Andre Martinet Osnove

ope lingvistike

..
----....--.

....---..
---....- .

PrQevod
i predgovor

August Kovacec

------

8 BibliotekaTeka

Funkcionalizam
Andrea Martineta
u okviru strukturalne lingvistike

Teaj ope Izngvislike (1916) Ferdinanda de Saussurea (1857-1913) otvorio

je novu epohu u prouavanju ljudskog jezika upravo po tome to je iza us
trojstva konkretnih jezika sustavno nastojao otkriti princip ljudskog jezika
openito, dakle naelo na kojemu se zasniva i svaki ljudski jezik posebno,
po tome to je jezini znak nastojao razgraniiti prema drugim vrstama
znakova, a lingvistiku promatrati kao granu ire znanosti o znakovima semiologije. Nasuprot pozitivistikom zgrtanju injenica i atomistikom
prouavanju pojedinanih jezinih jedinica i pojavu svake za sebe kakvo je
do tada prevladavalo, Saussure radikalno mijenja perspektivu jezinih is
traivanja uvodei, izrijekom, pojam jezika kao sustava (jezik nije konglo
merat nego organizirani skup) kao jedan od bitnih elemenata svoje teorije,
pa u skladu s tim zahtijeva da se jezine injenice promatraju i prouavaju
upravo i prije svega kao solidarni, meduovisni dijelovi sistema. Za razliku
od normativnih preokupacija koje su do tada prevladavale, Saussure postu
lira objektivan, znanstven pristup jezinoj gradi, njezino opisivanje i nje
zino objanjavanje. Unato poetnom neshvaanju, ili krivom shvaanju,
Saussureove misli, usprkos poetnim otporima, njegove slavne dihotomije
(sinkronija/dijakronija, jezik/govor, oznaen% znaitelj, odnosi in praesentiaj
odnosi in absentia) ili njegov pojam vrijednosti (pa odatle i negativna de
finicija jezinih jedinica), arbitrarnosti znaka itd. danas su, u ovom ili onom
obliku, u lingvistici ope prihvaeni, a njegova se jezina teorija (po shva
anju da u jeziku postoje samo razlike<c) moe smatrati ishoditem mo
dernoga lingvistikog strukturalizma (ukljuujui, indirektno, i ameriki
strukturalizam) .
Moemo rei da je ve pojava mladogramatiara potkraj 70-ih godina XIX.
st. i prvih reakcija na njihovo uenje o jeziku (u toku 80-ih godina XIX. st.
i osobito nakon ozbiljnih rezultata geografske lingvistike na prijelomu sto
ljea) oznaila kraj linearnom razvoju lingvistike i otada se jezina proua
vanja odvijaju u nekoliko paralelnih matica. Posmrtno objavljivanje Saus
sureove knjige nije znailo samo jo jednu novu orijentaciju, nego je bilo,
moe se rei, pravi vatromet ideja pod ijim je bljeskom izrasla enevsku
stilistika na elu sa Charlesom Bally jem (1865-1947) i nova orijentacija u
sintaksi s Albertom Sechehayeom (1870- J 946), formirala se francuska (pa
rika) socioloka orijentacija u lingvistici s Antoineom Meilletom (18661936) i Josephom Vendryesom (1875-1960). No Saussureovo uenje naj
vjernije i u intelektualnom smislu najpotpunije nastavlja evropski struktu
ralizanl (premda sam F. de Saussure ne upotrebljava termin struktura),
a indirektno i djelomino takoer i ameriki strukturalizam. Unato privid
nom jedinstvu, iza etikete strukturalizam (koja je, kako u prolosti tako jo
i danas, esto izazivala niz sporova i nesporazuma, u lingvistici a osobito u
drugim disciplinama, npr. sociologiji, filozofiji i dr.) krije se vrlo raznorodna
realnost. Ako ostavimo po strani ono to se sa strukturalizmom dogaalo

izvan lingvistike i ako zanemarimo znaajne strukturalne lingviste koji

polaze od Saussureova uenja ali ih je teko bilo kamo bez rezervi svrstati
(npr. L. Tesniere, J. Kurylowicz i dr., a na kraju krajeva i E. Benveniste),
razvoj strukturalizma tekao je u nekoliko osnovnih matica, koje i same, una
to jedinstvenoj etiketi, znaju biti dosta raznorodne.
Ako ne raWlamo Edwarda Sapira ( 1 884- 1 939) koji je po mnogo emu i
blizak Saussureu i pretea razliitih strukturalistikih rjeenja (Language,
1 92 1 ), osniva i glavni predstavnik amerikog strukturalizma (amerikog
deskriptivizma, distribucionalizma, biheviorizma, antimentalizma) bio je
Leonard Bloomfield ( 1 887- 1 949) ija je knjiga Language ( 1 933) dugo bila
biblija amerike lingvistike. On je predstavnik krajnjeg pozitivizma, a ana
lizira samo jezina ponaanja koja se mogu promatrati (distribucija jedinica;
stimuli i replike). BloomfieIdov tehnicizam i mehanicizam neki su njegovi
sljedbenici dotjerali do krajnjih granica. S druge strane, to zbog specifi
nih amerikih potreba, to opet zbog utjecaja iz Evrope, naroito nakon rata
postoji vie amerikih strukturalistikih usmjerenja.
Glosematika (ili danska ili kopenhaka) kola, odnosno danski struktura
lizam, formirao se oko Kopenhakoga lingvistikog kruga (Cercle linguis
tique de Copenhague) a glavni mu je teoretiar i najznaajniji predstavnik
Louis Hjelmslev (itaj: Jelmslev) ( 1 899- 1 965), koji je naela glosematike
izloio u knjizi Omkring sprogteoriens grundleegelse ( 1 943 ; engleski prijevod
Prolegomena 10 a Theory of Language, 1 953 ; hrv. Prolegomena teoriji jezika,
1 980). Priznajui od prethodnika u istraivanju jezika samo F. de Saussurea,
Hjelmslev Saussureove postavke razvija do krajnjih granica i nastoji formu
lirati lingvistiku teoriju koja bi sebi jezik odredila kao cilj sam po sebi, a
ne kao sredstvo, a istodobno nastoji formulirati opu teoriju koja bi se mogla
primijeniti na sve humanistike znanosti. Za potrebe svoje komplicirane i
rafinirane teorije Hjelmslev je stvorio vrlo sloen sustav pojmova i naziva
(samo su neki od njih, npr. komutacija, danas u lingvistici ope prihvaeni),
elei oito i na taj nain oznaiti jaz izmeu glosematike i tradicionalne
lingvistike. No, iako je ova teorija u lingvistici moda najdoraenija, naj
koherentnija - kao teorija - pokazala se kao teko primjenljiva u praksi.
Praka fonoloka (ili strukturalna) kola formirala se oko Prakoga lingvis
tikog kruga (Prasky Linguisticky Krouek, fr. Cercle linguistique de
Prague, od g. 1926), a glavni su joj pokretai tri ruska lingvista: N. S. Tru
beckoj ( 1 890- 1938), R. Jakobson (r. 1 896) i S. Karcevski ( 1 885- 19 55),
s time da je Trubeckoj bio glavni teoretiar ajakobson glavni animator i
organizator. U glasilu Kruga (Travaux du Cercle linguistique de Prague
T. C. L. P. - 1 929- 1 939. 8 tomova) osim suradnika iz ehoslovake
suraivali su stalno ili povremeno i lingvisti iz drugih zemalja (meu osta
lima i A. Martinet). Godine 1 939, kao VII. tom T. C. L. P., posmrtno je
objavljeno djelo Trubeckoja Grundzuge der Phonologie, osnovno teoretsko
djelo u prvoj fazi ove kole. Praani fonem definiraju kao skup distinktivnih
(razlikovnih, relevantnih) obiljeja, i po tome se razlikuju i od Amerikanaca
i od Kopenhaana (za koje takva definicija znai bavljenje .supstancijomt).
Oni isto tako smatraju da distribucija nije dostatna za izdvajanje jezinih
jedinica (za razliku od Amerikanaca), a da se jezine jedinice, pa tako i fo
nemi, mogu utvrditi s pomou metode komutacije (to im je zajedniko s
glosematikom). No, i meu sljedbenicima Prake kole, kao i meu Ameri
kancima, ima dosta razlika. Do jaih razlika dolazi 1 939. kada Jakobson na
javljuje svoj binaristiki pristup analizi fonema (iako sam termin binarizam
=

VI

nije njegov), a do podvajanja dovodi faistika okupacija ehoslovake i

II. svjetski rat. Jakobson se pred nacistima, kao 2idov, sklonio najprije u
Svedsku a onda u SAD, gdje e sa svojim suradnicima i uenicima razra
diti naela binaristike analize i dosta se udaljiti od poetnih prakih k.oncep
cija. Cehoslovaki lingvisti, unato vrlo plodnom radu, u poratnim su se
godinama, zbog specifinih prilika, malo bavili teoretskim pitanjima. J e
dan od najznaajnijih inozemnih suradnika, A. Martinet, razvija svoju funk
cionalistiku i realistiku lingvistiku razraujui dalje Saussureove i prake
postavke, ali korigirajui ih i oploujui ih spoznajama do kojih je dola
amerika lingvistika i glosematika.
Kada se sluimo nazivima Jglosematiki, "praki, Jdistribucionalistiki,
Jfunkcionalistiki itd., moramo uvijek imati na umu da se radi o etiketama
koje naznauju samo osnovnu orijentaciju, a da je realnost iza njih mnogo
sloenija i da granice meu pojedinim kolama i pravcima nisu ni statike
ni uvijek jasne. J o izmeu dvaju ratova postoji vrlo iva osmoza i razmjena
miljenja izmeu razliitih kola sosirovske filijacije. Tako od g. 1 939, po
dogovoru izmeu Praana i glosematiara, u Kopenhagenu izlaze Acta
Linguistica (urednik je bio L. Hjelmslev) kao meunarodno glasilo struk
turalizma. Te su se veze meu pojedinim strukturalistikim orijentacijama
proirile i produbite naroito nakon rata kada vie znaajnih evropskih lin
gvista djeluje u Americi (R. Jakobson, A. Martinet i dr.), a kada i amerika
dostignua bre i redovitije dolaze u Evropu. S druge strane, sve su struktu
ralistike orijentacije ovako ili onako umjele iskoristiti dostignua do kojih
je dola obavijesna teorija (teorija informacije) i dr.
Iako se termin strukturalizam primjenjuje, dakle, na vrlo razliite pristupe
jeziku (a ovdje ponovno moramo istaknuti da izvorni lingvistiki struktu
ralizam ima, esto, dosta malo veze sa sekundarnim, izvedenim struktura
lizmom u sociologiji, antropologiji, filozofiji, znanosti o knjievnosti itd.
koji mnogo slabije odolijeva kritikama), sve strukturalistike kole u lingvis
tici pokazuju nekoliko osnovnih zajednikih obiljeja. Svima je njima za
jedniko da jezik promatraju kao strukturu (odnosno kao sistem koji ima
strukturu) i da sve one svoja prouavanja temelje na promatranju onoga
to se oituje, to je manifestno (otuda kod svih razmjerno malo panje koja
se posveuje analizi znaenja). I distribucionalizam, i funkcionalizam, i
glosematika u praksi prouavaju jezik na temelju skupa ostvarenih iskaza
(na temelju korpusa), i na temelju toga nastoje odrediti strukturu. Bez ob
zira na znatne terminoloke razlike i samo djelominu podudarnost meu
pojmovima, svi strukturalizmi razlikuju jezini kod (jezik kao sistem langue) i njegovu realizaciju (govor - parole), unato bitno razliitoj defi
niciji, komutacija kod glosematiara i Praana u praksi funkcionira gotovo
identino kao supstitucija kod distribucionalista.
Zahvaljujui sustavu razlika koji je uveo, strukturalizam je znatno usavrio
jezini opis, zamijenio subjektivni i impresionistiki opis sustavnim proua
vanjem jezinih injenica koje se na svakoj etapi mogu provjeravati, i tako
od lingvistike stvorio znanstvenu disciplinu u pravom smislu rijei. Isto
tako, upravo je strukturalizam uspio pokazati kako je svaki jezik posebna,
autonomna struktura, pa ga u skladu s tim valja i opisivati, ne pokuavati
mu nametati deskriptivne kalupe koji su izraeni za druge jezike.

VII

Iako najprije suradnik Prakog lingvistikog kruga a onda osniva i glavni

predstavnik funkcionalistike orijentacije, Andre Martinet je jedna od klju
nih pojava cjelokupnog lingvistikog strukturalizma i lingvistike naega
stoljea.
Andre Martinet (r. 1908) po formaciji je germanist (veinu germanskih
jezika i govori) i lingvist, ali koji se oduvijek zanimao kako za ope probleme
ljudskog jezika tako i za konkretne probleme vrlo razliitih jezika. Unato
skromnu graanskom podrijetlu, predratni francuski kolski sistem omo
guio mu je da u parikim licejima stekne briljantno humanistiko i klasiko
obrazovanje; tom obrazovanju jamano u velikoj mjeri duguje sklonost za
kritiko miljenje i jasnou u formulacijama, kao i potrebu da uvijek vodi
rauna o injenicama (realizam<'). Djetinjstvo u perifernim pokrajinama
Francuske (Savoja, gdje se govori frankoprovansalski) omoguilo mu je
da zarana stekne senzibilnost za probleme bilingvizma i socijalne aspekte
jezika. Na Sorbonni i na Ecole pratique des Hautes Etudes slua velike lin
gviste Mossea, Vendryesa, Meilleta. Boravi na studiju u Berlinu i u Kopen
hagenu. Poto je g. 1937. doktorirao (obje su mu disertacije s podruja ger
manske lingvistike), g. 1938. Martinet postaje voditelj studija fonologije na
Ecole pratique des Hautes Etudes.
VrIo rano, jo kao doktorand, dopisuje se s duhovnim voom Prakoga kruga
Trubeckojem (od 1932. do 1938), a svojom suradnjom u glasilu Kruga pri
donio je razradi prake fonologije (naroito u vezi s problemima neutraliza
cije i segmentacije fonema). Njegova dopunska doktorska disertacija (La
phonologie du mOl en danois, 1937) prvi je podroban fonoloki opis jednog
jezika, njegova katedra, od 1938, prva katedra fonologije u svijetu, a raz
voju fonologije pridonio je svojim kritikim lancima i sintezama s tog pod
ruja. J o od doba kada se stvarala glosematika prijateljevao je s Hjelmsle
vom, tako da je mogao pratiti nastajanje cijelog ovog impozantnog teoret
skog konstrukta. Njegova recenzija Hjelmslevove knjige (Au sujet des Fon
dements de la theorie linguistique de Louis Hjelmslev, u Bulletin de la So
ciete de Linguistique de Paris<c, N-42, 1946, str. 19-42) ostaje do danas jedan
od najboljih i najpOUzdanijih prikaza glosematike, koji je dugi niz godina
mnogim lingvistima bio i glavni izvor za poznavanje ove teorije.
Za vrijeme rata, kao zarobljenik u njemakom logoru, proveo je meu za
robljenim Francuzima impozantnu fonetsku i fonoloku anketu o suvre
menom francuskom izgovoru, a rezultate i interpretaciju objavio je 1945 .
(La prononciatioll du franfais contemporain)
.

Prije dolaska na Sorbonnu (1955), gdje e do umirovljenja (1978) biti pro

fesor ope lingvistike, deset je godina (1946-1955) bio profesor lingvistike
na Columbia University (New York). U SAD se izravno i sustavno upoz
naje s tekstovima amerikog strukturalizma kojemu, kao i glosematici, mnogo
duguje. No u Americi je takoer i jedan od pokretaa i glavnih animatora
Njujorkoga lingvistikog kruga koji je - po rijeima R. A. Halla - bio
neka vrsta podrunice Prake kole u Americi, i tako pridonio zbliavanju
pojedinih strukturalistikih kola. Od 1946. do 1960. ureivao je i glasilo
Njujorkog kruga 17ord kojemu je dao vrlo jasnu fizionomiju.
Mnogi njegovi radovi oznaili su, kad su se pojavili, granicu meu epohama
u lingvistici ili u pojedinim njezinim disciplinama (npr. La double articu
lation linguJ"stique, u Travaux du Cercle Linguistique de Copenhague<c,
VIII

N 5, 1949, str. 30-37; Econonu"e des changemenls phonetiques, 1955. i dr.),

drugi su godinama sluili kao prvorazredni praktini uzori (npr. La descrip
tion phonologique. .. 1945, kao knjiga 1956). U nizu radova (Phonology as
functional Phonetics, 1949, A functional View of Language, 1962, 21969, La
linguistique synchronique, 1965, i dr.) razrauje svoj funkcionalistiki i
realistiki pristup opisu jezika, a sintezu svog funkcionalistikog vienja
jezika dao je u Elhnents de linguistique generale (1960). Od 1965. izdaje a
sopis La Linguistique, s funkcionalistikom orijentacijom, koji e postati i
slubeno glasilo Meunarodnog drutva za funkcionalnu lingvistiku (So
eien! internationale de linguistique fonctionnelle).
Pisao je o problemima mnogih jezika, bavio se pitanjima meunarodnih
pomonih jezika, pokrenuo je, organizirao i koordinirao izdavanje nekoliko
fundamentalnih kolektivnih radova o jeziku (Le lallgage, 1968, La linguistique,
guide alphabitique, 1969. i dr.). Za razliku od mnogih teoretiara jezika,
Martinet nikada nije prezirao i bavljenje praktinim jezinim pitanjima i
problemima uenja jezika (autor je udbenika Initiation pratique a l'anglais,
1947, Initiation pratique a l'allemand, 1966) . Bavei se problemima uenja
.materinskog jezika u koli i pitanjem kako djeci olakati uenje tako kom
pliciranog pravopisa kao to je francuski, Martinet je - zajedno s gom
Jeanne Martinet - razradio posebnu metodu uenja ALFONIC. Svoju
teoriju primjenjivao je i provjeravao vrlo esto na francuskom; tako je 1979.
objavio (u suradnji s nekoliko lingvista) prvi potpun funkcionalistiki opis
gramatike jednog jezika (Grammaire fonctionnelle du franfais) "
Izravno i temeljito poznavanje svih glavnih strukturalistikih tokova, te
meljito poznavanje evropske lingvistike i filoloke tradicije, praktino zna
nje veeg broja jezika i blistavo ope obrazovanje, receptivnost za sve one
elemente drugih kola (od termina do pojmova) koji su se mogli uklopiti
u njegovo shvaanje jezika, sve je to pridonijelo formiranu njegova funkcio
nalizma i realizma. To je Martinetu omoguilo da stvori most izmeu tra
dicionalne i moderne lingvistike, izmedu evropske i amerike lingvistike,
izmeu razliitih pravaca kojima je ishodite F. de Saussure. Za razliku od
drugih strukturalista, Martinet stvara novu terminologiju samo onda kada
je to bilo iz znanstvenih, bilo iz pedagokih razloga nuno, a zauzvrat svaki
termin kojim se slui nastoji strogo definirati i detaljno opisati. Ovu tenju
za zbliavanjem i .pomirenjem ne nalazimo jedino II Martinetovu odnosu
prema transformacijsko-generativnoj gramatici, a djelomino i prema Ja
kobsonovu binarizmu i, kako sam navodi, .apriorizmu i formalizmu. T-G
gramatiku Noama Chomskoga i njegovih sljedbenika Martinet, od samoga
poetka, odbacuje kao pristup jeziku koji ne samo to nije lingvistiki (na
topljen je logicizmom i apriorizmom), nego nije ni znanstven.
Pod Martinetovim vodstvom formirao se niz znaajnih modernih lingvista
ne samo u Francuskoj i SAn nego i mnogim drugim zemljama (panjolska
i Latinska Amerika, Italija, Japan itd.), a svoje pedagoko djelovanje smatra
oduvijek bitnim. Radovi su mu - za razliku od mnogih tehnicistikih i
rogobatno pisanih strukturalistikih studija - pisani uvijek pristupano
i jasno, a istodobno su uvijek temeljito dokumentirani. On uvijek upozorava
na opasnosti od pabirenja sa svih strana, od lijepljenja gotovih etiketa na
jezine injenice; po njemu, lingvistiku treba uiti prvenstveno od velikih
imena (Saussurea, Jespersena, Trubeckoja, Hjelmsleva, Sapira, Bloomfielda,.
Jakobsona, Gleasona, Pikea, Harrisa, Joosa, Hocketta itd.), a od njih se moe
nauiti kako o jeziku valja razmiljati.
IX

Kada Martineta nazivamo funkcionalistom a njegovu lingvistiku funkcio

nalnom, onda .valja te termine poblie odrediti. Zbog razliitih vrijednosti
koje se pripisuju terminu funkdja, i funkciomi1izam, funkcionalna lingvis
tika mogu oznaivati bitno razliite realnosti. Hjelmslev se, na primjer,
smatrao funkcionalistom jer su njega zanimali odnosi meu jedinicama
(ne jedinice same po sebi), te pak je odnose zvao funkcijama, a jedinice funk
tivima. enevijanin Henri Frei govori o funkcionalnoj lingvistici stavljajui
je u opreku prema historijskoj lingvistici i prema normativnoj gramatici, a
belgijski lingvist i semiolog Eric Buyssens smatra pojam funkcije u lingvis
tici temeljnim (on prouava diskurs kao funkcionalni dio govora); sve
bismo njih mogli smatrati funkcionalistima, kako se to esto i ini. S druge
strane, ne samo kao pripadnika Prake kole, nego i zbog toga to se posebno
bavio funkcijom pojedinih jezinih elemenata i funkcijama jezine djelat
nosti (uz tri BOhlerove funkcije, emotivnu ili ekspresivnu, konotativnu ili
..prizivnU, denotativnu ili referencijalnu, jo je izdvojio fatiku., meta
lingvistiku i pjesniku) i R. Jakobsona vrlo esto razvrstavaju radije kao
funkcionalista nego kako drugaije. Martinetov funkcionalizam nastavlja i
razvija Saussureovu i praku funkcionalistiku koncepciju (bez prakih
teleolokih prizvuka) shvaajui funkciju u njezinu najoiglednijem i naj
jednostavnijem znaenju; za Martineta i funkcionaliste njegove kole funk
cija znai nain kako funkcionira prenoenje ljudskog iskustva, kako funk
cionira komunikacija (koja je i osnovna funkcija i osnovni razlog ljudskog
jezika). Martinet insistira na komunikacijskoj funkciji jezika, pa prema tome
eli odgovoriti na pitanje koji elementi igraju ulogu sa stajalita komunika
cije, kakva je komunikacijska uloga stanovitog elementa i emu ona slui;
tako u pojedinim elementima iskaza otkriva tragove izbora. (pojam izbora
kljuni je pojam Martinetova funkcionalizma: ili - ili, odnos iskljuivanja,
a u tom smislu i fonologiju shvaa kao funkcionalnu fonetiku.). Pri analizi
jezika Martineta dakle ne zanima fizika realnost niti miljena realnost koja
se oituje u jezinoj razmjeni, nego ga zanimaju elementi koji su relevantni
za funkcioniranje; fiziki ga elementi zanimaju upravo onoliko - i samo
onoliko - koliko pridonose prenoenju informacije; pri opisu se na te
melju funkcije koju vre uspostavlja hijerarhijski odnos meu jedinicama
(razlikovna i zalihosna obiljeja, fonemi i varijante, monerni i varijante itd.).
Martinetov funkcionalizam ne smijemo dakle shvaati kao prouavanje
sekundarnih, izvedenih funkcija, tj. kao prouavanje dodira jezika s vanjskim
svijetom, ni kao prouavanje gramatikih funkcija (premda ga ne iskljuuje)
nego kao lingvistiku koja se bavi funkcioniranjem ljudskog jezika kao sred
stva za komunikaciju.
S tim u vezi Martinet stalno insistira na pokoravanju injenicama., a to
znai da pri opisu lingvist od jezika ne smije traiti ono ega u njemu nema,
odnosno jeziku koji opisuje pripisivati pojave i kategorije nekog drugog je
zika; lingvist je duan prouavati jezik iskljuivo u njegovu vlastitu funk
cioniranju. Taj stav razboritosti i opreza, koji je u otroj opreci prema za
vodljivim, smjelim teorijskim pretpostavkama nekih drugih strukturalista
(apriorista, .formalistac), esto se oznaava kao funkcionalistiki, odnosno
Martinetov .realizam....Realizam. izmeu ostaloga znai i to da nikada ne
smijemo ispustiti iz vida da je osnovna .funkcija jezika funkcija komunika
cije, 1 drugo da neka jedinica moe i mora funkcionirati samo u nekom kon
kretnom jeziku. Naime, za razliku od lingvista koji su se dali u potragu za
x

jezinim univerzalijama, Martinet vrsto stoji na stajalitu da svakom je

ziku odgovara posebna organizacija stvarnosti, posebna organizacija poda
taka iz iskustva (s tim je u vezi i arbitrarnost jezinog znaka), da jezici nisu
nomenklature i prema njemu .nita nije u pravom smislu rijei lingvistiko
to se ne moe od jezika do jezika razlikovati.

U ovom smislu Martinet funkciju, u hijerarhiji odnosa, stavlja ispred struk

ture; za njega je, naime, strukturalno shvaanje jezika samo logika dopuna
njegova funkcionalnog shvaanja, odnosno struktura se u jeziku oituje
samo kao oblik njegova funkcioniranja. Zbog toga je esto izricao negativan
sud o tzv. structural sketches, to su ih stanovito vrijeme njegovali naroito
Amerikanci, jer ako lingvist promatra samo strukturu, to e ga nuno od
vratiti od pomnog promatranja injenica i lako e zanemariti sve ono to bi
moglo smetati njegovoj teoretskoj konstrukciji.

Iako gotovo nema razdjela lingvistike kojim se u svojim mnogobrojnim

radovima Martinet nije bavio, obino se istie nekoliko podruja na kojima
je dao najznaajnije priloge suvremenoj lingvistikoj misli. Ta su podruja
opa lingvistika u uem smislu, opa i deskriptivna fonologija, dijakronijska
fonologija i tipologija jezika. Pravu sliku o tome to je to Martinetov funk
cionalizam moe pruiti samo itanje njegovih radova. Zato nam nije na
mjera ni da dadnemo iscrpan prikaz cjelokupnog njegova doprinosa suvre
menoj lingvistici, ni podroban opis doprinosa u ovim podrujima. Upo
zorit emo samo na neke vanije Martinetove priloge, postavke i stavove.
Podruje tipologije suvie je specifino i zahtijevalo bi suvie tehniki pris
tup da bismo ga ovdje mogli detaljno prikazati. Zadovoljit emo se time da
kaemo da je Martinet - polazei od ozbiljnog Trubeckojeva doprinosa
na podruju fonologije i Sapirova na podruju morfologije - razradio do
danas vjerojatno najupotrebljiviji model ope jezine tipologije (usavrio
je Sapirovu tipoloku mreu), i tako uinio odluan korak da se u tipologiji
prevlada humboltovsko-legelovsko etiketiranje.
Najvei dio Martinetovih prinosa na planu ope i deskriptivne fonologije
postao je ve davno svojinom moderne fonologije. Valja ipak napomenuti
da u skladu sa svojim funkcionalistikim i realistikim koncepcijama, poi
majui fonologiju kao .funkcionalnu fonetiku, Martinet smatra da fono
logija mora interpretirati fonetike . injenice, jer su upravo one osnovna
realnost kojom se mora baviti lingvist, a nikako to nisu razliite mogue
realizacije .apstraktnog sustava; dok drugi strukturalisti dre fonem is
tom psihikom jedinicom, Martinet smatra da je nuno pribjei glasovnoj
(fizikoj) supstanciji. No fonologija mora fonetikim injenicama pristupati
s posebnog stajalita - sa stajalita jezine funkcije glasovnih razlika, kao
i sa stajalita na koji se nain te razlike upotrebljavaju u danom jeziku, i
kakav je njihov funkcionalni uinak. Dalje, na praktinom planu, imajui
na umu simplificiranu i statiku sliku odnosa kakvu su pruali structural
sketches, Martinet istie da fonoloki opis mora biti potpun, da on mora
uoiti sve ono to je lingvistiki relevantno i da se on nikako ne smije shva
ati - kako su to neki inili - kao shematiziran i .pojednostavnjen fone-

XI

tiki opis. Obavijesna i komunikacijska funkcija objektivan je kriterij za

utvrivanje fonerna, a fonem se zato i moe promatrati kao ..funkcionalni
glas(c.
Strukturalizam i funkcionalizam ponukao je lingviste da se posebno bave
opelingvistikim pitanjima, a upozorio je i na potrebu i na korist od raz
vijanja teoretskih pogleda kao vodilje u istraivanju. S druge strane, prvenst
veno sinkronijsko stajalite omoguilo je da se jezine pojave sagledaju u
svjetlu promjenljivih ovjekovih potreba, koje onda zahtijevaju i stalno
prilagodavanje jezika. ini nam se da je kljuni Martinetov prilog na planu
ope lingvistike, i jedan od kamena temeljaca njegova funkcionalizma, nje
govo rjeenje artikuliranosti ljudskog jezika. Martinetov pojam dvostruke
artikulacije ljudskog jezika neke je vrste .Kolumbovo jaje moderne lingvis
tike, neto to je bilo tako rei opepoznato, ali to je istom Martinet umio
uvjerljivo obrazloiti i dovesti na razinu pune svijesti kao naelo opeg ustroj
stva ljudskih jezika (tako rei jedina univerzalna pojava koju Martinet do
puta). Pri tom je periferno pitanje hoemo li zadrati samo dvije artikula
cije, kao to ini Martinet, ili emo, kao to su neki drugi pokuavali, dodati
jo i treu (artikulacija na razlikovna obiljeja), odnosno treu i etvrtu (ta
koer i artikulacija na minimalne jedinice znaenja) artikulaciju. Mnogo
je bitnije da iz ovakve artikuliranosti proistjee izuzetna ekonominost orga
nizacije ljudskog jezika (ljudskih jezika); naime, s pomou ogranienog broja
jedinica na svakoj artikulacijskoj razini, zahvaljujui mogunosti njihova
kombiniranja, moemo priopiti bezbroj iskustava. Upravo u dvostrukoj
artikulaciji (artikuliranosti) krije se jedna od tajni i sloenosti i bogatstva
ljudskog jezika (ljudskih jezika) kao i njegove neograniene iskoristivosti
neovisno o situacijama. Po tome ljudski jezik nedostino nadmauje sve
ostale komunikacijske sustave.
Polazei upravo od funkcije monerna u iskazu, lVlartinet je razradio i kohe
rentan sustav ope sintaktike analize, a panju je usredotoio na analizu
strukture i funkcije predikata u reenici. Odbacujui logike i psiholoke
kriterije, on reenicu analizira iskljuivo na temelju kriterija jezine funkcije
(otkrivajui, s pomou komutacije, jezine .izbore<c). I moneme, minimalne
jedinice prve artikulacije ili minimalne jezine znakove klasificira na temelju
njihove funkcije (leksiki i gramatiki; gramatiki: funkcionalni monemi i
modalnosti), a s obzirom na funkciju to je obavljaju u reenici moe se utvr
diti i hijerarhijski odnos meu njima (predikatni monemi, autonomni mo
nemi, neautonomni/zavisni monemi, funkcionalni monemi).

Jednako je originalna i zanimljiva (iako vrlo daleko od toga da bude ope

prihvaena) i Martinetova analiza .rijei. Naime, Martinet doputa da se
rije moe smatrati realnou u okviru pojedinih konkretnih jezika, ali da
ju je sa stajalita ope lingvistike nemogue na zadovoljavajui nain defini
rati. Naprotiv, monerni kao minimalne znaenjske jedinice mogu se za sve
jezike jednoznano definirati.
Na planu analize znaenjskih jedinica Martinetu se esto prigovaralo da je
zanemarivao, pa i zaobilazio problem znaenja. Bilo bi svakako zanimljivo
vidjeti sustavnu analizu znaenja u Martinetovoj izvedbi. Iako on analizu
znaenja ne smatra ni zabranjenom zonom ni podrujem koje bi imalo neku
prednost pred drugima, valja u vezi s tim imati na umu nekoliko injenica.
Prvo, Martinet smatra da se sve ono to je na planu znaenja lingvistiki
relevantno mora oitovati negdje na planu izraza. Drugo - a i ovdje je Mar
tinet opet .realist - nijedno podruje toliko ne izmie objektivnoj analizi

XII

kao podruje znaenja, nigdje se toliko kao pri opisivanju znaenja lingvist
ne izlae opasnostima od introspekcije. Osim toga, prema Martinetu, zna
enje je dobrim dijelom nejezina (izvanjezina) realnost, ono se esto svodi
na prouavanje odnosa izmeu jezika i vanjskog svijeta.
Dodajmo takoer da je Martinet isto lingvistikim razmiljanjem (bez
pomoi matematike) doao do gotovo identinih zakljuaka u vezi s frekven
cijom rijei u jeziku do kojih su doli G. K. Zipf i njegovi nastavljai (ako
se rijei poredaju po silaznom redoslijedu frekvencije, onda je frekvencija
jedne rijei upravo proporcionalna s njezininl rangom na popisu frekvencija).
Polazei od dostignua Prake kole (Trubeckoja, i posebno Jakobsona)
na podruju dijakronijske fonologije, kao i od svoje funkcionalistike kon
cepcije jezika (dvostruka artikulacija, ekonomija, funkcionalni uinak itd.)
Martinet je najsmjelije od svih strukturalista istraivao probleme jezinog
razvoja, a sinteza njegovih pogleda sadrana je u njegovu klasinom djelu
Economie des changements phonitiques (1955). Iako u tom djelu nastoji po
vezati i pomiriti tradicionalnu komparativnu i historijsku lingvistiku s
fonologijom, on formulira vrlo originalnu, dobro argumentiranu i dokumen
tiranu teoriju o jezinom razvoju, posebno fonolokom. Za razliku od tra
dicionalne komparativno-historijske lingvistike, Martinet nastoji objasniti
jezini razvoj prije svega odnosima u samom jeziku. Osnovni pokreta je
zinog razvoja je antinomija koja postoji izmeu komunikacijskih potreba
(tj. potrebe za maksimalnim brojem jedinica koje bi meu sobom bile to
razliitije) i uroene ljudske tenje za manjim naporom (tj. tenja za to
manjim brojem jedinica koje se meu sobom to je mogue manje razlikuju;
to je ovjekova tenja da svoju psihiku i fiziku aktivnost svede na mini
mum). Na svakom stupnju jezinog razvoja uspostavlja se ravnotea izmeu
ove dvije tenje kako bi se postigao to bolji funkcionalni uinak, a to je
ekonomija jezika. Savreni se sklad izmeu ove dvije suprotne tenje nikada
ne moe postii zbog inercije (inertnosti) i zbog asimetrije (asimetrinosti)
govornih organa (npr. izmeu prednjeg i stranjeg dijela usne upljine po
stoji tenja za paralelizmom u tvorl?i glasova, i je manevarski prostor
za realizaciju glasova u prednjem dijelu usne upljine, pri iStom kutu otvo
renosti, mnogo vei, a svaki fonem mora za svoju realizaciju imati dovoljno
velik sigurnosni prostor koji e mu omoguiti da se ne pomijea s drugim,
susjednim fonemima). Upravo zbog toga, mnoge artikulacijske kombina
cije koje su naelno sasvim prihvatljive, postaju fonetski teke ili ak neiz
vedive. Razlikujui sintagmatsku i paradigmatsku ekonomiju, dovodei u
vezu s jezinim razvojem razliite promjenljive sinkronijske faktore (npr.
frekvencija, korelacijski odnosi, pojam praznog polja i s!.), dovodei u vezu
s razvojem naelo maksimalne diferencijacije i ekvidistancije meu fonemima,
Martinet je uvjerljivije i koherentnije nego bilo tko prije njega uspio objas
niti mnoge mehanizme jezinog razvoja. Nijedno ozbiljno prouavanje je
zinog razvoja ne qloe zaobii njegovu nenadmaenu knjigu (Economie ... )
i mnogobrojne druge radove posveene ovim problemima.
Sva pitanja koja smo ovdje pokuali u osnovama naznaiti sustavno su, po
vezano, kao dio cjelovite teorije, izloena u Martinetovim OsnO'Vama ope
lingvistike.

XIII

Rije unaprijed

Kada pomislimo koliko je za ovjeka prirodno i koliko korisno poistovjei

vati svoj jezik sa stvamo!u, pogaamo koliko mu je umovanja trebalo da bi
ih razdvojio i uinio od njih posebne predmete prouavanja. Poznata je
anegdota o Tirolcu koji, vrativi se iz Italije, svojim zemljacima hvali ari
te zemlje, ali dodaje da su njezini stanovnici jamano veliki ludonje kada
uporno zovu cavallo ono za to svaki ovjek obdaren zdravim razumom zna
da se zove Pjerd. Moda je ovakvo poistovjeivanje rijei sa stvarima pred
uvjet za nesvjesnu i nesmetanu upotrebu jezika, ali ga mi svakako moramo
premaiti elimo li od uporabe jezika prijei njegovu promatranju. Prvi
takvi napori doveli su do poistovjeivanja jezika s razumom: logika, u svom
poelu, oznauje umijee govorenja. To je, naravno, znailo izloiti se
opasnosti da se razumno i logino trai u najgorim nedosljednostima vlas
titoga jezika, ili pak da se propisuje ondje gdje se inilo da upotreba nije u
skladu s razumom. Usporeivanje jezika, izvoeno najee s historicisti
kim primislima, dalo je nazreti raznolikost jezinih struktura. Ako je, prema
tome, ljudski razum i dalje ostajao jedinstven, oblici jezika nisu se s njim
mogli brkati. Na jezik je dakle trebalo gledati kao na odraz misli, misli za
koju se moglo nazreti da je vie odreuju dru!tvene strukture nego to se
ona podvrgava zakonima logike. Lingvistika je na taj nain postala psiho
lo!kom i sociolo!kom, a ostala je takvom sve dotle dok je svojom zadaom
smatrala prouavanje razvojnih injenica, a ne otkrivanje obiljeja od ko
jih se ljudski jezik sastoji. Jedino je strogo sinkronijsko stajalite moglo do
pustiti da se jezine injenice proiste izdvajanjem iz promjenljivih ovje
kovih potreba koje u svakom asu zahtijevaju prilagoivanje jezinoga sredstva.
Nakon objavljivanja knjige Cours de linguistique ginirale (Teaj ope lingvis
tike) Ferdinanda de Saussurea, u kojoj je sinkronijska analiza prikazana
kao polazni i temeljni postupak ove discipline, opravdanost potpuno auto
nomne ope lingvistike postaje nedvojbena. Uza sve to Saussureovo je ue
nje dalo ploda jedino kad je bilo nakalemljeno na druge podloge. Razliiti
strukturalistiki pravci morali su, otprve ili nakon traenja, ukloniti iz njega
sve to je tu jo ostajalo oronuloga: manje ili vie eksplicitan psihologizam
koji onemoguava da se fonematskoj artikulaciji dadne potpuno lingvistiki
status, i koji ne doputa da se razabere kako je sve ono to u jeziku ima neku
vanost predstavljeno, u ovom ili onom obliku, na svakoj toki govornoga
kruga.
Dananji se ..strukturalisti slau u tome to kao princip postavljaju prim ar
nost sinkronijske analize i to odbacuju svaku introspekciju. Izvan toga,
stajalita se i metode od jedne kole do druge ili od jednog pravca do drugog
vrlo mnogo razlikuju, a terminolokim su podudarnostima esto zastrte
bitne razlike. Treba stoga odustati od namjere da se u jednom i istom djelu
prikae skup doktrina koje kolaju meu suvremenim lingvistima. Ne treba
ni rei da bi pokuaj sinkretizma bio osuen na neuspjeh. Naela i metode
xv

to smo ih izloili u onome to slijedi, obiljeeni su, u odnosu na svoje tak

mace, s vie realizma i manje formalizma ili apriorizma. Ako je autoru do'puteno da ovo sa svom skromnou napie, to je zato to dananji teore
tiari ne preporuuju uvijek pokoravanje injenicama. Teite emo staviti
kako na funkciju jezinih jedinica tako i na strukture to ih one tvore. Na
kon sinkronije, itatelj e ovdje ponovno naii i na bavljenje dijakronijom, a
da se pri tom, naravno, ova dva stajalita nikada ne brkaju. Razliiti dije
lovi ove knjige nedvojbeno svi odraavaju autorove sklonosti i njegovu osob
nost, no u razliitim stupnjevima. Naela fonoloke analize odavna su po
stala ope poznatima. Naprotiv, ono to je u glavi 4. reeno o sintaksi, novo
je, odvie novo za prirunik kao to je ovaj. Potreba da izloimo metodu
opisa koja bi koherentno obuhvatila sveukupnost jezinih injenica, pri
nudila nas je da poemo ispred rezultata koji su, premda slabo usklaeni,
teili tome da za znaenjske jedinice stvore ono to fonologija predstavlja
za razlikovne jedinice. Ono to smo u glavi 5. i 6. rekli o raznolikosti upo
treba i o dinamici jezika, jamano je manje originalno; sve je to ve ranije
u ovom ili u onom obliku bilo reeno; no jo smo daleko od toga da ono to
se ondje nalazi bude ope prihvaeno.
Predgovori se malo itaju. Ako se ipak koji poetnik upusti u to da preleti
ovaj predgovor, neka zna da ga nismo napisali mislei na nj. Nadamo se
da e mu se izravnije dostupnim uiniti tekst samoga djela i da e se, ako
zaeli, vratiti na ove prve stranice kad ga proita, da e bolje uoiti koje mjesto
pripada autorovu uenju u okviru suvremenog lingvistikog istraivanja.

XVI

Predgovor
izdanju iz godine 1980.

