Frederic Bastiat-Zakon PDF

-ZAKON-
Frederic Bastiat
- K A Z A L O -
IVOTJEBOJIDAR
TOJEZAKON?
PRAVEDNAITRAJNAVLAST
10
POTPUNOIZOPAENJEZAKONA
10
FATALNASKLONOSTOVJEANSTVA
11
VLASNITVOIPLJAKA
11
RTVELEGALNEPLJAKE
12
REZULTATILEGALNEPLJAKE
12
SUDBINANEKONFORMISTA
13
TKOESUDITI?
13
RAZLOGZBOGKOJEGAJEGLASANJEOGRANIENO
14
ODGOVORJEUOGRANIAVANJUZAKONA
14
KOBNAIDEJALEGALNEPLJAKE
15
IZOPAENZAKONIZAZIVASUKOBE
15
ROPSTVOICARINESUPLJAKA
16
DVIJEVRSTEPLJAKE
16
ZAKONBRANIPLJAKU
16
KAKOIDENTIFICIRATILEGALNUPLJAKU
17
LEGALNAPLJAKAIMAPUNOIMENA
17
SOCIJALIZAMJELEGALNAPLJAKA
17
IZBORPREDNAMA
18
PRAVAFUNKCIJAZAKONA
18
ZAVODLJIVIMAMACSOCIJALIZMA
19
PRISILNOBRATSTVOUNITAVASLOBODU
19
PLJAKANARUAVAVLASNITVO
19
TRISUSTAVAPLJAKE
20
ZAKONJESILA
20
ZAKONJENEGATIVANKONCEPT
21
POLITIKIPRISTUP
21
ZAKONIMILOSRE
22
ZAKONIOBRAZOVANJE
22
ZAKONIMORAL
22
BRKANJETERMINA
23
UTJECAJSOCIJALISTIKIHPISACA
23
SOCIJALISTIELEIZIGRAVATIBOGA
24
SOCIJALISTIPREZIRUOVJEANSTVO
24
OBRANAPRISILNOGRADA
25
OBRANAOINSKEVLADE
25
IDEJAOPASIVNOMOVJEANSTVU
26
SOCIJALISTIIGNORIRAJURAZUMIINJENICE
26
SOCIJALISTIELEDISCIPLINIRATINAROD
27
SLAVNOIMEIHRAVAZAMISAO
27
ZASTRAUJUAZAMISAO
28
LIDERDEMOKRATA
29
SOCIJALISTIELENAMETNUTIKONFORMIZAM
30
ZAKONODAVCIELEOBLIKOVATIOVJEANSTVO
30
ZAKONODAVCIMAJEREENOKAKODAUPRAVLJAJULJUDIMA
31
PRIVREMENADIKTATURA
31
SOCIJALISTIELERAVNOPRAVNOSTBOGATSTVA
32
GREKASOCIJALISTIKIHPISACA
32
TOJESLOBODA?
33
FILANTROPSKATIRANIJA
33
SOCIJALISTIELEDIKTATURU
34
AROGANCIJADIKTATORA
34
INDIREKTANPRILAZDESPOTIZMU
35
NAPOLEONJEELIOPASIVNOOVJEANSTVO
35
ZAARANIKRUGSOCIJALIZMA
36
DOKTRINADEMOKRATA
36
SOCIJALISTIKIKONCEPTSLOBODE
37
SOCIJALISTISEBOJESVIHSLOBODA
37
IDEJANADOVJEKA
38
SOCIJALISTIODBIJAJUSLOBODANIZBOR
38
UZROKFRANCUSKEREVOLUCIJE
39
OGROMNAMOVLASTI
39
POLITIKAIEKONOMIJA
40
PRAVEZAKONODAVNEFUNKCIJE
40
ZAKONIMILOSRENISUISTI
41
GLAVNIPUTZAKOMUNIZAM
41
OSNOVASTABILNEVLADE
42
PRAVDAZNAIJEDNAKAPRAVA
42
PUTUDOSTOJANSTVOIPROGRES
43
DOKAZJEDNEIDEJE
43
ELJADASEVLADADRUGIMA
43
PROBAJMOSADASLOBODU
44
ZAKON - Frederic Bastiat
- K N J I G A
A U T O R -
Kada recenzent eli odati posebno priznanje nekoj knjizi, on joj prorie da e se itati
i poslije "sto godina". Prvi put objavljen u obliku pamfleta, lipanj 1850, Zakon je star preko
sto godina. A budui da su njegove istine vjene, itat e se i kada proe sljedee stoljee.
Frederic Bastiat (1801-1850) bio je francuski ekonomist, dravnik i pisac. Najvie
je pisao u godinama koje su neposredno prethodile - ili slijedile - Februarsku revoluciju 1848.
Bilo je to razdoblje kada se Francuska ubrzano okretala totalnom socijalizmu. Kao
predstavnik Zakonodavne skuptine, gospodin Bastiat prouavao je i objanjavao svaku
socijalistiku zabludu im bi se pojavila i objanjavao kako se socijalizam mora neizbjeno
degenerirati u komunizam. No, veina njegovih sunarodnjaka odluila je ignorirati njegovu
logiku.
Zakon je, ovdje, ponovo predstavljen zato to je danas u Americi ista situacija kao u
Francuskoj 1848. Iste socijalistiko-komunistike ideje i planovi, koji su tada bili prihvaeni u
Francuskoj, danas kolaju Amerikom. Objanjenja i argumenti koje je tada izloio gospodin
Bastiat - od rijei do rijei - podjednako vrijede i danas. Njegove ideje zasluuju da ih
paljivo sasluamo.
str. 5/44
- P R E D G O V O R -
"Drava je ona velika izmiljotina pomou koje svatko pokuava ivjeti na raun
svakog drugog."
Frederic Bastiat
Frederic Bastiat (1801 - 1850) zauzima posebno mjesto u srcima i svijesti prijatelja
slobode. Tu nema misterije koju treba rjeavati. Klju Bastiatovog apela je integritet i
elegancija njegove poruke. Njegovo pisanje pokazuje istou i promiljenu strast koje su
rijetke u suvremenom svijetu. Uvijek je pisao da ga razumiju, da uvjeri, a ne da impresionira
ili zbuni.
Posredstvom prie, Bastiat je svojim francuskim sunarodnjacima spretno sruio
pogrene predodbe o ekonomiji. Kada nam, danas, u modernoj Americi, intelektualci i
politiari i dalje govore da nas slobodan ulaz inozemnih proizvoda osiromauje ili da
destruktivni zemljotresi i uragani dovode do prosperiteta, stvarajui potrebu za ponovnom
izgradnjom, vidimo rezultate kulture koja ne zna za Frederica Bastiata.
Ali, misliti da je Bastiat samo ekonomist znai ne cijeniti ga dovoljno. Bastiat je bio
filozof zakona prvog ranga. Ono to ga je napravilo takvim je Zakon. Piui, dok je
Francuska bila zavoena lanim obeanjima socijalizma, Bastiat se bavio zakonom u
klasinom smislu; on svoj razum usmjerava na otkrivanje naela drutvene organizacije koja
najbolje odgovara ljudskim biima.
Poinje priznanjem da pojedinci moraju djelovati da bi se odravali u ivotu. Oni to
ine djelujui svojim sposobnostima na prirodni svijet i transformirajui njegove komponente
u korisne proizvode. "ivot, sposobnosti, proizvodnja - drugim rijeima, individualnost,
sloboda, vlasnitvo - to je ovjek", pie Bastiat. A kako se nalaze u samoj sri ljudske prirode,
oni "prethode svom ljudskom zakonodavstvu i pretpostavljeni su mu." Premalo ljudi shvaa tu
poantu. Zakonodavni pozitivizam, miljenje da nema dobrog i loeg prije donoenja
zakonodavstva, naalost, mui ak i neke zagovornike individualne slobode (utilitaristike
potomke Benthama, na primjer). Ali, Bastiat nas podsjea: "ivot, sloboda i vlasnitvo ne
postoje zato to su ljudi stvorili zakone. Naprotiv, injenica da su ivot, sloboda i vlasnitvo
postojali ranije, upravo je i navela ljude da stvore zakone."
Za Bastiata, zakon je odricanje. Sloio se s prijateljem koji je govorio da je
neprecizno rei da zakon treba stvarati pravdu. U stvari, zakon bi trebao sprjeavati nepravdu.
"Pravda se postie samo u odsustvu nepravde". Ovo se nekim itateljima moe uiniti
dubiozno. No, ako razmislimo, moemo vidjeti da je slobodno i pravedno drutvo ono koje se
javlja kao posljedica izostanka nasilne intervencije protiv pojedinaca; njihovog ostavljanja na
miru.
Svrha zakona je obrana ivota, slobode i vlasnitva. On je, kae Bastiat, "kolektivna
organizacija individualnog prava na zakonitu obranu". Svaki pojedinac ima pravo braniti
svoj ivot, slobodu i vlasnitvo. Za grupu pojedinaca se, stoga, moe rei da ima "kolektivno
pravo" udruiti resurse radi obrane. "Stoga se naelo kolektivnog prava - razlog njegovog
postojanja, njegova legitimnost - zasniva na individualnom pravu. A zajednika snaga koja
titi ovo kolektivno pravo ne moe, logino, imati nikakvu drugu svrhu niti zadatak od onoga
koji zastupa." Ako je sama svrha zakona zatita individualnih prava, onda se zakon ne moe
str. 6/44
koristiti - bez kontradikcije -za ostvarivanje onoga to pojedinci nemaju pravo raditi. "Takvo
izopaenje sile bilo bi...suprotno naoj premisi." Rezultat bi bio nezakonit zakon.
Drutvo zasnovano na ispravnom konceptu zakona bilo bi ureeno i napredno. Ali,
naalost, neki e odabrati pljaku umjesto proizvodnje ako prva zahtijeva manje napora od
druge. Ozbiljna se opasnost javlja kada klasa ljudi koja stvara zakon (zakonodavstvo)
pribjegne pljaki. Rezultat je, pie Bastiat, "zakonita pljaka". U poetku, samo mala grupa
zakonodavaca legalno pljaka. No, to moe pokrenuti proces u kojemu se opljakane klase
bore da postanu dio izopaenosti zakona umjesto da tee njegovom ukidanju. "Kao da je
neophodno da, prije no to nastupi vladavina pravde, svatko pretrpi okrutnu odmazdu - neki
zbog toga to su loi, a neki zbog toga to ne razumiju stvari."
Rezultat ope legalne pljake je moralni kaos, upravo zato to su zakon i moral
suprotstavljeni. "Kad zakon i moral proturjee jedan drugom, graanin je suoen sa surovom
alternativom: ili da izgubi osjeaj za moral ili da izgubi potovanje prema zakonu." Bastiat
istie da je, za mnoge ljude, sve ono to je zakonito i opravdano. Zato zapadaju u konfuziju. I
konflikt.
Sve dok priznajemo da se zakon moe odvratiti od svog pravog cilja - da moe
naruavati vlasnitvo umjesto da ga titi, svatko e eljeti sudjelovati u izradi zakona, bilo da
bi se zatitio od pljake ili da bi ga iskoristio zarad pljake. Politika e pitanja uvijek biti
tetna, dominantna i zaokupljat e sve ivo. Bit e tue na vratima zakonodavne palae, a ni
borba unutar nje nee biti manje estoka.
Zvui poznato?
Bastiat - pored elje za plijenom - nalazi jo jedan motiv koji stoji iza legalne
pljake: "Lanu filantropiju". Opet, on vidi proturjenost. Ako filantropija nije dobrovoljna,
ona unitava slobodu i pravdu. Zakon ne moe dati nita to prvo nije uzeto njegovom
vlasniku. On tu analizu primjenjuje na sve vrste vladinih intervencija, od carina do,
takozvanog, javnog obrazovanja.
Bastiatove rijei su svjee kao da su danas napisane. On objanjava da legalnu
pljaku moemo prepoznati ako potraimo zakone koji doputaju da se vlasnitvo jedne osobe
da nekom drugom. Takve zakone treba ukinuti "bez odlaganja". Ali, upozorava on, "osoba
koja profitira od ovog zakona gorko e se aliti, branei svoja steena prava", svoja
ovlatenja. Bastiatov savjet je izravan: "Ne sluajte ovu sofistiku utjecajnih krugova.
Prihvaanje ovih argumenata ugradit e legalnu pljaku u cjelokupan sustav. U stvari, to se
ve dogodilo. Obmana dananjice je pokuaj da se svatko obogati na raun svakoga drugog."
Globalni stav koji je pozadina izopaenja zakona, pie Bastiat, smatra ovjeka
pasivnim entitetom, kome nedostaje vlastiti pokreta i koji eka ruku i plan mudrog
zakonodavca. On citira Rousseaua: "Zakonodavac je mehaniar koji pronalazi mainu".
Saint-Justa: "Zakonodavac nareuje budunosti. Na njemu je da hoe dobro ovjeanstvu.
Na njemu je da ljude napravi onim to on hoe da budu." I, poput otrog brijaa,
Robespierrea: "Funkcija vlasti je da usmjerava fizike i moralne snage nacije prema cilju
zbog kojeg je i stvorena politika zajednica."
Bastiat ponavlja osudu "ovjeka sustava" Adama Smitha, koji vidi ljude kao proste
pijune koje treba pomjerati po ahovskoj ploi. Da bi ostvario svoje ciljeve, zakonodavac
mora suzbiti ljudske razlike jer one remete plan. Nametnuta pokornost (ima li kakve druge?)
pravilo je dana. Bastiat, u tom smislu, citira nekoliko pisaca, a onda odgovara:
str. 7/44
"Oh, uzvieni pisci! Molim vas, sjetite se ponekad da su ta glina, taj pijesak i to
stajsko gnojivo, kojima tako proizvoljno raspolaete, ljudi! Oni su vam ravni! Oni su
inteligentna i slobodna ljudska bia poput vas! Kao i vi, i oni su od Boga dobili sposobnost da
uoavaju, da planiraju unaprijed, da misle i da sami prosuuju!"
Poslije citiranja nekoliko pisaca koji su toliko spremni posvetiti se ponovnom
izmiljanju ljudi, Bastiat vie ne moe kontrolirati svoj uas: "Ah, vi bijedna stvorenja! Vi,
koji mislite da ste tako veliki! Vi, koji prosuujete da je ovjeanstvo tako malo! Vi, koji elite
sve reformirati! Zato ne reformirate sebe same? Taj zadatak bio bi sasvim dovoljan."
Bastiat ne moe dopustiti ni neogranienoj demokraciji da umakne njegovom
domaaju. S uobiajenom elegancijom zadire pravo u sr problema. Demokrat pozdravlja
narodnu mudrost. Iz ega se ta mudrost sastoji? Iz sposobnosti da izaberu svemone
zakonodavce - i to je sve. "Ljudi, koji su za vrijeme izbora bili tako mudri, tako oralni i tako
savreni, sada nemaju nikakvih sklonosti; ili, ako ih imaju, to su sklonosti koje vuku dolje, u
degradaciju... ako su ljudi onako nesposobni, onako nemoralni i onako neuki kako to istiu
politiari, zato se onda pravo glasa tih istih ljudi brani s takvim ostraenim insistiranjem?"
I "ako su prirodne sklonosti ovjeanstva toliko hrave da nije sigurno dopustiti ljudima da
budu slobodni, kako to da su sklonosti tih organizatora uvijek pozitivne?"
Bastiat zavrava svoju knjigu prodornim pozivom na slobodu i odbacivanjem svih
prijedloga da se ljudima nametne neprirodno drutveno ureenje. On preklinje sve
zakonodavce i dobroinitelje neka odbace sve sustave i probaju slobodu.
Godinama poslije prvog objavljivanja Zakona malo toga napisanog u tradiciji
klasinog liberalizma moe se pribliiti njegovoj istoi, snazi, njegovoj skoro poetskoj
kvaliteti. Avaj, daleko od toga da je svijet nauio lekcije Zakona. Bastiata bi raalostilo u to
se Amerika pretvorila. Upozorio nas je. Identificirao je naela neophodna za pravo ljudsko
drutvo i uinio ih pristupanima svima. U borbi za okonanje legalizirane pljake etatizma i
obranu individualne slobode to se jo moglo traiti od jednog ovjeka?
Studeni, 1995.
Sheldon Richman
str. 8/44
-ZAKONZakon - izopaen! I policijske snage drave izopaene zajedno s njim! Zakon, kaem,
ne samo okrenut od svog pravog cilja, ve natjeran da slijedi sasvim suprotan cilj! Zakon pretvoren u oruje svakojake pohlepe! Umjesto da kontrolira zloin, zakon - i sam kriv za zla
koja bi trebao kanjavati!
Ako je ovo tono, to je ozbiljna injenica i moralna mi dunost nalae da na to
skrenem panju svojim sugraanima.
-IVOT JE BOJI DAR-
Bog nam je dao dar koji obuhvaa sve druge darove. To je dar ivota - fizikog,
intelektualnog i moralnog ivota.
Ali, ivot se ne moe sam odravati. Stvaratelj ivota nam je povjerio odgovornost
da ga uvamo, razvijamo i usavravamo. Da bismo to ostvarili, opskrbio nas je nizom
udesnih sposobnosti. I smjestio nas usred raznovrsnih prirodnih resursa. Djelujui naim
sposobnostima na te prirodne resurse, pretvaramo ih u proizvode i koristimo. Ovaj proces je
neophodan da bi ivot tekao svojim odreenim tokom.
ivot, sposobnosti, proizvodnja - drugim rijeima, individualnost, sloboda,
vlasnitvo - to je ovjek. I, usprkos lukavosti vjetih politikih lidera, ova tri Boja dara
prethode svom ljudskom zakonodavstvu i pretpostavljena su mu.
ivot, sloboda i vlasnitvo ne postoje zato to su ljudi stvorili zakone. Naprotiv,
injenica da su ivot, sloboda i vlasnitvo postojali ranije, upravo je i navela ljude da stvore
zakone.
-TO JE ZAKON?-
to je, onda, zakon? To je kolektivna organizacija individualnog prava na zakonitu

