Damir Agii

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

Za izdavaa
Magdalena Najbar-Agii
Urednik
Magdalena Najbar-Agii
Graki urednik
Kreimir Krnic
Recenzenti
dr. sc. Antoni Cetnarowicz
dr. sc. Dalibor Blaina
Oblikovanje naslovnice
Kreimir Krnic
Na naslovnici je prikazana slika Artura Grottgera Kovanje kosa
Karte preuzete iz knjige Polska na przestrzeni wiekw
Prijelom i tisak
Ibis-graka d.o.o.
IV. Ravnice 25, Zagreb
www.ibis-graka.hr

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb
UDK 94(438)1772/1918
AGII, Damir
Podijeljena Poljska : 1772.-1918. / Damir Agii.
- Zagreb : Srednja Europa, 2004.
Bibliograja. - Kazalo.
ISBN 953-6979-22-5
I. Poljska povijest -- 1772.-1918.
II. Poljska -- Povijest
440730025

Damir Agii

Podijeljena Poljska
1772.-1918.

Zagreb 2004.

Predgovor
Ova je knjiica namijenjena prije svega studentima povijesti i slavistike da im olaka sudjelovanje u nastavi i pripremu ispita na studiju,
ali i svima onima koje zanima ovo vano razdoblje poljske povijesti.
Hrvatski itatelji iz nje mogu saznati kako je tekao politiki razvoj
poljske povijesti u vrijeme nakon to su susjedne sile podijelile Poljsko-Litvansku Uniju.
Razdoblje nakon podjela i nestanka poljske drave bilo je izuzetno
po mnogim stvarima upravo u tom razdoblju dolazi do pribliavanja
meu svim slojevima poljskog drutva, odnosno nii drutveni
slojevi svojim ukljuenjem u borbu za osloboenje od ruske, pruske/
njemake ili austrijske vlasti postaju svjesnim pripadnicima poljske
nacije. U ranijim su razdobljima nositelji suvereniteta i posebnosti
poljske drave bili iskljuivo pripadnici aristokratsko-plemikog
sloja, sada nacionalnu svijest razvijaju i svi ostali. Dodue, tijekom
19. stoljea svoj posebni nacionalni osjeaj uz Poljake stvaraju i ostali
stanovnici nekadanje Poljsko-Litvanske Unije, prije svega Rusini/
Ukrajinci i Litvanci, kao i pripadnici ostalih nacionalnih manjina
poput idovske.
Ve nakon druge podjele Poljaci su podigli ustanak i pokuali
protjerati vlast djeljitelj, no u tomu nisu uspjeli Kociuszkov je
ustanak 1794. svladan, a Poljsko-Litvanska Unija nakon te je pobune
posve izbrisana s geografske karte Europe. Zapoelo je razdoblje od
123 godine tijekom kojeg su se poljski rodoljubi u nekoliko navrata
pokuali osloboditi tuinske vlasti. Pritom su stalno oekivali i po3

Damir Agii

mo sa strane, koju bi katkad dobili, no ee i ne bi. Kratkotrajno

razdoblje autonomnoga Varavskog Vojvodstva u doba Napoleonove
premoi u europskim odnosima pokazalo je da takva pomo moe
biti samo privremena i uvjetovana razliitim zahtjevima onoga koji ju
daje. Poljsko Kraljevstvo, stvoreno nakon Bekog kongresa, isprva je
ulijevalo nade u mogunost prihvaanja ruskog cara kao poljskog vladara. No brzo se pokazalo da je takva kombinacija iluzorna, a ruske
su se snage 1831. godine estoko obraunale s poljskim ustanicima.
Nastupilo je dugotrajno razdoblje diktature careva namjesnika i prva
faza rusikacije. Mnogobrojni poljski emigranti lutali su zapadnom
Europom i oekivali povoljan trenutak da se pobjedniki vrate u domovinu. Rusija je u meuvremenu zajedno s druga dva djeljitelja,
Pruskom i Austrijom, uvrivala svoju vlast na podruju podijeljene
Poljske. Malena Krakovska Republika, nije imala velike anse za opstanak; ekala se samo povoljna prilika da se ukloni i taj posljednji
ostatak poljske samostalnosti.
Proljee naroda, tj. revolucija 1848.-1849. godine, nije u veoj
mjeri dotaknulo Poljake, osim u pruskom dijelu. Novi veliki ustanak
Poljaci su priredili u ruskom dijelu 1863. godine. Ni ovaj put nisu
doekali oekivanu pomo od zapadnoeuropskih velesila niti su bili
u stanju due vrijeme pruati otpor nadmonim i mnogo brojnijim
ruskim snagama. Usto je ruski car ukinuo kmetstvo i na svoju stranu
pridobio ionako neodlune seljake. Represije koje su nakon ustanka sustigle ne samo njegove sudionike, nego i cjelokupno stanovnitvo Poljskog Kraljevstva, bile su jo ee nego tri desetljea ranije.
Nesmiljena rusikacija i nastojanje da se onemogui razvoj poljskog
identiteta ipak nisu dali rezultata. Slian je bio poloaj Poljaka i u
pruskom, odnosno njemakom dijelu, dok su na polju politike i
kulture ali ne i na gospodarskom podruju mnogo bolje stajali stanovnici Galicije, tj. austrijskog dijela nekadanje Poljsko-Litvanske
Unije. U potonjoj su pokrajini Habsburzi postali sinonim dobrog
vladara koji se brine za svoje podanike i omoguava im autonomno
odluivanje o svim ivotno vanim stvarima.
4

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

Potkraj 19. stoljea nastaju novi politiki odnosi, osobito u Poljskom Kraljevstvu. Stvaraju se prve moderne politike stranke sa stranakim programima. I eka se nova prilika za ostvarenje ve stoljetnog sna o nezavisnosti. Ona je stigla u vrijeme Prvoga svjetskog rata,
zapravo u trenutku kad su stjecajem okolnosti nestala sva tri djeljitelja i Rusko Carstvo, koje je dokrajila Oktobarska revolucija 1917., i
Njemaki Reich i habsburka Austro-Ugarska, koji su poraeni 1918.
godine. Nova Poljska nije nastala u starim granicama, a nije manjkalo
onih koji su upravo to silno eljeli, to je katkad dovodilo do kriza u
odnosima sa susjedima. S druge strane, jo vanije za prvu Poljsku
Republiku u njezinu su sastavu osim Poljaka u velikom broju bili i
pripadnici nacionalnih manjina: Ukrajinci, Litvanci, idovi, Nijemci,
esi... A to je postalo izvorite mnogih problema.
Zagreb, ljeto 2004.

Prva podjela Poljske

Tijekom 18. stoljea pod slabim vladarima iz saske dinastije Wettin
Poljsko-Litvanska Unija proivljavala je teke trenutke. Moni susjedi
Rusija i Pruska, u manjoj mjeri i Austrija, sve su se snanije mijeali
u njezine unutranje poslove. Jo je 1717. godine tzv. nijemi sejm
pod ruskim pritiskom prihvatio smanjenje poljske armije na samo
24.000 vojnika. Zastupnicima je bilo zabranjeno uzeti rije, trebali su
samo prihvatiti nametnute zakonske projekte. Zasjedanje je potrajalo
jedan dan.
Tri godine kasnije pruski kralj Fridrik I. i ruski car Petar Veliki
obvezali su se sporazumom u Potsdamu da e brinuti o plemikim
slobodama, prije svega o liberum veto (pravo svakog plemia
zastupnika u sejmu da se usprotivi bilo kojem zakonskom projektu
i poniti njegovo donoenje) i o slobodnom izboru vladara, te o
vjerskim slobodama u Uniji. Suverenitet poljskog kralja bio je time
uvelike ogranien. Korak dalje u ograniavanju poljske nezavisnosti
bio je sporazum tri crna orla iz 1732. prema kojemu su se Rusija,
Austrija i Pruska obvezale na zajedniku vojnu akciju kako bi nakon
smrti kralja Augusta II. sprijeile dolazak francuskog kandidata
Stanisawa Leszczyskog ili saskog kneza izbornika na poljski tron.
Ovaj je savez postao simbolom antipoljske djelatnosti njezinih triju
monih susjeda.
Gospodarstvo i drutveni odnosi u Poljsko-Litvanskoj Uniji bili
su tijekom 18. stoljea u sve loijem stanju, pa su temeljite reforme
cjelokupnog sustava bile jedini put za izlazak iz krize. U traenju
toga puta, tj. u prijedlozima da li i kako reformirati Uniju nastale
7

Damir Agii

su dvije politike grupacije konzervativna, hetmanska stranka, na

ijem su elu bili Franciszek Salezy Potocki i Jan Klemens Branicki,
te tzv. familija na elu s kneevima Czartoryskim. Dok su prvi bili
za zadravanje postojeeg politikog i drutvenog ustroja te za jae
oslanjanje na Francusku i Austriju, od kojih su oekivali pomo u
sluaju ruskog napada, pristae familije bili su za reformu sejma i
to je bilo posebno vano jer je ta institucija ve cijelo stoljee oteavala politiki ivot drave za ukidanje liberum veto. U vanjskoj su
se politici oslanjali na Rusiju.
Godine 1763. umro je kralj August III. Obje su se politike grupacije ukljuile u borbu za izbor novog vladara, a kao pobjednik izala
je familija. U tomu ih je aktivno podrala ruska vojska koja je na poziv stupila na poljski teritorij. Sljedee je godine na prijestolje zasjeo
Stanislav August Poniatowski. Taj pripadnik jedne sitnije plemike
obitelji, inae u srodstvu s Czartoryskima, imao je golemu prednost
pred svojim konkurentom saskim knezom izbornikom bio je miljenik i u mladosti ljubavnik carice Katarine II. Rusko-pruski dogovor oko postavljanja Poniatowskog na vladarski poloaj prihvatila je
1764. i Austrija, potpisujui s njima trostrani sporazum o ouvanju
plemikih sloboda u Poljsko-Litvanskoj Uniji.
Novi je kralj-prosvjetitelj bio vrlo obrazovan, podravao je mnoge
umjetnike i dao velik doprinos razvoju poljske kulture. U njegovo
je doba Varava postala istinska europska metropola, koja je izmeu
1764.-1792. brojano porasla ak etiri puta: s 30.000 broj stanovnika
prijestolnice popeo se na 125.000. Kralj je imao takoer brojne elje i
planove koji su se ticali politikih reformi, ak je i svoje krunsko ime
uzeo kao znak htijenja da bude reformator poput rimskog cara Augusta. Odmah nakon dolaska na vlast osnovao je Viteku kolu, obrazovnu instituciju u kojoj su se kolovali brojni budui vojskovoe.
No, Katarina II. imala je sa svojim izabranikom drugaije planove
nije od njega traila da provodi reforme i jaa poljsko-litvansku
dravu nego da izvrava njezinu volju i jaa ruski utjecaj u dravi. Stanislav August je do dananjih dana predmet brojnih kontroverznih
8

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

ocjena od toga da je upravo on upropastio poljsku dravu, da je bio

slabi, puko orue u rukama mone Katarine do izraza bezgraninih
pohvala njegovoj inteligenciji, obrazovanosti, toleranciji, prosvijeenosti i volji da podrava razvoj znanosti i umjetnosti. Istina je kao i
uvijek vjerojatno negdje u sredini Stanislav August zasigurno nije
bio velik vojskovoa i diplomat, ali ni ope prilike vremena u kojem
je vladao nisu bile povoljne, pa teko da je i mogao uiniti mnogo vie
za spas poljske dravnosti.

Stanislav August Poniatowski

Damir Agii

Godine 1768. sejm je i ovaj put pod ruskim pritiskom ba kao

1717. ozakonio formalno jednaka prava pripadnicima svih vjeroispovijesti i potvrdio tzv. kardinalna prava, tj. ona koja su se smatrala
najvanijima: pravo na slobodan izbor kralja, liberum veto, iskljuivo
pravo plemstva da obavlja upravne funkcije i posjeduje zemljina dobra, pravo plemstva da u odreenim sluajevima otkae poslunost
kralju i dr. Ta je prava jamila Katarina II., to je praktiki znailo
potpunu ovisnost Unije o Rusiji jer je bilo kakvu promjenu kardinalnih prava morala potvrditi ruska carica. Zastupnici koji su se protivili
odlukama sejma internirani su i poslani, na intervenciju ruskog veleposlanika u Varavi, u progonstvo u Rusiju.
Posljedica toga bilo je udruivanje plemstva u protukraljevsku i
proturusku koaliciju poznatu pod nazivom Barska konfederacija. Koalicija je stvorena u Baru u Podolju u veljai 1768. godine, a u nju su
uli gorljivi pobornici katolikog karaktera Poljsko-Litvanske Unije
i njezine potpune nezavisnosti te protivnici bilo kakvih temeljitijih
reformi drave. Na elu saveza nalazio se Jzef Puaski. Njegov sin
Kazimierz bio je jedan od najsposobnijih vojskovoa Barske konfederacije. Kasnije je otiao u Ameriku te se istaknuo kao jedan od heroja rata za nezavisnost, u kojem je i poginuo. Program Barske konfederacije bio je neobina mjeavina najrazliitijih ideja. Zanimljivo
je spomenuti da je na temelju izvjea koja je dobio od izaslanika
konfederacije u Francuskoj Jean Jacques Rousseau uskoro potom
napisao djelo Razmatranja o poljskoj vladi u kojemu je hvalio ustroj
Poljsko-Litvanske Unije. Vjerojatno mu se, u usporedbi s u Europi
dominirajuim apsolutistikim sustavom vlasti, inio bliskim idealu
dravne organizacije iz Drutvenog ugovora.
Barski su konfederati zahtijevali abdikaciju Stanislava Augusta,
a u borbi protiv kralja i ruske vojske koja mu je pomagala, uz njih je
stalo Osmansko Carstvo. To je uskoro dovelo do viegodinjeg ruskoturskog rata. Istodobno, na podruju Ukrajine dolo je do seljakog
ustanka, koji je osim to je bio poguban za tisue plemia, graana
i idova presjekao teritorijalnu vezu izmeu barskih pobunjenika
10

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

i Osmanskog Carstva. U jesen 1770. godine barski su konfederati

detronizirali kralja Stanislava Augusta. Ubrzo potom pokuali su
atentat na njega i ranili ga. Pokuaj atentata utjecao je na gubitak
simpatija dijela plemstva prema konfederatima, a jo u veoj mjeri na
gubitak vanjske podrke na koju su raunali.
Nakon etverogodinjeg ratovanja Rusija je odluila stati na kraj
kaosu i anarhiji. Jo je ranije Fridrik II. predlagao Katarini podjelu
Poljske, ali se ova nije na to odmah odluila smatrajui da e moi zadrati ruski utjecaj na cijelom podruju poljsko-litvanske drave. No,
budui da su na Balkanu porasle napetosti izmeu Austrije i Rusije,
a barski konfederati i dalje pruali snaan otpor, Katarina je 1772.
pristala na projekt podjele. S tim se vrlo brzo suglasila i Marija Terezija, koja je tri godine ranije anektirala podruje Spisza (na granici s
dananjom Slovakom).
U kolovozu 1772. godine u Sankt Petersburgu potpisan je sporazum o podjeli Poljske izmeu njezina tri susjeda: Rusije, Pruske i
Austrije. Unato svim tobonjim povijesnim pravima na pripojena
podruja i objanjenjima da djeljitelji zapravo ele sprijeiti rasap
poljske drave, ta je podjela bila jasan primjer pobjede sile nad zakonitou i legitimitetom. U Europi se tom nasilju nije suprotstavio
gotovo nitko. Suvremenicima je moda i bilo jasno da je rije o vanom naruavanju meunarodnih politikih odnosa, ali su se rijetki
odluili na osudu. Jedan od takvih izuzetaka bio je engleski lozof
Edmund Burke koji je javno osudio podjelu. Od europskih drava
jedino Osmansko Carstvo nije prihvatilo niti prvu, kao niti kasnije
podjele Poljske.
Najmanji, no gospodarski najrazvijeniji teritorij podruje Varmije, Gdanjskog Primorja i dijelovi poznanjske regije (Velikopoljske), ukupno 36.000 km s priblino 600.000 stanovnika pripao je
Pruskoj. Gubitkom tog teritorija sredinji su dijelovi poljske drave
ostali odsjeeni od Baltikog mora. Glavna poljska luka na Baltiku
Gdask ostao je u sastavu Poljske, ali bez kopnene veze s dravnim
teritorijem. Prusi su to iskoristili i uskoro su ograniili trgovaki pro11

Damir Agii

met uvodei visoku tranzitnu carinu. Godinje su od te carine ubirali

oko pet milijuna zlota. Istovremeno je godinji proraun poljske drave iznosio samo tri puta vie.
Austrija je dobila oko 83.000 km izmeu gornjeg toka Visle i
Zbrucza s vie od dva i pol milijuna stanovnika, najvie Poljaka. U
istonim predjelima toga podruja, kasnije nazvanog Galicija, veinsko je stanovnitvo bilo rusinsko (ukrajinsko). Glavni je grad Galicije
bio Lavov. Krakov je ostao u sastavu poljske drave.
Najvei je teritorijalni dobitak u prvoj podjeli ostvarila Rusija.
Pod carsku je vlast potpao teritorij istono od rijeka Dvina i Dnjepar, ukupne povrine 92.000 km s otprilike milijun i trista tisua
stanovnika. Nakon slamanja otpora Barske konfederacije Rusi su u
sibirsko progonstvo protjerali nekoliko tisua osoba, a zemljine su
posjede izgnanog i izbjeglog plemstva konscirali.
Nakon prve podjele Poljsko-Litvanska Unija i dalje je ostala jednom od najveih i najmnogoljudnijih zemalja Europe imala je vie
od pola milijuna kvadratnih kilometara, to joj je osiguravalo etvrto
mjesto po veliini, te oko osam milijuna stanovnika, po emu je bila
na estom mjestu. No, pala je u jo veu zavisnost. Sada su tzv. kardinalna prava jamile sve tri zemlje-djeljiteljice, koje su usto prisilile sejm da prizna podjelu. Pod pritiskom izabrani zastupnici 1773.
godine priznali su petersburki sporazum o podjeli. Nije bilo veeg
otpora, prosvjedovala je samo manja grupa zastupnika.
Isti je sejm proveo i reformu administracije, uredio porezne odnose i odredio brojnost poljske armije na 30.000 vojnika. Uspostavljena
je vlada Stalno vijee, u iji su sastav ulazili kralj, 18 senatora i 18
zastupnika sejma. Vlada je bila podijeljena na pet odjela (ministarstava). Glavna svrha formiranja Stalnog vijea bilo je osiguranje ruskih
interesa na iji je poticaj i nastala. No, Vijee je zapravo dalo poticaj
ograniavanju samovolje velikaa i oznailo poetak centralizatorskih
nastojanja kralja. Doprinijelo je i formiranju moderno obrazovanih
dravnih inovnika.

12

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

Vitebsk Smolensk

Minsk

Knigsberg

Riga

Pinsk

Poljsko-Litvanska Unija u doba podjela

Austrija

granice drava prije 1772.

Pruska

Be

Kijev

itomir

granice podjela
Rusija
I. podjela 1772.
II. podjela 1793.
III. podjela 1795.

Karta pokazuje podjele Poljske

Osim Stalnog vijea, taj je sejm 1773. godine formirao i Komisiju

za narodno obrazovanje, koja se esto naziva i prvim ministarstvom
prosvjete u svijetu. Ta je Komisija nastala na inicijativu kralja i bila
je podreena iskljuivo njemu. Sredstva za njezino djelovanje pronaena su u dobrima isusovakog reda koji je odlukom pape Klementa
XIV. netom bio ukinut. Komisija je vodila brigu o svim kolama u
13

Damir Agii

zemlji od dviju tzv. glavnih kola, tj. sveuilita u Krakovu i Vilnu,

preko srednjih do pukih i djevojakih kola. Vano polje djelatnosti prosvjetnog ministarstva bili su i obrazovanje nastavnika, nastavni
programi i udbenici, od kojih su neki bili u upotrebi sve do polovice 19. stoljea. Komisija je u velikoj mjeri pridonijela modernizaciji
kolskog sustava u duhu prosvjetiteljskih ideja. U nastavu su uvedeni
prirodoslovni predmeti, ogranieno je nauavanje latinskog jezika, a
uvedeno uenje modernih stranih jezika. Nastavni jezik u kolama
bio je poljski.
Prva podjela, kojom je zapoet proces nestanka poljske drave,
pokrenula je tako i brojne drutvene reforme koje su moda i mogle
promijeniti izgled Poljsko-Litvanske Unije. Uostalom, u razdoblju
to je slijedilo bilo je i drugih naznaka koje su ukazivale na put izlaska
iz krize.

14

Ustav Treeg svibnja

Godine 1788. zapoelo je zasjedanje tzv. Velikog sejma. Budui da
je potrajalo pune etiri godine, neki ga nazivaju i etverogodinjim.
Ovaj je sejm imao izuzetnu vanost u cjelokupnoj povijesti Poljske jer
su zastupnici 3. svibnja 1791. godine izglasali ustav.
Zasjedanje sejma zapoelo je u vrijeme kada je Rusija ponovno
bila u ratu s Osmanlijama, dok su ju sa sjevera na engleski poticaj
napali veani. Stanislav August vidio je u takvoj situaciji priliku za
nove reforme, a Katarina II. dopustila je sazivanje sejma. Isprva su
meu zastupnicima prevladavali pristae hetmanske grupacije, konzervativci koji su blokirali reforme, zahtijevali ouvanje starih plemikih privilegija te podravali anarhiju i slabu sredinju vlast. S druge
strane, velik je utjecaj imala i grupacija koja je stala uz kralja podravajui ga u tomu da se u izvoenju reformi previe ne uznemirava ruski protektor. Njihova je glavna namjera bila ojaati kraljevsku vlast.
Trea je grupa zastupnika bila za korjenite reforme. Ta je malobrojna
rodoljubna stranka traila i to vee osamostaljenje Poljske od ruskih
utjecaja. S vremenom su se odnosi izmeu tri parlamentarne grupacije promijenili. Potkraj 1790. provedeni su dodatni izbori za nove
zastupnike, a sejm je od tada podijeljen u dvije grupacije jedni su uz
kralja i pristae su reformi, drugi su protivnici snane sredinje vlasti
i opiru se reformama. Kraljeva je pozicija ojaala. Reformatorsku je
stranku podravala i grupa javnih djelatnika izvan sejma na ijem
se elu nalazio glasoviti prosvjetiteljski pisac Hugo Kotaj. U tom
krugu, tzv. Kotajevoj kovanici, stvarali su se mnogi projekti i
planovi preureenja dravnog ustroja.
15

Damir Agii

Sejm je od samog poetka raspravljao o reorganizaciji vojske i poveanju prorauna te promjenama u poloaju graanstva i seljatva.
Donio je odluku o poveanju brojnosti poljske armije do 100.000
vojnika, kao i o znatnom povienju poreza. Plemstvo je oporezovano
s 10% od ukupnih prihoda, a sveenstvo s 20%. Jo poetkom 1789.
ukinuto je Stalno vijee i odbaena su kardinalna prava. Zasjedanje
sejma izazivalo je sve vee zanimanje meu graanstvom, napose nakon izbijanja Francuske revolucije. U jesen 1789. stanovnici Varave i
drugih gradova krenuli su u tzv. crnoj procesiji do kraljevske palae i
predali zastupnicima memorandum u kojem su zahtijevali jednakost
pred zakonom, nedodirljivost privatnog vlasnitva te pravo na kupovinu zemlje za graanstvo.
Tijekom prvog dijela zasjedanja sejma pruski je veleposlanik u
Varavi predloio podrku reformatorskoj struji. Iako je velik broj reformatora bio sklon povjerovati kako e se na taj nain uspjeti osloboditi ruskih utjecaja, cijena koju su Prusi traili bila je previsoka
odricanje Poljske od Gdaska i Torua. Sejm je kao odgovor na
pruske prijedloge donio zakonski lanak kojim je poljski teritorij
proglaen nedjeljivim. Unato tomu, kasnije je u proljee 1790. godine sklopljen prusko-poljski obrambeni savez, usmjeren prije svega
protiv Rusije. No to nije smetalo Prusima da istodobno pregovaraju s
Rusima o zajednikoj akciji na podjeli poljsko-litvanske drave.
U proljee 1791. godine pojaale su se aktivnosti reformatorske
grupacije. Plemii bezemljai izgubili su politika prava. S druge strane, stanovnici kraljevskih gradova dobili su temeljna graanska prava,
meu kojima i pravo da u sejm alju svoje predstavnike koji su isprva
imali samo savjetodavni glas. Graanstvo je dobilo pravo da kupuje
zemlju, a stanovit je broj graana dobio plemika prava. Takoer, doputeno im je da sudjeluju u obavljanju administrativnih poslova.
Vrhunac uspjeha reformatorske grupacije bio je Ustav 3. svibnja.
Cjelokupna priprema teksta Ustava provedena je u potpunoj tajnosti.
Za nj su znali samo rijetki zastupnici. Za izglasavanje Ustava kralj i
njegovi pristae izabrali su termin neposredno nakon uskrnjih blag16

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

dana. Zapravo, iskoristili su odsutnost dijela zastupnika koji su se

najee suprotstavljali reformama. Od ukupno 359 zastupnika na
sjednici na kojoj je Ustav prihvaen bilo je prisutno tek njih 182,
uglavnom pristaa reformi. U vrijeme dok je sejm zasjedao na varavskim se ulicama okupljalo mnotvo, dok je vojska bila u stanju
pripravnosti.

Suvremeni prikaz donoenja Ustava 3. svibnja

17

Damir Agii

Nakon to je maral sejma Stanisaw Maachowski proitao nekoliko izvjea poljskih poslanika iz inozemstva o tomu kako dravi
prijeti nova podjela, kralj je na pitanje to initi u situaciji kada je
ugroen opstanak drave odgovorio da jedini spas vidi u usvajanju
Dravnog ustava. Proitan je prijedlog, zbunjena oporba nije imala
snage da bilo to poduzme i Ustav je aklamacijom prihvaen. Stanovnitvo Varave radosno je primilo vijest o promjeni dravnog ustroja.
Prosvjedovali su jedino poraeni zastupnici konzervativne parlamentarne grupacije. Jedan je od njih ak izjavio da e ubiti sina jer ne eli
da mu dijete ivi u ropstvu.

Unutranja naslovna stranica Ustava 3. svibnja

18

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

Ustav je sadravao samo 11 lanaka. Katolika je religija odreena

kao vladajua u dravi. Potvrene su privilegije plemstva, ali je ono
zauzvrat imalo obveze prema domovini. Nije ukinut staleki sustav,
no graani su dobili vea politika prava. Jo nisu u potpunosti izjednaeni s plemstvom. Koncesije seljatvu nisu bile velike. Plemstvo
je izgubilo pravo sudovanja nad kmetovima. Sudska nadlenost nad
seljacima pripala je dravnim institucijama. Kmetstvo nije ukinuto,
a osobnu su slobodu dobili samo doseljenici, tj. seljaci pridoli izvan
granica drave. Vano je napomenuti da su seljaci u Ustavu 3. svibnja
izrijekom spomenuti kao veina naroda.
Izvrene su temeljite promjene dravnog ustrojstva. Ukinuta je
dvojnost dravne organizacije, tj. ukinuta su sredinja tijela za Poljsku
Kraljevinu i Veliku Kneevinu Litvu te uvedeni zajednika vojska i
dravni nancijski poslovi. Litvansko je plemstvo dobilo pravo da zauzme polovicu funkcija u sredinjim tijelima vlasti. Najvie dravno
tijelo i dalje je ostao sejm, a zastupnici su postali predstavnici cijelog
naroda. U sastav zastupnikog doma sejma ulazila su 204 zastupnika
(po 68 iz svake od tri pokrajine) i 24 predstavnika slobodnih kraljevskih gradova. Senat se sastojao od biskupa, vojvoda (upravni inovnici na elu vojvodstava), katelana (upravitelja gradova) i ministara.
Imao je 130 lanova. Zasjedanjima zastupnikog doma predsjedavao
je maral sejma, a senatske je sjednice vodio kralj.
Jedna od najvanijih odluka Ustava 3. svibnja bilo je ukidanje liberum veto i zabrana organiziranja konfederacija. Zastupniki dom
dobio je prevagu nad senatom. Zakonski su projekti trebali biti prihvaani veinom glasova.
Nasljedno pravo poljske krune nakon smrti kralja Stanislava Augusta Ustav je prenosio na sasku dinastiju Wettin. Kralj je izgubio
velik dio svojih ranijih ovlasti. Uvedeno je vielano tijelo izvrne vlasti, tzv. Straa zakona, koje je bilo odgovorno sejmu. U sastav Strae
zakona uli su kralj kao njezin predsjedavajui, poljski primas te pet
ministara policije, uprave, vanjskih poslova, rata i nancija. Osim
njih sedmorice, u ovom su najviem tijelu izvrne vlasti bili i maral
19

Damir Agii

sejma, (punoljetni) prijestolonasljednik te dva tajnika, ali bez prava

glasa. Straa zakona bila je prva vlada na svijetu u kojoj je ministar
ustavno odgovarao za svoju djelatnost. Sejm je mogao izglasati nepovjerenje ministru. Primas je iz toga bio iskljuen jer je u Strai zakona sudjelovao kao duhovni predvodnik drave, pa je imao doivotni
mandat. Osim toga, primas se nalazio na elu Komisije za narodno
obrazovanje.
Ustavom 3. svibnja u Poljskoj je uvedena ustavna monarhija. Iako
nije ukinut staleki sustav, uvoenje koncepcije suverenosti naroda
nadavalo je Ustavu obiljeja modernosti. Nesumnjivo, rije je bila
o revolucionarnim promjenama, to konzervativni elementi nikako nisu mogli prihvatiti. Odmah nakon usvajanja Ustava politika
se scena u Poljskoj podijelila na dvije strane: pristae i protivnike
Ustava. Meu pristaama osobito se isticao kralj Stanislav August.
Protivnici ustavnih promjena obratili su se za pomo carici Katarini
II. U proljee 1792. godine sklopili su u Sankt Petersburgu savez za
obranu starih sloboda. Taj je savez protiv kralja proglaen neto
kasnije u mjestu Targovica u Ukrajini, pa se naziva Targovikom
konfederacijom. Budui da su Rusi jo u jesen prethodne godine
postigli mir s Turcima u Jassiju, imali su odrijeene ruke. Brojna
ruska vojska (oko sto tisua vojnika) prela je granice Poljske i u vrlo
kratkom roku porazila nedovoljno pripremljenu i slabo naoruanu,
malobrojniju poljsku vojsku. Nije mnogo znaio ni herojski otpor i
nekoliko pobjeda koje su kraljevoj vojsci priskrbili Jzef Poniatowski i Tadeusz Kociuszko. S druge strane, Pruska se nije pridravala obveza danih u proljee 1790. potkrepljujui to tvrdnjama kako
je prusko-poljski obrambeni savez sklopljen s dravom drugaijeg
politikog ustroja nego je to je to ustavna Poljska. Vrlo je glasno
odjeknuo i prelazak Stanislava Augusta na stranu targoviana. Kralj
je to uinio na poticaj svojih savjetnika, napose Kotaja, u srpnju
1792. godine. Rat za obranu ustavnih promjena bio je time zavren.
Vlast u zemlji prividno su dobili voe Targovike konfederacije, ali
je Poljska postala zapravo ruski protektorat. Vodei politiari iz vre20

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

mena Velikog sejma nestali su s politike pozornice, tovie, mnogi

su emigrirali u Sasku ili Austriju.
Rusija i Pruska istodobno su pripremale teren za novu podjelu
Poljske. Zauzele su dijelove njezina teritorija, a sporazum o podjeli
potpisan je u sijenju 1793. godine. Pruska je uzela neto manje od
60.000 km (meu ostalim, gradove Gdask, Toru, Czstochowu i
dr.) s oko milijun stanovnika, dok je Rusija prisvojila vie od 250.000
km teritorija s oko tri milijuna stanovnika. Austrija nije sudjelovala
u drugoj podjeli Poljske. Nije se na vrijeme odluila, a Rusima nije
bila ni potrebna.
Kao i prilikom prve podjele, i ovaj su puta djeljitelji eljeli stvoriti
privid legitimnosti, pa su natjerali zastupnike sejma da na zasjedanju
u Grodnu potvrde in podjele. Iako su meu zastupnicima prevladavale osobe lojalne Rusiji, na zasjedanju je neoekivano dolo do problema jer sejm nije htio postupiti prema diktatu. Tek nakon mjesec
dana na jednoj je sjednici potkraj rujna 1793. godine, na kojoj nitko
nije htio uzeti rije, maral sejma Stanisaw Bieliski zakljuio da
je utnja znak odobravanja i potpisao akt kojim se prihvaa druga
podjela Poljske. Na ostatku poljskoga dravnog teritorija povraen je
ustroj kakav je bio prije donoenja Ustava 3. svibnja. Obnovljeno je
Stalno vijee, ali je njime upravljao ruski ambasador. Nije vraena institucija liberum veto. Mogua je bila tek u jednom sluaju ukoliko
bi netko htio promijeniti sveta, stalna, nenaruiva i vjena kardinalna
prava. Broj vojnika ogranien je na samo petnaest tisua.
Ustav 3. svibnja snano je odjeknuo u Europi. O usvajanju tog
dravnopravnog akta svoje su vlade izvjetavali gotovo svi veleposlanici europskih drava u Varavi. Donoenjem temeljnog ustavnog
akta Poljaci su preduhitrili sve ostale narode u Europi. Svoj su ustav
donijeli pola godine prije Francuza, samo etiri godine nakon to su,
kao prvi u svijetu, ustav donijeli Amerikanci. Valja imati na umu da
su poljsko-litvansku dravu u tom asu okruivale zemlje kojima su
vladali apsolutistiki vladari. Na gospodarskom i vojnom polju poljski su susjedi u doba prosvijeenog apsolutizma doivjeli napredak,
21

Damir Agii

a u Poljsko-Litvanskoj Uniji vladar nije plemstvu mogao nametnuti

nove obveze i ogranienja. Znaenje i veliina Ustava 3. svibnja sastoji se upravo u tomu da se smo plemstvo njime odricalo nekih
svojih privilegija. Do Ustava nije dovela revolucija kao u Francuskoj
ili Americi, nego svjesno djelovanje pripadnika plemikog stalea.