Kao to smo naznaili u rijei unaprijed, etvrto poglavlje ovih Osnova ilo
je ispred dostignua kolektivnog napora kako bi, na tono odreenim osno
vicama, moglo smjestiti prouavanje znaenjskih jedinica u funkcionalni
okvir u pravom smislu rijei. Oduevljenje za stanovite lingvistike teorije
i prakse koje se temelje na pretpostavkama jako razliitima od naih, nije ni
zaustavilo pa ak ni usporilo razvoj - ni po opsegu ni po dubini - onoga
teoretskog i metodolokog aparata koji je u prvim izdanjima ovog djela po
stojao samo u zametku. Ovakav su razvoj poduprli kako vie opisa jezika
koji su bili predmetom objavljenih ili neobjavljenih doktorskih disertacija,
tako i kolektivni rad to se odvijao na mojim seminarima na Skoli visokih
studija (Ecole des Hautes Etudes).
Neke rezultate ovih istraivanja uvrtavali smo u uzastopna izdanja ovoga
djela, no prilino diskretno, radije u obliku dodataka prvobitnome tekstu
negoli izmjenjivanjem samoga teksta. Prilikom prijevoda Osnova na turski,
vijetnamski i islandski uinilo se nunim da se neki razdjeli napiu ponovno
kako bi se jae istaknula vrijednost stanovitih pojmova koji su se pokazali
temeljnima; istodobno se uinilo nunim da se iz njih uklone neki drugi
pojmovi, kao oni za koje sam najprije mislio da e biti dobro ako ih preuz
mem za svoj raun, no koje funkcionalistika praksa nije zadrala, ili pak oni
koji su neke istraivae mogli odvesti na krivi trag.
Ovakvo dotjerivanje nije dovelo do toga da se izmijeni ekonominost djela.
Samo jedan razdio (4-39) nije zadrao nita od svojega prvobitnog sadr
aja. No sve one novine to ih, zbog potovanja izvornog plana ovoga djela,
nismo mogli uvrstiti u jedno od est poglavlja, nalaze se od sada okupljene
u dodacima na kraju knjige. Pojmovi prikazani u ovim dodacima dolaze
u terminolokom indeksu.
S druge smo strane dotjerali i, posebice, rasteretili bibliografiju. Danas
nije teko obavijestiti se o tokovima suvremene lingvistike, pa se ovdje mo
emo zadovoljiti time to emo uputiti na publikacije i radove posveene
funkcionalnoj lingvistici.
Za itaoce koji su se sluili prethodnim izdanjima ovoga djela, bit e korisno
da osim Dodataka na kraju knjige (s oznakama od D l do 0 1 3) konsultiraju
i ove razdjele : 1-8 do I - l l , 2-1 2, 2-28, 3-35, 3-:-40 i cjelokupno
poglavlje IV, a posebice od 4-1 3 do 4-22, 4-26 te od 4-32 do 4-47.

XVII

Predgovor hrvatskom izdanju

Cesto mi je bivalo ao to ovo djelo nije izravno dostupno obrazovanom

itateljstvu u Jugoslaviji, zemlji gdje imam toliko prijatelja meu lingvis
tima i meu nelingvistima, i gdje jezini problemi igraju bitnu ulogu u jav
nom ivotu. Koliko je god objavljivanje knjige Jezik i funkcija u Sarajevu
1 973. bilo dobrodolo, a to je prijevod moje knjige Functional View of
Language od Nikole Kovaa, nije mi se inilo da je ono ispunilo prazninu .
Zato sam vrlo zahvalan svome prijatelju Augustu Kovaecu to je - inte
ligentno, kompetentno i sa znanstvenom estitou kakva mi je kod njega
poznata - pripremio i dao objaviti hrvatski prijevod Osnova ope lin
gvistike. Ovaj je prijevod napravljen prema izdanju od g. 1 980. u kojem sam
preradio, kadto vrlo korjenito, stanovit broj razdjela i dopisao nekoliko
dodatnih stranica. On dakle prua, nuno u zgusnutu obliku, vjernu sliku
onoga kako ja danas, dvadeset i dvije godine nakon objavljivanja prvobit
nog teksta, shvaam probleme to ih postavljaju ljudski jezik (langage) i
posebni jezici (langues) u svom funkcioniranju i svom razvoju.
Valja moda spomenuti da sam danas sklon tome da izrijekom navedem sta
novite konstatacije koje se ovdje pojavljuju samo meu recima : ne samo
o se, kako se to konstatira u razdjelu 6- 1 , u svakom asu svaki jezik mijenja,
nego izmedu funkcioniranja i razvoja nema nikakva proturjeja; jezik se
mijenja zato to funkcionira. Ovakva formulacija, koja e se nesumnjivo
nekima moi initi paradoksalnom, proizlazi izravno iz onoga to je u raz
djelu 6-5 reeno o uvijek nestainoj ravnotei izmeu potreba komunikacije
i inercije pojedinca i drutva. U istom ovom smislu, ja u danas insistirati
na tome kako razvoj potreba i struktura drutva izravno utjee na prirodu,
raznolikost i stupanj eksplicitnog iskazivanja sintaktikih odnosa. Pri svemu
tome ja nikada neu smetnuti s uma stalni otpor mijenjanju to ga stvara
onakva struktura jezika kakva je bila usvojena u toku njegova uenja. Sve
je to sadrano u ovome djelu, ali bismo bili sretni kada bi ovih nekoliko
redaka moglo potaknuti paljiva itatelja da sve ovo jasno uoi, da iz toga
izvue sve zakljuke i da od toga poe dalje.
Ovdje neemo nai potpunu shemu prikaza sintakse. Meutim, u toku pos
ljednjih dvadeset godina ostvareno je vie opisa koji su se izravno nadahnji
vali Osnovama. Dokazano je da upueni lingvist moe, na ovakvim teme
ljima, dati funkcionalistiki opis jezika koji ve izabere. Taj pak e opis
obogaivati to vie ako se ne povodi ropski za kakvim unaprijed utvrenim
uzorom.
Andre Martinel

XIX

Poglavlje 1.
Lingvistika,
ljudski jezik i jezici

l - l . Lillgvistika Ilije presk1'ipn'v 1Za dt"scipHna

Lingvistika je znanstveno prouavanje ljudskog jezika.
Za neko prouavanje kaemo da je znanstveno onda kada se temelji na pro
matranju injenica a suzdrava se od toga da predlae izbor izmeu ovih
injenica u ime stanovitih estetskih ili moralnih naela . ..Znanstveno stoji
dakle u opreci prema "preskriptivnomu(. Posebno je vano insistirati na
znanstvenom a ne preskriptivnom prouavanju kada je rije o lingvistici.
Kako je predmet te znanosti ljudska djelatnost, u velikoj smo napasti da
napustimo podruje nepristrana promatranja pa da preporuujemo stano
vito ponaanje, da vie ne biljeimo ono to se stvarno govori, nego propi
sujerno kako treba rei. Tekoa da se znanstvena lingvistika odijeli od nor
mativne gramatike podsjea na onu to se javlja pri pokuaju da se prava
znanost o moralu odvoji od morala sama. Povijest nam pokazuje da su oni
koji su se bavili ljudskim jezikom ili jezicima doskora to inili s izriitim
ili s oiglednim preskriptivnim nakanama. Jo i danas ak i obrazovano
francusko opinstvo gotovo i ne zna da postoji znanost o jeziku razliita od
kolske gramatike i od normativne djelatnosti pisaca i javnih radnika. No
pred primjerima La lettre que i'at" Icrt"t (po normi : La Lettre que i'at" lerite pismo
koje sam napisao(), occast"on II profiler (po normi : occanon dont on peut Iii
fautl profiter ..prilika koja se moe Ikoju trebal iskoristiti.), la femme que je
Lui ai parll (po normi : la femme dont je lut" ai parll ..ena o kojoj sam mu /joj!
govorio) suvremeni e lingvist podjednako odbaciti i kreposno zgraanje
purista i radost ikonoklasta. U ovim primjerima on vidi samo injenice koje
treba zabiljeiti i objasniti u okviru upotreba u kojima one dolaze. On nee
iznevjeriti svoju ulogu izazove li prosvjede ili poruge jednog dijela slua
teljstva i ravnodunost drugog; no on se sam nee prikloniti nijednoj strani,

1 -2. Glasovnost (ili glasovni kafa.kler)

ljudskog jezika
Lingvist prouava' lj udski jezik. Mogli smo ovo i ne precizirati j er su druge
upotrebe. rijei "jezik( (langage) gotovo uvijek metaforike : ..jezik ivotinja(
izmislili su basnopisci, .. jezik mrava vie je pretpostavka no podatak do
kojeg smo doli promatranjem ; ..jezik cvijea je konvencija poput tolikih
drugih. U obinu govoru jezik (langage) oznaava upravo sposobnost
to je ljudi imaju da se sporazumijevaju s pomou glasovnih znakova. Ova
glasovnost, ili glasovni karakter (fr. caractere vocal), ljudskog jezika
zavreuje da se njome pozabavimo. Ve tisuama godina u civiliziranim se
zemljama dosta esto upotrebljavaju slikovni ili pismeni znakovi koji odgo
varaju glasovnim znakovima j ezika. To 'zovemo pismom. Do izuma fono1

grafa svaki je izgooreni glasovni znak bio smjesta uhvaen ili zauvijek iz
gubljen. Pisani je znak, naprotiv, trajao koliko i njegova podloga, kamen,
pergament ili papir, i crte to ih je na njoj ostavilo dlijeto, ilo ili pero. Upravo
je to saeto u izreci verba volant, scripta manem (rijei lete, zapisano ostaje).
Zbog ove dovrenosti pisane su stvari stekle znatan presti. U pisanom se
obliku do danas prenose literarna djela (nazvana uostalom tako upravo zbog
tog pisanog oblika) koja su jo uvijek osnovicom nae kulture. Za svaki znak
alfabetska pisma imaju slijed slova koja su dobro odvojena u tiskanim teks
tovima, a kola nas naui da ih raspoznajemo. Svaki obrazovani Francuz
zna, na primjer, od ega se sastoji pisani znak temps (vrijeme), ali bi mu
teko bilo razluiti sastavne dijelove odgovarajueg glasovnog znaka [ta].
Sve ovo pridonosi u stvari tome da obrazovani ljudi glasovni znak poisto
vjeuju s njegovim grafikim ekvivalentom, te da se ovaj drugi nametne
kao jedini valjani predstavnik itava skupa.
Ipak zbog svega ovoga ne treba zaboraviti da su znakovi ljudskog jezika
prvenstveno glasovni, da su tokom stotina tisua godina ti znakovi bili is
kljuivo glasovni, i da jo i danas veina ljudskih bia zna govoriti a da ne
zna pisati. Govoriti nauimo prije nego pisati : itanjem se dublira govor,
nikada obratno. Prouavanje pisma predstavlja disciplinu koja je razliita
od lingvistike premda joj se u praksi pripaja. Lingvist se dakle iz principa
ne obazire na grafiju. On je razmatra samo onoliko - a to je openito uzevi
malo - koliko grafija utjee na oblik glasovnih znakova.

1 -3. Jezik kao ljudska institucija

o jeziku se esto govori kao o ljudskoj sposobnosti. Mi smo i sami ve upo
trijebili ovaj termin, ali mu nismo pripisali neko strogo odreeno znaenje.
Odnosi izmeu ovjeka i njegova jezika j!1mano su i suvie osebujni a da
bismo jezik bez oklijevanja mogli svrstati u neki iri tip odreenih funkcija.
Nikako ne bismo mogli tvrditi da je jezik rezultat obavljanja prirodne funk
cije kojega organa, onako kao to su disanje ili hod razlogom, da tako ka
emo, za postojanje plua ili nogu. Govori se dodue o govornim organima,
ali se obino dodaje da je primarna funkcija svakoga od njih neto sasvim
drugo : usta slue za uzimanje hrane, nosna upljina za disanje i tako dalje.
Modana vijuga u kojoj su neki htjeli vidjeti centar govora jer je esto s
njezinim ozljedama bila povezana afazija, jamano stoji u stanovitoj svezi
s obavljanjem jezinih funkcija. No nita ne dokazuje da je upravo to njezina
prva i bitna funkcija.
Takve nas okolnosti navode na to da jezik (langage) svrstamo meu ljudske
institucije (fr. institutions humaines), a takav nain gledanja prua neosporne
koristi : ljudske su institucije rezultat ivota u drutvu; to upravo vrijedi i
za jezik koji se po svojoj biti moe shvatiti kao sredstvo komunikacije. Ljud
ske institucije pretpostavljaju upotrebu najrazliitijih sposobnosti; one mogu
biti vrlo rairene, i tovie univerzalne poput jezika, a da pri tom ne budu
identine od jedne zajednice do druge. Obitelj, na primjer, karakterizira
jamano sve ljudske skupine, ali se ona u raznim sredinama javlja u razli
itim oblicima. Isto se tako jezik, premda identian u svojim funkcijama,
razlikuje od jedne zajednice do druge tako da moe funkcionirati samo meu
pripadnicima stanovite skupine. Kako pak institucije nikako nisu unaprijed
zadane, nego su rezultat ivota u drutvu, one nisu nepromjenljive; one se

mogu mijenjati zbog razliitih potreba i pod utjecajem drugih zajednica.

Vidjet emo da nije drugaije ni s razliitim oblicima ljudskoga jezika (fr.
langage) to ih predstavljaju konkretni jezici ( fr. langues).

1-4. Funkcije jezika

Ipak, ako kaemo da je jezik institucija, samo emo djelomino objasniti
prirodu te pojave. Oznaimo li jezik, premda metaforiki, kao sredstvo ili
instrument, to e u vrlo korisnom smislu skrenuti panju na ono po emu se
jezik razlikuje od drugih institucija. Bitna funkcija takva sredstva (fr. instru
ment) kakvo je (stanovit konkretan) jezik, jest funkcija komunikacije (fr. com
munication) : francuski je, na primjer, prije svega sredstvo koje ljudima ..fran
cuskog jezika omoguuje da stupe u svezu jedni s drugima. Premda se svaki
jezik u toku vremena mijenja, vidjet emo da je to u biti zato da bi se na naj
ekonominiji nain prilagodio tome da zadovolji potrebe za komunikacijom
u zajednici koja njime govori.
Pazit emo ipak da ne zaboravimo da jezik vri i druge funkcije osim one
koja treba osigurati uzajamno razumijevanje. Jezik u prvom redu slui, da
tako kaemo, kao oslonac mislima, i to u tolikoj mjeri da bismo se mogli
zapitati bi li mentalna aktivnost kojoj nedostaje okvir nekog jezika, zaslu
ila u pravom smislu rijei da se zove misao. No na psiholozima je, a ne na
lingvistima, da kau o tome svoj sud. Covjek s druge strane upotrebljava
jezik da bi se izrazio, tj. da bi analizirao ono to osjea, ne marei pri tom
suvie za reakcije eventualnih sluatelja. On u tome nalazi priliku da se po
tvrdi u svojim vlastitim oima i u oima drugih, a da pri tom ne postoji prava
elja da se neto priopi. Jednako bi se tako moglo govoriti o estetskoj funk
ciji (ljudskog) jezika koju bi bilo teko analizirati, toliko se prisno ona mijea
s funkcijom komunikacije i funkcijom izraavanja. Kako god bilo, upravo
komunikaciju, tj. uzajamno razumijevanje, treba zapamtiti kao sredinju
funkciju sredstva kakvo je jezik. U tom je pogledu znaajno to drutvo iz
vrgava ruglu solilokvij, tj. takvu upotrebu jezika kojoj je jedina svrha izra
avanje. Tko se eli samo izraavati bez bojazni od pokude, mora sebi nai
opinstvo pred kojim e igrati komediju jezine razmjene. Sve uostalom
navodi na to da bi se jezik svakog pojedinca brzo iskvario kad ne bi bilo
potrebe da ga drugi razumiju. Upravo ova stalna potreba odrava ovo sred
stvo u dobru stanju koje omoguava funkcioniranje.

l -S.

JeStI li jezid nomenklature?

Po vrlo naivnom ali vrlo rairenom shvaanju jezik bi bio repertoar rijei,
tj. glasovnih (ili grafikih) proizvoda, od kojih svaka odgovara jednoj stvari.
U posebnom repertoaru koji je poznat pod imenom francuskoga, stanovitoj
ivotinji, konju, odgovarao bi odredeni glasovni proizvod [val] to ga
pravopis prikazuje oblikom cheval. Razlike meu jezicima svodile bi se
prema tome na razlike u oznaavanju (fr. designation) : za konja bi se en
gleski reklo horse a njemaki Pjerd; uenje drugog jezika sastojalo bi se jed
nostavno u tome da se zapamti nova nomenklatura koja je na svim tokama
paralelna sa starom. Nekoliko sluajeva u kojima svakako valja utvrditi od
stupanje od ovakva paralelizma inilo bi ..idiomatske izraze. I sami bi se

joj boli specifino. Svaka se od njih moe nai u sasvim drugim konteks
tima da bi izrazila drugaije injenice iz iskustva : mal, na primjer, u
il fait le mal (..pravi se zaOt), tete u il s'est mis tl leur tIte (..stao im je na elo,
postao im je voom.). Primjeujemo koliku ekonominost predstavlja oya
prva artikulacija : mogli bismo pretpostaviti takav sistem komunikacije gdje
bi odreenoj situaciji, odreenom podatku iz iskustva odgovarao poseban
krik. No dovoljno je sjetiti se beskrajne raznolikosti takvih situacija i takvih
injenica iz iskustva, pa da shvatimo da bi takav sustav, ako bi trebalo da
poslui istoj svrsi kao i nai jezici, morao sadravati toliko zamaan broj
razliitih znakova da ih ljudsko pamenje ne bi moglo uskladititi. Neko
liko tisua jedinica kao to su tete, mal, ai, la koje se na razne naine mogu
kombinirati, omoguuju nam da priopimo vie stvari no to bismo to mogli
milijunima razliitih neartikuliranih krikova.
Prva je artikulacija nain prema kojemu je ureeno iskustvo koje je zajed
niko svim lanovima odreene jezine zajednice. Lingvistiki se komuni
cira samo u okvirima toga iskustva, a ono se pak nuno ograniava na ono
to je zajedniko znaajnom broju pojedinaca. Originalnost misli moi e
se oitovati samo u neoekivanom povezivanju jedinica. Osobno iskustvo
koje se ne moe priopiti u svojoj jedinstvenosti, ralanjuje se na slijed
jedinica od kojih je svaka slabo specifina a poznata je svim lanovima za
jednice. Vea e se specifinost postii dodavanjem novih jedinica, na pri
mjer pridodavanjem pridjeva kakvoj imenici, priloga pridjevu ili, govorei
openito, dodavanjem odredbenica (determinanata) odreenici (determi
natu). Kreativnost onoga koji govori moe se odvijati u ovom okviru.
Svaka jedinica prve artikulacije, kao to smo ve vidjeli, ima znaenje i gla
sovni (ili [oniki) oblik. Ona se ne bi mogla ralaniti (analizirati) na manje
uzastopne jedinice koje bi imale znaenje : cjelina tete znai "glava, a di
jelovima te- i -te ne mogu se pripisati razliita znaenja kojih bi zbroj od
govarao znaenju ..glavat. No glasovni se oblik, naprotiv, moe ralaniti
na slijed jedinica od kojih svaka pridonosi tome da se tete (ftetl ..glava) na
primjer razlikuje od drugih jedinica kao to su bete (/betl ..ivotinja), tante
(Itati ..tetat) ili terre (fteri ..zemlja). To je ono to se oznaava kao druga
artikulacija ljudskog jezika. Rije tete sadrava tri takve jedinice, a mi ih
moemo prikazati s pomou slova tet koja dogovorno stavljamo meu kose
zagrade, dakle Itet/. Primjeujemo koliku ekonominost predstavlja ova
druga artikulacija : kada bismo za svaku minimalnu znaenjsku j edinicu
morali imati specifian glasovni proizvod koji se ne moe analizirati, trebalo
bi ih razlikovati na tisue, a to bi bilo nespojivo s artikulacijskim (izgovor
nim) mogunostima i auditivnom (slunom) osjetljivou ljudskoga bia.
Zahvaljujui drugoj artikulaciji jezici se mogu zadovoljiti s nekoliko dese
taka razliitih glasovnih proizvoda koji se meusobno kombiniraju da bi
se dobio glasovni oblik j edinica prve artikulacije : tete, na primjer, u dva
navrata upotrebljava glasovnu jedinicu koju mi predstavljamo s pomou
znaka Itl, a izmeu ta dva Itl umee drugu jedinicu to je biljeimo zna
kom leI.

1-9. Temeljne jezine jedinice

Iskaz kao to je j'ai mal a la tite (,boli me glava) ili dio takva iskaza koji ima
znaenje, kao j'ai mal (..boli me) ili mal (,bol, zlo), zove se jezinim zna
kom (fr. signe linguistique). Svaki se jezini znak sastoji od oznaenog
(fr. signifie), a to je njegovo znaenje ili njegova vrijednost to emo ih bi
ljeiti meu navodnicima (,boli me glava, 'boli me., ,bolo), i ozaitelja
(fr. signifiant) zahvaljujui kojemu se znak oituje (manifestira), a njega
emo prikazati meu kosim zagradama (f e mal a la teti, l e mall, Imali ili
pak u hrvatskom Iboli me glaval, Iboli mei, Ibol/). Naziv znak (fr. signe)
u svakodnevnom se jeziku daje oznaitelju. Jedinice s vlastitim oznaenim
i oznaiteljem koje se dobivaju prvom artikulacijom znakovi su, i to mini
malni znakovi jer se nijedan od njih ne moe analizirati na slijed znakova.
Nema ope prihvaenog termina da se oznae ove jedinice. Mi emo ovdje
upotrebljavati termin monem (fr. moneme).
Kao i svaki znak, monem je jedinica sa dvije strane, oznaenom stranom,
a to je njegovo znaenje ili njegova vrijednost, i oznaiteljskom stranom s
pomou koje se oituje u glasovnom obliku, i koja se sastoji od jedinica druge
artikulacije. Ove se posljednje jedinice zovu fonemima (fr. phonemes).

U iskazu kojim smo se ovdje posluili ima est monerna koji se poklapaju s
onim to u obinu jeziku zovemo rijeima : j' (za je), ai, mal, a, la i tite. No
iz toga ne bi valjalo zakljuiti da je 'monem samo ueni ekvivalent za ri
je.. U rijei kao travaillons ('radimo) dva su monerna : travaill- Itravajl,
koji oznaava stanovit tip djelatnosti, i -ons 101, koji oznaava osobu koja
govori i jo jednu ili dvije druge osobe.
Neemo se previe uriti da napravimo razliku izmeu monerna tipa trava,'ll
i monema tipa -ons tako to bismo stavili u opreku 'semanteme (fr. seman
temes), koji bi imali znaenje, i ,morfeme (fr. morphemes), koji bi - a to
bi bilo netono - imali samo oblik; ili pak tako to bismo prve oznaili kao
,lekseme. (fr. lexemes), tj. kao moneme koji pripadaju leksiku. Vidjet emo
dalje (4- 19) da temeljna razlika nije razlika izmeu monerna leksika i mo
nema gramatike, nego razlika izmeu monerna koji su oznaitelj i odnosa
(fr. indicateurs de relations) i drugih.
Kod mnogih autorp. naziv ,morfem oznaava minimalni znak, dakle na
monem, ali samo onda kada odgovara posebnim uvjetima koji od jednog
do drugog autora variraju; zato je dvosmisleni termin ,morfem bolje iz
bjegavati.

1 - 1 0. Linearni oblik i glasovni karakter

Svaki se jezik oituje dakle u linearnom obliku svojih iskaza (ili izriaja),
koji predstavljaju ono to esto zovemo govornim lancem (fr. chaine parlee).
Taj linearni oblik (fr. forme lineaire) ljudskog jezika proizlazi u krajnjoj
analizi iz njegove glasovnosti ili njegova glasovnog znaaja, karaktera
(fr. caractere vocal) : glasovni se iskazi nuno odvijaju u vremenu i uho ih
nuno prima kao slijed. Sasvim je drugaije s komunikacijom slikovnog
tipa koja se prima posredstvom vida : slikar, oito, sukcesivno slika elemente
svoje slike, ali gledatelj prima poruku kao cjelinu ili pak sukcesivno, ovim
ili onim redom, obraa panju na elemente poruke a da to nimalo ne utjee

na vrijednost poruke. Vizualni sistem komunikacije, poput onoga to ga

predstavljaju ploe s prometnim znakovima, nije linearan nego dvodimen
zionalan. Linearnou jezinih iskaza objanjava se uzastopnost (sukcesiv
nost) monerna i fonerna. U ovim sljedovima poredak fonerna ima razlikovnu
(distinktivnu) vrijednost podjednako kao i izbor ovoga ili onoga fonerna :
znak maZ ImalI (..bol, zlo) sastoji se od istih fonerna kao i znak Zame Ilaml
Cotrica) a ipak se s njim ne brka. Neto je drugaije s monemima. Dakako
da iskaz Ze ehasseur tue Ze Zion (lovac ubija lava) znai neto drugo nego
Ze Zion tue Ze chasseur (lav ubija lovca), ali nerijetko jedan znak moe u is
kazu mijenjati mjesto bez znatnije izmjene znaenja : iZ sera Za, mard,' (.bit
e ondje u utorak<c) i mardi, iZ sera Za (.u utorak e biti ondje<c). S druge se
strane dogaa dosta esto da skupine morfema imaju iste ovakve slobode
jer je njihov odnos prema ostalom dijelu iskaza oznaen (marque) bilo nji
hovim znaenjem (iZ y a eu tm drame, Za nuit derniere .dogodila se drama prole noi<c ili Za nuit derniere z'Z y a eu un drame prole se noi dogodila
drama), bilo jednim od monerna o kojem se radi, a kojemu je upravo to i
funkcija (par la route, e'est plus court cestom je krae<c ili e'est plus court par
la route krae je cestom).

l - l l . Dvostmka artikulacija
t'

ekonominost ljudskog jezika

Tip organizacije to smo ga upravo ocrtali postoji u svim jezicima koji su

do danas opisani. ini se da se ljudskim zajednicama on namee kao tip
koji je najbolje prilagoen ovjekovim potrebama i ovjekovim mogunos
tima. Jedino ekonominost koja proizlazi iz dviju artikulacija omoguava
da se dobije komunikacijsko sredstvo za opu upotrebu i koje je sposobno
toliko informacije prenijeti tako jeftino.
Kada prve artikulacije, artikulacije iskustva na uzastopne moneme ne bi
bilo, svaka bi glasovna emisija odgovarala jednom odreenom tipu iskustva
tako da se novo, neoekivano iskustvo ne bi moglo komunicirati. Artikula
cija na moneme omoguava da se stvori neuobiajena kombinacija kako bi
se pokualo komunicirati, priopiti iskustvo za koje zajednica nije posje
dovala raspoloivi znak. Upravo za time neprestano posee pjesnik, i jamano
je u tome polazite posebne sudbine ljudske vrste.
Osim dodatne ekonominosti koju prua, druga artikulacija ima i tu pred
nost to oblik oznaitelja ini neovisnim o prirodi odgovarajueg ozna
enog i to na taj nain osigurava jezinom obliku veu stabilnost. Jasno
je u stvari da u jeziku u kojem bi svakoj rijei odgovaralo posebno i nerala
njivo groktanje, nita ne bi moglo sprijeiti ljude da to groktanje mijenjaju
ve prema tome kako bi se svakome od njih inilo da ono bolje opisuje ozna
eni predmet. No kako bi u tome bilo nemogue ostvariti jednodunost, do
lazilo bi do kronine nestabilnosti, a to ne bi pogodovalo odravanju razu
mijevanja. Postojanje druge artikulacije osigurava to odravanje budui da
ona sudbinu svakoga pojedinog od sastavnih dijelova oznaitelja, svakog
fonikog odsjeka, na primjer IrnI, lal, 111, u maZ, ne povezuje s prirodom
odgovarajueg oznaenog, ovdje ..bol, zlo, (fr. ma1), nego sa sastavnim
dijelovima drugih oznaitelja dotinoga jezika, IrnI u masse (masa), lal u
chat (..makao), III u saZe (..prljav<c) itd. To ne znai da se IrnI ili III u mal
nee u toku stoljea moi izmijeniti, nego znai da se ono nee moi mije8

njati, ako se ve mijenja, a da se istodobno i u istom smislu ne mijenjaju

Iml u masse ili III u sale.

1 - 1 2. S'Vaki jezik ima

$'lJoju 'Vlastitu artikulaciju
Ako se jezici slau u tome to svi primjenjuju dvostruku artikulaciju, svi se
medu sobom razlikuju po nainu na koji oni to se svakime od njih slue
analiziraju podatke iz iskustva; i po nainu kako iskoritavaju mogunosti
koje im pruaju govorni organi. Drugim rijeima, svaki jezik artikulira
na svoj nain kako iskaze tako i oznaitelje. U okolnostima u kojima e
Francuz rei pai mal cl la tete (boli me glava(c), panjolac e artikulirati
me duele la caheza. U jednom e sluaju subjekt iskaza biti onaj tko govori,
u drugome glava koja trpi; izraavanje boli bit e nominalno (imensko) u
francuskom, verbalno (glagolsko) u panjolskom, a ova e se bol pripisi
vati glavi u prvom sluaju a bolesnoj osobi u drugom. Malo je yano to
Francuz moe takoder rei i la tete me jail mal. Odluujue je to to e u
danoj situaciji Francuz i panjolac prirodno posegnuti za dvjema potpuno
razliitim analizama. Usporedimo s tim u vezi ove ekvivalente : lat. pamas
dahant i fr. ils etaiem punis (bili su kanjeni), eng. smoking prohibited, rus.
kurit' 'Vospredetsja i fr. deje1'lSe de jumer (puenje zabranjeno), njem. er ist
zu'Verliissig i fr. on peut compter sur lui (on je pouzdan(c, na nj se moe 1'a
unati<c).
Ve znamo da rijei jednoga jezika nemaju tonih ekvivalenata u drugom.
To naravno ide pod ruku s raznolikou analiza podataka iz iskustva. Raz
like u analizi mogu biti uzrokom razliitom gledanju na kakvu pojavu, raz
liito pak poimanje neke pojave moe izazvati razliitu analizu situacije.
Nije u stvari mogue strogo odijeliti jedan sluaj od drugoga.
to se tie artikulacije oznaitelja, dobro emo se uvati da injenice prosu
dujemo na osnovi grafije, ak i onda kada se radi o transkripcijama a ne samo
o oblicima napisanima po pravopisnim pravilima. Poemo li od l e mal
a la teti i Ime duele la kabe0al (boli me glava), ne treba razmiljati da prvi
lal u rijei Ikabe0al pokriva istu jezinu stvarnost kao i onaj u Imali. U fran
cuskom gdje postoji razlika izmedu lal u mal (bol; zlo) i lal u male (mu
jak), prvi e moi imati samo vrlo slabo izraenu stranju artikulaciju, dok
e lal u cabeza, jedini otvoreni vokal u panjolskom, imati mnogo vie slo
bode u realizaciji. Fonemi dvaju razliitih jezika samo se radi ekonomi
nosti transkribiraju s pomou istih znakova.

1- 13.

Broj monema i jontlna

Broj moguih iskaza u svakom jeziku teoretski je beskonaan, jer nema gra
nice broju uzastopnih monema to ih jedan iskaz moe sadrati. Popis mo
nema jednog jezika u stvari je otvorni popis (fr. liste ouverte) : nije mo",:
gue tono odrediti koliko jedan jezik ima razliitih monema jer se u svakoj
zajednici javljaju, svakog asa, nove potrebe, a zbog tih potreba nastaju nove
oznake (fr. designations). Rijei to ih civiliziran ovjek dananjice : moe
upotrebljavati ili razumjeti broje se desecima tisua. No mnoge su takve
9

rijei sastavljene ili od monema koji mogu dolaziti i kao neovisne rijei (npr.

timbre-poste .potanska marka sastoji se od timbre .marka i poste ,pota ;

autoroute .autocesta sastoji se od auto auto i route .cesta), ili pak od mo
nema koji dolaze samo u sloenicama (npr. thermostat ttermostatc, teligraphe
telegraf). Iz toga proizlazi da su monemi, ak i uz dodavanje nastavaka
kao -ons (npr. u travaill-om .rad-imo) i sufiksa kao -atre (u blanch-tre
bjel-kasu), u mnogo manjem broju nego rijei.
Popis pak fonema jednog jezika zatvoren je popis (fr. liste fermee). Kastilj
ski na primjer razlikuje ni vie ni manje nego 24 fonerna. To to civilizirani
jezici koji se govore na prostranim podrujima ne pokazuju savreno jedin
stvo i pomalo variraju od jednog kraja do drugog, od jedne drutvene klase
do druge i od narataja do narataja, ini esto osjetljivim odgovor na pi
tanje : .Koliko taj i taj jezik ima fonerna? Ove varijacije openito uzevi
ne spreavaju razumijevanje ali mogu uzrokovati razlike u inventaru jedinica,
kako razlikovnih ili distinktivnih (fonerna) tako i znaenjskih (monema ili
veih znakova). Tako panjolski to se govori u Americi ima esto 22 umjesto
24 fonema. Vrsta francuskog kojom se slui autor ove knjige ima 34 fonema.
No meu Parianima koji su roeni nakon godine 1 940. nije rijedak sustav
od 3 1 fonerna. U transkripciji svojih francuskih primjera mi upotrebljavamo
ovaj drugi sistem koji je jednostavniji.

1 - 1 4. Sto je jezik?
Sada moemo pokuati formulirati to shvaamo pod tjezikom (fr. langue).

Jezik je sredstvo za komunikaciju prema kojemu se, razliito u sva

koj zajednici, ljudsko iskustvo analizira na moneme, jedinice koje
imaju semantiki sadriaj i glasovni izraz ; ovaj se glasovni izraz
dalje rallanjuje na razlikovne i uzastopne jedinice, na foneme,
kojih je u svakom jeziku odreen broj i kojima se priroda i uzajamni
odnosi takoer od jezika do jezika razlikuju. To ukljuuje l . da mi
termin jezik (langue) upotrebljavamo da bismo oznaili sredstvo za komu
nikaciju koje je dvostruko artikulirano i koje se oituje (manifestira) s po
mou glasova, 2. da izvan ove zajednike osnovice - kako to u gornjoj for
mulaciji naznauju i izrazi razliito i razlikuju se. - nita to se ne moe
razlikovati od jezika do jezika, nije u pravom smislu rijei lingvistiko ; upravo
u ovom smislu treba shvatiti tvrdnju da su jezine injenice .arbitrarne
ili konvencionalne.

1 - 1 5. Na rulnt dvostruke artikulacije

Svi jezici pokazuju tip organizacije kakav smo upravo opisali. No to ne znai
da jezici ne poseu i za postupcima koji ne ulaze u okvir dvostruke artiku
lacije. U francuskom je na primjer esta pojava da se upitnost iskaza ozna
ava samo melodijskim povienjem glasa na zadnjoj rijei. Tako se vrlo dobro
moe razlikovati tvrdnja il pleue (pada kia) od pitanja il pleut? ('pada
kia?). Ovo posljednje je ekvivalent za est-ce qu'il pleut? ('pada li kia? ,
da li pada kia ? ), a to drugim rijeima znai da uzlaznost glasa u il pleut?
igra istu ulogu kao i znak /esk/ (.Ii, da li.) koji se po pravopisu pie est-ce
que. Moe se dakle rei da je melodijska krivulja, jednako kao i est-ce que,

10

znak koji se sastoji od oznaenog upitnost i od primjet1jivog oznaitelja,

uzlaznosti glasa. No dok se oznaitelj od est-ce que sa svojim slijedom od
tri fonema leskl podvrgava drugoj artikulaciji, a po tome to nalazi svoje
mjesto u slijedu monema i prvoj, nita od toga u oznaitelju kao to je me
lodijska krivulja. Taj oznaitelj ne zauzima u stvari posebno mjesto u go
vornom lancu nego se, da tako kaemo, nadslojava nad jedinice dviju arti
kulacija, i ne bi se mogao ralaniti na slijed fonema. Jezine injenice koje
ne podlijeu artikulaciji na foneme esto se zovu suprasegmentalnima i
tvore zasebno poglavlje pod naslovom prozodija (fr. prosodie), razliito
od fonematike (fr. phonematique) u kojoj se obrauju jedinice druge arti
kulacije.

1 - 1 6. Nediskretnost* 2'monacije
Postoji opreka izmeu melodijske razlike po kojoj se tvrdnja il pleut razli
kuje od pitanja il pleut ? i razlike izmeu dvaju fonema : fiziologija govornih
organa na poetku iskaza obino uzrokuje uspon glasa koji odgovara progre
sivnoj napetosti, a prema kraju iskaza pad glasa koji odgovara progresivnom
oputanju. Ako do takva pada ne doe, sluatelj e stei dojam da iskaz nije
zavren, da on na primjer zahtijeva dopunu u obliku odgovora na pitanje.
Upravo se na to igra kada se od 2'1 pleut? stvara ekvivalent za est-ce qu'il pleut?
No to ne znai da uspon glasa na kraju ima jako odreenu vrijednost koja
bi bila u opreci (opoziciji) s jako odreenom vrijednou pada glasa : toan
smisao iskaza varirat e prema stupnju visine ili dubine koju smo postigli.
Vrlo niska nota ukljuivat e brutalnu tvrdnju ; tvrdnja e biti to manje
kategorina to e melodijski pad biti sporiji. Povisujui krivulju neosjetno
e se prelaziti na tvrdnje s prizvukom sumnje, a to sumnja vie raste, na
sve dvojbenija i dvojbenija pitanja. Nikako se tu ne radi o stepenastom
povisivanju pri kojemu bi izbor odreenog nivoa doveo do iskaza koji je
stubokom razliit, nego se naprotiv radi o situaciji gdje svaka, kakva god
ona bila, promjena melodijske krivulje povlai za sobom paralelnu i propor
cionalnu promjenu znaenja iskaza.

1 - 1 7. Diskretne jedinice

Kada se vie ne radi o dva razliita smjera intonacijske krivulje nego o dva
fonema, situacija je posve druga. Rijei pierre Ipierl (kamen) i biere Ibierl
(pivo(l) razlikuju se samo po tome to jedna upotrebljava fonem Ipl ondje
gdje druga rije ima Ib/. Od artikulacije koja je karakteristina za Ibl, pro
gresivnom redukcijom titraja glasnica moe se neosjetno prijei na artiku
laciju Ip/. U fiziolokom pogledu ovdje dakle imamo isti nesmetani konti
nuitet kao to je onaj koji smo ustanovili za uspon glasa, No dok je svaka

Nazive diskrettui, diskretnost ne smijemo brkati s terminima razlikOfJan, C:;sinktif)tul itd.

iako se u nekim kontekstima njihova znaenja mogu poklapati. Diskretall (v. 1-1 7) ili raz
luan znai tOnaj koji se analizom moe izdvojiti, i koji se, na svojoj hijerarhijskoj razini, ne
moe dalje razloiti Diskretne jedinice vrijede samo po svojoj prisutnosti ili svojoj od
sutnosti, po tome Ito su neizbjeno ili sline ili razliite (tj. one nelto jesu ili neto nisu).

