E-Skripta Iz Zoohigijene

E-Skripta iz Zoohigijene
http://www.hlede.net/studentski_radovi/zoohigijena/
E-zoohigijen@
Sadraj-kazalo
Rjenik: A B C D E F G H I K L M N O P R S T U Z
Home
Dobrodoli,
Nadam se da e vam ove stranice pomoi u ovladavanju gradiva
Zoohigijene.
Zahvaljujem se nastavnicima predmeta Zoohigijena, na znanju koje su mi tijekom nastave prenijeli, a
koje je osnova ovog dijela.
elim naglasiti da je ovo studentska skripta, mjerodavne osobe je nisu pregledale i stoga sve
informacije koje ovdje moete nai koristite na vlastitu odgovornost.
Kako bi maksimalno iskoristio prednosti HTML formata potrudio sam se napraviti to vie linkova. Da
ne bi bilo zabune, sadraj-kazalo je na plavoj podlozi, rjenik na utoj, a ako se izgubite, linkovi na
kazalo i rjenik su na vrhu stranice.
Struni termini su 'aroliko' pisani, dio fonetski, a dio ima za korijen strunu englesku rije. Ta
improvizacija je rezultat injenice da je engleski jedini svjetski znanstveni jezik, ali isti tako da je
njegova uporaba svojevrsno 'nasilje' nad hrvatskim jezikom. U nekim sluajevima sam se morao
posluiti rjenikom, i tada sam sve rijei napisao na engleskom jeziku, no ponekad sam, po osobnoj
procijeni to pravilo preskoio...
U svakom sluaju, siguran sam da je ovo tek poetak, nikako kraj. I nadam se da e hrvatski
veterinarski Web pokrivati 90% regije u kojoj ivimo. Hrvatska to zasluuje!
U razvoju hrvatskog veterinarskog Web-a treba sudjelovati to vei broj ljudi; udruimo se!
Molim vas da svoje komentare, primjedbe i dopune uputite na vjeko@hlede.net
Home
Naslovnica
Animalna higijena, etologija, vladanje konja...
Utjecaj okolia na zdravlje ivotinja, higijena vode, staja....
Gnoj, zagaenje voda, ribnjaci, otrovno bilje, tlo...
Dezinfekcija, dezinsekcija & deratizacija...
Vjebe...
Govedarstvo
Konjogojstvo
Svinjogojstvo, ovce i koze
Uzgoj kunia
Peradarstvo
Pure, patke, guske fazani, prepelice
ANIMALNA HIGIJENA
ETOLOGIJA, podjela, povijest, teorije.
Vladanje, podraaj, psihohidrauliki model vladanja, komunikacije, uroeno i preusmjereno
vladanje, Pobuivaki mehanizmi, etogram.
Uzroci ponaanja, neurotinost due, stereotipije.
Neprirodno, preusmjereno i apatino vladanje,
Metode u etologiji; promatranje i opisivanje, biokemijske analize...
Genetika i evolucija vladanja.
Stres u ivotinja.
Klinika etologija; poremeeno defeciranje i uriniranje maaka.

Dijagnostika abnormalnog ponaanja, uzroci abnormalnog ponaanja uvjetovani grekama u
razvoju, etogramske devijacije, poremeene socijalne interakcije, adaptacijski nedostaci.
Interakcija ponaanja i endokrinog sustava.
Pamenje.
Hranidbena navike konja, potrebe za vodom, socijalizacija nove jedinke, njegovanje konja,
vokacija,
Vladanje konja (hod, kas, galop, tolt, rahvan), spavanja konja, ispitivanje okolia (radoznalost)
Na poetak kazala - Home - Rjenik
MIKROKLIMA
Utjecaj okolia na ivotinje, mikroklimatski kompleks, termo-komforna i termo-neutralna
zona.Sastav zraka, zagaivai stajskog zraka, provjetravanje.
Proraun ventilacije; potrebe krave, svinja, peradi, brzina strujanja zraka.
Principi ventilacije; prirodna i forsirana ventilacija.
Termo-balans staje, koeficijent prolaza topline i otpor prolazu topline, te faktori prolaza topline
na unutarnjoj i vanjskoj strani zidova, toplina koju ivotinje emitiraju.
Voda za pie; zdravstvena ispravnost, svojstva, mikrobioloki pokazatelji, kondicioniranje;
taloenje, koagulacija, sedimentacija, filtracija, aeracija, dezinfekcija.
Ukupni rezidualni klor.
Lokalizacija staja, graevinski materijal za staje, osnovni graevinsko-higijenski zahtjevi.

Osvijetljenost staje.
GNOJ;
godinje sastav fecesa, smjetaj gnojnice, infekti u gnoju, razgradnja gnoja.
Izluivane dnevno,
,
Biokemijska dezinfekcija gnoja.
Tekui gnoj; aerobni bioloki postupak uz primjenu laguna, sanacija gnoja.

Kompostiranje, bioplin; dobivanje i sastav.
Povrinski vodotoci kao prijemnici otpada, bioloka procjena oneienja; oligo-, alfa i beta
mezo-, te polisaprobna zona.
Razgradnja organske tvari; procesi.
RIBNJACI;
Ribogojilita i (toplovodni) ribnjaci, topivost kisika u vodi.
Phytoplankton, zooplankton, makrophity, aeracija i gnojidba tla ribnjaka.
Otrovno bilje i biljni paraziti
TLO; tekstura i podjela, struktura, poroznost i gustoa tla, kapacitet tla za vodu i za zrak, humus.
DEZINFEKCIJA;
Sanitacija, kemoterapija, antiseptik, vrste i metode dezinfekcije.
Svojstva dezinficijensa, izbor.
Priprema dezinfekcije i aplikacija dezinficijensa.
Vrste dezinficijensa.
DEZINSEKCIJA, entomologija, slanje insekata na pretragu, razvoj insekta i koristi od
insekata.
Suzbijanje insekata; bioloke, tehnike, fizikalne i kemijske metode.
Insekticidi; klorirani ugljikovodici, organofosforni preparati, nikotin, karbamati, piretrini i
piretroidi, bioracionalni insekticidi, bio-insekticidi.
Insekti; kuna muha, muha peckara, komarci...
DERATIZACIJA; tete koje glodavci ine.
Znaajke glodavaca; crni i sivi takor, takor selac, bizamski takor, kuni mi, voluharice...
Deratizacija - preventivne metode, onemoguavanje naseljavanja glodavaca, upotreba otrova;
brzo-djelujui i sporo-djelujui.
VJEBE
Ocjena tla; reljef, profil, boja, struktura, tekstura, poroznost, retencijski kapacitet, kapilaritet,
temperatura.
Higijenska analiza tla; vodena iscrpina, pH, koncentracija amonijaka, nitrita, kalcijevog
karbonata, huminskih kiselina, bakterioloka analiza tla.
Higijena voda;
bakterioloka analiza - mezofilne i koliformne bakterije,
fizikalno-kemijske analize vode,
kemijska analiza vode;odreivanje koncentracije kisika, BPK5, duik, amonijak, nitriti u vodi,
potroak kalijevog permanganata, odreivanje klorida, tvrdoa vode.
Mikroklima, klima, vrijeme, meteoroloki faktori, mikroklima.
Temperatura zraka, termometar po Six-u, termotgraf.
Vlanost zraka, higrometar, rotacijski, aspiracijski, na snop kose, higrograf.
Osvijetljenost, mjerenje.
Tlak zraka, aneroidni barometar, barograf.
Buka
Oborine, ombrometar i ombrograf.

Strujanje zraka, anemometar, zrana sonda, katatermometar po Hillu.
Srednja temperatura zraenja.
Plinski sastav zraka, ugljik dioksid, amonijak, univerzalni indikator.

Korpuskularno zrano oneienje, odreivanje broja mikroorganizama u zraku.
Sanitacija, dezinfekcija.
Odreivanje aktivnog klora u klornim preparatima, odreivanje rezidualnog klora, provjera
postotka NaOH.
tetni plinovi; amonijak, sumporvodik, osmogeni (metilamini, nitrozamini, hlapljivi organski
spojevi sumpora, dimetilfosfid).
Zbrinjavanje leina i konfiskata: kafelerija, vlaan, suh i vlano-ekstrakcijski postupak,
proizvodi kafelerije, stono groblje, jama grobnica.
Transport ivotinja; kopitara, goveda, svinja i ostalih.
GOVEDARSTVO
Mlijeni tip uzgoja, ventilacija, 2 oblika dranja.
Vezanje goveda i izgnojavanje.
Slobodno dranje.
Valovi, jasle i pojilice, porodilite, zasuenje, potrebe za vodom, izmuzite, munja.
Dranje teladi.
Smjetaj rasplodnih junica.

Smjetaj tovne junadi. Dimenzije leita za muzne krave.
Odnos povrine prozora i poda, osvjetljenje.
Ventilacija, temperatura.
KONJOGOJSTVO
Staje, prostor u staji, vrata, prozori, pod, dimenzije boksova, stelja, hranilice i pojilice.
Dranje na vezu.
Vlanost zraka u staji, plinovi u stajskom zraku.

Vladanje konja, spavanje, radoznalost.
Interakcija ponaanja i endokrinog sustava, pamenje ivotinja, hranidbene navike konja,
potrebe za vodom.
Socijalizacija nove jedinke, njegovanje konja, vokacija.
SVINJOGOJSTVO,
tehnoloki faktori, tetni faktori; socijalna interakcija, termiki stres; vruina,
hladnoa, aklimatizacija.
Ekoloki uvjeti,
Interakcija okolia i neuro-hormonalnog sustava
Prasilite; tetni plinovi, temperatura

Dranje krmaa, zvukovno prikrivanje.
OVCE - Ovarnjaci, staje za tov janjadi, njega ovaca, panjaci za ovce
KOZE -Vezano i slobodno dranje, uvjeti u staji, munja, oprema u staji, elektrina ograda
UZGOJ KUNIA
Mijenjanje dlake, krivulja plodnosti, graviditet, koenje, mladunci, podmetanje mladunaca,

luenje mlijeka, odbijanje, tov.
Oprema u objektima za uzgoj kunia, 3 sistema dranja, dimenzije kaveza, kotilice, hranilice
i pojilice, brzina zraka, opseg ventilacije.
Temperatura, vlaga, zrak u nastambi, ventilacija, prirodno provjetravanje, odnos poda i
prozora, brzina strujanja zraka, umjetno provjetravanje na nad-tlak, na pod-tlak, mjeovito,
opseg ventilacije.
Osvijetljenost.
Gustoa naseljenosti, uklanjanje fecesa, uskladitenje fecesa.
Preventivne mjere u kuniarstvu; dezinfekcijske barijere, dezinfekcija podova, opreme,
sustava za napajanje, uzgojnog prostora, insekticid.
Dezinfekcija bunarske vode.
Sanitarne mjere, kemijski preparati u nastambi.

Nutrija, kuna, bizamski takor, inila, vidra.
PERADARSTVO
izbor lokacije, graevinski materijali, pod, zidovi i strop.

Mikroklima u peradnjaku; temperatura, vlaga, osvjetljenje, ventilacija, grijanje, hranjenje,
pojenje, stelja.
Objekti za uzgoj i dranje nesilica.
Uzgoj podmlatka tekih hibrida; prijem pilia, uzgoj do drugog tjedna, od 3. - 18. tjedna,
debekacija, uzgoj pijetlova, proizvodnja jaja za nasad.
Skupljanje jaja, tlak u jajetu, sanitarna obrada jaja.
Mitarenje.
Leenje pilia, kakvoa jaja, valionica, prihvat jaja, sortiranje jaja, dezinfekcija jaja, trajanje
nasada za pojedine vrste, program ulaganja jaja, klasiranje pilia, kontrola valjenja.
Tov pilia, tov od 7. dana.
Smjetaj nesilica za konzumna jaja (laki hibridi).
Peradnjak;
Sortiranje jaja po masi.
PURE, prihvat mladih puria, temperatura, vlaga, osvijetljenost, polu-intenzivan tov

PATKE - uzgoj, , tov; brojlerski, pod nadstrenicama, na vodenim povrinama, matino jato,
uzgoj nesilica
GUSKE, temperatura tijekom tova, boksovi, nesenje, valjenje, intenzivan tov, poluintenzivan tov, tov peenica, proizvodnja guje jetre
FAZANI; volijere - stabilne, prijenosne i zajednike, matino jato, nesenje jaja.
JAPANSKE PREPELICE, uzgoj podmlatka, inkubacija jaja, tov.
Animalna higijena, etologija, vladanje konja...

Utjecaj okolia na zdravlje ivotinja, higijena vode, staja....
Gnoj, zagaenje voda, ribnjaci, otrovno bilje, tlo...
Dezinfekcija, dezinsekcija & deratizacija...
Vjebe...
Govedarstvo
Konjogojstvo
Svinjogojstvo, ovce i koze
Uzgoj kunia
Peradarstvo
Pure, patke, guske fazani, prepelice
ANIMALNA HIGIJENA
ETOLOGIJA, podjela, povijest, teorije.
Vladanje, podraaj, psihohidrauliki model vladanja, komunikacije, uroeno i preusmjereno
vladanje, Pobuivaki mehanizmi, etogram.
Uzroci ponaanja, neurotinost due, stereotipije.
Neprirodno, preusmjereno i apatino vladanje,
Metode u etologiji; promatranje i opisivanje, biokemijske analize...
Genetika i evolucija vladanja.
Stres u ivotinja.
Klinika etologija; poremeeno defeciranje i uriniranje maaka.

Dijagnostika abnormalnog ponaanja, uzroci abnormalnog ponaanja uvjetovani grekama u
razvoju, etogramske devijacije, poremeene socijalne interakcije, adaptacijski nedostaci.
Interakcija ponaanja i endokrinog sustava.
Pamenje.
Hranidbena navike konja, potrebe za vodom, socijalizacija nove jedinke, njegovanje konja,
vokacija,
Vladanje konja (hod, kas, galop, tolt, rahvan), spavanja konja, ispitivanje okolia (radoznalost)
ANIMALNA HIGIJENA
Animalna higijena (eng. hygiene, gr. hygieia, zdravlje) je znanost o
zdravlju i zatiti zdravlja ivotinja.
Animalna higijena se bazira na:
higijena tla i voda
higijena ivotinja (njega i ienje ivotinja kao i njihove okolice)
zbrinjavanje otpadne animalne tvari izgnojavanje, zbrinjavanje otpada,
ventiliranje, bioplin...
Organizam s okoliem u kojem ivi ini izrazito povezan i kompleksan sustav.
Okoli se dijeli na:

1.
1.
MAKROOKOLI sunce, vjetar, oborine, tlo, biljke,
vodu, ivotinje,
2.
2.
MIKROOKOLI temperatura, vlaga,
mikroorganizmi, strujanje zraka, plinovi, osvijetljenost, praina, buka (sve vrste
umova koje iritiraju ive organizme), draenje, smjetaj, potreban prostor za
ivotinje, veliina grupa (pojedinano, mala ili velika grupa), podovi...
Prilagodba na mnoge neodgovarajue faktore okolia iziskuje energiju i

vrijeme koje organizam troi na tetu ostalih potreba organizma.
Neke od najeih aliteracija normalnog ponaanja su:

ETOPATIJE nemogunost ispoljenja
aktivacije
TEHNOPATIJE posljedice neadekvatnih
tehnolokih uvjeta.
OPA ETOLOGIJA
Etologija (eng. Ethology; gr. ethos - obiaj, narav, karakter + logos znanost),
je znanost koja se bavi prouavanjem fiziologijskog i poredbenog ponaanja s
iskljuivo biolokog gledita, odnosno znanost o ponaanju; navikama, pogotovo u
prirodnim oblicima, o evoluciji ponaanja i njenom biolokom znaaju. Svrha
etologije je da pomou uzrone analize protumai odnose vanjskog svijeta (okoline) i
unutranjih faktora (CNS, hormoni...), te da istrai bioloko znaenje i evoluciju
osnovnih oblika 'ivotinjskog' ponaanja kao to su automatizmi, taksije, instinkti,
steene reakcije, inteligentni postupci.
Temelj etologije jest etogram kojim se opisuje morfologija ponaanja. Etogram
(gr. ethos + gram) predstavlja opis sustava djelatnosti jedne ivotinjske vrste po
kome moemo prepoznati njeno tipino ponaanje.
Osniva suvremene etologije je nobelovac K. Lorenz. Lorenz polazi od
pretpostavke da instinkte sa stajalita filogenetskog razvoja valja promatrati
na identian nain kao i organe.
Prilagodba ivotinje ovisi o naravi podraaja, senzikim i motorikim
svojstvima, te iskustvima ivotinje. Poznavanje naravi ivotinje omoguava
prevenciju bolesti. Vano je da znamo normalno ponaanje u danim uvjetima,
kako bi se pravovremeno mogla uoiti odstupanja. Zbog izrazite intenzivnosti
proizvodnje ivotinjama je nuno poboljati uvijete ivota.
Etologija se dijeli na:
1. 1.
TEMELJNA ETOLOGIJA prouava ponaanje primitivnih i
divljih pasmina kao i bliskih srodnika domestificiranih ivotinja. Dakle, tu
su ivotinje u njihovom iskonskom okruenju.
2. 2.
PRIMJENJENA ETOLOGIJA se bavi ponaanjem goveda,
koza, ovaca, konja, kokoi, pasa... Dakle, primijenjena etologija prouava
ivotinje u novom okruenju.
Dranje ivotinja se sastoji od hranidbe, uzgoja i naina dranja. Sve to
ujedinjeno s veterinarskom medicinom rezultira s kvalitetnom proizvodnjom i
zatitom ivotinja.
Prvotno, u ekstenzivnim uvjetima dranja, ovjek je bio znatno vie u
kontaktu sa ivotinjom pa je mogao odmah reagirati na svaki neuobiajeni
nain ponaanja. Danas je, zbog velike brojnosti ivotinja u uzgojima, to
nemogue. Znatno je smanjen fiziki kontakt i nemogue je promatrati svaku
ivotinju kao zasebnu jedinku. Sve to je potencirano injenicom da intenzivan
uzgoj pred ivotinjski organizam postavlja znatno vee zahtjeve no to je to
bilo tijekom ekstenzivnog uzgoja.
POVIJEST ETOLOGIJE
1.
2.
1.
2.
Nezvanino razdoblje prvi susreti ovjeka i ivotinja

Poluzvanino razdoblje:
promatranje ivotinja
odreena su svojstva koja mogu koristiti pri
domestifikaciji ivotinja
brojne vrste su domestificirane
3.
3.
Zvanino razdoblje zapoinje osnivanjem etolokih
drutava u Engleskoj i Njemakoj (od 1936.).
Nakon zvaninog postavljanja etologije kao nauke u razliitim vremenskim
razdobljima i na razliitim mjestima javljaju se brojne teorije i postavke koje se
trude objasniti ponaanje.
Najvanije teorije u povijesti etologije:

Mehanizmi, odnosno naini vladanja se razvijaju i
javljaju vremenski, a svaka radnja mora imati uzrok i
posljedicu.
Vitalisti su se prvenstveno koncentrirali na
odreivanje cilja vladanja.
Refleksolozi smatraju da se svi oblici vladanja
javljaju iz bezuvjetnih refleksa, a objanjavaju se kao lani
refleksi.
Bihevioristi (engleski bihevior navika) nastoje
strogo utvrditi podraaje i tehniki mjerljive reakcije traei
zakonitosti koje su ih uvjetovale.
Prosudbeno vladanje utvrene su nagonske
radnje koje su konstantne po obliku, i pritom su vrsno
specifine, dakle uroene. Stoga se u odreenim uvjetima,
organizam ponaa kako odgovara vrsti.
Vladanje odreene vrste ima svoju ontogenezu* i filogenezu**. Pritom se

vladanje vrste razvija po jednakim pravilima evolucije kao i anatomske,
fizioloke i brojne druge osobine vrste.
*Ontogeny (gr. on postojanje + gennan proizvodnja), razvoj individualnog organizma.
**Phylogeny, (gr. phylon rasa + genesis stvaranje), kompletna razvojna povijest rase ili grupe ivotinja.
Podraaj predstavlja promjenu energije koje dovodi do promjene u

efektornim organima ivotinje. Nerijetko, vei broj podraaja djeluje
istovremeno, bilo antagonistiki bilo sinergistiki.
Vladanje predstavlja adaptaciju ivotinje na okolne podraaje.

ivotinja postie maksimalnu efikasnost cjelokupnog bivstvovanja kroz
odgovarajue vladanje. Vladanje je aktivno zbivanje koje je uvjetovano
nivoom motivacijske energije za dani in u odreenim uvjetima. Motivacija i
njeno izraavanje je odraz unutranje strukture i nivoa motivacijske energije
to je uvjetovano genetskom usmjerenou, procesima adaptacije, steenim
iskustvom (uenje, pamenje), kao i mjerljivim impulsima iz okolia.
Psihohidrauliki ili Lorenzov model vladanja

Kod nedostatka specifinih podraaja koji iniciraju odreena vladanja,
nastupa akumulacija energije do jedne toke iznad koje se ne moe zadrati
pa se energija otputa u obliku odreenog vladanja. Primjer je imaginarna
gradnja gnijezda u kavezu.
Ovisno o vrsti, spolu i dobi jedinke, razliiti su znaaji pojedinih efektornih
organa. Vid, sluh, njuh i dodir su najznaajniji osjeti. Kod prasadi je njuh puno
znaajniji nego vid. Kod ptica je upravo obratno.
Feromoni (Pheromone); tvari koje se lue izvan tijela da bi ih percipirale
(mahom njuhom) druge jedinke iste vrste, a s ciljem izazivanja specifine
reakcije ili ponaanja percipijenta. Podvilina lijezda nerasta izluuje
feromone za poticanje spolnog nagona enki, a prepucij nerasta lui
feromone bitne za stimulaciju akta pasivnog stapanja enki.
Agresija (lat. aggression pristupiti, napasti), olfaktorno podraena
feromonima, dovodi i do fiziolokih promjena: smanjuje se koncentracija
androgena, a poveava koncentracija adrenalina.
Miris ima funkciju meusobnog prepoznavanja, prepoznavanja ljudi s
kojima su ivotinje u dodiru, podraivanja spolne aktivnosti, pobuivanje
apetita, odnosno upozoravanja na mogue tetne sastojke hrane i zraka.
Praktino svojstvo mirisa koristimo trljajui mladune o surogat majku nabili ih
ona prihvatila. Najvanije lijezde za komunikaciju jedinki su : orbitralne i
suborbitralne, karpalne, te apokrine lijezde.
Glasovno - taktilne komunikacije

Prvih nekoliko dana ivota od strane mladunadi naglaenije su taktilne
komunikacije, a od majke vokalne. Primjer je naknadna masaa vimena
odnosno 'naruivanje' odreene koliine mlijeka za slijedei obrok.
Ovce iskazuju znatnu odbojnost prema amnionskoj tekuini, no pred
partus, zbog djelovanja hormona estrogena ta se odbojnost znatno smanjuje.
Lizanjem mladunadi se sui mladune, potie termoregulacija, ali i stvara
obrazac za prepoznavanje vlastitog mladunca. Naime, tijekom lizanja se
majka dodatno podrai da estradiol-om i oxitocin-om. Za prepoznavanje
mladuneta su najvaniji njuh i vid.
PTICE U komunikaciji ptica je najznaajniji vid. Veliina krijeste mujaka

ovisi o koliini androgenih hormona. Isti, androgeni hormoni potiu i agresivno
ponaanje.
Alternativni, skueni okoli dovodi do manjeg izraavanja negativnog
aspekta ponaanja. No, istovremeno se potencira nemogunost zadovoljenja
motivacijske energije. To pak nerijetko dovodi do pojaane agresivnosti koja
moe rezultirati ak i kanibalizmom. Stoga treba obogatiti okoli kako bi to

vie nalikovao prirodnom.
Sustavno praenje jedinke i skupine ivotinja u razliitim okolinim
uvjetima omoguuje uoavanje patologije i abnormalnosti na temelju
utvrenih injenica dobivenih monitoringom. Primjer za to je praenje
ponaanja ivotinja prilikom ispae. Osobe koje rade sa ivotinjama (gazda,
unajmljeni radnici, pas) na osnovi ponaanja ivotinja prilikom odlaska na
ispau u proljee ili pri povratku u jesen mogu procijeniti zdravstveno stanje
ivotinja. Spoznaje o alteracijama ponaanja ivotinja znaju biti od velike
koristi tijekom i nakon blagdana.
UROENO VLADANJE
Uroeno vladanje je vladanje specifino za vrstu. Ono je definirano ve u
genomu. Samim time u.v. je izrazito postojano. U u.v. moemo uvrstiti
instinktivne kretnje, odnosno nasljedno utvrene motorike aktivnosti. Primjer
za instinktivne kretnje (nasljedne koordinacije) su kretnje konja: korak, kas,
galop.
PREUSMJERENO VLADANJE
Nagonske radnje se ispoljavaju kao posljedica vanjskog podraaja.
Ukoliko se nagonska radnja ne moe ostvariti, podraaj odnosno proces koji
on generira biva podvrgnut endogenom usporavanju preko specifine
energije koja se ne troi nego akumulira. Zbog toga moe doi do
neadekvatnih radnji ili do radnji na zamjenskim objektima preusmjerene
radnje.
Primjeri za preusmjereno vladanje su brojni: Ukoliko je nezadovoljena
potreba za parenjem papige, nakon odreenog vremena taj nagon se moe
preusmjeriti na neku stvar u kavezu (npr. zrcalo).U istim uvjetima pas e
'spolno opiti' s predmetima u stanu, nogom vlasnika ili jastukom. Kod kuja se
moe javit lano materinstvo.
Nagonska radnja je i elja za spolnim aktom. To se moe uoiti i kod
ivotinja koje jo nisu spolno zrele a ponaaju se kao da jesu. Nagonske
radnje mogu biti karakteristine za mlae doba (npr. sisanje) pa se
nastavljaju u starijoj dobi. Mnoge nagonske radnje selekcijom jedinki moemo
reducirati (plahost, agresivnost materinski instinkt).
Domestifikacijom ivotinja i njihovom specijalizacijom je dolo i do
specifikacije pobuivaa pojedinih nagona.
Priroeni pobuivaki mehanizmi su uroeni mehanizmi pobuivanja

osnovnih fiziolokih radnji, a u cilju zadovoljenja potrebe jedinke (glad, bijeg...)
ili vrste (produenje vrste).
PM Pobuivaki Mehanizam
PPM Priroeni Pobuivaki Mehanizam
SPPM Steeni i Priroeni Pobuivaki Mehanizam
Homologni organi su organi istog podrijetla, ali razliite funkcije (ruke

ljudi i krila ptica).
Analogni organi su organi razliitog podrijetla, ali iste funkcije (krila ptica
i insekta).
Etogram (gr. ethos - obiaj, narav, karakter + gram); opis sustava

djelatnosti jedne ivotinjske vrste po kome moemo prepoznati njeno tipino
ponaanje. Veina takvih opisa odnosi se na ova funkcionalna podruja: opi
oblici kretanja, ponaanje snalaenja ili izvianja, pokreti udobnosti,
ponaanje uvjetovano izmjenom tvari, zatitno i obrambeno ponaanje,
teritorijalno ponaanje, ponaanje u doba rasploivanja, socijalno ponaanje,
graenje gnijezda, glasanje, ponaanje u igri, te, razvoj (ontogeneza)
ponaanja.
Etogram socijalnog ponaanja konja opisuje meusobno ponaanje konja:
meusobne kontakte nazo-nazalne, nazo-analne, latero-laterelne, nazoabdominalne. Pri izradi etograma se primjenjuje metoda promatranja
monitoring.
Ponaanje je ukupnih zbir razliitih radnji koje se prema

porijeklu dijele na:
INTUITIVNA RADNJA radnje iz podsvijesti.
NAGONSKA RADNJA endogeno potaknuta radnja koja se alje iz
nasljedne koordinacije, a poticaj je endogenog podrijetla.
SVIJESNA RADNJA
REFLEX suma potpuno ili djelomino nevoljnih akcija potaknuta
egzogenim podraajem a genetski uvjetovana. Refleksni luk ide: Receptor
(u koi...) Afferent-ni neuron Intermincial-ni neuron Efferent-ni neuron
Effector (mii...).
NEUROTINOST DUE nakon nekoliko neuspjenih pokuaja

neke radnje ivotinje se povlai i moe uginuti bez da pokua neto uiniti
za produenje svog ivota.
Primjer:
Maka je zatvorena u kavez u kojem su se nalazile 3 tipke; po jedna za
meso, mlijeko i vodu. Maka je navikla koja tipka za to slui. Tipke su
zamijenjene. Maka je iznova nauila nakon nekoliko pokuaja. Nakon toga
na pritisak tipke nita nije dobila. Pokuala je nekoliko puta i zatim odustala
zbog neurosis-e. Maka se nakostrijeila i sklupala u kutu.
STEREOTIPIJE, odnosno RADNJE U PRAZNO su posljedica

nezadovoljstva ili siromanog okolia. Primjeri su: etnja lava uz reetku ili
gutanje zraka kod sportskog konja.
STEANA STEREOTIPIJA - mladune vidi ponaanje majke pa je
imitira.
FACIJALNA EKSPRESIJA- mimika
POLOAJ REPA, TIJELA
PILOEREKCIJA nakostrijeenost dlake
PREDRADNJE spolna predigra odreene virtualizirane radnje
posuene iz drugih oblika vladanje (uriniranje, njega legla, nuenje
poklona...)
Stereotipije su vaan dio ponaanje ljudi. est primjer stereotipne radnje u
ljudi je puenje. Iako je potreba za narkotikom (nikotinom) est motiv puenja,
najei razlog paljenja cigarete je otputanje akomulirane energije
(frustracija).
NEPRIRODNO VLADANJE
Kod prelaska granice prilagodljivosti dolazi do poremeaja u vladanju koji se mogu
stupnjevati. Promjene u vladanju mogu biti uzrokovane faktorima okolia i
neurovegetativnim poremetnjama (endogene i egzogene promjene). Karakterizirane su s
smanjenom ili poveanom aktivnou (lijeganje, stajanje, kretanje, pijenje vode, meusobni
kontakti), nesigurnim tjelesnim kretnjama...
Neprirodno vladanje je stalna nepoeljna pojava koju ispoljuje manji dio populacije. U
pravilu nije posljedica nikakve neuroloke lezije i nije ogranieno na situaciju u kojoj se
pojavilo.
Neprirodno vladanje se u razliitih ivotinjskih vrsta javlja pri razliitim okolnostima.
Neki od najvanijih oblika neprirodnog vladanja su:

