MUHAMED HEVAI USKUFI

Dolazak Osmanske carevine na podruje nekadanje srednjovjekovne bosanske drave

oznaio je poetak temeljnih drutvenih, politikih, vjerskih i kulturnih promjena koje su
bitno odredile karakter Bosne i Hercegovine u kakvoj i danas ivimo.
Sa osmanskim razdobljem neodvojivo je vezano primanje islama, to je impliciralo i
prihvatanje islamskog civilizacijskog kruga, njegovih tekovina, njegove vizije svijeta,
njegovog kulturnog, estetskog vidokruga. Sve to znaajno se odrazilo i na knjievno
stvaralatvo.
Najvei dio nae knjievnosti na orijentalnim jezicima napisan je na turskom jeziku, a najvei
dio toga dijela spada u divansku knjievnost, prvenstveno poeziju, koja ima svoju svjetovnu i
vjerskomistinu liniju. Pored divanske, javila se i alhamdijado knjievnost koja ima poseban
znaaj jer je pisana arebicom, arapskim alfabetom prilagoenim naem jeziku, a na narodnom
jeziku. Kulturnohistorijski znaaj ovakvih tekstova ogleda se u tome to su, upravo
zahvaljujui arebici, bosanski muslimani uspjeli odrati kontinuitet pisane rijei od 16. pa sve
do druge polovine 19. stoljea.
Prema sadrinskim i formalnostilistikim karakteristikama u alhamijado stvaralatvu
razlikuju
se: ilahije, kaside, poslanice, poezija drutvenopolitike sadrine, ljubavna i rodoljubiva
lirika,
didaktika poezija, legende, prozni rad i rjenici. Bliske narodnom duhu, pjesme alhamijado
knjievnosti artikulirane su evolucijom drutvenih i etnikih vrijednosti, u smislu zajednitva
naroda koji su ivjeli u Bosni i Hercegovini.
Po svemu sudei, najznaajniji predstavnik bosanske alhamijado knjievnosti jeste Muhamed
Hevai Uskufi. On je djelovao u 17. stoljeu, a pretpostavlja se da je roen u Dobrnji kod
Tuzle. Okuao se u vie pjesnikih sadraja, ali za nas je posebno znaajan njegov tursko
bosanski rjenik u stihovima, sastavljen 1631. godine, Makbuli arif, kako ga je sam sastavlja
nazvao, a koji je poznat i pod imenom Potur ahidija.
Ovaj rad bavi se skromnim pregledom Uskufijeva ivota i stvaralatva, te knjievnim,
jezikim i kulturnim odlikama njegovih najvanijih ostvarenja. Svojim dvojezinim
rjenikom postavio je prve temelje bosanskohercegovake lingvistike discipline
leksikografije bosanskoga jezika, ime je otvorio put za njegovo prerastanje u idiom viega
ranga, standardni jezik.

POEZIJA
Kada je rije o tuzlanskom podruju, muslimanska djeca svoje prvo obrazovanje poela su
stjecati osnivanjem prve medrese u Tuzli, 1674. U tom vremenu vladale su este seljake
bune koje su ostavljale oiljke i na kulturnoprosvjetnom nivou. Jedan od najjaih ustanikih
centara bila je upravo Tuzla, a osim seljaka u bunama nerijetko su uestvovali i posjednici
itluka, sitne spahije, nie sveenstvo, kadije, a svi su se usmjerili protiv prekomjernih nameta
namijenjenih veziru, kao i protiv samovolje ajana, kapetana i muteselima. Stoga je klima za
pisanje ili obrazovanje uope bila jako nepovoljna i takvog posla mogao se prihvatiti samo
onaj koji je bio istinski zaljubljenik u pero, a upravo takav bio je Muhamed Hevai Uskufi.
Kao najznaajniji alhamijado pisac iz Tuzle i njene okoline, Uskufi je bio leksikograf,
pjesnik i didaktiar. Roen je 1601. godine u Dobrnji kod Tuzle u nekadanjem Zvornikom
sandaku. Potjecao je iz plemike porodice to mu je vjerovatno i omoguilo plemiku slubu
na carskom dvoru. Na osnovu njegovih djela pouzdano se zna da je poznavao turski, arapski i
perzijski jezik, a njegova najvea filoloka vrijednost je poznavanje maternjeg jezika. Svi
biografski podaci o njemu saznaju se iskljuivo preko njegovih djela.
Osnovni motivi u njegovoj poeziji su: nedosljednost, podmitljivost i nemoral carskog turskog
inovnitva, putovanja, samovanja, progoni, zlo i potreba da se zlo obuzda, sukob pravde sa
nepravdom, sukob istine i lai, velianje pozitivnih ljudskih osobina.
Jedna od njegovih najznaajnih pjesama jeste Poziv na viru. Njenim stihovima Uskufi poziva
svu brau po krvi, bez obzira na vjeru i druge diobe, na slogu, zajedniki ivot i meusobno
povjerenje.
Zanimljiva je i ilahija Molimo se tebi, Boe koja pored tog nosi i naziv Ilahi be zebani serb
Ilahija na srpskom jeziku, to je zasigurno jedan od naslova prepisivaa, jer Hevai, kao i
njegov
savremenik Matija Divkovi, na jezik naziva bosanskim.1
Takoer, poznata je i Uskufijeva pjesma Boe jedini, ti nas ne kinji. Pjesma je ispunjena
iskrenim, prirodnim, neusiljenim potinjvanjem Boijoj volji, bez patetinog tona. Sve pjesme
se otprilike doivljavaju na ovakav nain, to je i jedan od najvrednijih kvaliteta njegove
poezije. Ova pjesma pisana je ikavski i sa leksikom koja je mnogo blia savremenom
1 Takav naziv jezika nalazi se u prijepisima njegovoga rjenika, ali autograf naalost, nije pronaen. Pouzdavi se u Boga,
zadubio sam se u misli
Te se u taj mah dosjetih
Da skupim jedan rjenik na bosanskom jeziku
Nek i on, prema sebi, bude jedna svjetiljka.
Kako su Bonjaci krupna stasa,
Znaj da su im tako i rijei krupne,
Pa ih onda dovest na metrum
To je gvozden luk koji nije mogue nategnuti.
Hvala Bogu, po pravilima retorike
Izraavah se, nek bude trag svijetao od zrak