11

promjena visine glasa izazivala moda malu ali stvarnu promjenu u poruci,
nita se slino ne dogaa s treperenjem koje je karakteristino za Ib/ u . od
nosu na Ip/. Dokle god ono ostaje zamjetljivo, izgovorena e se rije shvatiti
kao biere<c (pivo), ali im se dosegne neka granica, koja uostalom moe
varirati prema situaciji i kontekstu, sluatelj e shvatiti pierre (kamem),
tj. nee poeti glas interpretirati kao Ibl nego kao Ip/. Znaenje e se poruke
dakle potpuno promijeniti. Ako govornik loe artikulira, ili ako ima buke a
situacija meni kao sluatelju ne olakava zadau, ja bih se u interpretaciji
onoga to ujem mogao kolebati izmeu c'est une bonne pierre (to je dobar
kamen<c) i c'est une bonne biere (to je dobro pivo). Ali u nuno morati iza
brati jednu ili drugu interpretaciju. Pojam neke poruke koja bi stajala iz
meu ovih dviju, ne bi imao nikakva smisla. Kao to se ne moe zamisliti
nita to bi bilo malo manje pivo (biere) i malo vie kamen (pierre), ne
moe se zamisliti ni takva jezina stvarnost koja ne bi bila ba sasvim Ibl
ili pak bi bila gotovo Ip/; svaki segment iskaza za koji moemo priznati da
je francuski, mora se nuno moi identificirati ili kao Ibl ili kao Ipl ili kao
jedan od 32 preostala fonerna francuskog jezika. Sve to rezimiramo kaqa
kaemo da su fonerni diskretne jedinice (fr. unites discretes). Ta je dikiet
nost (fr. caractere discret) fonerna bila naravno ukljuena u naznaku to
smo je ranije naveli i prema kojoj u svakom jeziku postoji ustaljeri; fiksan
broj fonerna. Naa alfabetska grafija, koja je po svom podrijetlu pretisak
fonematske artikulacije, dobro je sauvala njihov diskretni karakter: u ru
kopisnom se tekstu moemo kolebati da neto protumaimo kao u ili ko n,
no znamo da se nuno radi ili o tl ili o n. 'itanje pretpostavlja identifikaciju
.svakog slova kao jedne od odredenog broja jedinica za svaku od kojih slovo
slagar ima poseban pretinac, a nikako subjektivnu interpretaciju detalja u
obliku svakog pojedinog slova. Dobro je tiskan onaj tekst u kojemu su raz
like izmeu pojedinih uzastopnih a toliko neznatne da nas one ni ' u ' emu
ne ometaju da sva ova a identificiramo kao istu grafiku jedinicu. Jednako
je tako s iskazima i fonemirna: iskaz e biti to jasniji to e se uzatopne
realizacije istoga fonerna neposrednije moi identificirati kao ista g.!asovna
(fonika) jedinica. Tinle se potkrepljuje ono to je ranije reeno o ' s,oidar
nosti koja povezuje IrnI u masse i IrnI u mal. Kao to pokazuje i isto'yjetna
transkripcija, radi se u stvari o istoj jedinici, o jedinici za koju je go\i-orni
cima korisno da je realiziraju na isti nain ako ele olakati razumijevanje
-onoga to govore.
Diskretne su jedinice, dakle, one kojima varijacije u detalju to ih uVjetuju
kontekst ili razliite okolnosti, nimalo ne utjeu na njihovu lingvistiku
vrijednost. One su nune za funkcioniranje svakog jezika. Fonemi ' st r'dis
kretne jedinice. Prozodijska obiljeja kao to su intonacijske pojave koje smo
ranije prikazali, to nisu. No druge prozodijske pojave, koje se mogu . ozha
iti kao takve zato to se ne uklapaju u fonematsku segmentaciju, diskretne
su kao i fonerni: rije je o tonovima (fr. tons) kojih u svakom jeziku ' ima
odreen broj : njih nema u francuskom ni u veini evropskih jezika; dva su
tona u vedskom, etiri u sjevernom kineskom, est u vijetnamskom*

1 - 1 8. Jezik i govor, kad i poruka

Kada kaemo da neki jezik ima, ili sadrava, 34 fonerna, elimo naznaiti
da govornik na svakoj toki svojega iskaza mora birati izmedu najvie' 34
12

jedinice druge artikulacije da bi stvorio oznaitelj koji e odgovarati poruci

to je on eli prenijeti : Ibl a ne Ipl ili Itl ili bilo koji drugi francuski fonem na
poetku rijei biere ako elim rei : c'est une bonne biere. Ali kada se kae da
jedan iskaz sadrava 34 fonema, eli se rei da on predstavlja 34 sukcesivna
odsjeka od kojih se svaki moe poistovjetiti s jednim odredenim fonemom
a da to ne implicira da svaka od 34 uzastopne jedinice bude razliita. Iskaz
c'est une bonne biere ls et un bon bierl (to je dobro piva.) sadrava 1 2 fo
nema po tome to predstavlja dvanaest uzastopnih odsjeaka od kojih se
svaki moe identificirati kao jedan odreeni fonem ; no u njemu dvaput do
lazi fonem In/, dvaput fonem Ibl, dvaput fonem leI pa prema tome upotreb
ljava samo devet razliitih fonema. Ono to se ovdje kae o fonemima pod
jednako vrijedi i za sloenije jezine jedinice, s razlikom to se ne bi moglo
rei koliko jedan jezik sadrava monema ili koliko sadrava rijei : u iskazu
le garfon a pris le verre (.konobar je uzeo au) ima est uzastopnih monema,
ali samo pet razliitih.
Nuno je pomno razlikovati na jednoj strani jezine injenice svih redova
onako kako one dolaze u iskazima, na drugoj pak strani jezine injenice
shvaene kao da pripadaju repertoaru kojime raspolae osoba koja eli ko
municirati. Nije na lingvistu kao takvu da tono odredi gdje se kod govor
nika nalaze na raspolaganju ove jezine injenice, niti kojim postupkom taj
govornik dolazi upravo do onakva izbora kakav odgovara njegovim komuni
kacijskim potrebama. Ali on nuno mora pretpostaviti da postoji psiho
-fizioloka organizacija koja je - dok je dijete jo uilo jezik, ili kasnije ako
se radi o drugom nauenom jeziku - bila izvedena (conditionnee) tako da
omogui analizu iskustva koje treba priopiti prema normama dotinog
jezika, i da na svakoj toki iskaza prui potrebne mogunosti izbora. Upravo
ovu uvjetovanost zovemo jezikom (langue). Razumljivo je da se postojanje
toga jezika oituje samo u diskursu** (fr. discours) ili, ako emo radije, u
aktima govora (fr. actes de parole). No diskurs, akti govora, nisu jezik. Ve
tradicionalna opreka izmeu jezika (langue) i govora (parole) moe se ta
koder izraziti nazivima kod (fr. code) i poruka (fr. message), gdje je kod orga-

Tzv. etiri akcenta u hrvatskom, u stvari su dva tona (jedan silazni i jedan uzlazni) od
kojih se - pod naglaskom - svaki moe kombinirati bilo s kratkim vokalom (para -sapa.,
svak -svatkoc, para . 1 / 1 00 dinara.), bilo s dugim (pra, npr. branog, gen. sg., svk .sestrin
mu., svdka, gen. sg. itd.). Parovi rijei kao to su prit .ljudsko meso. - put .cesta., rane
-ozljede - rne .ne kasne., prelistati .zavriti s listanjem - prelistati .prelistavati itd.,
razlikuju se samo po tome to prva rije svakoga para ima kratak vokal a druga dug, dok
je ton u obje rijei prvih dvaju parova silazan, a u obje rijei treega para uzlazan. Neki
su kajkavski govori - poto su reinterpretirali prednaglasnu duljinu (kvantiteta vokala,
ak i onda kad akustiki postoji, nije razlikovna) - stvorili sustav od etiri tonska na
glaska : ravni, koji se obino realizira kao kratak, no kraina nije razllkovna (pila, .pia.,
gen. sg.), silazni, koji se redovito realizira kao dug (pila .pia., nom. pl.), akut, vrsta
neravnomjernog dugog uzlaznog (prJa .pila., parL perf.) i dvosloini tnaglasu., koji
na prvome slogu ostavlja dojam dugog silaznog (nekadanja prednaglasna duljina) a na
drugome kratkog, silaznog ili uzlaznog, obino na neto viem registru (pila .pila za pi
ljenje).
**

Diskurs ima ovdje znaenje jezika stavljena u akciju, onako kako to ini neki govornik (dakle
sinonim termina gOfJor) ili pak dijela teksta koji ima svoj poetak i svoj zavretak, a naj
manje je jedan iskaz. No valja napomenuti da Martinet ovdje ne upotrebljava ovu rije
u strogo terminolokom znaenju.

13

nizacija koja omoguava redigiranje poruke i ono s ime se svaki element

poruke usporeuje da bi se dobio njezin smisao.
Ova vrlo korisna distinkcija izmeu jezika i govora moe nas navesti na to
da povjerujemo kako govor posjeduje organizaciju koja nije ovisna o orga
nizaciji jezika: tako da bismo mogli na primjer pomisliti da postoji lingvis
tika govora nasuprot lingvistici jezika. Treba se stoga uvjeriti da govor samo
konkretizira organizaciju jezika. Jedino preko prouavanja govora i pona
anja to ga on odreuje kod sluatelja moemo upoznati jezik. Da bismo to
postigli, trebat e apstrahirati sve ono to u govoru - poput boje glasa koja
je svojstvena pojedincu - nije lingvistiko (jezino), a to znai sve to nije
sastavni dio kolektivnih navika koje su steene u toku uenja jezika.

1 - 1 9 . Svaka jedz"nica pretpostavlja izbor

Meu jezinim injenicama ima takvih koje se otkrivaju jednostavnim is

pitivanjem iskaza, i drugih koje moemo identificirati samo usporedbom
razliitih iskaza. I jedne i druge pripadaju jeziku (langue). Uzmimo na pri
mjer iskaz c'est une bonne biere ls et un bon bierl (to je dobro pivo.) ; ako pret
postavimo da smo izvrili analizu na moneme i na foneme kako to prikazuje
transkripcija, ovaj nas iskaz upuuje na stanovite nezanemarive strukture
jezika (langue) : Ibonl moe dolaziti iza lunI i ispred Ibier/ ; fonem IrI moe
dolaziti na kraju iskaza, a fonem InI na kraju monema itd. Sve ove mogu
nosti sastavni su dio skupa pravila prema kojima se ljudsko iskustvo analizira
u francuskom, i one pripadaju jeziku. Za lingvista one imaju tu prednost pred
drugim obiljejima to se otkrivaju jednostavnim ispitivanjem dotinog
rasporeda jedinica u iskazu. Ipak, ako smo kadri togod rei o kombinator
nim slobodama (fr. latitudes) monema Ibonl, to je zato to smo ovaj segment
iskaza priznali kao segment koji predstavlja zasebnu jedinicu, razliitu od
llinl i od Ibier/. Da bismo doli do ovog rezultata, trebalo je utvrditi da u
tom kontekstu Ibonl odgovara specifinom izboru (fr. choix) izmeu sta
novitog broja moguih atributa ; usporedba s drugim francuskim iskazima
pokazala je da u kontekstima gdje dolazi Ibonl nalazimo takoer lekselatl
(excellence izvrsna.), Imovezl (mauvaise loa.) itd. To pokazuje da je go
vornik manje ili vie svjesno odbacio sve konkurente koji bi mogli bili doi
izmeu ltinl i Ibierl, ali za koje se pokazalo da u ovoj prilici nisu odgovarali.
Ako za sluatelja kaemo da razumije francuski, to pretpostavlja da on iz
iskustva identificira uzastopne izbore to ih je morao izvriti govornik, da
on prepoznaje Ibonl kao izbor koji je razliit od lunI i od Ibierl, i da nije
iskljueno da e izbor elementa Ibonl mjesto Imovezl utjecati na njegovo
ponaanje.
Ovo se podjednako tie i fonema : ako moemo togod rei o kombinator
nim mogunostima (fr. latitudes) fonema InI u Ibonl, onda je to zato to
smo InI priznali kao zasebnu razlikovnu jedinicu, razliitu osobito od 101
koje dolazi ispred njega u Ibon/. I ovdje smo takoer konstatirali da InI od
govara specifinom izboru, budui da je govornik morao, oito nesvjesno,
odbaciti Itl koji bi bio dao Ibotl, to jest drugu rije bocce (izma ; struak,
rukovet41), Isl koji bi dao IbOsI bosse (grba.), III koji bi dao IhOll bol (zdjelica,
plitica.) ili Ifl koji bi dao izgovorljivo ali nepostojee IhOf/.
14

J asno je da svi oni izbori to ih govornik vri na svakoj toki svoga govora
(fr . discours) nisu bezrazloni. Priroda iskustva to ga treba priopiti oigledno
navodi govornika da bira Ibonl radije nego Imovez/, Ibierl radije nego /li
monadl ; upravo zato tQ znaenje zahtijeva Ibonl, on na kraju rijei mora
izabrati InI mjesto Itl, Isl ili /1/. A ima li izbora koji nisu odreeni? Ne treba
misliti da je izbor monerna "slobodniji nego izbor fonerna.

1 -20. Kontrasti i opozicije

Primjeujemo da jezine jedinice, bile one znakovi ili fonemi, stoje meu
sobom u dva razliita tipa odnosa. Na jednoj strani imamo odnose u iskazu
koji se zovu sintagmatski ma (fr. rapports syntagmatiques) i mogu se iz
ravno promatrati : to su na primjer odnosi elementa Ibonl s njegovim su
sjedima lfull i Ibierl i odnosi elementa InI sa 101 koji mu prethodi u Ibon/ i
ltil koji dolazi iza njega u ltinl. Korisno je za oznaivanje ovih odnosa poslu
iti se terminom kontrasti (fr. contrastes). Na drugoj strani imamo odnose
to ih moemo zamisliti meu onim jedinicama koje mogu dolaziti u istom
kontekstu i koje se, barem u tom kontekstu, uzajamno iskljuuju : ti se od
nosi zovu paradigmatskima (fr. rapports paradigmatiques) a oznaujemo
ih kao opozicije ili opreke (fr. oppositions) : bonne, excellente, mauvaise
to mogu dolaziti u istim kontekstima, stoje u odnosu opozicije. To isto
vrijedi i za pridjeve koji oznaavaju boje i koji mogu dolaziti izmeu le livre . . .
(..knjiga) i ... a disparu (..je nestala) ( u hrv . ispred . . knjiga je nestala). Opo
zicija postoji izmeu InI, Itl, /s/, III koji mogu dolaziti na kraju rijei iza IbO-/.
.

15

Poglavlje 2.
Opisivanje jeziki

2- 1 . Kako funkcionira dam' jezik

Ljudski jezik (fr. langage), predmet lingvistike, postoji samo u obliku raz
liitih konkretnih jezika (fr. langues). Lingvistu e dakle prva briga biti
da prouava te jezike. Oni su nam se pokazali prije svega kao sredstva za
komunikaciju. Trebat e ih stoga prouavati i opisivati najprije u njihovu
funkcioniranju. Za svaki e od njih valjati odrediti na koji nain on anali
zira ljudsko iskustvo na znaenjske jedinice i kako se slui mogunostima
to ih pruaju govorni organi.

2-2. Sinkronija i dijakronija

Svakome tko se danas bez predrasuda pozabavi lingvistikom, moe se ui
niti prirodnim to se prouavanju sredstva (fr. instrument) u njegovu funk
cioniranju pristupa prije nego to se istrai kako se i zato to sredstvo mije
nja u toku vremena. Cinjenica je ipak da se znanstveno, nepreskriptivno
prouavanje jezika gotovo jedno stoljee ograniavalo u praksi na probleme
razvoja. Mi emo dalje ponovno naii na ove probleme. Za sada emo samo
podsjetiti da se jezici neprestano mijenjaju a da zato ipak nikada ne pre
staju funkcionirati, i da postoji vjerojatnost da e se promjene odvijati u
svakom jeziku koji prouavamo da bismo opisali njegovo funkcioniranje.
Dovoljno je uostalom samo na tren razmisliti pa da se uvjerimo kako se to
u svakom asu dogaa sa svim jezicima. Kad je ve tome tako, zapitat emo
se je li mogue odvojiti prouavanje funkcioniranja od prouavanja razvoja.
No postojanje promjena koje su u toku moe se ispitivanjem otkriti jedino
na temelju usporeivanja reakcija pripadnika razliitih generacija koje ive
zajedno : od 66 nasumce izabranih Pariana koji su roeni prije g. 1 920,
svi u rijeima patle apa i pate tijesto( imaju razliite vokale; od nekoliko
stotina Parianki koje su roene nakon g. 1 940, njih vie od 60% ima u ovim
dvjema rijeima isti vokal lal. Kad bismo se ograniili na promatranje upo
trebe kod jedne odreene generacije, mogli bismo, dakle, o razvoju uope
i ne voditi rauna. No mene nita ne spreava da u nekom opisu vodim ra
una o jezinom ponaanju dvaju narataja koji ive zajedno : budui da
sam vie puta to utvrdio, ja znam da razlike o kojima je ovdje rije nipoto na ope zadovoljstvo - ne spreavaju funkcioniranje francuskog jezika iz
meu odraslih koji su preli etrdesetu i mladei ispod dvadeset godina.
Cak i kad bih se drao samo upotrebe kod najmlaih, morao bih povesti
rauna i o onoj manjini meu njima koja uva tradicionalnu razliku i pri
kazati injenice tako da ni upotreba kod odraslih ne bude iskljuena. Opis
treba, u stvari, da bude strogo sinkronijski (fr. synchronique), a to znai
da se mora temeljiti iskljuivo na opaanjima u takvu vremenskom razmaku
17

koji je dovoljno kratak da se u praksi moe smatrati samo tokom na vre

menskoj osi. Dljakronijsito (fr. diachronique) se zove svako prouavanje
koje sadrava usporedbu izmeu razliitih upotreba jednog te istog jezika,
s ciljem da se iz njega izvuku zakljuci o kretanju razvoja : ono to smo ra
nije naveli u vezi s vokalima u patre apa. i u pate tijesto. moe se formu
lirati bilo sinkronijski (opozicija IaI - IaI nije u suvremenoj upotrebi ope
rairena), bilo dijakronijski (opozicija IaI - IaI postepeno nestaje iz parike
jezine upotrebe).

2-3. Raznolikost jezinih upotreba

J ezici, znamo, nisu nuno istovjetni sa samima sobom na itavu teritoriju
gdje se govore. Razlike mogu otii tako daleko da pokuaji sporazumijevanja
postanu problematinima. U takvim e se sluajevima rei da jezik ima vie
dijalekata, a u svakom e opisu trebati naznaiti o kojem je dijalektu rije.
No mogu postojati i manje duboka odstupanja koja ne utjeu na uzajamno
razumijevanje, kao na primjer razlike koje se mogu utvrditi izmeu fran
cuskog jezika kakva Tuluanina i francuskog jezika Parianina : Francuzi s
Juga veinom ne razlikuju pique (particip proli od glagola piquer ubosti)
od piquait (3. lice singulara imperfekta indikativa istog glagola). OVdje e
lingvist koji opisuje suvremeni francuski jezik i opet morati birati : on e
moi bilo iskljuiti juni francuski iz svoga opisa, bilo utvrditi da razliko
vanje izmeu leI i le/ nije ope. Nijedna imalo rairenija jezina zajednica nije
homogena. No kada je opisiva ve jednom po svom nahoenju omeio svoje
polje rada, on e razlike to ih ondje utvrdi morati prikazati kao varijante
iste jezine upotrebe, a ne kao rezultat dviju razliitih upotreba.

2-4. Korpus

Sinkronijski se opis ne ograniava na suvremene jezike koji se mogu sluati

i snimati. Lingvista nita ne spreava da se okua u opisu Ciceronova la
tinskog ili opisu staroengleskog jezika kralja Alfreda. Njegova e zadaa
u ovom sluaju biti sloenija jer e on sustav fonema morati otkriti iza grafije
koja ga odraava samo vrlo nesavreno. Posao e mu zauzvrat moi biti olak
an time to sauvana Ciceronova ili Alfredova djela tvore dobro omeenu
cjelinu koja se lako moe podvrgnuti statistikoj obradbi ; to pak omoguava
da se izvuku precizni zakljuci. Knjievna djela jednog odreenog razdoblja,
o tome nema sumnje, nuno daju nepotpunu sliku tako zasvjedoenog je
zika. No ako nikakav drugi pristup tom jeziku nije mogu, takve dokumente
moemo, mirne savjesti, smatrati potpunoma reprezentativnima. Takvi
uvjeti rada pruaju toliko prednosti da dolazimo u kunju da ih stvorimo i
onda kada se bavimo kojim suvremenim jezinim stanjem, i to tako da sebi
sastavimo korpus., tj. zbirku iskaza zabiljeenih na magnetofonskoj vrpci
ili zapisanih po kazivanju u pero. Kada je takva zbirka jednom sastavljena,
njoj se, budui da se smatra nepovredivom, vie nita ne dodaje, a jezik se
opisuje ovisno o onome to se u tom korpusu nalazi. S teoretskog se staja
lita ovoj metodi korpusa moe prigovoriti da dva istraivaa koja obrauju
isti jezik, ali na temelju razliitih korpusa, mogu doi do razliitih opisa
istoga jezika. Praktiki se prigovor sastoji u tome to opisiva u svakom
18

trenutkru moe osjetiti potrebu da dopuni ili da provjeri svoju informaciju,

pa ako toj potrebi ne udovolji kad je osjeti, on dragovoljno odbacuje sta
novite aspekte stvarnosti, ne zato to oni ne bi bili relevantni nego zato to
su mu u poetku promakli.

2-5. Relevantnost
Svaki opis pretpostavlja selekciju. Svaki predmet, koliko se god na prvi
pogled inio jednostavnim, moe se pokazati beskrajno sloenim. Opis pak
je nuno ogranien, a to znai da e se moi istaknuti samo neka obiljeja
predmeta koji valja opisati. Dvije razliite osobe nee, po svemu sudei,
izdvojiti ista obiljeja. Ako vie ljudi promatra isto stablo, jedan e zapa
ziti velianstvenost njegova rasta i impozantnost kronje, drugome e pa
nju privui pukotine u kori i prelijevanje boja na liu, trei e pokuati
odrediti njegove dimenzije, etvrti e naznaiti karakteristian oblik sva
kog njegova dijela. Svaki e opis biti prihvatljiv pod uvjetom da je kohe
rentan, a to znai da je nainjen s odreenog glediita. Kad se takvo
gledite jedanput prihvati, stanovita obiljeja koja se zovu relevantna (ili
pertinentna ; fr. traits pertinents) valja zadrati, a druga, nerelevantna, treba
odluno odbaciti. J asno je da s gledita pilaa dasaka boja ili oblik listova
nisu relevantni, jednako onako kao .to sa staialita slikara nije relevantna
kalorinost drveta. Svaka znanost pretpostavlja izbor posebnog gledita :
u aritmetici su relevantni jedino brojevi, u geometriji oblici, u kalorimetriji
temperature. Nije nimalo drugaije ni kada je rije o jezinom opisu. Uz
mimo koji mu drago ulomak govornog lanca : on se moe promatrati kao
fizika pojava, kao slijed titraja to e ih akustiar zabiljeiti s pomou svojih
aparata i opisati prema frekvenciji i amplitudama. Fiziolog e moi istra
iti kako taj ulomak nastaje : on e zabiljeiti koji organi pri tome sudjeluju
i kako sudjeluju. Takvim e radom akustiar i fiziolog jamano pridonijeti
da se olaka zadaa opisivau, no oni ni za trenutak nee naeti lingvistov
posao.

2-6.

Izbor i funkcija

Lingvistov posao poinje istom onda kada se meu svim fizikim i fizio
lokim injenicama one koje izravno pridonose uspostavljanju komunika
cije izdvoje od drugih koje to ne ine. Zadrat emo one elemente koji u
kontekstu gdje ih nalazimo i ne bi morali stajati, dakle one to ih je govornik
upotrijebio hotimice, namjerno i na koje sluatelj reagira jer u njima pre
poznaje komunikativnu namjeru svoga partnera. Drugim rijeima, u lin
gvistici su relevantni jedino oni elementi koji donose informaciju (obavijest) :
ako lingvist u iskazu prends le livre ! (..uzmi knjigu !) razlikuje tri jedinice
prve artikulacije, to je zato to je u njemu utvrdio tri izbora (fr. choix) : prends
uzmi umjesto donne daj, jetre ..baci, pose stavi itd., le, odreeni lan,
umjesto un, neodreenog lana, livre knjiga umjesto cahier biljenica, canif
noi. ili 'lJerTe .taa. Ako u rijei mille Imill ..tisuu razlikujemo tri fo
nema, to je zato to u njoj biljeimo tri uzastopna izbora : IrnI umjesto Ibl
(to bi dalo bile ..u), umjesto Ipl (to bi dalo pile .. hrpa; baterija), umjesto
IvI (to bi dalo ville ..grad) itd., IiI umjesto /al (mal ..zlo), /0/ (molle mekana),

19

lul (moule kalup) itd., 111 umjesto Izl (mise stavljanje), Iri (mire meta, cilj),
ll (miche glava, hljeb kruha) ili pak umjesto nita (rnie sredina kruha, meka).
Spanjolska rije muclro mnogo koja se s fizikog stajalita moe ispravno
ralaniti kao [mudo], ili kao [otum] ako se snimka pusti naopako, r8la
nit e se na etiri a ne na pet uzastopnih fonema, jer u panjolskom ispred
glasa [] nuno dolazi [t], tako da [t] ne predstavlja dva uzastopna izbora
nego jedan.
S lingvistikog su gledita dakle relevantni jedino oni elementi govornoga
lanca nazonost kojih nije uzrokovana automatski onim kontekstom u ko
jem oni dolaze, a to im daje obavijesnu (informacijsku) funkciju. Neki se
element iskaza smatra lingvistikim zbog svoje funkcije, a prema prirodi
te funkcije, kao to emo vidjeti, razvrstat emo ga meu druge elemente
koje smo uzeli u obzir. Bilo bi pogreno misliti da se lingvist ne zanima za
fizika svojstva glasova. On ne vodi rauna o onome to obino izmie go
vornikovoj kontroli, kao to je na primjer posebna boja njegova glasa, ili
pak o preslojavanjima koja nastaju zbog inercije govornih organa koji se ne
prilagoavaju dovoljno brzo uzastopnim razlikovnim potrebama : u rijei
longuement Ilogmal dugo ; podrobno relevantne nazalne rezonancije vokala
101 spajaju se s nazalnim rezonancijama, jednako tako relevantnima, kon
sonanta Irni i usput nazaliziraju i segment Igl koji se izgovara [1)], a da zato
ne prestaje biti fonem Ig/.

2-7. Moe li se izostaviti znaenje

Neki su lingvisti postavili sebi kao ideal izradbu takve metode opisa koja
ne bi uzimala u obzir znaenje znaenjskih jedinica. To bi lingvistici, na
vodno, dalo vie rigoroznosti, jer bi se eliminiralo podruje u kojemu nije
lako, kao to pokazuje iskustvo, razvrstati injenice. Uz malo vjetine u
svemu tome moe se jamano otii dosta daleko ovim putem. Pretposta
vimo da je francuski jezik poznat samo iz opsenog korpusa koji je snimljen
na magnetofonske vrpce, i da je za taj korpus izvrena analiza na foneme.
Opisiva e ubrzo otkriti stanovite segmente koji dolaze u razliitim konteks
tima, na primjer Ikajel (chahier biljenica) u kontekstima I !kajeverl (un
cahiet' vert zelena biljenica) i Ilekaje6nl (les cahie1's jaunes ute biljenice).
Kad bi jednom ve na tim osnovama tekst bio analiziran na uzastopne mo
neme, zajedno bi se svrstali oni monemi koji dolaze u istim kontekstima :
imali bismo na primjer razred monerna iza kojih esto dolaze lei, Irel, Iral,
Irol itd. (tj. -ais, -ait, -aiene, -rai, -ras, -ra, -rons, -ront itd.) a meu takvim
bi monemima bili Idonl (donn-, donne-), Ikurl (cour-), Irevejl (reveille-) itd.
Tako bismo izdvojili ono to smatramo glagolskim korijenima francuskog
jezika, a statistika bi nam razmatranja jamano omoguila da im pripiemo
predikativnu funkciju za koju znamo da je oni imaju. Tako bi se uspjela
napraviti cjelovita analiza jezika koja bi omoguila da se sastavi njegova
gramatika, pa ak i rjenik kojemu bi nedostajale samo definicije iz naih
rjenika. ini se u stvari da se nijedan lingvist nije upustio u to da analizira
i opie jezik od kojega uope nita ne razumije. Da bi se uspjeno priveo
kraju, takav bi pothvat, po svemu sudei, zahtijevao tolik utroak vremena i
energije da su pred njim ustuknuli ak i oni koji u ovoj metodi gledaju je
dinu metodu koja je teoretski prihvatljiva. Kada znamo da Ikajel u le grand
cahier velika biljenica(c oznauje stanovit predmet, a da Ikajel u le lait cailli
20

lIkiselo, tj. zgruano, m1ijeko oznauje posebno stanje stanovitih tekuina,

neemo gubiti vrijeme na to da istraujemo nije li Ilel lait mlijeko(c ovdje
jedinica koja pripada istom razredu kao i Igral (grand velik.), tj. pridjev,
to bi omoguilo da se Ikajel u oba konteksta poistovjeti. Ne bi se dakle mogla
preporuiti metoda koja potpuno iskljuuje znaenje znaenjskih jedinica,
ali se zato jednako tako moramo uvati opasnosti kojima se izlaemo kada
bez potrebnog opreza nainjemo semantiko podruje.

2-8. Oblik, jamstvo lingvistikoca

.
To su one opasnosti to ih u sebi krije, kada obraujemo svoj lIviastiti jezik(c,
upotreba introspekcije: budui da ja govorim francuski, a rije maison ..kua((
je francuska rije, ne treba mi drugo nego da u sebi samom potraim to
rije maison predstavlja, i tako u odrediti znaenje ove rijei. Na alost,
kada pokuavam vidjeti to ona u meni pobuuje, javlja se manje ili vie
sloena slika za koju sam po stanovitim njezinim obiljejima siguran da nije
ona slika to e je ta rije pobuditi kod svake druge osobe. Jasno je dakle da
se ova slika, koja uostalom i kod mene od jednog trenutka do drugog varira,
ne bi mogla smatrati znaenjem(( (fr. sens) te rijei koje bi bilo zajedniko
svima onima koji govore francuski. Sve to ja o znaenju rijei maison znam
svodi se na to da je kod mene stanovit tip iskustva povezan s oznaiteljem
Imezo/, ili njegovom grafikom zamjenom maison, i da ta ista asocijacija
postoji kod ostalih osoba francuskog jezika. Dokaz mi za to prua njihovo
ponaanje, ukljuujui u to i jezino ponaanje prema kojemu maison dolazi
tono u onim kontekstima u koje bih i ja sam ovu rije mogao staviti. Treba
napomenuti da pogled na kakvu kuu (fr. maison) ne izaziva automatski
jezini proces koji se dovodi s njom u vezu, i da usporedo s tim, upotreba
rijei maison ne podsjea nuno na kakvo proivljeno iskustvo. Cak je vje
rojatno da nieg slinog u veini sluajeva i nema te da iskaz obino nije
popraen nizom evokacija ili svjesnih lIuoavanja(( (fr. prises de conscience)
koji bi odgovarali svakoj od uzastopnih znaenjskih jedinica. To nikako ne
bi bilo spojivo s brzinom govora (fr. discours). No nije na lingvistu da o
tome iznosi svoj sud. Sto se njega tie, on e se zadovoljiti time da kae kako
se nita to nije zajedniko za vie govornika ne moe priznati za sastavni
dio jezika. Ovo podjednako vrijedi za znaenje kao i za sve drugo i isklju
uje introspekciju kao metodu promatranja jer ona nikad ne moe obuhva
titi vie od jedne jedine osobe koja se, uostalom - budui da je istodobno
i promatra i promatranik - nalazi u najnepovoljnijim uvjetima za provo
enje nepristrana istraivanja. Ono to je u isti mah zajedniko za vie go
vornika i to se moe izravno promatrati jesu njihove jezine i nejezine
reakcije na glasovne poruke s pomou kojih se uspostavlja komunikacija. U
lingvistici nee dakle postojati nikakvo nnaenje(c koje ne bi bilo obuhva
eno oblikom glasovne poruke; svakoj razlici u znaenj u nuno odgo
vara razlika u obliku negdje u poruci. Netko bi nam kao prigovor mogao
spomenuti homonimiju. No segment kao to je fr. eousin Ikuzel nema upravo
nikakva znaenja izvan konteksta koji se razlikuju po svome obliku (mon
eousin Charles m'a ecrit ..pisao mi je moj brati Charles<c, les eousins ne re
siscem pas au fly-cox komarci nisu otporni na fiy-tox) i koji uspostavljaju
njegovu vrijednost sad kao vrste rodbine, sad kao insekta.
To ima vanih posljedica koje nikad ne smijemo pustiti iz vida. S jedne
strane jezini element ima znaenje, u stvari, samo u danom kontekstu ili
21

u danoj situaciji ; monem ili sloeniji znak sadrava sam po sebi samo se
mantike virtualnosti (fr. virtualites) od kojih se samo neke doista ostva
ruju u odreenom inu govora. Uzmemo li ponovno primjer maison kua.
u inovima govora Madame n'esc pas a la maison ..Gospoa nije kod kue,
il represence une maison ck commerce .on predstavlja jednu trgovaku kuu,
il lucca cont1'e la Maison d'Autriche on se borio protiv Austrijske kue.,
kontekst u svakom pojedinom sluaju omoguuje stanovitim virtualnostima
da dodu do izraaja, a druge zasjenjuje. S druge pak strane, nijedna se gra
matika ili leksika jedinica nee moi pripisati j eziku ako ona u njemu ne
odgovara stanovitim glasovnim (fonikim) razlikama koje ju karakteriziraju
i stavljaju u opreku (opoziciju) prema kategorijama istoga tipa : u jeziku koji
ne raspolae oblicima konjunktiva koji bi se razlikovali od oblika indikativa kao u francuskom .ie sache (da) ja znam, konjunktiv, prema je sais znam(,
indikativ - ne bi se, na primjer, moglo govoriti o konjunktivu.

2-9. Opasnosti od prevoenja

Kada radimo s jezikom koji samo nesavreno poznajemo, znaenje znaenj

skih jedinica saznajemo jedino ako ih prevedemo na .svoj vlastiti jezik. U
takvim se sluajevima opasnost sastoji u tome to moemo doi u iskuenje
da jezik koji opisujemo interpretiramo ovisno o jeziku na koji prevodimo.
Ako za isti oblik nekog drugoga jezika u francuskom imam je sais u jed
nom a je sache u drugom sluaju, moda u se dati zavesti pa u prvom slu
aju govoriti o indikativu a u drugom o konjunktivu, tj . stranom jeziku pri
pisati obiljeja onoga jezika kojim se sluim da bih ga opisao. No ako u tom
jeziku francuskom indikativu i konjunktivu odgovaraju uvijek identini
oblici, pripisati tome jeziku konjunktiv bilo bi jednako deplasirano kao kad
bi Nijemac htio u francuskom po svaku cijenu praviti razliku izmedu no
minativa rhomme ovjek( i akuzativa rhomme (ovjeka) pod izgovorom
da on u jednom sluaju kae der Mann a u drugom den Mann. Nemamo pravo
govoriti o singularu i pluralu kada obraujemo- jezik gdje ne nalazimo plu
rale koji bi se po obliku razlikovali od odgovarajuih singulara. Treba stoga
da budemo svjesni opasnosti kojima se izlaemo iz nude da svaki iskaz
drugoga jezika, da bismo ga razumjeli, prevedemo na svoj jezik, a to znai
da strano iskustvo preartikuliramo prema obrascu koji nam je blizak i dobro
poznat. Ve nam od samog poetka valja postaviti kao naelo da nikada
nismo sigurni hoemo li u jeziku koji poinjemo ispitivati nai ijednu od
razlika, ijednu od fonolokih jedinica ili gramatikih kategorija na koje nas
je naviklo nae prethodno jezino iskustvo. Zauzvrat moramo oekivati da
emo ondje nai takve distinkcije izraene oblikom kakve prije ne bismo
mogli ni zamisliti. Ne treba nas uditi ni to to ne postoji gramatiko izra
avanje vremena, ni ravnodunost prema aktivnom ili pasivnom liku gla
gola, ni nepostojanje rodova, niti nunost da govornici izraavaju razliku
izmeu line zamjenice mi koja ukljuuje sugovornika i zamjenice .mi
koja ga iskljuuje, ili pak izmeu glagolskih oblika koji oznauju ono to se
vidi i onih koji se upotrebljavaju za ono to se ne nalazi u naem vidokrugu.
Nee se smjeti postavljati kao naelo da e svaki jezik raspolagati subjektom
reenice, poznavati pridjeve i razlikovati glagol od imenice. Ukratko, budui
da smo se dogovorili da emo .jezikom (fr. langue) zvati sve to odgovara
stanovitoj definiciji (isp. 1 - 1 4), dugujemo sebi da u j eziku koji istraujemo
ne traimo nita to u naoj definiciji, izrijekom ili preutno, ne dolazi.

22

2-1 0. Poet emo od druge artikulacije

Kada se jezik (fr. langue) u svom funkcioniranju promatra kao sredstvo
komunikacije, onda je normalno da se kao prva artikulacija oznai ona prema
kojoj se artikulira iskustvo to ga treba komunicirati, a kao druga - arti
kulacija oznaitelja na uzastopne foneme. No ne treba zaboraviti da u je
zinoj komunikaciji neto to nije zamjetljivo ..znai, dobiva znaenje s
pomou neega to je zamjetljivo (ili manifestno ; fr. manifeste). Normalno
je dakle da opisiva koji pristupa ispitivanju injenica koje se mogu proma
trati poe od onoga to je zamjetljivo, od oznaitelja (fr. signifi ants), da bi
dopro do onoga to nije zamjetljivo. Oznaitelje emo prema tome opisati
nuno prema njihovim glasovnim komponentama, fonemima i drugim even
tualnim razlikovnim obiljejima. Upravo je zato normalno da opis jednog
jezika pone s izlaganjem njegove fonologije, tj . da se na prvom mjestu po
javi ono to smo nazvali drugom artikulacijom. Mi emo dakle najprije ispi
tati uvjete i metode za fonoloku analizu.

2- 1 1 . Artikulacijska fonetika
U onome to slijedi identificirat emo relevantna glasovna obiljeja i opisati
varijante fonolokih j edinica upuujui ujedno na to kako se one realiziraju
s pomou ..govornih organa (fr. organes de la parole). S istim bi se ciljem
mogli iskoristiti i zvuni valovi koji nastaju djelovanjem govornih organa.
Ali je artikulacijska fonetika veini lingvista jo uvijek bolje poznata, a ona
obino omoguuje da se bolje uoi i uzrokovanost fonetskih promjena. Ovdje
emo ukratko prikazati djelovanje onih organa koji pridonose stvaranju
glasova govora.

2- 12. Biljeenja glasova (transkripcije)

Glasovi ljudskog jezika simboliziraju se s pomou slova i razliitih znakova
kojima se po konvenciji pripisuje stanovita vrijednost. Postoje mnogobrojni
sustavi fonetskog biljeenja glasova (transkripcije) koji su obino namije
njeni razliitoj publici. U ovoj se knjizi najee sluimo simbolima to ih
preporuuje Association phonetique internationale (Meunarodno fonetiko
udruenje). Fonetsko biljeenje glasova (esto se krivo kae transkripcija)
oznaava sve razlike to ih opaa promatra, ili pak one razlike na koje, iz
kojeg mu drago razloga, eli svratiti panju. Fonetsko biljeenje dolazi
meu uglatim zagradama : [muto], [otum] . Fonoloko biljeenje oznaava
samo ona obiljeja za koja je analiza dotinog jezika pokazala da su razli
kovna ili pak, openitije, da imaju kakvu lingvistiku funkciju. Ono do
lazi meu kosim zagradama /muo/.

2- 1 3. Zrak u pokretu
Glasovi govora openito su rezultat djelovanja stanovitih organa, koji se
zovu ..govornim organima, na struju zraka koja dolazi iz plua. Ipak se
23

kadto dogaa da na te organe ne djeluje zrak koji dolazi izravno iz plua,

nego zrak to se nakupio a zatim komprimirao izmeu dviju toaka dine
cijevi (dinog puta). Moe se takoer dogoditi da tlak zraka bude manji u
unutranjosti usta nego s njihove vanjske strane ; u tom e se sluaju zrak
moi kretati ne vie iznutra van nego izvana unutra. U praksi je ipak korisno
da se normalnima smatraju oni glasovi koji nastaju izdisanjem zraka to
dolazi iz plua. Takvi glasovi postoje u svim j ezicima, a mnogi jezici drugih
glasova i ne poznaju. Kada u onome to slijedi ne preciziramo izvor iz ko
jega zrak izlazi, trebat e shvatiti da se radi o zraku iz plua.

2- 1 4. Glotida
Prvi organ koji moe preprijeiti prolaz zraku to dolazi iz plua jest glo
tida (fr. glone), koja se nalazi u visini Adamove jabuice. Glotidu tvore
dva miiDa nabora na stijenkama dunika. Ti se nabori oznaavaju kao
glasnice ili glasiljke (fr. cordes vocales). Kad se primaknu, glasnice mogu
potpuno zaprijeiti prolaz zraku. To je ono to se dogaa na primjer prije
kaljanja. Dok diemo, glasnice su iroko razmaknute i zrak kroz glotidu
slobodno prolazi u oba smjera. Za vrijeme govora esto se dogaa da se
glasnice dodiruju i da pod naletom zraka to se izdie ponu treperiti, tit
rati. Zvuk koji nastaje od treperenja glotide zove se glas (fr. voix).

2- 1 5. Glas
Glasom su gotovo nuno popraene stanovite usne ili bukal ne artikulacije
(fr. articulations buccales) koje su same po sebi premalo umne (fr. bru
yantes) da bi se u normalnim uvjetima mogle uti. To se upravo dogaa sa
samoglasnicima ili vokalima (fr. voyelles) koji predstavljaju glas to su
mu razliitu boju dale promjene volumena i oblika usne upljine, a pri tome
moe sudjelovati ili ne sudjelovati i nosna upljina. No glasom moe biti
popraen jednako tako i kakav um koji je dovoljno karakteristian da bi
se i bez toga mogao uti : glas na poetku rijei saute ( [so :t] nagla promjena
smjera vjetra) sastoji se od trljanja koje se dobro moe uti i bez pripomoi
glasa ; na poetku rijei zone ( [zo :n] zona imamo isto takvo trljanje, ali po
praeno glasom. Kae se da je [s] u saute bezvuno (fr. sourd), dok je [z]
u zone zvuno (fr. sonore, voise). Duboka boja glasa ili visoka boja glasa
ovise prije svega o duini glasnica : ene, kod kojih je glotida kraa nego kod
mukaraca, imaju po prirodi vii glas. Boja glasa ovisi s druge strane o stup
nju napetosti glasnica, napetosti koju govornik moe mijenjati po svojoj
volji. Upravo boja glasa sainjava melodiju govora. Lingvistike emo upo
trebe ove melodije kasnije ( 3-24 do 3 2) potanko ispitati.

2- 1 6. Farinks
Dio dine cijevi koji se nalazi u visini Adamove j abuice zove se grkljan
ili larinks. Malo vie dunik se otvara u upljinu, drijelo ili farinks, koju
moemo oznaiti kao stranji dio usta. Kad u zrcalu gledamo stranji dio
24

svojih usta, sasvim u dnu moemo primijetiti stranju stijenku drijela ili
fadnksa ; nepce, koje nadsvouje usta, zavrava se prema drijelu sluzastim
naborom koji se zove meko nepce (fr. voHe du palais), a ono s pomou je
zica kakav je resica (fr. luette, latinski U'Vula ; odatle pridjev uvularan da
se oznae glasovne tvorevine koje nastaju djelovanjem resice) stvara posred
prostora usne uljine dva odvojena luka. drijelo je spojeno s nosnom up
ljinom sve dok se meko nepce ne priljubi uz njegovu stranju stijenku. Donji
i stranji dio drijela otvoren je prema jednjaku. Bit e korisno da drijelo
(fadnks) prikaemo kao brklju na prijelazu ceste preko pruge : dina cijev
u pravom smislu rijei, koja poinje s nosnom upljinom i nastavlja se preko
drijela (farinksa) dunikom prema pluima, predstavlja cestu kojom voze
automobili sve dok se brklja ne spusti : eljeznikoj bi pruzi odgovarao pro
laz za jelo koji poinje od usta, i preko drijela se jednjakom nastavlja prema
elucu ; zalogaj hrane to ga jezik gura prema stranjem dijelu i dolje, od
govara vlaku koji prolazi istom onda kada se spuste brklje koje zaustavljaju
promet na cesti, tj . u ovom sluaju prolaz zraku. Brklje su ovdje na jednoj
strani meko nepce koje se die kao to smo neto ranije opisali, na drugoj
pak strani grkljanski poklopac ili epiglotida (fr. epiglone) koja zatvara otvor
dunika i spreava da dijelovi hrane zalutaju u grkljan (ili larinks). ini se
da epiglotida i jednjak uope ne sudjeluju U' funkcioniranju govora. Kad se
govori, meko je nepce ili podignuto ili sputeno. Ako je sputeno, dio iz
dahnutog zraka prolazi kroz nosnu upljinu (fr. fosses nasales) i izlazi van
a da pri tom ne nailazi na prepreke. Taj e zrak za usta, koja su mjesto gdje
veina glasova dobiva svoj karakteristian aspekt, biti izgubljen. Glasovi
e se prema tome bolje diferencirati ako itava zrana struja doe u usta,
tj. ako je meko nepce podignuto. Upravo je zato pri govorenju ovaj poloaj
mekog nepca izrazito mnogo ei nego poloaj koji omoguuje zraku ' da iz
drijela prijee u nosnu upljinu.

