji nagrauje, * gaajte narod, u ko
me obitava nevjera i nepokornost, * maevima koji se iskre * i kop
ljima tamnim! *
* Tada su muslimani poeli ponovo juri ati na nevjernike * i ubadati ih o trim maem
*. A glasnik muslimana pone izvikivati:
* Hajde protiv neprijatelja vjere, * svatko tko Proroka,
izabranoga, ljubi! * Ovo je vrijeme, koje vam kod Dobrostivoga i
Opra tajucega daje milost! * O ti, koji se nada da e ti stra an Dan
Suda donijeti spasenje, * znaj da raj le i pod sjenom o trice! *
188 Dakako: Boga.
423
0
Devedcsetidrujja no
* I gledaj, arkan i njegovi ljudi su jurnuli protiv nevjernika, * i nisu im os
tavili vi e nikakav put k uzmaku, * a on je bjesnio kroz njihove redove s jezovito
m silinom, * kadli se iznenada pojavi neki vitez divnoga lika. *. Taj si je kroz
vojske nevjernika krio put, * prolazio je izmeu bezvjeraca udarcem i ubodom * i p
unio je bojno polje glavama i trupovima. * A nevjernici, koji su se prestra ili nj
egova bje njenja, * saginjali su pred njegovim ubadanjem i sijeenjem svoje ije. * Bi
o je on opasan dvama maevima, * svojim pogledom i svojim elikom, * i imao je dva k
oplja, * svoju vitkost i uspravan stas, * a njegova mu je lepr ava kosa * nadomije t
ala golemu etu ratnika, * kao to kazuje pjesnik:
Lijepa je dugaka kosa samo, ako se vijori Oko sljepoonica o danu bitke
Mladicu, koji svojim str eim kopljem Bradate mu karce ini
A jedan drugi pjeva:
rtvom Ijevanicom.
Govorio sam mu, kada se opasavao svojim maem: 'Maevi pogleda dostaju. Stoga odlo i i
z ruke elik.'
On rekne: Ma je mojih pogleda za ljude od ljubavi.
Moj je elik za onoga, tko nikada nije upoznao ljubavne slasti.'
Ali kada ga je ugledao arkan, on povie:
- * Zaklinjem te Kur'anom * i Ajetima, koje je objavio Premilostivi! * Tko si
ti o od svih najsmioniji konjanie? * Ti si zbi424
lja svojim injenjem obradovao kralja, koji poklanja uzdarja, * i kojega nijedna s
tvar ne odvraa od neke druge. * Ti si potopio narod nevjere i nepokornosti! *
Tada vitez povie i rekne:
- * Ti si taj, koji si se juer povezao sa mnom, * pa ipak kako
sam ti brzo i eznuo iz sjeanja! *
* Tada on skine veo sa svojega lica * i njegova ljepota zasja u
najljep em svijetlu. * * Da, to je bio Dau el-Makan, * tomu se ob
raduje Sarkan. * Ipak bude za njega zabrinut, dok ljudi juri aju * i
dok se gomile vojske uz njega natiskuju, * i to iz dva razloga, jer kao
prvo njegova ga nje na dob nije titila od zla pogleda * i kao drugo
je njegov ivot bio za dr avu vea srea. * Tako mu dakle on rekne:
- * O kralju, ti izla e opasnosti svoj ivot, * stoga neka ostaje
tvoj konj ujedinjen s mojim, * jer se ja za tebe bojim pred nepri
jateljem! * Ne htio se ti odvratiti od ovih eta, * i dopusti da tvoju
u pogodak sigurnu strijelu oda iljemo odavde na neprijatelja! *
- * Volio bih na boji tu initi poput tebe, * jer nisam voljan u
bitci pred tobom krtariti sa ivotom. *
* Sada su navalile islamske vojske na nevjernike * i opkolile ih
sa svih strana. * One su se borile s njima u svetome Allahovu boju
* i lomile su mo nevjere i zadrtosti i bezbo nosti. * Kr anski pak kralj stane uzdisat
i, kada je ugledao, * kakvo je zlo pritisnulo Grke,
* jer oni su se ve bili okrenuli * i bezglavo odatle bje ali u pravcu laa. * Ali izn
enada krenu u juri na njih ete od mora, * pod vodstvom vezira Dandana. * Taj obori
sranu vojsku * i poe protiv njih s maem i kopljem. * Isto tako takoer emir Bahram,
* koji je do ao sa sirijskim gardama, * sa dvadesettisua ljutih bojovnika, * i sada
vojske islama opkole svojega neprijatelja sprijeda i straga. *
Ali se jedan dio muslimana okrene zatim protiv onih, koji su jo bili u laama, i
donesu im propast. I ovi se ponu bacati u more. Ali je veliko mno tvo njih bilo po
bijeno, u cijelosti vi e od stotisuca uglednika, i nijedan od njihovih junaina
bio
mlad ili star nije
425
Dcvedesetidruga no
umakao propasti. I muslimani im takoer zarobe lae, njih do dvadesetak, skupa sa sv
im novcem i blagom i tovarom, * i o tome danu oni zadobiju plijen, tako velik, *
kakav jo nikada nitko nije zadobio u pro lim vremenima, * niti je ikada neko uho s
aznalo o slinoj borbi maem i kopljem. * Meu plijenom se nalazilo samo pedesettisua k
onja, * osim blaga i drugih vrsta plijena, * da se to nije moglo izraziti brojka
ma i znamenkama, * i radost je muslimana poradi toga bila bezgranina, * to im je A
llah darovao pobjedu i pomo. *
Okrenimo se sada k pora enima! Oni su naskoro dospjeli u el--Konstantiniju, k s
tanovnicima je koje bila prispjela vijest, da je kralj Afridun pobijedio muslima
ne. I stara je Dhat ed-Davahi bila rekla:
Ja sam to znala: moj sin, kralj od Male Azije, se ne da natjerati u bijeg. *
On se ne pla i pred islamskim vojskama, * da, on e itav svijet obratiti na kr ansku vje
ru. *
Nato stara naredi velekralju Afridunu, da dadne okititi grad. * Sada se narod
pone veseliti * i u ivati u vinu, * ipak nitko nije uviao, * daje kob tako blizu. *
Ali usred njihove radosti * zagrake nad njima gavran tuge i alosti. * Jer do lo je
dvadeset laa bjegu-nica, u kojima se nalazio takoer kralj od Male Azije. Kralj Afr
idun od el-Konstantinije im poe ususret sve do obale, i oni ga izvijeste o svemu,
to im se bilo dogodilo od muslimana, i oni ponu estoko plakati i glasno naricati.
* Tada se radosne vijesti * obrate u gorku patnju. * Takoer su mu ispriali, da je
Luka ibn Samlut sustignut od udesa, i da ga je pogodila sigurna strijela smrti.
* Tada se na kralja Afriduna svali jeza Sudnjega Dana, * i on sazna da njihov gu
bitak nee nikada opet biti nadoknaen. * Tada ponu kod njih karmine189, * a sva im s
e odlunost rastoi, * narikae puste da zazvui njihov pijev, * a na sve je strane odje
kivao pla i uzdisanje. * Kada je meutim kralj od Male Azije do ao ka kralju Afridunu
, on mu ispria istinu: kako je bijeg muslimana bio samo jedna lukav tina i prevara.
I on zakljui:
189 Podu ja.
426
Ne oekuj da e vidjeti ikakve ostatke te vojske, osim onih
koji su ve ovdje kod tebe!
Ali kod ovih njegovih rijei kralj Afridun padne onesvije en na tlo, tako da je nj
egov nos le ao izmeu njegovih nogu. A kada se probudio, on uzvikne:
Mo da se Mesija na njih razgnjevio, da je dopustio musli
manima da ih svladaju!
I tu an doe veliki patrijarh, a kralj mu rekne:
O na oe, uni tenje je sustiglo na u vojsku, i Mesija nas je
kaznio!
Tada patrijarh odgovori:
- Nemojte se jediti i nemojte sebi stvarati nikakve brige! Jer to ne mo e biti
ni ta drugo, nego da je jedan od vas zgrije io protiv Mesije, i da smo svi mi bili k
a njeni za njegov grijeh. Ali mi emo sada za vas u crkvama itati molitve, kako bi se
odvratile od vas muslimanske vojske. Nato stara Dhat ed-Davahi prie ka kralju Af
ridunu i rekne:
- O kralju, gledaj, ete su muslimana mnogobrojne, i mi im mo emo biti ravnima sa
mo putem lukav tine. Zbog toga sam ja odluila, da primijenim jednu lukavu zamisao i
da se otputim u tu muslimansku vojsku. Mo da, da u ja na njihovome voi ostvariti sv
oj cilj i ubiti ga, kao to sam ubila njegova oca. Pa ako moja lukav tina na njemu u
spije, tada se nee smjeti nijedan od svih njegovih ratnika vratiti natrag u svoj
zaviaj. Jer oni su svi jaki samo zahvaljujui njemu. eljela bih zato imati par sirij
skih kr ana - jer oni svakomjeseno i svakogodi nje izlaze na putovanje, kako bi prodav
ali svoju robu - da mi poma u. Jer njihovim e posredstvom moj plan moi uspjeti.
Tada kralj rekne:
Neka bude, kako god ti hoe .
Ona dakle zapovijedi, da joj dovedu sto ljudi, po roenju iz Ne-d rana u Siriji.
Pa kada su ovi bili dovedeni pred kralja, on ih upita:
427
Deve&esetiArugpt, no
Jeste li uli, to su kr ani do ivjeli od muslimana?
Da - odgovore oni. A on nastavi:
Znajte, ova je ena posvetila svoj ivot Mesiji, i ona hoe s vama otputovati, pre
obuena u muhammedanca, kako bi izvela stanovitu lukav tinu, koja treba nama donijet
i korist a muslimane zadr ati na odstojanju od nas: ka ite, hoete li se takoer vi posv
etiti Mesiji, ako vam dadnem kantar190 zlata? Tko od vas iz toga izae iv, taj treb
a primiti novac, a tko umre, njega e nagraditi Mesija.
O kralju - odgovore oni - mi emo svoj ivot posvetiti Mesiji i polo iti ga za teb
e.
Sada stara uzme sve, to joj je trebalo od aromatinih korijeno-va, stavi ih u vo
du i pone ih kuhati iznad vatre, sve dok iz njih nije bio izvuen njihov crni sok.
Zatim prieka, sve dok juha nije bila hladna, umoi u nju okrajak nekoga dugakog rupc
a i time si oboja lice. Stavi si takoer preko svojih haljina dugaku mantiju, s izv
ezenim skutom, i u ruku uzme brojanice. Nato otie ka kralju Hardubu. Ali je ne pr
epozna niti on niti tko drugi od prisutnih, sve dok se ona sama nije dala prepoz
nati. Svi je meutim pohvale poradi njezinih lukav tina. A njezin sin rekne silno ob
radovan:
Ne htio te Mesija nikada napustiti!
Tada se ona otputi s tima kr anima, iz sirijskog Ned rana, na put prema baghdadski
m vojskama..."
190 Ta je centa otprilike 44 kilograma.
428
Ali kada je poela
s I
devedesetitrea no
I s