Grizenje repa i/ili uki koje se javlja u prasadi, prvenstveno na boksovima bez
stelja.
Sisanje drugova javlja se u prasadi u boksovima bez stelje, pogotovo ukoliko je
nezadovoljen akt sisanja. Npr. manja prasad koja nema sisu ili je na sisi koja je manje
produktivna.
Lizavost se javlja u teladi prilikom manjka jedne ili vie esencijalnih tvari.
upanje perja se javlja kod kokoi nesilica koje su drane ili u kavezima u nizu ili
ive na podu u loim zoohigijenskim uvjetima. Neadekvatna ishrana e znatno poveati
vjerojatnost pojave takvog vladanja.
Kanibalizan se, nerijetko zajedno s upanjem perja, javlja u brojlera prilikom
prenapuenosti u uvjetima podnog dranja.
Stereotipne radnje - Stereotypy (gr. stereo tvrd + typos tip), konstantno
ponavljanje besmislene radnje:
1. 1. grizenje pregrada krmae, prasad; esto to ine u slijedeem stavu
2. 2. vakanje u prazno krmae, tovljenici
3. 3. tkanje konji, krmae
4. 4. igranje jezikom sportski konji, tovna telad, muzne krave
5. 5. koraanje etnja 'u krug', esta kod ivotinja u kavezu
Neprirodne tjelesne kretnje:
1. 1. Neprirodno lijeganje se javlja prvenstveno kod goveda na
reetkastom podu (sklizak pod)
2. 2. Neprirodno ustajanje
Preusmjereno vladanje ima brojne primjere:

Lizanje se javlja ponajvie u tovne teladi koja se dri u boksovima.
Lano preivanje.
Lane pjeane kupke se javljaju u nesilica koje se dre u boksovima(?).
Naslanjanje i podupiranje je pojava koja se javlja ponajvie kod krava muzara
dranih u boksovima.
Sjedenje poput pasa je esta pojava kod krava muzara u boksovima s pregradama.
Sisanje mlijeka se takoer javlja najee u krava muzara.
Glodanje drvenih pregrada je pojava vezana mahom uz tovnu junad dranu na
reetkastom podu.
Histerija (hysteria) se javlja kod kokoi nesilica u uvjetima podnog dranja. Uslijed
straha ivotinje se nabiju u kutove pa nastupe velika uguenja, a mogua je i pojava
kokcidioze koja je do tada bila latentna. Uslijed stresa izazvanog strahom pada nesivost.
Apatino vladanje (somnolencija)

Apatino vladanje se javlja najee u obliku nepominog stajanja ili sjedenja na
stranjem dijelu tijela; kod tovnih svinja i krmaa dranih bez stelje.
METODE U ETOLOGIJI
PROMATRANJE I OPISIVANJE OBLIKA VLADANJA
Promatranje i opisivanje oblika vladanja je vremenski vrlo dugotrajna metoda, ali
omoguava dobivanje vrlo egzaktnih injenica u odnosu na promatrano vladanje. Ukoliko
vrimo direktno promatranje ivotinje moraju biti pripremljene na prisutnost promatraa.
Naime, intenziviranjem i mehaniziranjem proizvodnje prisustvo ovjeka u proizvodnji je
svedeno na minimum. Stoga osoba koja e vriti promatranje treba neko vrijeme proboraviti
uz ivotinje da bi se one priviknule na prisustvo ovjeka. Potrebno je uoiti i oblike
vladanja koji se javljaju pri susretu sa promatraem.
Oblici vladanja se unose u kompjuter u striktnom vremenskim intervalima (12, 14 ili 48 h)
odreenim za promatranje u ciklusima (5, 10, 15 min). Promatra se uestalost i periodinost
javljanja odreene aktivnosti. Vladanje se obrauje i fragmentarno i kao cjelina.
Promatranje moe biti:

Direktno najvea preglednost, ali prisustvo promatraa moe izazvati reakcije
ivotinja koje remete tijek istraivanja.
Skrovito ivotinje nee uoiti prisustvo promatraa, ali e zato biti znatno smanjena
irina promatranja.
Video-kamere su najbolje, ali i najskuplje rjeenje.
ODREIVANJE BIOKEMIJSKIH REAKCIJA I PARAMETARA

1. 1. Odreivanje lako oksidirajuih tvari poput enzima, eera,
hormona, pigmenata...
2. 2. Odreivanje kortisola u krvi, slini ili urinu.
Odreuju se metaboliki produkti uz odreivanje osnovne tvari (supstrata). Valja
voditi rauna da koncentracija kortisola fizioloki varira ovisno o dobu dana. Ujutro
imamo veu koncentraciju kortisola, a nou manju.
esto hvatanje ivotinje i vaenje krvi uzrokuju stres koji valjamo uzeti u obzir pri obradi
podataka. ivotinje se manje stresiraju ukoliko je ugraena jugularna kanila.
Koncentracija kortisola je uvjetovana i okolinom. Tako na reetkastom podu imamo
veu koncentraciju kortisola no na slamnatom podu. Dakle, reetkasti pod djeluje
stresnije na ivotinju od slamnatog poda.
3. 3. Odreivanje adrenalina.
GENETIKA I EVOLUCIJA VLADANJA

Prouavanje genetike i evolucije vladanja zapoinje sa odreivanjem potencijala
reprodukcije i sposobnosti prilagodbe. Time se odreuje koliko se brzo moe mijenjati
vladanje ciljane vrste. Pritom se rabe teoretske metode i pokusi na ivotinjama. Izmjena
genetike kod ivotinja se odvija u duem vremenskom intervalu. Duina tog intervala je
proporcijalna sa stupnjem razvoja vrste, ili bolje reeno sa duinom intervala izmjene
generacija. Tako se genetski kodovi nekih bakterija mijenjaju za 24 sata, a genetski kod
kornjaa se nije bitno promijenio 2x108 godina.
U praksi se stvaraju genetski modeli. Selekcija se vri prema odreenim
zahtjevima. Zahtjevi su, dakako, prvenstveno ekonomske naravi; npr. mlijene krave
potpuno prilagoene intenzivnom uzgoju. Protuselekcije nema, no Zakon o dobrobiti
ivotinja donekle onemoguava (usmjerava?) genetsku manipulaciju. U tom zakonu
su definirane granice do kojih 'genetska manipulacija' smije ii.
Potrebno je mijenjati okoli da bi se ivotinje bolje osjeale. Ili, gledano sa druge
strane, potrebno je ivotinje prilagoditi skuenom okoliu. Stoga se tijekom
selekcije smanjuju potrebe ivotinja za kretanjem, gradnjom gnijezda, socijalnim i
drutvenim kontaktom, znatieljom... Navedene potrebe za sada nije mogue u
potpunosti otkloniti jer bi to podrazumijevalo mijenjanje genetike u vanim
podrujima. Potrebno bi bilo otkloniti prauzroke koji su doveli do odreenog oblika
vladanja. Uklonivi te prauzroke vrlo vjerojatno bi, kao nusprodukt, onemoguili i
prilagodbe ivotinja ivotnim uvjetima u kojima se nisu iskonski razvile, npr.
uvjetima intenzivne proizvodnje.
U intenzivnoj proizvodnji nepotrebne ivotinjske radnje su npr.: gradnja gnijezda krmae
ili sjedenje na jajima kokoi.
Vladanje ivotinja se promatra i opisuje kako bi se one mogle maksimalno proizvodno i
reprodukcijski iskoritavati u uvjetima intenzivne proizvodnje. Odnosno, na osnovi
promatranja vladanja mi emo zakljuiti kako emo najjeftinije postii 'najprirodnije uvijete'.
U takvim uvjetima ivotinje se osjeaju bolje i zdravlje su, a to je preduvjet dobre
proizvodnje.
UTJECAJ STRESA NA VLADAJE IVOTINJA

Stres (eng. stress) je bilo koji podraaj koji svojim djelovanjem remeti bilo koju
vrstu homeostaze (fiziku, mentalnu, emocionalnu, hormonalnu...) u organizmu. Stres
moe biti snaan ili slab, kratkotrajan ili dugotrajan, jednovrstan ili kompleksan, no
rezultat stresnog djelovanje je suma svih pojedinih stresova. Rezultat stresa moe biti i
uginue. Pritom stres nee niti na koji nain direktno ugroziti bilo koju ivotnu
funkciju, ali e, indirektno, izazvati poremeaj(e) koji moe biti jako tetan, pa i
fatalan.
ivotinje se nastoje obraniti i od stresa zatititi nizom reakcija nazvanih generalni
adaptacioni sindrom (General adaptaton syndrome).
Za rezultat stresa bitan je intenzitet i trajanje stresornih faktora. Kako se kod stresa
nerijetko radi o veem broju faktora, stvarno djelovanje stresa na ivotinje se teko
moe procijeniti. Za rezultat stresa vrlo je bitno i cjelokupno stanje organizma. Stres
moe biti akutni (promjena prostora), kronini (buka).
Stres u ivotinja i ljudi pobuuje General adaptaton syndrome. Jedna od glavnih karika u
djelovanju stresa je kortisol. Kortisol je hormon koji se lui u stanju stresa i organizam
dovodi u stanje 'bori se ili bjei!'. Pri tome se cjelokupni metabolizam fokusira na
borbu i miinu aktivnost. Krv se puni eerom, mastima. Imuni sustav je suprimiran.
Probava stoji. Spolni sustav isto. Razgrauju se proteini, a u krv ulaze prekursori
proteina koji e zapoeti vidanje rane do koje moe doi... To je mehanizam koji je
brojne vrste spaavao tijekom evolucije. Na alost, taj mehanizam danas moe znatno
iscrpiti ivotinju ili ovjeka. Tim vie to vie nema niti borbe, niti bjeanja. A stresa
ima vie no dovoljno.
Neeljeni uinci stresa su:

smanjenje konverzije hrane,
gubitak na teini, smanjen rast,
poremeaji u reprodukciji poremeena je interakcija hipofize i gonada,
javlja se manjak oksitocina nema kontrakcija maternice otean put spermija
prema jajovodu,
smanjena kvaliteta mesa; adrenalin vasocionstriction;
miina aktivnost anaerobna glikolizamlijena kiselina snienje pH u
miiima,
sumarno;
vasocionstriction + snienje pH u miiima + manjak energije nekroza miia
homogeniziranje, raspad i fagocitoza miia nekrotinog tkiva votana distrofija;
Blijedo, Meko, Vodnjikavo meso.
koenje luenja mlijeka blokirano je luenje oksitocina,
smanjena je kvaliteta sperme; pogotovo pri visokim temperaturama,
smanjena fertilnost; pogotovo pri visokim temperaturama, mogu i pobaaj,
anomalije u razvoju
Termiki stres mogu izazvati bilo vruina, bilo hladnoa.
Stresogeno, u pravilu, moe djelovati bilo koji imbenik. Ipak, na neke valja obratiti
posebnu pozornost:
vlaga,
glad, e,
povrede, traume, situacije koje podsjeaju na proivljene traume,
smanjena koncentracija kisika,
smanjen atmosferski tlak,
premalen prostor, neadekvatan smjetaj,
terapijski zahvati,
transport, pregrupiranje, preseljenje,
odvajanje od majke, nova hrana,
nii socijalni krug stalni napadi,
visoki socijalni krug stalna obrana statusa.
Monitoring okolia je detaljno prouavanje okolia ivotinje s ciljem redukcije svih
nepotrebnih stresnih imbenika; svoenje stresnih imbenika na minimum
podnoljivosti.
Stres se moe prevenirati i medikamentima. Tako emo, kako bi smanjili stres,
ivotinjama aplicirati trankvilizatore neposredno prije transporta.
Odreivanje osjetljivosti na stres se provodi:

1.
1.
Halotan testom*,
2.
2.
testom kreatin kinaze,
3.
3.
odreivanjem krvnih grupa.
*Halotan jaki inhalacioni anestetik; koristi se za uvod u anesteziju i opu
anesteziju.
Ukoliko prouimo etogram, moi emo odrediti (procijeniti) situacije koje e,

odnosno nee djelovati stresno na ivotinju.
KLINIKA ETOLOGIJA
DIJAGNOZA POREMEAJA U PONAANJU
MAAKA
- defeciranje i uriniranje Poremetnje u defeciranju i uriniranju maaka mogu nastati stoga to make osjeaju
odbojnost prema mjestu vrenja nude, supstratu ili ele oznaiti prostor. Kako bi se
odredilo koji je uzrok posrijedi potrebno je nedvojbeno dokazati da je maka vie puta
izbjegla mjesto ili supstrat (podlogu za ostavljanje nude). Averzija se moe razviti naglo
zbog straha ili postupno zbog trajnih nemilih iskustava. Nagla averzija se javlja kada je
posuda za ostavljanje nude blizu bunih ureaja. Postupna averzija se razvija ukoliko je na
tom mjestu druga maka uestalo napada ili slijedi, ukoliko je tu esto uznemiruju pas ili
vlasnik.
Kod nesklonosti prema mjestu maka esto nudu obavlja pokraj mjesta
predvienog za to.
Nesklonost se treba odmah poeti razbijati. Da se radi o nesklonosti make prema
mjestu gdje treba vriti nudu moe se utvrditi tako da se kutija za nudu premjesti na neko
drugo mjesto izvan prostora prema kojem maka izbjegava. Ukoliko maka tu izvri nudu,
nesklonost prema mjestu je dokazana.
Ukoliko vlasnik ima vie maaka, mora utvrditi postoji li agresivno ponaanje meu
makama koje koriste isto mjesto za obavljanje nude. Poeljno je da utvrdi socijalnu
hijerarhiju u skupini (dominantnost). Ukoliko je maka poela izbjegavati to mjesto zbog
neugodnih susreta s dominantnom makom, ona e poeti defecirati na (drugome) mjestu
gdje agresivna maka nema pristup.
esta je averzija prema supstratu. Uzrok nesklonosti prema supstratu moe biti
posljedica nepovoljnih komponenata koje sadrava stelja ili podloga u kutiji za nudu
(neistoa, vlaga, grubi ljunak...). Potrebno je pronai i ukloniti tvar koja odbija maku i
ponuditi joj prikladni supstrat. Averziju prema supstratu potvrditi emo ukoliko se nakon
postavljanja kvalitetnog supstrata maka vrati upotrebi kutije za nudu. Ukoliko se kutija s
istim supstratom stavi na drugo mjesto i maka pone s njezinom upotrebom onda se radi o
averziji prema mjestu.
Na izvor naklonosti moe upuivati traenje drugog mjesta slinog onome koje je
ivotinje prije koristila (nesklonost prema mjestu) ili obilaenje ali nedoticanje stelje u kutiji
(nesklonost prema supstratu).
Make su prvotno ivjele okruene pijeskom pa imaju sklonost obavljanju nude na
otvorenim, glatkim, svjetlucavim povrinama poput linoleuma, hodnika...
Make koje ive izvan kunih granica esto nadziru i obiljeavaju (markiraju)
podruja na kojima vre nudu ('svoj teren').
Ukoliko make ne pokrivaju svoje izmete, a nema drugih promjena u ponaanju, radi
se o uroenom ponaanju. Dakle, nepokrivanje izmeta, samo po sebi, nije simptom
devijacije u ponaanju make.
Make oboljele od cystitis-a i diarrhea-e esto ne mogu pravovremeno doi do kutije.

Stoga uriniraju ili defeciraju gdje ih uhvati...
Veliki broj maaka ima sklonost prema sitno zrnatim, silicijskim podlogama.
Kod dugodlakih pasmina esta je nesklonost obavljanja nude u mekom supstratu jer
im se on hvata za dlaku.
Markiranje, odnosno oznaavanje prostora se vri fecesom ili urinom (otrcavanje zida,
drva, fotelje...). Oznaavanje je ponekada teko razlikovati od nesklonosti make prema
mjestu za defeciranje. Make koje ive slobodno esto oznauju (otrcavaju) 'svoje'
podruje i to je za slobodne make normalno ponaanje. Naprotiv, kod kunih maaka
otrcavanje terena spada u oblast nenormalnog ponaanja. I mujaci i enke otrcavaju
teren. To se ne moe sprijeiti kastracijom jer je to naueno ponaanje. Dominantne make
posvuda otrcavanejm objavljuju svoje prisustvo i dominaciju. Nedominantne make se
otrcavanjem bore za dominaciju.
Brojni su primjeri uriniranje i defekacije u kui zbog osveivanja ili borbe za panju.
DIJAGNOSTIKA ABNRMALNOG PONAANJA U PASA I

MAAKA
Uzroci problematinog ponaanja su brojni, npr.:
1. 1. genetiki imbenici mogu biti genetiki defekti, naslijeeni fizioloki
nedostaci funkcija i nepoeljne temperamentne sklonosti koje bi moda u
prirodnom uvjetima bile potpuno normalne,
2. 2. defekti mozga; jedan od primjera moe biti hydrocephalus, uzrokuje
atrophy-u mozga, convulsion-e, incontinence-iu, dementia-u, podrhtavanje
onih vjea i vane muskulature,
3. 3. upala srednjeg uha je zapravo primjer koji se moe staviti u grupu s
defektima mozga,
4. 4. poremeena ravnotea hormona,
5. 5. insuficijencija pankreasa,
6. 6. pretjerana ili manjkava pasminska sklonost; pas uvar na uva svoje
podruje
7. 7. idiopathic-na agresivnost
UZROCI PROBLEMATINOG PONAANJA UVJETOVANI S

STADIJIMA RAZVOJA
1. 1. poremeaji ontogenetskog razvitka; prenatalni utjecaj poput nutricione
deficijencije enke, podraaji iz okoline na gravidnu enku,...
2. 2. asphixia tijekom poroda i posljedino oteenje mozga,
3. 3. neprikladan kavez,
4. 4. okoli siromaan korisnim stimulansima,
5. 5. neprihvaanje od strane roditelja,
6. 6. pomanjkanje socijalizacije,
7. 7. odsustvo frateralnog obiljeavanja (bratski odnos, odnos podinjenog prema
pretpostavljenom),
8. 8. gubitak dodira sa suprotnim spolom do kasnog ivotnog razdoblja i posljedina
spolna nesposobnost,
9. 9. infantilizam,
10. 10. agresivnost starih ivotinja; zbog katarakte, slabljenja sluha, bolnih kroninih
oboljenja zglobova,
11. 11. pretjerano zanimanje i briga,

12. 12. pretjerano njegovanje, odnosno zanemarivanje,
13. 13. prisutnost posebnih podraaja,
14. 14. potekoe u adaptaciji
ETOGRAMSKE DEVIJACIJE
Etogramske devijacije mogu biti izraene kao neprimjereno defeciranje i uriniranje.
Uzroci takvim promjenama ponaanja mogu biti u socijalnom stresu, revoltiranosti zbog
gubitka podruja i slino.
Zaep (Constipation, obstipaton) moe biti uzrokovan boravkom u looj nastambi,
nedostatkom kutije s pijeskom, manjkom kretanja...
Tijekom dugotrajnog stresa, mehanizam stresa e, izmeu ostalog minimalizirati i rad
probavnog trakta. Zbog toga u stresnim situacijama moe nastupiti vomituration-a
(povraanje) .
Pretjerani lovaki instinkti su zapravo devijacije pasminskih sklonosti; elja za
dominacijom nad vlasnikom, pretjerana dominacija i suparnitvo,
Agresivnost; moe biti;
1. 1. nauena; mnogim lutalicama je agresivnost spasila ivot,
2. 2. rezultat plaljivosti; situacije je zbunjujua i agresivnost je jedino
to mi pada na pamet,
3. 3. dobivena selekcijom,
Gubitak libida,
Hiperseksualnost; ivotinja 'opi' s nogom od gazde, nogom od stola...
Lana gravidnost,
Laktacija izvan reproduktivnog ciklusa
Imitacija drugih vrsta,
Pretjerani individualizam,
Istraivako ponaanje,
Pomanjkanje zanimanja za okolinu,
Pretjerano lutanje
Relaksacoino ponaanje; aktivna relaksacija i pasivna relaksacija,
Narcolepsy; povratne, neugodna, jasne epizode sna, esto zajedno s halucinacijama,
cataplexy-om i spavajuom paralizom.
Pretjerano pripremanje legla,
Izbjegavanje traenja zatite,
Pretjerana zatita boravita i posljedina agresivnost.
POREMEENE SOCIJALNE INTERAKCIJE

Poremeene socijalne interakcije se mogu izraziti kao:
Zahtjev za posebnom panjom,
Somatoformno ponaanje; pokazivanje psihogenih simptoma koji podsjeaju na
pravu (fiziku) bolest.
Gubitak potpore unutar skupine; kapitulacija, ukoenost prilikom interakcije s
drugim ivotinjama,
Izbjegavanja ivotinje, ljudi, mjesta, dogaaja...
Nesigurnost, pretjerana ovisnost,

Anthropomorphism (gr. anthropos ovjek + morphe oblik); pripisivanje ljudskih
atributa ivotinjama ili stvarima.
Zlostavljanje; fiziko i mentalno.
Utjecaj bolesti na ponaanje ivotinja je vrlo esto izrazit. Problemi se javljaju kada mi (ili
vlasnik ivotinje) ne znamo za bolest, a devijacija u ponaanju je oita. Tu su dobri primjeri
epilepsija i upala srednjeg uha.
ADAPTACIJSKI NADOSTACI
Nesposobnost prilagodbe
Anxiety, odnosno anksioznost; izmiljen osjeaj nespecifine prijetnje ili opasnosti,
Prisilno ponaanje uzrokovano vanjskim podraajem; ivotinje stereotipno reagiraju
a ne mogu kontrolirati svoju aktivnost,
Stereotipno ponaanje su radnje koje nastaju kao rezultat instinktivnog odgovora na
podraaje, ali u datim okolnostima nemaju nikakvu svrhu. Kako stereotipne radnje ne
utjeu na podraaj(e); podraaj se nee ukloniti i radnje e esto biti dugotrajne. Primjeri
stereotipnog ponaanja su lizanje predmeta, skakanje, vakanje kauguma, puenje
cigareta, upanje repa...
Destruktivno ponaanje,
Pretjerano glasanje; esto nastupa prilikom separacije ivotinja.
Fobije (phobia); bezrazloni strahovi od osobe, objekta ili radnje.
Panika - Panic; akutna, ekstremna tjeskoba s rastrojstvom osobnosti i funkcionalnosti
osobe
Philia (gr. philein voljeti); bezrazlona naklonost osobi, objektu ili radnji.
Zamjensko ponaanje; npr. ivotinja koju pozovemo umjesto da doe pone jesti
travu.
Poremetnje raspoloenja; depresija, manija,
Ubijanje potomaka; vano jer je mladunad teko zatititi.
Halucinacije.
INTERAKCIJA PONAANJA I ENDOKRINOG

SUSTAVA
Tijekom uzbuenja (stres ili hipoglikemija) sr nadbubrene lijezde (adrenal cortex)
lui katekolamine: adrenalin (epinephrine) i noradrenalin. To su hormoni koji mogu biti i
endokrinog i parakrinog podrijetla. Naime, osim sri nadbubrena lijezde lue ih i zavreci
simpatikusa. To su zapravo tkivni hormoni koji djeluju lokalno. Imaju vrlo kratko
djelovanje, pojavljuju se samo u arterijskoj krvi. Djeluju na glatku muskulaturu i spolne
organe izazivajui vasoconstrictia-u, te pojaavaju tonus maternice i drugih spolnih organa.
Pojaavaju salivaciju. Obrnuto djeluju na plunu muskulaturu i samim time pospjeuju
(ubrzavaju) disanje. Djelovanjem katekolamina se znatno poveava bazalni
metabolizam; nastupa metabolizacija i razgradnja glikogena u jetri (hiperglikemija) te
aktivacija metabolizma masnih kiselina.
U sluaju jakog stresa, u situaciji 'bori se ili bjei' kora nadbubrene lijezde (adrenal
cortex) lui kortisol i srodne hormone.
Podraaj ide putem:

CNS hipotalamus hipofiza lui adrenokortikotropan hormon
luenje adrenalina i noradrenalina
Uloga adrenalina i noradrenalina je pripremiti organizam za borbu. Pritom su ostale
funkcije metabolizma, nebitne za borbu, minimalizirane. Stimuliraju glukoneogenezu i
hiperglikemiju, poveavaju metabolizam masti i proteina, ali (!) onemoguavaju
vazodilataciju, onemoguavaju poveani vaskularni permeabilitet, onemoguavaju
fagocitozu, reduciraju broj eritrocita u cirkulaciji, proizvodnju antitijela i aktivnost
citotoksinih T-stanica. Ubrzo nakon djelovanja stresa njihovo djelovanje prestaje i stanje se
normalizira. Problem nastupaju ukoliko stres djeluje dugo. Kako je poetni podraaj za
luenje korisol-a neurogen, razni ivani poremeaji mogu dovesti do prekomjernog luenja
kortisola. Stoga stanje koje ivotinju samo ASOCIRA na stresnu situaciju moe biti jako
tetno.
Sumarno djelovanje navedenih hormona dovodi ivotinju u stanje bori se ili bjei. Pri
tome se javlja i opi adaptacioni sindrom.
PAMENJE IVOTINJA
Pamenje moe biti kratkotrajno i dugotrajno. Kod pripreme za dugotrajan pamenje
dolazi do selekcije onoga to treba biti upameno u limbiiki sustav (lymbic system). Pri
tome ukoliko tijekom pamenja nekog dogaaja doe do novog podraaja jednakog ili istog
intenziteta nee biti trajnog pamenja prvotnog podraaja.
HRENIDBENE NAVIKE KONJA