2-1 7. Samoglasnici ili vokali

U normalnu govoru vokali predstavljaju glas koji odzvanja u upljinama
to ih ine gornji dijelovi dine cijevi. Karakteristinu boju pojedinom vo
kalu daju u biti volumen i oblik usne upljine. Taj volumen i taj oblik ovise
o stupnju otvorenosti usta. Jezik se najee skupi bilo u prednjem, bilo
u stranjem dijelu usne upljine (fr. cavite buccale). Kad se skupi u pred
njem dijelu (fr. il l'avant), on izmeu sebe i usana ostavlja dosta skuen
volumen zraka. Ako se istodobno usne zategnu to je mogue vie, upljina
(fr. cavite) izmeu jezika i usana svodi se na minimum. Kad se pak jezik,
naprotiv, skupi u stranjem dijelu (fr. vers l'arriere) usta, on izmeu sebe
i usana ostavlja dosta prostranu upljinu. Ako se usne istodobno ispupe
to je mogue vie, upljina izmeu jezika i usana dosee svoj maksimum
punine. Razlika izmeu minimalne i maksimalne upljine vie uope nije
relevantna ako nastojimo usta irom rastvoriti, kao kad pokazujemo grlo
lijeniku : jezik je u tom sluaju maksimalno odmaknut od nepca, usne su
razmaknute jedna od druge koliko je god to mogue, pa se vie ne moe
rei da omeuju usnu upljinu. Vokal to ga izgovaramo irom rastvorenih
usta (kao u fr. pas korak) biljei se s pomou [a] . Kada su usta zatvorena
do maksimuma, ali koji je jo spojiv s izgovorom vokala (kad jo nema trenja,
trljanja), za minimalnu se upljinu (usne razvuene i zategnute a jezik
skupljen u prednjem dijelu) dobiva vokal [i] (u fr. rijei ici ovdje) , a za

25

maksimalnu upljinu (usne ispupene i zaobljene, jezik skupljen u stra

njem dijelu usta) vokal koji se biljei [u] (ou, u fr. coucou ..kukavica). Moe
se dakle rei da je [i] zatvoren, prednji i .zategnut* vokal (fr. voyelle
fermee, anterieure et retractee), a [u] (fr. Olt) zatvoren, stranji i zaob
ljen vokal (fr. voyelle fermee, posterieure et arrondie). Za vokal [a] kae
se da je otvoren (fr. voyelle ouverte).

2- J 8.

Stupnjevi otvorenosti vokala

Najzatvoreniji su vokali, svaki svoga tipa, [i] i [u]. Kada je otvorenost usta
vea od otvorenosti za [i] i [u] a manja od one za [a], moe se jo razlikovati
prednji i razvuen, ..zategnuu vokal koji se biljei [e] (e u p. peso teina)
te stranji i zaobljen vokal koji se biljei [o] (o u p. moza ..djevojka). Jed
nako se tako mogu zamisliti etiri razliita stupnja voka1ske otvorenosti za
koje se pretpostavlja da su ekvidistantni: prvi, maksimalan, za [a], drugi s
prednjim ..zategnutim vokalom koji se biljei [t] (e u fr. pres blizu) i stra
njim zaobljenim koji se biljei [a] (o u fr. boue izma), trei s vokalom [e]
(ili tonije []; e u fr. rijei ete ljeto) i [o] (ili tonije [Q]; o u fr. rijei metro
podzemna eljeznica) i etvrti s vokalima [i] i [u]. Izmedu [a] na jednoj
te [i], [u] na drugoj strani moe se, naravno, zamisliti bezbroj razliitih
stupnjeva otvorenosti. Da bismo opisali engleski, korisno je razlikovati jo
i [re] (u eng. cat .maka.) koji je otvoreniji nego [t], te [D] (u not ne) koji
ima vei stupanj otvorenosti nego [a], a jedan i drugi zatvoreniji su nego [a].
U francuskom se po tradiciji pravi razlika izmeu prednjeg [a] (u fr. patte
apa(l) koji se biljei [a], i stranjeg [a] (u fr. pate tijesto) koji se biljei [a].

2-19.

Vokalski medutipovi

Pomicanje mase jezika prema prednjem dijelu usne upljine moe se kombi
nirati s ispupenou i zaobljenou usana. Tako se dobiva sredinja up
ljina (fr. cavite moyenne) u prednjem dijelu usta. Za najmanji stupanj otvo
renosti rezultat je glas koji se biljei [y] ili [ii] (u u fr. rijei pur ist); vo
kalima [e] i [o] odgovara vokal koji se biljei [e] ili [o] (u fr. rijei peu ..malo),
a sa stupnjem otvorenosti koji je jednak kao za [E] i [a], imamo vokal [re]
(u fr. rijei peur strah.).
Pomicanje mase jezika prema stranjem dijelu usta moe se kombinirati s
s razwenou i zategnutou usana. U tom se sluaju dobiva sredinja
upljina koja je smjetena prema stranjem dijelu. za najmanji stupanj otvora
rezultat je glas koji se u fonetskoj transkripciji biljei [w]: to je glas koji
se u rumunjskoj rijei mInd ruka biljei slovom I ; vokal koji se u istoj ovoj
rijei biljei s pomou slova ti istoga je tipa a odgovara stupnju otvorenosti
koji je na prijelazu izmeu stupnja otvorenosti za rw] i stupnja otvorenosti
za [a].

26

2-20. Srednji, neutralni

i centralizirani 'Vokali
Osim vokala to ih karakteriziraju krajnje artikulacije (maksimalna razvu
enost i .. zategnutost, maksimalno prednji poloaj jezika itd. ...), susreu se
srednje artikulacije razliite naravi koje moemo karakterizirati u odnosu
na one to smo ih ve ranije opisali; vokal u ruskoj rijei byl ..bio, na primjer,
ima isti stupanj zatvorenosti (fr. ferrneture) kao i vokali [i] i [u], usne su
razvuene i zategnute kao i za [i], ali se najvia toka mase jezika nije smjes
tila ni jako naprijed kao za [i] ni jako natrag kao za rw]. Za neki se vokal
kae da je neutralan, srednji (fr. neutre) kada nije ni jako zatvoren ni jako
otvoren, niti izrazito prednji ili stranji, ni razvuen i zategnut ni zaobljen.
Neutralni (srednji) vokal biljei se [;,]. To je vokal to ga ujemo kad je
Francuz u nedoumici to e rei (fr. heu . . . lreu), ili pak na kraju engleske
rijei villa (..vila) i njemake rijei Gabe (.tdart). Za vokal kojemu artikula
cija tei prema artikulaciji neutralnog vokala kae se da je centraliziran (fr.
voyeUe centralisee).

2-21. Napeti 'Vokali i labavi 'Vokali

Ve prema tome da li se vokal artikulira s velikom napetou organa, a po
sebice jezika, ili pak s relativnom mlohavou, labavou, za nj se kae da
je napet (fr. tendue) ili pak labav (fr. Ische). U tome se skriva bitna razlika
izmedu francuskih rijei sic (..upravo tako.), souee (..spremite), koje imaju
napete vokale [i] i [u], i engleskih rijei sick (..bolestan), soot (..aa<t) s la
bavim vokalima [I] i [U]. Labavi vokal sugerira u stvari otvoreniju boju
glasa, pa slabo upuena osoba moe uzeti [I] za [e], [U] za [o]. Ova razlika
vrijedi samo za najzatvorenije vokale.

2-22. Nazalni ili nosni 'Vokali

za sve vokale to smo ih do sada opisali pretpostavili smo da je meko nepce
bilo podignuto pa je tako sav zrak to dolazi i? plua usredotoilo u usnu
upljinu. Sputanje mekog nepca koje omoguuje da jedan dio zraka izae
kroz nos, ipak ne spreava artikulaciju vokala. Ono vokalima samo prido
daje posebne nosne ili nazalne rezonancije; no kako se time usnoj upljini
oduzima jedan dio raspoloivog zraka, smanjuje se i jasnoa u razlikovanju
pojedinih vokalskih artikulacija. Francuski jezik poznaje naza1ne vokale u
rijeima 'Vin (..vino.), un (..jedan.), 'Vent (..vjetar), fond (..dno<t).
Neki jezik ne mora nuno imati istu boju glasa (iste ..timbrovet) za svoje nazal
ne vokale i svoje nenazalne vokale koji se zovu jo i oralni (usni): vokal u ri
jei vin nazalna je verzija vokala [re] kojega u francuskom jeziku nema kao
oralnog vokala. Nazalni se vokali oznaavaju s pomou tilde ([-]) koja se

Pod nazivom tzategnutt (fr. retracte) razumijeva se onaj glas koji se izgovara razvuenih
i .zategnutih. usana.
27

stavlja iznad znaka za odgovarajui oralni vokal. Rijei s nazalnim vokalima

to smo ih gore naveli transkribiraju se [v], [re], [va], tO].

2-23. Trajanje vokala

Kad vokal osjetno traje, kae se da je dug. Trajanje vokaIske artikulacije
esto ovisi o kontekstu; ali se nerijetko takoer dogaa da se dva vokalska
segmenta razlikuju samo po svome trajanju: kod mnogih Francuza vokal u
rijei matEre (gospodar; uitelj) traje mnogo dulje nego vokal u rijei meltre
(staviti); vokal prve rijei biljeit emo kao [E], [E:] ili [f], a vokal druge
rijei [E] ili, ako elimo privui panju na njegovu kratkou, [E]. Kad neki
jezik razlikuje duge i kratke vokale, nije rijetko da dugi vokali budu nape
tiji a kratki labaviji. To se dogaa u sjevernom njemakom gdje se ihm (mjernu,
mu) izgovara s dugim i napetim [i], a im (u) s kratkim i labavim [I]. Dugi
su vokali takoer podloni i diftongiranju, a to znai da u toku njihove emisije
(izgovora) organi postepeno mijenjaju svoj poloaj; tako se engleski glasovi
koje kadto nalazimo zabiljeene kao [i ] i [e], najee artikuliraju kao
[Ii] i [ei] (na primjer u rijeima feed hrana(l i fake .prijevara), tj. usta se u
stvari postepeno, od poetka emisije prema njezinu kraju, zatvaraju.

2-24. Suglasnici ili konsonanti

Glasovi koji se slabo uju ako se ne oslanjaju na vokal isred ili iza sebe, zovu
se suglasnici ili konsonanti (fr. consonnes).

Okluziv ili zatvorni suglasnik (fr. occ1usive) je konsonant koji pretpo

stavlja zatvor u dinoj cijevi. Naglo poputanje ovoga zatvora moe se opa
ziti pred vokalom koji se nalazi iza konsonanta: u segmentu [pa] zatvor
to ga tvore usne rastvara se u obliku eksplozije ispred vokala [a] koji slijedi
iza njega. Ali se um to ga ovaj zatvor stvara moe isto tako opaziti kad se
zatvorom prekida vokal koji dolazi ispred njega: ono to ujemo u [ap] u svo
joj je biti naglo prekidanje vokala [a] okluzijom (ili zatvorom) usana. Kako
nema eksplozije bez prethodne okluzije, budui da se okluzija uje u [p]
a ne uje se u [pa], onaj tko govori i ne pomilja na to da pravi razliku iz
meu eksplozivnog [p] u [pa] i implozivnog [p] u [ap].
Konsonant koji sadrava suavanje dine cijevi (zranog prolaza) ali koje
ne dovodi do potpunog zatvora, zove se frikativ ili tjesnani suglasnik
(fr. fricative) ako se trljanje zraka na mjestu suenja moe jasno uti. U tom
se sluaju govori takoer o konstriktivu (fr. constrictive). Kad se donja usna
priblii gornjim zubima a zrak to izlazi iz usta trlja se o obje strane tako
stvorena tjesnaca, dobiva se frikativ koji se uje na poetku rijei fou (lud).
Kad se pri suenju zranog prolaza vie uju rezonancije negoli trljanje,
korisno je govoriti o spirantima (fr. spirantes) ili strujnim suglasnicima:
slovu z u panjolskoj rijei caza (lov) . u izgovoru odgovara frikativ, a slovu
d u cada svaki spirant.
U sluaju kada izdahnuti zrak zaobilazi sredinju prepreku, govori se o

lateralima ili .bonim(l suglasnicima (fr. laterales);

prepreka je najee vrh jezika koji na jednoj toki dodiruje svod usta, a zrak izlazi s jedne

28

i s druge strane te prepreke; to je glas to se uje na poetku rijei lac (.je

zero). Vibranti ili tdrhtavi suglasnici (fr. vibrantes) nastaju vibra
cijom (titranjem) kojega organa pod naletom izdahnutog zraka: vibrant
se uje na poetku tal. raro 'rijedak(l, p. raza .rasa i, kod onih koji .ru1i
raju r, na poetku francuske rijei rang (.red, rang).
Frikativi, spiranti, latera1i i vibranti esto se svrstavaju pod zajedniki naziv
trajni (ili .produni) suglasnici (fr. continues); da bi se naznaila opreka,
okluzivi se tada zovu trenutni suglasnici (fr. momentanees): nita u stvari
ne spreava da se izgovor frikativa na poetku rijei/ou produi, dok to za [p]
u [pa] nije mogue.
U naelu se svaki od konsomintskih tipova to smo ih gore opisali moe
realizirati na razliitim tokama govornih organa. To naroito vrijedi za
okluzive, frikative i spirante. U daljnjem izlaganju mi emo u pregledu
prikazati razliite konsonantske tvorevine pojedinih govornih organa. po
et emo od organa kojima se pokreti najlake mogu promatrati.

2-25. Labijali ili usneni stlglasnici

Labijalima (fr. labia1es) zovu se glasovne tvorevine pri tvorbi kojih sudje
luju usne, ili barem donja usna. Razlikovat emo biJabijale ili dvousnene
suglasnike (fr. bilabiales), pri izgovoru kojih sudjeluju obje usne, i labio
dentale ili usnenozubne suglasnike (fr. labio-dentales) u izgovoru kojih
sudjeluju donja usna i gornji zubi.
Bilabijalni se okluziv biljei [p] ako je bezvuan, tj. ako ga ne prati titranje
glasnica; on se biljei [b] ako je zvuan, tj. ako je popraen glasom. Kada se
izgovara sa sputenom resicom mekog nepca tako da zrak moe izlaziti kroz
nosnu upljinu, za bilabijaini okluziv (obino zvuan), koji se biljei zna
kom [m], kae se da je naza1an; to vie nije trenutan nego trajan suglasnik
jer se prije eksplozije glas moe produivati.
gornji dio nepca

postpalatalni
prednje nepce

paiataini

a:

apikodentalna artikulacija

b:

alveolarna artikulacija

c: retrofleksna artikulacija
d: paiataina artikulaCija

farinks

.3--

e: postpalatalna i velarna artikulacija

f:

uvularna artikulacija

g: faringaina artikulacija

h:

29

podignuta resica (oralne artikulacije)

larinks

Kad zrak izlazi izmeu primaknutih usana, trljanje se slabo uje i glasovna
tvorevina koja tako nastaje bolje se moe okarakterizirati kao spirant nego
kao frikativ. Velika napetost usana jamano bi zahtijevala mnogo vie ener
gije od one kojom za artikulaciju glasova govora normalno raspolaemo.
Bezvuni bilabijalni frikativ, koji se biljei [<p], rijedak je i nepostojan, jer
da bi se nametnuo sluhu sluatelja, on ne posjeduje ni pravu frikciju ni glas
nike vibracije koje bi ga podrale. Ako labijalna artikulacija malo popusti,
ono to e se uti vie nee biti uzrokovano zrakom koji izlazi na visini usana,
nego zrakom koji prolazi kroz giotidu, pa e [<p] postati ono to se zove aspi
racijom (ili hakom) i to se biljei znakom [h]. Zvuni bilabijaini frikativ
koji se biljei [], a nalazimo ga izmedu dva vokala u panjolskoj rijei sabe,.
znati<c, bolje se uje zbog glasa koji ga prati.
Od labijalnih su frikativa najpostojaniji labiodentali, bezvuno rf] i zvuno
[v], za koje smo ranije ( 2-24) opisali kako nastaju. Zbog razmaka medu
zubima, labiodentalna se okluzija teko moe ostvariti. Moemo dakle utvr
diti da onaj poloaj govornih organa koji je najpogodniji za frikativnu arti
kulaciju, ne vrijedi nita za okluziju i, obratno, da poloaj koji je pogodan
za okluzivnu artikulaciju, ne omoguuje takve frikativne tvorevine koje bi
mogle zadovoljiti. Slinu emo situaciju nai i drugdje.

2-26. Apikali

(okluz1:vi, jrikau'vl: i spiranti)

Apikalni glasovi su oni koji nastaju djelovanjem vrha (lat. apex) jezika. Prema
toki na svodu usta kojoj se vrh jezika primie, razlikovat emo apikoden
taIne suglasnike (fr. apico-dentales) od apikoalveolarnih (fl'. apico-al
veolaires) i retrofteksnih (fr. retroflexes).
Apikodentalni okluzivi biljee se: bezvuni [t], zvuni [d]. Oni se uju na
poetku francuskih rijei temps (vrijeme) i dent (zub). Odgovarajui na
zal biljei se [n]. Za sve ove glasove vijenac jezika (fr. tranche de la langue)
prislanja se uz unutranje stijenke gornjih zuba tako da razmaci meu zu
bima budu potpuno zatvoreni. Da bi se od okluziva [t], [d] prelo na fri
kative to se biljee [0] [8] ili [p] [a], vijenac jezika se sputa pa se struja
zraka trlja izmedu njega i gornjih zuba. Kako u ovakvim okolnostima pred
nji dio jezika viri izmedu zuba, ovi se frikativi esto oznaavaju kao medu
zubni ili interdentalni, a to moe stvoriti krivu predodbu da u njihovu
izgovoru SUdjeluju i donji zubi.
Apikoalveolarni okluzivi razlikuju se od prethodnih san10 po tome to vije
nac jezika malo iznad zuba prianja uza sluznicu koja pokriva alveole gornjih
zuba. To su glasovi koji se uju na poetku engleskih rijei two (,dva), do
(initi), no (me). Oni se obino biljee s pomou znakova koji slue ta
koder i za apikodentale. U jeziku kao to je engleski gdje su [t], [d] i [n]
apikoalveolarni, frikativi [p] [a] artikuliraju se izmedu vijenca jezika i stra
nje stijenke gornjih zuba, ali se u akustikom pogledu ovi frikativi vrlo malo
razlikuju od onih koji se artikuliraju neto nie. Grafika razlika izmeu
[8] [8] na jednoj i [p] [a] na drugoj strani nee se iskoristiti za to da se iz
razi razlika izmedu ,interdentala i 'postdentala<c, nego zato da se oznai,
na primjer, razlika izmedu spiranta [8] u panjolskoj rijei cada (,svaki<c) i
frikativa [o] u engleskoj rijei that (onajcc).
30

U sluaju retrofieksnih suglasnika vrh (ili vijenac) jezika podignut je toliko

visoko prema nepcu da do kontakta vie ne dolazi tono izmedu vrha i nepca
nego izmedu lea jezika i nepca. Retrofieksni se okluzivi mogu biljeiti [t],
[c;t] i [I;l]. Retrofieksni frikativi, koji su vrlo razliiti od frikativa to se bi
ljee [p] i [a], pripadaju tipu to emo ga ispitati nie pod nazivom sibi
lanti. Glas to se u nekim vrstama engleskoga uje na poetku rijei nm
trati moe se definirati kao zvuni retrofieksni spirant.

2-27.

Api kali (laterali i vi branti)

Laterali su najee apikalni glasovi, i to apikodentali kao na poetku fr. lac

jezero, tal. lago jezero, ili pak apikoalveolari kao na poetku portugalske
rijei lago jezeroll ili na kraju engleske rijei fill ispuniti. Kako su dva po
bona otvora preiroka da bi nastalo trljanje, ovdje je vaan oblik usnih
upljina: ako je vrh jezika ispruen naprijed, prostor e izmeu jezika i nepca
biti du itava prolaza zamjetljivo jednolian: ako se, naprotiv, vrh podigne
prema alveolama, tijelo e se jezika neposredno iza samog vrha udubiti da
bi se prema dnu usta opet podiglo. Ovo podizanje stranjega dijela jezika,
analogno onome !to se moe utvrditi za vokal [u], daje glasu [l] njegovu
karakteristinu apikoalveolarnu boju.
Laterali su obino popraeni titranjem glasnica, a to je razumljivo kada se
radi o artikulacijama koje po svojoj prirodi imaju toliko malo uma. U je
zicima gdje se od zvunog l razlikuje bezvuan l, bezvuni pokazuje tenden
ciju da postane frikativan tako da se, za uho, umom koji dolazi od trenja,
kompenzira nepostojanje glasa: u tom sluaju zrak prolazi samo s jedne
strane, a ovaj jedini poboni otvor toliko je. smanjen da se u njemu moe
uti trljanje zraka.
Apikalni vibrant koji se biljei [r], nastaje od udaranja vrka jezika o bilo
koji dio prednjeg dijela usta. Broj uzastopnih udaraca moe jako varirati a
da zato ne mijenja identitet samoga glasa. Ipak se esto jedan udarac (koji
se kadto biljei [f]) stavlja u opoziciju prema veem broju udaraca. Po
tome se razlikuju dvije panjolske rijei pero kruka (sa [r]) i perro pas
(sa [r] koji ima vie udaraca). U amerikom se engleskom dd u ladder ljestve
i tt u 'latter zadnji obino izgovaraju kao [rl.

2-28. Si bilanti ili pis kavi

utavi suglasni ci

z'

Prednji dio jezika to smo ga mi oznaili kao vijenac ili vrh, i njemu susjedni
dijelovi, najmiiaviji su i najgipkiji od svih takozvanih govornih organa.
Ovisno o tome hoe li taj dio jezika biti mekan ili napet, ravan ili udubij en
du sredinje brazde, glasovi koji nastaju moi e biti vrlo razliiti. Produni
ili trajni apikalni suglasnici koji se biljee [0] ili [p], [8] ili [], artikuliraju
se svi s ravnim jezikom, a trljanje karakteristino za frikative nastaje na i
rokom dijelu izmeu vijenca jezika i gornjih zuba. Za druge trajne suglas
nike koji se oznaavaju kao sibilanti ili piskavi sugJasnici (fr. sifflantes),
karakteristino je snano trljanje do kojega dolazi pri prolazu zraka kroz
tijesan otvor to ga, u visini alveola, tvori udubljenje du sredinje brazde
31

jezika, a jezik sa svake strane ove brazde snano prianja uz alveole tako da
zrak moe izlaziti samo prema sredini. Bezvuni sibilant biljei se [s], a
zvuni [z].
Razlikovat emo na jednoj strani apikoalveolarne sibilante (fr. sifftantes
apico-alveolaires) kada se u visini zone trljanja nalazi vrh jezika (u kastilj
skom izgovoru panjolskoga jezika [s] je apikoalveolaran)*, a na drugoj strani
predorsoalveolarne sibilante (fr. sifftantes predorso-alveolaires) kada al
veole dodiruje jedan prednji dio lea (lat. dorsum) jezika; vrh jezika, koji u
tom sluaju ostaje potpuno neaktivan, moe se spustiti sasvim iza donjih
zuba. Predorsoalveolarni sibilanti su oni to ih obino nalazimo u francu
skom i openito u jezicima koji pored obinih sibilanata imaju i srodan frika
tivni tip, utave konsonante (fr. chuintantes). utavi se konsonanti, kao
i prethodni tipovi sibilanata, artikuliraju u visini alveola, ali se oni od njih
razlikuju po razliitom volumenu usnih upljina, a on je esto povezan s
ispupenjem usana zbog kojega izmeu zone trljanja i otvora usta nastaje
irok prostor. utavi se konsonanti biljee: bezvuni [n i zvuni [:;], ili
pak jo [] i [].
Sve artikulacije koje sadravaju udubljenje du sredinje brazde jezika,
mogu se oznaiti kao sulkalne (fr. sulcales; lat. sulcus brazda<c).
Zbog svoje energine artikulacije koja uzrokuje nastanak uskog otvora za
izlaz zraku, kao i zbog dosta znatnog volumena upljine koja nastaje izmeu
zone trljanja i usana, retrofleksni su frikativi dosta slini utavim suglas
nicima i esto se s njima brkaju.

2-29. Nepani ili paiataini

(predl'Ijonepani ili prepalatalni)
dorsali
Dorsali nastaju radom lea jezika koja se podiu prema svodu usne upljine;
svod prema prednjem dijelu predstavlja tvrdo a prema stranjem dijelu
meko nepce. Kao palatali oznaavaju se samo oni dorsali koji se artikuli
raju sprijeda, uz tvrdo nepce. U istom se ovom podruju artikulira i vokal
[i], a oni koji u svom govoru ne znaju za palatale obino ih percipiraju kao
da su popraeni kratkim neslogotvornim [i]. Za palatale se esto kae da
su meki<c (fr. mouillees, doslovno mokri): tako se bezvuni okluziv koji
se biljei [e], ili analitiki [t], esto shvaa i oznauje kao meki [t] ili [k],
dok bi odgovarajui zvuni, koji se biljei [J] ili [g], bio meki [d] ili [g].
Palataini se nazal biljei [P], [Q] ili [ii].
Zvuni palataini frikativ vrlo je rairen: kadto mu se daje naziv jod (fr.
yod) a biljei se s pomou m. Kad se zbog prevelikog otvora vie ne uje
trenje zraka izmeu lea jezika i nepca, dobiva se spirant koji je u stvari
samo neslogotvorno [i] koje se biljei [i]. No nerijetko se biljeenjem m
pokriva kako spirant tako i frikativ. Odgovarajui bezvuni frikativ biljei
se [cr]; to je upravo ono to se u njemakom zove ich-Laut.
Palataini laterali, koji nisu rijetki, biljee se s pomou [A] ili l!]. Talijansko
gli u paglt'a slama i panjolsko II u tradicionalnom izgovoru rijei calle
ulica palatalni su laterali.

32

2-30. Stranjonepani ili postpalatalni,

velarni i uvularni dorsali
Dorsali koji se artikuliraju uz najviu toku usne upljine, vie se ne eUJu
kao meki. Oni mogu biti vie prednji ili vie stranji, ve ovisno o vokalu
koji dolazi uz njih (vie prednji u fr. qui [ki] tkoce, vie stranji u fr. cou [ku]
vrau). No ove razlike moemo ostaviti po strani i bezvuni ok1uziv bilje
iti [k], zvuni ok1uziv [g] a odgovarajui nazal [1)].
Kada primicanje lea jezika svodu usta ne dovodi do potpunog zatvora,
dobiva se trajni suglasnik koji emo biljeiti [X] ako je bezvuan, [y l ako je
zvuan. Ovi mediodorsalni trajni suglasnici dosta su nepostojane glasovne
tvorevine: ini se da ljudi zaziru od toga da tako visoko podiu masu je
zika, osim ako se ona ne upire o svod kao to se to dogaa pri okluzivnim
artikulacijama. S glasom [X] esto se dogaa ono to smo gore ( 2-25) na
veli za [cpl: im artikulacija malo olabavi, ono to se uje nije vie izazvano
zrakom koji izlazi na razini lea jezika, nego zrakom koji prolazi kroz glo
tidu, pa se [xl pretvara u ono to smo nazvali aspiracijom (llakom), a to se
biljei kao [h]. Do ove pojave esto dolazi u onim panjolskim upotrebama
gdje se jota U rijei paja slama(c artikulira na istom mjestu kao [gl u paga
plaanje, tj. ovi se glasovi izgovaraju kao [X] i [yl. Zbog glasa kojim je
popraen, i ovdje se, kao i kod labija1a, zvuni [y] uje bolje nego odgovara
jui bezvuni, pa je zato i postojaniji.
Nije rijetkost da se bezvuni [X] pomakne naprijed ili natrag, tj. on se po
inje artikulirati s pomou onih dijelova lea jezika koji su u prirodnijem
dodiru sa svodom. Ako se pomakne naprijed, rezultat je [l kao to se to
dogodilo s njemakim ch u ich. Ako se pomakne natrag, dobiva se ener
gian frikativ koji se artikulira uz dno mekog nepca u blizini podruja nep
ane resice a biljei se kao [x]. To se dogodilo s glasom ch u njem. Buch,
ach. Sve ovo jednako tako vrijedi i za glas jota u stanovitim kastiljskim
upotrebama gdje se paja slama izgovara [paxa] a ne [paxa]; u takvim upo
trebama bezvuni suglasnik u svom povlaenju prema stranjem dijelu
moe za sobom povui i zvuni, tako da paga postane [paa] sa zvunim
frikativom koji se biljei [] i koji je analogan onome to obino odgovara
glasu r u fr. Paris; u opoziciji prema apikalnom izgovoru tog vibranta koji
se zove roule, takav se r esto zove grasseye**. Zvuni i bezvuni dor
souvularni frikativ este su realizacije onoga to se u portugalskom Lisabona
i Rio de Janeira zove jako r.
Nije nemogue ostvariti dorsalnu ok1uziju takoer i uz dno mekog nepca
prema nepanoj resici. Takav bezvuni okluziv, koji je jedini dosta est,
biljei se [q]. Zvuni i nazalni, koji su rjei, biljee se [G] i [N]. Vibrant
koji se ostvaruje s pomou resice, biljei se [R]. Nije nita izuzetno da pri
artikulaciji glasova [x] i [] bude nekoliko vibracija nepane resice.

Apikoa1veolarni sibilanti uobiajeni su u hrvatskim 8kavskim govorima, u nekim varijantama venetskog dijalekta tal. jezika, u grkom, finskom itd.
**

Termine .roule. i .grasseye. mogli bismo prevesti kao tkotrljajui. i tralavi+ ili _ralani

33

2-31. Faringali
Primicanjem prednje i stranje stijenke farinksa (drijela), tj. najdubljeg
dijela lea jezika i dna usta, moe nastati ili okluzija ili trljanje. Lingvisti
imaju malo prilike baviti se faringaInim okluzivima. No jedan dobro poznati
jezik, arapski, ima .bezvune i zvune faringalne, ili drijelne(, okluzive koji
se biljee [b] i [C\].

2-32. Glotali
Iz onoga to smo do sada izloili mogli smo uoiti vanost glasnikih vibra
cija koje pod nazivom glas (fr. voix) prate veinu glasova (fr. sons) jezika.
Vidjeli smo isto tako ( 2-25 i 2-30) da se trenje zraka koji prolazi izmeu
stijenki glotide moe uti, a da se ta glasovna tvorevina, koja se obino ozna
uje kao aspiracija (hak.), biljei [h]. Zabiljeit emo osim toga da je zatvor
koji u glotidi nastaje prije kaljanja, okluzija kao i svaka druga. To je konso
nant koji se biljei znakom ['l.

2-33. Aspirirani
glotaHzirani stlglasni ci

2'

Kada izgovaramo [ga], ispred vokala se nalazi zvuni konsonant, a to znai

da glasnice trepere od poetka do kraja. Ako izgovorimo [ka], ispred vokala
se nalazi bezvuni konsonant i treperenje glasnica poinje istom s vokalom;
ako su, u asu kad [k] eksplodira, glasnice dovoljno primaknute da bi smjesta
mogle zatreperiti, vokal e se uti im okluzija konsonanta [k] popusti; u
tom sluaju [k] nee biti aspiriran. No ako glasnice za vrijeme itave emisije
glasa [k] ostanu razmaknute, trebat e im stanovito vrijeme da se dotaknu,
a to je nuno da bi mogle zatreperiti. Za to e se vrijeme zrak koji izlazi iz
plua trljati o glasnice; nastat e ono to se naziva aspiracijom a biljei se
[h]; ut e se dakle [kha]. No kako [h] predstavlja prijelaz od onog poloaja
glotide koji je ovdje karakteristian za glas [k] na poloaj to ga zahtijeva
vokal, aspiracija se nee smatrati posebnim glasom, nego karakteristikom
glasa [k] za koji se kae da je aspiriran (fr. aspire) a biljei se [k'] ili [kb].
Bezvuni okluzivi francuskog jezika nisu aspirirani; engleski bezvuni oklu
zivi lagano su aspirirani.
Okluzivi se mogu artikulirati s potpuno zatvorenom glotidom. U tom e se
sluaju neto zraka nai zatvoreno izmeu posebne okluzije svojstvene do
tinom konsonantu (npr. dorsalne okluzije za [k]) i okluzije do koje dolazi
na razini glotide. Ako se tada itava glotida podigne, tlak e se stijenjenoga
zraka poveati i omoguiti da se okluzija svojstvena dotinom konsonantu
prekine; glota1na eksplozija, uvjetovana tlakom zraka koji nailazi iz plua,
uslijedit e neposredno prije nego ponu titraji potrebni za izgovor idueg
vokala. ut e se dakle [k?a]. Ali kako ['l predstavlja prijelaz od onog po
loaja glotide kojim je ovdje okarakteriziran glas [k], prema poloaju to ga za
htijeva vokal, Pl se ne smatra posebnim glasom, nego karakteristikom glasa
[kl za koji se kae da je glotaliziran (fr. giottalise) ili ejektivan (fr. ejectif)
i koji e se, kad se radi o dorsalu, biljeiti [k']. Ako otvaranje glotalne oklu-

34

zije prethodi eksploziji u usnoj upljini mjesto da uslijedi nakon nje, konso
nant se uje kao preglotaliziran (fr. pre-glottalisee), npr. [g]. Podizanje
giotide dat e stijenjenom zraku dovoljno tlaka to lake to je, u poetku,
manji volumen upljine koja nastaje izmeu obiju okluzija. Zato i jest lake
realizirati [k] nego [t?], pa zato mnogi jezici koji imaju glotalizirane konso
nante nemaju [p]. Glotalizirani i preglotalizirani konsonanti nisu rijetki
u jezicima izvan Evrope; ono to se u transkripciji arapskoga biljei q esto
je duboki glotalizirani dorsal.
Pri izgovoru kojeg okluziva sa zatvorenom glotidom, glotida se moe spus
titi mjesto da se podigne. Tada se tlak stijenjenog zraka smanjuje, a dok u
usnoj upljini poputa okluzija svojstvena dotinom konsonantu, zrak koji
dolazi izvana izaziva eksploziju i prodire u usta. Istodobno zrak koji na
ilazi iz plua prodire kroz glotidu koja treperi, i ukupan se proizvod uje
kao zvuan. Tako nastali glasovi zovu se implozivni (fr. implosifs) ili injek
tivni (fr. injectifs). Biljee se na razne naine a posebno s pomou malih
majuskula ( [B], [D] itd.). U onim jezicima Crne Afrike koji takve glasove
poznaju, implozivni labijali i apikali ei su nego dorsali.

2-34 . Klikovi.. (ili .coktavi. stIglasnici)

U mnogim krajevima zemaljske k"Ugle, navlastito u Evropi, upotrebljavaju
se dva -klika.: poljubac, koji je labija1ni -klik., i apikoalveolarni .kliko koji
oznauje uzrujanost, i koji, kada se ponovi vie puta, odgovara onome to
se u francuskom pisanju biljei taratata (u engleskom tut tut). U nekim
jezicima, navlastito u jezicima June Afrike, -klikovi.* su obini konsonanti
koji se mogu kombinirati s vokalima. Oni nastaju tako to se negdje u di
noj cijevi, razmicanjem organa izmeu dviju toaka na kojima je nastao zatvor,
stvara vakuum. U sluaju francuskoga taratata ili engleskoga tut tut ove
dvije toke na kojima nastaje okluzija, nalaze se u apikoalveolarnom, od
nosno u dorsovelarnom podruju, a jezik stvara prazninu tako to se izmeu
ovih dviju toaka ulekne. um klika nastaje tako to prednja okluzija naglo
popusti pa zrak izvana prodire u prazninu koja je nastala izmeu dviju oklu
zija.

2-3 5. Sloene usne

( bukalne) artikulacije
Znamo da se usne (bukalne) artikulacije nuno kombiniraju s karakteris
tinim poloajima giotide. No primjer -klikova upuuje na to da jedna
glasovna tvorevina moe nastati i kombiniranjem dviju bukalnih artikula
cija. Nije rijetkost da se koja konsonantska artikulacija, na primjer labija1na,

Drugi su opisni (i priblini) nazivi za ovakve suglasnike pucketavi, mljeskavi ili mljasicavi,
coktavi, udisajni, avulzivni, inspiratorni. Termin .klik- u hrvatski je, kao i u druge jezike,
preuzet iz engleskoga (click tikljocanje, cvokotanje, coktanje.), i nije u vezi s naim gla
golom kliktati i imenicom klik: zato ga i stavljamo meu navodnike.

35

kombinira s onim poloajem govornih organa to ga zahtijeva koji karakte

ristian vokal kao [i] ili [u]. Za konsonantske artikulacije koje se kombini
raju s pomicanjem mase jezika prema prednjem dijelu nepca, onako kao za
[i], kae se da su palatalizirane (fr. palatalisees). Ne smijemo brkati pa
latalne glasove, koji su rezultat jedne jedine artikulacije u podruju tvrdog
nepca, s palataliziranim glasovima koji kombiniraju palatainu artikulaciju
s kakvom drugom specifinom konsonantskom artikulacijom: [p] ne bi
mogao biti palatalan, jer je labijalan, ali on moe biti palataliziran: u tom
sluaju on se biljei [p']. Ruski jezik poznaje itav niz palata1iziranih gla
sova, a poimence [t'] i [d'] koji su rezultat kombinacije dviju istodobnih
artikulacija, apikalne i dorsopalatalne, a ne kao [ -t ] i [d],
- jedne jedine dorsopalataine artikulacije.
Za konsonantske artikulacije koje se kombiniraju s ispupenjem usana i
povlaenjem mase jezika prema mekom nepcu, a to je karakteristino za
vokal [u], kae se da su labiovelarizirane (fr. labio-velarisees): konsonant
[t], na primjer, koji je po svojoj prirodi apikalan, moe biti labiovelariziran
i biljei se [tW]. Konsonant [p], premda je po svojoj prirodi labijalan, moe
isto tako biti labiovelariziran, budui da su za [pW] usne ispupenije nego
za [p].
Glasove koji kombiniraju labijalnu artikulaciju s velarnom, a da se pri tom
ne moe tono rei koja je od njih specifinija, zvat emo labiovelarima
(fr. labio-velaires). Neki labiovelari kombiniraju dorsalnu okluziju s labi
jalnom i lingvalnom (usnenom i jezinom) artikulacijom vokala [u]: takvi
labiovelari, koji se biljee *kw, *gW itd., pretpostavljaju se za indoevropski.
No pravi labiovelari kombiniraju jednu labijalnu artikulaciju s jednom ve
larnom artikulacijom istoga tipa: dvije okluzije, dva trenja ili dvije artiku
lacije spirantskoga tipa. Trajni labiovelari, koji su obino spiranti, biljee
se s pomou [w], ili s pomou [!!] ako je stupanj otvorenosti isti kao za [u];
u stanovitim engleskim upotrebama nai emo bezvuni labiovelar koji u
pisanju odgovara skupini wh a biljei se [':V]. Trenutni labiovelari imaju
dvije istodobne okluzije koje se rastvaraju jedna za drugom, najprije velarna
a zatim labijalna: biljee se s pomou digrafa [kp], [gb]. Takvi dvostruki
okluzivi nisu rijetki u Africi.
Razliite konsonantske artikulacije mogu se kombinirati s povlaenjem mase
jezika prema stranjem dijelu usne upljine, a da to povlaenje ne biva po
praeno ispupivanjem i zaobljivanjem usana kao to se to dogaa kod la
biovelariziranih konsonanata. Ti se konsonanti zovu velarizirani (fr. ve
larisees) ili faringalizirani (fr. pharyngalisees). Velarizacija (ili faringali
zacija) nuno izaziva modifikaciju specifine artikulacije nekih konsonanata:
budui da se masa jezika povlai prema stranjem dijelu, vrh e se jezika
nai prije iza alveola negoli iza zuba, pa e velarizirani t, koji se biljei [t],
biti prije apikoalveolaran nego apikodentalan.
Razumljivo je to boja onih vokala koji su u dodiru s palataliziranim, labio
velariziranim ili velariziranim suglasnicima biva pod utjecajem artikulacije
tih konsonanata: izmeu dva palatalizirana konsonanta, za koje jezik treba
zauzeti isti poloaj kao onaj to ga zahtijeva vokal [i], vokal [u] nastojat e
poprimiti prednju artikulaciju uvajui i nadalje zaobljenost usana, tako da
e se na primjer [t'ut'] izgovarati u stvari [t' ut'].