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je
kada je kralj Afridun saslu ao onu
vijest - pao u nesvijest, tako da mu je jezik le ao meu nogama. A kada se bio prob
udio, da mu je od straha zadrhtala eluana vrea, i da se za svoju patnju potu io staro
j Dhat ed-Davahi. * Bila je meutim ta prokletnica jedna zla arobnica, * u vje tijem u
mijeu i varanju prava majstorica, * bila je raskala ena la ljivica, * jedna razuzdana
varalica, * iz usta je zaudarala kao govno, * njezini su oni kapci bili crveni19
1, * njezini su obrazi bili blijedi kao smrt, * boja je njezina lica bila zagasi
ta, * njezin pogled je bio mutan i tup, * njezino je tijelo bilo ugavo, * njezina
pak kosa sivkasta, * njezina su lea bila grbava, * njezina je ko a izgledala uvelo
, * a iz nosa su joj curile mrklje. * Ali je ona bila prouila spise islama * i izv
ela hailuk k Svetoj Kui192 od Mekke, * a sve to samo zbog toga, da bi upoznala nava
de muhammedanaca * i razumjela udotvorne Ajete Kur'ana. * Takoer je tijekom dvije
godine u Jeruzalemu priznavala idovsku vjeru * i iskoristila vrijeme za prouavanje
magije nad ljudima i
191
Ovdje su dodu e posrijedi crveni kapci, ali su crvene oi jedno od
vje tijih obilje ja.
192
Ka'ba je zapravo Bejtullah, doslovce: Kua Allahova. Kua Bo ja).
429
Devedesetitna no
d innovima. * Ona je zato bila jedna od najgorih muka, * najvea nesrea, kojom je neb
o pogodilo ljude. * Za svaku je vjeru ona bila izgubljena * i ni na koju se reli
giju nije zaklela. *
Kod svojega je sina meutim, kralja Harduba od Male Azije, ostajala prvenstveno
poradi djevianskih robinja. Jer bila je odana homoseksualnoj ljubavi, pa ako su
te djevice bile daleko od nje, ona bez njih nikako nije mogla izdr ati ivjeti. Kada
bi joj se dakle neka djevojka svidjela, ona ju je tako poduavala u tome umijeu, i
utrljavala bi joj unutra afran, da bi ova zatim od prekomjernosti orgazma tonula
u nesvijest. Ako bi joj se neka pokoravala, tada je ona bila prema njoj dobroho
tna, i svojega bi joj sina uinila naklonjenim. Ali ako joj neka ne bi bila po vol
ji, tada bi smi ljala njezinu propast. To je njezino ljubavno umijee bilo poznato t
akoer Mard ani193 i Raihani i Utrui, Abrizinim robinjama. A princeza je zazirala od s
tare, i nije voljela zajedno s njome spavati, jer su njezina pazuha odvratno zau
darala i jer su njezini isprdi smrdjeli jo gore od zadaha lesa, a njezina je ko a p
ovrh toga bila grublja od palminih vlakana. Ona je podmiivala sve djevojke, koje
bi se s njome odavale bludu, draguljima i pouavanjima. Ali se Abriza dr ala daleko
od nje i tra ila svoje utoi te kod Svemoguega i Sveznajuega. Jer, tako mi Allaha, pravo
je rekao ovaj pjesnik:
O ti koji se pred bogatim malodu no ponizuje , Ali se nad siromahom uzdi e gorda lica,
Koji svoju nakaznost kiti skupljanjem sitni a Miomiris zlotvora ne prikriva njegov
smrad.
Ali sada natrag k povijesti njezine ratne lukav tine i njezinih opakih djela! O
na dakle krene i uzme sa sobom voe kr ana i nji193 Mard ana je pratila kraljevnu Abrizu na njezinu bijegu iz Baghdada.
430
Povijest kralju 'Omara ibn en-Nu'mana
nove ete i uputi se k muslimanskoj vojsci. Kroz to meutim vrijeme poe kralj Hardub
ka kralju Afridunu i rekne mu:
O kralju, mi ne trebamo vi e velikog patrijarha ni njegove
molitve, nego emo postupati prema savjetu moje matere Dhat ed-Davahi i priekati, to ona sa svojim beskrajnim lukavstvom mo e
obaviti protiv vojske muslimana. Jer oni ve polaze na nas sa svima
svojim snagama, i uskoro e nas napasti i opkoliti.
Kada je kralj Afridun to uo, veliki strah obuzme njegovo srce, i on bez odgaanj
a napi e poslanice u sve kr anske pokrajine, ovoga sadr aja:
' * Dolikuje, da se nitko od kr anskog soja * i puka, koji se jati oko kri a, * ne d
r i po strani, osobito od posada tvrava i utvrda: * neka oni svi pohitaju k nama, n
a konju i pje ice * u pratnji ena i djece, * jer vojska muslimana ve stoji na na em tl
u. * Zato po urite! Po urite! Prije nego to kod nas pone prebivati nevolja! *'
Sto se pak tie stare Dhat ed-Davahi, ona je sa svojim pratiocima ve bila otputo
vala iz grada. Njih je bila preobukla u muslimanske trgovce. Takoer se bila opskr
bila sa sto mula, koje su nosile tkanine iz Antiohije, zlatom protkanu svilu, kr
aljevski brokat i vi e drugoga. Nadalje si je bila dala od kralja Afriduna napisat
i pismo, ovoga sadr aja:
'Ovo su trgovci iz zemlje Sirije, koji su bili na na em podruju. Zato neka ih ni
tko ne prijei i ne o teuje, i neka isto tako ne uzima od njih desetinu, sve dok ne s
tignu u svoj zaviaj i ne budu na sigurnome. * Jer zemlja cvate zahvaljujui trgovci
ma, * a ovo nisu mu evi od ratnikoga ili razbojnikog stale a. *'
Tada rekne prokleta stara svojim pratiocima:
Zbilja, ja u provesti jednu lukav tinu, koja e muslimanima
donijeti propast.
Ovi odgovore:
O kraljice, zapovjedaj nam, to hoe . Mi emo ti se pokori
ti. Ne ushtio Mesija dopustiti, da tvoj pothvat propadne!
431
Devedesetitrea no
Tako ona obue haljinu od fine, bijele vune, i pone si trljati elo, sve dok na nj
emu nije nastao velik peat, pa ga namaze nekom vlastoruno spravljenom ma u, tako da j
oj je elo jasno svijetlilo. Imala je meutim ta prokleta stara mr avo tijelo i probad
ajui pogled. I ona si tijesno omota u eta iznad gle njeva, i poe dalje, sve dok se nij
e pribli ila muslimanskom logoru. Zatim odve e ta u eta, koja su ostavila za sobom dub
oke tragove na njezinim listovima. Nato namaze modrice zmajevom krvlju i zapovij
edi svojim pratiteljima, da je estoko izbiuju i da je stave u sanduk, i rekne:
* Uzvikujte uzvik oitovanja vjere, * nee vam od toga nas
tati nikakva ozbiljna teta! *
Oni meutim uzviknu:
* Kako bismo te mi mogli tui, koja si ipak na a gospodarica
Dhat ed-Davahi, * mati kralja, koji je preslavan? *
Ali ona rekne:
* Prijekor i karanje nee biti upuivani * onomu, tko se
upuuje na zahod. * Jer nu da * slama zabranu. * Kada me stavite
u sanduk, uzmite ga poput nekoga sve nja i natovarite ga na na lea
jedne od mazgi. * Zatim prolazite sa svim tim kroz logor musli
mana, * bez straha i prijekora u svojim du ama! * Pa ako vas neki
od muslimana poku a sprijeiti, tada mu ostavite ivotinje i njihove
terete, i uputite se k njihovu kralju Dau el-Makanu, usrdno zazovite
njegovu za titu i recite: 'Mi smo bili u zemlji nevjernika, i oni nam
nisu ni ta uzeli, nego su nam napisali jednu putovnicu, kako nas
nitko ne bi smio ometati. Kako mo ete sada vi htjeti uzeti na u
robu? Ovdje je pismo kralja od Male Azije, koje kazuje, da nas
nitko ne smije ometati silom!' Pa ako on upita: ' to ste vi stekli sa
svojom robom u zemlji Grka?' tada mu dajte kao odgovor: 'Na je
dobitak osloboenje jednoga pobo nog ovjeka, koji je ve od prije
petnaest godina le ao u stanovitome podzemnom podrumu i dozi
vao u pomo, a ipak mu nitko nije pomagao. Da, pogani su ga
muili. Ali mi to nismo znali, premda smo dugo vremena boravili u
el-Konstantiniji, prodavali svoju robu, i za nju kupovali drugu. Kada
smo se zatim pripremili i odluili za povratak u svoju zemlju,
432
provodili smo posljednju no u razgovoru o svom putovanju, a kada je osvanuo dan,
ugledamo iznenada na zidu naslikan neki lik. I kada smo mu pri li bli e i bolje ga p
romotrili, gledaj, kadli se on pokrene i rekne:
O vi muslimani, ima li tko meu va
ma, tko bi si volio stei nagradu Gospodara svjetova? - Kako to? - upitamo mi. A o
naj lik odgovori: - Vidite, Allah uzvi eni mi dopu ta, da s vama razgovaram, * kako
bi se va e povjerenje uvrstilo * i kako bi vas va a vjera osna ila. * Ne ostajte vi e u z
emlji pogana, * otiite k vojsci muslimana! * Jer kod njih je ma Premilostivoga, *
junak, kojemu sada ne slie nijedni drugi, * kralj Sarkan, zahvaljujui kojemu e el--
Konstantinija biti osvojena * a narod kr ana biti upropa ten. * Pa kada budete na put
u tri dana, nai ete jednu pustinjsku nastambu, koja je poznata kao pustinjska nast
amba od Matruhine, i koja sadr i jednu eliju. Nju potra ite ista srca i nastojte snago
m svoje volje dospjeti u nju. Jer unutra ivi redovnik iz svetoga grada Jeruzalema
po imenu 'Abdallah. * Taj je postigao meu ljudima najvi i stupanj pobo nosti, * i on
mo e izvr avati uda, od kojih izmie svaka sumnja. * Ali su ga neki redovnici prevaril
i i stavili ga u stanoviti podrum, u kome on boravi ve dugo vremena, zarobljen. *
Njegovo je osloboenje in, koji donosi radost Gospodaru svjetova, * i njegovo razr
je enje najbolje djelo u borbi za vjeru. *'
Kada je dakle stara bila takvu stvar dogovorila sa svojim pratiocima, ona rek
ne:
- im vam kralj Sarkan pokloni svoje uho, ispriajte mu: 'Kada smo mi od toga lik
a uli ove rijei, saznali smo, da je taj svetac'..."
Tada primijeti ehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu koju je bila zap
433
Ali kada je poela
11 devedesetietvrta no i ?
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje stara Dhat ed-Davahi - kada se o
takvoj stvari sporazumjela sa svojim pratiocima
rekla:
im vam kralj Sarkan pokloni svoje uho, ispriajte mu: 'Kada smo mi od toga lika u
li ove rijei, saznali smo, da je taj svetac jedan od najveih pravednika i od Allah
ovih slugu, koji k njemu dolaze ista srca. Tako smo mi dakle putovali odatle tri
dana, sve dok se nije pred na im licem pojavila ona pustinjska nastamba. Ondje skr
enemo i navratimo se, i provedemo taj dan, tim to smo kupovali i prodavali, onako
kako to ine trgovci. * I im je dan oti ao u smiraje * i no sve obuhvatila tamom, * u
putimo se k toj eliji, u kojoj se nalazio podrum, i zaujemo sveca, nakon to je bio
izgovorio par ajeta iz Kur'ana, kako se tu i u ovim stihovima:
Vodim du evnu borbu, i moje grudi postaju tijesnima, More je briga do lo ljuljajui se
i utopilo moje srce.
Ako nema nikakva spasenja, onda radije brzo skonanje. Jer gledaj, smrt je bla a neg
o vjena bol.
435
Devedesetictvrta no
0
munjo, ako ti uri u zaviaj k njezinom narodu,
1
ako ondje zatim vidi zraku vesele nade
Kako ja mogu onamo dospjeti, gdje nas sada ipak ratovi razdvajaju igdje su vrata
pomoi preda mnom zakljuana?
Dopusti da mojim prijateljima stignu pozdrav i rijei, Da sam zarobljen u samostan
u Grka daleko u daljini.'
Pa kada me vi tek donesete u logor muslimana - tako nas
tavi stara dalje - i kada ja budem bila meu njima, tada ete vi
takoer vidjeti, to u ja poiniti, kako bih njih obmanula i pobila
sve do posljednjeg ovjeka.
Kada su meutim kr ani bili uli njezine rijei, oni joj poljube ruke, istuku je estoko
i bolno, kako bi joj se pokorili, i polo e je u sanduk. Jer oni su shvaali, da je
to njihova du nost, da joj iskazuju poslu nost. I konano krenu s njome prema logoru m
uslimana.
U meuvremenu su muslimanski ratnici, kada im je Allah poklonio pobjedu nad nep
rijateljem, popljakali sav novac i svu opremu, koja je bila na laama, a zatim su s
vi sjeli, da jedan s drugim naklapaju. A Dau el-Makan rekne svojemu bratu Sarkan
u:
- Gledaj, Allah nam je poklonio pobjedu zbog na ega
pravednog pona anja i poradi na e sloge. Stoga, o arkane, poko
ravaj se u podvrgavanju volji Allaha Svemoguega i Preslavnoga
takoer nadalje mojoj zapovijedi. Jer ja hou ubiti deset kraljeva
kao osvetu za svojega oca, i hou smaknuti pedesettisua Grka i
zatim ui u el-Konstantiniju.
Tada Sarkan odgovori:
- Moj je ivot tvoja otkupnina od smrti! Ja u sigurno istrajati
u d ihadu, pa makar takoer morao jo mnogo godina ostati u nji
hovoj zemlji. Ali, brate, ja imam u Damasku jednu ker po imenu
436
Povijest kralju 'Omara ibn m-Nu'mana
Kudija-Fakan, i ja je od srca ljubim, * jer ona je udo ovoga vremena * i bit e sla
vljena nadaleko i na iroko. *
Dau el-Makan nato:
- Takoer sam ja napustio svoju enu. Tada je ona bila trudna i njezino je vrijem
e bilo blizu. Ali ja ne znam, to mi je Allah kroz nju podario. Obeaj mi, brate, ak
o mi Allah pokloni sina, da e svoju ker dati njemu za enu. Obvezi se na to svojom ri
jeju.
- Od srca rado - odgovori arkan.
I on pridr i svojemu bratu ruku i rekne:
Ako ti se rodi sin, ja u mu dati za enu svoju ker Kudiju-Fakan.
Tomu se Dau el-Makan obraduje i oni jedan drugomu estitaju na pobjedi nad nepr
ijateljem. I takoer vezir Dandan estita obojici brae i rekne:
Znajte, o kraljevi, Allah nam je poklonio pobjedu, jer smo
mu mi, Svemoguemu i Preslavnomu, posvetili svoj ivot. Jer mi
smo napustili kuu i ognji te. Moj dakle savjet ide na to, da mi goni
mo neprijatelja, da ga pritjeramo u tjesnac i jo jednom potuemo.
Zatim e nam mo da Allah dopustiti, da ostvarimo svoj cilj, tako da
svoje neprijatelje stubokom istrijebimo. Ako vam je to po volji, vi se
ukrcajte na lae i zave ite na more, *dok emo mi putovati kopnom
* i u krvavim turnirima dalje provoditi borbu i okr aj. *
* Tako ih je vezir Dandan bez prestanka podbadao na borbu, * i izgovorio ovu
pjesniku rije: *
Najvea je srea ipak, da sepotue neprijatelja, Da ga se progoni na leima brzoga konja
,
I glasnik, koji donosi vijest o radosti, I prijatelj, koji dolazi, a da to ne na
javi.
437
Devedesetietvrta no
I ove rijei jednoga drugoga:
Ako ostanem na ivotu, uinit u rat svojom materom, Koplje svojim bratom, svojim ocem
ma,
Sa svakim bradatim mu karcem, koji smje kajui se pozdravlja smrt,
Kao da mu je kroz njegovu smrt ostvarena vlastita elja.
I zatim vezir Dandan zakljui:
* Slava neka je Njemu, koji nam je poslao svoju monu pomo * i usreio nas plijeno
m u srebru i zlatu! *
Nato Dau el-Makan izda zapovijed za polazak, i oni krenu ubrzanim mar evima pre
ma el-Konstantiniji, sve dok nisu do li * do stanovite ravnice, pune svakojakih li
jepih stvari, * divljai, koja je u ivala u skakanju, * i gazela, koje su etale pasui.
* Oni su dakle bili prevalili put velikim pustinjama, i tijekom est dana bili be
z vode. Ali kada su se pribli ili ovoj livadi, * na li su ovdje vodu kako izvire * i
voe kako bujno raste, * i ta je zemlja bila kao raj, * koji je dopu tao da ga se g
leda u njegovome najljep em nakitu. * Pijane od rose mladoga vina ljuljale su se g
rane. * Ondje je bio takoer slatki nektar * ujedinjen sa Zefirovim blagim dahom.
* Oparani su bili oko i du a, * kako to pjesnik slavi u pjesmi: *
Pogled na nasmijanu livadu. Zar to nije,
Kao da je po njoj prostrt nekakav zeleni ogrta?
Ako to vidi svojim roenim okom, onda gleda samo Jedno more, u kome se voda ljuljajui
se oklizuje.
438
Ako du om pogleda u kro nje njegova drvea, Tada iznad tvoje glave lebdi sjaj zlatokrug
a194.
I kako to kazuje jedan drugi:
Potok je obraz, zacrvenjen od Suneve zrake,
Po kome se kree od sjene vrba neka tako meka pahulja,
Voda je o podno ju debala poput kopa
Od srebra, a cvjetovi su nalik kraljevskoj kruni.
* im je dau el-Makan ugledao ovu livadu, * koja je svojom dubravom drvea i svoj
im rascvalim cvjetovima i svojim cvrkutavim pticama krijepila srce, * tada on do
vikne svojemu bratu Sarkanu i rekne:
- Brate, u Damasku nema niega to bi bilo nalik ovomu mjestu. * Mi emo tek nakon
tri dana poi dalje, kako bismo se mogli odmoriti i kako bi bojovnici islama zadob
ili snage, * tako da im njihova sranost postane jakom, da zaponu borbu protiv bije
dnih pogana. *
Tu se oni zaustave. I dok su ondje logorovali, gledaj, kad li zauju glasove iz
daljine, pa kada je Dau el-Makan upitao o tome, reknu mu, da se ondje odmarala
neka karavana trgovaca iz sirijske zemlje. Mo da ih je napala vojska i oduzela im
ne to od robe, koju su nosili iz zemlje nevjernika. A nakon stanovitoga su vremena
do li trgovci, i viui su molili kralja za pomo. Dau el-Makan meutim izda zapovijed, d
a ih se dovede pred njega. I kada su do li, oni reknu:
194 Zlatokrug je glorijin vijenac, svetokrug.
439
Devedesctietvrta no
O kralju, mi smo bili u zemlji nevjernika, i oni nas nisu op
ljakali. Kako nam mogu na a muslimanska braa oduzeti na u ro
bu, pogotovo kada se nalazimo u njihovoj zemlji? Gledaj, kada smo
mi ugledali va e trupe, tada smo po li k njima, a oni su nam oduzeli,
to smo imali kod sebe. Tako, sada smo ti ispriali, to nam se
dogodilo.
Zatim oni izvade pismo od kralja od el-Konstantinije, a arkan ga proita. Nato o
n rekne:
Mi emo narediti, da vam se smjesta vrati ono, to vam je
oduzeto. Ali nije pravo od vas, da nosite robu u zemlju nevjernika.
Oni odgovore:
Visoki gospodaru, gledaj, Allah nas je doveo u njihovu ze
mlju, kako bismo ne to stekli, to nitko od boraca za vjeru nije
stekao, ak ni vi na svima svojim pohodima.
Sada Sarkan upita:
Sto ste dakle vi stekli?
A oni odgovore:
To ti mi mo emo rei samo nasamo. Jer ako bi ta stvar posta
la javnom meu ljudima, tada bi ona mogla doi do u iju nekoga
nepozvanoga, i zatim bi postala uzrokom na e propasti i propasti
svih muslimana, koji putuju u zemlju Grka.
Oni su dakle bili sakrili sanduk, u kome se nalazila prokleta Dhat ed-Davahi.
Tada ih Dau el-Makan i arkan odvedu na stanovito tajno mjesto, gdje su oni oboji
ci objavili sveevu povijest i plakali, sve dok nisu takoer dva kralja doveli do pl
aa..."
440
Ali kada je poela
11
devedesetipeta no
1 s

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su kr ani u odjei trgovaca kraljevima D
au el-Makanu i Sarkanu na stanovitome tajnom mjestu objavili sveevu povijest i da
su plakali, sve dok nisu takoer njih dvojicu doveli do plaa. I ispriali su im sve,
to ih je bila nauila stara vje tica. Tada Sarkanovo srce osjeti suut prema svecu, ob
uzme ga sa eljenje prema njemu, i raspali ga revnost za slu bu Allahu Preuzvi enomu. S
toga on rekne:
Jeste li vi oslobodili toga sveca, ili je on jo u pustinjskoj nas
tambi?
Oni odgovore:
Mi smo ga oslobodili, i ubili smo poglavara samostana iz stra
ha za svoj ivot. Zatim smo meutim u smrtnome strahu otrali
odatle. Ali nam je neki povjerenja dostojan ovjek ispripovijedao,
da u tome samostanu le i centa zlata i srebra i dragulja.
Zatim oni donesu onaj sanduk i izvade iz njega ovu prokletnicu, a ta je bila
u svojoj mr avosti i crnoi nalik nekoj metliinoj mahuni. A ona je bila jo uvijek sput
ana onim okovima i lancima. Kada su je meutim ugledali Dau el-Makan i oni koji su
stajali uokolo, povjerovali su, da je to Allahov sluga, ist i jedan od najpobo nij
ih
441
Devedesetipeta no
isposnika, pogotovo to je njezino elo svijetlilo od masti, kojom si je bila namast
ila lice. Tada Dau el-Makan i njegov brat gorko zaplau. Zatim ustanu i poljube nj
ezine ruke i noge i ponu glasno jecati. Ali im ona kimne i rekne im:
Okanite se plakanja i poslu ajte moje rijei!
Pokorni njezinoj zapovijedi oni prestanu plakati, a ona rekne:
Znajte, vas dvojica, ja sam bio zadovoljan s onim, to mije
uinio moj Gospod, jer sam znao, da je alost, koja je do la na me
ne, bila jedan ispit, na koji me je stavio Svemogui i Preslavni. A tko
u alosti i isku enju ne poka e strpljenje, taj neka ne ulazi u vrtove
bla enih. Ja sam Mu se dakako usrdno molio, da se smijem vratiti
u svoju zemlju, ne, jer sam alost, koja me je sna la, osjeao odve
bolnom, nego kako bih mogao umrijeti pod kopitima boraca za vje
ru, koji nakon svoje smrti u boju ne umiru, nego ulaze u vjeni ivot.
I ona izrekne stihove:
Tu je brdo Sinaj. Vatra je bitke upaljena. I ti si Musa195, i sada je to pravo v
rijeme.
Baci tap, on e pro drti sve, to su oni stvorili.
Ne pla i se! Pred uzetima ljudi, zmijama, si ti neranjiv196.
Kada je stara bila izrekla te stihove, suze joj poteku niz lice, a njezino je
lice zrailo pod ma u poput sjajee svjetlosti. I arkan se pred njome podigne, poljubi
joj ruku i naredi da joj se donesu jela. Ona meutim odbije i rekne:
Ja sam ve od prije petnaest godina danju postio. Kako bih
onda trebao prekinuti svoj post u vrijeme, * kada me je Gospod u
195
Biblijski Mojsije.
196
U eta su Egipana postala zmijama, ali ih je pro dro Mojsijev tap, usp.
Kur'an 20,68.
442
Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'tnana
svojoj dobrostivosti oslobodio iz ropstva kod nevjernika, * i izbavio me od neega

, to je gore od patnje u paklenoj vatri! * Ja u priekati do Suneva zalaska.
Kada je meutim do lo vrijeme veere, tada se Sarkan i Dau el--Makan upute k njoj,
donesu joj jelo i reknu:
Jedi, o isposnie!
Ali ona rekne:
- Ovo nije vrijeme za jelo, to je vrijeme, da se ovjek obrati
molitvom I<xalju koji uzvraa.
Zatim ona ue u ni u za molitvu i molila je, sve dok nije protekla no. I tri dana
i noi nije odustajala od tog injenja, sjedala je samo prilikom izgovaranja pozdrav
nih formula o koncu molitava. Kada ju je dakle Dau el-Makan vidio takvom, vrsta j
e vjera uhvatila korijen u njegovu srcu, i on rekne Sarkanu:
- Dadni za ovoga sveca podii ator od crvene ko e i odredi
mu nekoga slugu da ga poslu uje!
Ipak on o etvrtom danu narui jelo, i donesu mu svakojake dobre stvari, koje su
mogle obradovati srce i oarati oko. Ali ona od svega toga pojede samo jedan jemeni
kruh i sol. Zatim ona pone iznova postiti, a kada je do la no, podigne se na molitv
u. Sarkan meutim rekne Dau el-Makanu:
- Ovaj ovjek stvarno provodi u djelo odricanje od svijeta sve
do najvi eg stupnja, i kada ne bi bilo d ihada, tada bih mu se ja
prikljuio i slu io bih Allahu kao njegov uenik, sve dok ne bih stao
pred Njega. Sada bih meutim volio ui k njemu u ator i neko vri
jeme s njime naklapati.
Tada rekne Dau el-Makan:
- To bih ja takoer volio. A budui da mi sutra polazimo u
borbu prema el-Konstantiniji, neemo opet nalaziti tako pogodnu
priliku.
Sada rekne vezir Dandan:
443
Devedesetipeta no
- Ja takoer ni ta manje ne elim vidjeti toga isposnika. Mo
da e se on moliti za mene, da u ovome d ihadu padnem i uzmognem stupiti pred Allaha Gospoda, jer ja sam postao umoran od
ovoga svijeta.
Tako se oni upute, kada se nad njima spustila no, u ator one vje tice Dhat
ahi. A budui da su je vidjeli kako stoji u molitvi, uu k njoj i ponu plakati
jenja prema njoj. Ona meutim nije na njih obraala pa nju, sve dok nije pro la
noi i dok nije zakljuila svoju molitvu pozdravnom formulom. Zatim se okrene k
a, pozdravi ih i upita:
S kojega vi razloga dolazite?
Tada oni odgovore:
O ti sveti ovjee, zar nisi uo, kako smo mi kod tebe plakali?
Ona nato:
Tko stoji pred Allahom, taj nema vi e nikakve zemaljske
obstojnosti, da bi mogao slu ati glas nekoga ovjeka, ili ga vidjeti!
Zatim oni zamole:
- Mi bismo voljeli, da nam ti ispripovijeda , zbog ega si bio
zarobljen, i da se noas za nas moli . Jer to e za nas biti bolje nego
zauzee el-Konstantinije.
Kada je ula njihove rijei, ona rekne:
Tako mi Allaha, kada vi ne biste bili gospodari pravovjernih,
ja vam ne bih nikada ni ta o tome pripovijedao. Jer ja se alim samo
pred Allahom. Ali vama hou ispriati, kako sam bio zarobljen.
Znajte onda, ja sam ivio u Jeruzalemu s nekoliko svetaca i i zane
senih dervi a, ali se nisam uznosio meu njima. Jer me je Allah
Hvaljeni i Uzvi eni bio obdario ponizno u i suzdr ljivo u. Skobilo
se pak, da sam jedne noi si ao k moru i etao po vodi. Tada ue, ne
znam odakle, u mene gordost, i ja reknem sebi samomu: 'Tko mo e,
kao ja, etati po vodi?' I otada otvrdne moje srce, i Allah me dovede
ed-Dav
iz sa al
sredina
njim
u napast e njom za putovanjem. Tako ja otputujem u Malu Aziju,