bosanskom jeziku nego to je to sluaj sa ostalim alhamijado pjesmama, kao i drugim

njegovim ilahijama.
Mihovil Kombol je u Povijesti hrvatske knjievnosti pohvalio njegovu pjesmu Vinjem Bogu
Koji sve sazda, istaknuvi da je pjesma istinsko vjersko nadahnue, udrueno sa prirodnim
ritmikim i izraznim instinktom. Meutim, ova pjesma je na vie mjesta ostala jezino i
znaenjski nejasna, to je zasigurno, krivica prepisivaa.

Boe jedini, Ti nas ne kini

Sazdade Ti nas, Ti paz' uvik nas
Mi smo nujni, muke ne ini.
Sazdade Ti nas, Ti paz' uvik nas.

Ti prave pute ukai nami,

U raje metni, paklove jami
Da te naemo, da nismo sami
Sazdade Ti nas, Ti paz' uvik nas

Jadovni, tuni kak' se rodimo,

Ti bodri nami, Ti gusti mosti,

Srcem i umom teb' se vodimo

Sazdade Ti nas, Ti paz' uvik nas

Misao si Ti nam digod hodimo

Sazdade Ti nas, Ti paz' uvik nas

Srce ne misli bez Tebe biti

Bez Tebe nismo nigdi siti,

Za tobom ovdi kan' otrovani,

Ne lui od seb', nas Ti prihiti,

Od Tebe da smo in' ugledani,

Sazdade Ti nas, Ti paz' uvik nas

Otprvo mi smo omilovani,

Sazdade Ti nas, Ti paz' uvik nas

Misao Hevaji u dne i noi,

Da Te je nai, Teb' da je doi,

Satvori due nae, milosti,

Itui srcem Teb' e se poi,

Zemlje, nebesa i sve tilosti,

Sazdade Ti nas, Ti paz' uvik nas.

POTURAHIDIJA
Pored poetskog rada, Hevai se bavio
i leksikografijom, a za nau nauku
daleko je vredniji kao leksikograf
nego kao pjesnik. Njegovo kapitalno
djelo je ve pomenuti rjenik,
dovren 1631. godine i objavljen
pod imenom Makbuliarif, a
poznatiji pod popularnim nazivom
Poturahidi, napisan po uzoru na
slian
perzijskoturski
rjenik
Tuhfei ahidi turskoga pjesnika
Ibrahima ahidija.
Uskufijev rjenik prvi je samostalni
dvojezini rjenik pisan tokavskim
dijalektom. Preciznije, radi se o
rimovanom
bosanskoturskom
rjeniku
tokavskoikavskoga
narjeja. Ovo djelo sadri oko 700
rijei koje se objanjavaju u
tristotrideset stihova. Moemo ga
itati i kao pjesniki tekst, jer nije
napravljen po pravilima zapadne
leksikografije.
Prva strana rjenika