36

2-36. Afrikace
(ili zacvornocjesnani suglasni..';)
Pri artikulaciji kojeg mu drago glasa, a posebice okluziva, obino imamo
vrijeme kada organi zauzimaju odreen poloaj, trenutak kada se taj poloaj
iskoritava za tvorbu dotinog karakteristinog glasa i, konano, oputanje
organa prema neutralnom poloaju. Obino se uje samo druga faza koja
se zove .dranje( (fr . tenue), jer je jedino ona karakteristina. Ali se moe
dogoditi da trea etapa, etapa oputanja organa, bude dovoljno polagana
pa da ne izmakne sluatelju, osobito kada on nije naviknut da i sam taj glas
realizira pa zbog toga ne osjea dovoljno njegovo artikulacijsko jedinstvo.
To se dogaa s palata1ima: kao to smo ve vidjeli (2-29), ljudi koji ih ne
maju u svom govoru, nastoje ih protumaiti kao [t] ili [k], [d] ili [g] plus [I].
Terminom afrikate (fr. affriquees) (ili poluokluzivi, fr. mi-occlusives) ozna
avaju se okluzivne artikulacije kojima se trea etapa moe poistovjetiti s
treom etapom frikativa. Vrlo se esto susree afrikata koja nastaje tako to
se stvara okluzija prianjanjem prednjeg dijela lea jezika uz predio alveola
gornjih zuba: nakon toga nastupa .dranje (fr. tenue) koje nalikuje na [t]
i oputanje koje se moe protumaiti kao []. Time se moe objasniti zato
se ova afrikata esto biljei s pomou digrafa [t]. Ali je bolje zadrati takvo
biljeenje za slijed [t+], npr. u francuskom cOllCe chose [tutoz] 'sve, svaka
stvar, a za afrikatu upotrijebiti neki znak poput []. Na taj e se nain en
glesko (r)ighc ship [ ... aitIp] (.pravi brod) moi razlikovati od I chip [aiIp]
(.ja rezuckam(). Ova se utava afrikata uje u p. chaco .tupast nos(, tal.
citta, 'grad, rus. aj .aj; odgovarajua zvuna afrikata koja se nalazi na
poetku eng. jet .mlaz, tal. giallo .utu, biljeit e se [g] ili, manje dobro,
[d]; piskava (sibilantna) bezvuna afrikata koja dolazi na poetku njem.
zehn ,deset, tal. ZiD 'stric(l moe se biljeiti [e] (mjesto [ts] i usprkos koli
ziji s upotrebom ovoga znaka za oznaavanje palatalnog okluziva : ispo vie,
2-29). Za biljeenje zvune piskave afrikate koja dolazi na poetku tal. zero
.nula(C, najee se zadovoljavamo digrafom [dz]. Nalazimo takoer i afri
kate s labijalnom, ili tonije labiodentalnom frikcijom (trenjem), npr. [pf]
(njem. Pferd), s dorsouvularnom frikcijom [kx], s interdentalnom frikcijom
[te], s lateralnom frikcijom [tl] itd.

2-37. Dugi i geminirani konsonanti

Konsonant se moe uti kao dug samo onda kad njegovo trajanje zamjet
ljivo nadilazi trajanje koje se uje u kontekstu gdje on dolazi. Kao to smo
gore ve rekli za vokale (isp. vie 2-23), i duina konsonanata moi e se
biljeiti s pomou jedne toke desno gore ili s dvije toke iza simbola kon
sonanta, dakle dugo [l] biljeit e se [l] ili [1:]. Kad se konsonant duga
trajanja nalazi izmeu dva vokala, esto se dogaa da se njegov poetak
percipira kao zavretak prethodnog sloga a njegov kraj kao poetak idueg
sloga. To ostavlja dojam da se radi o dvjema uzastopnim artikulacijama pa
se o ovom dojmu pri biljeenju vodi rauna, zbog ega onda [alla] a ne
[ala]. Dugi konsonanti koji pripadaju dvama uzastopnim slogovima ozna
avaju se kao geminate (fr. geminees).

37

2-38. Slog
U najjednostavnijim sluajevima ima onoliko slogova koliko je vokala koji
su odvojeni konsonantima. Budui da su vokali perceptibilniji od konso
nanata, ini se da to pokazuje da svaki slog odgovara jednom vrhu krivulje
perceptibilnosti. Time bi se moglo objasniti s jedne strane to to konsonant
poput [l] - kada se nalazi izmeu dva konsonanta, na primjer izmeu [vl
i [k], koji su manje perceptibilni od njega - moe vriti ulogu jezgre sloga,
kao u ekom vlk vuk., i s druge strane to to vokal, kao [i], kada stoji u
dodiru sa zatvorenijim vokalom, na primjer s vokalom [a] u kontekstima
kao ria] ili [ai], moe i ne tvoriti posebnu jezgru sloga. No dva vokala raz
liite perceptibilnosti mogu jako dobro tvoriti dva uzastopna sloga kao u
fr. e bahi [ebai] (zapanjeo); [] i [l], koji su obino perceptibilniji nego
[t] ili [k], ne tvore slog u francuskom quatre [kat] (etiri.), bou cle [bukI]
{uvojak); [I], koje je manje otvoreno nego [], ipak je jezgra jedinog sloga
u eng. beer [bb] (pivo.). Dioba na slogove ovisi dakle o mnogostrukim
faktorima koji nisu ni izdaleka potpuno utvreni.

2-39. A rtikulacijska energija

Ve smo ranije (2-28) istaknuli da su sibilanti rezultat energinijeg trenja
nego trajni apika1ni suglasnici koji se biljee [0] i [8]. U ovome sluaju
energija trenja dolazi otuda to, za glas [s], isti volumen zraka mora proi
kroz ui otvor nego za glas [0]. Energija to je ovdje razmatramo, artikula
cijska je energija openito, energija koja se teko moe lokalizirati, a to je npr.
ona po kojoj se, kako se ini, acheter (kupitio), sa [], razlikuje od a jete r
(za bacanje.), pri emu se [] ispred bezvunoga [t] jedino po svojoj manjoj
artikulacijskoj energiji razlikuje od [].
Kad se ta uopena energija jedanput pokrene, ona se ne zaustavlja lako.
Zbog toga se razmjerno malo upotrebljava za razlikovanje jednog glasa od
drugog i zadrava se za isticanje jednoga sloga u rijei. Ovakvo se isticanje,
koje se oznaava kao akcent, moe osim artikulacijskom energijom (eng.
stress), kao to emo vidjeti nie (3-31), pojaati takoer i trajanjem vokala
i onim to iza toga trajanja u slogu dolazi, kao i stanovitim kretanjima me
lodijske krivulje govora (eng. pitch).

38

Poglavlje 3.

Fonoloka analiza

I. Funkcije glasovnih elemenata

3-1. Tri osnovne funkcije

Fonoloka analiza ima za cilj da identificira glasovne (fonike) elemente
nekog jezika i da ih razvrsta prema njihovim funkcijama u tom jeziku. Kada
oni omoguavaju da se kakav znak, na kojoj toki govornoga lanca, identi
ficira u opreci (opoziciji) prema svim drugim znakovima koji bi mogli bili
doi na istoj toki da je poruka bila drugaija, njihova je funkcija razlikovna
(distinktivna) ili opozitivna (fr. fonction distinctive ou oppositive). U
iskazu c'est une bonne biere (,to je dobro pivOt), na primjer, znak bitre Ibierl
'pivo moe se identificirati kao takav po svoja etiri uzastopna fonema, a
svaki od njih obavlja svoju ulogu zahvaljujui tome to je razliit od svih
ostalih fonema koji bi mogli doi u ovome kontekstu. Ali pored ove bitne
fonoloke funkcije glasovni elementi jednog j ezika mogu vriti i kontras
tivne funkcije (fr. fonctions contrastives) kada pomau sluatelju da lake
analizira iskaz na uzastopne jedinice. Takvu ulogu ima obino akcent, a
posebice u jeziku kakav je eki gdje se on nalazi redovito na prvom slogu
rijei. Takvu ulogu ima i fonem Ihl u engleskom koji uza svoju razlikovnu
funkciju (hill ,breuljak razliito od ill ,zao ; bolestan, pili 'pilula, bill
cedulja. itd.) vezuje i funkciju demarkacije (fr. fonction de demarcation),
jer u tradicionalnom vokabularu ovoga jezika Ihl moe doi samo na poetkU
monema. Druga je fonoloka funkcija ekspresivna funkcija (fr. fonction
expressive), a to je ona koja sluatelja obavjetava o govornikovu raspolo
enju a da govornik radi toga ne posee za shemom dvostruke artikulacije.
Tako se u francuskom produena i pojaana realizacija fonema lp/ u impos
nole ,nemogu(e) iz iskaza cet enfant est impossible 'ovo je dijete nemogue(,
moe protumaiti kao oznaka stvarne ili hinjene razdraenosti.

3-2. Karakteristina
nefunkcionaina obiljeja
o funkciji glasovnih elemenata govori se samo onoliko koliko su oni rezul
tat govornikova izbora. No valja upozoriti na to da postoje takvi glasovni
elementi koji, htio to onaj koji govori ili ne, obavjetavaju sugovornika o
njegovoj linosti, o njegovu poloaju u drutvu ili o kraju iz kojega potjee ;
takvi elementi s praV9m dolaze u fonolokom opisu ukoliko ovakve vrijed
nosti posjeduju samo u kakvoj posebnoj jezinoj zajednici. U francuskom
bi, na primjer, bilo dobro istaknuti da za fonem IrI postoje dvije glavne va
rijante, jedna koja se zove ,ralana (,grasseyee) a svojstvena je urbanim
39

sredinama, i druga koja se zove kotr1jajua (..roulee)* a jo je, premda uz

mie, jako rairena na selima. Nije, razumije se, rije o tome da se u fonolo
kom opisu naznauje kako mukarci govore dubljom bojom glasa (timbre)
nego ene, jer to odgovara univerzalnim somatskim razlikama i nije, ako
uzmemo pravo, karakteristino za neku posebnu zajednicu. Ali kada utvr
dimo da se u stanovitim jezicima sjeveroistone Azije isti fonem, koji bilje
imo Icl, ostvaruje kao [d] kod mukaraca a kao [ts] kod ena, onda se ta
injenica ne bi smjela preutjeti jer se u kakvu drugom jeziku, talijanskom
na primjer, mukarci i ene slau u tome da izgovaraju [t] na poetku ri
jei cinque ..pet a [ts] na poetkU zu c chero ..eer.

3-3. Fizi ak realnost

i jezina fun ck ija
Isto glasovno obiljeje moe u jednom jeziku obavljati jednu stanovitu funk
ciju, u drugom pak jeziku imati posve razliitu vrijednost. Grkljanski zatvor
(fr. fermeture giottale) koji je na primjer u egipatskom arapskom fonem,
nema u njemakom nikakve razlikovne vrijednosti nego samo kontrastivnu
vrijednost po tome to oznaava vokalski poetak korijena: u vera chten ..pre
zirati., koji se sastoji od ver- i a chten, glotalnim se zatvorom -r- odvaja od
idueg -a-o U hotentotskom i bumanskom kao poseban fonem postoji ..klik
(..coktavi. glas) koji u francuskom, ako se ponavlja, slui zato da bi oznaio
laganu razdraenost, a biljei se, ve prema autorima, taratata ili tststs; dru
gim rijeima jezici june Afrike daju razlikovnu vrijednost neemu to u
francuskom ima ekspresivnu vrijednost. U arapskom ..kotrljano r i ..ralano
r (ovo se posljednje pri transkribiranju u francuskom biljei s pomou gh,
npr. u rijei Maghre b) predstavljaju dva razliita fonema, dok u francuskom
upotreba jednoga ili drugog glasa ne zadire u znaenje onoga to se kae,
nego obavjetava o govornikovoj linosti. Uzajamnu neovisnost fizike real
nosti i jezine funkcije nita nee ilustrirati bolje nego upotreba, u razlii
tim jezicima, onoga to se zove melodijskom visinom. Kao to emo vidjeti
u onome to slijedi, razliiti stupnjevi visine i razliiti smjerovi melodijske
krivulje mogu obavljati razlikovnu funkciju kada jedan prema drugome stoje
u opoziciji, kao tonovi, kontrastivnu funkciju kada sudjeluju u akcenatskom
isticanju, a ekspresivnu funkciju ondje gdje ih treba smatrati pojavama into
nacije.

3-4. Dva kritenj'a koja se su ok bljavaju:

fun k cija i segmenta ij
c a
Lingvist e se za glasovne elemente zanimati samo onoliko koliko oni obav
ljaju kakvu funkciju. Tako se od fonoloke analize oekuje da svrsta zajedno
one injenice koje jame obavljanje iste funkcije pa bile one i fiziki razli
ite, i da istodobno odvoji one jedinice koje imaju razliite funkcije pa bile
one i materijalno analogne. Ovo naelo dolazi u stvari u sukob s naelom
prema kojemu se glasovne injenice razvrstavaju prema dimenzijama onoga
segmenta u lancu u kojemu obavljaju svoju funkciju. l\1elodijski uspon koji
omoguuje da se il pleut? ..pada (li) kia? razlikuje od il pleut ..pada kia.,
doista ima opozitivnu funkciju, jednako onako kao i stupanj otvorenosti

40

usta koji omoguuje da se re (nota) re razlikuje od riz ria; no on se od

nosi na cijeli iskaz a ne na fonematski segment; mi znamo da takav uspon
izmie dvostrukoj artikulaciji, da on nije razlikovan u jednakom smislu
kao to je to opozicija izmeu dvaju monerna; s druge strane, intonacija se
javlja u takvim oblicima da je teko razluiti je li funkcija koju obavlja upravo
opozicijska (opozicije izmeu dvaju razliitih znaenja) ili ekspresivna (na
znaka o govornikovu raspoloenju). Zbog toga se esto kao osnovni princip
za klasifikaciju radije uzima segmentacija nego funkcija. . Razumij ivo je da
za svaki tip segmentacije procjenjujemo i razvrstavamo injenice na temelju
njihove funkcije. To u stvari znai da valja posebno obraivati jedinice druge
artikulacije, foneme, a posebno prozodijske pojave koje po definiciji ovoj
drugoj artikulaciji izmiu.

n.

Fonematika

3-5. Virtualne pauze

Fonematika se bavi analizom iskaza na foneme, klasifikacijom tih fonerna i
ispitivanjem njihovih kombinacija koje slue za stvaranje oznaitelja danog
jezika. Oznaitelj i jezika koji prouavamo predstavljaju podatke od kojih e
lingvist poi. Ti oznaitelj i, koji predstavljaju zamjetljivo lice jezinoga
znaka, mogu po opsegu i po sloenosti biti vrlo promjenljivi : postoji ozna
itelj l e mal a la tetI koji odgovara znaku j ai mal a la tete (boli me glava()
i oznaitelj ImalI koji odgovara znaku mal (bol; zlo). Da bismo izvrili
fonoloku analizu, mogli bismo pokuati poi od oznaitelj a potpunih is
kaza, dakle takvih koji pruaju realne podatke bez ikakve interpretacije ili
pak prethodne analize na fraze (fr. phrases), na reenice (fr. propositions),
na rijei ili na moneme. No to bi predstavljalo znatne kako praktike tako i
teoretske potekoe. Dogaa se u stvari da se jedan fonem moe izgovarati
na dosta razliit nain ve prema kontekstu u kojem se nalazi. U britanskom
se engleskom 111 izgovara vrlo razliito ovisno o tome da li dolazi ispred
vokala, kao u lake jezero, ili pak iza njega kao u whale kiu; Pariani
artikuliraju posve drugaije 101 u joli zgodan( od onoga u cor rog; ulj(c.
Odsutnost idueg fonerna jedan je element konteksta: u francuskom se lal
u grand Igral velik vrlo esto uje kao krai nego lal u grande Igradl ve
lika. No ova razlika izmeu vokala u grand i u grande koja je oigledna kada
se ova dva oblika izgovaraju izolirano ili pak u finalnom poloaju, moe biti
zadrana i onda kada oni dolaze u sredini iskaza, na primjer u I ... re gra dade... 1
.un grand dadais (velik zvekal14l) i 1 .. .1a grad adeL l la grande Adele (velika
Adela). To znai da se izgovor koji je normalan ispred pauze, moe zadrati
i ondje gdje je pauza, da tako kaemo, virtualna ali ne i ostvarena. Kada ne
bismo vodili rauna o virtualnim pauzama, tj . o segmentaciji na rijei, va'

.Kotrljajue. je [rJ, kao i hrvatsko, vibrant koji nastaje u prednjem dijelu usne upljine
(apika1ni vibrant), a tralanOt ili tralavOt [) je zvuni frikativ koji nastaje II stranjem
dijelu usne upljine (isp. 2-27 i 2-30).

41

ljalo bi nam u francuskom razlikovati izmeu ..kratkog. fonerna lal i ..dugog

fonema la/, jer bi jedino takva razlika izmeu ..kratkog. i dugog. odvajala
[ ...gradade ... ] s kratkim [a] u un grand dadais od [ ... gradade... ] s dugim
[a ] u grande Adele. Uputno je dakle provoditi analizu polazei od takvih
segmenata iskaza koji se ne mogu prekinuti pauzom, tj. u praksi od onoga
to se naziva rijeju. Virtualnosti pauze u fonolokom e biljeenju biti na
ravno oznaene razmakom.

3-6.

UnutraJnje junkture

U nekim se jezicima dogaa da se posebno fonoloko ponaanje to ga obino

susreemo ispred virtualne pauze, nae jednako tako, slabije ili jae izra
eno, u unutranjosti onoga to nazivamo rijeju, na granici izmeu dvaju
monema. U engleskom se sloenica night rate Inait-reitl nona tarifa. ne
mijea s nitrate Inaitreitl nitrat41 iako su fonematski slijed i prozodijski
elementi u oba sluaja isti; isto tako zavretak [-ains] u minus (manje)
nije identian s onim u slyness (..lukavstvo.) gdje se radi o pridjevu sly +
sufiks -ness. Valja naravno upozoriti na to da postoji ovaj posebni tip virtu
alne pauze kojemu se uinci ne mijeaju nuno s onima to smo ih ispitali
u prethodnom tipu ; u transkripciji emo ga oznaiti na primjer s pomou
crtice. Ovaj poseban postupak moe se protegnuti i na neoekivane kontekste,. ,
kada se na primjer s njemakim Theater kazalite postupa kao da je sa
sta\ljeno od Tee i nepostojeeg Ater, s glotalnom okluzijom ispred -a-o Ove
virtualnosti pauze oznauju se kadto imenom junktura (fr. joncture) ili spoj
(fr. jointure).

3- 7.

Koje oznaitelje podvrgnuti analizi?

Za analizu na foneme posluit emo se dakle takvim segmentima iskaza

za koje smo sigurni da u sebi ne sadravaju virtualnu pauzu. Ako i postoji
oigledan odnos izmeu virtualnih pauza i toaka u kojima se vee jedinice
segmentiraju na rijei i na moneme, ne smije se zaboraviti da meu njima
nema nuno apsolumog poklapanja. Prema tome se pri fonolokom bilje
enju bijelim prostorom (razmakom) ili crticom oznauju, strogo uzevi,
one toke govornoga lanca na kojima mogu nastati posebne uzgredne po
jave za koje smo odluili da pri fonematskoj analizi neemo o njima voditi
rauna. Valjat e, s druge strane, usporeivati samo one segmente za koje
smo sigurni da sadravaju ista prozodijska obiljeja: akcent (naglasak)
na istome mjestu ako se radi o jeziku s akcentom, iste tonove na istim slo
govima ako se radi o jeziku s tonovima. Kada je rije o jeziku kao to je fran
cuski, ova je posljednja preporuka bespredmetna pa se kao segment moe
upotrijebiti bilo koja rije. Valjat e napokon u zabiljeenoj rijei zanemariti
svaki element s ekspresivnom funkcijom, dakle ne stavljati u opoziciju na
primjer impossi ble s produenim i jakim Ipl i impossi ble s normalnim Ipl kao
da se radi o dvjema razliitim jedinicama.

42

3-8. Fonemats ka segmentacija

Rijei chaise stolac<c i lampe svjetiljka u francuskom se vrlo jasno razli
kuju : sluateljevo ponaanje nee biti isto ako kaem apportez la chat'se (do
nesite stolac) ili apportez la lampe (donesite svjetiljku), to me pak uvr
uje u onome osjeaju da chaise i lampe ne odgovaraju istim injenicama iz
iskustva te da se u izgovoru chat'se dovoljno jasno razlikuje od lampe a da
bi ikakvo brkanje meu njima bilo vjerojatno. Pri podrobnijem mi se ispi
tivanju ne ini da ijedan segment izgovorenog oblika jedne od dviju rijei
podsjea na neki segment druge rijei. Stvari stoje drugaije ako su rijei
to ih usporeujerno lampe i rampe rampa ; ovdje e i opet sluateljeva
reakcija biti razliita na prenez la lampe uzmite svjetiljku<c i prenez la rampe
uzmite, uhvatite rampu., ali kada usporedim oba izgovorena oblika, stei
u dojam da su oni u velikoj mjeri identini, a da se ono to spreava brkanje
meu njima, pa tim samim dokida i sluateljevu neizvjesnost u pogledu
ponaanja koje treba prihvatiti, nalazi na samom poetku ovih oblika. Bit
e isto ako usporedim buche cjepanica. i cruche krag. .M.eutim, ako
usporedim crtl c h e i TUcite konica., primijetit u da se ono po emu se cruche
razlikuje od buche moe ralaniti na dva uzastopna elementa, onaj koji se
nalazi u ruche i drugi koj i dolazi ispred njega. S obzirom na pravopis ovakvu
smo analizu, naravno, oekivali. No u oima fonologa potvrda koja dolazi
od pravopisa nema vrijednosti, i jedino analiza s pomou uzastopnih uspo
redbi omoguuje da se izdvoje jezine jedinice. Ako se vratim na lampe i
rampe, uzalud u traiti neku francusku rije koja bi se rimovala s ovim dvjema
rijeima i koja bi mi omoguila da dalje analiziram ono po emu se lampe
razlikuje od rampe, kao to sam zahvaljujui rijei ruche, mogao na dva uza
stopna elementa razloiti ono po emu se cruche razlikuje od b(lChe. Ja dakle
mogu utvrditi da su inicijalni elementi u lampe i u rampe minimalni segmenti,
tj . fonerni. Moglo bi se prigovoriti kako je posve oigledno da je poetni
element u cruche sloeniji nego onaj u buche jer se sastoji od dva razliita
uzastopna glasa<c naspram jednome glasu. u bUche. Ali emo na to odgovo
riti da nas razlika u pogledu homogenosti izmeu poetka rijei cruche i
poetka rijei buche iznenauje samo zato to smo se zahvaljujui upotrebi
oblika kao cruche, ruche navikli na to da poetak prve rijei razlaemo na
dvije uzastopne jedinice. Dodat emo da je ovdje rije vie o razlici u stup
nju nego o razlici u naravi i da ona nema nikakve veze s fonolokom analizom
j er postoje jezici - kao hotentotski i neki vicarski govori - koji imaju
poetne elemente analogne onome u cruche, no oni se ne mogu razloiti
budui da nema rijei na m-, tru- itd., pa prema tome ovakve elemente treba
smatrati minimalnim segmentom, tj . jednim fonemom. Sve ovo podsjea
na situaciju, na koju smo upozorili vie (2-6), elementa [t] u panjolskom
mucho koji je j edinstven fonem zato to [] u ovom jeziku ne postoji bez
[t] koji mu prethodi pa, prema tome, [t] predstavlja jedinstven izbor sa
stajalita govornika.

3-9.

Isti glas za dva fonema i obratno

Operacije poput onih koje prethode omoguuju nam da utvrdimo fone

matsku segmentaciju iskaza, tj . da tono odredimo od koliko se fonerna sa
stoji ovaj ili onaj oznaitelj , npr. od tri ruche i rampe, od etiri cruche, od

43

pet cru chon vri. Dolazimo u iskuenje da povjerujemo kako nam ovakve
operacije omoguavaju isto tako da utvrdimo koji su fonemi jezika, jer kad
smo jednom proveli analizu svih oznaitelja, moi emo usporediti seg
mente to smo ih izdvojili u razliitim oznaiteljima, i onda one koji su je
dan drugome slini onoliko kao to -ampe iz rampe nalikuje na -ampe u lampe,
smatrati primjercima istog fonema. Na taj bismo nain utvrdili isti fonem
IrI na poetku rijei ro che i na poetku rouge crven. Meutim, kada smo
usporeivali lampe i rampe, konstatirali smo da postoji fiziki identitet iz
meu onoga to pravopis u oba sluaja biljei kao -ampe, a to nam je omo
guilo da razliku izmeu dvaju oznaitelja smjestimo na njihov poetak.
No mi iz toga nismo zakljuili da su lampe i rampe, s izuzetkom poetnog
dijela, sastavljeni od istih fonema jer znamo da nam fiziki identitet ne do
puta da izvlaimo zakljuke o lingvistikom (jezinom) identitetu ; j edan
se te isti fonem, naime, ostvaruje razliito ovisno o okolini, a isti glas moe,
ovisno o okolini, biti ostvarajem razliitih fonema. U danskom se na primjer
fonem lrel realizira kao [E] u net zgodan, lijep<c, ali kao [a] u ret ispravan ;
pravilan < ; glas [a] koji je ostvaraj fonema lrel u ret, realizacija je fonema lal
u nat no<c. Ako fiziki identitet ne povlai za sobom poistovjeivanje na
planu jezika, to je zato to dansko Iri djeluje tako da otvara prednje vokaiske
artikulacije koje su s njim u dodiru. Danski dakle pravi za ove vokale fo
noloku razliku izmeu etiriju stupnjeva otvora, i to podjednako u doti
caju s Iri kao i drugdje. Fonem prvoga stupnja otvorenosti ne moe se oka
rakterizirati po svojoj boji koja ovisno o kontekstu varira izmeu [i] i [e],
nego onime to ga u svim poloajima razlikuje od ostalih prednjih vokala,
a to je minimalna otvorenost. Ono pak, jednako tako, to ini jedinstvo fo
nema koji se biljei lei jest injenica to u prednjem dijelu usta postoje dva
fonema koji su zatvoreniji od njega i jedan otvoreniji, a to znai da je o n
treega stupnja otvorenosti. Upravo g a t o stavlja u opoziciju prema ostalim
fonemima, a njegova realizacija, ovisno o kontekstima, varira od [E] do [a] .
U svojim odgovarajuim kontekstima ovaj [ E ] i ovaj [a] stoje u odnosu koji
je identian odnosu s ostalim fonemima.

3- 10. Segmente valja definirati

pn"je nego ih usporedujemo
Ne bismo dakle mogli rei da ru che i rouge poinju istim fonemom prije
no to smo utvrdili da su ove dvije rijei u identinom odnosu s jedinicama
-u che i -ouge koje mogu dolaziti u njihovim odgovarajuim kontekstima. Ovaj
je sluaj paralelan sa [E] u danskom net i [a] u danskom ret koji se priznaju
kao samo jedan i isti fonem jer se i jedan i drugi definiraju kao fonerni tre
eg stupnja otvorenosti u odnosu na druge jedinice koje se mogu pojaviti
u istim kontekstima kao i oni. Prije, dakle, no to pristupimo utvrivanju
inventara fonerna, trebat e svaki segment definirati tako to emo tono
odrediti to ga u njegovu glasovnom okruenju razlikuje od svih drugih
segmenata koji bi tu mogli bili doi. Kada smo jednom to zavrili, utvrdit
emo kao realizacije samo jednoga i istog fonerna segmente koji potjeu iz
razliitih konteksta a koji imaju istu definiciju.

44

3- 1 1 . Valja operirati
ogranienim kontekstima
Kada bismo se doslovce drali onoga to smo gore rekli o uvjetima koji omo
guuju da se razliiti minimalni segmenti identificiraju kao realizacije istog
fonema, brzo bismo se sukobili s nepremostivim potekoama koje se za
hvaljuju tome to se u svim jezicima samo manji dio moguih fonematskih
kombinacija stvarno iskoritava za stvaranje rijei ili monema. U ukupnom
i tono odreenom kontekstu u kakvu dolazi IrI iz rijei ruche, u francuskom
se od drugih fonerna upotrebljavaju samo jo Ibl u buche i ll u juche .on/ona
epi (na grani). No ako se ne ustruavamo da se posluimo i malo razlii
tim glasovnim okruenjima, ali takvima za koja se ne ini da utjeu na uvjete
pojavljivanja glasova ispred -uche, ovome emo popisu dodati i mnoge druge
foneme : na primjer 111 i InI koje nalazimo u peluche .pli i grenuche. Ubrzo
emo primijetiti da sve ono to u francuskom moe dolaziti ispred -u, moe
dolaziti i ispred -uche; pripomenut emo tovie da u ovom jeziku priroda
vokala ne povlai za sobom nikakvu iskljuivost u pogledu izbora fonema
koji dolazi ispred njega, a to, razumljivo, mnogo pojednostavnjuje zadau.
No u mnogim jezicima to nije tako, a to u vezi s identifikacijom fonerna po
stavlja probleme koje emo razmotriti nie.

3- 1 2. U potrazi za relevantnim obiljejima

Utvrivanje minimalnih segmenata, koje prethodi svakoj identifikaciji fo
nema, pretpostavlja da usporeujerno fonematsku prirodu izabranog seg
menta s prirodom drugih segmenata koji mogu dolaziti u istom kontekstu
ili pak, drugim rijeima, koji su s njim u opoziciji. Uzmimo na primjer prvi
segment rijei douche tu. ; on stoji u opoziciji prema prvome segmentu
rijei souche. U jednom sluaju uoavamo eksploziju kojoj prethodi zatvor
dine cijevi to ga na razini gornjih zuba stvara vrh jezika a popraen je tre
perenjem glasnica. U drugom sluaju primjeujemo trenje zraka do kojega
dolazi izmeu gornjih alveola i prednjega dijela lea jezika, no bez trepe
renja glasnica. Na ovoj toki analize mi jo ne znamo da li ove razliite ka
rakteristike idu ili ne idu uvijek zajedno. Ako bi se kasnije ispostavilo da je
apikodenta1na eksplozija u francuskom uvijek popraena glasom a predorso
alveolarna frikcija uvijek bezvuna, tj . da su i jedna i druga uvijek rezultat
j ednog jedinog govornikova izbora, morali bismo svaki od ovih artikua
cijskih sklopova smatrati jedinstvenim relevantnim ili distinktivnim (raz
likovnim) obiljejem. No im uvedemo rije touche .tipka., uoit emo da
se prvi segment ove rijei ne oponira poetku rijei douche po artikulaciji
s pomou vrka j ezika, koja je ista, nego po odsutnosti popratnih treperenja
glasnica. Za realizaciju douche treba dakle, na poetku rijei, izabrati 1 . oklu
zivnu apikalnu artikulaciju koja je zajednika za douche i touche, 2. karak
teristinu glota1nu artikulaciju po kojoj se douche razlikuje od touche. Ako
sada usporeujemo rije mouche muha, uoit emo da se douche od ove
rijei raZlikuje po tome to je okluzija na njegovu poetku apika1na a ne la
bija1na, i po tome to je ona popraena podizanjem mekog nepca koje spre
ava da zrak prodre u nosnu upljinu, dok prvi segment u mouche sadrava,
prije labija1ne eksplozije, i izlaenje zraka kroz nos. Nita nam dovdje ne
govori da u francuskom zvuna labija1na okluzija ne bi uvijek bila popraena
izlaenjem zraka kroz nos. No uvoenje rijei bouche 'usta pokazuje da su

45

labijalna okluzija i nazalnost razdvojive i da predstavljaju prema tome dva

razlikovna obiljeja, dok -nouche iz imena Minouche pokazuje da se nazal
nost moe kombinirati i s apikalnom okluzijom. To neizravno implicira da
izgovor prvog segmenta u douche pretpostavlja i trei izbor, podizanje me
kog nepca, po emu se on razlikuje od prvog segmenta u -nouche. Kad bismo
pozvali u pomo couche sloj., to ne bi donijelo nikakav novi element ; oklu
zija je u ovom sluaju dorsaina a ne apikalna i nije popraena treperenjem
glasnica, no sve to ne istie nikakvo posebno artikulacijsko obiljeje prvog
segmenta u douche. Takoder i poetak rijei louche razrokt ima jednako
tako apikalnu artikuaciju, ali s time to zrak izlazi s obiju strana jezika (la
teralna artikulacija). Taj segment valja dakle oznaiti kao lateralan. Budui
da u francuskom ni ispred -ouche ni bilo gdje drugdje neemo, to god inili,
nai lateral koji ne bi bio apikalan, treba smatrati da u ovom sluaju postoji
samo jedan jedini izbor pa prema tome i samo jedno pertinentno obiljeje :
prvi segment u louche oponira se kao lateral svim ostalim segmentima koji
mogu doi ispred -ouche zajedno ; budui da ovdje apikalnost neemo sma
trati relevantnom, ni za prvi segment u douche ne treba izdvajati relevantno
obiljeje koje bi bilo nelateralnost. Za ovaj emo dakle segment zadrati
tri relevantna obiljeja : 1. apikalnu okluziju, 2. zvunost, 3. nenazalnost ili
oralnost.

3- 1 3. Proporcionalnosl odnosa
Ako na isti nain izdvojimo relevantna obiljeja svih minimalnih segmenata
koji dolaze ili bi mogli dolaziti ispred -ouche, i ako svrstamo zajedno sve
one segmente koje karakterizira stanovito pertinentno obiljeje, dobivamo
ove razrede : bezvuni4l : p f t S k; zvuni. : b v d z g; nenazalni :
b d j ; nazalnk m n !! ; lateralni. : l ; uvularni4l : r ; bilabijalni : p b m ;
labiodentalni4l : f v ; apikalni4l : t d n ; sibilantni ili piskavi : s z ; u
tavi4l : ; palatalni4l : j n; dorsovelarni(l : k g. Nazivi koje smo izabrali
da bismo oznaili svako pojedino obiljeje ne idu za tim da dadnu iscrpan
opis glas'ovnog proizvoda o kojem je rije : ovdje pridjev zvuan odgovara
terminima popraen treperenjima glasnica. to smo ih upotrijebili u ana
lizi koja prethodi ; ali ni jedna ni druga od ovih oznaka ne ide za tim da bude
opisna : odavna se zna da treperenja glasnica koja prate izgovor stanovitih
bukalnih artikulacija, idu ruku pod ruku s drugim fonetskim manifestaci
jama. Ovdje zvuan. ukljuuje proporcionalnost odnosa izmeu Ipl i Ibl,
Ifl i IvI, Itl i IdI itd. Kakve god bile fonetske realnosti po kojima se Ipl raz
likuje od Ibl, ostajemo pri tome da su to iste one po kojima se Ifl razlikuj e
od IvI, jedino s onim razlikama to ih za sobom povlai okluzivna i bilabi
jalna artikulacija u jednom sluaju, frikativna i labiodentalna u drugome.
To to nazive kao zvuan41 stavljamo pod navodnike oznaava njihov
u velikoj mjeri konvencionalni karakter. Primijetit emo da se razred poput
lt d nl oznaava jednostavno kao apikalan, dok je analiza za ova tri segmenta
vrlo precizno utvrdila apikalnu okluziju. No kad bismo ovdje naveli api
kaIna okluzija. mjesto apikalant, izvrgnuli bismo se opasnosti da sugeri
ramo kako postoje dva razliita relevantna obiljeja, premda u francuskom,
budui da su apikalni uvijek okluzivni, nikad ne postoje dva razliita izbora :
kako apikalni nisu jedini koji su okluzivi, treba naravno zadrati naziv api
kalan koji je jedini specifian. Valja takoer spomenuti da su segmenti lm n
fll ispred -ouche ne samo nazalni nego takoder i zvuni ; no zvunost se ovdje

46

ne da odvojiti od nazalnosti, jer u ovom poloaju nema nazala koji ne bi bili

zvuni ; zbog toga, naravno, lm n ,y ne dolaze u razredu zvunih koji bivaju
takvima jedino po opoziciji prema ..nezvunima.

3- 1 4. Grafi ok prikazivanje proporcija

Proporcionalnost odnosa koji su oznaeni terminima ..bezvuan, "zvuan,
..nazalam, ..bilabijalam, ..labiodentalam, "apikalam, "piskav, ..utav4l, ..pa
latalan i dorsovelaram, moe se ilustrirati tako da jedinice to ih karak
terizira svako pojedino od ovih obiljeja smjestimo na iste horizontalne
ili vertikalne linije.
Izrijekom emo navesti da sva obiljeja to smo ih izluiti, nisu prikazana,
..nenazalnoc i .. lateralno na primjer. To su obiljeja koja karakteriziraju
foneme koji ne ulaze u proporcije, kao npr. III i IrI, ili pak ona koja bi zahti
jevala da stanoviti fonerni (lb df) na tablici dou dvaput .

..
..

e
as

";

:s-

e
v
"o

:E
...

.2
.o

...

bezvuan

zvuan

..nazalan

e
as

e
as

";
...

..

e
as

";

..

>
as

>

fl

>(lJ
:s

e
as

";
...
as

";
oo
...

as

tj

>
o
(lJ

o
"o

.
o.
...

.0.
as
...

...

!!

3-15. Od inventara segmenata. do fonema

Inventar to smo ga upravo naveli u naelu je inventar razlikovnih jedinica
koje dolaze iti bi mogle doi ispred -ouche, a analiza u drugaijim konteks
tima moe doi do bogatijih iti do manje obilnih inventara. Jedinice ovih
novih inventara identificirat emo s onima koje smo gore izluili tako to
emo usporeivati ono to je okarakterizirano istim relevanmim obiljejima,
a nikako ne ono to se na sluh ini slinim. Jedinice iz razliitih inventara
svaka od kojih stoji u istim odnosima s drugim jedinicama svojega odgovara
jueg inventara, predstavljaju jedan te isti fonem : poemi element u bu c h e
i onaj u bouge bit e identificirani kao realizacije istoga fonerna Ibl jer se i
jedna i druga od ovih dviju jedinica definiraju kao l . bilabijaina, 2. zvuna,
3. nenazalna.
Onako kao to smo gore uinili za razlikovne segmente ispred -ouche, moi
emo, 'naravno, razvrstati i druge ovako utvrene foneme, a proporcije sis
tema pokuati sustavno prikazati na taj nain to emo foneme koje karakterizira isto relevantno obiljeje smjestiti na linije koje se presijecaj. Razred
kOnSonantskih fonema koje karakterizira isto obiljeje, kao u francuskom
lp f t S kl, i koji su rasporeeni u nizu du dinog kanala, zove se serija
ili niz (fr. serie) ; konsonanti kao lt d nl iti I l koji se artikuliraju na istoj

47

toki u dinom kanalu i s pomou j ednakog rada istog organa, tvore ono
to se zove red (fr. ordre). U francuskom se razlikuje bezvuna serija, zvuna
serija i nazalna serija te bilabij alni, labiodentalni, apikalni, piskavi, utavi,
palataini i dorsovelarni red. Dvije serije kao lp f t S kl i lb v d z gl tvore
ono to se naziva korelacijom (fr. correlation). Ovaj naziv pretpostavlja
da svaka od dviju serija postoji kao takva samo zahvaljujui postojanju one
druge. Relevantno obiljeje po kojemu se razlikuju dvije serije zove se oznaka
( fr. marque). Ovdje je oznaka zvunost<c.

3- 1 6.

Kom binatorne varijance

U okviru operacije koju smo upravo izveli, poistovjeivanje Ibl u bUche i

Ibl u bouge ne bi smjelo predstavljati potekou. No daleko smo od toga da
stvari budu uvijek tako jednostavne. Pri usporeivanju dvaju inventara
nai emo u najpovoljnijem sluaju isti broj jedinica na j ednoj i na drugoj
strani. Ali se samo iznimno dogaa da opis svake pojedine od njih u jednom
inventaru imadne tono odgovarajui opis u drugom inventaru. Ako sasta
vimo inventar razlikovnih jedinica panjolskog j ezika u kontekstu na. . . a,
u rijei nada koja znai nita., izluujemo jedinicu koju karakteriziramo
kao apikointerdentalni spirant [8], spirant koji pomalo podsjea na frikativ
to se u engleskom father otac(C biljei th. Ako zatim utvrdimo inventar za
kontekst fon.. . a, u rijei fonda koja znai gostionica, nalazimo jedinicu
koju emo opisati kao apikodentalni okluziv [d] ; ali se ovdje spirant [8]
ne pojavljuje nita vie nego to okluziv [d] dolazi izmeu dvaju a. Kako su
pak odnosi izmeu apikodenta1nog spiranta i drugih jedinica njegova inven
tara isti kao i odnosi izmeu apikodentalnog okluziva i jedinica njegova inven
tara, mi emo ih identificirati kao dvije varijante istog fonema koji se biljei
IdI. Usporedba izmeu dviju tablica koje slijede pokazuje da [8] i [d] u
svojim odgovarajuim inventarlma ulaze u isti sistem proporcija.
Djelomini inventar
meu vokalima

Djelomini inventar
izmeu nazala i vokala

Y
x

O kombinatornim ili kontekstualnim varijantama (fr. variantes combina

toires ou contextuelles) govorimo onda kada uoavamo razlike u realiza
cijama istog fonema u razliitim kontekstima, tj . kada je takva razlika do
voljno upadljiva da bi, kao u panjolskom za [8] i [d], dovela do opisa koji
nisu identini. Valja ipak biti svjestan da stanovite razlike to ih neki go
vorni subjekt primjeuje mogu izmaknuti nekom drugom ije jezino is
kustvo nije isto. panjolac koji bi opisivao neki jezik, drugaiji od svoga, u
kojem bi [8] i [d] bile varijante istoga fonerna, ne bi u ovom sluaju ni po
miljao na to da razlikuje dvije varijante : on nikada ne mora birati izmeu
jedne i druge pa ih zato poistovjeuje. Jednako tako prosjeni Parianin
, ne bi ni pomiljao na to da istie kakvu razliku izmeu 101 u joli .zgodan ;
lijep i 101 u cor .rog; ulj . Za Amerikanca koji u prvoj rijei uje IAI iz sun
.sunce a u drugoj I'JI iz lord gospod ovo su dvije varijante ili pak, kako
se to jo kae, dva dobro ocrtana .alofona. Rei za neki fonem da ne poznaje
varijante, ili da ima dvije, tri ili vie varijanata, znai uiniti pogreku u

48

tome to se reakcije svojstvene opisivau prenose u sustav jezika koji treba

opisati.
Kombinatorna varijacija ne moe, razumije se, biti sluajna. Ona se barem
djelomino mora moi objasniti glasovnim kontekstom : ako se panjolski
fonem IdI iza InI realizira kao okluziv, to je zato to bukalna (usna) kompo
nenta artikulacije nazala InI zahtijeva zatvor, i to je jednostavnije i ekono
minije zadrati taj zatvor za IdI koji dolazi iza njega ; ako se on (fd/) izmeu
dvaju vokala realizira kao spirant, to je zato to je u okviru panjolskog sis
tema ekonominije, izmeu dviju vokalskih (samoglasnikih) artikulacija
koje se i same realiziraju sa iroko otvorenim ustima, usta ne zatvarati pot
puno. Kae se da se kombinatorne varijante jednoga fonema nalaze u kom
plementarnoj distribuciji (fr. distribution complementaire).