i tijekom sam jedne godine dana ondje posjeivao sve krajeve, sve
444
dok nije preostalo vi e nijednoga mjesta, na kome se ne bi bio pomolio Allahu. Kad
a sam dakle do ao u taj kraj, popeo sam se na planinu i na ao stanovitu pustinjsku n
astambu, u kojoj je stanovao redovnik po imenu Matruhina. I im me je on ugledao,
iza ao je k meni, poljubio mi je ruke i noge i rekao: 'Ja sam te gledao, od onoga a
sa, kada si stupio u zemlju Grka, i ti si me ispunio e njom prema zemljama islama.'
Zatim on uzme moju ruku i odvede me u to pustinjsko skrovi te i dovede me u neku
tamnu prostoriju. Pa im sam ja u nju stupio, kadli on neoekivano iza mene zakljua v
rata i ostavi me ondje etrdeset dana bez jela i pia. Jer tako me htio pustiti da p
olako umrem. No dogodilo se jednoga dana, da je u tu pustinjsku nastambu do ao nek
i vitez, po imenu Dakianus, praen od deset titono a i svoje keri, zvane Tamathil, koj
a je bila najvea ljepotica u cijeloj zemlji. Pa kada su u li u tu nastambu, redovni
k im Matruhina ispripovijeda o meni, a vitez rekne: 'Izvedi ga van! Jer on sigur
no nema na sebi dovoljno mesa, da bi mogao nahraniti jednu pticu.' Tako oni otvo
re vrata one tamne prostorije i nau me, kako stojim u ni i i molim, izgovaram Kur'a
n, slavim Allaha uzvi enoga i ponizujem se pred Njim. Kada su me ugledali pri takv
ome djelu, Matruhina uzvikne: 'Ovaj je ovjek zaista neki nadcarobnjak!' A im su uli
njegove rijei, oni mi svi priu, Dakianus i njegovi pratitelji, i tako me grozno i
stuku, da sam poeo eznuti za smru i sebi predbacivati i govoriti: 'To je nagrada za
onoga, koji se uznosi nad druge i koji se oholi zbog onoga, to mu je podario All
ah preko njegovih vlastitih snaga! A ti, moja du o, u tebe su se u uljale gor-dost i
oholost. Zar ti ne zna da bahatost ljuti Allaha i otvrdnjuje srce i vodi ovjeka u
pakleni oganj?' Nato mi stave okove i bace me natrag u moju prostoriju, koja je
bila u onoj zgradi podzemni zatvor. I svakoga su mi treeg dana spu tali po jedan j
emeni kruh i po gutljaj vode.A svakoga je mjeseca ili svakoga drugoga u nastambu
dolazio vitez. Njegova je pak ki Tamathil bila odrasla. Jer ona je bila devet god
ina stara, kada sam je ja prviput ugledao, a petnaest je godina bilo pre lo preko
mene u zarobljeni tvu, tako da je ona dosegla svoju dvadesetietvrtu godinu. Nema meu
tim niti u na oj zemlji ni u zemlji Grka neke, koja bi bila ljep a od nje, a njezin
se otac bojao, da e mu je kralj oduzeti. Jer ona se bila posvetila Mesiji.
445
Devedesetipeta no
Ali je ona s njim dolazila ja ui, preobuena u viteza, tako da u njoj nitko, tko bi j
e ugledao, unato njezinoj neusporedivoj ljepoti, nije prepoznavao djevojku. A nje
zin je otac u tome pustinjskom skrovi tu sakrio svoje bogatstvo, jer svatko, tko p
osjeduje ne to u skupocjenim bla ima, obiava to ondje pohranjivati. Ja sam ondje vidi
o svakojakoga zlata i srebra i dragulja i skupocjenoga posua i rijetkosti, kojih
bi broj mogao izmjeriti samo AUah Uzvi eni. Vi ste pak dostojniji toga bogatstva n
ego nevjernici. Zato stavite ruku na sve, to se nalazi u toj pustinjskoj nastambi
i podijelite to muslimanima, pogotovo borcima za vjeru! Kada su ovi trgovci do li
u el--Konstantiniju i prodali svoju robu, progovori im onaj lik na zidu posreds
tvom stanovitog uda, koje mi je dopustio AUah. Tada oni krenu prema pustinjskoj n
astambi i ubiju patrijarha Matruhinu, nakon to su ga najprije srdito izmuili i pov
laili za bradu, sve dok im nije pokazao, gdje se ja nalazim. I oni me oslobode, a
li im se nije odatle nudio nikakav izlaz, osim da bje e od straha pred opasno u. Sutr
a e dakle naveer Tamathil doi kao obino u to skrovi te, a slijedit e je njezin otac i n
jegovi titono e, jer je on za nju zabrinut: ako vi dakle hoete biti svjedocima svega
toga, uzmite me sa sobom, a ja u vam predati novac i blago viteza Dakianusa, koj
e se nalazi na toj planini. Jer ja sam vidio, kako su oni vadili zlatne i srebrn
e posude, kako bi iz njih pili, a opazio sam takoer kod njih djevojku, koja je pr
ed njima pjevala na arapskome
ah, kada bi taj lijepi glas ipak izlagao Kur'an! A
ko dakle vi hoete, sakrijte se u onome skloni tu, sve dok ne dou Dakianus i njegova
ki. Nju zarobite, jer ona dolikuje samo najveem kralju na ega vremena Sarkanu ili kr
alju Dau el-Makanu.
Kada su njih trojica uli njezin govor, oba se kralja obraduju, ali ne vezir Da
ndan, jer on joj nije pravo vjerovao, i njezine mu rijei nisu htjele ulaziti u gl
avu. Ali se bojao, da s njome razgovara, iz po tovanja prema kralju, iako je bio p
ogoen njezinim rijeima, i premda su se na njegovu licu pokazivali tragovi nepovjer
enja. Tada stara Dhat ed-Davahi rekne:
Gledajte, ja se bojim, da e vitez doi, pa, ako nae ovdje na livadi ulogorene tr
upe, da se nee usuditi ui u pustinjski stan.
446
Tako sultan Dau el-Makan izda trupama zapovijed za mar na el-Konstantiniju i r
ekne:
- Ja sam odluio, da uzmem sa sobom sto konjanika i mnogo
mula i da poem na onu planinu, kako bih iz te nastambe uzeo
blaga.
I on istoga asa po alje po komornika. Naredi da dou k njemu on i voe Turaka i Dajl
amiana, i rekne:
- S osvitom dana krenite na mar prema el-Konstantiniji. Ti, o
komornice, treba u savjetu i vodstvu zauzeti moje mjesto. Ti
meutim, Rustem, treba na bojnome polju biti zastupnikom moje
ga brata. Ali nemojte dopustiti da itko zna, da mi nismo s vama!
Nakon tri emo dana opet stii k vama.
Zatim odabere sto najsmionijih vitezova, i krene sa Sarkanom i vezirom Dandan
om i etom konjanika. Uzeli su takoer sa sobom mule i sanduke, kako bi natovarili b
laga..."
447
Tada primijeti Sehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine priu koju je bila z
Ali kada je poela
devedeseti esta no
? W W$ W W? W W W W W W W?9"$
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Sarkan sa svojim bratom Dau el-M
akanom i vezirom Dandanom i sa sto konjanika krenuo prema samostanu, koji im je
opisala prokleta Dhat ed--Davahi, i da su uzeli takoer sa sobom mule i sanduke, k
ako bi natovarili blaga.
im je dakle zarudjela zora, komornik dadne, da se u logoru objavi zapovijed za
polazak. I vojnici pou u uvjerenju, da dva kralja i vezir Dandan putuju s njima.
Jer oni nisu znali, da su ovi bili odjahali prema onomu samostanu.
Ostavimo mi vojsku da ode, i pogledajmo, to se dogaalo sa Sarkanom i Dau el-Mak
anom i vezirom Dandanom. Oni potajno zaostanu sve do kraja dana. Nevjernici meuti
m, koji su se nalazili kod Dhat ed-Davahi, potajno odu odatle, po to su prije toga
bili kod nje, i poljubili joj ruke i noge i zamolili je za dopu tenje za polazak.
A ona im nije samo dala dopu tenje, nego im se udostoji-la priopiti takoer svoj vla
stiti lukavi plan. Kada se zatim spustila tamna no, ona rekne Dau el-Makanu i nje
govim drugovima:
- Hajdete, dajte da otiemo na goru, i uzmite sa sobom par naoru anih ljudi!
449
Devedesetiksta no
Oni je poslu aju i ostave pet konjanika na podno ju te planine, dok je ostatak od
jahao ispred Dhat ed-Davahi, koja je u prekomjernoj radosti zadobila nove snage,
tako da je Dau el-Makan uzviknuo:
Slava neka je Njemu, koji je osna io ovoga sveca, kojemu ravna mi jo nikada nism
o vidjeli!
No taje vje tica kralju od el-Konstantinije na ptijim krilima197 poslala poruku.
U njoj ga je upoznala sa svim onim, to se bilo dogodilo, i ona zakljui:
'Ja elim, da mi Ti po alje desettisua najhrabrijih grkih vitezova. Oni se trebaju o
prezno uljati uzdu planinskog podno ja, kako ih ne bi primijetila vojska islama. Pa
kada dou do pustinjske nastambe, neka ondje postave u zasjedu, sve dok ja ne bude
m kod njih s kraljem muslimana i njegovim bratom. Jer ja sam ih namamila u klopk
u: ja dolazim s njima i s vezirom i sa samo sto konjanika, i predat u im kri eve, k
oji se nalaze u samostanu. Odluila sam ubiti redovnika Matruhinu, jer se moj plan
ne da izvesti, a da se njemu ne oduzme ivot. Ako meutim lukav tina uspije, tada se
ni jedan od muslimana nee smjeti vratiti u svoj zaviaj, * ne, ni jedan jedini ovjek
, * koji mo e potpiriti vatru. * A Matruhina neka bude prinesen kao rtva * za kr ansko
opinstvo i vite tvo kri a, * i slava neka je Mesiji od poetka do kraja!'
Kada je ta poslanica stigla u el-Konstantiniju, nadzornik je golubova odnese
ka kralju Afridunu. Pa kada ju je taj bio proitao, on odmah naredi vojnicima da k
renu, opremljeni svaki s po jednim konjem, po jednom jahaom devom i po jednom mul
om i zalihom za jelo, tim to im je zapovijedio, da se upute u onu pustinjsku nast
ambu i da se, kada dospiju do utvrenja, koje se ondje nalazi, u njemu sakriju.
Sada natrag ka kralju Dau el-Makanu i njegovu bratu Sarkanu i veziru Dandanu
i njihovoj eti!
197 Posrijedi je golub listono a.
450
Kada su oni prispjeli do pustinjske nastambe, uu unutra i naiu na redovnika Mat
ruhinu, koji im doe u susret, kako bi vidio, tko su. Tada povie svetac, to jest: D
hat ed-Davahi:
Dotui te ovoga prokletnika!
* Tada oni udare na njega maevima * i naliju mu pehar smrti. * Zatim ih ta sta
ra vje tica odvede u odaju zavjetnih darova, i oni iz nje izvuku u dragocjenostima
i blagu vi e, nego to im je to ona bila opisala. Pa nakon to su sve to sakupili, st
ave plijen u sanduke i natovare ih na mule. Tamathil meutim i njezin otac nisu do
lazili iz straha pred muslimanima. Tako Dau el-Makan ostane ondje, da ih prieka,
i on je ostajao cijeli dan, i takoer sljedei i jo trei, sve dok mu Sarkan nije rekao
:
Tako mi Allaha, ja sam u brizi za vojsku islama. Jer ja ne
znam, to se s njome dogodilo.
Njegov brat odgovori:
Budui da smo sada zadobili ovo veliko blago i da se vi e ne
mo emo nadati, da e Tamathil ili inae tko doi u ovaj samostan,
nakon to je takva nesrea sna la vojske Grka, zadovoljit emo se s
onim, to nam je dao Allah, i sada krenuti. Mo da e nam On po
moi, da osvojimo el-Konstantiniju.
Zatim uzmu jahati niz planinu. Dhat ed-Davahi im meutim nije smjela protuslovi
ti, iz straha, da ne oda svoju prevaru. I li su dakle dalje, sve dok nisu stigli d
o tjesnaca u kome im je stara s desettisua konjanika postavila zasjedu. im su dakl
e ti ugledali muslimane, * oni ih opkole sa svih strana uperenih kopalja * i pus
te da pred njima ple u svjetlucavi maevi. * I zatim pogani ponu izvikivati povik svoj
e nevjere, * i upere strijele svoje podmuklosti. * Kada su meutim Dau el-Makan i
njegov brat Sarkan i vezir Dandan, ugledali ovu gomilu, oni uvide, daje posrijed
i mnogobrojna vojska, i reknu:
Tko je ovim trupama dao obavijest o nama?
Ali Sarkan uzvikne:
451
Devedesetiksta no
* Brate, ovo nije vrijeme, da govor tee, * ovo je vrijeme, da
se udara maem i gaa strijelama. * Zato osna ite svoj duh i ovrsnite svoje srce, jer ovaj je tjesnac poput neke ulice s dvama vrati
ma! Tako mi Gospoda Arabljana i Perzijanaca: Kada put ne bi bio
tako uzak, ja bih njih uni tio, ak i kada bi ih bilo stotisua ko
njanika!
Da smo ovo bili znali, bili bismo uzeli sa sobom pettisua
konjanika.
A vezir Dandan:
Kada bismo imali ak i desettisua konjanika, oni nam u
ovome tjesnacu ipak ne bi ni ta koristili. Ali e nam Allah pomoi
protiv njih. Ja poznajem ovaj klanac, i znam, da u njem ima mno
govrsnih utoi ta. Jer ja sam ve bio jednom ovdje na stanovitome
vojnom pohodu, kada sam s kraljem 'Omarom ibn en-Nu'manom
opsijedao el-Konstantiniju. Ondje smo se mi odmarali, i bilo nam je
pri ruci vode, hladnije od snijega. Zato u pokret, hajde da se najuri
probijemo iz ovoga klanca, prije nego to se vojske pogana natisnu
u veem broju i prije nego to nas juri em preteknu, do av i na vrh
planine, i odande na nas ponu kotrljati stijene, tako da emo biti
bespomoni protiv njih!
Tada oni ponu nadirati naprijed, kako bi iza li iz klanca. Ali ih svetac, ona Da
t ed-Davahi, pogleda i rekne:
ega se bojite vi, koji ste sebe bili posvetili stvari Allaha
Uzvi enoga? Tako mi Allaha, ja sam petnaest godina le ao
zarobljen pod zemljom, ali nikada nisam proturjeio Svemoguemu
u onome, to mi je On uinio! Borite se za Allahovu stvar! * Svaki
pojedini od vas, koji ovdje padne, e stanovati u raju, * a tko tu
ubije, njega e nagraditi njegova slava. *
Kada su oni uli, gdje isposnik tako govori, * od njih uzmakne svaka briga i st
rah, * i oni se vrsto postave, * dok su nevjernici juri ali na njih sa svih strana,
* i dok su maevi igrali po njihovim potiljcima * i kod njih kru io pehar smrti. *
Tada muslimani u
452
Povijest kralja Ômara ibn en-Nu}mAna
Allahovoj slu bi ponu sa silnim hrvanjem, * i vitlali su protiv svojih neprijatelja
koplja i o trice. * Gledajte, kako je Dau el-Makan pru ao ruku protiv mu karaca * i p
ogane ostavljao ispru enima na tlu! * On im je odsijecao glave, uvijek po pet i po
deset, * sve dok ih nije poubijao neizbrojiv broj i beskrajno mno tvo. * Vidio je
meutim tijekom svoje borbe, kako njima prokleta stara daje znak maem i kako ih oh
rabruje, a svatko je, koga bi spopao strah, pribjegavao k njoj za pomo. Ona je is
todobno davala nevjernicima znak, neka ubiju Sarkana. Tako su dakle oni juri ali et
a za etom protiv njega, kako bi ga ubili. Ali bi svaku etu, koja bi ga napala, ope
t napao on i natjerao bije u bijeg. Pa kada bi neka nova do la u napad, tada bi je
on odbijao i vitlao maem protiv njihovih lea. Pri tome je on vjerovao, da mu pobj
edu daje sveev blagoslov, i on rekne u sebi samome:
Zaista, na tome svecu poiva milostivo oko Allahovo, a
istoom je svoje namjere osna io moje srce protiv pogana.
Uviam, kako me se oni boje i kako mi se ne usuuju prii, da, kad
god navale na mene, okrenu mi lea i svoj spas mogu ugledati samo
u bijegu!
Zatim su se borili dalje, sve dok dan nije bio na kraju. Pa kada je pala no, p
otra e muslimani utoi te u jednoj od onih spilja. Jer oni su bili umorni od borbe i b
acanja kamenja, a o tome je danu palo etrdesetipet njihovih. A kada su se bili ok
upili, potra e sveca, ali od njega ne nau nikakva traga. To im je bilo bolno i oni
reknu:
On je mo da pao kao muenik.
Sarkan rekne:
Ja sam vidio, kako on konjanike sna i Gospodovim znakovi
ma i za tiuje Ajetima Premilostivoga.
Dok su oni jo tako govorili, gledaj, tu je odjednom pred njima stajala proklet
a stara, Dhat ed-Davahi, a u ruci je dr ala glavu najvi eg viteza, vojskovoe na elu vo
jske od dvadesettisua, nepokornog tlaitelja i drskoga sotone. - Jedan ga je od Tur
aka bio ubio strijelom. I Allah je bio njegovu du u brzo odaslao u pakleni oganj.
453
Devedesetikstd no
A kada su nevjernici vidjeli, to je ovaj musliman uinio njihovom voi, svi su na nje
ga napali i sasjekli ga maevima na komade, ali ga Allah smjesta odvede u raj. - P
rokleta je meutim stara odsjekla onomu vitezu glavu, i sada ju je donijela i baci
la je pred noge Sar-kanu i Dau el-Makanu i veziru Dandanu. Kada ju je Sarkan ugl
edao, on urno skoi i uzvikne:
- Hvala neka je Allahu za tvoje spasenje, jer te mi opet vidimo,
o svece i pobo ni borce za vjeru!
Ona odgovori:
Moj sine, ja sam danas tra io mueniku smrt, i bacio sam se
posred poganskih eta, ali su oni u strahu preda mnom uzmakli
natrag. Kada ste se vi razi li, tada se u meni raspalio neki sveti gnjev
poradi vas. Tako sam se dakle sruio na njihovoga najvi eg viteza,
iako je on jamano dorastao tisui konjanika, i tako sam ga pogo
dio, da mu je glava odletjela s trupa. Nijedan mi se od pogana nije
mogao pribli iti. I sada vam donosim njegovu glavu..."
454
Ali kada je poela
I devedesetisedma no !
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je ta prokleta vje tica, Dhat ed-Davah
i - nakon to je sebi bila uzela glavu onoga viteza, vojskovoe na elu vojske od dvad
esettisua nevjernika - nju donijela i bacila je pred noge Dau el-Makanu i njegovu
bratu Sarkanu i veziru Dandanu i rekla im:
- Kada sam vidio, kako vi prolazite, tada se u meni poradi vas
raspalio sveti gnjev. Tako sam se onda sruio na toga najvi eg viteza
i pogodio ga maem tako, daje odletjela njegova glava. Nijedan mi
se od pogana nije mogao pribli iti. I sada vam donosim njegovu gla
vu, * kako bi osna ila va e du e za boj za vjeru * i kako biste vi sa
svojim maevima Gospodu vjernika bili na usluzi. * Ali u vas sada
ostaviti pri d ihadu, i otii k va oj vojsci, pa makar ona stajala ak i
pred vratima el-Konstantinije, i vratit u se sa dvadesettisua konja
nika, kako bi uni tili ove nevjernike.
Tada Sarkan upita:
- Kako e se ti probiti k njima, o ti svece, dok je ipak dolina
sa svih strana zatvorena od pogana?
Prokleta meutim stara odgovori:
- Allah e me sakriti pred njihovim oima, tako da me oni nee
vidjeti. Pa ak i da me tko ugleda, on se nee usuivati, da mi se pri455
Devedesetisedma no
bli i. Jer u ja zatim posve i eznuti u Allahu, i On e svoje neprijatelje odvratiti od m
ene.
- Ti govori istinu, o svece - odgovori Sarkan - jer zaista, ja
sam sam bio svjedokom toga. Ako ti dakle mo e otii odavde po
etkom noi, to e biti najbolje za nas.
Ali ona rekne:
- Ja u krenuti jo ovoga asa, pa ako ti hoe ii sa mnom, a
da te nitko ne vidi, tada kreni! A ako takoer tvoj brat hoe ii s na

ma, mi emo ga uzeti sa sobom, ali inae nikoga drugoga. Jer sjena
jednoga sveca mo e pokriti samo dva ovjeka.
Nato Sarkan rekne:
to se mene tie, ja neu napu tati svoje drugove. Ali ako
moj brat pristaje, njemu ni ta ne stoji na putu, da on s tobom otie
i da se oslobodi iz ove stiske. Jer on je kula muslimana i ma Gos
podara svjetova. Pa ako on hoe, mo e uzeti sa sobom takoer vezi
ra Dandana ili koga ve izabere. I zatim nam treba poslati desettisua konjanika u pomo protiv ovih bijednika.
Tako su se onda o tome slo ili, a stara nato rekne:
- Dopustite mi vremena, da izaem prije vas i da pogledam ka
ko stoji s nevjernicima, jesu li oni budni ili spavaju!
Ali oni odgovore:
- Mi emo samo ii s tobom i na u stvar povjeriti Allahu.
- Ako vam ja uinim po volji odgovori ona
onda nemojte koriti mene, nego korit
e sami sebe! Jer moj je savjet, da vi mene priekate, sve dok se tono ne izvijestim
o neprijatelju.
Tada rekne Sarkan:
- Otii van k njima, i nemoj nam dugo izbivati. Mi emo te e
kati!
Izae dakle Dhat ed-Davahi, a Sarkan je nato razgovarao sa svojim bratom i kaza
o:
- Kada taj svetac ne bi bio udotvorac, on ne bi nikada ubio
onoga silnog viteza. To je dovoljan dokaz moi ovoga isposnika. I
456
Povijest kralja 'Omara, ibn en-Nu'mdna
zaista, mo je nevjernika slomljena smru onoga viteza, jer on je bio nepokorni tlait
elj i drski sotona.
Dok su oni tako razgovarali o isposnikovu udotvorstvu, gledaj, kadli ve opet ue
k njima prokleta Dhat ed-Davahi, i obea im pobjedu nad nevjernicima. Oni joj pak
zahvale, jer nisu znali, da je to sve la i obmana. Zatim prokleta stara upita:
- Gdje je kralj na ega vremena, Dau el-Makan?
- Ovdje sam - odgovori on. A ona nastavi:
Uzmi sa sobom svojega vezira i slijedi me, da otiemo u el-Konstantiniju!
Ona je dakle odala nevjernicima plan, koji je bila skovala. A oni su zbog tog
a bili vrlo obradovani te su rekli:
Mi neemo biti zadovoljni, prije nego to ubijemo njihova
kralja kao osvetu za smrt na ega viteza. Jer mi nismo imali nijedno
ga veeg junaka od njega.
A zatim su jo rekli staroj zlokobnici, kada ih je izvijestila o tome, da e doi k
njima s kraljem muslimana:
Ako ga ti dovede k nama, mi emo ga predati kralju Afridunu.
Stara dakle izae van, a s njome se otpute Dau el-Makan i vezir Dandan. Ona je
i la naprijed ispred njih, tim to im je rekla:
Hodajte za mnom s blagoslovom Allaha uzvi enoga!
Oni su je slijedili u skladu s njezinom naredbom, jer bila ih je pogodila str
ijela udesa i kobi. Stara je meutim i la s njima, sve dok se nisu na li usred grkoga l
ogora i stigli do ve spomenutoga tjesnaca, iz kojega su ih nevjernici gledali, al
i im nisu stavljali na put nikakve zapreke. Jer to im je bila zapovijedila prokl
eta stara. Kada su dakle Dau el-Makan i vezir Dandan ugledali vojnike nevjernika
, i saznali, da oni dodu e gledaju, ali ih ipak ne ometaju, vezir rekne:
Tako mi Allaha, ovo je sveevo udo. Nema sumnje, da on
pripada k osobitima Allahovim prijateljima.
Devedesetisedtna no
Tako mi Allaha, ja ne mislim drugaije, nego da su nevjerni