obranu.
Svatko od nas ima prirodno pravo - od Boga - braniti svoju linost, svoju slobodu i
svoje vlasnitvo. Ovo su tri osnovna ivotna zahtjeva i ouvanje svakog od njih u potpunosti
ovisi o ouvanju ona druga dva. Jer, to su nae sposobnosti nego produetak nae
individualnosti? A to je vlasnitvo nego produetak naih sposobnosti?
Ako svaka osoba ima pravo braniti - ak i silom - svoju linost, svoju slobodu i svoje
vlasnitvo, onda slijedi da grupa ljudi ima pravo organizirati i podravati zajedniku snagu
radi stalne zatite tih prava. Stoga se princip kolektivnog prava - razlog njegovog postojanja,
njegova legitimnost - temelji na individualnom pravu. A zajednika snaga koja titi ovo
kolektivno pravo ne moe, logino, imati nikakvu drugu svrhu niti zadatak od onoga koji
zastupa. Zato se, budui da pojedinac ne moe zakonito koristiti silu protiv linosti, slobode
str. 9/44
ili vlasnitva drugog pojedinca, onda zajednika sila - iz istog razloga - ne moe zakonito
koristiti za unitavanje linosti, slobode ili vlasnitva pojedinaca ili grupa.
Takvo izopaenje sile bilo bi, u oba sluaja, suprotno naoj premisi. Sila nam je dana
da branimo svoja individualna prava. Tko e se usuditi kazati da nam je sila dana da bismo
unitavali ista ta prava nae brae? Budui da nijedan pojedinac koji nezavisno djeluje ne
moe zakonito koristiti silu radi unitavanja prava drugih, zar iz toga logino ne slijedi da se
isti princip primjenjuje i na zajedniku silu koja nije nita drugo doli organizirana
kombinacija individualnih sila?
Ako je to tono, onda nita nije oiglednije od ovoga: zakon je organizacija
prirodnog prava zakonite obrane. On je zamjena individualnih sila zajednikom silom. A ova
zajednika sila treba initi samo ono to pojedinane sile imaju prirodno i zakonito pravo
initi: tititi osobe, slobode i vlasnitva; ouvati prava svakog i dovesti do toga da pravda
vlada nad svima nama.
-PRAVEDNA I TRAJNA VLAST-
Kada bi nacija poivala na ovim temeljima, ini mi se da bi meu ljudima vladao red,
kako u mislima tako i u djelima. ini mi se da bi takva nacija imala najjednostavniju,
najprihvatljiviju, najekonominiju, najogranieniju, najmanje ugnjetavaku, najpravedniju i
najtrajniju moguu vladu - ma kakva bila njena politika forma.
Pod takvom administracijom svatko bi shvatio da ima sve privilegije, kao i sve
odgovornosti svoje egzistencije. Nitko ne bi imao nikakav spor s vladom, pod uvjetom da se
njegova linost potuje, da je njegov rad slobodan i da su plodovi tog rada zatieni od svakog
nepravednog napada. Kad postignemo uspjeh, ne bismo morali zahvaljivati dravi na svom
uspjehu. A kada, pak, doivimo neuspjeh, ne bismo pomiljali na to da za svoju nesreu
krivimo dravu vie no to je seljaci okrivljuju zbog grada ili mraza. Drava bi se osjeala
samo preko neprocjenjivih blagoslova sigurnosti koje bi osiguravao ovakav koncept vlasti.
Moe se dalje konstatirati da bi se, zahvaljujui nemijeanju drave u privatne
poslove, nae potrebe i njihovo zadovoljavanje razvijali na logian nain. Ne bismo viali
siromane porodice koje trae knjievno obrazovanje prije nego to dobiju hljeb. Ne bismo
gledali gradove naseljene na raun seoskih okruga, niti seoske okruge na raun gradova. Ne
bismo gledali velika pomjeranja kapitala, radne snage i stanovnitva izazvana zakonodavnim
odlukama.
Izvori nae egzistencije postali su neizvjesni i nepouzdani zbog takvih pomjeranja
koja je izazvala drava. A, osim toga, ovakvi zakoni optereuju vladu veim odgovornostima.
-POTPUNO IZOPAENJE ZAKONA-
Ali, naalost, zakon se nikako ne ograniava na svoje prave funkcije. I, kada nadie
svoje prave funkcije, to ne ini samo u nekim nevanim i spornim pitanjima. Zakon je otiao
dalje od toga; on je djelovao izravno suprotno svojoj vlastitoj svrsi. Zakon je koriten da
uniti svoj vlastiti cilj: primijenjen je za unitavanje pravde koju je trebao odravati; za
ograniavanje i unitavanje prava koja je, po svojoj stvarnoj namjeni, trebao potovati. Zakon
str. 10/44
je stavio kolektivnu silu na raspolaganje beskrupuloznim ljudima koji ele, bez rizika,
eksploatirati linost, slobodu i vlasnitvo drugih. Pretvorio je pljaku u pravo, kako bi zatitio
pljaku. I pretvorio je zakonitu obranu u zloin, kako bi kaznio zakonitu obranu.
Kako je ostvareno ovo izopaenje zakona? I kakvi su rezultati?
Zakon je izopaen pod utjecajem dva potpuno razliita uzroka: glupe pohlepe i lane
filantropije. Porazgovarajmo o prvoj.
-FATALNA SKLONOST OVJEANSTVA-
Samoouvanje i vlastiti razvoj uobiajene su aspiracije svih ljudi. I kada bi svatko

uivao u neogranienom koritenju svojih sposobnosti i slobodno raspolagao plodovima
svoga rada, drutveni bi progres bio stalan, neprekidan i neiscrpan.
Ali, postoji jo jedna tendencija uobiajena kod ljudi. Kad mogu, ele ivjeti i
prosperirati na raun drugih. Ovo nije ishitrena optuba. Niti potjee od mranog i
nemilosrdnog duha. Anali povijesti svjedoe o toj istini: neprestani ratovi, masovne migracije,
vjerski progoni, univerzalno ropstvo, nepotenje u trgovini i monopoli. Ova fatalna elja vodi
porijeklo iz same prirode ovjeka - iz tog primitivnog, univerzalnog i neuguivog instinkta
koji ga tjera da zadovoljava svoje elje uz najmanji mogui trud.
-VLASNITVO I PLJAKA-
ovjek moe ivjeti i zadovoljavati svoje potrebe samo neprekidnim radom;

neprekidnom primjenom svojih sposobnosti na prirodne resurse. Ovaj proces je porijeklo
vlasnitva.
Ali, tono je i to da ovjek moe ivjeti i zadovoljavati svoje potrebe otimanjem i
koritenjem proizvoda tueg rada. Ovaj proces je porijeklo pljake.
No, kako je ovjek prirodno sklon izbjegavanju truda - a kako je rad sam po sebi
muka - slijedi da e ljudi pribjei pljaki uvijek kada je pljakati lake nego raditi. Povijest
nam ovo sasvim jasno pokazuje. A pod tim uvjetima ni religija ni moral to ne mogu
zaustaviti.
Kada se, onda, okonava pljaka? Okonava se kada postane munija i opasnija od
rada.
Oigledno je, onda, da je prava svrha zakona koristiti mo svoje kolektivne sile da
zaustavi ovu fatalnu sklonost pljakanju umjesto radu. Sve zakonske mjere trebale bi tititi
vlasnitvo i kanjavati pljaku.
Ali, uopeno govorei, zakon stvara jedan ovjek ili jedna klasa ljudi. A kako zakon
ne moe funkcionirati bez odobrenja i podrke dominantne sile, ova sila se mora povjeriti
onima koji zakone prave.
Ova injenica, kombinirana s fatalnom sklonou ljudskog srca da svoje potrebe
zadovoljava uz najmanji mogui napor, objanjava gotovo univerzalnu izopaenost zakona.
str. 11/44
Zato je lako razumjeti kako zakon, umjesto da kontrolira nepravdu, postaje nepobjedivo
oruje nepravde. Lako je shvatiti zato zakonodavac koristi zakon da, u razliitoj mjeri, kod
drugih ljudi unitava njihovu osobnu neovisnost ropstvom, njihovu slobodu ugnjetavanjem, a
njihovo vlasnitvo pljakom. Ovo se ini radi koristi osobe koja stvara zakon, a razmjerno
moi koju ima.
-RTVE LEGALNE PLJAKE-
Ljudi se, prirodno, bune protiv nepravde ije su rtve. Stoga, kada pljaku organizira
zakon radi profita onih koji zakon prave, sve opljakane klase - mirnim ili revolucionarnim
putem - pokuavaju, nekako, i same poeti pisati zakone. Ovisno o stupnju njihovog
obrazovanja te opljakane klase, u pokuaju da dostignu politiku mo, mogu predloiti jedan
od dva sasvim razliita cilja: zaustaviti legalnu pljaku ili uzeti udjela u njoj.
Teko naciji kada ovaj drugi cilj prevlada kod masovnih rtava legalne pljake, kad
na njih doe red da prigrabe vlast da prave zakone!
Dok se to ne dogodi, manjina vri legalnu pljaku nad veinom, to je uobiajena
praksa tamo gdje je pravo uea u izradi zakona ogranieno na nekoliko osoba. Ali, onda,
uee u izradi zakona postaje univerzalno. A tada, ljudi nastoje svoje suprotstavljene interese
uravnoteiti univerzalnom pljakom. Umjesto da iz korijena iupaju nepravdu koja se nalazi
u drutvu, oni od tih nepravdi prave opu pojavu. im opljakane klase zadobiju politiku
vlast, uvode sustav represalija protiv drugih klasa. One ne ukidaju legalnu pljaku. (Ovaj bi
cilj zahtijevao vie prosvjeenosti nego to je posjeduju). Umjesto toga, one se ugledaju na
svoje loe prethodnike uestvujui u legalnoj pljaki, mada je ona protiv njihovih vlastitih
interesa.
Kao da je neophodno da, prije no to nastupi vladavina pravde, svatko pretrpi
okrutnu odmazdu - neki zbog toga to su loi, a neki zbog toga to ne razumiju stvari.
-REZULTATI LEGALNE PLJAKE-
U drutvo se ne moe unijeti vea promjena i vee zlo od sljedeeg: pretvaranja

zakona u instrument pljake.
Koje su posljedice takvog izopaenja? Trebali bi nam itavi tomovi da ih sve
opiemo. Stoga se moramo zadovoljiti isticanjem najupadljivijih.
Na prvom mjestu ona iz svaije savjesti brie razliku izmeu pravde i nepravde.
Nijedno drutvo ne moe postojati ako se zakoni u izvjesnoj mjeri ne potuju.
Najsigurniji put da zakoni budu potovani je da ih uinimo vrijednima potovanja. Kad zakon
i moral proturjee jedan drugom, graanin je suoen sa surovom alternativom: ili da izgubi
osjeaj za moral ili da izgubi potovanje prema zakonu. Ova dva zla imaju podjednake
posljedice i pojedincu bi se bilo teko opredijeliti.
Priroda zakona je da odrava pravdu. Ovo je u toj mjeri tono da su, u svijesti ljudi,
zakon i pravda jedno te isto. U svima nama postoji snana dispozicija da vjerujemo kako je
sve ono to je zakonito i opravdano. Ovo uvjerenje je tako rasprostranjeno da mnoge osobe
str. 12/44
pogreno vjeruju da su neke stvari "pravedne" samo zato to ih takvima ini zakon. Stoga, da
bismo pljaku uinili naizgled pravednom i svetom pred mnogim ljudskim savjestima,
potrebno je samo da je zakon dekretom odobri. Ropstvo, restrikcije i monopol nai e
branitelje ne samo meu onima koji na njima profitiraju ve i meu onima koji zbog njih pate.
-SUDBINA NEKONFORMISTA-
Ako nagovijestite sumnju u moral tih institucija, hrabro se kae "da ste opasan
inovator, utopist, teoretiar, podriva reda; ruili biste temelje na kojima poiva drutvo."
Ako drite predavanja o moralu ili politikoj znanosti, nai e se politike
organizacije da piu peticije vladi u ovom smislu: "da se znanost vie ne moe predavati
iskljuivo sa stanovita slobodne trgovine (slobode, vlasnitva i pravde) kao to je to dosad
bio sluaj, ve da se, ubudue, mora predavati iskljuivo sa stanovita injenica i zakona koji
reguliraju francusku privredu (injenice i zakoni koji su u suprotnosti sa slobodom,
vlasnitvom i pravdom). Da se na radnim mjestima nastavnika koja dotira vlada profesor
mora strogo suzdravati da, ni u najmanjoj mjeri, ne ugrozi nuno potovanje zakona koji su
trenutno na snazi."*
Stoga, ako postoji zakon koji sankcionira ropstvo ili monopol, ugnjetavanje ili krau
u bilo kojem obliku, on se nikada ne smije spominjati. Jer kako se moe spomenuti bez
nanoenja tete potovanju koje izaziva? tovie, moral i politika ekonomija moraju se
predavati sa stanovita ovog zakona; na osnovi pretpostavke da to mora biti pravedan zakon
samo zato to je zakon.
Sljedea posljedica ovog traginog izopaenja zakona je da daje pretjeranu vanost
politikim strastima i sukobima, i politici uope.
Ovu bih tvrdnju mogao dokazati na tisuu naina. No, ilustracije radi, ograniit u se
na temu koja u posljednje vrijeme okupira svaije misli: ope pravo glasa.
-TKO E SUDITI?-
Sljedbenici Rousseauove kole miljenja - koji sebe smatraju vrlo naprednima, a

