MIKRONUKLEUSNI TEST

Mikronukleusni test je brzi i osjetljivi nain za jednostavno potvrivanje

postojanja strukturnih promjena na DNK ili gubitka dijelova DNK. U novijoj
se znanstvenoj literaturi ovaj test koristi u vie svrha.
Prevladavaju radovi koji frekvenciju mikronukleusa upotrebljavaju za
dokazivanje genotoksinosti ispitivanih tvari. Ista se metoda primjenjuje za
dokazivanje genotoksinosti voda na pojedinim lokacijama. Nedavno su se
znanstvenici poeli baviti pitanjima oko utjecaja spola na frekvenciju
mikronukleus, utjecaja riblje vrste, utjecaja vrste stanica na kojima se
provodi test, utjecaja jaine doze toksina kojem su izloeni organizmi i sl.
Mikronukleusi se stvaraju kondenzacijom kromosomskih fragmenata
(klastogeni efekt) ili cijelih kromosoma (aneugeni efekt) koji nisu ukljueni
u stvaranje jezgre stanicekerke prigodom anafaze. Ova tjeleca, nakon
mitoze, egzistiraju odvojeno u citoplazmi. Kada se stanica izloi utjecaju
neke genotoksine tvari, dolazi do razliitih oteenja DNK, pa tako i do
stvaranja mikronukleusa.
Kvantitativna korelacija izmeu kromosomskih aberacija i uestalosti
mikronukleusa nije uvijek prisutna jer je opisano da se neki acentrini
fragmenti ne odstranjuju putem mikronukleusa, nego neki od njih mogu i
opstati u stanici dijelei se i formirajui mikronukleus u nekoj od sljedeih
dioba. Stvaranje mikronukleusa tako ovisi o tipu stanica, mehanikim
karakteristikama stanice te veliini i broju kromosoma.Postoji mogunost
da su pri uporabi eksperimentalnih modela neke stanice i prije kultiviranja
i izlaganja ispitivanom mutagenu sadravale mikronukleus te da je
nemogue razdvojiti one mikronukleuse koji su nastali diobom u
organizmu i one koji su nastali in vitro nakon kultiviranja.
Kako je mikronukleus rezultat hromosomskih lomova ali i otenja diobenog
vretena,sama kvantifikacija mikronukleusa ne govori nam dovoljno o
mehanizmima koji su doveli do njihova nastanka. Klasini nain
odreivanja sadraja mikronukleusa jest mjerenje koliine DNK i veliine
mikronukleusa. Odreivanje tipa agensa i sadraja mikronukleusa na
osnovi izmjere veliine mikronukleusa u in vitro tehnici zasnivase na
istraivanjima u kojima se ustanovilo da su mikronukleusi s veom
povinom najee nastali djelovanjem aneugena te sadravaju cijele
kromosome, dok su mikronukleusi nastali djelovanjem klastogena manje
povrine. Takva su mjerenja mogla dovesti do greaka jer su veliki
mikronukleusi mogli sadravati nekoliko acentrinih fragmenata, dok su
neki manji mogli sadravati manji hromosom. Za procjenu sadraja
mikronikleusa isto tako rabilo se C-pruganje
(https://www.google.ba/url?
sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&cad=rja&uact=8&ved=0ahU
KEwiVqaGR7tnMAhVIBcAKHTrHBv0QFggkMAE&url=http%3A%2F
%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile

%2F4542&usg=AFQjCNFBUXxttFwXgpVqK35qUIiEbp7SNw&sig2=lmkFO8iP
WUltScUiQzVOyA )
Upotreba mikronukleusnog testa poinje jo iz 70ih godina prologa
stoljea. Konstantno se upotrebljava ve zadnjih 30ak godina za
prouavanje genotoksinih efekata oneiavaa na ribama, vodozemcima
i koljkaima.
Mikronukleusni test i dalje nalazi iroku primjenu u ihtiolokim
istraivanjima kao eksperimentalna metoda za utvrivanje genotoksinog
utjecaja. Prednosti mikronukleusnog testa nad ostalim testovima jesu:
praktian, brz i jednostavan. Rezultati se mogu lako arhivirati i oitati bilo
kada
i
koliko
god
puta
je
potrebno
(file:///C:/Users/ensar/Downloads/63_1_3.pdf).
S obzirom na efikasnost ovog metoda u kulturi humanih limfocita
citogenetiari i genotoksikolozi ve godinama nastoje optimizirati metode
analiziranja
mikronukleusa
i
drugih
efekata
genotoksinosti
i
citotoksinosti u drugim tipovima delija, posebno onih kod kojih je
posmatranje hromosoma oteano. U normalnim fiziolokim uslovima delije
epitela bukalne sluznice predstavljaju prvu barijeru tetnim agensima i
patogenima pri njihovom prodiranju u respiratorni i digestivni trakt. Iako je
primjena mikronukleus eseja u epitelnim delijama bukalne sluznice
prilikom genotoksikolokih monitoringa humanih populacija, tokom
posljednje
decenije
postala
uestala
u
brojnim
istraivakim
laboratorijama, jedinstven protokol nije uspostavljen do pojave
meunarodnog kolaborativnog projekta Micronucleus frequency in human
exfoLiated cells (HUMNXL). U ovom radu de biti prezentirani rezultati
komparativne analize parametara genotoksinosti i citotoksinosti u
delijama epitela bukalne sluznice nakon bojenja giemsom i akridin
oranom, te praktini doprinos Laboratorije za citogenetiku i
genotoksikologiju u HUMNXL projektu. Mikronukleus esej u delijama epitela
bukalne sluznice predstavlja jednostavan, brz, senzitivan, pouzdan i jeftin
metod u genotoksikolokim monitorinzima. Moe se preporuiti njegova
primjena u komparativnim genotoksikolokim studijama i monitorinzima
populacija za koje je suspektna izloenost genotoksinim efektima u
ivotnoj
sredini.
(https://www.google.ba/url?
sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&cad=rja&uact=8&ved=0ahU
KEwi94r3F8NnMAhXKJsAKHRC1BMoQFgggMAE&url=http%3A%2F
%2Fwww.ingeb.unsa.ba%2Fsimpozij%2FKNJIGA
%2520APSTRAKATA.pdf&usg=AFQjCNE76amRDhrCKUSajyVAR97YJArKvQ&s
ig2=MLs2j9lBpvBIisLVsF7bMg)