ci slijepi, jer mi njih vidimo, a oni nas ne vide.
I dok su oni jo hvalili sveca i govorili o njegovoj pobo nosti i o njegovima pob
o nim djelima, kadli se na njih bace nevjernici, opkole ih i pograbe i upitaju:
- Je li jo tko kod vas dvojice, da takoer njega pograbimo? Vezir Dandan uzvikne:
- Zar ne vidite onoga treeg ovjeka ondje pred nama? Ali pogani odgovore:
* Tako nam Mesije i eremita, * tako nam primasa198 i met
ropolita: * mi ne vidimo nikoga osim vas!
Tako mi Allaha, na je udes kazna, koju nam je namijenio
Uzvi eni..."
Primas je najvi i crkveni dostojanstvenik u zemlji.
458
Ali kada je poela
devedesetiosma no
#&WWW?WWWWWWW?WS
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su pogani - kada su pograbili Dau e
l-Makana i vezira Dandana - upitali:
- Je li jo tko kod vas dvojice, da takoer njega pograbimo? Tada uzvikne vezir Dand
an:
- Zar ne vidite onoga treeg ovjeka ondje kod nas? Ali oni odgovore:
* Tako nam Mesije i eremita, * tako nam primasa i metro
polita: * mi ne vidimo nikoga osim vas!
Zatim im oni stave na noge lance postave uz njih stra are za tu no, dok im je Dh
at ed-Davahi i ezla s pogleda. Tako oni ponu jadikovati i jedan drugomu govoriti:
Zaista, neposlu nost prema svecima donosi jo gore zlo, nego
to je ovo. Nevolja je, u kojoj se nalazimo, na a pravedna kazna.
Vratimo se mi sada opet ka kralju arkanu!
Nakon to je on tijekom noi otpoinuo, i nakon to je svanulo jutro, on izmoli jutar
nju molitvu. I zatim se sa svojim ljudima pripremi za boj protiv nevjernika, i o
n ih osokoli i obea im svako dobDevedesetiosma no
ro. Zatim izau, sve dok nisu do li na domak poganima, a kada su ih ovi vidjeli iz d
aljine, doviknu im:
- Vi muslimani, mi smo zarobili va ega sultana i va ega vezira,
kojemu je povjereno upravljanje va im poslovima. Pa ako vi ne
odustanete od toga, da se protiv nas borite, mi emo vas tada pobiti
sve do posljednjeg ovjeka. Ali ako nam se predate, odvest emo
vas pred na ega kralja, koji e s vama sklopiti mir pod uvjetom, da
vi napustite na u zemlju i vratite se u svoju zemlju i da si mi me
usobno ne inimo nikakvu tetu. Ako to prihvatite, bit e to va a
srea. Ako pak to odbijete, ne preostaje vam ni ta osim smrti. Mi
smo vas dakle o tome izvijestili, i to je na a posljednja rije upuena
vama.
Kada je Sarkan to uo i postao sigurnim u zarobljenje svojega brata i vezira, p
ritisne ga bol, i on pone plakati. Njegova je snaga malaksala, postao je spremnim
na smrt i u sebi je govorio:
Kada bih samo znao, zbog ega su oni zarobljeni! Jesu li
dopustili, da im pred svecem ponestane po tovanja, ili su mu bili
neposlu ni, ili to je inae bilo posrijedi?
* Zatim oni skoe u boj protiv nevjernika * i ubiju od njih mnogo naroda. * O t
ome se danu dijelio kukavica od sranoga, * crveno su svjetlili ma i koplje, krvavi
. * I pogani su se na njih rojili199, * poput muha na pilo u gustim redovima. *
Ali su se Sarkan i njegovi ljudi borili, * kao netko, tko ne poznaje nikakav str
ah od smrti, * i koga nijedna zapreka ne mo e ne mo e odvratiti od postizanja pobjed
e, * sve dok naposljetku doline nisu bile preplavljene krvlju * i dok polje nije
bilo prezasieno ubijenim ljudima. *
199 Naklonjeni je itatelj zacijelo ve odavno primijetio, da je rimovana proz
a - u arapskoj knji evnosti tradicionalna i jeziku posve prisna, a ovdje samo nazn
aena zvjezdicama
obiluje svakojakima pjesnikim zahvatima, a napose prispodobama. T
ako se na primjer ovdje golema brojana premo sa ima u prispodobi roj. Naravno da je
uporaba prispodoba obilje je svake proze, a pogotovo izrazito umjetnike. No u rimov
anoj prozi, dakle: na mjestima koja su ovdje oznaena zvjezdicama, uvijek moramo oe
kivati, da e ona biti jo izrazitija, to jest takva, da bi u "normalnoj" prozi djel
ovala neprirodno.
460
A kada se spustila no, obje su se vojske razdvojile, i svaka je po la u svoje lo
gori te. * Muslimani opet otiu u spilju, * i tu im se oitovao njihov gubitak i dobit
. * Malo je od njih bilo nepov-rijeeno, * i preostalo im je jedino povjerenje u A
llaha i ma. * Od njih su bili vitezovi, ugledni emiri, pali tridesetipet na broj,
* ali je od nevjernika njihov ma pobio tisue, pje aka i konjanika. *
Kada je Sarkan to vidio, on snu deno upita svoje drugove:
- Sto da inimo? Oni odgovore:
- Samo e se ono dogoditi, to htjedne Allah Uzvi eni.
O jutru meutim drugoga dana rekne Sarkan ostatku svoje trupe:
- Ako vi izaete u boj, tada nijedan od vas nee ostati na
ivotu. Mi osim toga imamo jo samo malo vode i hrane. Ja stoga
dr im za ispravno, da se vi s isukanim maevima postavite na izlazu
iz spilje, i da svakoga, tko hoe prodrijeti unutra, odbijete. Mo da
je svetac sustigao vojsku muslimana, pa e zatim doi k nama sa
desettisua konjanika, kako bi nam pomogli u boju protiv nevjerni
ka. Jer pogani njega i njegove drugove nee primijetiti.
A oni odgovore:
- * To je jedini ispravan savjet, * i ne mo e biti nikakve sum
nje u njegovu izvrsnost. *
Zatim ratnici odu i zauzmu ulaz u spilju, tim to su se na njem postavili s obj
e strane. I ubijali su svakoga pojedinog nevjernika, koji bi poku ao prodrijeti un
utra. I oni su pogane dr ali dalje od ulaza i strpljivo podnosili napade neprijate
lja, * sve dok dan nije po ao u smiraje * i dok no nije sve zakrilila tamom. *..."
461
Ali kada je poela
devedesetideveta no
##WWW???????$??W????W?
Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su muslimanski ratnici zauzeli ulaz
u spilju, tim to su se postavili na obje strane i odbijali nevjernike. I ubijali
su svakoga, tko bi poku ao prodrijeti k njima. A strpljivo su podnosili sve napade

neprijatelja, * sve dok dan nije po ao u smiraje * i dok no nije sve zakrilila tam
om. * Kralj je meutim Sarkan sada imao samo jo dvadesetipet svojih ljudi.
Tada nevjernici reknu jedan drugomu:
- * Kada se trebaju okonati ovi dani boja? * Mi smo umorni
od borbe s muslimanima. *
Jedan od njih uzvikne:
- Na noge, u juri protiv njih, jer od njih je preostalo samo jo
dvadesetipet ljudi! Ako ih ne mo emo svladati u boju, izdimit emo
ih vatrom. Ako se zatim pokore i predaju nam se, mi emo ih tada za
robiti. Ako se pak budu jo sustezali, *pustit emo ih da posve izgore
poput drveta u vatri, * tako da mogu slu iti razumnima kao opomi
njui primjer. * Tada Mesija treba njihovim oevima uskratiti svoju
suut * i njima ondje, gdje su kr ani, ne dopustiti nijedno mjesto! *
Oni dakle dovuku do ulaza te spilje drva za lo enje i zapale ih, tako da su Sar
kan i njegovi drugovi postali sigurni u svoju propast i
463
Devedesetidevetct no
predali se. I dok su se oni na li u takvome polo aju, gledaj, tada vitez koji je ima
o zapovjedni tvo nad njima rekne onima, koji su savjetovali, da ih se ubije:
- Njihova smrt stoji samo u ruci kralja Afriduna, kako bi on
ugasio svoju e za osvetom. Stoga ih moramo ostaviti kod sebe kao
zarobljenike. A sutra emo poi s njima u el-Konstantiniju i predati
ih kralju Afridunu, kako bi on s njima inio, to hoe.
Tada oni reknu:
Ovaj je savjet ispravan!
Zatim izdadu zapovijed, da ih se okuje, i postave nad njima stra u. Ali kada je
u meuvremenu nastala mrkla no, ponu nevjernici slaviti i jesti. I oni su naruivali
vino i pili, sve dok svi nisu le ali na leima. Sada su se dakle Dau el-Makan i njeg
ov brat Sarkan nalazili u zajednikom zatvoru s vitezovima, svojim drugovima. Tada
pogleda stariji mlaega brata i rekne mu:
- * Brate, kako bismo se mi mogli domoi slobode? *
- * Tako mi Allaha - odgovori Dau el-Makan - mi smo poput ptica zarobljeni u
kavezu. *
* Tada se rasrdi Sarkan, * i pone uzdisati u prekomjernosti svojega gnjeva i i
spru i se, * sve dok njegovi okovi nisu odskoili. *
Pa kada je bio slobodan od uza, on prie k satniku stra e, izvue mu iz d epa kljueve
za okove i oslobodi Dau el-Makana i vezira Dandana i ostale zarobljenike. Zatim
se obrati ovoj dvojici i rekne: Ja u ubiti trojicu od stra ara. Zatim mo emo nas troj
ica uzeti njihovu odjeu i navui je, tako da izgledamo kao Grci i da mo emo proi izmeu
njih, a da nas oni ne prepoznaju. Tako emo se uputiti k na oj vojsci.
- Taj savjet nije dobar. Jer ako ih mi ubijemo, tada seja bojim,
da e netko uti njihovo hroptanje, pa e se tako pogani probuditi i
nas pobiti. Ispravno je da mi poku amo izai iz klanca.
464
U tome se drugi s njime slo e. Pa kada su dakle oni krenuli i imali tjesnac mal
o iza sebe, ugledaju privezane konje, iji su jahai spavali, a Sarkan rekne svojemu
bratu:
- Moramo si uzeti svaki po jednoga konja. Sada ih je bilo dvadesetipet ljudi, zato uzmu dvadesetipet konja. Allah je meutim bio
poslao nevjernicima san, za volju stanovite odluke, koju On zna. A
Sarkan je od neprijatelja skupljao oru je, maeve i koplja, sve dok
ga nije bilo toliko mnogo, koliko mu je bilo dovoljno. Pa ipak nje
govi drugovi uzja u konje, koje su bili uzeli, i odja u odatle. - Ali
su nevjernici bili mislili, da nitko ne mo e osloboditi Dau el-Makana i njegova brata i njegove drugove u oru ju, i da im je
nemogue, da umaknu. - Kada su se dakle ovi svi oslobodili iz

zarobljeni tva i bili sigurni pred nevjernicima, po uri Sarkan za svo
jim drugovima i nae ih, kako ekaju na njega, * ali su stajali kao na
eravici * i poradi njega nisu nalazili nikakva poinka. *
Tada im se on obrati i rekne:
- Nemajte nikakva straha, jer nas titi Allah! Imam stanoviti
prijedlog, koji jamano pogaa ono pravo.
Kakav je taj? - upitaju oni.
A on odgovori:
Popnite se na brdo i svi odjednom podignite ratnu viku
'Allahu Akbar!200' i zatim poviite: 'Nad vama je vojska islama!' A
zatim emo mi svi uzîknuti jednim glasom: 'Allahu Akbar!' Na taj
e se nain svi oni raspr iti i u svome pijanstvu nee znati, to tre
baju initi. Oni e sigurno povjerovati, da su ih trupe muslimana
opkolile sa svih strana i pomije ale se meu njih: tako e napasti
maevima jedni na druge u smetenosti pijanstva i sna. I mi emo ih
njihovima vlastitim maevima sjei na komade, meu njima o trica
treba kru iti sve do jutra.
Ali Dau el-Makan rekne:
Bog je najvei!
465
Devedesetideveta no
- Taj plan nije dobar. Mi bismo bolje uinili, kada bismo se po
urili k na oj vojsci, a da ne izgovorimo nijednu rije. Jer ako mi uzviknemo: 'Allahu Akbar!', oni e se probuditi i napasti nas, i nitko
od nas nee umaknuti.
Tada arkan uzvikne:
- Tako mi Allaha, ako se oni i probude, to ni ta ne mijenja na
stvari! Ja elim, da vi pristanete na moj plan. Iz toga mo e nastati
samo dobro!
Tako oni pristanu uz njega i uspnu se na brdo i poviu:
Allahu Akbar!
I brda se i drvee i stijene usuglase s njhovim poklikom iz straha pred Allahom
. Kada su meutim pogani uli taj bojni poklik, oni ponu dovikivati..."
466
Ali kada je poela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je arkan onda rekao:
Ja elim, da vi pristanete na moj plan. Iz toga mo e nastati
samo dobro!
Tako oni dakle pristanu uz njega i uspnu se na brdo i poviu:
Allahu Akbar!
I brda se i drvee i stijene usuglase s njihovim poklikom iz straha pred Allaho
m. Kada su meutim pogani uli taj bojni poklik, oni ponu dovikivati jedan drugomu, u
zimati svoje oru je i govoriti:
Neprijatelj nas je napao, tako nam Mesije!
Zatim oni pobiju tako mnoge od svojih vlastitih ljudi, da njihov broj zna sam
o Allah Uzvi eni. A kada je nastao dan, oni potra e zarobljenike, ali od njih ne nau
nikakva traga, pa njihovi satnici reknu:
Ti, koji su takvo to priredili, to su zarobljenici, koji su se
nalazili kod nas! * Zato na noge i za njima, * sve dok ih ne po
hvatate. * Zatim im dajte da ispiju pehar propasti, * ali vas ne smije
alu diva ti niti jeza ni strah! *
Nato oni uzja u svoje konje i pojasu za bjeguncima. * I radilo se samo o jednom
e trenutku, * a ve su ih stigli i opkolili. * Kada je