koje ja smatram dvadeset stoljea iza svoga vremena - nee se sloiti sa mnom po ovom
pitanju. Ali, ope pravo glasa - koristei ovu rije u najuem smislu - ne predstavlja jednu od
onih svetih dogmi koje je zloin preispitivati ili dovoditi u sumnju. U stvari, na ope pravo
glasa mogu se dati ozbiljne primjedbe.
Kao prvo, rije ope prikriva grubu greku. Na primjer, u Francuskoj ivi 36 milijuna
ljudi. Stoga, da bi pravo glasa postalo ope, trebalo bi da postoji 36 milijuna glasaa. Ali,
najiri sustav omoguava glasanje samo 9 milijuna ljudi. Tri od etiri osobe su iskljuene.
tovie, iskljuene su od strane one etvrte. Ta etvrta osoba iznosi princip nesposobnosti kao
svoj razlog za iskljuivanje ostalih.
Opi odbor proizvoaa, poljoprivrede i trgovine, 6. svibnja 1850. g.
str. 13/44
Ope pravo glasa, onda, podrazumijeva ope pravo glasa za one koji su sposobni.
Ali, tu ostaje ovo sutinsko pitanje: Tko je sposoban? Jesu li maloljetnici, ene, duevni
bolesnici i osobe koje su poinile neke vee zloine jedini koje treba smatrati nesposobnima?
-RAZLOG ZBOG KOJEGA JE GLASANJE OGRANIENO-
Blie ispitivanje ove tematike pokazuje nam motiv zbog kojega se pravo glasa
temelji na pretpostavci nesposobnosti. Motiv je da onaj koji bira ili glasa to svoje pravo
ostvaruje ne samo za sebe, ve za svakoga.
Najiri izborni sustav i najogranieniji izborni sustav su, u ovom pogledu, slini.
Razlikuju se jedino po tome to ini nesposobnost. To nije razlika u principu, ve samo
razlika u stupnju.
Ako je, kao to to tvrde suvremene grke i rimske kole miljenja, pravo glasa
nekome dano roenjem, bila bi nepravda za odrasle da spreavaju ene i djecu da glasaju.
Zato su sprijeeni u tome? Zato to su unaprijed oznaeni kao nesposobni. I zato je
nesposobnost motiv za iskljuivanje? Zato to glasa nije jedini koji snosi posljedice svog
glasanja; zato to se svaki glas dotie i pogaa svakog u cjelokupnoj drutvenoj zajednici;
zato to ljudi u drutvenoj zajednici imaju pravo traiti neka jamstva u pogledu postupaka od
kojih ovisi njihova dobrobit i egzistencija.
-ODGOVOR JE U OGRANIAVANJU ZAKONA-
Znam to se moe odgovoriti na ovo; kakvi mogu biti prigovori. Ali, ovo nije mjesto
da se iscrpno razmatra proturjenost ove vrste. Ovdje samo elim primijetiti da bi ta polemika
oko opeg prava glasa (kao veina drugih politikih pitanja), koja uzrujava, uzbuuje i rui
nacije, izgubila skoro sav svoj znaaj da je zakon uvijek bio ono to treba biti.
U stvari, da je zakon ogranien na zatitu svih osoba, svih sloboda i svih vlasnitva;
da je zakon samo organizirana kombinacija prava pojedinca na samoobranu; da je zakon
prepreka, kontrola, onaj koji kanjava svako ugnjetavanje i pljaku - bismo li se mi, graani,
tada raspravljali oko obuhvaenosti birakim pravom?
Bi li pod takvim okolnostima obuhvaenost birakim pravom ugrozila ono vrhunsko
dobro - javni mir? Bi li iskljuene klase odbile mirno saekati dobivanje svog prava glasa? Bi
li oni koji su imali pravo glasa ljubomorno branili svoju privilegiju?
Da je zakon ogranien na svoje prave funkcije, svaiji interes pred zakonom bio bi
isti. Nije li jasno da, pod takvim uvjetima, oni koji su glasali ne bi ometali one koji nisu
glasali?
str. 14/44
-KOBNA IDEJA LEGALNE PLJAKE-
No, s druge strane, zamislite da je uveden ovaj fatalni princip: pod izgovorom
organiziranja, reguliranja, zatite ili pomoi, zakon uzima vlasnitvo jedne osobe i daje ga
drugom; zakon uzima bogatstvo svih i daje ga nekolicini - bilo da su oni seljaci, proizvoai,
brodovlasnici, umjetnici ili komiari. Pod takvim e uvjetima, onda, svaka klasa sigurno teiti
da se doepa zakona, i to je logino.
Iskljuene klase ljutito e traiti svoje pravo glasa - i radije e sruiti drutveni sustav
nego da ostanu bez njega. ak e vam i prosjaci i vagabundi tada dokazivati da imaju
neosporno pravo glasa. Rei e vam:
"Mi ne moemo kupiti vino, duhan ili sol, a da ne platimo porez. A dio poreza koji
plaamo je zakonom - u vidu povlastica i subvencija - dat ljudima bogatijim od nas. Drugi
koriste zakon da poveaju cijene kruha, mesa, eljeza ili platna. Pa, budui da svi drugi
koriste zakon radi vlastite koristi, mi bismo takoer eljeli koristiti zakon zarad nae vlastite
koristi. Traimo od zakona pravo na pomo koja predstavlja pljaku od strane siromaha. Da
bismo ostvarili to pravo, i mi trebamo biti glasai i zakonodavci kako bismo za nau klasu
Prosjaenje organizirali u irokim razmjerima, kao to ste vi, u irokim razmjerima,
organizirali Zatitu za vau klasu. Ta, nemojte rei nama, prosjacima, da ete vi raditi za nas
i onda nam, kao to predlae gospodin Mimerel, baciti 600.000 franaka da bi nas uutkali,
kao to biste nam bacili kost da gloemo. Mi imamo druge zahtjeve. I, u svakom sluaju,
elimo se cjenjkati za sebe kao to su se druge klase cjenjkale za sebe!"
I, to moete odgovoriti na takav argument!
-IZOPAEN ZAKON IZAZIVA SUKOBE-
Sve dok priznajemo da se zakon moe odvratiti od svog pravog cilja - da moe
naruavati vlasnitvo umjesto da ga titi - svatko e eljeti sudjelovati u izradi zakona, bilo da
bi se zatitio od pljake ili da bi ga iskoristio radi pljake. Politika pitanja uvijek e biti
tetna, dominantna i zaokupljat e sve ivo. Bit e tue na vratima Zakonodavne palae, a ni
borba unutar nje nee biti manje estoka. Da bismo ovo spoznali, gotovo i ne moramo
razmatrati to se dogaa u francuskom i engleskom zakonodavstvu; samo shvatiti ovo pitanje
znai znati odgovor.
Treba li nuditi dokaze da je ovo odvratno izopaenje zakona vjeiti izvor mrnje i
nesklada; da tei unitenju samog drutva? Ako je takav dokaz potreban, pogledajte
Sjedinjene Drave (1850. godine). Nema zemlje u svijetu gdje se zakon vie dri u okvirima
svoje prave domene: zatite slobode i vlasnitva svake osobe. Kao posljedica toga, ini se da
nema zemlje u svijetu gdje drutveni poredak poiva na vrim temeljima. Ali, ak i u
Sjedinjenim Dravama, postoje dva - i samo dva - pitanja koja su oduvijek ugroavala javni
mir.
str. 15/44
-ROPSTVO I CARINE SU PLJAKA-
Koja su to dva pitanja? To su ropstvo i carine. To su jedina dva pitanja kod kojih je,
nasuprot opem duhu republike Sjedinjenih Drava, zakon poprimio karakter pljakaa.
Ropstvo je, po zakonu, naruavanje slobode. Zatitna carina je, po zakonu,
naruavanje vlasnitva.
Izuzetna je injenica da ovaj dvostruki legalni zloin, tuno nasljee Starog svijeta predstavlja jedino pitanje koje moe (a moda i hoe) dovesti do propasti Unije [Sjedinjenih
Amerikih Drava]. Zaista je nemogue zamisliti, u samom srcu drutva, injenicu koja
izaziva vee zaprepatenje od ove: Zakon je postao instrument nepravde. A, ako ova injenica
nosi uasne posljedice po Sjedinjene Drave - gdje je prava svrha zakona izopaena samo u
sluaju ropstva i carina - kakve li e biti posljedice u Europi, gdje je izopaenost zakona
naelo i sustav?
-DVIJE VRSTE PLJAKE-
Prihvaajui misao sadranu u uvenoj proklamaciji gospodina Carliera, gospodin

de Montalembert (politiar i pisac) rekao je: "Moramo ratovati protiv socijalizma". Prema
definiciji socijalizma koju je iznio gospodin Charles Dupin, htio je rei: "Moramo ratovati
protiv pljake".
Ali, o kakvoj je pljaki govorio? Jer, postoje dvije vrste pljake: legalna i nelegalna.
Ne mislim da se nelegalna pljaka, kao to su kraa ili prevara - koje kazneni
zakonik definira, predvia i kanjava - moe nazvati socijalizmom. Nije to ona vrsta pljake
koja sustavno prijeti temeljima drutva. U svakom sluaju, rat protiv ove vrste pljake nije
ekao na zapovijed ove gospode. Rat protiv nelegalne pljake vodi se otkako je svijeta. Puno
prije februarske revolucije 1848. godine - ak puno prije pojave samog socijalizma Francuska je osiguravala policiju, suce, andare, zatvore, tamnice i gubilita u cilju borbe
protiv nezakonite pljake. Sam zakon vodi ovaj rat, a moja je elja i miljenje da zakon treba
uvijek odrati takav odnos prema pljaki.
-ZAKON BRANI PLJAKU-
Ali, on to uvijek ne ini. Ponekad, zakon brani pljaku i uestvuje u njoj. Zato su
korisnici poteeni sramote, opasnosti i skrupula koje bi njihova djela inae ukljuivala.
Ponekad zakon stavlja itav aparat sudaca, policije, zatvora i andara u slubu pljakaa i kada se brani - tretira rtvu kao kriminalca. Ukratko, postoji legalna pljaka i ba o tome,
nema sumnje, govori gospodin de Montalembert.
Ova legalna pljaka moe biti samo izolirana mrlja meu zakonodavnim mjerama
naroda. U tom sluaju, najbolje je izbrisati je uz minimum govora i denuncijacija - i usprkos
guvi koju prave utjecajni krugovi.
str. 16/44
-KAKO IDENTIFICIRATI LEGALNU PLJAKU-
Ali, kako identificirati ovu legalnu pljaku? Sasvim jednostavno. Pogledajte uzima li
zakon od nekih ljudi neto to im pripada i daje drugim ljudima kojima to ne pripada.
Pogledajte donosi li zakon koristi jednom graaninu na raun drugog, inei ono to sam
graanin ne moe uiniti, a da ne poini zloin.
Onda ukinite taj zakon bez odlaganja, jer on nije samo zlo sam po sebi nego i bogat
izvor daljnjih zala jer priziva represalije. Ako se takav zakon - koji je, moda, izoliran sluaj smjesta ne ukine, on e se proiriti, umnoiti i razviti u sustav.
Osoba koja profitira od ovog zakona gorko e se aliti, branei svoja steena prava.
Tvrdit e da je drava obavezna tititi i poticati njegovu konkretnu djelatnost; da ta procedura
obogauje dravu zato to zatiena djelatnost, na taj nain, moe troiti vie i dati vee plae
sirotim radnim ljudima.
Ne sluajte ovu sofistiku utjecajnih krugova. Prihvaanje ovih argumenata ugradit e
legalnu pljaku u cjelokupan sustav. U stvari, to se ve dogodilo. Obmana dananjice je
pokuaj da se svatko obogati na raun svakog drugog; da se pljaka uini univerzalnom pod
izgovorom njezinog reguliranja.
-LEGALNA PLJAKA IMA PUNO IMENA-
Sad, legalna se pljaka moe izvriti na bezbroj naina. Stoga imamo bezbroj
planova za njezino organiziranje: carine, zatita, povlastice, subvencije, poticajne mjere,
progresivno oporezivanje, narodne kole, garantirana radna mjesta, garantirani profit,
minimalne nadnice, pravo na pomo, pravo na sredstva za rad, bespovratni kredit i tako dalje,
i tako dalje. Svi ovi planovi kao cjelina - sa svojim zajednikim ciljem zakonitog pljakanja ine socijalizam.
No, budui da je, prema ovoj definiciji, socijalizam skup doktrine, kakav napad
moemo izvriti na njega osim rata doktrine? Ako smatrate da je ova socijalistika doktrina
pogrena, apsurdna i loa, onda je pobijte. I to je grenija, apsurdnija i gora, to e se lake
opovrgnuti. Na prvom mjestu, ako elite biti jaki, ponite upati iz korijena svaku esticu
socijalizma koja se uvukla u vae zakonodavstvo. To nee biti lak zadatak.
-SOCIJALIZAM JE LEGALNA PLJAKA-
Gospodin de Montalembert optuen je da se eli boriti protiv socijalizma

koritenjem brutalne sile. Valjalo bi ga osloboditi te optube, jer on je jasno rekao: "Rat koji
moramo voditi protiv socijalizma mora biti u skladu sa zakonom, au i pravdom".
Ali, kako gospodin de Montalembert ne vidi da je samog sebe stavio u zaarani
krug? Koristili biste zakon da se borite protiv socijalizma? Ali, upravo je zakon ono na to se
socijalizam oslanja. Socijalisti ele vriti legalnu, a ne nelegalnu pljaku. Kao i svi drugi koji
imaju monopol, socijalisti ele pretvoriti zakon u vlastito oruje. A kad zakon jednom prijee
na stranu socijalizma, kako se moe upotrijebiti protiv njega?
str. 17/44
Jer, kad zakon potie pljaku, ona se ne plai vaih sudova, vaih andara i vaih
zatvora. Prije bi im se mogla obratiti za pomo.
Da biste to prevenirali, sprijeili biste socijalizam da pone stvarati zakone?
Sprijeili biste socijaliste da uu u zakonodavnu palau? Neete uspjeti, proriem, sve dok
legalna pljaka bude osnovni posao zakonodavstva. Nelogino je - u stvari, apsurdno pretpostavljati drugaije.
-IZBOR PRED NAMA-
Pitanje legalne pljake mora se rijeiti jednom zasvagda i postoje samo tri naina da
se ono rijei:
1. Manjina pljaka veinu.
2. Svatko pljaka svakoga.
3. Nitko ne pljaka nikoga.
Moramo izabrati izmeu ograniene pljake, ope pljake i nikakve pljake. Zakon
moe pratiti samo jedno od ova tri.
Ograniena legalna pljaka: Ovaj sustav je prevladavao onda kada je bilo
ogranieno pravo glasa. Okretali bi lea ovom sustavu da se sprijei najezda socijalizma.
Opa legalna pljaka: Prijetili su nam ovim sustavom otkako je pravo glasa postalo
ope. Veina, koja je nedavno dobila pravo glasa, odluila je formulirati zakon na istom
principu legalne pljake koji su koristili njihovi prethodnici kad je pravo glasa bilo
ogranieno.
Odsustvo legalne pljake: Ovo je princip pravde, mira, reda, stabilnosti, harmonije i
logike. Do dana svoje smrti, proklamirat u ovaj princip svom snagom svojih plua (to je
sve, avaj, suvie neadekvatno)*.
-PRAVA FUNKCIJA ZAKONA-
A moe li se, sasvim iskreno govorei, od zakona traiti ita vie od odsustva
pljake? Moe li se zakon - koji trai obaveznu primjenu sile - koristiti za bilo to drugo, osim
za zatitu svaijih prava? Izazivam bilo koga da ga proiri izvan ove svrhe, a da ga ne izopai
i, zbog toga, ne okrene mo protiv pravde. Ovo je najkobnije i najneloginije izopaenje koje
se ikako moe zamisliti. Mora se priznati da je pravo rjeenje - koje se tako dugo trai u
oblasti drutvenih odnosa - sadrano u ovim jednostavnim rijeima: "Zakon je organizirana
pravda".
Sada moramo rei sljedee: Kada pravda - odnosno, sila - organizira zakon, ovo
iskljuuje ideju koritenja zakona (sile) za organiziranje svake ljudske aktivnosti, bilo da se
radi o radnoj snazi, dobrotvornim djelatnostima, poljoprivredi, industriji, obrazovanju,
*
U vrijeme kada je ovo napisano Bastiat je znao da umire od tuberkuloze. Umro je godinu dana poslije.
str. 18/44
umjetnosti ili vjeri. Zakonsko organiziranje bilo koje od njih neizbjeno bi unitilo sutinsku
organizaciju - pravdu. Jer, zaista, kako moemo zamisliti upotrebu sile protiv slobode graana
bez njezine upotrebe i protiv pravde i, samim tim, djelovanja protiv njezine prave svrhe?
-ZAVODLJIVI MAMAC SOCIJALIZMA-
Ovdje se sreem s najpopularnijom zabludom naeg vremena. Ne smatra se

dovoljnim da zakon bude pravedan; on mora biti filantropski. Niti je dovoljno da zakon
svakom graaninu garantira slobodno i nekodljivo koritenje njegovih sposobnosti za
fiziko, intelektualno i moralno osobno usavravanje. Umjesto toga, zahtijeva se da zakon
neposredno iri blagostanje, obrazovanje i moral po cijeloj naciji.
To je zavodljivi mamac socijalizma. I opet ponavljam: ove dvije primjene zakona
izravno su proturjene jedna drugoj. Moramo izabrati izmeu njih. Graanin ne moe
istovremeno biti slobodan i neslobodan.
-PRISILNO BRATSTVO UNITAVA SLOBODU-
Gospodin de Lamartine jednom mi je ovako pisao: "Vaa doktrina ini samo

polovicu mojega programa. Zaustavili ste se kod slobode; ja idem dalje, do bratstva."
Odgovorio sam mu: "Drugi dio Vaeg programa unitit e prvi."
Ustvari, meni je nemogue razdvojiti rije bratstvo od rijei dobrovoljno. Nikako ne
mogu razumjeti kako se bratstvo moe zakonito nametnuti bez zakonitog unitavanja slobode
i, samim tim, bez zakonitog bacanja pravde pod noge.
Legalna pljaka ima dva korijena: kao to sam ranije rekao, jedan od njih je ljudska
pohlepa; drugi je lana filantropija.
Na ovom mjestu mislim da bih trebao tono objasniti to podrazumijevam pod rijeju
pljaka.
-PLJAKA NARUAVA VLASNITVO-
Ja ovu rije, kao to se esto radi, ne koristim ni u kakvom nejasnom, neodreenom,

priblinom ili metaforinom smislu. Ja je koristim u njezinom znanstveno prihvaenom
znaenju - da izraava ideju suprotnu ideji vlasnitva (nad plaama, zemljom, novcem ili bilo
im drugim). Kada se dio bogatstva prenese s osobe koja ga posjeduje - bez njezinog
pristanka i bez nadoknade, bilo silom ili prevarom - na bilo koga tko je ne posjeduje, onda
kaem da je vlasnitvo narueno; da je poinjen akt pljake.
Kaem da je ovaj in upravo ono to bi zakon trebao guiti, uvijek i svuda. Kada
zakon sam poini ono djelo koje treba guiti, kaem da je, ipak, poinjena pljaka i dodajem
da je, s toke gledita drutva i blagostanja, ova agresija na prava jo gora. U ovom sluaju
legalne pljake, meutim, osoba koja stjee korist nije odgovorna za in pljakanja.
Odgovornost za ovu legalnu pljaku snosi zakon, zakonodavac i samo drutvo. U tome lei
politika opasnost.
str. 19/44
Treba aliti to je rije pljaka uvredljiva. Uzalud sam pokuavao pronai neku rije
koja ne bi bila uvredljiva, jer ne bih nikad elio - a posebno sada - naim razmiricama dodati
jednu iritirajuu rije. Zato, bilo da mi vjerujete ili ne, izjavljujem da ne namjeravam napadati
bilo ije namjere ili moral. Prije bi se reklo da napadam jednu ideju koju smatram pogrenom;
sustav koji mi se ini nepravednim; nepravdu tako neovisnu o osobnim namjerama da svatko
od nas ima koristi od nje, ne elei da tako bude i zbog nje pati, ne znajui uzrok svoje patnje.
-TRI SUSTAVA PLJAKE-
Iskrenost onih koji se zalau za protekcionizam, socijalizam i komunizam ovdje se