Konj travu odgriza blizu samog korijena. Ukoliko je trava obilna, konj uzima 2-3
zalogaja i kree dalje, no ukoliko je panjak oskudan travom, konj uzima 14-17 zalogaja.
Konj izbjegava travu zagaenu fecesom. Tijekom ispae su konji na odreenoj udaljenosti
jedan od drugog. Ta udaljenost je regulirana veliinom panjaka. drebad intenzivno pase
tek nakon nekoliko tjedana starosti iako ve sa desetak dana pomalo gricka travu.
Odraslom konju je potrebno 50 min za vakanje 1kg hrane. Pritom konj izvodi 40-50
zalogaja s 40-80 pokreta u minuti.
Ako je hrana konstantno ponuena konjima, oni je uzimaju u nepravilnim razmacima, a
mogu je uzimati i bez potrebe.
Konj pije vodu jednom ili vie puta dnevno, to, izmeu ostalog, ovisi o nainu
napajanja (korita, pojilice...).
SOCIJALIZACIJA NOVE JEDINKE

Nije poeljno u skupinu dovoditi nove ivotinje koje skupina ne prihvaa. Pritom, zbog
problema u socijalizaciji sa grupom, moe doi do ozljeda. Prihvaanje nove jedinke bit e
olakano ukoliko je stavimo na panjak i tek nakon toga na ('njen!') panjak pustimo
skupinu k njoj. Mogue je i odvajanje ivotinje iz grupe i stavljanje te ivotinje s novom u
ograen prostor tijekom nekoliko dana. Jedinka e novopridolu ivotinju prihvatiti i poslije
je uvesti u grupu kao 'poznatog' lana.
POTREBE ZA VODOM
Konji termoregulaciju u znatnoj mjeri vre znojenjem. Poput ljudi, konji se znoje pri
radu, fiziolokom naprezanjima (porod, dojenje, strah). Konji se znoje i kod kolika. Prilikom
oboljenja eluca imat emo 'hladno' znojenje.
Potreba konja za vodom ovisi o pasmini (tipu) konja, dobi, spolu, vrsti hrane, nainu
napajanja, vrsti voda, znojenju.
drijebe je u stanju popiti 10-15 litara vode dnevno.
Radni konji kod laganog rada potrebuju 30-40 litara vode dnevno, a kod tekog rada 6080 litara vode dnevno. Kobile koje doje potrebuju 40-60 litara vode dnevno.
Normalno evaporacijom konj izlui 0.3 litre vode na sat. Tijekom tekog rada ta se
koliina moe poveati i 10 puta.
Konji su jako osjetljivi na kakvou vode, odnosno na miris i okus vode. Stoga e
klorirana voda ili voda u posudi koja se rabila za druge svrhe, kod konja izazvati veliku
odbojnost. Konji e piti vodu koja im ne odgovara tek ukoliko su prisiljeni.
Optimalna temperatura vode za konje je 9-12C. Ukoliko je voda previe topla, ivotinja
nema osjeaj gaenja ei. Uz to, topla voda je opasna jer je povoljan medij za razvoj
mikroorganizama. Ukoliko je voda suvie hladna, moe doi do gastrointerstinalnih tegoba.
Kiselost vode valja biti u granicama neutralnog (pH 6-7.5). Voda s pH manjim od 2 ili veim
od 11 nije za uporabu. Voda takoer treba biti negativna na sumporvodik. Nalaz
sumporvodika (H2S) u vodi upuuje na prisustvo bakterija. Udio amonijaka u vodi ne smije
biti vei od 2 ppm. Vea koncentracija amonijaka od graninih 2 ppm, ukazuje na svjee
organsko oneienje vode. Stajanjem u vodi amonijak e se oksidirati u nitrati (-NO3) i
nitrite (-NO2):
NH3 + O2-NO3 + H2O
NH3 + O2 -NO2 + H2O
Nitrati i nitriti upuuju na starije organsko oneienje vode. Njihova granica u vodi
treba biti ispod 0.5ppm za nitrite (toksini) i 30ppm za nitrate (kancerogeni). U
veim koncentracijama su toksini.
Konji defeciraju 6-12 puta dnevno, a uriniraju oko 3 puta dnevno. Frekventno uriniranje
moe upuivati na upalu urinarnog trakta, ali i tjeranje kobila, strah.
Njegovanje konja
Konji ne mogu dohvatiti lumbosakralni i vratni dio pa ih trljaju o predmete, drvee i slino.
Konji se iste i meusobno u okviru socijalnog ienja.
ienje repa konj vri kao samo-ienje, stoga to moe ukazivati, ali i pojaati parazitarnu
invaziju.
Konji se znaju valjati na pjeanim povrinama.
VOKACIJA glasovna komunikacija

Njitanje je najei oblik vokacije. Glasno je. Njitanje je jako uoljivo prilikom odvajanja
drebeta od kobile.
Rzanje je oblik glasanja konja koji se javlja prije hranjenja, prije parenja (pastuh) i tijekom
brige kobile o drebadi.
Prodorno oglaavanje se javlja tijekom meusobnog susreta agresivnih ivotinja, straha,
seksualnog odbijanja kobile, pogotovo ukoliko kobila nije u fazi tjeranja.
Alternativni sustavi
ivotinje nam svojim ponaanjem pokazuju koji im sustav najvie odgovara.
VLADANJE KONJA
Hodovi koje konj rabi su korak, kas, galop i rjei tlt (telt samo kod islandskih
konja), te rahvan (neki konji u Americi).
Korak je najsporiji nain kretanja konja. Razlikuje se skraeni, srednji i brzi korak.
Duina koraka ovisi o tjelesnoj grai, poglavito o duini trupa, a iznosi u prosjeku 70-80 cm.
Kod koraka samo jedna noga moe biti u zraku. Poeljno je da pri slobodnom hodu trag
stranje noge bude za jednu do dvije irine kopita ispred traga prednje noge.
Kas je ubrzano kretanje, pri emu, zbog jaeg odbacivanja od tla po dvije dijagonalne
noge istodobno lebde u zraku. Duina koraka, tj. udaljenost izmeu dva traga iste noge pri
kasu iznosi 1.5 do 2 m, pa i vie. Srednja brzina kasa je oko 15 km/h (4m/s). S obzirom na
brzinu, razlikuje se skupljeni (skraeni), srednji i brzi kas.
Galop je najbre kretanje konja. S obzirom na brzinu razlikuje se kolski, srednji,
ojaani i trkai galop. U trkaem galopu udaljenost izmeu dva otiska istog kopita iznosi i
5-6 m, pri emu se uju 4 udarca (etverotaktno). Ovisno o tome koju prednju nogu
ispruuje vie naprijed prilikom odupiranja stranjih nogu o tlo razlikujemo lijevi i desni
galop.
Tlt (telt, eng. runing-step) je kretanje karakteristino iskljuivo za islandske ponije. To
su brzi pokreti nogu, najee slini kasu s istostranim, ali ne istodobnim podizanjem i
sputanjem nogu. Stoga se mogu uti etri udarca (etverotaktno). Kod tlta, iako slii
brzom kasu, nema odbacivanja od sedla, nego jaha sijedi u sedlu mirno, oputeno.
Rahvan (eng. pacer) vrsta je kretanja, uglavnom u kasu, pri kojemu konj istupa
istovremeno objema lijevim ili desnim nogama. Pri sporom kretanju za jahaa je to
neugodno ljuljanje, no pri brzom kasu je jahanje ugodno. uju se dva udarca (dvotaktno)
kada obje istostrane noge udare o tlo. Neki su konji roeni rahvanci a neki se mogu kretati i
obinim kasom. I neke divlje ivotinje, npr. slonovi i irafe se kreu rahvanom.
Promjene u taktu hoda upuuju na patologiju lokomotornog aparata, odnosno na
moguu pojavu hromosti.
Spavanje konja
Konj spava 6 sati dnevno; kratko, periodino, bez posebnog kontinuiteta. Spavanje se
odvija uglavnom u stojeem stavu, pogotovo kod odraslih, zdravih konja.
Ispitivanje okolia (radoznalost)

Ispitivanje okolia je najoitije kod drebadi. Kako je za njih sve nepoznato, drebad
radoznalo ispituje okoli i na taj nain izotruje osjetila okusa, dodira, mirisa. Time se
definira psiholoka, odnosno nervna konstitucija. to je ivotinja upoznala manje predmeta,
odnosno manje okolinih situacija, to je vie plaha, odnosno nepovjerljivija. Za kvalitetnu
psiholoku konstituciju je izrazito vaan odgoj u to bogatijem okoliu i rana socijalizacija.
Loe socijalizirane ivotinje su plahe, nepovjerljive. To su trajne karakteristike koje se
naknadno ne mogu promijeniti.
MIKROKLIMA
Utjecaj okolia na ivotinje, mikroklimatski kompleks, termo-komforna i termo-neutralna
zona.Sastav zraka, zagaivai stajskog zraka, provjetravanje.
Proraun ventilacije; potrebe krave, svinja, peradi, brzina strujanja zraka.
Principi ventilacije; prirodna i forsirana ventilacija.
Termo-balans staje, koeficijent prolaza topline i otpor prolazu topline, te faktori prolaza topline
na unutarnjoj i vanjskoj strani zidova, toplina koju ivotinje emitiraju.
Voda za pie; zdravstvena ispravnost, svojstva, mikrobioloki pokazatelji, kondicioniranje;
taloenje, koagulacija, sedimentacija, filtracija, aeracija, dezinfekcija.
Ukupni rezidualni klor.
Lokalizacija staja, graevinski materijal za staje, osnovni graevinsko-higijenski zahtjevi.

Osvijetljenost staje.
UTJECAJ OKOLIA NA IVOTINJE

Na ivotinje, kao i na ljude, djeluju broji imbenici okolia. U naelu imbenici okolia
se mogu podijeliti na:
abiotike, odnosno fizikalne imbenike poput zraka (sastav, temperatura, vlaga) tlo,
klima, staja, oprema, ureaji,
i biotike, odnosno ive imbenike poput ivotinje iste vrste, ali i ovjeka, glodavaca
insekata, bakterija, parazita...
ivotinjski organizmi se nastoje prilagoditi danim uvjetima. Naravno, stupanj
prilagodbe je ogranien brojnim anatomskim i bioloko-fiziolokim osobinama.
Stoga je potrebno stvarati specifine ambijentalne prilike koji odgovaraju potrebama
pojedinih jedinki. Tehnologija smjetaja i dranja ivotinja, da li posredno ili
neposredno, odraava se na zdravstveno stanje ivotinja i njihove proizvodne
sposobnosti. Pravilan smjetaj ivotinja podrazumijeva potivanje higijenskih i
zootehnikih normativa. Za svaku vrstu i kategoriju ivotinja postoje minimalni,
maksimalni i optimalni uvjeti smjetaja.
MIKROKLIMATSKI KOMPLEKS sainjavaju: temperatura, vlaga i brzina strujanja
zraka, provjetravanje, srednja temperatura zraenja, osvjetljenje, buka.
ZRANA ONEIENJA mogu biti korpuskularna (praina, mikroorganizmi) i
plinovita (ugljini dioksid i monoksid, metan, amonijak, sumporvodik).
Svaka ivotinja ima svoj temperaturni raspon u kojem se najbolje osjea i u kojem daje
najbolje proizvodne rezultate. To se naziva termokomforna zona. Kako je vrlo skupo
konstantno odravanje optimalne temperature termokomfornu zonu neemo odravati.
Iako, teoretski gledano, termokomforna zona nam je cilj. Kako ivimo u realnom svijetu
u kojem proizvodnja treba biti ekonomski isplativa, na realni cilj e biti termoneutralna
zona, odnosno zona u kojoj se ivotinja dobro osjea i daje dobre rezultate (od _C do
_C).
Za goveda je ternokomforna zona na oko 20C. Tu je temperaturu, vei dio godine
teko odravati. Stoga mi odravamo termoneutralnu zonu koja je 15-25C za muzne
krave. Vano je da temperatura ne odskoi suvie od zadanih granica termoneutralne
zone.
KONCIDIONIRANJE MIKROKLIME
Normalan sastav zraka je:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
duik, 78%
kisik 21%
ugljini dioksid (CO2), 0.03% (300 ppm)
vodena para, 0.4%
plemeniti plinovi u tragovima
ozon
ugljik monoksid (CO)
mikroorganizmi
praina
Od zagaivaa zraka valja izdvojiti: sumporklorid, ugljini monoksid, fluor i njegovi

spojevi, klor i njegovi spojevi, industrijska praina, olovo...
Zagaivai stajskog zraka su:

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
1.
Amonijak (NH3) nastaje razgradnjom fecesa, urina i druge organske tvari
pod djelovanjem mikroorganizama. Amonijak je bezbojan, topiv u vodi i izrazito
neugodna mirisa. Prekomjerna koliina amonijaka u stanici e onemoguiti
aerobnu glikolizu.
2.
Sumporvodik (H2S) nastaje razgradnjom aminokiselina, veoma je toksian,
iritira sluznice.
3.
Metan (CH4) je jedan od glavnih sastojaka bioplina. Metan nastaje raspadom
organske tvari, zapaljiv je.
4.
Ugljini monoksid tvori izrazito jaku vezu s hemoglobinom i samim time taj
hemoglobin nije u mogunosti primiti kisik stanina hipoksija.
5.
Smrdljivi plinovi indol, skvalen, merkaptan...
6.
Praina koja moe biti organskog i anorganskog porijekla. estice praine u
promjeru manje od 5 X 10-5 m prolaze do alveola koje iritiraju. To su i ulazna vrata
za mikroorganizme koji su vezani na estice praine.
7.
Mikroorganizmi saprofiti, ubikvitarni, patogeni...
VENTILIRANJE ZRAKA (provjetravanje)

Ventiliranje je osnovna metoda kondicioniranja zraka. Uloga ventilacije je
osiguravanje dovoljne koliine svjeeg zraka, zagrijavanje zraka ukoliko je
potrebno, odstranjivanje suvine vlage i tetnih plinova iz staje, te
rashlaivanje zraka u ljetnom periodu.
U staji je vano odravati odreeni temperaturno vlani nivo, ali je gotovo nemogue
(iznimno skupo) temperaturu i vlagu neprestano drati na optimumu. Zato je vano da
temperatura varira unutar prihvatljivih granica. Temperaturno produktivno podruje je ono
unutar tih graninih vrijednosti.
PRORAUN VENTILACIJE
Proraun ventilacije se radi ne osnovi kvantitete izmjene zraka i razlike koliine vlage u
vanjskom i unutarnjem zraku, ili na osnovi koliine CO2 u vanjskom i unutarnjem zraku.
V zraka
odnosno;
VCO 2
KCO 2unutra KCO 2 vani
Vzraka=VCO2 /(K CO2unutra K CO2vani)

Pritom je:
Vzraka - potreban volumen zraka po kilogramu ivotinje na sat (m3kg-1h-1).
VCO2 - volumen ugljinog dioksida koji ivotinja po jedinici mase izlui tijekom jednog
sata (m3kg-1h-1).
KCO2unutra - koncentracija ugljinog dioksida u unutarnjem zraku.
KCO2vani - koncentracija ugljinog dioksida u vanjskom zraku; oko 300 ppm.
Obujam ventilacije za kravu od 500 kg (Stajska jedinica, Sj =500kg) znatno e

ovisiti o vanjskoj temperaturi. Dakako, sve treba biti u dozvoljenim granicama. Tako e pri
vanjskoj temperaturi od 15C ventilacija iznositi 74 m 3h-1, a pri vanjskoj temperaturi od
5C 267m3h-1. I u jednom i u drugom sluaju temperatura u staji e kretati oko poeljnih
10C. Dakle, tu se radi kompromisu izmeu optimalne temperature i optimalnog ventiliranja.
Obujam ventilacije svinja od 120 kg biti e podeen tako da se pokua odrati
poeljna temperatura od 20C. Dakle, ventilacije e biti pri vanjskoj temperaturi od 15C
17 m3h-1, a ljeti 80 m3h-1 (70 - 333 m3Sj-1h-1).
Provjetravanje peradi valja biti unutar granica maksimalnog provjetravanja i
minimalnog provjetravanja. Provjetravanje se zimi radi odranja temperature moe smanjiti
za 5-6 puta.
Maksimalno provjetravanje za perad iznosi:

tovni pilii 3.5-4 m3kg-1h-1,
lake linije 4-6 m3kg-1h-1,
teke linije 5-7 m3kg-1h-1,
Brzina strujanja zraka iznosi za

mladunad 0.1-0.3 ms-1
junad i krave 0.1-0.5 ms-1
svinje 0.1-0.4 ms-1
nesilice 0.1-0.6 ms-1
PRINCIPI VENTILACIJE
Ventilacija objekata moe biti prirodna, odnosno gravitacijska ili mehanika, odnosno
forsirana.
Prirodna gravitacijska ventilacija

Prirodna gravitacijska ventilacija se temelji na pokretanju zraka zbog temperaturne razlike,
odnosno posljedino razliite specifine teine zraka (V2=V1xT2/T1). Potpomognuta je i
vanjskim strujanjem vjetra. Ovaj nain ventilacije funkcionira u dugim i niskim objektima,
kod pravilnog rasporeda dovodnih i odvodnih otvora, te odgovarajuoj visini i
dimenzioniranosti odvodnog kanala. Vaan imbenik je naseljenost objekta jer je prirodna
ventilacija limitirana i moe zadovoljiti potrebe samo odreenog broja ivotinja.
Odvodni kanal je 30-50 cm iznad poda ili tavanice, a zavrava na sljemenu iznad krova, 50
cm iznad sljemena krova. Odvodni kanal valja biti dobro termoizoliran da ne bi dolo do
kondenziranja vodene pare na njegovim stjenkama. Presjek odvodnog kanala varira, ali u
pravilu je 40 x 40 cm2 ili 80 x 80 cm2. Minimalna visina odvodnog kanala je 4 m.
Mehanika, odnosno forsirana ventilacija

Mehanika, odnosno forsirana ventilacija rabi sisteme na podtlak, nadtlak i kombinirane
sisteme. Ventilatori koji rade na podtlak samo izbacuju zrak iz objekta. Zbog izjednaenja
tlakova zrak na druge otvore ulazi u objekt. Kod ventilatora koji rade na nadtlak sistem je
obrnut. Kombinirani sistemi rabe ventilatore i za ubacivanje i za izbacivanje zraka.
TERMOBALANS STAJE
Termobalans staje se zasniva na odnosu izmeu izvora topline (ivotinja, zagrijavanja),
termoizolacije, odnosno gubitka topline u okolinu i zagrijavanja zraka koji prispijeva
ventilacijom. Toplinska ravnotea u staji postoji onda kada je u ravnotei toplina koju odaju
ivotinje (Qivotinje) i koliina topline koja se gubi kroz stajske izloene plohe (Q povrina), te
potreba za zagrijavanjem zraka koji u staju ulazi tijekom ventilacije (Qventilacija).
Toplinska ravnotea postoji ukoliko vrijedi:
Qivotinje = Qventilacija+ Qpovrina

Qivotinje - toplina koja odaju ivotinje po stonoj jedinici (J/s = W, KJ/h= KW).
Qpovrina - toplina koja se gubi preko izloenih ploha po sonoj jedinici (J/s = W, KJ/h=
KW).
Qventilacija - toplina potrebna za zagrijavanje upuhanog zraka na svaku stonu jedinicu (J/s
= W, KJ/h= KW).
Stona jedinica iznosi 500 kg ivotinja/e.
Kako je vrlo esto toplinska ravnotea u staji naruena, mi to moramo kompenzirati
grijanjem (ili hlaenjem). Tada vrijedi:
Qgrijanje= Qpovrina+Qventilacija Qivotinja

Qgrijanje je energija koju emo morati uloiti kako bismo, uz pomo topline koju emitiraju
ivotinje (Qivotinje) kompenzirali toplinu koja se gubi putem izloenih ploha (Q povrina) i za
zagrijavanje zraka koji ventilacijom ulazi u staju (Qventilacija).
Gubitak topline putem izloenih ploha raunano kao zbroj svih gubitaka topline putem svih
ploha objekta.
Qpovrina=(Pprozorakprozora + Pvratakkvrata + Rzidovkzidova)T

=(Pk)T (Wat ili J/K)
T je razlika u vanjskoj i nutarnjoj temperaturi; T = Tunutra - Tvani
ktvar je koeficijent prolaza topline (J) kroz neku tvar (povrine m 2) u jedinici sekunde (s) pri
razlici temperature od 1K. Izraava se u J/(m2sK) ili KJ/ (m2hK) (h = sat vremena).
Kako je ktvar koeficijent prolaza topline, otpor prolazu topline se rauna kao ktvar-1, ili
ktvar-1 = otpor prolazu topline (m2sK /J).

Temperatura u staji (Tunutra) moe biti minimalna, optimalna, ekonomina. Ovisno o vrsti
ivotinje te vrijednost variraju. Tako je za govedo minimalna temperatura 7C, optimalna 1214C, a ekonomina 9-26C.
Vanjska temperatura (Tvani) znatno varira ovisno o godinjem dobu, dijelu dana, ali i
klimatskoj zoni. U skladu s klimatskom zonom valjamo raunati i na ekstremne temperature.
To su za:
mediteransku klimu -9C,
umjerenu kontinentalnu klimu -12C,
planinsku -25C.
Izraunavanje ktvar (koeficijenta prolaza topline za pojedinu tvar)
kt var
dakle,
1
kt var
1
J
1 1 d1 d 2 d 3
dn m 2sK
...
au av 1 2 3
n
1 1 d1 d 2 d 3
dn m 2sK
...
au av 1 2 3
n
J
d - debljina materijala u metrima

- koeficijent toplinske vodljivosti materijala (J/sm2K=W/m2K)
d
Otpor prolazu topline, Ktvar-1 za pojedinu tvar je .
au je faktor prolaza topline na unutarnjoj strani zatvorenih prostorija. Za prirodnu
ventilaciju u umjerenoj klimi za unutarnje zidove au iznosi 7kcal/m2hK
Cal =4.184 J;
au=7x4.184kJ/m2x3600sK
au =8.14J/(m2sK)
av konstanta prolaza topline prema van na vanjskoj strani ploha. av za vanjske zidove i
prozore iznosi 20 kcal/m2hK, odnosno:
av=23.2 J/(m2sK)
1/au je konstanta otpora prolazu topline u objektu prema van na unutarnju strani.
1/av je konstanta otpora prolazu topline u objektu prema van na vanjskoj strani.
Qgrijanje je toplina potrebna za zagrijavanje upuhanog zraka na svaku stajsku jedinicu (J/s =
W, kJ/h, kW/h).
Qgrijanje = Vzraka (Qunutra Qvani)

Vzraka volumen zraka koji ulazi u staju (m3/s).
Qunutra - koliina topline po m3 u staji pri danoj temperaturi i vlazi zraka.
Qvani - koliina topline po m3 izvan staje pri danoj temperaturi i vlazi zraka.
Qgrijanje kazuje koliko se gubi topline, odnosno koliko je potrebno potroiti za zagrijavanje pri
ventiliranju intenziteta Vzraka (m3/s).
Qivotinje je toplina koja odaju ivotinje po stonoj jedinici (J/s = W, kJ/h, kW/h). Za pojedine
vrste iznosi:
1. 1. govedo, 870 W/sj.
2. 2. ovce, 1150 W/sj.
3. 3. svinja, 1400 W/sj.
4. 4. perad, 3500 W/sj.
Ukoliko nam je Qgrijanje veliko i znatno poskupljuje proizvodnju, pokuati emo to
ekonomizirati smanjenjem opsega ventilacije na najmanju moguu mjeru.
KONDICIONIRANJE VODE ZA PIE

Voda prekriva 70.8 povrine zemlje, a od toga su samo 3% pitke vode. Vodu susreemo u
krutom (<0C), tekuem (-4 - 100C) i plinovitom (>100C).
S obzirom na porijeklo vodu dijelimo na:

1. 1. atmosferska (oborinska voda)
2. 2. povrinska
3. 3. podzemna voda (voda temeljnica)
Zdravstvena ispravnost vode za pie je propisana u pravilniku u NN 46/1994.
Kako bi se odredila zdravstvena ispravnost vode potrebno je

utvrditi:
1.
2.
3.
4.
5.
1.
2.
3.
4.
5.
organoleptika svojstva vode

fizikalno-kemijska svojstva vode
mikrobioloka svojstva vode
koncentraciju i svojstva pesticida u vodi
radioloka svojstva
Dobra pitka voda mora imati dobra organoleptika svojstva, odgovarajui sadraj mikro- i
makro-elemenata, te mora biti bez mikroorganizama, pesticida i radionuklida.
Svojstva vode za pie:
1. 1. boja MDK =20 mg/l, Pt/Co skala
2. 2. mutnost MDK_10 mg/l, SiO2
3. 3. miris nema
4. 4. okus nema
5. 5. temperatura do 20C
6. 6. pH = 6.5-7.5
7. 7. utroak KMnO4, do 3 mg/l kisika
8. 8. ukupna tvrdoa, do 60 mg/l Ca
9. 9. amonijak, do 0.1 mg/l
10. 10. kloridi, do 200 mg/l Cl
11. 11. nitrati, do 0.03 mg/l
12. 12. nitriti, do 10 mg/l
mikrobioloki pokazatelji
ukupni koliformi (100ml)
fekalni koliformi(100ml)
fekalni streptokoci(100ml)
sulfito reduc. klostridije(100ml)
broj aerobnih bakterija (37C)
voda iz javnih vodovoda

nakon prerade i
dezinfekcije
drugi javni vodoopskrbni

objekti bez prerade
ostatak vode
za pie
0
0
0
0
0
10
0
0
1
100
50
0
0
5
300
KONDICIONIRANJE VODE ZA PIE

Kondicioniranje (eng. conditioning),.dovoenje robe ili uvjeta u sklad s ustanovljenim
normama, standardima.
Kondicioniranje vode za pie se sastoji od mehanikog i kemijskog ienja vode.
Postupci kondicioniranja vode su:

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
taloenje,
koagulacija,
sedimentacija,
filtracija,
korekcija okusa,
uklanjanje boje i mirisa,
omekanje,
deferizacija,
dezinfekcija.
Taloenje se vri u velikim bazenima (talonice) kroz koje voda protjee izrazito
polako. Tijekom protjecanja estice pod utjecajem gravitacije padaju na dno bazena.
Koagulacija se odvija uz prisustvo dodavanog koagulata (aluminijev-sulfat, ferosulfat, feri-sulfat). Koagulat sljepljuje estice manje od 0.02 mm (20 mikrometara). Tako
slijepljeni aglomerati se taloe na dno.
Sedimentacija (lat. sedere - sjedati) oznaava taloenje suspendiranih estica

nakon obrade koagulatima,
Filtracija je postupak uklanjanja suspendiranih estica preostalih nakon taloenja i
koagulacije. Filtracijom se moe ukloniti do 90% suspendiranih estica i do 70%
bakterija.
Filteri se dijele na:
1. 1. Spori pjeani filtri se sastoje od sloja sitnog pijeska debljine do 1 m.
Bioloka koica zadrava mikroorganizme i organske tvari. Ta ista bioloka
koica znatno usporava protok vode. Stoga je kod pjeanih filtera protok
vode manji od 1m3s-1.
2. 2. Brzi filtri se sastoje od kvarcnog pijeska debljine 90 cm. Sloj vode je 1.5
m. Brzina filtracije je znatno poveana u odnose na spore filtere, ali je
proporcionalno poveanju brzine filtracije znatno smanjen uinak. Kako se
radi samo o mehanikoj filtraciji bez bioloke koice samo 10% bakterija
zaostane na filteru.
Aeracija (punjenje tekuine sa zrakom ili plinom) omoguava oksidaciju organske

tvari i bakterija u vodi. Pri tome se oslobaaju CO2 i NH3.
Dezinfekcija se moe provesti:

1. 1. Ozonizacijom vode (svojevrsna aerecija vode)
2. 2. Bromiranjem vode
3. 3. Jodiranjem vode - 8 kapi jodne tinkture na dm3 (litru) vode.
4. 4. Kloriranje vode.
Brom, jod, klor, fluor su halogeni elementi.
Dodatkom kora u vodi dolazi do reakcija:
Cl2 + HOH HOCl + HCl
NaOCl* + HOH HOCl** + NaOH
Klor i hipokloriti otapanjem u vodi tvore hipoklornu kiselinu. Klor reagira s organskom
tvari, a rezidualni klor koji preostaje moe djelovati na mikroorganizme.
Hypochlorite (gr. hypo ispod + chloros zelen), soli **hypochlorous-ne kiseline (acid), HClO; koriste se u medicine ponajvie kao
otopina *sodium hypochlorite, NaClO
Snieni pH induciran je poveanom koliinom hipoklorne kiseline (HOCl). Poveanjem

temperature hipoklorna kiselina bre djeluje, samim time proces dezinfekcije se bre odvija.
Najjae djelovanje ima disocirana HOCl (H+ + OCl-) koje ima najvie kod pH=5.
Ukupni rezidualni klor se dijeli na :

Slobodni Rezidualni Klor (SRK): HOCl, OCl -,
Vezani Rezidualni Klor (VRK) nastaje vezanjem hipoklorita s amonijakom i
organskim tvarima. Time nastaju kloramin i klororganski spojevi koji se koncentriraju i
daju vodi intenzivan miris.
Slobodni rezidualni klor dobivamo iz elementarnog klora, natrijevog i kalcijevog
hipoklorita i isocyanida? koji djeluje promptno. Rezidualni klor nakon dezinfekcije ne
smije biti vei od 0.5 ppm (0.5 gm-3)
Klor dioksid (ClO2) ne djeluje klorirajue ve kao prenosnik kisika. Prikladna doza klor
dioksida je 0.4 ppm (0.4 gm-3).
Uvoenjem klora u vodu mogu nastati halogeni ugljikovodici, odnosno lako hlapljivi
trimetalometalni i organohalogeni spojevi. Ti su spojevi izrazito opasni!
.
SLIKA
LOKALIZACIJA STAJA
Kako bi se staje lokalizirale na odgovarajue mjesto potrebni su nam odgovarajui
geografsko ortografski podaci, pedoloke, hidroloke, klimatske i meteoroloke
karakteristike, rua vjetrova, te epizootioloka situacija na terenu.
Staja je, u intenzivnom stoarstvu, specijalna proizvodna sredina koja se nastoji prilagoditi
ivotinjama. Nain smjetaja i dranje ivotinja vaan je ekoloki imbenik. Staja treba
ivotinji osigurati to prirodnije i ugodnije uvjete. Kako bi se zadovoljile zahtjevne potrebe
grla selekcioniranih na visoku proizvodnost, potrebno je racionalno primjenjivati suvremene
tehnologije proizvodnje. Staja treba odgovarati tipu proizvodnje za koju je se rabi (povrina i
vrsta proizvodnje).
Staje trebaju biti smjetene i opremljene tako da bude omogueno nekodljivo otklanjanje
otpadnih tvari (voda, gnoj, lagune). Kako bi se ublailo djelovanje jakog vjetra staja se uim
dijelom okree prema dominantnom vjetru. Valja uraunati i potrebne povrine za staje te
pratee objekte, s time da je razmak meu stajama 10-20 m. Openito, razmak izmeu
objekata treba odgovarati dvostrukoj irini objekta. Uraunati valja i povrinu mjesta za
odlaganje gnoja (lagunu), kao i potrebnu udaljenost mjesta za odlaganje gnoja od
proizvodnih objekata.
ZAHTJEVI KOMUNALNE HIGIJENE I ZATITA OKOLIA

(EKOSTUDIJA)
Graevinski materijal potreban pri izgradnji objekta se dijeli na:
Klasini graevinski materijali kamen, drvo, opeka, teki beton, buka...
Tvorniki graevinski materijali obloge na osnovi bitumena ili katrana,
komercijalni materijali poput podita, stalita, mineralne i staklene vune, stiropora,
poliuretana, ploa od pluta...
Poeljno je da graevinski materijal ima puno sitnih pora ispunjenih zrakom. Time se
znatno poveava sposobnost materijala da zadri gubitak topline. Istovremeno se toplinski
kapacitet, odnosno koliina topline potrebna da se materijal (zid objekta) zagrije na
odgovarajuu temperaturu smanjuje (zrak ima jako mali toplinski kapacitet). Toplinskoizolacijska sposobnost materijala () predstavlja otpor koji odreeni materijal prua prolazu
topline kroz njega. Od kvalitetnog materijala se oekuje i odgovarajua vrstoa, otpornost
na habanje, lako ienje i dezinficiranje, te naravno, materijal ne smije biti ni na koji nain
tetan za ivotinju.
Osnovni graevinsko higijenski zahtjevi za izgradnju objekta

Temelji se moraju prostirati od 80-120 cm ispod zemlje pa do 30-60 cm iznad zemlje.
Moraju biti dobro hidro (npr. bitumen, vodootporni beton) i termo (termo izolacijske ploe)
izolirani.
Zidovi staje trebaju biti dovoljno vrsti i termoizolirani da tite ivotinju od velikih
hladnoa ili vruina. Zidovi imaju veliku ulogu u formiranju mikroklime i reduciranju
temperaturnih oscilacija.
Pod ima veliki znaaj za higijenu staje jer je najvie izloen zagaenju. Kako su ivotinje
konstantno u kontaktu s njime, pod mora biti dobro termoizoliran. Ovisno o namjeni poda
postoje tri kategorije podova:
hodnici
leita (puni ili reetkasti pod, ili kombinacija)
nastavak leita
Puni pod mora biti dobro nasteljen (klasini puni pod) i dobro termoizoliran. Mana
punog poda je to je potrebno puno radne snage zbog isteljivanja, odnosno izgnojavanja.
Puni pod mora biti vrst, ne smije se habati, mora biti otporan na kiseline, luine, ne smije
biti klizav, a mora imati pad prema kanalu za baleganja (1.5-3 %). Puni pod se gradi od
kamena, betona, opeke, asfalta. Slojevi punog poda su:
nabijena zemlja (20-25 cm)
ljunak - drenaa (10 cm)
laki beton (5-8 cm)
termoizolacija
kontaktna ploha (povrina poda)
Strop i krov trebaju biti dobro hidro i termoizolirani. Grade se od lakog betona, sendvi
ploa sa staklenom vunom, ali i od drugih materijala (salonit ploe...)
OSVJETLJENOST STAJE
Svjetlost povoljno djeluje na fizioloke funkcije ivotinje, ali i na cjelokupnu
mikroklimu staje. Odnos povrine prozora prema povrini poda treba iznositi od 1:15 do
1:20. Prozori slue za osvjetljenje i ventiliranje. Osvjetljenje staje moe biti i umjetno.
Intenzitet osvjetljenja se izraava u lx-ima (1 lx okvirno odgovara osvjetljenju koje daje
15W/m2 arulje?).
GNOJ;
godinje sastav fecesa, smjetaj gnojnice, infekti u gnoju, razgradnja gnoja.
Izluivane dnevno,
,
Biokemijska dezinfekcija gnoja.
Tekui gnoj; aerobni bioloki postupak uz primjenu laguna, sanacija gnoja.

Kompostiranje, bioplin; dobivanje i sastav.
Povrinski vodotoci kao prijemnici otpada, bioloka procjena oneienja; oligo-, alfa i beta
mezo-, te polisaprobna zona.
Razgradnja organske tvari; procesi.
RIBNJACI;
Ribogojilita i (toplovodni) ribnjaci, topivost kisika u vodi.
Phytoplankton, zooplankton, makrophity, aeracija i gnojidba tla ribnjaka.
Otrovno bilje i biljni paraziti
TLO; tekstura i podjela, struktura, poroznost i gustoa tla, kapacitet tla za vodu i za zrak, humus.
GNOJ, vrste, sastav i koliina

Gnoj je smjesa fecesa, mokrae i stelje.
Tekui gnoj je smjesa fecesa, mokrae i vode.
ivotinje u prosjeku izluuju dnevno gnoja:

1.
teine
1.
svinja 5-7% svoje
2.
teine
2.
govedo 7-8% svoje
3.
3.
perad 10% svoje teine
Ukoliko se koliina izluenog gnoja izrazi po jedinici godine dobivaju se ovi

rezultati:
govedo
15-17 m3 gnoja godinje
mlado govedo
konj
svinja
2 m3 gnoja godinje
ovca, koza
1.5 m3 gnoja godinje
Sastav fecesa za pojedine vrste iznosi:

voda
organske tvari
anorganske tvari
govedo
80-85
10-16
svinja
60-85
10-20
10
perad
75-80
10-15
10
U fecesu su uz vodik, kisik i ugljik, najzatupljeniji spojevi duik, fosfor, kalcij i kalij.
Radi zatite zdravlja ljudi i ivotinja, gnojite treba biti od staje udaljeno najmanje 50 m,
od stambene zgrade najmanje 100 m, a od bunara najmanje 50-100 m. Gnojite mora biti
nizvodno od bunara! Dubina gnojita treba biti od 1 do 1.5 m. Odgovarajui pad dna
gnojita iznosi 2-3% (2-3 cm na svaki duinski metar). Gnoj se slae do visine od 2 m.
Potrebna povrina gnojita iznosi 4.8 8.3 m3 po grlu (~5-8m3/grlo).
Kako je gnoj potencionalni nosioc i rezervoar uzronika raznih oboljenja, ima veliki
znaaj s epizootiolokog i epidemiolokog stajalita. Preivljavanje patogenih bakterija u
gnoju ovisi o temperaturi, pH, vlanosti, vrsti mikroorganizama. Tako na primjer uzronik
HOC-a praivi 2 tjedna na panjaku, salmonele u istim uvjetima preive i do godinu dana,
tenije do 100 dana...
Razgradnjom gnoja nastaju razliiti plinovi (amonijak, sumporovodik, indol). Ti plinovi
imaju neugodne mirise, a mogu izazvati i oteenja kod ljudi i ivotinja koji su im dugo
izloeni. Neugodni mirisi nastali razgradnjom gnoja se ire na velike udaljenosti, ak i do 5
km.
Kruti gnoj ne zagauje tlo. Tekui gnoj koji se prska u obliku umjetne kie moe
zagaditi vode temeljnice (patogeni mikroorganizmi!) i izazvati degradaciju tla (razvoj
trulenih procesa).
Ovisno o sastavu gnoja, u njemu se odvijaju razliiti procesi razliitim
intenzitetom. Samim time razliita je tvorba topline unutar pojedinih vrsta gnoja.
Stoga gnoj dijelimo na:

topli gnoj goveda i svinje,
hladni gnoj konja i ovce
BIOKEMIJSKA DEZINFEKCIJA GNOJA

U gnoju se odvijaju razliite biokemijske reakcije (truljenje, mineralizacija
humifikacija...). Ukoliko je u gnoju prisutan izvor zaraze (ili sumnjamo na
prisustvo) pristupamo biokemijskoj dezinfekciji gnoja. Biokemijska
dezinfekcija gnoja se izvodi tako da se na izoliranoj betonskoj ili dobro
nabijenoj ravnoj plohi, irine 2 m, stavi izolacijski sloj debljine 10 cm
(piljevina, nezaraeni gnoj, slama, lie...). Na izolacijski sloj se stavlja
sloj gnoja visine 1 m i na njega ide ponovo izolacijski sloj. Ubrzo u gnoju
zapoinju anaerobni procesi kojima se proizvodi toplina. Time stvorene
visoke temperature u gnoju uzrokuju raspad mikroorganizama
(koagulacija bjelanevina). Uz to se stvaraju i organske kiseline koje su
jaki dezinficijensi. Patogeni mikroorganizmi propadaju i zbog razvoja
antagonistikih mikroorganizama. Proces biokemijske dezinfekcije traje 34 mjeseca. Ukoliko smo dobro priredili dezinfekciju, nakon tog vremena
patogeni mikroorganizmi e biti uniteni; odnosno bit e ih ispod
infektivne doze.
Temperature koje se javljaju u gnoju se kreu od 65C do 75C. Od kemijskih
dezinficijensa su najvaniji; organske kiseline mravlja, maslana, mlijena, octena, kao i
brojni alkoholi, esteri, aldehidi.
TEKUI GNOJ
Tekui gnoj se sakuplja u duboko ukopane sabirnice i nadzemna skupljalita. Objekti u
koje se pohranjuje tekui gnoj valjaju biti sagraeni od betona. Potrebno je osigurati 1.5m 3
volumena gnojinice po jednom grlu. Skladitenje tekueg gnoja se valja provoditi tako da
se sprijei irenje neugodnih mirisa, zagaenje podzemnih voda i irenje infekcija, te

mijenjanje kvalitete i plodnosti tla. Uskladiteni tekui gnoj se obrauje termiki, bioloki,
mehaniki, kemijski... U pravilu se provodi kombinacija mehanikih i biolokih postupaka.
Tekui gnoj se skladiti 1 mjesec.
Aerobni bioloki postupak uz primjenu laguna

Prilikom aerobnog biolokog postupaka uz primjenu laguna, tekui gnoj se dovodi u
lagune, gdje se zadrava odreeno vrijeme. U aerobnim uvjetima se razvijaju
mikroorganizmi koji razgrauju organsku tvar. Brzina dezinfekcije ovisi o temperaturi i
kiselosti. Tijekom procesa dezinfekcije i detoksikacije, organski duik prelazi u amonijev
nitrat i dalje oksidacijom u nitrate i nitrite. Kako bi se odrali aerobni uvjeti, potrebna je
stalna koncentracija kisika od minimalno 1 ppm (1gm -3). U tu svrhu rabimo aerofore
(upuhuje zrak) i disperzere (muka vodu). Ovisno o nainu osiguravanja aerobnih uvjeta
postoje prirodne, umjetne oksidacijske i aerirane lagune.
Sanacija tekueg gnoja se, u pravilu, nastavlja na aerobni bioloki postupak u sabirnim
jamama.
Za sanaciju tekueg gnoja se koriste:

klasini preparati klorni preparati, natrijeva luina (NaOH), formalin
suvremeni komercijalni preparati uz brojne prednosti imaju i jednu veliku manu
skupi su.
Natrijeva luina se obavezo rabi ukoliko je prisutan ili sumnjamo na prisustvo uzronika
virusne bolesti. Nakon tretmana tekueg gnoja s natrijevom luinom, gnoj se ne moe rabiti
za gnojidbu tla, niti se pustiti u vodotok (lat. efluvium istek, ue) zbog mijenjanja pH.
Natrijeva luina se rabi u dozi od 10-15kg/m3 (1-1.5%).
Formalin se rabi u dozi od 3-9 kg/m 3. Koncentracija formalina nikako ne smije biti vea
od 4% (40kg/m3). Kiselost nakon aplikacije formalina se kree od pH 6.5-8.
Gaeno vapno i duino vapno se koriste u omjerima 30 kg/m3, a gusto vapneno mlijeko
je djelotvorno u dvostrukoj koncentraciji, 60kg/m3.
Klorni preparati se brzo razgrauju pa je njima obraen gnoj mogue nanositi na
oranice i putati u okoli (vodotok). Klorni preparati se rabe u
koncentracijama 1-2%. Najee upotrebljavani klorni preparati su
halamid i izoksan G.
Perooctena kiselina je nekodljiva jer se razgrauje na octenu kiselinu, kisik i vodu.
Rabi se u koliini od 25 kg/m3 (2.5%). U preparatu koji se trenutno moe nai na tritu uz
perooctenu kiselinu nalazi se i 15% octene kiseline.
KOMPOSTIRANJE
Kompostiranje je aerobna, termofilna razgradnja tvari iz koje se dobiva humus. Supstrat
za kompostiranje su otpaci iz kuanstva, gradsko smee, kukuruzovina, treset, stajnjak...
Supstrat se slae u hrpe na tlo, u komore ili u tunele. Postupak priprave komposta ide ovim
tijekom:
1. Skine se desetak cm debeo sloj tla, irine 1.5 m i potrebne duine.
2. Supstrat za kompostiranje se jednoliko rasprostre do visine od 15 cm iznad povrine
zemlje.
3. Na supstrat se stavi sloj stajnjaka visine do 5 cm.
4. Gomila se slae sloj po sloj do visine od oko 1.5 m.
5. Na cijelu hrpu se stavi sloj tla debljine 10-15 cm.

Prilikom kompostiranja se esto dodaje mljeveni vapnenac ili sirovi fosfat kako bi se
smanjila kiselost. Svaki sloj se vlai ukoliko se kompostira suhi materijal. Proces
kompostiranja traje 8 tjedana (2 mjeseca). Od toga je anaerobna faza 5 tjedana.
Za tijek kompostacija vaan je odnos ugljika i duika, aeracija, vlaga, kiselost i
temperatura. Optimalno je: odnos ugljinih i duinih tvari je 30:1 u korist ugljika, vlaga od
55%, aeracija supstrata od 15-18%, pH 6-8. U poetku procesa kompostiranja prevladavaju
mesophilic-ne bakterije (20-45C). Potom se temperatura u kompostu penje na 50C pa se
razvijaju termofilne bakterije i gljivice koje se hrane pentozom i hemicelulozom. Pri kraju
kompostiranja, nastupa hlaenje i prestaje termofilna faza. Stoga se mikoloka aktivnost
znatno smanjuje i na temperaturi ispod 40C gotovo u potpunosti prestaje.
PROIZVODNJA BIOPLINA
Bioplin je smjesa plinova koja nastaje tijekom anaerobne razgradnje fekalne i biljne
tvari. Najznaajnija komponenta bioplina je metan (CH4). Metan se tvori tijekom
metanogene fermentacije. Supstrat se tvori od fekalne i biljne tvari, a prireuje se: feces
svinja je potrebno razrahliti dodavanjem goveeg fecesa, tome se dodaje sjeckana slama,
lie, trava...
Aerobna fermentacija se dijeli na 3 faze:
1. 1. Prvo nastupa hidroliza, odnosno razgradnja visokomolekularnih u
niskomolekularne spojeve. Time iz bjelanevina dobivamo aminokiseline, iz
polisaharida monosaharide, iz masti masne kiseline i glicerol.
2. 2. Potom nastupa kiselo vrenje. Mezofilne bakterije razgrauju aminokiseline i
njihove soli tvorei alkohole, aldehide, amonijak, vodik i vodu.
3. 3. Metanogena fermentacija se zbiva na kraju. Tom prilikom metanogene
bakterije prevode organsku tvar (ugljikovodike) u ugljini dioksid i metan.
Da bi fermentacija zapoela potrebna je minimalna temperatura od 15C. Supstrat se
stavlja u fermentor za anaerobno vrenje. Vaan je odnos suhe, organske tvari i volumena
fermentora.
Procesi dobivanja bioplina su:

Kontinuirani. To je bolja varijanta jer imamo konstantan ulaz organske tvari i konstantnu
proizvodnju bioplina.
Diskontinuirani.
Francuski postupak dobivanja bioplina.
Stajnjak se uz dodavanje slame dovodi u fermentor. Tome se dodaje se gnojnica.
Nakon 8-10 dana zapoinje vrenje. Maksimalna proizvodnja plina je 2-3
tjedna nakon poetka fermentacije.
Sastav bioplina:
1.
2.
3.
4.
5.
1.
2.
3.
4.
5.
metan, 50-70%
ugljini dioksid, 30-50%
vodik, 1-3%
kisik, 0.5-1%
sumporvodik, 1-5%
Simporovodik se stvara na poetku fermentacije. Prilikom cijepanja proteina u

aminokiseline pucaju i bisulfidne veze. Tom prilikom se oslobaa sumpor. Ipak, najvei dio
sumpora se oslobodi razgradnjom aminokiselina koje sadre sumpor.
Sumporvodik je izrazito korozivan pa je stoga nuno imati fermentator napravljen
od nehrajueg materijala.
POVRINSKI VODOTOCI KAO PRIJEMNICI

OTPADNIH VODA
Rijeke su sve vie optereene raznim organskim i anorganskim tvarima koje utjeu na
njihovu prirodnu ravnoteu. Ekosistem je u usporedbi s normalnim stanjem znatno
izmijenjen.
Kategorije fiziko-kemijskog djelovanja otpadnih voda:
ulazak otpadnih tvari,
ulazak suspendiranih estica,
deoksidacija,
ulazak neotrovnih soli,
zagrijavanje vode.
Koncentracija otrovnih tvari postepeno se smanjuje jer se one postepeno otapaju i
razgrauju (autopurifikacija), a metali se taloe. Organski spojevi se oksidiraju i prelaze
u neotrovne ili manje otrovne. Suspendirane estice se postepeno taloe, a intenzitet
taloenja ovisi o njihovoj veliini, gustoi, brzini strujanja vode, specifinoj masi
pojedine estice... De-oksidacija (smanjenje koliine kisika u vodi) nastupa uslijed
razgradnje organske tvari. Manjak kisika u vodi se moe nadoknaditi bilo aeracijom, bilo
fotosintezom. Neotrovne soli nalaze se u otpadnim vodama u razliitim koliinama.
Tako, na primjer, u Rajni ima znatne koliine natrijevog klorida (NaCl kuhinjska sol).
Zagaenje nizvodno se smanjuje ukoliko se u vodotok ne ulijevaju novi zagaivai.
U novonastalom sustavu, koji je vrlo optereen zagaenjem, sve pojave imaju znatno
vei utjecaj na ivi svijet u ekosustavu no prije. Neki organizmi mogu djelovati na
koliinu i koncentraciju otpadnih tvari u tekuini. Kemosintetske bakterije sudjeluju u
oksidacijskim procesima (Fe i Mn bakterije, nitaste i bijele sumporske bakterije,
trepetiljkai).
Za stupanj samoienja vode vezane su odgovarajue ivotne zajednice.
Stoga se na osnovu sastava ivog svijeta moe odrediti stupanj oneienja. To
svojstvo se koristi za vrednovanje vode.
BIOLOKA PROCJENA ONEIENJA

Bioloka procjena oneienja se moe zasnivati na:
direktnim biolokim (ekolokim) metodama, odnosno na prisutnosti i
uestalosti organizma indikatora ili sastava biocenoze tipinog za odreeni novo
oneienja, i
indirektnim, odnosno fiziolokim metodama kojim se mjeri bioloka
aktivnost pojedinih organizama.
Primjer za direktnu bioloku, odnosno ekoloku metodu je saprobni sistem (made by

Kalkwitz i Marson):
1.
1.
katarobna zona zona iste vode,
2.
2.
oligosaprobna zona slabo oneienje,
3.
3.
i mezosaprobne zone neto slablje oneienje,
4.
4.
polisaprobna zona zona najveeg oneienja.
Razlikuju se organizmi indikatori koji naseljavaju pojedine zone.
Saprobni sistem po Libermanu je:
stupanj boniteta
zona
boja
1.
oligosaprobna zona
plavo
2.
alfa - mezosaprobna zona
zeleno
3.
beta - mezosaprobna zona
uto
4.
polisaprobna zona
crveno
Oligosaprobna zona (1. stupanj boniteta) ima

bistra, buja biljni ivotinjski svijet.
slabo oneienu vodu. voda je
Alfa - mezosaprobna zona (2. stupanj boniteta) ima umjereno oneienu vodu.
Uspostavljeno je aerobno stanje. Nema amonijaka. Ugljinog dioksida ima u veim
koliinama. BPK5* i PKP** rastu. Boja vode uslijed obilja fitoplanktona ima zelenkastu
nijansu. Razvija se i bentonska vegetacija alga i drugog vodenog bilja. Razvija se fauna
mekuaca, a od riba, bjelice i arenice.
*BPK5 Biokemijska Potronja Kisika kroz 5 dana.
**PKP Potronja Kalijevog Permanganata
Beta - mezosaprobna zona (3. stupanj boniteta) ima jako oneienu vodu. Voda
ima neugodan miris od produkata razgradnje proteina i ugljikohidrata. Obalno podruje
obraslo je vodenim i drugim biljem. U mulju se nalaze puevi barnjaci. Alfa i beta
mezosaprobne zone se slabo razlikuju i pripadaju glavnim zonama oneienja.
Polisaprobna zona (4. stupanj boniteta) ima znaajna oneienja
organskim
tvarima. Javljaju se intenzivni procesi truljenja i manjak kisika. Kao produkti razgradnje,
u vodi se lako utvruju amonijak, sumporvodik i ugljini dioksid. BPK 5 i PKP su jako
visoki. Voda ima neugodan miris na trule i fekalije, bilo zbog isputanja gradske
kanalizacije, bilo zbog otpadnih voda iz industrije. Na povrini plivaju nakupine mulja
vezane nitastim bakterijama.
Navedeni sistemi se mogu primjenjivati samo ukoliko je voda zagaena organskim
tvarima koje se mogu razgraditi. Nemogue ih je primijeniti ako je voda zagaena
anorganskim tvarima, osobito toksinim.
U vode dolaze i znatne koliine detergenata koji tetno djeluju na vodene organizme.
Danas se najvie prodaju anion-aktivni detergenti (amponi, sapuni, alkilsulfati). Ti
detergenti djeluju otrovno na ribe ve u koncentraciji od 2.5 ppm. Osim na ribe, djeluju i
na vodenbuhe, alge, rakove, vie vodeno bilje.
UREDBA O KLASIFIKACIJI VODA (NN, 77, GODINA 1986)
TVORBA I RAZGRADNJA ORGANSKE TVARI

U ovom poglavlju nas zanimaju procesi koji e se zbivati na obamrloj organskoj tvari.
Obamrli biljni i ivotinjski ostavici predstavljaju obamrlu organsku tvar. iva organska tvar
(ive biljke i ivotinje), izuzev mikroorganizama, ovom prilikom nam nije interesantna.
Mrtvu organsku tvar zahvaaju:

Truljenje, raspadanje organske tvari uz prisustvo kisika i djelovanje aerobnih
mikroorganizama do krajnjih produkata: voda, plinovi i mineralni spojevi.
Gnjiljenje, raspadanje organske tvari bez prisustva ili uz nedovoljno prisustvo kisika
i bez prisustva bakterija (vidi prirunik 'Osnovne obdukcijske tehnike ivotinja'). Proces
se sastoji od jako izraena autolize. Rezultira stvaranjem humusa.
(lat. adipo mast + cera vosak), svojstvena votana supstanca nastala
tijekom razlaganja ivotinjskog tkiva u vlanim uvjetima uz nedovoljno prisustvo zraka.
Sastoji se prvenstveno od netopivih soli masnih kiselina.
Adipocere
Mumificatio,
mumifikacija tijela nastupa ukoliko je le izloen jakoj struji suhog zraka.
RIBNJACI
Ribnjaci, u irem smislu, se dijele na:
toplovodne ribnjake u kojima se prvenstveno uzgajaju arani; stoga se
toplovodni ribnjaci zovu i ciprinidni, odnosno aranski ribnjaci,
hladnovodni 'ribnjaci', bolje reeno ribogojilita, su namijenjeni uzgoju

pastrva; stoga su sinonimi salamonidna odnosno pastrvska ribogojilita.
Zbog znatnih razlika u uzgoju toplovodnih i hladnovodnih riba, ribnjacima u uem
smislu se zovu toplovodni ribnjaci, a objekti namijenjeni uzgoju pastrva se nazivaju
ribogojilita.
RIBOGOJILITA ('hladnovodni ribnjaci') su smjetani u brdskim podrujima.