Tadeusz Kociuszko

22

Kociuszkov ustanak
Druga podjela izazvala je veliko nezadovoljstvo u poljskom drutvu.
Pripadnici Targovike konfederacije i kralj Stanislav August optuivani su za nacionalnu izdaju, a proturusko raspoloenje u Poljskoj je
uvelike poraslo. Tomu je pridonosila i injenica da su se ruski vojnici
ponaali kao istinski okupatori. Poljska emigracija u Saskoj zapoela
je pripreme za podizanje ustanka. Emigranti su oekivali francusku
pomo, pa su u Pariz poslali Tadeusza Kociuszka, mladog i sposobnog asnika, pitomca Viteke kole i sudionika rata za ameriku nezavisnost, jednog od heroja rata protiv Rusa 1792. godine. Francuska
je vlada postavila neprihvatljive uvjete republikansko ureenje poljske drave i potpuno ukidanje feudalnih odnosa.
Ipak, pripreme za ustanak su nastavljene. Njegovu je izbijanju jo
vie pridonijelo ponaanje ruskog ambasadora Josifa Igelstrma, koji
je naredio daljnje smanjenje brojnosti poljske vojske. Jedna se postrojba u oujku 1794. pobunila i napustila vojarnu, to je izazvalo
lavinu ustanka. Kociuszko, koji se u meuvremenu vratio u Poljsku,
u Krakovu je 24. oujka 1794. proglasio poetak ustanka i preuzeo
diktatorske ovlasti kao njegov naelnik. Oekivao je da e samo u
Krakovskom vojvodstvu uspjeti mobilizirati vie od 30.000 vojnika,
ali ih je prikupio tek neto vie od tri tisue. Njegova je vojska krenula prema Varavi. Na tom putu isprijeila mu se ruska vojska kod
mjesta Racawice. Bitka koja se tamo odigrala 4. travnja 1794. ula je
u poljsku povijest kao jedna od najveih poljskih nacionalnih legendi
i mitova. Ustanika je vojska porazila Ruse, a u tomu su odluujuu
ulogu imali odredi kosaca, slabo naoruanih seljaka bez ikakvih voj23

Damir Agii

nih znanja. Meu njima osobito se istaknuo seljak Wojciech Bartosz,

koji je odmah dobio asniki in i plemiko prezime Gowacki. Prema amerikom obiaju, Kociuszko se sutradan nakon bitke obukao
u uniformu odreda koji je odnio prevagu i odluio ishod bitke, tj. u
seljaku odjeu.
Unato pobjedi kod Racawica, Kociuszkova je vojska onemoguena u napredovanju prema Varavi. No odjeci ove bitke prevladali su
njezino vojno znaenje. Posvuda je narastalo ustaniko raspoloenje.
U Varavi su, primjerice, 17. travnja poljski vojnici i graanstvo napali
rusko veleposlanstvo i garnizon te nakon dva dana tekih borbi protjerali omraene Ruse. Voe targoviana, koji su se zatekli u prijestolnici, osudili na smrt. Ustanici su uskoro potom zavladali i Vilnom.
Potkraj travnja ustanak je obuhvatio skoro cijelo podruje nekadanje
Poljsko-Litvanske Unije. Ruska se vojska povukla prema leskoj.

Koiuszkova prisega na krakovskom glavnom trgu

elei na svoju stranu pridobiti cjelokupno stanovnitvo, Kociuszko je jo 7. svibnja 1794. izdao tzv. Polanecki proglas kojim je ukinuta osobna zavisnost kmetova i zajameno njihovo pravo na zemlju
te smanjena feudalna podavanja tijekom ustanka. Proglas nije odmah
24

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

obznanjen zbog straha od reakcije plemstva. Kada je u srpnju iste godine postao javan, bilo je ve prekasno jer se ustanak naao u krizi.
U borbe se, naime, umijeala Pruska. Berlinski je dvor poslao vojsku da pomogne guenju ustanka iji su razmjeri sve snanije uznemiravali djeljitelje Poljske. U lipnju 1794. Prusi su zauzeli Krakov, a
njihova se vojska, na elu s kraljem Fridrikom Vilimom, u srpnju nala
i u predgrau Varave. Na teritorij Poljske uli su i austrijski odredi.
Situacija je postajala sve dramatinija, pa je Kociuszko odluio premjestiti dio snaga na podruje pod pruskom vlau. U Velikopoljsku
je poslao korpus generala Jana Henryka Dbrowskog, koji je tamo
postigao sjajan uspjeh osvojio je Pozna i Gniezno te pripremio
opsadu Torua. Prusi su morali napustiti opsadu Varave.
Ipak, Kociuszkov se ustanak uskoro naao pred nepremostivim
problemima. Rusi su zauzeli Vilno i pod zapovjednitvom generala
Aleksandra Suvorova nezadrivo napredovali prema Varavi. U bitki
kod Maciejowica, mjestu jugoistono od Varave, 10. listopada 1794.
dvostruko je slabija poljska vojska teko poraena, a sm naelnik
ustanka Kociuszko ranjen i zarobljen. Zatoeni su i brojni drugi visoki asnici i lanovi glavnoga ustanikog stoera. Ta je bitka strahovito demoralizirala poljsku javnost. Put prema Varavi bio je otvoren
i ruska je vojska bez veih potekoa uskoro dola pred poljski glavni
grad. Suvorov je 4. studenog 1794. izveo silovit napad na varavsko
predgrae Pragu. Otpor je brzo svladan, a rezultati napada bili su vrlo
teki oko deset tisua poljskih vojnika poginulo je ili zarobljeno,
dok je oko osam tisua civila pobijeno ili poginulo prilikom bijega
preko Visle. Rusko je topnitvo pucalo u mase, sruen je most. Vojska
i politiko vodstvo napustili su Varavu i uputili se prema Krakovu.
Deset dana kasnije predali su se austrijskoj vojsci. Ustanak, u historiograji poznat kao Kociuszkov, potpuno je slomljen. Represije nad
ustanicima i cjelokupnim stanovnitvom bile su vrlo otre. Velik je
broj vojnika poslan u sibirsko progonstvo ili je pak prisilno ukljuen u sastav ruske armije. Politiki voe ustanka osueni su na teke
zatvorske kazne ili su internirani. U progonstvo je, i to sm bez
25

Damir Agii

obitelji, dvorjana i garde protjeran i kralj Stanislav August, koji u

ustanku nije imao znaajniju ulogu. Poslan je u Grodno u Litvi, a tek
nakon smrti Katarine II. novi ga je car Pavle pozvao u Sankt Petersburg, gdje je i umro poetkom 1798. godine. U meuvremenu se u
studenom 1795. odrekao poljske krune.
Time je i formalno-pravno prestala postojati samostalna poljska
drava, ionako ve razdijeljena meu tri susjedne zemlje. Slubeni
pregovori o treoj podjeli zapoeli su polovicom prosinca 1794. godine. U sijenju 1795. postignut je naelan sporazum o podjeli, ali
su se rasprave o razgranienjima oduile tijekom nekoliko mjeseci.
Konaan ugovor o podjeli potpisan je u sijenju 1797. u Petersburgu.
Vladari triju zemalja koje su ga potpisale obvezali su se da nijedan od
njih nee uzeti titulu poljskog kralja niti e uivati pojam Poljsko kraljevstvo. Na taj se nain eljela izbrisati svaka uspomena na nezavisnu
i suverenu poljsku dravu s vlastitim vladarem i dravnom vlau.
Pruska je dobila vei dio Mazovije s glavnim gradom Varavom,
kao i litvanska podruja do Njemena. Podruja na istok od Njemena
i Buga pripala su Rusiji, dok je ostatak Malopoljske i podruje oko
Lublina zauzela Austrija.

Pokolj u Pragi u studenom 1794.

26

Podijeljena Poljska
Treom podjelom 1795. prestala je postojati samostalna poljska drava. Tijekom tri diobe Rusija je uzela ukupno 62% teritorija Poljsko-Litvanske Unije s oko 45% njezina stanovnitva, Pruska petinu
teritorija s neto vie od petine stanovnitva, a Austrija 18% teritorija s 32% stanovnitva. U brojkama to izgleda ovako: Rusija oko
460.000 km i blizu sedam milijuna ljudi, Pruska oko 150.000 km
i tri milijuna stanovnika, te Austrija oko 130.000 km i blizu pet
milijuna stanovnika. Rusi su zauzeli gospodarski najmanje razvijeno
podruje u kojem je preteno ivjelo pravoslavno bjelorusko i ukrajinsko seljatvo. Poljski etniki element u tom dijelu podijeljene drave inilo je plemstvo i dio stanovnitva gradova. Osim toga, u ruskom
su dijelu vaan dio etnike strukture predstavljali Litvanci i idovi.
Pruska je u diobama preuzela gospodarski i drutveno najrazvijenije
podruje. Njoj je pripala i Varava, te glavna luka na Baltiku Gdask. Velik dio stanovnitva pod pruskom vlau bili su etniki Poljaci,
dio su inili Nijemci i idovi. Austrija je pak dobila poljsku veinu
i znatnu ukrajinsku manjinu (u istonim dijelovima Galicije Rusini,
tj. Ukrajinci inili su veinsko stanovnitvo). I ovdje je bilo prisutno
idovsko stanovnitvo, uglavnom u gradovima.
Politiku katastrofu i nestanak drave pratila je i gospodarska
katastrofa. Nova teritorijalna podjela oteala je, ponekad i onemoguila robnu razmjenu izmeu regija koje su se nale s dviju strana
granice. U sva tri dijela bive poljske drave uvelike su poveana porezna optereenja, dok su prihodi u velikoj mjeri odlazili u sredinje
dravne blagajne djeljitelja. Takoer, uvedena je opa vojna obveza,
27

Damir Agii

koja je posebno teka bila u ruskom dijelu gdje je vojni rok trajao i po
dvadeset godina. Vojnoj slubi vie nije podlijegalo samo plemstvo
nego i cjelokupno stanovnitvo.
U sva tri dijela uveden je novi administrativno-teritorijalni sustav.
Rusi su stvorili devet novih gubernija, kojima su upravljali carski slubenici imenovani iz Petersburga. Poljska historiograja to podruje
esto naziva oduzete zemlje. Sudstvo je ostalo u rukama plemstva, a
Katarinin nasljednik car Pavle donekle je 1796. godine oslabio pritisak i dopustio obnovu plemike samouprave s lokalnim skuptinama
(tzv. sejmik). Pruske su vlasti stvorile tri nove pokrajine Zapadnu,
Junu i Novoistonu Prusku, koje su se dijelile na okruge i na kotare.
Lokalnu su vlast obavljali tzv. landrati, tj. zemaljska vijea. Austrija
je od zauzetih poljskih teritorija stvorila Kraljevstvo Galicije i Lodomerije. Tim su nazivom Habsburzi htjeli iskazati svoje tobonje
povijesno pravo na srednjovjekovne kneevine Hali i Vladimiriju,
kojima su u 14. stoljeu vladali ugarski kraljevi iz dinastije Anuvinaca. U historiograji je uobiajen skraeni naziv pokrajine Galicija.
U novoj je krunskoj zemlji uvedeno pet okruga na elu kojih su se
nalazili dravni inovnici tzv. staroste. Lokalna je vlast i ovdje ostala
u rukama plemstva.
U sva tri dijela bive Poljske na snazi je ostao feudalni sustav.
Poloaj seljaka poboljao se u pruskom dijelu gdje je na snagu stupila
zakonska regulativa plemi vie nije mogao izbaciti kmeta sa zemlje
bez sudske odluke, a patrimonijalno sudstvo stavljeno je pod nadzor
drave. I u austrijskom dijelu dolo je do stanovitog poboljanja poloaja seljatva, ali je veina reformi koje je nastojao uvesti Josip II.
propala jo potkraj njegova ivota (1790.). S druge strane, poloaj
seljakih masa u ruskom dijelu uvelike se pogorao. Poela je prodaja
seljatva bez zemlje, tzv. seljakih dua. Bila je to institucija koju
europski feudalni sustav nije poznavao. Procjenjivalo se da u ruskom
dijelu ivi oko 650.000 seljaka (mukih). Od toga je oko 165.000 seljaka dano zajedno s konsciranim imanjima poljske aristokracije i
plemstva na uivanje ruskim generalima i miljenicima dvora. Osim
28

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

toga, vojna je obveza u Rusiji bila izuzetno teka, a porezi i feudalna

podavanja znaajno su poveani jer se visina feudalnih obveza nije
vie raunala prema veliini seljakog posjeda nego prema broju mukih dua. Novi su feudalni gospodari bili izrazito nasilni, a po zlu
je glasu bio poznat Platon Zubov, koji je dao pogubiti brojne seljake
protivne porastu podavanja.
Vrlo brzo nakon tree podjele poele su nastajati tajne organizacije koje su trebale povratiti izgubljenu nezavisnost. Opa situacija u
Europi, napose ratovi revolucionarne Francuske s njezinim neprijateljima, pridonosila je formiranju urotnikih saveza jer se smatralo
kako e nastati povoljni politiki uvjeti za osloboenje i obnovu poljske drave. Najaktivniji lanovi tajnih organizacija bili su pripadnici
plemstva, a u njihovim su vodstvima bili uglavnom sudionici Kociuszkova ustanka. Organizacije nisu brojale vie od nekoliko desetaka
ili stotinjak, dvjestotinjak lanova. Politika usmjerenja ovih organizacija bila su razliita od vrlo radikalnih do posve umjerenih, od
onih koja su izraavala republikanska uvjerenja do monarhistikih.
Prva tajna organizacija formirana je u Lavovu ve poetkom 1796.
godine pod nazivom Centralizacija. Njezina se djelatnost proirila u
sva tri dijela Poljske. Jedan od osnivaa i voa Centralizacije bio je
Walerian Dzieduszycki. Budui da je Napoleon 1797. sklopio mir s
Austrijom u Campo Formiju, nestala je mogunost francuske pomoi. Neto ranije upad poljske vojske iz osmanske vazalne kneevine
Moldavske u Galiciju zavrio je neuspjehom, a lanovi Centralizacije
uhieni su.
Godine 1797. lan Centralizacije Franciszek Gorzkowski, pristaa jakobinskih ideja, zasnovao je novu urotu i zapoeo aktivnu propagandu meu seljatvom Podlasja (podruje oko srednjeg toka Buga).
Njegove su parole bile izrazito radikalne potpuno osloboenje seljatva od feudalnih obveza i sudjelovanje u borbi za nezavisnost, i
nisu odgovarale plemstvu. Gorzkowski je izdan austrijskim vlastima
koje su ga uhitile. Osuen je na smrt, ali kazna nije izvrena ve je
Gorzkowski protjeran iz Austrije. Njegova je organizacija inae obu29

Damir Agii

hvatila samo seljake na jednom imanju i nije imala snaniji utjecaj

meu ostalim seljatvom.
U Varavi je 1798. u isto vrijeme nastalo Drutvo poljskih republikanaca. lanovi te organizacije zalagali su se za davanje osobne
slobode kmetovima, temeljitu pripremu ustanka i ekanje prave
prilike za zapoinjanje oruane borbe. Njihov je cilj bila nezavisna
poljska republika organizirana po uzoru na Francusku iz doba Direktorija. Republikanci su smatrali da sm ustanak nije dovoljan te da
svakako treba iskoristiti francusku pobjedu, koju su oekivali uskoro.
No, kada je Francuska 1800. zavrila rat u Italiji i potom sklopila mir
u Lunevilleu, poljski su republikanci zakljuili da jo nije vrijeme za
ustanak. Drutvo je ubrzo nakon toga prestalo djelovati.
Stanovit broj Poljaka naao se nakon tree podjele u emigraciji.
Meu njima je prevladavalo sitno plemstvo i inteligencija, a najvea sredita u kojima su izbjegli poljski rodoljubi nali smjetaj bili
su Pariz, Drezden i Venecija, u manjoj mjeri Istanbul. I u emigraciji
su postojale poljske organizacije. Najznaajnije meu njima bile su
tzv. Agencija i Deputacija. Prvu je osnovao jo Kociuszko u vrijeme
ustanka, a vodio ju je Franciszek Barss, koji je u Pariz i stigao kao
njezin diplomatski predstavnik. Agencija je zastupala vrlo umjerene stavove, a njezini su pristae u Ustavu 3. svibnja vidjeli temelje
budue organizacije poljske drave. Glavni im je cilj bio obnova drave, makar i po cijenu da se na tronu nae neki predstavnik dinastije Romanov ili Hohenzolern. Smatrali su da je za obnovu Poljske
dovoljna pobjeda Francuza protiv djeljitelja. S druge strane, lanovi
Deputacije bili su uglavnom mlai sudionici Kociuszkova ustanka
i aktivisti Kotajeve kovanice koji su se odlaskom u emigraciju
jo vie radikalizirali te su sada iz Pariza i Venecije vodili pripreme
za dizanje novog ustanka u Poljskoj. Iznosili su jakobinske parole i
buduu poljsku dravu vidjeli su kao republiku po uzoru na Francusku. Pripadnici dviju emigrantskih grupacija nisu nalazili zajedniki
jezik niti su uspjeli pripremiti jedinstven program djelovanja. lanovi
Deputacije isprva su nailazili na bolji prijem meu lanovima tajnih
30

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

organizacija u domovini, ali su nakon neuspjeha Centralizacije 1797.

godine znatno oslabili. Tada je ojaala Agencija, posebno jer je na
njezin poticaj i uz zalaganje generala Jana Henryka Dbrowskog zapoelo formiranje poljskih legija.
Pripreme za osnutak posebnih jedinica sastavljenih od Poljaka
(bilo ratnih zarobljenika podrijetlom iz Galicije, bilo dragovoljaca)
zapoele su 1796. nakon Napoleonovih uspjeha u Italiji. General
Dbrowski je i ranije, jo za trajanja Kociuszkova ustanka, predlagao osnivanje poljskih odreda koji bi se s francuskom vojskom borili
protiv zajednikih neprijatelja. U sijenju 1797. godine u svojim je
nastojanjima uspio i u Milanu je potpisao sporazum s vladom upravo
stvorene Lombardske Republike. Sporazum je predviao formiranje
poljskih legija, koje su trebale ojaati vojne snage novonastale drave,
a zapravo ukupnu vojnu mo Francuske o kojoj je Lombardska Republika ovisila. Legionari su bili regrutirani uglavnom meu ratnim
zarobljenicima, dok su asnika mjesta podijeljena pripadnicima emigracije. Nosili su odoru po uzoru na poljsku uniformu, epolete u talijanskim bojama te francuske kokarde. Zapovjedni je jezik bio poljski.
Vrhovni zapovjednik legija bio je Napoleon. Na samom poetku u
legijama je bilo oko 3600 vojnika, a ve nakon nekoliko mjeseci broj
se skoro udvostruio i iznosio je oko sedam tisua. Tada su formirane
dvije legije pjeatva, bataljon topnitva i konjika pukovnija. U Italiju je u ljeto 1797. pristigao Jzef Wybicki, jedan od voa Agencije
i prijatelj generala Dbrowskog, te napisao Pjesmu poljskih legija u
Italiji koja zapoinje stihovima Jeszcze Polska nie umara pki my
yjemy (Jo Poljska nije umrla dok mi ivimo). Ova je pjesma
izraavala nade i oekivanja neposredno nakon gubitka nezavisnosti.
Naila je na silan odjek meu legionarima i velikim dijelom poljskog
stanovnitva, a kasnije je postala poljska nacionalna i od 1918. godine dravna himna.
Poljske legije borile su se tijekom rata Druge koalicije protiv Francuske (1798.-1800.) i podnijele su velike gubitke, osobito u obrani
utvrde Mantova u srpnju 1799. godine. Pomogle su da se u Italiji
31

Damir Agii

uvrsti francuska vlast, ali nisu iskoritene za najvaniju stvar zbog

koje su u njih Poljaci rado ulazili za ustanak i osloboenje Poljske
od strane vlasti. Nakon parikog mira s Rusijom Napoleon se odrekao utjecaja u Srednjoistonoj Europi i obvezao da nee pomagati
tamonje oslobodilake pokrete. U tom su asu poljske legije imale
ve oko deset tisua vojnika, ali su izgubile politiki smisao. Napoleon
im je dao zadatak da bdiju nad talijanskim dravama koje su bile pod
francuskim protektoratom (Republika Italija i Kraljevstvo Etrurija).
Oko est tisua legionara premjeteno je uskoro na San Domingo
(dananji Haiti), gdje su trebali uguiti crnaku pobunu. Nenaviknuti
na tropske uvjete i u tekim borbama s pobunjenicima veina ih je
poloila svoje ivote na tom karipskom otoku. Nekoliko stotina preivjelih Poljaka ostalo je ivjeti na San Domingu, a u Europu ih se
vratilo samo tristotinjak.
Unato velikim potekoama koje su pratile osnivanje i djelovanje
poljskih legija te njihovu neslavnu zavretku, ove su vojne postrojbe
imale izuzetnu vanost za jaanje nacionalne svijesti. Od samog ih
je poetka pratila legenda koja je u njima i u Napoleonu Bonaparteu vidjela snagu to e dovesti do konanog obrauna s djeljiteljima
Poljske i omoguiti obnovu drave. S druge strane, mnogo je vanija
uloga legija bila u stvaranju dobro kolovanog asnikog kadra koji
e kasnije moi preuzeti teret organiziranja vojske Varavskog Vojvodstva i Poljskog Kraljevstva. Legije su osim toga bile i velika kola
demokracije i domoljublja. Vojnici i asnici u legijama esto su bili
upueni jedni na druge i staleke razlike meu plemstvom i obinim
poljskim graanima, seljacima i stanovnicima gradova, smanjivale su
se, ako ne i posve ponitavale.

32

Varavsko Vojvodstvo
Nakon to su Francuzi u ratu 1806. u nekoliko bitaka porazili Pruse,
Napoleon je u studenom uao u Berlin. U svoj stoer u glavnom
pruskom gradu pozvao je generala Jana Henryka Dbrowskog i
Jzefa Wybickog. Rat protiv Pruske jo nije zavrio, pruski saveznici
Rusi koncentrirali su snage prema Visli, pa je za pomo trebalo
pridobiti Poljake. Premda Napoleon nije dao vrsta jamstva o obnovi
i nezavisnosti Poljske, Dbrowski i Wybicki izdali su proglas kojim su
svoje sunarodnjake pozvali da podignu ustanak protiv Prusa i pomognu
francuskoj armiji. U isto vrijeme Kociuszko, koji je boravio u Parizu,
nije htio stati na francusku stranu sve dok Napoleon ne potvrdi da e
dopustiti obnovu Poljske u granicama prije podjela, uvoenje ustavne
vlade i osloboenje seljatva od feudalnih obveza. Pretpostavlja se
da Kociuszko nije dovoljno vjerovao caru Francuza i jo vie da
nije elio sudjelovati u obnovi okrnjene i ne posve samostalne poljske
drave. S druge strane, obvezivalo ga je i obeanje koje je prilikom
putanja na slobodu iz ruskog zatoenitva dao caru Pavlu da se vie
nee boriti protiv Rusije. Mogue je da su ga na ovakav stav naveli i
kontakti koje je imao s knezom Adamom Czartoryskim.
U meuvremenu su Dbrowski i njegovi suradnici poeli formirati poljsku vojsku. Tijekom nekoliko mjeseci uspjeli su organizirati
i naoruati oko 30 tisua vojnika, meu kojima je bio i velik broj
seljaka. Premda se nisu uvijek ponaali kao saveznici, nego esto kao
okupatori, Francuzi su doekivani s velikim oduevljenjem. Rat koji
su vodili protiv dva poljska djeljitelja Pruske i Rusije, izazivao je
radost i nadu Poljaka da e napokon uspjeti u svojim nastojanjima
33

Damir Agii

oko obnove drave. U lipnju 1807. godine ruska je vojska doivjela

teak poraz kod Friedlanda. Ne elei dopustiti da se ratna djelovanja prenesu na podruje Rusije, Aleksandar je pristao na pregovore.
Susreo se s Napoleonom u Tilzitu na pograninoj rijeci Njemen i 7.
srpnja 1807. potpisao mirovni sporazum. Dva dana kasnije potpisan
je i francusko-pruski mirovni ugovor. Sporazumom u Tilzitu Francuska i Rusija podijelile su sfere interesa. Dogovoreno je da se Pruskoj
oduzme vei dio teritorija nastanjen poljskim stanovnitvom i da se
na tom podruju formira Varavsko Vojvodstvo. Nova dravna tvorevina imala je stotinu i etiri tisue kvadratnih kilometara i neto vie
od dva i pol milijuna stanovnika. Gdask je ostao slobodnim gradom u kojem je stacioniran francuski garnizon. Podruje Podlasja s
Biaystokom pripojeno je Rusiji dok su Varmija i Gdanjsko Primorje
ostali u sastavu Pruske. Takav je mirovni sporazum uvelike razoarao
Poljake. Oekivali su znatno vei teritorijalni dobitak, a novoostvorena dravna tvorevina nije ak nosila ni poljski naziv.
Napoleon je 22. srpnja 1807. u Drezdenu osobno izdiktirao tekst
ustava Varavskog Vojvodstva. Poljski delegati koji su doli primiti ustav vjerojatno nisu mnogo utjecali na zavrnu redakciju, osim
moda na neke formulacije, posebno o sejmu, koji se sastojao od dva
doma (zastupniki dom i senat) a trebao se sastajati svake dvije godine po petnaest dana. Varavsko Vojvodstva ustrojeno je po uzoru
na Francusku i njezine vazale. Ukinute su staleke razlike i feudalne
obveze, svi su stanovnici postali ravnopravni pred zakonom. Stoga je
predvieno uvoenje jedinstvenog sudskog sustava za cijelu zemlju.
Uskoro je uveden i Napoleonov graanski zakonik.
Izborna su prava dobili ne samo pripadnici plemstva nego i velik
broj pripadnika graanstva i inteligencije, pa ak i pojedini zasluni
vojnici te neke grupe seljatva. Vanjska politika i izvrna vlast bili su u
rukama saskog kralja Fridrika Augusta koji je nosio titulu varavskog
vojvode. Ustav je uveo njegovu vrstu vlast. Kralj je imao zakonodavnu inicijativu. On je takoer imenovao ministre koji su mu bili
odgovorni. No, Fridrik August nije poznavao poljski jezik, Poljska
34

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

Napoleon diktira ustav Varavskog Vojvodstva

mu nije bila previe mila i u Varavi je kratko boravio samo nekoliko puta. Veinu svojih ovlasti prenio je na Ministarski savjet iji je
predsjednik bio Stanisaw Potocki. Vanu je ulogu imao i ministar
rata knez Jzef Poniatowski. Ipak, najvanija politika osoba tijekom
35