ne dovodi u pitanje. Svaki pisac koji to uradi mora biti pod utjecajem politikog duha ili
politikog straha. Treba istaknuti, meutim, da su protekcionizam, socijalizam i komunizam
sutinski ista biljka u tri razliite faze svoga rasta. Sve to se moe rei je da je legalna pljaka
vidljivija kod komunizma - zato to je to kompletna pljaka; i kod protekcionizma - zato to je
pljaka ograniena na specifine grupe i privredne grane.* Stoga slijedi da je, od ova tri
sustava, socijalizam najnejasniji, najneopredjeljeniji i, shodno tome, najiskreniji stadij
razvoja.
Ali, iskrene ili neiskrene, namjere ljudi ovdje se ne dovode u pitanje. Ustvari, ve
sam kazao da se legalna pljaka djelimice zasniva na filantropiji, premda je to lana
filantropija.
S ovim objanjenjem ispitajmo vrijednost - porijeklo i tendenciju - ove popularne
aspiracije koja pretendira na to da ostvari ope blagostanje uz pomo ope pljake.
-ZAKON JE SILA-
Budui da zakon organizira pravdu, socijalisti pitaju zato zakon ne organizira i

radnu snagu, obrazovanje i religiju.
Zato se zakon ne bi koristio za te svrhe? Zato to ne bi mogao organizirati radnu
snagu, obrazovanje i religiju, a da ne uniti pravdu. Moramo se sjetiti da je zakon sila i da se,
shodno tome, prave funkcije zakona ne mogu zakonski proirivati izvan pravih funkcija sile.
Kada zakon i sila dre pojedinca u okvirima pravde, oni ne nameu nita drugo do
puku negaciju. Obvezuju ga samo na to da se suzdri od povrjeivanja drugih. Oni ne
naruavaju ni njegovu linost, ni slobodu, ni vlasnitvo. Oni tite sve njih. Oni su defanzivni;
podjednako brane prava svih.
Da je specijalna privilegija vladine zatite od konkurencije - monopol - dana samo jednoj grupi u Francuskoj,
na primjer radnicima koji se bave obradom eljeza, taj in bi tako oito bio legalna pljaka da ne bi dugo
potrajao. Upravo zato vidimo sve zatiene obrte kombinirane u zajedniku stvar. Oni se, ak, organiziraju tako
da izgleda da zastupaju sve radne ljude. Instinktivno, oni osjeaju da se legalna pljaka prikriva njezinim
uopavanjem.
str. 20/44
-ZAKON JE NEGATIVAN KONCEPT-
Nekodljivost zadatka koji obavljaju zakon i zakonita obrana oita je sama po sebi;
beskorisnost je oevidna; a legitimnost se ne moe osporiti.
Kao to je jedan moj prijatelj primijetio, ovaj negativni koncept zakona istinit je u toj
mjeri da konstatacija svrha zakona je da dovede do toga da caruje pravda ne predstavlja
rigorozno tonu tvrdnju. Trebalo bi konstatirati da je svrha zakona u tome da sprijei da
caruje nepravda. U stvari, upravo nepravda, a ne pravda, ima vlastito postojanje.
Pravda se ostvaruje samo u odsustvu nepravde.
Ali, kada zakon, uz pomo svog neophodnog pomagala, sile, ljudima namee
regulativu radne snage, metoda ili predmeta obrazovanja, religioznog uvjerenja ili vjere onda zakon vie nije negativan; on pozitivno djeluje na ljude. On zamjenjuje njihovu vlastitu
volju voljom zakonodavca; njihovu vlastitu inicijativu inicijativom zakonodavca.
Kada do toga doe, ljudi vie nemaju potrebu razmatrati, usporeivati, unaprijed
planirati; zakon sve to radi za njih. Inteligencija za ljude postaje beskoristan rekvizit; prestaju
biti ljudi; gube svoju linost, svoju slobodu, svoje vlasnitvo.
Pokuajte zamisliti propise vezane za radnu snagu, nametnute silom koja nije
naruavanje slobode; transfer bogatstva, nametnut silom koji nije naruavanje vlasnitva. Ako
ne moete pomiriti te proturjenosti, onda morate zakljuiti da zakon ne moe organizirati
radnu snagu i industriju bez organiziranja nepravde.
-POLITIKI PRISTUP-
Kada politiar promatra drutvo iz osame svoje kancelarije, njega pogaa prizor
neravnopravnosti koji vidi. On osuuje odricanja koja su sudbina tolike nae brae, odricanja
koja izgledaju jo tunija u usporedbi s luksuzom i bogatstvom.
Moda bi se politiar trebao zapitati je li takvo stanje stvari prouzroeno starim
osvajanjima i pljakanjima ili legalnom pljakom novijeg datuma. Moda bi trebao razmotriti
ovakav prijedlog: budui da svi ljudi tee blagostanju i savrenstvu, zar ne bi pravda, kao
uvjet, bila dovoljna da pobudi najvee napore u pravcu progresa i najvee mogue
ravnopravnosti koja je spojiva s individualnom odgovornou? Zar to ne bi bilo u skladu s
konceptom individualne odgovornosti koju je elio Bog da bi ovjeanstvo imalo izbor
izmeu poroka i vrline, i kazne i nagrade koji su njihova posljedica?
Ali, politiar o tome nikad ne razmilja. Njegov mozak se okree organizacijama,
kombinacijama i ureenjima - zakonskim i naizgled zakonskim. On pokuava nai lijek zlu
poveavanjem i odravanjem upravo onoga to je, na prvom mjestu, i izazvalo zlo: legalne
pljake. Vidjeli smo da je pravda negativan koncept. Postoji li bar jedno od tih pozitivnih
zakonskih djela koje u sebi ne sadri naelo pljake?
str. 21/44
-ZAKON I MILOSRE-
Kaete: "Ima ljudi koji nemaju novca" i okreete se zakonu. Ali, zakon nije dojka
koja se puni mlijekom. Niti se mlijeni kanali zakona opskrbljuju mlijekom s nekog drugog
izvora, osim drutva. Nita ne moe ui u javnu blagajnu u korist jednog graanina ili jedne
klase, osim ako ostali graani i ostale klase nisu bili primorani dati. Kad bi svaka osoba
izvlaila iz blagajne svotu koju je u nju unijela, onda bi bila istina da zakon ne pljaka nikoga.
Ali ova procedura ne ini nita za one ljude koji nemaju novca. Ona ne stimulira
ravnopravnost dohotka. Zakon moe biti instrument izjednaavanja samo dok uzima od nekih
ljudi i daje drugim ljudima. Kada to radi, zakon je instrument pljake.
Imajui ovo u vidu, ispitajte zatitne carine, subvencije, zajameni profit, zajamena
radna mjesta, pomo i sheme blagostanja, javno obrazovanje, progresivno oporezivanje,
slobodne kredite i javne radove. Vidjet ete da se oni uvijek zasnivaju na legalnoj pljaki,
organiziranoj nepravdi.
-ZAKON I OBRAZOVANJE-
Kaete: "Ima ljudi kojima nedostaje obrazovanje" i okreete se zakonu. Ali zakon
nije, sam po sebi, baklja uenja koja oko sebe rasipa svjetlost. Zakon obuhvaa drutvo u
kojemu neke osobe imaju znanja, a druge ne; u kojemu neki graani imaju potrebu uiti, a
drugi mogu drati predavanja. Po pitanju obrazovanja, zakon ima samo dvije alternative: on
moe dopustiti da se ova transakcija predavanja i uenja obavlja slobodno i bez upotrebe sile
ili moe, u ovoj stvari, silom djelovati na volju ljudi, uzimajui od nekih dovoljno da se plate
nastavnici koje je vlada imenovala da druge obuavaju besplatno. No, u ovom drugom
sluaju, zakon vri legalnu pljaku naruavajui slobodu i vlasnitvo.
-ZAKON I MORAL-
Kaete: "Ima ljudi kojima nedostaje morala ili vjere" i okreete se zakonu. Ali,
zakon je sila. I trebam li pokazivati koliko je nasilan i uzaludan napor koristiti silu po
pitanjima morala i vjere?
ini se da socijalisti, ma kako samozadovoljni bili, nisu mogli ne vidjeti ovu
monstruoznu legalnu pljaku koja je posljedica takvih sustava i takvih napora. Ali, to
socijalisti rade? Ovi mudro kriju ovu legalnu pljaku od drugih - ak i od sebe samih - pod
zavodljivim imenima bratstva, jedinstva, organiziranja i povezivanja. Budui da od zakona
tako malo traimo - samo pravdu - socijalisti pod tim podrazumijevaju da odbacujemo
bratstvo, jedinstvo, organiziranje i povezivanje. Socijalisti nas igou imenom individualisti.
Ali, mi uvjeravamo socijaliste da se odriemo samo prisilne organizacije, a ne
prirodne organizacije. Odriemo se onih oblika povezivanja koji su nam nametnuti, a ne
slobodnog povezivanja. Odriemo se prisilnog bratstva, a ne pravog bratstva. Odriemo se
umjetnog jedinstva koje samo liava ljude individualne odgovornosti. Ne odriemo se
prirodnog jedinstva ovjeanstva pod okriljem Provienja.
str. 22/44
-BRKANJE TERMINA-
Poput drevnih ideja od kojih potjee, socijalizam brka obiljeja drave i drutva. Kao
posljedica toga, svaki put kad imamo primjedbu na neto to vlada uradi, socijalisti zakljue
da prigovaramo zato to se to uope radi.
Ne odobravamo dravno obrazovanje. Onda socijalisti kau da smo protivni bilo
kakvom obrazovanju. Protivimo se dravnoj religiji. Onda socijalisti kau da uope ne elimo
religiju. Protivimo se jednakosti koju namee drava. Oni, onda, kau da smo protiv
jednakosti. I tako dalje, i tako dalje. To vam je kao da nas socijalisti optuuju da ne elimo da
ljudi jedu zato to ne elimo da drava uzgaja ito.
-UTJECAJ SOCIJALISTIKIH PISACA-
Kako su politiari uope poeli vjerovati u ovu udnu ideju da se zakon moe navesti
da stvara ono to ne sadri - bogatstvo, znanost i religiju koji, u pozitivnom smislu, ine
prosperitet? Je li to uvjetovano utjecajem naih suvremenih pisaca na drutvena zbivanja?
Dananji pisci - posebno oni socijalistike kole miljenja - svoje razne teorije
baziraju na jednoj zajednikoj hipotezi: oni ovjeanstvo dijele na dva dijela. Ljudi uope - s
izuzetkom samog pisca - ine prvu grupu. Pisac, sasvim sam, ini drugu i najvaniju grupu.
Ovo je, sigurno, najudnija i najuobraenija ideja koja je ikad doprla do ljudskog uma!
U stvari, ti pisci o drutvenim pitanjima kreu od pretpostavke da ljudi izmeu sebe
nemaju naina razlikovati se; nemaju motiva djelovati. Ti pisci pretpostavljaju da su ljudi
inertna materija, pasivne estice, nepokretni atomi, u najboljem sluaju neka vrsta vegetacije
ravnoduna prema nainu vlastitog postojanja. Oni pretpostavljaju da su ljudi skloni
oblikovanju - voljom i rukom druge osobe -u beskrajnu raznovrsnost oblika, vie ili manje
simetrinih, umjetnikih i usavrenih.
tovie, nijedan od tih pisaca o vladinim poslovima ne oklijeva zamisliti sebe samog
- pod nazivom organizatora, pronalazaa, zakonodavca ili osnivaa - kao tu volju i ruku, tu
univerzalnu motivacijsku silu, tu kreativnu snagu ija je uzviena misija oblikovati taj rasuti
materijal - ljude - u drutvo.
Ti socijalistiki pisci gledaju na ljude na isti nain kao to vrtlar gleda svoje drvee.
Ba kao to vrtlar kapriciozno oblikuje svoje drvee u piramide, suncobrane, kocke, vaze,
lepeze i druge oblike, tako i socijalistiki pisac udljivo oblikuje ljudska bia u grupe, serije,
centre, subcentre, radnike slube i ostale varijacije. I, ba kao to su vrtlaru potrebne sjekire,
kuke za kresanje, pile i kare za oblikovanje njegovog drvea, tako je socijalistikom piscu
potrebna sila, koju moe nai samo u zakonu, da oblikuje ljudska bia. U tu svrhu, on izmilja
zakone o carinama, zakone o porezima, zakone o pomoi i zakone o kolama.
str. 23/44
-SOCIJALISTI ELE IZIGRAVATI BOGA-
Socijalisti gledaju na ljude kao na sirovinu koju treba modelirati u drutvene

kombinacije. Ovo je u toj mjeri tono da bi socijalisti, ako, kojim sluajem, iole posumnjaju u
uspjeh ovih kombinacija, zatraili da se mali dio ovjeanstva skloni ustranu da se njima
eksperimentira. Popularna ideja isprobavanja svih sustava dobro je poznata. A zna se da je
jedan socijalistiki lider ozbiljno zahtijevao da mu Ustavotvorna skuptina da mali okrug sa
svojim stanovnicima da na njima isproba svoje eksperimente.
Na isti nain pronalaza pravi maketu prije nego to konstruira stroj u prirodnoj
veliini; kemiar troi neke kemikalije - poljoprivredni proizvoa neto sjemena i zemljita da bi isprobali neku ideju.
Ali, kakva razlika postoji izmeu vrtlara i njegovog drvea, izmeu pronalazaa i
njegovog stroja, izmeu kemiara i njegovih elemenata, izmeu poljoprivrednog proizvoaa
i njegovog sjemena! Sasvim iskreno, socijalist smatra da ista razlika postoji izmeu njega i
ovjeanstva!
Nije udo to pisci 19. stoljea na drutvo gledaju kao na umjetnu tvorevinu
zakonodavevog genija. Ova ideja - plod klasinog obrazovanja - obuzela je sve intelektualce
i znamenite pisce nae zemlje. Tim intelektualcima i piscima odnos izmeu ljudi i
zakonodavca ini se istim kao odnos izmeu gline i grnara.
tovie, ak i tamo gdje su pristali priznati naelo akcije u srcu ovjeka - i naelo
razboritosti u ovjejem intelektu - te Boje darove smatrali su fatalnim darovima. Mislili su
da bi ljudi, navedeni pobudama ova dva dara, imali fatalnu tendenciju da sami sebe unite.
Ako ih zakonodavci ostave da slobodno slijede svoje sklonosti, oni pretpostavljaju da bi ljudi
doli do ateizma umjesto vjere, neznanja umjesto znanja, siromatva umjesto proizvodnje i
razmjene.
-SOCIJALISTI PREZIRU OVJEANSTVO-
Prema ovim piscima, zaista je srea da su Nebesa neke ljude - guvernere i

zakonodavce - obdarila upravo suprotnim sklonostima, ne samo radi njih samih ve, isto tako,
zarad ostalog svijeta! Dok je ovjeanstvo sklono zlu, zakonodavci eznu za dobrim; dok se
ovjeanstvo kree prema tami, zakonodavci tee prosvjetljenju; dok ovjeanstvo privlai
porok, zakonodavce privlai vrlina. Budui da su odluili da je ovo pravo stanje stvari, oni
onda zahtijevaju da primijene silu kako bi vlastitim sklonostima zamijenili sklonosti ljudske
rase.
Otvorite nasumice bilo koju knjigu o filozofiji, politici ili historiji i vjerojatno ete
vidjeti kako je ova ideja duboko ukorijenjena u naoj zemlji - dijete klasine znanosti, majka
socijalizma. Kod svih njih, vjerojatno ete se sresti s idejom da je ovjeanstvo samo inertna
materija, da prima ivot, organizaciju, moralni prosperitet od dravne sile. Jo gore,
konstatirat e se da je ovjeanstvo sklono degeneraciji i da se na ovom negativnom smjeru
moe zaustaviti samo misterioznom rukom zakonodavca. Konvencionalna klasina misao
svugdje kae da, iza pasivnog drutva, lei skrivena sila po imenu zakon i zakonodavac (ili se
koristi kakav drugi termin da bi se oznailo neka neimenovana osoba ili osobe od
str. 24/44
nesumnjivog utjecaja i autoriteta) koji pokree, upravlja, ini dobro i unapreuje

ovjeanstvo.
-OBRANA PRISILNOG RADA-
Razmotrimo prvo citat iz Bossueta (Dauphinovog tutora na dvoru Luja XIV):