3- 1 7. Druge varijante

Osim kombinatomih postoje i druge varijante fonema. Isti francuski fonem

IrI jedni ..ralaju, drugi ..kotrljaju.. Tada govorimo o individualnim vari
jantama (fr. variantes individueUes). Kada je rije o glumcu koji IrI izgovara
..kotrljajue(C na pozornici ali ga raIa u gradu, govorit emo radije o fakul
tativnim varijantama (fr. variantes facuitatives). Uvjetovanost se varijacija
moe uostalom prepletati : ima Francuza koji IrI izgovaraju ..kotrljajue u
tres ..vrlo a "ralaju(C u fer "eljezo(C, tj . kod kojih individualne varijante do
laze prema kombinatornoj uvjetovanosti.

3- 1 8. Neutralizacija i arh,jonemi

Vrlo se esto dogaa da inventari koje izdvojimo za dva razliita 'konteksta

ne. sadravaju isti broj razlikovnih jedinica. U tom se sluaju moe dogoditi
da neka jedinica jednog inventara za koju ne nalazimo ekvivalenta u drugom
inventaru ne ulazi ni u koju od proporcija sistema. To se dogaa u francus
kim kreolskim govorima gdje je jedina jedinica koja se moe definirati kao
uvularna, potvrena na poetkru takve rijei kao to je riche .. bogat, ali ne
dolazi na kraju rijei ili sloga (pour ..za ili perdu ..izgubio ; izgubljen ..iz
govoreni bez rel). U takvu emo sluaju jednostavno rei da fonem o kojem
je rije ima praznine ili rupe (fr. lacunes) u svojoj distribuciji. Stvari stoje
sasvim drugaije kada se jedinice o kojima je rije nalaze u proporcionalnim
odnosima. Uzmimo na primjer suglasnike u ruskom. U poloaju ispred samo
glasnika inventar obuhvaa (obino u dva razliita oblika, palataliziranom i
nepalataliziranom) jednu jedinicu koja se definira kao l . bilabijaina, 2. ne
nazalna, 3. bezvuna, drugu koja se definira kao 1 . bilabijaina, 2. nenazalna,
3. zvuna, treu koja se definira kao I . apikodentalna, 2. nenazalna, 3. zvuna
itd., dakle proporcionalan sustav
p
b
(m

t
d
n)

itd.

Za poloaj na kraju rijei odgovarajui se inventar svodi na jednu jedinicu

1 . bilabija1no i 2. nenaza1no i jednu jedmicu 1 . apikodentalno i 2. nenazalno,
tj . na sustav u kojem se ne razlikuju Ipl i Ibl, Itl i IdI. Na apsolutnom kraju

49

rijei ruski u isto fizikom pogledu poznaje samo glasove [P] i [t] koji su
bezvuni ; no ova njihova bezvunost nije relevantna jer nju automatski
odreuje kontekst, i ona nije predmetom govornikova izbora. Istodobno
dakle dok ispred vokala moramo za veinu okluzivnih i frikativnih artikula
cijskih tipova razlikovati bezvuni fonem i zvuni fonem, nieg slinog nema
na kraju rijei ni u poloaju ispred okluziva ili frikativa gdje je prisutnost
ili odsutnost glasnikih treperenja odreena kontekstom. U takvu sluaju
imamo samo jednu razlikovnu jedinicu koja, da tako kaemo, pokriva dvije
odgovarajue jedinice u poloaju ispred vokala, a nazivamo je arhifonemom
(fr. archiphoneme). Ako se fonem definira kao skup relevantnih obiljeja,
arhifonem je, sa svoje strane, skup relevantnih obiljeja koja su zajednika
za dva ili za vie od dva fonema i koja ih jedina sve predstavljaju. Kae se
da ondje gdje se realizira arhifonem dolazi do neutralizacije (fr. neutrali
sation). U ruskom se na kraju rijei, odnosno ispred okluziva ili frikativa,
neutraliziraju opozicije Ipl - Ibl, Itl - IdI itd., ili pak, da pojavu formuli
ramo openitije, opozicija izmeu zvunosti i njezine odsutnosti. Jednako
je tako u njemakom, gdje se Rad kota. i Rat savjeu izgovaraju identino,
i u nizu drugih jezika ; no toga nema u francuskom i u engleskom gdje rate
IratI slezena. i rade Iradl zatvori ; sidrite (fr.), cat maka i cad hulja
(eng.) ostaju jasno razliiti.
Neutralizacija moe zahvatiti vie od dva fonema : u panjolskom tri na
zalna fonema to ih nalazimo na poetku sloga, npr. u cama kreveu, cana
sijeda vlas., cana trstika., neutra1iziraju svoje opozicije na kraju sloga
gdje je izbor glasova [m], [n], [] i [1)] diktiran kontekstom i ne moe biti
predmetom govornikova izbora. Uzmimo na primjer rije raz6n razum ;
razlog. ; ispred pauze e se finalni segment realizirati kao [n] ili kadto
kao [1)], a da govornici pri tome nisu svjesni razlike ; na kraju oblika gran
velik(a). imat emo [m] u gran poeta velik pjesnik, [n] u gran torero velik
toreador., [n]
"' u Gran Cha co, [1) ] u gran capitan velik kapetan. Kao to se
vidi iz ovih primjera, do ovakvih asimilacija dolazi i s jedne i s druge strane
virtualne pauze.

3- 1 9. Neutraliza ic ja
i djelomina komplementarnost
o

neutralizaciji i arhifonemu moe se govoriti u nekim sluajevima gdje

jedinice o kojima je rije ne ulaze u proporcionalni sustav, nego gdje se na
znake o meusobnoj povezanosti to ih je sugerirala glasovna analiza, po
tvruju djelominom komplementarnou (isp. 3- 1 6). Da bismo izrazili
opoziciju izmeu p. cerro brijeg. i cero nitica., moemo govoriti o jakom
vibrantu u prvom sluaju i o slabom vibrantu u drugom. No jednako bismo
tako mogli u ovome gledati dvije vrieno razliite realnosti, vibraciju u
prvom sluaju i udarac u drugom. Zabiljeit emo meutim da se na poetku
rijei susree samo jaka a na kraju sloga samo slaba varijanta ; ako proma
tramo samo ova dva poloaja, dolazimo do toga da i u jakoj i u slaboj gle
damo samo varijante jedne te iste jedinice, jaku varijantu u ri co bogau,
slabu varijantu u amor ljubav. Ova jedinica koja se meu vokalima raspada
na dvije jest arhifonem za koji su karakteristine apikalne vibracije, fanemi
pak koje on pokriva jesu jaki vibrant Ir :1 ( cerro) i slabi vibrant IrI (cero) .
50

Za francuski vokalski sustav, djelomina komplementarnost stanovitih raz

likovnih jedinica omoguava i opet da tonije odredimo prirodu opozicija
u sistemu : u parikom francuskom za prednje vokale razlikujemo na kraju
rijei etiri stupnja otvorenosti, kao to pokazuju rijei riz ria, re nota re(l,
raie raa ; pruga i rat takor. U poloaju koji zovemo zatvorenim (fr.
position couverte), tj . kada iza vokala dolazi najmanje jedan konsonant, raz
likuju se samo tri stupnja otvorenosti, oni koje nalazimo u rijeima bile u,
belle lijepa., bal ples. Ne samo to ne postoji rije koja bi poinjala sa Ibl
a zavravala sa III i izmeu ovih konsonanata imala boju vokala e iz rijei re,
nego nju prosjeni Parianin ne moe ni izgovoriti. Ono to nam omoguava
da kaemo da se ovdje neutralizira opozicija re-raie a ne opozicija nz-re
jest injenica to su vokali u re i raie djelomino komplementarni : boja vo
kala iz rijei raie jedina je normalna u zatvorenom slogu, a boja vokala iz
rijei re tei tome da bude jedina normalna u nezatvorenim slogovima u
svim drugim poloajima osim na kraju rijei, pa tako - unato tradicijama
lijepog izgovora i uputama za koje se moe initi da ih daje grafija - i u
rijeima maison kua, pecheUT ribar., descendre silaziti.. U ovom emo
sluaju govoriti o arhifonemu (koji se biljei lEI ili jednostavno le/) koji se
samo na kraju rijei jasno raspada na dva fonema, premda neki govorni
subjekti pokuavaju kadto u govoru razlikovati pecher ribariti od pec/ze
grijeh. Kada obraujemo nenazalne vokale francuskog jezika, korisno je
poi od arhifonema to ih esto biljeimo s pomou velikih slova II E A
O U "o 0/, i koji u ovom dijelu sustava predstavljaju jedine distinkcije
zajednike svim govornicima francuskog jezika.

3-20. Neutralizacija na koju

upuuju alternacije

Kada se ne uputamo u podrobnu analizu na relevantna obiljeja, pojave

neutralizacije obino uoavamo promatranjem izmjena do kojih u rijeima
dolazi pri fleksiji. Uzmimo na primjer rije repber Odrediti poloaj ; vo
kal [e] koji se nalazi izmeu I-p-I i I-r-/ ima u infinitivu boju vokala iz re;
u obliku il repere vokal [E] izmeu I-p-I i /-r-/ ima boju vokala iz gres pje
ani kamen ; na to upuuju uostalom akuti i gravisi kojima u ovom posebnom
sluaju moemo vjerovati. OVdje dakle, ako hoemo, imamo alternaciju,
ali alternaciju koja je uvjetovana glasovnim okruenjem i koja ne ovisi o
govornikovu izboru : prosjeni bi se Parianin naao na muci da izgovori
e iz re u il repere, a ovaj je e jedini izgovor koji prirodno dolazi u drugom
slogu rijei repber. Ova alternacija koja ovisi o stvarnom glasovnom okru
enju i koja odraava karakteristino fonoloko ponaanje suvremenog fran
cuskog, ne bi se mogla staviti u isti red s alternacijom izmeu eu ( [o]) i ou
( [u]) u ils peuvent (oni mogu), nous pouvons (mi moemo) koja odraava
razlikovanje za koje je glasovna uvjetovanost prestala postojati prije vie od
tisuu godina : nita se u fonologiji suvremenog francuskog ne bi opiralo
oblicima kao to su *ils poU'lJent ili *nous peuvons koji se rimuju s elles couvene
(one sjede na jajima) i nous abreuvons mi napajamo.

51

3-2 1 . Vokali i konsonanti

Nije rijetkost da u jeziku kao to je francuski konsonante i vokale nalazimo
u istim kontekstima, na primjer u chaos Ikaol ..kaos i cap Ikapl ..rt, u abbaye
labeil .apatija i abeille labejl ..pela. Rei da kontekst nije isti jer je razliita
podjela na slogove znailo bi zaboraviti da su ovdje vokalnost i slogovnost
samo jedno te isto obiljeje. Uza sve to, najee je korisno razlikovati kon
sonantski i vokalski sustav. Od konsonanata i vokala ne oekujemo da se
pojavljuju u istim kontekstima, tj . da jedni s drugima stoje u opoziciji, nego
da u toku odvijanja govora (fr. discours) dolaze jedni iza drugih, tj . da budu
u kontrastu.
To ne znai da stanoviti glasovi ne mogu, ve prema kontekstu, igrati ulogu
jezgre sloga (fr. sommet de syllabe), a to je uloga normalna za vokale, ili
pak ulogu pratioca ove jezgre, a to je uloga koju oekujemo od konsonanta.
U mnogim jezicima [i] je jezgra sloga ispred konsonanta, a pratilac takve
jezgre ispred vokala : francusko 'Vite ..brzo i viens .. doi; [1] je jezgra sloga,
ili ako hoemo vokal, u engleskom battle ..bitka ili u ekom vlk ..vuk, ali
je konsonant u engleskom lake ..jezero ili ekom Uto ..godina. Nema ni
kakva razloga da pri ovakvim okolnostima razlikujemo dva fonerna, jedan
vokalski a drugi konsonantski. To podjednako vrijedi ako alternira [i] is
pred konsonanta sa [j ] ispred vokala jer se ova dva glasa razlikuju u stvari
samo po malo veoj zatvorenosti za [j ] nego za [i], a ovaj dodatni stupanj
zatvorenosti normalan je za oznaivanje kontrasta izmedu [j] i susjednog
vokala ili susjednih vokala. Ako u francuskom treba razlikovati fonem / i l
od fonema IiI, onda je to zato to se paye ..isplata i abeille ..pela ne mijeaju
s pays "zemlja, kraj i abbaye ..opatija. Ali emo zabiljeiti da se ova opozicija
svagdje drugdje osim na kraju sloga neutralizira : u francuskom se od rijei
viens ..doi ne bi mogla razlikovati neka rije *'Vi-ens koja bi se sastojala od
dva sloga. Cak je i u jezicima gdje se IiI mora razlikovati od Ijl a lul od Iwl
normalno da se po svojim relevantnim obiljejima fonemi Ijl i Iw/ vezuju
vie uz vokalski nego uz konsonantski sustav.

3-22. Elementi bez razlikovne 'Onjednosti

Skup postupaka to smo ih do sada prikazali omoguuje u naelu da se iz
lue fonerni i arhifonemi kakva jezika i da se istodobno svaki od njih raz
vrsta prema odnosima to ih ima s drugim fonemima i arhifonemima doti
noga sustava. Sve se dakle temelji na operaciji koja se zove komutacija (fr.
commutation), a to je ona operacija koja nam je omoguila da poetni ele
ment rijei lampe dovedemo u opoziciju s poetnim elementom rijei rampe
i da poetak rijei cruche, zahvaljujui usporedbi s rijeju ruche, razloimo
na dvije uzastopne jedinice. Teoretski mi znamo kako odrediti broj uza
stopnih fonema to ih sadrava dani oznaitelj. U praksi pak se javljaju si
tuacije gdje bismo se mogli nai u nedoumici.
Uzmimo na primjer rije devant .. ispred; moglo bi se uiniti da us
poredba s rijeima revend (on) preprodaje i divan ..divan upuuje na
to da se ono to u devant stoji ispred -vant sastoji od dva fonema, od IdI
iza kojega dolazi I'/ . No dok smo zakljuili da je IkI na poetku rijei
cruche autonomni fonematski segment, jer bi njegov nestanak doveo do
druge rijei, roche, ovaj kriterij ne bismo mogli primijeniti na vokal prvoga

52

sloga rijei devant : kada u la-devant [ladva] (ondje) naprijed ili sens de
vant derriere [sadvadt:rjEr] naopako vokal iezne, mi i dalje imamo posla
s istom rijeju. Sve to pokazuje, kako se ini, da barem u ovom poloaju
ovaj vokal nema razlikovne vrijednosti : u francuskom ne moe biti rijei
[d;,va] koja bi bila razliita od rijei [dva] . Kada pak, s druge strane, napo
minjemo da u francuskom ispred [ ;,] nUDo dolazi konsonant, to nas navodi
na zakljuak da [d;,] nije nita drugo nego varijanta fonema idI kada on u
iskazu .dolazi izmedu dva konsonanta : l(l-devant Iladval sa IdI = [d], ali
paT devant /pardval sa IdI = [d] (obratite panju na [d;,] u imenu kao to
je Hbold-Paquis gdje pravopis nema e). Ova je interpretacija dakako is
pravna. No ima nekoliko konteksta u kojima je nazonost elementa l;)] raz
likovna : l'etre lletrl bie - le Mtre ll;, etrl bukva, dOTS Idorl spava dehors /d;)or/ vani. Rei emo dakle da se opozicija izmedu [;,] i nule, koja
postoji u vrlo osebujnim kontekstima, svagdje drugdje neutralizira ; recevoir
,primiti fonoloki emo transkribirati Irsvuarl jer je umetanje glasa [;,]
izmedu dva poetna konsonanta automatsko, i jer njegov poloaj (ispred
ili iza I-s-/) ne mijenja identitet rijei.

3-23. Dva uzastopna glasa

kao jedinstven fonem
Uzmimo sada englesku rije chip trijeska, fonetski [tIp] ; ovdje je s gla
som [t] mnogo drugaije nego u panjolskom mucho : u engleskom postoji
[] i bez [t] koji bi dolazio ispred njega; pored chip [tIp] imamo ship [Ip]
brod i tip [tIp] 'vrh. To bi nas dakle moglo. navesti da ovu rije razlo
imo na /tIp/. Ali se u engleskom sustavu poetni element u rijei chip
oponira poetnom elementu u rijei gin [dUn] stupica kao bezvuan od
govarajuem zvunom, pa oba ova glasa nuno moramo tretirati na isti na
in. Glas pak se [d] u gin ne moe razlagati jednako onako kao ni [d] u
panjolskom mucho, i to zbog analognog razloga : u engleskom [] nikad
ne dolazi na poetku rijei a da ispred njega ne stoji [d] ; gin se dakle sastoji
od tri fonerna koja biljeimo / gInI, pa e se analogno na tri fonema isto tako
analizirati i lIp/. Zbog slinih razloga u najrazliitijim jezicima nehomogene
glasovne proizvode, afrikate ili diftonge, valja esto interpretirati kao je
dinstvene foneme.

III.

Prozodija

3-24. Fizilka I-iroda

prozodijskih pojava
U prozodiju se svrstavaju sve one pojave iz govora koje ne ulaze u okvir
fonematike, tj . one koje na ovaj ili na onaj nain izmiu drugoj artikulacij i.
U fizikom se pogledu obino radi o glasovnim pojavama koje su nuno
prisutne u svakom govorenom iskazu. Bila energija kojom izgovaramo znatna
ili ograniena, ona je uvijek u nekom stanovitom stupnju prisutna. im se

53

zauje glas, treperenje glasnica mora svakako dosei stanovitu frekvenciju,

to pak govoru u svakom trenutku, sve dok se glas primjeuje, daje odredenu
melodijsku visinu (fr. hauteur melodique). Jedno drugo obiljeje pogodno
za to da se iskoristi u prozodiji jest trajanje (fr. duree) koje je, razumije
se, neizbjean fiziki lik govora jer se iskazi odvijaju u vremenu. Iz ovoga
se da shvatiti da u lingvistikom smislu ove pojave ne vrijede po svojoj ,pri
sutnosti ili svojoj odsutnosti na nekoj toki, nego vie po svojim oblicima
koji se mijenjaju od jednog do drugog dijela iskaza. Za karakteriziranje dis
kretnih jedinica ova su obiljeja prema tome manje pogodna od drugih kao
to su na primjer nazalnost ili labijalna okluzija koje u nekom iskazu mogu
ili dolaziti ili ne dolaziti. U iskazu allez chereher les livres poite potraiti
knjige nema ni nazalnosti ni labijalne okluzije, ali se ovaj nalog u normal
nim uvjetima ne moe izgovoriti, a da pri tome ne sudjeluju, bili mi toga
svjesni ili ne, s jedne strane trajanje, s druge pak melodijska visina i arti
kulacijska energija koje variraju od poetka do kraja iskaza. Ipak za tonove,
prozodijske pojave zato to izmiu fonematskoj segmentaciji, znamo da su
diskretne jedinice jednako kao i fonemi.

3-25. Intonacija

Glas nastaje od treperenja glasnica, a to treperenje pretpostavlja napetost

ovih organa. Kada je kakva struna jako napeta, ona treperi na visokoj noti.
Kada je slabo napeta, treperi na niskoj noti. Jednako je tako i s glasnicama.
Pri pjevanju se povienja i snienja melodije ostvaruju stepenasto, po no
tama. U govoru su povienje i snienje kontinuirani i prije podsjeaju na
zvuk sirene nego na ariju odsviranu na glasoviru. Kako glasnice u svakom
trenutku trepere na odreenoj visini, za svaki se iskaz moe izvui krivulja
melodijskih visina (s nekoliko kratkih prekida koji odgovaraju bezvunim
suglasnicima). Ova melodija govorenja (fr. melodie du discours) u stanovi
tom je smislu dakle automatska, tj . govornik ne bira izmeu njezine prisut
nosti i njezine odsutnosti. Iako joj se tako ograniavaju mogunosti da se
iskoristi u lingvistike svrhe, ona u jezicima uza sve to ipak igra ulogu kojoj
priroda i vanost znatno variraju od jednog jezika do drugog. Samo je neki
od njih upotrebljavaju u obliku diskretnih jedinica, tonova ; nije rijetka nje
zina upotreba u kontrastivne svrhe radi akcenatskog isticanja. Korisno je
da ono to ostaje od melodijske krivulje kada smo jednom iskljuili tonove
i akcenatske pojave, oznaimo terminom intonacija.
Kretanje intonacijske krivulje, kao to smo ve vidjeli ( 1 - 1 6), u velikoj je
mjeri uvjetovano potrebom da se glasnice na poetku emisije napnu, i
ekonomijskom tenjom da se opuste im se nazre kraj toj emisiji. Govornici
meutim mogu ovo kretanje iskoritavati za stanovite raz1ikovne svrhe prema
naelima za koja se ini da su zajednika za cjelokupno ovjeanstvo, ali u
oblicima koji mogu varirati od jedne zajednice do druge. Intonaciji se dakle
ne bi mogla osporiti svaka lingvistika vrijednost. No njezino funkcioniranje
ne ulazi u okvir dvostruke artikulacije jer znak to ga na kraju reenice 'moe
predstavljati melodijski uspon, ne ulazi u slijed monema i ne posjeduje
takav oznaitelj koji bi se mogao razloiti na niz fonema. Varijacije into
nacijske krivulje obavljaju u stvari takve funkcije koje se meu sobom slabo
razlikuju, izravno znaenjsku funkciju kao u il pleut? pada (li) kia ?t;' ali
naje funkciju onog tipa kakvu smo nazvali ekspresivnom. U vezi s me
lodijom govorenja (fr. melodie du discours) treba posebno spomenuti da II
54

jeziku kao to je francuski varijacije njezine krivulje nisu kadre promijeniti

identitet nekog monema ili neke rijei : pleue u il pleue ? s uzlaznom melo
dijom nije druga rije nego pleut iz tvrdnje il pleue sa silaznom melodijom.
Cak i ako se razlika izmeu obiju krivulja oituje samo na jednoj rijei, time
nije zahvaena vrijednost samo te rijei nego vrijednost irega segmenta
iskala koji moe biti i itava reenica (fr. phrase).

3-26.

Tonovi

U francuskom ove pojave intonacije iscrpljuju lingvistiku upotrebu me

lodijske visine. Ali u drugim jezicima, poimenice meu onima koji se go
vore u Africi juno od Sahare te u istonoj i jugoistonoj Aziji, ista se ova
fizika realnost upotrebljava u distinktivne svrhe u obliku diskretnih je
dinica, poput fonema. No ove se jedinice ne svrstavaju meu fonematika
obiljeja jer zahvaaju segmente iskaza koji se nuno ne mijeaju s jedini
cama druge artikulacije. Rije je o onome to se zove tonovima (tons). U
nekom jeziku s tonovima. (fr. langue it tons) rije ili monem identificiraju
se potpuno samo ako smo izdvojili podjednako njegove tonove kao i nje
gove foneme. Bilo bi priblino jednako netono rei da se u kineskom kruka
i kesten kau jednako li, kao i tvrditi da su u francuskom le pre livada i le
pret posudba. potpuni homonimi : u stvari se kineska rije koja oznaava
kruku izgovara s uzlaznim tonom, ona pak koja oznaava kesten sa silaz
nim tonom, a razlika izmeu ovih dvaju tonova isto je onoliko efikasna kao i
razlika u boji vokala koja ooguava ' da se razlikuju pre i pret.

3-27.

Punktualni tonovi

Ton uvijek sadrava melodijsko gibanje razliita trajanja. No nije nuno

relevantna ukupnost ovoga gibanja, tj . ono to omoguava da se dotini ton
prepozna kao razliit od drugih tonova koje upotrebljava dotini jezik. Ima
jezika s tonovima gdje su tonovi punktualni (fr. ponctuels), tj. u njima je
za identifikaciju vana samo jedna toka (punkt) melodijske krivulj'e, npr.
ona koja je najvia (najotrija) ili najnia (najtamnija) ; penjanje krivulje
sve do najvie toke i sputanje do kojega dolazi iza ove toke, sputanje i
ponovni uspon koji prate najniu toku, jesu automatski pa prema tome i
bez lingvistike vrijednosti. U nekom jeziku koji razlikuje dva punktualna
tona, jedan je od ovih tonova nuno visok, drugi nizak. Stanoviti jezici raz
likuju tri punktualna tona, visoki ton, srednji ton, niski ton. Kae se da takav
jezik poznaje tri relevantne (pertinentne) razine ili tri registra (fr. regis
tres). U veini jezika s punktualnim tonovima, tonom se oznaava slog, a
svaki slog ima (jedan) ton. Uzmimo na primjer jezik lonkundo, jezik sa dvama
registrima koji se govori na podruju Konga. Niskim tonom na svakome od
tri sloga lokolo u tom se jeziku oznaava plod jedne palme. S niskim tonom
na prvom slogu i visokim tonom na svakome od dvaju iduih slogova lokolo
znai istjerivanje duhova, egzorcizam. Ako visoki ton zabiljeimo s pomou
akuta (') a niski ton s pomou gravisa ( '), napisat emo lokoM u jednom a
lok616 u drugom sluaju ; u istom e se jeziku sa atdoma prevesti ti nisi
danas ubio. a sa atdomd ..ti nisi juer ubi()(C. Valja zabiljeiti da visoki ton i
niski ton imaju isti funkcionalni status i da, na primjer, neka rije nema

55
-

obvezatno slog s visokim tonom. Budui da mukarci, ene i djeca koji go

vore ovakve jezike imaju, kao i posvuda drugdje, glasove koji su prirodno
manje ili vie duboki ili otri (niski ili visoki), jasno je da se visoki ton ras
poznaje kao takav samo po kontrastu s tonom susjednih slogova.

3-28. Melodijski lonovi

Nasuprot jezicima s punktualnim tonovima nalazimo jezike s melodijskim
tonovima (fr. tons melodiques) gdje se tonovi vie ne definiraju u odnosu
na samo jednu toku krivulje, nego gdje ulogu dobivaju smjer ili uzastopni
smjerovi ove krivulje. * U najjednostavnijem sluaju valja razlikovati uz
lazni ton (fr. ton montant) i silazni ton (fr. ton descendant) ; pored ovih
dvaju tonova moe se nai i ravni (ravnomjerni) ton (fr. ton uni), bez pri
mjetnog uspona ili sputanja krivulje. Jednome ili vie jednostavnih tonova
koje karakterizira jedan jedini smjer moemo oponirati sloeni ton (fr. ton
complexe) koji karakterizira promjena smjera. Tako u vedskom rije komma
zarez. sadrava ton koji karakterizira ravnomjeran smjer, uzlazni ili silazni
ve prema dijalektima, i tako dolazi u opoziciju prema rijei komma ..doi
koja se izgovara s tonom koji je najpri;'e silazan a zatim uzlazan. Melodijski
tonovi dosta esto karakteriziraju segmente koji odgovaraju slogovima,
tako da svaki slog ima svoj vlastiti ton. No, kao to se vidi na primjer u ved
skom, ima jezika gdje melodijski ton karakterizira segmente znatnije od
sloga : naime razlika izmeu ovih dvaju tonova koju smo naznaili u ovome
jeziku, zahtijeva najmanje dva sloga da bi se realizirala : vedska jednoslona
rije ne bi mogla biti popraena sloenim melodijskim gibanjem.
Melodijski tonovi jednog jezika mogu pripadati istom registru. To ne znai
da e poetak uzlaznog tona biti nuno iste visine kao zavretak silaznog tona
nego jednostavno to da se dva tona nikada ne razlikuju jedino po svojoj vi
sini. Ima meutim jezika koji kombiniraju melodijske tonove i registre, onih
gdje se razlikuje na primjer visoki uzlazni ton od niskog uzlaznog tona, gdje
je svaka toka melodije prvoga via nego odgovarajua toka drugoga.
Naglo napinjanje glasnica koje odgovara brzom penjanju glasa moe dovesti
do momentanog zatvora gIotide ; zbog toga ima tonova koje manje karakte
rizira poseban oblik melodijskog gibanja negoli kratak prekid (fr. . inter
ruption), ili pak jednostavno neka vrsta priguivanja (fr. etranglement) glasa.
Po takvu se priguenju u biti razlikuje u danskom anden ..patka od anden
drugi. U nekim vijetnamskim upotrebama, est tonova koji se rasporeduj u
na dva registra, mogu se definirati kao : l) visoki uzlazni, 2) niski uzlazni,
3) visoki punktualni, 4) niski punktualni, 5) visoki prigueni. (fr. .etranglet)
i 6) niski prigueni. Kao to se vidi, pUnktua1ni tonovi mogu koegzistirati
s melodijskim tonovima. Jezicima s punktualnim tonovima zovu se samo
oni gdje se sve tonske pojave (fr. faits tonals) daju analizirati s pomou punk
tualnih tonova.

3-29. More
Da bi se pojednostavio opis, kadto je korisno jednostavni melodijski ton
promatrati kao slijed dvaju punktualnih tonova : pri tom se uzlazni ton ana-

56

!izira na niski ton iza kojega slijedi visoki ton, silazni pak ton na visoki ton
iza kojega dolazi niski ton. U tom se sluaju svaki od segmenata to ih ka
rakterizira jedan od uzastopnih pUnktualnih tonova zove mora (fr. more) .
Pribjegavanje ovakvoj analizi posebice je preporuljivo kada je rije o je
zicima s normalno punktualnim tonovima koji povremeno pokazuju melo
dijska gibanja u okviru samo jednoga sloga, npr. slijed -tata- s visokim to
nom na prvom slogu i uzlaznim tonom na drugom. Bit e posve preporu
ljivo razloiti ovaj posljednji na dva uzastopna punktualna tona (nizak, vi
sok), naroito ako se utvrdi, kao to se esto dogaa, da uzlazni ton ima istu
gramatiku ili derivacijsku funkciju kao i slijed jednog niskog tona i jednog
visokog tona na dvama uzastopnim slogovima.

3-30. Tonovi i intonacije

Postojanje tonova u jednom jeziku nema za posljedicu ukidanje intonacije :
u takvu jeziku ostaje i dalje normalno da glasnice budu manje napete na
poetku emisije i da se prema kraju -iskaza anticipira oputanje organa. Shvat
ljivo je ak to se u takvu jeziku ne odustaje od toga da se igra na to da iskaz
ija se melodijska krivulja ne sputa, ostavlja dojam kao da zahtijeva dopunu,
na primjer u obliku kakva odgovora. Evo dakle situacije gdje se ista fizika
realnost - frekvencija treperenja glasa - u istom jeziku, tovie u istome
iskazu, iskoritava u dvije razliite lingvistike svrhe. Treba naravno pred
vidjeti interferencije, jer e potrebe intonacije moi zahtijevati penjanje me
lodijske linije ondje gdje e ton zahtijevati sputanje, i obratno. Moe se u
stvari utvrditi da visoki ton na kraju iskaza moe, kod istoga govornika, biti
mnogo dublji nego niski ton u sredini istoga iskaza. Ako je melodijski pad
posebno brz, nije rijetkost da lingvistiki visok ton bude fiziki nii od lin
gvistiki niskog tona koji dolazi ispred njega. Sve ovo znai da se sluatelji,
da bi prosudili j e li j edan ton visok ili nizak, ne opiru o poloaj glasa u od
nosu na ono to bi se moglo opisati kao normalna boja govornikova glasa,
nego kao visoko oni uju to je otrije a kao nisko to je dublje od onoga to
bi na svakoj odreenoj toki dala predvidjeti intonacijska krivulja.

3-3 1 . Akcenatsko isticanje

Akcent ili naglasak (fr. accent) je isticanje jednoga i samo jednog sloga
unutar onoga to u odreenom jeziku predstavlja akcenatsku jedinicu. Takva
je akcenatska jedinica u veini jezika ono to se obino zove rijeju. U je
zicima kao to su ruski, poljski, talijanski ili panjolski svaka rije ima jedan
i samo jedan slog koji je istaknut, esto na raun drugih slogova rijei : to
je prvi slog u ruskom gOrod "grad, polj . ryba ..riba, tal. donna dena, p.
mesa ..stol, drugi u ruskom sobdka "pas, polj. wysoki ..visok., tal. mattina
..jutro, p. cabeza ..glava. U engleskom i njemakom to vrijedi za jedno
stavne (nesloene) rijei kao father, Vater ..otac, nag1alene na prvom slogu,

O melodijskim tonovima (tonskim, melodijskim takcentimat) u hrvatskom ispo biljeku

u l-IS, 1 6.

57

.karijera., Kartoffel .krumpir., naglaene na drugom slogu. Kada

je rije izolirana, isticanje jednog sloga s pomou akcenta uvijek se ostvaruje.
U kakvu kontekstu ovakvo isticanje moe biti jasnije ili manje jasno, a to
nije bez posljedice za vrijednost poruke : izmeu razliitih akcenata jednog
iskaza uspostavlja se hijerarhija, koja je djelomino odreena steenim na
vikama ali koju govornik ipak moe mijenjati da bi varirao sadraj iskaza :
u engleskom poruka nije ista ako je u iskazu we did .jesmo (uinili) jae.
istaknuto we nego did ili obratno.

career

Glasovna obiljeja koja se najee upotrebljavaju za akcenatsko isticanje

jesu artikulacijska energija, melodijska visina i stvarno ili pak samo pri
mijeeno trajanje naglaenog sloga. U mnogim jezicima naglaeni slog tei
tome da se artikulira energinije, s viom bojom i produljenije (dulje) nego
susjedni nenaglaeni slogovi koji su s njim u kontrastu : a upravo stupanj
energije, visine i trajanja omoguava da se uspostavi hijerarhija meu akcen
tima u iskazu. No fizika priroda akcenta varira od jednog jezika do drugog :
u jeziku kakav je portugalski trajanje odluno pridonosi isticanju naglaenog
sloga, dok u kastiljskom vokal toga sloga nije dulji nego onaj u nekom idu
em nenaglaenom slogu. Akcent veine jezika dananje Evrope dugo se
smatrao dinamikim, tj . takvim koji karakterizira vrh krivulje artikulacijskog
intenziteta. Cini se da suvremeno promatranje upuuje na to da je u jeziku
kakav je na primjer engleski stalna karakteristika svakog akcenta brzo iz
mjenjivanje melodijske krivulje. Ovo je obiljeje, ini se, najee popraeno
i pojaavano poveanjem intenziteta i trajanja.

3-32.

Akcenti i tonovi

Akcent se dakle na veliko koristi melodijskim elementima, nedvojbeno vie

nego se dugo mislilo. Njemu i tonovima zajedniko je jedno fiziko obiljeje
pa je opravdano zapitati se moe li isti jezik, ako stvari stoje tako, imati i
akcent i tonove kao razliite lingvistike realnosti. Cini se u stvari da se u
jezicima gdje svi slogovi mogu imati ton ne bi moglo govoriti o akcentu.
Ondje gdje u istom jeziku supostoje akcent i tonovi, tonovi se oponiraju
kao razliite jedinice samo u naglaenom slogu. Drugim rijeima, isticanje
jednog sloga u svakoj akcenatskoj jedinici ostvaruje se na tetu mogunosti
za tonske distinkcije u drugim slogovima. Ima dakle tonskih jezika bez ak
centa gdje svaki slog ima razlikovni ton, i akcenatskih jezika s tonovima gdje
svaka rije ili akcenatska jedinica moe imati samo jedan razlikovni ton ko
jemu je mjesto vezano uz mjesto akcenta. Ovaj nas posljednji sluaj navodi
na to da u svakom tonu gledamo jedan tip akcenta pa da za jezik koji razli
kuje dva tona vezana uz akcent, kaemo da ima dva tipa akcenta. Tako se
vedski, gdje se anden .duh razlikuje od anden .patka po razliitom melo
dijskom uzorku, moe prikazati kao jezik sa dva tipa akcenta, jednostavnim
akcentom u anden 'patka. i sloenim akcentom u anden .duh.. Obino se
kae da je atiki grki imao dva razliita akcenta, .otri. akcent (akut) i ..cir
kumfleks (tgravis ne oznaava posebnu lingvistiku jedinicu), koji su dola
zili u opoziciju samo na zadnjem slogu rijei kada je u slogu bio dugi vokal
ili diftong; meutim, radi boljeg razlikovanja funkcija, valjalo bi radije rei
da je pod akcentom, kada je ovaj padao na zadnji slog i ako je dotini slog
sadravao dugi vokal ili diftong, starogrki poznavao opoziciju izmeu dva
tona.

58

3-33.

Funkcije akcenta

Funkcija tonova u svojoj je biti distinktivna : neki ton postoji samo u opozi
ciji s barem jo jednim drugim tonom ; tako neki jezik ima tonove, nikada
samo jedan ton. Funkcija akcenta po svojoj je biti kontrastivna, tj . akcent
pridonosi tome da se rije ili jedinica koju on karakterizira individualizira
u odnosu na druge jedinice istoga tipa nazone u istom iskazu ; neki jezik
ima (samo jedan) akcent a ne akcente. Kada se u nekom jeziku akcent na
lazi uvijek na prvom ili na zadnjem slogu rijei, ovakva je individualizacija
savrena jer se tako rije dobro razlikuje od onoga to joj prethodi ili onoga
to dolazi iza nje. Ondje gdje mjesto akcenta nije predvidivo, gdje se za svaku
rije ono mora nauiti i gdje i ne oznaava kraj ili poetak akcenatske je
dinice, akcent ima funkciju koja se zove kulminativnom : on slui za to da
se oznai da je u iskazu prisutan stanovit broj vanih artikulacija, pa tako
olakava analizu poruke. Bilo njegovo mjesto predvidivo ili ne, ako se va
rira odgovarajua vanost svakog pojedinog uzastopnog isticanja, akcent
omoguava da se poruka tonije odredi. Kada mjesto akcenta nije stalno,
tj. kada slijed fonerna koji karakterizira jedinicu ne doputa da se odredi
slog na koji akcent mora doi, kao to je to u panjolskom gdje nam slijed
fonerna Iterminol ne omoguava da saznamo da li se radi o tbmino termim,
termino Iterminol ,zavravam ili termino 'zavrio je, onda nas to navodi
da akcentu pripiemo razlikovnu vrijednost. No to bi se moglo prihvatiti
samo kada bi se mogla zamisliti panjolska rije Iterminol kojoj bi istodobno
bila naglaena sva tri sloga, druga rije gdje ni jedan od tri sloga ne bi bio
naglaen, trei gdje bi bili naglaeni Iter-I i I-mi-I, dok bi I-noI bilo bez ak
centa itd. Ono to moe imati razlikovnu vrijednost jest mjesto akcenta .
Ova distinktivna uloga mjesta akcenta obino je sporedna, no ona moe
dobiti stanovitu vanost. To se vidi na primjer u engleskom gdje se mnogo
od fonematski homonimnih parova sastavljenih od imena i glagola, kao an
increase 'porast, to increase 'porasti, ili kvazi homonimnih, kao a permit
,dozvola, to permit .-dopustiti, razlikuje u svojoj biti po naglasku na prvom
slogu imena i naglasku na zadnjem slogu glagola. Zato ipak ne smijemo
zaboraviti da je temeljna funkcija, zajednika akcentu svih jezika koji ga
poznaju, kontrastivna a ne opozitivna.

3-34. Uloga akcenta pri

identifikaciji n'jei
U osnovi kontrastivni znaaj akcenta zatamnjuje se kadto time to u jezi
cima gdje njegovo mjesto u rijei nije predvidivo sluatelji poinju identifi
cirati rije u odnosu na taj vrh kakav je akcent. panjolska rije kao to je
pase 'prooh, proao sam identificira se prije svega kao rije koja pripada
akcenatskoj shemi 1- !-I, zatim se, u tom okviru, prihvaa kao razliita od
paso 'proe, proao jeCI koji pripada istoj shemi ; ali nikada nee biti ni svjes
nog ni nesvjesnog konfrontiranja sa paso 'prolazim koji pripada akcenatskoj
shemi I !- - I i koji je tim samim, im je bila priznata shema I - !o l u pase,
bio eliminiran. To je ono to saimljemo kada konstatiramo da loe nagla
ena rije nije razumljiva, ak i da su fonemi koji je sastavljaju izgovoren i
savreno. To to se akcent percipira u prvom redu ovako, objanjava se
time to se naglaeni slog identificira u kontrastu sa susjednim nenaglaenim
59

slogovima ; to pretpostavlja da govornik prua sve elemente nune za iden

tifikaciju, da su oni stvarno prisutni u iskazu i da ih sluatelj pasivno regis
trira. Nije isto s fonematskim sastavnim dijelovima koji se mogu identifi
cirati jedino zahvaljujui misaonoj usporedbi s jedinicama sustava koje na
dotinoj toki lanca nisu prisutne i koje sa svakim uzastopnim segmentom
iskaza stoje u odnosu opozicije.

3-35. Hijerarhija akcenata

ini se da tvrdnja to smo je gore iznijeli da jezik ima akcent a ne akcente,
proturjei prihvaenom miljenju prema kojemu se u stanovitim jezicima
mora praviti razlika izmeu glavnog i sporednog (sekundarnog) akcenta.
U engleskoj rijei kao to je opposition opreka prvi su i trei slog naglaeni,
ali se trei obino jasnije istie ; u njemakom A ugenblick trenutak imamo
glavni naglasak na Au- i sekundarni akcent na -blick. Mjesto svakoga od
ovih akcenata lingvistiki nije nipoto indiferentno, jer se upravo prema njemu
razlikuje unterhalten drati ispod, s glavnim akcentom na un- i sekundar
nim akcentom na -hal-, od unterhalten zabavljati. s obratnom distribuci
jom. Razlikovanje izmeu jednog glavnog akcenta i jednog sekundarnog
akcenta nije u stvari dovoljno da bi se pruio iscrpan opis akcenatskog su
stava jezika o kojima je ovdje rije, jer u sloenoj rijei ima, teoretski, ono
liko razliitih akcenatskih stupnjeva koliko ima uzastopno dodanih eleme
nata : njem. Wachsfigur votana figura ima glavni akcent na Wachs- i se
kundarni akcent na -gur, ali pridodavanje treeg elementa u Wachsfiguren
kabinete kabinet votanih figura uvodi jo i jedan akcent na -nett koji je
intermedijaran izmeu glavnoga na Wachs- i manje jasnoga na -gu-.

