OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE

Vrste
Potencijal
Tehnologije

Doc.dr.sc. Damir ljivac

Doc.dr.sc. Zdenko imi

Ovaj projekt financira EU

Publikacija sadri materijale sa seminara

Obnovljivi izvori energije u strukovnom
obrazovanju koji se odrao u Zagrebu 19. i
20 veljae 2009, u sklopu projekta AWERES
- AWareness and Education in Renewable
Energy Sources (Osvjetavanje i obrazovanje
o obnovljivim izvorima energije). Cilj projekta
je poveanje uporabe obnovljivih izvora
energije u Republici Hrvatskoj. To e se
postii promidbom i obrazovanjem o
obnovljivim izvorima energije, najprije na dva
pilot-podruja, a kasnije u itavoj Hrvatskoj.
U sklopu projekta, dvije strukovne kole - u
Labinu i Varadinu - opskrbit e se opremom
potrebnom za nastavu na podruju
obnovljivih izvora energije - vjetroelektranom,
sunevom elektranom, sustavom za grijanje
pomou sunca te potrebnom mjernom
opremom, to e uenicima - buduim
elektriarima, mehaniarima, instalaterima omoguiti da struno i samostalno odgovore
na rastuu potranju za obnovljivima na
hrvatskom tritu, a drugim strukovnim
kolama integraciju novog predmeta u svoj
nastavni program. Voditelj projekta AWERES
je Drutvo za oblikovanje odrivog razvoja
(Zagreb), a partneri na projektu su: udruge
Franjo Koec iz Varadina i PUT iz Labina te
Srednja kola Mate Blaine, Labin i
Elektrostrojarska kola Varadin.
Vie informacija o projektu potraite na:
http://www.aweres.net

PUT

Ova publikacija izraena je uz financijsku pomo Europske unije.

Sadraj ove publikacije iskljuiva je odgovornost Drutva za
oblikovanje odrivog razvoja kao voditelja projekta i ni na koji se
nain ne moe smatrati da odrava gledita Europske unije.
Europsku uniju ini 27 zemalja lanica koje su odluile postupno povezivati svoja znanja, resurse i sudbine.
Zajedniki su, tijekom razdoblja proirenja u trajanju od 50 godina, izgradile zonu stabilnosti, demokracije i
odrivog razvoja, zadravajui pritom kulturalnu raznolikost, toleranciju i osobne slobode. Europska unija
posveena je dijeljenju svojih postignua i svojih vrijednosti sa zemljama i narodima izvan svojih granica.

Sadraj:
1. UVODNO O OBNOVLJIVIM IZVORIMA ENERGIJE............................................ 1
1.1. Potreba za obnovljivim izvorima energije................................................... 1
1.2. Osnovni izvori i oblici energije .................................................................. 3
1.3. Svojstva obnovljivih izvora energije ........................................................... 6
1.4. Trenutno stanje koritenja obnovljivih izvora energije .............................. 14
2. REGULATIVA OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE.............................................. 17
2.1. Direktiva EU o obnovljivim izvorima ........................................................ 17
2.2. Obnovljivi izvori energije u hrvatskim zakonima ...................................... 20
3. ENERGIJA BIOMASE ...................................................................................... 27
3.1. Vrste i osnovne znaajke biomase .......................................................... 27
3.2. Tehnologije proizvodnje energije iz biomase ........................................... 29
3.3. Potencijali i proizvodnja biomase ............................................................ 43
4. ENERGIJA VJETRA.......................................................................................... 48
4.1. Snaga i energija vjetra i vjetroagregata................................................... 48
4.2. Podjela i dijelovi vjetroelektrana.............................................................. 54
4.3. Princip rada vjetroelektrane u EES i izbor generatora............................... 59
4.4. Kriteriji prikljuenja vjetroelektrane na mreu......................................... 64
4.5. Trite energije vjetra i stanje u Hrvatskoj................................................ 69
5. ENERGIJA SUNEVOG ZRAENJA ................................................................ 73
5.1 Potencijal Suneva zraenja ..................................................................... 73
5.2 Toplinska primjena .................................................................................. 78
5.3 Proizvodnja elektrine energije................................................................. 83
5.4. Zakljuno................................................................................................ 91
6. GEOTERMALNA ENERGIJA ............................................................................ 92
6.1 Porijeklo i priroda geotermalne energije .................................................. 92
6.2 Geotermalni resursi ................................................................................. 94
6.3. Direktno koritenje geotermalne energije za grijanje............................... 96
6.4. Koritenje geotermalne energije za proizvodnju elektrine energije ......... 98
7. ENERGIJA POLOAJA VODE........................................................................ 101
7.1. Hidroenergetski resursi ......................................................................... 101
7.2. Snaga i energija HE .............................................................................. 104
7.3. Hidroelektrane...................................................................................... 106
7.4. Turbina i generator male HE ................................................................. 108
7.5. Zakljuno.............................................................................................. 112
Literatura: ....................................................................................................... 113

1. UVODNO O OBNOVLJIVIM IZVORIMA ENERGIJE

1.1. Potreba za obnovljivim izvorima energije

Suvremeni elektroenergetski sustavi uglavnom su razvijeni tijekom posljednjih 50 godina.
Razvoj je slijedio ideju vodilju prema kojoj su veliki sredinji generatori preko
transformatora injektirali elektrinu snagu u visokonaponsku prijenosnu mreu. Zatim je
prijenosni sustav koriten za transport snage, esto i na velikim udaljenostima. Na kraju,
snaga je iz prijenosnog sustava preko serije distribucijskih transformatora usmjeravana
kroz srednjenaponsku i niskonaponsku distribucijsku mreu prema potroaima na niem
naponu.

Meutim, odnedavna se ponovno pojavilo znaajno zanimanje za prikljuenjem

proizvodnih objekata na distribucijsku mreu. Ova je namjera poznata kao
distribuirana proizvodnja elektrine energije (eng. distributed or dispersed or
embedded generation) [17].
Konvencionalni ustroj suvremenih elektroenergetskih sustava nudi veliki broj prednosti.
Vee proizvodne jedinice mogu biti uinkovitije te su u pogonu s relativno manjim brojem
pogonskog osoblja. Povezane visokonaponske prijenosne mree omoguuju minimiziranje
zahtjeva za snagom priuve generatora. Veliki iznosi snage mogu biti prenijeti na velikim
udaljenostima uz ograniene gubitke. Distribucijske mree mogu se u tom sluaju
projektirati za jednosmjerne tokove snaga i dimenzionirati samo za potrebe potroakih
optereenja.
U posljednjih nekoliko godina pojavilo se vie utjecaja ije je kombiniranje dovelo do
poveanog zanimanja za distribuiranu proizvodnju iz obnovljivih izvora energije
(smanjenje emisije CO2, programi energetske uinkovitosti ili racionalnog koritenja
energije, deregulacija i natjecanje, diversifikacija energetskih izvora, zahtjevi za
samoodrivosti nacionalnih energetskih sustava). Utjecaj na okoli jedan je od
znaajnih faktora u razmatranju prikljuenja novih proizvodnih objekata na mreu.
Na temelju Kyoto Protokola mnoge zemlje trebaju smanjiti kombiniranu emisiju
staklenikih plinova razvijenih zemalja za otprilike 5 % u odnosu na vrijednost iz 1990.
godine, u razdoblju od 2008. do 2012. godine. Zemlje Europske unije preuzele su obvezu
smanjenja emisije staklenikih plinova za 8%, dok je za Hrvatsku oekivano smanjenje za
5 %.
Tablica 1.1. Rezultati smanjenja emisije staklenikih plinova u % u odnosu na 1990.
godinu.

Zemlje 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004
EU 25
EU 15
Hrvatska

91.9 92.1 94.2 92.8 92.3 90.8 90.7 91.7 90.9 92.4 92.7
96.3 97.1 99.2 97.8 98.1 96.5 96.8 97.8 97.4 98.8 99.1
69.0 70.4 72.5 77.4 78.1 81.3 81.2 84.9 88.7 93.8 94.6

Cilj
Kyoto
protokola:
92.0
92.0
95.0

Stvaraju se programi iskoritavanja obnovljivih izvora koji ukljuuju vjetroelektrane, male

hidroelektrane, fotonaponske izvore, zemni plin, energiju iz otpada te iz biomase.
Kogeneracijske sheme koriste otpadnu toplinu termalnih proizvodnih objekata bilo za
industrijske procese ili grijanje te su vrlo dobar nain poveanja ukupne energetske
uinkovitosti. Obnovljivi izvori imaju znatno manju energetsku vrijednost u usporedbi s
fosilnim gorivima zbog ega su njihove elektrane manje veliine te geografski iroko
raspodijeljene i prikljuuju se uglavnom na distribucijsku mreu.

S jedne se strane nalaze inenjeri motivirani iskustvenim spoznajama o sloenosti

pogona elektroenergetskog sustava koji iskazuju zabrinutost u pogledu
elementarne ostvarivosti masovnog uvoenja nereguliranih i neupravljivih
generatora u elektroenergetsko, a posebice distribucijsku mreu. S druge se pak
strane nalaze entuzijastini zagovarai izvora obnovljive energije poput
vjetroelektrana i kogeneracije elektrine i toplinske energije (eng. combined heat
and power, CHP) koji vjeruju da takve proizvodne jedinice nuno treba uvoditi u
pogon kako bi se ispunili domai i meunarodni zahtjevi za smanjenjem emisije
CO2.
tovie, obnovljivi izvori poveavaju samoodrivost elektroenergetskog sustava u
sluajevima eventualne energetske krize u proizvodnji elektrine energije koja je danas
ovisna o isporuci ugljena, plina i nafte.
100

% Share
%
Potronje

90

Biomass
Biomasa

80

Coal
Ugljen

70

Oil
Nafta
Gas
Prirodni

60

plin

Water
Voda& iWind
vjetar

50

Other
Renewables
Ostali
OIE

40
30
20
10
0
1860

1880

1900

1920

1940

1960

1980

2000

2020

2040

2060

Slika 1.1. Tri vala fosilnih godina i potreba za obnovljivim izvorima energije

1.2. Osnovni izvori i oblici energije

1.2.1. Osnovni izvori energije
Osnovni izvori energije koje nalazimo u prirodi su: energija Sunca, energija
Zemlje i energija gravitacije.
A. Energija Sunca
Velika koliina toplih plinova, jake gravitacijske sile ubrzavaju atome plinova
prema sreditu - podie se unutarnja temperatura (na 107 K) i tlak (na 1014 Pa),
pri emu se kidaju elektroni iz atoma i mjeaju s jezgrama u plazmu

termonuklearna fuzija vodika.

Osloboena energija prenosi se prema povrini, te zraenjem u svemir, uz

opadanje temperatura (na povrini 5760 K). Mali dio energije Sunca koji dolazi
na Zemlju = 1.5 109 TWh (s tim da se od toga 30% reflektira u svemir, a 70% na
Zemlju = 1.05 109 TWh). To znai da je godinja energija Sunca vea od ukupnih

rezervi nafte i ugljena zajedno!

Pri tome se vei dio energije dobija posredno:

1. Fotosinteza (kemijska energija biljaka, rezultat: hrana, te unutarnja energija

drveta, biomase i fosilnih goriva)

2. Isparavanje (kruenje vode i vodene pare u atmosferi, rezultat: potencijalna
energija vodotokova u odnosnu na morsku razinu)
3. Strujanje vode i zraka (kao posljedica razlika temperatura zraka i vode, rezultat:
kinetika energija morskih struja i vjetra, te potencijalna energija morskih valova)
Znatno manji slui izravno kao oblik energije (Sunevo zraenje).
B. Energija Zemlje (geotermalna)

Hlaenjem Zemlje postupno nastaje Zemljina kora (kruti dio debljine 50 km). Jezgra
Zemlje: rastaljena materija na 5500 K i 345 109 Pa. Prosjeni temperaturni gradijent
Zemlje: 1 [K] / 33 [m]; a kore 0.3 [K] / 33 [m], visoki temperaturni gradijenti pojavljuju se
u podrujima jakih seizmikih aktivnosti. Prosjena dnevna koliina energije koja se
dovodi na povrinu: 5.4 103 kJ/m2, to ini energiju s obzirom na povrinu Zemlje od
2.8 1015 kJ/dan ili 0.27 106 TWh/god.

Mogue primjene vezane su za temperaturni gradijent jer se toplinska energija

moe iskoristiti samo ako postoji razlika u temperaturi. Prema trenutno razvijenoj
tehnologiji mogue primjene su: toplinske crpke, izvori vrue vode i pare, te
energija suhih stijena.
C. Energija gravitacije
Posljedica gravitacijske sile izmeu Sunca, Mjeseca i Zemlje, koje utjeu na razinu
vode u moru (plima i oseka), uz ega su vezane i mogue primjene. Obino se javljaju
dvije plime i oseke tijekom Mjeseevog dana i one se nazivaju poludnevne, a postoje i

jednodnevne kod kojih se tijekom Mjeseevog dana pojavljuje samo jedna plima i oseka.
Razlika izmeu plime i oseke od nekoliko centimetara do 16 metara.

1.2.2. Osnovni oblici energije

Osnovni oblici energije su nagomilana i prijelazna energija [2].
1. Nagomilana energija - akumulirana u materiji (EN)
- energija poloaja (potencijalna),
- energija kretanja (kinetika),
- unutarnja energija

Potencijalna energija posljedica meusobne privlanosti Zemljine mase i mase

tijela iznad Zemlje, u njenom gravitacijskom polju:
W p = m g (h2 h1 )

(1.1)

Kinetika energija rad potreban da se tijelo mase m ubrza/uspori od brzine v1

do v2:

1
W(1.2.)
m (v22 v12 )
k =
2

Unutarnja energija koncentrirana na razini jezgara, atoma i molekula: termika

- na razini molekula (dovoenjem topline molekule mijenjaju brzinu gibanja, a

time i nagomilanu energiju); kemijska - na razini atoma (energija se mijenja
promjenom kemijskog spoja), te nuklearna na razini jezgara (fuzija i fisija).
2. Prijelazna energija - vezana uz proces (EP), kratkotrajna, pojavljuje se
prijelazom oblika nagomilane energije s jednog tijela na drugo
- rad (W),
- toplina (Q),
- zraenje (X)
Openito pri pretvorbi energije moemo definirati slijedee oblike energije:

1. Primarna (prirodna) energija (u prirodnom stanju)

2. Sekundarna (pretvorbena) energija (od opskrbljivaa pripremljena, tj.

oplemenjena za transport i korisnika kroz tehnike procese)

3. Krajnja energija (korisniku predana energija npr. elektrina)
4. Korisna energija (kod korisnika primjenjena energija mehanika,
toplinska, svjetlosna, kemijska)
Meutim, pri svakoj pretvorbi navedenom lancu nastaju gubici. Stoga je najvaniji
zadatak energetike racionaliziranje pretvaranja raznih oblika primarne (prirodne)
energije u krajnje (korisne) energetske oblike = racionalizicija uporabe energije.
4

1.2.3. Klasifikacija primarnih (prirodnih) oblika energije

S obzirom na vremensku mogunost njihovog iscrpljivanja prirodni (primarni)

oblici energije dijele se na [2]:

1. NEOBNOVLJIVI OBLICI ENERGIJE

- Fosilna goriva (ugljen, nafta, zemni plin, uljni kriljevci),
- Nuklearna goriva
- Unutarnja toplina Zemlje (geotermalna energija)
2. OBNOVLJIVI OBLICI ENERGIJE
- Vodne snage, (energija vodotokova, morskih struja i valova, plime i oseke),
- Biomasa (i bioplin, ukljuujui i drvo i otpatke),
- Energija Suneva zraenja,
- Energija vjetra
Za razliku od neobnovljivih oblika energije, obnovljivi oblici energije NE MOGU se
vremenom iscrpiti, ali je mogue u potpunosti iscrpiti njihove potencijale. Primjer:
Utvrivanje najpogodnijih lokacija za gradnju HE odreene instalirane snage na
odreenom vodotoku i njihova izgradnja - potpuno iskoritenje isplativih energetskih
kapaciteta vodotoka
Dio obnovljivih izvora energije nije mogue uskladititi i transportirati u prirodnom obliku
(vjetar, zraenje sunca), a dio jest (voda u vodotocima i akumulacijama, biomasa i
bioplin) Izvore energije koje nije mogue uskladititi treba iskoristiti u trenutku kad se
pojave ili ih pretvoriti u neki drugi oblik energije.
Oite prednosti neobnovljivih izvora su: konstantost, bolja mogunost prilagodbe
potrebama, uskladitenja i transporta u prirodnom obliku, manje investicije za izgradnju
postrojenja za njihovo dobivanje, pretvorbu i uporabu, te pogon i odravanje (s obzirom
na instaliranu snagu).

Ipak najvanije: vee tehnike mogunosti i bolja ekonomska opravdanost

iskoritavanja neobnovljivih oblika energije (vezano uz razvoj metoda i postupaka)

razlozi njihovog veeg iskoritavanja do sada!

Prirodne oblike energije prema fizikalnim svojstvima dijelimo jo na nosioce:

- Kemijske energije: ugljen i treset, sirova nafta, zemni plin, uljni kriljavci,
biomasa, bioplin, drvo i otpaci,
- Nuklearne energije: nuklearna goriva
- Potencijalne energije: vodne snage, plima i oseka
- Kinetike energije: vjetar, energije struja i morskih valova
- Toplinske energije: geotermika, toplinska energija mora
- Energije zraenja: Sunevo isijavanje

Prema uobiajenosti uporabe prirodne oblike energije moemo podijeliti i na:

- KONVENCIONALNE (fosilna goriva, vodne snage, nuklearna goriva i vrui
-

izvori).
NEKONVENCIONALNE (svi ostali)

Konvencionalni obnovljivi izvori (oblici) energije - energija vodotokova (i

to iskljuivo velike HE), dok su svi ostali su nekonvencionalni!

1.3. Svojstva obnovljivih izvora energije

1.3.1. Opa i pojedinana svojstva nekonvencionalnih izvora energije
Svojstva nekonvencionalnih izvora energije ne moemo promatrati izdvojeno od openito
znanih svojstava konvencionalnih izvora, tek usporeivanjem s tim svojstvima moemo
utemeljeno
donositi
kvalifikative
nekonvencionalnih
izvora.
Neka
svojstva
nekonvencionalnih izvora su poeljna a neka nepoeljna. U tablici 1.2. iznose se neka
vanija opa i pojedinana svojstva, ali u kojima preteu poeljna svojstva. Zatamnjenja
pojedinih polja u tablici znae ispunjenje i neispunjenje poeljnih svojstava:

Ispunjeno poeljno svojstvo

Djelomino ispunjeno poeljno svojstvo
Neispunjeno poeljno svojstvo
Tablica 1.2. Preteno ispunjena poeljna svojstva nekonvencionalnih izvora [4]

Svojstvo izvora
Obnovljivost
Potencijal

Poeljno

MHE

Su-T

Ispunjena
to vei

Energija za postrojenja

to manja

Energija za pridobivanje

to manja

Emisija kod pretvorbe

to manja

Mogua diverzifikacija

Ispunjeno

CO2-neutralnost

Povoljna

Znaenje kolona u tablici je:

MHE = koritenje vodnih snaga u malim hidroelektranama
Su-T = koritenje Suneva zraenja toplinskim kolektorima
Su-E = koritenje Suneva zraenja fotoelektrinim elijama
Vj.
= koritenje energije vjetra vjetroelektranama
Bio. = koritenje biomase i otpada
Geo. = koritenje geotermalne energije

Su-E

Vj.

Bio. Geo.

Obnovljivost pojedinog izvora energije najlake pojmimo ako kaemo da je

obnovljiv izvor onaj iji se prosjeni dotok svake godine ponavlja, bez smanjenja
barem za ljudsko poimanje vremena. U tom pogledu, svi promatrani
nekonvencionalni izvori su obnovljivi. Geotermalnoj energiji izvor su energetski
procesi u Zemljinoj nutrini koji e prema ljudskom poimanju vremena trajati do
sudnjeg dana, dakle praktiki do u nedostinu budunost. U pogledu ogrjevnog
drveta, istaknimo da je uvjet obnovljivosti neprekidno poumljavanje prostora
barem toliko da godinji prinos bude jednak godinjem iskoritenju drvne mase.
Openito, nekonvencionalni izvori imaju ogroman potencijal to je poeljno
svojstvo. Sa Sunca na tlo Hrvatske dostruji priblino 500 puta vie energije nego li
je godinja hrvatska potronja svih oblika energije! Ipak, male hidroelektrane
predstavljaju ogranieni potencijal, kojega naprosto nema na znatnom dijelu
ogromnih prostranstava globusa. Biomase predstavljaju velik ali ipak znatno manji
potencijal od energije Suneva zraenja. Geotermalna energija ima pri dananjem
nainu koritenja ogranieni potencijal, ali prikriveni potencijal je ogroman, ako
doe do prihvatljivog koritenja topline Zemljine unutranjosti s velikih dubina.
.
Ima li se na umu energija potrebna za proizvodnju opreme i materijala koje treba
ugraditi u postrojenja za koritenje nekonvencionalnih izvora, a ne samo toj
energiji odgovarajui novac, onda izlazi da pojedini izvor mora neprekidno raditi
nekoliko godina, da bi tek tada postao neto-proizvoa energije. A kako za
pojedine oblike energije treba mnogo takvog materijala (temelji i nosai fotoelija
i kolektora, same fotoelije i kolektori, visoki betonski ili elini stupovi
vjetrogeneratora) to se energija za njihovu proizvodnju ne smije zanemariti.
Naglaeni utroak energije je pri proizvodnji fotoelija.
Kod veine nekonvencionalnih izvora nema utroka energije prilikom pridobivanja
izvornog oblika (kao to postoji znaajan utroak energije pri eksploataciji
ugljenokopa), niti utroka energije za transport izvornog oblika, jer je transport u
pravilu nemogu. Treba naprosto postrojenja za pretvorbu nekonvencionalnog
izvora u povoljniji oblik izloiti djelovanju tog nekonvencionalnog izvora. Jedino se
kod ogrjevnog drveta, biomase i otpada javljaju ti utroci energije (koji mogu biti
toliko znaajni da cijela stvar postane neracionalna), primjerice za sjeu drvne
mase, za poumljavanje i uzgoj ume, za transport od mjesta sjee do mjesta
koritenja te za pripremu drveta za koritenje. Slino je s biomasom i otpadom,
jedino tu moe izostati utroak pri uzgoju jer se uzgoj odvija neovisno od
eventualnog energetskog koritenja, primjerice slama nastaje kao rezultat
poljoprivredne proizvodnje penice te e ili strunuti ili se energetski iskoristiti.
Lokalno optereenje okoline emisijom tetnih tvari ili bukom na mjestu pretvorbe
nekonvencionalnog oblika energije u iskoristljiviji oblik openito je maleno ili ga
uope nema. Ali koritenje vjetra izaziva buku, a sagorijevanje biomase izaziva
emisiju plinova eventualno manje tetnih od konvencionalnih goriva jer praktiki
nema sumpora (kao u ugljenu ili nafti). Ipak je emisija iz tih postrojenja neto vea
nego li iz konvencionalnih postrojenja, jer radi se o manjem stupnju djelovanja pri
pretvorbi energije i manjim jedinicama. Emisija kod koritenja otpadaka moe biti

i opasna ako se prethodno iz otpadaka (smea) ne izdvoje evidentno tetni

sastojci.
Najznaajnije praktino poeljno svojstvo nekonvencionalnih izvora energije je
mogunost posvemanje diverzificirane primjene. Praktiki, svi izvori
nekonvencionalne energije dakako ako se raspoloivi na promatranom mjestu
mogu se koristiti u malome, u vlastitoj reiji, djelomice ili potpuno u samogradnji
time se troak rada kod instaliranja, pogona i odravanja praktiki dade izbjei ili
barem prikriti (radim za sebe, u slobodno vrijeme dakle besplatno).
Konano, o kumulativnoj CO2-neutralnosti nekonvencionalnih izvora energije.
Kumulativnoj, znai promatranoj u ukupnom lancu od pridobivanja energije,
izrade i montae pogonskih ureaja, do koritenja i zbrinjavanja nakon koritenja.
Iako se esto govori o CO2-neutralnosti apsolutno svih nekonvencionalnih izvora,
najee se misli na tu neutralnost prilikom pretvorbe nekonvencionalnog oblika u
iskoristljiviji oblik i tada je takvo gledanje tono. (Za biomasu, to je dakako
ispunjeno samo ukoliko je godinje iskoritavanje mase jednako ili manje od
godinjeg prirasta nove mase. Tada e emisija CO2 pri koritenju te biomase biti
jednaka imisiji CO2 prilikom fotosinteze te biomase.) Meutim ako se ima na umu
proizvodnja materijala za izgradnju fotoelija a donekle i kolektora, onda izlazi da
je primjena Sunevog zraenja kumulativno kvazi-CO2-neutralna, a emisija
ostalih postrojenja podjednaka kumulativnoj emisiji CO2 iz konvencionalnih
postrojenja.
U tablici 1.3 daje se pregled preteno neispunjenih poeljnih svojstava nekonvencionalnih
izvora energije.
Tablica 1.3. Preteno neispunjena poeljna svojstva nekonvencionalnih izvora [4]

Svojstvo izvora

Poeljno

Povrinska distribucija

Ravnomj.

Povrinska gustoa

Povoljna

Izvorno uskladitenje

Mogue

Prirodna oscilacija

Mala

Nunost rezerve

Ne treba

Zauzimanje prostora

Povoljno

Stupanj djelovanja

Povoljan

Mogunost kogeneracije

Mogua

MHE

Su-T

Su-E

Vj.

Bio. Geo.

Povrinska distribucija (povrinska raspodjela) Suneva zraenja po Zemlji

najpravednija je od svih primarnih oblika energije, donekle biomase i otpada

(otpada ima svugdje gdje ima aktivnosti ljudi a tu je potrebna i energija, nema ga
tamo gdje nema ikakve ljudske aktivnosti pak tamo nema niti potrebe za
energijom). Ostali nekonvencionalni oblici energije nisu ravnomjerno rasporeeni
po Zemljinu globusu.

Povrinska gustoa mala je za Sunevo zraenje, jo manja za biomase i otpad, te

neto vea za vjetar (tamo gdje ga uope ima raspoloivog za energetsko

koritenje), jedino je kod malih hidroelektrana i kod toplih izvora povrinska
gustoa primjereno visoka. Na jedan etvorni metar na naoj geografskoj irini
dostruji godinje priblino 1000 kilovatsati Suneva zraenja, a ako uzgojimo
penicu na tom etvornom metru, slama e imati energetski sadraj od samo 2
kilovatsata. Gdje je to usporedbi s naftnom buotinom s godinjim iscrpkom od
recimo 100 tisua tona iji je energetski sadraj otprilike 1 milijarda kilovatsati a
zauzima povrinu od par stotina etvornih metara!

Openito, izvorno se ne daju transportirati gotovo svi nekonvencionalni oblici

energije, kao niti uskladititi u izvornom obliku. Moraju se troiti na mjestu i u
ritmu svoga nastanka. Jedino se ogrjevno drvo, te biomasa i otpad daju
transportirati na razumno veliku udaljenost (jer bi pretjerana udaljenost traila
vie energije za transport od energetskog sadraja tvari koja se prevozi, te bi to
bilo nerazumno) i svakako se daju uskladititi i koristiti u ritmu potreba.

Oscilacija prirodnog dotoka velika je kod svih nekonvencionalnih oblika energije,

jedino geotermalna energija ne poznaje oscilaciju, ravnomjerno dotjee iz svog

izvora. Donekle, oscilacija dotoka ogrjevnog drveta manja je a uzevi u obzir i
mogunost njegova uskladitenja, oscilacija se dade kompenzirati. Biomase
sazrijevaju praktiki trenutno i onda se to ponavlja tek u pravilu za godinu
dana. Vjetar ima oscilaciju od nula do preko sto posto, jer pri olujnom vjetru mora
se obustaviti koritenje vjetrogeneratora, kao i pri vrlo malim brzinama vjetra.
Kako je snaga vjetroturbine proporcionalna brzini vjetra na treu potenciju, to i
mala promjena brzine predstavlja znatniju promjenu snage. Udvostruenje brzine
vjetra vodi uosmerostruenju snage! Sunevo zraenje jednako tako predstavlja
izvor s oscilacijom 0-100%, jer ga nou uope nema. Male HE takoer mogu biti
na takvim vodotocima, koji u odreenim prilikama znaju posve presuiti.
Trajanje iskoritenja instalirane snage, dakle omjer godinje proizvedene energije
i instalirane snage, malo je kod svih izvora ije su prirodne oscilacije velike, jer su
samo mali dio godinjeg vremena u punom pogonu. Za sve oblike energije ije je
trajanje godinjeg iskoritenja malo mora se osigurati akumulacija energije, pak
je onda koristiti iz akumulatora ako je dotok malen ili posve izostao a potranja
postoji. Ali, akumulacija praktiki dolazi u obzir kod toplinskog koritenja Suneva
zraenja (akumulator je dobro toplinski izoliran bojler) ili akumulacija manje
koliine elektrine energije u elektrinom akumulatoru kod fotonaponskog
koritenja Suneva zraenja.

Veu koliinu elektrine energije ne dade se ekonomino akumulirati u

akumulatorima jer bi oni bili velikih masa i time preskupi, tako da se praktiki kod
svih drugih obnovljivih izvora posee za elektroenergetskim sustavom kao
rezervnim rjeenjem ili dizel-generatorom. Ogrjevno drvo, biomasa i otpaci te
geotermalna energija ne trae takvu rezervu.

Potrebna rezerva u konvencionalnim postrojenjima moe biti znatna, praktiki

moe doi do udvostuenja instalacije na nacionalnoj razini. S jedne strane

instaliramo postrojenja na nekonvencionalni izvor a s druge strane isto toliku
konvencionalnu rezervu, koja e k tome biti slabije iskoritena jer nee raditi u
razdobljima kada je nekonvencionalni izvor raspoloiv. Regulacijska svojstva takve
rezerve moraju biti iznimno visoka jer je za dio nekonvencionalnih izvora
karakteristina njihova brza a nepredvidljiva promjena. Prijenosna elektrina
mrea koja povezuje podruja gdje su takvi nekonvencionalni izvori s podrujima
u kojima je konvencionalna rezerva takoer mora biti pojaana. U Njemakoj,
gdje je trenutno istalirano preko 20 gigavata vjetroelektrana u pogonu (najvie u
svijetu), moraju za svaki megavat u vjetroelektranama drati u rezervi jo 0,85
megavata u konvencionalnim elektranama.
Zauzimanje prostora na mjestu pretvorbe primarnog oblika energije u iskoristljiviji
oblik veliko je pri koritenju svih nekonvencionalnih oblika, kod kojih je povrinska
gustoa mala. Za fotonaponsko koritenje Suneva zraenja to je izrazito
naglaeno, a kod koritenja vjetra i kolektorskog koritenja Suneva zraenja
neto manje. Ogrjevno drvo te biomasa i otpaci trae neto vie prostora od
onoga kojeg bi traila konvencionalna termoelektrana jednake snage, uz neto
vei skladini prostor. Ogrjevno drvo dade se i neposredno koristiti u tednjaku,
pei za zagrijavanje prostora ili sanitarne vode pak onda trai samo prostor za
uskladitenje. Geotermalna energija, ukoliko se koristi neposredno za
zagrijavanje, troi najmanje prostora jednostavno se cijev zabije u tlo i razvede
po kuama.

Stupanj djelovanja pri pretvorbi u koristan oblik openito je malen ili manji nego li

kod konvencionalnih izvora energije. Osobito je to naglaeno pri fotonaponskom

koritenju Suneva zraenja kod kojega je prosjeni stupanj djelovanja samo oko
10%, dakle za jedan kilovatsat dobiven iz sunanih elija treba izloiti toliko
povrine da bude osunana s deset kilovatsati. Vei je kod malih hidroelektrana,
toplinskog koritenja Suneva zraenja kolektorima i neposrednog toplinskog
iskoritavanja geotermalne energije.
Suvremeni energetski pristup zalae se za primjenu kogeneracije dakle
spregnutu proizvodnju toplinske i elektrine energije, to je vie mogue, jer se
time postie vee iskoritenje primarnog oblika energije. Mogua je samo kod
nekonvencionalnih izvora upotrebljenih kao gorivo u termoelektrama-toplanama
ili ako se geotermalna energija koristi za pogon takve elektrane, dakle mora se
raditi o vrlo vruem izvoru (kakvih ima na Islandu). Takoer, u blizini postrojenja
za pretvorbu mora biti primjereno velik toplinski konzum, inae se nema kamo
isporuivati proizvedena toplina.