467
Stota noc
Dau el-Makan to vidio, pone ga hvatati sve vei strah, i on rekne svojemu bratu:
- Stiglo nas je ono, ega sam se bojao, i sada nam vi e ne preostaje nikakav izlaz, nego da se borimo za vjeru.
Sarkan je meutim utio. I sada pojuri Dau el-Makan s brdske uzvisine prema dolje
i povie:
Alahu Akbar!
I njegovi ljudi ponove bojni poklik i krenu u d ihad, * kako bi rtvovali svoj ivo
t * u slu enju Gospodu vjernika. * I gledaj, u tome trenutku zauju mnoge glasove ka
ko uzvikuju:
- * Nema drugoga boga osim Allaha! Allahu Akbar! * Blagoslov
i pozdrav Objavitelju radosti * i Opominjatelju gre nika! *
Pa kada su se okrenuli u pravcu odjeka, * ugledaju oni ete muslimana, ratnika,
* koji su priznavali jednoga Boga, * kako tre njima u susret. * im su ih ugledali
, njihova srca postanu vrstima, * i Sarkan spopadne nevjernike i povie: *
Nema drugoga boga osim Allaha! Allahu Akbar! *
I s njime se usuglase svi priznavatelji Bo jeg Jedinstva, koji su bili kod njeg
a. * Tada zatutnji zemlja kao kod potresa, * a poganske se ete raspr e po brdima. *
Muslimani su ih pak slijedili udarcem i ubodom, * tako da je ponekima od njih o
dletjela glava s trupa. * A Dau el-Makan i njegovi ratni drugovi * imali su bez
prestanka ije pogana na raspolaganju, * sve dok dan nije po ao u smiraje * i dok ni
je no sve zastrla tamom. * Zatim se muslimani sakupe i provedu cijelu no u velikoj
radosti. * Ali kada je svanulo jutro * i svojim vatrenim zrakama protkalo svije
t, * oni ugledaju kako udaraju prema njima Bahram, satnik Dajlamiana, * i Rustem,
satnik Turaka, * sa dvadesettisua konjanika, nalik bijesnim lavovima. * Pa im su
konjanici ugledali Dau el-Makana, pozdrave ga i poljube pred njim tlo. Tada im o
n rekne:
- * Radujte se, to su pobijedili muslimani * i to narod ne
vjernika le i na tlu! *
468
;
Zatim oni estitaju jedni drugima na svome spasenju * i na divnoj nagradi o Dan
u Uskrsnua. *
No razlog je, zbog kojega su ovi onamo do li, sljedei. Kada su emir Bahram i emi
r Rustem i nadkomornik stigli s trupama muslimana
ije su se lepr ave zastave dizale
visoko u zrak - pred el--Konstantiniju, vidjeli su, da su se nevjernici popeli
na zidine. * Oni su vrsto dr ali u rukama kule i utvrde * i svaku su utvrdu opskrbi
li momadima. * Jer oni su znali o pribli avanju vojske, te islamske, * i bojnih zna
kova, tih muhammedanskih, * da, oni su slu ali zveckanje oru ja * i amor glasova. * T
ada su ih pogledali i ugledali muslimane, * i slu ali, kako pod oblakom pra ine odje
kuje konjski topot. * I odjednom im se ovi uine poput nekoga roja skakavaca, * il
i poput nekoga oblaka, koji se provaljuje u tuu. * Slu ali su sada glasove musliman
a, kako pjevaju Kur'an * i kako slave Premi-lostivoga. *
Da su meutim nevjernici o tome znali, to je im je omoguila stara Dhat ed-Davahi
, prijetvorna kurva, sa svojim lukavstvom i podmuklo u. * Sada su dolazile ovamo ete
* kao plimno more. * Tako su mnogobrojni bili mu karci na konju i pje ice * i pratn
je ena i djece. *
Tada satnik Turaka rekne satniku Dajlamiana:
* O emire, zbilja, * nama prijeti opasnost * od mno tva neprijatelja ondje na v
alovima! * Pogledaj one tvre i uokolo ljudstvo, * nalik bunomu valovitom moru! * T
i su nam pogani po broju zacijelo stostruko nadmoni, i mi nismo sigurni pred uhod
ama, koji bi im mogli dojaviti, da smo mi bez sultana. Zaista, prijeti nam opasn
ost od ovih neprijatelja, iji broj nitko ne mo e izbrojati, i koji ne oskudijevaju
sredstvima za pomo, pogotovo zato to s nama nisu kralj Dau el-Makan i njegov brat
Sarkan i presvijetli vezir Dandan. Ako to neprijatelji saznaju, oni e nai hrabrost
i, da nas napadnu, i uni tit e nas maem sve do posljednjeg ovjeka. Nijedan od nas nee
odavde umai sa ivotom. Zato je moj savjet, da ti uzme sa sobom desettisua konjanika
od Mezopotamaca i Turaka i da otpu-tuje prema Matruhininu samostanu i Maluchinino
j livadi, kako bi
469
Stota no
potra io na u brau i drugove. Pa ako vi budete postupali prema mome savjetu, mo da ete s
e ak pokazati kao njihovi spasitelji, naime u sluaju, da su ih ondje pritijesnili
nevjernici. Ne budete li meutim slijedili moj savjet, tada mene ne pogaa nikakav p
rijekor. Ali ako otiete, tada se morate brzo vratiti k nama. Jer sumnjiavost pripa
da mudrosti.
Imenovani se emir slo i s njegovim rijeima. I tako oba emira izaberu dvadesettis
ua konjanika i krenu na put, * tim to su punili sve ceste, * u pravcu prema livadi
, koja je imenovana, * i samostanu, koji je poznat. *
Tako se dakle zbilo, da su oni onamo pristigli. to se pak tie stare Dhat ed-Dav
ahi, ona je - im je sultana Dau el-Makana i njegova brata Sarkana i vezira Dandan
a ostavila da padnu u ruke nevjernicima
uzjahala brzoga konja i rekla poganima:
- Ja u udariti prema vojsci, koja se nalazi pred el-Konstantinijom, i isposlovat u njezino uni tenje. Jer ja u im rei, da su
njihovi voe mrtvi, pa kada oni to od mene uju, * tada e se ras
pasti njihova cjelovitost, * i razbiti jedinstvo * i oni e se raspr iti po
cijeloj zemlji. * Nato u otii ka kralju Afridunu, gospodaru el-Konstantinije, i k svojemu sinu, kralju Hardubu, vladaru Male
Azije, i obojici u im sve ispriati. Oni e zatim izai sa svojim tru
pama na bojno polje protiv muslimana i uni titi ih do posljednjeg
ovjeka.
Tako je ona dakle odjahala i tijekom je cijele noi jurila na tome konju kroz z
emaljska prostranstva. Kada je zatim poeo svitati dan, tada pred njome izrone ete
Bahrama i Rustema. Ona meutim udari u neki ibljak na stranu i ondje sakrije svojeg
a konja. Zatim opet izae van, i i la je neko vrijeme pje ice, tim to je u sebi govoril
a:
Mo da se muslimanske ete ve vraaju natrag, jer su pri
juri u na el-Konstantiniju bile odbijene.
Ali kada je do la k njima bli e i mogla tonije pogledati, spozna, da njihovi bojni
znakovi i zastave nisu spu teni. I tako oni nisu dolazili kao pobjeeni, nego zbog
brige za svojega kralja i za nje470
gove drugove. im se o tome bila uvjerila, ona odmah brzo potri na lice mjesta, pop
ut kakvoga buntovnog sotone. Kada je bila kod njih, ona uzvikne:
Po urite, po urite, vi ratnici Premilostivoga, u svetu bitku
protiv ljudi, koji su se posvetili sotoni!
im ju je Bahram ugledao, on sja i, poljubi pred njome tlo i upita:
O Allahov prijatelju, to le i iza tebe?
Ona odgovori:
* Ne pitajte ni ta o tu nim stvarima, * koje zvue tako u as
no! * Jer kada su na i drugovi uzeli blago iz Matruhinina samostana
i htjeli krenuti prema el-Konstantiniji, tada ih je napala silna
odva na eta pogana.
Zatim im prokleta stara ispripovijeda tu povijest, kako bi ih ispunila tjesko
bom i strahom, i ktomu doda:
Najvei je broj njih mrtav, i preostalo je jo samo dvadesetipet ljudi.
Tada Bahram upita dalje:
- O svece, kada si ih ti napustio?
- Ove noi odgovori ona
- Slava neka je Allahu! - uzvikne on - * Njemu, koji je zapo-vijedio da se pr
ed tobom sabere daleka zemlja, * koji je dopustio, da ide na nogama, kao da si na
tulama!201 * Ali ti pripada svecima, koji brzo ure kroz zrak, * ako su odu evljeni o
bjavom znaka. *
Zatim on uzja i konja, posve zbunjen time, to je bio uo od te la ljivice i obmanjiv
aice, i rekne:
201 Bahram, koji ne zna, da je pravednik, starica Dhat ed-Davahi, do ao na k
onju, njegovo prevaljivanje velikog prostora pje ice pripisuje naravno Bo jem udu. Ka
o to vidimo
na isposnik Dhat ed-Davahi i dalje uspje no gradi svoj svetaki ugled.
471
Stota no
- Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha! Zai
sta, na je trud izgubljen, i srce nam je te ko, jer je na sultan sa svo
jim drugovima zarobljen.
Potom su jahali poprijeko preko polja, u du inu i u irinu, dan i no. Pa kada je s
vanulo jutro, do li su do ulaza u klanac i zauli, kako Dau el-Makan i Sarkan uzviku
ju:
- Nema nijednoga boga osim Allaha! Allahu Akbar! Blagoslov
i pozdrav Objavitelju radosti, i Opominjatelju gre nika!
Tada Bahram sa svojima napadne nevjernike, * i oni dou do-trav i protiv njih, * k
ao brza bujica kroz pustinjski pijesak. * I oni podignu protiv njih viku, * koja
bi ak junake dovela do krianja, * i od koje bi se mogle rasprsnuti stijene. * Pa
kada je svanulo jutro * i protkalo svijet svojima vatrenim zrakama, * zapu e prema
njima slatki miris od Dau el-Makana, * i oni jedni druge prepoznaju, kako je ve
ispriano. Oni poljube tlo pred kraljem i pred arkanom, koji im je ispripovijedao to
im se dogodilo u onoj spilji. Ovi su bili nad time zaprepa eni. I oni zatim svi je
dni drugima reknu:
- Dajte da po urimo prema el-Konstantiniji, jer ondje smo
ostavili svoje drugove, i na e se srce nalazi kod njih!
Tako oni brzo krenu i preporue se u ruke Dobrostivoga i Sveznajuega. I Dau el-M
akan je raspaljivao muslimane za ustrajnost, tim to je poeo govoriti stihove:
Tebi neka je slava, kojemu dika i hvala pripadaju navijeke,
Ti, o Gospode, od kojega mojoj stvari nikada nije bila uskraena pomo.
Ja sam odrastao u stranoj zemlji. Ali si ti bio u svako doba
Meni spasitelj, i tada si se pokazivao, Svemogui, spremnim za pomo.
472
Da, zatim si mi takoer dao bogatstvo i posjed i blagostanje. I polo io si ml u ruku
ma smionosti l pobjede.
Kraljevom si me nadalje sjenom ti poastio,
I bogato si ml u preobilju poklonio svoju dobrostivost.
I Iz svake si me nevolje, koja bi me prestra ila, ti oslobodio Posredstvom savjeta
velikog vezira, onoga junaka svojega doba.
Ti si nam omoguio, da se divlje sruimo na Grke:
Ipak su se vratili borei se, umotani u svoje crvene haljine.
Na to sam ja uinio tako, kao da sam natjeran u bijeg, A zatim sam dojurio nanovo
poput nekoga bijesnog lava.
Sve sam ostavio le ati Ispru enima na dnu doline, Opijene peharom smrti, ne gro danim
sokom.
Natoje u na e ruke pao sveukupan broj laa,
Na e e gospodstvo biti uspostavljeno na kopnu l moru.
A k nama je do ao taj pobo ni, bogobojazni Isposnlk, O ijim udima glas prolazi kroz sv
e pustinje l poljane.
Da, ml smo se svi otputili u osvetu nad poganima: Slava je mojih djela objavljen
a meu svim ljudima.
Meu nama su pali mnogi junaci. Ali je njihovo obitavall te spremno
U U u uz potoke, gore u vjenosti.
4:73
Stota no
Kada je Dau el-Makan zavr io svoju pjesmu, njegov mu je brat Sarkan estitao na n
jegovu spasenju, a on mu je zahvalio za djela, koja je izveo. Zatim su po li ubrza
nim mar evima..."
474
Ali kada je poela
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je arkan estitao svojemu bratu Dau el
-Makanu na njegovu spasenju, a da mu je on zahvalio za djela, koja je izveo. I z
atim su krenuli k svojoj vojsci ubrzanim mar evima.
Pogledajmo mi sada dalje, to je inila stara Dhat ed-Davahi!
Nakon to se srela s vojskom Bahrama i Rustema, ona se vrati natrag u ibljak i u
zme svojega konja. I ona uzja i i urno je jahala, sve dok se nije pribli ila musliman
skoj vojsci, koja je opsjedala el--Konstantiniju. Tada ona sja i, i odvede svojega
konja do nadko-mornikova atora. Kada ju je ovaj ugledao, on se podigne njoj u ast
, kimne joj, tim to je pognuo svoju glavu, i rekne:
Dobro do ao, o pobo ni isposnie!
Zatim je pone ispitivati o svemu, to se bilo dogodilo, a ona mu ponovi svoje za
stra ujue la i i svoje upropa ujue obmane i rekne:
Zaista, ja se bojim za emira Bahrama i za emira Rustema.
Srela sam ih na putu s vojskom i poslala sam ih dalje ka kralju i nje
govim drugovima. No oni imaju samo dvadeset tisua konjanika,
dok su im nevjernici brojem nadmoni. Zato bih ja eljela, da ti
475
Stoiprvci no
njima smjesta po alje gomilu vojske, onoliko brzo, koliko je to mogue, kako ne bi iz
ginuli sve do posljednjeg ovjeka.
I ona im dovikne:
Po urite se! Po urite se!
Kada su dakle komornik i muslimani uli od nje ove rijei, klone im srce, i oni p
onu plakati. Ali Dhat ed-Davahi rekne:
- Molite se Allahu za pomo i nesreu podnosite u strpljenju.
Jer vi imate primjer onih, koji su prije vas ivjeli u Muhammedovoj
zajednici. A za one je, koji umiru kao muenici202, Allah spremio raj
sa svojim palaama. Svatko na ovome svijetu mora umrijeti, ali je
smrti u d ihadu predodreena najvi a slava!
im je komornik saslu ao ove rijei proklete stare, on po alje po brata emira Bahrama
, viteza po imenu Tarka . I on izabere za njega desettisua konjanika, prkosnih junai
na, i zapovijedi mu da krene na put. Tako se ovaj zaputio i jahao je odatle cije
li dan i takoer cijelu sljedeu no, sve dok nije bio blizu muslimana. Kada je dakle
svitala zora, Sarkan ugleda onaj oblak pra ine iznad njih i zabrine se za vjernike
. I on rekne:
- Ili su ovi bojovnici neka islamska eta, i onda je na a pobje
da oita, ili oni pripadaju vojsci pogana, i onda moramo podnijeti
udes bez prigovora.
Nato se on okrene k svojemu bratu Dau el-Makanu i rekne mu:
- Ni ta se nemoj pla iti! Jer ja u te svojim ivotom otkupiti od
smrti. Ako je ono ondje neka islamska vojska, tada bi na a srea
bila jo veom. Ako su pak to na i neprijatelji, tada se moramo bori
ti protiv njih. Pa ipak bih ja volio prije svoje smrti jo jednom vid
jeti onoga sveca i zamoliti ga, da se on usrdno pomoli Allahu, da ja
uzmognem umrijeti samo kao muenik.
Dok su njih dvojica jo tako razgovarali, gledaj, kadli se ukazu zastave, na ko
jima je stajalo napisano: 'Nema nijednoga boga osim Allaha, i Muhammed je Allaho
v Poslanik!' Tada Sarkan uzvikne:
Umrijeti kao muenik znai umrijeti kao borac za islamsku vjeru.

476
- Kako stoji s muslimanima?
- Svi su ivi i zdravi - odgovore oni - mi dolazimo samo u brizi za vas.
Voa ete sja i, poljubi pred Sarkanom tlo i upita:
O gospodaru, Kako su sultan i vezir Dandan i Rustem i moj
brat Bahram? Jesu li oni svi na sigurnome?
arkan odgovori:
- Oni su svi dobro. I zatim upita:
- Tko ti je donio obavijest o nama? Ovaj nato:
- Svetac nam je rekao, da je sreo mojega brata i Rustema i da
je on njih obojicu poslao k vama, i takoer nam je tvrdio, da su vas
opkolili nevjernici i da su vas u velikom broju pritijesnili. Ja
meutim vidim samo suprotno od toga, i da ste vi pobijedili.
Sada oni upitaju:
A kako je svetac dospio do vas?
Tada im bude kao odgovor:
- Bio je pje ice, i on je obavio put u jednome danu i jednoj noi, za koji jedan
brzi jaha treba deset dana.
- On je ipak stvarno Allahov svetac - uzvikne arkan - ali gdje je on sada?
Ovaj odgovori:
Mi smo ga ostavili kod na ih trupa, naroda vjere, kako bi ih
on raspaljivao za borbu protiv buntovnika i nevjernika.
arkan se tomu obraduje, i svi su zahvaljivali Allahu za svoje vlastito osloboen
je i za isposnikovo spasenje. I oni preporue svoje mrtve Allahovoj milosti i rekn
u:
Tako je stajalo pisano u Knjizi.
477
Stoiprva no
Zatim krenu ubrzanim mar evima. Ali se na putu iznenada uzvrtlo i u vis neki obla
k pra ine i svijet prekrije velom, tako da je takoer dan izgubio svoju svjetlost. ar
kan meutim pogleda i rekne:
Zaista, ja se bojim, da su to nevjernici, koji su potukli vojsku
islama. * Ova je pra ina prekrila Istok i Zapad, * i ispunila svijet
prema izlasku i zalasku Sunca. *
*
Ali tada izae ispod onog oblaka pra ine neki tamni stup, *
crnji nego groza najmranijeg dana. * I bli e je i bli e dolazio visok
lik, * strasniji od grozne sile Posljednjeg Suda. * Konjanici i ljudi
pohitaju onamo, * kako bi vidjeli, stoje uzrokom te jeze. * Tada ug
ledaju isposnika, kojega mi poznajemo, i oni potre k njemu na ru
koljub, dok je on uzviknuo:
* O narode, koji se okuplja oko najboljega od ljudi, * oko
Njega, koji sja poput svjetlosti kroz tamu, * znajte, pogani su pos
tavili muslimanima jednu klopku, * i svi su napali priznavatelje je
dinoga Boga! * Spa avajte ih iz ruku pogana, bijednika! * Oni su ih
napali u atorima i donijeli na njih gorku patnju, * dok su se ovi
ondje osjeali na sigurnom. *
*
Kada je arkan uo te rijei, * on zadr e i srce mu glasno
zakuca u grudima, * i on skoi sa svojega konja od jeze kao bez svi
jesti. * Zatim svecu poljubi ruke i noge. * I isto tako uine njegov
brat Dau el-Makan * i svi drugi bojovnici na konjima i pje ice, *
samo ne vezir Dandan. * On nije sjahavao s konja, nego je rekao:
* Tako mi Allaha, moje srce hvata jeza pred ovim isposnikom. * Jer uvijek vidim kako samo nesrea nastaje od takvih, *
koji se prekomjerno mole. * Stoga njega ostavite * i brzo po urite
k svojim drugovima po vjeri. * Jer ovaj pripada k onima, * koji su
iskljueni od vrata Gospodara svjetova! * Kolika sam ja ve mnoga
etovanja ovdje poduzimao s kraljem 'Omarom ibn en-Nu'manom,

* i kako sam esto dolazio k poljanama ove zemlje! *
Ali arkan rekne:
* Odustani od te opake sumnje! * Zar nisi vidio ovoga Bo jeg
ovjeka u bitci? * Tada je on vatrom ispunjavao vjernike, * a na
478
maeve i strijele nije obraao nikakvu pa nju! * Nemoj ga klevetati,
*
jer kleveta je vrijedna prijekora, * a tjelo je pravednikovo otrovno
za onoga, koji za tim udi! * Gledaj ipak, kako je on na e raspalji
vao na borbu protiv na ih neprijatelja! * Kada ga Allah Uzvi eni ne
bi ljubio, * tada mu on ne bi skratio put u daleku zemlju, * nakon
to ga je prije toga udario na muke i trpljenja. *
Tada Sarkan dadne dovesti jednu nubijsku mazgu, na kojoj je trebao jahati isp
osnik, i rekne mu:
- * Sjedni na nju, o isposnie, * pobo an i postojan u molitvi! *
*
Ali je ova odbila jahati * i izigravala posvema nje samoodricanje, * kako bi postigla svoj cilj. * Oni meutim nisu znali, * daje
ta varalica u asketskoj haljini takav jedan, * o kome je pjesnik na ao
rijei: *
On je vje bao molitvu i post, ako je imao na umu neki cilj. Ali im bi taj cilj post
igao, s molitvom je i postom bio kraj.
*
Isposnik je neprestano koraao izmeu konjanika i pje a tva,
* poput nekoga lisca, ija pamet snuje propast. * Ona je podigla svoj glas i poela
govoriti Kur'an, * i pjevala je u slavu Milostivoga,
* sve dok se nisu pribli ili vojsci islama. * Tada je nae Sarkan u smetenosti, * a
komornika spremna za povlaenje i bijeg, * dok je ma Grka meu vjernicima, * izmeu isti
h i prostih, obavljao svoj krvav posao... *"
479
|^WUÛPC\ÛUUUUÛUUUl;V^VV\JUWÛ^^L/UUeAAJ^LrJ^
Ali kada je poela

Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje
* kada je arkan zatekao vojsku musl
imana u smetenosti, * i komornika spremna na povlaenje i bijeg, * dok je ma meu vje
rnicima, * izmeu istih i prostih, obavljao krvav posao - dakle: da je razlog njiho
vu porazu bio sljedei. Kada je prokleta Dhat ed-Davahi, neprijateljica vjere, bil
a vidjela, da Bahram i Rustem sa svojom vojskom putuju k Sar-kanu i njegovu brat
u Dau el-Makanu, ona je bila oti la u sto er muslimanske vojske i dala povoda za oda i
ljanje emira Tarka a, onako kako je gore ve ispripovijedano. Pri tome je bila njezi
na namjera, da podijeli muslimansku vojsku, kako bi postala slabijom. Zatim ih j
e meutim napustila i otputila se u el-Konstantiniju i jakim je glasom pozvala vit
ezove Grka i rekla:
Spustite mi odozgo neko u e, da vam na njega prive em ovu poslanicu! Zatim je od
nesite svojemu kralju Afridunu, kako bije on i moj sin, kralj od Male Azije, proi
tali i uinili ono, to se unutra zapovijeda i zabranjuje!
Tako joj oni spuste odozgor u e, i ona zave e o njega poslanicu ovog sadr aja:
'* Od najvee zlokobnice i najsilnije izazivaice jeze, * od Dhat ed-Davahi, kral
ju Afridunu. * Znaj dakle, ja sam vam smislila
481
Stoidru0a no
stanovitu lukav tinu, * kako biste uni tili muslimane. * Mo ete dakle biti mirni. Ja s
am zarobila njihova sultana i njihova vezira s njihovom pratnjom, zatim sam se u