Damir Agii

postojanja Varavskog Vojvodstva bio je francuski veleposlanik u

Varavi. Poljska je vojska u ratu trebala biti pod vrhovnim zapovjednitvom francuskih generala. Unato tomu, Varavsko Vojvodstvo
imalo je posve poljski karakter slubeni je jezik bio poljski, dravni
su inovnici bili Poljaci. Postojala je i poljska armija ija je brojnost
ustavnom odredbom ograniena na 30.000 vojnika, a u njoj su sluili
i Poljaci izvan granica Vojvodstva. Uniforme i oznake bile su poljske.
Napoleon je dijelove poljske armije koristio u ratovima to ih je vodio
po Europi. Primjerice, tri najbolje pukovnije poljskog pjeatva poslane su 1808. u panjolsku.
Osim poljske armije, u Varavskom Vojvodstvu stvorena je i zasebna Nadvislanska legija (oko deset tisua vojnika) koja je izravno
ukljuena u sastav francuske armije. ivot u Vojvodstvu odvijao se
cijelo vrijeme njegova postojanja u znaku ratnih aktivnosti. Dravni
prihodi nisu bili dovoljni, a gospodarstvo je zbog poveanih vojnih
potreba bilo jako iscrpljeno. Izdravanje poljske armije i Nadvislanske legije zahtijevalo je vie od 60% prorauna. S druge strane, Napoleon je nekim svojim generalima kao nagradu dao poljske dravne
posjede to je dodatno smanjilo dravne prihode.
U prosincu 1807. godine proglaen je kraljevski dekret kojim su
regulirana pitanja prava vlasnitva zemljinih posjeda. Potvrena je
osobna sloboda kmetova i njihovo pravo da napuste selo (u tom bi
sluaju ostajali bez posjeda koji obrauju), ali je puno pravo vlasnitva
nad zemljom, zajedno sa zgradama i cjelokupnim inventarom priznato plemikim posjednicima. Zadrana su i feudalna podavanja, koja
su bila tretirana kao naknada seljaka posjedniku za uivanje zemlje.
Plemstvo je moglo diktirati agrarne odnose, imalo je i pravo protjerivanja seljaka s posjeda. Slikovito se govorilo da je prosinaki dekret
skinuo seljacima lance s nogu, ali zajedno s obuom.
Godine 1809. dolo je do novog francusko-austrijskog rata. Brojna je austrijska vojska (oko 30.000 vojnika) provalila u Varavsko
Vojvodstvo u kojem je bila tek polovica poljske armije (oko 15.000
vojnika). U travnju je dolo do velike bitke kod Raszyna u kojoj je
36

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

dvostruko brojnija austrijska armija naila na snaan otpor trupa

kneza Jzefa Poniatowskog. Premda je borba bila neodluena, Poniatowski je predao Varavu Austrijancima. Istovremeno, sa svojim je
jedinicama provalio u podruje tzv. Nove Galicije, tj. na teritorij to
su ga Habsburzi dobili u treoj podjeli Poljske. Tamo je oduevljeno
doekivan kao osloboditelj. Organizirao je dobrovoljake odrede i zauzeo Lublin, Zamo, Sandomierz i Krakov. Austrijanci su nakon tih
poljskih uspjeha napustili Varavu i pokuali povratiti izgubljena podruja u emu nisu uspjeli. Uskoro su u srpnju 1809. doivjeli i teak
Varavsko Vojvodstvo

Knigsberg

Karta Varavskog Vojvodstva

37

Damir Agii

poraz od Francuza kod Wagrama. Nakon nekoliko mjeseci sklopljen

je mir u Schnbrunnu prema ijim su odredbama dijelovi Galicije,
koje je zauzela poljska armija, uli u sastav Varavskog Vojvodstva.
Poljska se drava poveala za oko pedeset tisua kvadratnih kilometara i oko milijun i sedam stotina tisua stanovnika. To je omoguilo
i udvostruenje armije Varavskog Vojvodstva (do 60.000 vojnika).
Naravno, ivot nije postao nita laki.
Novi udarac, a potom i konanu propast, Varavsko je Vojvodstvo doivjelo tri godine kasnije. Rastua napetost izmeu Francuske
i Rusije pretvorila se u proljee 1812. u rat. U sastavu Napoleonove
Velike armije bilo je oko stotinu tisua poljskih vojnika, to je inilo
vie od jedne sedmine ukupnih francuskih snaga. Bio je to uistinu
golem napor za Varavsko Vojvodstvo. Poljski su vojnici sudjelovali
u svim veim bitkama, a posebice su se istaknuli kod Borodina te u
povratku pri prijelazu rijeke Berezine. S pohoda na Rusiju vratilo se
samo oko 30% od ukupnog broja poljskih vojnika. Oko sedamdeset
tisua ih je poginulo, ranjeno ili zarobljeno.
U veljai 1813. godine ruska je vojska ula u Varavu i uvela privremenu vladu. Poljske su se vlasti zajedno s vojskom povukle u Sasku.
Knez Poniatowski nije prihvatio ponudu poljskih pristaa cara Aleksandra da napusti Napoleona i prikljui se Rusiji. Sa svojim je vojnicima sudjelovao u bitki naroda u listopadu 1813. godine. Tamo je i
poginuo. Poraz kod Leipziga konano je presudio o sudbini Varavskog Vojvodstva, koje je do Bekog kongresa ostalo pod ruskom okupacijom, a tada je ukljueno u sastav Rusije kao Poljsko Kraljevstvo.
Premda je Varavsko Vojvodstvo nesumnjivo bilo francuski vazal,
estogodinje postojanje vlastite dravne tvorevine davalo je Poljacima nadu kako je mogue u potpunosti obnoviti poljsku dravu.
Obuhvaalo je teritorije i gradove koji su inili sredita Poljske od
srednjeg vijeka (Gniezno, Krakov, Varava). S druge strane, odigralo je vanu ulogu u povijesti poljske kulture, kolstva i formiranja
vlastite upravne strukture. Ukinuta je osobna zavisnost kmetova i u
stanovitoj su mjeri modernizirani drutveni odnosi.
38

Poljsko Kraljevstvo (1815.-1830.)

Poljsko je pitanje bilo jedno od najvanijih politikih pitanja o
kojima se raspravljalo na Bekom kongresu. Europske su se velesile
po tom pitanju podijelile. S jedne su strane Engleska, Austrija i
nova burbonska Francuska bile za to vee slabljenje snage i
moi Rusije, pa su u poljskom pitanju stale jedinstveno protiv
Napoleonova pobjednika Aleksandra I. Uz ruskog je cara stala
Pruska kojoj je zauzvrat obean zapadni dio Varavskog Vojvodstva
i cijela Saska. Iz teke diplomatske bitke, u kojoj nije nedostajalo ni
prijetnji orujem, Aleksandar I. izaao je kao pobjednik. Asistirao
mu je knez Adam Jerzy Czartoryski. Rusija se u korist Pruske
odrekla podruja oko Poznaa i Torua. Podruje oko Tarnopola
u (dananjoj) Ukrajini pripalo je Austriji, a Krakov s okolicom
proglaen je slobodnim, nezavisnim i strogo neutralnim gradom
pod zatitom sva tri djeljitelja. Na preostalom dijelu nekadanjeg
Varavskog Vojvodstva stvoreno je tzv. Poljsko Kraljevstvo, na
vijeke povezano s Rusijom. Titula poljskog kralja pripala je tako
ruskom caru, a konani ustroj nove dravne tvorevine, koja je imala
povrinu od skoro 130.000 km te vie od tri milijuna stanovnika,
trebao se formulirati naknadno.
Poetkom svibnja 1815. Rusija, Austrija i Pruska potpisale su
sporazume o meusobnim granicama gdje je istaknuto da e u sve
tri drave Poljaci dobiti predstavnitva i nacionalne zakone koji e
im moi osigurati ouvanje njihove narodnosti. Takva je formulacija
ula i u zavrni akt Bekog kongresa, pa su je poljski politiki i javni
djelatnici smatrali obeanjem autonomije.
39

Damir Agii

U studenom 1815. godine car Aleksandar podario je Poljskom

Kraljevstvu ustav. Glavni je autor ustava bio knez Adam Czartoryski.
U prvom je lanku potvrena konstatacija kako je Poljsko Kraljevstvo
zauvijek povezano s Rusijom, te da je svaki novi ruski car automatizmom i novi poljski kralj. Vanjska politika Kraljevstva, naravno, nije
bila samostalna, ali su Poljaci uivali samostalnost u unutranjim poslovima. Imali su svoju vladu (Upravni savjet), a dvodomni parlament
sejm, sastavljen od zastupnikog doma i senata, trebao se sastajati
svake dvije godine na jednomjeseno zasjedanje. Izborna prava imalo
je oko stotinu tisua stanovnika Kraljevstva, ukupno oko 2,5%, to je
u to doba bio velik postotak. Osim gore navedenoga, ustav je svim
stanovnicima Poljskog Kraljevstva jamio slobodu vjeroispovijesti,
slobodu govora i okupljanja te osobnu nedodirljivost. Premda je pravo imenovanja ministara i senatora imao kralj i unato tomu to je
Aleksandar smatrao da moe mijenjati i interpretirati odredbe ustava
kako ga volja, ovaj je ustav bio liberalan zakonski akt, vjerojatno najliberalniji u tadanjoj Europi. Ironija je bila da ga je dao apsolutistiki
vladar Rusije. Shodno svojim samodravnikim navikama, Aleksandar je smatrao da mu je doputeno mijenjati ustavne odredbe onako
kako odgovara trenutnim politikim interesima.
Nasuprot opem uvjerenju da e za svoga prvog namjesnika u
Kraljevstvu postaviti kneza Adama Czartoryskog, Aleksandar je na
taj poloaj imenovao generala Jzefa Zajczeka, nekadanjega bliskog
Kociuszkova suradnika i jakobinca a sada bezlinog karijerista. Poljsko Kraljevstvo dobilo je svoju vojsku jo za trajanja kongresa u Beu,
a na njezinu se elu naao carev brat veliki knez Konstantin. Naavi
se na poloaju vrhovnog zapovjednika armije, funkciji koja inae nije
ni bila predviena ustavom, Konstantin je postao najmonija osoba u
Poljskom Kraljevstvu. Unato tomu to je bio oenjen Poljakinjom,
bio je vrlo nepopularan meu Poljacima. Po prirodi je bio brutalni
autokrat, a vojsku je smatrao gotovo svojim privatnim dobrom u koje
nije nikome doputao mijeanje. Od asnika je zahtijevao apsolutnu
poslunost i odanost. esto ih je vrijeao i poniavao, pa su mno40

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

gi napustili redove vojske, meu njima i proslavljeni generali poput

Dbrowskog, a bilo je i sluaja samoubojstava. Ustavne i zakonske
odredbe nije potivao. S druge strane, titio je autonomiju Poljskog
Kraljevstva, ak je vjerojatno snatrio o preuzimanju trona.
Poljsko Kraljevstvo

Knigsberg

Karta Poljskog Kraljevstva

41

Damir Agii

O tomu koliko je car Aleksandar I. malo vjerovao Poljacima svjedoi i injenica da je u Poljskom Kraljevstvu imao jo jednog svoga
predstavnika, tzv. carskog opunomoenika, koji takoer nije bio
predvien ustavom. Na taj je poloaj postavio Nikolaja Novosilcova,
koji je bio jo nepopularniji od Konstantina jer je rukovodio tajnom
policijom i pripremao teren za likvidaciju poljske autonomije.
Prvi znakovi da se politika prema Poljacima mijenja te da se
smanjuju politike slobode bilo je uvoenje cenzure 1819. godine. U
svom proglasu prigodom proglaenja toga akta namjesnik Zajczek je
istovremeno najavio i ograniavanje osobnih sloboda graana. Uskoro su zapoela uhienja osoba osumnjienih za oporbenu politiku
djelatnost. Novosilcov je poeo stvarati tajnu policiju.
Oporbena djelatnost svoj je vrhunac doivjela na sejmu 1820. godine na kojem je vlada otro kritizirana zbog zakonskih projekata
koji nisu bili u potpunosti suglasni s ustavom, kao i zbog uvoenja
cenzure. Glavni oporbeni politiari pripadali su zemljoposjednikim
elitama iz zapadnih dijelova Kraljevstva, a posebice se isticala grupa
zastupnika iz Kaliszkog vojvodstva na ijem su elu bili braa Wincenty i Bonawentura Niemojowski. Naputajui zasjedanje sejma
1820., car Aleksandar prepustio je Konstantinu potpunu vlast u Poljskom Kraljevstvu i dopustio mu da ne mora potivati ustav. Sljedeih
pet godina nije bilo zasjedanja sejma. Kada je uoi svoje smrti 1825.
Aleksandar ponovno sazvao poljski parlament, bilo je to radi proglaenja dodatnog lanka ustavu kojim je predvieno ukidanje javnosti rada sejma. Braa Niemojowski nisu putena na to zasjedanje.
Dok je dio poljskih elita bio u otroj oporbi prema kongresnom
sustavu, drugi je dio stao na stranu novih vlastodraca i bez veih rezervi vodio prorusku politiku. Postojali su i trei, poput kneza Czartoryskog, koji se razoaran razvojem situacije povukao iz politikog ivota Poljskog Kraljevstva te kratko vrijeme nastavio djelovati
kao nadzornik vilnjanskog kolskog okruga. Svoga nekadanjeg prijatelja cara Aleksandra upozoravao je na nasilja kojima su podvrgnuti
Poljaci i opasnost od izbijanja ustanka. Nakon to je 1823. posve pao
42

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

u nemilost i ostao bez ikakvih javnih funkcija, zapoeo je pripremati

zapadnoeuropsku javnost na nunost borbe Poljaka za vlastita prava i
mogunost njihova skorog sukoba s Rusima.
Vanu je ulogu u Poljskom Kraljevstvu igrao i knez Ksawery Drucki-Lubecki, koji je kao ministar nancija od 1821. uvelike utjecao na
razvoj gospodarskih odnosa i stabilizaciju dravne blagajne. Posebno
znaajna institucija koja je utjecala na industrijalizaciju zemlje bila je
Poljska banka, osnovana 1828. godine u Varavi. Zahvaljujui svojim
uspjesima na gospodarskom i nancijskom polju te mogunosti da se
u sluaju potrebe izravno obrati caru, Drucki-Lubecki je bio samostalan u odnosu na velikog kneza Konstantina i Novosilcova. esto
se suprotstavljao njihovoj politici i branio poljske interese.
Osim legitimista, polu-legitimista i parlamentarne oporbe, u
Poljskom je Kraljevstvu rano zapoelo i formiranje tajnih i polutajnih organizacija mladei, inteligencije i asnika. Formiranje i djelovanje takvih ilegalnih organizacija bila je u to doba opa pojava u
Europi, osobito meu narodima koji nisu ostvarili nacionalna prava
na Bekom kongresu. U tom je smislu posebno vaan i utjecajan
bio pokret karbonara u talijanskim zemljama ili pak heterija meu
Grcima. Prva tajna omladinska organizacija kod Poljaka osnovana je
1817. godine pod grkim imenom Panta Koina (sve zajedniko).
Tijekom est godina nastalo je pedesetak takvih organizacija, uglavnom malobrojnih studentskih ili akih grupa. Oko dvadeset ih je
osnovano u Varavi, jednako toliko u Vilnu, a ostale su postojale u
Krakovu, Lavovu i pruskom dijelu Poljske. Neke od njih ostale su
pasivne. Ukoliko su i zapoele bilo kakvu aktivnost, policija ih je
najee vrlo brzo otkrivala, a sudionike kanjavala protjerivanjem
iz kola ili sa sveuilita, odnosno zatvorom ili progonstvom u dubinu Rusije. Najvea omladinska tajna organizacija, koja je i najdue djelovala, bilo je Drutvo lomata (ljubitelja znanosti), osnovano
na Sveuilitu u Vilnu 1817. godine. Meu aktivnim lanovima tog
drutva isticao se, meu ostalima, i Adam Mickiewicz, kasniji predvodnik poljskog romantizma.
43

Damir Agii

Najvanija tajna organizacija bilo je Nacionalno slobodno zidarstvo (Wolnomularstwo Narodowe), osnovano u Varavi 1819. godine.
Na elu slobodnih zidara nalazio se major Walerian ukasiski.
Njihov je cilj bila obnova tropodijeljene Poljske. Razmiljali su o
podizanju ustanka kada se steknu povoljni meunarodni uvjeti. Nakon godinu dana djelovanja, u opasnosti od provale organizacije i
uhienja, ukasiski je raspustio slobodno zidarstvo. Godine 1821.
osnovao je novu organizaciju Rodoljubno drutvo (Towarzystwo
Patriotyczne). Ta je organizacija nastojala obuhvatiti sve dijelove nekadanje Poljske. Tajna je policija uhitila 1822. godine ukasiskog.
Osuen je na devet godina zatvora. Kada je 1830. izbio Studenaki
ustanak, prebaen je iz Varave u zloglasnu tvravu liselburg nedaleko Sankt Petersburga u kojoj su ruski carevi ve cijelo stoljee drali
najvee protivnike samodravlja. Tamo je ukasiski ostao zatvoren
punih 46 godina, sve dok 1868. nije umro.

Walerian ukasiski

44

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

Uhienjem ukasiskog nije prestalo djelovati Rodoljubno drutvo. Dodue, novi voa nije bio toliko sposoban. S druge strane,
prevagu nad asnicima dobili su zemljoposjedniki elementi kojima
ustanak nije odgovarao i nastojali su ga to dalje odgoditi. Godine
1824. predstavnici Rodoljubnog drutva stupili su u vezu s pripadnicima Junog drutva u Rusiji (inili su ga asnici ruske vojske koji
su namjeravali sruiti samodravlje i liberalizirati Rusiju). Osim pregovora o eventualnoj suradnji na ruenju carske vlasti, poljski i ruski
urotnici nisu sklopili nikakav vri savez. Poljaci nisu pristajali na
planove koje su iznosili ruski revolucionari o ubojstvu cara i njegove
obitelji, a jo je spornije bilo pitanje granica. Dok su poljski urotnici
matali o obnovi Poljske u granicama prije podjela, ruski asnici nisu
na to pristajali nego su zahtijevali povezivanje poljskih zemalja s Rusijom. Kada je poetkom 1826. zapoeo sudski proces protiv dekabrista, saznalo se o ovim kontaktima, pa je velik broj lanova Rodoljubnog drutva iste godine uhien. Novi car Nikola I. povjerio je Konstantinu i sejmu u Varavi voenje sudskog procesa protiv poljskih
osumnjienika za urotu. Parlamentarni sud u kojem su zasjedali
iskljuivo senatori nije popustio pritiscima iz Sankt Petersburga.
Donio je zakljuak kako djelatnost lanova Rodoljubnog drutva nije
imala razbojniki cilj, a kazne koje je dodijelio bile su blage. Cara
je Nikolu takvo ponaanje poljskih senatora raestilo, ali je nakon nekoliko mjeseci potvrdio presudu. Prema lanovima Drutva u ruskom
dijelu nekadanje Poljske nije imao milosti budui da su potpadali
pod ingerenciju sudskih instanci u Petersburgu, strogo su osueni.

45

Studenaki ustanak
Potkraj 1828. godine u asnikoj je koli u Varavi nastalo novo tajno
drutvo na elu s potporunikom Piotrom Wysockim. Osim kadeta,
u nj su uli i neki lanovi Rodoljubnog drutva, kao i stanovit broj
pripadnika varavske liberalne inteligencije. Magloviti cilj obrane
pogaenog ustava, odbaeni plan atentata na Nikolu I. prilikom
krunidbe za poljskog kralja 1829. u Varavi, neuspjeh u koritenju
vanjskopolitikih problema Rusije koja se ponovno nalazila u ratu
protiv Osmanskog Carstva samo su neki elementi djelatnosti ove
tajne organizacije. Wysocki i njegovi suradnici okupljali su oko sebe
znaajan broj aktivnih i za ustanak protiv ruske vlasti zainteresiranih
ljudi, uglavnom mladih. Meu njima se posebice isticao publicist i
knjievni kritiar Maurycy Mochnacki. Poljski revolucionari bili su
nezadovoljni sve eim i oitijim znakovima nepotivanja ustava i
ograniavanja autonomije Poljskog Kraljevstva. Relativno uspjean
gospodarski razvoj ovoga podruja nije bio dovoljan da se zadovolje
elje stanovnitva velik je bio broj onih koji su podravali ideje
o tomu da se politike i ustavne slobode zajamene 1815. moraju
braniti svim sredstvima.
Kada je 1830. izbila Srpanjska revolucija u Francuskoj, vijesti su se
brzo proirile diljem Europe, pa tako i u Poljskom Kraljevstvu. Oduevljenje poljskih domoljubnih krugova tim dogaajem bilo je veliko.
Poele su se buditi nade kako je mogue i njihovo osloboenje od
ruske vlasti. Tada su se pojavila i dva neposredna imbenika koja su
utjecala na izbijanje revolucionarnih zbivanja meu Poljacima: vijesti
da car Nikola I. za guenje revolucije u Belgiji, koja je izbila potkraj
46

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

ljeta, sprema interventne postrojbe, meu kojima e se nai i poljski

odredi, te informacije o prijetnji otkrivanja tajnoga varavskog drutva. Budui da je eventualno otkrivanje urote moglo u tim revolucionarnim uvjetima imati teke posljedice za lanove drutva, Wysocki
i ostali lanovi rukovodstva odluili su podii ustanak. Za datum je
odreena no izmeu 29. i 30. studenoga 1830. godine. Studenaka
je no ula u poljsku povijest kao jedan od njezinih najznaajnijih
dogaaja.
Ustanak je trebao zapoeti 29. studenoga u est sati naveer koordiniranom akcijom poljske vojske u Varavi pod zapovjednitvom
trojice porunika: Piotra Wysockog, Piotra Urbaskog i Jzefa Zaliwskog. U Varavi je u tom asu bilo desetak tisua pripadnika poljske vojske i oko est tisua ruskih vojnika. Dakle, ukoliko urotnici
pridobiju sve postrojbe, prevaga bi bila na poljskoj strani. Urotnici su
raunali da e zauzimanje glavnog grada dovesti do ustanka u cijelom
Poljskom Kraljevstvu.
No nije sve polo prema zamiljenom planu. Poar jedne stare pivovare trebao je biti signal za istovremeni poetak akcije, ali paljenje
zgrade nije uspjelo. U planirano vrijeme samo je jedna grupa civilnih
urotnika napala dvorac Belweder, sjedite velikog kneza Konstantina. U svojemu pokuaju da zarobe ili ubiju zapovjednika vojske u
Poljskom Kraljevstvu urotnici nisu uspjeli Konstantin se prikrio.
Kasnije je zajedno s ruskom vojskom i lojalnim poljskim postrojbama
napustio Varavu. Nakon neuspjenog lova na velikog kneza Konstantina ustanici su krenuli prema sreditu Varave. Uz put su nastojali pridobiti to ire slojeve stanovnika. Bogatiji graani ostali su
ipak u najveoj mjeri pasivni, traei sklonite u zakljuanim kuama.
Veina generala i viih asnika nisu htjeli stati na stranu ustanika, a
nekoliko je generala ivotom platilo odbijanje prihvaanja vodstva
ustanikih postrojbi. Osvajanje Arsenala i naoruavanje stanovnika
Varave odluilo je o daljnjoj sudbini ustanka.
Vlada Poljskog Kraljevstva, koja je nadalje ostala na elu dravne uprave, i predstavnici poljske aristokracije nastojali su da usta47

Damir Agii

Napad ustanika na Belweder

niki pokret to prije prestane jer nisu pretjerano vjerovali u njegov

uspjeh. Osim mone Rusije, gornji slojevi poljskog drutva jo su se
vie bojali socijalne revolucije. U sastav vlade uli su ve prvi dan neki
istaknuti pojedinci, poput kneza Adama Czartoryskog ili generala
Jzefa Chopickog. Potonjeg je vlada imenovala zapovjednikom vojske u Varavi, a tu je dunost general Chopicki preuzeo u ime cara
Nikole. Nakon nekoliko dana proglasio se diktatorom. Zabranio je
politiku djelatnost, osobito patriotskog kluba u kojem su se okupljali revolucionarni elementi na elu s Mochnackim i Joachimom
Lelewelom.
U dogovoru s carem poljska je vlada pokuavala pronai izlaz iz
teke situacije. S velikim knezom Konstantinom vrlo je brzo dogovoren odlazak ruske vojske iz Poljskog Kraljevstva, a u Sankt Petersburg
je polovicom prosinca 1830. poslano visoko izaslanstvo koje je vodio
knez Drucki-Lubecki, ministar nancija. Poljaci su od cara traili potivanje ustava, povlaenje ruske vojske s podruja Poljskog Kraljev48

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

stva i pripajanje Litve, Volinja i Podolije. Zapravo, traili su ono to

je petnaestak godina ranije obeao Aleksandar I. Polovicom prosinca
sastao se i sejm, koji je ustanak proglasio narodnim ustankom te je i
formalno potvrdio diktaturu generala Chopickog.
No car Nikola nije bio sklon pregovorima. Navodno je izjavio
da s buntovnicima nee razgovarati. Njegov je odgovor na zahtjeve izaslanstva poljske vlade bio izrazito negativan; traio je potpunu
lojalnost i odbacivao bilo kakvo poputanje. Na to je Chopicki dao
ostavku na svoj poloaj diktatora. Zamijenila ga je peterolana narodna vlada na elu s knezom Adamom Czartoryskim.
Patriotski klub, koji je est tjedana bio zabranjen, obnovio je 19.
sijenja 1831. svoju djelatnost pod nazivom Rodoljubno drutvo. Organizirane su velike manifestacije u ast pete obljetnice pogubljenja
voa dekabristikog ustanka 25. sijenja 1831. godine. Tog je dana
sejm pod pritiscima varavskih masa izglasao detronizaciju Nikole I.
i predstavnika dinastije Romanov s poljskog prijestolja.
U meuvremenu su Rusi okupili vojsku pod zapovjednitvom feldmarala Ivana Dibia Zabalkanskog, pobjednika u nedavnom ratu
protiv Osmanlija. Poetkom veljae 1831. godine ta je vojska prela
granice Poljskog Kraljevstva. Vie od stotinu tisua ruskih vojnika
imalo je pred sobom dvostruko malobrojniju poljsku vojsku. S vremenom su se brojke angairanih vojnika na obje strane mijenjale,
ali je odnos ostao uglavnom isti: dva prema jedan, tj. ruska je vojska
u svakom trenutku bila dvostruko brojnija. I u vrijeme kada je broj
vojnika bio najvei, Rusi su imali oko 200.000, a Poljaci neto vie od
100.000. Bio je to golem napor za obje zaraene strane.
Dibi i njegovi suradnici bili su uvjereni u brzu pobjedu nadmonije, bolje naoruane i uvjebanije ruske vojske. Planirali su lak i
brz prodor do Varave i guenje ustanka. Ruske je nade poremetilo
zatopljenje i potekoe u premjetanju njihove armije. Osim toga, u
prvom okraju nedaleko mjesta Stoczek polovicom veljae poljska im
je vojska nanijela poraz. Ova poljska pobjeda moda i nije imala vee
vojno znaenje, ali je u svakom sluaju djelovala mobilizirajue po49

Damir Agii

rasle su nade u mogunost uspjenog pruanja otpora i ostvarenja

stvarne nezavisnosti. Odluujua bitka vodila se 25. veljae 1831. godine kod Grochowa, gradia udaljenog nekoliko kilometara na sjever
od tadanje Varave (danas je to dio grada). Bila je to jedna od najveih kopnenih bitaka u Europi u razdoblju izmeu Waterlooa i Krimskog rata. Poljskim je trupama zapovijedao general Chopicki kao
vojni savjetnik vrhovnog zapovjednika kneza Michaa Radziwia, a
ruskom vojskom feldmaral Dibi. U viesatnim borbama poginulo
je nekoliko desetaka tisua vojnika na obje strane, sm Chopicki bio
je teko ranjen, ali bitka nije rijeena ni u iju korist. Izvjesno je samo
to da se Dibi odluio povui i na neko vrijeme odustati od osvajanja
poljske prijestolnice.
Sejm je za novog zapovjednika poljske armije umjesto kneza
Radziwia postavio generala Jana Skrzyneckog, koji nije bio previe
sklon prihvatiti savjete svojih suradnika da treba pristupiti ofanzivnim
djelovanjima. Ipak, uskoro je popustio pritiscima i poljska je armija
poela pokrete prema istoku. U nekoliko bitaka tijekom oujka i travnja 1831. godine Poljaci su pobijedili ruske trupe, ali su zastali i nisu
iskoristili ustaniki pokret u Volinju i Podoliji koji se upravo poeo
razmahivati i okupljati sve vei broj pripadnika tamonje ljahte. Jo
je vaniji bio ustanak na podruju Litve jer su tamonji partizanski
odredi osim plemstva obuhvatili i dio seljatva, a smetali su opskrbi i
prijetili presijecanjem veza Dibieve vojske u Poljskom Kraljevstvu s
glavninom snaga u Rusiji.
U svibnju je poljska vojska poduzela novu ofanzivu, pa je dolo do
jo jedne odluujue bitke kod grada Ostroka, 26. svibnja 1831.
godine. Poljska je vojska teko poraena, ali Rusi to nisu odmah iskoristili. Njihov je zapovjednik feldmaral Ivan Dibi umro, pa se ruska
vojska prvo reorganizirala; dobila je novog zapovjednika feldmarala Ivana Paskjevia. Potkraj srpnja poela je napredovati prema
Varavi, i to vjetim manevrom zaobilaznim putem, iz pravca pruske granice na zapadu. Oekivalo se da e Skrzynecki pruiti otpor,
ali se to nije dogodilo. Nije se dogodilo nita znaajno niti kada je
50

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

R

smjerovi djelovanja glavnih

ustanikih snaga
smjerovi djelovanja postrojbi
poljske vojske
podruje partizantskih borbi

Riga

Granice Poljsko-Litvanske unije

prije podjela

K
O

Minsk
R

V O

Velika
Poznanjska

PR

US

KO

Kneevina

Kijev

KRAKOVSKA
REPUBLIKA

A
C

T
R

R
S

I
T

J
V

BE

OSMANSKO
CARSTVO

Karta prikazuje Studenaki ustanak 1830.-1831.

poetkom kolovoza novi zapovjednik poljske vojske postao general

Henryk Dembiski.
Sve vei izdaci za vojne svrhe, sve tea ukupna gospodarska situacija (primjerice, cijene nekih namirnica podvostruile su se) i sve
blia ruska vojska doveli su polovicom kolovoza 1831. do pobune stanovnika Varave. U neredima je bilo poginulih, meu njima i nekoliko generala, a narodna je vlada podnijela ostavku. Knez Czartoryski
51

Damir Agii

napustio je Varavu i sklonio se pod zatitu vojske (uskoro je krenuo

prema granici s Galicijom i napustio Poljsko Kraljevstvo). Vlast je,
praktiki s diktatorskim ovlastima, preuzeo general Jan Krukowiecki.
Pokuao je izvesti manevar i uz pomo jednog korpusa odvui dio
ruskih trupa prema gradu Lublinu, a s preostalom vojskom od 40.000
vojnika pripremiti obranu Varave.
Rusi su imali dvostruko snaniju armiju i neupitni se kraj poljskog
ustanka nije mogao izbjei. Ruska je vojska 6. rujna 1831. zapoela
napad na Varavu i probila prvu liniju obrane. U tekim je borbama
dolo do sluajne eksplozije baruta u jednoj reduti, a prilikom obrane
prijestolnice junaki je poginuo i omiljeni general Jzef Sowiski.
U tom je asu Krukowiecki bio spreman na kapitulaciju, ali je takvu
mogunost sprijeio sejm smijenio ga je i postavio novog predsjednika vlade. Ipak, nakon daljnjih ruskih uspjeha ustanike su vlasti
donijele odluku o naputanju prijestolnice. Tridesetak tisua poljskih
vojnika prelo je na desnu obalu Visle i poelo se povlaiti prema
utvrdi Modlin na sjeveru. S njima su poli zastupnici sejma i lanovi
vlade. Varava je kapitulirala. Premda je brojnost poljske vojske jo
djelovala imponirajue zajedno s trupama na jugu poljska je armija
imala vie od 70.000 vojnika nije bilo dovoljno motivacije za daljnju
borbu. Vodee strukture armije nisu bile zainteresirane za pruanje
otpora, a velik broj asnika i vojnika elio se to prije vratiti kuama.
Juni korpus preao je polovicom rujna u Galiciju i predao oruje austrijskim vlastima. Sejm je protestirao protiv ope kapitulacije, ali je
na svojemu posljednjem zasjedanju u krajnje krnjem sastavu 23. rujna 1831. mogao jedino donijeti odluku o privremenom prestanku
ustanka. Uskoro nakon toga veina poljske vojske prela je granicu
s Pruskom i predala se tamonjim vlastima. Dvije posljednje utvrde
koje su jo pruale otpor bile su Modlin (kapitulirao 9. listopada) i
Zamo (odrao se do 21. listopada). Dio vojnika i velik broj asnika
otiao je u politiku emigraciju u zapadnu Europu nadajui se da je
izgubljena jedna bitka, ali ne i rat te da e se uskoro vratiti i dovriti
borbu za osloboenje i ujedinjenje poljskih zemalja.
52

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

Studenaki je ustanak bio najvei od ustanaka koji je prije revolucije 1848-1849. godine potresao europski poredak stvoren na
Bekom kongresu. Osim toga, onemoguio je eventualnu rusku intervenciju u Belgiji i Francuskoj. Tijekom nepunih godinu dana kroz
redove poljske vojske prolo je oko 140.000 vojnika koji su se suprotstavili najmonijoj europskoj velesili tog vremena. Organizirana je
vlada koja je desetak mjeseci upravljala praktiki nezavisnom, mada
formalno nepriznatom poljskom dravom. Vodstvu ustanka bilo je
posve jasno kako je nuno pridobiti meunarodnu podrku da bi se
rezultati postignuti na vojnom polju zadrali i da bi se poljska nezavisnost i stvarno oivotvorila, odnosno da bi se kasnije kada je ustanak zapao u krizu barem neto spasilo. Stoga je knez Czartoryski
ve od samog poetka organizirao diplomatsku mreu iji je zadatak
bio spreavanje pruskog i austrijskog angamana u poljski ustanak,
kao i pridobivanje bilo kakvog oblika podrke od strane zapadnoeuropskih velesila Velike Britanije i Francuske. Bio je ak spreman
ponuditi poljsku krunu nekom lanu dinastije Habsburg i pristati na
austrijsku dominaciju nad novostvorenom poljskom dravom.