10

Trokovi pogona i odravanja postoje kod svih izvora. Neki se mogu ne iskazati,
ako su radovi izvedeni u vlastitoj reiji, ali oni teoretski postoje. Podmazivanje,
zatita od korozije, elementarno ienje, redoviti periodiki remonti... samo su
neki od primjera trokova pogona i odravanja koji se ne daju izbjei ako se hoe
ostvariti poeljna ivotna dob pojedinog ureaja za prihvat i pretvorbu
nekonvencionalnog oblika energije.
1.3.2. Emisija iz nekonvencionalnih izvora i vrijeme energetske amortizacije
U tablici 1.4. prikazana je ukupna emisija klimatski tetnih plinova iz elektrana iskazana
CO2-ekvivalentom. Vidimo da izravne emisije dakako nema kod vjetroelektrana i
sunanih elektrana, ali da je kod ovih drugih naglaena neizravna emisija, to takve
elektrane svrstava u kvazi- CO2-neutralne.

U tablici 1.5. prikazano je vrijeme energetske amortizacije, dakle vrijeme koje

treba protei od poetka koritenja do trenutka kada je proizvodnjom tog izvora
energije vraena energija utroena prilikom proizvodnje opreme i materijala
potrebnih za gradnju tog postrojenja. Postoji znaajnije trajanje energetske
amortizacije sunanih elektrana, ovisno o vrsti primjenjenih elija. Pri tome su
dakako monokristalne elije najskuplje, trae najvie energije za svoju proizvodnju
i najvie optereuju okolinu pri tome. Trebaju biti i do nekoliko godina u pogonu,
kako bi vratile energiju uloenu u njihovu proizvodnju.
Tablica 1.4. Ukupna emisija klimatski tetnih plinova iz elektrana (CO2-ekvivalent,
gram/kWh) [4]
Tip elektrana
Velike hidroelektrane
Male hidroelektrane
Vjetroelektrana 600 kW
Vjetroelektrana 1,5 MW
Elektrana na biomasu 700 kW
Elektrana na biomasu 11,5 MW
Velika fotoelektrina elektrana
Mala fotoelektrina elektrana
Konv.termoelektrane na plin
Konv.termoelektrane na kam.ugljen

Izravna
emisija
3,5-40
3,5-35
0
0
13
18
0
0
340
820

Neizravna
emisija
10-20
15-20
40
50
50
45
180
220
80
100

Ukupna
emisija
13,5-55
18,5-55
40
50
63
63
180
220
420
920

Tablica 1.5. Vrijeme energetske amortizacije (godine) [4]

Tip energetskog postrojenja

Hidroelektrana
Toplana za daljinsko grijanje
Nuklearna elektrana (LWR)
Vjetroelektrana
Fotonaponska-amorfne elije
Fotonaponska-multikristalne elije
Fotonaponska-monokristalne elije

Energ.amortizacija
0,2-0,3
0,2-0,5
0,2-0,8
0,2-1,9
2,6-4,6
3,1-6,8
4,2-7,1

11

1.3.3. Investicijski trokovi i trokovi pogona obnovljivih izvora energije

Tablica 1.6. Trokovi malih izvora energije [4]
Trokovi
Veliina
Investicije
Tip izvora
pogona
(MW)
(/kW)
(/kWh)
Vjetroelektrane (na kopnu)
15
900-1300
0,04-0,09
Vjetroelektrane (na moru)
100
1500-2000
0,05-0,12
Kombi-elektrane
40
550-850
0,04-0,06
Hidroelektrane (mali pad)
5
900-1000
0,02-0,03
Kogeneracija
5
800-850
0,05-0,06
Fotonaponski sustavi
5
6000-10000
0,75-1,00
Gorivne stanice
5
1100-1600
0,08-0,10
Uzmemo li da je vrlo uprosjeen troak investicija za termoelektranu na ugljen
zaokrueno oko 1000 /kW, izlazi da vjetroelektrane (ako su izvedene na moru)
znaju kotati i dvostruko vie, a fotonaponske elektrane ak deseterostruko vie od
toga.
Trokovi pogona tih elektrana kreu se za vjetroelektrane od 4-12 eurocenta/kWh a za
fotonaponske elektrane od 75 eurocenta do 1 eura po kilovatsatu. Uzmemo li da je
prosjena proizvodna cijena konvencionalnih elektrana na europskoj elektroenergetskoj
trnici 3-3,5 eurocenta/kWh, vidimo da je cijena proizvodnje iz vjetroelektrana i trostruko
vea od prosjene proizvodne cijene a iz fotonaponskih elektrana ak 30 puta vea! Drugi
nekonvencionalni izvori dolaze na razine vie od vjetroelektranske cijene, osim malih
hidroelektrana u Austriji kojima donja granica cijene sumjerljiva europskoj proizvodnojj
cijeni elektrine energije iz konvencionalnih elektrana.
Valja naglasiti da se proizvodna cijena elektrine energije opada s razvojem tehnologije i
opadanjem investicijskih trokova i trokova pogona, to je vidljivo i na slici 1.2. koja
daje usporedbu proizvodne cijene od 1985. godine i prognozu do 2010. Ipak do
postizanja konkurentnih proizvodnih cijena, otkupne cijene elektrine energije iz takvih
izvora moraju biti poticajno visoke, inae za sada ne bi dola u obzir njihova izgradnja i
koritenje.

Slika 1.2. Proizvodna cijena elektrine energije iz obnovljivih izvora ($/kWh)

12

U tablici 1.7. navode se otkupne cijene iz nekonvencionalnih izvora elektrine energije,

kako su ureena zakonodavstvima ili uredbama u pojedinim zemljama.

Odakle sredstva za namirenje tolikih otkupnih cijena? Zemlje su uglavnom uvele

dodatak na cijenu elektrine energije, kojeg plaaju svi kupci elektrine energije,
a koji slui za isplate otkupne cijene proizvoaima elektrine energije iz
nekonvencionalnih izvora, koja cijena je manje ili vie vea od prosjene
proizvodne cijene iz konvencionalnih izvora.
U Hrvatskoj, Zakonom o energiji (NN 177/2004) [26] je takoer uvedena
naknada za poticanje proizvodnje elektrine energije iz nekonvencionalnih izvora
koju bi plaali svi kupci [33], o emu vie u nastavnoj jedinici 2.
Tablica 1.7. Otkupne cijene elektrine energije iz nekonvencionalnih izvora
(eurocent/kWh), stanje 2003-2005
Drava

Male HE

Austrija

3,2-6,2

Danska

Vjetroelektran
e
7,8

Elektrane na
biomasu
10-16

Fotonaponske
elektrane
47-60

5,8

8,0

15,3-30,5

4,5-5,7

Francuska

4,5-8,4

3,1-8,4

Hrvatska

4,3-5,0

6,0

6,4

4,7-5,3

Irska
Italija

11,3

Nizozemska
Njemaka

3,8-5,9

7,7
6,6-7,7

5,9-8,8

6,6-9,9

40,7-57,4

Portugal

6,9

7,6-8,3

6,2

23,0-39,4

panjolska
Ujed.kraljevstv
o

6,4

6,6

6,2

21,7-39,7

8,8

13

1.4. Trenutno stanje koritenja obnovljivih izvora energije

1.4.1. Stanje u svijetu
Na slici 1.3. prikazan je udio pojedinih izvora energije u svjetskoj proizvodnji elektrine
energije. Iz dijagrama je vidljivo da se trenutno oko dvije treine elektrine energije
dobija iz fosilnih goriva (ugljena 40 %, prirodnog plina 20 % i nafte 7 %), dok su od
ostalih izvora znaajnije zastupljeni samo nuklearna i hidroenergija ( s udjelima od 16 %)
i to uglavnom zbog konvencionalnih velikih hidroelektrana.
Svi ostali, tj. nekonvencionalni izvori energije (iskljuujui hidroelektrane), usprkos
njihovom znaajnom poticanju i razvoju u posljednje vrijeme, u svjetskoj prizvodnji
elektrine energije sudjeluju ukupno samo s 2 %, od ega daleko najvie biomasa (62%),
potom energija vjetra (22%) i geotermalna energija (15%). Izravno koritenje energije
sunevog zraenja, kao plime i oseke u usporedbi s ostalim oblicima obnovljivih izvora
gotovo je zanemarivo u ovom trenutku, ali ipak treba naglasiti da ulau veliki
znanstveno-istraivaki napori kako bi se ubrazo tehnoloki razvoj fotonaponskih elija s
ciljem smanjenja investicijskih trokova i njihove znaajnije uporabe.

Hidroenergija
16%

OIE - bez HE
2%

Biomasa i otpad: 62%

Vjetar: 22%
Geotermalna en.: 15%
Sunce: 1%
Plima i oseka: 0%

OIE - bez HE
Ugljen
39%

Nuklearna energija
16%

Ugljen
Nafta
Prirodni plin
Nuklearna energija
Hidroenergija

Prirodni plin
20%

Nafta
7%

Slika 1.3. Udio pojedinih izvora energije u svjetskoj proizvodnji elektrine energije
2004. godine - izvor: IEA, 2006.
1.4.2. Stanje u Europskoj Uniji
Europska komisija, kroz Direktive vezane uz obnovljive izvore energije i smanjenje emisije
staklenikih plinova, kao i zemlje lanice Europske unije (osobito Njemaka) najvei su
zamanjak razvoju obnovljivih izvora energije, o emu e vie rijei biti u nastavnoj
jedinici 2. Regulativa obnovljivih izvora energije. Ovdje su na slikama 1.4. i 1.5. prikazani
udjeli pojedinih obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji primarne (slika 1.4.) te

14

elektrine (slika 1.5.) energije koja dolazi iz obnovljivih izvora energije u zemljama EU
2004. i 2005. godine [7].
Kao to je vidljivo, u proizvodnji prirmarne energije najvei udio jo uvijek ima biomasa i
to prvenstveno ogrijevno drvo koje slui za proizvodnju toplinske energije, a slijedi
hidroenergija koje se gotovo u cijelosti koristi za proizvodnju elektrine energije. U
proizvodnji elektrine energije najvei udio je hidroenergije, emu najvie doprinose
konvencionalne velike hidroelektrane. S obzirom da trenutni trend tehnolokog razvoja,
investicijskih trokova i proizvodnih cijena elektrine energije u ukupnoj proizvodnji
elektrine energije slijedi energija vjetra (vjetroelektrane) i biomasa (osobito elektrane na
krutu biomasu drvo i drvne otpatke, te bioplin sa ivotinjskih farmi).

2004

2005

Geoterm. 5,6%

Geoterm. 5,5%

Hidro. 22,2%

Hidro. 24,7%

Vjetar 5,5%
Vjetar 4,9%

Sunce 0,7%

Sunce 0,6%

Biomasa 64,1%

Biomasa 66,1%

Slika 1.4. Udio pojedinih obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji

obnovljive primarne energije zemalja EU izvor: EUrObserver ER 2006, 2007
2005

2004
Geoterm. 1,2%

Geoterm. 1,2%

Biomasa 13,8%

Biomasa 15,8%
Hidro. 66,4%

Sunce 0,2%
Hidro. 70,9%

Sunce 0,3%

Vjetar 13,9%

Vjetar 16,3%

Slika 1.5. Udio pojedinih obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji

obnovljive elektrine energije zemalja EU izvor: EUrObserver ER 2006, 2007

15

1.4.3. Stanje u Republici Hrvatskoj - usporedba

U Hrvatskoj udio obnovljivih oblika energije u proizvodnji elektrine 2000. godine bio je
vei je od 50% to je naizgled izvrsna situacija. Oekivano poveanje je 5,8 % u 2010.
godini, a daljnja poveanja udjela obnovljivih izvora energijepredmet pristupnih
pregovora s EU.

80
75
70
65
60
55
50
45
40
35
30
25
20
15
10
5
0

14
12
10

1990.
8
1995.
6
2000.
4

1990.
1995.
2000.

EU
R
E
FR
A
C
R
O
PO
R
FI
N
AU
T
G

C
Z
H
U
N
G
ER
PO
L
IT
A

AUT

FIN

POR

CRO

a)

FRA

GRE

EU

ITA

POL

GER

HUN

CZ

Pogleda li se udio obnovljivih izvora energije u proizvodnji elektrine u Hrvatskoj u

usporedbi s vodeim starim i novim zemljama lanicama Europske Unije na slici 1.6 .
a) i b) vidljivo je da u ukupnom udjelu obnovljivih izvora pojedinih drava, gdje Hrvatska
zauzima visoku drugu poziciju velika veina potjee od velikih hidroelektrana, dok su
ostali obnovljivi izvori zasada gotovo zanemareni.

b)

Slika 1.6. Udio obnovljivih izvora u proizvodnji elektrine energije:

a) ukljuujui velike hidroelektrane, b) bez velikih hidroelektrana
Naime, prema stanju iz 2005. Od 2071 MW ukupno instalirane snage u
hidroelektranama, samo 24,23 MW u malim hidroelektranama (nekonvencionalni
obnovljivi izvor). Osim u hidroelektranama, znaajnijeg udjela ostalih obnovljivih izvora
energije u proizvodnji elektrine energije praktiki nema (zasada instalirana samo dva
vjetroparka na Pagu i kod ibenika snage 6 MW i 14 MW, te nekoliko postrojenja na
biomasu), o emu vie u nastavnim jedinicama 3. Energija biomase i 4. Energija vjetra.
Ipak, najnovija zakonska regulativa prikazana u 2. nastavnoj jednici vezana uz tarifni
sustav cijena elektrine energije iz nekonvencionalnih izvora, kojom se nastoji potaknuti
vea izgradnja takvih postrojenja, kao i znaajan interes za izgradnjom vjetroelektrana u
Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina jamstvo su da e se takvo stanje znaajno
promijeniti u skoroj budunosti.

16

2. REGULATIVA OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE

2.1. Direktiva EU o obnovljivim izvorima

Temeljni zakonski okvir i poticaj za razvoj obnovljivih izvora i tehnologija njihove
uporabe u EU!

2001. godine Europska unija usvojila je Direktivu o obnovljivim izvorima (2001/77/EC)

koja predstavlja obvezu za zakonodavstva zemalja-lanica EU, u smislu poveanja udjela
obnovljivih izvora u proizvodnji elektrine energije.
U ukupnoj proizvodnji elektrine energije u 1997. godini prosjeni udjel obnovljivih izvora
bio je 13,9%, koji se mora u 2010. godini prosjeno podii na 22,1%. U ukupne udjele
prema direktivi ukljuene su i velike HE, iako se radi o konvencionalnom izvoru energije!

Pri tome zadae pojedinih zemalja razliite su, ovise o zateenom udjelu,
objektivnim mogunostima za njegovu bru ili sporiju promjenu, te razliitim
obvezama pojedine zemlje u odnosu na Kyoto-protokol. U tablici 2.1. prikazani su
minimalni udjeli obnovljivih oblika energije u proizvodnji elektrine energije
usvojeni Direktivom 2001. godine.
Tablica 2.1. Minimalni udio obnovljivih oblika energije u proizvodnji elektrine energije za
zemlje EU-15 prema Direktivi 2001/77/EC

Zemlja

Austrija
Belgija
Danska
Finska
Francuska
Grka
Irska
Italija
Luksemburg
Nizozemska
Njemaka
Portugal
panjolska
vedska
Ujed. Kraljevstvo
Ukupno EU-15

Udio 1997. (%)

obnovljivih
izvora
70,0
1,1
8,7
24,7
15,0
8,6
3,6
16,0
2,1
3,5
4,5
38,5
19,9
49,1
1,7
13,9

Udio 2010. (%)

obnovljivih
izvora
78,1
6,0
29,0
31,5
21,0
20,1
13,2
25,0
5,7
9,0
12,5
39,0
29,4
60,0
10,0
22,1

Pri tome je vidljivo da je zateeni udjel (1997) obnovljivih izvora u proizvodnji elektrine
energije vrlo aroliko rasporeen, da su zadae postavljene pred pojedinu zemlju (2010)

17

takoer raznolike, a kod niza inae razvijenijih zemalja zateeni udjel zapravo vrlo nizak
(Belgija, Irska, Nizozemska, donekle Njemaka i izrazito Ujedinjeno Kraljevstvo).

Nakon prijema 10 novih lanica Europske unije, dolo je do nadopune Direktive

2001/77/EC, obuhvatom i tih zemalja. Sveukupno, u svih 25 zemalja-lanica EU s
udjela od 12,9% u 1997. godini treba postii udjel od 21% u 2010. godini, to je
prikazano u tablici 2.2.
Tablica 2.2. Dopuna Direktive 2001/77/EC za 10 novih lanica
Zemlja

Cipar
eka
Estonija
Maarska
Malta
Letonija
Litva
Poljska
Slovaka
Slovenija
Ukupno EU-25

Udio 1997. (%)

obnovljivih
izvora
0,05
3,8
0,2
0,7
0,0
42,5
3,3
1,6
17,9
29,9
12,9

Udio 2010. (%)

obnovljivih
izvora
6,0
8,0
5,1
3,6
5,0
49,3
7,0
7,5
31,0
33,6
21,0

Vlada Republike Hrvatske je na sjednici odranoj 22. oujka 2007. godine,

usklaujui propise o obnovljivim izvorima energije s onima u EU-u, propisala da
do kraja 2010. godine minimalni udio elektrine energije iz obnovljivih izvora (ne
odnosi se na velike hidroelektrane s instaliranom snagom veom od 10 MW) treba
iznositi 5,8% u ukupnoj potronji elektrine energije [25].

Prijedlog nove Direktive EU za promoviranje koritenja obnovljivih izvora

Prijedlog Direktive ima cilj uspostaviti ukupan udio od 20 % udjela obnovljivih izvora
energije u energetskoj potronji i minimalan udio od 10 % biogoriva u prijevozu EU.
Trenutno se radi na usklaivanju nacionalnih ciljeva: sve zemlje lanice trebaju proizvoditi
barem 5.75% vie primarne energije u odnosu na referentnu 2005. godinu, a toan
postotak poveanja svake zemlje odreuje se prema BDP-u tako da se postigne 20%
poveanje udjela obnovljivih izvora energije u krajnjoj potronji energije na razini EU.
Ovaj cilj postavljen je u oujku 2007.
Jedan od problema u usklaivanju ciljeva je referentna 2005. godina koja ne odgovara
naprednijim zemljama poput Austrije i vedske. Nadalje, Njemaka je istakla problem
utjecaja ove Direktive na njihove certifikate o zelenoj energiji - obveze elektroprivrede
za otkupom obnovljive energije privatnih proizvoaa po fiksnom tarifnom sustavu.

18

Trenutno se u Europskoj Uniji koristi 8.5% obnovljivih izvora energije u krajnjoj potronji
energije, te je stoga potrebno poveati udjel za jo 11.5%. Elektrina energija
proizvedena u treim zemljama a potroena u EU takoer se moe ukljuiti u postizanje
nacionalnih ciljeva.
U tablici 2.3. prikazani su usvojeni nacionalni ciljevi u Prijedlogu Direktive, usvojenom 23.
sijenja 2008. godine, verzija 15.4. a pregovori oko konane Direktive i dalje traju.

Tablica 2.3. Prijedlog Direktive EU za promoviranje koritenja OIE, verzija 15.4

Zemlja

Belgija
Bugarska
eka
Danska
Njemaka
Estonija
Irska
Grka
panjolska
Francuska
Italija
Cipar
Latvija
Litva
Luksemburg
Maarska
Malta
Nizozemska
Austrija
Poljska
Portugal
Rumunjska
Slovenija
Slovaka
Finska
vedska
Velika Britanija
Ukupno EU-27

Udio (%) OIE u

krajnjoj
potronji
2005.
2,2
9,4
6,1
17,0
5,8
18,0
3,1
6,9
8,7
10,3
5,2
2,9
34,9
15,0
0,9
4,3
0,0
2,4
23,3
7,2
20,5
17,8
16,0
6,7
28,5
39,8
1,3
8,5

Udio (%) OIE u

krajnjoj
potronji
2005.
13
16
13
30
18
25
16
18
20
23
17
13
42
23
11
13
10
14
34
15
31
24
25
14
38
49
15
20,0

19

2.2. Obnovljivi izvori energije u hrvatskim zakonima

Sve zemlje Europske unije preuzele su obveze promjene odnosa u energetskom sektoru
temeljem zajednikih pravila koja su odreena direktivama oliberalizaciji trita elektrine
energije i plina. U sklopu eurointegracijskih procesa Hrvatska je cjelokupni koncept
reforme energetskog sektora kroz pravni i institucionalni okvir prilagodila zahtjevima EUa, dakako,u granicama specifinog rjeenja. Znaajan pomak u podruju obnovljivih
izvora energije u Hrvatskoj se dogodio 22. oujka ove godine kada je Vlada usvojila
paket podzakonskih akata koji reguliraju to podruje [25].
U novom zakonodavnom okviru kojim se ureuju odnosi u energetskom sektoru (NN
68/2001 i 177/2004) te stratekim dokumentima njegovog razvoja i zatite okolia kao
to su:

- Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske (NN 38/2002),

- Nacionalna strategija zatite okolia (NN 46/2002),
- nacionalni energetski programi i dr,

uinkovito koritenje energije, kogeneracija i koritenje obnovljivih izvora utvreni

su u skladu s postojeim stanjem u tom sektoru i razvojnim opredjeljenjem kao
interes Republike Hrvatske. Poseban poloaj OIE-a i kogeneracije definiran je i u
Zakonu o energiji (NN 68/2001, 177/2004) koji eksplicitno izraava pozitivan stav
prema njima pa se u njegovom lanku 14, stavku 1. izrijekom kae da je njihovo
koritenje u interesu Hrvatske.
Zbog specifinosti obnovljivih izvora energije i kogeneracije te njihovog nerazvijenog
trinog poloaja potreban je znaajan napor drave i politika volja za poticanje novih i
istih tehnika te taj sektor moe zaivjeti samo u reguliranim uvjetima ureenih odnosa i
sustava u pogledu cijene i trajanja otkupa energije, uklonjenih administrativnih prepreka i
dr. Za razvoj OIE-a i kogeneracije nuna je trajna skrb i praenje provedbe s mogunou
jednostavnog i brzog djelovanja na dravnoj i lokalnoj razini. S aspekta zatite trinog
natjecanja i ouvanja poduzetnike i trine slobode osigurat e se nadzor nad
funkcioniranjem svih koherentnih ekonomskih instrumenata.
Kao to je spomenuto, prema Zakonu o energiji, koritenje obnovljivih izvora energije u
interesu je Republike Hrvatske. Programe za primjenu i poticanje primjene obnovljivih
izvora energije sukladno Strategiji energetskog razvitka i programima na dravnoj razini
priprema Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva, a na lokalnoj razini nadlena
tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave. Spomenuti programi sadre
poticajne mjere za uinkovito koritenje energije i obnovljivih izvora energije kroz sljedee
aktivnosti: obrazovanje, obavjeivanje, energetske savjete i izdavanje energetskih
publikacija. Prema definiciji iz Zakona o energiji [26]:

...obnovljivi su izvori energije koji su sauvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti

ili djelomino, a posebno energija vodotoka, vjetra, neakumulirana Suneva
energija, biogorivo (tekue ili plinovito gorivo za pogon motora dobiveno iz
biomase), biomasa, geotermalna energija.

20

Vlada je na sjednici odranoj 22. oujka 2007. godine odredila i naknade za

poticanje proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i

kogeneracije (tj. za istodobnu proizvodnju elektrine i toplinske energije) te tarifni
sustav za proizvodnju elektrine energije iz tih izvora - vjetroelektrana, elektrana
na biomasu, geotermalnih elektrana, elektrana na biogoriva itd. [25]
Novi propisi (NN 33/2007) su:

Uredba o minimalnom udjelu elektrine energije proizvedene iz obnovljivih

izvora energije i kogeneracije ija se proizvodnja potie [30]
Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih
izvora energije i kogeneracije [33]
Tarifni sustav za proizvodnju elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i
kogeneracije [31]
Pravilnik o koritenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije [32]
Pravilnik o stjecanju statusa povlatenog proizvoaa elektrine energije.
Svi ovi propisi stupili su na snagu 1. srpnja 2007. godine.

2.2.1. Tarifni sustav za proizvodnju el. energije iz obnovljivih izvora energije i

kogeneracije
Cilj Tarifnog sustava za proizvodnju elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i
kogeneracije (NN 33/2007) te Uredbe o naknadama za poticanje proizvodnje elektrine
energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije je jasno definirati i konkretizirati
mehanizme prikupljanja sredstava i mehanizama poticanja, temeljenih na cjenovnom
pristupu
za proizvoae.
Tarifni sustav odreuje pravo povlatenog proizvoaa na poticajnu cijenu koju operator
trita plaa za isporuenu energiju, a temelji se na opravdanim trokovima poslovanja,
odravanja, zamjene, izgradnje ili rekonstrukcije postrojenja koja koriste obnovljive izvore
energije, odnosno kogeneraciju.
Naknada za poticanje proizvodnje elektrine energije iz OIE-a i kogeneracije za svaku
pojedinu tehnologiju, odnosno izvor obraunava se prema naelu reguliranog profita.
Obvezu plaanja naknade imaju svi kupci.
Mehanizmom za prikupljanje i razdiobu sredstava upravlja operator trita (nadzor
provodi MINGORP) te sklapa ugovorne odnose s povlatenim proizvoaima. Tarifnim
sustavom se utvruju tarifne stavke i njihove visine za isporuenu elektrinu energiju iz
postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije (tablice 2.4. i 2.5.) [31].
Za kogeneracijska postrojenja utvruju se tarifne stavke za isporuenu elektrinu energiju
za vrijeme trajanja vie (VT) i nie (NT) dnevne tarifne stavke, odreene tarifnim sustavom
za proizvodnju elektrine energije (tablica 2.6.) [31].
Uz to, utvren je i korekcijski faktor koji ovisi o udjelu domae komponente u projektu za
iskoritavanje obnovljivih izvora energije (tablica 2.7. [31]). Naime, strateki element
reforme energetskog sektora i perspektive projekata energetske uinkovitosti,
kogeneracije i obnovljivih izvore energije u Hrvatskoj svakako je izazov ukljuivanja

21

domae industrije (Konar, TPK Orometal, Centrometal, Solaris i dr) u razvojne i

proizvodne programe na tim podrujima energetike. Hrvatska preraivaka industrija
pokazala je izrazit interes za proizvodnju opreme i komponenata za koritenje obnovljivih
izvore energije to e u sluaju provedbe programa, primjerice, vjetroelektrana,
bioenergana, malih hidroelektrana, solarnih kolektora i dr. imati izravne uinke na
otvaranje novih radnih mjesta.
Inae, za donoenje tarifnog sustava bilo je potrebno usuglaavanje. Primjerice, iako je
postavljeni cilj od spomenutih 5,8% proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora
sukladan Direktivi 2001/77/EZ, smatralo se kako su s obzirom na njezinu primjenu,
lanice EU-a imale su dulji rok za ostvarenje tog udjela, odnosno ciljeva (do 2010.
godine). Isto tako, dotiranje iz prorauna na strani proizvodnje (u kWh) nije doputeno jer
bi se tada naruila trina pravila. Takoer nije odreena ni gornja granica naknade, ve
stvarna visina ovisi o dinamici provoenja politike koritenja OIE-a i kogeneracije te o
strukturi pojedinih izvora (tehnologija). Sustavom praenja i izvjetavanja MINGORP e
pravdobno poduzimati odgovarajue mjere [25].
Tablica 2.4. Visine tarifnih stavki (C) za postrojenja prikljuena na distribucijsku mreu
koja koriste OIE za proizvodnju elektrine energije instalirane elektrine snage do 1 MW
(l. 4.)
Tip postrojenja

C
(kn/kWh)

a. sunane elektrane
a.1. sunane elektrane instalirane snage do ukljuivo 10 kW

3,40

a.2. sunane elektrane instalirane snage vee od 10 kW do ukljuivo 30 kW

3,00

a.3. sunane elektrane instalirane snage vee od 30 kW

2,10

b. hidroelektrane

0,69

c. vjetroelektrane

0,64

d. elektrane na biomasu
d.1. kruta biomasa iz umarstva i poljoprivrede (granjevina, slama, kotice)

1,20

d.2. kruta biomasa iz drvno-preraivake industrije (kora, piljevina, sjeka...)

0,95

e. geotermalne elektrane

1,26

f. elektrane na bioplin iz poljoprivrednih nasada (kukuruzna silaa...) te organskih

ostataka i otpada iz poljoprivrede i prehrambeno-preraivake industrije (kukuruzna
silaa, stajski gnoj, klaoniki otpad, otpad iz proizvodnje biogoriva)

1,20

g. elektrane na tekua biogoriva

0,36

h. elektrane na deponijski plin i plin iz postrojenja za proiavanje otpadnih voda

0,36

i. elektrane na ostale obnovljive izvore (morski valovi, plima i oseka...)

0,60

22

Tablica 2.5. Visine tarifnih stavki (C) za postrojenja prikljuena na prijenosnu ili
distribucijsku mreu koja koriste OIE za proizvodnju elektrine energije instalirane
elektrine snage vee od 1 MW (l. 4.)
Tip postrojenja

C
(kn/kWh)

a. hidroelektrane instalirane snage do ukljuivo 10 MW

- energija do ukljuivo 5000 MWh proizvedenih u kalendarskoj godini

0,69

- energija za vie od 5000 MWh do ukljuivo 15000 MWh proizvedenih u kalendarskoj

godini

0,55

- energija za vie od 15000 MWh proizvedenih u kalendarskoj godini

0,42

b. vjetroelektrane

0,65

c. elektrane na biomasu
c.1. kruta biomasa iz umarstva i poljoprivrede (granjevina, slama, kotice)

1,04

c.2. kruta biomasa iz drvno-preraivake industrije (kora, piljevina, sjeka i)

0,83

d. geotermalne elektrane

1,26

e. elektrane na bioplin iz poljoprivrednih nasada (kukuruzna silaa...) te organskih

ostataka i otpada iz poljoprivrede i prehrambeno-preraivake industrije (kukuruzna
silaa, stajski gnoj, klaoniki otpad, otpad iz proizvodnje biogoriva)

1,04

f. elektrane na tekua biogoriva

0,36

g. elektrane na deponijski plin i plin iz postrojenja za proiavanje otpadnih voda

0,36

h. elektrane na ostale obnovljive izvore (morski valovi, plima i oseka)

0,50

Tablica 2.6. Visine tarifnih stavki (C) za kogeneracijska postrojenja prikljuena na

distribucijsku mreu koja koriste OIE za proizvodnju elektrine energije (l. 4.)
C
VT

NT

Kogeneracijska postrojenja instalirane elektrine snage do ukljuivo 50

kW, tzv. mikrokogeneracije te sva kogeneracijska postrojenja koje
koriste gorivne elije na vodik

0,61

0,32

Kogeneracijska postrojenja instalirane elektrine snage vee od 50 kW

do ukljuivo 1 MW, tzv. male kogeneracije

0,51

0,26

Kogeneracijska postrojenja instalirane elektrine snage vee od 1 MW

do ukljuivo 35 MW, tzv. srednje kogeneracije prikljuene na
distribucijsku mreu

0,44

0,22

Kogeneracijska postrojenja instalirane elektrine snage vee od 35 MW,

tzv. velike kogeneracije, te sva kogeneracijska postrojenja prikljuena
na prijenosnu mreu

0,30

0,15

23

Tablica 2.7. Korekcijski faktori za tarifne stavke (C) ovisni o udjelu domae komponente u
projektu

Udio domae
komponente u projektu, p
(%)
60 i vie

Korekcijski
faktor, ko
1,00

45 60
45 i manje

0,93

gdje je: ko je korekcijski faktor za udio domae komponente izmeu 45% i 60%,
zaokrueno na dvije decimale, p-utvreni postotni udio domae komponente.
Pravna poveznica za prosjenu proizvodnu cijenu elektrine energije jednaka je cijeni
proizvodnje elektrine energije za tarifne kupce iz kategorije kuanstva s jednotarifnim
obraunom elektrine energije. Tarifni sustav u obzir je uzeo i socijalni uinak pa e, uz
pretpostavljenu procjenu prosjene godinje potronje elektrine energije za kuanstvo od
3500 kW h, naknada za poticanje proizvodnje elektrine energije iz postrojenja koja
koriste obnovljive izvore enrgije i kogeneracijskih postrojenja poveati mjeseni raun za
elektrinu energiju za oko 3 kune po kuanstvu.
Proraun poticajnih cijena za pojedine obnovljive izvore energije raen je uz zahtjev
ostvarivanja interne stope povrata, odnosno uz pretpostavku da e se za razdoblje
trajanja ugovora o otkupu elektrine energije od 12 godina postrojenje u potpunosti
isplatiti. Nakon toga bit e mogue, s obzirom na razvoj trita zelene elektrine energije,
ostvarivati pogodnosti kroz prodaju elektrine energije na otvorenom tritu ili kroz nove
ekoloke institute za obnovljive izvore (zeleni certifikati i dr).
Trokovi energije uravnoteenja (odstupanja u vrijednostima planirane i proizvedene
elektrine energije iz postrojenja povlatenih proizvoaa koji imaju pravo na poticajnu
cijenu) odreeni su tako da za naredne dvije godine iznose 10% prosjene proizvodne
cijene elektrine energije.