Uskufijin rjenik ima dva naziva, jedan

originalni koji mu je dao autor i drugi
popularni koji je kasnije nastao u
prijepisima i praktinoj upotrebi.
Originalni naziv je na arapskom jeziku
i glasi Maqbli 'rif, to znai: ono to
se svia uenu i razumnu ovjeku (ar.
Maqbl= prihvatljiv, ugodan, prijatan,
drag i ar. rif= otrouman, razborit,
dobar poznavalac).
Po svojoj strukturij Uskufijino djelo o
kojem ovdje govorimo ima tri dijela:
Predgovor, Rjenik i Pogovor. Svaki
od njih je napisan u stihovima.
Predgovor ima 102 stiha, Pogovor je
mnogo krai i ima svega 14 stihova, a
rijetki su rukopisi u kojima je on u
cjelini sauvan. Rjenik je po opsegu
najvei dio Uskufijina djela- ima oko
330 stihova u kojima je oko 700 rijei
Druga strana rjenika
bosanskog istumaenih turskim jezikom, odnosno turskih istumaenih bosanskim jezikom.
Meu naim rijeima najvie ima imenica, i to u nominativu jednine, zatim pridjeva, pa
brojeva, a glagola je relativno malo. Oni se pojavljuju as u infinitivu ili imperativu, as u 2. i
3. licu prezenta, zavisno od rime i pjesnikog metra.
Ismet Smailovi u svom lanku O jeziku u Uskufijinu rjeniku pie o jezikim odlikama
Hevaijevog rjenika. Autor istie kako se vrlo malo panje poklanja izuavanju ove tematike,
te kritiki pristupa miljenjima i tezama Dervia Korkuta, Alije Nametka, te Nijaza Alispahia
za koje smatra da su jedini koji su ozbiljnije pristupili ovoj problematici.
Korkut tvrdi da je u Uskufijevo vrijeme u Bosni, pa i u govoru Uskufijevog zaviaja (okolica
Tuzle), postojao jo jedan "samoglas" koji se "u staroslavenskom biljei sa ili " i da se on
osjea i u stihovima Uskufijevog rjenika. Smailovi se ne slae sa ovo tvrdnjom i smatra je u
potpunosti nenaunom. To to u Uskufijevom rjeniku pie: sol, sokol, i rasol, ne znai da su
se te rijei u 17. stoljeu izgovarale: sol , sokol i rasol (s poluglasom na kraju). Poluglas
se u njima na kraju sloga ranije izgubio, a poslije toga je sonant l, koji ve ima izvjesne
elemente samoglasnika, poeo prelaziti u o (pred kraj 14. stoljea). Dakle, Uskufi je sasvim
normalno pisao sol, sokol i rasol bez ikakve uzrone veze s poluglasom ().
Protiv Korkutovih pretpostavki i tvrdnji ne stoje samo naune injenice iz historije naega
jezika ve i rezultati dijalektolokih prouavanja bosanskih govora. Nijedan dijalektoloki
materijal nije potvrdio postojanje bilo kakvih tragova nekadanjeg poluglasa na podruju
Bosne i Hercegovine, a proueni su govori i Uskufijevog zaviaja (Ivan Brabec: "Govor Tuzle
i okolice).
Jedno od najvanijih pitanja u vezi s jezikom Uskufijevog rjenika jeste refleks staroga glasa
jat [] u rijeima gdje je taj glas postojao, tj. da li je Uskufi svoj rjenik pisao ijekavskim ili
ikavskim izgovorom. Poto autograf (original) rjenika jo nije pronaen, to se o tome pitanju

dosada pisalo samo na osnovu sauvanih rukopisnih prijepisa, s pretpostavkom, pa i tvrdnjom,