U jeziku kao to je njemaki situacija je jasna : svaki element sloenice uva

akcent koji ga karakterizira kao neovisnu rije : drugi e se slog u Figur uvijek
isticati, bilo da se Figur upotrebljava kao autonomni lan iskaza ili pak kao
element sloenice. Situacija je posve drugaija u jeziku kao to je ruski,
gdje svi elementi sloenice osim jednoga gube svoj vlastiti akcent : nos nos
gubi svoj akcent i istu boju svojega vokala u sloenici nosorog [nsa'rok]
nosorog : naprotiv, u njemakom ekvivalentu Nashorn svaki od dva ele
menta uva svoj akcent jednostavno s potinjavanjem akcenta u -horn ak
centu u Nas-. Rezimirat emo sve ovo ako kaemo da je akcenatska Je
dinica (fr. unite accentuelle) u ruskom rije, u njemakom leksem.
U engleskom se situacija komplicira time to veliku masu vokabulara ovoga
jezika tvore posuenice koje su usmenim putem preuzete iz srednjovjekov
nog francuskoga i, u novije vrijeme, u pisanom obliku iz klasinog latinskog
i klasinog grkog. Te su rijei prilagoene akcenatskim shemama tradicional
nog vokabulara : adduction navoenje, tprivoenje. i arisen ustao imaju pod
jednako shemu - !.. -, orthodoxy pravovjernostt i underlying podlaganje pri
padaju i jedan i drugi shemi ! - !.. -, crucijixion raspee i understanding
razumijevanje shemi !.. - ! -, itd. Ono to ipak germanske rijei razli
kuje od novijih elemenata jest manje izraena semantika i glasovna indivi
dualnost sastavnih dijelova posuenih rijei : nijednome govorniku engles
kog jezika nee biti teko utvrditi da je under- u underlying istovjetno s pri
logom i prijedlogom under; no ak ako se ortho- (pravo-) i osjea kao neo
visna formalna jedinica, malo bi ljudi bilo kadro pridruiti ovome elementu
neku odreenu vrijednost. To dodue jednako vrijedi i za under- u under-

60

standing ; koji bi Nijemac mogao, slino tome, semantiki identificirati unter

u untersagen zabraniti.? Zato je opravdano razvrstati ortho- -doxy, cruci- i
-fixion meu akcenatske jedinice engleskog jezika na isti nain kao i under-,
-lying ili -standing.

Primijetit emo da se ini da pri akcenatskom isticanju slogova koji dolaze

iza glavnog akcenta, nije posrijedi intenzitet j ono po emu se u stvari engleski
glagol separate dijeliti (shema - ) razluje od pridjeva separate odi
jeljen (shema - -) jest jasnoa u artikulaciji treega vokala.
Jasno je da se njemaki i engleski, kao uostalom germanski jezici openito,
razlikuju od veine ostalih jezika po tome to oni unutar sloene rijei u
vaju onakvu hijerarhiju akcenata kakva je uobiajena u reenici ili u frazi.
Ova bi se hijerarhija mogla ograniiti na dva stupnja jedino kada bi se i sama
tvorba sloenica ograniavala na dva lana, a tome tako nije. Dodavanje
jednog novog elementa sloenici moe uvijek dovesti do toga da se u dotinu
sloenicu uvede dodatni akcenatski stupanj. Potpuni opis jednoga jezika
prikazat e naravno analizu hijerarhije akcenata u jedinicama koje okupljaju
vie osnovnih akcenatskih jedinica. U veini e jezika te jedinice biti vee
od rijei ; u nekim drugima, meu koje spadaju i jezici to smo ih maloprije
spomenuli, ove e jedinice ukljuivati takoer i rije.

IV. Demarkacija

3-36. Demarkacija s pomou akcenta

Kontrastivna, posebno kulminativna (3-33) funkcija akcenta moe se uvrs
titi u demarkativnoj funkciji ondje gdje akcent po svome mjestu u rijei ili
u akcenatskoj jedinici oznaava (markira) granice dotine rijei ili dotine
jedinice. Ako se akcent, kao u ekom, maarskom ili islandskom, nalazi
na poetnom slogu, ova je funkcija dakako potpunoma zajamena. Akcent
kakav je u klasinom latinskom, koji je stalan ali kojemu je mjesto odre
eno kvantitetom sloga, tj . u krajnjoj liniji izborom uzastopnih fonerna,
manje je efikasan, jer slijed od etiri kratka sloga s naglaskom na prvom i
etvrtom slogu ne omoguava da se sa sigurnou odredi gdje se nalazi gra
nica meu rijeima. U slijedu kao to je b6nacal{gula akcenti ne omogua
vaju da se dozna treba li rastavljati bonaca ligula ili, kao to upuuje znaenje,
bOna caligula dobra cipelica.

3-37. Druga sredstva za demarkaciju

Druga demarkativna obiljeja predstavljaju osim akcenta bilo fonemi, bilo
varijante fonema ili pak nedistinktivna obiljeja. ili pak jo i skupine fonema
koje u jeziku to ga ispitujemo dolaze samo na poetku ili samo na kraju
rijei ili kakve druge znaenjske jedinice. Tako j e Ihl u engleskom istodobno
fonem i demarkativni znak : posuenica kao to je mahogany mahagonij.
prilagodila se shemi rijei behaviorist bihevioristt, gdje iza be- dolazi gra
nica meu monemima ; grkljanski zatvor (fr. coup de glotte) P1 u njema-

61

kom je obino nedistinktivni demarkativni znak ; u tamulu su fonemi, koje

moemo biljeiti lp t kl, aspirirani (..haknuti) samo na poetku rijei ; u
njemakom takva kombinacija fonema kao to je -/nm-/ moe nastati jedino
kao posljedica susreta dvaju monema, na primjer u unmoglich ..nemogu(e).
U nekim se jezicima, na priliku u finskom, stanoviti vokali la o ul ne mogu u
istoj rijei nai zajedno s nekim drugima la o YI ; prijelaz od sloga sa la 01
ili lul na slog sa la 01 ili 'Yl u jednom iskazu oznauje prema tome prijelaz
od jedne rijei na drugu.
O negativnim se demarkativnim znakovima govori onda kada se neki fonem,
varijanta fonema ili skupina fonerna pojavljuje uvijek samo unutar rijei
ili monema ; tako je na primjer s fonemima IdI i IfJl u finskom. U istom ovom
jeziku IrnI nikada ne dolazi na kraju rijei, a na poetku postoji samo ispred
vokala. To pretpostavlja da e takva kombinacija kao lm kl moi biti samo
interna.
Frankoprovansalski govor mjesta Hauteville dobro ilustrira kako se akcent
kojemu mjesto nije potpuno predvidljivo, i koji sam po sebi ne bi mogao
oznaavati granice meu rijeima, moe kombinirati s drugim obiljejima
da bi osigurao savrenu demarkaciju. Akcent moe u Hautevilleu biti na
zadnjem slogu rijei kao u Ipo'tll ..upalj., Ibe'r1 ..bereta ili Ipe'ol ..kolac,
ili na predzadnjem slogu kao u I'fltl/ ..dep. ili I'ber/ ..piti., i ne omoguava
da se odredi gdje se zavrava rije. No 'ako akcent pada na zadnji slog, vo
kal e (koji je uvijek finalan ili pak iza njega dolazi Ir/) imati dosta kratko
trajanje, jednako ako fonoloki nije kratak kao u /pe'ol i ako j est fonoloki
kratak kao u /pO'tll ili Ibe'r/. Ali ako akcent pada na predzadnji slog, vokal
toga sloga znatno e se produiti ako fonoloki nije kratak, kao u I'ber/
koje se izgovara ['be :ld]. Ako je dotini vokal fonoloki kratak, bit e pro
duen, ak udvostruen, idui suglasnik : dok se Ipo'tll izgovara [p<>'ta] s
kratkim [t], I'fltll se izgovara [,fatta] s [t] koji se protee na jedan i na drugi
slog. Otuda proizlazi da oni akcenti koji ne izazivaju nikakvo duljenje
oznaavaju (..markiraju) zadnji slog rijei, oni pak koji su popraeni dulje
njem bilo vokala, bilo idueg konsonanta, oznaavaju (markiraju) slog kao
predzadnji.

V. Upotreba ronoloikih jedinica

3-38. Leksika frekvencija

i frekvencija " diskursu
Znamo da se fonoloke mogunosti jednog jezika nikada potpuno ne iskori
tavaju, daleko od toga. Uzmimo nasumce dva francuska konsonantska fo
nema : ll i IdI ; ll moe dolaziti ispred bilo kojega vokala a IdI iza bilo ko
jega od njih; u zatvorenim slogovima dolazi etrnaest vokalskih fonema, pa
ima dakle etrnaest moguih jednoslonih rijei tipa ll + vokal + IdI.
Ako se iskljui vlastito ime Chedde poznato po eksplozivu koji se francuski
zove (la) cheddite, od ovih etrnaest potvreno je samo lodl koje se pie
chaude (..topla). Neki drugi izbor, na primjer izbor suglasnika Isl i IkI, bio
bi dao sedam postojeih oblika na etrnaest moguih. Razliite fonoloke
62

jedinice jednoga jezika iskoritavaju se vrlo neujednaeno. Stanoviti fonerni

dolaze u mnogobrojnim rijeima koje se jo k tome esto upotrebljavaju,
drugi se upotrebljavaju mnogo rjee. U francuskom na primjer fonem Itl
dolazi u mnogobrojnim rijeima (leksika frekvencija ili estOCa, fr. frequence
lexicale) i esto se javlja u iskazima (frekvencija u govoru ili diskursu, fr.
frequence dans le discours) ; meu vokalima IiI je podjednako esto u lek
siku kao i u iskazima ; III koje je u leksiku vjerojatno manje esto nego Itl,
ee je u diskursu jer dolazi u odreenom lanu ; fonem Ini openito je
rijedak, bez obzira da li izraunavamo estou u rjeniku ili u tekstu ; isto
je i s fonemom lre l, premda je njegova estoa u diskursu (govoru) pobolj
ana time to se l rel upotrebljava kao neodreeni lan mukog roda.

3-39. Kombinacije fonema

Nain na koji se fonerni jednoga jezika mogu slagati u skupove da bi tvorili
oznaitelje proizlazi iz usporedbe inventara razlikovnih j edinica u razlii
tim poloajima. Korisno je ipak sve to izrijekom objasniti, a pri tome, ra
zumije se, voditi rauna o prozodijskim obiljejima. Dosta preporuljiva
metoda sastoji se u tome da se najprije izlue jedinice koje same za sebe mogu
obrazovati jedan izdvojivi oznaitelj, i one koje u ovakvoj upotrebi nisu
zasvjedoene a koje mogu dolaziti u istim inventarima kao i prve. Tako se u
mnogim jezicima izdvaja ono to zovemo vokalima : u francuskom 101 eau
voda., IiI y ondje., ItiI eli imao., eut imadet itd. tvore izdvojive oznai
telje; 101 (otvoreno. o) ne moe obrazovati poseban izdvojivi oznaitelj ali
dolazi u istim inventarima kao 10/, Iii i ItiI : na primjer u molle meka, mole
.Ilmul ; izraslina., mille tisuu(l, mule mula.. Zatim se istrauju fonemi i
kombinacije koji se susreu ispred vokala i iza vokala. To nam daje skupine
(grupe) konsonanata (fr. groupes de consonnes) koji mogu dolaziti na po
etku i na kraju oznaitelja. Tada ostaje da se provjeri mogu li se interne
skupine koje se javljaju izmeu dvaju vokala istoga oznaitelja, uvijek raz
loiti na slijed jedne finalne skupine i jedne inicijalne skupine. Upravo to
vrijedi u francuskom za skupinu IkstrI koja se razlae na finainu skupinu
I-ksl (isp. fixe nepomian<c, ex) i inicijalnu skupinu Itr-I (isp. tres vrlO(,
tranche ploka, rez.). No tome nije uvijek tako : u finskom na primjer sku
pina I-ks-I dolazi izmeu vokala, ali ako Isl moe dolaziti na poetku rijei
ispred vokala, IkI ne postoji na kraju rijei. U sluaju ove vrste trebat e
predvidjeti popis internih (sredinjih) skupina. Nikad neemo zaboraviti
na mogunost prozodijske uvjetovanosti : kombinacije razlikovnih jedinica
esto nisu iste pod akcentom, ispred akcenta i iza akcenta.

3-40. Kanonski oblik

Ispitivanje kombinacija fonema i prozodijskih jedinica u okviru minimalnog
oznaitelja otkriva da izdvojivi monem u mnogim jezicima tei tome da do
bije odreeni oblik : u engleskom i njemakom on se najee sastoji od
jednog sloga kojemu se diftongirani, dugi ili kratki vokal nalazi bilo na po
etku, bilo iza kojeg konsonantskog fonema ili skupine fonerna koji su do
puteni na poetku ; ako je vokal kratak, iza njega obvezatno slijedi jedan
konsonant ili vie od jednog konsonanta ; ako je on dug ili diftongiran, on
63

moe isto tako biti i finalan ; iza ovog sloga, koji moe nositi akcent, moe
dolaziti nenaglaeni slog iza ijega vokala, obino s bojom [], moe dola
ziti jedan konsonant ili, rjee, skupina konsonanata. Ako vokale koji mogu
imati naglasak oznaimo s pomou V kada nisu kratki, s pomou V ako su
kratki, nenaglaene vokale s pomou V, a konsonante ili skupine konsonanata s pomou C, dobivaju se formule (C)V(CVC) i (C)VC(CV) gdje
su fakultativni elementi smjeteni meu zagrade ; eng. I ..ja., njem. Ei ..jaje
pripadaju tipu

V,

ill ..lo, bolestan., njem. all ..sve. tipu VC, eng. Jee
fill ..puniti., trill ..urlikati., strip
Tritt ..korak., sereng ..strog., Takt
eng. wonder ..udo., bottle ..boca, njem. Mutter ..mati.,

eng.

..leno, njem. roh ..sirovo tipu CV, eng.

..svui., strict ..strog, njem. 'Voli "pun(l,
..takU tipu

CVC,

Schatten ..sjena. tipu

CVCVC,

itd.

Normalni (uobiajeni) oblik monema koji se u jednom jeziku mogu izdvo

jiti zove se kadto kanonskim oblikom (fr. forme canonique) . Kanonski je
oblik u kineskom jednosloan, a u semitskim jezicima to su tri konsonanta
s vokalima ili bez vokala meu konsonantima. To su jezici gdje ovaj po
jam ima oiglednog smisla. Tee je izluiti kanonski oblik na primjer za
francuski. Ipak emo naznaiti da u svakodnevnom jeziku duge rijei tee
tome da se svedu na dvoslone rijei tipa metro ..podzemna eljeznicaf, 'Velo
bicikl, teU ili le-Ve ..televizija.

3-41. MOTJonologija
esto se naemo u iskuenju da u prikaz fonologije jednoga jezika uklju
imo i ispitivanje vokalskih ili konsonantskih alternacija kakve su one izme
u eu [o] i ou [u] u peU'Vent (oni) mogu., poU'Vons ..moemo., meurent ..umiruo,
mourons ..umiremo, preU'Ve ..dokaz., prOU'VOns ..dokazujemo. itd., ili pak in
fleksije u njemakom koje se okupljaju pod nazivom Umlaut (..prijeglasf) i
koje slue za tvorbu plurala kao Bucher .. knjige ili glagolskih oblika kao
Jallt ..pada. ili gibt ..daje (fallen i geben). Ovakvo istraivanje koje se obav
lja pod imenom morfo(fo)nologije (fr. morpho-(pho)nologie), savreno j e
opravdano kada inla za cilj da izlui stanovite automatizme poput onoga
koji vue maloga Nijemca da po uzoru na singen ..pjevati., gesungen ..pjevao
od bringen ..nositi. tvori gebrungen umjesto gebracht. Ali to nema nita zajed
niko s fonologijom ; uvjetovanost ove alternacije je strogo morfoloka i
ni na koji nain nije odreena glasovnim faktorima. Naziv morfo(fo)nolo
gija koji daje naslutiti stanovit odnos s fonologijom, treba prema tome od
baciti kada oznaava prouavanje naina na koji se distinkcije kojima raspo
lau govornici upotrebljavaju u gramatike svrhe.

64

Poglavlje 4.

Znaenjske jedinice

I. Analiza iskazi

4- 1 . Marginahla uloga prozodijskih znakO'Va

Moglo bi nam se initi prirodnim poistovjeivati znaenjske jedinice s je
dinicama prve artikulacije. Ali ne treba zaboraviti da neko prozodijsko obi
ljeje, takvo kao to je uspon melodijske krivulje koji il pleut? pretvara u
pitanje, spaja u sebi oznaitelj, uspon melodijske krivulje, s oznaenim u
kojemu prepoznajemo oznaeno francuskog monema est-ce que Uesk/ da
lie). Ima dakle znakova koji se ne podvrgavaju dvostrukoj artikulacij i. U
ljudskim komunikacijama ovi znakovi igraju ulogu koja nije zanemariva.
No njih valja smatrati marginalnima jer j e neki iskaz u pravom smislu rijei
jezini (fr. linguistique) samo onoliko koliko je dvostruko artikuliran. U
onome to slijedi mi emo panju usredotoiti jedino na jedinice prve arti
kulacije, a da nikad pri tome ne zaboravimo da one mogu biti zamijenjene
prozodijskim znakovima.

4-2. Potekoe pri analizi: amalgam

Jednako onako kao to se prva fonoloka operacija sastoji u ralanjivanju
(analizi) oznaitelj a na minimalne uzastopne jedinice, na foneme, ovdje se
prva operacija sastoji u ralanjivanju iskaza ili fragmenata razliitih iskaza
na njihove minimalne uzastopne znaenjske jedinice koje mi oznaujemo
kao moneme. Ve na samom poetkU moramo upozoriti da postoji vjero
jatnost da se ova operacija ne mogne uvijek dovesti do kraja. Razlog je tome
to su monemi jedinice sa dva lica : jednim oznaenim licem (fr. face signi
fiee) i jednim oznaiteljskim licem (fr. face signifiante) kao manifestacijom
prvoga. Da bi se oznaeno moglo oitovati, iskaz treba da bude fonoloki
razliit od onoga to bi on bio bez toga. No moe se dogoditi da dva ozna
ena koja zajedno dolaze u iskazu, toliko prepletu svoje oznaitelje da se
rezultat ne bi mogao ralaniti na uzastopne segmente. Uzmimo u francus
kom oznaeno ae (prijedlog u, na.) i oznaeno le (odreeni lan mU!kog
roda jednine) znakova a i le ; njihovi su oznaitelj i obino lal i Ill, na primjer
u il est a Paris on je u Parizu, i u le chapeau 'eire; ali kada oba ova znaka
u nekom predjelu govornoga lanca dodu zajedno a iza njih dolazi konsonant,
oni dobivaju jedan jedini neralanjivi oznaitelj 101 koji se prema francuskom
pravopisu pie au (il tla a l'hOpital on ide u bolnicue, ali il tla alt marchi
on ide na trnicu.). Uzmimo u engleskom oznaeno ,rezati i oznaeno
'preteriu ; oznaitelj prvome je IkAti, a drugome najee Idi ; ali kada u
iskazu ova dva znaka dou zajedno, oni se zajedno oituju u oliku IkAti,

65

na primjer u he cut on je (od)rezao (isp. odgovarajui prezent he cuts /hi

kAtsf). U latinskom malorum jabuka, -orum slui kao oznaitelj za dva
oznaena, genitiv i plural, a da se ne moe tono utvrditi to odgovara
genitivu a to odgovara pluralu. U svim emo ovim sluajevima rei da su
razliiti oznaitelj i amalgamirani ili stopljeni (fr. amalgames).
Na amalgam se moe gledati kao na poseban lik openitije pojave koja
se sastoji u tome da oznaeno, ve prema kontekstu, dolazi u razliitim obli
cima : u francuskom se oznaeno ii (fr. allen), ovisno o kontekstima,
oituje u oblicima lall, Ival, IiI (i-ra) ili lajl (aille). Postojanje ovih varijanata,
koje se identificiraju kao takve jer su u komplementarnoj distribuciji, jasno
pokazuje da se monem ne moe sa sigurnou identificirati ako se polazi od
njegova oznaitelja. Upotreba pojma amalgam ostavlja opisivau stanovit
slobodan prostor : u sluaju kao to je njem. sang, preterit od singen pje
vati(C, malo je vano hoemo li izabrati analizu na jedan diskontinuirani ozna
itelj IZ . . . TJI koji odgovara oznaenome pjevati i j edan oznaitelj 1 ... a . . . 1
koji odgovara oznaenome prolosu, ili pak interpretaciju IzaTJ/ kao amal
gam koji odgovara dvjema razliitim jedinicama.

4-3. Ralanjivanje na moneme

O peracija koja omoguava ralanjivanje na moneme nije bez analogije s
onom koja omoguava da se oznaitelj i analiziraju na foneme. U oba je slu
aja, razumije se, rije o tome da se odrede segmenti koji su bili predmetom
posebnog govornikova izbora : kod fonerna se radilo o segmentima koje j e
trebalo izabrati tako d a bi s e dobio odreeni oznaitelj, ovdje pak se radi o
segmentima koje je govornik morao izabrati u izravnoj ovisnosti o vrijednosti
koju treba dati poruci. Analiza e proistei iz usporeivanja iskaza koji su
sve manje i manje razliiti u svom glasovnom obliku i sve blii i blii se
mantiki. Uzmimo na primjer u francuskom lilkur/ il court (on tri) i /nu
kuriol nous coun'ons (mi trasmo) ; oznaiteljima je zajedniki segment
Ikurl a oznaenima pojam trati ; oni se medu sobom dobro razlikuju .
Mnogo s u manje razliiti Inukuriol i Inukurol (nous courons mi trimo)
kojima su zajedniki Inukur . . . ol i oznaena trati i prvo lice plurala (ova
su dva posljednja razdvojena zahvaljujui usporedbi izmeu Inukuriol i
lvukuriel vous couriez vi traste_, Inukurol i Ivukurel vous courez vi trite-) ;
oznaitelj i se ovdje razlikuju j edino po tome to se u prvi umee I ... L.I i
to toga I . . . L .I u drugome nema, oznaena pak po pojmu imperfekt koji
postoji u prvom a nema ga u drugom. Mi emo dakle utvrditi monem s
oznaenim imperfekt i oznaiteljem IiI koji se umee u sklop ispred final
noga 1-01. Ovaj znak za imperfekt ima isti oznaitelj IiI kada dolazi zajedno
s pojmom drugog lica plurala., ali se u drugim kontekstima izraava s po
mou oznaitelja l-el (il courait lil kurel on trae). Ovaj isti /-i-I odgovara
u stanovitim kontekstima (que nous courions Iknukuriol da trimo, da bismo
trali.) posve drugom oznaenom, onome koje se zove ,konjunktiv. Kada se
spaja s licima. koja za ,imperfekt zahtijevaju oznaitelj I-e-/, ovo oznaeno
ne posjeduje (kada se radi o glagolu coun'r) nikakva jasnog izraza : iza il veut
lilva) on hoe. nalazimo konjunktiv que nous coun'ons (knukurio/, a iza il
voit lilvua/ on vidi. indikativ que nous courons /knukuro/. U kombinaciji s
treim licem singulara. oblik je u oba sluaja isti /kilkur/, unato razlikama
u pisanju, qu'il coure i qu'il court ; u ovom se sluaju esto kae da je ozna
itelj nula.

66

Na temelju vrlo ogranienog ispitivanja to smo ga upravo izveli, moemo

ustvrditi da u francuskom postoji oznaeno .. imperfeku koje se ve prema
kontekstima oznaava sa /-il ili sa l-e-/, i oznaeno ..konjunktiv kojemu je
oznaitelj sad I-i-I sad nula. Podrobnije ispitivanje, koje bi se proteglo na
primjer na oblike kao il Jaisait lilfzel (..on injae.), qu'il Jasse lkilfasl (..da
on uini, kako bi on uinio), pokazalo bi nam da naa analiza, ako i obuhvaa
sve injenice u vezi sa znakom ..imperfekt - I-i-/, l-el, zahtijeva da bude
precizirana kada je rije o znaku ..konjunktiv - I-i-/, nula, jer konjunktiv
lkilfasl nije identian s indikativom Ikilfe/. To nas nuka da preciziramo da
u spoju s oznaenima ..initi (fr . ..faire), ..zavriti (fr. ..finin), .lagati (fr.
mentir) i mnogim drugima, oznaeno .konjunktiv povlai za sobom upo
trebu jedne posebne varijante odgovarajuih oznaitelja Ifas/, lfinis/, ImatI

4-4. Diskontinuirani oznaitelji

Ako sada usporedimo Inukurol nous eourom ..mi trimo i /kuro/ eoUTom
.trimo, primjeujemo da su oznaenima zajednika obiljeja ..trati (fr.
courin) i ..prvo lice plurala ali je obiljeje "enuncijacija* karakteristino
za prvi sluaj u opoziciji s obiljejem "injunkcija* za drugi. To nas moe na
vesti da kaemo kako je Inu/ oznaitelj koj i odgovara znaenju .-enuncija
cija ; u tom bi sluaju u /vukure/ 'vous eourez trebalo za nju dopustiti vari
jantu /vul koja stoji u opoziciji sa Ikurel eourez Itrite. Ali nam drugi kon
teksti, kao il nous l'a dit ..on nam je to rekao ili e'est pour 'Vous ..to je za vas
omoguavaju da Inu/ nous identificiramo s ..prvim licem plurala a lvul 'Vous
s .. drugim licem plurala. Valja nam dakle rei da u /nukuro/ /nu/ i lo/ pred
stavljaju diskontinuirani (ili prekinuti) oznaitelj (fr. signifiant discon
tinu) oznaenog ..prvo lice plurala i da osim toga /nul, a ne 10/, sjedinjuje
u sebi izraz ovoga oznaenog i izraz oznaenog ..enuncijacija u opoziciji
prema oznaitelju nula za ..injunkciju.

4-5 . .. Slaganje
Diskontinuirani oznaitelj i kao /nu... o/ u Inukurol vrlo su esto posljedicom
onoga to se zove slaganje (fr. accord) ili kongruencija : u /lezanimopesl les
animaux paissent .. ivotinje pasu, pri usporedbi sa /lanimalpel l'animal pait
..ivotinja pase, znak pural dobiva tri razliita ii'raza : /leza . . . / mjesto Ila ... I,
/ ...mo... 1 mjesto 1 ... maL.1 i I ... pesl mjesto I . . . pe/. Ako hoemo, moemo rei
da je oznaitelj za plurat I-ez-I popraen posebnom varijantom oznaitelja
koji odgovaraju oznaenima ..ivotinja (fr. animal) i pasti (fr. ..paitre).
Ovdje, razumije se, postoji samo jedan monem za plural, onaj kojemu je
oznaitelj jednostavno /-e-/ u Ileam3/ les ehats mangent ..make jedu.
Kada se radi o takvu slaganju kao to je slaganje u rodu u /lagradmotaiibHil
la grande montagne blanche ..velika bijela planina, karakteristika ..enski rod

*
Termin tenuncijaci;a' ovdje odgovara, grosso modo, indikativu, a .injunkcija. imperativu
l . lice.

za

67

ukljuena je u ..montagne. (..planina), jer se u fr. ..enski rod nikada ne

moe odvojiti od ..montagne ()planina). Ako u francuskom postoji mo
nem jako promjenljiva oznaitelja Uesl -esse na primjer) koji odgovara )en
skom spolu, nema takva monema koji bi odgovarao )enskom rodu. Ono
to nalazimo u francuskom jesu monemi ili kombinacije monema za koje se
kae da su enskog roda i kojima je oznaitelj obino diskontinuiran u
tom smislu to se uz svoj sredinji izraz (ovdje 1 . . motan. . ./) oituje i na
drugim tokama iskaza : Ila ... I, 1 . . . ad. . . I, I . . . a/, umjesto 11...1, 1 ... a . . . I, I . . . al to
bismo imali kada bismo montagne zamijenili sa n"deau )zastor (le grand rideau
blanc Ilgraridoblal ..veliki bijeli zastor).

4-6. Promjenljiva sloenost

strukture monema
Ilustracije iz francuskoga kojima smo se do sada sluili upuuju na to da
je analiza iskaza na moneme sloena operacija, a to ona obino doista i jest.
No ova sloenost jako varira od jednog jezika do drugog, a u istom j eziku
od jednog tipa monerna do drugog. Ima jezika u kojima je nepromjenljivost
i kontinuiranost oznaitelja pravilo koje ne poznaje nikakvih iznimaka :
ondje gdje e za isto oznaeno francuski, ovisno o sluajevima, rei je ()ja,
subjekt), me (..me ; mi, kao objekt) ili moi (..mene; meni ; mnom, uz pri
jedloge), vijetnamski nikada nee imati drugo nego tdi. U francuskom e se,
u stanovitim sluajevima, oznaitelj za ..prvo lice singulara protezati na
susjedni glagol, pa otuda lsilil je suis )ja sam pored Ituel tu es )ti si, lilel
il est ..on je, lvel je vais ..ja idem naspram Ituval tu vas ..ti ide, lilval il va
..on ide itd., dok vijetnamski ekvivalenti francuskih glagola imaju nepro
mjenljiv korijen (fr. radical invariable). Cak ni u francuskom nepromjen
ljivost oznaitelja monerna nije rijetka pojava : ..ut (fr . ..jaune) je uvijek
l6n/, bez obzira da li se upotrebljava dm ili u izvedenicama (isp. l6n-isl
jaunisse ..utica, l6n-el jaunet ukast) : korijen (fr. radical) velike veine
glagola francuskog jezika, takvih kao Idon-I )daje (fr. .Jdonne), latl )pjeva
(fr. IChante), ImS-1 )jede (fr . ..mange), ostaje posve jednak od poetka
do kraja konjugacije.
Prouavanje varijanata oznaitelja predmetom je morfologije (fr. morpho
logie). Bilo da se izvodi u tradicionalnom okviru rijei ili se pojedinano
ispituje svaki monem, ona se ne poklapa, kao to se to previe esto vjeruje,
s nabrajanjem svih gramatikih monerna (isp. nie, 4- 1 9) : nepromjenljivi
monem fr. pour (..za) nema to traiti u morfologiji, a leksem all(er) ()ii),
s varijantama oznaitelja lal-I, Ival, Ii-I, lajI, dolazi u njoj s punim pravom.

4-7. Varijante oznaitelja

i vanjante oznaenih
Moemo usporediti varijante oznaitelja monema i varijante fonema pa
kako u jednom tako i u drugom sluaju govoriti o kombinatornim ili kon
tekstualnim varijantama. Treba, razumije se, istaknuti da je za foneme kon
tekst koji odreuje varijacije glasovni kontekst, za moneme pak oznaitelj
ski kontekst : I . . . L.I se upotrebljava kada )imperfekt dolazi zajedno s )prvim
ili drugim licem plurala; I . . .el kada )imperfekt dolazi s ostalim )licima.

68

Ima medutim sluajeva u kojima se uvjetovanost dviju monemskih varija

nata moe dovesti u vezu s glasovnim kontekstom. Engleski se plural izra
ava s pomou 1 ... Izl iza piskavog ili utavog suglasnika, s pomou 1 ...zl
iza svakog drugog fonema koji se ostvaruje kao zvuan i s pomou I ... sl iza
svakog drugog konsonanta koji se realizira kao bezvuan. Plural od sin IsInl
'grijeh bit e dakle IsInz/ ; alternacija izmeu Isl i Izl uza sve to nije odre
ena fonoloki glasovnim kontekstom, jer since IsInsl -od ; odonda postoji
pored IsInzI : njezina se uvjetovanost moe formulirati kao glasovna, ali
ona vrijedi samo za jednu odredenu gramatiku upotrebu.
Pored kombinatornih varijanata oznaitelja postoje i fakultativne varijante
kao lpel je peux, lpUiI je pUls 'ja mogu koje su u meusobnom odnosu
koji je analogan onome to smo ga vie (3- 1 7) zabiljeili izmeu 'ralanog<\
r i Ikotrljajueg r u govoru glumca.
Ako je ovdje za jedinice obiju artikulacija jezika opravdano upotrebljavati
istu terminologiju, valja napomenuti da izmeu varijanata oznaitelja i va
rijanata fonema postoji bitna razlika koja potjee otuda to se varijante fo
nema ne definiraju s pomou diskretnih veliina : svaki je ostvaraj jednog
fonema varijanta zato to se, zbog konteksta ili zbog govornikova raspolo
enja, on fiziki razlikuje, makar malo, od svakog drugog. Varijante se ozna
itelja, naprotiv, definiraju s pomou fonerna, tj . s pomou diskretnih je
dinica : Ikurl cours, coure, courent, ako ga seljak izgovori s ,kotrljajuim T,
nije varijanta oznaitelja Ikurl nego upravo sam oznaitelj lkurl koji kao
takav ne poznaje varijante. Postoji varijanta oznaitelja kada se oznaeno
,ii. (fr. laller) izraava s pomou 1 ... a1...1 u Inuza1l nous allons Irni idemo
ili s pomou I ... i...1 u Inuzirl nous irons lmi emo ii. Oznaitelj ili vari
janta oznaitelja mogu se uvijek identificirati s pomou diskretnih razli
kovnih jedinica ili s pomou nule. Sasvim je drugaije s oznaenim licem
monema, kojemu prema kontekstima ili situacijama vrijednost varira jed
nako onoliko kao i realizacija kakva fonerna. Usporedimo il court apres l'auto
bus Itri (juri) za autobusom, il court apres la fortune 'on juri (tri) za bo
gatstvom, il court le cerf -on goni (juri, lovi) jelena, e'est un coureur -on je
trka (kada se izgovori na stadionu) ili 'on je enskar<t (tj. ,koji juri, tri za
enama, kada se izgovori u salonu).

II. Hijerarhija monema

4-8. Mjesto monema

nije uvijek relevantno
Da bismo utvrdili inventar fonema, poeli smo s time to smo izdvojili je
dinice koje mogu dolaziti u odreenom kontekstu. Vallalo je u stvari pro
nai jedinice meu kojima, na svakoj toki svojega iskaza, govornik mora
birati da bi iskaz odgovarao upravo eljenoj poruci. Ako takva poruka sa
drava rije mal ImalI ,bol, zlo, na njezinu e poetku trebati, izmeu kon
sonanata koji ondje mogu doi, izabrati IrnI, zatim lal izmeu onih fonema
koji mogu doi u zatvorenom slogu, napokon III medu konsonantima koji
mogu dolaziti na kraju rijei. Kada smo jednom izabrali foneme IrnI, lal i

69

Ill, mi ih ne moemo razvrstati bilo kojim redoslijedom, jer bismo tada do

bili neizgovorljive kombinacije (IamlI) ili pak neki drugi monem (IlamI lame
..otrica.). Fonem svoju distinktivnu ulogu obavlja u stvari u odreenom
poloaju.
Zbog svoje znaenjske uloge monerni se ponaaju drugaije. Pored iskaza
kao to je Pierre bat Paul .Petar tue Pavla koji postaje neto drugo ako
Pien'e i Paul zamijene mjesta, onako kao to se dobiva neto drugo ako svoja
mjesta zamijene IrnI i 111, ima takvih iskaza, kao je partil'ai demain (otputovat
u sutra), kojima se znaenje ne mijenja ako zamijenim redoslijed nekih
monerna pa kaem demain, je partirai (.sutra u otputovati). Ako u iskazu
je partirai demain zamijenim demain .sutra sa en voiture .autom ili sa avec
mes valises .s(a svojim) kovezima, to ne znai da moram birati izmeu
demain, en voiture i avec mes valises tako da bi upotreba jednog elementa
iskljuivala upotrebu ostalih, onako kao to izbor fonerna IrnI na poetku
mal iskljuuje Ibl i kao to upotreba Pierre u Pierre bat Paul iskljuuje na
tom mjestu Jean. Ja mogu upotrijebiti istodobno sva tri segmenta i rei
na primjer je partirai demain en voiture avec mes valises (otputovat u sutra
autom sea svojim) kovezima) ili pak jo i je partirai en voiture demain avec
mes valises (otputovat u autom sutra sea svojim) kovezima). Ovdje se
vidi kako se lingvistika upotreba termina .stajati u opoziciji (doslovno
"protiviti se) u stvari malo razlikuje od njegove obine upotrebe : demain
se ne protivi tome da u istom iskazu dodu en voiture i avec mes valises, ali se
protivi tome da dou hier .juer. ili aujollrd'hlli .danas, jednako kao to se
IrnI na poetku rijei mal protivi prisutnosti fonerna Ib/. Sto se tie fonerna,
opozicija znai inkompatibilnost (nespojivost, ..nepodnoljivostcc) n jednoj
toki. U rijei ImalI IrnI stoji u opoziciji sa Ibl na ovoj posebnoj toki lanca,
ali ga ne iskljuuje u kojem susjednom poloaju, kao to se vidi iz lemabil
aimable .ljubazan. Za moneme, ili za sloenije znakove, opozicija moe zna
iti inkompatibilnost u nekom odreenom iskazu : nije mogue rei alljollrdhui,
je partirai demain danas u otputovati sutra. Pripadnost istom susta.vu pret
postavlja za moneme, jednako kao i za foneme, opoziciju, tj . ekkluzivni
izbor (fr. choix exc1usif) : rei emo dakle, ako hoemo, da demain, aujourd'hui
i hier pripadaju istom sistemu, dok demain i en voiture pripadaju dvama raz
liitim sustavima. Ali se za moneme nee bez stanovitih ogranienja J.moi
utvrditi sistemi jediI)ica koje ,mogu dolaziti na istoj toki lanca.

4-9. Sintaktika sloboda i ekonomija

S jedne strane stalno mjesto fonema, s druge pak strane slobode to ih ima
govornik kada u iskazu treba da rasporedi moneme, mogu se dosta lako
objasniti. Kada se radi o fonemima, ekonomino je da ne budu relevantna
samo opozicijska obiljeja, nego i njihovi odgovarajui poloaji. Uzmimo
francuske foneme lal, Ipl i III ; kada njihovo odgovarajue mjesto u oznai
telju ne bi bilo relevantno, oni bi svi zajedno mogli tvoriti samo jedan ozna
itelj koji bi se izgovarao bez razlike [apl], [pal], [1ap] itd. Upravo zato to
njihovo mjesto nije bez vrijednosti, oni u francuskom mogu tvoriti etiri
razliite rijei, Ipall, Iplal, lalpl i llapl, tj. pal .kolac, plat 'plosnat, plitak,
ravan, alpe .alpska ispaa i lape .lokanje. Nema sumnje da relevantnost
odgovarajueg mjesta monerna (na primjer u Pierre bat Paul) jednako tako
odgovara odreenoj ekonomiji, ali stanovita sloboda u pogledu raspo70

reda monema ili sloenijih znakova predstavlja za govornika oigledne pred

nosti, jer mu ona omoguava da iskustvo to ga valja priopiti analizira prema
redoslijedu koji je prilagoen posebnim uvjetima u kojima se nalazi. Kao
to e pokazati analiza koja slijedi, ova se sloboda u pogledu konstrukcije
moe postii na razliite naine.

naina oznaivanja
odnosa jednog monema

4- 10. Tri

Iskustvo to ga valja prenijeti moe se promatrati kao cjelina iz koje se za

hvaljujui jeziku mogu izluiti samo neki aspekti. Hier, il y avait jete all
village (Juer je bila sveanost u selu) ; ja mogu zamisliti jezik gdje bi se
ova informacija mogla priopiti s pomou triju monema smjetenih bilo
kojim redoslijedom : jedan koji bi sam za sebe znaio ne samo pojam sve
anosti (fr . rete), nego i efektivno postojanje sveanosti, drugi koji ne bi
oznaavao samo selo, nego selo kao mjesto u kojem se odvija neki dogaaj,
i trei, toni ekvivalent za juer (fr. hier), koji bi oznaavao dan prije
onoga dana kada se prenosi poruka, ali ne sam po sebi, nego kao razdoblje
u koje se smjeta dogaaj . Prvome od ovih monema u francuskom odgovara
slijed monema il y avait jete (.bila je sveanosu) gdje je povrh svega sa
dran i monem za prolost (-ait) koji manje precizno dublira hier juer ;
pojmovi .sveanost (fr. fete) i efektivno postojanje (il y a) ovdje naime
dolaze odvojeno. Drugome monemu iz naeg zamiljenog jezika odgovara
u francuskom isto tako niz monema au village (.u selu) gdje se pojmovi
selo(C (village) i .mjesto gdje se neto dogaa (a koje se amalgamiralo u
au) izraavaju odvojeno, a k tome se jo naznauje da selo o kojem je rije
nije bilo koje selo (le .odreeni lan amalgamiran u au). Jedino trei monem
nalazi u francuskom ekvivalent u jednom jedinom monemu hier (.juer),
koji sam po sebi uspostavlja odreeni odnos izmeu dana koji prethodi
dananjemu i dogaaja o kojem se izvjetava : hier juer kombinira na sta
novit nain znaenje .u sa znaenjem dan koji prethodi dananjemu. To
ne znai da oznaeno monema hier imamo pravo razlagati na dva razliita
oznaena, nego samo to da u francuskom ova dva pojma idu uvijek pod
ruku i tvore samo jednu jezinu jedinicu.
Da bi neki jednostavni monem mogao u danom iskazu dolaziti sad ovdje
sad ondje a da pri tom ne mijenja bit poruke, on obino mora pripadati
onom tipu monerna koji, poput hier, aujourd'hui, demain, ukljuuju u sebi
svoj odnos prema ostatku iskaza. Ako tome ve nije tako, stanovitu mu slo
bodu u pogledu poloaja moe zajamiti dodavanje posebnih monerna koji
oznaavaju njegove odnose s kontekstom, a to moemo konstatirati na pri
mjer u au village (.u selu). en voiture (.autom.), avec mes valises (.s(a svojim)
kovezima). Monem koji u sebi ne ukljuuje svoje odnose s kontekstom i
kojemu se za oznaavanje odnosa ne dodaju drugi monemi, morat e svoje
odnose s ostatkom iskaza oznaavati mjestom koje zauzima. Paul e kao
objekt zlostavljanja biti obiljen svojim poloajem iza bat (.tue.) u Pierre
bat Paul, a kao vritelj zlostavljanja svojim poloajem ispred bat u Paul bat

Pierre.