Tijekom usuglaavanja Tarifnog sustava i uredbi razmatrana je posebna visina

tarifnih stavki za vjetroelektrane, skaliranje za male hidroelektrane, uvoenje
novih frakcija za biomasu, plaanje naknade jedinicima lokalne samouprave na
ijem su podruju proizvodni objekti (vjetroelektrane snage vee od 1 MW,
geotermalne elektrane i male hidroelektrane) u iznosu 0,01 kn/kWh, godinje
korekcije visine tarifne stavke za indeks cijena na malo, analitike podloge, CBA
metodologija, simulacija izrauna naknade za poticanje po tri scenarija, energije i
kogeneracije [25].
2.2.2. Pravilnik o koritenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije
Pravilnik o koritenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije, uvodi klasifikaciju
obnovljivih izvora energije i kogeneracije koji se koriste za proizvodnju energije,
propisuje uvjete i mogunosti za koritenje, planiranje, projektiranje i izgradnju

24

postrojenja za njihovo iskoritavanje te ureuje nain upisa u registar projekata

koji se vodi u suradnji MINGORP-a, Hrvatske energetske regulatorne agencije i
Hrvatskog operatora trita energije.
Pri tome su kod umreenih toplinskih sustava uvjeti koritenja OIE-a regulirani na
podruju trita toplinske energije, dok za individualne (neumreene) elektrine,
odnosno toplinske sustave koji koriste obnovljive izvore energije Vlada moe
donijeti posebne uvjete i poticajne mjere.
Kada se radi o vjetroelektranama, uvedeno je rezervirano pravo njihovog
graenja u sluaju da se istrano podruje pokae interesantnim, no prethodno
odobrenje i odobrenje za izgradnju daje MINGORP [25].
2.2.3. Uredba o minimalnom udjelu elektrine energije iz obnovljivih izvora
energije i kogeneracije ija se proizvodnja potie
Najvaniji naglasci iz Uredbe o minimalnom udjelu elektrine energije iz obnovljivih
izvora energije i kogeneracije ija se proizvodnja potie (NN 33/2007) su sljedei [25]:
minimalni udio obnovljivih izvora energije i kogeneracije koji su energetski subjekti za
opskrbu (tarifnih i povlatenih kupaca) obvezni preuzeti odreuje Vlada
proizvodnja elektrine energije iz OIE-a i kogeneracije za Hrvatsku je ekonomski
opravdana s gledita izbjegnutih trokova lokalnih teta u okoliu
u strukturi ukupne potronje elektrine energije do 2010. godine nekonvencionalni
obnovljivi izvori trebaju iznositi 1139 GWh ili oko 5,8%
u strukturi ukupne potronje elektrine energije do 2010. godine svi obnovljivi izvori
energije (ukljuujui i HE snage vee od 10 MW) trebaju iznositi 6750 GWh ili oko 34,4 %
prema referentnom scenariju S2 iz Strategije energetskog razvitka ukupni udio obnovljivih
izvora energije do 2010. godine trebao bi iznositi 40,2%.

2.2.4. Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje elektrine energije iz

obnovljivih izvora energije i kogeneracije
Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora
energije i kogeneracije (NN 33/2007) odreuje iznos naknada za poticanje primjene
obnovljivih izvora energije i kogeneracija koju e opskrba morati ukljuiti u cijenu
energije, a u cilju prikupljanja sredstava za podmirenje inkrementalnih trokova poticanja
obnovljivih izvora energije [25].

Naknade pri tome iznose od 0,0089 kn/kW h u 2007. do 0,0350 kn/kWh u 2010.
godini.
2.2.5. Pravilnik o stjecanju statusa povlatenog proizvoaa elektrine energije
Pravilnik o stjecanju statusa povlatenog proizvoaa elektrine energije,
propisuje vrste postrojenja s obzirom na primjenu tehnologije obnovljivih izvora
energije, odnosno kogeneracije, tehno-ekonomske specifi nosti primjene te
gospodarsku opravdanost, a takoer osigurava realne odnose i zdrave
konkurentske sile na tritu te poticanje razvoja hrvatskog trita elektrine

25

energije. Kao kriteriji pri tome slue struna procjena uvjeta na tritu, razvoj
tehnologija i situacija u Hrvatskoj te usklaenost s relevantnim direktivama EU-a.
S obzirom na to, promatraju se dvije osnovne skupine: instalirane elektrine snage
manje od 1 MW prikljuena na distribucijsku elektroenergetsku mreu, te
instalirane elektrine snage vee od 1 MW prikljuena na prijenosnu ili
distribucijsku elektroenergetsku mreu [25].

Slika 2.1. Shema djelovanja trita elektrine energije iz obnovljivih izvora

energije [25]

Slika 2.2. Ekonomski instrumenti za obnovljive izvore energije [25]

26

3. ENERGIJA BIOMASE

3.1. Vrste i osnovne znaajke biomase

Biomasa je biorazgradivi dio proizvoda, otpada i ostataka poljoprivredne

proizvodnje (biljnog i ivotinjskog porijekla), umarske i srodnih industrija.

Energija iz biomase dolazi u vrstom, tekuem (npr. biodizel, bioetanol,
biometanol) i plinovitom stanju (npr. bioplin, plin iz rasplinjavanja biomase i
deponijski plin).
Biomasa je obnovljivi izvor energije, a openito se moe podijeliti na drvnu,
nedrvnu i ivotinjski otpad, unutar ega se mogu razlikovati:

drvna biomasa (ostaci iz umarstva, otpadno drvo),

drvna uzgojena biomasa (brzorastue drvee),
nedrvna uzgojena biomasa (brzorastue alge i trave),
ostaci i otpaci iz poljoprivrede,
ivotinjski otpad i ostaci,
gradski i industrijski otpad.

Glavna prednost u koritenju biomase kao izvora energije su obilni potencijali, ne

samo u tu svrhu zasaene biljne kulture ve i otpadni materijali u poljoprivrednoj i
prehrambenoj industriji. Plinovi koji nastaju koritenjem biomase mogu se takoer
iskoristiti u proizvodnji energije. Prednost biomase u odnosu na fosilna goriva je
i neusporedivo manja emisija tetnih plinova i otpadnih tvari. Rauna se da je
optereenje atmosfere s CO2 pri koritenju biomase kao goriva zanemarivo,
budui da je koliina emitiranog CO2 prilikom izgaranja jednaka koliini
apsorbiranog CO2 tijekom rasta biljke (slika 3.1.) - ukoliko su sjea i prirast drvne
mase u odrivom odnosu 1 hektar umskih povrina godinje apsorbira jednaku

koliinu CO2 koja se oslobaa izgaranjem 88 000 litara loivog ulja ili 134 000
m3 prirodnog plina.

Meutim spaljivanje biomase stvaraju se i drugi zagaujui plinovi te otpadne vode.

Samo je u velikim pogonima isplativa izgradnja ureaja za reciklau otpada, dok u
manjim to nije isplativo pa se postavlja pitanje koliko je to u ekolokom smislu
profitabilno. Osim toga, prikupljanje, transport i skladitenje biomase vrlo je skupo to je
jo jedan nedostatak ove tehnologije.

Koritenje biomase omoguava i zapoljavanje (otvaranje novih i zadravanje

postojeih radnih mjesta), poveanje lokalne i regionalne gospodarske aktivnosti,
ostvarivanje dodatnog prihoda u poljoprivredi, umarstvu i drvnoj industriji kroz
prodaju biomase-goriva (procjenjuje se da je u 2005. godini na poslovima

proizvodnje biomase i njenog koritenja za energiju na podruju Europske unije

bilo zaposleno preko pola milijuna ljudi).

27

Slika 3.1. Kumulativna CO2 neutralnost

(ukoliko je sjea usklaena sa prirastom ekoloki prihvatljivo)

1- ukupno zaposleni

2-proizvodnja biomase
3-posluivanje postrojenja
4-proizvodnja postrojenja
5-pratee djelatnosti

Slika 3.2. Koritenje biomase i oekivani porast zaposlenosti u RHSlika

2.2.Scenarij doprinosa pri zapoljavanju koritenja biomase u Hrvatskoj

28

3.2. Tehnologije proizvodnje energije iz biomase

U ovom poglavlju objanjeni su postupci dobivanja energije iz pojedinih vrsta
biomase, kao i naini njihovog iskoritenja odnosno primjene za proizvodnju
elektrine energije, topline, ali i za pokretanje automobila, tj. kao gorivo.
3.2.1. Drvna biomasa
Postoje razni naini da se iz drvne biomase dobije energija. Upotrebljava se
iskljuivo umska biomasa (ostaci i otpad nastali redovitim gospodarenjem
umama, prostorno i ogrjevno drvo) i biomasa iz drvne industrije (ostaci i otpad
pri piljenju, bruenju, blanjanju -gorivo u vlastitim kotlovnicama, sirovina za
proizvode, briketi i peleti - nastaju sabijanjem, odnosno preanjem usitnjene
drvne biomase u rasutom stanju radi transporta i automatizacije loenja, i dr. jeftinije i kvalitetnije gorivo od umske biomase). Pri obradi drveta gubi se oko 35

- 40% od ulazne sirovine u procesu proizvodnje, a koliina otpada za neke

proizvode kao to su parketi iznosi i do 65%.

a)

b)

Slika 3.3. a) Briketi, b) Peleti

Biomasa se moe izravno pretvarati u energiju jednostavnim sagorijevanjem
(izgaranjem) te se tako proizvesti pregrijana vodena para za grijanje u industriji i
kuanstvima ili za dobivanje elektrine energije u malim termoelektranama.
Takva postrojenja kao gorivo koriste drvni otpad iz umarstva i drvne industrije,
slama i drugi poljoprivredni ostaci te komunalni i industrijski otpad (u sreditu se

Bea gradi velika kogeneracijska elektrana na biomasu koja e od ove godine

proizvoditi toplinu za 12 000 obitelji, odnosno dovoljno elektrine energije za ak
45 000 obitelji).
Osnovne su znaajke pri primjeni umske ili drvne biomase kao energenta
jednake kao kod svakog goriva:

kemijski sastav,
ogrjevna (energetska) vrijednost
temperatura samozapaljenja,
temperatura izgaranja ,
fizikalna svojstva koja utjeu na ogrjevnost (npr. gustoa, vlanost i

dr).

29

Slika 3.4. Primjer grijanja kuanstva pomou biomase

Temeljna veliina za proraun energije iz odreene koliine drva jest njegova
ogrjevnost (ogrjevna vrijednost). Najvei utjecaj na nju ima vlanost (udio vlage-za
svjee drvo 50-55 %), potom kemijski sastav, gustoa i zdravost drva (u 2,5 kg

ogrjevnog drva-cca 20% vlage- u prosjeku sadrano je energije kao u 1 litri

loivog ulja).
Ogrjevna vrijednost se odreuje mjerenjem u kalorimetru, pri emu zrak i gorivo u loite
moraju doi pod istom temperaturom i nastali produkti izgaranja moraju biti ohlaeni na
istu temperaturu. Razlikujemo gornju i donju ogrjevnu vrijednost.

Gornja ogrjevna vrijednost, Hg

je ona koliina topline koja nastaje potpunim

izgaranjem jedinine koliine goriva, pri emu se dimni plinovi ohlade na
temperaturu 25 C, a vlaga se iz njih izluuje kao kondenzat.

Donja ogrjevna vrijednost, Hd je ona koliina topline koja nastaje potpunim

izgaranjem jedinine koliine goriva, pri emu se dimni plinovi ohlade na
temperaturu 25 C, a vlaga u njima ostaje u stanju pare te toplina kondenzata
ostaje neiskoritena. Pri opisivanju efikasnosti sustava uzimamo u obzir donju
ogrjevnu vrijednost jer je ona realna, tj. uzima u obzir gubitke (gornja ogrjevna
vrijednost upotrebljava se samo teoretski).
Zbog veeg udjela vlage i hlapivih sastojaka (do 80%), energetska vrijednost drvne mase
je znatno nia u odnosu na fosilna goriva, od 8,2 do 18,7 MJ/kg (za usporedbu: kamenog
ugljena 24-37,7 MJ/kg, mrkog 12,7-23,9 MJ/kg, lignita do 12,6 MJ/kg), a i dizajn pei
mora biti razliit u odnosu na one za ugljen:

izgaranje na reetci (manji sustavi - manji trokovi, ali za vlano

neravnomjerno izgaranje, tj. vee emisije)
fluidizirani sloj (vei sustavi - pogodno za goriva niske gorive vrijednosti, tj.
sa veim udjelom vlage).

Za nae podneblje i vrste drvea vano je za njegovu ogrjevnost utvrditi ubraja li

se ono u listae ili etinjae, odnosno u meko ili tvrdo drvo, jer je udio pojedinih

30

sastojaka pri tome razliit, a razliita je i tvar koja se moe koristiti kao gorivo.
Smanjenjem vlanosti biomase ogrjevna vrijednost se uvelike poveava. Iz tog je
razloga, za to bolje iskoritenje energije, korisno suiti biomasu.

Slika 3.5. Modul skladitenja i suenja biomase

Koncepcija modula biomase je da se kompletna oprema ugrauje dijelom unutar
standardnog ISO kontejnera, a dijelom na kontejneru. Modul biomase osigurava
volumen skladita biomase od 50 m3 ime je osigurana zaliha u skladitu za 30 - 35 sati
rada postrojenja sa maksimalnim kapacitetom - to omoguava dopunjavanje skladita
biomase jedan puta dnevno. Kompletan sustav manipulacije sa biomasom u okviru
modula je voen mikroprocesorski. Za rad postrojenja - predviena je usitnjena drvna
biomasa do veliine od 50 mm (kora, sjeka pilanskog i finalnog drvnog otpada, te
usitnjena umska biomasa) ili usitnjena poljoprivredna biomasa (oklasak i usitnjene
stabljike kukuruza i suncokreta).
Suenje se provodi sa toplim zrakom temperature cca 100 oC -iz toplovodnog
izmjenjivaa. Topla voda koja zagrijava zrak za suenje dovodi se iz vodom hlaenog
loita zagrijaa zraka za turbinu. Navedeni sistem suenja omoguava skidanje vlage
biomase za cca 20 %.
U sluaju rada sa izrazito vlanom biomasom - mogue je izvriti dogradnju kanala za
dovoenje dimnih plinova za suenje (cca 220 oC) ime se moe dodatno poveati suenje
uz poveanje energetske vrijednosti biomase do cca 20 %.

3.2.2. Nedrvna biomasa

Osim ostale nedrvne biomase, u Hrvatskoj bi osobitu vanost mogli imati ostaci iz
poljoprivrede, tj. poljoprivredna biomasa (kukuruzovina, oklasak, stabljike
suncokreta, slama, ljuske, kotice vianja, ostatke pri rezidbi vinove loze i maslina,
kore od jabuka...). Iskustva iz razvijenih zemalja, u Europi osobito Danske,
pokazuju kako se radi o vrijednom izvoru energije koji se ne bi trebao zanemariti.
Ilustrativan je stoga sljedei primjer. Nakon berbe kukuruza na obraenom
zemljitu ostaje kukuruzovina, stablijika s liem, oklasak i komuina. Budui da je

31

prosjeni odnos zrna i mase (tzv. etveni omjer) 53% : 47%, proizlazi kako
biomase priblino ima koliko i zrna. Ako se razlue kuruzovina i oklasak, tada je
njihov odnos prosjeno 82% :18%, odnosno na proizvedenu 1 t zrna kukuruza
dobiva se i 0,89 t biomase kukuruza to ine 0,71 t kukuruzovine i 0,18 t oklaska.
Iako je neosporno kako se nastala biomasa mora prvenstveno vraati u zemlju,
preporuuje se zaoravanje izmeu 30 i 50% te mase, to znai da za energetsku
primjenu ostaje najmanje 30%.
Na ogrjevne vrijednosti nedrvne biomase podjednako utjeu udio vlage i pepela.
Udio pepela u nedrvenim biljnim ostacima moe iznositi i do 20% pa znaajno
utjee na ogrjevnost (npr. slama-vei udio Na, Cl, K-manja temperatura taljenja
pepala-taloenje). Openito, supstance koje ine pepeo nemaju nikakvu
energetsku vrijednost (energetska vrijednost biljnih ostataka: 5,8 16,7 MJ/kg).
Osim ostataka i otpada postoji veliki broj biljnih vrsta koje je mogue uzgajati tzv.
energetski nasadi sa velikim prinosima; kao to su brzorastue drvee i kineske
trske s godinjim prinosom od 17 tona po hektaru, eukaliptus: 35 t suhe tvari,
zelene alge s prinosom od 50 tona po hektaru, biljke bogate uljem ili eerom, a u
Hrvatskoj se najvei prinosi postiu s topolama,vrbama i jablanima

Slika 3.6. Energetski nasadi

3.2.3. Bioplin

Bioplin je mijeavina plinova koja nastaje fermentacijom biorazgradivog

materijala u okruju bez kisika. On je mijeavina metana CH4 (40-75 %), ugljinog
dioksida CO2 (25-60 %) i otprilike 2 % ostalih plinova (vodika H2, sumporovodika
H2S, ugljikovog monoksida CO). Bioplin je otprilike 20 % laki od zraka i bez
mirisa je i boje. Temperatura zapaljenja mu je izmeu 650 i 750 0C, a gori isto
plavim plamenom. Njegova kalorijska vrijednost je oko 20 MJ/Nm3 i gori sa oko
60 %-om uinkovitou u konvencionalnoj bioplinskoj pei.
Bioplin se dobiva iz organskih materijala. Podrijetlo sirovina moe varirati, od stonih
otpadaka, etvenih vikova, ostataka ulja od povra
do organskih otpadaka iz
kuanstava. Osim tih materijala, za proizvodnju bioplina moe se koristiti i trava. Ali

32

fermentacijska postrojenja za travu moraju ispunjavati vie tehnike zahtjeve od

konvencionalnih biolokih bioplinskih postrojenja, koja koriste vrsto ili tekue gnojivo.
Postoje dva osnovna tipa organske digestije (razgradnje): aerobna (uz prisustvo kisika) i
anaerobna (bez prisustva kisika). Svi organski materijali, i ivotinjski i biljni, mogu biti
razgraeni u ova dva procesa, ali produkti e biti vrlo razliiti. Aerobna digestija
(fermentacija) proizvodi ugljini dioksid, amonijak i ostale plinove u malim koliinama,
veliku koliinu topline i konani proizvod koji se moe upotrijebiti kao gnojivo. Anaerobna
digestija proizvodi metan, ugljini dioksid, neto vodika i ostalih plinova u tragovima, vrlo
malo topline i konani proizvod sa veom koliinom duika nego to se proizvodi pri
aerobnoj fermentaciji. Takvo gnojivo sadi duik u mineraliziranom obliku (amonijak) koje
biljke mogu bre preuzeti nego organski duik to ga ini posebno pogodnim za
oplemenjivanje obradivih povrina. Anaerobna digestija (slika 1.) se odvija samo u
specifinim uvjetima meu kojima su ulazna pH vrijednost ulazne mjeavine izmeu 6 i 7,
potrebna temperatura od 25-35 0C te odreeno vrijeme zadravanja mjeavine u
digestoru.

Slika 3.7. Proces dobivanja bioplina

Postrojenje za proizvodnju bioplina naziva se digestor. Budui da se u njemu dogaaju
razliite kemijske i mikrobioloke reakcije, poznat je i kao bioreaktor ili anaerobni
reaktor. Glavna mu je funkcija da prui anaerobne uvjete. Mora biti nepropustan za zrak i
vodu. Moe se napraviti od razliitih materijala i razliitih oblika i veliina, a to ovisi
uglavnom o sirovini koji emo upotrijebiti. Sustavi namijenjeni za digestiju tekue ili vrste
sirovine uglavnom se pune i prazne pomou pumpi. Kompletni digestorski sustav se
sastoji od jame za sakupljanje gnojiva, spremnika za mijeanje, cijevi za odvoenje,
digestora, spremnika i sustava za iskoritavanje plina.

Dobiveni se bioplin najee koristi za dobivanje toplinske i/ili elektrine

energije izgaranjem u kotlovima, plinskim motorima ili turbinama (koritenjem

izmeta od 120 krava moe proizvesti dovoljno bioplina za pogon motora snage 50
kW, to je dovoljno za pokrivanje potreba za elektrinom energijom manjeg sela).
Tablica 3.1. Koliina bioplina i energije dobivena iz ivotinjskog otpada (ovisi o vrsti
ivotinje)

33

ivotinja

Goveda

Svinje
Perad

Vrsta
otpada

Koliina
(kg/dan)

Suho
(kg/dan)

Bioplin
(m3/dan)

Energija
(kWh/god)

Tekui

51

5,4

1,6

3400

Suhi

32

5,6

1,6

3400

16,7

1,3

0,46

970

Suhi

9,9

2,9

0,46

970

Suhi

0,66

0,047

0,017

36

Tekui

Termokemijske tehnologije pretvorbe biomase u energiju, osim sagorijevanja, su

jo i rasplinjavanje i piroliza.
Rasplinjavanje se provodi na visokoj temperaturi (i do 1400C) uz ogranien dotok

kisika, ime se poveava efikasnost proizvodnje elektrine energije u plinskoj

turbini oko 35% (mogue i do 45%), u parnom kotlu na drva oko 20%. Glavni
problem kod rasplinjavanja su plinske turbine koje su vrlo osjetljive na neistoe u
plinu (estice, para) potrebno proiavanje, a to je skupo. Sastav plina je CO,
CH4 i H2, a
svojstva ovise o dizajnu ureaja za rasplinjavanje (odozgo
(protustrujno), odozdo (istostrujno) ili u sloju), temperaturi, vlanosti i sastavu
biomase, sredstvu rasplinjavanja (zrak: 4-6 MJ/Nm3 ili kisik: 15-20 MJ/Nm3 ).

Piroliza je takoer termokemijski proces, s ogranienim dotokom kisika (druga

faza sagorijevanja i rasplinjavanja), pri emu dolazi do isparavanja hlapljivih

sastojaka i proizvodnje tekueg goriva (bio-ulja), pogodnije za transport i
skladitenje (manji trokovi). Sloeni je proces: vrlo promjenjiva svojstva bio-ulja
ovisno o uvjetima i sirovini, ulje slino nafti. Znatan potencijal (npr. piroliza
otpada), ali potrebna ulaganja u istraivanje i razvoj, za sada malo primjera
komercijalnih postrojenja.
3.2.4. Alkoholna goriva (etanol)

Osnovne faze u procesu proizvodnje etanola su: priprema sirovine, fermentacija i

destilacija etanola.

Priprema sirovine je zapravo hidroliza molekula kroba enzimima u eer koji

moe fermentirati. Uobiajena tehnologija za proizvodnju etanola je fermentacija

u pei s obinim kvascem za proizvodnju 8 do 10%-tnog alkohola nakon 24 do 72

h fermentacije. Nakon toga slijedi destilacija tog alkohola u nekoliko faza ime se
dobiva 95%-tni etanol. Za proizvodnju posve istog etanola, kakav se koristi za
mijeanje s benzinom, dodaje se benzen i nastavlja destilacija te se dobiva 99,8%tni etanol.
Etanol se moe proizvoditi od tri osnovne vrste biomase: eera (od eerne trske,
melase), kroba (od kukuruza) i celuloze (od drva, poljoprivrednih ostataka).
Sirovine bogate eerima vrlo su pogodne za proizvodnju etanola, budui da ve
sadravaju jednostavne eere glukozu i fruktozu koji mogu fermentirati izravno u

34

etanol. Sirovine bogate krobom sadravaju velike molekule ugljikovodika koje

treba razloiti na jednostavne eere procesom saharifikacije. To zahtijeva jo
jednu fazu u procesu proizvodnje to poveava trokove. Ugljikovodici u
sirovinama bogatim celulozom sastavljeni su od jo veih molekula i trebaju se
konvertirati u eere koji mogu fermentirati kiselom ili enzimatskom hidrolizom.
Najznaajnije biljne vrste koje se uzgajaju za proizvodnju etanola su eerna
trska, slatki sirak, cassava i kukuruz.
Tablica 3.2. Prinos etanola iz raznih sirovina
Sirovina

eerna trska
Slatki sirak
Kukuruz
Drvo

Prinos etanola
(l/t)

Prinos sirovine
(t/ha)

70
86
370
160

50
35
6
20

Prinos
alkohola
(l/ha)
3500
3010
2200
3200

God. energija
(GJ/ha)
1350
945
162
540

Etanol se moe koristiti u motorima s unutarnjim izgaranjem uz dodavanje

benzinu ili kao njegova potpuna zamjena. Za dodavanje do 20% etanola u benzin
nisu potrebne nikakve preinake ni zahvati na motoru, dok za dodavanje veeg
udjela ili za pogon samo na etanol treba djelomino modificirati motor to
poskupljuje cijenu takvih vozila za oko 5 do 10%.
Vodea zemlja u proizvodnji i primjeni etanola za vozila je Brazil, u kojem se
svake godine proizvede vie od 15 milijardi l. Oko 15% brazilskih vozila se kree
na isti etanol, a oko 40% koriste 20%-tnu smjesu s benzinom. Etanol se poeo
proizvoditi kako bi se smanjila brazilska ovisnost o inozemnoj nafti i otvorilo
dodatno trite domaim proizvoaima eera U SAD-u etanolske smjese ine
oko 9% ukupne godinje prodaje benzina.
Za proizvodnju metanola mogu se koristiti sirovine s visokim udjelom celuloze kao
to je drvo i neki ostaci iz poljoprivrede. Tehnologija je posve razliita od one za
proizvodnju etanola. Proizvodnja se odvija u dvije faze. U prvoj se sirovina
konvertira u plinoviti meuproizvod iz kojeg se sintetizira metanol. Faza sinteze
metanola je dobro poznata i komercijalno dokazana, dok je faza rasplinjavanja jo
u razvoju. Takva istraivanja se provode u zemljama s velikim drvnim potencijalom
kao to su vedska i Brazil, a primjena takvih postrojenja se oekuje uskoro.

35

Tablica 3.3. Usporedba svojstava alkoholnih goriva i benzina

Svojstvo
Gustoa (kg/m3)
Ogrjevna vrijednost (MJ/kg)
Stehiometr. omjer zraka i goriva
(kg/kg)
Temperatura vrenja pri 1 bar (oC)
Stupanj viskoznosti
Oktanski broj

Etanol
789
21,3-29,7
9,0

Metanol
793
15,6-22,3
6,5

Benzin
720-750
32,0-46,5
14,6

7,5
106

65,0
0,58
112

30,2
0,60
91-100

3.2.5. Biodizel

Biodizel je komercijalni naziv pod kojim se metil-ester, bez dodanog mineralnog

dizelskog goriva, nalazi na tritu tekuih goriva i prodaje krajnim korisnicima.

Standardizirano je tekue nemineralno gorivo, neotrovan, biorazgradivi
nadomjestak za mineralno gorivo, a moe se proizvoditi iz biljnih ulja, recikliranog
otpadnog jestivog ulja ili ivotinjske masti procesom esterifikacije, pri emu kao
sporedni proizvod nastaje glicerol.

Metil-ester je kemijski spoj dobiven reakcijom (esterifikacija) biljnog ulja (uljana

repica, suncokret, soja, palma, ricinus itd.) ili ivotinjske masti s metanolom u
prisutnosti
katalizatora.

Izbor osnovne sirovine za dobijanje biodizela zavisi od specifinih uslova i prilika u

konkretnim zemljama, u Europi se za proizvodnju biodizela najvie koristi ulje
uljane repice (82,8%) i ulje suncokreta (12,5%), dok se u Americi najvie koristi
ulje soje, a u azijskim zemljama se koristi i palmino ulje.

Slika 3.8. Izbor osnovne sirovine za dobijanje biodizela u Europi

Prednosti biodizela: osim to je po svojim energetskim sposobnostima jednak

obinom dizelu, ima puno bolju mazivost, pa znaajno produava radno trajanje

36

motora. Najvanije su njegove osobine vezane uz smanjenje oneienja okolia.

Ukupna emisija CO2 ekvivalenta (g/km) biodizela ovisi o uporabljenoj sirovini: za
biodizel iz suncokreta oko 50 g/km, za biodizel iz uljane repice oko 110 g/km,
dok je ona ak i negativna rabi li se za proizvodnju biodizela otpadno jestivo ulje.
Za usporedbu kod klasinog dizela ukupna emisija CO2 ekvivalenta iznosi oko
220 g/km. Uz to valja naglasiti da dolazi do smanjenja emisije CO za 42,7 %,
ugljikohidrata za 56,3 %, krutih estica za 55,3 %, toksina za 60 do 90 % uz
potpunu eliminaciju sulfata. Mogua je proizvodnja i u kunoj radinosti. Laka je
zapaljiv. Transport biodizela gotovo je potpuno neopasan za okoli, jer se
dospjevi u tlo razgradi nakon 28 dana. Ako nafta tijekom manipulacije ili
transporta dospije u vodu, jedna litra zagadi gotovo milijun litara vode, dok kod
biodizela takvo zagaenje ne postoji, jer se on u vodi potpuno razgradi ve nakon
nekoliko dana.

Nedostaci biodizela: postoji mogunost zaepljenja injektora, miris prenog ulja iz

ispuha, visoka viskoznost, manja energetska vrijednost: 37,2 MJ/l (nafta 42, MJ/l )
vea potronja.

Pri proizvodnji biodizela iz uljane repice, nastaje itav niz veoma profitabilnih
nusprodukata, poput pogae ili same, koja je visokovrijedan proteinski dodatak stonoj
hrani, dobivamo i glicerol, koji se koristi kao sirovina u kozmetikoj i farmaceutskoj
industriji.Na kraju tehnolokog procesa, kao nusprodukt se dobiva i uljni mulj, koji se
koristi kao visokokvalitetno gnojivo za povrtne kulture u ekolokoj poljoprivredi. Zbog
svojih brojnih pozitivnih osobina, biodizel je svoju najiru primjenu naao upravo u
ekolokoj poljoprivredi, gdje je, po meunarodnim kriterijima, i jedini dopustivi energent.
Bez uporabe biodizela (ili nekog drugog biogoriva), danas se u EU ne moe dobiti
certifikat o istoi ekoloki proizvedenih poljoprivrednih proizvoda.

3.2.6. Energija otpada

Ubrzani razvitak industrije, a osobito potroaki organizirano drutvo, uzrokovali su
globalnu "ekoloku" krizu, koja se u razvijenim dravama oituje poglavito kao problem
zbrinjavanja otpada. Nekontrolirano i neodgovorno odloen otpad ugroava zdravlje ljudi
i okoli, a brojni su primjeri u kojima je dokazano oteenje zdravlja ljudi zbog
neodgovornog postupanja s otpadom. Svjetska iskustva pokazuju da je problem otpada
mogue rijeiti samo cjelovitim sustavom gospodarenja.

Primarni cilj je zbrinjavanje gradskog otpada, a tek potom proizvodnja energije

(iskoritavajui zeleni dio recikliranog kunog otpada, biomasu iz parkova i
vrtova, mulj iz kolektora otpadnih voda) jer su za to potrebni veliki investicijski
trokovi (oko US$ 4000/kW).

Termika obrada otpada

Koritenje energije otpada za grijanje i/ili proizvodnju elektrine energije jedan je od
naina za uinkovitu uporabu otpada uz, ukoliko se provodi ispravno, minimalan utjecaj
na okoli. Postupci termike obrade otpada, poglavito u urbaniziranim - gusto naseljenim
sredinama, omoguuju istovremeno neutraliziranje tetnih svojstava i njegovo energetsko
iskoritavanje. Postoje razliite tehnike mogunosti termike obrade otpada, od kojih je

37

sagorijevanje otpada dosad najvie koriteno. Oko potrebe i mogunosti primjene

izgaranja komunalnog otpada u Hrvatskoj i svijetu provedene su brojne rasprave.
U svijetu stalno raste broj postrojenja za termiku obradu otpada izgaranjem i ta se
tehnologija najvie koristi upravo u razvijenim dravama. Mogunost kogeneracije
energije otpada, u okvirima cjelovitog sustava gospodarenja energijom, obuhvaa
vrednovanje deponijskog plina kod ureenih suvremenih deponija, bioplina kod
takozvane anaerobne hladne obrade otpada i termiku obradu otpada pomou razliitih
postupaka otplinjavanja, rasplinjavanja, sagorijevanja i razliitih kombinacija tih
postupaka. Proizvodnja energije iz otpada u svijetu nije rijetkost. Tako se danas u
vedskoj otpad energetski iskoritava u 21-om postrojenju za spaljivanje, ime se
godinje zbrinjava 1,7milijuna tona otpada (oko polovice ukupne koliine komunalnog
otpada).