da su refleksi jata u Uskufijevom originalu uglavnom isti kao i u sauvanim prijepisima.
Sauvani prijepisi pokazuju da je refleks jata u njima preteno i (s manjim brojem primjera sa
ije i je, a s jo manjim sa e ).
Alija Nametak ponudio je svoju jeziku analizu Uskufijevog rjenika. On smatra da je jezik u
Uskufijevim pjesmama i rjeniku je veoma ist, a u pjesmama gotovo bez imalo turcizama.
Pisao je u ikavskom govoru. Rijetke su rijei pisane jekavski ili ekavski, a i te su sigurno iz
pera prepisivaa, kojima se pokoja takva rije iz ivog govora otela i ula u Uskufijev ikavski
govor. S refleksom i Nametak navodi ove rijei: bil (= bijel, 6 puta), ovik, hitit, kolivka,
kolino, korin, lip (2 puta), lipota, linik, mliko (2 puta), nedilja S refleksom ije ili je: ovjek
(2 puta), kolijevaka i koljevka, koljeno, korijen i korjen, ljekar, nedjelja, nevjesta, njedra,
srijeda S refleksom e: bei, breza, medved, mleko, nedra, seme, stenica
Nasuprot Korkutovim i Nametkovim kategorikim tvrdnjama da je Uskufi svoj rjenik pisao
ikavskim izgovorom, imamo miljenje Nijaza Alispahia koji sumnja u takve tvrdnje, ali ne
razrauje detaljnu argumentaciju protiv njih. On samo kae: "I Poturahidiju, kao i ostale
svoje tekstove, Uskufi je pisao ikavsim narjejem (!), to, svakako, dovodi u zabunu
istraivaa. Ostaje otvoreno pitanje da li je, zaista, Uskufi svoje tekstove pisao ovim
narjejem ili su prepisivai Uskufijinih rukopisa bili ikavci pa su ikavizirali i Uskufijin jezik!
Tuzlansko jeziko podruje nije ikavsko, niti je bilo ikavsko u Uskufijino vrijeme, to
potvruju i neki drugi rukopisi starih bosanskih pisaca s ovog podruja."
Smailovi smatra da ovakvo Alispahievo miljenje, mada kratko i nerazraeno, zasluuje
veliku panju, jer se temelji na naunim injenicama do kojih se u najnovije vrijeme dolo u
dijalektolokom prouavanju naega jezika, a posebno istonobosanskih govora.
Lingvisti kao to su Dalibor Brozovi i Ivan Brabec ponudili su teze koje nastoje opovrgnuti
vrste pretpostavke da je stanovnitvo izmeu srednjih i donjih tokova Drine i Bosne do 17.
stoljea bilo ikavsko. Zbog toga, Smailovi zakljuuje da Uskifijin rodni zaviaj (tj. Tuzla i
njezina okolica) nije nikada bio podruje ikavskih govora, pa ni u 17. stoljeu kad je Uskufi
ivio i pisao svoj rjenik. Prema tome, ikavizmi koji se nalaze u rukopisnim prijepisima
Uskifijevog rjenika nisu potvrda govornog stanja Tuzle u vrijeme njegovog ivota i
knjievnog rada. Autor istie da razloge njegovog postojanja treba traiti na drugoj strani.
Kao argument tome, Smailovi istie jezik franjevca Stjepana Matijevia koji je roen u Tuzli
i tu je djelovao barem 25 godina, a dijalekt mu je bio ijekavski s vrlo malim brojem ikavskih i
ekavskih oblika. Za takve oblike smatra da su tui nanos u njegovom govoru jer Matijevi
nije stalno ivio i radio u Tuzli, ili su uli u njegovo djelo pod utjecajem jezika religioznih
knjiga iz primorske i dalmatinske knjievnosti i drugih literarnih uzora. Slina je situacija i s
jezikom Matije Divkovia.
Smailovi istie da je o ostalim jezinim osobinama u Uskufijevom rjeniku teko govoriti jer
nemamo uvid u autorov originalni rukopis. Niko tano ne zna koliko ima rukopisnih prijepisa
Uskufijevog rjenika, ni gdje se sve oni nalaze. Jedni se nalaze u Gazi Husrev-begovoj
biblioteci u Sarajevu, drugi u Orijentalnom institutu u Sarajevu, dva se primjerka nalaze u
Arhivu grada Sarajeva, jedan prijepis je dospio ak do Univerzitetske biblioteke u vedskom
gradu Upsali. Meutim, tek kad se pronae autograf Potur- ahidije moi e se s naunom
sigurnou govoriti i raspravljati o jeziku Uskufijevog rjenika iz svih aspekata. Do tada

moemo samo nagaati, ali nikako sigurno govoriti o jezinim osobinama Uskufijevog
originalnog teksta.
Herta Kuna istie da se prisutnost ikavizama u djelima Matije Divkovia, Stjepana Matijevia
i ostalih bosanskih franjevaca s ijekavskog podruja objanjava u prvom redu
knjievnojezikim manirom, koji se formirao za franjevaku knjievnost u Bosni ve u toku
17. stoljea. Uzimajui u obzir Kunino miljenje, kao i prethodno navedene argumente, ovaj
rad zakljuujemo tezom da su i ikavizmi u djelu Muhameda Hevaija Uskufija zapravo
posljedica tadanjeg knjievnojezikog manira, a ne piev primarni dijalekt.

Pitanja:
1. Koji je prvi samostalni dvojezini rjenik pisan tokavskim dijalektom i njegove glavne
osobine?
2. Koliko ima rukopisnih prijepisa Hevaijevog rjenika i gdje se nalaze?
3. Koje je najvanije paleografsko pitanje u vezi sa Uskifijevim rjenikom?