Karakterizira ih velika koliina bistre, protone vode. Rastu mlaa (prva faza) se odvija
na temperaturi od 8-10C. Potom ide druga faza koja se odvija na temperaturi od 1014C. Temperature ispod 5C su nepovoljne. Optimalna temperatura vode u ribogojilitu
je 8-12C. Kako su u ribogojilitima ribe konstantno izloene hladnoj protonoj vodi i
stoga moraju stalno plivati, izrazito su osjetljiva na pad koncentracije kisika. U
ribogojilitima kisika treba biti iznad 10 ppm. Hipoxia se oituje pri koncentracijama od
5-7 ppm kisika. Sve ispod 5 ppm kisika je kritino.
TOPLOVODNI RIBNJACI su vodeni ekosustavi dubine 1-2 m. Temperatura

vode moe biti do 30C. Optimalna koncentracija kisika je 7-9 ppm, a prikladan pH je
izmeu 7 i 8. Potrebni elementi za uzgoj riba su: kisik, vodik, ugljik, duik, sumpor,
fosfor, silicij, mangan, kalij, kalcij, magnezij i eljezo. Neeljeni spojevi su klor,
amonijak, fenol...
Optimalna koncentracija kisika u RIBNJAKU je 7-9 ppm (mg/l), kod 3-3.5ppm aran
pokazuje znakove hipoksija. Ukoliko se koncentracija kisika spusti ispod 3.5 ppm i to
potraje due vrijeme, nastupiti e ugibanja. Optimalna temperatura za uzgoj arana je
25C.
Sadraj kisika otopljenog u vodi ovisi o tlaku, temperaturi i koncentraciji

organske tvari u vodi.
to je vei tlak zraka vei parcijalni tlak kisika u zraku vei parcijalni
tlak kisika u vodi
porast temperature smanjuje sposobnost vode da vee plinove. Tako voda
moe vezati 14 ppm kisika pri 0C, 11 ppm kisika pri 10C i 8 ppm pri 25C.
Uslijed povene koncentraciji organske tvari u vodi doi e do bujanja
heterotrofnih (mikro)organizama koji potrebuju znatne koliine kisika...
Voda namijenjena uzgoju riba treba biti neutralna; pH=7. Dozvoljena su blaga
odstupanja; pH od 6.7-7.2. Kritino stanje e nastupiti ukoliko se voda znatno zakiseli
(pH<4.8), odnosno poprimi lunata svojstva (pH>9.2).
Ribe e dobro podnositi koncentraciju ugljinog dioksida do 2 ppm (mg/l). Kritina
granica e biti 50-200 ppm CO2 u vodi. Ugljini dioksid se vee s vodom i tvori ugljinu,
odnosno karbonatnu kiselinu;
CO2 + H20 H2CO3

Ribe su poikilothermal-ni organizmi i ne mogu podnijeti velike temperaturne oscilacije
kao eurythermal-ni ili homeothermal-ni organizmi.
su autotrofni organizmi koji fotosintezom stvaraju organsku tvar.
Zelene alge (Chlorophyta) tvore 50% fitoplanktona. Modro-zelene alge uzrokuju
cvjetanje vode. Fitoplankton predstavlja hranu za zooplankton.
PHYTOPLANKTON
sainjavaju protozooa, rotatoria, chladocera, copepoda... To su

heterotrofni organizmi koji se hrane bilo phytiplankton-om, bilo otpadnim organskim
tvarima (zagaenje!).
ZOOPLANKTON
MAKROPHITY su velike biljke:

1. 1. nadvodne trska, a, rogoz,
2. 2. biljke koje plutaju nadvodna lea, paprat, lopo,
3. 3. podvodno bilje mrijesnjak, voika, paroina
Poeljna obraslost ribnjaka vodenim biljem ne bi smjela biti vea od 30%.
U podvodnom bilju mogu se skrivati i razvijati puevi barnjaci koji su vani vektori (i
rezervoari) u prijenosu parazita. Istovremeno, to podvodno bilje nam je vano zbog
mrijeenja riba. Kako se danas u pravilu mrijest arana provodi umjetno, na podvodnom
bilju e se mrijestiti ponajvie ribe-paraziti i policijske ribe.
Razvoj plankton-a i makrophyt-a moe se kontrolirati biljojednim ribama. Tako e
bijeli amur kvalitetno tamaniti vie vodeno bilje, a srebrni aran alge. Biljojedne ribe pri
tome nee biti konkurenti aranu za hranu, a djelotvorno e suzbijati prekomjeran rast
vodenog bilja i algi.
Ribnjak je poljoprivredno zemljite prekriveno vodom u kojem se tvori odreena
biomasa. Phyto- i zooplankton su osnova poveanja biomase i stoga osnova jeftine
proizvodnje. Za poveanje produktivnosti ribnjaka vano je poduzeti odreene
agrotehnike mjere.
TLA se provodi prekopavanjem dna ribnjaka. Na taj nain se smanjuje

aciditet, poboljava struktura i dezinficira se tlo dna ribnjaka. Istovremeno se moe
provesti i mineralizacije tla.
AERACIJA
GNIJIDBA TLA RIBNJAKA se vri zbog nedostataka biogenih elemenata. U tu

svrhu se rabe mineralna, organska ili mijeana gnojiva. Patke svojim izmetom vrlo
ravnomjerno gnoje ribnjak, stoga je naseljavanje pataka jedan od prirodnih naina
gnojidbe.
MINERALNA GNOJIVA su vapno (kre, kalcijev oksid, CaO), urea, kalijev-amonijev
nitrat (KAV, KNO3), super-fosfat.
ORGANSKA GNOJIVA koja se rabe u ribnjacima su stajska gnojiva, zasijavanje
ribnjaka organskom biomasom...
tete koje na ribnjacima poine ptice mogu biti znatne. Ptice koje mogu stvarati
probleme su kormorani (veliki vranac), aplje, galebovi, igre. Ptice e loviti ribe
veliine do 15 cm, ranjavati ih i uzrokovati znatan stres. to je jo vanije, te ptice e
iriti parazite i bolesti unutar ribnjaka, ali i izmeu ribnjaka. Za neke bolesti ptice su
neophodan nosioc odreenog ivotnog stadije parazita.
Voda koja izlazi iz salamonidnih ribogojilita ne optereuje vodotoke.
OTROVNO BILJE
Otrovno bilje moe izazvati velike probleme ukoliko se ne ukloni na vrijeme.
Najznaajnije otrovne biljke su:

1. 1. BUJAD (Pterydium aquillinum) u kojoj ima pteritanusne kiseline koja je antivitamin.
2. 2. PRESLICA (Equisetum arvense) koja moe biti poljska, movarna, umska,
sadri znatne koliine kremike kiseline i alkaloida equisetin-a. Izaziva equistetosis;
opasna je prvenstveno za konje.
3. 3. CRNA BUNIKA (Hyoscyamus niger) posjeduje alkaloide hyosciamine, atropin i
scopolamine. Ti alkaloidi imaju jako anticholinergic-no djelovanje. Vidi cholinergic-no
djelovanje.
4. 4. TISA (Taxus baccata) spada u vrlo otrovnu skupinu zimzelenog drvea ili grmlja.
Posjeduje crveno-smeu ljuskavu koru, tamno zelene iglice i crvene bobe plodove.
Simptomi otrovanja ukljuuju nausea-u, povraanje (vomiting), bol u trbuhu, dyspnea-u i
cirkulatorne poremeaje; smrt moe nastupiti zbog zatajenja na srcu ili uslijed uguenja.
Uz navedene, postoje i brojne, manje znaajne vrste otrovnog bilja od kojih treba
spomenuti: emerika, kozlac, razliak, sunovrat, abljak, kukolj, mrazovac, rosopas, ljulj,
kunjak. U svim situacijama kada nismo sigurni u otrovnost biljke treba se posavjetovati s
strunjakom toksologom ili botaniarom.
Osim otrovnog bilja toksine tvari moemo pronai i u bilju koje se normalno rabi za
prehranu. To su prvenstveno crvena djetelina i heljda (Polygonum phagopyrum) koja
izaziva eriteme i oarice.
Brojni korovi sadre hydrogen cyanide (cijanovodina kiselina, hydrocyanic acid, HCN);
ekstremno toksina, bezbojna tekuina ili plin; nakon inhalacije smrt moe nastupiti za
manje od minute.
Biljni paraziti e smanjiti prehrambenu vrijednost biljke. Najznaajniji biljni paraziti su:
biljaka domain parazita
ime parazita
latinsko ime parazita
penica
ra, crna i smea
Pucciriae
penica
smrdljiva snijet
Tilletia tritici
penica
ra
zob
jeam
jeam
jeam
prana snijet
glavnica
snijet
tvrda snijet
prana snijet
ra
Ustilago tritici
Claviceps purpurea
Ustilago avanea
Ustilaga hordei
Ustilago nuda
Pucciriae
TLO
TEKSTURA TLA (granulometrijski sastav)
Prema teksturi tla, odnosno granulometrijskim osobinama tla se dijele na:
vrsta faza mineralne i organske estice razliitog stupnja usitnjenosti (kamen,
pijesak).
Poljoprivredna tla. estice praha i pijeska.
estice pijeska imaju veliku propusnost, nisu povezane, ne bubre. estice praha
su branaste, imaju odreeni stupanj sipkosti, malo se spoje, ne bubre ili slabo
bubre, a u suhom stanju su nepovezana.
Glinena tla jako bubre u vodi, a kada se osue znatno im se smanji obujam. U vlanom
su stanju ljepljive, a u suhom kompaktne i tvrde. Glinene estice su promjera 10 -9 10-7m (1100 nm). Ta mala dimenzija im daje koloidna svojstva. Glinene estice su najaktivniji dio tla
jer je najvanije osobina koloida velika povrina koja je aktivna.
Koloidne estice se javljaju u 3 stanja: gel, sol i koagulacija. Za koloidne estice
rasprene u tekuini kaemo da su u sol stanju. To su estice istog naboja, pa lebde u tekuini
zbog odbijanja. Kad se koloid sjedine u pahuljaste agregate pa se taloi kaemo da su u gel
stanju. Koagulacija je proces meusobnog spajanja koloida u agregate. Dakle, koagulacija je
prijelaz iz gel u sol stanje.
Sitna tla se dijele u:

1. 1. pjeskovita
2. 2. glinasta
3. 3. ilovaasta sadre maje od 50 % glinastih estica; dominiraju
Krupna (skeletna) tla su:

1. 1. ljunak
2. 2. kamen
ljunane estice su posebno este u planinskim tlima i aluvijalnim (naplavnim)
nanosima. Prema koliinskom omjeru estica skeleta, skeletna tla dijelimo na 2
grupe: skeletna tla koja sadre vie od 50% estica skeleta i skeletna tla koja
sadre manje od 50% estica skeleta. Skeletna i skeletoidna tla koja imaju vie od
30% skeletnih estica nisu povoljna za poljoprivrednu proizvodnju jer su na njima
prinosi znatno manji a obrada tla je teka.
STRUKTURA TLA (unutarnja graa tla)

estice tla su najee meusobno povezane u vee ili manje nakupine (grudice, mrvice)
koje se nazivaju strukturni agregat. Nain vezivanja estica se naziva strukturom.
Prema strukturi tla dijelimo na:

1. 1. izrazito strukturirana tla
2. 2. strukturirana tla
3. 3. slabo strukturirana tla
4. 4. bezstrukturirana tla
Strukturirana tla su ona tla koja se u suhom stanju raspadaju ili drobe u
strukturne agregate. Bestrukturna tla su ona tla koje se ne drobe, bilo zbog toga to
uope nisu povezana (pijesci), bilo zbog toga to na svakom mjestu pokazuju
jednaku koherenciju (teka glinena tla u vlanom stanju).
Prirodna struktura tla nastaje djelovanjem prirodnih imbenika (klima, vegetacija,
fauna).
Umjetna struktura tla je posljedica ljudskog djelovanja (obrada, gnojenje, melioracija).
Struktura je vano svojstvo tla o kojem ovisi niz njegovih osobina. Najvanija svojstva
tla su; teko upijanje vode, dobro dranje upijene vode, onemoguavanje prodora zraka.
Struktura tla uvjetuje plodnost. Plodnost najbolje zadovoljavaju tla sastavljena od
mrviastih strukturnih agregata (0.5-5 mm), ali i tla grakaste strukture (5-10 mm).
POROZNOST I GUSTOA TLA

Izmeu estica tla se nalaze upljine, odnosno pore koje omoguuju poroznost. Pore se
dijele na:
1. 1. sitne (kapilarne) pore preteno zadravaju vodu
2. 2. krupne (nekapilarne) pore ne zadravaju vodu
Obije vrste pora u profilu tla ine kontinuirane upljine u obliku cijevi. U nekapilarnim
porama se voda zbog gravitacije brzo kree u silaznom a zrak u svim smjerovima. U
kapilarnim porama se voda kree i uzlazno i silazno, ali izrazito sporo.
Poroznost je vana osobina tla jer su voda i zrak izrazito vaan vegetacijski imbenik.
Najpovoljniji odnos kapilarnih i nekapilanih pora je 3:1. Ukoliko je odnos poremeen, biljke
pate ili od nedostatka zraka ili od nedostatka vode. Poroznost ovisi o mehanikoj strukturi
tla, sastavu i koliini organske tvari. Optimalna koliina pora je 50-55%.
VODA U TLU
Vodena para se nalazi u porama koje nisu popunjene tekuom vodom. U tlu se voda i
vodena para slobodno kreu od mjesta vee do mjesta manjeg pritiska, odnosno, s od
podruja vie u podruje nie temperature.
Vode u tlima se dijele na:

1. 1. Konstitucijska voda je nepokretna, odnosno mrtva voda jer je vezana u spojeve.
2. 2. Higroskopna (gr. higro vlaan, mokar + skopeo gledam) ini tanki omota
vode na povrini estice tla. Tu je ta voda nepokretno vezana.
3. 3. Opnena voda ini tanku opnu oko higroskopne vode. Opnena voda se kree u
obliku kapljica, ali izrazito sporo.
4. 4. Kapilarna voda je dublji sloj vode oko estice tla, a ispunjava i neke pore.
Pokretna je i vana za biljke i bioloko-kemijske procese u tlu.
5. 5. Cijedna voda nastaje od oborina. Silom tee se cijedi u nie slojeve tla gdje se
nagomilava.
6. 6. Podzemna voda se nakuplja u nepropusnom sloju tla. Ukoliko se nivo
podzemne vode nalazi na dubini do 1.5 m ispod povrine, voda moe znatno utjecati
na vegetaciju i svojstva tla pa spada u fizioloki aktivne vode.
7. 7. Voda u obliku leda se javlja zimi u povrinskim slojevima tla, do dubine od oko
0.6 m.
KAPACITET TLA ZA ZRAK

Apsolutni kapacitet je odreen koliinom zraka koji se nalazi u nekapilarnim porama tla
kada je ono zasieno vodom jer upravo tada zrak ispunjava nekapilarne pore. Najvei
kapacitet tla za zrak imaju pjeskovita tla, neto manje ilovae, a najmanji glina.
Humus (lat. humus - zemlja, tlo) je tamna organska tvar nastala humifikacijom organske
tvari. Humus je netopiv u vodi, ali se u njoj moe koloidno disperzirati. Sadri 55-60 %
ugljika, velike koliine duika (3-6%). Ima veliku sposobnost apsorpcije.
Humus je smjesa razliitih organskih tvari koje se dijele na:

1. Humusni ugljen je djelomino humificirana organska tvar koja se ne rastvara ni u
kiselini, ni u luini, niti u drugim kemijskim reagensima. To je inertan dio humusa.
2. Huminske kiseline su organske kiseline koje mogu odcijepiti vodikove (H+) ione i
vezati ih na jake baze. Na taj nain se stvaraju soli humiti, najvaniji, aktivni dio
humusa.
3. 3. Fulvioli kiseline (krenska, apokrenska) ostaju kao ukasta otopina kod
taloenja huminskih kiselina. Imaju ulogu zatitnog koloida. Vaan su
imbenik razgradnje mineralnog dijela tla.
DEZINFEKCIJA;
Sanitacija, kemoterapija, antiseptik, vrste i metode dezinfekcije.
Svojstva dezinficijensa, izbor.
Priprema dezinfekcije i aplikacija dezinficijensa.
Vrste dezinficijensa.
DEZINSEKCIJA, entomologija, slanje insekata na pretragu, razvoj insekta i koristi od
insekata.
Suzbijanje insekata; bioloke, tehnike, fizikalne i kemijske metode.
Insekticidi; klorirani ugljikovodici, organofosforni preparati, nikotin, karbamati, piretrini i
piretroidi, bioracionalni insekticidi, bio-insekticidi.
Insekti; kuna muha, muha peckara, komarci...
DERATIZACIJA; tete koje glodavci ine.
Znaajke glodavaca; crni i sivi takor, takor selac, bizamski takor, kuni mi, voluharice...
Deratizacija - preventivne metode, onemoguavanje naseljavanja glodavaca, upotreba otrova;
brzo-djelujui i sporo-djelujui.
DEZINFEKCIJA(disinfection)
Dezinfekcija (Disinfection: dis + lat. inficere lo, okuen), u irem smislu
predstavlja skup postupaka kojima se uklanjaju, onesposobljavaju ili unitavaju
mikroorganizmi u toj mjeri da nisu sposobni izazvati infekciju. Disinfection u uem
smislu predstavlja reduciranje broja mikroorganizama ispod infektivne doze, odnosno
unitavanje ili oslabljivanje patogenih mikroorganizama. Za postizanje dezinfekcije se
koriste dezinficijensi (kemijska sredstva) koja su slabo selektivno toksina, a imaju
germicidno djelovanje.
Sanitacija je primjena dezinfekcije u javnoj higijeni.

Za razliku od dezinfekcije, pri sterilizaciji unitavamo sve mikroorganizme.
Chemotherapy-a je tretiranje bolesti kemijskim tvarima; prvenstveno uporaba

kemikalija koje unitavaju infekte, a ne tete pacijentu. Prikladni kemoterapeutici su
vrlo selektivni, a imaju germicid(e)-no i germistatic-ko djelovanje. Te osobine
omoguavaju unutarnju dezinfekciju organizma.
Antiseptic je tvar koja inhibira razvoj mikroorganizama bez da ih nuno ubija.

Vrste disinfecti(on)-e s obzirom na vrijeme primjene su:
1. 1.
PROFILAKTIKA ODNOSNO HIGIJENSKA dezinfekcija se
provodi u svrhu profilakse zaraznih bolesti. Provodi se dezinficijensima
(disinfectant-ima) irokog spektra djelovanja. Profilaktika dezinfekcija se
vri periodiki, u pravilu 2 puta godinje (jesen i proljee), ali i moe biti
inicirana specifinim epizootiolokim prilikama. U industrijskoj proizvodnji
provodi se u skladu s izmjenom turnusa kao neophodan dio odmora objekta
i to u sklopu naela 'sve unutra, sve van'. U sklopu profilaktike dezinfekcije
su i DEZINFEKCIJSKE BARIJERE za vozila i ljude na ulazima u
gospodarstva. Dezinfekcijske barijere su bazeni s otopinom natrijeve luine
(pH=13-14).
1. 2.
TEKUA dezinfekcija se provodi tijekom trajanja neke zarazne
bolesti, odnosno kada je bolest ve prisutna. Kako tu ve imamo prilino
jasno definiranog uzronika, uglavnom se provodi ciljano; dezinficijensima
koji e unititi uzronika.
2. 3.
ZAVRNA ILI KONANA dezinfekcija se provodi nakon zavretka

epzootije, odnosno nakon to je ozdravila i posljednja bolesna ivotinja ili
uklonjen izvor infekcije. Nuna je kod kontaktnih zaraznih bolesti koje se
suzbijaju po zakonu. Prekid takvih zaraza moe se proglasiti tek nakon to
je, izmeu ostalog, provedena odgovarajua zavrna dezinfekcija.
METODE DEZINFEKCIJE
1. 1. Prirodni imbenici koji djeluju na mikroorganizam su: sunevo svjetlo,
taloenje, filtracija, poremetnje ivotnih uvjeta mikroorganizma, antagonizam
mikroorganizama...
2. 2. Mehanike metode kojima djelujemo na mikroorganizme su struganje,
pranje i etkanje (time se broj mikroorganizama smanji i preko 60%), vodeni
mrk, ventilacija...
3. 3. Fizikalna dezinfekcija obuhvaa toplinu (plamen, suha i vlana toplina),
isuivanje, zraenje, ultrazvuk (specifine vibracije), elektricitet i osmotski tlak;
plasmolysis i plasmtopija (?)
4. 4. Kemijska dezinfekcija ovisio o vrsti dezinficijensa koji se primjenjuje,
svojstvima i vrsti mikroorganizma i uvjetima okoline.
SVOJSTVA DEZINFICIJENSA
Dobar dezinficijens mora imati ova svojstva:
1.
2.
3.
4.
5.
1. to iri spektar djelovanja.

2. Aktivnost u velikom razrjeenju i uz prisustvo organske tvari.
3. Brzo djelovanje na sobnoj temperaturi ili temperaturi tijela.
4. Minimalna toksinost za stanice tkiva.
5. Ne smije biti korozivan, zapaljiv ili eksplozivan, te treba biti pogodan za
transport (mali volumen).
6. 6. Treba biti postojan u dodiru s predmetima koji se dezinficiraju te aktivan i
nakon dueg dodira s njima.
7. 7. Ne smije imati neugodan miris ili okus.
8. 8. Cijena mora biti prihvatljiva (ekonomian!).
9. 9. Topiv u vodi, te jednostavan i siguran za primjenu; bez pjene.
10. 10. Ne smije stvarati kemorezistenciju kod mikroorganizama.
Kako bi dezinfekcijom postigli dobre rezultate, trebamo znati protiv koga se borimo.
Stoga nas interesiraju svojstva mikroorganizma, i to:
Da li je rezistentan na odreene dezinficijense, koje?
Koje je vrste, koliko je brojan, otporan i koje su mu kemijske karakteristike?
U kojoj je fazi rasta?
Tvori li specifine strukture (kapsule, spore) i koje?
Kada smo saznali protiv koga ili ega se borimo, potrebno je definirati uvjete u kojima
se moemo boriti. Zato nam je bitno:
Temperatura okoline. Luine npr. bolje djeluju na temperaturi 50-60C.
Povrinski
tenzije...
fenomeni;
apsorpcija
dezinficijensa,
permeabilnost,
difuzija,
Prisutnost drugih elektrolita. Elektroliti mogu znatno promijeniti ionizaciju

dezinficijensa i svojstva stanice.
Prisustvo organske tvari. Organska tvar moe znatno vezati neke dezinficijense.
Duljina djelovanja.
Na viruse dezinficijensi djeluju na 2 naina:

1. 1. oteuju viruse koji su izvan stanice i time onemoguavaju njihovu
apsorpciju i penetraciju u stanicu,
2. 2. mijenjaju nukleinsku kiselinu (mutacije!; mutageno djelovanje moe biti
jako opasno).
Viruse e najbolje unititi luine.

Djelovanje dezinficijensa na bakterijsku stanicu
Nain djelovanja
Dezinficijens
koagulacija proteina
alkoholi, derivati fenola, formaldehyd
hidroliza unutranje strukture stanice
kiseline, luine
oteenja izazvana oksidacijom
vodikov peroksid, halogeni (F, Cl, Br i I),

kalijev permanganat, ledena octena
kiselina
oteenja izazvana povrinskom aktivnosti amfotezidi, kvarterni amonijevi spojevi;

Omnisan, Cetavlon (NH4+)
Djelovanje dezinficijensa na spore je oteano jer spore imaju:
1.
2.
3.
4.
1.
2.
3.
4.
vieslojni omota,
visok sadraj masnih tvari,
mali sadraj slobodne vode,
sadre kalcij-dipikolinat.
Definiravi protiv koga se borimo i u kojim uvjetima, preostaje nam samo da odluimo
s ime se borimo. Dakle, trebamo izabrati dezinficijens.
Pri izboru dezinficijensa valja uzeti u obzir:

1. 1. opseg antimikrobne aktivnosti dezinficijensa koja treba biti utvrena
laboratorijskim testovima,
2. 2. broj mikroorganizama,
3. 3. pristupanost mikroorganizama,
4. 4. temperaturu na kojoj najbolje djeluje,
5. 5. koncentraciju dezinficijensa u otopini,
6. 6. potrebnu koliinu, odnosno dozu dezinficijensa,
7. 7. kiselost,
8. 8. germicide-nu i germistatic-nu aktivnost dezinficijensa,
9. 9. vrijeme potrebno da dezinficijens djeluje,
10. 10. razgradnju dezinficijensa,

11. 11. promjenu u otpornosti mikroorganizma koje mogu nastati; rezistencija!
12. 12. inaktivaciju dezinficijensa.
Rezistencija se, u pravilu, javlja zbog primjene niih koncentracija dezinficijensa, a
ponekad i zbog nedostatne doze.
Dezinficijense moemo inaktivirati sapunima, detergenitma i dezinficijensima. esta je
pojava da jedna vrsta dezinficijensa inaktivira drugu! Stoga na to moramo paziti
prilikom rada. Jedina sigurna iznimka od toga je alkohol. Uz to jedino kod alkohola su
nia razrjeenja uinkovitija; najbolje djeluje 70%-tni alkohol bolje no 90%-tni.
PRIPREMA ZA DEZINFEKCIJU
1. 1. Mehaniko ienje je potrebno provesti prvenstveno kod uprljanih povrina
u stajama. Nakon grubog mehanikog ienja slijedi sanitarno pranje.
2. 2. Sanitarno pranje (vlano ienja) ima za cilj odvojiti fiksne estice i
smanjiti broj mikroorganizama. Najbolje ga je provoditi uz prskanje toplom
vodom pod velikim tlakom.
3. 3. Na kraju priprema za dezinfekciju ide suenje.
Ukoliko suzbijamo za ovjeka opasne bolesti potrebno je prije ienja provesti
prethodnu dezinfekciju!
Dezinficijens se moe aplicirati:

1. 1. prskanjem; estice veliine 0.15-1mm (runo) ili 0.05-1mm (mainski),
2. 2. rasprivanjem; estice veliine 0.05-0.15 mm kod visokotlanih prskalica
(25-75atm),
3. 3. zamagljivanjem; estice veliine 0.5-50m (0.0005-0.05mm).
Ukupan postupak dezinfekcije ide:
1. 1. prethodna dezinfekcija; samo ukoliko sumnjamo na bolest opasnu za
ovjeka,
2. 2. ienje i ispiranje; potrebno je postii optiku istou,
3. 3. dezinfekcija,
4. 4. ispiranje po potrebi (bioloka istoa).
DEZINFICIJENSI
Kiseline su vrlo dobri dezinficijensi, ali korodiraju. Organske kiseline, poput octene se
koriste u prehrambenoj industriji.
Luine su izrazito dobri virucid-i. Uz to posjeduju dobru sposobnost odmaivanja.
Najee se upotrebljava 2-5% natrijeva luina (NaOH). Ukoliko elimo unititi spore
bakterija onda emo primijeniti 30% NaOH i to kroz dulje vrijeme.
Aldehyde-i (R-CH=O) su dezinficijensi irokog spektra, ali sporo djeluju. Formalin je
40% otopina formaldehyde-a (plina), gluteldehid... Toksini su pa se gotovo ne
upotrebljavaju.
Fenoli (phenol cikliki ugljikovodik) od kojih je najpoznatija karbolna kiselina, su

ekoloki neprihvatljivi.
Alkoholi su vrlo dobri dezinficijensi. U pravilu se rabi etilni i izopropilni alkohol.