Deponijski plin
Osim navedenog naina termike obrade otpada, mogue je proizvoditi i bioplin iz
deponijskog otpada na suvremenim ureenim deponijama procesom takozvane
anaerobne hladne obrade otpada. U industrijskim zemljama nastaje 300-400 kg smea
godinje po osobi.
Deponijski plin nastaje razgradnjom organskih supstanci pod utjecajem mikroorganizama
u anaerobnim uvjetima. U sreditu deponije nastaje nadpritisak, pa deponijski plin prelazi
u plinske sonde sabirnog sustava. Prosjean sastav deponijskog plina je 35-60 % metana,
37-50 % ugljen-dioksida i u manjim koliinama se mogu nai ugljen-monoksid, duik,
vodik-sulfid, fluor, klor, aromatini ugljikovodici i drugi plinovi u tragovima. Ovaj koncept
podrazumijeva postavljanje vertikalnih perforiranih cijevi u tijelo deponije (bunari, trnovi,
sonde) i njihovo horizontalno povezivanje. U kompresoru deponijski plin se isisava, sui i
usmjerava ka plinskom motoru. Iz sigurnosnih razloga preporuuje se ugradnja
visokotemperaturne baklje koja preuzima vikove plina.

Deponijski plin sa prosjenim sadrajem metana od 50 % ima donju ogrjevnu

vrijednost Hd=5 kWh/Nm3, to ga ini dobrim gorivom za pogon plinskih motora
specijalno razvijenih za ovu namjenu. Plinski motor pokree generator za
proizvodnju elektrine energije. Putem izmjenjivaa topline, dobije se toplinska
energija iz vode koja hladi motor i ulje za podmazivanje, kao i iz ispunih plinova.
Kod kombinirane upotrebe elektrine i toplinske energije postie se visok stupanj
korisnosti ovih ureaja ( el = 40%, term = 43%). Ovo znai da se iz 1 Nm3
deponijskog plina (uz Hd = 5kWh/Nm3) dobije 2 kWh elektrine energije i 2,15
kWh toplinske energije.
Dobivena elektrina energija koristi se za vlastite potrebe ili se predaje u elektrinu
mreu. Proizvedena toplina koristi se na deponiji za proizvodnju tople vode, u
staklenicima i plastenicima za proizvodnju ranog povra i cvijea, u industrijskim
pogonima u blizini deponije, ili za grijanje stambenih zgrada kao i kod drugih potroaa
toplinske energije.

38

3.2.7. Kogeneracija
Radi poveanja stupnja djelovanja koristi se kogeneracija istovremena
proizvodnja toplinske i elektrine energije, pri emu je potreban potroa topline
(npr. umarska industrija). Male kogeneracijske elektrane su vienamjenski
objekti, koji iz fosilnih goriva i biomase postupkom kogeneracije proizvode
elektrinu i toplinsku energiju, a u odreenim sluajevima proizvodi se i hladna
voda za potrebe hlaenja. Goriva za pogon malih kogeneracijskih elektrana su
plinovita, tekua i kruta. Odgovarajue toplinske snage ovise o vrsti energetskog
agregata i kreu se u rasponu 20-20000 kWe.
Osnovna prednost malih kogeneracijskih elektrana u odnosu na odvojenu proizvodnju
elektrine i toplinske energije je smanjenje trokova goriva za proizvodnju navedene
energije, a time i smanjenje zagaenja okolia. Pri odvojenoj proizvodnji elektrine i
toplinske energije mogue je postii ukupan stupanj djelovanja do 50 % (veliki gubici pri
odvojenoj proizvodnji elektrine energije). U kogeneracijskim postrojenjima taj ukupan
stupanj djelovanja raste i do 80 %.
Pored prednosti kogenerativne proizvodnje energije, koritenjem malih kogeneracijskih
elektrana (to je osobito est sluaj kod biomase) otpada prijenos na vee udaljenosti, jer
se toplina i struja proizvode okolino prihvatljivo u teitima potronje. Toplina se predaje
izravno u objektu ili u oblinju toplinsku mreu. Elektrina energija se takoer koristi u
objektu, a viak se isporuuje u postojeu lokalnu niskonaponsku, ili srednjenaponsku
mreu.
Prednost malih kogeneracijskih elektrana je i u modularnoj izvedbi, pa se veliina malih
kogeneracijskih objekata moe prilagoditi porastu potronje elektrine i toplinske energije
stupnjevitom izgradnjom odnosno dodatnim modulima. Postojee toplane i rezervni
elektrini agregati mogu se dograditi, odnosno rekonstruirati u male kogeneracijske
elektrane. U prednosti malih kogeneracijskih elektrana mogu se jo ubrojiti relativno
mala dodatna ulaganja isplativa za nekoliko godina, lokacija je redovito u okviru
industrijskog ili javnog objekta to olakava ishoenje dozvola i kratak rok izgradnje, te
kratak rok izgradnje zbog modulne izvedbe.
Meutim, kogeneracija nije isplativa u svim uvjetima. Ona je isplativa za odgovarajuu
kombinaciju potronje elektrine i toplinske energije. Kako je viak elektrine energije u
svakom trenutku mogue prodati elektroenergetskom sustavu do snage 5 MWe, onda je
zapravo toplinsko optereenje determinirajue za isplativost malih kogeneracijskih
elektrana. Ako toplinsko optereenje traje vie od 3000-5000 sati godinje za oekivati je
isplativost kogeneracije.
Najzanimljiviji objekti za primjenu kogeneracije su oni kod kojih se toplinska energija
troi to stalnije i to due tijekom dana, tjedna i godine. Isto tako zanimljivi su sluajevi
gdje postoje otpadna goriva, kao to su razliite vrste bioplina (deponijski, muljni,
destilacijski i sl.), te drvni otpad.

Plinskoturbinska kogeneracija
Plinskoturbinska kogeneracija zasniva se na plinskim turbinama otvorenog ciklusa, koje u
sprezi s generatorom proizvode elektrinu energiju. Na slici 3.9. prikazana je shema
plinskoturbinske kogeneracije [44].

39

Ispuh
Gorivo

KI
Komora
izgaranja
Kompresor

Para (vrela voda)

Potroai topline
Ispuni kotao
Elektrina energija

G
Plinska
turbina

Zrak

Slika 3.9. Shema plinskoturbinske kogeneracije

Plinska turbina primjenjuje se kod koncipiranja malih kogeneracijskih elektrana najee
za vee snage, iznad 1 MWe. Plinske turbine odlikuju se: velikom uinkovitou, malo
zagaenje okolia, velika pouzdanost, niska cijena izgradnje, potreban mali prostor,
mogunost modulne izvedbe, kratko vrijeme do pune snage. U tablici 3.4. prikazane su
znaajke plinskoturbinskih agregata za kogeneraciju.
Tablica 3.4. Znaajke plinskoturbinskih agregata za kogeneraciju
Elektrina snaga
agregata [kWe]

Specifini potroak
topline [kJ/kWhe]

25-150
200-1000
1000-2500
2500-5000

12000-10000
10000-8000
9000-8500
8500-7500

Korisna
toplinska snaga
Gorivo
[kWt]
40-200
Loivo ulje
250-1200
Loivo ulje, plin
1200-2600
Loivo ulje, plin
2600-5000
Loivo ulje, plin

Termomotorna kogeneracija
Termomotorna kogeneracija zasnovana je na motorima s unutarnjim izgaranjem (otto i
dizel), koji u sprezi s generatorima proizvode elektrinu energiju, a koritenjem otpadne
topline ispunih plinova i rashladne vode proizvode i toplinu u obliku vrele vode i/ili pare.
Na slici 3.10. prikazana je shema termomotorne kogeneracije.
Termomotori se primjenjuju u irokom rasponu snaga od 10 kWe do nekoliko MWe.
Temperaturna razina korisne topline za primjenu termomotora je do maksimalno 115C,
a najpovoljnije je oko 80C. Pozitivne osobine kao na primjer: visoka uinkovitost (do 50
%), velika pouzdanost, lako odravanje, mala teina i potrebni prostor, paketna izvedba,
dobro ponaanje kod djelominih optereenja, te kratko vrijeme do pune snage, dovele
su do brzog prodora termomotora u podruje kogeneracije.

40

Dimnjak

Elektrina energija
Agregati

Vrni
kotao

Toplinski
akum.

Potroa
Gorivo

Slika 3.10. Shema termomotorne kogeneracije

Termomotori za male kogeneracijske elektrane se pojavljuju u dvije osnovne izvedbe:
plinski motori i dizel motori. Plinski motori najee se primjenjuju za manje jedinice, a
koriste sve vrste plinovitih goriva od prirodnog plina do raznih vrsta bioplina. U malim
kogeneracijskim elektranama se primjenjuju dvije vrste plinskih motora: modificirani
automotori i industrijski plinski motori. U tablici 3.5. i 3.6. su prikazane znaajke
kogeneracijskih agregata na bazi modificiranih automotora i na bazi industrijskih plinskih
motora [44].
Tablica 3.5. Znaajke kogeneracijskih agregata na bazi modificiranih automotora
Elektrina
Specifini potroak
snaga
topline [kJ/kWhe]
agregata [kWe]
15
12960
38
12900
75
12400
145
12160

Korisna toplinska
snaga [kWt]

Gorivo

39
70
130
265

plin
plin
plin
plin

Tablica 3.6. Znaajke kogeneracijskih agregata na bazi industrijskih plinskih motora

Elektrina
Specifini potroak Korisna toplinska
snaga
snaga [kWt]
topline [kJ/kWhe]
agregata [kWe]
25-150
13000-11000
50-250
200-1000
12000-10000
350-1400
1000-2500
10500-9500
1400-3500
2500-5000
10000-9500
3500-7000

Gorivo
plin
plin
plin
plin

Kogeneracijski moduli na bazi dizel motora izvode se u irokom rasponu elektrinih snaga
od 25 kWe do 5000 kWe. U podruju manjih snaga obino su paketne izvedbe. U tablici
3.7. prikazane su znaajke kogeneracijskih agregata na bazi dizel agregata.

41

Tablica 3.7. Znaajke kogeneracijskih agregata na bazi dizel agregata

Elektrina snaga
agregata [kWe]

Specifini potroak
topline [kJ/kWhe]

25-150
200-1000
1000-2500
2500-5000

12000-10000
10000-8000
9000-8500
8500-7500

Korisna
toplinska snaga
[kWt]
40-200
250-1200
1200-2600
2600-5000

Gorivo
loivo ulje
loivo ulje, plin
loivo ulje, plin
loivo ulje, plin

Parnoturbinska kogeneracija
Parnoturbinska kogeneracija zasniva se na protutlanim ili kondenzacijsko-oduzimnim
parnim turbinama, koje u sprezi s elektrinim generatorom proizvode toplinsku i
elektrinu energiju. Za proizvodnju toplinske energije koristi se toplina od kondenzacije
pare, koja bi se inae morala odvesti rashladnom vodom. Na slici 3.11. je prikazana
parnoturbinska kogeneracija.
Para
Ispuh
Elektrina
energija

Gorivo
Parna
turbina

Parni
kotao

Zrak

G
Para

Napojna
voda
Para

Topla voda
Izmjenjiva topline

Dodatna voda

Kondenzat

Slika 3.11. Shema parnoturbinske kogeneracije

Parnoturbinska kogeneracija ima opravdanja za koritenje krutog goriva: ugljena, drvnih
otpadaka i biomase, ali kao lokalnih izvora. Kotlovi za proizvodnju pare u sustavu
parnoturbinskog postrojenja dijele se na: kotlove loene ugljenom, drvnim otpatcima, ili
biomasom u vrtlonom loitu, ili s rotiljnim loenjem. U tablici 3.8. prikazane su
znaajke parnoturbinskih postrojenja za kogeneraciju [44].
Tablica 3.8. Znaajke parnoturbinskih agregata za kogeneraciju

42

Elektrina snaga
agregata [kWe]

Specifini potroak
topline [kJ/kWhe]

Korisna
toplinska snaga
[kWt]

Gorivo

do 1000

25000-20000

do 5000

biomasa, ugljen

1000-2500

21000-16000

5000-10000

biomasa, ugljen

2500-5000

17000-13000

10000-20000

biomasa, ugljen

3.3. Potencijali i proizvodnja biomase

S obzirom da potencijali drvne biomase izravno ovise o sadnji,
potencijali proizvodnje bioplina, te biodizela u svijetu.

prikazat e se neki

3.4.1. Energetski potencijali biomase u EU

Tablica 3.9. Koliina energije koje je potencijalno mogue dobiti iz bioplina za 2020.
godinu u zemljama EU-15.

Austrija
Belgija
Danska
Finska
Francuska
Njemaka
Grka
Irska
Italija
Luksemburg
Nizozemska
Portugal
panjolska
vedska
U. Kraljevstvo
Ukupno EU15 :

Ukupna koliina
biomase, mil.
tona

Ukupna energija
iz bioplina,
TWh/god

Ukupna energija
iz bioplina, PJ

36.1
52.0
52.5
18.5
251.9
234.6
11.4
70.5
112.0
2.08
80.8
22.0
108.2
26.3
155.4

6.1
8.8
8.9
3.1
42.7
39.8
1.9
11.9
19.0
0.4
13.7
3.7
18.3
4.4
26.3

22.0
31.7
32.0
11.3
153.7
143.2
7.0
43.0
68.3
1.3
49.3
13.4
66.0
16.0
94.8

1 234.3

209,0

753.0

Slika 3.12. Svjetska proizvodnja bioplina od 1991. do 1998.

43

U posljednjih 15 godina proizvodnja je znatno skoila, s gotovo nula tona u 1991. na

580 000 tona u 1998. godini. Prole se godine proizvelo oko 3,5 milijuna tona
biodizela, od ega gotovo 90% proizvodnje otpada na zemlje EU.
Vodei proizvoai biodizela su Njemaka, s vie od 400 000 i Francuska sa 120 000
tona godinje. Slijede Italija, eka, Belgija, Austrija, i vedska. U Njemakoj i Austriji
trenutano radi vie od tisuu biodizelskih crpki, koje ekoloko gorivo prodaju znatno
jeftinije od fosilnog eurodizela.

3.4.2. Energetski potencijali biomase u Hrvatskoj

Hrvatska ima veliki umski potencijal s gotovo 45% teritorija prekriven je umom3
ukupni godinji prirast je 9.6 milijuna m , s razvijenom drvnom industrijom te
znaajnim udjelom poljoprivrede i stoarstva u ukupnom gospodarstvu, a to znai
izvrsna osnova za proizvodnju energije iz biomase (posebice u Slavoniji, gdje je
osobito izraen potencijal koritenja poljoprivredne biomase)!
Sa slici 3.13. vidljivo je da kontinentalni dio ima puno vei biopotencijal od primorskog,
jer je veliki dio naeg primorja vrlo krto kamenito tlo. Trenutno se koristi oko 16 PJ
energije iz biomase (podatak iz 1998. god., 354 PJ ukupna potronja energije - dakle
samo oko 4.5 %) i to veinom na nedjelotvoran nain - za grijanje kuanstava.

Slika 3.13. Potencijal bioenergije u Hrvatskoj po regijama

Posljednjih godina dolo je do smanjenja koritenja biomase, jer se sve manje
kuanstava grije na drva, dok s druge strane biomasa nije znaajnije utjecala na
proizvodnju elektrine energije. Uvoenjem novih tehnologija i mehanizama

44

podrke oekuje se da e tehniki potencijal biomase i otpada za period do 2030.

godine porasti na razinu od 50 do 80 PJ (u Finskoj se ve danas iz biomase
pokriva preko 25% svih ukupnih potreba za energijom ).
Prema Strategiji energetskog razvitka [28], do 2030. godine predvia se znaajno
poveanje sada gotovo zanemarive proizvodnje elektrine energije iz biomase u
elektranama, industrijskim i mali kuanskim kogeneracijama u Hrvatskoj, te se ovisno o
scenariju oekuje od preko 500 do preko 4000 GWh elektrine energije, pri emu se
najvei doprinos oekuje u izgradnji elektrana na biomasu.

Mogunosti proizvodnje bioplina

Prirodni uvjeti u istonoj Hrvatskoj daju ovom podruju odreene komparativne prednosti
koje se oituju u poljodjelstvu i umarstvu. Proizvodni kapaciteti u primarnom dijelu
poljoprivrede svrstavaju Osjeko-baranjsku upaniju u najkvalitetniji dio hrvatske itnice.
Na ovo se nadovezuje stoarska proizvodnja koja je dominantna u govedarstvu,
svinjogojstvu, te peradarstvu. Znaajna je proizvodnja mlijeka i jaja.
Proizvodnja bioplina kod nas uope se ne koristi. Razlog tomu je, uz loe ekonomske
uvjete i injenica da je proizvodnja bioplina ekonomina samo za postrojenja koja
prerauju gnojivo od najmanje 80 do 100 UVG (uvjetno govedo je preraunata jedinica
od 500 kg teine ivotinja), to znatno smanjuje broj potencijalnih proizvoaa ili zahtjeva
okrupnjavanje i udruivanje proizvodnje, jer je velika veina poljoprivrednih
gospodarstava premalo za isplativo iskoritavanje bioplina. Za manje posjede koji imaju
ili mogu osigurati dobivanje gnojnice od 35 do 60 UVG predviena je proizvodnja
bioplina u kontejnerima, ija isplativost nije upitna, no ona je suoena s problemom
prikljuivanja na elektrinu mreu HEP-a. Dosadanji primjeri pokazuju da
administrativna priprema toliko optereuje projekt, da nema smisla traiti spajanje s
mreom i prodaju struje. Za tako male pogone puno je zanimljivije zadovaljavanje
vlastitih potreba za elektrinom energijom i toplinom.
Zbog neiskoritavanja biomase za proizvodnju bioplina moemo govoriti samo o
potencijalnoj energiji koju bi mogli dobiti iz trenutno dostupnih sirovina. Razliite vrste u
stoarstvu daju razliitu koliinu sirovine ovisno o vrsti s razliitom mogunou dobivanja
bioplina po kilogramu sirovine.
S obzirom na stanje stonog fonda u Osjeko-baranjskoj upaniji [21] ukupna dnevna
neto energija bioplinskih postrojenja (oko 35 % bruto energije sirovine) procjenjuje se na
oko 240 MWh. Kako proizvodnja na gospodarstvima koja ne mogu osigurati ni neku
minimalnu koliinu sirovine nije isplativa. Zbog malih gospodarstava, koliina energije
koju je u idealnom sluaju mogue proizvesti, nije dobar pokazatelj realnih mogunosti.
Za dobivanje realnije slike o potencijalnim mogunostima proizvodnje bioplina
pretpostavili smo da su sustavi za anaerobnu razgradnju isplativi samo za uzgajalita koja
su vea od 10 ha. U Osjeko-baranjskoj upaniji uzgajalita vea od 10 ha iz sektora
svinjogojstva broje 22,57%, iz sektora govedarstva 54,9 % i iz sektora peradarstva 9,4%
ukupnog fonda upanije. U slijedeoj tablici prikazana je potencijalna energija uz ove
pretpostavke, te ona pokazuje realne potencijale koje je mogue iskoristiti na isplativ
nain [21].

Tablica 3.9. Potencijalna energija Osjeko-baranjske upanije na uzgajalitima > 10 ha

45

Svinjogojstvo
Broj
Ukupna
energ.
(MWh/dnevno)
Neto energija
(MWh/dnevno)

Govedarstvo

Peradarstvo

Muzare

Ostalo

58 093

4 715

9081

94 572

38,9

38,43

44,1

5,7

25,5

24,9

28,5

2,8

Iako nema konkretnih podataka, u posljednje vrijeme, grade se postrojenja na

bioplin u Dvoru na Uni, Farmi Vrana, Perutnini Ptuj PIPO akovec, Jakuevcu,
Plivi (Savski Marof) koja su u razliitim fazama realizacije. Neka planirana

postrojenja:

Ivankovo (VK) 1000 kWe, 1200 muznih krava trenutno + dodatnih 1000 po izgradnji
postrojenja, rok: 05.2008. Investitor: P.Z. Osatina, Izvoa E3 (slika 3.14.)
Tomaanci (DJ) - 1000 kWe, 1000 muznih krava trenutno + 800 po izgradnji postrojenja,
rok: jesen 2008. Investitor: P.Z. Osatina
Varadin 2x1000 kWe, oko 1000 muznih krava trenutno, rok: 2009. Investitor: Vindija,
d.d.
akovec 1000kWe, oko 1000 muznih krava, rok: 2009. Investitor: Vindija, d.d.

Slika 3.14. Postrojenje na bioplin, farma Ivankovo, investitor P.Z. Osatina

46

Deponijski plin regionalna farma Antunovac

Iskoritavanje deponijskog plina ima potencijala na velikim deponijama poput
regionalne deponije koja se planira graditi kod mjesta Antunovac pored Osijeka.
Iako je plan izgradnje tek u predprojektnoj fazi mogue je izraunati potencijal
takvog odlagalita. Kao polazna vrijednost za proraun slui podatak da po toni
komunalnog smea nastaje u vremenu od 20 godina prosjeno 200Nm3
deponijskog plina. Za godinju koliinu od 50.000 tona (pretpostavljena koliina
na Regionalnoj deponiji Antunovac) i vrijeme punjenja deponije od 20 godina na
deponiji bi nastalo 200 miliona kubnih metara deponijskog plina. Ako bi se
sistemom sakupljanja plina i kontrolom kvaliteta na raspolaganje plinskim
motorima stavilo oko 50% te koliine, to bi znailo da se za proraun energetske
bilance moe raunati sa oko 100 miliona Nm3 deponijskog plina ili prosjeno
godinje 5 miliona Nm3 tj. 625 Nm3/h. Ova koliina plina sa Hu = 5kWh/Nm3
preko plinskih motora omoguava godinju proizvodnju od 9 milijuna Kwh struje i
12 milijuna Kwh toplinske energije.
Proizvedena koliina struje pokriva potrebe 2.500 obiteljskih kua. Sa ovom proizvodnjom
elektrine energije, tedi se primjerice, u osjekoj TE-TO elektrani na zemni plin oko 2,5
miliona Nm3 zemnog plina. Na ovaj nain se 300 Nm3/h metana manje predaje u
atmosferu, to je vaan ekoloki aspekt primjene plinskih motora u ouvanju ozonskog
omotaa. Na osnovi elektrine i toplinske bilance i potrebnih ulaganja, ekonomska
raunica pokazuje da se ulaganja brzo isplate, pa daljnji rad postrojenja ostvaruje dobit.
Dakle, dolazimo do pravog cilja svakog ekolokog ureaja, a to je da sam sebe izdrava,
tj. sa boljim i kvalitetnijim voenjem tehnolokog procesa dobijemo vie energije kojom
pokrivamo investiciju i potrebe odravanja.

47

4. ENERGIJA VJETRA
Sva obnovljiva energija dolazi od sunca. Sunce prema Zemlji zrai 1015 kWh po
etvornome metru. Oko 1 do 2 posto energije koja dolazi od sunca pretvara se u energiju
vjetra. To je primjerice od 50 do 100 puta vie od energije pretvorene u biomasu od svih
biljaka na Zemlji. Zbog zemljine rotacije, svaka kretnja na sjevernoj polutki je usmjerena
prema desno. Ta pojava iskrivljena sile je poznata kao Coriolisova sila. Na sjevernoj
polutki vjetar ima smjer rotacije obrnutu smjeru kazaljke na satu kako se pribliava
podruju niskog tlaka. Na junoj polutki vjetar ima smjer rotacije u smjeru kazaljke na
satu oko podruja niskog tlaka. Vjetro-turbina dobiva ulaznu snagu pretvaranjem sile
vjetra u okretnu silu koja djeluje na elise rotora. Koliina energije koju vjetar prenosi na
rotor ovisi o povrini kruga koji ini rotor u vrtnji, brzini vjetra i gustoi zraka. Pri
normalnom atmosferskom tlaku pri temperaturi od 15C zrak tei otprilike 1.225 kg/m3,
ali se poveanjem vlanosti i gustoa poveava. Takoer vrijedi da je zrak gui kada je
hladniji nego kad je topliji. Na visokim nadmorskim visinama tlak zraka je nii, pa je zrak
rjei. Vjetroturbina iskrivljuje putanju vjetra i prije nego to vjetar doe do elisa rotora. To
znai da se ne moe iskoristiti sva energiju iz vjetra.

4.1. Snaga i energija vjetra i vjetroagregata

4.1.1. Maksimalna teorijska energija vjetra i vjetroagregata
Energija vjetra je kinetika energija ovisna o kvadratu brzine vjetra:

1 2
mv
2
(4.1.)

W =

Maksimalna teorijska energija vjetra rauna se nadalje kao:

W =

1 2 1
1
mv = Vv 2 = Av3 = 0,625 Av 3
2
2
2

(4.2.)

Gdje je: gustoa zraka (priblino 1,25 kg/m3);

A povrina rotora vjetroelektrane (volumen V = Av)
v brzina vjetra
Dakle, maksimalna teorijska energija vjetra ovisi o brzini vjetra na treu potenciju.
Ukupna kinetika energija zraka ne moe se sva iskoristiti, jer zrak mora dalje strujati da
bi nainio mjesta onome koji dolazi, pa je mogue iskoristiti samo energiju koja je
proporcionalna razlici brzina vjetra na treu:

W = 0,625 A (v1 v2 )3

(4.3)

Maksimalnu snaga koja se moe dobiti pogonom pomou vjetroturbine iz konstrukcijskih

razlogaiznosi 16/27 odnosno 0,59259 od teoretske maksimalne mogue snage vjetra.

48

Uzmemo li u obzir i maksimalni stupanj djelovanja zrane turbine je 0.65, te stupanj

djelovanja generatora 0.8, za maksimalnu energiju vjetroelektrane vrijedi:

W = 16 / 27 0,65 0,8 0,625 A v 3

W = 0,193 A v 3

(4.4)

Teorijski dakle, iskoristi se samo 31% (0,193/0,625) kinetike energije vjetra za

proizvodnju elektrine energije u vjetroelektranama.

esto se za proraun energije umjesto povrine uvrtava promjer (D) turbine:

W = 0,152 D 2 v 3 10 3

(4.5)

S obzirom na gornja razmatranja poznavanje brzine vjetra ima osnovnu vanost za ocjenu
mogunosti iskoritavanja vjetra u energetske svrhe. Brzina vjetra je jako promjenjiva, pa
je stoga potrebno mjeriti brzinu vjetra kako bi se mogle odrediti krivulje frekvencija
(statistika vjetra). Brzina vjetra se poveava sa visinom iznad tla. Moe se raunati da je
omjer brzina razmjeran petom korijenu iz omjera visina nad zemljom. Na slici 4.1.
prikazana je ovisnost maksimalne i teorijski iskoristive snagu vjetra, kao i one na osovini
vjetroturbine i prikljucima generatora u ovisnosti o brzini vjetra.

Slika 4.1. Ovisnost snage vjetra o brzini vjetra

49

4.1.2. Krivulja snage i ovisnost o brzini vjetra

Graf koji nam pokazuje koliko e turbina proizvesti elektrine energije na
razliitim brzinama vjetra je krivulja snage. Vjetroturbine su dizajnirane tako da
ponu raditi pri brzini vjetra izmeu 3 do 5 metara po sekundi. Tu pojavu
nazivamo brzina ukljuenja vjetra. Turbina se programira tako da prestane raditi
pri velikoj brzini vjetra, pri otprilike 25m/s, da se turbina ili okolina turbine ne bi
otetila. Prestanak brzine vjetra nazivamo brzinom iskljuenja vjetra.

Slika 4.2. Ovisnost snage vjetrogeneratora o brzini vjetra

Problem krivulje snage je u tome to nam govori koliko snage e proizvesti vjetroturbina
pri prosjenoj brzini vjetra. Obujam energije vjetra se mjenja sa brzinom vjetra.
Koeficijent snage govori koliko se energije vjetra pretvori u elektrinu energiju. Efikasnost
turbina je malo vea od 20%, ipak ona se mjenja sa brzinom vjetra.
Za ukupnu koliinu energije koju zrana turbina pretvara u elektrinu energiju brzina
vjetra je vrlo bitna. Energija vjetra odgovara prosjenoj brzini vjetra na treu potenciju, to
znai da ako je brzina vjetra dvostruko vea, dobiva se 8 puta vie energije. Tablica 4.1.
prikazuje iznose snaga po kvadratnom metru za razliite brzine vjetra
Tablica 4.1. Ovisnost snage po jedininoj povrini vjetroagregata o brzini vjetra

v
(m/s)
0
1
2
3
4
5
6
7

50

P
(W/m2)
0
0,6
4,9
16,5
39,2
76,2
132,3
210,1

v
(m/s)
8
9
10
11
12
13
14
15

P
(W/m2)
313,6
446,5
612,5
815,2
1058,4
1345,7
1680,7
2067,2

v
(m/s)
16
17
18
19
20
21
22
23

P
(W/m2)
2508,8
3009,2
3572,1
4201,1
4900,0
5672,4
6521,9
7452,3

4.1.3. Rua vjetrova, utjecaj terena i izbor lokacije

Prikaz informacije o raspodjeli brzina i smjerova vjetrova, na osnovi meteorolokih
promatranja brzina i smjerova naziva se rua vjetrova, koja je na primjeru grada
Acapulco u Meksiku prikazana na slici 4.3.

Slika 4.3. Rua vjetrova za Acapulco (Meksiko)

Krug se podijelili na dvanaest odjeljaka, po jedan za svakih 30 stupnjeva (mogue i sa 8
ili 16 odjeljaka, ali 12 je kao standard postavio Europski atlas vjetrova. Rua vjetrova daje
nam informaciju o relativnoj brzini vjetrova iz razliitih smjerova, tj. svaki od podataka
(frekvencija, prosjena brzina vjetra, prosjeni kub brzine vjetra) je pomnoen brojem koji
jami da se najvea krika tono podudara sa radijusom vanjskog kruga u dijagramu.
Na velikim visinama od oko 1 km, povrina zemlje ne utjee previe na vjetar, dok u
niim slojevima atmosfere trenje o povrinu zemlje jako utjee na brzinu vjetra. Za vea
nepravilnosti terena, vjetar je vie usporen. Primjerice ume i veliki gradovi, logino e
vie usporiti vjetar, dok e velike betonske povrine na aerodromima tek neznatno utjecati
na brzinu vjetra. Vodene povrine su jo vie uglaenije od betonskih imaju jo manji
utjecaj, dok visoka trava i grmlje imaju znatan utjecaj na brzinu vjetra. Dobra lokacija za
zrane turbine je du obale. Pretpostavka da bi se postigao bolji efekt postavljanjem
turbina na sam rub litice nije tona, jer litica stvara turbulenciju i usporava vjetar ak i
prije nego to dolazi do same litice, te znatno smanjuje ivotni vijek turbine zbog jaeg
troenja uslijed turbulencije. Puno povoljnije bilo bi kada bi litica bila zaobljena prema
moru, jer bi u tom sluaju dolo do efekta ubrzanja vjetra.
Zbog stalnog variranja brzine vjetra, koliina energije stalno se mijenja. Promjena ovisi o
vremenskim prilikama, o uvjetima na tlu i preprekama. Izlazna energija vjetroturbine ovisi
o variranju vjetra, iako su najvee varijacije do neke mjere kompenzirane zbog tromosti
rotora turbine. Na veini mjesta na svijetu danju je vjetrovitije nego nou. Vjetar je
mnogo turbulentniji danju ee mijenja smjer. Vea proizvodnja danju je prednost jer je i

51

potronja daju vea. Snane oluje esto su popraene estim udarima vjetra koji naglo
mijenjaju smjer i brzinu vjetra.
U podrujima sa nejednakim izgledom terena, i iza prepreka poput zgrada, dolazi do
turbulencije sa vrlo nepravilnim tokovima vjetra i vrtlozima. Turbulencija smanjuje
mogunost iskoritavanja energije vjetra, te uzrokuje vee troenje turbina. Povrine mora
i jezera su glatke pri konstantnoj brzini vjetra, nepravilnost povrine je vrlo mala.
Poveanjem brzine vjetra dio energije vjetra se iskoritava na podizanje valova to ini
povrinu nepravilnom. Poto je nepravilnost na morskoj povrini vrlo mala, brzina vjetra
se previe ne mijenja pa visina osovine turbine ne mora biti visoka kao na kopnu.
Najekonominija visina osovine turbine smjetene na povrini mora je 0,75 puta promjer
rotora. Tornjevi turbina obino se prave dovoljno visoki da bi izbjegli turbulencije od
vjetra blizu tla. Vjetar na moru je manje turbulentan nego na kopnu, zato turbine na
moru imaju vei ivotni vijek od onih na kopnu.
Svaka
vjetroturbina
usporava vjetar iza sebe
nakon to iz njega izvue
energiju i pretvori je u
elektrinu. Iz tog razloga bi
turbine trebalo smjestiti to
je mogue dalje jednu od
druge. Iskoristivost zemljita
i cijena spajanja turbina na
elektrinu mreu, trae da
ih smjestimo to blie jednu
drugoj.
Vjetroturbine su udaljene
izmeu 5 do 9 duina
promjera rotora u smjeru
dolaska vjetra i izmeu 3 do
5 duina promjera rotora u
smjeru okomitom na smjer
vjetra. Gubitak energije
zbog
zavjetrine
koje
stvaraju jedna drugoj iznosi
negdje oko 5 posto.