Bitka kod Grochowa na slici umjetnika Wojciecha Kossaka (1856.-1942.)

53

Damir Agii

Nade to su ih Poljaci gajili o tomu da imaju anse za meunarodnu podrku i potpuno osamostaljenje od Rusije pojaavalo je rjeenje belgijskog pitanja i uspostava nezavisne Belgije to su priznale
sve europske velesile. Valja imati na umu takoer da su britanska i
posebice francuska javnost vrsto stajale na poljskoj strani te vrile
pritisak na politike strukture da pomognu junakim Poljacima.
Meutim, vlade ovih dviju velesila nisu bile sklone pretjerano se mijeati u poljske stvari. Primjerice, britanski ministar vanjskih poslova
Henry John Palmerston izjavljivao je kako Britanci nee ulaziti u
spor izmeu monarha i njegovih podanika niti e zapoeti europski
rat za osloboenje Poljske. Slino su se ponaali i najvii francuski
dravnici, osobito nakon to je poljska vojska u svibnju 1831. prela
u defanzivu.
Ovaj je ustanak u velikoj mjeri utjecao na integrativne procese
poljske nacije iz sva tri dijela nekadanje Poljske. Zbivanja u Poljskom Kraljevstvu utjecala su takoer na dolazak liberalnih krugova
na vlast u Krakovskoj Republici, na jaanje nacionalne svijesti Poljaka
u rubnim podrujima poput leske, na formiranje nekih politikih
djelatnika u pruskom dijelu nekadanje Poljske i dr. Ostao je vjenom
legendom emu je uvelike pridonio najvei pjesnik poljskog romantizma Adam Mickiewicz, ali i mnogi drugi.

54

Velika emigracija
Nakon propasti Studenakog ustanka Poljsko Kraljevstvo napustilo
je desetak tisua osoba u strahu od represija ruskih vlasti. Bili su to
uglavnom politiki i vojni predvodnici ustanka, lanovi sejma i vlade,
asnici i istaknuti intelektualci. Smjestili su se u najveem broju u
Francuskoj, koja ih je isprva srdano primila. U ovoj prijateljskoj
zemlji naselilo se vie od polovice emigranata, a vlada Luja Filipa
plaala im je odreenu novanu naknadu, organizirala smjetaj u
provinciji i pokazivala brigu za njihovu sudbinu. Nije, dodue, bila
sklona pustiti ih da se naseljavaju u Parizu. Bilo je to povezano s vie
imbenika, od kojih nije na posljednjem mjestu strah od mogunosti
da se poljski izbjeglice u glavnom gradu poveu s lijevim francuskim
oporbenim krugovima. Manje grupe poljskih politikih emigranata
nale su se u Velikoj Britaniji, vicarskoj i Belgiji, a neto je Poljaka
sigurnost potrailo i u Osmanskom Carstvu ili u SAD.
Materijalno stanje veine emigranata bilo je vrlo loe. Relativno
su dobro ivjeli iskljuivo vii inovnici i visoki asnici, uglavnom aristokratskog podrijetla, koji su dobivali visoke naknade od francuske
vlade, a esto i znaajnu pomo od svojih obitelji koje su ostale u
Poljskom Kraljevstvu. S druge strane, srednji i nii asnici i obini
inovnici te velik broj izbjeglih studenata ivjeli su samo od vladinih naknada koje nisu bile dostatne za kvalitetan ivot. Napokon,
u izbjeglitvu su najtee prolazili doasnici i obini vojnici koji su
esto ivjeli u krajnjoj bijedi. Meu emigrantima su se irili pijanstvo
i kockanje, a bili su esti i sluajevi dvoboja. Bili su to mladi ljudi, plemenita podrijetla i ponosni, uvijek spremni na borbu, a u ovako tekoj
55

Damir Agii

situaciji u kojoj su se nali nije im bilo teko pronai povod za dvoboj.

S vremenom se dio emigranata ukljuio u lokalnu sredinu, oko tisuu
ih je zavrilo visoke kole i fakultete u Francuskoj, uglavnom medicinu i tehnike znanosti. Sluajevi enidbe i potpunog ukljuenja, tj.
dobivanja dravljanstva zemlje u kojoj su se nali, bili su isprva dosta
rijetki. Poljski su emigranti neprestano oekivali priliku da se vrate u
slobodnu i nezavisnu domovinu. Kako je vrijeme prolazilo, sve su se
manje nadali povratku, a sve vie asimilirali u lokalnu sredinu.
Pripadnici ustanikih elita vrlo su se brzo organizirali u politike grupacije preko kojih su nastojali pridobiti to vei broj pristaa.
Prva takva grupacija nastala je ve u studenom 1831. meu liberalima
(kaliszani). Bio je to Privremeni izbjegliki odbor na elu kojeg je
stajao posljednji predsjednik vlade u doba ustanka Bonawentura Niemojowski. Uskoro potom lanovi Demokratskog drutva formirali su
Narodni poljski odbor na elu s poznatim demokratskim politiarem
i povjesniarem Joachimom Lelewelom, koji je bio sklon povezivanju
poljskih emigranata s europskim revolucionarnim krugovima, napose
s karbonarima. Nakon samo godinu dana francuska je vlada zabranila
djelatnost ovoga odbora, a Lelewela protjerala iz Pariza. Poljski je
politiar svoj rad nastavio u Bruxellesu i Bernu, gdje je kratko vrijeme bio na elu Mlade Poljske. Ta je malobrojna elitistika grupa
(kroz njezine je redove prolo jedva dvjestotinjak osoba) nastala po
uzoru na talijansku revolucionarnu organizaciju Mlada Italija i bila
je dio organizacije Mlada Europa. Odailjala je svoje agente u Poljsko Kraljevstvo i zadobila velik utjecaj u domovini. Organizirala je i
jedan neuspjeli pokuaj ustanka pod vodstvom pukovnika Jzefa Zaliwskog. Ipak, Mlada Poljska nije bila duga vijeka ve nakon 1836.
poela se osipati, a uskoro potom konano je prestala djelovati.
Njezino je lanstvo uglavnom prelo u redove Poljskog demokratskog drutva, koje je nastalo u oujku 1832. godine u Parizu. Poljsko
demokratsko drutvo (Towarzystwo Demokratyczne Polskie, TDP) formirali su neki lanovi Narodnog odbora nezadovoljni Lelewelovim
dotadanjim radom. Smatrali su ga nedovoljno radikalnim. U svojemu
56

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

prvom proglasu, tzv. Malom manifestu, oni su otro osudili poljsko

plemstvo i vodstvo Studenakog ustanka zbog njihova konzervativna
karaktera i onemoguavanja provoenja drutvenih reformi. Smatrali su da se do nezavisnosti moe doi jedino uz oslanjanje na iroke seljake mase u sljedeem ustanku. Govorili su takoer o potrebi
suradnje meu revolucionarnim pokretima cijele Europe i oekivali
vanjsku pomo Poljacima u borbi za osloboenje. Poljsko demokratsko drutvo okupljalo je u doba najveeg zamaha svoje djelatnosti oko
dvije tisue lanova, a ukupno je kroz njegove redove prolo oko etiri
tisue osoba bila je to najvea i najbrojnija organizacija Velike emigracije. Drutvo je bilo organizirano po sekcijama prema mjestima
boravka lanova, a veina su lanova bili plemikog podrijetla. Glavno podruje aktivnosti ove po mnogo emu prve moderne poljske
politike stranke lealo je u raspravama o uzrocima poraza i nainu
kako to bolje pripremiti novi, uspjean ustanak protiv vlasti svih triju
djeljitelja. Nakon revolucije 1848. djelatnost TDP-a postupno se gasi,
a formalno je ova orgnaizacija prestala postojati 1862. godine.
U vodstvu Poljskog demokratskog drutva uskoro nakon osnivanja poeo se isticati publicist Wiktor Heltman. Upravo je on bio
autor teksta novog proglasa, tzv. Velikog manifesta, koji je objavljen
potkraj 1836. godine. Bio je to jedan od najvanijih poljskih politikih tekstova 19. stoljea na koji su se jo dugo pozivali brojni nacionalni djelatnici. Donekle su ublaene ocjene krivnje plemstva za
neuspjeh Studenakog ustanka iskazane u Malom manifestu i ujedno
je predvieno da vlada nakon poetka novog ustanka treba proglasiti
podjelu zemlje seljacima koji ju obrauju bez naknade te ukinuti obvezu besplatnog rada na vlastelinstvu. Veliki se manifest pozivao na
demokratska prava pojedinca na slobodu, jednakost i ravnopravnost
te propovijedao nezavisnu i demokratsku Poljsku koja se moe osloboditi vlastitim snagama cijeloga poljskog naroda. Saveznike je vidio
u europskim narodima, a ne vladama.
Osim ovih umjerenih demokratskih krugova, poljska je emigracija imala i svoju ekstremnu ljevicu. Obino se radilo o nezadovoljnim
57

Damir Agii

radikalnim lanovima TDP-a koji su naputali Poljsko demokratsko

drutvo i zapoinjali vlastitu agitaciju u potpunosti su odbacivali poljsku prolost i ulogu plemikih struktura. Tvrdili su da su sve
ostale emigrantske organizacije izdale poljske nacionalne interese, a
za glavnog neprijatelja puka smatrali su jednako plemstvo, koje je
krivo za podjele i neuspjehe ustanaka za osloboenje, kao i djeljitelje
Poljske. Zalagali su se za ukidanje privatnog vlasnitva i propagirali
ideje utopijskog socijalizma. Pojedini meu njima bili su za suradnju
s ukrajinskim seoskim stanovnitvom. No, radikali nikada nisu zadobili povjerenje veeg broja emigranata. Najvei su uspjeh postigli
kada su poetkom 1834. pridobili dvjestotinjak poljskih vojnika koji
su iz Pruske napokon bili puteni iz zatoenitva i upueni u Sjedinjene Amerike Drave, ali su se tijekom putovanja oslobodili te
dobili doputenje da se nasele u Velikoj Britaniji. Organizacije ovih
radikalnih elemenata nose naziv gromade (Gromada Ludu Polskiego).
Njihov je utjecaj u domovini bio neznatan.
Konzervativno-liberalno krilo poljske emigracije predvodio je
knez Adam Czartoryski. Oko kneza Czartoryskog okupili su se
mahom generali, visoki dravni dunosnici iz vremena ustanka, aristokrati i velik broj pripadnika vieg plemstva te pojedini istaknuti
intelektualci, ali i dio obinih emigranata. Prema njegovu sjeditu
u Parizu u etrdesetim godinama 19. stoljea ta se grupacija poela
nazivati Hotel Lambert. Ona se nije formirala kao vrsta formalna
organizacija poput TDP-a nego je funkcionirala kao grupa pristaa
kneza Czartoryskog. Djelovala je dok je na ivotu bila osoba oko koje
su se okupljali, odnosno do Sijeanjskog ustanka.
Knez Czartoryski i njegovi pristae djelovali su na jaanju meunarodnog aspekta poljskog pitanja. Pokuavali su iskoristiti svoja
poznanstva i kontakte sa stranim aristokratima i dravnicima, posebice francuskim i britanskim, kako bi ih zainteresirali da podre
borbu Poljaka za nezavisnost i ujedinjenje. Premda su imali uspjeha u
pridobivanju javnosti i dijela parlamentarnih zastupnika, nisu uspjeli
pridobiti vlade zapadnoeuropskih velesila koje nikada nisu bile previ58

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

Knez Adam Jerzy Czartoryski (gore) i

Joachim Lelewel (desno)

e zainteresirane za stvarni angaman na poljskoj strani protiv Rusije.

Takoer, knez Czartoryski organizirao je cijelu mreu agenata koji
su razvili diplomatske i razliite tajne aktivnosti u Europi. Vrlo su
aktivni bili na podruju jugoistone Europe. Poljski su agenti potpomagali borbu tamonjih malih kranskih naroda za vei stupanj
autonomije u sklopu Osmanskog Carstva i nastojali ih odvojiti od ruskih utjecaja. Tako je, primjerice, pod utjecajem beogradske agenture
Hotela Lambert nastalo Naertanije Ilije Garaanina, prvi srbijanski
politiki program. S druge strane, poljski su agenti djelovali na nacionalno buenje Bugara te na jaanje liberalno-demokratskih pravaca
na Balkanu. Agenti kneza Czartoryskog boravili su stanovito vrijeme
i u Zagrebu, a njihova je aktivnost meu Hrvatima posebno snana bila tijekom revolucije 1848.-1849. godine. U svojim planovima
Czartoryski je raunao takoer na papu, napose nakon to je u zapadnim ruskim gubernijama 1839. ukinuta Unijatska (grkokatolika)
crkva, kao i zbog estih sluajeva nasilja nad Rimokatolikom crkvom
u Poljskom Kraljevstvu.
U ovom emigrantskom taboru nije bilo cjelovitog programa, ali
se na temelju brojnih govora kneza Czartoryskog i njegovih bliskih
suradnika moe rekonstruirati kakvi su im bili planovi: obnova Polj59

Damir Agii

ske u granicama prije podjela kao ustavne monarhije na temeljima

Ustava 3. svibnja. Dio kneevih pristaa vidio je upravo u Czartoryskom budueg kralja takve ideje knez Czartoryski nije slubeno
podravao, ali ih nije niti odbacivao. O unutranjem ureenju budue
nezavisne Poljske i o agrarnom pitanju Hotel Lambert nije se posve
jasno izjanjavao; njegovi su voe neprestano isticali tezu da prvo
treba biti, a potom [odluiti] kako biti. S vremenom su ipak, u etrdesetim godinama, i pripadnici ove emigrantske grupacije pristali na
osloboenje kmetova uz obeteenje koje bi plemstvu platila drava.
Poljski su emigranti bili u neprestanom meusobnom sukobu, pa
su, primjerice, demokrati esto optuivali kneza Czartoryskog kao
neprijatelja poljske emigracije, a pristae Hotela Lambert uzvraali su oznaavajui demokrate kao izuzetno opasne revolucionare. U
meusobnom su sukobljavanju na teoretskoj razini emigranti uvelike
utjecali na razvoj poljske politike misli, a duhovni ivot studenake
emigracije naprosto je bujao. U izbjeglitvu su se nali neki od najveih poljskih pjesnika poput Adama Mickiewicza, Juliusza Sowackog
i Zygmunta Krasiskog; upravo su tada nastala i njihova najvea djela, primjerice, Mickiewiczev Duni dan i Gospodin Tadija. Djelovali su
takoer politiki pisci i povjesniari poput Mochnackog i Lelewela.
Napokon, Poljsko je Kraljevstvo u ovo doba napustio i najvei poljski
skladatelj Frederyk Chopin. Ti su autori imali vane kontakte sa zapadnim intelektualcima i umjetnicima, pa su na neki nain bili i neka
vrsta ambasadora (nepostojee) poljske drave.
Najvea su djela poljske romantiarske knjievnosti nastala u
emigraciji, a upravo je taj pravac pisane rijei ostavio meu Poljacima dugotrajan i snaan trag. Takav razvoj knjievnosti romantizma
moe se zahvaliti vjerojatno i tomu to su pisci bili u neposrednom
doticaju sa znamenitim francuskim i drugim europskim knjievnicima i umjetnicima. U svojim su djelima romantiari slavili borbu za
slobodu i nezavisnost, a njihova su djela, itana iz narataja u narataj,
bila nepresuan poticaj za poljske ustanke i pokuaje osloboenja. U
novije vrijeme takoer.
60

Poljske zemlje nakon Studenakog ustanka

Poljaci su nakon sloma Studenakog ustanka doivjeli dugotrajno
razdoblje represija koje se, prema imenu glavnog zapovjednika ruske
vojske, ponekad slikovito naziva paskjevievska no. General
Ivan Paskjevi dobio je za ulogu u guenju poljskog ustanka naslov
varavskog kneza i poloaj namjesnika u Poljskom Kraljevstvu na
kojemu je ostao sve do svoje smrti etvrt stoljea kasnije (1856.).
Car Nikola I. odmah je ukinuo ustav, sejm i ostala obiljeja poljske
autonomije poput posebne krunidbe za poljskog kralja. Prestala je
postojati zasebna poljska vojska, a nekoliko desetaka tisua poljskih
vojnika ukljueno je izravno u rusku carsku vojsku te poslano na daleka
ratita na Kavkazu ili Sibiru. To je bila osobito teka mjera represije
koja se dugo koristila. Sluba u ruskoj armiji bila je dugotrajna, trajala
je i vie od dvadeset godina, izuzetno naporna i esto vrlo opasna.
Brojni mladii regrutirani u rusku vojsku nisu se nikada vie vratili
svojim kuama. Poljskom Kraljevstvu nametnuto je plaanje ratne
odtete.
Umjesto ustava Nikola I. uveo je 1832. godine Organski statut
prema kojemu je Poljacima bila zajamena sloboda vjeroispovijesti i
stanovit stupanj graanskih sloboda, te slabana autonomija u upravnim poslovima. No taj zakonski akt nije dugo vrijedio jer je uskoro
nakon njegova donoenja u Poljskom Kraljevstvu uvedeno izvanredno stanje koje je potrajalo sve do zavretka Krimskog rata. Ruske su
vlasti brzo prekrile obeanu amnestiju obinim sudionicima ustanka
velik broj osoba uhien je i protjeran u udaljene gubernije sredinje
Rusije ili u Sibir. Provedene su brojne konskacije. U Varavi je sa61

Damir Agii

graena Citadela koja nije sluila samo za obranu grada od vanjskih

napada nego jo vie od eventualnih pobuna stanovnitva. U sklopu
ove utvrde nalazio se i veliki zatvor za politike zatvorenike.
Postupno se provodila i unikacija pravnog sustava Poljskog
Kraljevstva s ruskim pravnim sustavom. Tako je 1837. ukinuta stoljetna podjela na vojvodstva i uvedene su gubernije, a deset godina
potom uveden je ruski krivini zakonik. U meuvremenu su ujednaeni sustavi mjera i utega; uvedena je rublja kao plateno sredstvo.
Poljska kultura i znanost te kolski sustav dospjeli su u vrlo teak
poloaj. kolstvo se nalo pod neposrednom upravom prosvjetnog
ministarstva u Sankt Petersburgu, a programi su izmijenjeni na tetu
gimnazijskog i openito humanistikog obrazovanja vea se pozornost posveivala strukovnim kolama. Uenje povijesti vrilo se
preko ruskih udbenika kako bi se u povojima onemoguio razvoj
poljskog rodoljubnog duha kroz kole. Ruski je carski reim studente
i znanstvenu elitu smatrao svojim glavnim protivnicima, pa je stoga
zatvoreno Sveuilite u Varavi, a istu je sudbinu doivjelo i vilnjansko
sveuilite. Mladim je Poljacima preostala jedino mogunost studiranja na ruskim sveuilitima. Prestalo je djelovati Drutvo prijatelja
znanosti u Varavi, pretea akademije znanosti. Velik broj knjinica
preseljen je u Rusiju. Dok je u Poljskom Kraljevstvu nadalje slubeni
jezik u kolama, sudstvu i upravi bio poljski, u zapadnoruskim gubernijama postupno je provoena rusikacija. U tom dijelu nekadanje
Poljske represije nisu zaobile ni Katoliku crkvu. Ukinuto je vie od
200 samostana. Inae, papa Grgur XVI. osudio je 1832. poslanicom
Cum primum sveenike koji su podupirali Studenaki ustanak te naredio sveenstvu da se povinuje odlukama ruske vlade.
Represivno ponaanje ruskih vlasti u Poljskom Kraljevstvu kao da
je dalo poticaj i ostalim dvama djeljiteljima Pruskoj i Austriji. U Velikoj Poznanjskoj Kneevini ukinuta je funkcija namjesnika pruskog
kralja, a pokrajinom je u razdoblju nakon Studenakog ustanka upravljao estoki germanizator Eduard Flottwell. injenica da su pojedini stanovnici pokrajine pomagali ili sudjelovali u ustanku iskoritena
62

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

je za uvoenje razliitih represivnih mjera: uhienja, novane kazne,

oduzimanje posjeda. Poela se provoditi snanija germanizatorska
politika u kolstvu i upravi, a sve je vei bio i broj njemakih doseljenika. Stanje je bivalo sve tee, ali se promijenilo s dolaskom na vlast
Fridrika Vilima IV (1840.). Tada je stega dravne vlasti popustila, a
sm Flottwell smijenjen.
Upravo u Poznanjskoj Kneevini zapoela je tzv. organska djelatnost. Pripadnici poljske inteligencije i dio bogatijih aristokrata i
plemstva smatrali su da je drutvo organizam iji se pojedini dijelovi
moraju skladno razvijati uzajamno suraujui. Nacionalnu svijest irih drutvenih slojeva trebalo bi razvijati preko legalnog djelovanja
na podruju gospodarstva, kulture, znanosti i dr., a ne podizanjem
ustanaka i drugim nasilnim metodama koje su se vie puta pokazale
neuspjenima i dovele Poljake u teak politiki poloaj. Najpoznatiji
aktivist organskog rada bio je poznanjski lijenik i poznati lantrop
Karol Marcinkowski koji je tridesetih godina 19. stoljea razvio iroku gospodarsku i drutvenu djelatnost. Taj je nekadanji sudionik
Studenakog ustanka i pristaa kneza Czartoryskog isprva inicirao
izgradnju niza malih poljskih prodavaonica, knjiara i obrtnikih radionica u Poznau, poznatog Bazara. Tamo su se organizirale i razliite poljske nacionalno-kulturne manifestacije. Godine 1841. u istom
je gradu Marcinkowski osnovao Drutvo za znanstvenu pomo koje
je studentima i mladim znanstvenicima dodjeljivalo stipendije i druge
oblike nancijske pomoi. Tijekom jednog desetljea oko 1100 mladia iz siromanijih krugova (sitno plemstvo, obrtnici, seljaci) koristilo
je fondove tog drutva. Rezultati organske djelatnosti bili su vidljivi u
uspjenom gospodarskom i kulturnom razvoju poljskog stanovnitva
u Velikoj Poznanjskoj Kneevini, gdje nastaju prve velike tvornice u
poljskom vlasnitvu, izlaze utjecajne novine i asopisi, tiskaju se vane
poljske knjige, djeluju brojni knjievnici, umjetnici i znanstvenici, a
Poljaci su sve prisutniji i u politikom ivotu pokrajine.
U znatno manjoj mjeri organska se djelatnost razvila i u ostalim
dijelovima nekadanje Poljske. Najznaajniji predstavnik tog smjera
63

Damir Agii

u Poljskom Kraljevstvu bio je grof Andrzej Zamojski koji je uvodio

moderne agrotehnike mjere, oslobodio dio seljaka na svojemu posjedu feudalnih podavanja te irio ideje o provoenju umjerenih reformi
u zemljinim odnosima. U Galiciji je na polju organske djelatnosti
najznaajniji pothvat bilo utemeljenje kreditnih zadruga i gospodarskih drutava. Takoer, u pruskom i austrijskom dijelu Poljske vanu
su djelatnost na edukaciji seljatva o tetnosti alkohola i alkoholizma, koji je bio velik socijalni problem, provodila tamonja drutva
trezvenosti (trezvenika bratstva), koja su organizirali sveenici. U
Poljskom Kraljevstvu trezvenika bratstva nisu bila doputena jer su
se vlasti plaile prekomjernog utjecaja katolikog sveenstva na stanovnitvo.
Tijekom Studenakog ustanka, koji su podupirali neki dijelovi stanovnitva Krakovske Republike poput studentske mladei i obrtnika,
Rusi su nakratko zauzeli tu prividno nezavisnu poljsku dravnu tvorevinu. Na podruju Slobodnog Grada Krakova, koje je obuhvaalo
1150 km, ivjelo je 88.000 stanovnika u trenutku formiranja 1815.,
odnosno oko 146.000 dvadesetak godina kasnije. U prvom razdoblju
svoga postojanja, do ruskog zauzimanja 1831., Krakovska je Republika imala stanovitu autonomiju. Nakon toga mijeanje predstavnika
djeljitelja Poljske u autonomne stvari uvelike se pojaalo, a izmeu
1836.-1841. podruje Republike nalazilo se pod vojnom okupacijom
triju djeljitelja. Trebalo je sprijeiti sve snaniju nacionalnu propagandu i oslobodilaku djelatnost koja se irila iz krakovske oaze slobode.
U Krakovu je djelovalo sveuilite, bila je snano razvijena izdavaka
djelatnost i novinstvo, Crkva je uivala znatno vee slobode nego u
drugim dijelovima nekadanje Poljske. Upravo je ovdje najranije ukinuto kmetstvo; dodue, seljaci nisu dobili zemlju koju obrauju nego
su plaali najamninu za njeno uivanje. U gospodarskom je smislu
ova mala drava znatno napredovala, poglavito zahvaljujui trgovakim aktivnostima i posredovanju meu poljskim zemljama.
Osim u Krakovu, najsnaniju konspirativnu djelatnost u postustanikom razdoblju Poljaci su razvili na podruju Galicije. Tamo je
64

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

stvoreno nekoliko tajnih udruga koje su za cilj imale nezavisnu Poljsku. Najvea i najbrojnija, Drutvo poljskog naroda, nastala je 1835.
u Galiciji i djelovala u sva tri dijela Poljske. Upravo je iz Galicije krenuo i najozbiljniji pokuaj organiziranja novog ustanka u Poljskom
Kraljevstvu, pripremljen u emigrantskim krugovima oko Lelewela.
Pukovnik Jzef Zaliwski, jedan od organizatora i voa Studenakog
ustanka, preao je s grupom dragovoljaca u ruski dio Poljske u oujku 1833. godine. Nakon nekoliko mjeseci tumaranja po umama, ne
uspijevi zainteresirati lokalno stanovnitvo na podizanje nove bune
protiv vlasti, slabo naoruani i nedovoljno pripremljeni gerilci vratili
su se u Galiciju. Dio ih je stradao u arkama s ruskom vojskom ili bio
uhien i potom surovo kanjen.
Drutvo poljskog naroda imalo je svoje podrunice u svim dijelovima nekadanje Poljske, pa tako i na podruju Litve i Ukrajine.
Tamo je jedan od voa ove organizacije Szymon Konarski uspio,
prema nekim izvorima, okupiti nekoliko tisua lanova, ali je ubrzo
otkriven i uhien. Osuen je na smrt i pogubljen u Vilnu u veljai
1839. godine.
Desetak godina nakon Studenakog ustanka i meu emigantima i u Poljskom Kraljevstvu porasle su elje za pripremom novog
ustanka. U Poljskom demokratskom drutvu sve se vie isticao mladi
publicist i strunjak za vojnu problematiku Ludwik Mierosawski,
kasnije istaknuti vojskovoa, dok su u domovini ulogu glavnih ideologa revolucionarnog demokratizma preuzeli Henryk Kamieski i
Edward Dembowski. Dok je Mierosawski smatrao da odmah nakon
poetka ustanka treba poeti izgraivati regularnu vojsku, Kamieski
je bio pristaa narodnog rata u kojemu bi sudjelovalo cjelokupno
stanovnitvo, pri emu bi prvi akt ustanikih vlasti bilo potpuno i
bezuvjetno osloboenje kmetova. Revolucionarni zanos i brojnost
sudionika ustanika bili su za Kamieskog sigurno jamstvo pobjede
nad profesionalnom ruskom vojskom. Jo radikalnije poglede iskazivao je njegov neak Dembowski, koji se pribliavao idejama utopijskog socijalizma. Glavni uzrok nepravinosti ovaj je bogati i izuzetno
65

Damir Agii

obrazovani revolucionar vidio u privatnom vlasnitvu. Aktivno je djelovao u Drutvu poljskog naroda i propagirao to skorije podizanje
ustanka. Ova je organizacija provaljena 1843., a Dembowski je preao
u Pozna. Tamo je priao tajnoj organizaciji Savez plebejaca i opet
radio na pripremi skorog ustanka u sva tri dijela Poljske.
Vrlo veliku uznemirenost ruskih vlasti u Poljskom Kraljevstvu
izazvao je Savez seljaka, tajna organizacija pod vodstvom sveenika
Piotra ciegiennog. I sm seljakog podrijetla, ciegienny je lake
dopirao do irokih seljakih masa i agitirao meu njima. Ovaj se sveenik-revolucionar snano koristio autoritetom to ga je Katolika
crkva imala meu Poljacima, a proslavio se propagandnim proglasima
u kojima je nepismenim sunarodnjacima govorio o osloboenju od
feudalnih obveza, pozivao ih na borbu protiv plemstva i caristikog
reima. Nije prezao ni od prijevare njegovi su agitatori irili navodna pisma pape Grgura XVI., koji je inae bio proturevolucionarno
nastrojen. ciegienny je osuivao dotadanje poljsko-ruske sukobe
kao promaene i predviao konaan rat u kojemu e poljski i ruski
seljaci i graani stajati na jednoj strani, a poljska i ruska gospoda i
kraljevi na drugoj; seljaci nee pucati na seljake nego na gospodu te
e se organizirati pravedna drava u skladu s Bojim poretkom. Ova
je organizacija doivjela sudbinu mnogih drugih policija ju je 1844.
otkrila, ciegienny je uhien, poniteno mu je sveeniko posveenje i
osuen je na smrt. Kazna je ipak preinaena u dugogodinje progonstvo. Vratio se u Poljsku tek nakon 25 godina. Nijedan drugi poljski
politiki djelatnik nije uspio privui za svoje urotniko-ustanike planove vie seljaka od Piotra ciegiennog.