putila u njihov logor i o tome ih izvijestila. * Tada se slomila njihova snaga *
i njihovo je srce obamrlo. * Nadalje sam zaludila podsjedatelje pred el-Konstan
tinijom, tako da su odaslali desettisua konjanika pod vodstvom emira Tarka a, kako
bi zarobljenima oti li u pomo. Ovdje se dakle nalazi jo samo malo njih. Sada elim, da
vi tijekom dana njeg dana sa svim svojim snagama izvedete na njih napad i da ih s
popadnete u njihovim atorima. Izaite meutim svi odjednom, i pobijte ih sve do poslj
ednjeg ovjeka! * Jer Mesija vas milostivo gleda, * a Sveta vam je Djevica odana.
* A ja se pouzdajem u Mesiju, da mi on nee zaboraviti ono, to sam uinila.'
Kada je meutim njezina poslanica dospjela do kralja Afriduna, on je bio silno
obradovan. I on smjesta po alje po kralja od Male Azije, sina Dhat ed Davahi, pa im
je ovaj do ao, on mu proita poslanicu, tako da se Hardub radovao i govorio:
Pogledaj lukavost moje matere! * Zbilja, ona maeve ini otklonjivima, * a nju pogledati djeluje kao groza Posljednjeg Suda. *
Tada rekne Afridun:
Ne htio nas Mesija nikada li iti pogleda na tvoju mater!
Tada on zapovijedi, da se vitezovima javi, da treba izvr iti juri iz grada, i vi
jest se pro iri po el-Konstantiniji. * Tada izau kr anske vojne snage, * ak ktomu eta kr
i ara. * Oni povuku britke o trice maeva * i puste da odzvanja poklik nevjere i bezbo t
va, * zatajujui Gospodara ljudi. * Kada je komornik to vidio, on uzvikne:
Gledajte, Grci nas napadaju! Sigurno su zaznali, da je na
sultan daleko. Tako su sada iza li protiv nas, dok je vei dio na ih
trupa odhitao u pomo kralju Dau el-Makanu!
I pun bijesa on povie:
* Vi muslimanski konjanici, * borci za istinitu vjeru, * ako
budete bje ali, zaglavit ete. * Ali je pobjeda va a, ako ostanete na
482
mjestu! * Znajte, odva nost se sastoji od istrajanja za kratko vrijeme, * i ak najv
ea stiska biva posredstvom Allahove milosti daleko otklonjenom. * Neka vas Allah
blagoslovi i neka pogleda na vas okom Milosra!
Ali svi muslimani poviu:
- Allahu Akbar!
* Tako se srue priznavatelji Bo jeg jedinstva naprijed uz silan poklik, * i mli
n se borbe zavrti s ubadanjem i udaranjem. * Maevi su i koplja poslovali puni bij
esa, * doline su se i polja ispunjavali krvlju. * Sveenici su i redovnici ministr
irali, * tim to su visoko dizali kri eve i zatezali pojaseve. * Tada zazovu muslima
ni Kralja koji uzvraa * i ponu pjevati Ajete iz Kur'ana. * I gledajte, kako su se
sukobile eta Premilostivoga i sotonima eta, * kako glave padaju sa tjelesa! *
* Tada su lebdjeli aneli, dobra bia, nad narodom Proroka, * izabranoga meu svim
a. * A ma nije poivao od svojega rada, * sve dok dan nije oti ao na poinak, * i dok n
ije no sve zakrilila tamom.
* Nevjernici su meutim muslimane opkolili u gustim redovima * i sada vjerovali da
su izbjegli svaku ti teu nevolju. * I obo avatelji su trobo tva203 lakomo gledali na n
arod vjere, * sve dok nije svanula zora sa svijetlim sjajem. * Tada se uspravi k
omornik sa svojim ljudima, * nadajui se, da e mu Allah podariti pobjedu. * Sada se
opet pomije aju eta sa etom, * borba je stajala vrsto na nogama, * a glave su odlije
tale na zemlju. * Smioni su stajali i pritiskali naprijed,
* dok se gomila kukavica gubila u bijegu. * Sudac je smrti donosio odluke i pres
uivao: * tada bi padali iz svojih sedala junaine * i livada se poela prekrivati mrt
vima. * Ali ah, muslimani su morali uzmaknuti, * a pogani su mogli njihove atore
i polo aje zauzeti. * Ve su muslimani okretali lea i htjeli se dati u bijeg * - kadl
i u tom trenutku doe na mjesto borbe Sarkan * s muslimanskim
203 Misli se dakako na Sveto Trojstvo, i otuda za kr ane u 1001 noi - i unato t
omu to kr ansko Vjerovanje poinje rijeima: "Vjerujem u jednoga Boga" - vrlo esto mo emo
ai i naziv mnogobo ci.
483
Stoidrujja no
vojskama i zastavama priznavatelja Jedinstva. * Pa kada se na ao kod njih, * on ta
da napadne nevjernike. * A za njim je slijedio Dau el-Makan. * I potom dou vezir
Dandan i emiri od Dajlama204, * Bahram i Rustem, i njegov brat Tarka . * Kada su m
eutim njih ugledali neprijatelji, * oni su bili kao izvan sebe, * i odletio im je
njihov razum, * a oblaci se pra ine uspnu prema nebu, * sve dok se svijet nije iz
gubio u tami. * Tada se dobri vjernici mognu ujediniti sa svojim drugovima, istim
a. * Sastane se takoer arkan s komor-nikom * i zahvali mu za njegovu postojanu bud
nost. * A ovaj estita kralju, to je donio pomo i pobjedu. * Tada muslimani budu ves
eli, i ponovo steknu sranost * i pou u juri na neprijatelje * i posvete se Allahu i
d ihadu. * Ali kada je oko pogana na lo zastave muhammedanaca, * na kojima je staja
lo napisano priznanje iste vjere, * oni uzviknu:
Jao, s nama je svr eno! *
* I oni ponu moliti za pomo samostanske patrijarhe. * Zatim
podignu svoju bojnu viku: *
Ivane, Marijo, o kri u! - Taj neka je proklet! * a njihove
ruke odustanu od borbe. *
* Kralj Afridun meutim po uri ka kralju Male Azije. * Jer oni
su stajali svaki na elu po jednoga krila, s desna i s lijeva. * No bio
je kod njih takoer jedan glasoviti vitez, * s imenom Lavija, koji je
zapovijedao sredi tem, * i oni tako izau u bojnom poretku, * ali su
bili puni jeze i straha. * Kroz to su meutim vrijeme muslimani opet
uspostavili svoje redove, a arkan * pojasi k svojemu bratu Dau el-Makanu i rekne: *
O najvei kralju na ega vremena, * oni se sigurno hoe bori
ti u pojedinanom dvoboju, * a to je takoer moja najvea elja. *
Ali u ja u prve redove staviti najsranije na e borce. * Jer pamet
no je razmi ljanje pola ivota. *
Tada sultan odgovori:
204 Brdovita oblast u Zapadnoj Perziji.
484
- Reci mi dakle, moj dobri savjetnie, to e ti uiniti?
- Ja bih volio - nastavi Sarkan - stajati protiv njih u sredini, i vezira Da
ndana imati s lijeve strane, a tebe s desne, dok bi emir Bahram vodio desno kril
o, a emir Rustem lijevo. Ti meutim, o najmoniji kralju, treba ostati pod bojnim zna
kovima i zastavama. * Jer ti si taj, na kome mi gradimo, * i najbli e Allahu jedin
i pouzdan. * Tebe emo mi od svih opasnosti * uvati na ima vlastitim ivotima. *
* Dau el-Makan mu zahvali za to. * Ali se ve ulo kako odzvanja zov u bitku, * a
iz korica izlete maevi. * Tada iznenada izae naprijed iz vojske Grka neki konjani
k. * Kada je do ao bli e, vidjeli su da on ja e na nekoj magarici spora koraka, * koja
je koraala sa svojim jahaem iz oluje maeva.* Na njoj je le ao pokriva od bijele svile
, a na njemu ilim iz ka mira. * Na njezinim je leima sjedio neki lijepi, sjedokosi s
tari ovjek, * na kome se ogledalo njegovo dostojanstvo. * Nosio je na sebi dugaku
haljinu od bijele vune, * i on br e potjera mazgu, * sve dok nije stao tik pred mu
slimansku vojsku. * Tada on povie:
- * Ja sam poslan k svima vama. * A poslanik ima samo preni
jeti, * dakle dopustite mi slobodan provod, * da vas u sigurnosti
mogu obavijestiti o poruci! *
Tada mu Sarkan odgovori:
- * Dopu ten ti je slobodan provod. * Ne boj se uboda kopljem
i udarca maem!
Tada stari sja i, skine kri s vrata, polo i ga pred sultana, i posvjedoi pred njime
, nadajui se blagonaklonosti, poniznost. Muslimani upitaju:
Kakvu vijest donosi ?
A on odgovori:
Ja sam poslanik kralja Afriduna. Svjetovao sam mu, da odus
tane od toga, da svi ti ljudski proizvodi i hramovi Milostivoga odu u
propast. I predoio sam mu, da bi to bilo najbolje, da se prestane s

485
Stoidru0d no
prolijevanjem krvi, i da dopusti da se to ogranii na borbu dvaju vitezova. Tada s
e on suglasi sa mnom i naredi da vam ka em: 'Ja u svoju vojsku otkupiti svojim ivoto
m. Neka dakle kralj muslimana htjedne uiniti kao ja i svoju vojsku otkupiti svoji
m ivotom. Ako me on ubije, tada mojoj vojsci nee ostati vi e nikakva za tita, a ako ja
njega ubijem, tada muslimanskoj vojsci nee ostati vi e nikakva potpora!'
Kada je Sarkan to saslu ao, on rekne:
- O redovnice, ja pristajem na to. Jer to je pravedno, i ja pro
tiv toga ne mogu staviti nikakav prigovor. Gledaj, ja sam spreman
ui u okr aj s njim. Jer ja sam muhammedanski vitez, onako kako
je on vitez nevjernika. Ako on ubije mene, tada ga kruni pobjeda, a
muslimanskoj vojsci ne preostaje ni ta drugo, neko da otputuje
odatle. Vrati se dakle k njemu, o redovnice, i reci mu, da pojedi
nani dvoboj treba biti sutra, jer smo danas do li sa svojega jahanja,
i jo smo iscrpljeni. Ali nakon poinka neka ne bude dopu ten niti
prijekor ni predbacivanje!
Redovnik se obradovan vrati ka kralju Afridunu i ka kralju od Male Azije i ob
ojici im isporui svoj nalog. Tada kralj Afridun bude silno obradovan, i od njega
ustuknu jad i patnja. I on u sebi samome rekne:
* Bez sumnje je taj Sarkan njihov najbolji ovjek u bacanju
koplja i u plesu maeva. * Ali ako ga ja ubijem, malaksat e njiho
va snaga i obamrijet e im srce. *
Sada je Dhat ed-Davahi pisala kralju Afridunu i rekla mu, da je Sarkan najsran
iji konjanik i najsmioniji borac, i ona gaje pred njim opomenula. Ali je takoer A
fridun bio silan junak. On je poznavao sve naine borbe, bacanje kamena i gaanje st
rijelom, s okretno u je vitlao buzdovanom, i nije se pla io ni pred najveom opasno u. Kad
a je dakle saslu ao redovnikovo izvje e, da je Sarkan pristao na dvoboj, bilo mu je,
kao da mora poletjeti od veselja. Jer on je imao mnogo samopouzdanja i znao je,
da mu se nitko ne mo e suprotstaviti.
486
Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'tnana
Tako su nevjernici no provodili u radosti i veselju i vrijeme si skraivali pijui
vino. * Ali kada je nastalo jutro, * izau vitezovi s kopljima, tima tamnima, * i
s maevima, tima iskriavima. *
*
I gledaj, kadli izja i neki konjanik sam na ravno, * a sjedio je
na najistokrvnijem konju, * dobrome i za boj i za bojnu vrevu, * a
imao je sna ne udove.* Vitez je nosio mjedeni oklopni steznik, *
koji je bio opremljen protiv najvee opasnosti. * Na grudima je
imao zrcalo, * koje se sastojalo od dragulja, * u ruci je dr ao ma sa
sjeivom, * ktomu koplje od klenovine, * rijedak primjerak
franake izrade. Sada vitez odmota svoje lice i povie:
* Tko me poznaje, taj zbilja zna dovoljno o meni! * A tko me
ne poznaje, no, tomu e to ubrzo biti jasno! * Ja sam Afridun,
blagoslovom o trih oiju205 * Dhat ed-Davahi za tien u svakom
pogledu! *
*
Ali jo prije nego to je on svoje rijei bio zavr io, * izja i mu
ususret Sarkan, vitez muslimana. * On je sjedio na plemenitu
doratu, * koji je vrijedio tisuu crvenih zlatnika. * Nosio je opremu
izraenu biserima i draguljima, * i biserima optoen ma od indij
skog elika, * koji je presijecao ije, * a te ko je pred njim bilo
dovoljno lako. * On potjera svojega trkaeg konja izmee dva reda
vojski, * i konjanici podignu pogled prema njemu. * Tada on
dovikne kralju Afridunu:
* Jao tebi, ti prokletnie! * Vjeruje li ti, da sam ja bilo koji
konjanik, kojega si sluajno ugledao, * i koji ti se ne mo e suprot
staviti na boji tu? *
I sada su bili nalik dvama planinana, koje su pale jedna na drugu, * ili dvam
a morima, koja su se zajedno srazila. * as su bili blizu, as su se udaljavali. * as
su se hvatali u ko tac, as su se rastavljali. *. I tako su se bez odluke borili, *
sad napadajui, sad uzmiui, * u igri i u ozbiljnom hrvanju, * uz ubadanje kopalja i
udaranje maeva. * Obje su meutim vojske gledale i govorile:
205 Njezine se naime "o tre oi" i o trookost nalaze u znaenju njezina nadimka "S
avani", s kojim emo se sretati kasnije.
487
Stoidrujja no
- * Sarkan e pobijediti! * I drugi:
- * Afridun e pobijediti! *
Bez prestanka se borio par vitezova, * sve dok pripovijesti kako s jedne stra
ne tako i s druge nisu zanijemjele, * sve dok se pra ina nije razi la i dan do ao kraj
u * i dok Sunce nije izblijedjelo na smiraju. * Tada meutim kralj Afridun dovikne
Sarkanu rijei: *
- Tako mi vjere u Svetoga Krista * koja je istinita, * ti si do
du e jedan smion konjanik * i borac navikao na boj. * Ali si ti la ni
junak, * tvoj nain borbe nije oduhovljen plemenito u. * Ja uvi
am, tvoje injenje nije dostojno pohvale, * tvoja borba se ne po
kazuje kne evskom, * gledaj, kako te tvoj narod asti poput nekoga
roba! * Evo ti dovode drugoga konja da ga uzja i i da se vrati u
boj. * Ali tako mi moje vjere, borba mi je s tobom dodijala, a
sijeenje mi je i ubadanje dojadilo. * Ako se ti hoe veeras jo jed
nom boriti sa mnom, tada ne mijenjaj ni ta na svojoj opremi ili
svome konju, kako bi vitezovima dokazao svoju visoku plemenitost
i boraku snagu.
Kada je Sarkan saslu ao te rijei, pobjesnio je zbog svojih ljudi, koji su ga raun
ali u robove206, i on se okrene prema njima, i htjedne im dati znak, da mu ne tr
ebaju donosit niti novu opremu ni novoga konja. Ali gledaj, Afridun zavitla svoj
u sulicu i baci je na Sarkana. Taj se meutim bio okrenuo i nikoga od svojih nije
ugledao u blizini, i tako sazna, daje to bila samo lukav tina prokletog poganina. u
rno se okrene natrag, i gledaj, sulica je ve dolije-tala k njemu, ali joj se on i
zmakne, tako da je njegova glava dodir-nula obluje sedla. No budui da je Sarkan im
ao visoke grudi,
206 Za Sarkana je, bez obzira na sve ostalo, moralo biti i ostati bolno to
, to je njegova oca, 'Omara ibn en-Nu'mana, naslijedio u vlasti njegov brat, a ne
on. Jer u carskome su dr avnom ureenju u poreenju sa carem - ovdje: s gospodarom pr
avovjernih - svi ostali ipak samo robovi. Car je naime Bo ji namjesnik, a ovdje je
to - arkanov brat Dau el-Makan. Zato se Afridun, koji to dobro zna, vje to koristi
takvim stanjem stvari.
488
Povijest kralja -Omara ibn en-Nu'mana
okrzne koplje njegovu ko u i odere je, i on uz jedan jedini krik padne u nesvijest
. Prokleti se Afridun tomu obraduje, jer je povjerovao, da ga je ubio. I on dovi
kne nevjernicima, neka se raduju. Tada narod buntovnika postane izvan sebe od uz
buenja. Ali narod vjere gorko zaplae. Kada je Dau el-Makan vidio svojega brata kak
o se ljulja u sedlu, tako da je gotovo pao, po alje konjanike, i junaci mu priskoe
u pomo. Sada nevjernici pou juri em na muslimane. * Obje se strane sukobe, * i oba s
e bojna reda pomije aju. * Jemenski je meutim ma obavljao svoj posao. * Prvi koji je
stigao do arkana bio je vezir Dandan..."
489
\
Ali kada je poela
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj Dau el-Makan svojega brata
arkana dr ao za mrtva, kada je vidio kako ga je taj prokleti poganin pogodio sulic
om. Tako on po alje k njemu konjanike, a prvi, koji je stigao do njega, je bio vez
ir Dandan, i s njim Bahram, emir Turaka, i Rustem, emir Dajlamiana. Kada su oni s
tigli do njega, on je upravo padao nastranu, i tako ga zadr e u sedlu i vrate se s
njime natrag k njegovu bratu Dau el-Makanu. * Zatim ga predaju slugama da ga nj
eguju, * i vrate se natrag k boju s kopljem i maem. * Tada se borba rasplamsa nov
om silinom, * koplja polete, i uskoro zanijeme sve pripovijesti. * Tada se vidje
lo polje napojeno krvlju * i da su pognute ije, * maje bez prestanka zujao nad pot
iljcima, * a bitka se uvijek iznova rasplamsavala, * sve dok nije pro ao najvei dio
noi. * Sada su izvikivale, umorne od bojne groze, * obje vojske primirje. * I ob
je se vojske vrate natrag u atore. Svi se meutim nevjernici upute k svojemu kralju
Afridunu i poljube pred njim tlo. Sveenici i redovnici mu estitaju na pobjedi, ko
ja mu je bila poklonjena nad Sarkanom. Tada kralj Afridun poe u el-Konstantiniju
i sjedne na prijestolje svojega gospodstva, a Kralj Hardub mu prie i rekne:
- Ushtio Mesija podariti snagu tvojoj ruci i vazda biti tvojim pomonikom i us
li iti molitve, koje moja pobo na mati, Dhat ed491
Stoitrea no
-Davahi, za tebe moli! Znaj, bez arkana muslimani nisu u stanju izdr ati.
Tada Afridun uzvikne:
* Sutra je posljednji okr aj! * Tada ja izlazim u bitku * i izazi
vam Dau el-Makana na dvoboj. * Ako ga zatim ubijem, otplavit e
se natrag njihove vojske * i sreu e tra iti u bijegu. *
Tako je dakle to izgledalo kod nevjernika.
Ali na drugoj strani, u vojsci vjernika, Dau el-Makan nije tada mogao, kada s
e vratio natrag u logor, misliti ni na to drugo nego na svojega brata. Pa kada je
u ao k njemu, na ao ga je u opakoj nevolji i u vrlo ugro enu stanju. Pozove dakle vez
ira Dandana i Rustema i Bahrama na savjetovanje. Kada su oni bili do li, njihov je
savjet i ao na to, da se pozovu lijenici, kako bi se potrudili oko arkana. Zatim on
i zaplau i reknu:
Njemu ravna svijet nije nikada rodio!
I bdjeli su uz njega tijekom cijele noi, sve dok u kasnim satima nije k njima
do ao svetac, plaui. Kada ga je Dau el-Makan ugledao, on pred njim ustane. A pravedn
ik pogledi rukom Sarkanovu ranu, * pri emu je pjevao iz Kur'ana * i kao talisman
izgovarao Ajete Premilostivoga. * On je uz arkana neprekidno bdio sve do jutra. *
Tada ranjenik doe k sebi, otvori oi, * pokrene jezik u ustima i progovori. * Tomu
se Dau el-Makan obraduje i rekne:
Ovo je proizveo sveev blagoslov!
A arkan rekne:
Neka je hvala Allahu za ozdravljenje! Da, sada mi je posve
dobro! Onaj me je prokletnik nadmudrio. I da se nisam br e od
munje bacio u stranu, koplje bi mi probu ilo grudi. Stoga neka je
slava Allahu, koji me je spasio! A kako stoji s muslimanima?
Oni zbog tebe plau!
Tada arkan rekne:
492
/
Povijest kralja Ôrnata ibn en-Nu^mana
- Ja sam dobro i zdravo. Ali gdje je isposnik? Taj meutim sjedne pokraj njega i r
ekne:
- Uz tvoju glavu.
Tada se knez okrene i poljubi mu ruku. Ali ovaj rekne:

* Moj sine, vje baj se u ispravnom strpljenju, * zatim Allah
nagrauje obilnom milo u! * Jer e nagrada biti odmjerena prema
djelu. *
Sada arkan zamoli:
Moli se za mene!
I on se pone za njega moliti.
* Ali kada je osvanula zora * i protkala svijet crvenim sjajem, * muslimani p
ou na polje u boj, * a nevjernici su se takoer bili pripremili za ubod i udarac. *
Najprije se natisne naprijed muslimanska vojska i ponudi se za borbu i boj, * a
oru je je dr ala spremnim. * A kralj Dau el-Makan i Afridun se htjednu omjeriti u d
voboju. * Gledaj, tada na popri te * izja i Dau el-Makan. * A s njime su jahali vezi
r Dandan * i komornik i Bahram, * i oni mu reknu: *
Mi emo svoj ivot * rtvovati za tebe! *
Ali im on odgovori:
- * Tako mi Svete Kue, tako mi svetoga Zemzem-bunara207 i
Ibrahimove elije208, * ja neu odustati od boja * protiv ove ne
vjernike hajke! *
Pa kada se na ao na bojnome polju, * Ma i koplje zaigraju u njegovoj ruci, * tak
o da je vitezovima utjerao strah * i obje vojske doveo do zapanjenosti. * On nap
adne s desna i ubije dvojicu od njihovih vitezova, * zatim s lijeva, i takoer ond
je ubije dva viteza. * Zatim se zadr i nasred polja i uzvikne:
207 udotvorni bunar kod Ka'be u Mekki. 21)8 Blizu Ka'be u Mekki.
493
Stottreca noc
* Gdje je Afridun? * Njemu u dati da okusi sramotnu
kaznu! *
Pa kada se dakle taj prokletnik htio sruiti na njega, tada ga ugleda kralj Har
dub i pone ga preklinjati, neka ne izlazi, tim to je govorio:
* O kralju, ti si se borio juer, ali sam danas ja spreman za
borbu, * i ja ni ta ne dr im do njegove odva nosti! *
Zatim on pojuri, s maem u ruci, na jednom pastuhu, koji je bio nalik Abd aru, An
tarovu209 drepcu. * Taj je bio stanoviti neukrotivi vranac, * onako kako o njemu
kazuje pjesnik: *
Br e od pogleda juri on na plemenitu konju. On juri, kao da bi u trku elio uloviti
vrijeme.
Njegova tamna dlaka odsijava od gavrancrne boje: To je ba kao no, kada se no najmran
ije smrkla.
Njegovo gromoglasno rzanje raduje svakoga, tko ga slu a,
To je poput grmljavine, koja se zazlije e po zranim prostorima.
Ako se utrkuje s vjetrom, on sti e prije njega na odredi te.
Njega ne mo e uhvatiti munja, rastrzajui zidove oblaka.
f
Sada obojica pou u juri jedan na drugoga, ustranu se izmicati udarcima, * a pok
azivali su udesnu tjelesnu okretnost. * Oni su brzo pojahavali naprijed i uzmical
i natrag, a gledaoci su, koji su ostajali tjeskobnih grudiju, * jedva jo mogli oek
ivati ishod. * Ali po to je Dau el-Makan istisnuo bojni poklik, * on se baci na Ha
rduba,
209 'Antar je glasoviti staroarapski junak iz predislamskih vremena.
494
kralja armenske Male Azije, * i pogodi ga udarcem, * koji mu odrubi glavu. * Kad
a su pogani to vidjeli, oni ga napadnu opkoljena * i nasrnu na njega, ovjek za ovj
ekom. * Ali on izae protiv njih na popri te, * i opet se ponu kretati udarac i ubod,
sve dok krv u rijekama ne potee svim putovima. ! * Muslimani poviu:
* Allahu Akbar! Nema drugoga boga osim Allaha! *
Blagoslov nad Objaviteljem radosti i Opominjateljem gre nika! *
I oni se ponu boriti u arkom boju, * sve dok Allah vjernicima nije donio pobjed
u, * i dok nije porazio nevjernike. * A tada uzvikne vezir Dandan:

* Uzmite osvetu za kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, * osvetu
takoer za njegova sina Sarkana! *
On ogoli svoju glavu i ispuni vatrom Turke. * Sada mu je bilo uz bok vi e od dv
adesettisua konjanika. * Oni svi kao jedan podu s njim naprijed u juri . * A budui d
a su nevjernici mogli svoj spas ugledati samo u bijegu, * oni stoga okrenu lea. *
Ali ovi nastave trgati protiv njih britke maeve. * Muslimani ubiju do pedesettis
uca konjanika, i jo ih vi e zarobe. A mnogi su jo bili pobijeni, dok su hitali prema
gradskim vratima, jer je bila velika natiska.
* Zatim Grci zasunom zakljuaju vrata * i uspnu se zbog straha od juri a na zidin
e. * I napokon se ete muslimana pobjedonosno i preslavno vrate natrag u svoje ator
e. Dau el-Makan meutim otie k svojemu bratu. * Njega on opet nae u najveoj radosti,
* i pun se zahvalnosti baci na pod pred Dobrostivim, Uzvi enim.* Zatim mu prie i est
ita mu na ozdravljenju. Tada Sarkan rekne:
* Zaista, mi svi stojimo pod blagoslovom ovoga pokajnikog
isposnika, * samo vam je on isposlovao pobjedu svojim Allahu
ugodnim molitvama. * Jer on je cijeli dan proveo u molitvi za mus
limane..."
495
Ali kada je poela

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, - kada je Dau el-Makan u ao k svojemu br
atu Sarkanu da je zatekao sveca kako mu sjedi uz bok. On obradovan prie k bratu i
estita mu na njegovu ozdravljenju. Tada arkan rekne:
Zaista, mi svi stojimo pod blagoslovom oboga isposnika, i vi
ste pobijedili samo zahvaljujui njegovim molitvama. Jer on danas
nije odustajao od molitve za muslimane. A kada sam ja uo va e
'Allahu Akbar!', tada sam u sebi opet osjetio snagu. Jer tada sam
znao, da ste vi odnijeli pobjedu nad svojim neprijateljima. Ali mi sa
da ispripovijedaj, moj brate, to ti se dogodilo.
Tada mu on ispripovijeda sve, to se bilo zbilo izmeu njega i prokletog Harduba,
i on ispria, kako gaje bio ubio, i kako je taj oti ao k onima od Allaha prokletima
. arkan ga meutim pohvali i povoljno se izrazi o njegovu juna tvu. im je dakle Dhat e
d-Davahi, koja se dakako nalazila u haljini sveca, doula o smrti svojega sina, kr
alja Harduba, lice joj postane blijedim, a iz njezinih oiju obilno poteku suze. A
li ona sakrije svoju bol i napravi se pred muslimanima vrlo radosnom, kao da lij
e suze od radosti. Ali zatim rekne u sebi samoj:
- Tako mi Mesije, moj je ivot ni tavan, ako mu ja ne spalim
srce smru njegova brata arkana, kao to je on meni spalio srce
497
Stoietvrta no
smru kralja Harduba, njega, koji je bio potpora kri arske vojske i itave grke kr anske o
pine!
Ali ona sauva svoju tajnu. Vezir dakle Dandan i kralj Dau el--Makan i komornik
ostanu sjediti kod Sarkana, sve dok mu rana nije bila namazana poma u i previjena.
Zatim mu pru e lijek i u njega se povrati puno zdravlje. Silno obradovani time, o
ni to objave trupama, koje su si uzajamno priopavale tu veselu vijest i govorili
jedni drugima:
- On e sutra jahati s nama i opsijedanje sam preuzeti u svoje
ruke.
Nato Sarkan rekne onima koji su bili kod njega:
- Vi ste se tijekom itavoga dana borili i umorni ste od bitke.
Zato je bolje, da odete u svoje atore i da spavate, a ne da bdijete.
Oni pristanu uz njegov savjet i otpute se svaki u svoj dr avniki ator. A kod Sark
ana ne ostane nitko, osim vlastitih slugu i stare Dhat ed-Davahi. On je jedan di
o noi naklapao s njome. Ali se zatim ispru i, kako bi otpoinuo, a njegovi sluge uine
to isto. I nad sve se njih spusti san, tako da su le ali kao mrtvi.
Sada dopustite da vidimo dalje, to je uinila stara Dhat ed--Davahi!
Jedina je ona ostala budna, kada su drugi u atoru zaspali, i ona pogleda Sarka
na i uvidi, da je bio utonuo u san. Tada ona skoi na noge, kao da bi bila neka kr
astava medvjedica ili otrovnica pjegava tijela. I ona uzme iz svojega pojasa bod
e , koji je bio tako otrovan, da bi rastalio neku stijenu, kada bi ga se na nju po
lo ilo. Zatim ga izvue iz korica i do ulja se do Sarkanove glave. I ona njime povue pr
eko njegova vrata, rasijee mu grlo i odvoji glavu od trupa. I jo jednom poskoi i ob
ie oko slugu, koji su spavali, i njima takoer odsijee glave, kako se ne bi probudil
i. Zatim napusti taj ator i pri ulja se ka kraljevu atoru. Ali budui da je vidjela, d
a stra a ne spava, ot ulja se k onomu vezira Dandana. On je pak itao Kur'an, pa kada
su njegove oi pale na nju, on rekne:
498
Dobro do ao, o pobo ni isposnie!
Kada je to ula, njoj zadr e srce i ona mu rekne:
- Prolazim ovuda u ovaj sat, jer sam zauo glas jednoga od
Allahovih svetaca, pa sam na putu k njemu.
Tako ona skrene, Ali vezir Dandan rekne u sebi samome:
Tako mi Allaha, ja u noas slijediti ovog isposnika!
Tako on ustane i poe za njome. Ali kada je prokleta stara ula njegove korake, z
nala je da je slijedi. Tada se ona prestra i, da e biti otkrivena, i u sebi rekne:
Ako ga ne nadmudrim, on e me otkriti.
Zato se okrene prema njemu i izdaleka mu dovikne:
- O veziru, ja odlazim u potragu za tim svecem, da vidim gdje
je. Kada ga naem, zamolit u ga, da ga ti smjedne posjetiti, pa u
se vratiti natrag k tebi i o tome ti rei. Jer ja se bojim, ako ti doe
sa mnom bez sveeva dopu tenja, da e se on na mene rasrditi, im
te ugleda.
Kada je vezir to uo, on se odve zastidi, a da bi joj odgovorio. I on je ostavi
i vrati se natrag u svoj ator, kako bi spavao. Ali mu san nije dolazio na oi, i bi
lo mu je, kao da se svijet svalio na njega. Tako on ustane i napusti svoj ator i
sam u sebi rekne:
Otii u do Sarkana i s njim naklapati sve do jutra.
Ali kada je do ao do arkanova atora i u njega u ao, nae krv, kako tee u potocima, i s
luge, kako le e s prerezanim grlima. Tada on istisne krik, koji probudi sve koji s
u spavali. Narod nagrne onamo, pa kada su ugledali krv koja je tekla, uzmu glasn
o plakati i naricati. Sada se sultan Dau el-Makan probudi i upita, to se zbiva, i
reknu mu:
Sarkan, tvoj brat, i njegovi sluge su umoreni!
Tu on urno skoi na noge i potri u taj ator, i ondje nae vezira Dandana u glasnom n
aricanju, i ugleda le svojega brata bez
499
Stoicctvrta no
glave210. On padne onesvije en, i svi ratnici ponu kriati i plakati, a stajali su oko
njega, sve dok nije opet do ao k sebi. Zatim on pogleda Sarkana i gorko zaplae, i
vezir i Rustem i Bahram uine isto. Ali je komornik tako jako kriao i sve vi e narica
o, da je po elio otii odatle. Tako ga je smela nevolja. Sada Dau el-Makan rekne:
Zar vi ne znate tko je izvr io ovaj in nad mojim bratom? I
za to ne vidim sveca, njega, kojega ni ta ovozemaljsko ne dovodi u
napast?
Tada vezir uzvikne:
- Tko bi drugi donio sav taj jad, nego ona sotona obuena u
sveca? Tako mi Allaha, moje se srce grozilo od njega od prvoga do
posljednjeg asa. Jer znam, da je svaki pobo njak prost i pun pod-
muklosti!
I on ispripovijeda kralju svoj do ivljaj, kako je htio slijediti redovnika i ka
ko mu je ovaj to onemoguio. I zatim ljudi jedan za drugim stanu plakati i naricat
i i ponizno od srca moliti Sveprisutnoga, Usli itelja, da dopusti, da im padne u r
uke onaj isposnik, koji nije htio spoznati Allahovo udo.
Zatim polo e Sarkana na nosila i pokopaju ga ondje na brdu, a sveudilj su alili
za njim zbog njegovih posvuda uvenih vrlina...."
210 Kada se poslije ove zaista potresne scene baci pogled unatrag, onda se
lako mo e razumjeti, za to je arkan ustvari jedan od najtraginijih junaka 1001 noi. ovj
ek iz sjajne obitelji i - unato beskrajno visokim ambicijama - neprijeporne pleme
nitosti i po tenja, ostaje tijekom cijeloga svog ivota vjenim gubitnikom: on najprij
e nesretno gubi Abrizu (a da je jo nije ni bio dobio), zatim se nesretno eni, i od
mah zatim rastaje, svojom roenom sestrom, ne zadobiva ak ni toliko eljenu kalifsku
vlast, i naposljetku - pogiba na najbjed-niji nain od ruke Abrizine bake i prabak
e svojega brata, s kojim se nakon njegova roenja jo nismo sretali. Ukratko: arkanov
je udes tragian u svima svojima kljunim tokama.
500
Ali kada je poela
$$$!?$ WWW$W???S?VWW
stoipeta no
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su Sarkana stavili na nosila i poko
pali ga ondje na brdu i da su sveudilj tugovali zaradi njegovih opepoznatih krepo
sti.
Zatim su meutim i ekivali da se otvore gradska vrata. Ali se ona nisu otvarala, i
nitko se nije pokazivao na zidinama, emu su se oni vrlo udili. Kralj Dau el-Makan
meutim rekne:
- Tako mi Allaha, ja se neu dati od njih odvratiti, pa makar
morao mnoge godine ovdje sjediti, sve dok ne uzmem krvnu osvetu
za svojega brata Sarkana. Zatim u opusto iti el-Konstantiniju i
zatim u ubiti kralja kr ana, pa makar se smrt prikljuila i meni, pa
mi donijela poinak od ovoga bijednog svijeta!
Zatim zapovijedi, da mu se donese ono blago, koje su bili oduzeli u Matruhini
nu samostanu, okupi trupe i blago podijeli meu njih, i ne ostavi nijednoga, kojem
u nije ne to poklonio i uinio ga zadovoljnim. I nadalje naredi, da iz svake jedinic
e doe pred njega po trista konjanika i rekne im:
- Po aljite svojim obiteljima novac! Jer ja kanim godinama
ostati pred ovim gradom, sve dok ne uzmem krvnu osvetu za svoje
ga brata Sarkana, pa makar i ja poginuo na bojnom polju. Kada su
ratnici uli njegove rijei i primili taj novac, oni odgovore:
Stoipeta no
Sada on pozove glasnike i preda im poslanice i zapovijedi im, da je predaju i
istovremeno novac obiteljima ratnika i da im priope, da su svi dobro i zdravo. I
da im trebaju rei: 'Mi logorujemo pred el-Konstantinijom, i mi emo je ili razorit
i ili umrijeti. Pa makar mi morali ak i mnoge mjesece i godine ondje ostati, neemo
prestati, sve dok je ne zauzmemo.'
Zatim on zapovijedi veziru Dandanu, da pi e njegovoj sestri Nuzhati ez-Zaman, i
rekne mu:
Priopi joj, to nam se dogodilo, i u kojem se polo aju nala
zimo, i preporui joj moje dijete! Jer moja je supruga bila, kada sam
se otputio u rat, blizu poroda i sada mora da je ve odavno rodila.
A ako je rodila djeaka, kako sam uo da se pria, tada se glasnik

mora brzo vratiti i donijeti mi tu radosnu vijest.
Zatim im on dadne ne to novca. Oni ga uzmu i istoga su asa bili spremni za putov
anje. Svi su se pak ljudi natiskivali ovamo, kako bi se s njima oprostili i kako
bi im povjerili svoj novac. Nakon njihova odlaska, obrati se Dau el-Makan vezir
u Dandanu i izda zapovijed, neka naredi da vojska prie blizu zidinama. Tako se tr
upe pokrenu naprijed, ali na svoje zaprepa enje nikoga ne nau na bedemu. Dau el-Maka
n bude zbog toga zabrinut, a nalazio se u tuzi zbog gubitka svojega brata Sarkan
a i bio je bijesan na izdajnikoga svetog ovjeka. I ostali su ondje tijekom tri dan
a, a da nikoga nisu vidjeli.
Tako daleko muslimani.
Sto se pak tie Grka, razlog, zbog kojega su oni kroz ta tri dana izostajali iz
borbe, je bio sljedei. im je Dhat ed-Davahi bila umorila Sarkana, ona je brzo otra
la odande i do la k zidinama el--Konstantinije, gdje je stra arima doviknula na grkom
jeziku, neka joj dobace neki konop. Oni su je upitali:
Tko si ti?
A ona odgovori:
502
Ja sam Dhat ed-Davahi.
Tada je oni prepoznaju i spuste joj dolje konop. Ona se za njega vrsto sve e, a
ovi je povuku gore. Kada se zatim na la gore, ona otide ka kralju Afridunu i rekne
mu:
- Sto ja to ujem od muslimana? Oni ka u da je moj sin Hardub mrtav?
Kada je on to potvrdio, ona krikne i plakala je toliko dugo, sve dok Afridun
i svi, koji su bili nazoni, nisu s njome zaplakali. Zatim ispripovijeda kralju, k
ako je ubila arkana i tridesetoricu njegovih slugu. Tomu se on obraduje, i zahval
i joj, poljubi joj ruke, i pone se moliti za nju, da stekne utjehu glede gubitka
svojega sina. Tada ona uzvikne:
- Tako mi Mesije, ja se neu zadovoljiti time, da sam onoga jednoga muslimansk
og psa ubila u ime krvne osvete za svojega sina, kralja meu kraljevima na ega vreme
na! Sada moram smisliti neku lukav tinu i izvesti jednu prevaru, koja e donijeti sm
rt sultanu Dau el-Makanu i veziru Dandanu i komorniku i Rustemu i Bahramu i tima
desettisua vitezova iz islamske vojske! Nikada glava mojega sina nee moi biti napl
aena Sarkanovom glavom! Nikada i nikako! Zatim ona rekne kralju Afridunu:
- Znaj, o kralju na ega vremena, to je moja elja, da ja za svojega sina zaka em p
odu je, da rasijeem pojas i porazbijam kri eve.
Afridun odgovori:
- Uini, kako hoe . Ja ti se neu ni u emu protiviti! Pa ako
ostane u koroti ak i stanovito dugo vrijeme, to e biti samo nez
natan rok. Gledaj, ako nas muslimani hoe opsijedati ak i mnogo
godina, oni ipak nee nikada postii svoj cilj, niti e od nas stei to
drugo osim muke i nevolje.
Zatim ta prokletnica, kada je bila gotova s tim zlodjelom, koje je izvr ila, i
s gadostima koje je izmislila, uzme tintarnicu i papir i napi e:
503
'* Od avahi211 Dhat ed-Davahi, * muslimanima, koji se ovdje zadr avaju. * Znajte
, da sam ja prodrla u va u zemlju i svojom luka-vo u obmanula va e knezove. Najprije sa
m usred njegove palae ubila kralja 'Omara ibn en-Nu'mana. Zatim sam u bitci u gor
skom klancu kod spilje mnogima od va ih ratnika oduzela ivot, a posljednji, koje sa
m pobila, su bili Sarkan i njegove sluge. * Ako mi meutim udes uka e pomo * i sotona
poka e poslu nost, * sigurno u isto tako ubiti va eg sultana * i vezira Dandana. * Da,
ja sam ta, koja sam vam se pribli ila u odjei pravednika, * i od mene su vas sna le
spletke i lukav tine. * Hoete li dalje ivjeti u sigurnosti, uz-maknite od mene, * al
i ako hoete svoju vlastitu propast, ostanite ovdje! * Ali kada biste ostali ak i m
nogo godina, * nikada od nas ne biste mogli postii to, to ste htjeli. * I s time s
ada zakljuujem!'
Po to je napisala ovo pismo, tijekom je tri dana tugovala za kraljem Hardubom. e

tvrtoga meutim dana ona pozove jednog viteza i zapovijedi mu, da uzme pismo i da
ga privrsti na strijelu i odapne u logor muslimana. Zatim ode u crkvu i prepusti
se plakanju i naricanju zbog gubitka svojega sina. I ona rekne onomu, koji je po
slije njega postao kraljem:
Ja bezuvjetno moram li iti ivota jo Dau el-Makana i sve kne eve muslimana.
Toliko o Dhat ed-Davahi!
* Muslimani su sa svoje strane proveli ta tri dana * zabrinuta i o alo ena srca. *
Ali kada su o etvrtome pogledali na zidine, * gledaj, ondje je stajao neki vitez
sa strijelom u ruci, * na kojoj se nalazila neka poslanica. * Priekali su, dok i
m je on nije odapeo. Tada sultan zapovijedi veziru Dandanu, da je proita. Kada ju
je ovaj proitao i kralj saslu ao i razumio sadr aj, njegove se oi preplave suzama i o
n krikne od bola zbog njezine podmuklosti. A vezir rekne:
211 Ovaj se njezin nadimak - pod kojim e se ona i nadalje esto spominjati - o
dnosi na ve gore, u stoidrugoj noi, spomenute njezine o tre oi i o trookost, dakle
Savd
hi Dhat ed-Davahi = O trooka ena Nesree (Zlokobnosti).
504
Tako mi Allaha, moje je srce ve od uvijek pred njome obu
zimala jeza!
Sada sultan uzvikne:
Kako nas je mogla ta razvratnica dvaput nadmudriti? Ali
tako mi Allaha, ja odavde neu otii, prije nego to joj piku
napunim rastaljenim olovom, i prije nego to je zakljuam u kavez
kao neku pticu! Zatim u je pograbiti za njezinu upu i dati je raza
peti na vratima el-Konstantinije!
Zatim se meutim on sjeti svojega brata i gorko zaplae. Ali kada je Dhat ed-Dava
hi do la meu nevjernike i ispripovijedala im, to se bilo zbilo, oni se obraduju, to j
e arkan mrtav, a Dhat ed--Davahi na sigurnome. Potom se muslimani vrate natrag k
vratima el-Konstantinije, a sultan im obea, da e im, ako grad bude osvojen, podije
liti sva njegova blaga na jednake dijelove. Ali se pri svemu tome nisu su ile njeg
ove suze, od alosti za svojim bratom, * sve dok se mr avost nije u uljala u njegovo t
ijelo, * i dok nije postao nalik samo jo nekoj akalici. * Tada vezir Dandan prie k n
jemu i rekne:
Imaj samopouzdanja i nemoj se muiti! Gledaj, tvoj je brat
morao umrijeti, jer je do ao njegov as. A ovo tugovanje ni ta ne
koristi. Kako dobro kazuje pjesnik:
Sto se ne treba dogoditi, nikada se ne dogaa putem lukavstva. Ali to se treba dogo
diti, to e se dogoditi.
Da, to se treba dogoditi, dogodit e se u svoje vrijeme. Jedino budala to ipak nika
da nee moi razumjeti.
Stoga se okani plakanja i tugovanja, i osna i svoje srce, kako
bi mogao nositi oru je!
On meutim odgovori:
505
O veziru, moje je srce o alo eno zbog gubitka mojega oca i
mojega brata i zbog na ega boravka daleko od na ega zaviaja.
Moja je du a zabrinuta za moje podanike.
Tada vezir i oni koji su bili prisutni zaplau. Ali su tijekom mnogo dana ostaj
ali pri tome, da opsijedaju el-Konstantiniju. No gledaj, jednoga dana doe k njima
po jednome od emira du nosnika vijest, da je supruga kralja Dau el-Makana blagosl
ovljena djeakom, i da ga je njegova sestra Nuzhat ez-Zaman nazvala imenom Kan-makan212.1 nadalje, da djeak obeaje, da e postati glasovitim ovjekom, jer se ve sada na
njemu vide zaprepa ujue i udesne stvari. Da je zapovijedila ulemama213 i propovjedni
cima, da s propovjedaonica mole za kralja i vojsku, da slu ba Allahu dobro stoji,
da su doma svi dobro i zdravo. Da se zemlja raduje obilnim ki ama. A da njegov dru
g, lo a, ivi u divoti i radostima, okru en slugama i robovima, ali da on jo ne zna, to j
e bilo s Dau el-Makanom. I da ona alje svoj pozdrav.
Tada Dau el-Makan uzvikne:

Sada su moja lea postala sna nima. Jer darovan mi je jedan
sin, ije je ime Kan-ma-kan..."
212
To ime znai: Sto-se-dogodilo-dogodilo-se.
213
Ulema
to je zapravo mno ina od alim je uglavnom naziv za
uenjake, koji spadaju u vi i sloj pravnika i teologa.
506
Ali kada je poela
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj Dau el-Makan
kada mu je do l
a obavijest o roenju njegova sina bio silno obradovan i da je uzviknuo:
- Sada su moja lea postala sna nima. Jer darovan mije sin, i
je je ime Kan-ma-kan.
Zatim rekne veziru Dandanu:
- Sada u se okaniti svojega alovanja, a za mojega se brata tre
ba itati Kur'an i u sjeanje na njega praviti zadu bine.
Vezir odgovori:
Tvoja je namjera izvrsna.
Tako on naredi da se podigne ator iznad groba njegova brata, i sakupili su iz
vojske sve, koji su znali recitirati Kur'an. Sada ponu jedni kazivati Svetu Knjig
u, dok su drugi u litanijama zazivali Allahovo ime. I tako su oni inili sve do ju
tra. Zatim doe sultan Dau el-Makan ka grobu svojega brata Sarkana, pone lijevati s
uze i izgovori stihove:
Odnosili su ga ali su se svi, koji su ga plaui slijedili, prepla ili Kao Musa, kada
se dr ui uspinjao na Sinaj prema nebu
507
Stoi esta no
Dok nisu stigli do neke grobnice. A inilo se kao da je za njega Iskopan pravi gro
b u srcu koje priznaje Jedinstvo214.
Nikada nisam bio vjerovao, prije tvojega sprovoda, da u ja Gledati svoje najdra e o
dno eno na rukama mu karaca.
Ne, nikada nisam pomi ljao, prije tvoje sahrane u zemlju, Da bi svijetlee zvijezde
mogle propasti u prah.
Je li stanovnik groba zalog za to mjesto,
U kome svijetli sjaj i svjetlost preobra ava njegovo lice?
Slava je dala svoju rije, da e ga dozvati u ivot. To je, kao da bi se natrag u ivot
vratio sahranjeni.
Pa kada je bio zavr io, on zaplae, i s njime zaplau svi ratnici. Zatim prie grobu
i baci se preko njega u divljoj boli, a vezir izgovori pjesnikove rijei:
Tisi ostavio, to prolazi, i postigao, to vjeno opstoji. Kao ti su pro li mnogi ljudi,
iji je udes bio nalik tvojemu.
Ti si se odvojio od svojega obitavali ta bez ikakva prijekora, 1 umjesto zemaljsko
ga svijeta ti se raduje buduemu.
214 Dakako: Bo je jedinstvo.
508
Povijest kralja 'Omara, ibn en-Nu'mdna
Ti si bio taj, koji je protiv neprijatelja vazda pru ao za titu, Cim su strijele rat
a zazvi dale u brzom letu.
Vidim, zemaljski je svijet prevaran i ni tavan:
Visoko je bilo stremljenje ljudi, ako je ono vodilo kAllahu.
Neka ti dadne Gospodar prijestolja da stekne raj.
Neka ti dadne ondje istinski zaviaj, On, koji je na voda!
Obilazim sada oko tebe u gorkoj boli.
Gledam Istok i Zapad u tuzi, otkada tebe nema.
Kada je vezir zavr io, on gorko zaplae, * a iz njegovih oiju potee plima suza, * k
oja je bila nalik bisernoj ogrlici. * Zatim stupi naprijed jedan, koji je pripad
ao Sarkanovim povjerljivim drugovima, dok su mu suze tekle kao potoci. I on pone
hvaliti Sarkana, * kako je on svojim krepostima sve nadvisivao, * tim to je poeo n
aricati u ovim stihovima: *
Gdje je davanje, otkada ruka tvoje dobrote poiva u prahu? Moje je tijelo poslije
tvoje smrti spaljeno u aru boli.
O za titnice plemenitih ena obradovao te Alldh!
zar ne vidi ,
Kako su moje suze izorale brazde na mome licu? Obraa li pa nju na to? Mo e li ti pogle
d priu titi radost?
509
Stoiksta no
Tako miAllaha, ja nisam nikada odao ono, to si mi ti povjerio. Da, nijednom nije
moja nutrina pogledala na tvoju veliinu,
A da moje oko nije bilo ranjeno poplavom suza.
Pa ako moj pogled bude ikada poivao na kome drugom,
Tada pusti neka bol vjeno li ava moje oi sna!
Kada je ovjek zavr io, tada zaplau Dau el-Makan i vezir Dandan, i cijela je vojsk
a glasno naricala. Zatim se vrate natrag u logor, a kralj se okrene k veziru, ka
ko bi se s njime posavjetovao o voenju toga rata. Dane su i noi obojica na taj nain
istrajavali, a Dau el-Makan je ostajao poti tenim od jada i alosti, sve dok napoko
n nije rekao:
Ja eznem za tim, da slu am pripovijesti o ljudima, pus
tolovine kraljeva i prie o robovima ljubavi. * Mo da e zatim Allah
prognati te ak jad iz mojega srca, * tako da od mene ustuknu
plakanje i jadikovanje. *
Tada vezir rekne:
Ako tvoj jad ne mo e odagnati ni ta osim slu anja udno
vatih pripovijesti i pustolovina kraljeva i pria o robovima ljubavi iz
starih vremana i tomu slinoga, onda je to laka stvar. Jer za vreme
na ivota tvojega pokojnog oca ja nisam imao ni ta drugo initi,
osim da mu pripovijedam pripovijesti i recitiram stihove. Jo noas
u ti ispripovijedati pripovijest o zaljubljenicima i ljubljenima, kako
bi se tvoje grudi opet ra irile.
Po to je dakle Dau el-Makan uo ove vezirove rijei, njegovo srce pone eznuti za onim
, to mu je ovaj bio obeao, i on nije radio ni ta, nego samo ekao na poetak noi, kako bi
slu ao, to e mu ispripovijedati vezir od pria iz starih vremena, o kraljevima i ljud
ima, koji su sebe posvetili ljubavi. Tek to : meutim bila poS10
Povijest kralja 'Omara tim er.
ela no, on ve dadne da se takoer zapale vo tane svijee i svjetiljke i da se donese sve.
ega su trebali od jela i pia i miomirisa. Nakon to je to sve bilo doneseno, on pot
om po alje po vezira Dandana, i taj doe k njemu. Nadalje po alje po emire Rustema i B
ahrama i Tarka a i nadkomornika. Pa kada su svi stajali pred njim, on se obrati sv
ojemu ministru i rekne mu:
* Gledaj, veziru, kako nam doklizava no * i spu ta na nas
svoj veo i rasprostire ga nad nama! * Tako mi dakle elimo, da nam
ti ispripovijeda onu pripovijest, koju si nam obeao.
Vezir odgovori:
Od srca rado!..."
apoela po kraljevu odobrenju.
^
JL..~VJM^r:
...
;.
-????
511
DEMETRA
A. Filosofska biblioteka Dimitrija Savia
- Branko Despot: SITNICE. 23 lanka. 1991. 171 str. 1 ilustracija, ISBN 86-9011
61-1-7.
- Platon: POLITEIA - Knjiga VI. i VI. Preveo Damir Barbari. Bilingv. izd. 1991
. 248 str. 1 ilustracija. ISBN 86-81877-1-1.
- Damir Barbari: VARIA PHILOSOPHICA. 11 studija. 1992. 202 str. 1 ilustracija.
ISBN 86-81877-5-4.
- Rene Descartes: METAFIZIKE MEDITACIJE. Bilingv. izd. Preveo Tomislav Ladan.
1993. 206 str. 5 ilustracija. ISBN 86-81877-4-6-1.
- F. W. J. Schelling: MINHENSKA PROPEDEUTIKA. Tri spisa: O povijesti novije f
ilozofije. Prikaz filozofskog empirizma. Prvo predavanje u Munchenu. Preveo Kiri
l Miladinov. 1993. 256 str. 1 ilustracija ISBN 953-6093-00-6.
- Vanja Sutli: UVOD U POVIJESNO MI LJENJE (HEGEL-MARX). 1994.193 str. 4 faksimil
a i portret autora. ISBN 86-81877-02-X.
- Albertus Magnus: PHILOSOPHIA REALIS. Svezak prvi: Uvod. O petnaest problema
. Ulomci o alkemiji, kozmografiji i geografiji. Albert Veliki u tri dokumenta. B
ibliografija. Priredio i preveo Tomo Vere . Bilingv. izd. 1994. 243 str. 17 autogr
afa, minijatura, crte a i slika Alberta Velikoga. ISBN 953-6093-05-7.
- Branko Despot: FILOZOFIRANJE? - Filozofija u potrazi za samom sobom. 1995.
283 str. 1 portret i 1 "sebevid" te 5 kolor reprodukcija slikarskih djela Branka
Despota. ISBN 953-6093-11-1.
- Emile M. Cioran: VOLJA K NEMOI. Dvije knjige: Historija i utopija. Pad u vri
jeme. Prevela Gordana V. Popovi. 1995. 256 str. 1 portret Emila Ciorana i 32 repr
odukcije duboreza Albrechta Diirera. ISBN 953-6093-09-X.
- Damir Barbari: IDEJA DOBRA. PLATONOVA POLITEIA VI. I VII. Bilingv. izd. Prij
evod s filolo kim i filozofskim komentarom. 1995. 304 str. 1 reprodukcija Platonov
a lika. ISBN 953-6093-25-1.
- Platon: EROS I FILIA. Simpozij ili O ljubavi. Lisis ili O prijateljstvu. Bi
lingv. izd. Preveo Zdeslav Dukat. 1966. 247 str. 10 reprodukcija, 4 u koloru. IS
BN 953-6093-10-3.
Zdeslav Dukat: GRKA TRAGEDIJA. EshiL Sofotio. Eunptd 1996. 288.
str. 13 reprodukcija, od toga dvije u koloru. ISBN 953-6093-26-X.
- F. W. J. Schelling: BERLINSKA PROPEDEUTIKA. Tri spisa: DVo u filozofiju obja
ve ili utemeljenje pozitivne filozofije. Druga dedukcija principa pozitivne filo
zofije. Prvo predavanje u Berlinu. Preveo Kiril Miladhiov. 1996.201 str. 2 ilust
racije. ISBN 953-6093-07-3.
- Milan Galovi: SOCIJALNA FILOZOFIJA - Dru t\enost i po\ijesnost ovjeka u razdobl
ju kraja moderne. 1996. 356 str. 1 portret autora i 10 reprodukcija likova filoz
ofa. ISBN 953-6093-27-8.
- Toma Akvinski: OPUSCULA PHILOSOPHICA. Svezak prvi: O jednosti uma. O odijel
jenim bivstvima. O gibanju srca. Bilingv. izd. Preveo Augustin Pavlovi. 1995. 401
str. 3 Tomina autografa i 13 reprodukcija Tomina lika od velikih majstora evrop
skog slikarstva. ISBN 953-6093-19-7.
- Toma Akvinski: OPUSCULA PHILOSOPHICA. Svezak drugi: O poelima naravi. O spaj
anju prapoeld. O poelu pojedinjenja. O tajnovitim radnjama naravi. O rasuivanju pom
ou zvijezda. O drijebanju. O biu u biti. O 'sedmicama'. Bilingv. izd. Preveo August

in Pavlovi. 1996. 452 str. Tomin lik s bakroreza Philippa Galla i 31 gravira Otta
Van Veena o ivotu sv. Tome Akvinskog. ISBN 953-6093-20-0.
- M. T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Svezak prvi: O dr avi (knjiga I-VI). Bilingv.
izd. Preveo Daniel Neas Hraste. 1995. 264 str. 12 rimskih portreta, 6 ukrasnih re
produkcija i fiksimil 4 lista Dr ave. ISBN 953-6093-13-8.
- M. T. Ciceron: LIBRI POLITICI. Svezak drugi: O zakonima (knjiga I III). Bilin
gv. izd. Preveo Daniel Neas Hraste 1996. 224 str. 15 reprodukcija iz ivota Rimljan
a i Karta svijeta rimskog kozmografa Castorijusa. ISBN 953-6093-14-6.
-Ernst Cassirer: DESCARTES. Osnovni problemi kartezijanstva. Descartes i njeg
ovo stoljee. Preveo Kiril Miladinov. 1997. 238 str. 1 portret autora i 10 reprodu
kcija Descartesa i njegovih suvremenika. ISBN 953-6093-28-6.
- Hans Kramer: PLATONOVO UTEMELJENJE METAFIZIKE - Studija o Platonovu nepisan
om uenju i teoriji poela. Bilingv. izd. Priredio te s njemakog i s grkog preveo Bori
slav Mikuli. 1997. 454 str. 1 portret autora i 11 reprodukcija likova filozofa. I
SBN 953-6093-30-8.
- Damir Barbari: S PUTA MI LJENJA. Knjiga duge. Susreti. Ostvti. K vlastitoj stv
ari. 1977. 480 str. 2 kolor reprodukcije. ISBN 953-6093-29-4.
- Anselmo Canterburvjski: QUOD VERE SIT DEUS. Svezak prvi: Uvod. Monologion.
Proslogion. Bilingv. izd. Priredila i prevela Marina Miladinov. 1997. 327 str. 1
portret autora, 4 faksimila, 2 kolor reprodukcije. ISBN 953-6093-33-2.
- Ivan Duns kot: RASPRAVA 0 PRVOM PRINCIPU. Uvod i komentar Wolfgang Kluxen. B
ilingv. izd. S latinskog i njemakog preveo te studiju o kotu napisao Mile Babi. 199
7. 414 str. 9 ilustracija iz ivota i djela Dunsa kota, 1 slika u koloru. ISBN 9536093-32-4.
- F. W. J. Schelling: FILOZOFIJA MITOLOGIJE. Svezak prvi: Prva knjiga: Monote
izam (predavanja 1-6). Druga knjiga: Mitologija (predavanja 7-13). Preveo Damir
Barbaric. 1997. 241 str. 1 Schellingov portret. ISBN 953-6093-38-3.
Kiril Miladinov: AUTOPSIJA APSOLUTNOGA - Schellingov
nedovr eni projekt. 1998.177 str. 1 kolor ilustracija. ISBN 953-6093-41-3.
- Oswald Spengler: PROPAST ZAPADA. Svezak prvi: Oblik i zbiljnost. Preveo Ner
kez Smailagic. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Savi. 1998. 488 str. 8 ilu
stracija. ISBN 953-6093-35-9.
- Oswald Spengler: PROPAST ZAPADA. Svezak drugi: Svjetsko-historisjke perspek
tive. Preveo Nerkez Smailagic. Priredio i prijevod redigirao Dimitrije Savi. 1998
. 493 str. 9 ilustracija. ISBN 953-6093-36-7.
- Oskar Becker: VELIINA I GRANICA METEMATIKOG NAINA MI LJENJA. Preveo Kiril Miladi
nov. Priredio Damir Barbaric. 1998. 180 str. ISBN 953-6093-46-4.
- S0ren Kierkegaard: FILOZOFIJSKO TRUNJE. Priredio i preveo Ozren unec. 1998.1
68 str. ISBN 953-6093-45-6.
Ernst Cassirer: UZ EINSTEINOVU TEORIJU RELATIVNOSTI.
Preveo Dario karica. Priredio Damir Barbaric. 1998. 162 str. ISBN
953-6093-47-2.
B. Faustovska biblioteka Dimitrija Savia
- E. T. A. Hoffmann: DVIJE BAJKE, JEDNA UDNA I JEDNA PORNO-GRAFSKA PRIA (Majsto
r Buha. Mali Zaches zvan Zinnober. Datura fastuosa. Sestra Monika.). Preveo Antu
n Slavko Kaleni. 1998. 493 str. 6 ilustracija. ISBN 953-6093-40-5.
- 1001 NO. Svezak prvi: Od 1. do 31. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 422
str. 2 ilustracije. ISBN 953-6093-44-8.
- 1001 NO. Svezak drugi: Od 31. do 106. noi. Preveo Antun Slavko Kaleni. 1998. 5
11 str. 4 ilustracije. ISBN 953-6093-49-9.

02.hiljadu I Jedna Noc

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

02.hiljadu I Jedna Noc

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

HILJADU I JEDNA NOC

Faustovska biblioteka Dimitnja Savia Zagreb 1998

NASTAVAK GRBAVCEVE POVIJESTI

al-Mustadi-billaha, kneza, koji je ukazivao ljubav siroma nima i potrebitima i ko

pogled, a as mu se osmjehivala. Tada on pone vjerovati, da e od nje dobiti.

Sada je meutim njezin suprug upita:

Brijaeva pria o svome drugom bratu

pobjei. Ti nju meutim slijedi od mjesta do mjesta, sve dok ti se ne

Ali kada je zapoela

- O vi muslimani, meu nas je do ao kradljivac, da nam ukrade

Dajte mu neki poklon i pustite ga da ode!

Naelnik meutim rekne mojemu bratu:

e biti ukra eno skupocjenim draguljima.

Ali kada je poela

- Ne, moj gospodaru

odgovori ona. A on joj rekne:

Brijaeva, pria o svome estom bratu

I on je pokretao ruke ovamo i onamo, kao da jede, tim

to je rekao mojemu bratu

- O moj gospodaru, ja sam stvarno sit, i ne mogu vi e pojesti ni

Tako mi Allaha, ja nemam ni ta. Ali ja sam tvoj zarobljenik.

Ali kada je zapoela

Kada je brija sve saslu ao, on zakima glavom i rekne:

PRIPOVIJEST 0 NHR ED-DlNU I ENlSI EL D ELlS.

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-D elis

tijekom deset dana na miru u svojoj palai, da se ona oporavi i opet

ekne sebi samoj:

ti se inae pribli io jo sa ime drugim?- upita dama. I ona odgovori:

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-D is

razdere si haljinu, pone se udarati po licu i upati si bradu. Njegova mu meutim su

Ali kada je poela

- Sto ti hoe s njime poeti? On odgovori:

atit u ti natrag pet',

mu bratu, jer on danas obrezuje svojega sina.

Zatim se vrati natrag k svojoj robinji, jo

razderat e je, i ti si izgubio cijenu za djevojku!

nasilje, nada mnom je izvr eno nasilje!

ugo mjesto, i naposljetku ga je sultan uinio jednim od svojih dvorjana. Kada je o

Ostavimo ove i vratimo se k mamelucima! Oni su do li do kue Nur ed-Dina 'Alije i

Ali u ja ovomu paru dati jedan sna an obrok batina, tako da se

e * toga gustoga drvea * sa njihovima svakojakim plodovima *. Zatim se on okrene

ehrezad nastavi ovako:

- O eihu Ibrahime, to mi poklanja ? Zar mi nee dopustiti, da upalim jednu od ovih

tomu prozoru, kako bismo u ivali u pogledu na njih.

- Otii i zabrani im to mjesto!

Kada je kalif uo D a'farove rijei, on se nasmije, a ovaj ga prepozna po smijanju,

Tada zapovijedi vladar te zemlje, da me se mora uhvatiti. Alije do ao vjerno odan

to valja uiniti? upita tada sultan.

Koji bi suosjeao s mojom nu dom i koji bi usli io moj zov?

Pripovijest o Nur ed-Dinu i Enisi el-D elis

Ja vas usrdno molim: O, dajte mi natrag odgovor!

zatekne . Nemoj ostajati na putu du e, nego to je to potrebno!

- Pripovijest o Ghanimu ibn Aijubu, zbunjenom robu ljubavi

Ali kada je poela

nim u svojoj uljudnosti ostane uz njih.

r ne znam to iz svoje kue i rekne mi:

Ali kada je zapoela

ehrezad nastavi ovako:

A kada su ga ugledali, oni poviu:

Pripovijest u kopljenika Kafum

Ali kada je poela

jepote i dra esnosti. Tada se on raspalio u velikoj ljubavi prema meni, i on mi je

Ali kada je poela