"Jedna od stvari najsnanije utisnutih (od strane koga?) u svijest Egipana bio je
patriotizam Nikome nije bilo doputeno biti beskoristan za dravu. Zakon je svakome
propisivao njegov rad, to se prenosilo s oca na sina. Nikome nije bilo doputeno da ima dvije
profesije. Niti je neka osoba mogla ii s jednog posla na drugi... Ali, postojao je jedan
zadatak kojemu su svi bili primorani povinovati se: prouavanje zakona i mudrosti.
Nepoznavanje religije i politikih propisa zemlje nije imalo opravdanja ni pod kojim
okolnostima. tovie, svako zanimanje dodjeljivano je (od strane koga?) odreenom okrugu...
Meu dobrim zakonima, jedan od najboljih bio je to je svatko bio obuen (od koga?)
pokoravati im se. Kao posljedica toga Egipat je bio prepun divnih izuma i nije zapostavljano
nita to je ivot moglo uiniti lakim i mirnim."
Tako prema Bossuetu ljudi ne izvlae nita sami iz sebe. Patriotizam, prosperitet,
izumi, zemljoradnja, znanost - sve to je dano ljudima radom zakona, vladara. Sve to ljudi
trebaju initi je da se poviju pred rukovodstvom.
-OBRANA OINSKE VLADE-
Bossuet ovu ideju drave kao izvora sveukupnog napretka dovodi tako daleko da
brani Egipane od optube da su odbacili hrvanje i glazbu.
On kae:
"Kako je to mogue? Ove vjetine izumio je Trismegistus" (za koga se tvrdilo da je
savjetnik egipatskog boga Ozirisa).
I, ponovo, kod Perzijanaca, Bossuet tvrdi da sve dolazi odozgo:
"Jedna od najznaajnijih odgovornosti vladara bila je da potie poljoprivredu... Ba
kao to su postojale slube osnovane za regulaciju vojske tako su postojale slube za
upravljanje radom na farmama... Perzijanci su bili inspirirani neodoljivim potovanjem
prema kraljevskoj vlasti."
A, prema Bossuetu, iako izuzetno inteligentni, Grci nisu imali osjeaj osobne
odgovornosti; poput pasa i konja, oni sami nisu mogli izmisliti ni najjednostavnije igre:
"Grci, prirodno inteligentni i hrabri, rano su kultivirani od strane kraljeva i
doseljenika koji su stigli iz Egipta. Od tih egipatskih vladara Grci su nauili to su tjelesne
vjebe, trke izmeu ljudi i trke konjima i kolima... Ali, najbolje emu su Egipani nauili Grke
bilo je da postanu posluni i dozvole sebi da ih zakon oblikuje radi opeg dobra."
str. 25/44
-IDEJA O PASIVNOM OVJEANSTVU-
Ne moe se osporiti da su antike teorije [koje su iznijeli ovi najnoviji uitelji, pisci,
zakonodavci, ekonomisti i filozofi] smatrale da ljudi sve dobivaju od izvora izvan sebe samih.
Kao drugi primjer uzmimo Fenelona [arhiepiskopa, pisca i uitelja Vojvode Burgundskog].
Bio je svjedok moi Luja XIV. Pored injenice da je odgojen u duhu klasinih
znanosti i divljenja prema antici, to je, prirodno, navelo Fenelona da prihvati ideju da
ovjeanstvo treba biti pasivno; da su ljudska nesrea i prosperitet - poroci i vrline - izazivani
vanjskim utjecajem koji na njih vri zakon i zakonodavci. Zato u svojoj Utopiji Salentuma,
ljude - sa svim njihovim interesiranjima, sposobnostima, eljama i stvarima koje su u
njihovom vlasnitvu - podvodi pod apsolutno diskrecijsko pravo zakonodavca.
O kakvom god se pitanju radilo, ljudi o njemu ne odluuju sami; vladar odluuje za
njih. Vladar je opisan kao dua ove bezobline mase ljudi koji ine naciju. U vladaru obitava
misao, predvianje, sav napredak i naelo svekolike organizacije. Stoga je sva odgovornost na
njemu.
itava deseta knjiga Fenelonovog Telemachusa to dokazuje. Upuujem itatelja na
nju i zadovoljavam se nasumice citirati iz ovog slavnog djela kojemu, u svakom drugom
pogledu, prvi odajem potovanje.
-SOCIJALISTI IGNORIRAJU RAZUM I INJENICE-
Sa zapanjujuom lakovjernou, tipinom za pobornike klasicizma, Fenelon ignorira

autoritet razuma i injenice kad opu sreu Egipana ne pripisuje njihovoj vlastitoj mudrosti,
nego mudrosti njihovih kraljeva:
"Nismo mogli baciti pogled ni na jednu obalu, a da ne vidimo bogate gradove i
najljepe locirane seoske posjede; polja, nikad na ugaru, svake godine prekrivena zlatnim
plodovima; doline, pune stada; radnike, kako se saginju pod teinom voa kojim je zemlja
raskono obdarila svoje uzgajivae; pastire koji su jeku ispunili zvucima njenih tonova
svojih gajdi i svirala."
"Sretan je narod", rekao je Mentor, "kojim vlada mudar kralj..."
Kasnije, Mentor je poelio da promatram zadovoljstvo i obilje koje se prostiralo
cijelim Egiptom, gdje se moglo izbrojati 22000 gradova. Divio se dobrim policijskim
propisima po gradovima; pravdi u korist siromaha, a protiv bogataa; solidnom obrazovanju
djece u duhu poslunosti, rada, trezvenosti i ljubavi prema umjetnosti i knjievnosti; tonosti s
kojom se izvode svi vjerski obredi; nesebinosti, visokom uvaavanju asti, vjernosti ljudima
i strahu od bogova kojima je svaki otac uio svoju djecu. Nikada nije prestajao diviti se
prosperitetu ove zemlje. "Sretan je", govorio je, "narod kojim ovako vlada mudar kralj".
str. 26/44
-SOCIJALISTI ELE DISCIPLINIRATI NAROD-
Fenelonova idila na Kreti jo je privlanija. Mentor je primoran kazati:

"Sve to vidite na ovom divnom otoku rezultat je Minosovih zakona. Obrazovanje
koje je dodijelio djeci ini njihova tijela jakima i robusnima. Od samog se poetka djeca
navikavaju na tedljiv i radian ivot jer se pretpostavlja da sva ulna zadovoljstva slabe i
tijelo i duh. Stoga im se ne doputa nikakvo zadovoljstvo, osim da postanu nepobjedivi,
zahvaljujui vrlini, i da steknu slavu ...Ovdje se kanjavaju tri poroka koja prolaze
nekanjeno kod drugih naroda: nezahvalnost, licemjerje i pohlepa. Nema potrebe da se ljudi
kanjavaju zbog pompe i raskalaenosti, jer one su nepoznate na Kreti... Nikakav skupi
namjetaj, nikakva velianstvena odjea, nikakve slasne gozbe, nikakve pozlaene palae nisu
doputene."
Tako Mentor priprema svoga uenika da - nesumnjivo s najboljim moguim
namjerama - oblikuje i manipulira narod Itake. A da bi uvjerio uenika u mudrost ovih ideja,
Mentor mu recitira primjer Salentuma.
Upravo iz filozofije ove vrste dobivamo nae prve politike ideje! Ue nas da
tretiramo ljude slino kao to, u poljoprivredi, instruktor ui seljake kako da pripreme i
obrauju zemljite.
-SLAVNO IME I HRAVA ZAMISAO-
Sada sasluajte slavnog Montesquieua na istu temu:

"Da bi se odrao trgovaki duh, neophodno je da ga favoriziraju svi zakoni.
Proporcionalno dijelei imetke koji se stvaraju u trgovini, zakoni trebaju svakom siromanom
graaninu osigurati dovoljno povoljnu situaciju koja bi mu omoguila da radi kao drugi. Isti
ti zakoni trebali bi staviti svakog bogatog graanina u tako nepovoljnu situaciju da ga
primoraju da radi kako bi se odrao ili zaradio."
Dakle, zakoni trebaju raspolagati svaijim imetkom!
"Premda je, u demokraciji, stvarna ravnopravnost dua drave, nju je, ipak, tako
teko uspostaviti da ekstremna preciznost u ovoj stvari ne bi uvijek bila poeljna. Dovoljno je
da se ovdje uspostavi cenzus da se te razlike u bogatstvu smanje ili utvrde u okvirima
odreenih granica. Nakon to se to uradi, ostaje da se, izvjesnim zakonima, izjednae
nejednakost nametanjem optereenja bogatima i davanjem olakica siromanima."
Ovdje, opet, sreemo ideju o izjednaavanju imetaka pomou zakona, pomou sile.
"U Grkoj, postoje dvije vrste republike. Jedna, Sparta, bila je vojna; druga, Atena,
bila je trgovaka. U prvoj je bilo poeljno da graanin bude dokon; u drugoj je poticana
ljubav prema radu."
"Obratite panju na udesan genij tih zakonodavaca: umanjivanjem vrijednosti svih
ustaljenih obiaja - mijeanjem uobiajenih koncepcija svih vrlina - znali su unaprijed da e
se svijet diviti njihovoj mudrosti."
str. 27/44
"Lycurgus je svome gradu Sparti osigurao stabilnost kombinirajui sitnu krau s

duom pravde; kombinirajui najveu vezanost s najekstremnijom slobodom; kombinirajui
najsvirepija vjerovanja s najveom umjerenou. Izgledalo je da svoj grad liava svih
njegovih resursa, umjetnosti, trgovine, novca i obrane. U Sparti ambicija nije imala nadu
materijalne nagrade. Prirodna osjeanja nisu nalazila oduka jer ovjek nije bio ni sin, ni
mu, ni otac. ak se ni ednost vie nije smatrala pristalom. Tim putem, Lycurgus je poveo
Spartu ka veliini i slavi."
"Ova smjelost, koja se sretala u institucijama Grke, ponovljena je usred
degeneracije i korupcije naeg modernog doba. Povremeno poten zakonodavac modelirao je
narod kod kojega se integritet ini isto onako prirodnim kao hrabrost kod Spartanaca."
"Gospodin William Penn, na primjer, pravi je Lycurgus. Iako je gospodin Penn za
svoj cilj imao mir - dok je Lycurgus za svoj cilj imao rat - oni su slini jedan drugom po tome
to im je njihov moralni presti u odnosu na slobodne ljude omoguavao prevladati
predrasude, potisnuti strasti i povesti svaki svoj narod novim putovima."
"Zemlja Paragvaj prua nam jo jedan primjer [ljudi koje, zarad njihovog vlastitog
dobra, oblikuju njihovi zakonodavci?]*."
"No, tono je da, ako netko smatra isto zadovoljstvo zapovijedanja najveom
radou u ivotu, on razmilja o zloinu protiv drutva; meutim, bit e uvijek plemenit ideal
upravljati ljudima na nain koji e ih uiniti sretnijima."
"Oni koji ele osnovati sline ustanove moraju uiniti sljedee: uvedite zajedniko
vlasnitvo nad vlasnitvom kao u Platonovoj republici; duboko potujte bogove kako je
naredio Platon; sprijeite da se stranci pomijeaju s narodom da biste ouvali obiaje;
pustite dravu, a ne graane, da uspostavi trgovinu. Zakonodavci trebaju osigurati obrte, a
ne luksuz; oni trebaju zadovoljavati potrebe, a ne elje."
-ZASTRAUJUA ZAMISAO-
Oni koji su podloni vulgarnoj zanesenosti mogu uskliknuti: "Montesquieu je to

rekao! Tako je velianstveno! Uzvieno!" to se mene tie, posjedujem hrabrost vlastitog
miljenja. Kaem: to! Imate smjelosti to nazvati lijepim? To je zastraujue! To je uasno!
Ovi sluajno odabrani dijelovi iz Montesquieuovih dijela pokazuju da on ljude, slobode i
vlasnitvo - samo ovjeanstvo - smatra niim drugim doli materijalom zakonodavaca da na
njemu vjebaju svoju mudrost.
Ono to se tada smatralo Paragvajem obuhvaalo je puno veu povrinu nego danas. Kolonizirali su ga jezuiti
koji su indijance naselili po selima i najee ih spaavali od daljnjih brutalnosti osvajaa.
str. 28/44
-LIDER DEMOKRATA-
Ispitajmo sada Rousseaua na ovu temu. Ovaj pisac o drutvenim pitanjima vrhunski
je autoritet demokrata. I, mada drutvenu strukturu bazira na volji naroda, on je, vie od bilo
koga drugog, potpuno prihvatio teoriju ukupne inertnosti ovjeanstva u prisutnosti
zakonodavaca:
"Ako je istina da je veliki vladar rijetka pojava, nije li istina da je veliki zakonodavac
jo rjei? Vladar samo treba slijediti ablonu koju stvori zakonodavac. Zakonodavac je
mehaniar koji pronalazi stroj; vladar je samo radnik koji ga puta u pogon."
A koju ulogu igraju ljudi u svemu ovome? Oni su samo stroj koji se puta u pogon. U
stvari, ne smatraju li se oni samo sirovinom od koje je stroj sainjen?
Izmeu zakonodavca i vladara postoji isti odnos kao izmeu strunjaka za
poljoprivredu i seljaka; a odnos izmeu vladara i njegovih podanika isti je kao onaj izmeu
seljaka i njegove zemlje. Koliko visoko iznad ovjeanstva je, onda, postavljen ovaj pisac koji
se bavi drutvenim pitanjima? Rousseau vlada nad samim zakonodavcima i ui ih njihovom
zanatu ovim zapovjednim izrazima:
"Hoete dati stabilnost dravi? Onda, to je vie mogue, pribliite ekstreme.
Nemojte tolerirati ni imune ljude ni prosjake."
"Ako je zemljite loe ili jalovo, ili zemlja previe mala za svoje stanovnike, onda se
okrenite industriji i obrtima i trampite te proizvode za hranu koja vam je potrebna."
"... Na plodnom zemljitu - ako vam nedostaje stanovnitva - posvetite svu svoju
panju poljoprivredi jer ona umnoava ljude; zabranite obrte, jer oni slue samo smanjenju
broja stanovnika zemlje..."
"Ako imate prostranu i pristupanu liniju obale, onda prekrijte more trgovakim
brodovima; imat ete sjajan, ali kratak vijek. Ako vaa mora zapljuskuju samo nepristupane
stijene, neka narod bude barbarski i jede ribu; ivjet e tie - moda bolje - a, svakako,
sretnije."
"Ukratko, i pored maksima koje su zajednike svima, svaki narod ima svoje
konkretne uvjete. I, sama po sebi, ova injenica e imati za posljedicu zakonodavstvo koje
odgovara tim uvjetima."
"Zato su nekada idovi - i, odskora, Arapi - imali religiju kao svoj glavni cilj. Cilj
Atenjana bio je knjievnost; Kartage i Tira, trgovina; Rodosa, pomorstvo; Sparte, rat; a
Rima, vrlina. Autor Duha zakona pokazao je kojim umijeem zakonodavac treba usmjeriti
svoje institucije prema svakom od ovih ciljeva... Ali, pretpostavimo da zakonodavac pogreno
protumai svoj pravi cilj i radi u skladu s principom drugaijim od principa navedenog u
prirodi stvari? Pretpostavimo da izabrani princip ponekad stvara ropstvo, a ponekad
slobodu; ponekad bogatstvo, a ponekad populaciju; ponekad mir, a ponekad osvajanja? Ovo
brkanje ciljeva polagano e oslabiti zakon i iskvariti ustav. Drava e biti podvrgnuta
beskrajnim agitacijama, sve dok ne bude unitena ili promijenjena, a nepobjediva priroda
povratit e svoje carstvo."
str. 29/44
Ali, ako je priroda dovoljno nepobjediva da povrati svoje carstvo, zato Rousseau ne
prizna da joj, na prvom mjestu, zakonodavac nije ni trebao da ga dobije? Zato on ne vidi da
bi se ljudi, slijedei svoje vlastite instinkte, okrenuli obradi plodnog zemljita i trgovini na
prostranoj i pristupanoj obali, bez uplitanja Lycurgusa ili Solona ili Rousseaua koji bi lako
mogli ne biti u pravu.
-SOCIJALISTI ELE NAMETNUTI KONFORMIZAM-
Bilo kako bilo, Rousseau daje stvaraocima, organizatorima, direktorima,

zakonodavcima i kontrolorima drutva stranu odgovornost. On je, stoga, pun zahtijeva prema
njima:
"Onaj tko bi smio primiti se politikog stvaranja naroda trebao bi vjerovati da moe,
tako rei, transformirati ljudsku prirodu; transformirati svakog pojedinca - koji je, sam za
sebe, usamljena i savrena cjelina - u obian dio vee cjeline od koje e pojedinac od tada
primati svoj ivot i sutinu. Zato bi osoba koja se prihvati politikog stvaranja naroda trebala
vjerovati u svoju sposobnost da izmijeni ovjekovu konstituciju; da je ojaa; da zamijeni
fiziku i neovisnu egzistenciju koju daje priroda egzistencijom koja je parcijalna i moralna.*
Ukratko, takozvani stvaratelj politikog ovjeka mora ukloniti sile samog ovjeka i nadahnuti
ga drugim silama koje su mu prirodno strane."
Sirota ljudska priroda! to bi postalo od ljudskog dostojanstva kada bi ga povjerili
Rousseauovim sljedbenicima?
-ZAKONODAVCI ELE OBLIKOVATI OVJEANSTVO-
Ispitajmo sada Raynala u svezi s oblikovanjem ovjeanstva od strane zakonodavca:

"Zakonodavac, prvo, mora razmotriti klimu, zrak i tlo. Resursi, koji njemu stoje na
raspolaganju, odreuju njegove dunosti. On, prvo, mora razmotriti svoj lokalitet.
Stanovnitvo koje ivi na morskim obalama mora imati zakonodavstvo isplanirano za
plovidbu... Ako se radi o kopnenom naselju, zakonodavac mora praviti planove prema prirodi
i plodnosti zemljita..."
"Genij zakonodavca otkrit e se naroito u raspodjeli vlasnitva. Ope je pravilo da
se pri osnivanju nove kolonije u ma kojoj zemlji svakom ovjeku da dovoljno zemljita da
izdrava svoju obitelj..."
"Na nekultiviranom otoku koje naseljavate djecom ne trebate raditi nita drugo nego
pustiti sjeme istine da klija usporedo s razvojem razuma. Ali, kada naseljavate naciju s
prolou u novu zemlju, umjenost zakonodavca lei u politici nedozvoljavanja ljudima da
zadre tetna miljenja i obiaje koji bi se na bilo koji nain mogli korigirati i izlijeiti. Ako
elite sprijeiti da ta miljenja i obiaji postanu stalni, opskrbit ete sljedee pokoljenje opim
sustavom javnog obrazovanja djece. Vladar ili zakonodavac ne bi nikada trebali osnivati
*
Prema Rousseauu, egzistencija ovjeka kao drutvenog bia parcijalna je u smislu da je on od tada samo dio
drutva. Znajui sebe kao takvog - i mislei i osjeajui s toke gledita cjeline - on time postaje moralan, prim.
prev.
str. 30/44
koloniju, a da prethodno ne organiziraju istovremeno upuivanje mudrih ljudi da poduavaju

omladinu..."
"U novoj se koloniji briljivom zakonodavcu, koji eli proistiti obiaje i ponaanje
ljudi, otvara obilje mogunosti. Ako ima vrlinu i genijalnost, zemlja i ljudi koji mu stoje na
raspolaganju nadahnut e mu duu drutvenim planom. Autor moe samo nejasno anticipirati
plan, jer je on neminovno podloan nestabilnosti svih hipoteza; problem ima puno oblika,
komplikacija i okolnosti koje je teko predvidjeti i detaljno urediti."
-ZAKONODAVCIMA JE REENO KAKO DA UPRAVLJAJU
LJUDIMA-
Raynalova uputa zakonodavcima o tome kako upravljati ljudima moe se usporediti

s profesorom agronomije koji dri predavanje studentima:
"Klima je prvo pravilo poljoprivrednog proizvoaa. Njegovi resursi odreuju
njegovu proceduru. On prvo mora razmotriti svoj lokalitet. Ako je zemljite glinasto, on mora
raditi to i to. Ako je zemljite pjeskovito, on mora raditi na drugi nain. Poljoprivrednom
proizvoau, koji eli oistiti i unaprijediti svoje zemljite, otvorena je svaka mogunost. Ako
je dovoljno vjet, stajsko gnojivo koje mu stoji na raspolaganju sugerirat e mu plan rada.
Profesor moe samo nejasno anticipirati plan, jer je on neminovno podloan nestabilnosti
svih hipoteza; problem ima puno oblika, komplikacija i okolnosti koje je teko predvidjeti i
detaljno urediti."
Oh, uzvieni pisci! Molim vas, sjetite se ponekad da su ta glina, taj pijesak i to
stajsko gnojivo, kojima tako proizvoljno raspolaete, ljudi! Oni su vam ravni! Oni su
inteligentna i slobodna ljudska bia poput vas! Kao i vi, i oni su od Boga dobili sposobnost da
uoavaju, da planiraju unaprijed, da misle i da sami prosuuju!
-PRIVREMENA DIKTATURA-
Evo to kae Mably o pitanju zakona i zakonodavca. U pasusima koji su prethodili

ovom koji je ovdje citiran Mably je pretpostavio da su zakoni, zbog zanemarivanja sigurnosti,
istroeni. On se nastavlja obraati itatelju ovako:
"Pod tim uvjetima, oigledno je da su vladine opruge labave. Zategnite ih ponovo i
zlo e biti izlijeeno ... Mislite manje na to kako da kaznite greke, a vie kako da nagradite
ono to vam je potrebno. Na taj nain vraate snagu mladosti vaoj republici. Budui da
slobodni ljudi nisu poznavali ovu proceduru, oni su izgubili svoju slobodu! Ali, ako je zlo
toliko napredovalo da ga uobiajene procedure vlade ne mogu izlijeiti, onda jedno kratko
vrijeme pribjegnite izvanrednom sudu sa znatnim ovlatenjima. Mati graanstva treba zadati
teak udarac."
Tako Mably nastavlja kroz dvadeset tomova.
Pod utjecajem uenja poput ovog - koje potjee od klasinog obrazovanja - dolo je
vrijeme kad je svatko elio postaviti se iznad ovjeanstva kako bi ga uredio, organizirao i
regulirao na vlastiti nain.
str. 31/44
-SOCIJALISTI ELE RAVNOPRAVNOST BOGATSTVA-
Ispitajmo po pitanju zakonodavaca i ovjeanstva sljedeeg, Condillaca:

"Moj Boe, uzmi lik Lykurgusa ili Solona. I prije no to zavri s itanjem ovog
eseja, zabavi se osiguravanjem zakona nekim divljacima u Americi ili Africi. Zatvori te
nomade u utvrena boravita; naui ih kako da gaje stada... Pokuaj razviti drutvenu svijest
koju im je priroda usadila... Primoraj ih da ponu obavljati dunosti ovjeanstva... Koristi
kaznu da im ogadi ulna zadovoljstva. Tada e vidjeti da e svaka stavka tvog
zakonodavstva navesti divljake da izgube porok i steknu vrlinu."
"Svi ljudi su imali zakone. No, mali broj ljudi je bio sretan."
"Zato je to tako? Zato to su sami zakonodavci gotov uvijek bili neuki po pitanju
svrhe drutva, koja lei u sjedinjenju obitelji pomou zajednikog interesa."
"Nepristranost u zakonu ine dvije stvari: uspostavljanje ravnopravnosti u bogatstvu
i ravnopravnosti u dostojanstvu meu graanima... to uspostave veu ravnopravnost, zakoni
postaju razmjerno nesigurniji za svakog graanina... Kad su svi ljudi ravnopravni u
bogatstvu i dostojanstvu - i kad zakoni ne ostave nikakvu nadu da moe doi do poremeaja
ove ravnopravnosti - kako ljude tada moe poticati pohlepa, ambicija, raspusnost, dokonost,
lijenost, zavist, mrnja ili ljubomora?"
"Ono to ste nauili o republici Sparti treba vam razjasniti ovo pitanje. Nijedna
druga drava nikada nije imala zakone koji bi bili vie u skladu s prirodnim poretkom, s
ravnopravnou."
-GREKA SOCIJALISTIKIH PISACA-
U stvari, nije neobino to je tijekom 17. i 18. stoljea ljudska rasa smatrana
inertnom materijom, spremnom da primi sve - oblik, lik, energiju, pokret, ivot - od velikog
vladara ili velikog zakonodavca ili velikog genija. Ta stoljea su zadojena prouavanjem
antike. A antika svuda - u Egiptu, Perziji, Grkoj, Rimu - prua isti prizor nekoliko ljudi koji
oblikuju ovjeanstvo prema svome eifu, zahvaljujui prestiu sile i obmane. No, to ne
dokazuje da je takva situacija poeljna. Budui da su ovjek i drutvo sposobni popraviti se,
to samo pokazuje da je prirodno oekivati da greka, neznanje, despotizam, ropstvo i
sujevjerje trebaju biti najvei na poecima historije. Naprijed citirani pisci nisu pogrijeili kad
su utvrdili da su antike institucije takve, nego su pogrijeili kad su ih ponudili na divljenje i
oponaanje buduim generacijama. Nekritini i djetinjasti konformisti uzeli su zdravo za
gotovo veliinu, dostojanstvo, moral i sreu umjetnih drutava antikog svijeta. Nisu
razumjeli da se znanje javlja i raste protokom vremena; i da, razmjerno tom rastu znanja, mo
zauzima mjesto prava i drutvo ponovo uzima kontrolu nad samim sobom.
str. 32/44
-TO JE SLOBODA?-
Ustvari, kakve smo politike borbe svjedoci? To je instinktivna borba svih ljudi za
slobodu. A kakva je ta sloboda, na spomen ijeg imena srce bre kuca i svijet zadrhti? Nije li
to zajednica svih sloboda - sloboda savjesti, obrazovanja, udruivanja, tampe, putovanja,
rada, trgovine? Ukratko, nije li sloboda sloboda svakog pojedinca da u potpunosti koristi
svoje sposobnosti, sve dok pri tom ne ugroava druge ljude? Nije li sloboda unitenje svakog
despotizma - ukljuujui, naravno, despotizam zakona? Napokon, nije li sloboda
ograniavanje zakona samo na njegovu racionalnu sferu organiziranja prava pojedinca na
zakonsku samoobranu, kanjavanja nepravde?
Mora se priznati da je sklonost ljudske rase prema slobodi uvelike osujeena,
posebno u Francuskoj. Ovo je u velikoj mjeri posljedica kobne elje - usvojene od antikih
uenja - koju nai pisci o drutvenim problemima imaju kao neto zajedniko: oni se ele
postaviti iznad ovjeanstva da bi ga ureivali, organizirali i regulirali prema svojoj mati.
-FILANTROPSKA TIRANIJA-
Dok drutvo kri put prema slobodi, ti slavni ljudi koji se stavljaju na njegovo elo
ispunjeni su duhom 17. i 18. stoljea. Oni misle samo na podvrgavanje ovjeanstva
filantropskoj tiraniji vlastitih drutvenih izuma. Poput Rousseaua, oni ele primorati
ovjeanstvo da pokorno nosi jaram javnog blagostanja koji su izmislili u vlastitoj mati.
Ovo je posebno vailo za 1789. godinu. Tek to je stari reim uniten, a ve je
drutvo podvrgnuto drugim umjetnim aranmanima, uvijek polazei s iste toke: svemoi
zakona.
ujte ideje nekoliko pisaca i politiara iz tog razdoblja:
SAINT-JUST: "Zakonodavac nareuje budunosti. Na njemu je da hoe dobro ovjeanstvu.
Na njemu je da ljude napravi onim to on hoe da budu."
ROBESPIERRE: "Funkcija vlasti je da usmjerava fizike i moralne snage nacije prema cilju
zbog kojeg je i stvorena politika zajednica."
BILLAUD-VARENNES: "Narod koji se treba vratiti slobodi mora se formirati iznova. Jaka
sila i energina akcija neophodne su da se unite stare predrasude, promijene stari obiaji,
poprave izopaena osjeanja, ogranie suvine potrebe i unite ukorijenjeni poroci...Graani,
nefleksibilna strogost Lycurga stvorila je vrste temelje spartanske republike. Slab i
povjerljiv karakter Solona gurnuo je Atenu u ropstvo. Ova paralela sadri svu znanost
vladanja."
LE PELLETIER: "Imajui u vidu razmjere ljudske degradacije, uvjeren sam da je
neophodno sprovesti potpunu obnovu i, ako se mogu tako izraziti, stvaranje novog naroda."
str. 33/44
-SOCIJALISTI ELE DIKTATURU-
Opet se tvrdi da ljudi nisu nita drugo do sirovine. Nije na njima da ele vlastito
unaprjeenje; oni su za to nesposobni. Prema Saint-Justu za to je sposoban samo
zakonodavac. Ljudi trebaju biti samo ono to zakonodavac hoe da budu. Prema
Robespierreu, koji doslovno kopira Rousseaua, zakonodavac poinje time to objavljuje cilj
zbog kojeg je i stvorena politika zajednica. Kad se to utvrdi, vlada treba samo usmjeriti
fizike i moralne snage nacije prema tom cilju. U meuvremenu, pripadnici nacije trebaju
ostati potpuno pasivni. A, prema uenju Billaud-Varennesa narod ne treba imati nikakve
predrasude, nikakve osjeaje i nikakve elje, osim onih koje odobri zakonodavac. On ide ak
tako daleko da kae kako je nefleksibilna strogost jednog ovjeka temelj republike.
U sluajevima gdje je navodno zlo toliko veliko da ga uobiajene procedure vlade ne
mogu izlijeiti, Mably preporuuje diktaturu da bi se unaprijedila vrlina: "Pribjegnite", kae
on, "izvanrednom sudu sa znatnim ovlatenjima. Mati graana treba zadati teak udarac."
Ova doktrina nije zaboravljena. ujte Robespierrea:
"Naelo republikanske vlasti je vrlina, a sredstvo potrebno za uspostavljanje vrline
je teror. U naoj zemlji, elimo zamijeniti moral za sebinost, potenje za ast, naela za
obiaje, dunosti za manire, carstvo razuma za tiraniju mode, prezir prema poroku za prezir
prema siromatvu, gordost za drskost, duevnu veliinu za tatinu, ljubav prema slavi za
ljubav prema novcu, dobre ljude za dobre drugare, zaslugu za spletku, genije za razum, istinu
za sjaj, arm sree za dosadu zadovoljstva, ljudsku veliinu za sitne due velikana, dareljiv,
jak, sretan narod za dobrodune, frivolne, degradirane ljude; ukratko, elimo zamijeniti sve
vrline i uda republike za poroke i apsurde monarhije."
-AROGANCIJA DIKTATORA-
Kako strano visoko iznad ostatka ovjeanstva sebe ovdje postavlja Robespierre! I
obratite panju na aroganciju kojom govori. Ne zadovoljava ga da se moli za veliko buenje
ljudskog duha. Niti takav rezultat oekuje od dobro ureene vlade. Ne, on e osobno
prepraviti ovjeanstvo, i to uz pomo terora.
Ova masa loih i kontradiktornih izjava izvaena je iz Robespierreovog govora u
kojemu eli objasniti naela morala kojima bi se trebala rukovoditi revolucionarna vlada.
Obratite panju da Robespierre ne zahtijeva diktaturu samo u svrhe odbijanja inozemne
invazije ili slamanja opozicijskih grupa. On radije eli diktaturu da bi mogao koristiti teror za
nametanje vlastitih moralnih naela zemlji. On kae da taj in treba biti samo privremena
mjera koja prethodi novom ustavu. Ali, u stvarnosti, eli nita manje nego iskoristiti teror da u
Francuskoj ugasi sebinost, ast, obiaje, manire, modu, tatinu, ljubav prema novcu, dobro
druenje, spletku, razum, ulnost i siromatvo. Sve dok on, Robespierre, ne postigne ta uda,
kako ih s pravom zove, nee dozvoliti da zakon ponovo zavlada.*
Na ovom mjestu u originalnom francuskom tekstu Bastiat zastaje i ovako govori o svim dobroiniteljima i
takozvanim vladarima ovjeanstva: "Ah, vi bijedna stvorenja! Vi koji mislite da ste tako veliki! Vi koji
prosuujete da je ovjeanstvo tako malo! Vi koji sve elite reformirati! Zato ne reformirate sebe same? Taj bi
zadatak bio sasvim dovoljan."
str. 34/44
-INDIREKTAN PRILAZ DESPOTIZMU-
Obino, meutim, ta gospoda - reformatori, zakonodavci i pisci o drutvenim

pitanjima - ne ele ovjeanstvu nametnuti izravan despotizam. O ne, oni su suvie umjereni i
ovjekoljubivi za takvu izravnu akciju. Umjesto toga, okreu se zakonu za taj despotizam, taj
apsolutizam, tu svemo. Oni samo ele stvarati zakone.
Da bih pokazao prevlast ove udne ideje u Francuskoj, trebao bih prepisati ne samo
cjelokupna djela Mablyja, Raynala, Rousseaua i Fenelona - uz dodatak dugih izvoda
Bossueta i Montesquieua - nego i cjelokupan zbornik Konvencije. Takvo to neu raditi;
itatelja jednostavno upuujem na njih.
-NAPOLEON JE ELIO PASIVNO OVJEANSTVO-
Uope ne udi, naravno, da se ista ta ideja jako dopala Napoleonu. Revnosno ju je