Djelovanje izopropilnog alkohola je jae.
Propiten-glikol i trietilen-glikol su izrazito jaki dezinficijensi ukoliko se upotrebe kao
aerosol.
Etilni oksid u plinovitom stanju duboko prodire u materijale. Djeluje germicid-no.
Upotrebljava se u sterilizaciji.
Kationi, anioni i amphoteric-ni spojevi; od kationa se rabe kvarterni amonijevi

spojevi; (Omnisan, Cetavlon; NH4+) koji imaju germicidno djelovanje.
Halogeni elementi. Od halogenih elemenata (F, Cl, Br, I i At) za dezinfekciju iroku
uporabu imaju klor i jod (Cl i I).
Od anorganskih spojeva klora najpoznatji dezificijensi su hypochlorite-i, npr. Cahypochlorite (CaOCl).
Oksidacijska sredstva. Kalijev permanganat nema odve iroku primjenu. Vodikov

peroksid (H2O2) je dobar dezinficijens. Istovremeno je ekoloki vrlo prihvatljiv; nema
rezidua;
2H2O2 2H2O + O2
Per-kiseline (kisik je jednovalentan) su kiseline kojima je dodan jedan kisikov atom.

Tako smo dobili par dobrih dezinficijensa: per-mravlja, per-octena, per-propionska kiselina.
U reakciji O- ion biva otputen i oksidira. Per kiseline su vaen za dezinfekciju gnoja.
Izotop kisika, ozon (O3) ima dobra svojstva za dezinfekciju vode.
Djelovanja pojedinih dezinficijensa

hypochlorite
H2O2
octena kiselina
amphoteric-ni tenzidi
kvarterni amonijevi spojevi
formalin
voda na 75C
pH=13.9
pH=4
G+
+
+
+
+
+
+
+
-
G+
+
+
+
+
+/+
+
+
+/-
virusi
+
+
+
+
+
+
spore
+/+
+
+/+/+/-
plijesni
+
+
+
+
+/+
+/+
-
DEZINSEKCIJA
Dezinsekcija je postupak suzbijanja tetnih insekata, grinja, mollusca-nata.
Entomology (gr. entomon insekt + logy znanost); grana zoology-e koja

prouava insect-e.
Insekti su heksapodi, to znai da imaju 3 para nogu.
Tijelo insekta se dijeli na:
1. 1. glavu, na kojoj su ticala, oi i usni aparat,
2. 2. prsite koje se sastoji od 3 lanka; svaki lanak jedan par nogu,
3. 3. i abdomen odnosno zadak.
Insekti su prekriveni egzoskeletom.
Kutikula (eng. cuticula, lat. mala koa) se sastoji od endokutikule, egzokutikule i
epikutikule.
Pojedine vrste insekata je najlake raspoznati prema krilima.
Na pretrage insekti se ovisno o veliini alju:

manji u 70% alkoholu ili umotani u vatu natopljenu kloroformom,
vei probodeni i privreni za podlogu.
RAZVOJ INSEKTA
Embrionalni razvoj insekta traje od oplodnje do izlaska liinke iz jajeta.
Postembrionalni razvoj traje od liinke do imaga (adulta). Tijekom svog razvoja
insekt e, ovisno o vrsti kojoj pripada, proi kroz potpunu ili nepotpunu
metamorfozu.
Potpuna metamorfoza;
jaje liinka (larva) kukuljica (pupa) imago (adult)
Nepotpuna metamorfoza;
jaje liinka imago (adult)
Koristi od insekata
Koristi od insekata su brojne. Oni su najbrojnija skupina ivotinja na zemlji i
neizostavan su dio svakog eko-sustava. Njihove najvanije funkcije su:
unitavanje uginulih ivotinja; to ine muhe, moljci, strvinari,
antagonizam meu vrstama insekata,
slue kao hrana pticama i nekim sisavcima,
oprauju bilje,
obrauju tlo,
tvore med, vosak, svilu...
ali,
insekti su vektori brojnih zaraznih i parazitarnih bolesti!
SUZBIJANJE INSEKATA
BIOLOKE METODE
1.
2.
3.
4.
1.
2.
3.
4.
prirodni neprijatelji; ptice, imii, jeevi, krtice,

insekti grabeljivci; bubamare, mravi, ose,
insekti paraziti; ose najeznice, muhe gusjeniarke,
mikroorganizmi; npr. Bacilus thurensienensis.
TEHNIKE METODE
1. 1. ljepljive trake ne koje e se insekti prilijepiti,
2. 2. isuenje bara; onemoguit emo razvoj insekata,
3. 3. prevrtanje gnoja; u gornjem sloju su razvojni stadiji insekata koji e

kada se gnoj prevrne biti izloeni smrtonosnom djelovanju fermenata
gnoja,
4. 4. inertna praina; silicijski gel i dijetomejska zemlja isuuju insekta.
FIZIKALNE METODE
1.
2.
3.
4.
1.
2.
3.
4.
temperatura, vlaga,
modificirana atmosfera; manje kisika i duika a vie ugljinog dioksida,
ultrazvuk,
x i zraenje
KEMIJSKE METODE
insekticidi biljnog podrijetla; piretoroidi, nikotin (nicotine), rotenon...
sintetski insekticidi; DDT, nicotine, organofosforni preparati...
SINTETSKI INSEKTICIDI
Klorirani ugljikovodici (chlorinated hydrocarbon group);
hexachlorocyclohexane (benzene hexachloride C6H6Cl6), cyclohexane (C6H12),
DDT, dieldrin, chlordan... DDT je zabranjen jer se jako nakupio u biosveri!
Organophosphorus-ni preparati inhibiraju acetylcholinesterasa-u. Izrazito
su toksini. Dijele se na sistemske i nesistemske.
Nicotine (nikotin) vrlo otrovan, bezbojan alkaloid mirisa poput pyrideine-a.
Carbamete-i esteri carbamic-ne kiseline (H2NCOOH)
Piretroidi gotovo idealni insekticidi ali rezistencija stvara probleme...
Anorganski insekticidi,
Plinoviti insekticidi,
Bioinsekticidi (Bacilus thurensienensis),
Bioracionalni insekticidi djeluju kao regulatori rasta (inhibitori), analozi su
juvenilnih hormona.
Prema 'Zakonu o otrovima' (1983.) otrovi su na osnovi LD50 (Lethal Dose)
podijeljeni u 4 grupe. Lethal Dose (LD50), odnosno letalna doza je minimalna
koliina otrova po kilogramu dostatna da se usmrti 50% otrovane populacije.
grupa
LD50 (mg/kg = ppm)
1.
ispod 50 ppm
2.
50-250 ppm
3.
250-1000 ppm
4.
1000 5000 ppm = 0.1-0.5%
KLORIRANI UGLJIKOVODICI
Klorirani ugljikovodici su halogeni derivati alifatskih ugljikovodika (aliphatic
hydrocarbon nemaju prstena). Inhibitori su rada CNS-a; usporavaju repolarizaciju
membrana i dovode do excitacije. Liposolubilni su. Kemijski su izrazito stabilni.
Dugo perzistiraju u prirodi. Antidot nije poznat.
Najpoznatiji predstavnik kloriranih ugljikovodika je DDT. Iako izrazito toksian;
druga grupa otrova (LD=50-250 ppm), bio je izrazito upotrebljavan; 1974. je u
svijetu potroeno 2.8 x 106 tona (2.8 milijardi kg) DDT-a. Kao i svi klorirani
ugljikovodici DDT pokazuje veliku stabilnost u prirodi. Stoga su ve koncem
sedamdesetih godina ustanovljene visoke koncentracije DDT-a i u ljudi, ali i u
pingvina polu. Upotreba DDT-a je zabranjena u svim zemljama svijeta.
Uz DDT vani klorirani ugljikovodici su: Anofex, Digmar, Ixodes, Genitox,
Gyron...
ORGANOFOSFORNI PREPARATI
Organophosphorus-ni preparati ireverzibilno inhibiraju acetylcholinesterasa-u.
Stoga dolazi do nakupljanja acetylcholina u sinapsama i posljedine
prenadraenosti koja u koncu rezultira s paralizom. Prema nainu djelovanja
dijele se na direktne inhibitore i indirektne inhibitore acetylcholinesterasa-e.
Indirektni inhbitori se moraju metabolizirati u jetri kako bi postali aktivni.
Antidoti su reaktivatori acetylcholinesterasa-e i atropini. Uinci organofosfornih
insekticida se mogu podijeliti na:
1. 1.
muscarinic-ne
2. 2.
nicotinic-ne
3. 3.
centralne
Organofosforni preparati su stabiljnji, perzistentnji i selektivnji od kloriranih
ugljikovodika. Najpoznatiji organofosforni preparati su Neguvon, Diklorofon,
Bromofos...
NIKOTIN (Nicotine)
Nicotine (nikotin) vrlo otrovan, bezbojan alkaloid mirisa poput pyrideie-a,
paleag okusa. Dobiva se sintetski i iz duhana. Koristi se kao poljoprivredni
insekticid i kao eksterni paraziticid. Izaziva jaki nikotinski efekt; u manjim
dozama ekscitaciju, a u veim dozama inhibira ivane impulse autonomnih
ganglia i neuromuscular-ne veze.
KARBAMATI (Carbametes)
Carbamete-i su esteri carbamic-ne kiseline (H2NCOOH). Djeluju slino kao i
organofosforni spojevi; inhibiraju acetylcholinesterasa-u. Antidot je atropin, ali,
za razliku od organofosfornih spojeva, reaktivatori acetylcholinesterasa-e su
kontraindicirani. Najpoznatiji Carbamate-i su Oksim, Baygon, Famid...
PIRETRINI I PIRETROIDI
Piretrini ( iz biljaka dobiveni) i piretroidi (sintetski dobiveni) su nervni otrovi.
Nemaju antidota. Izuzetno su snani i selektivni. Toksini su za insekte, a slabo
toksini za toplokrvne ivotinje i ovjeka. Nisu perzistentni; brzo se razgrauju.
BIORACIONALNI INSEKTICIDI
Bioracionalni insekticidi nisu insekticidi u pravom smislu rijei jer ne ubijaju
insekte; oni remete njihov razvoj. Bioracionalni insekticidi djeluju kao:
1. 1.
analozi juvenilnih hormona,
2. 2.
inhibitori sinteze hitina.
ANALOZI JUVENILNIH HORMONA su najmanje tetni pripravci za borbu
protiv insekata. Oni djeluju na larve. Normalno, juvenilni hormoni se lue iz
corpora allata liinki. Oni zadravaju razvoj insekta u larvalnom stadiju kako bi se
larva presvukla nekoliko puta i dosegla odgovarajuu veliinu prije pupanja. To
svojstvo juvenilnih hormona se moe vrlo dobro iskoristiti u borbi protiv insekata.
Pri tome analozi juvenilnih hormona djeluju strogo specifino na tetnika. Tako je
LD50 za takora vei od 30 g/kg (3%).
Najpoznatiji analozi juvenilnih hormona su Metopren, Fenoksikrab, Hidropen...
INHIBITORI SINTEZE HITINA djeluju selektivno na ciljane organizme. Veoma
su postojani u ekstremnim uvjetima. Tako npr. mogu podnijeti i temperaturu iznad
40C i vlagu veu od 90%. Kako djeluju na hitin, kojeg kod viih ivotinja nema,
nisu znatno toksini. Spadaju u 4. grupu otrova (LD50=10005000 ppm=0.1-0.5%).
Primjer djelovanja inhibitora sinteze hitina

Potpuna metamorfoza muhe;
Muha jajaca larve kukuljica Muha (adult)
Larvadex i Neporex e djelovati na razvoj hitina u larvalnom stadiju, a Alfacron i

Snip na razvoj hitina u odrasle muhe. Inhibitori sinteze hitina su specifini za
pojedine insekte. Tako se za ohare koriste Lifenuron i Triflumoron, a za muhe
Diflubenzuron, Larvadex, Neporex, Alfacron i Snip.
BIOINSEKTICIDI
Bioinseticidi su zastupljeni s jednim predstavnikom. Proizvoa je Bacilus
thiringiensis. U kontroliranim uvjetima fermentacijom proizvoditi toksin za
insekte. Pri sporulaciji bakterija proizvodi proteinske kristale koji nisu topljivi u
vodi, osjetljivi su na ultraljubiaste zrake i neke enzime.
Insekticid kojeg proizvodi B. thiringiensis je kompatibilan s veinom insekticida,
izuzev s Dimetoatom, Fentoboatom, Propoksidom i bordokom juhom. Djeluje tako
da pod utjecajem probavnih sokova izaziva oteenja sluznice, poremaje
osmotske ravnotee, paralizira dijelove usnog aparata i probavnog sustava,
zaustavlja prehranu i izaziva smrt. Insekticid kojeg proizvodi B. thiringiensis
najmanji negativni uinak ima na populaciju korisnih insekata i grinja.
KUNA MUHA (Musca domestica)

Kuna muha rasprostranjena je na svim geografskim irinama i nadmorskim visinama
gdje ivi ovjek. Sjeda na svaku neistou, a zatim na hranu te prenosi mnoge zarazne
bolesti. Velika je 6-8 mm. Rilo joj je produeno za sisanje. Feces kune muhe je taman, a
regurgitirani sadraj eluca ljubiast.
enka tijekom ivota 6-7 puta polae po 120-150 jaja. Kompletan razvoj pri 25C traje 12
dana. To omoguava oko 10 generacija godinje. ivotni vijek kune muhe iznosi 2-4 tjedna.
Areal kretanja ovisi o mjestu ivota; tako je za selo 1-5 km, a za grad, 10-25 km.
Kuna muha je vaan prenosnik bakterija i parazita. Prosjeno u probavnom traktu muhe
boravi preko 10 milijuna bakterija. U tom broju je i oko 50 vrsta patogenih bakterija i
protozooa. Vanjska povrina muhe je takoer vaan rezervoar infekcije. Sadri u prosjeku 4
milijuna bakterija.
MUHA PECKARA (Stomoxis calcitrans, lat. calcitro 1. ritati se, ugnjetavati nogama
gaziti) ima rilo podeeno za bodenje i sisanje krvi. Vrlo su agresivne; pogotovo ljeti i tijekom
jeseni. enka polae 60-70 jaja. Larve se iz jaja izlegu za 1-4 dana.
Liinke muha, zakrljale glave i zakrljalih eljusti, ive od biljaka, trulei ili kao
nametnici. Liinke muha se zovu 'upljuvci'.
KOMARCI (Culicidae), porodica kukaca iz reda dvokrilaca (Diptera). Tijelo im je malo i

vitko (3-20mm), noge su im duge; na glavi imaju 2 mreasta oka.
Usni aparat u komarca formira rilce, kojim enka bui kou i sie krv ptica i sisavaca, a
mujak se hrani cvjetnim sokovima ili uope ne prima hranu.
enka odlae jaja u stajau ili sporo tekuu vodu. U vodi se iz jaja razvijaju liinke koje
uzimaju potreban zrak iz atmosfere kroz otvore na kraju zatka; zbog toga esto dolaze na
povrinu vode. Metamorfoza komarca je potpuna;
jaje liinka (larva) kukuljica (pupa) imago (adult)
U nas ivi obian komarac (Culex pipiens).
Protiv komaraca se moemo boriti:
1. 1.
insekticidima
2. 2.
larvicidima
3. 3.
isuivanjem stajaih ili sporo-tekuih voda u kojima se razvijaju liinke
4. 4.
poribljavanjem stajaih ili sporo-tekuih voda u kojima se razvijaju
liinke ribice e pojesti razvojne oblike komaraca.
Najbolji rezultati se postiu kombinacijom navedenih metoda.
EPIZOOTIOLOKOEPIDEMIOLOKI I
EKONIMSKI ZNAAJ TETNIH GLODAVACA
tete koje izazivaju tetni glodavci su:
tetni glodavci su vektori raznih oboljenja; prenose ih na ljude, domee ivotinje i
plemenitu divlja.
tetni glodavci uzrokuju velike materijalne tete zagaenjem i unitenjem hrane i
drugih dobara.
na posljetku, tetni glodavci izazivaju odbojnost i strah.
Glodavci (Rodentia) su najbrojniji rod sisavaca; ima ih preko 2800 vrsta. To su dabar,
nutrija, kunii, zeevi, voluharice, hrak, ondatra, vjeverice, tekunice, mievi, takori, svisci,
puhovi, dikobrazi, inile...
Brojnost im ovisi o fiziolokom stanju populacije, meteorolokim uvjetima, klimi, izvoru
hrane, stanitu, predatorima, bolestima, djelovanju ljudi...
Osnovne znaajke glodavaca su:

Graa i raspored zuba. Glodavci u eljustima imaju duge dljetaste sjekutie,
tzv. glodnjake. To su prva 2 sjekutia u svakoj eljusti; bez korijena su i stalno rastu.
Sjekutii su samo s prednje strane prevueni ostaklicom. Stoga se s te strane manje
troe i tako se zaotre kao dlijeto. Drugih sjekutia i onjaka nemaju, katkada
nemaju ni prednjih kutnjaka pa im je izmeu glodnjaka i kutnjaka vei prostor bez
zuba; tzv. krezubina (diastema). Pri glodanju pomiu donju eljust naprijed-nazad, a
ne gore-dolje.
Visoki potencijal razmnoavanja. Glodavci imaju brojne i este okote.
Dobro razvijena osjetila dodira, okusa, mirisa, sluha. Vid glodavaca je
naprotiv slabo razvijen. Vjerojatno ne raspoznaju boje.
Izrazito intenzivan metabolizam i tome primjerena fiziologija prehrane i
navike. takor dnevno pojede 10% svoje teine.
Crni takor (Rattus rattus; Kuni takor) ne gradi podzemna sklonita. U tropima ivi na
drveu. Crni takor rado gloe i bui drvo, te gradi gnijezda u drvu. Duine tijela i repa
crnog takora iznose 16-23 cm. Masa 150-250g, a skotna enka do 300g. Pari se od oujka
do listopada. enka koti oko 4 (3-6) legla godinje. Broj mladih u leglu je oko 8, ali moe
biti i do 20. Skotnost traje 24 (20-28) dana. Spolna zrelost nastupa za 3 mjeseca. ivotni
vijek crnog takora iznosi oko 5 godina.
Egipatski sivi takor (Rattus rattus alexsandrinus) ivi na tavanima i na drveu.
takor selac (Rattus norvegicus; sivi, smei ili kanalizacijski takor) je vei i snaniji od
crnog takora. Duina trupa mu uznosi 20-25 cm, a duina repa 15-25 cm. Masa takora
selca znatno varira; od 160 do 750 g ( u prosjeku ~300g). Pari se tijekom cijele godine. Broj
legala godinje iznosi 3-9. Mladih u leglu ima u prosjeku 7-9, ali je mogue i do 23
mladuneta. Graviditet traje 21-23 dana, najdue do 34 dana ukoliko enka doji brojno
leglo. Vrijeme dojenja je oko 30 dana. Spolnu zrelost takor selac dostie za 5-11 tjedana.
ive 1-3, najvie 7 godina. Svejedi su.
Bizamski takor (Ondatra zibenthicus, amerika ondatra) ivi uz vodu. Boravi u

rovovima (gnijezdima)koje kopa u nasipima. Cijeni se zbog skupocjenog krzna 'bizam'.
Duina tijela mu je 30-40 cm, a repa 28-30 cm. Mase je 500-800 g. Intenzivno se
razmnoava u toplijem razdoblju. Godinje se koti 3-6 puta. Mladih ima 4-5 u leglu.
Graviditet traje 28-30 dana. Bizamski takor je primarno biljoder, no jede sve to nae u
vodi; rakove, pueve, koljke...
Kuni mi (Mus musculus) jede jako malo, a moe ivjeti i bez vode. Svejed je koji
dnevno pojede do 6 g hrane. Godinje ima 4 legla sa po 5-12 mladih. Graviditet traje 21 dan
(18-24), a laktacijski period ~25 dana. Mladi su spolno zreli s 2 mjeseca.
Voluharice (Microtinae) imaju malo, zdepasto tijelo, male oi, kratke noge i rep.
Voluharice su veliki tetnici koji po poljima kopaju rovove unitavajui usjeve. Osobito je
tetna i jako se mnoi poljska voluharica; uz ume i tresetita ivi zemna voluharica. U
skupinu voluharica se ubraja i bizmutski takor.
Glodavci prenose tularemia-u, leptospiros(is)u, kugu, trihinelozu, slinavku i ap... tetni
glodavci unite oko 5% ukupno proizvedene hrane biljnog i ivotinjskog podrijetla,
poljoprivredne kulture na poljima, sjemenje, sadnice, plodove. Unitavaju i oteuju objekte,
toplovode, kanalizacije, nasipe, ali i arhivske materijale, kulturna dobra, umjetnine...
DERATIZACIJA
Metode borbe protiv tetnih glodavaca
Preventivne metode
Preventivne metode deratizacije se zasnivaju na stvaranju nepovoljnih uvjeta za ishranu i
opstanak tetnih glodavaca. To su:
1. 1. agrotehnike mjere; duboko oranje, prekopavanje, paljenje stanita,
esto prisustvo ljudi na polju,
2. 2. tehnoloko manipuliranje podrazumijeva odreene naine
skladitenja i manipulacije robom, (stanita, hambari, ostave...); slaganje robe na
police i u pakete.
3. 3. higijensko-sanitarne mjere; onemoguavanje nastanka divljih
deponija, zbrinjavanje razbacanog smea
Onemoguavanje naseljavanja glodavaca u objektu i na obradivim povrinama:
1. 1. GRAEVINSKO-TEHNIKE MJERE; kopanje temelja do dubine od

120 cm, odgovarajui materijali za gradnju; 'rat proof' sistem,
2. 2. UPOTREBA KEMIJSKIH REPELENATA; sumpor, kre, luine,
karbonska kiselina, kerozin, ulje zimzelena, malotin u viskoznom ulju, (kuljevo
ulje?), albihtol (12%), cinkova sol (~20% cinka), cimat ( rabi se za zapraivanje rupa
i staza, nepovoljno djeluje na sluznice)
3. 3. ULTRAZVUNI I ELEKTROMAGNETSKI REPELENTI; ultrazvune
frekvencije iznad 20 kHz djeluju destruktivno na ponaanje i reprodukciju glodavaca.
Kako se glodavci brzo naviknu na odreenu frekvenciju, nuna je esta promjena
frekvencija. Elektromagnetski repelenti su jo u fazi eksperimenta.
4. 4. MEHANIKE I FIZIKALNE METODE obuhvaaju nalijevanje vode u
rupe, kopanje zatitnog jarka, ljepila i miolovke,
5. 5. BIOLOKE METODE; paraziti glodavaca; grabeljivci lisica, kuna,
tvor, mungos, orlovi, vrane, sove, psi, make; mikroorganizmi - Salmonella
enteritidis serotype thiphimurium (zabranjeno!).
6. 6. GENTIKE METODE. Koristi se destruktivni geni koji poveava
osjetljivost ivotinja na bolesti. Dakako, treba odabrati takve genetske promjene koje
e se moi rairiti u populaciji. Npr. ukoliko ubacimo jedinku s genom slabe
plodnosti, to e biti bez ikakvog rezultata.
UPOTREBA OTROVA U DERATIZACIJI

Rodenticidi se prema nainu i brzini djelovanja dijele na :
1. 1. brzo-djelujue, akutne rodenticide i
2. 2. sporo-djelujue, kronine, antikoagulacijske rodenticide.
Akutni otrovi se rabe samo u strogo kontroliranim uvjetima, kao to je npr. brod,
zakljuana skladita i sl., ili ukoliko je prisutna izrazita (akutna) najezda glodavaca.
Glodavac ugiba u mukama to je znak ostalima da ne jedu meku. Nema antidota.
Potrebna svojstva akutnih rodenticida:

niska LD50 za glodavce,
bezopasan a ljude i korisne ivotinje u koncentracijama letalnim za glodavce,
ne izaziva rezistenciju,
ne kontaminira okolinu,
prikladna cijena.
Rodenticidni pripravci mogu biti pripravljeni u obliku praha, granula, pasta, tekuina,
plina, blokova...
Aplikacija otrova se moe vriti peroralno i per inhalacionem, odnosno otrovi mogu biti
digestivni ili respiratorni.
Primjena akutnih rodenticida;
1. 1. suhe granule ili kompletne meke (parafinizirane ili briketizirane), sa
nosaem biljnog ili animalnog podrijetla,
2. 2. tekui mamci; voda, biljno ulje, mlijeko,
3. 3. praak za posipanje rupa i staza; praak e sa tla prei na cape i sa capa u
usta,
4. 4. plin
Akutni, brzo-djelujui ili trenutni rodenticidi dovode do smrti za manje od 24 sata nakon
intoksikacije. Dakako, kod nekih otrova, smrt nastupa za nekoliko minuta. Primjena akutnih
rodenticida zahtjeva POSEBNE MJERE OPREZA! Velika veina akutnih rodenticida
nema antidot. Otrovani glodavci upozoravaju na opasnost i rastjeruju (upozoravaju) ostale.