Na
vjetrovitoj
strani
zgrada ili planina, zrak se
kompresira i njegova se
brzina izmeu prepreka
znatno poveava. Ta je
pojava znana kao efekt
tunela. Tunel bi trebao
biti to pravilniji.

Dobro mjesto

Turbulencija
Efekt tunela na
zaobljenim brdima

Loe mjesto

Turbulencija na vrhu i
dnu otrih litica

Prepreke - loe

Turbulencija

Mjesto postavljanja vjetroturbine promjera (D) mora biti daleko od

prepreka najmanje 10x visina prepreke (H) ili je potrebno
postavljanje visokih stupova.

Slika 4.4. Postavljanje vjetroturbina s obzirom na

tok vjetra

52

U sluaju da su brda vrlo neravna i nejednaka, dolazi do velikih turbulencija, tj. smjer i
brzina vjetra bi se naglo mijenjali. Velike turbulencije u potpunosti ponitavaju sve
prednosti vee brzine, a promjenjivi vjetar bi uzrokuje nepotrebno troenje i kidanje
turbine
Uobiajena mjesta za postavljanje vjetroturbina su uzvienja, brda ili planine (slika 4.4).
Prednost je imati to je mogue iri pogled prema nadolazeem smjeru vjetra u nekom
podruju. Razlog je ponovo tlaenje zraka na vjetrovitoj strani brda i nakon to vjetar
dosegne vrh, opet mu je omogueno irenje kako se sputa u podruje nieg tlaka na
drugoj strani brda. Ako je brdo strmo ili ima nepravilnu povrinu, dolazi do znatnih
turbulencija koje ponitavaju prednosti vee brzine vjetra.
Meteoroloki podaci, proraunati za posljednjih 30 godina najbolji su vodi pri izboru
lokacije za vjetroturbinu, ali potrebno je biti oprezan zbog toga to ti podaci nisu
prikupljeni ba na toj tonoj lokaciji. Ako u podruju ve postoje turbine, njihovi rezultati
proizvodnje daju najbolji uvid u osobine vjetra. Velike turbine se spajaju na elektrinu
mreu. Kod manjih projekata pazi se da vjetroturbine postavimo dovoljno blizu
srednjenaponskih 10 do 35 kV dalekovoda da trokovi proirenja elektrine mree ne
budu previsoki. Generatori u velikim modernim zranim turbinama najee proizvode
struju pri naponu od 690 V. Transformator smjeten uz turbinu ili u samom tornju turbine
pretvara energiju na vii naponski nivo (obino 10-35 kV). Ako je vie turbina ve spojeno
na mreu, trebalo bi poveati presjek kabela.
Projektanti vjetro-elektrana moraju poznavati informaciju promjene brzine vjetra, time
smanjuju trokove izgradnje i sama elektrana ima veu korisnost. Razdioba brzine vjetra
na tipinom poloaju dobija se mjerenjem, a matematiki opisuje Weibullovom
razdiobom, kao to je i prikazano na slici 4.5. za makrolokaciju Kistanje.

Slika 4.5. Razdioba brzine vjetra (stupci) i pripradajua Weibullova razdioba

(krivulja) makrolokacija Kistanje
Poznavajui oekivane razdiobe brzine vjetra (slika 4.5.) i krivulju ovisnosti snage
predloene vjetroturbine (slika 4.2.), mogue je odrediti i oekivanu godinju proizvodnju
elektrine energije na promatranoj makrolokaciji jednostavnim umnokom dvije krivulje i
8760 h/god.

53

4.2. Podjela i dijelovi vjetroelektrana

4.2.1. Podjela vjetroelektrana
Openito postoje dva tipa vjetroelektrana (slika 4.6.): s okomitim i s vodoravnim rotorom.

Slika 4.6. Dva tipa vjetroagregata

a) s okomitim rotorom
b) s vodoravnim rototom
Vjetroelektrane s okomitim rotorom se rjee koriste. Veina vjetroturbina sa vodoravnom
osovinom koriste mehanizam koji pomou elektromotora i prijenosa dri turbinu
zakrenutu prema smjeru dolaska vjetra. Tornjevi za velike turbine mogu biti okrugli
elini, reetkasti, ili betonski. Uski okrugli tornjevi se koriste za male zrane turbine.
Velike zrane turbine se izvode sa okruglim elinim tornjevima, koji se proizvode u
dijelovima od 20 30 metara koji se spajaju na mjestu postavljanja turbine. Promjer
tornja se poveava prema temelju, da bi poveali vrstou i utedili na
materijalu. Reetkasti tornjevi se izvode varenjem elinih profila. Osnovna prednost ovih
tornjeva je u cijeni, poto se koristi upola manje materijala a postie se ista vrstoa.
S obzirom na mjesto postavljanja vjetroelektrane se dijele na one koje se postavljaju na
kopnu i one na morskoj puini. S obzirom na snagu uobiajena je podjela na male (1 do
30 kW), srednje i velike (30 do 1500 kW), te one ne puini (>1500 kW)

Male se koriste obino na dalekim izoliranim mjestima, pri emu postoji velika
raznolikost rjeenje. Vjetroelektrane srednje i velike snage obino rade na mrei,
kao samostalne ili u grupi (vjetroparkovi). One instalirane snage vee od 650 kW
danas su su komercijalne i proizvode se u velikim serijama. Vjetroelektrane na
puini mogu imati instaliranu snagu i do nekoliko stotina MW, trenutno su u
razvoju, a glavna zapreka je velika cijena postolja.

54

Na slici 4.7. prikazani su primjeri nekih tipinih prototipova i komercijalnih vjetroagregata

koji su danas u uporabi.

Bonus 2 MW,
promjer rotora je 72 metra.

Vestas 1650 kW ,
promjer rotora od 63 metra.

Nordex 2,5 MW ,
promjer rotora turbine je 80 metara.

HSW 1000kW

Lagerway 750 kW

NEG Micon 2 MW,

promjer rotora te turbine je 72 metra.

55

Slika 4.7. Primjeri vjetroagregata

4.2.2. Osnovni dijelovi vjetroelektrane
Na slici 4.8. prikazani su osnovni osnovni dijelovi vjetroagregata.
Zakretanje
lopatica
Sporo-okretna
osovina
Rotor

Prijenosnik
Generator
Anemometar

Smjer
vjetra

Upravljanje
Konica

Zakretanje
Pokaziva smjer a
vjetra

Motor

Lopatice

Brzo-okretna
osovina

Kuite

Stup

Slika 4.8. Osnovni dijelovi vjetroagregata

Lopatice (eng. blades)

Veina vjetroturbina ima sustav s dvije ili tri lopatice. S obzirom na izvedbu
moemo razlikovati lopatice sa zakretnim vrhovima (kao aerodinaminim
konicama) ili s krilcima. Obje izvedbe su ujedno sekundarni koni sustavi, koji u
sluaju otkaza primarnog konog sustava (mehanika konica) stvaraju moment
koenja (zakretanjem vrha lopatice ili pominom ravnom povrinom (eng. spoiler)
), te na taj nain ograniavaju brzinu vrtnje.

Rotor
Sastavni dijelovi rotora vjetroturbine su glava (eng. hub) i lopatice. Ovisno o tome
kako reguliramo snagu, rotor moe biti izveden:

56

tako da se regulaciju kuta tijekom rada vri zakretanjem lopatice, na nain

da se profil namjeta u optimalni poloaj. Ovakva regulacija je sloena i
rotori ovakve izvedbe su skuplji, ali nuno primjenjivi za lopatice due od
25-30 m. Takoer postoji poseban motor za zakretanje, koji mijenjajui kut
lopatice mijenja napadni kut struje zraka.

tako da se regulacija snage vjetroturbine vri koritenjem aerodinaminog

efekta poremeenog trokuta brzina. Dakle, s promjenom brzine vjetra
mijenja se na aeroprofilu kut struje zraka, odnosno dolazi do poremeaja
trokuta brzina te do porasta ili gubitaka uzgona, pri emu lopatice nemaju
mogunost zakretanja. Meutim, kako je vjetroturbina projektirana za neko
podruje brzina, lopatice imaju unaprijed namjeten kut za dotino
podruje brzinaradi vee efikasnosti.

Konica (eng. brake)

Kada generator ispadne iz mree, odnosno brzina naleta vjetra prijee maksimalnu
vrijednost (iskljunu vrijednost, npr. 25 m/s) dolazi do izrazitog dinamikog optereenja
mora postojati koni sustav kako bi rasteretio prijenosnik snage, odnosno zaustavio rotor.
Osim toga, bitno je rei da je takoer zadatak ovog sustava odrati projektnu brzinu
vrtnje konstantnom, odnosno osigurati sustav ije je djelovanje dinamiki uravnoteeno.
Disk konica je najea izvedba konog sustava (kojom se na suvremenim strojevima
upravlja mikroprocesorski), a smjetena je na sporookretnoj osovini prije prijenosnika ili
na brzookretnoj osovini generatora.

Prijenosnik snage (eng. gear box)

Prijenosnik vjetroturbine spaja sporookretnu s brzookretnom osovinom i poveava brzinu
vrtnje s oko 30 60 o/min na oko 1200 1500 o/min tj. na brzinu vrtnje, za veinu
generatora, nunu za stvaranje elektrine energije. Prijenosnik je u veini sluajeva
multiplikator i moe biti razliitih izvedbi. Hlaenje prijenosnika se najee vri zrakom, a
podmazivanje sintetikim uljem. Prilikom analiziranja naina na koji se vrtnja prenosi s
vjetroturbinskog dijela na elektrini generator, naroitu vanost zauzimaju materijali
izrade elemenata sklopa, vrsta prijenosa i prijenosni omjer. Prijenosnik je skup i teak dio
vjetroturbine pa zbog toga inenjeri istrauju mogunost izravnog pogona generatora bez
prijenosnika.

Generator
Turbinski dio vjetroelektrane s rotorom, konicama i prijenosnikom snage predstavlja
vaan dio cjelokupnog sustava, ija je osnovna funkcija pogon generatora. Za pravilno i
sigurno funkcioniranje itavog vjetroturbinsko - generatorskog sustava, generator mora
ispunjavati zahtjeve kao to su:
visok stupanj iskoristivosti u irokom krugu optereenja i brzine okretanja,
izdrljivost rotora na poveanim brojevima okretaja u sluaju otkazivanja svih zatitnih
sustava,
izdrljivost, odnosno postojanost konstrukcija na visokim dinamikim optereenjima
prilikom kratkih spojeva, te pri ukljuivanju i iskljuivanju generatora.
Uzimajui u obzir uvjete poveane vlanosti, slanosti, zatim otpornost na krute estice,
povienu temperaturu i sline uvjete, pred generatore se takoer postavlja zahtjev

57

pouzdanosti sa to je mogue manje odravanja. Razni su kriteriji prema kojima se moe

izvriti podjela generatora.
Tako npr. prema nainu rada generatori se mogu podijeliti na one:
za paralelni rad s postojeom distributivnom mreom,
za samostalni rad,
za spregnuti rad s drugim izvorima.
Prema vrsti struje mogu biti: istosmjerni ili izmjenini. Istosmjerni se zbog problema s
pouzdanosti rijetko primjenjuju. Prema nainu okretanja postoje generatori: s
promjenjivom ili s nepromjenjivom brzinom okretanja uz zadravanje iste frekvencije.
Takoer postoji podjela prema veliini tj. snazi.

Upravljaki i nadzorni sustav (eng. controller)

Kao to samo ime kae, ovaj mikroprocesorki upravljan sustav je u osnovi zaduen za
cjelokupno upravljanje i nadziranje rada vjetroturbinsko-generatorskog sustava. Ako
ovakav sustav nije u cijelosti smjeten na vjetroturbinskoj jedinici (kao to moe biti
sluaj), ve je jednim dijelom na nekom udaljenijem mjestu onda sustav zahtjeva i
posebnu telekomunikacijsku opremu.

Oprema za zakretanje (eng. yaw gear)

Slui za zakretanje turbinsko-generatorskog sustava. Nalazi se ispod kuita vjetroturbine,
na vrhu stupa. Preko punog prijenosa (omjera reda veliine 1:1000) s velikim zupastim
prstenom, uvrenim na stupu, izravnava se os osovine rotora s pravcem vjetra.
Zakretanje zapravo vri motor. On na sebi ima ugraenu konicu koja onemoguuje
zakretanje kuita zbog naleta vjetra. Zakretanje kuita regulira sustav koji je izvan
funkcije kad su poremeaji smjera vjetra manji (u prosjeku - jednom u deset minuta
dogodi se zakretanje kuita).

Gondola (eng. nacelle)

Kuite s jedne strane titi generatorski sustav sa svim komponentama od okolinih
utjecaja, a s druge titi okoli od buke dotinog sustava.

Stup (eng. tower)

Moe biti izveden kao cjevasti, konusni, teleskopski, reetkasti, uvreni ili povezani.
Danas se najee koristi cjevasta konstrukcija, a prednost joj se nalazi u tome to ju osim
visoke vrstoe karakterizira i vea otpornost na vibracije. Prednost reetkaste konstrukcije
nalazi se u jednostavnosti, a budui da ju je mogue rastaviti na manje dijelove
prikladnija je za transport i montau.

58

4.3. Princip rada vjetroelektrane u EES i izbor generatora

4.3.1. Openita shema djelovanja vjetroelektrane
Pojam vjetroelektrana podrazumijeva sustav za transformaciju energije gibajue zrane
mase odnosno vjetra u elektrinu energiju posredstvom vjetroturbine i elektrinog
generatora. Na slici 4.9. prikazan je osnovni princip rada vjetroagregata.

Dotok vjetra

Dotok vjetra
pokree rotor (A) i
lopatice (B)

Rotor i lopatice okreu

osovinu (C) i prijenos
(D) koji okree
generator (G)

Slika 4.9. Osnovni princip rada vjetroagregata

Budui da vjetar predstavlja izrazito promjenjivi energetski resurs koji se ne moe
uskladititi, potrebno je utvrditi uvjete pogona sustava za pretvorbu energije vjetra
u elektrinu energiju. Openita shema djelovanja vjetroelektrane prikazana na
slici 4.10. obuhvaa elemente koji se projektiraju obzirom na tri oblika energije:
energiju vjetra, mehaniku energiju te elektrinu energiju.
Vjetroturbina koja moe imati jednu ili vie elisa, slui za transformaciju energije
vjetra u mehaniku energiju. Ako se u obzir uzmu razina buke i vizualni efekt,
izvedba s tri elise predstavlja najee rjeenje. Pored toga, dinamikom rotora s tri
kraka je najlake upravljati. Inercijski moment trokrakog rotora prema tornju ne
mijenja se tijekom okretanja. To rezultira manjim problemima uslijed oscilacija
nego kod jednokrakih i dvokrakih rotora. Uz to je i optiki mirniji zbog okretanja
na manjoj brzini. Oko 90% vjetroturbina koje se trenutno koriste u svijetu imaju
trokraki rotor.
Spoj izmeu vjetroturbine i elektrinog generatora ostvaren je pomou mehanike
spojke koja uobiajeno u sebi ukljuuje mjenjaku kutiju s prijenosnikom pomou
kojeg se nia brzina vrtnje rotora vjetroturbine prilagoava vioj brzini vrtnje
rotora generatora. Da bi se kinetika energija rotora uz pomo generatora
pretvorila u elektrinu, bila bi potrebna brzina rotora od 1 500 okretaja u minuti

59

(rpm). Budui da se rotor okree brzinom od 30-50 rpm, potrebna je upotreba

prijenosnika. S prijenosnikom se pretvara spora rotirajua sila (visokog okretnog
momenta) u brzu rotaciju (niskog okretnog momenta) koja je potrebna za rad
generatora. Postotak iskoristivosti energije je 98%, a gubitak energije koji nastaje
uslijed trenja zupanika prijenosnika manifestira se u obliku topline i buke.

Energija
vjetra

Mehanika
energija

Mjenjaka
kutija

Elektrina
energija

Elektroniko
suelje
Generator

Rasklopna
oprema

Mrea

Zatita

Kompenzator

Upravljaki sustav vjetroelektrane

Mjerenje
brzine vjetra

Slika 4.10. Openita shema djelovanja vjetroelektrane [14]

Neke vjetroturbine u svojoj opremi sadre i sustav za upravljanje kutom zakreta
elisa pomou kojeg se moe vriti regulacija izlazne snage. Vjetroelektrana u
izvedbi s promjenjivom brzinom vrtnje prikljuuje se na mreu pomou suelja
zasnovanog na energetskoj elektronici. Jedinica za kompenzaciju jalove snage
moe u sebi ukljuivati ureaj za korekciju faktora snage te filtre za vie
harmonike lanove. Rasklopna oprema treba biti projektirana na nain koji
omoguava glatko prikljuenje na mreu. Konano, upravljaki sustav
vjetroelektrane moe biti izveden s razliitim stupnjevima sloenosti.
4.3.2. Izbor generatora u vjetroelektrani
Proizvodne jedinice u vjetroelektranama su uobiajeno sinkroni ili asinkroni
generatori. Obzirom na vrstu prikljuenja na mreu esta je podjela
vjetroelektrana prema slijedeim osobinama agregata:
1. Vjetroelektrana u izvedbi sa stalnom brzinom vrtnje koja se izravno
prikljuuje na mreu

60

Asinkroni generator

Asinkroni generatori se najee koriste kada je vjetroelektrana prikljuena na

krutu mreu. Krutu mreu karakterizira velika naponska i frekvencijska krutost.
Osnovna prednost im je jednostavnija i jeftinija konstrukcija, iako s druge
strane moraju imati kompenzacijski ureaj (uglavnom uklopive kondenzatorske
baterije) i prikljuni ureaj kako bi se omoguila poetna sinkronizacija s
mreom (eng. soft-starter).

Sinkroni generator

Sinkroni generatori se najee primjenjuju za pretpostavljene uvjete otonog

pogona. Ovdje su potrebni uzbudni sustav i regulator brzine koji e odravati
napon i frekvenciju. Ovakvi generatori ne mogu se pronai u komercijalnim
izvedbama sa stalnom brzinom u pogonu na krutu mreu. Kod vjetroturbina
nazivnih snaga veih od 500 kW naroito je izraena potreba za ukljuivanjem
sustava za regulaciju kuta zakretanja elise propelera, to inae nije sluaj, pa
tako da se spomenuti sustav ne izvodi u svim jedinicama.

Rotori s konstantnom brzinom vrtnje vrlo su prikladni za primjenu u

vjetroelektranama za potrebe elektroenergetskog sustava (mree) jer se time

omoguava primjena jednostavnih generatora ija je brzina vrtnje polova
odreena frekvencijom mree.
2. Vjetroelektrana u izvedbi s promjenjivom brzinom vrtnje

- Sinkroni generator s pretvaraem u glavnom strujnom krugu

- Asinkroni generator s pretvaraem u glavnom strujnom krugu
- Asinkroni generator s upravljivim promjenjivim klizanjem
- Asinkroni generator s nadsinkronom ili podsinkronom pretvarakom
kaskadom
Rotori s promjenjivom brzinom vrtnje najee se koriste za pogon crpki za

vodu i vjetroelektrana za potrebe punjenja baterija, dok se za primjenu u VE

koje se spajaju na elektrinu mreu zahtijevaju pretvornici frekvencije.

Vjetroelektrane sa stalnom brzinom vrtnje i konstantnom frekvencijom koriste mehanikohidrauliki sustav regulacije brzine vrtnje pomou kojeg upravljaju elisama turbine. U
njima generator moe biti sinkroni ili asinkroni. Asinkroni generator je dodatno opremljen
lokalnim izvorom jalove snage u svrhu podravanja samouzbude i odravanja napona na
prikljunicama. U izvedbi vjetroelektrane sa stalnom brzinom vrtnje i konstantnom
frekvencijom, sinkroni generator ima vei faktor efikasnosti i pouzdanosti, ali tee
zadrava sinkronizam u uvjetima poremeaja brzine vrtnje nastalih zbog brzih
poremeaja vjetra i/ili poremeaja u mrei poput kratkog spoja. Sposobnost proizvodnje
jalove snage dodatna je prednost sinkronog generatora ako se vjetroelektrana prikljuuje
na naponski slabu mreu.
U sluaju prikljuenja na ve izgraenu mreu dobre infrastrukture, asinkroni generator je
u prednosti jer je znatno jeftiniji i robusniji, a ima i jednostavniji sustav upravljanja. Osim
toga, uvjeti odrivosti sinkronizma znatno su fleksibilniji u usporedbi sa sinkronim
generatorom.

61

Izvedba vjetroelektrane sa stalnom brzinom vrtnje i konstantnom frekvencijom ima

optimalan pogon samo za jedan omjer izmeu brzine vrha elise i brzine vjetra. To znai
da se samo pri jednom omjeru postie maksimalna djelatna snaga generatora. U sluaju
da omjer odstupa od optimalnog, djelatna snaga generatora biti e manja od
maksimalne.

ASINKRONI GENERATORI
Izravno prikljuenje na mreu
Mjenjaka
kutija

n=

AG

Mjenjaka
kutija

(1 s ) f

s = 0 K 0,08
p
potroa induktivne jalove snage
Mreni prikljuak putem DC veze
Mjenjaka
kutija

SINKRONI GENERATORI
Izravno prikljuenje na mreu

DC

AG

SG

f
p
upravljiva izlazna jalova snaga
Mreni prikljuak putem DC veze
n=

Mjenjaka
kutija

DC

SG

s = 0,8K1,2

f
p
upravljiva izlazna jalova snaga uz
odgovarajui pretvara

f
p
upravljiva izlazna jalova snaga uz
odgovarajui pretvara

Dinamiki upravljivo klizanje

Mreni prikljuak putem DC veze, bez

mjenjake kutije

Mjenjaka
kutija

AG

(1 s ) f

s = 0K 0,1K 0,3
p
potroa induktivne jalove snage
n=

Asinkroni generator s dvostranim

napajanjem

s = 0,5K1,2

SG

f
p
upravljiva izlazna jalova snaga uz
odgovarajui pretvara
Sinkroni generator s permanentnim
magnetima prikljuen putem DC veze
s = 0,5K1,2

DC

Mjenjaka
kutija

DC

DC

AG

f
p
upravljiva izlazna jalova snaga uz
odgovarajui pretvara
Slika 4.11. Naini prikljuenja vjetroelektrane na mreu [14]

62

s = 0,6K1,2

est sluaj je izvedba vjetroelektrane s promjenjivom brzinom vrtnje i konstantnom

frekvencijom. Takve vjetroelektrane imaju generator s promjenjivom brzinom vrtnje i
vjetroturbinu koja rotira razliitim brzinama vrtnje ovisno o promjenjivosti brzine vjetra.
Ostvariv je optimalan pogon za svaki omjer izmeu brzine vrha elise i brzine vjetra,
odnosno za svaku brzinu vjetra. Meutim, tada su na elektrinoj strani vjetroelektrane
poveani poetni investicijski trokovi zbog sloenije izvedbe prikljuenja na mreu. U
sluaju primjene sinkronog generatora izvedba ukljuuje statiki pretvara frekvencije
zasnovan na energetskoj elektronici.
U sluaju primjene asinkronog generatora izvedba ukljuuje diodni ispravlja u mosnom
spoju za regulaciju djelatnog otpora rotora i promjenu brzina/moment karakteristike
asinkronog stroja. Istodobno se na mehaniko-hidraulikoj strani trokovi smanjuju jer se
regulacije brzine vrtnje agregata vie ne izvodi na turbini ime ona postaje jeftinija. Osim
cijene generatora poveava se i bojazan od pojave poveanja ukupne harmonike
distorzije zbog primjene statikih pretvaraa.
Iako je najskuplji dio vjetroelektrane njezina turbina, veliina i cijena generatora uz
ukljuenu efikasnost i uinkovitost regulacijskog sustava neosporno ine znaajan
investicijski troak. Neophodna je paljiva financijska analiza kojom bi se odredila
opravdanost uvoenja pogona s promjenjivom brzinom vrtnje. Prema nekim statistikama
pogon s promjenjivom brzinom vrtnje na godinu postie i do preko 1/3 vei iznos predane
elektrine energije od pogona sa stalnom brzinom vrtnje. Ako je cijena isporuene
energije dovoljno visokog iznosa, mogue je postii ekonomsku isplativost i uz vee
poetne investicijske trokove pogona s promjenjivom brzinom vrtnje.
Kombinirana primjena generatora s promjenjivom brzinom vrtnje i statikog pretvaraa
frekvencije pomae u izbjegavanju problema vezanih uz stabilnost kuta i regulaciju
frekvencije, odnosno elektromehanika njihanja openito. Iznenadne promjene brzine
vjetra vie ne uzrokuju promjene injektirane snage vjetroelektrane. Razlika snage na
rotirajuoj osovini pohranjuje se unutar kombinirane inercije agregata u obliku kinetike
energije. Drugim rijeima, agregat se ubrzava/usporava kako vjetar ubrzava/usporava.
Meutim, u sluaju prikljuenja vjetroelektrane kao izvora konstantne djelatne snage na
naponski slabu mreu, mogui su problemi stabilnosti napona.
Prema dostupnim informacijama, investitori se uglavnom odluuju za inicijalno jeftiniju
varijantu, dakle za vjetroelektrane u izvedbi sa stalnom brzinom vrtnje i konstantnom
frekvencijom uz koritenje asinkronog generatora u pogonu na krutu mreu.

63

4.4. Kriteriji prikljuenja vjetroelektrane na mreu

Prikljuenje vjetroelektrana na elektroenergetsku mreu je znaajan problem
obzirom na to da vjetroelektrane mogu bitno utjecati na stabilnost sustava i
kvalitetu elektrine energije u mrei. Kriteriji prikljuenja se definiraju u obliku
Mrenih pravila za vjetroelektrane (eng. wind grid codes). Iako se Mrena pravila
ne izrauju na nain da iskljue ili diskriminiraju odreenu vrstu generatora,
njihove su odredbe obino definirane imajui u vidu konvencionalne
termoelektrane i hidroelektrane. Vjetroturbinski generatori se znatno razlikuju od
sinkronih generatora zbog ega se uobiajeno izrauju dvije vrste Mrenih pravila
za vjetroelektrane; jedna se vrsta odnosi na njihovo prikljuenje na prijenosni
sustav (nazivni napon 110 kV), a druga na distribucijski sustav (nazivni napon
35 kV).

Slika 4.12. Spajanje vjetroelektrana na elektroenergetske sustave

Postoji mnogo tehnikih kriterija prikljuenja vjetroelektrana na mreu koji se uzimaju u
obzir zbog to kvalitetnije integracije vjetroelektrana u elektroenergetski sustav, kao to
su:
Iznos frekvencije,
Iznos napona,
Stanje u uvjetima kvara,
Kvaliteta isporuene elektrine energije i
Zahtjevi obzirom na signale, komunikacije i upravljanje.

64

Ovih pet glavnih kriterija se smatra kljunim podrujima za ispravan pogon i voenje
vjetroelektrana u pripadajuem elektroenergetskom sustavu.

4.4.1. Iznos frekvencije

Glavni elementi iz podruja frekvencija/djelatna snaga koji se postavljaju obzirom na
prikljuenje vjetroelektrana u sustav su:
Raspon iznosa frekvencije tijekom normalnih i poremeenih uvjeta pogona
Karakteristike vjetroelektrane u cijelom rasponu frekvencije sustava
Sudjelovanje vjetroelektrane u P-f regulaciji
Brzina promjene snage proizvodnje vjetroelektrane
Osiguravanje rezervne snage od strane vjetroelektrane
U tablici 4.2. predoena je usporedba vrijednosti raspona frekvencije unutar kojeg su
propisani uvjeti oekivanog pogona vjetroelektrana u onim europskim zemljama u kojima
postoje Mrena pravila za vjetroelektrane.
Tablica 4.2. Zahtjevi nekih operatera s obzirom na raspon frekvencije
Zemlja

Njemaka

Danska

Engleska
Wales

Raspon frekvencije

47.0-47.5 Hz
tijekom 10 s

od
01/01/2002

47.0-47.5 Hz
tijekom 20 s

49.0-50.3 Hz
trajno

47.5-52.0 Hz
Trajno

iznad 53.0 Hz
iskljuenje

50.4-52.0 Hz
snaga se
smanjuje uz
min brzinu od
2% od izlazne
snage VE po
0.1 Hz
odstupanja
frekvencije
sustava iznad
50.4 Hz.

Irska
47.0-47.5 Hz
tijekom 20 s
47.5-52.0 Hz
tijekom 60
min

47.5-50.4 Hz
trajno

48.0-49.0 Hz
tijekom 25
min

50.3-51.0 Hz
tijekom 1 min

Nizozemska

47.0-47.5 Hz
tijekom 20 s

47.5-48.0 Hz
tijekom 5 min
47.5-51.5 Hz
trajno

kotska

48.0-51.0 Hz
trajno

49.5-50.5 Hz
trajno
snaga se
mora ouvati
tijekom brzine
promjene
frekvencije
sustava od
0.5 Hz/s

4.4.2. Iznos napona

Osnovni zahtjevi vezani za napon u sustavu na koji se prikljuuje
vjetroelektrana odnose se na raspone iznosa napona, promjene napona,
automatsku regulaciju napona i sposobnost proizvodnje jalove energije. Operator
sustava izrauje preporuke za vjetroelektrane obzirom na svaki od prethodno
navedenih aspekata. Pored toga postavlja i zahtjeve na ulazne energetske
transformatore koji su smjeteni na spoju vjetroelektrane sa sustavom.
Vjetroturbinski generatori trebaju takoer doprinositi regulaciji napona u sustavu;
s jedne strane obzirom na odreeni raspon napona koji je potrebno odravati u
voritu prikljuenja vjetroelektrane na sustav, a s druge strane obzirom na
odreenu razinu kompenzacije jalove snage.

65

Zahtjevi koji se postavljaju obzirom na kompenzaciju jalove snage definirani su prema

rasponu faktor snage te predoeni u tablici 4.3. Meusobna usporedba zahtjeva koji se
postavljaju obzirom na jalovu snagu rezultira spoznajom da to vjetroelektrane vie slie
konvencionalnim elektranama to se od njih trai pogon u veem rasponu faktora snage.
Tablica 4.3. Zahtjevi obzirom na raspon faktora snage vjetroelektrana

Raspon faktora snage

Zemlja

Njemaka

0.975 kap
do 0.975 ind
u toki
prikljuenja
od
01/01/2002.

Engleska
Wales

Danska

Neutralnost
obzirom na
jalovu
snagu u
voritu
prikljuenja
(nulta
razmjena
jalove
snage)

Jedinini
faktor snage u
toki
prikljuenja na
javnu mreu.
0.95 kap
0.95 ind u
toki
prikljuenja
nakon
01/01/2006

kotska

Nizozemska

Irska

0.8 kap 0.85

ind
(pretpostavlja
se da se radi o
voritu
prikljuenja)

Isti Mvar
iznos
proizvodnje i
potronje
jalove snage
izmeu
minimalnog i
maksimalnog
optereenja,
radije nego
ograniavanje
na temelju
kap/ind
faktora snage

Na prikljunicama
generatora 0.96
kap 0.98 ind
(sada za
<100MW)
0.95 kap 0.9 ind
(sada za
>100MW)
(od 07/2003 za
<100MW)
0.95 kap 0.85
ind
(od 01/2007 za
sve veliine
izgradnje)

4.4.3. Stanje u uvjetima kvara

Zahtjevi vezani uz meudjelovanje izmeu elektroenergetskog sustava i vjetroelektrane u
sluaju pojave kvara u sustavu iznimno su znaajni. Dakle potrebno je poznavati utjecaj
prikljuenja vjetroelektrana na sustav te njihov odziv tijekom poremeaja poput kratkih
spojeva u sustavu. S poveanjem veliine izgradnje vjetroelektrana poveava se i znaenje
njihove sposobnosti prolaza kroz stanje kvara u sustavu (bez iskljuenja) na nain to
sliniji sinkronim generatorima koje nadomjetavaju. Stoga se trebaju definirati
sposobnosti vjetroelektrane kako ona ne bi imala negativan utjecaj na sustav i potroae.
Zahtijevana sposobnost vjetroelektrane u uvjetima pojave kvara u sustavu uobiajeno se
naziva sposobnou prolaza vjetroelektrane kroz stanje kvara. Zahtjevi nekih europskih
operatora obzirom na sposobnost prolaza vjetroelektrane kroz stanje kvara predoeni su
u tablici 4.4. Bitno je uoiti da razliiti operatori vode razliite sustave te da su zahtjevi
svakog od njih postavljeni imajui u vidu vlastiti sustav.