66

Nemirne godine (1846.-1848./49.)

Razbijanje urote Piotra ciegiennog odgodilo je ustanike planove,
ali oni nisu posve odbaeni. Na pripremi ustanka, i to u sva tri
dijela nekadanje Poljske, poeo je vrlo energino raditi Ludwik
Mierosawski, koji je iz emigracije doao u Pozna. Prema njegovu
planu, glavno je podruje ustanike aktivnosti trebalo biti Poljsko
Kraljevstvo. Plan je predviao brzo formiranje regularne poljske
vojske kojom bi zapovijedali asnici iz emigracije. Ustanak je trebao
zapoeti u doba zavretka karnevalskih sveanosti (21/22. veljae
1846.). No neto prije poetka ustanka pruska je policija uhitila
Mierosawskog i grupu njegovih bliskih suradnika. Oajniki pokuaj
njihova oslobaanja, koji je izvelo nekoliko desetaka slabo naoruanih
urotnika, nije dao rezultata. tovie, policija je proirila akciju te
poveala broj uhienih. U Poljskom Kraljevstvu dolo je i do manjih
arki. Vijesti o propasti ustanka u Poznanjskoj Kneevini nisu stigle
na vrijeme pa su neki urotnici zapoeli borbene aktivnosti i pritom
odmah bili poraeni.
U Galiciji se u meuvremenu na podruju Tarnowa i Sanoka okupilo nekoliko odreda koji su zapoeli borbe 18. veljae 1846. godine.
No nisu imali vodstva, a kada su se poeli rasipati i vraati na svoje
posjede, protiv njih su nastupili galicijski seljaci dolo je do tzv.
galicijskog pogroma. Iako su ustaniki voe proglaavali ukidanje
kmetstva, to nije umirilo seljake. Austrijske vlasti irile su glasine i
dezinformirale seljake mase o tomu da se plemstvo okuplja kako
bi orujem krenulo na seljake. Inae, prethodne su dvije godine bile
izrazito nerodne i seljaci su trpjeli veliku glad. Mrnja prema feudal67

Damir Agii

nim gospodarima snano je porasla. Seljaki ustanak imao je strahovite razmjere na podruju Tarnovskog okruga uniteni su gotovo
svi plemiki dvorovi, u cijeloj Galiciji bilo je vie od 1000 poginulih,
meu njima i oko 200 vlasnika zemljoposjeda ili zakupnika. Seljaci su
nosili tijela ubijenih ili odvodili zarobljene plemie u Tarnw, gdje su
im austrijske vlasti davale nagradu za pomo u guenju protuaustrijskog ustanka, uglavnom manje novane iznose. Ipak, u konanici
je austrijska vojska sprijeila daljnje unitavanje i ubijanje te prisilila
galicijske kmetove da nakon smirivanja situacije ponovno ispunjavaju
svoje feudalne obveze.

Austrijanci nagrauju seljake koji donose glave plemia

Bio je to najvei seljaki pokret na podruju podijeljene Poljske

u cijelom 19. stoljeu. Jedan od najistaknutijih voa pljakakih grupa bio je beskrupulozni Jakub Szela, koji je ostale seljake poticao na
unitenje cjelokupnog plemstva kao jedinog jamstva da e biti uki68

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

nuto kmetstvo i omoguena podjela zemljinih posjeda. Pritom nisu

bili poteeni niti oni plemii koji su sa svojim kmetovima postupali
blago u tom su sluaju pljakali i ubijali seljaci sa susjednih imanja. Galicijski dogaaji odjeknuli su po cijeloj Poljskoj i veem dijelu
Europe. Meternihovska se austrijska uprava duboko kompromitirala. Postalo je oito kako se ne moe jo dugo odgaati provoenje
temeljitih drutvenih reformi. Odjeci su bili posebice snani meu
poljskim plemstvom. Markgrof Aleksander Wielopolski iz Poljskog
Kraljevstva napisao je anonimnu brouru u kojoj je optuivao kneza
Metternicha i sustav uprave u Austriji, a hvalio rusku vladu koja barem ne potie seljake nemire protiv plemstva. Wielopolski se u tom
tekstu zaloio za sporazum izmeu poljskog plemstva i ruskih vlasti
te odustajanje od programa borbe za nezavisnost.
U isto vrijeme dok je u podruju Tarnowa i drugdje po Galiciji
bjesnila seljaka pobuna, u Krakovu je dolo do nacionalnog ustanka.
Ustanak je izbio 20. veljae 1846., samo dva dana nakon to su postrojbe austrijske vojske ule u grad. Austrijanci su se brzo povukli, a
u Krakovu je 22. veljae formirana Narodna vlada Poljske Republike.
Vlada je odmah izdala Manifest poljskom narodu u kojemu se na
borbu za nezavisnost pozivaju svi Poljaci. U tom je proglasu takoer
obeano ukidanje feudalizma te svih privilegija koje su dotad postojale za odreene drutvene grupe. Bezemljaima je obeana zemlja
iz dravnog fonda ako se prikljue ustanku, seljacima zemlja koju
obrauju bez naknade zemljovlasnicima. Predvieni su bili i opi demokratski izbori. U biti, ovaj je proglas slijedio uzor Velikog manifesta Poljskog demokratskog drutva iz 1836., ali ga je u mnogoemu
nadiao svojim radikalnim postavkama.
Unato tomu to je stanovnitvo s velikim oduevljenjem prihvatilo vladin manifest i prikljuilo se ustanku, te da je u Krakov stizalo
sve vie dragovoljaca iz ostalih dijelova Poljske, ustanike snage nisu
bile dovoljno jake da se suprotstave austrijskoj vojsci. Vodstvo ustanka
preuzele su umjerene politike grupacije, a za diktatora se proglasio
dotadanji lan vlade Jan Tyssowski. Situaciju je pokuao radikali69

Damir Agii

zirati Edward Dembowski, koji je u meuvremenu morao napustiti

Pozna. Stekao je funkciju tajnika diktatora, isticao potrebu ukidanja
kmetstva i sniavanja poreza, shvaao kako na stranu ustanka valja
pridobiti seljake mase, ali mu to nije polo za rukom. Poginuo je
kada su austrijske snage pucale na povorku koja je nosei crkvene
zastave ila pred pobunjene seljake iz krakovske okolice u elji da ih
pridobije na svoju stranu. Nekoliko dana potom Tyssowski je s 1500
ustanika napustio Krakov i predao se pruskim snagama, a 4. oujka
1846. ruske su postrojbe ule u grad. Uskoro potom pridruile su im
se i austrijske jedinice.
Posljedice ovog ustanka i seljake pobune u Galiciji bile su snane
i dugotrajne. U Poznanjskoj Kneevini pojaala se germanizatorska
politika i cenzura, ograniene su graanske slobode, velik broj Poljaka
naao se u zatvorima. Ruske su vlasti bile jo otrije na smrt je osuena nekolicina voa neuspjelog ustanka iz veljae, brojni su Poljaci
poslani u progonstvo. Ni Austrijanci nisu prezali od izricanja smrtnih
presuda, ali su veinu pobunjenika ostavili u viegodinjem istranom
zatvoru ili u internaciji. Najvidljivija posljedica neuspjelog ustanka
bilo je ukidanje autonomije Slobodnoga Grada Krakova i ukljuenje
tog podruja u sastav Habsburke Monarhije potkraj 1846. godine.
Sjeanja na zbivanja 1846. jo nisu poela tamniti, a ve se pojavio
novi revolucionarni pokret koji nije zaobiao niti Poljake. tovie,
poljsko se pitanje u doba revolucije 1848.-1849. ponovno nalo u sreditu europskih zbivanja. Postala je jasna meusobna povezanost borbe za nezavisnost Poljaka i revolucionarnih europskih pokreta poljska je borba slabila Rusiju, Austriju i Prusku, glavne utvrde europske
reakcije i konzervatizma, a uspjesi europskih revolucionara stvarali su
bolje uvjete za ostvarenje poljske nezavisnosti.
Revolucionarna su zbivanja najranije zahvatila podruje Velike Poznanjske Kneevine. U Poznau je na vijesti o zbivanjima u
glavnom pruskom gradu Berlinu 20. oujka 1848. stvoren Narodni
odbor. Iz berlinskog su zatvora u meuvremenu osloboeni Ludwik
Mierosawski i ostali poljski domoljubi (koji su tamo ekali izvrenje
70

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

Smrt Edwarda Dembowskog

smrtne presude izreene 1847.). Uskoro je u glavni pruski grad poslana jedna poljska deputacija na elu s poznanjskim nadbiskupom
koja je dobila suglasnost za reorganizaciju pokrajine, odnosno vei
stupanj autonomije. U provinciji su Poljaci u tom asu ve skidali
s vlasti pruske lokalne funkcionare i postavljali narodne odbore te
organizirali vojne postrojbe. Uskoro je u Poznanjskoj Kneevini formirana poljska vojska u iji je sastav ulo izmeu 6 i 7 tisua ljudi,
uglavnom iz siromanijih slojeva. Na njenu se elu nalazio se Mierosawski. Pruski revolucionari smatrali su da e im zatrebati pomo
Poljaka ukoliko se njihovoj tenji za ujedinjenjem njemakih zemalja
suprotstavi Rusija.
No budui da su revolucionarno-liberalni krugovi brzo izgubili
poetnu snagu, a pruske vlasti uskoro odustale od revolucionarnodemokratskog koncepta ujedinjenja Njemake, nestala je opasnost od
Rusije i potreba za moebitnom poljskom pomoi. Prilo se ograni71

Damir Agii

avanju i ukidanju autonomije koja se u Poznanjskoj Kneevini bila

poela provoditi. U poljsku je pokrajinu poslan general Karl Wilhelm
von Willisen sa zadatkom da pronae kompromisno rjeenje, napose
po pitanju brojnosti poljske vojske. S Narodnim odborom dogovorio
je ogranienje broja poljskih vojnika na tri tisue i njihovo stacioniranje u etiri logora te reorganizaciju administrativnog sustava u
Kneevini. Brojni seljaci-vojnici bili su razoarani ovim sporazumom
iz prve polovice travnja, neki su se poeli samoorganizirati i pruati otpor. Pruske vlasti ni same nisu potivale sporazum nego su iz
administrativne reorganizacije izuzele dio pokrajine koji su smatrale
njemakim, ukljuujui i sm Pozna. To je potaklo tzv. poznanjski
ustanak 29. travnja 1848. godine. Unato poetnim uspjesima, Poljaci
su brzo poklekli i ustanak je ve nakon desetak dana zavrio porazom. Izgubili su mogunost bilo kakve autonomije. Dodue, i pruske
su vlasti popustile te odustale od podjele Poznanjske Kneevine na
njemaki i poljski dio. Mierosawski je krae vrijeme proveo u pruskom zatvoru, a onda je na intervenciju francuske vlade osloboen te
je otiao u emigraciju. Represivne mjere prema Poljacima nisu bile
tako otre kao to se moda moglo oekivati s obzirom na oruani
karakter sukoba. Nakon neuspjeha poznanjskog ustanka plemstvo je
denitivno odustalo od nasilne borbe za politika prava i nezavisnost
te krenulo u borbu legalnim sredstvima, tj. sudjelovanjem u politikom ivotu. S druge strane, uvelike je osnaena nacionalna svijset
seljaka i siromanijih slojeva gradskog stanovnitva.
U ljeto 1848. stvorena je Poljska liga u koju je vrlo brzo stupilo
nekoliko desetaka tisua ljudi. Bila je to najmasovnija legalna poljska politika organizacija u to doba, a svoju je djelatnost proirila i
izvan Poznanjske Kneevine. Na elu Lige nalazili su se liberali, ali
su u njoj mjesto pronali i konzervativni politiki djelatnici. Glavni
je cilj ove organizacije bilo propagiranje drutvene solidarnosti izmeu puka i viih drutvenih slojeva da bi se ouvala ugroena poljska
nacija, a do toga se nastojalo doi prosvjeivanjem najirih slojeva
stanovnitva, izdavanjem novina za puk, tiskanjem raznih popularnih
72

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

knjiga i uspostavom knjinica, organiziranjem teajeva za obrtnike i

dr. Ta je organizacija dokazala da je mogua suradnja izmeu elita i
prostog puka. Kada je nakon sloma revolucije u Pruskoj zavladala reakcija, Poljska liga je 1850. godine rasputena, ba kao i mnogobrojne
druge poljske i njemake organizacije. Mjesto na kojemu je nadalje
bilo mogue legalno djelovati bio je parlament u Berlinu. Tamo su
Poljaci organizirali zastupniki klub Poljsko kolo. Broj poljskih zastupnika tijekom nekoliko godina viestruko se smanjio s 31 zastupnika 1848. na samo 6 zastupnika 1855. godine. Oni su gorljivo
zastupali poljske interese u parlamentu, primjerice borili se za poljski
jezik, gospodarske institucije, uspostavu sveuilita u Poznau i dr.
Poljsko kolo djelovalo je u parlamentarnom ivotu Pruske, odnosno
kasnije Njemake sve do 1918. godine.
Revolucionarna zbivanja u Pruskoj i napose dogaaji u Poznanjskoj Kneevini utjecali su na aktivizaciju poljskog stanovnitva u Pomeraniji i leskoj. U Wrocawu je, primjerice, na vijesti o berlinskoj
revoluciji dolo do demonstracija i pokuaja napada na arsenal. I u
ostalim leskim gradovima poljsko se stanovnitvo bunilo i budila se
njihova nacionalna svijest. Poela je borba za poljski jezik u kolama,
upravi i crkvi. Glavni pokreta zbivanja bili su izbori za pruski sabor
i openjemaki parlament u Frankfurtu. Iako poljski zastupnici nisu
bili ni brojni ni posebno znaajni, u glasovanjima o zakonskim prijedlozima uglavnom su podupirali njemake liberalne krugove.
I u Galiciji su revolucionarna zbivanja 1848.-1849. imala vanu
ulogu, unato tomu to je sjeanje na galicijski pogrom i neuspjeh
nacionalnog ustanka od prije dvije godine bilo jo uvijek snano. Na
vijesti o ruenju kneza Metternicha po cijeloj su se Galiciji stali osnivati narodni odbori u kojima su prevladavali liberalno-demokratski
pripadnici inteligencije i plemstva te formirati pojedinane postrojbe
nacionalne garde u Krakovu i Lavovu. Formulirali su se nacionalni
programi i matalo o ostvarenju nezavisnosti. Ve u oujku 1848. iz
Lavova je poslana adresa caru Ferdinandu V. u kojoj se zahtijevalo
sazivanje sejma, sloboda govora, uklanjanje stranih inovnika iz pro73

Damir Agii

vincije i uvoenje poljskog jezika u kole i upravu. Imajui na umu

galicijski pogrom iz 1846., revolucionarni su djelatnici neprestance
naglaavali kako valja ukinuti kmetstvo. U Krakov su iz emigracije
stigali neki od voa Poljskog demokratskog drutva, meu njima i
Wiktor Heltman. Upravo je on predlagao da se smi zemljoposjednici javno odreknu feudalnih podavanja i oslobode svoje kmetove.
No poljske je demokrate pretekao austrijski namjesnik Galicije Franz
Stadion, koji je 22. travnja 1848. na vlastitu odgovornost proglasio
ukidanje kmetstva uz obeteenje zemljoposjednicima. Beka je vlada
naknadno potvrdila njegov akt austrijske su se vlasti tako i dalje
mogle prikazivati kao zatitnik interesa galicijskih seljaka, a habsburkog cara uzdizati kao dobrog vladara koji titi siromane seljake od
nezasitnog plemstva.
Uskoro nakon Stadionova proglasa austrijska je vojska poela razoruavati odrede nacionalne garde u Krakovu, dok je emigrantima
nareeno da napuste zemlju. Dolo je do oruanog sukoba iz kojeg
su kao pobjednici izali Austrijanci. Umjesto vojne akcije u Lavovu su vlasti isprva pokuale slomiti poljski nacionalni pokret iskoritavanjem rusinskog, tj. ukrajinskog stanovnitva koje je u Istonoj
Galiciji bilo veinsko, posebice na selu. Upravo se u to doba poela
buditi ukrajinska nacionalna svijest. I Rusini su u revolucionarnim
previranjima vidjeli ansu za ostvarenje svojih tenji, pa su formirali
svoje narodne odbore kojima je rukovodilo Glavno rusinsko vijee
(Holovna Rada Ruska) u Lavovu. Vodstvo ovog pokreta preuzeli su
grkokatoliki sveenici, poglavito via crkvena hijerarhija. Rusini su
traili podjelu Galicije na ukrajinski i poljski dio.
U jesen 1848. revolucionarni je pokret u Austriji bio uguen, a borbe su se vodile jo u Ugarskoj. Poetkom studenog austrijska je vojska
intervenirala i u Lavovu gdje je bez veih potekoa svladala otpor
tamonjih poljskih snaga. Uvedeno je izvanredno stanje, rasputena
nacionalna garda i poljske politike institucije, zabranjen velik broj
novina na poljskom jeziku, postupno je jaala germanizacija u kolstvu i upravi. Iz zemlje su protjerani nedavno prispjeli emigranti.
74

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

Glavni je rezultat revolucionarnih zbivanja u Galiciji bilo ukidanje feudalizma. Vana je bila i aktivizacija irih slojeva poljskog stanovnitva na polju nacionalne ideje. U konanici su dogaaji tijekom
1848., kao i krakovski ustanak i galicijski pogrom dvije godine ranije,
utjecali na politiku koja se u toj austrijskoj pokrajini razvijala i prevladavala meu poljskim elitama i politikim grupacijama sve dok je
postojala drava Habsburga bila je to politika sporazumijevanja s
bekom vladom.
Pod geslom Za vau i nau slobodu brojni su Poljaci sudjelovali u
revoluciji 1848.-1849. diljem Europe. U nekim su revolucionarnim
pokretima Poljaci imali izuzetno vanu ulogu. Primjerice, neko je vrijeme na elu ugarske vojske bio general Henryk Dembiski, dok se
organizacijom obrane revolucionarnog Bea i potom zapovijedanjem
ugarskom vojskom u Transilvaniji proslavio general Jzef Bem. Vrlo
su aktivni bili emisari kneza Adama Czartoryskog. U Zagrebu je u
ovo doba djelovao agent Karol Gregorowicz. Izmeu ostalog, knez
Czartoryski pokuao je stvoriti poljsku vojsku u Papinskoj Dravi.
Poznati pjesnik i politiki aktivist Adam Mickiewicz sudjelovao je u
tim projektima, a potom je s poljskom legijom preao u Pijemont i
tamonjoj vladi nudio pomo u borbi protiv Austrije. Veliku je ulogu u propagiranju revolucionarnih ideja imao Mickiewiczev pariki
dnevnik La Tribune des Peuples, koji je izlazio od oujka do listopada
1849. godine i okupljao znatan broj suradnika revolucionarnih i liberalno-demokratskih opredjeljenja. Ludwik Mierosawski bio je nakon neuspjeha u Velikoj Poznanjskoj Kneevini kratko vrijeme zapovjednik revolucionarne armije na Siciliji, da bi uskoro potom preao
na zapovjedno mjesto u Falakoj i Badenu.

75

Poljsko Kraljevstvo uoi

Sijeanjskog ustanka
Rusija, koja je u velikoj mjeri pomogla Austriji u pobjedi nad
ugarskom revolucijom 1849., nakon samo nekoliko godina doivjela
je teak poraz u Krimskom ratu (1853.-1856.). Tijekom tog rata
izmeu Rusije i koalicije Osmanskog Carstva, Velike Britanije i
Francuske (kasnije jo i Pijemonta) umrle su dvije osobe koje su u
posljednjih etvrt stoljea bitno obiljeavale politiki ivot i represivni
sustav u Poljskom Kraljevstvu car Nikola I. i njegov poljski
namjesnik Ivan Paskjevi. S druge strane, ovaj je rat oivio nade u
mogunost osloboenja Poljaka od ruske vlasti. Posebno su aktivni
bili djelatnici kneza Adama Czartoryskog u Osmanskom Carstvu.
ak je i Adam Mickiewicz krenuo put Istanbula da tamo organizira
poljske vojne jedinice. U glavnom je gradu Osmanskog Carstva ovaj
veliki romantiar i borac za poljsku slobodu iznenada umro od kolere
(1855.). Zapadnoeuropske velesile nisu bile sklone podrati poljska
nastojanja i pomoi njihovu borbu za nezavisnost.
Iako poljsko pitanje nije niti postavljeno na parikoj mirovnoj
konferenciji 1856. godine, ruski su predstavnici, plaei se da bi mogli
izgubiti znatan dio teritorija na zapadu (Poljsko Kraljevstvo, zapadne
gubernije, Finsku), obeali da e njihova vlada smanjiti pritisak na
tamonje lokalno stanovnitvo te omoguiti posebnu upravu u Poljskom Kraljevstvu na ijem e elu biti jedan lan carske dinastije. I
doista, u prvim godinama vladavine Aleksandra II. poboljao se poloaj Poljaka. Pojaala se gospodarska djelatnost, omoguene su drutvene i administrativne reforme. Jo poetkom pedesetih godina 19.
76

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

stoljea carske su vlasti ukinule carine izmeu Poljskog Kraljevstva

i Rusije. Ta je mjera s jedne strane ograniavala posebnost Poljskog
Kraljevstva, dok je s druge utjecala na brzi razvoj prvenstveno tekstilne industrije na njegovu podruju (d) jer je za poljsku robu
otvarala golemo rusko trite. Godine 1856. ukinuto je izvanredno
stanje koje je na snazi bilo punih etvrt stoljea. Novi namjesnik
Mihajlo Gorakov krenuo je putem ustupaka i suradnje s poljskim
elitama. Politiki su zatvorenici amnestirani, a emigrantima je doputen povratak; tisue su se vratile u domovinu. Ukinuta je omraena
cenzura. Doputeno je osnivanje Medicinsko-kirurke akademije i
Agrarnog drutva u Varavi te jo nekih kulturnih i prosvjetnih institucija. Postsevastopoljsko zatopljenje ipak nije bilo posvemanje i
u potpunosti iskreno kada je 1856. Aleksandar II. posjetio Varavu,
razoarao je poljske krugove sklone sporazumijevanju svojom glasovitom izjavom: Gospodo, nikakvih nada.
U meuvremenu, u samoj su Rusiji porasle snage revolucionarnih
krugova, a ruski politiki emigrant Aleksandar Hercen pozivao je na
zajedniku rusko-poljsku borbu protiv carizma. U Poljskom Kraljevstvu bilo je poprilin onih koji nisu bili zadovoljni stupnjem dostignutih sloboda i brzinom njihova ostvarivanja, posebice meu krupnom buroazijom i inteligencijom. Oni su traili temeljite reforme,
ukidanje feudalizma, ravnopravnost idovskog stanovnitva, jaanje
prosvjetne djelatnosti, lokalnu samoupravu i veu autonomiju, ali nisu
zastupali nasilne akcije. Jedan od najistaknutijih predstavnika te grupacije bio je varavski bankar Leopold Kronenberg, koji je od 1859.
izdavao dnevnik Gazeta Codzienna i u njemu propagirao ideje liberalnih reformi. Za taj se krug s vremenom poeo koristiti naziv bijeli.
Slian je program reformi imao i krug inteligencije pod vodstvom
Edwarda Jurgensa oni su propagirali postupan organski rad na jaanju prosvjetne kulture i gospodarskog poloaja Poljskog Kraljevstva.
Odbacivali su ideje o podizanju oruanog ustanka, pa su ih radikalni
elementi pogrdno nazivali milenistima tvrdei da e takvim radom
nacionalna nezavisnost biti ostvarena tek za tisuu godina.
77

Damir Agii

S druge strane, pod utjecajem poljske mladei koja je studirala

na ruskim sveuilitima potkraj pedesetih godina u Varavi je dolo do nastanka prvih tajnih organizacija to su propagirale borbu
za nezavisnost. Na ove urotnike krugove, iji se pripadnici poinju
nazivati crvenima, djelovao je i Ludwik Mierosawski, koji je u Parizu neprestano istupao s pozivima mladom narataju na podizanje
novog ustanka u kojem bi sudjelovale i seljake mase. Velik je bio i
utjecaj talijanskih uspjeha u borbi za slobodu i ujedinjenje, a posebice
je popularan junak meu mladim Poljacima bio Giuseppe Garibaldi.
Nadalje, crveni su oekivali kako e im pomo u borbi protiv Rusije
pruiti i francuski car Napoleon III. koji se u to doba predstavljao kao
zatitnik porobljenih europskih naroda.
Mladi su u kasno proljee 1860. organizirali prvu rodoljubnu manifestaciju u Varavi nekoliko je tisua osoba sudjelovalo na pogrebu udovice generala Sowiskog, glasovitog zapovjednika iz vremena Studenakog ustanka. Potom je u jesen iste godine, na tridesetu
obljetnicu izbijanja tog ustanka, prireena i prva otvorena politika
manifestacija. Na sveanoj je proslavi sudjelovao velik broj studenata
varavskih visokih kola i srednjokolaca, a prikljuili su se i obrtnici i ostali stanovnici prijestolnice. Sudionici manifestacije pjevali su
pjesme s nacionalnom i religioznom tematikom. Porasla je napetost
izmeu poljskog stanovnitva i ruskih vlasti u Varavi. Nije dugo trebalo da plane i ozbiljniji sukob. To se dogodilo potkraj veljae 1861.
u vrijeme zasjedanja Agrarnog drutva na kojemu se raspravljalo o
prijedlozima kako ukinuti kmetstvo. Pritisnuto demonstrantima koji
su 25. veljae 1861. proslavljali obljetnicu Grohovske bitke, vodstvo
Drutva pristalo je na reforme. Dva dana kasnije, prilikom novih
ulinih manifestacija u Varavi, ruska je vojska upotrijebila oruje.
Petoro je ljudi ubijeno. To je izazvalo snaan odjek u gradu i cijelom
Poljskom Kraljevstvu. elei smiriti situaciju, namjesnik Gorakov
dopustio je osnivanje Gradske delegacije, svojevrsne lokalne vlade u
koju su uli istaknuti predstavnici buroazije i inteligencije, a zapaenu je ulogu imao Leopold Kronenberg. Osim toga, Gorakov je
78

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

dopustio i sveani pogreb rtava te obeao da e povui rusku vojsku

s varavskih ulica u vojarne. Uskoro je obnovio Komisiju za vjerska
pitanja i javno prosvjeivanje te na njezino elo postavio markgrofa
Aleksandra Wielopolskog, glavnog predstavnika politike sporazumijevanja s caristikim reimom meu poljskom aristokracijom.
Rusko poputanje ipak nije dovelo do smirivanja situacije. Rodoljubne i vjerske manifestacije Poljaka nastavljale su se, a crveni su
imali sve snaniji utjecaj meu stanovnitvom. Stoga je Gorakov poetkom travnja 1861. raspustio Gradsku delegaciju i Agrarno drutvo. Na demonstrante, koji su se okupili pred Kraljevskom palaom u
Varavi, vojska je 8. travnja pucala ovaj je put broj rtava bio vei od
stotinu, a nekoliko je stotina ljudi ranjeno. Taj je in uvelike oteao
daljnje sporazumijevanje s ruskim vlastima. Poljaci su manifestacije
s ulica prenijeli u crkve u kojima su odravali alobne sveanosti u
ast rtava ruskih represija: sluene su mise, pjevane rodoljubno-religiozne pjesme. S druge strane, Poljaci su demonstrativno oblaili
narodnu nonju i bojkotirali slubene sveanosti. U tim su zbivanjima
zajedno s katolicima sudjelovali i idovski i protestantski stanovnici
Poljskog Kraljevstva.
U meuvremenu je Gorakova, koji je u svibnju 1861. umro, na
poloaju namjesnika zamijenio grof Karl Lambert. Budui da se stanje nikako nije smirivalo (ak ni lokalni izbori u rujnu nisu bitno
promijenili situaciju), Lambert je u listopadu proglasio izvanredno
stanje u Poljskom Kraljevstvu. Na varavske je ulice ponovno stupila
ruska vojska, uveden je policijski sat, zabranjeno je bilo kakvo okupljanje, pjevanje rodoljubnih pjesama i noenje nacionalnih amblema
i oznaka. U vrijeme uvoenja izvanrednog stanja ve su trajale sveanosti povodom godinjice smrti Tadeusza Kociuszka u nekoliko
je varavskih crkava bilo okupljeno mnotvo. Ruska je vojska silom
prodrla u dvije crkve i zatoila vie od tisuu i pol ljudi u Citadelu.
Premda je veina odmah putena na slobodu, nasilno rusko ponaanje izazvalo je varavsku katoliku hijerarhiju da do daljnjeg zatvori
sve crkve. Podrali su ih idovski i protestantski duhovnici koji su ta79