Stoga e samo 5-10% glodavaca biti iskljueno; ne radi se o sistemskoj deratizaciji.
Zabranjeni akutni rodenticidi su: arsenov-trioksid, fosfor, talij-sulfat, ANTU (?),

gofacid.
Samo uz izniman oprez mogu se koristiti strihnin, natrijev-fluoroacetat,

fluorocetamid alfakloroza.
Preporuuju se Scilirozid (ekstrakt crvenog morskog luka; C32,H44O12), cink-fosfid

(Zn3P2) i norbormid.
NORBRMID se na tritu nudi u obliku kristalnog praha sa 0.5 ili 1% aktivne tvari. Za
ovjeka je toksino 1000 ppm (0.1%) to ga svrstava u 4. grupu otrova.
SCILIROZID je ekstrakt crvenog morskog luka (lat. Urginea maritima); C32,H44O12.
Proien ekstrakt vrlo je toksian samo za takore. Za crnog takora i kunog mia
toksinost je upitna. Koncentracije u mamcima od 150 500 ppm daju odbojan okus
mamcu. Simptomi trovanja su izraziti; ekscitacija, paraliza stranjih udova, konvulzije,
povraanje u ostalih sisavaca (izuzev takora), pojaano mokrenje, diarrhea (proljev).
Antidot je atropin-sulfat. Intoksikacija je oita ve 2 sata nakon ingestije, a ugibanje nastupa
unutar 24 sata.
Scilirozid oteuje kou ljudi. Prah iritira oi. Trovanje pasa, maaka, ovaca i pilia je
mogue ukoliko ne povrate otrov.
Dobre strane scilirozida su: postoji antidot, otrov je ementic za veinu sisavaca.
Loa strana je to je to izrazito nehuman otrov. S tim je razlogom njegova upotreba
zabranjena u UK-u.
CINK-FOSFID (Zn3P2) je sivi ili crni prah s ~80% aktivne tvari, sive do crne boje,
jakog karakteristinog mirisa na enjak ili fosfor. Miris je znatno naglaen uz prisustvo
vlage. Cink-fosfid je netopiv u vodi i alkoholu, a dobro topiv u kiselinama. U elucu se
razgrauje na cink-klorid i fosfin. Plin fosfin ulazi u krvotok, oteuje parenhimske organe i
smrt nastupa uslijed zatajenja srca. Nema antidota. LD50 za domae ivotinje se kree 20-40
ppm. To je dakle OTROV 1. GRUPE!
Cink-fosfid je u obliku paste dostupan i laicima.
Znaci otrovanja nastupaju ve za 15 minuta, a ugibanje uslijedi unutar 24 h. Znakovi
otrovanja nisu specifini; cijeli parenhim propada iscrpljenost i smrt uslijed zatajenja srca.
ALFAKLORALOZA je otrov s osobinama kloraldehida; anestetika. Alfakloraloza je
narkotik s brzim uinkom. Znatno usporava metabolizam; rad mozga, srca i disanje,
uzrokuje hipertenziju, hipotermiju i smrt. Mamci se prireuju s 2-4% aktivne tvari.
Alfakloraloza se rabi i kao repelent za ptice.
KALCIFEROL (vitamin D2) e dovesti do hypercalcemia-e; poveane koncentracija
kalcija u krvi uslijed poveane apsorpcije kalcija u crijevima i mobilizacije kalcija iz kostura.
Manifestacija ukljuuje iscrpljenost (fatigability), miinu slabost, depresiju, anorexiu,
nauseu, constipati(on)u. Doi e do osteomalacije i kalcifikacije tkiva, napose krvnih ila,
plua i bubrega. Rabe se mamci s 1% aktivne tvari. Djelovanje je brzo; ponekad i za manje
od 24 sata. Prilikom sluajnog otrovanja lijei se simptomatski kortisol-om i natrij-sulfatom.
SPORODJELUJUI, KRONINI, ANTIKOAGULACIJSKI

RODENTICIDI
Sporo-djelujui, kronini, antikoagulacijski rodenticidi se dijele na:
1. 1. Hidroksikumarine: varafin, kumaklor, kumatatralil,
2. 2. Inandione: difacinon i klorofacinon
Antikoagulacijski rodenticidi onemoguavaju koagulaciju. Stoga male ranice, koje se
normalnim okolnostima niti ne vide, postaju opasne po ivot. ivotinja ugiba od iskrvarenja.
OCJENA TLA
Higijenska ocjena tla je vana pri izboru mjesta za budue farme, klaonice, mljekare,
stona sajmita, stona groblja, panjake, javne komunalne objekte. Smjetajem objekta u
skladu s higijenskom ocjenom tla mogu se u znatnoj mjeri prevenirati irenja zaraznih
bolesti, omoguiti ienje otpadnih voda i sl.
Prilikom ocjene tla na terenu moramo obratiti panju na:

1. 1. reljef tla
2. 2. profil tla
3. 3. boju tla
4. 4. strukturu
5. 5. teksturu
6. 6. poroznost
7. 7. retenciski kapacitet tla za vodu
8. 8. kapilaritet
9. 9. temperaturu
10. 10. higijenu tla
Higijenska analiza tla

Kako bismo izvrili higijensku analizu tla potrebno je prirediti vodenu iscrpinu tla i
odrediti:
pH
koncentraciju amonijaka (NH3)
koncentraciju nitrita
koncentraciju kalcijevog karbonata (CaCO3)
koncentraciju slobodnih huminskih kiselina
Higijenska analiza tla bit e potpuna kada gore navedene podatke nadopunimo s
bakteriolokom analizom tla.
OCJENA TLA
1. RELJEF
S obzirom na nagib tla odreujemo i razlikujemo uspone, udubine i ravnice. Uz to
potrebno je ocijeniti izloenost tla biljnoj zajednici, sunanoj svjetlosti, dominantnim
vjetrovima, klimatskim prilikama tog podruja, preprekama (ume, brda, objekti),
prisustvo povrinskih voda i pravac njihova toka, te eventualno prethodno zakapanje
leeva.
2. PROFIL TLA
Profil je unutarnje svojstvo tla. Za odreivanje profila tla je potrebna prikladna i
dovoljno duboka jama. Ukoliko prirodna jama ne postoji, mora se iskopati tzv. pedoloka
jama. Jama se obino kopa stepeniasto do dubine od 2m i pravokutnog oblika.
Kopanjem se otkrivaju pojedini slojevi (horizontalno naslagani) tla. Slojevi tla se
meusobno razlikuju po boji, strukturi, teksturi i drugim svojstvima.
3. BOJA TLA
Boja tla se odreuje na suhom tlu. Na temelju boje moemo zakljuiti o kakvom se
sastavu tla radi. Npr. tlo bijele boje upuuje na prisutnost kalcijeva karbonata. Bjelkastopepeljasta boja odaje prisustvo silikata i kremena. Tamno tlo upozorava na visok
humiditet tla. Crvena, uta, smea, zelena i plava odaju prisustvo spojeva eljeza, a
ukasta i smea nijansa upuuju na vie hidratizirane okside.
4.STRUKTURA TLA
Struktura tla je uvjetovana strukturnim agregatima koje prema obliku dijelimo na
stupaste, kockaste, plosnate i nepravilne.
Po strukturi tlo moe biti :
1. 1. sitno-zrnato
1. 2. krupno-zrnato
2. 3. sastavljeno od agregata
Struktura tla bitno ovisi o vlazi, stoga se mora navesti da li je prilikom procjene tlo
bilo suho ili vlano.
5. TEKSTURA TLA
Tekstura tla, odnosno granulometrijski sastav tla (lat. granum zrno, kotica) je
vezana za mehanika svojstva tla. U skladu s teksturom tla se dijele na skeletna i sitna tla.
Skeletna tla se sastoje od veih estica.

kategorija
skeletnog tla
potkategorija
dimenzija
estica(cm)
estice kamena
krupne
80 cm i vee
estice kamena
srednje
5-20 cm
estice kamena
sitne
2-5 cm
estice ljunka
krupne
1-2 cm
estice ljunka
srednje
0.5-1 cm
estice ljunka
sitne
0.2-0.5 cm
Sitna tla se sastoje od manjih estica koje su dimenzija;

kategorija
naziv kategorije sitnog tla
dimenzija estica(mm)
1.
glina
0.01 mm i manje
2.
prah
0.01-0.05 mm
3.
prakasti pijesak
0.05-0.1 mm
4.
pijesak
0.1-20 mm
Tekstura tla se procjenjuje od oka ili prosipavanejm kroz pedoloka sita (za skeletna
tla), odnosno sedimentacijom (sitna tla).
6. POROZNOST TLA
Poroznost tla odreuje sposobnost tla da u svojim porama sadri plinove (zrak) i
vodu. Openito govorei, veliina pora tla je proporcionalna veliini estica tla. Dakle,
to su vee estice tla to su vee i pore koje u tom tlu moemo nai. Stoga e pore gline
biti strahovito sitne. Nasuprot tome, u velikim stijenama emo nai izrazito velike pore
(spilje...).
Ukupni volumen pora u tlu se izraunava na osnovi razlike stvarne i prividne
specifine teine tla.
Piknometar je naprava pomou koje emo izraunati ukupni volumen pora u
jedinici tla.
Prema ukupnom sadraju pora u tlu razlikujemo:

stupanj poroznosti tla
koliina pora u tlu (%)
vrlo porozna tla
61% i vie
porozna tla
46-60%
slabo porozna tla
30-45%
vrlo slabo porozna tla
ispod 30%
Ovisno o promjeru pora, tla emo podijeliti na:

kategorija
promjer pora u mm
sitno porozna
1 mm i manje
porozna
1-3 mm
spuvasta
3-5 mm
rupiasta
5-10 mm
rupasta
10 mm i vie
7. RETENCIONI KAPACITET ZA VODU

Retencioni kapacitet za vodu je sposobnost tla da zadri vodu (lat. retentio od
retinere zaustaviti, zadrati). Tlo e vodu zadravati na osnovi adhezije, hidracije
(hydration), kapilariteta i povrinske napetosti.
Stupnjevi retencionog kapaciteta za vodu su:

stupanj retenciskog kapaciteta
koliina vode koju zemlja moe primiti

(%)
1.
1.
vrlo malen
25% i manje
2.
2.
malen
26-35%
3.
3.
srednji
36-45%
4.
4.
velik
46-60%
5.
5.
vrlo velik
60% i vie
Mali do srednji retencioni kapacitet je najpogodniji za izgradnju objekta.

Retencioni kapacitet za vodu se odreuje na osnovi razlika u teini suhe zemlje i
netom natopljene i ocijeene zemlje.
Postupak odreivanja retencionog kapaciteta

Prazan valjak uronimo u vodu, izvadimo i pustimo da se ocijedi (okapa). Potom
valjak izvaemo. Dobivenu masu vlanog valjka oznaimo slovom mvv. Potom uzmemo
uzorak suhe zemlje koji odgovara volumenu valjka. Uzorak zemlje vagnemo i masu suhe
zemlje oznaimo slovom msz. Vagnuta zemlja se nabije u valjak i uroni pod vodu. Kada se
zemlja u potopljenom valjku u potpunosti navlai, valjak izvadimo i pustimo da se

ocijedi. Ocijeeni valjak, zajedno s zemljom izvaemo. Dobivenu masu punog valjka
oznaimo slovom mpv. Na osnovi ukupne mase punog valjka(mvv od prije znamo) i
vlane zemlje izraunamo masu vlane zemlje. Dobivenu masu vlane zemlje oznaimo
slovom mvz;
mpv - mvv = mvz
Retencioni kapacitet izraunamo po formuli:

Rkv= (mpv mvv)/msz (100%)
odnosno,
Rkv= mvz/msz (100%)

Rkv retencioni kapacitet za vodu
mvv masa vlanog valjka
mpv masa punog vlanog valjka; zbroj masa zemlje (m sz), vode u zemlji(Rkv) i mase
valjka (mvv)
msz masa suhe zemlje
mvz masa vlane zemlje
8. KAPILARITET
Kapilaritet tla je svojstvo tla da die vodu iz niih u vie slojeve tla; protivno
djelovanju sile tee. Kapilaritet radi na osnovi sila kohezije koje djeluju meu
molekulama u graninom sloju tekuine i ostalih molekula u tekuini, te sila adhezije koje
djeluju izmeu molekula tekuine i vrstih tijela (kapilara).
Kod uskih kapilara kontaktna povrina tekuine i cijevi je jako velika u odnosu na
volumen (masu) tekuine. Adhezione sile koje proizlaze iz kontakta tekuine i cijevi pri
tako velikoj povrini i maloj masi mogu nadjaati silu teu.
Kapilarnost tla se definira brzinom i visinom kapilarnog uspona vode.
Postupak odreivanja kapilariteta tla

Za odreivanje kapilarnosti slui stalak s nizom staklenih cijevi. Cijevi su duge 70
cm i iroke 3 cm. Cijevi su uronjene u posudu s destiliranom vodom. Na donjem kraju
cijevi je metalna mreica.
U cijevi se paljivo uspe prosijano suho tlo kroz otvore promjera 2 mm. Na svakom
kraju niza staklenih cijevi je jedna prazna 'kontrolna' cijev za nultu oznaku vode. Visina
kapilarnog uspona vode u zemlji se odreuje svake minute tijekom prvih 10 minuta, a
zatim svakih 10 min tijekom prvih pola sata, odnosno svaki sat tijekom 6 sati.
9. TEMPERATURA TLA
Temperatura tla se odreuje posebnim termometrima uz biljeenje dubine tla. Pri
mjerenju temperature na velikoj dubini, rabe se posebne sonde s maksimalnim
termometrima. Kod manjih dubina sluimo se ivinim termometrima u metalnim
kuitima ili bimetalnim termometrima u obliku klina.
10. HIGIJENSKA ANALIZA TLA

priprema vodene iscrpine
pH
koncentraciju amonijaka (NH3)

koncentraciju nitrita
koncentraciju kalcijevog karbonata (CaCO3)
koncentraciju slobodnih huminskih kiselina
bakterioloka analiza tla
Priprema vodene iscrpine

Vodenu iscrpinu pripremamo kako bi mogli odrediti pH, koncentraciju amonijaka
(NH3) i koncentraciju nitrita.
Postupak pripreme vodene iscrpine tla

U Elenmayerovu tikvicu (300 ml) stavimo oko 50 g sitno zdrobljenog tla i prelijemo
s 200 g destilirane vode. Tikvicu zaepimo i dobro mukamo 15 minuta. Potom ostavimo
5 min kako bi se talog sedimentirao. Tekui dio filtriramo u menzuru preko filter papira.
Odreivanje pH vodene iscrpine

U epruvetu stavimo oko 2 ml vodene iscrpine tla. Indikatorski papir se stavi na rub
epruvete koju zaepimo. Naglim trzajem ruke navlaimo indikatorski papir koji promjeni
boju sukladno s pH iscrpine. Boja se usporedi s skalom o odredi se pH.
Odreivanje koncentracije amonijaka (NH3) u vodenoj iscrpini

Amonijak je prvi produkt pri razgradnji organske tvari i stoga je dokaz svjeeg
organskog oneienja.
Postupak:
U epruvetu stavimo 2 ml vodene iscrpine. Tome dodamo 1 ml Seignettove otopine i
1 ml Nesslerovog reagensa. Usporedo, kontrole radi, radimo i slijepu probu s destiliranom
vodom. Epruvete promukamo i ostavimo 10 min. Kod pozitivne reakcije pojavi se uta
boja. Ovisno o intenzitetu boje koliinu amonijaka oznaimo s 0 3 kria.
Odreivanje koncentracije nitrita u vodenoj iscrpini

Nitriti (NO2) su drugi produkti pri razgradnji organske tvari.
Postupak odreivanja koncentracije nitirta:

U epruvetu ulijemo 2 ml vodene iscrpine tla. Tome dodamo 1 ml otopine sulfamilne
kiseline.
1 ml otopine alfa-naftilamina. Paralelno radimo i slijepu probu s destiliranom vodom.
Epruvete promukamo i ostavimo 10 min. Pozitivna reakcija se oituje pojavom crvene
boje, a ovisno o o intenzitetu crvene boje koliinu nitrita oznaimo s 0-3 kria.
Odreivanje kalcijevog karbonata (CaCO3) u vodenoj iscrpini

Kalcijev karbonat se u vodenoj iscrpini moe odreivati semikvantitatino ( priblino)
i kvantitativno.
Semikvantitativni postupak:
U petrijevu zdjelicu stavimo 2-3 g tla. Tlo u zdjelici prelijemo solnom kiselinom
razrjeenom s vodom u omjeru 1:3. Dolazi do reakcije:
CaCO3 + 2HCl CaCl2 + H2O + CO2
Ukoliko je prisutan CaCo3 doi e do navedene reakcije i tvorit e se CO 2 plin!

Stoga e doi do stvaranja mjehuria i uma (Schweps!). Koncentraciju kalcijevog
karbonata u tlu orjentacijski emo odrediti prema intenzitetu uma:
1.
1.
ne uje se nita
2.
2.
jedva ujan um
3.
3.
slab um
4.
4.
jak i kratak um
5.
5.
jak i dugotrajan um vie od 0.5% kalcijevog karbonata u vodi
Kvantitativno odreivanje kalcijevog karbonata provodi se kalcimetrom po
Sceiberu.
Openito, plodna tla sadre dosta Ca. Neplodna tla su bogata Na.
Odreivanje slobodnih huminskih kiselina

Odreivanje slobodnih huminskih kiselina se provodi radi kategorizacije humusa.
Postupak
U epruvetu se stavi 2-3 g sitno zdrobljene zemlje i prelije s 6-8 ml 2%-ne amonijeve
luine (~1/3 zemlje 2/3 amonijeve luine). Dobivenu suspenziju mukamo 1 minutu i
ostavimo 2-3 sata. Reakcijsku smjesu profiltriramo. Prisustvo slobodnih huminskih
kiselina se odreuje prema boji filtrata:
1.
1.
bezbojnost
2.
2.
blago ukasta boja
3.
3.
tamno smea boja
Bakterioloka analiza tla

Bakterioloka analiza tla se provodi radi odreivanja broja mesophilic-nih i
koliformnih mikroorganizama u tlu. U tu svrhu 'nasadimo' 1 g tla na odgovarajuu
hranjivu podlogu. Tlo treba biti uzeto u sterilnim uvjetima (sterilna svrdla, noevi,
lopatice, opaljena ica) u sterilnu staklenku s bruenim epom.
U laboratoriju odvagnemo 1 g tla u sterilnu tikvicu od 1 litre. Tikvica se nadopuni s
litrom fizioloke otopine i muka kroz 5 minuta. 1 ml tako dobivene suspenzije tla se
prenese na Petrijevu zdjelicu i prelije hranjivim agarom. Agar treba biti prethodno
otopljen i ohlaen na oko 44C. Poklopac zaklopimo, a plou kruno pokreemo kako bi
se uzorak to jednolinje promijeao s agarom. Inkubiramo 48 sati pri 37C. Nakon
inkubacije prebrojimo kolonije.
Broj mikroorganizama u 1 g tla raunamo:

broj mikroorganizama u 1 g tla = broj kolonija x 1000
Broj kolonija mnoimo s 1000 zato to smo 1 g zemlje 1000 puta razrijedili i tu
suspenziju koristili za nasaivanje. Dakako, to vrijedi samo uz pretpostavku da je svaka
bakterijska stanica nakon nasaivanja na podlogu stvorila jednu koloniju.
HIGIJENA VODA
Higijena voda je pojam koji obuhvaa higijenu vode za pie, higijenu povrinskih
voda u koje spadaju i ribnjaci, te higijenu otpadnih voda.
Kako bi definirali stupanj kvalitete, odnosno zagaenosti vode vre se analize vode, i
to:
bakterioloka analiza
fizikalno-kemijske analize
odreivanje koncentracije kisika u vodi
Bakterioloka analiza
Uzorci za bakterioloku analizu se pakiraju u sterilne boce. Boce se ne pune do vrha
kako se ne bi namoio ep. Ukoliko na bakterioloku analizu aljemo kloriranu vodu u
bocu je potrebno staviti natrijev tiosulfat (Na-thiosulfate, Na-SSO 32-). Time emo
neutralizirati djelovanje klora i produiti ivot bakterija koje su nam bitne za kvalitetnu
bakterioloku analizu.
Uzorke za bakterioloku analizu treba dostaviti u laboratorij to prije; unutar 6 sati!
Ukupan broj aerobnih mezofilnih bakterija u 1 ml vode

Pripravak treba stajati 24 sata u inkubatoru na 37C. Nakon inkubacije prebrojimo
kolonije.
Ukupna broj (Nbac/ml) emo izrauna ti kao Cfu/ml. Dakle;
Nbac/ml = Cfu/ml (ml-1)

odnosno,
Nbac = Cfu
Nbac -broj bakterija
Cfu -Colony Forming Units; bakterija koje su oformila kolonije
Pri otme pretpostavljamo da je svaka bakterija oformila svoju koloniju koju smo
mogli prebrojati.
Ukupan broj koliformnih bakterija u 1 ml vode

Uzorci se nasauju u 7 epruveta, zajedno s tekuom hranjivom podlogom; LAKTOZA
PEPTONSKA VODA. Za ovu analizu koriste se Durham-ove epruvete ( Durham tube)
male invertne epruvetice koje se rabe za dokazivanje bakterijske proizvodnje plina.
U prvih 5 Durham-ovih epruvetica u hranjivu podlogu (laktoza peptonska
voda) umijeamo 10 ml uzorka, u 6. i 7. epruveticu uz istu hranjivu podlogu
umijeamo 1 ml uzorka (6.) i 0.1 ml uzorka (7.).
Nalaz e biti pozitivan ukoliko podloga postane roza, a u Durham-ovim epruveticama
bude plina. Plin koji se u epruveticama javlja je ugljini dioksid nastao razgradnjom
laktoze putem koliformnih bakterija. Broj koliformnih bakterija emo izvesti iz tablice.
MPN/ml = NBK/100ml (?)
Mogue je tono odrediti vrstu i soj koliformnih bakterija (fekalne, E.coli...)
Fizikalno-kemijske analize
Za fizikalno-kemijsku analizu nije nuno da posude u kojima se alje uzorak budu
sterilne, ali je vano da budu iste. Naime, svaka neistoa moe uzrokovati pogrenu
procjenu zagaenosti vode. Stoga se uzorci vode za fizikalno-kemijsku analizu alju u
bocama opranim detergentom; po mogunosti zapremine od 1 litre.
Prilikom uzimanja uzorka potrebno je napraviti uviaj na licu mjesta, uzeti uzorak; po
mogunosti na vie mjesta i vie vrsta uzoraka, te biljeiti frekvenciju uzimanja uzoraka.
Prilikom fizikalno-kemijske analize u vodi odreujemo:

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
1. boju
2. mutnou
3. miris
4. okus
5. temperaturu
6. pH
7. elektro-vodljivost
BOJA VODE
Boju vode moemo odmjeriti od oka ili spektrometrijski odnosno kolorimetrijski.
Spektrometrijska analiza se temelji na tome da odreeni spojevi specifino
apsorbiraju svjetlosno zraenje.
Komparacijskom metodom odredit boju s obzirom na standard koji imamo.
Boja moe biti prava; potjee od otopljene tvari, i prividna; moe se uklonit
filtriranjem suspenzija.
MUTNOA VODE
Mutnoa vode nastaje zbog lebdenja estica u vodi. Intenzitet mutnoe ovisi o
koliini i veliini estica.
Turbidimeter je instrument koji mjeri mutnou (turbidity) otopine mjerei gubitak
intenziteta svjetlosnog snopa koji prolazi kroz otopinu.
Nephelometer (gr. nephele magla) je instrument koji mjeri mutnou (turbidity)

otopine mjerei koliinu svjetlosti koja se pod odreenim kutom odvojila od svjetlosnog
snopa koji prolazi kroz otopinu.
NTU odnosno Nephelometric Turbiditty Unit je jednaka furmazinskoj jedinici. Voda
za pie ima NTU=4; maksimalan NTU.
Mutnou je mogue odreivati od oka; odnosno opisno, opalescencije (prelijevanje
boja, blistanje), manje ili jae mutno...
MIRIS VODE
Miris vode se procjenjuje neposredno pri uzimanju. Eventualni miris se moe
intenzivirati grijanjem i mukanjem. Miris treba opisati kvalitativno (miris na... klor,
sumpor) i kvantitativno (slab, jak, intenzivan miris...).
OKUS VODE
Okus vode se odreuje samo kod bakterioloki i kemijski ispravne vode.
TEMPERATURA VODE
Maksimalna temperatura vode za pie je 25C, a optimum je 15C.
KISELOST VODE
pH pitke vode treba biti u granicama 6.5-8. Kiselost vode je najbolje mjeriti pH
metrima; elektroda se uranja u vodu i brzo se dobe jako toni rezultati. Dakako, i ostale
(klasine) metode mjerenja kiselosti dolaze u obzir. Kiselost je dobro mjerit odmah
nakon uzimanja vode.
ELEKTROVODLJIVOST
Elektro-vodljivost je sposobnost vode da vodi elektrinu struju. Elektro-vodljivost
pretpostavlja da u vodi ima dovoljno iona koji mogu prenositi elektrini potencijal
struju. Elektro-vodljivost je pokazatelj ionizacije vode. Destilirana voda ne sadri ione i
stoga nije vodi. Siemens je jedinica elektrine vodljivosti vodia od 1om; S = om-1.
Odreivanje koncentracije kisika u vodi

Topljivost kisika u vodi, odnosno sposobnost vode da vee kisik ovisi o temperaturi.
to je temperatura vode nia, to voda moe vezati vie kisika. I obrnuto, to je
temperatura vode via, to voda ima manju sposobnost vezanja kisika. Voda ima najvei
kapacitet vezanja kisika pri temperaturi od 1C. Pri 1C i normalnom atmosferskom
tlaku voda moe vezati 20mg kisika po litri vode (20 ppm).
ODREIVANJE KISIKA PO WINKLERU

Uzorke vode za odreivanje koncentracije kisika valja pakirati u Winklerove boce.
To su boce tono odreenog volumena. Vodu treba napuniti do vrha boce. Potrebno je
dodati mangan klorid (0.5 ml) i kalijev jodid u kalijevoj luini (0.5 ml). Nakon to se ta
sredstva dodaju stvorit e se talog u boci, a kisik e biti fiksiran. Kalijev jodid e tvoriti
uti talog jer e jodid - I - u redoks reakciji tvoriti I2 - jod. Na osnove koncentracije joda
moi emo izraunati koncentraciju kisika.
Talog iz boce otopimo u 3 ml koncentrirane HCl. Otopinu prelijemo u Elenmayerovu
tikvicu. Titranjem s Na-thiosulfate-om (Na2S2O3) odreujemo koliinu kisika otopljenu u
uzorku. Indikator je krob koji uvjetuje plavu boju. Kraj reakcije e biti lako uoljiv jer
e otopina postati bezbojna.
Koncentraciju kisika emo izraunati po formuli:
CO 2
VNax 0.08 x1000

Vb 1ml
CO2 koncentracija kisika (mg/l = ppm)

VNa koliina Na-thiosulfate-a potroenog za titraciju
Vb volumen boice s uzorkom
0.08 faktor preraunavanja joda u kisik
1000 zbog izraunavanja u litrama (a ne u ml)
1ml toliko istisne ep Winklerove boice
BPK5 Biokemijska Potronja Kisika tijekom 5 dana pri temperaturi od 20C u
mraku.
Velik BPK5 je znak oneienja; brojni mikroorganizmi u vodi troe kisik. Ukoliko je
BPK5 =0 onda imamo bioloki gledano idealno istu vodu.
ODREIVANJE BPK5
Uzorak za odreivanje uzmemo u Winklerovu boicu. Boicu stavimo u
termostat na 20C u mrak. Nakon 5 dana odredimo koncentraciju kisika u vodi
metodom po Winkleru (vidi).
BPK5 =CO2 prvi dan CO2 5. dan

Za pitku vodu BPK5 ne smije biti vei od 0.2 mg/l (0.2 mg/kg =0.2 ppm). Vei BPK5
znai da je voda zagaena.
Otpadna vode ne bi smjela imati BPK 5 vei od 20 mg/l, no voda s svinjogojske farme
ima BPK5 i do 2000mg/l = 2g/kg.
KEMIJSKE ANALIZE VODE

Kemijskim analizama vode se dobivaju parametri koji ukazuju na prisustvo
organske tvari u vodi. Kod primarnog oneienja organska tvar potjee od biljnih i
ivotinjskih vrsta. Sekundarno oneienje podrazumijeva prisustvo organske tvari
koja je ljudski, ivotinjski ili industrijski otpad.
Organsko oneienje je znaajno ukoliko dovodi patogene mikroorganizme,
toksine ili kancerogene tvari. Organska tvar obavezno sadri vodik i njegove derivate.
PRISUSTVO DUIKA
Amonijak (NH3, NH4+) je izrazito toksian za ribe.
Nitriti (NO2-) uzrokuju methemoglobinemia-u i posljedinu methemoglobinuriju.
Nitrati (NO3-) su kancerogeni.
NH 3( NH 4) oksidacija
redukcija

NO 2 oksidacija
redukcija

NO 3
Na osnovi koncentracija pojedinih spojeva duika moemo procijeniti vrijeme

zagaenja.
Amonijak nedavno zagaenje,
Samo nitrati i nitriti amonijak se ve razgradio; staro zagaenje.
Amonijak, nitriti i nitrati permanentno zagaenje. Ravnotea meu ovim spojevima
postoji i u sluaju anaerobnih uvjeta kada se odvija redukcija.
Maksimalna doputena koncentracija NH4+ iznosi 0.1 mg/l (NH4+N), a za NO20.03 mg/l (NO2-N-).
U ribnjacima pri normalnom pH ravnotea NH 3NH4+ je vie u korist NH 4+. Pri
snienom pH ravnotee e biti obrnuta; bit e vie NH3 (NH3 + H+).
ODREIVANJJE AMONIJAKA U 'KIVETAMA'