66

Zemlja

Njemaka

Danska

Engleska
Wales

Sposobnost prolaza
kroz stanje kvara

Tablica 4.4 Zahtjevi s obzirom na sposobnost prolaza vjetroelektrane kroz stanje kvara

Od
01/01/2002
VE mora ostati
prikljuena za
propad napona
na 15% od
nazivnog u VN
voritu
prikljuka u
trajanju od
barem 680 ms i
ostati iznad
pravca
oporavka
napona do
3000 ms.

VE mora
ostati
prikljuena
u uvjetima
pojave
prolaznog
trofaznog
KS te
dvofaznog
KS s
neuspjenim
ponovnim
ukljuenjem
voda na
stanje
kvara.

VE treba ostati
prikljuena u
uvjetima
pojave krutog
trofaznog KS
na 400 kV i
275 kV
razinama za
ukupno
vrijeme
trajanja kvara
u iznosu do
140 ms.
Ne smije doi
do gubitka
snage
proizvodnje.

kotska
VE treba izdrati
kvarove u
prijenosu (132kV i
vie) koji stvaraju
propad napona
na:
0% od
07/2005
(<30MW)
01/2004(>30MW)
15% od
01/2004
(<30MW)
sada (>30MW)

Nizozemska

VE ne smije
biti iskljuena
za propad
napona na 0%
u trajanju od
100 ms.
Dozvoljava se
200 ms period
prijelaznog
oporavka
iznosa
napona.

Irska
VE mora biti
sposobna
odrati
pogon pri
naponu
snienom na
iznos od 15%
u trajanju od
barem 625
ms te ostati
iznad pravca
oporavka
napona do
3000 ms.

4.4.4. Kvaliteta elektrine energije

Kvaliteta elektrine energije iznimno je znaajan aspekt prikljuenja i pogona
vjetroelektrane. Bitno je razumjeti da vjetroelektrane imaju utjecaj na korisnike
sustava, posebice one koji su smjeteni u njihovoj blizini, kojima treba isporuiti
elektrinu energiju zahtijevane kvalitete. Procjena kvalitete isporuene elektrine
energije izvodi se na temelju vie aspekata od kojih su najznaajniji sljedei:
Emisija flikera: poremeaji napona u podruju niskih frekvencija,
Brze promjene napona: jednostruke brze promjene efektivne vrijednosti napona, pri emu
promjene napona imaju odreeno trajanje (npr. javljaju se pri sklopnim operacijama
vjetroturbinskih generatora)

Harmonici: periodiki poremeaji napona ili struje s frekvencijama n50 (n

je cijeli broj)

U idealnom sluaju, kvaliteta se mjeri prema IEC propisima uzimajui u obzir zahtjeve iz
danskih propisa. Tada proizvoa opreme moe koristiti podatke iz tih mjerenja za
vrednovanje kvalitete. Slino njemakim tehnikim propisima, IEC 61400-21 propisuje
parametre kvalitete vjetroturbinskih generatora koje je potrebno mjeriti te metode
mjerenja koje je potrebno primijeniti. IEC takoer zahtijeva mjerenje flikera, harmonika,
vrnih snaga, faktora snage tijekom normalnog pogona kao i fluktuacija snage i flikera
tijekom sklopnih operacija. U sluaju da je potrebno napraviti konaan izbor, ee se
predlae slijeenje IEC propisa nego njemakih propisa.

4.4.5. Zahtjevi s obzirom na signale, komunikaciju i upravljanje

Tehniki kriteriji prikljuenja vjetroelektrana na sustav ukljuuju i aspekte
signala, komunikacija i upravljanja. Znaajno je uvidjeti da sustav komunikacija
u/iz vjetroelektrane treba izvesti za svaku pojedinanu vjetroelektranu. Vlasnik
vjetroelektrane odgovoran je za dobavljanje signala neophodnih za voenje
pogona elektroenergetskog sustava. Pored djelatne i jalove snage proizvodnje

67

mogu se traiti i drugi signali poput statusa vjetroelektrane i brzine vjetra na

lokaciji njezine izgradnje.
Pitanja vezana uz signale, komunikacije i upravljanje obzirom na prikljuenje
vjetroelektrane na sustav su:
Informacijski signali iz vjetroelektrane prema operatoru sustava;
Upravljaki signali od operatora sustava prema vjetroelektrani;
Predvianje djelatne snage proizvodnje i deklariranje raspoloivosti.

Zahtjevi obzirom na komunikaciju s vjetroelektranom vrlo su slini u svim zemljama. Sva

pravila zahtijevaju raspoloivost signala napona, djelatne snage, jalove snage i
pogonskog statusa vjetroelektrane.

4.4.6. Stabilnost elektroenergetskog sustava

Sposobnost odravanja stanja pogonske ravnotee pri normalnim uvjetima i
sposobnost postizanja prihvatljivog stanja ravnotee pri pogonskim uvjetima
nakon pojave poremeaja, moe se definirati kao stabilnost elektroenergetskog
sustava. Pod pojmom stabilnost podrazumijeva se iznos napona, kut, frekvencija,
koji mogu biti promijenjeni (poremeeni) uslijed prikljuenja vjetroelektrana na
elektrinu mreu.
Najea vrsta prikljuka vjetroelektrana je na distribucijsku mreu. Dananji distribucijski
sustavi se izvode na nain da omogue prihvat snage iz prijenosne mree, koju e zatim
razdijeliti potroaima tako da se tokovi djelatne i jalove snage uvijek kreu u smjeru od
vie prema nioj naponskoj razini.
Distribucijska mrea moe biti aktivne ili pasivne naravi. Kod mree pasivne naravi misli
se na napajanje potroaa, dok aktivna podrazumijeva tokove snaga i napone koji su
odreeni na osnovi kako optereenja, tako i proizvodnje. Dakle, distribuirana proizvodnja
uzrokuje promjene tokova djelatne i jalove snage, te stvara znaajne tehnike i
ekonomske posljedice po EES.
Kako je mrea do sad bila pasivne naravi, te je gotovo uvijek zadravala stabilnost uz
stabilnu prijenosnu mreu, problem stabilnosti nije ulazio u analizu distribucijskih mrea.
Isto tako pri procjeni iskoristivosti proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora,
stabilnost se u veini zemalja rijetko uzima u obzir i analizira. Meutim, s oekivanim
poveanjem prodiranja obnovljivih izvora te njihovim doprinosom sigurnosti mree,
predvia se da e se takav pristup stabilnosti promijeniti s posebnim naglaskom na
analizu stabilnosti kuta i napona. Stabilnost frekvencije pojavljuje se kao problem u
izoliranim sustavima, kao to su oni na udaljenim otocima.
Ako postoji poveana integriranost vjetroelektrana i EES-a, u sluaju brzih promjena
vjetra i vrlo visokih brzina vjetra, moe doi do iznenadnih gubitaka proizvodnje, odnosno
do odstupanja frekvencije i dinamiki nestabilnih stanja.

68

4.4.7. Rad vjetroelektrane na mrei - problemi

Jedan od osnovnih problema prilikom prikljuka vjetroelektrana na mreu lei u injenici
da vjetra u blizini prijenosne mree ima znaajno manje od vjetra koji je vie od 30 km
udaljen od mree. Ogranienja u prijenosnoj moi vodova mogu zahtjevati izgradnju
duih vodova to poveava trokove.

Pri radu na mrei javlja se i problem vika vjetra - odbacivanje energije iz

vjetroelektrana kada opkupno optereenje u sustavu prelazi proizvodnju iz
temeljnih elektrana, poput protonih hidroelektrana ili nuklearnih elektrana.
Rjeenje problema provodi se na razini regionalne meunarodne interkonekcije.
Najznaajnije ogranienje je velika varijabilnost vjetra, koja se moe se smanjiti
instaliranjem vjetroelektrana na irokom podruju. Slaba predvidljivost vjetra
problem je koji se moe umanjiti koritenjem poboljanih metoda predvianja
vremena (vjetra). Mogua je i bolja regulacija uporabom vjetroelektrana s
kontrolom nagiba lopatica i varijabilnom brzinom.
Ipak, zakljuno, vjetroelektrane mogu smanjiti potronju goriva u
termoelektranama, ali ne mogu smanjiti njihovu izgradnju jer ne mogu
jamiti proizvodnju elektrine energije u kritinim razdobljima problemi s
frekvencijom, smetnje i nestabilnost (prema razmatranjima iz prethodnih
poglavlja). Mogua je njihova uporaba kao vrnog izvora energije.

4.5. Trite energije vjetra i stanje u Hrvatskoj

4.5.1. Trite energije vjetra
Na slici 4.13. prikazana je ukupno istalirana snaga vjetroelektrana u svijetu od 1993.
2006. (podaci: EUrObserver ER 2007.) Jasno je vidljiv vrlo visok porast ukupno instalirane
snage vjetroelektrana, koji je u 2006. iznosio ukupno 72 GW, a treba naglasiti i da je
Europska unija najvee je i najdinaminije trite energije vjetra s udjelom od 66,8 %
ukupne svjetske instalirane snage, te s prosjenim godinjim porastom od 1997. od oko
35%, od ega se u Njemakoj nalazi daleko najvei dio instaliranih vjetroelektrana u EU,
a potom slijede panjolska i Danska (u kojoj udio proizvedene elektrine energije iz
vjetroelektrana prelazi 20%). To potvruje i slika 4.14. gdje je prikazana ukupno
istalirana snaga vjetroelektrana u EU 2006. (podaci: EUrObserver ER 2007.)

69

Slika 4.13. Ukupno istalirana snaga vjetroelektrana u svijetu od 1993. 2006.

70

Ukupni kapacitet [MW]

Instalirano 2006.
Deinstalirano 2006.

Slika 4.14. Ukupno istalirana snaga vjetroelektrana u EU 2006

4.5.2. Stanje iskoritenja energije vjetra u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je izdvojeno 29 lokacija koje su pogodne za izgradnju vjetro-elektrana. Od
toga 19 je na otocima i poluotoku Peljecu, a 10 u priobalju. Ukupna potencijalna
godinja proizvodnja el. energije putem VE na ovim lokacijama procjenjuje se u rasponu
od 0,375 do 0,80 TWh godinje. Osim tih lokacija potencijal na morskoj povrini
procijenjen je u rasponu od 350 do 500 GWh na godinu. Sve odabrane lokacije na
jadranskom priobalju i otocima imaju srednju godinju brzinu vjetra veu od minimalnih
5,5 m/s (lokacije koje imaju srednju godinju brzinu vjetra manju od 5,5 m/s temeljem
suvremenih svjetskih iskustava nisu prikladne i gospodarski opravdane za koritenje
vjetra).

71

Vjetropark Ravne, otok Pag

Na Ravnama iznad Paga od kraja 2004. godine izgraen je sustav od sedam
vjetroelektrana, duljina odabrane lokacije je priblino 2 km. Na visini od 20 m iznad tla
izmjerena je srednja godinja brzina vjetra od 6,4 m/s. Temeljem prikupljenih podataka,
donja granica oekivane godinje proizvodnje el. energije iznosila bi priblino 12,36
GWh. Jaki i esti udari bure izmjereni na ovoj lokaciji, esto zabiljeeni i vei od 40 m/s,
dijelom su uvjetovali i izbor tipa vjetro-turbine. Proizvoa prve vjetroelektrane je
njemaka tvrtka Nordex. Instalirano je 7 x 850 kW vjetro-turbina, ija je ukupna snaga
5,95 MW. Promjer rotora je 50 metara, povrina rotora 1964 m2 , a visina stupova 50
metara. Vrh krila u duljini 3,7 metara je mogue zakrenuti do 85 u odnosu na glavno
krilo i slui kao aerodinamika konica. Generator smjeten u trup turbine je dvonamotni
4/6 polni vodom hlaen kavezni asinkroni motor. Za vrijeme slabijeg vjetra radi kao 6polni 200 kW, a kod veih brzina vjetra kao 4-polni 800 kW generator. Prikljuen je na
distribucijsku mreu preko tiristorske jedinice.
Ukupna investicija iznosi priblino 48 milijuna kuna, od toga 2,3 milijuna kuna otpada na
trokove prikljuka te na konstrukciju i prilagodbu mjesta prikljuka. Otkupna cijena
proizvedene energije je 90 % prosjene prodajne cijene el. energije, odnosno donja
granica otkupa je 0,0485 eura/kWh. Prema proraunima, oekivana godinja proizvodnja
elektrine energije je izmeu 13,5 i 15 GWh. Vrijeme trajanja ugovora je 15 godina.
Osnovni elementi i uvjeti privreivanja vjetroelektrane definirani su Ugovorom o
kupoprodaji elektrine energije, potpisanim u jesen 2001. te revidiranim u proljee 2004.
godine izmeu Hrvatske
elektroprivrede i tvrtke Adria Wind Power.

Vjetropark Trtar-Krtolin, kod ibenika

Na brdima Trtar i Krtolin u zaleu ibenika od lipnja 2006. puteno je u pogon 14
vjetroturbina koje e proizvoditi 32.000 MWh elektrine energije, to e zadovoljiti
potrebe 10.000 domainstava. Osnivai i vlasnici su njemake tvrtke WPD
International GmbH i Enersys Gesellschaft fr regenerative Energien mbH, a otkup
elektrine energije osiguran je ugovorom s Hrvatskom elektroprivredom.
Vjetroelektrana je sklopila ugovor o sponzorstvu s Gradom ibenikom i 0,5 posto
godinjeg prihoda od proizvodnje elektrine energije izdvajat e kao potporu
projektima u ibeniku. Financiranje gradnje Vjetroelektrane Trtar-Krtolin
strukturirano je prema modelu projektnog financiranja, jer se projekt kreditira
novanim tokom koji sam generira. Rok otplate kredita je 14 godina, a s HEP-om
je sklopljen ugovor o kupoprodaji elektrine energije na rok od 15 godina.
Osim ovih vjetroelektrana, u planu su i novi projekti, odnosno izgradnja jo dvije
vjetroelektrane na Pagu, Novalja 1 i 2, nazivne snage 17,00 MW, jedne u Dubrovakom
primorju, Rudina, nazivne snage 52,5 MW, dvije vjetroelektrane na Visu i jedne kod
Obrovca, a procjenjuje se da u Hrvatskoj ima stotnjak lokacija za vjetroelektrane ukupne
snage oko 600 MW. Na obroncima iarije rovinjska Valalta i njemaki Wallenbron
Projektentwicklung planiraju gradnju 34 vjetroturbogeneratora snage 80 MW, vrijednu 80
milijuna eura. U planu je i gradnja vjetroelektrana kod Senja i Graaca. U razliitim
fazama pripreme, od mjerenja vjetropotencijala do u cijelosti pripremljenih projekata,
danas je vie od 50 vjetroelektrana u Hrvatskoj.

72

5. ENERGIJA SUNEVOG ZRAENJA

Energija Sunca osnovni je pokreta svih klimatskih i ivotnih ciklusa na Zemlji. Stoga je
Sunce predstavljalo centar pravjerovanja brojnih civilizacija. Danas Sunce doivljavamo
kao izvor ugode i kao enormni neiskoriteni potencijal za podmirivanje energetskih
potreba uz minimalan utjecaj na globalno zagrijavanje. Nastavak poglavlja opisuje kako
se odreuje potencijal Suneva zraenja. Potom slijedi opis koritenja Suneva zraenja u
toplinskim i primjenama za proizvodnju elektrine energije.

5.1 Potencijal Suneva zraenja

Energija Suneva zraenja kontinuirano pristie na Zemlju koja se okree oko svoje osi i
oko Sunca. Posljedino imamo dnevne i sezonske mijene snage Suneva zraenja koje
stie do povrine Zemlje. Snaga Suneva zraenja na ulazu u Zemljinu atmosferu, pri
srednjoj udaljenosti od Sunca, iznosi 1370 1 W/m2. Do povrine Zemlje stie otprilike
pola. Ukupno Sunevo zraenje koje doe na Zemlju vrati se natrag u svemir 2. Snaga
koju stvarno na povrini imamo znaajno ovisi o prilikama u atmosferi i o oblacima. Za
grubu ocjenu prosjene snage Suneva zraenja na
povrini zemlje tijekom cijele godine se moe uzeti
vrijednost od skoro 200 W/m2.
Jednostavni raun s povrinom Zemlje okrenutom Suncu
moe ocijeniti godinje dozraenu energiju. Slika sa
strane usporeuje preko volumena kocke energiju Sunca
dozraenu na Zemlju (1) s rezervama primarnih izvora
energije i ukupnom svjetskom potronjom energije (7).
Nedvojbeno je da se radi o enormnim koliinama
energije mnogostruko veim od svih rezervi ugljena (4),
prirodnog plina (3), nafte (5) i urana (6) zajedno. Iznos
trenutno koritene Suneve energije prikazuje najsitnija
kocka broj 2.

Za neku odreenu lokaciju potencijal Suneva zraenja se odreuje mjerenjem i

analitiki.
Mjeriti se moe lokalno ili satelitski.
Analitiki pristup daje
zadovoljavajue rezultate ukoliko je poznat tzv. indeks prozranosti (Kt odreuje
koliko zraenja doe do povrine). Piranometrom (termikim ili poluvodikim) se
mjeri globalna (ukupna), direktna i difuzna (rasprena) ozraenost na horizontalnu
povrinu (gustoa energije - H Wh/m2). Daljnja analitika procjena je nuna zbog
toga to su rezultati mjerenja najee dostupni samo za ukupnu ozraenost i jer
se konverzija Suneva zraenja odvija pod odreenim kutom () u odnosu na
horizontalnu povrinu, a difuzno i direktno zraenje takoer ovise o tom kutu i o
indeksu prozranosti. Dodatno treba voditi rauna i o reflektiranoj komponenti
koja ovisi o direktnoj komponenti, kut i specifinoj konfiguraciji terena.
1

Uslijed blage ekscentrinosti putanje Zemlje oko Sunca i razliite udaljenosto tijekom godine vrijednost
Solarne konstante varira 3,5%. To se moe zanemariti prema ostalim varijabilnim utjecajima.
2
Na putu do povrine Zemlje oko 30% direktno se odbija natrag u svemir (od atmosfere 6%, od oblaka 20% i od
zemlje 4%), oko 19 % apsorbira se u atmosferi (oblaci 3%, atmosfera iznad 16%), a ostatak upije kopno i more.
Iz zemlje i oceana sve se vraa natrag: zagrijavanjem zraka 7%, isparivanjem vode 23% i infracrvenim
zraenjem 21%. Uz prethodne izmjene u oblacima i atmosferi Zemlju na kraju naputa infracrvenim zraenjem
70% Suneve energije.

73

Obraeni podatci su dostupni od razliitih institucija koje integriraju mjerenja

meteorolokih postaja i satelita s analitikom obradom za viegodinja razdoblja i
razliite rezolucije. Svi izvori koji nisu rezultat posebnih mjerenja za konkretnu
lokaciju imaju neodreenost koja moe biti i do 30%. Varijabilnost uslijed
lokalnih vremenskih prilika jo je vea. Neodreenost je manja na razini procjene
za ukupnu godinju ozraenost. Primjer izvora podataka koje je mogue kupiti je
European Centre for Medium Range Weather Forecast (2,5x2,5o i preciznije,
data.ecmwf.int/data). Postoje i podatci koji su slobodno dostupni, npr.: NASA
Surface Meteorology and Solar Energy za razdoblje od 1983-19993 u rezoluciji od
1o, i Photovoltaic Geographical Information System (PVGIS) za mreu od 1 do 2
km. Slika 5.1 prikazuje ilustraciju PVGIS podataka za horizontalnu povrinu.

oujak
lipanj
rujan
prosinac
Slika 5.1. Prosjena dnevna ozraenost na ravnu povrinu [kWh/m2]
Slika 5.2 prikazuje PVGIS podatke sumarno za cijelu godinu uz optimalni kut.
Optimalni kut se takoer treba odrediti za svaku lokaciju.

74

Slika 5.2. Ukupna godinja ozraenost [kWh/m2] za povrinu pod optimalnim

kutom
Prema PVGIS podatcima optimalni kut se za podruje RH kree od 33o na sjeveru do 37o
na jugu. Valja imati na umu da se optimalni kut mijenja tijekom godine zbog prividnog
kretanja sunca 3. Kod fiksnih instalacija je potrebno odabrati optimalni kut za maksimalnu
godinju energiju ili za maksimalnu energiju tijekom slabijih sunanih dana.
Najbolje je rjeenje koje prati kretanje sunca. Time se moe poveati dobivena energija
za 25-40% - vie se postie na praenje Sunca u dvije osi i za sunanije lokacije (Slika
5.3).

Prema PVGIS npr. za Zadar optimalni kut na nivou godine je 36o, a za pojedine mjesece: 45o u oujku, 10o u
lipnju, 41o u rujnu i 66o u prosincu.

75

10

11

12

Slika 5.3. Globalno ozraenje tijekom godine za razne nagibe i za 2-osno

praenje za centralnu Europu [35]
Spektar svjetlosti koja obasjava FN eliju ovisi o debljini i sastavu atmosfere kroz koju
prolazi. Slika 5.4. ilustrira utjecaj stanja u atmosferi (smog i oblaci) na intenzitet.

Slika 5.4. Utjecaj stanja u atmosferi i naoblake na intenzitet Suneva zraenja

tijekom dana
Ovisno o dobu dana, zemljopisnoj irini i godinjem dobu svjetlost do neke toke na
povrini Zemlje putuje kroz deblji ili tanji sloj atmosfere. Koliki je taj put u odnosu na
najkrai izraava se kao omjer mase zraka (AM) 4. Slika 5.5 prikazuje spektar Suneva
zraenja na ulazu u utmosferu i na tlu nakon direktnog prolaza.

AM ' Air Mass, po konvenciji se povrina atmosfere oznaava sa AM=0.

76

Slika 5.5. Spektar Suneva zraenja na ulasku u atmosferu i na povrini Zemlje

[35]
Za procjenu potencijala koritenja Suneva zraenja i preliminarne analize primjene
dovoljni su i ovako relativno grubi podatci. Ogranienje za koritenje Suneve energije u
podnebljima poput naega sigurno nije primarno u dostupnim podatcima o potencijalu.
Vodea Europska zemlja u koritenju Solarne energije je Njemaka gdje je godinja
prosjena ozraenost na optimalnu povrinu ispod 1000 kWh/m2.

77

5.2 Toplinska primjena

Pod toplinskim koritenjem Suneva zraenja podrazumijeva se direktna primjena
za zagrijavanje objekata, grijanje vode ili u novije vrijeme koritenje u rashladnim
ureajima. Toplinska primjena se dijeli jo na pasivnu i aktivnu.
5.2.1. Pasivna arhitektura
Najstariji oblik koritenja energije Suneva zraenja je u pasivnoj arhitekturi. Pasivna
gradnja ponajprije znai da se stambene cjeline i objekti grade tako da se im vie
zagrijavaju kada je tijekom godine hladno i da se to manje zagrijavaju kada je toplije
godinje doba. Ovo je mogue postii zahvaljujui injenici da je kut (deklinacija) pod
kojim se Sunce, u krajevima sjeverno od ekvatora, nalazi tijekom ljeta vei od onoga
preko zime. Pasivno rjeenje predstavlja nadstrenica na junom dijelu nastambe. Ljudi
ovo koriste ve vie od dva milenija. Pasivna gradnja dodatno moe biti u dobroj izolaciji
objekta; zidovima i podovima koji imaju dodatnu masu za akumuliranje topline
(akumulacija preko dana za none potrebe); odgovarajuom izvedbom prozora; dodatnim
izvorom svjetla iz posebnih kanala. Postoje i rjeenja koja strogo gledano nisu pasivna
gdje se moe npr. pomicati pokrov ili dio fasade. Kontrolirana ventilacija takoer
doprinosi uinkovitosti i komforu.
Pretpostavka pasivnoj gradnji je znaajna juna povrina i da nema zasjenjivanja okolnih
objekata. Dodatno treba planirati ureenje oko objekta raslinjem za stvaranje sjene
zelenilom preko ljeta i osiguravanjem zaklona od vjetra preko zime. Slika 5.6 ilustrira dio
navedenih mjera.

Slika 5.6. Primjer pasivne arhitekture (www.inhabitat.com Green Building)

Europska unija planira primjenom pasivne gradnje nadomjestiti 35 Mtoe energije za
grijanje objekata (potrebe za oko 1,5 milijuna domova). Ovo se nastoji ostvariti kroz
definiranje standarda pasivne gradnje, edukacijom i povezano sa poticanjem
uinkovitosti. Premda kompletne uinke pasivne gradnje nije jednostavno valorizirati one

78

nedvojbeno predstavljaju najjednostavniji, najdjelotvorniji i ekonomian nain koritenja

energije Sunca.

5.2.2. Toplinski kolektori

Koritenje energije Sunca preko toplinskih kolektora malo je sloenije od pasivnih rjeenja
ali zato sigurno najisplativije. Rjeenja mogu biti sa i bez aktivnih komponenti te mogu
koristiti zrak ili vodu kao radni medij. Dalje se mogu razlikovati po temperaturi koju
postie radni medij, tako imamo: nisko, srednje i visoko temperaturne primjene.
Najjednostavnija nisko temperaturna rjeenja se koriste za grijanje bazena ili industrijskih
objekata. Izvode se sa cijevima bez pokrova ili sa fasadama koje imaju zrane prolaze.
Najbolji su za temperature do 10 oC iznad okoline (slika 5.7.).

www.re-solutions.org

(NREL)

Slika 5.7. Nisko temperaturni kolektori za grijanje vode u bazenima i za grijanje

prostora

Neto
sloeniji
srednje
temperaturni
kolektori imaju pokrov od stakla te posebne
premaze koji pospjeuju apsorpciju uz
minimalnu emisiju. Koriste se za grijanje
objekata i tople vode. Najbolji stupanj
djelovanja imaju za temperature medija do
50 oC iznad okoline.

Visoko temperaturni kolektori su najsloeniji jer zahtijevaju vakumirane staklene cijevi i

dobru izolaciju. Prednost im je to omoguavaju postizanje temperatura iznad 50 oC, a u
posebnim izvedbama i preko 100 oC. Slika 5.8. prikazuje presjek vakumirane cijevi visoko
temperaturnog kolektora.

79

Slika 5.8. Presjek evakuirane staklene cijevi visoko temperaturnog kolektora

Na kraju 2005. u svijetu je bilo ukupno instalirano 111 5 GWt kapaciteta solarnih
kolektora. Kina 6 sa 52 GWt instaliranih kapaciteta neprikosnoveno vodi, drugi SAD ima
malo vie od 20 GWt, potom slijede Turska Njemaka i Japan sa oko 5 GWt, Australija i
Izrael imaju oko 3 GWt i na kraju vrijedno spomena je da Grka, Austrija i Brazil imaju
oko 2 GWt instaliranih solarnih kolektora. Pored ogromne razlike u instaliranim
kapacitetima jednako je velika razlika u relativnom udjelu pojedinih vrsta kolektora. Tako
Kina jedina ima preko 90% instalirane visoko temperaturne kolektore sa evakuiranim
cijevima. Potom SAD ima preko 90% nisko temperaturnih kolektora bez pokrova
(primarno za grijanje bazena) i tome je slino stanje samo u Australiji. Sve ostale zemlje
(ukljuujui Europu) imaju primarno instalirane srednje temperaturne kolektore sa
pokrovom.
EU trenutno ima instalirano preko 10 GWt, ali polovica od toga u Njemakoj koja ima
dvije treine instalacija zajedno sa Grkom i Austrijom. Planovi 7 su do 2010 ostvariti 100
milijuna m2. Stope rasta koje se ostvaruju potvruju realnost potencijala ovakvog
koritenja Solarne energije.

Modeliranje rada solarnog kolektora se moe promatrati pojednostavljeno sa

modelom koji preuzetu toplinu u mediju (npr. voda) izraava proporcionalno
transmitivnosti pokrova () i apsorptivnosti () apsorbera, a gubitke proporcionalno
koeficijentu ukupnih gubitaka (k W/m2K) i razlici temperature medija prema
okoliu (T). Pojednostavljeno obje topline su proporcionalne faktoru (F) prijenosa
topline izmeu apsorbera i vode. Za kolektor povrine A dobivena toplina Qk u
vremenu t ovisi o ozraenosti prema izrazu 5.1.

Qk = F A [ H - k T t]

(5.1)

Efikasnost kolektora predstavlja omjer dobivene topline i dozraene energije Sunca.

esto se efikasnost kolektora prikazuje u funkciji omjera razlike temperature medija i
5

Prema AEE Intec Solar Heat Worldwide

Kina ima plan da do 2015. sa preko 1500 GWt osigura da oko 25% stanovnitva koristi Solarne kolektore.
7
Pojednostavljeno se uzima da 1 m2 ima potencijal za 0,7 kWh na dan (oko 250 kWh godinje).
6

80

okolnog zraka prema iznosu ozraenosti.

razliite vrste kolektora.

Slika 5.9. prikazuje kretanje efikasnosti tri

www.wbdg.org

Slika 5.9. Efikasnost razliitih izvedbi kolektora u ovisnosti o T i ozraenja

Slike 5.10. i 5.11. prikazuju najei nain koritenja solarnih kolektora: pasivno i
aktivno. Pasivna rjeenja su popularnija, a i primjerenija za sunanija podneblja.

Slika 5.10. Najjednostavnija popularna primjena pasivnog kolektora

81

Solarni kolektor

Izolirane cijevi
Hladna voda
Topla voda

Ispust
Pumpa
Spremnik

Rasteretni
ventil
Pom. grija
vode

Slika 5.11. Aktivna izvedba solarnog kolektora

5.2.3. Hlaenje
Sve su brojniji projekti koji demonstriraju direktnu primjenu Solarne energije za hlaenje.
Za kompletnu dostatnost se razmatraju kombinirana rjeenja sa bojlerima na biomasu.
Stanje razvoja je pred uvoenjem na trite i znaajno smanjenje cijene se oekuje u
iduim godinama. Vanost primjene Solarne energije za hlaenje je u sve veim
potrebama za elektrinom energijom u ljetnim mjesecima i maksimalnom poklapanju sa
njenom dostupnosti.
Solarno hlaenje radi tako da zamjenjuje kompresor, pogonjen el. en., procesom koji
koristi medij za preuzimanje topline s vrlo niskom tokom kljuanja (ispod 0 oC). Ureaj
se sastoji od bojlera, kondenzatora, evaporatora i absorbera. Moe se koristiti amonijak
pod tlakom tako da je teku na sobnoj temperaturi, a potrebni su jo vodik i voda.
Razvijaju se i rjeenja s litij bromidom i vodom.
Hlaenje bez koritenja mehanike energije poznato je jo od poetka prolog stoljea
kada je bilo popularno jer el. en. nije bila dovoljno dostupna za razliku od izvora ostatne
topline. Ovakav nain rashlaivanja se izvodi na apsorpcijski i adsorpcijki naine.

82

5.3 Proizvodnja elektrine energije

Elektrina energija se proizvodi iz energije Sunca na dva razliita naina: posredno preko
toplinskog krunog procesa i direktno koritenjem fotoefekta. Prvi je pristup znatno blie
ekonominosti, ali za drugi pristup postoji vei poticaj i bre se razvija.

5.3.1. Termoelektrane na Sunevu energiju

Termoelektrane na Sunevu energiju se ne razlikuju u osnovi od ostalih termoelektrana u
dijelu koji pretvara toplinsku energiju u elektrinu. Uvijek se primjenjuje desnokretni
toplinski kruni proces koji preko turbine ili nekog drugog toplinskog stroja pretvara
toplinsku energiju u mehaniku i elektrinu preko generatora.
Tri su razliita rjeenja Solarnih termoelektrana relevantna
prema iskustvu i potencijalu za ekonominu primjenu:
parabolina protona, Solarni toranj i parabolini tanjur.
Sve ove termoelektrane koriste primarno direktnu
komponentu Solarnog zraenja i za dostatnu uinkovitost
moraju pratiti kretanje Sunca. Pokraj navedenih rjeenja
zanimljivo je spomenuti i tzv. Solarni dimnjak koji se bazira
na solarnim kolektorima i zranim turboagregatima. Postoje
eksperimentalna rjeenja, ali njihov potencijal za sada
izgleda manji od solarnih termoelektrana. Potrebno je oko
200 m2 povrine za 1 kWe.