prigrlio i energino koristio. Poput kemiara, Napoleon je smatrao itavu Europu materijalom
za svoje eksperimente. Ali, blagovremeno, taj materijal je reagirao protiv njega.
Na Sv. Heleni - duboko razoaran - Napoleon je izgleda prepoznao neku inicijativu u
ovjeanstvu. Prepoznavi je, postao je manje neprijateljski raspoloen prema slobodi. Ipak,
ovo ga nije sprijeilo da u testamentu svome sinu ostavi ovu lekciju: "Vladati znai poveati i
iriti moral, obrazovanje i sreu."
Poslije svega, teko da moramo citirati ista miljenja Morellyja, Babeufa, Owena,
Saint-Simona i Fouriera. Evo, meutim, nekoliko izvoda iz knjige Louisa Blanca o
organizaciji rada: "Prema naem planu, drutvo dobiva svoju pokretaku snagu od sile".
Razmotrite sada ovo: impuls iza te pokretake snage treba osigurati plan Louisa
Blanca; njegov plan treba nametnuti drutvu; drutvo na koje se misli je ljudska rasa. Stoga,
ljudska rasa treba dobiti pokretaku snagu od Louisa Blanca.
Rei ete sada da su ljudi slobodni prihvatiti ili odbaciti ovaj plan. Mora se priznati,
ljudi su slobodni prihvatiti ili odbaciti savjet od koga god ele. Ali, gospodin Louis Blanc
tako ne shvaa stvar. On oekuje da se njegov plan ozakoni i, tako, silom nametne ljudima
snagom zakona:
"Prema naem planu, drava treba donositi samo zakone o radu (nita drugo?)
pomou kojih se industrijski progres moe i mora nastaviti u punoj slobodi. Drava samo
postavlja drutvo na nagib (samo to?). Potom e drutvo skliznuti niz nagib prostom snagom
stvari i prirodnim funkcioniranjem ustanovljenog mehanizma."
No, kakav je taj nagib na koji ukazuje gospodin Louis Blanc? Zar ne vodi u
provaliju? (Ne, vodi u sreu). Ako je to tono, zato drutvo ne ide tamo po vlastitom izboru?
(Zato to drutvo ne zna to hoe; ono mora biti pokrenuto). to e ga pokrenuti? (Sila.) A tko
e osigurati pokretaku snagu za tu silu? (Pa, izumitelj stroja - u ovom sluaju, gospodin
Louis Blanc).
str. 35/44
-ZAARANI KRUG SOCIJALIZMA-
Nikada neemo pobjei iz tog kruga: ideje pasivnog ovjeanstva i sile zakona koju
veliki ovjek koristi da bi pokrenuo ljude.
Kad se jednom nae na nagibu, hoe li drutvo uivati istu slobodu? (Svakako). A
to je sloboda, gospodine Louis Blanc?
Jednom za svagda, sloboda nije samo dano pravo; ona je takoer mo dana nekoj
osobi da koristi i razvija svoje sposobnosti pod vladavinom pravde i pod zatitom zakona.
Ovo nije beznaajna razlika; njezino je znaenje duboko, a njezine posljedice teko
je procijeniti. Jer kad se sloimo da osoba, da bi bila potpuno slobodna, mora imati mo
koristiti i razvijati svoje sposobnosti, onda slijedi da svaka osoba ima pravo traiti od drutva
ono obrazovanje koje e joj omoguiti da se razvija. Takoer slijedi da svaka osoba ima pravo
traiti od drutva orua za proizvodnju, bez kojih ljudska djelatnost ne moe biti u punoj
mjeri uinkovita. No, kojom akcijom drutvo moe dati svakoj osobi neophodno obrazovanje
i neophodna orua za proizvodnju ako ne akcijom drave?
Zato, opet, sloboda je mo. Iz ega se ta mo sastoji? (Iz obrazovanja i dobivanja
orua za proizvodnju.) Tko e osigurati obrazovanje i orua za proizvodnju? (Drutvo, koje ih
duguje svakome). Kojom akcijom e drutvo dati orua za proizvodnju onima koji ih ne
posjeduju? (Pa, akcijom drave.) A od koga e ih drava uzeti?
Neka itatelj sam odgovori na ovo pitanje. Neka sagleda i pravac kuda nas ovo vodi.
-DOKTRINA DEMOKRATA-
Neobian fenomen naeg vremena - koji e vjerojatno zaprepastiti nae potomke doktrina je zasnovana na ovoj trostrukoj hipotezi: ukupnoj inertnosti ovjeanstva, svemoi
zakona i nepogreivosti zakonodavca. Te tri ideje ine sveti simbol onih koji sebe
proglaavaju potpuno demokratskima.
Zagovornici ove doktrine takoer izjavljuju da su drutveni. U mjeri u kojoj su
demokratski, oni bezgraninu vjeru polau u ovjeanstvo. No, u mjeri u kojoj su drutveni,
oni ovjeanstvo smatraju malo boljim od blata. Ispitajmo detaljnije ovaj kontrast.
Kakav je stav demokrate kada se diskutira o politikim pravima? Kako gleda na ljude
kad treba izabrati zakonodavca. Ah, onda se tvrdi da ljudi posjeduju instinktivnu mudrost;
obdareni su najfinijom percepcijom; njihova volja uvijek je prava; opa volja ne moe
pogrijeiti; glasanje nikada ne moe biti previe univerzalno.
Kad doe vrijeme glasanja, glasa se oigledno nee pitati ni za kakvu garanciju
svoje mudrosti. Njegova volja i sposobnost izbora se mudro uzimaju zdravo za gotovo. Mogu
li ljudi pogrijeiti? Zar ne ivimo u doba prosvjetiteljstva? to! Zar ljude uvijek treba drati na
uzici? Zar svoja prava nisu stekli velikim naporom i rtvom? Zar nisu dali dovoljno dokaza o
vlastitoj inteligenciji i mudrosti? Zar nisu odrasli? Zar nisu sami sposobni prosuditi? Zar ne
znaju to je za njih najbolje? Postoji li klasa ljudi koja bi imala toliko smjelosti da se postavi
iznad ljudi i sudi i djeluje za njih? Ne, ne, ljudi jesu i trebaju biti slobodni. Oni samo ele
voditi svoje poslove, i to e i uraditi.
str. 36/44
Ali, kad je zakonodavac konano izabran - ah! onda ton njegovog govora trpi zaista
radikalnu promjenu. Ljudi se vraaju pasivnosti i nesvjesnom; zakonodavac dobiva svemo.
Sad je na njemu da inicira, usmjerava, pokree i organizira. ovjeanstvo se samo treba
podiniti; kucnuo je as despotizma. Sada uoavamo ovu kobnu zamisao: ljudi koji su, za
vrijeme izbora, bili tako mudri, tako moralni i tako savreni sada nemaju nikakvih sklonosti;
ili, ako ih imaju, to su sklonosti koje vuku dolje u degradaciju.
-SOCIJALISTIKI KONCEPT SLOBODE-
Ali, zar ljudima ne treba dati malo slobode?

No, gospodin Considerant uvjerio nas je da sloboda neminovno vodi monopolu!
Shvaamo da sloboda znai konkurenciju. Ali, prema gospodinu Louisu Blancu,
konkurencija je sustav koji unitava privrednike i iskorjenjuje ljude. Iz tog se razloga slobodni
ljudi unitavaju i iskorjenjuju razmjerno stupnju svoje slobode. (Moda bi gospodin Louis
Blanc trebao pogledati rezultate konkurencije, na primjer, u vicarskoj, Nizozemskoj,
Engleskoj i Sjedinjenim Dravama).
Gospodin Louis Blanc takoer nam govori da konkurencija vodi monopolu. Pomou
istog rezoniranja, on nas tako informira da niske cijene vode visokim cijenama; da
konkurencija vodi proizvodnju destruktivnoj aktivnosti; da konkurencija iscrpljuje izvore
kupovne moi; da konkurencija namee porast proizvodnje pri emu, istovremeno, namee
smanjenje potronje. Iz ovoga slijedi da slobodni ljudi proizvode da ne bi troili; da sloboda
znai ugnjetavanje i ludilo meu ljudima; i da se gospodin Louis Blanc za to apsolutno mora
pobrinuti.
-SOCIJALISTI SE BOJE SVIH SLOBODA-
Pa, kakvu bi slobodu zakonodavci trebali dopustiti ljudima? Slobodu savjesti? (No,
kad bi to bilo doputeno, vidjeli bismo ljude kako koriste priliku da postanu ateisti).
Onda, slobodu obrazovanja? (Ali, roditelji bi plaali profesore da njihovu djecu ue
nemoralu i neistinama; pored toga, prema gospodinu Thiersu, kad bi obrazovanje bilo
preputeno nacionalnoj slobodi, ono bi prestalo biti nacionalno i mi bismo svoju djecu uili
idejama Turaka i Hindusa; dok, zahvaljujui ovom zakonskom despotizmu nad
obrazovanjem, naa djeca imaju tu sreu da ih ue plemenitim idejama Rimljana.)
Onda, slobodu rada? (Ali, to bi znailo konkurenciju koja, zauzvrat, ostavlja
neutroenu proizvodnju, unitava privrednike i iskorjenjuje ljude).
Moda, slobodu trgovine? (Ali, svatko zna - i zagovornici zatitnih carina su
dokazali u vie navrata - da sloboda trgovine unitava svakoga tko se u nju upusti i da je
neophodno suzbiti slobodu trgovine da bi prosperirali).
Moda, onda, slobodu udruivanja? (Ali, prema socijalistikoj doktrini, prava
sloboda i dobrovoljno udruivanje su u meusobnoj proturjenosti, a cilj socijalista je da
suzbiju slobodu udruivanja upravo da bi primorali ljude da se udruuju u pravoj slobodi).
str. 37/44
Jasno je, onda, da savjest socijaldemokrata ne moe ljudima dopustiti nikakvu

slobodu zato to vjeruju da je ljudska priroda uvijek sklona degradaciji i katastrofi svake
vrste. Zato, naravno, zakonodavci moraju praviti planove za ljude da ih spase od njih samih.
Ovaj nain razmiljanja dovodi nas do tekog pitanja: ako su ljudi onako nesposobni,
onako nemoralni i onako neuki, kako na to ukazuju politiari, zato se onda pravo glasa tih
istih ljudi brani s takvim ostraenim insistiranjem?
-IDEJA NADOVJEKA-
Tvrdnje ovih organizatora ovjeanstva nameu jo jedno pitanje koje sam im esto
postavljao i na koje, koliko znam, nisu nikada odgovorili: ako su prirodne sklonosti
ovjeanstva toliko hrave da nije sigurno dopustiti ljudima da budu slobodni, kako to da su
sklonosti tih organizatora uvijek dobre? Zar zakonodavci i njihovi naimenovani zastupnici
takoer ne pripadaju ljudskoj rasi? Ili vjeruju da su oni sami sainjeni od finijeg materijala
nego ostatak ovjeanstva? Organizatori smatraju da drutvo, ako ostane neusmjereno, juri
strmoglavce u neminovnu propast zato to su ljudski instinkti tako izopaeni. Zakonodavci
tvrde da zaustavljaju ovaj samoubilaki smjer i daju mu zdraviji pravac. Oito su, onda,
zakonodavci i organizatori od Nebesa dobili inteligenciju i vrlinu koji ih stavljaju izvan i
iznad ovjeanstva; ako je tako, pustimo da pokau pravo vlasnitva nad takvom
superiornou.
Bili bi pastiri nama, njihovim ovcama. Takav aranman, svakako, pretpostavlja da su
oni prirodno superiorni u odnosu na nas ostale. I, svakako, imamo puno opravdanje da od
zakonodavaca i organizatora zahtijevamo dokaz te prirodne superiornosti.
-SOCIJALISTI ODBIJAJU SLOBODAN IZBOR-
Molim, shvatite da ja ne osporavam njihovo pravo da izmiljaju socijalne

kombinacije, da ih reklamiraju, da ih zagovaraju i isprobavaju na sebi, na vlastiti raun i rizik.
Ali, osporavam njihovo pravo da nam te planove nameu zakonom - silom - i da nas
primoravaju da za njih plaamo poreze.
Ne insistiram na tome da se pobornici raznih drutvenih kola miljenja - prudonisti,
kabetisti, furijeovci, univerziteristi, protekcionisti - odreknu svojih raznovrsnih ideja.
Insistiram samo da se odreknu te jedne zajednike ideje: trebaju samo odustati od ideje da nas
primoraju pristati na njihove grupe i serije, njihove podrutvljene projekte, njihove banke s
bespovratnim kreditima, njihov grko-rimski koncept morala i njihove trgovinske propise.
Traim samo da nam se dozvoli da sami odluimo o tim planovima; da nas ne tjeraju
prihvatiti ih, izravno ili neizravno, ako smatramo da su u suprotnosti s naim interesima ili
odvratni naim savjestima.
Ali, ti organizatori ele pristup poreznim fondovima i zakonskoj moi da bi sproveli
svoje planove. Pored toga to je ugnjetaka i nepravedna, ova elja takoer implicira kobnu
pretpostavku da je organizator nepogreiv, a ovjeanstvo nekompetentno. Ali, opet, ako ljudi
nisu kompetentni da sami prosuuju, emu onda sva ta pria o opem pravu glasa?
str. 38/44
-UZROK FRANCUSKE REVOLUCIJE-
Ovo se idejno proturjeje, naalost ali logino, odrazilo na dogaaje u Francuskoj.

Na primjer, Francuzi su predvodili sve ostale Europljane u ostvarivanju prava - ili, preciznije,
politikih zahtijeva. Ipak, ova nas injenica ni u kojem pogledu nije sprijeila da postanemo
narod kojim se najvie vlada, koji se najvie regulira, kojemu se najvie namee, koji se
najvie upree i koji se najvie eksploatira u Europi. Francuska takoer predvodi druge nacije
kao ona u kojoj se stalno mogu oekivati revolucije. A, pod tim okolnostima, sasvim je
prirodno da to i bude sluaj.
I ostat e sluaj sve dok nai politiari budu prihvaali ideju koju je tako lijepo
izrazio gospodin Louis Blanc: "Drutvo dobiva svoju pokretaku snagu od sile". Ovo e
ostati tako sve dok ljudska bia s osjeajima ostaju pasivna; sve dok sebe smatraju
nesposobnima da svoj prosperitet i sreu unaprijede vlastitom inteligencijom i vlastitom
energijom; sve dok oekuju sve od zakona; ukratko, sve dok zamiljaju da je njihov odnos
prema dravi isti kao odnos ovce prema pastiru.
-OGROMNA MO VLASTI-
Sve dok te ideje prevladavaju, jasno je da je odgovornost vlasti ogromna. Dobra i

loa srea, bogatstvo i siromatvo, jednakost i nejednakost, vrlina i porok - svi, onda, ovise o
politikoj administraciji. Optereena je svime, poduzima sve, radi sve; zato je odgovorna za
sve. Ako imamo sree, onda vlast trai nau zahvalnost; ali, ako nemamo sree, onda vlast
mora snositi krivicu. Jer, zar ne stoje sada nae linosti i vlasnitvo na raspolaganju vlasti?
Zar zakon nije svemoan?
Stvarajui monopol nad obrazovanjem, vlast mora odgovoriti nadama oeva obitelji
koji su, tako lieni svoje slobode; a ako se ta nada poljulja, ija je to greka?
Regulirajui privredu, vlast se obvezala uiniti da privreda procvjeta; u suprotnom,
apsurdno je liiti privredu slobode. A, ako privreda sada ispata, ija je to greka?
Mijeajui se u trgovinsku bilancu igranjem carinama, vlast se obvezuje uiniti da
trgovina procvjeta; a ako to ima za posljedicu unitenje umjesto prosperiteta, ija je to greka?
Dajui pomorskim djelatnostima zatitu u zamjenu za slobodu, vlast preuzima na
sebe uiniti ih profitabilnima; a ako postanu teret poreznim obveznicima, ija je to greka?
Stoga, nema nevolja s nacijom za koju se vlast dobrovoljno ne pravi odgovornom.
Iznenauje li, onda, da svaki neuspjeh poveava opasnost od jo jedne revolucije u
Francuskoj?
A kakav se lijek za to predlae? Beskrajno irenje zakonske domene; odnosno,
odgovornosti vlasti.
Ali, ako vlast preuzme na sebe kontrolirati i poveavati plae, a ne moe to uraditi;
ako vlast preuzme ne sebe brigu o svima koji bi mogli biti u stanju potrebe, a ne moe to
uraditi; ako vlast preuzme na sebe pomagati sve nezaposlene radnike, a ne moe to uraditi;
ako vlast preuzme na sebe davati beskamatne novane pozajmice svim zajmoprimcima, a ne
moe to uraditi; ako, po rijeima koje su se, moramo sa aljenjem rei, izmakle peru
str. 39/44
gospodina de Lamartinea "drava smatra da je njezina svrha prosvijetliti, razvijati, iriti,

jaati, produhovljavati i posveivati duu naroda" - i ako vlast ne moe uraditi sve te stvari,
to onda? Nije li izvjesno da e poslije svakog neuspjeha vlasti - koji je, avaj, vie nego
vjerojatan - doi do jedne podjednako neizbjene revolucije?
-POLITIKA I EKONOMIJA-
[Vratimo se sada pitanju koje je ukratko razmotreno na poetnim stranicama ove