Damir Agii

koer zatvorili svoje hramove. Napad ruske vojske na crkvu doveo je

i do promjena na politikom planu dolo je do ujedinjenja nekoliko
urotnikih skupina i formiranja tzv. Gradskog odbora, koji je trebao
raditi na pripremi ustanka. S tim je odborom suraivala i tajna organizacija asnika koji su pripremali ruenje carizma. U svibnju 1862.
Gradski se odbor preimenovao u Sredinji nacionalni odbor. U tom
je trenutku na pripremi ustanka radilo oko tri tisue osoba, a zahvaljujui djelatnosti Sredinjeg odbora taj je broj do kraja godine povean na dvadesetak tisua, uglavnom mladih, inteligencije i obrtnika.
Postupno se izgraivao i dravni aparat u tajnosti. Organizirana je
lokalna vlast, redarstvena sluba, uvoeni su porezi. Bio je to veliki
uspjeh crvenih.
U takvoj situaciji niti bijeli nisu ostajali pasivni. Nastojali su
stvoriti vlastitu tajnu organizaciju koja bi se mogla suprotstaviti radikalnim elementima. U prosincu 1861. stvorena je Zemaljska direkcija
u koju su, izmeu ostalih, uli Kronenberg i Jurgens. Njihov umjereni
program predviao je koritenje dotadanjih postignua i postupno
proirenje sloboda u Poljskom Kraljevstvu, a ustanak su eljeli odgoditi za to kasnije razdoblje. to se tie agrarnog pitanja, bijeli su
stajali na stanovitu da kmetstvo valja ukinuti samo u sluaju osiguranja potpune odtete zemljoposjednicima.
Na ruku krugovima koji su bili skloni kompromisima i sporazumijevanju iao je novi varavski nadbiskup Zygmunt Feliski, koji je
u veljai 1862. otvorio crkve, smatrajui kako vjerske institucije ne
smiju biti koritene u politike svrhe. U proljee iste godine Aleksandar II. je za novog namjesnika postavio svoga brata velikog kneza
Konstantina, pristau liberalnog smjera u odnosu prema Poljacima.
Ujedno je na elo civilne vlade u Poljskom Kraljevstvu car postavio
markgrofa Wielopolskog smatrajui da e uspjeti ujediniti plemstvo
i ostale nagodbenjake krugove te onemoguiti crvene u pripremama za ustanak. Wielopolski je brzo pripremio tri zakonska projekta
koja je ve u lipnju 1862. Aleksandar II. proglasio: zamjenu tlake
novanom rentom na naelima koje je nametnula drava a bili su ko80

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

risni za zemljoposjednike, uvoenje ravnopravnosti idovskog stanovnitva te preureenje i modernizacija obrazovnog sustava. Vrhunac
prosvjetne reforme bilo je osnivanje Glavne kole, koja je zapravo
nastavljala djelatnost nekadanjeg Sveuilita u Varavi, ukinutog nakon Studenakog ustanka. Ove su promjene bile znaajne Poljaci
su doli do znatno veeg utjecaja u kolstvu i openito u administraciji ali nisu bile dovoljne da zaustave nezadovoljstvo stanovnitva i
sprijee irenje aktivnosti urotnikih organizacija. Wielopolski je bio
izrazito nepopularan meu varavskim stanovnitvom. U ljeto 1862.
na njega i na velikog kneza Konstantina pokuani su atentati. Na
takvo raspoloenje morali su paziti bijeli ukoliko su i dalje eljeli
zadrati svoj politiki utjecaj. Ionako su ih optuivali da su odvie
bliski Wielopolskom i spremni na poputanje.
U ljeto 1862. crveni su izradili konkretne ustanike planove:
asnika urota trebala je omoguiti osvajanje Citadele i naoruavanje
naroda. Budui da je u Sredinjem nacionalnom odboru bilo protivnika ovom planu, kao i s obzirom da je glavni pristaa zapoinjanja
ustanka Jarosaw Dbrowski uhien, od tog se plana odustalo. Kada
je Wielopolski u jesen iste godine poeo s pripremama za novaenje
poljskih mladia u rusku vojsku (tzv. branka), napetost je ponovno
porasla i planovi o podizanju ustanka opet su postali aktualni. Sluba
u ruskoj armiji bila je izuzetno teka i neizvjesna, a nadasve dugotrajna. Nakon Krimskog rata novaci su se izabirali izvlaenjem imena,
a bogatiji su se mogli otkupiti pa je teret podnosilo uglavnom siromano stanovnitvo. Stoga su crveni oekivali kako e se na njihov
poziv za otpor novaenju odazvati prije svega seljaci. No Wielopolski
je sada namjeravao u vojsku poslati upravo one mladie koji su bili
ukljueni u aktivnosti oko pripreme ustanka ili su bili sumnjivi tvrdio je kako treba ukloniti revolucionarni ir. Policijske su slube
priredile posebne popise, a slubene su novine u listopadu 1862. objavile kako se ovaj put branka nee obavljati prema ranijem obiaju,
izvlaenjem imena, nego prema popisu. Wielopolski je oekivao da e
time iz zemlje udaljiti najopasnije revolucionarne elemente ili ih pak
81

Damir Agii

natjerati na prijevremeno podizanje ustanka usred zime. Novaenje

je u Varavi provedeno u noi izmeu 14. i 15. sijenja 1863. godine.
Velik broj mladia ve je ranije napustio prijestolnicu i tumarao po
okolnim umama. Nekoliko dana trebalo je dok vodstvo crvenih
nije donijelo konanu odluku o proglaenju ustanka kako bi se sprijeilo daljnje novaenje i uhienje onih koji su spas pred brankom
potraili u bijegu.

Umjetniki prikaz novaenja (branke) iz 1863. godine

82

Sijeanjski ustanak
Sredinji nacionalni odbor donio je odluku o podizanju ustanka, iako
uvjeti nisu bili povoljni. Ne samo da je bila polovica sijenja, nego ni
sve pripreme oko podizanja ustanka jo nisu bile zavrene, a naroito
je nedostajalo oruja. No valjalo je sprijeiti daljnje novaenje i
onemoguiti razbijanje ustanikog raspoloenja i pokreta koji se ve
uvelike razvio. Sredinji je odbor 22. sijenja 1863. izdao proglas,
poznati Sijeanjski manifest, kojim poziva narode Poljske, Litve
i Rutenije na borbu za nezavisnost. Otvoreno pozivanje svih triju
naroda, Poljaka, Litvanaca i Ukrajinaca, na zajedniki otpor ruskim
vlastima imalo je veliku vanost, ali je nailo na otpor bijelih, pa
ak i dijela crvenih. Konzervativniji krugovi poljskih elita nisu
bili spremni priznati pravo na nacionalno opredjeljenje Litvancima
i Ukrajincima nego su jo uvijek stajali na poziciji postojanja
jedinstvenoga poljskog politikog naroda. Posebice se negativno
prema toj odluci ponio Mierosawski, kojeg su crveni inae smatrali
voom budueg ustanka on je lanovima Odbora predbacio izdaju
nacionalnih interesa.
Istodobno s izdavanjem Manifesta Sredinji odbor proglasio se
Privremenom narodnom vladom. Seljaci su osloboeni tlake i feudalnih obveza; proklamirano je da e dobiti zemlju koju obrauju, a
zemljoposjednicima je obeana odteta iz dravnih fondova nezavisne Poljske. Bezemljaima koji prihvate poziv na oruje Sijeanjski
je manifest obeavao dodjelu malih zemljinih estica iz dravnih
dobara. Naravno, to se trebalo dogoditi nakon pobjede ustanika. U
vodstvu ustanka raunali su da e proglas o ukidanju kmetstva i obe83

Damir Agii

anje zemlje bezemljaima privui na njihovu stranu seljatvo. Voe

ustanka smatrali su takoer da e njihova borba pridobiti simpatije i
pomo iz Europe.
Ve u prvim danima pokazalo se da slabo naoruani, nedovoljno
pripremljeni i neorganizirani odredi ustanika nisu sposobni nositi se
s ureenom i naoruanom ruskom vojskom. Zaprisegnutih lanova
urotnikih organizacija bilo je u najboljem sluaju oko 25.000, dok su
ruske postrojbe brojale stotinjak tisua vojnika. Dok su ustanici raspolagali tek s nekoliko tisua komada vatrenog oruja, Rusi su imali
vie od 150 topova, o pukama da se i ne govori. Nije ostvaren plan
ustanikog vodstva da se odmah u poetku ovlada gradom Pockom
(sjeverno od Varave) i tamo smjesti Privremena vlada, pa se politiko
vodstvo vratilo u Varavu gdje je za cijelo vrijeme trajanja ustanka
djelovalo u konspiraciji. Za razliku od Studenakog ustanka, ovaj je
poljski nacionalni ustanak protiv ruske vlasti imao drugaiji karakter
radilo se o brojnim arkama i manjim bitkama, zapravo o pravom
partizanskom ratovanju malih ustanikih odreda protiv ruske vojske.
Velikih odluujuih bitaka poput onih tri desetljea ranije nije bilo.
Tijekom ustanka djelovala su tri diktatora, odnosno zapovjednika ustanika Ludwik Mierosawski, Marian Langiewicz i Romuald
Traugutt. Prvi od njih, poznati general i radikalni zagovornik oruane
borbe za poljsku slobodu Ludwik Mierosawski stigao je polovicom
veljae 1863. iz emigracije, ali je nakon nekoliko poraza uskoro ponovno napustio Poljsko Kraljevstvo. Kada su nakon poetnog oklijevanja
u oujku sudjelovanje u ustanku prihvatili i bijeli, predloili su da
se diktatorske ovlasti predaju sposobnom i popularnom zapovjedniku Marianu Langiewiczu, koji je organizirao uspjean otpor Rusima
u podruju juno od Varave. Privremena vlada bila je prisiljena 11.
oujka 1863. imenovati Langiewicza diktatorem. No niti njegovo vodstvo nije trajalo dulje od desetak dana. Nakon to je pruio uspjean
otpor jakim ruskim snagama u dvije bitke, Langiewicz je bio prisiljen
podijeliti svoje jedinice, a sm se poeo povlaiti prema austrijskoj
granici. Prilikom prelaska granice Austrijanci su ga uhitili.
84

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

mjesta bitaka i arki

podruja na kojima su ustaniki

odredi najdue postojali
utvrde opsjedane od strane
djelitelja
eljeznike pruge
granice Poljskog Kraljevstva

Karta prikazuje Sijeanjski ustanak 1863.-1864.

Potom je u drugoj polovici oujka 1863. vlast ponovno preuzela

Privremena vlada. U svibnju se odbacuje pridjev privremena ustankom od tada rukovodi Narodna vlada. S jedne je strane proljee pogodno doba za partizantsko ratovanje, ali s druge strane to je vrijeme
poljskih radova i seljaci nisu spremni ii u rat. Openito uzevi, vodstvo
ustanka nije uspijevalo pridobiti na svoju stranu ire mase seljatva.
Bilo je i sluajeva da su se seljaci neprijateljski odnosili prema ustanku.
Sijeanjski manifest nije dopro posvuda, a u nekim podrujima zemljoposjednici uope nisu ukidali feudalne obveze. Ponekad su se radikalni zapovjednici ustanikih odreda obraunavali s takvima i kanja85

Damir Agii

vali ih smru. Teko je procijeniti koliko je ljudi sudjelovalo u ustanku

u svakom sluaju, u vrijeme kada je ustanak bio na vrhuncu, u ljeto
1863., broj ustanika nije prelazio 30.000. Ukupno je u ustanku sudjelovalo oko 200.000 osoba. Bili su slabo naoruani i nekolovani za
vojne aktivnosti i borbe. Ustaniki su se odredi brzo raspadali, a samo
je nekoliko zapovjednika uspjelo odrati na okupu svoje snage tijekom
nekoliko mjeseci. Istodobno su ruske snage u ljeto 1863. brojale oko
340.000 obuenih i dobro naoruanih vojnika. U razdoblju od svibnja
do kolovoza 1863. bilo je oko pet stotina okraja izmeu sukobljenih
strana. S vremenom je patriotski zanos, toliko karakteristian za poetno razdoblje ustanka, slabio. Slabljenje ustanka osjetilo se jo vie
nakon pogibije nekoliko utjecajnih i sposobnih pripadnika crvenih.
Ustanak se vodio i izvan Poljskog Kraljevstva, na podruju zapadnih ruskih gubernija u Litvi, Bjelorusiji i Ukrajini. Dodue, snaga
ustanka ovdje je bila znatno slabija poljskog elementa bilo je tu manje, uglavnom se radilo o pripadnicima plemstva i graanstva. Najvei broj ustanikih odreda stvoren je u Litvi, mnogo je slabije ustanak proao na podruju Ukrajine, a najloije u Bjelorusiji gdje je bilo
sluajeva napada seljaka na plemike posjede. Austrijski i pruski dio
nekadanje Poljske pomagali su ustanak novcem, orujem i dobrovoljcima. Iz Galicije su u proljee 1863. u Poljsko Kraljevstvo odlazili
cijeli naoruani odredi, ali su se esto odmah po dolasku raspravali.
Bolje su pripremljeni i vre organizirani bili dobrovoljaki odredi
iz Poznanjske Kneevine. Inae, u ustanku su sudjelovali i brojni dobrovoljci Maari, Francuzi, Nijemci, Talijani, esi i drugi. Vie od
trista ukrajinskih i ruskih asnika i vojnika napustilo je rusku vojsku
i prikljuilo se ustanikim odredima, esto kao njihovi zapovjednici. I
ruski emigranti poput Hercena i Bakunjina stali su na poljsku stranu.
Borba Poljaka za slobodu i nezavisnost u cijeloj je Europi uivala
nepodijeljenu simpatiju. Osim demokratsko-liberalne javnosti u europskim zemljama, na poljskoj su strani stajali francuski i talijanski
katoliki djelatnici, te papa Pio IX. Svoj glas u prilog poljskoj borbi
dali su i voe radnikog pokreta Marx i Engels.
86

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

Drugaije je bilo s vladama europskih zemalja one nisu tako

izravno stale na poljsku stranu. tovie, neke su se sporazumjele o
zajednikoj akciji s ruskom vladom protiv Poljaka. Ve poetkom
veljae 1863. pruski kancelar Otto von Bismarck poslao je u Sankt
Petersburg posebnog izaslanika, generala Gustava Alvenslebena.
Sklopljen je prusko-ruski sporazum (Alvenslebenova konvencija)
koji je predviao meusobnu pomo u borbi protiv poljskih ustanika,
a vojne postrojbe jedne drave mogle su prijei granice druge u potjeri za ustanicima. Ovaj je sporazum Napoleon III. smatrao krenjem
francusko-ruskog saveznitva koje se netom poelo ostvarivati. Stoga
su francuska, britanska i austrijska vlada u proljee 1863. poslale nekoliko nota ruskoj vladi u kojima se trailo smirivanje stanja u Poljskoj. Europske su sile u est toaka traile od ruskih vlasti da proglase
amnestiju za ustanike, daju Poljacima stanovitu autonomiju, puste
njihove predstavnike u najvia tijela vlasti, priznaju slobodu vjeroispovijesti, uvedu poljski jezik u upravu i provedu legalnu regrutaciju
za vojsku. Rusi su odbacili ove zahtjeve, a autori note nisu reagirali.
Neto kasnije, u jesen 1863., Napoleon III. istupio je s prijedlogom o
europskom kongresu na kojemu bi se raspravilo poljsko i ostala problematina diplomatsko-politika pitanja na Starom kontinentu, ali
se s time nisu suglasile ni britanska ni austrijska vlada.
Narodna vlada djelovala je vrlo aktivno na organizaciji podzemne
poljske drave. Njezin se sastav esto mijenjao; obino je imala pet
osoba, koje su rukovodile odjelima unutranjih i vanjskih poslova,
rata, nancija i informacija. Budui da su lanovi vlade djelovali u
dubokoj ilegali i bili nepoznati iroj javnosti, svoje su odluke potvrivali vladinim peatom na dokumentima. Vlada je imala vrlo snaan
autoritet, izmeu ostaloga i zato jer je raspolagala odredima tzv. andara koji vjeaju, nekom vrstom ustanike policije koja je kanjavala izdajice i protivnike ustanka. Izuzetno je dobro bilo organizirano
prikupljanje poreza, zavisno od veliine imetka, a ustanike su se vlasti nancirale i brojnim dobrovoljnim prilozima. Na slinom naelu
djelovala su i tijela ustanikih vlasti na niim razinama. Najaktivnija
87

Damir Agii

je i najbrojnija bila varavska organizacija. Ilegalni ivot prijestolnice

funkcionirao je gotovo besprijekorno, ali je u manjim gradovima u
kojima su se svi meusobno poznavali bilo sluajeva odavanja samo
su snana solidarnost i strah od moguih kazni sprijeavali da takvih
izdaja ne bude i vie.
Politika situacija u Poljskom Kraljevstvu u ljeto 1863. poela se
mijenjati i zaotravati prvo je u lipnju ostavku dao markgrof Wielopolski, a potom je u kolovozu, umjesto velikog kneza Konstantina,
na poloaj careva namjesnika imenovan general Fjodor Berg. Novi je
namjesnik dobio dodatnu vojnu pomo, organizirao javna smaknua
i openito proirio mjere represije. Prikupljao je ratni porez elei
to vie nancijski iscrpiti poljsko stanovnitvo. Promjene u ruskoj
administraciji i nastojanja ruskih vlasti da ustanak ugue pod svaku
cijenu nisu ostali bez odgovora na poljskoj strani. Tamo je umjerenije
vodstvo bijelih u Narodnoj vladi zamijenilo radikalno krilo crvenih. Borbe s ruskom vojskom postajale su sve ee. Pokuan je i
atentat na generala Berga. Ipak, vrlo se brzo pokazalo da su ustanike
snage sve slabije.
U jesen 1863. umjereni elementi u vodstvu ustanka predloili su da
se Romualdu Trauguttu, uspjenom zapovjedniku jednog ustanikog
odreda u Polesju, bivem pukovniku ruske vojske i sitnom zemljoposjedniku s podruja Bjelorusije, povjeri poloaj diktatora ustanka.
Smatrali su kako e to onemoguiti daljnje sukobe i radikalizaciju
odnosa izmeu pojedinih ustanikih postrojbi te osigurati odravanje
borbenog duha tijekom nadolazee zime. U listopadu 1863. Traugutt
je preuzeo peat Narodne vlade i od tada pa do svoga uhienja u travnju sljedee godine bio je neupitan voa ustanka.
Pokuao je organizirati vojsku i osnovati regularne korpuse, pukovnije i bataljone, civilnu je upravu potinio vojnim strukturama,
nastojao pridobiti seljatvo pa je u vezi s ukidanjem kmetstva svoju
pozornost usmjerio prema realizaciji odredbi Sijeanjskog manifesta.
Naredio je da se svi oni koji tjeraju seljake na tlaku i plaanje feudalnih obveza otro kanjavaju. Takoer je nastojao ponovno aktivirati
88

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

diplomatsku mreu. S obzirom na spor Austrije, Pruske i Danske oko

Schleswiga, Traugutt se ak nadao da e doi do ireg europskog rata
i u tomu vidio ansu da se poljski ustanak proiri i na ostala dva dijela
nekadanje Poljske.
No sve su te mjere bile zakanjele, a nade uzaludne. U meunarodnim se odnosima nije dogodilo nita spektakularno u korist poljskog pitanja. Ustanak je bio u silaznoj fazi, uvelike se smanjio broj
i aktivnost ustanikih odreda. U veljai 1864. razbijen je posljednji
vei odred od nekoliko tisua ljudi. Potom su ruske vlasti poetkom
oujka iste godine ukinule kmetstvo u Poljskom Kraljevstvu i podijelile zemlju seljacima te time onemoguile Trauguttove pokuaje
pridobivanja seljaka za ustanak. tovie, bilo je sluajeva da se seljaci
okreu protiv ustanka u elji da iskoriste pogodnosti koje im je nudio
caristiki reim.
Konaan udarac poljski je ustanak doivio uhienjem diktatora
Traugutta i njegovih bliskih suradnika u travnju 1864. godine. Nakon
viemjesene istrage, u kojoj se hrabro drao, Traugutt je 5. kolovoza
iste godine, zajedno s etvoricom suradnika, javno objeen u varavskoj Citadeli. Prisutni su graani pjevali alobne pjesme. Ustanak je
time i simboliki zavren iako je bilo jo pojedinih manjih odreda koji
su se po umama skrivali od ruske vojske. Posljednji je odred razbijen
u Podlasju u kasnu jesen 1864., a njegov se voa sveenik Stanisaw
Brzska skrivao kod lokalnih seljaka do proljea 1865. godine. U travnju je uhien i pogubljen.
Sijeanjski je ustanak bio najvei i najdugotrajniji ustanak poljskog stanovnitva protiv ruske vlasti. Tijekom petnaest mjeseci, koliko su trajale borbe, u ustanku je sudjelovalo vie od dvjesta tisua
ljudi, a vodilo se preko 1200 bitaka, okraja i arki. Poginulo je oko
20.000 ustanika, oko dvije tisue osoba pogubljeno je ili je umrlo u
zatvorima, a desetak tisua ljudi emigriralo je iz Poljskog Kraljevstva.
Vie od 40.000 Poljaka ruske su vlasti nakon ustanka poslale u progonstvu u Rusiju, uglavnom na Ural i u Sibir. Konscirani su posjedi
goleme vrijednosti. Poljsku su nakon ustanka zahvatile strane repre89

Damir Agii

sije i rusikacija. Izgubljeni su i posljednji ostaci autonomije. Dolo

je do duhovne krize u poljskom drutvu Poljaci su na neko vrijeme
izgubili nadu u mogunost povrata svoje nezavisnosti. S druge strane,
ustanak je osim ovih izrazito negativnih imao i stanovite pozitivne
strane. Drutveni su se odnosi demokratizirali, ukinuto je kmetstvo
i drutvo je moglo krenuti putem snanije industrijalizacije. Porasla
je nacionalna svijest i solidarnost Poljaka iz sva tri dijela nekadanje
Poljske. Poljsko je pitanje nakratko ponovno bilo na dnevnom redu
rasprava vlada europskih velesila. Napose, junatvo i rtve ustanika
1863.-1864. obraivani su u djelima poznatih poljskih pisaca i likovnih umjetnika, o njima se slualo u obiteljskom krugu i stvarala
legenda. Novi narataji hranili su svoj duh sjeanjima na ustanike
podvige i spremali se na novi obraun i novu borbu za nezavisnost.
To je moda bila i najvea korist koju je Sijeanjski ustanak ostavio
u nasljee.

Progonstvo Poljaka u Sibir na slici Artura Grottgera

90

Poljsko Kraljevstvo nakon Sijeanjskog ustanka

Nakon neuspjeha Sijeanjskog ustanka Poljaci pod ruskom vlau
nekoliko su desetljea proivljavali uistinu teka vremena. Represije
koje su uslijedile bile su mnogo tee od represija nakon Studenakog
ustanka. Izvanredno vojno stanje, koje je jo u jesen 1861. proglasio
namjesnik Lambert, zadrano je sve do poetka 20. stoljea. Ukinute
su dotadanje autonomne institucije u upravi i kolstvu, poseban
proraun i nancijske institucije. elei naglasiti da je ovo podruje
tek dio Rusije nad rijekom Vislom, ruske su vlasti umjesto naziva
Poljsko Kraljevstvo poele koristiti termin Poviljanski teritorij.
Nakon Bergove smrti 1874. vie nije postavljan namjesnik nego je
na elu pokrajine bio general-gubernator, ba kao i u ostalim ruskim
gubernijama. Nadlenosti general-gubernatora bile su ipak manje nego
u doba Ivana Paskjevia. U upravi, sudstvu i kolstvu, na svim javnim
mjestima umjesto poljskog uveden je ruski jezik. Na radnim mjestima
u dravnim institucijama bilo je sve vie Rusa koji su dovoeni u
Poljsko Kraljevstvo. Poljski su slubenici ostali samo na nekim niim
inovnikim poloajima. Posebice otra rusikacija provodila se na
polju obrazovanja. Od osamdesetih ruski je postao iskljuivi nastavni
jezik. Uenicima se branilo da razgovaraju na poljskom ak i u vrijeme
kolskog odmora ili bilo gdje osim kod kue. Na polju rusikacije
kolstva najaktivniji ruski inovnik bio je Aleksander Apuhtin. Njegova
obrazovna politika dovela je tijekom osamdesetih i devedesetih do
porasta nepismenosti u Poljskom Kraljevstvu. Kada je 1869. zatvorena
Glavna kola u Varavi, Poljaci su ostali bez visokokolske institucije.
Umjesto toga osnovano je rusko sveuilite u Varavi.
91

Damir Agii

Represija nije ostala poteena ni Katolika crkva koja se smatrala jednim od vanih simbola poljskosti. Vlasti su nastojale oteati
komunikaciju poljskog episkopata sa Svetom Stolicom i podrediti biskupe Rimokatolikom kolegiju u Sankt Petersburgu. Godine 1866.
prestao je vaiti konkordat. Novi je sklopljen 1882. godine nakon to
je u atentatu ubijen car Aleksandar II. Dotad su mnogi sveenici i
biskupi bili prognani u unutranjost Rusije i Sibir, a crkvena su dobra
konscirana. Ukinuti su brojni katoliki redovi, a njihova je imovina
pripala dravi. Grkokatolika je crkva u Poljskom Kraljevstvu ukinuta, a njeni su pripadnici prevoeni na pravoslavlje.
Unato tekoj situaciji Poljaci su uspjeli zadrati i dalje razvijati
nacionalni duh te ne dopustiti potpunu integraciju Poljskog Kraljevstva s Rusijom. Glavno mjesto gdje se njegovao poljski nacionalni
karakter bila je obitelj. Posebno vanu ulogu u tom odigrale su ene;
nastala je mitska predstava o poljskoj majci koja uva i bdije nad
domom. S druge strane, u ivotnoj praksi ruski su inovnici bili esto
potkupljivi i nije bilo teko pronai rupe u sustavu. Zbog represija i
nasilja koje se dogaalo ovo je razdoblje uvelike utjecalo na stvaranje
negativnog stereotipa o Rusima kod Poljaka.
Teko politiko stanje utjecalo je, posebice u ruskom dijelu Poljske, na pojavu programa koji su ili u pravcu odustajanja od borbe za
nezavisnost i sporazumijevanja s vlastima djeljitelja. Bilo ih je i u pruskom i austrijskom dijelu Poljske. Taj program naziva se trolojalizam,
a predviao je da se u svakom dijelu nekadanje Poljske stanovnitvo
dogovori s vlastima i osigura stabilne politike uvjete za gospodarski i drutveni razvoj. Radilo se o stanovitoj politikoj autonomiji za
Poljake, ali je trolojalizam odbacivao ili u daleku budunost odgaao
borbu za nezavisnost. Najvanije glasilo koje je propagiralo ovakav
stav bile su novine Kraj u Sankt Petersburgu su ih izdavali Erazm
Piltz i Wodzimierz Spasowicz.
Krajnje radikalne ideje u vezi s lojalnou vlastima iskazao je
1872., na stotu godinjicu prve podjele Poljske, publicist Kazimierz
Krzywicki tvrdei u svom djelu Poljska i Rusija 1872. godine da je
92

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

budunost Poljaka u odbacivanju vlastitog nacionalnog imena i potpunom slijevanju s ruskim narodom. Sline je poglede izraavao i
Zygmunt Wielopolski (sin markgrofa Aleksandra) koji je uoi rusko-turskog rata 1876. organizirao relativno veliku grupu poljskih
aristokrata i plemia da u ime poljskog naroda stanu uz ruskog cara
i predaju mu izraze sveslavenske solidarnosti te bezuvjetno slue.
Dok je za poljsku kulturu i umjetnost prve polovice 19. stoljea
bio karakteristian buntovni romantizam, u drugoj je polovici stoljea, zapravo nakon neuspjeha Sijeanjskog ustanka, poeo prevladavati
pozitivizam. Pozitivisti su osuivali plemiku revolucionarnu prolost i
plemstvo openito, a hvalili i proteirali novi drutveni sloj buroaziju
i openito graanski nain ivota. Nastojali su svoj organski rad spustiti
u mase i prosvijetliti to vei broj poljskih stanovnika. Isticali su vanost
rada i bogaenja kao najboljeg naina da se slui domovini. U tom su
smislu ocrtavali novi lik nacionalnog junaka: inenjera, znanstvenika,
industrijalca, veletrgovca... Zalagali su se za ravnopravnost idova i
emancipaciju ena. Meu autorima razdoblja pozitivizma najpoznatiji
su Bolesaw Prus, Eliza Orzeszkowa i Henryk Sienkiewicz.
Gospodarsko stanje u Poljskom Kraljevstvu u ovo vrijeme bilo
je mnogo bolje od politikog. Upravo je Poljsko Kraljevstvo bilo industrijski i gospodarski najrazvijeniji dio Ruskog Carstva. Gotovo
jedna treina stanovnitva ivjela je u gradovima, a samo polovica
stanovnitva prihode je ostvarivala iz poljoprivredne djelatnosti. Broj
stanovnika Varave dosegnuo je potkraj stoljea sedamsto tisua dok
je u odzi ivjelo oko pola milijuna ljudi. Ubrzano se razvijalo rudom bogato podruje Zagbia Dbrowskog. Sve je razvijenija bila
eljeznika prometna mrea koja je povezivala industrijska sredita
sa sreditima u Rusiji, Austro-Ugarskoj i Pruskoj/Njemakoj. Umjesto obiteljskih banaka nastaju krupne dionike nancijske institucije
poput Trgovake banke u Varavi.
Ubrzana industrijalizacija dovela je do pojave sve veeg broja radnika, a od sedamdesetih godina javljaju se prvi veliki trajkovi i prve
radnike politike organizacije. Jedan od prvih poljskih socijalista bio
93