Radi kontrole rezultata radi se slijepa proba i test proba.
U slijepu probu stavimo:
1.
1.
100 ml destilirane vode
2.
2.
2 ml Nessler-ovog reagent-a
3.
3.
2 ml Seignettovog reagensa
Za test probu stavimo:
1.
1.
100 ml uzorka
2.
2.
2 ml Nessler-ovog reagensa
3.
3.
2 ml Seignettovog reagensa
Ukoliko je reakcija pozitivna test proba e se obojiti UTO.
ODREIVANJE NITRITA (NO2) U 'KIVETAMA'

Radi kontrole rezultata radi se slijepa proba i test proba.
U slijepu probu stavimo:
100 ml destilirane vode
2 ml alfa-naftilamina
2 ml sulfanilna kiseline
100 ml uzorka
2 ml alfa-naftilamina
2 ml sulfanilna kiseline
Ukoliko je reakcija pozitivna test proba e poprimiti LJUBIASTO OBOJENJE.
Nitriti su bitni uzronici methemoglobinemia-e.
Intenzitet obojenja se moe odrediti spektrofotometrijski i komparacijski (Hellige
komparator).
Tvrda voda sadri znatnu koliinu mineralnih tvari poput magnezija, kalcija,
kamenca...
Odreivanje koncentracije organskih tvari u vodi

POTROAK KALIJEVOG PERMANGANATA (KMnO4)
Potroak kalijevog permanganata nam je bitan kako bi smo mogli odrediti koliinu
organske tvari.
Razgradnjom kalijevog permanganata u vodi oslobaa se kisik. Osloboeni kisik
oksidira prisutnu organsku tvar. Na osnovi koliine potroenog kalijevog permanganata,
odnosno koliine kisika utroenog (potrebnog) za oksidaciju organske tvari, izraunat
emo
koliinu
organske
tvari.
Postupak:
Uzmemo 100 ml uzorka vode u Elenmeyerovu tikvicu. Tome se doda 10 ml 33% solne
kiseline (HCl) i 15 ml kalijevog permanganata (KMn0 4). Kiselina se dodaje jer se
reakcija znatno bre odvija u kiselim mediju. Reakcija se pospjeuje i grijanjem (20
min).
1. 1.
100 ml uzorka
1. 2.
10 ml 33% HCl
2. 3.
15 ml kalijevog permanganata (KMn04).
Dobivena mjeavina se zagrijava 20 min i potom se doda
3. 4.
15 ml natrijeva oksalata (Na2C2O4)
4. 5.
vrimo titraciju kalijevog permanganata (KMn04).
Natrijev oksalat se dodaje otopini kako bi se potroio preostali kalijev permanganat.
Stoga se otopina obezboji. Potom retitriramo pomou kalijevog permanganata. Utroak
kalijevog permanganata nam govori o koliini natrijeva oksalata koji je ostao nakon
reakcije.
Konkretno;
na osnovu utroka kalijevog permanganata (KMnO4) za retitraciju, izraunamo
kolika se koliina natrijeva oksalata (Na2C2O4) nije vezala za prvotni kalijev
permanganat; ostala je slobodna i vezala se za novo-nadodani kalijev permanganat.
kad znamo koliko se natrijeva oksalata nije vezalo za prvotni kalijev permanganat,
lako je izraunati koliko se je vezalo.
na osnovi koliine vezanog kalijevog permanganata izraunamo koliinu kisika, a iz
toga procijenimo koliinu organske tvari.
CK.per = Vkp.ret x 0.316 x 1000ml/l (/100%)
CK.per = mkp.ret x 1000ml/l (/100%)
CK.per /4= CO
CK.per koncentracija kalijevog permanganata
CO koncentracija kisika
mkp.ret masa kalijevog permanganata potroenog za retritraciju
Vkp.ret volumen kalijevog permanganata potroenog za retritraciju
0.316ml/g faktor pretvaranja grama u ml za kalijev permanganat
Maksimalna Doputena Koncentracija (MDK) odnosno potronja kalijevog
permanganata za pitku vodu je 12 mg/l (12 ppm). To znai da e je dozvoljena potronja
kisika od 3 mg/l (3 ppm).
ODREIVANJE KLORIDA
Kloridi se normalno nalaze u tlu u koliini ovisnoj o salinitetu tla. Stoga kloridi nisu
indikatori zagaenja. Maksimalna Doputena Koncentracija (MDK) klorida je 25 mg/l.
Test:
U 100 ml uzorka se doda 1 ml kalijeva kromata (K2Cr2O4). Pojavi se uto obojenje.
Dobivenu otopinu titriramo s srebrnim nitratom (AgNO3) do pojave crvenog taloga.
AgNO3 + Cl- AgCl talog bijele boje + nitrat (NO3-)

no, nakon to su se potroili kloridi zapoet e reakcija;
AgNO3 + K2Cr2O4 AgCr2O3 srebro kromat crvene boje

CCl=mAgNO3 x 1000/100
CCl=mAgNO3 x 10
CCl - koncentracija klora u otopini
mAgNO3 - masa dodanog srebro nitrata prije pojeve crvenog taloga.
UKUPNA TVRDOA VODE

Ukupna tvrdoa vode je pokazatelj koncentracije kalcijevih i magnezijevih soli u vodi.
Prolazna odnosno karbonatna tvrdoa nosi ime prolazna jer se grijanjem odnosno
kuhanjem moe istaloiti (Ca i Mg karbonati; tzv. kamenac).
dH deutsche Hartness njemaki stupnjevi za tvrdou vode
1dH = 10 ppm CaO (mg/l)
kategorija vode
tvrdoa vode u dH (= 10 ppm CaO)
vrlo meke
meke
umjereno tvrde
prilino tvrde
tvrde
vrlo tvrde
0-5dH
5-10dH
10-15dH
15-20dH
20-30dH
30dH i vie
Mjerenje tvrdoe vode uz pomo kompleksa (EDTA)

100 ml uzorka
indikator; eriokrom crno roza boja
Titriramo kompleksom (EDTA) do pojave plave boje
Raunamo; 1dH = ml kompleksa na litru x 0.561 (0.561 faktor za preraunavanje
u stupnjeve).
Kompleks sa kalcijevim i magnezijevim solima tvori kelate koji vezanjem sa
indikatorom uzrokuju pojavu plave boje. Time je titracija gotova.
MIKROKLIMA
KLIMA je skup atmosferskih prilika koje imaju manje ili vei utjecaj, odnosno vezu sa
odreenim geografskim podrujem.
VRIJEME je skup vremenskih prilika, odnosno dominantnih meteorolokih uvjeta.
METEOROLOKI FAKTORI su:
temperatura
vlaga
tlak
strujanje zraka
oblanost
sijanje sunca
oborine
MIKROKLIMA je klima nekog ueg podruja (kotline, naselja) ili sklop klimatskih
prilika u nekoj prostoriji (staja, ispust, panjak, transportno sredstvo).
Elementi mikro i makroklime su:

temperatura zraka
vlanost zraka
osvjetljenje
tlak zraka
buka
oborine
brzina strujanja zraka
srednja temperatura zraenja
plinski sastav zraka
korpuskularna zrana oneienja
Temperatura zraka
Temperatura zraka se mjeri termometrima (toplomjer, thermometer).
Najznaajnije grupe termometara su: plinski (air t., gas t.), alkoholni (alcohol t.),
bimetalni (bimetal t.), ivin termometar (mercurial t.) odnosno tekuina u plinu
(liquid-in-gas t.).
Pri mjerenju temperature razlikujemo 4 ljestvice. To su Celzijeva, Reanmurev-a,
Farenheit-iva i Kelvinova.
Temperatura zraka se najee mjeri ivinim termometrima, izraavajui vrijednosti u
C. Takav se termometar sastoji od vanjske staklene cijevi sa skalom. Unutar cijevi je manja
staklena cijev na ijem kraju je spremnik s ivom. Pri mjerenju taj spremnik treba biti u
kontaktu s zrakom kojem mjerimo temperaturu. Stoga treba paziti da se termometar ne dri
za spremnik, jer tom sluaju mjeriti emo temperaturu prstiju, a ne zraka. Temperatura se
oitava okom u ravnini meniskus-a ive. Precizni termometri imaju skalu podijeljenu na
desetinke C.
Temperaturne oscilacije tijekom duljeg razdoblja mjere se min-maks termometrima.
Minimalni i maksimalni termometri

Minimalni i maksimalni termometri mjere maksimalnu, odnosno minimalnu temperaturu
u stanovitom vremenskom intervalu. U principu, oni mogu biti od bilo kojeg nabrojenog tipa
termometara, ali najee se upotrebljavaju termometri s tekuinom. Danas su sve ei
elektrini termometri koje moemo spojiti direktno na kompjuterski sustav.
Ako se eli npr. mjeriti maksimalna temperatura u nekom vremenskom razdoblju, tada
e se u kapilaru umetnuti jedna prepreka tako da tekuina, npr. iva, moe u njoj podizati,
ali se ne moe sama od sebe sputati (klasini medicinski termometri). Takvi se termometri
esto koriste i za odranje konstantne temperature (termoregulacija). Najjednostavniji
temperaturni regulator ima u cijevi sa ivom utaljene 2 elektrode, od kojih je jedna u ivi.
Kada temperatura poraste iznad odreene vrijednosti, iva se rairi i obuhvati drugu
elektrodu. Struje potee krugom i prekine krug za grijanje.
Termometar po Sixu
Termometar po Sixu je alkoholni termometar koji se sastoji od staklene cijevi oblika
slova U, s odgovarajuim staklenim proirenjima na oba kraja. U lijevom proirenju je
alkohol koji u cijelosti ispunjava proirenje. U desnom proirenju se takoer nalazi alkohol
ali ne ispunjava itavo proirenje. U donjem dijelu u cijevi nalazi se iva, a iznad nje
metalni 'plivai' (iglice). Metalne plivae adhezijom dre staklene cijevi (kapilare) i ne
mogu se sami pomicati. Metalni plivai se pomiu uz pomo magneta. Uz cijev se nalazi
odgovarajua skala (C, K).
Postupak mjerenja. Termometar se postavi u okomit poloaj. Magnetom plivae
pomaknemo do meniscus-a ive. Temperatura se oitava na donjem dijelu plivaa. Ako se
temperatura digne, alkohol u lijevom proirenju e se proiriti, prijei preko plivaa i
potisnuti ivu u desni krak U cijevi. iva e potisnuti plivae koji e ostati u maksimalnom
poloaju. Ako se temperatura spusti, alkohol e se spustiti u lijevom kraku. iva e krenuti
za alkoholom i pomie pliva u lijevom kraku koji ostaje u ekstremnom poloaju i na
donjem kraju registra minimalne temperature.
Izvedba minimalne i maksimalne temperature moe biti odvojena. Pri tome registracija
minimalne temperature obino ima u kapilari pliva koji je pokaziva, a registracija
maksimalne temperature je izvedena poput medicinskih maksimalnih termometara sa
suenjem kapilare iznad spremnika ive. Kako se iva ne moe sama vratiti u spremnik
ostaje u maksimalnom poloaju dok se mehaniki ne strese u spremite.
Termograf
Temperatura zraka se moe mjeriti i termografom. Termograf (thermograph) je ureaj koji

e biljeiti varijacije u temperaturi. Klasian termograf se sastoji od bimetalnog
termometra, poluge s pisaljkom i pokretnog bubnja za dijagram koji pokree satni
mehanizam. Bimetalni termometar se sastoji od dvije metalne trake zbijene jedna uz drugu, a
s razliitim koeficijentom toplinskog rastezanja. Stoga se pri promjenama temperature
razliito ire i iskrivljuju. Promjene u obliku termometra e se putem poluge zapisivati na
pokretni bubanj. Dobiveni graf u kojem e biti zabiljeene sve vrijednosti temperature zove
se termogram. Obino je ovakav aparat udruen s higrografom.
Higrograf (hygrograph, gr. hygro vlaga + graphein pisati) koji ima snop kose i polugu
za zapisivanje. Slui za kontinuiranu registraciju vlage zraka. Instrument koji objedinjuje
higrograf i termograf se naziva termohigrograf.
VLANOST ZRAKA
Za odreivanje relativne vlage zraka mie posluiti:
rotacijski higrometar
higrometar na snop kose
Asmanov aspiracijski higrometar
higrograf
ROTACIJSKI HIGROMETAR
Rotacijski higrometar je ureaj koji se sastoji od drvenog okvira nasaenog na
osnovu s ruicom pomou koje se rotira. Unutar drvenog okvira nalaze se dva jednaka
ivina termometra. Spremnik jednog od njih omotan je muslinskom (pamunom)
krpicom koja djelomice ulazi u spremnik s destiliranom vodom. Spremnik s vodom je
smjeten na kraju drvenog okvira. Funkcija spremnika s vodom je omoguiti konstantno
vlaenje krpice. Prvi termometar se oznaava kao vlani termometar, a temperatura na
njemu slovom Tv. Spremite s ivom drugog termometra je slobodno i pri okretanju
termometra je u konstantnom doticaju s zrakom. Drugi termometar se oznaava kao suhi
termometar, a temperatura na njemu slovom Ts. Pri okretanju voda isparava s
(muslinske) krpice, pa vlaan termometar uvijek pokazuje niu temperaturu od suhog.
Postupak mjerenja rotacijskim higrometrom

U spremnik se ulije destilirana voda i prieka se da se muslinska krpica navlai.
Drveni okvir termometra se okree uz povremeno oitavanje temperature. Mjerenje je
zavreno kada se temperatura na vlanom termometru prestane sputati, odnosno kada 23 puta za redom oitamo iste vrijednosti. To znai da je postignut najvei intenzitet
isparavanja koji je odreen postojeom vlagom, temperaturom i tlakom zraka, te
temperaturom vlane krpice.
Oitamo temperaturu suhog i vlanog termometra; Tv i Ts. Izraunamo razliku T; Ts
-Tv =T.
Relativna vlaga se oita iz tablice tako da se s gornje strane uvrsti razlika temperature
T, a s lijeve strane potrai temperatura zraka; T s. Vrijednost relativne vlage (u
postocima) se oita na sjecitu koordinata tih vrijednosti.
HIGROMETAR NA SNOP KOSE

Higrometar na snop kose je sprava koje slui za mjerenje relativne vlage. Sastoji se
od snopa odmaene kose, limenog okvira sa stalkom, skale i kazaljke. Snop kose se
zbog higroskopnosti pri veoj vlazi produuje, a pri manjoj skrauje. Ti se pomaci
prenose na kazaljku koja pokazuje relativnu vlagu zraka na skali badarenoj u

postocima.
Higrometar na snop kose se povremeno badari pomou rotacijskog higrometra.
Pritezanjem vijka koji dri jedan kraj snopa kose kazaljka se namjeta na pravu
vrijednost.
Vlanost od 100% je iznad mokre krpe. Ukoliko u tim okolnostima higrometar ne
pokae ovu vrijednost (100%), valja ga badariti.
ASMANOV ASPIRACIJSKI HIGROMETAR

Asmanov aspiracijski higrometar se sastoji od suhog i vlanog termometra,
ventilatora (aspiratora) na elastino pero i elektrini pogon. Prilikom mjerenja aspirator
mora biti ukljuen minimalno 2 minute. Logika rada je identina s rotacijskim
higrometrom (vidi).
HIGROGRAF
Higrograf slui za kontinuirano mjerenje vlage kroz due vrijeme. Sastoji se od
higrometra na vlas s jaim snopom kose, poluge, pisaljke i valjka pogonjenog satnim
mehanizmom. Higrograf pomou dviju pisaljki na papir biljei oscilacije relativne vlage.
Termograf biljei oscilacije temperature. Instrument koji objedinjuje higrograf i
termograf se naziva termohigrograf.
OSVJETLJENOST
Osvijetljenost moe biti prirodna i umjetna.
Jedinica za jakost rasvjete je lx (luks). Jakost rasvjete od 1 lx daje jedna kandela
(nova svijea) u horizontalnom pravcu na okomitoj plohi udaljenoj 1m.
Lx = lumen/m2, lumen = kandela pod kutom od 1 sterdijana, kandela (cd) je intenzitet svjetla koji emitira 1/6
mm2 crnog tijela pri temperaturi 2045 K i tlaku od 101 325 Pa.
Dnevna rasvjeta ljeti, tijekom vedrog dana iznosi i vie od 200.000 lx. Zimi u istim
uvjetima rasvjeta je 3.000 do 10.000 lx.
Ovisno o vrsti i tehnologiji proizvodnje, u stajama je potrebno osvjetljenje.
Postupak mjerenja jakosti svjetlosti

Odreivanje jakosti svjetlosti vri se svjetlo-mjerom, odnosom luksimetrom.
Svjetlomjer se sastoji od dvije foto stanice u iji je strujni krug uklopljen mikroampermetar. Na luksimetru postoje 3 badarene ljestvice:
gornje (100 lx)
srednje (500 lx)
donje (1000 lx)
Ljestvica s kojom se oitava vrijednost bira se ovisno o intenzitetu svjetlosti koju
elimo izmjeriti. Na veu skalu se prelazi kada za odreenu jainu svjetlosti nije
dovoljna prvotna skala, te je kazaljka prelazi. Za promjenu ljestvice slui prekida na
samom aparatu.
Mjerenja se obavljaju u 6 pravaca; gore, dole, lijevo, desno, naprijed, nazad.
Fotostanicu je na svaki od pravaca potrebno postaviti pod pravim kutem. Nakon to je
izmjereno osvjetljenje iz svih 6 pravaca, potrebno je izraunati srednju vrijednost
osvjetljenja. To emo raunati tako da zbrojimo svih 6 vrijednosti i tu sumu podijelimo s
6.
TLAK ZRAKA
Tlak zraka se mjeri tlakomjerom. Najee upotrebljavani tlakomjeri spadaju u skupinu
barometara.
Aneroidni barometar
radi na sistemu deformacije elastinih tijela zbog djelovanja tlaka.
Sastoji se od metalne kutije ili od seta kovinskih kutija u kojima je vakuum. Pri promjeni
tlaka udubljuje se ili ispupuje povrina kovinskih kutija. Promjene se prenose polugama na
kazaljku koja pokazuje vrijednost na badarenoj ljestvici.
Aneroidni barometar
Barograf
Barograf se sastoji od aneroid barometra, poluge s pisaljkom i bubnja gonjenog na satni
mehanizam. Na bubanj se stavlja posebni papir na koji se biljei barometarski tlak uz
okretanje bubnja. Dobiveni grafikon, koji odrava vrijednosti tlaka tijekom odreenog
vremena, nazivamo barogram. Poneki barografi imaju ugraen termometar. Temperatura i
tlak zraka su u pravilu obrnuto proporcionalni, tj. s rastom temperature pada tlak i obrnuto, s
padom temperature raste tlak.
Buka
Jakost buke se mjeri bukomjerom. Bukomjer je sastavljen od mikrofona, pojaala, i
transformatora. Mikrofon zvunu energiju pretvara u elektrinu. U pojaalu se ta energija
pojaa. Transformator e elektrinu energiju zvuka transformirati u energiju prikladnu za
pomicanje kazaljka na badarenoj ljestvici. Neki bukomjeri intenzitet zvuka registriraju na
vrpci ili na kompjuteru.
OBORINE
Koliinu oborina odreujemo u mm/m2 ili l/m2 (mm/m2=l/m2= 10m3/ha).
Oborine mjerimo kiomjerom, odnosno ombrometrom. Kiomjer se postavlja na
mjesta zatiena od vjetra. Kiomjer se sastoji od lijevka glatkih stijeni presjeka P
(200 cm2) i sabirne posude u kojoj je posebno prilagoena menzura za oitovanje
koliine oborina u mm.
Ombrograf
Za trajno mjerenje oborina slui ombrograf. Ombrograf je izraen od lijevka,
plivaa koji pliva u sabirnoj posudi, pisaljke i pokretnog valjka. Rezultati dobiveni
na ombrografu se biljee na ombrogramu.
Oborine se biljee jednom dnevno u 7 h ujutro.
Poveana vlaga e izazvati bujanje brojnih mikroorganizama. Npr. poveana
vlanost koe jedan je od preduvjeta za razvoj Candida albicans alopecije, ragade
i sekundarne bakterijske infekcije.
BRZINA STRUJANJA ZRAKA

Strujanje zraka koje je usmjereno i vee od 1 m/s mjeri se anemometrom ili
zranom sondom. Turbulentno strujanje zraka i strujanje sporije od 1 m/s se mjeri
katatermometrom.
Anemometar je sprava kojom se mjeri strujanje zraka na otvorenom ili u otvorima

pojedinih objekata (ventilacijski otvori). Kod anemometra struja zraka pokree lopatice
koje preko prijenosnog mehanizma pokreu brojanik ili kazaljke. Na brojaniku se
oitava metar puta koji prijee zrana masa. Putanjem aparata u rad ukljuuje se i
zaporna ura kojom se mjeri vrijeme.
Brzina strujanja zraka = prijeeni put (m) / vrijeme (s)
Zrana sonda slue za mjerenje brzine strujanja zraka u zranim kanalima. Zrana
sonda se sastoji od metalne cijevi. Jedan kraj cijevi se stavlja u zrani kanal, a na drugom
se nalazi ljestvica s koje se oitava brzina strujanja zraka.
Katatermometar po Hillu je termometar s velikim spremnikom u kojem se nalazi

obojeni alkohol. Spremnik se nastavlja u kapilaru. Kapilara se na drugom kraju ponovno
proiruje u manji spremnik. Na kapilari su dvije oznake; jedna 38C, a druga 35C.
Svaki katatermometar ime svoju konstantu 'F'. F je broj koji pokazuje koliko
katatermometar gubi topline (mJ) na povrini spremita od 1 cm 2 za vrijeme hlaenja od
38C35C. Konstanta katatermometra je obino urezana na stranjoj strani .
Postupak mjerenja katatermometrom po Hillu
Prije mjerenja se veliki spremnik s alkoholom uranja u vodu zagrijanu na 50-60C.
Najbolje je toplu vodu donijeti u termos boci. Termometar se zagrijava tako dugo dok
alkohol ne ispuni kapilaru i dio gornjeg, malog spremnika. Veliki spremnik se nakon toga
obrie kako bi se sprijeio gubitak topline isparavanjem.
Mjeri se vrijeme potrebno da se alkohol spusti s oznake 38C na oznaku 35C.
Dobiveno vrijeme se oznaava grkim slovom T(tan).
Na termometru se oita temperature zraka.
Brzina hlaenja katatermometra (H), odnosno gubitak topline spremita po jedinici
povrine u mJ/cm2 (mJ/cm2 =10 J/m2) izrauna se iz omjera konstante katatermometra
(F) i vremena T;
H = F/ T (Jm-2s-1)
Vrijednosti se uvrste u dijagram. Lijevo se nae vrijednost brzine hlaenja termometra
(H) u mJ/cm2, a na apscisi (dolje) temperature zraka u C. Nakon toga se potrai njihovo
sjecite. Iz grupe pravaca na dijagramu izaberemo pravaca najblii sjecitu. Iz odabranog
pravca oitamo brzinu strujanja zraka u m/s.
U sluaju da se sjecite toaka nalazi tono izmeu dva pravca za referentni se uzima
onaj iznad sjecita.
http://www.hlede.net/studentski_radovi/zoohigijena/

E-Skripta Iz Zoohigijene

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

E-Skripta Iz Zoohigijene

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

E-Skripta iz Zoohigijene

Molim vas da svoje komentare, primjedbe i dopune uputite na vjeko@hlede.net

Klinika etologija; poremeeno defeciranje i uriniranje maaka.

Lokalizacija staja, graevinski materijal za staje, osnovni graevinsko-higijenski zahtjevi.

Na poetak kazala - Home - Rjenik

Tekui gnoj; aerobni bioloki postupak uz primjenu laguna, sanacija gnoja.

Oborine, ombrometar i ombrograf.

Plinski sastav zraka, ugljik dioksid, amonijak, univerzalni indikator.

Smjetaj rasplodnih junica.

Vlanost zraka u staji, plinovi u stajskom zraku.

Interakcija okolia i neuro-hormonalnog sustava

Prasilite; tetni plinovi, temperatura

Mijenjanje dlake, krivulja plodnosti, graviditet, koenje, mladunci, podmetanje mladunaca,

Sanitarne mjere, kemijski preparati u nastambi.

izbor lokacije, graevinski materijali, pod, zidovi i strop.

Sortiranje jaja po masi.

Na poetak kazala - Home - Rjenik

PURE, prihvat mladih puria, temperatura, vlaga, osvijetljenost, polu-intenzivan tov

Animalna higijena, etologija, vladanje konja...

Klinika etologija; poremeeno defeciranje i uriniranje maaka.

Okoli se dijeli na:

Prilagodba na mnoge neodgovarajue faktore okolia iziskuje energiju i

Neke od najeih aliteracija normalnog ponaanja su:

Nezvanino razdoblje prvi susreti ovjeka i ivotinja

Najvanije teorije u povijesti etologije:

Vladanje odreene vrste ima svoju ontogenezu* i filogenezu**. Pritom se

Podraaj predstavlja promjenu energije koje dovodi do promjene u

Vladanje predstavlja adaptaciju ivotinje na okolne podraaje.

Psihohidrauliki ili Lorenzov model vladanja

Glasovno - taktilne komunikacije

PTICE U komunikaciji ptica je najznaajniji vid. Veliina krijeste mujaka

moe rezultirati ak i kanibalizmom. Stoga treba obogatiti okoli kako bi to

Priroeni pobuivaki mehanizmi su uroeni mehanizmi pobuivanja

Homologni organi su organi istog podrijetla, ali razliite funkcije (ruke

Etogram (gr. ethos - obiaj, narav, karakter + gram); opis sustava

Ponaanje je ukupnih zbir razliitih radnji koje se prema

NEUROTINOST DUE nakon nekoliko neuspjenih pokuaja

STEREOTIPIJE, odnosno RADNJE U PRAZNO su posljedica

Neki od najvanijih oblika neprirodnog vladanja su:

Preusmjereno vladanje ima brojne primjere:

Apatino vladanje (somnolencija)

Promatranje moe biti:

ODREIVANJE BIOKEMIJSKIH REAKCIJA I PARAMETARA

GENETIKA I EVOLUCIJA VLADANJA

UTJECAJ STRESA NA VLADAJE IVOTINJA

Neeljeni uinci stresa su:

Odreivanje osjetljivosti na stres se provodi:

Ukoliko prouimo etogram, moi emo odrediti (procijeniti) situacije koje e,

Make oboljele od cystitis-a i diarrhea-e esto ne mogu pravovremeno doi do kutije.

DIJAGNOSTIKA ABNRMALNOG PONAANJA U PASA I

UZROCI PROBLEMATINOG PONAANJA UVJETOVANI S

11. 11. pretjerano zanimanje i briga,

POREMEENE SOCIJALNE INTERAKCIJE

Nesigurnost, pretjerana ovisnost,

INTERAKCIJA PONAANJA I ENDOKRINOG

Podraaj ide putem:

HRENIDBENE NAVIKE KONJA

SOCIJALIZACIJA NOVE JEDINKE

VOKACIJA glasovna komunikacija

Ispitivanje okolia (radoznalost)

Lokalizacija staja, graevinski materijal za staje, osnovni graevinsko-higijenski zahtjevi.

UTJECAJ OKOLIA NA IVOTINJE

Od zagaivaa zraka valja izdvojiti: sumporklorid, ugljini monoksid, fluor i njegovi