teze: odnosu ekonomije i politike - politike ekonomije.]
Ekonomija se mora razviti kao znanost prije no to postane mogue logiki
formulirati politiku kao znanost. U sutini, ekonomija je znanost kojom se utvruje jesu li
interesi ljudskih bia usklaeni ili suprotstavljeni. To se mora znati prije nego to se formulira
politika kao znanost kojom se utvruju prave funkcije vlasti.
Neposredno poslije razvijanja ekonomije kao znanosti i na samom poetku
formulacije politike kao znanosti, mora se odgovoriti na sljedee pitanje od ope vanosti: to
je zakon? to bi trebao biti? Koji je njegov djelokrug; njegove granice? Na kojemu mjestu,
logino, prestaju prave moi zakonodavca?
Ne oklijevam odgovoriti: Zakon je zajednika sila organizirana da djeluje kao
prepreka nepravdi. Ukratko, zakon je pravda.
-PRAVE ZAKONODAVNE FUNKCIJE-
Nije istina da zakonodavac ima apsolutnu vlast nad naim linostima i vlasnitvom.
Postojanje linosti i vlasnitva prethodi postojanju zakonodavca i njegova funkcija je samo u
tome da garantira njihovu sigurnost.
Nije istina da je funkcija zakona regulirati nae savjesti, nae ideje, nae volje, nae
obrazovanje, naa miljenja, na rad, nau profesiju, nae talente ili naa zadovoljstva.
Funkcija zakona je da zatiti slobodno ostvarivanje tih prava i da sprijei svakoga da ometa
slobodno ostvarivanje istih tih prava od strane bilo koje druge osobe.
Budui da zakon obavezno zahtijeva podrku sile, njegova zakonodavna domena
samo je u oblastima gdje je neophodna primjena sile. To je pravda.
Svaki pojedinac ima pravo koristiti silu za zakonitu samoobranu. Upravo se iz tog
razloga kolektivna sila - koja je samo organizirana kombinacija individualnih sila - moe
zakonito koristiti u iste svrhe; i ne moe se zakonito primjenjivati u bilo koje druge svrhe.
Zakon je iskljuivo organizacija individualnog prava na samoobranu koje je
postojalo prije formalnog ustanovljenja zakona. Zakon je pravda.
str. 40/44
-ZAKON I MILOSRE NISU ISTI-
Misija zakona nije da ugnjetava ljude i pljaka njihovo vlasnitvo, ak i kada djeluje
u filantropskom duhu. Njegova misija je da titi ljude i vlasnitvo.
Dalje, mora se rei da zakon moe biti filantropski ako se, usput, suzdri od
ugnjetavanja ljudi i pljakanja njihovog vlasnitva; to bi bila proturjenost. Zakon ne moe
izbjei da utjee na ljude i vlasnitvo; a ako zakon djeluje na bilo koji nain osim da ih titi,
njegove akcije tada neminovno naruavaju slobodu ljudi i njihovo pravo na vlastito
vlasnitvo.
Zakon je pravda - jednostavno i jasno, precizno i sigurno. Svako ga oko moe vidjeti
i svaki mozak razumjeti; jer pravda je mjerljiva, nepromjenjiva i neizmjenjiva. Pravda nije ni
vie ni manje od toga.
Ako prijeete ovu pravu granicu - ako zakon pokuate uiniti religioznim,
ujednaavajuim, ovjekoljubivim, privrednim, literarnim ili umjetnikim, onda ete se
izgubiti na neucrtanoj teritoriji, u nejasnoi i neizvjesnosti, u nametnutoj utopiji ili, jo gore, u
mnotvu utopija, od kojih svaka tei prigrabiti zakon i nametnuti vam ga. Ovo je tono zato
to bratstvo i filantropija, za razliku od pravde, nemaju tone granice. Kad jednom krenete,
gdje ete se zaustaviti? I gdje e se zaustaviti zakon?
-GLAVNI PUT ZA KOMUNIZAM-
Gospodin de Saint-Cricq proirio bi svoju filantropiju samo na izvjesne industrijske

grupacije; zahtijevao bi da zakon kontrolira potroae u korist proizvoaa.
Gospodin Considerant sponzorirao bi stvar radnikih grupa; koristio bi zakon da im
osigura garantirani minimum odjee, smjetaja, hrane i ostalih ivotnih potreptina.
Gospodin Louis Blanc rekao bi - i to s pravom - da su te minimalne garancije samo
poetak potpunog bratstva; rekao bi da zakon treba osigurati orua za proizvodnju i besplatno
obrazovanje svim radnim ljudima.
Netko drugi bi primijetio da bi ovaj aranman ostavio mjesta neravnopravnosti;
tvrdio bi da zakon treba osigurati svakome, ak i u najnepristupanijem zaseoku - luksuz,
knjievnost i umjetnost.
Svi ti prijedlozi glavni su put za komunizam; zakonodavstvo e onda biti - u stvari,
ve i jeste - bojno polje za svaije fantazije i pohlepu.
str. 41/44
-OSNOVA STABILNE VLADE-
Zakon je pravda. Na ovom prijedlogu moe se osmisliti jednostavna i trajna vlast. I

ekam svakoga da kae kako bi se mogla javiti makar i pomisao na revoluciju, na ustanak, na
najmanju pobunu protiv vlasti ija je organizirana sila ograniena samo na guenje nepravde.
Pod takvim reimom vladao bi najvei napredak - i bio bi najravnopravnije
distribuiran. to se tie patnji neodvojivih od ovjeanstva, nitko ne bi ni pomiljao za njih
optuiti vlast. Ovo je tono jer, da je sila vlasti ograniena na guenje nepravde, onda bi vlast
bila tako malo kriva za te patnje kao to je sada kriva za promjene temperature.
Kao dokaz za ovu konstataciju, razmotrite sljedee pitanje: je li poznato da su se
ljudi ikada dizali protiv apelacijskog suda ili se okupljali oko mirovnog suca da dobiju vee
plae, bespovratne kredite, orua za proizvodnju, povoljne carine ili radna mjesta koja je
osigurala vlast? Svatko savreno dobro zna da takve stvari nisu u okvirima sudske nadlenosti
apelacijskog suda ili mirovnog suca. I, kada bi vlast bila ograniena na svoje prave funkcije,
svatko bi ubrzo nauio da te stvari nisu u okviru jurisdikcije samoga zakona.
Ali, izradimo zakone na principu bratstva - proglasimo da sve to je dobro i sve to je
loe potjee od zakona; da je zakon odgovoran za sve individualne nesree i sve drutvene
nejednakosti - onda su vrata otvorena beskrajnom nizu albi, iritacija, neprilika i revolucija.
-PRAVDA ZNAI JEDNAKA PRAVA-
Zakon je pravda. I zaista bi bilo udno kad bi zakon mogao pravilno biti ita drugo!
Zar nije pravda pravo? Zar nisu prava jednaka? Kojim pravom mene zakon nagoni da se
povinujem drutvenim planovima gospodina Mimerela, gospodina De Meluna, gospodina
Thiersa ili gospodina Louisa Blanca? Ako zakon ima moralno pravo to uiniti, zato, onda,
ne primora tu gospodu da se pokore mojim planovima? Je li logino pretpostaviti da mi
priroda nije podarila dovoljno mate da i ja izmislim utopiju? Treba li zakon, od mnogih,
odabrati jednu fantaziju i staviti organiziranu silu vlasti u slubu jedino njoj?
Zakon je pravda. I neka se ne kae - kao to se stalno govori - da bi, po ovom
konceptu, zakon bio ateistiki, individualistiki i bezduan; da bi ovjeanstvo stvorio prema
vlastitom liku. To je apsurdan zakljuak, dostojan samo onih oboavatelja vlasti koji vjeruju
da zakon jeste ovjeanstvo.
Glupost! Vjeruju li oboavatelji vlasti da e slobodni ljudi prestati djelovati? Ako od
zakona ne dobijemo energiju, slijedi li da uope neemo dobiti energiju? Ako je zakon
ogranien na funkciju zatite slobodne primjene naih sposobnosti, slijedi li da uope neemo
moi koristiti svoje sposobnosti? Pretpostavimo da nas zakon ne primorava slijediti odreene
oblike religije, ili sustave udruivanja, ili metode obrazovanja, ili propise o radnoj snazi, ili
propise o trgovini, ili planove dobrotvornih aktivnosti; slijedi li, onda, da emo eljno uroniti
u ateizam, pustinjaki ivot, neznanje, bijedu i pohlepu? Ako smo slobodni, slijedi li da vie
neemo priznavati mo i dobrotu Boga? Slijedi li da emo, onda, prestati meusobno se
udruivati, pomagati jedan drugom, voljeti i pomagati naoj nesretnoj brai, prouavati tajne
prirode i teiti vlastitom usavravanju to bolje moemo?
str. 42/44
-PUT U DOSTOJANSTVO I PROGRES-
Zakon je pravda. I upravo e pod zakonom pravde - pod vladavinom prava; pod
utjecajem slobode, sigurnosti, stabilnosti i odgovornosti svaka osoba dostii svoju stvarnu
vrijednost i pravo dostojanstvo svojega bia. Samo pod ovim zakonom pravde ovjeanstvo
e nesumnjivo polako, ali sigurno, ostvariti Boji plan urednog i mirnog progresa
ovjeanstva.
ini mi se da je to teorijski tono jer o kojem god da se pitanju diskutira - bilo da je
ono vjersko, filozofsko, politiko ili ekonomsko; bilo da se tie prosperiteta, morala,
jednakosti, prava, pravde, progresa, odgovornosti, suradnje, vlasnitva, rada, trgovine,
kapitala, plaa, poreza, stanovnitva, financija ili vlasti - na bilo kojoj toki znanstvenog
horizonta da otponem svoja istraivanja, neminovno dolazim do sljedeeg zakljuka: rjeenje
problema ljudskih odnosa nalazi se u slobodi.
-DOKAZ JEDNE IDEJE-
I zar iskustvo to ne dokazuje? Pogledajte itav svijet. Koje zemlje imaju najmirnije,
najmoralnije i najsretnije ljude? Ti ljudi se sreu u zemljama gdje se zakon najmanje mijea u
privatne stvari; gdje se vlast najmanje osjea; gdje pojedinac ima najiri prostor, a slobodno
miljenje najvei utjecaj; gdje su administrativna ovlatenja najmanja i najjednostavnija; gdje
su porezi najnii i najujednaeniji, a narodno nezadovoljstvo najmanje uzburkano i najmanje
opravdano; gdje pojedinci i grupe najaktivnije preuzimaju svoje odgovornosti i gdje se, kao
posljedica toga, moralna naela po opem priznanju nesavrenih ljudskih bia stalno
unapreuju; gdje su trgovina, okupljanje i udruivanje najmanje ogranieni; gdje radna snaga,
kapital i stanovnitvo trpe najmanja prinudna pomjeranja; gdje ovjeanstvo najblie slijedi
svoje prirodne sklonosti; gdje su ljudski izumi u najveoj harmoniji s Bojim zakonima;
ukratko, najsretniji, najmoralniji i najmirniji ljudi oni su koji najblie slijede ovo naelo: iako
ovjeanstvo nije savreno, sva nada, ipak, lei u slobodnom i dobrovoljnom djelovanju ljudi
u okvirima prava; zakon ili silu treba koristiti samo za provoenje univerzalne pravde.
-ELJA DA SE VLADA DRUGIMA-
Ovo se mora rei: ima suvie "velikih" ljudi na svijetu - zakonodavaca, organizatora,
dobroinitelja, narodnih voa, oeva nacija i tako dalje, i tako dalje. Suvie se ljudi postavlja
iznad ovjeanstva; pravi karijeru od njegovog organiziranja, njegove zatite i vladanja njime.
Sada e netko rei: "I vi sami radite to isto".
Istina. Ali, mora se priznati da ja djelujem u jednom sasvim drugaijem smislu; ako
sam se pridruio redovima reformatora, to je samo s ciljem da ih uvjerim da ostave ljude na
miru. Ne gledam na ljude kao to je Vancauson gledao na svoj automat. Naprotiv, ba kao to
fiziolog prihvaa ljudsko tijelo onakvo kakvo jeste, tako i ja prihvaam ljude onakve kakvi
jesu. elim samo prouavati i diviti se.
Moj stav prema svim drugim ljudima lijepo ilustrira pria uvenog putnika: Stigao je
jednog dana u pleme divljaka gdje je upravo roeno dijete. Gomila proroka, arobnjaka i
str. 43/44
arlatana - naoruana prstenjem, kukama i konopcima - okruivala ga je. Jedan je rekao: "Ovo
dijete nikada nee omirisati miris lule mira ako mu ja ne rairim nozdrve". Drugi je rekao:
"On nikada nee moi uti ako mu ja ne isteglim ui do ramena". Trei je rekao: "On nikada
nee vidjeti sunev sjaj ako mu ja ne iskosim oi". Sljedei je rekao: "Nikada nee stati
uspravno ako mu ne savijem noge". Peti je rekao: "Nikada nee nauiti misliti ako mu ne
spljotim lubanju".
"Stanite", povikao je putnik. "Ono to Bog uradi dobro je uraeno. Ne tvrdite da
znate vie nego On. Bog je ovom slabanom stvorenju dao organe; pustite ih da se razvijaju i
jaaju vjebom, upotrebom, iskustvom i slobodom."
-PROBAJMO SADA SLOBODU-
Bog je ljudima dao sve to im je potrebno da ispune svoje sudbine. Osigurao je

drutvenu formu, kao i ljudsku formu. I ti drutveni organi ljudi tako su konstituirani da e se
harmonino razvijati na istom zraku slobode. Van, onda, sa arlatanima i organizatorima!
Van s njihovim prstenjem, lancima, kukama i klijetama! Van s njihovim umjetnim
sustavima! Van s udima vladinih administratora, njihovim podrutvljenim projektima,
njihovom centralizacijom, njihovim porezima, njihovim vladinim kolama, njihovim
dravnim religijama, njihovim bespovratnim kreditima, njihovim bankarskim monopolima,
njihovim propisima, njihovim ogranienjima, njihovim izjednaavanjima preko poreza i
njihovim pobonim moraliziranjem!
I, sad, kada su zakonodavci i dobroinitelji tako uzaludno nanijeli toliko sustava
drutvu, neka konano zavre tamo gdje su trebali poeti: neka odbace sve sustave i probaju
slobodu; jer sloboda je potvrda vjere u Boga i njegova djela.
str. 44/44

Frederic Bastiat-Zakon PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Frederic Bastiat-Zakon PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

-ZAKON-

ZAKON - Frederic Bastiat

ZAKON - Frederic Bastiat

ZAKON - Frederic Bastiat

ZAKON - Frederic Bastiat

ZAKON - Frederic Bastiat

to je, onda, zakon? To je kolektivna organizacija individualnog prava na zakonitu

ZAKON - Frederic Bastiat

ZAKON - Frederic Bastiat

Samoouvanje i vlastiti razvoj uobiajene su aspiracije svih ljudi. I kada bi svatko

ovjek moe ivjeti i zadovoljavati svoje potrebe samo neprekidnim radom;

ZAKON - Frederic Bastiat

U drutvo se ne moe unijeti vea promjena i vee zlo od sljedeeg: pretvaranja

ZAKON - Frederic Bastiat

Sljedbenici Rousseauove kole miljenja - koji sebe smatraju vrlo naprednima, a

Opi odbor proizvoaa, poljoprivrede i trgovine, 6. svibnja 1850. g.

ZAKON - Frederic Bastiat

ZAKON - Frederic Bastiat

-KOBNA IDEJA LEGALNE PLJAKE-

ZAKON - Frederic Bastiat

-ROPSTVO I CARINE SU PLJAKA-

Prihvaajui misao sadranu u uvenoj proklamaciji gospodina Carliera, gospodin

ZAKON - Frederic Bastiat

-KAKO IDENTIFICIRATI LEGALNU PLJAKU-

Gospodin de Montalembert optuen je da se eli boriti protiv socijalizma

ZAKON - Frederic Bastiat

ZAKON - Frederic Bastiat

Ovdje se sreem s najpopularnijom zabludom naeg vremena. Ne smatra se

Gospodin de Lamartine jednom mi je ovako pisao: "Vaa doktrina ini samo

Ja ovu rije, kao to se esto radi, ne koristim ni u kakvom nejasnom, neodreenom,

ZAKON - Frederic Bastiat

Iskrenost onih koji se zalau za protekcionizam, socijalizam i komunizam ovdje se

Budui da zakon organizira pravdu, socijalisti pitaju zato zakon ne organizira i

ZAKON - Frederic Bastiat

-ZAKON JE NEGATIVAN KONCEPT-

ZAKON - Frederic Bastiat

ZAKON - Frederic Bastiat

ZAKON - Frederic Bastiat

-SOCIJALISTI ELE IZIGRAVATI BOGA-

Socijalisti gledaju na ljude kao na sirovinu koju treba modelirati u drutvene

Prema ovim piscima, zaista je srea da su Nebesa neke ljude - guvernere i

ZAKON - Frederic Bastiat

nesumnjivog utjecaja i autoriteta) koji pokree, upravlja, ini dobro i unapreuje

Razmotrimo prvo citat iz Bossueta (Dauphinovog tutora na dvoru Luja XIV):

ZAKON - Frederic Bastiat

-IDEJA O PASIVNOM OVJEANSTVU-

Sa zapanjujuom lakovjernou, tipinom za pobornike klasicizma, Fenelon ignorira

ZAKON - Frederic Bastiat

-SOCIJALISTI ELE DISCIPLINIRATI NAROD-

Fenelonova idila na Kreti jo je privlanija. Mentor je primoran kazati:

Sada sasluajte slavnog Montesquieua na istu temu:

ZAKON - Frederic Bastiat

"Lycurgus je svome gradu Sparti osigurao stabilnost kombinirajui sitnu krau s

Oni koji su podloni vulgarnoj zanesenosti mogu uskliknuti: "Montesquieu je to

ZAKON - Frederic Bastiat

ZAKON - Frederic Bastiat

Bilo kako bilo, Rousseau daje stvaraocima, organizatorima, direktorima,

Ispitajmo sada Raynala u svezi s oblikovanjem ovjeanstva od strane zakonodavca:

ZAKON - Frederic Bastiat

koloniju, a da prethodno ne organiziraju istovremeno upuivanje mudrih ljudi da poduavaju

Raynalova uputa zakonodavcima o tome kako upravljati ljudima moe se usporediti

Evo to kae Mably o pitanju zakona i zakonodavca. U pasusima koji su prethodili

ZAKON - Frederic Bastiat