Damir Agii

d industrijsko sredite Poljskog Kraljevstva

je Ludwik Waryski, koji se sa socijalistikim idejama susreo tijekom studija u Sankt Petersburgu. Doavi 1876. u Varavu, Waryski
je poeo snanu propagandnu djelatnost meu radnicima. Godine
1878. izradio je sa suradnicima prvi poljski socijalistiki program
utemeljen na glavnim idejama marksizma. Caristika je policija polovicom 1878. zapoela s uhienjima pripadnika tajnih socijalistikih
kruoka. Waryski je uspio pobjei u Galiciju, a u Varavu se vratio
1881. i radio na osnivanju prve poljske socijalistike stranke. Ta je
stranka, pod nazivom Socijalno-revolucionarna partija Proletarijat,
poela djelovati u kolovozu 1882. godine. Njezin je program snano
poticao meunarodni karakter radnike borbe. Svoje je ciljeve stranka namjeravala ostvarivati organiziranjem trajkova, propagandnom
djelatnou i metodama individualnog terora. Suraivala je s ruskom
revolucionarnom tajnom organizcijom Narodna volja. Policija je
uskoro ula u trag stranci Proletarijat. Waryski je uhien u rujnu
1883. i zatvoren u tamnicu liselburg, gdje je i umro est godina kasnije. Odlazak Waryskog s ela stranke doveo je do radikaliziranja
metoda borbe i sve snanije primjene individualnog terora, a to je
opet dovelo do jaih mjera policije i uhienja velikog broja lanova i
aktivista Proletarijata. Uskoro nakon toga stranka je prestala djelovati. Potkraj osamdesetih bile su osnovane dvije nove radnike stranke
94

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

tzv. Drugi Proletarijat (1888.) i Savez poljskih radnika (1889.). Za

razliku od Prvog, Drugi je Proletarijat kao jedan od svojih programskih ciljeva istaknuo autonomiju Poljskog Kraljevstva. Ostali su ciljevi i nain kako do njih doi bili uglavnom isti.
Potkraj 19. stoljea dolazi do promjena u politikom ivotu u Poljskom Kraljevstvu i u ostala dva dijela Poljske. Poinju se formirati prve
moderne politike stranke. Tri su glavna idejno-politika smjera tih
stranaka: socijalistiki, nacionalni i seljaki. Dok je u Austro-Ugarskoj
poljskim politiarima bilo mogue djelovati posve legalno u okvirima
parlamentarnog sustava, u pruskom dijelu Poljske, a posebice u Poljskom Kraljevstvu politiki je ivot bio otean represivnim ponaanjem
vlasti. tovie, u Rusiji nije bilo nikakve demokracije, ak ni prividne
bila je to zemlja u kojoj je u svemu glavnu rije imao car i osobe koje
je on postavljao po vlastitom nahoenju. Nije bilo ustava, nije postojao
parlament, niti su politike grupacije i stranke smjele djelovati javno.
Bile su pod neprestanim nadzorom tajne policije, a njihovi su aktivisti
esto bili hapeni i osuivani, proganjani na Ural ili u Sibir.
U jesen 1892. u Parizu je odran skup poljskih socijalista na kojemu je dolo do ujedinjenja razliitih socijalistikih stranaka i grupacija u Poljskom Kraljevstvu i emigraciji osnovana je Poljska socijalistika stranka (Polska Partia Socjalistyczna, PPS). Prema programu
prihvaenom na tom osnivakom sastanku, nova je stranka trebala raditi na stvaranju samostalne demokratske poljske republike, a protiv
caristikog je reima planirala suradnju s ruskim revolucionarima. U
proljee 1893. poele su se osnivati prve organizacije PPS-a u zemlji.
Meu voama nove stranke isticao se mlad i vrlo sposoban socijalistiki aktivist iz Vilna Jzef Pisudski, koji je teite borbe stavljao na
parole o nezavisnosti. To je Pisudskog i njegove pristae vrlo brzo
dovelo u sukob sa zastupnicima ideje o klasnoj istoi socijalistike
stranke koji su smatrali da je glavni cilj njihove djelatnosti klasna borba te da je od nacionalne slobode vanija meunarodna proleterska
solidarnost. Meu potonjima isticala se Roza Luksemburg. Ona je
ve u ljeto 1893. s grupom pristaa poela kritizirati pariki program.
95

Damir Agii

Istupili su iz PPS-a i stvorili novu socijalistiku stranku Socijaldemokraciju Poljskog Kraljevstva. Sedam godina kasnije ta je stranka
promijenila naziv u Socijaldemokracija Poljskog Kraljevstva i Litve
(SDKPiL). Uz Rozu Luksemburg, meu njenim voama isticao se
i Felix Dzieryski, kasnije aktivan sudionik Oktobarske revolucije
i ef tajne policije u Sovjetskoj Rusiji. Budui da su se pripadnici
SDKPiL-a otro suprotstavljali idejama o poljskoj nezavisnosti i vrsto povezivali s ruskim revolucionarnim krugovima, poljski domoljubni krugovi, meu njima i poljski socijalisti iz PPS-a, iskazivali su
neprijateljski stav prema toj stranci.
Nakon revolucije u Rusiji 1905. dolo je do nove podjele meu
poljskim socijalistima. I ovaj je put razlog bio odnos prema Rusiji
openito i ruskim revolucionarima. Na kongresu PPS-a u Beu 1906.
stranka se podijelila na PPS-Revolucionarnu frakciju, kojoj je na elu
bio Pisudski i koja je stajala na snanom antiruskom stanovitu, i
PPS-Ljevicu, iji su pripadnici smatrali da poljski socijalisti trebaju
suraivati s ruskima i zajedno dovesti do pobjede meunarodne re-

Grupa vodeih linosti PPS-a / Jzef Pisudski sjedi drugi zdesna

96

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

volucije. Kasnije su ove dvije frakcije pole razliitim putovima: PPSRevolucionarna frakcija od 1909. godine vie se ne koristi atribucijom i naziva se jednostavno PPS. Ta se stranka nakon Prvoga svjetskog rata ujedinila sa socijalistikim strankama iz Galicije i pruskog
dijela Poljske te zadrala naziv Poljska socijalistika stranka (PPS). S
druge strane, PPS-Ljevica se 1918. ujedinila sa SDKPiL (koja je od
1906. bila sastavni dio Socijaldemokratske partije radnika Rusije) u
Komunistiku radniku partiju Poljske (KPRP).
U posljednjem desetljeu 19. stoljea pojavio se i drugi smjer poljske politike nacionalno-demokratski. Jo 1887. u vicarskoj je nastala Poljska liga, organizacija koja je kao glavni cilj istaknula poljsku
nezavisnost u granicama prije podjela. Program Poljske lige graen je
na temelju programa i tradicije Poljskog demokratskog drutva iz doba
Velike emigracije. Odmah u poetku Ligi je prila omladina organizirana u tajni Savez poljske mladei Zet. Mladi su isprva bili snano
revolucionarno raspoloeni, a kasnije su svoju revolucionarnost sve vie
mijenjali u nacionalizam. Godine 1893. Roman Dmowski, jedan od
aktivista Lige, izvrio je unutranji prevrat, preimenovao organizaciju u
Nacionalnu ligu i prenio sjedite u Varavu. Isprva je snano optuivao
caristiki reim da spreava gospodarski i kulturni razvoj Poljske. Malobrojne Poljake koji surauju s reimom smatrao je gotovo veleizdajnicima. Nacionalna liga organizirala je manifestacije i razliite skupove
nacionalnog obiljeja, meu kojima se posebno isticala sveana proslava stote godinjice ustanka varavskih graana u proljee 1894. godine.
Velik je broj sudionika manifestacije uhien i poslan u progonstvo, a
Dmowski i vodstvo Lige preselili su se u Galiciju. U Lavovu su od
1895. izdavali novine Przgld Wszechpolski, namijenjene propagiranju
politike Lige u sva tri dijela nekadanje Poljske.
Godine 1897. voe Nacionalne lige osnovali su Nacionalno-demokratsku stranku (Stronnictwo Narodowo-Demokratyczne, SND),
koja se esto skraeno zove endecijom. Uskoro je Dmowski poao
novim smjerom 1902. poeo je u nastavcima objavljivati tekst pod
naslovom Misli suvremenog Poljaka. Sljedee je godine objavljena
97

Damir Agii

i istoimena knjiga. Dmowski je napustio metode oruanog otpora

kao naina na koji Poljaci mogu ostvariti nezavisnost i stao zastupati legitimne oblike nacionalne borbe. Trebalo je nacionalizirati sve
slojeve poljskog naroda, stoga se teite rada prenijelo na prosvjetnu
djelatnost i na jaanje nacionalne svijesti najirih narodnih masa. Pripadnici nacionalnih manjina u dijelovima nekadanje Poljske, Ukrajinci, Litvanci, a posebice idovi, smatrani su golemom opasnou
za nacionalno jedinstvo Poljaka. Odbacujui ustanak i nasilno osloboenje od ruske vlasti, Dmowski i njegovi pristae uskoro su poeli
isticati da Poljacima vea opasnost prijeti od Nijemaca koji su na
kulturno vioj razini od Rusa, pa su u tom pravcu jaali antinjemaku
i prorusku orijentaciju nacionalno-demokratskog politikog tabora.
Parlamentarni zastupnici endecije imali su vanu ulogu u dravnim
parlamentima svih triju djeljitelja.
Napokon, trei politiki smjer meu Poljacima na prijelazu iz 19.
u 20. stoljee bio je seljaki pokret. Najrazvijeniji je bio u Galiciji,
gdje je jo u sedamdesetim godinama sveenik Stanisaw Stojaowski propagirao puko prosvjeivanje, primjenu novih metoda u poljoprivredi i osnivanje agrarnih kruoka. U velikoj je mjeri utjecao
na kasnije politiko organiziranje galicijskog seljatva. Prvi je doveo
predstavnike seljatva u Carevinsko vijee u Beu (1889.). Godine
1895. u Galiciji je nastala prva seljaka stranka pod nazivom Puka
stranka (Stronnictwo Ludowe, SL) s relativno umjerenim demokratskim politikim programom. Pripadnici te stranke traili su ukidanje kurijalnog izbornog sustava i uvoenje opih izravnih izbora,
vee graanske slobode i iru dostupnost obrazovanja. Nisu isticali
krupnije reformne zahtjeve, primjerice po strani su ostavili pitanje
podjele vlastelinske zemlje i irih reformi na polju agrarnih odnosa.
Zbog unutranjih sukoba i korupcije, uoi Prvoga svjetskog rata galicijska Poljska puka stranka (tako se zvala od 1903.) podijelila se na
dva dijela. U Poljskom Kraljevstvu i pruskom dijelu nije nastala slina
seljaka stranka poput ove u Galiciji.

98

Galicija u razdoblju autonomije

Poloaj Poljaka u Galiciji u drugoj polovici 19. stoljea uvelike se
razlikovao od stanja u ostala dva dijela ruskom i pruskom. Bio je
mnogo povoljniji u politikom i kulturnom pogledu, ali ne i na planu
gospodarstva. Nakon poraza u ratu protiv Francuske i Pijemonta
(1859.) habsburki vladar Franjo Josip I. prisiljen je prestati s
apsolutistikom vladavinom koju je uveo nakon to je 1849. svladao
snage revolucije, a nakon sljedeeg poraza od Prusa (1866.) morao je
pristati na sklapanje nagodbe s Maarima i temeljitu reorganizaciju
drave u smjeru dualizma. Iako je jo 1860.-1861. Listopadskom
diplomom i Veljakim patentom bilo odreeno da e se sazvati
pokrajinski sabori, meu njima i galicijski sejm, te da e pojedini
dijelovi Habsburke Monarhije dobiti odreen stupanj autonomije,
Sijeanjski ustanak u Poljskom Kraljevstvu utjecao je na privremeno
odustajanje od toga. Vlasti u Beu pribojavale su se da bi vea
demokratizacija politikog ivota u Galiciji mogla dovesti do jaeg
iskazivanja solidarnosti, pa ak i povezivanja s ustankom u ruskom
dijelu Poljske. tovie, poetkom 1864. u Galiciji je proglaeno
izvanredno stanje. Tek nekoliko mjeseci nakon to je ustanak u
potpunosti uguen, dolo je do poputanja stege. ivot se postupno
normalizirao, ukinuto je izvanredno stanje i proglaena je amnestija.
Nakon sklapanja Austro-ugarske nagodbe Galicija je bila jedna
od krunovinskih zemalja koje su se nale pod nadlenou beke vlade. Godine 1868. zapoela je borba za to vei stupanj autonomije.
Zavrena je nekoliko godina kasnije, a Poljaci su mogli biti zadovoljni
postignutim rezultatima. Uprava se nala u njihovim rukama, slube99

Damir Agii

ni je jezik bio poljski, a formirano je nekoliko vanih autonomnih

institucija. Veina zastupnika u sejmu pripadala je konzervativnom
aristokratskom krugu i stajala je na pozicijama sporazuma s vladom
u Beu. Njihov je voa bio grof Agenor Gouchowski, koji je inae u
to vrijeme bio i vladarev namjesnik u Galiciji. Liberalno-demokratski
krugovi okupili su se u Nacionalno-demokratsko drutvo na ijem se
elu nalazio Franciszek Smolka. Oni su traili federalizaciju Monarhije u kojoj bi Poljaci dobili takav status kakav su od 1867. imali Maari. U sejmu se povela otra diskusija meu pristaama jedne i druge
koncepcije, a rezultat je bio kompromis tzv. Galicijska rezolucija
iz rujna 1868. u kojoj se trailo proirenje nadlenosti Zemaljskog
sejma, uspostava Zemaljske vlade i formiranje posebne kancelarije za
Galiciju u sredinjoj vladi u Beu. Veina ovih zahtjeva s vremenom
je prihvaena, a od 1871. u Beu je djelovao ministar za Galiciju.

Galicijski sejm u doba autonomije

100

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

Stanovnici Galicije, kao i svi ostali stanovnici austrijskih pokrajina, birali su svoje predstavnike za Carevinsko vijee. U tom sredinjem dravnom parlamentu poljski su se zastupnici organizirali u
vrlo utjecajan parlamentarni klub Poljsko kolo. Izbori za oba parlamenta, i Zemaljski sejm i Carevinsko vijee, provodili su se sve do
1907. godine prema kurijalnom sustavu. Isprva su postojale etiri kurije: zemljoposjednika, graanska, industrijsko-trgovakih komora i
seoska, a od kraja stoljea i peta tzv. opa kurija. Kurijalni izborni
sustav nije pravedno raspodjeljivao politika prava, primjerice u zemljoposjednikoj je kuriji oko dvije tisue osoba biralo 44 zastupnika,
a seoska u kojoj je bilo oko milijun ljudi birala je 131 zastupnika.
Osim toga, u potonjoj kuriji izbori su bili dvostupanjski. Javnost izbora omoguavala je vlastima snanu kontrolu i pritisak na glasae.
Tijekom borbe za autonomiju poela se formirati mlaa generacija galicijskih konzervativaca. Oni su 1869. godine u jednom asopisu
objavili niz anonimnih satirinih pisama politikog sadraja. Radilo
se zapravo o politikom pametu u kojemu su karikaturalno predstavljeni pogledi liberalno-demokratskih krugova uz podmetanja da
e njihova djelatnost dovesti do novog poljskog ustanka, ovaj put u
Galiciji. Posebno se otro osuivao Sijeanjski ustanak. Razloge podjele Poljske ovi su konzervativci vidjeli u vlastitim poljskim manama
i nedostacima. Isticali su kako stalan poljski obiaj da sudjeluju u
tajnim urotama i bune se protiv vlasti (nazvan liberum conspiro po
uzoru na nekadanji liberum veto, za koji su tvrdili da je doveo do
propasti poljske drave u 18. stoljeu), nije donio nita dobroga Poljacima, nego je samo vodio prema nacionalnoj katastro. Kao ideal
politike mudrosti i osobu koja je ispravno shvaala poljske potrebe
konzervativci su isticali Staczyka, dvorsku ludu kralja Sigismunda
I. Starog. Odatle se za njihov pamet uobiajio naziv Teka Staczyka
(Staczykova biljenica), a za cijelu grupaciju krakovskih konzervativaca termin stanjici (staczycy). Konzervativni su politiari tijekom
sljedeih desetljea vodili glavnu rije u Galiciji, iz njihovih su redova
potjecali ne samo visoki inovnici administracije u Galiciji ve i neki
101

Damir Agii

visoki dravni dostojanstvenici, ministri i premijeri: grof Alfred Potocki bio je na elu austrijske vlade 1870.-1871., a grof Kazimierz
Badeni 1895.-1897.; grof Agenor Gouchowski stariji bio je ministar
unutranjih poslova 1859.-1860., a njegov sin Agenor mlai ministar
vanjskih poslova 1895.-1906. godine.
S vremenom su i liberali prihvatili postojeu situaciju te nastojali razvijati i jaati autonomiju. Sredinje austrijske vlasti posve su
oslobodile podruje znanosti i obrazovanja, pa su se u Galiciji u ovo
doba snano razvile brojne znanstveno-obrazovne i kulturne institucije. Zemaljsko kolsko vijee aktivno je radilo na organizaciji kolskog sustava, posebno nakon donoenja zakonskog projekta kojim su
1884. uvedene dvije vrste pukih kola: gradske (u kojima je program
uenja bio iri) i seoske (u kojima se uilo samo temelje pismenosti).
U srednjem kolstvu prevladavale su osmogodinje klasine gimnazije. Djelovala su dva sveuilita u Krakovu i Lavovu, umjetnika
akademija u Krakovu, politehnika u Lavovu. Na te su visokokolske
institucije dolazili brojni mladii iz ostalih dijelova nekadanje Poljske. Pohaali su ih, osobito na prijelazu stoljea, i studenti iz hrvatskih zemalja i Bosne i Hercegovine, meu njima Ivo Andri, Julije
Benei i dr. U Krakovu je od 1873. postojala najvia znanstvena institucija Poljska akademija znanosti i umjetnosti (Polska Akademia
Umiejtnoci, PAU) . Razvijali su se nacionalni teatri u oba ova grada,
a posvuda su se bez potekoa mogle organizirati razliite nacionalne
manifestacije, sveanosti i proslave. Takve stvari nisu bile zamislive u
ostala dva dijela nekadanje Poljske.
U posljednjem desetljeu 19. stoljea pojavio se modernistiki
pravac u umjetnosti koji je potrajao sve do rata. Naziva se razliitim
imenima, a jedno od najeih jest Mlada Poljska. Taj je umjetniki
pravac, osobito na polju likovnih umjetnosti i u kazalitu, bio karakteristian prije svega u Krakovu tamo su djelovali najznaajniji
modernisti, primjerice Stanisaw Wyspiaski. U Poljskom Kraljevstvu jedan od najveih pisaca ovog razdoblja bio je Wadysaw Reymont, kasnije dobitnik Nobelove nagrade za roman Chopi (Seljaci).
102

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

Posjet Franje Josipa I. Krakovu

Za razliku od europskih modernista koji su se otro obraunavali s

romantizmom, poljski su se autori djelomice nadovezivali na starije
romantiarske pjesnike, iznosei ideje da umjetnost treba sluiti domovini.
U drugoj polovici 19. stoljea u Galiciji se pojavilo novo pitanje
pitanje nacionalnih manjina, napose ukrajinsko pitanje. U poecima razdoblja galicijske autonomije brojni ukrajinski politiari nisu
priznavali postojanje posebne ukrajinske nacije ve su tvrdili da Rusini u Galiciji zajedno s Rusima ine jednu rusku naciju koja se prostire
od Karpata do Kamatke. Ovi tzv. moskaloli doli su zbog svojih
proruskih stavova u sukob s bekom vladom. Imali su snaan utjecaj
meu najniim slojevima drutva. S druge strane, mlada rusinska inteligencija i mlae sveenstvo poeli su ve 1867. svoju djelatnost na
prosvjeivanju irokih narodnih slojeva o njihovoj posebnosti. Uskoro se poeo rabiti i novi pojam ukrajinski. Svoj su utjecaj ukra103

Damir Agii

jinski narodnjaci vrili prije svega na inteligenciju, bogatije seljake

i malobrojne pripadnike graanstva. Poljski politiari razliito su se
odnosili prema ukrajinskom pitanju od neprijateljskog stava lavovskih konzervativaca, koji nikako nisu bili spremni priznati ukrajinsku
posebnost, preko relativno umjerenih stanjika, koji su doputali stanovite ustupke, do liberala koji su imali slian stav. S vremenom su se
stvari zaotravale, osobito u vezi s tenjama ukrajinskih narodnjaka
da dobiju sveuilite na ukrajinskom jeziku u Lavovu, kao i nastojanjima da dobiju politiku autonomiju za Istonu Galiciju koja je bila
naseljena veinskim ukrajinskim stanovnitvom. Godine 1908. jedan
je ukrajinski student izvrio atentat na galicijskog namjesnika grofa
Andrzeja Potockog. Vrhunac poljsko-ukrajinskog sukobljavanja bio
je njihov meusobni rat 1918.-1919. godine.

104

Poljaci u Njemakom Carstvu

U pruskom dijelu nekadanje Poljske dolo je u razdoblju nakon
Sijeanjskog ustanka do jaanja protupoljskog djelovanja. Bilo je to
doba kada je kancelar Otto von Bismarck krvlju i eljezom gradio
novu njemaku dravu i nije imao milosti ni prema kome, pa tako niti
prema poljskom stanovnitvu. Jaanje protupoljske djelatnosti osjetilo
se osobito nakon ujedinjenja Njemake 1871. kada je Bismarck nastojao oslabiti sve eventualne smetnje pruskoj hegemoniji u novoj dravi
i ojaati sredinju vlast. Podruje na koje su pruske/njemake vlasti
stavile najvei naglasak u tomu bila je nekadanja Velika Poznanjska
Kneevina, sada slubeno zvana Poznanjska pokrajina. Upravo je tu
poljsko stanovnitvo bilo veinsko i imalo svoje intelektualne elite,
graanstvo i plemstvo. Bismarck je borbu vodio na nekoliko polja. Vrlo
brzo nakon ujedinjenja zapoeo je borbu za kulturu (Kulturkampf),
odnosno pokuao je dravi podrediti institucije Katolike crkve. Iako
je Kulturkampf bio usmjeren prvenstveno protiv junonjemakih
drava u kojima je prevladavalo katoliko stanovnitvo, osobito se
snano osjetio u Poznanjskoj pokrajini gdje je zadobio i protupoljski
karakter. Jedan od poljskih junaka, pomalo neoekivano jer isprva nije
pokazivao interes za poljsku nacionalnu stvar, postao je nadbiskup
Gniezna Mieczysaw Ledchowski koji je zbog svojih protesta protiv
poteza vlasti u Kulturkampfu 1874. zatvoren.
Njemake su vlasti tijekom sedamdesetih vodile sustavnu politiku
germanizacije Poznanjske pokrajine. Godine 1876. njemaki je postao slubeni jezik administracije, sudstva i sredstava komunikacije
(pota, eljeznice). Osobe koje nisu poznavale njemaki ostale su bez
105

Damir Agii

posla, a zamijenili su ih uglavnom Nijemci. Mijenjani su nazivi gradova i sela. Ubrzano je germanizirano i kolstvo. U niim razredima
jo neko vrijeme bila je doputena uporaba poljskoga u nauavanju
vjeronauka. I tu je brzo poeo prevladavati njemaki. Kada je 1901.
njemaki jezik proglaen obveznim i u vjeronauku, dolo je do niza
protesta od kojih je najjae odjeknulo odbijanje djece u mjestu Wrzenia da pohaaju nastavu. Uenici su kanjeni batinama, a njihovi roditelji novanim kaznama. Ovaj je dogaaj snano odjeknuo po svim
poljskim zemljama i u cijeloj Europi. U srednjim kolama poljski je
jezik ostao samo u rijetkim sluajevima kao fakultativni predmet. O
stupnju germanizacije svjedoi i injenica da su vlasti pokuale nametnuti njemaki jezik ak i na javnim skupovima. Otpor je guen svim
sredstvima, esto i silom.

Karikatura s poetka stoljea slikovito prikazuje pruski obrazovni sustav.

Tekst u prijevodu:
Najnoviji sustav nauavanja utemeljen na meusobnoj ljubavi i potivanju

106

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

Poljaci u Poznanjskoj bili su tradicionalno dobro organizirani.

Meusobno su se pomagali, a nain na koji su pruske vlasti na poetku 19. stoljea ukinule kmetstvo doveo je do drugaije strukture
zemljinih posjeda nego u Galiciji. Dok su u austrijskom dijelu nekadanje Poljske prevladavali sitni seljaki posjedi, u pruskom su dijelu
seljaci esto imali i velika seoska gazdinstva. Bio je to jedan od razloga zbog kojih je Bismarck provodio nasilnu politiku i na gospodarskom podruju elei promijeniti strukturu vlasnitva. Godine 1885.
prisilno je iseljeno poljsko stanovnitvo koje nije imalo prusko dravljanstvo (radilo se o brojnim Poljacima koji su se tijekom prethodnih
desetljea sklonili, uglavnom pred ruskim represijama, u politiki
mirniju Prusku). Sljedee je godine (1886.) osnovana Kolonizacijska
komisija koja je trebala kupovati zemljine posjede u vlasnitvu Poljaka i na njih naseljavati njemako stanovnitvo. Proraunska sredstva
za djelatnost te komisije bila su ogromna od 100 milijuna maraka prilikom njezina osnivanja do milijardu maraka na poetku 20.
stoljea. S vremenom je komisija dobila pravo da otkupljuje posjede
pod prisilom, a jedan zakon iz 1904. zabranio je gradnju objekata
bez doputenja vlasti. U vezi s potonjim snano je odjeknuo postupak stanovitog Michaa Drzymae, koji je kupio zemljini posjed,
ali nije dobio doputenje za gradnju pa je nabavio cirkuska kola i
poeo ivjeti u njima. Ipak, nakon est godina bio je prisiljen prodati
zemlju. Prisilno iseljavanje Poljaka tijekom osamdesetih i djelatnost
Kolonizacijske komisije doveli su do promjene strukture stanovnitva
i poveanja broja njemakih doseljenika.
Kada je Bismarck napustio kancelarski poloaj 1890., dolo je do
privremenog poputanja u takvom odnosu vlasti prema Poljacima.
No uskoro je nastala politika organizacija Njemako drutvo Istone Marke, prema poetnim slovima prezimena osnivaa uobiajeno
nazivana Hakata, koja je zapoela novi val protupoljske aktivnosti.
Bila je to jedna izrazito nacionalistika grupacija koja je metodama
pritiska i nasilja ostvarivala svoj politiki cilj. Na njemaki nacionalizam Poljaci su odgovorili vlastitim. Borba protiv germanizacije bila
107

Damir Agii

je odluna i dovela je do jaanja tabora nacionalne demokracije u

pruskom dijelu Poljske te opeg irenja stanovita kako vea opasnost
Poljacima prijeti s njemake negoli s ruske strane.
Usprkos rusikatorskim i germanizatorskim nastojanjima djeljitelja, poljska su se kultura i knjievnost snano razvijali. U pruskim
podrujima nepismenost je bila skoro iskorijenjena u drugoj polovici
19. stoljea. Poljsko stanovnitvo koje je ve stoljeima ivjelo izvan
matice, odnosno u leskoj i Mazurima (juni dio Istone Pruske) nije
imalo vlastite nacionalne elite, a najvaniju ulogu u odravanju poljskosti imalo je sveenstvo. U drugoj polovici 19. stoljea na tim je podrujima dolo do preporodnog pokreta, koji se nije dogodio u ostalim dijelovima nekadanje Poljske gdje je poljski jezik bio prisutan u
dravnoj upravi, javnom ivotu i knjievnosti jo od 16. stoljea.