Parabolina protona solarna termoelektrana

Rjeenje solarne termoelektrane (STE) s poljem cijevi u fokusu polja linearnih parabolinih
koncentratora ima najvei potencijal za posve komercijalno koritenje. Kumulativno
iskustvo i ukupne probne instalacije daleko premauju sva ostala rjeenja solarnih TE.
Veliko iskustvo sa ovim rjeenjem dolazi od 354 MWe instalacija u Mojave pustinji u
Californiji jo prije 20 godina ini paraboline protoe STE najrazvijenijom tehnologijom.
Relativni zastoj u aktivnostima se mijenja u zadnje vrijeme izgradnjom postrojenja u
panjolskoj, Izraelu i drugdje, ali uz zastoje i nejasnu kratkoronu budunost.
Koncentracijom Suneva zraenja od 75x postiu se temperature radnog medija i do 400
C. Ukupna efikasnost ovisi o specifinoj izvedbi, ali se kree oko 12%.

Solarni koncentratori mogu pratiti Sunce samo u jednoj osi i to je obino istok-zapad.
Kao kruni proces se uobiajeno koristi Rankineov direktni ili posredni. Usklaivanje
dostupnosti energije Sunca i potronje se rjeava toplinskim spremnicima velikog
kapaciteta (otopljene soli). Optimalna snaga postrojenja se rauna na oko 200 MWe
(najvie zbog povrine).
Slika 5.12. ilustrira pilot postrojenje paraboline protone STE i cijevi kroz koju prolazi
medij za preuzimanje topline. Potrebno je oko 20 m2 povrine za 1 kWe.

83

Slika 5.12. Parabolina protona solarna TE 30 MWe Kramer Junction, California

Slika 5.13. prikazuje ilustraciju sheme jednog rjeenja cijele paraboline protone STE
Prikazano rjeenje nema spremnik toplinske energije, ali ima dodatni izvor topline iz
klasinog goriva za poveavanje ukupnog stupnja djelovanja i osiguravanje rada u
trenucima kada nema Sunca.

Slika 5.13. Shema primjera izvedbe paraboline protone Solarne TE s

dogrijavanjem

84

Solarna termoelektrana sa solarnim tornjem

Rjeenje STE sa centralnim tornjem prema kome su usmjerena reflektirajua zrcala vrlo je
slino rjeeno u ostatku postrojenja parabolinoj protonoj izvedbi. Tehnologija sa
centralnim tornjem je neto slabije razvijena.
Ovdje se postiu koncentracije Sunevih zraka do 800x i temperature u tornju do 560 oC
(istopljena duina sol, organske kapljevine ili zrak). Optimalna snaga se procjenjuje u
rasponu od 100 do 100 MWe. Potrebno je oko 20 m2 povrine za 1 kWe. Slika 5.14.
ilustrira pilot postrojenja STE sa solarnim tornjem.

Slika 5.14. Solarni toranj 11 MWe (panjolska, 600 ogledala) i Solar II 10 MWe
California (2000 ogledala, 100 m toranj, 40 M$)

Snaga MW

Slika 5.15. prikazuje pozitivan utjecaj toplinskog spremnika na mogunost pomicanja

proizvodnje el. en. prema potrebama. Vanost toplinskog spremnika je identina kao i
kod protonih parabolinih STE. Kod oba rjeenja najvei utjecaj na ukupnu efikasnost
imaju refleksija sunevih zraka i termodinamika pretvorba.

Slika 5.15. Utjecaj spremnika topline na pomak dostupne el. en.

85

Solarna termoelektrana sa parabolinim tanjurom

Najmanje razvijena od tri opisane STE je izvedba sa parabolinim tanjurima (slika 5.13.).
Ove STE najmanje izgledaju kao uobiajene termoelektrane jer jedna jedinica ima snagu
od 10 do 25 kWe. Kompletan toplinski stroj i generator se nalaze smjeteni u fokusu
tanjura promjera oko 10 m. Uobiajena izvedba je sa Stirlingovim toplinskim strojem
(postoje izvedbe sa mikroturbinama i Braytonovim krunim procesom). Stirlingov motor
ima prednost zbog efikasnosti (i preko 40%), ali problem predstavlja pouzdanost. Ukupna
efikasnost koja se postie iznosi 22% to je bolje od ostalih izvedbi STE Suneva svjetlost
se koncentrira vie od 3000x to predstavlja izazov kod realizacije (skupo). STE sa
parabolinim tanjurom karakterizira velika gustoa snage (oko 55 kW/l). Medij u
toplinskom stroju postie temperature od preko 750 oC.
Znaajna razlika STE sa parabolinim tanjurom u odnosu na ostale izvedbe u jedininoj
snazi odreuje i potencijal za primjenu kao distribuirani izvor el. en. za izdvojene lokacije
i sl.
Trenutno u svijetu postoji vie MWe ukupno instaliranih jedinica u svrhe razvoja i probnog
rada.Postoje planovi za stotine MWe instalacija.

Slika 5.16. Ilustracija izvedbi STE sa parabolinim tanjurom

86

5.3.2. Fotonaponske elije

Pojavu da svjetlost odreene valne duine kada obasjava neki metal (npr. cink ili natrij) iz
njega izbije elektron otkrio je jo Becquerel 1939. Objanjenje ove kvantnomehanike
pojave, kojom se moe proizvoditi elektrinu energiju, dao je Einstein 1905. Prva
moderna izvedba fotonaponske elije, koja iskoritava opisani efekt, ostvarena je 1954. u
Bell Labs.
Prema podatcima za 2006. u svijetu ima 8400 MWe instalirane snage fotonaponskih
elija. EU ima instalirano preko 40% ukupnog svjetskog kapaciteta, a preko 90% toga je
instalirano u Njemakoj.
Fotonaponsko koritenje Suneve energije sa svojim eksponencijalnim rastom od 40%
godinje predstavlja trenutno najbre rastui novi izvor. Ovako veliki rast predstavlja
potencijalni izvor za poremeaje sa dobavom osnovnih sirovina (npr. silicija i indija).
Razvoj i pojavljivanje na tritu novih tehnologija poput tankog-filma, uz solidan stupanj
djelovanja od 10 i vie postotaka, predstavlja nadu da e se potrebe za osnovnim
sirovinama barem dijelom relaksirati.
Najvei proizvoai fotonaponskih elija su redom u Japanu, Europi, Kini i SAD-u. Vodea
tri proizvoaa su Sharp (JP), Q-Cells (DE) i Kyocera (JP).

Slika 5. 17. Najvea FN elektrana sa tankim filmom otvorena 2007. u Njemakoj

(6 MWp, 90000 modula povrine 66775 m2)
Fotoefekt kojim se moe proizvoditi elektrina energije nastaje kada foton dovoljne
energije pogodi elektron u neutralnom p-n poluvodikom spoju. Poluvodi p-tipa ima
slobodne elektrone i nastaje kada se kristal silicija (4 valentna elektrona) dopira 3valentnim elementom, npr. borom, a n-tip ima slobodne upljine (manjak elektrona) i
nastaje dopiranjem silicija 5-valentnim elementom, npr. fosforom. Na spoju ova dva tipa
poluvodia, rekombinacijom elektrona i upljina, nastaje neutralno podruje sa
elektrinim poljem. Da bi foton u sudaru prebacio elektron kroz to polje treba dobiti
najmanje energiju jednaku tom polju. To praktino znai da svi fotoni koji imaju energiju
manju od potrebne ne mogu ostvariti fotoefekt, a svi elektroni koji imaju veu energiju od
potrebne ostvaruju izbacivanje samo jednog elektrona. Razliiti materijali imaju odreeni
iznos energije praga ili zabranjenog pojasa.

Teorijska iskoristivost Suneve svjetlosti za proizvodnju elektrine energije u

fotonaponskoj eliji sa jednim p-n spojem ograniena je energijom praga kristala i
nizom efekata gdje se gubi energija (npr. zagrijavanje i parazitne struje ovisno o

87

temperaturi). Od teorijskog maksimuma za silicij od 28% na 0 oC u laboratoriju je

ostvareno 25%. Praktino se moe postii stupanj djelovanja i preko 50%
kombiniranjem vie p-n spojeva zajedno i drugim naprednim rjeenjima (npr.
kvantne toke i udubljenja) koja iskoritavaju potpunije spektar Suneva zraenja.
Napon i maksimalna efikasnost na fotonaponskoj eliji ovise o energiji praga
poluvodia (Slika 5.18.).

Slika 5.18. Teorijska efikasnost za razne poluvodike materijale i prosjene uvjete

[35]
Strujno naponska karakteristika FN elije je slina onoj poluvodike diode, ali kao izvor
el. en. Za praktine primjene dobro je gledati I-U karakteristiku na nivou modula u koji
se FN elije spajaju. Nain povezivanja FN elija u module ovisi o eljenom izlaznom
naponu i snazi koje se eli postii. Slika 5.19. prikazuje I-U karakteristiku za Si FN eliju.

88

Slika 5.19. Strujno naponska karakteristika FN elije u ovisnosti o snazi Suneva

zraenja i temperaturi [35]
Praktine izvedbe FN elija karakterizira napon otvorenog kruga, struja kratkog spoja te
stupanj djelovanja. Kod instalacije FN modula treba paziti na to da stupanj djelovanja FN
elije pada sa porastom temperature (skoro 0,5% za +1 oC), Slika 5.19.
Vana je injenica da izgled karakteristike FN diode odreuju unutranji otpori i da se
maksimalna snaga na troilu postie samo u jednoj toki. Slika 5.19. ilustrira pomicanje
toke maksimalne snage ovisno o Sunevu zraenju i temperaturi. Tablica 5.1 ilustrira
osnovne podatke za razne vrste FN elija.

Tablica 5.1 Osnovni parametri za odabrane FN elije

Vrsta elije

Uok V

Jks / (mA cm2

)

Monokristalina-Si
Polikristalina-Si
Amorfna-Si
Amorfna-Si, 2 sloja, tanki
film
Cd S / Cu2 S
Cd S / Cd Te
Ga In PAs / Ga As

0,65
0,60
0,85

30
26
15

0,5
0,7
1

20
15
25

%
14- 18
~14
8
8,8
12
10,7
21

Proizvodnja
masovna
masovna
masovna
manje
koliine
manje
koliine
manje
koliine
manje
koliine

Moderne instalacije za FN primjene ukljuuju ureaje za praenje toke maksimalne

snage ovisno o promjeni optereenja i promjeni snage Suneva zraenja.

Slika 5.20. U-I karakteristika za razliita spajanja fotonaponskih elija [35]

89

Kod primjene FN elija razlikujemo tri segmenta: potroaki proizvodi, otona proizvodnja
i rad na mrei. Daleko najvei 8 dio primjene je u neekonominim instalacijama
spojenima na mreu. Sve ostale primjene su ekonomine. Potroaki proizvodi poput
satova i najrazliitijih ureaja imaju svoju dodatnu vrijednost koja opravdava ugradnju FN
elija. Samostalne instalacije zbog izdvojenosti mogu imati ekonomsku opravdanost bilo
u industrijskim primjenama ili u elektrifikaciji udaljenih naselja.
Poticajnim mjerama se stimulira neekonomine FN primjene sa ekolokim i razvojnim
argumentima. Djelovanje ekonomije velikih brojeva ima svoj uinak i cijena FN elija
stabilno se smanjuje. Ovo je posebno izraeno sa ambicioznim ukljuivanjem Kine u
proizvodnju i primjenu FN elija. Referentna cijena FN elije se obino izraava po vrnoj
snazi 9. Za proizvodnju el. en. iz fotonaponskih elija, koja bi bila blizu ekonominosti,
potrebno je viestruko smanjenje cijene vrne snage (otrpilike 4x na ispod 1 /W za cijenu
od 0,1 /kWh).
Uobiajeno samostalna primjena FN panela ukljuuje i ureaj za kontrolu punjenja i
pranjenja baterije za optimalni rad i produljenje ivotnog vijeka baterije.
Za primjene spojene na mrei akumulatori nisu nuni, osim u hibridnom radu, ali je zato
nuan pretvara istosmjernog u izmjenini napon. Ovisno o propisima za mreni
prikljuak potrebno je zadovoljit jo neke dodatne kriterije. Npr. FN instalacija ne smije
napajati mreu kada ostane bez glavnog napajanja. Slika 5.21. ilustrira spoj FN sistema
na mreu.

Slika 5.21. Shema prikljuivanja FN sistema za razliite primjene

Pokraj razvoja proizvodnje veliki potencijal za postizanje ekonominosti proizvodnje el.

en. iz FN instalacija ima internaliziranje eksternih trokova konvencionalnih fosilnih izvora
i preciznije valoriziranje cijene el. en. u razliitim trenutcima. Slika 5.22. ilustrira profil
dostupne Solarne energije i profil potrebe za el. en. tijekom dana.
FN elije predstavljaju jedno od najdinaminijih podruja kada je rije zajedno o
istraivanju, razvoju, proizvodnji i primjeni novih izvora energije.
8
9

Preko 70% FN instalacija godinje bilo spajano na mreu 2002. Danas je to vjerojatno oko 90%.
Vrijednost za 2006. je u razvijenom svijetu blizu 4/W, a u Kini ispod 3 /W.

90

Slika 5.22. Podudarnost Suneve energije i potreba za el. en. tijekom dana

5.4. Zakljuno
Energija Sunca pokraj toga to je u osnovi veine drugih izvora energije ima i
najraznolikije mogunosti za koritenje. Tu je najprije najrasprostranjenija jednostavna
pasivna gradnja i solarni kolektori za ekonomino zagrijavanje.
Slijede Solarne
termoelektrane sa iskustvom i razvijenou blizu po ekonominosti konvencionalnim
izvorima. Na kraju dolaze fotonaponske elije sa mogunou direktne proizvodnje
elektrine energije. Eksponencijalni rast proizvodnje FN elija, uz sve vee ukljuivanje
utjecaja na okoli u cijenu elektrine energije i razvoj trita elektrine energije
predstavljaju podlogu za dugoronu sve bolju perspektivu koritenja energije Sunca.
Kod koritenja energije Sunca treba uzimati u obzir i vrijednosti za poveavanje
energetske sigurnosti te podsticanje ekonomskih aktivnosti uz sve indirektne koristi
(zapoljavanje, manji uvoz energije i dr.).

91

6. GEOTERMALNA ENERGIJA
Svrstavanje geotermalne energije u obnovljive izvore opravdano je u irem
smislu. Energija unutranjosti Zemlje nije obnovljiva, ali je ima toliko da za
praktine primjene njeno eventualno iscrpljivanje nije vano.
Povezanost
geotermalne energije sa krutim, tekuim i plinovitim tetnim tvarima zahtjeva
zatvoreni pristup koritenju da bi se osigurao relativno mali tetni utjecaj na
okoli.
Nastavak sadri objanjenje prirode i porijekla geotermalne energije. Slijedi procjena
geotermalnih resursa. Nakon toga opisani su naini koritenja geotermalne energije:
direktno zagrijavanje i proizvodnja elektrine energije. Poseban osvrt je dan na
specifinosti vezane za postrojenja u kojima se proizvodi elektrina energija. Navedena
je i procjena resursa te stanje koritenja kako za svijet openito tako za Hrvatsku
specifino.

6.1 Porijeklo i priroda geotermalne energije

Gravitaciona energija i zaostala toplina od formiranja Zemlje te radioaktivni raspad
rezultirali su enormnom unutranjom kalorikom energijom Zemlje. Procijenjena
temperatura unutranje jezgre od oko 4000 oC, na dubini od 6370 km, postupno opada
do samo nekoliko stupnjeva na povrini zemlje (uz znaajan doprinos Suneve energije).
Zemljina kora debljine oko 30 km pliva na omotau oko vanjske i unutranje jezgre.
Ponaanje unutar jezgri je relevantno za magnetske polove Zemlje, a dinamika omotaa
utjee na vulkanske erupcije i velike potrese. Za koritenje geotermalne energije od
vanosti je samo Zemljina kora i to posebno na mjestima gdje se dodiruju tzv. tektonske
ploe. To je stoga to ne postoji tehnoloka mogunost pristupa veim dubinama. Granice
tektonskih ploa predstavljaju mjesta velikog rizika od aktivnih vulkana, potresa i dobar
potencijal za koritenje geotermalne energije.

Slika 6.1. Tektonske ploe, aktivni vulkani i geotermalni izvori (UiB, Institutt for
geovitenskap)

92

Potencijal nekog podruja za koritenje geotermalne energije grubo se moe ocijeniti

preko temperaturnog gradijenta ispod povrine zemlje. Prosjean porast temperature
iznosi manje od 30 stupnjeva Celzijevih na 1 km. Podruje sa posebno dobrim
potencijalom za koritenje geotermalne energije ima porast temperature oko 100 oC na 1
km.
Meutim, kod dobrih izvora gdje se geotermalna energija i koristi porast
temperature moe biti i vii. Temperaturni gradijent slui samo za pojednostavljeni prikaz
jer je stvarno kretanje temperature ovisno o prirodi geotermalnog izvora i sastavu tla.
Potencijal za koritenje geotermalne energije ovisi o dubini na koju treba buiti, sastavu
tla i prisutnosti te stanju vode.

Kapacitetom unutranje kalorike energije prednjae najtee iskoristive suhe

vrue stijene. Dostupne temperature se kreu izmeu 150 i 300 oC na
dubinama od 2,5 do 6 km. Najvei problem koritenju predstavlja preuzimanje
toplinske energije. Da bi se preuzela toplina potrebno je dovesti medij (npr. vodu)
i ostvariti kontakt sa vruim stijenjem. Postoje razne ideje o stvaranju pukotina, ali
sve je jo uvijek u istraivanju.

Slika 6.1.a Porast srednje temperature u ovisnosti o dubini prema [37]

93

Na drugom mjestu po kapacitetu i potencijalu koritenja su geotermalni izvori na

velikim dubinama sa vodom pod velikim tlakom. Na dubinama od 2,5 do 9 km
dostupne su temperature od oko 160 oC sa tlakovima preko 100 MPa. Pored
problema sa velikim tlakom smetnju predstavlja i velika slanost (4-10%).
Potencijal za kombinirano koritenje predstavlja zasienost prirodnim plinom volumno pet puta vie plina (najvie metana). Za iskoritavanje ovog potencijala
jo uvijek nedostaju tehnoloka rjeenja.
Trenutno se koriste samo izvori do dubina od 5 km sa parom ili vodom na
manjim tlakovima (do 0,8 MPa). Temperature su u rasponu od 90 pa sve do
preko 300 oC. Vee vrijednosti su rjee. Najpoeljniji su rjei iskljuivo parni
izvori (npr. Geysers SAD i Larderello Italija) gdje para izlazi na temperaturi od oko
200 oC. Brojniji su izvori vode gdje voda izlazi sama ili se mora pumpati.
Koritenje izvora vode i pare na niim tlakovima ne zahtjeva posebnu tehnologiju
za buenje. Ipak, postrojenja moraju raditi u uvjetima velikih koncentracija
otopina (i preko 25000 ppm).

6.2 Geotermalni resursi

Koritenjem
podataka
dobivenih
buenjem,
satelitskim snimanjem i modeliranjem mogue je
procijeniti geotermalne resurse. Pri tome najvaniji
su podatci o temperaturama, koliini vode/pare te
o sastavu tla na nekom podruju. Geotermalne se
resurse moe klasificirati prema temperaturi: nisko
temperaturni (ispod 90 oC), visoko temperaturni
(preko 150 oC), a srednje temperaturni izmeu.
Temperature odreuju mogunosti koritenja i
naine primjene. Samo visoko temperaturni izvori
se smatraju ekonominim i praktinim za
proizvodnju elektrine energije.
Procjena resursa se uobiajeno posebno iznosi za
proizvodnju elektrine energije i za direktno
koritenje toplinske energije. Dodatno se uzima u
obzir sadanje stanje tehnologije i predvidivo
unapreivanje. Slike 6.3 i 6.3a koje slijede
ilustriraju podloge za procjenu geotermalnih
resursa u Europi i Hrvatskoj. Procjene su rezultat
kombiniranja podataka dobivenih stvarnim buenjima i modeliranjem uz pretpostavke o
sastavu tla.

Slika 6.2. EU geotermalni potencijal (za suhe vrue stijene na 5 km dubine)

Najkonzervativnija procjena svjetskih resursa geotermalne energije prema (Cataldi 1999
[23]) iznosi 5000 EJ, od toga se smatra 10% potencijalno iskoristivim za 100 godina. Uz
pretpostavku da je 75% ekonomski iskoristivo i da je 33% visoko temperaturnih izvora
dobije se potencijal od 670 EJ godinje za direktnu primjenu i 1,2 EJ godinje za
proizvodnju elektrine energije (uz faktor optereenja od 82% to je 46 GWe snage).

94

Puno optimistinija procjena prema (Stefansson 2002 [24]) polazi od iste procjene
geotermalnih resursa, ali bez pretpostavke o iscrpljivanju. Uz sline ostale pretpostavke,
bez umanjivanja od 25% za ekonomsku neiskoristivost, dobije se vie od 125 puta vea
procjena za proizvodnju elektrine energije i direktno koritenje.

Slika 6.3. Geotermalni potencijal u Hrvatskoj

Za Republiku Hrvatsku najprije treba naglasiti da pola zemlje nema nikakav geotermalni
potencijal dok pola predstavlja potencijal. Tako, dok juni dio zemlje ima ispodprosjeni
temperaturni gradijent (manje od 20 oC/km) na sjeveru je temperaturni gradijent iznad
prosjeka (oko 50 oC/km sa varijacijama na posebnim lokacijama). Na temelju podatak iz
stvarnih buotina (oko 50 napravila INA) na dubinama od nekoliko km poznato je da
potencijalni izvori imaju temperature vode od 40 do 170 oC. Prema tome se procjenjuje
da je ukupni potencijal za proizvodnju elektrine energije skoro 50 MWe i direktno
koritenje preko 800 MWt. Uz pretpostavku o faktoru optereenja za proizvodnju el.
en.od 80% to predstavlja potencijal za 0,35 TWh godinje. Za direktno koritenje to je
potencijal od oko 7 TJ godinje.

95

6.3. Direktno koritenje geotermalne energije za grijanje

Najjednostavniji i najperspektivniji nain iskoritavanja geotermalne energije predstavlja
direktno koritenje toplinske energije za razliite namjene u turizmu, poljoprivredi,
industriji i komunalnom grijanju.
Direktno koritenje moe biti samostalno ili
kombinirano. Kombinirati se moe sa drugim (konvencionalnim) nainima proizvodnje
toplinske energije ili sa proizvodnjom el. en. iz geotermalnog izvora. Tablica ispod
ilustrira neke mogue direktne primjene geotermalne energije. Dodatni primjeri za
direktnu primjenu su npr.: prerada mesa (od 60 do 95 oC), proizvodnja sira (od 40 do 95
o
C) i suenje itarica (od 50 do 150 oC).

Tablica 6.1 Direktne mogunosti koritenja geotermalne energije prema

temperaturi izvora
T
[ C]
160
140
o

Direktno koritenje geotermalne energije (ilustracija nekih primjena)

120
100
80
60
40
20
Svjetski kapaciteti za direktno koritenje geotermalne energije procjenjuju se na 15 GWt
instalirane snage i 191 PJ koritene topline godinje (2000.). EU je u 2006. direktno
iskoristila skoro 90 PJ (ukljuujui toplinske pumpe) s 9 GWt instaliranih kapaciteta.
Direktna primjena je najvea za grijanje i odmah potom slijede kupalita, staklenici,
ribogojstvo te industrija. Svaka zemlja ima svoje specifinosti ovisno ne samo o
geotermalnom potencijalu ve i o brojnim drugim faktorima. Island je poseban primjer
stoga to za ukupne potrebe primarne energije koristi oko 55% geotermalnu energiju
(121 PJ, 2005.). Na prvom mjestu je grijanje (oko 60% ukupne koritene GE), a zanimljivo
je koritenje za otapanje snijega i leda u naseljima.
Hrvatska najvie direktno koristi geotermalnu energiju za toplice i ljeilita (oko 114 MWt
instaliranih kapaciteta), a manji dio za zagrijavanje (oko 37 MWt). Potencijal je znaajan
za poveavanje koritenja za toplice i komunalno grijanje. Veliki je potencijal za Hrvatsku
primjena u poljoprivredi (proizvodnja u staklenicima), uzgoju riba te industriji (posebno
prehrambenoj). Potencijalno vano iskustvo u ovom smjeru e predstavljati izgradnja i
koritenje lokacija Velika Ciglena i Lunjkovec-Kutnjak gdje se planira, uz zdravstvenu i
turistiku namjenu, direktno koristiti toplinu za suare, proizvodnju povra, uzgoj
ukrasnog bilja, komunalno grijanje te jednim dijelom i proizvodnju elektrine energije.
Mogunost pumpanja topline iz okoline koritenjem lijevokretnog krunog
termodinamikog procesa esto se primjenjuje za grijanje (i hlaenje) u razvijenom
svijetu. Tzv. toplinske pumpe esto se spominju zajedno sa geotermalnim izvorom
energije. Dok se vanjska prosjena mjesena temperatura zraka, za nae kontinentalno

96

Koritenje toplinskih pumpi u razvijenom

svijetu na daleko je veoj razini od situacije
u Hrvatskoj. To se najprije odnosi na
pojavu
jeftinijih
klima
ureaja
sa
mogunou crpljenja topline iz zraka koje
imaju
relativno
mali
koeficijent
djelotvornosti. No, faktor preobrazbe je
konstantniji i bitno bolji kod primjena sa
koritenjem toplinskog spremnika u zemlje
(nekoliko metara ispod povrine).

Dubina ispod povrine (m)

podruje, kree u rasponu od -5 do +25 oC temperatura tla ostaje priblino konstantna

(ovisno o podneblju od 6 do 8 oC) tijekom cijele godine ve na dubini od 8 do 10 m.
Razlika prema zraku je iskoristiva i na dubini od 2 m gdje je godinji raspon od 3 do 10
o
C za suho tlo i par stupnjeva ire za vlano
tlo. Takav odnos temperatura u tlu i
Srednja
temp. u zemlji
potrebne unutranje temperature u kui ili
zgradi predstavlja potencijal za isplativo i
racionalno
zagrijavanje
(hlaenje)
s
koeficijentom djelovanja od 3 do 6 (omjer
dobivene toplinske energije i uloene el.
en.). Ukupna djelotvornost ovisi pokraj
konstantne manje razlike temperatura i o
koritenoj tehnologiji a posebno o
Zima
Ljeto
konkretnoj izvedbi (horizontalno, vertikalno,
podzemne vode i drugo).

Temperatura tla (oC)

Lagano suho tlo
Prosjeno tlo
Vlano tlo

Slika 6.4 Tipina varijacija temperature

tla [38]

Potroai

Geotermalna
toplana

Povratna
buotina

Proizvodna
buotina

Nalazite

Slika 6.5 Osnovni izgled geotermalnog postrojenja za komunalno grijanje [35]

97

6.4. Koritenje geotermalne energije za proizvodnju elektrine

energije
Proizvodnja elektrine energije koritenjem geotermalnog izvora u principu je slina
klasinoj konverziji unutranje kalorike energije iz uobiajenih izvora toplinske energije
(npr. ugljen). Slinost prestaje kada je rije o injenici da treba otkriti dobro geotermalno
nalazite i da je za to potrebno napraviti buotinu (ili vie njih) od nekoliko km. Dodatno,
kod geotermalnih izvora vrlo su rijetki sa parametrima medija blizu parametara klasine
termoelektrane.
Trenutno se u svijetu koristi skoro 9 GWe 10 instalirane snage geotermalnih elektrana
(2005.) to predstavlja 0,2% ukupnih svjetskih kapaciteta za proizvodnju el. en. Prosjeni
faktor optereenja iznosio je preko 70% i te su elektrane proizvele skoro 55 TWh el. en..
Europska unija ima ukupno 870 MWe instalirane snage geotermalnih elektrana (2007.)
koje proizvode vie od 9 TWh el. en. (prosjeni faktor optereenja 77%).
Najkvalitetniji geotermalni izvori daju suhu paru visoke entalpije (temperature oko 240
C) na ulazu u postrojenje. Takva postrojenja se po svojoj izvedbi i snazi (reda 100 MW)
ne razlikuju znaajno od klasinih termoelektrana. Specifinost su centrifugalni separator
neistoa prije turbine i parni ejektor za uklanjanje nekondezibilnih plinova (do 10%
mase; CO2, NH4 i H2S) iz kondenzatora. Za smanjivanje potrebnog rashladnog protoka
tlak u kondenzatoru je relativno visok (~135 kPa) i to, uz relativno male temperature,
dodatno umanjuje termiki stupanj djelovanja prema klasinim postrojenjima. Na svijetu
ima malo primjera koji koriste izvore suhe pare (Lardarello 11 u Italiji, Matsukawa u
Japanu, Geysers u SAD i Kamojang na Javi). Cijena ovakvih postrojenja sa buotinama
dvostruko je iznad cijene konvencionalnih (oko 2000 /kW).
o

Srednje dobri i najee koriteni geotermalni izvori daju na izlazu mokru paru.
Temperatura fluida je preko 200 oC s velikim salinitetom (do 280e3 ppm). Separiranje
pare se odvija u jednom, dva i rjee tri stupnja. Broj stupnjeva se poveava za bolji
ukupni stupanj djelovanja kod loijih izvora. Kombinirani proces proizvoenje el. en. i
topline se koristi umjesto trostruke separacije pare. Cijena ovakvih postrojenja otprilike je
30% vea od onih sa suhom parom. Elektrane sa mokrom parom su manjih snaga (1050 MWe) i koriste se u SAD, Japanu, Novom Zelandu, Meksiku i na Islandu.
Ponajbolja nalazita u Hrvatskoj dovoljno su dobra samo za koritenje najmanje
djelotvornih i najskupljih postrojenja za konverziju geotermalne energije u el. en. s
binarnim ciklusom.
Ta se postrojenja slue Rankineovovim krunim procesom, s
organskim medijem (npr. amonijak, propan, izobutan ili freon 12), a toplina iz buotine
prenosi se preko izmjenjivaa u kruni proces. Binarni ciklus se koristi za buotine koje
daju medij na temperaturi od 100 do 200 oC. Radni medij stoga mora imati nisku
temperaturu isparivanja. Ovakva postrojenja imaju najmanje snage (do 10 MW).
Njihova prednost je u odvajanju turbinskog dijela (krunog procesa) od medija iz izvora i
time smanjivanje korozije i taloenja. Uobiajeno za ovakve primjene su potrebne pumpe
u proizvodnoj buotini (za spreavanje isparivanja medija u nalazitu). Cijena binarnih
geotermalnih postrojenja sa buotinama se procjenjuje na oko 3000 /kW. Njihova
10

Od ukupno 23 zemlje koje proizvode el. en. iz geotermalne energije vodei su Filipini (1900 MWe), SAD
(1850 MWe), Meksiko (1000 MWe), Italija (700 MWe), Japan (600 MWe), Novi Zeland (400 MWe), Island
(200 MWe) i Costa Rica (150 MWe)
11
Prva termoelektrana na geotermalnom izvoru sagraena je u Larderellu u Toskani 1904.

98

Organska para

termodinamika efikasnost iznosi oko 8% (kod boljih rjeenja i parametara nalazita i do

15%). Slika 6.6 prikazuje shematski postrojenje s binarnim ciklusom.

Organska
tekuina

Slika 6.6. Shematski prikaz binarne geotermalne elektrane

Na spomenutoj lokaciji Lunjkovec-Kutnjak planira se izgraditi binarno postrojenje koje e
koristiti mjeavinu vode i amonijaka u turbinskom krugu. Temperatura geotermalne vode
je 140 oC, a protok od 53 do 70 l/s. Na povratku temperatura vode bit e manja od 70
o
C. Snaga elektrane na pragu e iznositi od 1,85 do 2,47 MW ovisno o protoku.
Oekivana efikasnost, uz faktor optereenja 90%, je 13%. Ovako visok stupanj djelovanja
za tako nisku temperaturu nalazita ostvaruje se tzv. Kalina ciklusom. Slika 6.7 prikazuje
prednost Kalina ciklusa sa mjeavinom vode i nisko-temperaturno hlapljivog medija u
usporedbi sa ciklusom koji koristi jedan medij (Rankineov). Mjeavina isparava na
promjenjivoj temperaturi i to osigurava bolji prijenos toplinske energije, u izmjenjivau
topline izmeu turbinske strane i strane geotermalnog izvora, to rezultira boljom
efikasnou.
Postoje i kombinirana rjeenja sa dvije turbine gdje jedna radi na separiranu paru, a
druga na organski medij. Npr. elektrana Puna na Hawaii-ma snage 30 MWe ima 10
modula na kombinirani ciklus spojenih na jedan generator (315 oC na 0,1 MPa).
Na kraju za poveavanje snage i poboljavanje termodinamikog stupnja djelovanja
zanimljiva su hibridna rjeenja. Dodatni izvor toplinske energije predstavljaju fosilna
goriva ili biomasa. Jedno rjeenje je da se geotermalnom toplinom predgrijava pojna
voda ispred generatora pare. Drugo rjeenje koristi konvencionalno gorivo (ili biomasu)
za pregrijavanje pare prije ulaska u turbinu.
Za ekonominost geotermalne elektrane iznimno je vana dugotrajna iskoristivost
nalazita. Steena iskustva i prouavanje pokazuju da se moe raunati na 50 do 100
godina ekploatacije. Cijena koritenja se smanjuje i blizu je konkurentnosti fosilnim
gorivima (4-8 c/kWh) dijelom i standardizacijom i modularnou koritene opreme.

99

Slika 6.7. Unaprijeeni prijenos topline sa mjeavinom vode i drugog medija

6.4. Zakljuno
Sastav vode/pare koja dolazi iz geotermalnog nalazita zasien je agresivnim plinovima i
tvarima koje stvaraju naslage na dijelovima postrojenja i potencijalno predstavlja prijetnju
okoliu. Razvoj tehnologije smanjuje cijenu rjeavanja navedenih problema, a primjena
zatvorenog ciklusa uva okoli. Vaan uvjet za to je vraanje iskoritenog medija u
nalazite. Ukoliko se sve opasne tvari vrate u nalazite ili na drugi nain zbrinu jedini
problem po okoli ostaju stakleniki plinovi. To se primarno odnosi na CO2, metan i
slino. Isputanja CO2 su skoro 10 puta manja u odnosu na konvencionalnu
termoelektranu na ugljen (100 kg CO2/MWh). Metan i drugi slini plinovi se mogu
koristiti ili spaljivati.
Prema svemu izgleda da je geotermalna energija obnovljivi izvor koji nema problema sa
nestalnou. Ogranienje predstavlja injenica da se moe koristiti samo na mjestu gdje
je nalazite. Ovo je veliki problem za direktno koritenje i potencijalno problem za mjesta
koja nisu u blizini el. en. mree.
Trenutna razina koritenja geotermalne energije u raskoraku je sa potencijalom. Glavna
prepreka je u relativno velikim kapitalnim ulaganjima (istraivanje nalazita kota i preko
20% investicije). Za pretpostaviti je da e daljnje poskupljenje fosilnih goriva i nastojanje
da se smanje ukupne emisije staklenikih plinova poveati koritenje geotermalne
energije. Zemlja poput Hrvatske sigurno ne moe rijeiti pitanje proizvodnje el. en.
koritenjem geotermalne energije, ali moe potraiti mogunost za dodatne ekonomske
efekte posebno u direktnoj primjeni.

100

7. ENERGIJA POLOAJA VODE

Energija poloaja vode obnovljiva je zahvaljujui Sunevoj energiji koja
neprestano odrava hidroloki ciklus. Uobiajeno je razliito vrednovanje velikih i
malih hidroelektrana kada je rije o utjecaju na okoli. Premda sveobuhvatna
istraivanja nisu dostupna uvrijeen je pogled da se koritenje energije poloaja
vode u malim postrojenjima smatra ekoloki prihvatljivijim. No, i za velika
postrojenja se smatra da je njihov viestruki negativni utjecaj na okoli
nadomjetava doprinos smanjenju emisije staklenikog plina CO2.
Ovo poglavlje u nastavku opisuje prirodu i resurse energije poloaja vode kako u
svijetu tako i u Republici Hrvatskoj. Opisano je stanje i trend koritenja malih
hidroelektrane (MHE). Potom su iznesene glavne znaajke za MHE. Na kraju je
dan opis ee koritenih vodnih turbina i generatora s napomenama o nainu
prikljuivanja MHE na el. en. mreu.

7.1. Hidroenergetski resursi

Koliina vode i iskoristiv pad odreuju potencijal za koritenje energije poloaja vode.
Padaline i tlo (konfiguracija i sastav) odreuju obje znaajke. Uobiajeno je za neki
vodotok prikazivati srednju vrijednost protoka u ovisnosti o nadmorskoj visini (tzv. Q-H
dijagram). Za neku konkretnu lokaciju od znaaja je poznavati vjerojatno trajanje
odreenog protoka vode i iskoristivi pad. Krivulja trajanja protoka nastaje iz mjerenja ili
iz procjene. Samo dugotrajna mjerenja protoka mogu dati pouzdane podatke zbog velike
varijabilnosti uslijed uobiajenih klimatskih varijacija. Slika 7.1 ilustrira krivulju protoka i
krivulju trajanja protoka.

Q krivulja protoka

QT krivulja trajanja protoka

Slika 7.1 Krivulja protoka kroz godinu i krivulja trajanja protoka

Poznavanjem ili procjenom trajanja protoka i iskoristivih padova mogue je
procijeniti hidroenergetske resurse. Uobiajeno se HE resursi dijele na ukupni
(teorijski), tehniki i ekonomski iskoristive. Tehniki potencijal je nekoliko puta
(npr. 3x) manji od ukupnog i neto vei (npr. 30%) od ekonomskog. Konanu

101

iskoristivost odreuju ekoloki, ekonomski i drutveni faktori zbog kojih danas

gotovo da vie i nema daljnjeg koritenja HE u velikim postrojenjima razvijenih
zemalja.
Slika 7.2 ilustrira veliku varijabilnost protoka rijeke tijekom godine i jo veu kroz
vie godina. Ovisno o vremenu topljenja snijega kod niih planinskih podruja
vrni protok se pojavljuje tijekom proljea, a kod viih tijekom ljeta. Varijabilnost
protoka ima znaajan utjecaj na mogunost proizvodnje el. en. i ekonominost
postrojenja. Posebno kada je mogunost akumuliranja vode mala kao kod MHE.

Slika 7.2 Promjene srednjih mjesenih protoka kroz vie godina primjer
Rockenau/Neckar (lijevo) i Maxau/Rhine (desno) iz [35]
Ukupni tehniki potencijal (u TWh) je najvei za Aziju (6940), a za ostale kontinente:
Juna Amerika 2800, Afriku 1810, Sjeverna i Srednja Amerika 1815, Europa 1210 te
Australoazija i Oceanija 310 TWh. Iskoritenost potencijala je najvea (u TWh) apsolutno
u Aziji (810), a relativno u Europi (625) i Sj. i Sr. Americi (760). Juna Amerika koristi 510
TWh, Autrolazija i Oceanija koriste 105 TWh, a Afrika 120 TWh (relativno najmanje),
[8]. 12 Ukupno se u svijetu godinje proizvodi skoro 3000 TWh elektrine energije iz preko
1000 GW HE. To predstavlja skoro 20% ukupne proizvodnje el. en. Samo pet zemalja
pored Hrvatske proizvodi oko 50% 13 ili vie el. en. iz HE.

12

Varijabilnost proizvodnje iz HE je ovdje zanemarena.

To su Norveka 99%, Brazil 83%, Venezuela 71%, Kanada 57% i vedska 40% (za HR to je postotak vlastite
proizvodnje bez uvoza).

13

102

Hrvatska je imala 2006. instalirano preko 50% kapaciteta za proizvodnju elektrine

energije u hidroelektranama (2056 MW, prema [36]) iz kojih se proizvodi godinje oko
61 TWh ovisno o hidrologiji.
Male HE se definiraju prema snazi i do 25 MW. Sve vie prihvaena granica je 10 MW 14.
Prema podatcima za 2005. u svijetu je instalirano oko 66300 MW 15 malih HE. Male HE
proizvode ukupno skoro 2% el. en. (najvie od svih tzv. novih obnovljivih). Od svih
instaliranih MHE preko 20% je izgraeno u EU 17400 jedinica, a oko 60% u Aziji.
Smatra se da je u EU iskoriteno oko 60% ekonomski isplativih resursa.
Hrvatska ima u pogonu 15 MHE ukupne snage 24 MW to predstavlja oko 15%
procijenjenih ekonomski isplativih resursa. Samo 4,083 MW u MHE nije u sastavu HEP
grupe (etiri MHE snage od 1,64 MW Roki Slap do 8 kW abranka [36]).

14

Postoje i dodatne podjele za najnie snage, npr.: nekoliko, desetak ili 100 kW piko, mikro i mini HE.
No, npr. u vicarskoj je sve ispod 300 kW mala HE
15
Oko 80% MHE u EU je izmeu 1 i 10 MW snage.

103

7.2. Snaga i energija HE

Osnovna razmatranja vezana za snagu i energiju HE se ne mijenjaju s veliinom
postrojenja. Snaga i energija koju nosi sa sobom promjena poloaja vodene mase moe
se izraziti preko Bernoullijeve jednadbe za jednodimenzionalno stacionarno strujanje bez
vrtloenja ukljuujui trenje preko iznosa gubitaka. esto se u hidromehanici koristi
Bernoullijev izraz u kome su svi elementi izraeni preko visina:

p
c2
+ h +
+ hr
2g
g

p
g

gdje je:

= konst.

[m]

visina tlaka,

c2
visina brzine (kin. en.),
2g

(7.1)

h geodetska visina,
hr

visina gubitaka.

Praktino je sve gubitke prikazati kroz gubitke visine ili stupanj djelovanja. Energija vode
ovisi o promjeni poloaja i o djelotvornosti pretvorbe. Posebno je zanimljiv izraz za
energiju (i snagu) koji sadri protok vode. Izraz 7.2 prikazuje energiju promjene poloaja
vode iz kojeg se moe odrediti raspoloiva snaga u funkciji protoka i neto pada (visine,
izraz 7.3).
t

W = mgh = Av ghdt

(7.2)

P=

dW
= Avgh = Q = Av = Qgh
dt

(7.3)

Znamo li stupanj djelovanja za neku HE pri odreenom protoku i neto visini moemo
izraunati njenu snagu:

P = g u Qh = 9,81 u Qh

[kW ]

(7.4)

Vano je naglasiti ovisnost neto visine o protoku obzirom na profil ispred i iza zahvata HE
te ovisno o biolokom minimumu i preljevu. Slika 7.3 ilustrira krivulju trajanja snage HE
u ovisnosti o protoku kroz postrojenje, padu i ukupnom protoku. Slika ukljuuje i ovisnost
stupnja djelovanja o protoku koji odreuje produkt stupnjeva djelovanja vezanih za
gubitke na zahvatu, dovodu i odvodu, te za gubitke u turbini. Najznaajniji gubitci u
turbini ovise o vrsti turbine i to je u nastavku dodatno opisano. Snagu HE, kod pojedinog
protoka, mogue je stoga precizno odrediti samo ako se poznaju navedene ovisnosti
gubitaka o protoku. Raunanje ukupne energije je prema tome integral snage kroz
odreeno vremensko razdoblje:
t

W = 9,81 Qhdt
0

(7.5)

Kod prorauna ukupne energije mogu se postavljati razliita pojednostavljenja,

kod kojih treba uzeti u obzir da je HE uvijek dimenzionirana za neku nazivnu
snagu odnosno da ima instalirani odreeni protok (toka nazivnih parametara u

104

Snaga P, pad h

Protok Q

ilustraciji dolje). Raunanje snage i energije HE sa protokom koji premauje

instaliranu vrijednost daje krive rezultate.

Slika 7.3 Ilustracija krivulje trajanja snage u ovisnosti o protoku kroz postrojenje,
padu i ukupnom protoku

105

7.3. Hidroelektrane
Koritenje energije poloaja kao izvor mehanike energije (za mlinove, navodnjavanje,
pilane, kovanice i drugo) poznato je stoljeima prije novog doba. Pred kraj 19. st. po
prvi puta 16 je koritena energija poloaja vode za proizvodnju el. en. Moe se rei da su
male HE nakon 125 ponovo postale zanimljive.
Mala HE moe sadravati sve elemente koje ima veliko postrojenje. Razlika je najvea u
znatno manjoj potrebi za ekstenzivnim hidrolokim i topolokim studijama te u relativno
malom obimu potrebnih graevinskih radova. Ovo posebice vrijedi za male protone HE,
ali znaajno je i kod rjeenja s akumulacijom.
Razlog navedenih razlika dijelom je u manjem koritenju protoka, a dijelom i u
mogunosti primjene inovativnih fleksibilnih rjeenja. Primjerice dovodni kanal se moe
probuiti kroz zemlju, a prepreka u vodotoku moe biti gumena i adaptivna za razne
protoke.
Slika 7.4. ilustrira raznolikost mogunosti izvedbi malih HE.

Slika 7.4. Mogue izvedbe malih HE

Za sve izvedbe potrebni su zahvat, dovod, postrojenje i odvod. Ovisno o specifinosti
izvedbe potrebna je pregrada (brana), vodna komora, tlani cjevovod, zatita od
hidraulikog udara te zaustavni ventili.
Postrojenje se uvijek sastoji od turbine,
16

Prve HE: Bavarska 1876., Brazil 1Sj. Irska 1883 (39 kWe za el. vlak),

106

generatora el. en., rasklopnog postrojenja te sustava kontrole, zatite i nadzora cijele
MHE.
Pregrada ili brana za MHE se najee izvodi tako da osigura minimalni utjecaj na tok
vode i ivot u njoj. Zanimljiva su tzv. kombinirana rjeenja od gume i sl. gdje se veliina
pregrade mijenja koliinom napuhanog zraka ili vode. Sva rjeenja brana trebaju imati
posebno izvedene mogunosti reguliranja preljeva i ienja nakupina sitnih i krupnih
naslaga na reetkama kod zahvata vode. Kod izvedbi gdje se ne odrava konstantan pad
pregrade se mogu izvesti bez pokretnih dijelova.
MHE mogu biti izvedene (ovisno o padu) kao nisko (do 20 m), visoko tlane (preko 100 m)
i srednje (izmeu). Prema tome kako su postavljene u odnosu na rijeni tok MHE mogu
biti protoe i derivacijske. Ova podjela je identina kao i za velike HE.

Odreivanje gubitaka dovoda

Na putu od zahvata do turbine potencijalna energija vode dijelom se izgubi
uslijed nepovratljivih procesa. Za strujanje u kanalu ili cijevi vrijedi Bernoullijeva
jednadba preko koje se mogu izraziti gubitci. Kod primjena se koristi praktian
Darcy-Weisbach izraz koji prikazuje gubitke pada u ovisnosti o duljini i promjeru
dovoda, brzini protoka i faktoru f :
hg = f

l v2
D 2g

(7.6)

Gubitci se odreuju tako da za odreeni dovod znamo brzinu protjecanja vode i

faktor f 17. Ovaj faktor se moe izraunavati prema podatcima proizvoaa i
karakteristikama izvedbe cijevi ili kanala u ovisnosti o brzini protoka.

Pomone MHE
Postrojenja za proizvodnju el. en. koja se ugrauju npr. u vodovodne ili
kanalizacijske sustave naziva se pomonim MHE. Tu se mogu ubrojiti i postrojenja
ugraena u sustave za regulaciju vode kod obrane od poplava ili u pomonim
odvodima kod derivacijskih HE.

17

Kod Darcy-Weisbach izraza za gubitak tlaka (mnoenje gornjeg izraza sa g/) f je koeficijent za laminarni ili
turbulentni protok. Kakav je protok odreuje Reynoldsov broj (omjer brzine, promjera cijevi i gustoe s
koeficijentom viskoziteta). Protok je laminaran sve dok Reynoldsova broj ima vrijednost ispod 2000, kod
vrijednosti iznad 3000 protok je turbulentan, a izmeu nestabilan.

107

7.4. Turbina i generator male HE

Turbina i generator predstavljaju dvije najvanije aktivne komponente HE. Principi
djelovanja i izbor turbine i generatora slini su kao i za velike HE. Znaajna je razlika u
tom to se za MHE turbine i generatori ne proizvode posebno za svaku izvedbu. Za MHE
postoji veliki izbor gotovih vrsta i veliina turbina i generatora.

7.4.1. Turbina
Voda u pokretu prolaskom kroz turbinu prenosi mehaniku energiju na osovinu. Ovisno
o uvjetima koji vladaju oko lopatica turbine postoji veliki broj razliitih izvedbi da bi se
postigla efikasnija pretvorba energije. Najpoznatije turbine kod velikih postrojenja su
Pelton, Francis i Kaplan. Za mala postrojenja postoji veliki broj dodatnih izvedbi od kojih
je poznatija Michel-Banki (s poprenim tokom). Turbine za MHE se rade serijski, a postoje
i primjene s pumpama zbog ekonominosti.
Razlika turbina u principu djelovanja odraava se na optimalni raspon protoka i padova
za stupanj djelovanja. Slika 7.5. prikazuje podruje primjene razliitih vrsta turbina
prema protoku i padu. Uoljivo je da poznate vrste turbina pokrivaju podruje primjene
za velika i mala postrojenja. Turbine s poprenim protokom i Turgo pokrivaju podruje
padova i protoka za male HE (isto vrijedi i za veliki broj razliitih vrsta turbina koje nisu
prikazane na slici).

Slika 7.5. Podruje primjene razliitih vrsta turbina prema protoku i padu
Za velike padove najprimjerenija je Pelton turbina (kod MHE od 20 m). Kod srednje
velikih padova primjerena je Francis turbina (od 3 do 600 m). Na malim padovima i za
vee protoke najbolje je koristiti Kaplan turbinu (za vertikalnu izvedbu od 10 do 60 m, a
za horizontalnu od 2 do 20 m). Turbina s poprenim protokom (Michel-Banki) se koristi

108

kod padova od 1 do 200 m. Vidljivo je da se podruja primjene uvelike preklapaju te se

odluka o izboru temelji na ekonomskim i drugim tehnikim parametrima.
Svaka turbina ima maksimalan stupanj djelovanja pri instaliranom protoku (ili u blizini).
Ovisno o vrsti turbine stupanj djelovanja se manje ili vie smanjuje sa smanjivanjem
protoka vode. Slika 7.6. prikazuje promjenu stupnja djelovanja za odabrane turbine.
Vidljivo je da Kaplan i Pelton turbine imaju stupanj djelovanja koji je dobar i stabilan u
velikom rasponu protoka. Ovakva karakteristika ima svoju cijenu.

Q/3

2Q/3

Slika 7.6. Promjena stupnja djelovanja turbina u ovisnosti o protoku vode

Brzina vrtnje turbine openito je ovisna najprije o izvedbi, a potom o padu i
protoku vode. Vezu izmeu specifinog broja okretaja ns jedinine 18 modelne
turbine i broja okretaja turbine koja ima protok Q i pad H prikazuje izraz 7.7.

ns = n

Q1 / 2
H 3/ 4

(7.7)

Za Pelton turbinu specifini broj okretaja ide do 30, Francis ima ns od 20 do 120,
kod Kaplan (vertikalne) to je od 180 do 260 i za Michel-Banki specifini broj
okretaja ide od 30 do 210.
Michel-Banki turbina ima posebnu izvedbu dotoka i lopatica da moe raditi na treini i na
dvije treine protoka s karakteristikom efikasnosti kao da
radi na nazivnom protoku. Na slici 7.5 je to ilustrirano s
Qo/3 i 2Qo/3 krivuljama efikasnosti. Time se za turbinu s
poprenim protokom postie optimalan stupanj
djelovanja kroz cijeli opseg protoka vode: voda ide preko
cijele turbine kada je protok vei od 2/3 nazivnoga, za
protoke ispod treine nazivnog voda ide samo preko
odvojenog dijela treine presjeka turbine i na kraju za

18

Jedinina modelna turbina ima protok od 1 m3/s na padu od 1m.

109

protoke izmeu voda se usmjerava na drugi dvotreinski dio presjeka turbine.

Pelton turbinu odlikuje rad sa slobodnim mlazom

vode (akcija energije poloaja vode pretvorena u
konetiku energiju) pri priblino atmosferskom tlaku.
Kod izvedbi s vie mlazova situacija s tlakovima je
neto sloenija. Male Pelton turbine mogu raditi
ekonomino ve i s protocima od 30 l/s uz pad od 20
m.
Da bi se smanjilo aksijalne sile kod veine
modernijih izvedbi lopatice turbine su oblikovane tako
da razdvajaju mlaz.
Za optimiranje efikasnosti i
osiguravanje slobodnog otjecanja vode nakon lopatica
potrebno je osigurati ispunjavanje Masonyieva kriterija
da omjer promjera lopatica (D) bude 10 puta vei od
promjera mlaza (a).

Kod promjene optereenja ili potrebe za naglim zaustavljanjem turbine potrebno je

zaustaviti ili preusmjeriti mlaz od lopatica. Promjena smjera mlaza vode je bolje rjeenje
jer naglo zaustavljanje protoka moe izazvati tzv. vodni udar. Ponekad se primjenjuje i
protumlaz kao vodna konica.
Jednostavnost izvedbe i pristupa osigurava lagano odravanje Pelton turbine.

Francis turbina se moe instalirati horizontalno ili vertikalno. Horizontalna

izvedba ima prednost zbog spajanja s generatorom. Vertikalna izvedba je skuplja
jer zahtijeva vei prostor, ima veu ukupnu masu
postrojenja i dodatno je sloenija za odravanje. Francis
turbina ima niz nedostataka u odnosu na Pelton izvedbu:
osjetljivija je na problem kavitacije i na neistoe u vodi;
efikasnost znaajno opada kod manjeg protoka od
nazivnog (ovisno o izvedbi ve kod 50% instaliranog
protoka pada blizu 0,6); pogon nije stabilan kod protoka
manjeg od 40% instaliranoga; brzo zatvaranje protoka
izaziva vei vodni udar te je potrebno bolje dimenzionirati
dovodnu cijev; kompleksnija izvedba i kontrola zahtijevju
sloeno odravanje.
Prednost Francis turbine u odnosu na Pelton je u
iskoritavanju kompletnog pada.
Iskustveni podatci o brzini okretanja Francis turbine za padove od 10 do 50 m su izmeu
900 i 1200 min-1, a za vee padove i do 1500 min-1.

Kaplan turbina se koristi za male

padove ili za protone HE. Prednost
Kaplan turbine prema drugim slinim
izvedbama za male padove (npr.
bulb, propeler, S i Straflo) je u manjoj
cijeni
i
u
pozicioniranju
elektromehanikog dijela izvan vode
(lake odravanje i sigurnije kod
poplavljanja).
Utjecaj na okoli
izvedbi s Kaplan turbinom je manji

110

zbog nepostojanja akumulacije i manjeg zauzimanja prostora. Ovisno o protoku

(reguliran ili varijabilan) postoje izvedbe sa fiksnim i pominim krilcima lopatica
rotora (vea efikasnost). Dvostruka regulacija osigurava dobar stupanj djelovanja
za veliki rasopn protoka (do 30% instaliranog protoka).
Michel-Banki turbina (crossflow poprena; s radialnim potiskom) za razliku od
ostalih ima primjenu samo kod MHE (do 0,8 MW). Kod primjene protoci se kreu
izmeu 25 i 700 l/s. Rotor se dijeli na 26 do 30 pregrada ovisno o promjeru (od
0,2 do 0,6 m). Turbina se instalira sa slobodnim otjecanjem vode ili sa nastavkom
(difuzor) za koritenje cijelog pada. Posebnost podjele rotora na 1/3 i 2/3 za
efikasnije koritenje manjih protoka od nazivnoga je ve prije spomenuta (slika na
prethodnim stranicama). Varijabilni kapacitet protoka osigurava rad i na 20%
instaliranog protoka. Ovo je vano za veliki broj potencijalnih lokacija za vrlo
male HE s jako promjenjivim protokom.
Dodatna prednost Michel-Banki turbine je brzo sastavljanje, manji zahtjevi na izvedbu
postrojenja (graevinski radovi) i lagan pristup svim dijelovima za odravanje.

Vodno kolo povezano je s najstarijim nainom koritenja energije poloaja vode.

Zanimljivo je da i danas vodno kolo ima veliki broj
prednosti kod vrlo malih HE. Najprije vrlo je veliki broj
lokacija koje imaju relativno mali pad i umjerenu snagu
(<5 m, do 75 kW). Potom, vodno kolo predstavlja dobar
kompromis izmeu proizvodnje i ouvanja okolia. Pogon
je neometan prljavtinama u vodi.
Tijekom rada se
ostvaruje samoregulacija momenta promjenom koliine
zahvaene koliine vode.

Nedostatak vodnog kola je mala kutna brzina (do 8 min-1) koja zahtjeva multiplikator
brzine (prijenos ili remen) prema generatoru (~1:20) to
izaziva dodatne gubitke. Pokraj toga potreba za
reguliranjem brzine komplicira veliku jednostavnost
izvedbu.
Osnovne izvedbe vodnog kola su povezane s mjestom gdje
se prihvaa voda. Kod gornjeg prihvaanja vode pad mora
biti barem jednak promjeru kola. Snaga se prema tome
moe izraziti koritenjem izraza (2.4). Stupanj djelovanja
je oko 60% (dostie i do 80%), a pad odreuje razlika
visine vode ispred i iza vodnog kola. Slino se razmatranje
moe provesti i za izvedbe s donjim prihvatom vode.
Vodna kola se mogi koristiti za izvedbe koje imaju pad do
10 m i protoke do 2 m3/s.

Vodne pumpe kao turbine za vrlo male HE dosta se esto primjenjuju. Osnovni
razlog tome je u injenici da su vrlo jeftine (masovna proizvodnja) i lako se
nabavljaju s velikim varijacijama karakteristika. Njihov nedostatak je u manjoj
efikasnosti i veoj osjetljivosti na kavitaciju i radni raspon. Glavni problem
predstavlja nemogunost kontrole protoka. Primjena je stoga najjednostavnija s
konstantnim protokom. Uvjete promjenjivog protoka je mogue rjeavati na
razliite naine, npr.: dodatna manja pumpa, ili elektronska kontrola (tereta).

111

7.4.2. Generator
Rjeenja MHE za samostalni rad moraju imati sinkroni generator to poskupljuje izvedbu.
Male HE koje su prikljuene na mreu najee koriste jednostavni asinkroni generator.
Izvedbe vrlo malih snaga (ispod 100 kVA) se prikljuuju na niskonaponsku mreu (0,4 kV),
a za vee snage se radi prikljuak na srednjenaponsku mreu (10/20 kV). Potrebno je
osigurati faktor snage iznad 0,9. Treba voditi rauna o strujama kratkog spoja,
prenaponskoj zatiti, zatiti od napona dodira i ponovnom automatskom ukljuivanju.
Sve izvedbe trebaju imati nadstrujnu, podnaponsku i zatitu od kratkog spoja. Za snage
iznad 0,25 MVA treba dodati i zatite generatora od zemnog spoja i povratne snage
(sinkroni generator).
Mjerenje el. en. (radne i jalove u oba smjera) i brojnih drugih veliina obvezno je i
potrebno za dobar i autonoman rad male HE.

7.5. Zakljuno
Kod dimenzioniranja male HE (posebice turbine i generatora) vano je paziti na
ekonomian odabir. To je mogue napraviti samo kada se poznaje krivulja trajanja
iskoristivog protoka, krivulju ovisnosti pada o protoku, gubitke na dovodu u funkciji
protoka, ovisnost efikasnosti turbine o protoku, obim graevinskih radova, mogunost
iskoritavanja proizvedene el. en. (otoni rad ili ogranienje povezanosti sa mreom).
Investicijski trokovi ovise o lokaciji i nazivnoj snazi: za snage ispod 200 kW iznose oko
9000/kW, a za snage oko 1 MW oko 5000/kW. Kod obnavljanja i moderniziranja
cijene su viestruko nie.
Djelomino kao i s velikim HE prepreku veem koritenju MHE predstavlja otpor javnosti
zbog brige za okoli. Ovaj otpor je proporcionalan razvijenosti drutva. Posebno pitanje
su ribe u vodotoku te je za njih potrebno osigurati dovoljan slobodan protok ili
povezanost vodotoka ispred i iza pregrade.
Dobrim rjeenjima MHE mogu dijelom smanjiti potrebu za fosilnim gorivima, a
integriranim pristupom pomoi kod navodnjavanja i zatite od poplava.
Male HE mogu pozitivno djelovati na sigurnost i pouzdanost opskrbe el. en. u radu na
mrei. Slabe naponske prilike se mogu poboljati na krajevima mree. Mogu je i
negativan utjecaj na kvalitetu napona (izoblienja). Vano je paziti na koordinaciju zatite
i injenicu da distribucija sada ima i izvor.
Malim HE je mogue rijeiti napajanje udaljenih lokacija od mree. Problem predstavlja
varijabilnost dostupnih protoka jer su akumulacije vrlo male ili ih uope nema.
Ukupno MHE ne predstavljaju veliki potencijal, ali to je obnovljiv potencijal, mogue je
koristiti vlastita rjeenja i dijelom smanjiti ovisnost o uvozu el. en.

112

Literatura:
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]

Damir ljivac, Zdenko imi: Osnove energetike i ekologije, Dopunski izvori energije,
predavanja, ETF Osijek, 2004. 2007. godine
Lajos Jozsa: Energetski procesi i elektrane, udbenik ETF Osijek, 2006. godine
Boidar Udovii: Energetika, kolska knjiga, Zagreb, 1993.
Marijan Kalea: Nekonvencionalni izvori energije, predavanje, ETF Osijek, 2006. godine
Ranko Goi: Opa energetika, predavanja, FESB Split, 2006.
European Commission, Directorate-General for Energy and Transport: COM 2001/77/EC:
Directive on Electricity Production from Renewable Energy Sources
EUrObserver ER 2006, EUrObserver ER 2007
EU RES Export Masterplan 2002
http://data.ecmwf.int/data
http://www.inhabitat.com
http://www.volker-quaschning.de/articles
http://www.wbdg.org
http://www.q-solar.com
Dizdarevi, N., Majstorovi, M., utobradi, S., "Pogon vjetroelektrana", HK CIGRE, Cavtat,
2003., C6-23
Utjecaj vjetroelektrane na naponske i strujne prilike u elektroenergetskoj mrei, Energetski
institut Hrvoje Poar, Zagreb, veljaa 2003
Gjengedal, T., Henriksen, M., "Large scale integration of wind power and the impact on
power systems", CIGRE, Paris, 2004., C1-206,
Jenkins, N., Allan, R., Crossley, P., Kirschen, D., Strbac, G., "Embedded generation", The
Institution of Electrical Engineers, London, 2000.
Udovii, B., "Energija i izvori energije", Graevinska knjiga, Beograd, 1988.
Energija i tehnologija d.o.o.- kogeneracijsko postrojenje na biomasu sustav Eniteh,
www.eniteh.hr
Svjetska organizacija biodizela, http://www.nationalbiodieselboard.org/resources/
ili
http://www.biodiesel.org
www.greenenergy.hu/ime/publikacio/phare/Pichler.htm
M., Kaltschmitt, Evaluierung der Mglichkeit zur Einspeisung von Biogas in das Erdgasnetz,
Institut fr Energetik und Umwelt, Projektnummer 323 20002, 2005.
Cataldi, R., Geothermal energy development in Europe to year 2020: prospects or hopes?
Technica Poszukiwan Geologiczncyhc, 4-5, 1999, 48-59.
Stefansson, V., Global perspective on geothermal energy. Submitted to IEEE, 2002.
Igor Raguzin, Domagoj Validi,Ivan Kezele: Novi propisi za obnovljive izvore energije,
asopis EGE, 2/2007.
Zakon o energiji, Narodne novine 68/01, Zagreb, 2001.
Zakon o tritu elektrine energije, Narodne novine 68/01, Zagreb, 2001.
Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske (NN 38/2002)
Nacionalna strategija zatite okolia (NN 46/2002),
Uredba o minimalnom udjelu elektrine energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i
kogeneracije ija se proizvodnja potie (NN 33/2007)
Tarifni sustav za proizvodnju elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije
(NN 33/2007)
Pravilnik o koritenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 33/2007)
Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora i
kogeneracije (NN 33/2007)
Nacionalni energetski programi, Uvodna knjiga, Energetski institut "Hrvoje Poar", Zagreb,
1998.
M. Kaltschmitt, W. Streicher, A. Wiese, Renewable Energi Technology, Economics and
Environment, Springer-Verlag Berlin Heidelberg, 2007
EIHP, Energija u Hrvatskoj 2006, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva 2007.
Wohletz, Kenneth, and Grant Heiken. Volcanology and Geothermal Energy. Berkeley:
University of California Press, 1992. http://ark.cdlib.org/ark:/13030/ft6v19p151/

113

[38] Clean Energy Project Analysis: RETScreen Engineering & Cases, Natural Resources Canada,
2005
[39] N. Dizdarevi, M. Majstorovi, S. utobradi, Distribuirana proizvodnja elektrine energije,
Energija br. 5, str. 321-339, 2003.
[40] V. Potonik, Z. Komeriki, M. Magdi, Mali termoenergetski objekti, II savjetovanje hrvatskog
komiteta CIGRE, ibenik Primoten, 1995.

114