108

Poljska u Prvom svjetskom ratu

povratak nezavisnosti
Budui da su sva tri djeljitelja Poljske tijekom 19. stoljea meusobno
uglavnom dobro suraivala i bila uvelike nadmona, Poljacima je
preostajala nada u uspjeh njihove borbe za nezavisnost samo u sluaju
da oni meusobno zarate. Mnogi su poljski politiari smatrali kako bi
u nekom velikom europskom ratnom sukobu Poljaci mogli povratiti
svoju nezavisnost, osloboditi i ponovno ujediniti to je mogue vei
dio podruja nekadanje Poljsko-Litvanske Unije. Takav je rat izbio
u ljeto 1914. godine. Poljaci su se nali podijeljeni u dva neprijateljska
tabora dio poljskih vojnika borio se u njemakoj i austro-ugarskoj
vojsci, dok je drugi znaajan dio bio u sastavu ruske armije. Bila je to
velika poljska nacionalna tragedija meusobno su se borili za tue
interese. Upravo na poljskom teritoriju od samog su se poetka vodile
ratne operacije golemih razmjera. Svaka od zaraenih strana eljela je
na svoju stranu pridobiti poljsko stanovnitvo. Stoga su njihova vojna
zapovjednitva odmah po izbijanju rata izdala proglase Poljacima
u kojima su ih pozivala na odanost te davala odreena obeanja o
slobodi i nezavisnosti.
Ve od poetka u ratu su sudjelovale i poljske paravojne jedinice. Jo od 1908. u Galiciji su socijalisti pod vodstvom Pisudskog u
sklopu tzv. Saveza aktivne borbe organizirali paravojne odrede strijelaca. Sline su postrojbe imale i druge politike grupacije. S poetkom rata prvi su se aktivirali upravo pristae Pisudskog. Ve u prvim danima kolovoza odredi strijelaca preli su granicu s Rusijom
u namjeri da dovedu do pobune poljskog stanovnitva. Ipak, veina
109

Damir Agii

stanovnika Poljskog Kraljevstva nije bila sklona ustanku, a austrijske vlasti nisu davale dovoljnu podrku Pisudskom, pa su se njegove
snage vratile u Galiciju. U Krakovu je meuvremenu nastao Glavni
nacionalni odbor. lanovi tog najvieg politikog i vojnog tijela austrijskih Poljaka raunali su da e Habsburzi prikljuiti svojoj dravi
ruski dio Poljske i da e se ta drava iz dvojne pretvoriti u trojnu
monarhiju: Austro-Ugarsko-Poljsku. Poeli su raditi na formiranju
poljskih legija koje bi se borile zajedno s austro-ugarskim snagama
protiv ruske armije. Slino politiko tijelo nastalo je u Varavi u jesen
1914. godine. Imalo je, dodue, drugaije politiko usmjerenje. Oko
varavskog Nacionalnog odbora okupljali su se politiari, uglavnom
pripadnici endecije i drugih konzervativnih grupacija, koji su sudbinu
Poljske vezivali uz Ruse. Njihovi pokuaji formiranja posebnih vojnih
odreda Poljaka propali su jer ruske vlasti nisu bile sklone tako emu,
a poljski su podanici ionako mobilizirani u vojsku.
Godine 1915. Centralne sile zauzele su Poljsko Kraljevstvo. Povlaei se, Rusi su evakuirali svoje institucije, vei dio industrijskih
postrojenja i bankovnog imetka. Zajedno s tvornicama odvodili su
radnike i njihove obitelji, a velik je broj Poljaka napustio svoje domove u strahu od Nijemaca. Procjenjuje se da se u Rusiji tada nalo
oko milijun Poljaka. Njima treba dodati i oko pola milijuna poljskih
vojnika u ruskoj armiji. Sudbina izbjeglica bila je vrlo teka, veina je
trpjela glad i oskudicu. Poljsko su Kraljevstvo napustili i voe proruskog Nacionalnog odbora, meu kojima i Zygmunt Wielopolski
i Roman Dmowski. Njemaka i Austro-Ugarska podijelile su Kraljevstvo na dvije okupacijske zone na jugu austrijsku i na sjeveru
njemaku. Nijemci su se ponaali kao pravi okupatori kojima je cilj
iskljuivo pljaka i to snanija eksploatacija novodobivenog podruja. U austrijskoj zoni ponaanje okupacijskih vlasti bilo je bolje, ali je
tamo strahovito stradala poljoprivredna proizvodnja.
S druge strane, uz austrijsku se vojsku jo od jeseni 1914. godine
stvaraju poljske legije. Sljedee godine postojale su ve tri formacije
veliine brigade u kojima je bilo oko dvadeset tisua vojnika, ugla110

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

vnom dobrovoljaca iz Galicije. Prvom je brigadom Poljskih legija

zapovijedao sm Jzef Pisudski. Legionari su se borili na svim istonim bojitima. No budui da su njemake i austro-ugarske vlasti zapostavljale rjeavanje poljskog pitanja, Pisudski je pojaao aktivnosti na osnivanju tajne Poljske vojne organizacije (Polska Organizacja
Wojskowa, POW), koja se poela formirati jo u jesen 1914. godine.
Ova vojna formacija isprva nije sudjelovala u borbama, jedino se bavila pijunaom i instruktaom.
S vremenom je sve tea popuna vojnika u jedinicama Centralnih
sila navela njemake i austro-ugarske vlasti da pomo trae i meu
Poljacima. Da bi pridobili poljsko stanovnitvo na svoju stranu, vladari Njemake Vilim II. i Austro-Ugarske Franjo Josip I. izdali su 5.
studenoga 1916. godine proglas o postanku Poljskog Kraljevstva. To
je trebala biti samo jedna u nizu marionetskih drava od Baltikog
mora do sjeverne Afrike koje su namjeravali stvoriti Nijemci prema
svojemu planu o Mitteleuropi. Nova je drava trebala biti vrsto
povezana sa svojim protektorima Nijemcima, napose na vojnom planu. Pitanje njezinih granica i forme ustroja nije rijeeno odmah nego
je ostavljeno za budunost. Njemaki i austrijski upravitelj sazvali su
Privremeno dravno vijee kao tijelo koje e zamjenjivati parlament
do izbora. Ustanovljena je i Vojna komisija Privremenog dravnog
vijea na elu s Pisudskim.
Proglas 5. studenoga izazvao je snanu reakciju meu dravama
Antante te utjecao da poljsko pitanje zadobije karakteristike meunarodnog problema. Rusija je formalno protestirala protiv tog proglasa,
ali to nije zasmetalo ruskog premijera da ve poetkom prosinca 1916.
i sm pred Dumom istakne potrebu stvaranja slobodne Poljske u
njezinim etnografskim granicama. Uskoro je slinim rijeima o slobodnoj Poljskoj u sastavu Rusije govorio i Nikola II. Dodue, car nije
imao priliku pokazati misli li ozbiljno jer je dva i pol mjeseca kasnije
abdicirao. Nakon Februarske revolucije Poljaci u Rusiji snano su razvili svoju djelatnost na svim poljima: politikom, znanstveno-kulturnom, vojnom... U proljee je formirana zasebna poljska divizija koja se
111

Damir Agii

borila zajedno s ruskom armijom, a potom jo nekoliko novih jedinica

u rangu korpusa. Nove revolucionarne situacije u Rusiji poeli su se
pribojavati zapadni saveznici. Na traenje Romana Dmowskog, koji je
u meuvremenu preao na Zapad i u proljee 1917. traio obnovu nezavisne Poljske u granicama neto manjima nego prije podjela, prvi su
reagirali Francuzi dopustivi formiranje poljske vojske u Francuskoj.
Potom su Poljski nacionalni odbor, osnovan u Lozani polovicom kolovoza iste godine na elu s Dmowskim, priznali kao slubenog poljskog predstavnika. Tijekom jeseni isto su uinile Velika Britanija, Italija i Sjedinjene Amerike Drave. U meuvremenu je Rusiju potresla
Oktobarska revolucija. Odmah u prvom tjednu revolucije boljevici
su objavili Deklaraciju o pravima naroda Rusije koja je proklamirala
pravo nacija na samoodreenje do otcjepljenja. Time su i Poljaci teoretski dobili pravo na nezavisnost, ali u stvarnosti je ova deklaracija
bila samo dokument bez veeg znaenja jer su voe boljevika raunali
na svjetsku revoluciju, ukidanje nacija i dravnih granica. Strah Zapada od izvoza revolucije snano je porastao, pa su zapadni politiari
promijenili stav prema Poljacima u Poljskoj su mogli pronai branu
boljevikom napredovanju prema svojim granicama. Ve u sijenju
1918. Poljacima dotad neskloni britanski premijer David Lloyd George izjavio je javno kako je nuno omoguiti poljsku nezavisnost. Gotovo istovremeno je ameriki predsjednik Thomas Woodrow Wilson
proglasio program etrnaest toaka u kojima je pod rednim brojem
13. stajalo da se nakon rata treba formirati samostalna poljska drava
s izlazom na more, a u sklopu te drave trebaju biti svi teritoriji koji su
naseljeni Poljacima. Wilsonov je program bio vrlo vaan openito za
sve male i politiki neslobodne srednjoeuropske narode, pa tako i za
Poljake jer im je nudio nadu kako e nakon rata moi ostvariti ideale
borbe za nacionalnu nezavisnost. Sjedinjene su Drave imale klju
rjeenja rata u korist snaga Antante u svojim rukama, a poljsko pitanje
nije se moglo rijeiti bez njemakog poraza.
U Poljskom Kraljevstvu u meuvremenu su njemake vlasti odugovlaile s ostvarenjem obeanja danih u proglasu 5. studenoga. Po112

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

lanovi Poljskog nacionalnog odbora / Roman Dmowski sjedi u sredini

sebice su bile nesklone dati veu samostalnost poljskim oruanim

snagama u kojima su na zapovjedna mjesta dolazili uglavnom njemaki asnici. Jzef Pisudski nije elio dopustiti sudjelovanje poljskih vojnika u borbama dok se jasno ne odredi budui politiki ustroj
Poljske. Vrhunac krize u odnosima s njemakim i austro-ugarskim
vlastima zbio se u ljeto 1917. kada su Pisudski i brojni njegovi vojnici odbili poloiti prisegu vjernosti njemakom i austro-ugarskom
vladaru. Pisudski je interniran u utvrdi Magdeburg. Taj njegov postupak pribavio mu je veliku popularnost meu Poljacima. Vojnici
legija koji nisu poloili prisegu takoer su razoruani i zatoeni ili
pak prebaeni u jedinice austro-ugarske vojske. Uskoro je rasputeno
i Privremeno dravno vijee. Na to su Nijemci i Austrijanci pokuali
spasiti svoj poloaj meu Poljacima stvaranjem Namjesnikog vijea
i imenovanjem premijera. Meutim, sve je to bilo premalo u odnosu
113

Damir Agii

na ono to se poelo nuditi s druge strane, osobito nakon objavljivanja Wilsonova programa.
Rusija je iz rata izala Brestlitovskim mirom u oujku 1918. godine. Priznata je nezavisna Ukrajina, koja je dobila Helmsku guberniju
(pokrajinu Chem Rusi su nasilno izdvojili 1912. iz Poljskog Kraljevstva i ukljuili izravno u Rusko Carstvo). Ovim mirovnim sporazumom Sovjetska Rusija odrekla se Poljskog Kraljevstva i drugih teritorija nekadanje carske Rusije (Bjelorusije, Litve, Latvije, Estonije)
te doputala Nijemcima da ta golema podruja organiziraju kako
ele. Njemaka ih je vojska okupirala.
U svakom sluaju, zbivanja u i oko Rusije, Oktobarska revolucija
i rusko istupanje iz rata, olakali su zapadnim saveznicima planove
o uspostavi samostalne poljske drave nakon konane pobjede Antante. Dodue, sve do lipnja 1918. raunalo se na mogunost separatnog mira s Austro-Ugarskom, kojoj su nuene poljske zemlje. Kada
se od toga odustalo, Francuska, Velika Britanija i Italija su 3. lipnja
1918. proglasile Versajsku deklaraciju u kojoj je kao jedan od ratnih
ciljeva istaknuto stvaranje ujedinjene i nezavisne poljske drave sa
slobodnim pristupom moru. Jo od zime u Francuskoj, Sjedinjenim
Dravama, Kanadi i drugdje intenzivno se radilo na stvaranju poljske
armije. U jesen 1918. imala je ve 17.000 vojnika, a na prijelazu u
1919. godinu ak 70.000.
Poloaj Centralnih sila postao je u meuvremenu izuzetno lo.
Bilo je posve jasno kako su Njemaka i Austro-Ugarska izgubile rat,
pa je poetkom listopada Namjesniko vijee izdalo proglas u kojemu
su formulirani temelji budue nezavisne Poljske. Jo nije bilo dolo
do potpunog raskida s njemakim vlastima, ponajvie jer su poljski
konzervativni politiari oko Namjesnikog vijea smatrali kako njemaka okupacija Bjelorusije moe pomoi u zadravanju boljevike
ekspanzije prema zapadu. Od kraja listopada jaalo je revolucionarno
raspoloenje u poljskim zemljama, to ne iznenauje s obzirom na
izuzetno teku ivotnu situaciju veine stanovnitva nezaposlenost,
glad, siromatvo... Velik broj demobiliziranih vojnika, osobito onih s
114

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

ruskih bojita koji su se izravno susreli s revolucijom, i brojni izbjeglice samo su oteavali ionako loe stanje. Socijaldemokracija Poljskog
Kraljevstva i Litve nastojala je jo vie zaotriti sukobe i izazvati revoluciju na podruju Poljske.
Ipak, Poljska socijalistika stranka imala je snaniju podrku
meu stanovnitvom. Poetkom studenog 1918. socijalisti su zajedno
s ostalim lijevim strankama koje su teile nezavisnosti stvorili Privremenu vladu Narodne Republike Poljske na elu s Ignacyjem Daszyskim. Vlada je 7. studenog proglasila da preuzima vlast u cijeloj zemlji
te obeala niz socijalnih reformi. Postanak ove vlade i njezini akti
onemoguili su da Poljskom nakon kapitulacije Njemake 11. studenog 1918. zavladaju kaos i anarhija. Dan prije kapitulacije iz magdeburkog zatoenitva u Varavu je stigao Pisudski. Sve su poljske
politike stranke, osim SDPKiL, zatraile od Namjesnikog vijea da
preda vlast njemu. Na dan njemake kapitulacije Namjesniko vijee
imenovalo je Pisudskog vrhovnim zapovjednikom poljske vojske. Tri
dana kasnije, 14. studenog proglasilo je akt o samorasputanju predajui Pisudskom cjelokupnu vlast nad dravnim aparatom u nastajanju. Uskoro je odstupio i lublinski premijer Daszyski, a Pisudski je
mandat za sastav nove vlade povjerio socijalistu Jdrzeju Moraczewskom. Njih su dvojica, Pisudski i Moraczewski, 22. studenog 1918.
proglasili republikansko dravno ureenje, a najvia dravna vlast
do formiranja Ustavotvornog sejma dodijeljena je Pisudskom kao
Privremenom naelniku Drave. Tako je, iako na nepripremljenim
temeljima, stvorena Poljska Republika s vrlo naprednim politikim i
drutvenim sustavom, u kojoj su pravo glasa dobile i ene, a uvedeno
je osmosatno radno vrijeme i mirovinsko osiguranje.
Poljska nezavisnost ostvarena je tako na najbolji mogui nain,
ali je trebalo jo mnogo napora i tekih borbi kako bi se drava u
potpunosti formirala i sauvala. Pitanje granica pokazalo se kao jedno
od najteih jer se u stoljee i pol otkako su Rusija, Pruska i Austrija
poele dijeliti nekadanju Poljsko-Litvansku Uniju mnogo toga promijenilo. Poljaci su se nakon vraanja nezavisnosti nali u ratu ne
115

Damir Agii

samo sa Sovjetskom Rusijom, nego su se sukobljavali i s narodima

koji su nekada bili u zajednikoj dravi s njima, poput Ukrajinaca i
Litvanaca, ili sa susjedima poput eha. Granice su konano formirane mirovnim sporazumom sa Sovjetskom Rusijom u Rigi u proljee
1921. godine.

Minsk

itomir

Koice

Obnova poljske drave 1918.1922.

granice djeljitelja 1914.

ernovice

podruje osloboeno do kraja studenog 1918.

doseg istonog fronta u oujku 1919.

podruje obuhvaeno ustancima

velikopoljski i tri leska
podruje plebiscita
Varmija i Mazuri te Gornja leska

doseg istonog fronta u oujku 1920.

podruje gdje je trebao biti plebiscit

Orawa i Spisz te Cieszyska kneevina

podruje sredinje Litve

podruje Slobodnog Grada Gdaska

podruje izbora za vilnjanski Sejm

Curzonova linija

granice Poljske Republike 1922.

zapadni doseg djelovanja

Crvene armije u kolovozu 1920.

Granice Poljske nakon Prvoga svjetskog rata

116

Mohilov

Zakljuak
Poljaci su tijekom Prvoga svjetskog rata izborili ono emu su teili ve generacijama osloboenje od vlasti djeljitelja i ujedinjenje.
Nisu se ostvarili njihovi maksimalni zahtjevi za ponovnom obnovom
drave u granicama koje je imala u drugoj polovici 18. stoljea, ali
plodovi nisu bili niti tako maleni. Poljska Republika bila je srednje
velika europska zemlja, i po teritorijalnoj veliini, i po broju stanovnika. U njezine su okvire, osim Poljaka, uli i brojni Ukrajinci, Bjelorusi,
Litvanci, te idovi. Manjinski je problem postao jednim od najveih
politikih utega u meuratnoj Poljskoj. Ni u dvadesetom stoljeu Poljacima nije bilo lako: od samog stjecanja nezavisnosti, preko tekih
iskustava Drugoga svjetskog rata i polunezavisnog statusa u porau,
sve do samog kraja stoljea i propasti komunistikog sustava 1989.
godine problemi s kojima su se susretali bili su brojni i esto vrlo
sloeni.
U ovoj su publikaciji opisani najvaniji politiki dogaaji bogate
i teke poljske povijesti pod vlau Rusije, Pruske/Njemake i Austrije, odnosno Austro-Ugarske. Poloaj Poljaka nije bio isti u sva tri
dijela nekadanje Poljsko-Litvanske Unije. Dok su se Habsburzi, u
najmanju ruku u drugoj polovici stoljea, pokazali kao dobri vladari, koji su svojim poljskim podanicima nakon jednog stoljea dali
i ogranienu autonomiju, Romanovi i Hohenzolerni nisu bili tako
susretljivi. tovie, u ruskom dijelu nekadanje Poljske, posebice u
onim krajevima koji su bili izravno ukljueni u sastav Rusije kao zapadno-ruske gubernije, a nakon Sijeanjskog ustanka i u Poljskom
Kraljevstvu, politika odnaroivanja i nasilnog vezivanja uz ruske go117

Damir Agii

spodare bila je vrlo snana. U Pruskoj je gospodarski i opedrutveni

poloaj poljskog stanovnitva bio mnogo bolji od poloaja Poljaka u
ostala dva dijela nekadanje Poljske, ali je politiki pritisak, osobito u
doba Bismarcka i njegovih nasljednika, bio izuzetno jak to je uvelike
umanjivalo kvalitetu ivljenja.
Devetnaesto je stoljee snano utjecalo na formiranja nacionalne
svijesti Poljaka. Uz ve postojei plemiki politiki narod sve su vie
pristajali i ostali drutveni slojevi. Poljska je nacija obuhvatila sada i
graanstvo, a potom su se u nju ukljuili seljaci i radnici. Na proces
formiranja poljske nacije, a osobito na stvaranje i jaanje duha borbe
protiv tuinske vlasti osobito je utjecao umjetniki pravac romantizma.
Poljski su romantiari irili slavu nekadanje mone poljsko-litvanske
drave i veliali nacionalne junake. Snano su naglaavali sklonost
Poljaka ustancima radije nego izgradnji i mirnom ivotu pod vlau
Petersburga, Berlina ili Bea.
Valja imati na umu jo jednu injenicu odnos Poljaka prema
crkvi. Osim Habsburga, druga su dva djeljitelja ispovijedala drugaiju
vjeroispovijest, pa se u devetnaestom stoljeu pojaao odnos izmeu
nacije i Katolike crkve, te uvelike osnaio stereotip Poljak-katolik,
koji se pojavio jo u ranijem razdoblju. Sada je to postala opeprihvaena slika Poljaka, pripadnost poljskoj naciji automatski se vezivala
uz pripadanje Rimsko-katolikoj crkvi. Utjecaj koji je katolianstvo
zadobilo u ovom razdoblju i openito poljski nacionalni identitet posljedica su devetnaestostoljetnog razvoja. Slino je i sa snanim poljskim anticarizmom, odnosno usmjerenjem protiv ruskog samodravlja, kao i protiv panslavistikih i slavenolskih ideologija. U drugoj
polovici 19. i poetku 20. stoljea hrvatski su politiari i publicisti
znali predbacivati Poljacima zbog njihovih protuslavenskih akcija,
a posebno su zamjerali galicijskim politiarima to obino staju na
stranu Nijemaca u Carevinskom vijeu u Beu. No istodobno su u
hrvatskoj, pa i iroj europskoj javnosti Poljaci tijekom 19. stoljea postali sinonimom boraca za nacionalnu slobodu, to je bilo i ostalo
zalogom tradicionalno dobrih i plodnih hrvatsko-poljskih odnosa.
118

Izabrana literatura
Ajnenkiel, Andrzej, Polskie konstytucje, Wydawnictwa Szkolne i Pedagogiczne, Warszawa 1991.
Cegielski, Tadeusz Kdizela, ukasz, Rozbiory Polski 1772-17931795, Wydawnictwa Szkolne i Pedagogiczne, Warszawa 1990.
Chwalba, Andrzej, Historia Polski 1795-1918, Wydawnictwo Literackie, Krakw 2000.
Dybkowska, Alicja aryn, Jan aryn, Magorzata, Polskie dzieje
od czasw najdawniejszych do wspczesnoci, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa 1995.
Dylgowa, Hanna, Historia Polski 1795-1990, Instytut Europy rodkowo-Wschodniej, Lublin 2000.
Fedorov, V. A., Istorija Rossiji, Visaja kola, Moskva 1998.
Frani, Mirosaw, Insurekcja kociuszkowska, Krajowa Agencja Wydawnicza, Krakw 1988.
Groniowski, Krzystof Skowronek, Jerzy, Historia Polski 1795-1914,
Wydawnictwa Szkolne i Pedagogiczne, Warszawa 1987.
Jelavich, Barbara, A Century of Russian Foreign Policy 1814-1914, J.B.
Lippincott Company, Philadelphia New York, 1964.
Kieniewicz, Stefan Zahorski, Andrzej Zajewski, Wadysaw, Trzy
powstania narodowe, Ksika i wiedza, Warszawa 1997. (3. izd.)
Kieniewicz, Stefan, Historia Polski 1795-1918, Pastwowe Wydawnictwo Naukowe, Warszawa 1987. (7. izd.)
Kieniewicz, Stefan, Manifest 22 stycznia 1863 roku, Wydawnictwo
Interpress, Warszawa 1989.
ojek, Jerzy, Ku naprawie Rzeczpospolitej. Konstytucja 3 maja, Wydawnictwo Interpress, Warszawa 1988.
119

Damir Agii

Lukowski, Jerzy Zawadzki, Hubert, A Concise History of Poland,

Cambridge University Press, Cambridge 2001.
Markiewicz, Mariusz, Historia Polski 1492-1795, Wydawnictwo Literackie, Krakw 2004.
Nacz, Daria Nacz, Tomasz, Jzef Pisudski. Vojskovoa i dravnik nezavisne Poljske, Veleposlanstvo Republike Poljske, Zagreb
1998.
Popov, edomir, Graanska Evropa, Matica srpska, Novi Sad 1989.
Radziwi, Anna Roszkowski, Wojciech, Historia 1789-1871, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa 1995.
Radziwi, Anna Roszkowski, Wojciech, Historia 1871-1939, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa 1998.
Rostworowski, Emanuel, Historia powszechna. Wiek XVIII, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa 1999. (7. izd.)
Samsonowicz, Henryk, Historia Polski do roku 1795, Wydawnictwa
Szkolne i Pedagogiczne, Warszawa 1990.
Szwarc, Andrzej, Pod obc wadza 1795-1864, Wydawnictwo Bellona, Warszawa 1997.
Tazbir, Jan [ur.] Polska na przestrzeni wiekw, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa 1995.
Topolski, Jerzy [ur.] Dzieje Polski, Pastwowe Wydawnictwo Naukowe, Warszawa 1978.
Topolski, Jerzy, Historia Polski, Wydawnictwo Kopia, Warszawa
1995.
Tymowski, Micha Kieniewicz, Jan Holzer, Jerzy, Historia Polski,
Editions Spotkania, Warszawa 1990.
Tymowski, Micha, Kratka povijest Poljske, Matica hrvatska, Zagreb
1999.
Wandycz, Piotr S., Cijena slobode. Povijest Srednjoistone Europe od
srednjeg vijeka do danas, Srednja Europa, Zagreb 2004.
Wereszycki, Henryk, Historia polityczna Polski (1864-1918), Wrocaw 1990.

120

Kazalo osobnih imena

Aleksandar I. 34, 38-40, 42, 49
Aleksandar II. 76-77, 80, 92
Alvensleben, Gustav 87
Andri, Ivo 102

Czartoryski, Adam Jerzy 33, 39-40,

42, 48-49, 51, 53, 58-60, 63, 75-

76

Czartoryski, obitelj 8

Anuvinci 28

Dbrowski, Jan Henryk 25, 31, 33, 41

August II. 7

Daszyski, Ignacy 115

Apuhtin, Aleksander 91
August III. 8

Dbrowski, Jarosaw 81

Dembiski, Henryk 51, 75

August, rimski car 8

Dembowski, Edward 65-66, 70-71

Bakunjin, Mihajlo 86

Dmowski, Roman 97-98, 110, 112-

Badeni, Kazimierz 102

Barss, Franciszek 30

Dibi Zabalkanski, Ivan 49-50

113

Bartosz, Wojciech seljak (Gowacki)

Drucki-Lubecki, Ksawery 43, 48

Bem, Jzef 75

Dzieduszycki, Walerian 29

Berg, Fjodor 88, 91

Engels, Friedrich 86

24

Benei, Julije 102

Bieliski, Stanisaw 21

Drzymaa, Micha 107

Dzieryski, Felix 96

Feliski, Zygmunt 80

Bismarck, Otto von 87, 105, 107, 118

Ferdinand V. 73

Brzska, Stanisaw 89

Franjo Josip I. 99, 103, 111

Branicki, Jan Klemens 8

Burke, Edmund 11

Chopicki, Jzef 48-50

Chopin, Frederyk 60

Flottwell, Eduard 62-63

Fridrik August 34
Fridrik I. 7

Fridrik II. 11

121

Damir Agii
Fridrik Vilim 25

Lambert, Karl 79, 91

Garaanin, Ilija 59

Ledchowski, Mieczysaw 105

Fridrik Vilim IV. 63

Garibaldi, Giuseppe 78

Gouchowski, Agenor mlai 102

Gouchowski, Agenor stariji 100, 102

Gorakov, Mihajlo 77-79

Gorzkowski, Franciszek 29

Langiewicz, Marian 84

Lelewel, Joachim 48, 56, 59-60, 65

Leszczyski, Stanisaw 7

Lloyd George, David 112

Luj Filip 55

Luksemburg, Roza 95-96

Gregorowicz, Karol 75

ukasiski, Walerian 44-45

Habsburzi, dinastija 4, 28, 37, 53, 75,

Marcinkowski, Karol 63

Heltman, Wiktor 57, 74

Marx, Karl 86

Grgur XVI. 62, 66

110, 117-118

Hercen, Aleksandar 77, 86

Hohenzolern, dinastija 30, 117

Igelstrm, Josif 23

Josip II. 28

Maachowski, Stanisaw 16

Marija Terezija 11

Metternich, Klemens Lothar 69, 73

Mickiewicz, Adam 43, 54, 60, 75-76

Mierosawski, Ludwik 65, 67, 70-72,

75, 78, 83-84

Jurgens, Edward 77, 80

Mochnacki, Maurycy 46, 48, 60

Katarina II. 8-11, 15, 20, 26, 28

Napoleon I. 3, 29, 31-34, 36, 38

Kotaj, Hugo 15, 20, 30

Niemojowski, Bonawentura 42, 56

Kamieski, Henryk 65
Klement XIV. 13

Konarski, Szymon 65

Konstantin 40, 42-43, 45, 47-48

Konstantin 80-81, 88

Kociuszko, Tadeusz 3, 20, 23-25, 30,

33, 40, 79

Krasiski, Zygmunt 60

Kronenberg, Leopold 77-78, 80

Krukowiecki, Jan 52

Krzywicki, Kazimierz 92

122

Moraczewski, Jdrzej 115

Napoleon III. 78, 87

Niemojowski, Wincenty 42
Nikola I. 45-46, 49, 61, 76
Nikola II. 111

Novosilcov, Nikolaj 42-43

Orzeszkowa, Eliza 93

Palmerston, Henry John 54

Paskjevi, Ivan 50, 61, 76, 91

Pavle 25, 28, 33

Petar Veliki 7

Podijeljena Poljska 1772.-1918.

Pisudski, Jzef 95-96, 109-111, 113,

Stanislav August Poniatowski 8-11,

Piltz, Erazm 92

Stojaowski, Stanisaw 98

Poniatowski, Jzef 20, 35, 37-38

Szela, Jakub 68

115

Pio IX. 86

Potocki, Alfred 102

Potocki, Andrzej 104

Potocki, Franciszek Salezy 8

Potocki, Stanisaw 35

15, 19-20, 23, 26

Suvorov, Aleksandar 25
ciegienny, Piotr 66-67

Traugutt, Romuald 84, 88-89

Tyssowski, Jan 69-70
Urbaski, Piotr 47

Prus, Bolesaw 93

Vilim II. 111

Puaski, Kazimierz 10

Wettin, dinastija 7, 19

Puaski, Jzef 10

Radziwi, Micha 50

Reymont, Wadysaw 102

Waryski, Ludwik 94

Wielopolski, Aleksander 69, 79-81,

88, 93

Romanov, dinastija 30, 49, 117

Wielopolski, Zygmunt 93, 110

Sienkiewicz, Henryk 93

Wilson, Thomas Woodrow 112, 114

Rousseau, Jean Jacques 10

Sigismund I. Stari 101
Skrzynecki, Jan 50

Sowacki, Juliusz 60

Willisen, Karl Wilhelm von 72

Wybicki, Jzef 31, 33

Wysocki, Piotr 46-47

Wyspiaski, Stanisaw 102

Smolka, Franciszek 100

Zajczek, Jzef 40, 42

Spasowicz, Wodzimierz 92

Zamojski, Andrzej 64

Sowiski, Jzef 52, 78

Stadion, Franz 74
Staczyk 101

Zaliwski, Jzef 47, 56, 65

Zubov, Platon 29

123

Sadraj
Predgovor .....................................................................................

Prva podjela Poljske ......................................................................

Ustav Treeg svibnja .....................................................................
Kociuszkov ustanak .....................................................................
Podijeljena Poljska ........................................................................
Varavsko Vojvodstvo....................................................................
Poljsko Kraljevstvo (1815.-1830.).................................................
Studenaki ustanak .......................................................................
Velika emigracija...........................................................................
Poljske zemlje nakon Studenakog ustanka ..................................
Nemirne godine (1846.-1848./49.) ..............................................
Poljsko Kraljevstvo uoi Sijeanjskog ustanka ..............................
Sijeanjski ustanak ........................................................................
Poljsko Kraljevstvo nakon Sijeanjskog ustanka ...........................
Galicija u razdoblju autonomije ...................................................
Poljaci u Njemakom Carstvu ......................................................
Poljska u Prvom svjetskom ratu povratak nezavisnosti .............
Izabrana literatura ........................................................................
Kazalo osobnih imena .................................................................

7
15
23
27
33
39
46
55
61
67
76
83
91
99
105
109
119
121

O autoru .......................................................................................

126

125

O autoru
Dr. sc. Damir Agii roen je u Davoru 13. lipnja 1963. godine. Osnovnu
je kolu zavrio u rodnom mjestu, a gimnaziju u Srpcu. Studij povijesti i
komparativne knjievnosti zavrio je u Zagrebu 1988. godine. Magisterij
iz povijesti stekao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1992., a na istom
je fakultetu i doktorirao 1997. godine obranom disertacije Hrvatsko-eke
veze i odnosi na prijelazu iz 19. u 20. stoljee. U meuvremenu je zavrio
i poslijediplomski studij povijesti na Srednjoeuropskom sveuilitu u
Budimpeti.
Od 1989. godine radi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prvo kao asistent, odnosno kao docent (od 1999.), a kao
izvanredni profesor od 2004. Dri nastavu iz predmeta Svjetska povijest
u 19. stoljeu.
lan je Predsjednitva Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne
znanosti.
Od 1996. urednik je udbenika i prirunika za nastavu povijesti u
Prol Internationalu. Sudjelovao je na brojnim domaim i stranim seminarima i znanstvenim skupovima koji se tiu problematike nastave povijesti i udbenika. Bio je takoer lan ekipe meunarodnog istraivakog
projekta o izobrazbi i strunom usavravanju nastavnika povijesti pod
vodstvom prof. dr. Aloisa Eckerta sa Sveuilita u Beu.
Godine 2003. s grupom suradnika pokrenuo je asopis Povijest u nastavi, kojemu je glavni i odgovorni urednik. Do sada je objavio etiri
knjige - Tajna politika Srbije u XIX. stoljeu (AGM, Zagreb 1994.), Moj
Zagreb, tak imam te rad (sa S. Leek i dr.; Laurana, Zagreb 1999.), Hrvatsko-eki odnosi na prijelazu iz 19. u 20. stoljee (Ibis graka, Zagreb
2000.) i Dragi Franta! Hrvatska korespondencija Frantieka Hlaveka
1896.-1904. [priredio] (Srednja Europa, Zagreb 2003.)