71

4- 1 1 . Autonomni monemi
Takvi autonomni mone mi (fr. monemes autonomes) kao hier juer,
koji ne samo to upuuju na kakav element iskustva nego takoer u sebi
ukljuuju i odreeni odnos prema drugim elementima iskustva to ga valja
priopiti, nisu, pa ni u francuskom, jedino vremenski. Istoga je tipa na pri
mjer vite brzo ; ono ne oznaava jednostavno brzinu, nego upravo brzinu
kojom se odvija proces o kojemu je rije. Ovakve jedinice ulaze u tradicio
nalni razred priloga. One su ekonomine jedino onda kada im je frekvencija
velika i kada su ee od izraavanja izoliranog elementa iskustva : vite je u
francuskom ee nego rapidite .brzina. to se pak tie priloga hier, on j e
toliko ei o d istog pojma koji je lien adverbijalnosti, tj . svog odnosa prema
odredenoj injenici, da se za izraavanje toga pojma mora posegnuti za tako
sloenim imenovanjem kao to je le jour qui precede celui-ci (dan koji pret
hodi ovome, dananjemu).
Priroda odnosa izmeu autonomnog monema i ostatka iskaza ne ovisi o
njegovu mjestu u iskazu. To ne znai da bi njegov poloaj unutar reenice
bio irelevantan za znaenje : il faut vite courir (u)brzo treba trati neto
je drugo nego il faut courir vite treba brzo trati.. Da bismo istaknuli raz
liku, rei emo da sjecite (fr. point d'incidence) nije u oba sluaja isto.
Zabiljeit emo da ovako shvaeni autonomni monerni nisu jedini monemi
koji za oznaivanje svojih odnosa ne ovise o neemu izvan sebe. Glagolski
monem, kao jetee ili d01me (od glagola jeter baciti i donner dati.), ne izra
ava samo znaenje nego, isto tako, svoju upotrebu u svojstvu predikata,
tj . prirodu svojih odnosa s drugim elementima iskaza.

4- 1 2. Funkcionalni monemi
U svim onim sluajevima gdje se neki element iskustva zamilja kao element
koji sa svojim kontekstom moe biti u razliitim odnosima, ekonominije
je da se osigura s jedne strane poseban izraz za taj element, a s druge strane
poseban izraz za svaki pojedini tip odnosa. Pretpostavimo jezik u kojem bi
postojao jedan monem sa znaenjem ovjek koji vri radnju i oznaiteljem
fbak/, zatim monem sa znaenjem ovjek koji trpi radnju. i oznaiteljem
Isoml, i trei monem sa znaenjem ovjek koji izvlai korist iz radnje i
oznaiteljem ltinl. Mjesto jednog francuskog monema homme lomI (ovjek.)
u tom bismo jeziku nalazili tri posve razliite rijei. : Ibakl koja bi se upo
trebljavala u ekvivalentu za l'homme marche ovjek hoda, Isoml u ekviva
lentu za j'ai vu l'/wmme vidio sam ovjeka, Itinl u iskazu koji bi odgova
rao francuskom il l'a donne a l'homme on ga je dao ovjeku. Ako bi isto
bilo za sve ekvivalente naih imena, bilo bi u takvu jeziku triput vie imena
nego u naem, a to bi znatno preoptereivalo memoriju. Zato jezik ovoga
tipa nije nikad nigdje zabiljeen. Oigledno je bolje to imamo samo jedan
monem za ovjek (fr. homme), jedan za ena. (fr. femme), jedan za
ivotinja. (fr. animal.) itd., a prema potrebama mu dodajemo kakav drugi
monem sa znaenjem koji vri radnju., zatim sa znaenjem na kojiIkojega
prelazi radnja, ili pak trei sa znaenjem koji izvlai korist iz radnje. Upra
vo to susreemo u mnogim jezicima gdje postoji jedan monem koji o nekom
susjednom segmentu govori kao o segmentu to oznaava vritelja radnje, zatim
drugi monem koji istu ovu ulogu obavlja za objekt i trei monem koji ini isto
72

za korisnika. U francuskom monem lal a oznaava korisnika radnje. U iskazu

il a donni le livre a Jean .on je dao knjigu Ivanu, a oznauje funkciju imena
Jean (a Jean
Ivanu). Funkcija (fr. fonction) ovdje oznauje jezinu
pojavu koja odgovara odnosu izmedu kakva elementa iskustva i globalnog
iskustva. Funkcionalnim monemima (fr. monemes fonctionnels) ili
funkcionalima (fr. fonctionnels) zvat emo moneme koji slue za izraa
vanje funkcije nekog drugog monema.
=

4-13. Autonomna sintagma

Imenom sintagma (fr. syntagme) oznaava se svaka kombinacija monema
kada su uzajamni odnosi meu ovim monemima tjenji od odnosa koje oni
podravaju s ostalim elementima iskaza ; sintagmi se dodaje eventualno i
funkcionalni monem koji ovu kombinaciju povezuje s ostatkom iskaza.
Autonomna je sintagma (fr. syntagme autonome) kombinacija od dva
lli vie od dva monerna kojoj funkcija ne ovisi o njezinu mjestu u iskazu.
Ona moe spadati u tip l'an dernier (.prole godine) gdje zajedno cijeli skup
monema o kojima je rije oznaava svoj odnos s kontekstom. No ee je
ona popraena funkcionalnim monemom koji skupini osigurava autonomiju.
Segmenti iskaza en voiture (.autom), avec mes valises (.s(a svojim) kove
zima) autonomne su sintagme. Monem kao to je hier .juert sam po sebi
izraava svoje odnose s kontekstom ; u en voiture (.automcc, dosl. 'U autu(()
prvi monem, en (.u), izraava odnose drugog monema, voiture (.auto, kola<t),
s kontekstom. Jednako je tako i u minimalnoj autonomnoj sintagmi avec
plaisir (.vrlo rado, sa zadovoljstvom) ili pak u sloenijim sintagmama lao
avec mes valises ili avec le plus grand plaisir (.s najveim zadovoljstvom<t).
U finskom kirkossa 'u crkvi<t drugi monem, -ssa 'U(l, izraava funkciju prvog
monema, kirko- .crkva.

4-14. Tenja prema ama/gamu

u arltonomnoj sintagmi
Autonomija koju ima sintagma popraena funkcionalnim monemom sa
vreno se moe ilustrirati ponaanjem nominalnih oblika u latinskom. Svaki
latinski nominalni oblik opskrbljen je onime to se zove padeni nastavak
koji je esto dovoljan da bi naznaio njegovu funkciju, i koji govorniku do
puta stanovite slobode u konstrukciji. Kao protutea ovoj autonomiji cje
line javlja se tjenje povezivanje monerna od kojih je cjelina sastavljena :
u veini jezika autonomna sintagma tei tome da tvori akcenatsku jedinicu
unutar koje se mogu ublaiti lli nestati sve pojave to prate virtualne pauze.
Ova tenja da se autonomija uzastopnih elemenata sintagme smanji nailazi
na otpor dokle god monerni koji je ine ostaju odvojivi, tj. sve dotle dok se
izmeu prvobitnih sastavnih dijelova sintagme moe umetnuti jedan ili
vie drugih monema : avec plaisir (.sa zadovoljstvom.), avec grand plaisir
(.s velikim zadovoljstvom.), avec le plus grand plaisir (.s najveim zadovolj
stvom). Kada tome nije tako, fonetski razvoj moe brzo zamutiti granice
meu oznaiteljima : budui da se finalni i inicijalni fonemi ovih oznaitelja
od sada stalno nalaze u odreenom kontekstu, oni e biti pod pritiskom toga
konteksta. Pri takvu stanju jezika gdje se IkI i Igl ispred IiI ili leI palatalizi-

73

raju, finalno IkI jednog monerna iza kojega slijedi inicijalno IiI idueg mo
nema moe izbjei palatalizaciji ako pri prijelazu od jednog fonerna prema
drugom postoji pauza, makar i virtUalna. No ako su, zbog nerazdvojivosti uza
stopnih elemenata sintagme, granice meu monemima zamuene, l-k i-I postaje
I-ki-I u kojem se IkI palatalizira, pa nakon toga skupina moe prijei u I-i-I.
Kako pak se I-k-I u drugim kontekstima uva neizmijenjeno, to e imati
za posljedicu da e se isti monem zavravati sad na I-kl sad na l-l. U ekom
korijenska osnova (ili radikal) sa znaenjem .ruka ima oblik ruk- kada se
taj monem kombinira s monemom nominativa i monemom singulara (ruka),
oblik ruc- (fruts/-) u lokativu singulara ruce (hrv . ruci.), oblik ru- u prid
jevu runi (ru-n-t) .runi ; razlikovanje ovih triju oblika korijenske osnove
potjee od uzastopnih palatalizacija jednoga oblika s finalnim I-kl u razli
itim kontekstima. Djelovanje konteksta osjea se u oba smjera i jednako
zahvaa funkcionalni monem kao i druge elemente sintagme : oznaitelj
funkcionalnog monerna akuzativa, staro *-m, normalno je u starom grkom
predstavljen s pomou l-nl kada se prethodni oznaitelj zavrava vokalom,
s pomou l-al kada se ovaj zavrava konsonantom : logo-n .rije, korak-a
.gavrana.. Pojave ove vrste uzrokom su veini varijanata oznaitelja. Kraj
nji je doseg ovakva razvoja preklapanje (fr. chevauchement) oznaitelja
koje moe dovesti do potpunog amalgama : fr. au za a + le, eng. cut za
cut + ed.
Utjecaj to ga dva oznaitelja u kontaktu vre jedan na drugi esto je popra
en uzajamnim utjecajem odgovarajuih oznaenih. Monerni arbre .drvo,
stablo i commande ,upravljanje ; naredba imaju posve drugaija znaenja
u arbre de commande .upravljaka poluga, arbre ti pain .kruno drvo i com
mande d'ipicerie .narudba u trgovini mjeovitom robom(C, a anlalgamu
oblika zbog kojega od ti + le postaje au odgovara semantiki amalgam u
reil-de-bl1!Uf okrugli prozori. (dos!. .volujsko oko) to oznaava predmet
koji nema, pravo rei, nita zajedniko ni s okom ni s volom. Ali to ba ne
vrijedi za odnose izmeu funkcionalnog monerna i monerna funkciju ko
jega on izraava, jer komunikacijske potrebe zahtijevaju da semantika indi
vidualnost jednoga i drugoga ostanu netaknute.

4- 1 5. .Rijel
Autonomna sintagma sastavljena od neodvojivih monerna obino se zove
rijeju. Ovaj se naziv ipak protee kako na autonomne moneme poput hier,
vite tako i na neautonomne, funkcionalne moneme poput pour .za, avec
.s(a) ili na nefunkcionalne kao le (odreeni lan za jedninu mukog roda),
livre .knjiga, rouge .crven ; njihova je fonoloka individualnost obino dobro
obiljeena premda se njihova odvojivost ne postie uvijek. Odvojiva su tri
elementa u le livre rouge .crvena knjiga(C, kao to to pokazuje le petit livre
noir et rouge .mala crna i crvena knjiga; ali se pour le, avec le samo iznimno
odvajaju kakvim umetnutim elementom (pour tout le), a preklapanje pak
du za de + le i amalgam au za ti + le upuuju na blisku povezanost izmeu
skupina koje su sastavliene od prijedloga i lanova.
U opoj bi lingvistici bilo besmisleno ovaj pojam rije pokuati tonije de
finirati. To se moe pokuati u okviru danog jezika. No ak i u ovom sluaju
primjena strogih kriterija dovodi esto do analiza koje se ne slau previe
s uobiajenom upotrebom ovoga naziva. Stanoviti izgledi da se doe do za-

74

dovoljavajuih rezultata postoje ipak s jezikom kakav je latinski gdje se rije

obino poklapa s akcenatskom jedinicom i gdje su oznaitelj i monema koji
je sastavljaju esto premijeani na nerazmrsiv nain. Uzmimo na primjer
jedinicu dominus gospodan u obliku domini gospodari ; ostavljamo po
strani komplikaciju to je donosi analiza roda koja se u naelu ne razlikuje
od one kal smo vie (4-5) pokuali izvesti za francuski i pretpostavljamo
tri monema kojima su oznaena gospodar., nominativ, plurat. Ne moe
se rei da bi oznaitelj prvome bio domin- ; ovdje se radi upravo o korijen
skoj osnovi (radikalu) u klasinom latinskom, jer se taj element ne mijenja u
toku fleksije ; no domin- znai gospodar samo u kombinaciji s posebnim
nizom nastavaka. Situacija je nedvosmislena kada promatramo clavus ..a
vao(, clavis klju i clava mladica ; prut, tri rijei od iste korijenske osnove
c/av-, ali koje zbog posebnih varijanata nastavaka, tj . oznaitelja monema
koji obiljeavaju razne funkcije ostaju vrlo jasno razliite. Oznaitelj koji
odgovara oznaenome gospodan bio bi dakle donu'n- u kombinaciji s ni
zom posebnih nastavaka. Oznaitelj koji odgovara nominativu je -i, ali u
kombinaciji s domin- ; -i je, uostalom, u istim okolnostima oznaitelj monema
plural.. Pokazuje se jasno da bi ovdje analiza na razliite oznaitelje mogla
samo zakomplicirati izlaganje a da ne prui nikakvih stvarnih prednosti.
Tako je u latinskom mnogo bolje posegnuti za tradicionalnom metodom
izlaganja injenica prema kojoj dominus predstavlja rije druge deklina
cije. To to postoje enklitike kao -que (i) ne stoji na putu da se izdvojena
rije i rije kao akcenatska jedinica poistovjete, jer se skupina rije + enkli
tika u akcenatskom smislu ne ponaa kao sama rije (primjer : sa tri kratka
sloga bondque naprama p6pulus).

4- 1 6. Potekoe pri delimitadji nJei

Mnogo je manje lako odrediti obrise jedinici istoga tipa u jezicima poput en
gleskog ili njemakog. Znamo da se akcenatska jedinica ovih jezika ne poklapa
s onime to bi se moglo nazvati rijeju, a to ide pod ruku s potekoom to je
osjeamo kada se valja sloiti o broju rijei to ih sadravaju iskazi ili seg
menti poput 1'11 go out (izai u) ili um nachzusehen (dosl. za provjeriti(,
tj. da se provjeri.). Engleski prua i dodatnu potekou sa svojim geniti
vima kao the King of England's kralj Engleske. U francuskom je jednako
toliko teko otkriti da li u svim sluajevima imamo posla s jednom, dvije
ili tri rijei : bonne d'enfant /bondaffi/ dadilja(l nema ponaanje razliito
od svog njemakog ekvivalenta Kindermiidchen, pa je rado smatrano sloe
nom rijeju. No ako se posluimo formalnim a ne semantikim kriterijima
kao to moramo uiniti elimo li izbjei arbitrarnost - pa se za jednu ili
za vie rijei izjasnimo polazei od oblika plurala, doi emo u iskuenje da
kao jednu rije promatramo i sac a main runa torbica. koja u pluralu ima
/sakam!/ a ne /sakzarne/, ali kao tri rijei cheval a bascule (drveni konj za
njihanje) koji bi u pluralu imao chevaux a bascule. U veliku e nas zabunu
dovesti cartes a jouer (igrae karte) gdje je plural, ovisno o ljudima, /kar
taue/ ili /kartzaue/.

4-1 7. Umjesto .NjeO,

radije termin autonomna sintagma
Opa tenja da se u iskazu ne razdvajaju monerni za koje se osjea da su
blisko povezani znaenjem, odvie je prirodna da joj se tragova ne bi nalo u
svim jezicima. Vrlo emo esto biti dakle ponukani da operiramo znaenj
skom jedinicom koja je vea od monerna i koju emo zvati rijeju. Nema
u tome nikakve nezgode ako se sjetimo da naziv rije. nuno u svakom po
jedinom jeziku pokriva posebne tipove sintagmatskih odnosa, i ako meu
injenicama koje nas nukaju da uvedemo ovaj tip jedinice, jasno razliku
jemo na jednoj strani glavna demarkativna ili kulminativna obiljeja, na
.drugoj pak strani formalna obiljeja odvojivosti i amalgama, te, napokon,
obavijesti to ih moe pruiti semantika. Izmeu potpune neodvojivosti i
amalgama s jedne te posvemanje neovisnosti s druge strane, nalazimo u
stvari bezbroj moguih stupnjeva. U onoj mjeri u kojoj je u govornom fran
,cuskom j'ai 'vu vidio samo normalna prolost od je vois vidim, segment
ai vu ne tvori dva razliita oznaitelja nego prije amalgam dvaju monerna
s oznaenima vidjeti(c i prolost. Meutim, formalno su ai i vu odvojivi
U'ai souvent vu esto sam vidio), iako se izmeu jednog i drugog ne moe
umetnuti ni prilog hier, ni dopuna kao to je avec mes lunettes s pomou
(mojih/svojih) naoala(c. Kompleks pOpl,lt je le donne ja ga dajem dosta se
lako analizira na uzastopne znakove, ali on sadrava varijante monerna l .
i 3. lica ll i III koje se, za odgovarajua oznaena, pojavljuju samo u kon
tekstima ovoga tipa (drugdje Imual, IlUi/). Sastavni elementi nisu, nesum
njivo, neodvojivi jer nalazimo je te le donne ja ti ga dajem, je le lui donne ja
mu ga dajem, ali je izbor ovih umetnutih elemenata vrlo ogranien, pa su
se neki lingvisti mogli nai ponukanima da u je te le donne vide samo jednu
rije /-b-I-don/ kao to se samo jedna rije vidi i biljei u baskijskom da
-kar-t ja ga nosim.
U svemu ovome ne treba, nipoto, zaboraviti da je svojstvo autonomne
sintagme to ga latinski oblik kao to je homini ovjeku dijeli sa svojim mo
dernim ekvivalentima for man, pour l'homme, para el hombre, bitnije nego
njegovo svojstvo rijei. Ovo svojstvo rijei samo je posljedica postepene
paralize koja ima za rezultat da formalnu analizu ini problematinom i
slabo preporuljivom, a da ipak zato analizu na razliita oznaena ne uini
nemoguom, tj. da, za govornika, ne eliminira potrebu biranja izmeu vie
moguih funkcija monema ovjek. Da bismo shvatili temelje jezine struk
ture, panju nam prije mora privui autonomna sintagma negoli poseban
tip autonomne sintagme kojemu je svojstvena neodvojivost njegovih ele
menata i koji pod rubriku rije razvrstavamo zajedno s monemima koji
ne ulaze u takve sintagme.

4- 18. Primarne i "eplimarne funkcije

Meu jezinim funkcijama (fr. fonctions linguistiques) treba razlikovati
primarne funkcije od neprimarnih. Primarne funkcije (fr. fonctions pri
maires) odgovaraju odnosima koji tvore reenicu (fr. phrase), odnosima koji
se uspostavljaju izmeu pet lanova iskaza (l) hier - (2) le directeur de la

banque - (3) a diete - (4) une lettre de quatre pages - (5) au secretaire parti
culier qu'il avait fait venir (juer je direktor banke diktirao pismo od etiri

76

stranice osobnom tajniku kojega je dao pozvati). Primarne su funkcije funk

cije elemenata koji se vezuju izravno na iskaz kao cjelinu, a ne na kakav seg
ment iskaza. U prethodnom primjeru, funkcija elemenata la banque i quatre
pages koja je oznaena funkcionalom de, funkcija elementa particulier, ozna
ena svojom prirodom, funkcija elementa qu'il avait fait venir to je ozna
ena s pomou que, amalgama zamjenice i funkcionalnog monema, jesu ne
primarne funkcije (fr. fonctions non primaires).

4- 1 9. Gramatiki i leksiki monemi;

determinacija i modalnosti
esto se pravi razlika izmeu gramatikih monema (fr. monemes gram
maticaux) i leksikih monema (fr. monemes lexicaux). Radi toga se sastav
ljaju inventari jedinica koje mogu dolaziti na nekoj odreenoj toki u okviru
autonomne sintagme. Leksiki su monemi oni koji pripadaju neogranienim
inventarima. Gramatiki su monemi oni koji se, u promatranim pozicijama,
izmjenjuju (alterniraju) s relativno malim brojem drugih monema. Srednja
frekvencija gramatikih monema kao to su fr. de od., pour za, avec s
ili lat. genitiv, dativ, .. ablativ, mnogo je vea nego frekvencija leksikih
monema homme ovjek, riche bogat, mange jede. Uzmemo li bilo koji
tekst, izbrojimo s jedne strane sve prijedloge a s druge strane sve imenice
to se u tom tekstu uzastopno pojavljuju, pa zatim brojke to smo ih dobili
za jednu i za drugu skupinu podijelimo s brojem razliitih prijedloga i s
brojem razliitih imenica, kvocijent e biti mnogo vii za prijedloge nego
za imenice.
Tradicionalno razlikovanje izmeu gramatikih i leksikih monema nezgodno
je utoliko to u istom razredu spaja tako bitno razliite jedinice kao prijed
loge i padee, koji povezuju razliite elemente iskaza, i takve moneme kao
to su lanovi ili vremenski i modalni nastavci koji su jednostavno deter
minanti drugih monema, kao to je pridjev petit malen determinant imena
bateau brod u petit batea" mali brod, ili kao to je soupe juha. deter
minant od mange jede. u il mange la soupe ..on jede juhu.
Meu nefunkcionalnim monemima mnogo je korisnije razlikovati s jedne
strane one moneme koji mogu primati determinacije (odreenja), tj. biti
popraeni dodatnim monemima koji poblie odreuju njihovo znaenje,
kao to je to s imenom poput bateau brod (petit bateau mali brod), prid
jevom poput petit malen (trop petit previe malen), prilogom poput vite
brzo (tres vite vrlo brzo), glagolom poput mange jede ( ... mange la soupe
..... jede juhu), a s druge pak strane moneme kao to je lan le (le bateau
odredeni .. brod) ili monem vremena kao to je imperfekt -ait, koji deter
miniraju (odreuju) druge moneme ali oni sami ne mogu biti detenninirani.
Upravo ove posljednje oznaavamo kao modalnosti (fr. modalites).

4-20. Modalnosti ; funkcionalni monem;

Modalnosti poput lanova i plurala u francuskom dugo su se slabo razli
kovale od funkcionalnih monema. A ipak je razlika izmeu ova dva tipa fun
damentalna: ako se u autonomnoj sintasmi kao to je avec le sourire sa smi77

jekom. sourire smijeak. smatra sreditem sintagme, onda je gramatiki

determinant le centripetalan, a funkcionalni monem avec sa centrifugalan
element, prema shemi +- avec le sourire. U jeziku kao to je francuski
gdje je amalgam izmeu oba tipa izniman (au, du), moe se konstatirati
ovo: ako prisutnost oznaiva8 (indikatora) funkcije kao to je avec daje
spoju avec mes valises s(a svojim/mojim) kovezima sintaktiku autonomiju,
upotreba modalnosti le u le chasseur tue la Mte lovac ubija ivotinju<c ne
daje nikakvu autonomiju elementu chasseur lovac<c koji se s funkcijom sub
jekta identificira uvijek zahvaljujui svome mjestu u kontekstu. Mogunost
upotrebe ovog ili onog funkcionalnog monema odreena je, openito uzevi,
elementima koji su izvan autonomne sintagme kojoj on pripada: takav i
takav tip reenice moe sadravati dopunu u dativu, neki pak drugi ne moe.
Govornik nesumnjivo esto zadrava slobodu da upotrijebi ili da ne upo
trijebi ovu ili onu autonomnu sintagmu koja je doputena u shemi iskaza
to ju je on izabrao: iza distribuer podijeliti moe se uvijek oznaiti koris
nik, ali se takoder moemo i suzdrati od toga da to uinimo; rei emo il
distribue des prospectus aux passants on dijeli prospekte prolaznicima(l, ali
jednako tako i il discnbue des prospectus on dijeli prospekte, a to jo jasnije
dolazi do izraaja kada se radi o autonomnim sintagmama koje su uvedene
na primjer s pomou avec s. No nije zato manje istina da preko poetnog
izbora neke posebne sheme iskaza, potrebe komunikacije uvijek djeluju, u
promjenljivoj mjeri, na izbor funkcionalnog monema.
Posve je drugaije s modalnostima : izbor ove ili one meu njima na nekoj
toki lanca izravno ovisi o potrebama komunikacije i, tonije, o iskustvu
to ga valja priopiti. U tom se pogledu modalnosti ne razlikuju od drugih
nefunkcionalnih monema: da bih rekao ono to elim rei, ja biram izmeu
le cer! (odreeni jelen) i un cer! (neki jelen.) onako kao to biram izmeu
cer! (jelen.) i biche (kouta<c). Razlika je u tome to je, kada je rije o modaI
nostima, moj izbor strogo ogranien, samo odreeno ili neodreeno<c,
dok je broj ivotinja meu kojima mogu izabrati da bih upotpunio iskaz
kao to je le chasseur tue. . . lovac ubija... , praktiki neogranien. Zabiljeit
emo i to da zamjenjujui jednu modalnost drugom, singular pluralom,
odredeni lan neodreenim, ne mijenjamo opu shemu iskaza. To naravno
ide pod ruku s injenicom da u latinskoj ili u francuskoj reenici svaka ime
nica moe, po govornikovu izboru, biti ili ne biti popraena pluralom. Na
protiv, reenica jednog stanovitog tipa u latinskom pretpostavlja funkcio
nalni monem dativa, i samo jedan, ak i onda ako je izraen dva puta uza
stopce u dvije koordinirane rijei: urbi et orbi gradu i svijetu<c.

4-21. Nejasnoa kojoj pogoduju

amalgam i slaganje
Meutim vie pojava pridonosi tome da fundamentalna razlika izmedu
funkcionalnih monema i modalnosti postane nejasnom. Najprije to to e
ti monemi kada kao oblici dolaze jedan pored drugoga u autonomnoj sin
tagmi, teiti u toku vremena tome da im se oznaitelji preklope i ama1ga
miraju. Dogaa se osim toga da i jedni i drugi sudjeluju u pojavama sla
ganja: diskontinuirani oznaitelji, koji su posljedica slaganja, postoje za
funkcionalne moneme i za modalnosti. To je potvreno u jeziku kao to je
latinski gdje su njihovi oznaitelji u znatnoj mjeri amalgamirani: u pruden78

tibus hominibus .. razboritim ljudima funkcional .. dativ(C i modalnost ..plural

imaju jedan jedini oznaitelj koji ovdje ima diskontinuiranu varijantu . . . ibus
...ibus; u pueri ludunt .. djeca se igraju., funkcionalni monem ..nominativ(C
predstavljen je samo oznaiteljem -i, ali je modalnost .. plural izraena uza
stopno u -i i u -nt. U francuskom, gdje smo vidjeli (4-5) da je modalnost
..plurah izraena tri puta uzastopce u les animaux paissent .. ivotinje pasu,
funkcionalni su monemi najee odvojivi, tj. njihov oznaitelj nije neraz
rjeivo vezan uz neki drugi, kao to je -ibus vezan uz prudent- i homin- u
prudentibus hominibus; uza sve to u francuskom a mon pere et a ma mere mome
ocu i (mojoj) majci nalazimo diskontinuirane oznaitelje nasuprot engles
kome to my father and mother i sintagmi avec mon pere et ma mere s mojim
ocem i (mojom) majkom gdje se funkcionalni monem avec sa, glasovno
robustniji nego a, ne ponavlja.

Ako je u sluaju modalnosti polje slaganja dosta iroko, prethodni bi nas

primjeri mogli navesti da povjerujemo kako bi do slaganja, to se tie funk
cionalnih monema, dolazilo samo unutar autonomne sintagme: bili bi obilje
eni kao dativ samo oni segmenti koji se obino zovu indirektnim objektima
(fr. complements d'attribution) i pridjevi koji ih poblie oznauju. Ali bi
to znailo nepravilno ograniiti lepezu jezinih mogunosti: u baskijskom
gizonari eman-diot .. dao sam ga ovjeku., monem funkcije dativ nije obi
ljeen samo s pomou -i u indirektnom objektu gizonari, nego jednako tako
i u glagolu s pomou -io- iz eman-diot koji kombinira izraz dativa i 3. lica
singulara.

4-22. Pn'mjeri prepletanja

Slaganje se esto shvaa kao sredstvo, nesumnjivo ne odvie ekonomino,
za oznaavanje odnosa u iskazu: slaganje glagola sa subjektom sluilo bi
tome da se naznai koje to dvije rijei iskaza stoje u odnosu subjekta i predi
kata. U mnogim sluajevima slaganja ovoga tipa funkcija dvaju elemenata
o kojima je rije jasno je naznaena i bez slaganja: u pater pUeJ'os amat otac
voli djecu, slaganje u broju glagola nije ono to omoguava da se pater otac
identificira kao subjekt. Ipak se dogaa, bilo sasvim sluajno ili dosta pra
vilno, da slaganje slui za oznaivanja funkcije nekih elemenata. U lat. ve
natores animal occidunt .. lovci ubijaju ivotinju ni venatores lovci., ni animal
.. ivotinja ne oznaavaju to je subjekt a to objekt; occidunt .. ubijaju, koje
se u broju slae s venatores, upuuje na to da se tu nalazi subjekt i da je,
prema tome, animal objekt; slaganje bi nesumnjivo bilo suvino da je sub
jekt viri ,mukarci., a bez uinka da je objekt u pluralu (na primjer u vena
tores animalia occidunt .. lovci ubijaju ivotinje' ili ..lovce ubijaju ivotinje).
No, moglo bi se misliti da u promatranom kontekstu ulogu oznaivaa funk
cije ..subjekt u venator- vri oznaitelj modalnosti .. plural, te da je ovdje
razlika izmeu funkcionalnog monerna i modalnosti zamagljena. Treba u
stvari shvatiti da se oznaitelj nominativa, kada se kombinira s korijenskom
osnovom 3. deklinacije i moneIPom plurala, realizira u obliku diskontinu
iranog amalgama / . .. es . . .nt/, dok akuzativ ima u istom sluaju jednostavno
oblik /...es/; kada subjekt ima nedvoznani oblik kao viri, / ...nt/ je jedan dio
diskontinuiranog oznaitelja samo za .. plural, a ovdje je dio funkcionalnog
monerna ..nominativa.. Cesto nerazmrsivo prepletanje njihovih oznaitelja
u nekim jezicima oigledno je odgodilo da se uoi fundamentalna razlika
izmeu funkcionalnog monerna i modalnosti.
79

4-23. Pitanje roda

Osim na modalnosti i oznaivae funkcija, pojave slaganja mogu se proteg
nuti i na druge moneme jer postoji slaganje u rodu, na primjer u francuskom,
i jer je ono to se tako zove jednostavno diskontinuirani oznaitelj monema
koji odgovara onome to nazivamo imenicom. Budui da elementi ovog
oznaitelja, kada su odvojeni od svoje sredinje jezgre (/...a...d.../ odvojeni
od /motao/ u la grande montagne blanche velika bijela planina), pokazuju
formalno ponaanje koje podsjea na ponaanje modalnosti, dolazimo u
iskuenje da u francuskom uvedemo modalnost enski rod koja bi bila u
opoziciji prema modalnosti muki rod. To to razlika izmeu grand velik
i grande velika(C moe funkcionirati sama za sebe [la cour des grands (kolsko)
dvorite za velike (djeake), la cour des grandes dvorite za velike (djevoj
ice).], moglo bi se doimati kao da opravdava takav postupak, kada se ne
bismo sjeali da izbor oblika grands ili grandes obino nije diktiran spolom
osoba o kojima se radi, nego rodom rijei garfons ..djeaci i filles ..djevoj
ice i ovdje su ova dva pridjeva njihovi predstavnici. Upotreba oblika grande
velika(c mjesto grand velik ne pretpostavlja izbor razliit od izbora fille
(koji je ovdje latentan) mjesto garfon. Treba ipak zabiljeiti da upotreba
zamjenice elle ona nije kadto odredena rodom, nego spolom osobe o
kojoj je rije: .. .Ie docteur... elle... [dos!. ...doktor ...ona...].

4-24. Predikatna sintagma

Vratimo se poruci od koje smo ranije bili poli: Juer je bila sveanost u
selu. Francuski iskaz koji joj odgovara (Hier, il y avait jete au village), sa
drava autonomni monem hier i autonomnu sintagmu au village. Autono
mija ovih dvaju segmenata osigurana je samim znaenjem monema u jed
nom sluaju, upotrebom funkcionalnog monerna u drugom sluaju. I jedan
i drugi od ovih segmenata mogu nestati a da iskaz ne prestane zato biti nor
malan iskaz: il y avait jete bila je sveanostt; hier i au village samo upot
punjuju ovaj iskaz, a to se konstatira i onda kada se, tradicionalno, kae
da su oni dopune. Budui da segment il y avait jete moe sam za sebe initi
poruku, on ne mora oznaavati svoje odnose s eventualnim pridodacima;
dopune se naprotiv mogu identificirati kao dopune upravo zato to odgova
raju onim elementima iskustva za koje se smatra da je potrebno oznaiti
njihov odnos prema cjelini iskustva to ga treba priopiti, tj. odnos koji,
na jezinom planu, odgovara funkciji. Sintagma il y avait fAte nije auto
nomna, ona je neovisna. Oznaava se kao predikatna sintagma (fr. syn
tagme predicatif).

4-25. Aktualizactj"a
Gore smo zamislili mogunost da se s pomou samo jednog monema izrazi
pojam ..sveanostcc i efektivno postojanje sveanosti. To nije mogue u fran
cuskom gdje su ova dva pojma nuno predmetom razliita izraza. To to
se neki monem upotrebljava u dobro definiranoj situaciji, to ga upotrebljava
stanovit govornik i u posebnom okolnostima, nije u mnogim jezicima do80

.
t

voljno da bi u dostatnoj mjeri konkretiziralo jednu od semantikih virtual

nosti to je sadrava njegovo znaenje i da bi od njega uinilo jezino zado
voljavajui iskaz. Monem fr. jete (sveanosu) nije, sam za sebe, jezina
poruka; da bi on to postao, treba ga ukotviti u stvarnost oznaavajui efek
tivno postojanje (il y avait fete), eventualno postojanje (il y aurait jete bila
bi sveanost) ili, tovie, nepostojanje (il n'y a pas flte nema sveanosti.).
Valja, kako se kae, aktualizirati (fr. actualiser) monem. Za to je potreban
kontekst, tj. najmanje dva monerna od kojih je jedan specifino nosilac po
ruke, a od kojih se drugi moe smatrati aktualizatorom. Francuski je jezik
ovoga tipa. Situacija je dostatna da aktualizira jedan jedini monem samo kada
se radi o injunkcijama, pogrdama ili pozdravima: va! (idil), cours! (tri!cc),
vole! (leti!), vite! (brzo!), ici! (ovamo!), traitre! (izdajnie!CI), salut!
(zdravo!). U odgovorima kao oui (da), non (ne), Jean (Ivan), demain
(sutra) pitanje je prethodno pruilo kontekst potreban za aktualizaciju.
Drugdje su iskazi koji se sastoje od samo jednog monerna skraeni oblici
duljih iskaza identina znaenja: defendu! (zabranjeno!) za c'est defendu!
(to je zabranjeno!). Radi se o okrnjenim iskazima koje govornik, ako za
treba, moe uvijek upotpuniti, priblino onako kao to e Nijemac k.oji kae
[na'mt] za Guten Abend dobra veer(C, pronai oblik [gu'tn 'a'bnt] ako ga
zamolimo da ponovi.

4-26. Subjekt
Ondje gdje je aktualizacija strogo obvezatna, ona moe biti rezultatom na
stanka kakva konteksta. Da bi se ostvarila, moi e dakle biti dovoljno do
dati sredinjem monemu iskaza kakav gramatiki monem: u francuskom e
se monem tue Ittil (od tuer ubiti) moi aktualizirati ako mu dodamo mo
neme je l'bl ili on 10/. Ali e, razumije se, i kakav drugi monem, popraen
determinantima ili bez njih, jednako tako dobro igrati ulogu aktualizacijskog
konteksta: ralcool tue Ilalkol ttil alkohol ubija<c. To ima za posljedicu da
obvezatnim postane minimalni iskaz od dva dijela, gdje jedan, obino onaj
koji oznaava stanje stvari ili dogaaj na koji se skree panja, dobiva ime
predikat (fr. predicat), a drugi, koji se zove subjekt (fr. sujet), oznaava
aktivnog ili pasivnog sudionika ija se uloga na taj nain u naelu istie.
Subjekt moe biti zamjenica u il marc/ze lil marl on hoda, ili sadravati
ime u l'homme marche Ilom marl ovjek hoda, ili pak kombinirati-ime
i zamjenicu u pukom obliku l'homme il marche Ilom imaril ili u latinskom
v ir ambulat. U semantikom pogledu subjekt jednako moe oznaavati onoga
koji trpi radnju (fr. patient) ili korisnika (fr. beneficiaire) radnje kao i vrioca
radnje (fr. agent): he (on) oznaava onog koji trpi radnju u eng. he suffered
on je trpio, he was kr'lIed on je bio ubijen, korisnika radnje u he was given
a b ook dali su mu knjigucc, vrioca radnje u he kil/ed on je ubio ili he gave
a book on je dao knjigu.. Ve prema jezicima, subjekt moe tvoriti i ne
tvoriti autonomnu sintagmu: u latinskom je subjekt ili modalnos predikata,
na primjer u occidunt ubijajucc, ili pak autonomna sintagma (popraena
kakvom modalnou glagola), u viri occidtmt mukarci ubijaju gdje viri
sadrava oznaiva funkcije. U francuskom SUbjekt nije autonoman, budui
da je njegova funkcija oznaena njegovim poloajem u odnosu na predikat.

Subjektu je formalno, dakle, svojstven bilo funkcionalni monem, bilo poloaj.

No ono to omoguava da se on identificira kao takav, i da se razlikuje od
81

dopuna, jest njegova obvezatna prisutnost u stanovitom tipu iskaza. U les

chiens mangent la soupe psi jedu juhu ili ils mangent la soupe oni jedu juhu,
segmenti les chiens ili ils ne mogu se izostaviti nita vie nego predikatna
jezgra mangent ; la soupe moe, naprotiv, nestati a da ne okrnji iskaz niti
da se izmijeni ekonomija onoga to ostaje. I s pravom se takav segment tra
dicionalno oznaava kao dopuna (fr. complement). Od dvaju obvezatnih
dijelova, subjekta i predikata, sUbjekt e biti onaj monem koji ima vie iz
gleda da jednako tako dolazi i meu dopunama: subjekti iz prethodnih pri
mjera jesu dopune u les Chinois mangent les chiens Kinezi jedu pse, les
Chinois les mangent Kinezi ih jedu, gdje je les (ih) varijanta od ils (oni).

4-27. Nominalni predikati

u jezicima sa subjektom
U jezicima gdje je, s formalnog stajalita, spoj subjekt-predikat obvezatan
neke su pravilne konstrukcije, osim u sluajevima kada je za aktualizaciju
dovoljna situacija, praktiki svedene na ulogu aktualizatora pravog predi
kata. To se u francuskom dogodilo sa il y a ima, postoji., gdje se u formal
nom pogledu razlikuje subjekt il od predikatnog monema a. Ovakva je ana
liza sinkronijski ispravna za il y a son argent (dans eette banque) on ondje
ima svoj novac (u ovoj banci), gdje je izgovor, ak i familijarni, lil i (j) al.
Ali u il y a des gens sur la place ima ljudi na trgu, il y a (ima) slui samo
zato da uvede stvarni predikat gens i obino se izgovara /ja/; jednako tako
ni voici evOt, voiitl eno (od vois ci vidi ovdje, voU Itl vidi ondje) nisu
u stvari vie nita drugo nego aktualizatori predikata koji dolazi iza njih.

4-28. Jezici bez subjekta

Koliko god tip organizacije subjekt-predikat bio est, imali bismo krivo
kada bismo mislili da je on univerzalan. Ima dosta jezika u kojima savreno
normalan iskaz sadrava samo jedan monem koji bi se mogao prevesti s kia
za pada kia, s lisica za -evo lisice itd., i to ne samo u marginalnim slu
ajevima to ih predstavljaju injunkcije i eliptini oblici komunikacije, nego
takoer i u porukama koje su u pravom smislu rijei enuncijativne. Kako
iskaz od samo jednog monema ima, razumljivo, istu intonacijsku (potvrdnu,
upitnu itd.) krivulju kao i vei iskazi istoga tipa, to nas moe navesti da u
ovom sluaju govorimo o aktualizacijskom monemu s intonacijskim ozna
iteljem. Ali je, radi jasnoe izlaganja, o aktualizaciji korisno govoriti samo
u sluajevima gdje je monem koji se upotrebljava jedinica prve artikulacije,
tj. segmentaini monem.

4- 29. Predikatni monem

i glagolski likovi (stanja)
Predikat sadrava predikatni monem koji je popraen ili nije popraen mo
dalnostima. Taj predikatni monem je element oko kojega se organizira re
enica (fr. phrase) i u odnosu na koji drugi sastavni elementi reenice ozna-

82

avaju svoju funkciju. Treba ipak primijetiti da u stanovitim jezicima, po

imence u francuskom, govornici imaju mogunost da usmjere predikat na
sudionike radnje. Uzmimo na primjer radnju otvaranja, zatim onoga koji
trpi radnju a to su vrtna vrata, i vrioca radnje a to je vrtlar. Ako se upo
trebljava oblik predikata koji se zove ..aktivni lik ili ..aktiV(l, rei emo le
jardinier ouvre le portail du jardin ..vrtlar otvara vrata od vrta(l; ako se upo
trebljava oblik koji se zove .. pasivni lik ili "pasiv, iskaz e postati le portail
du jardin est ouvert par le jardinier .. vrata od vrta otvorena su po vrtlaru.
U prvom je sluaju predikat (oU'lJTe -otvara) usmjeren na vrtlara; u drugom
je sluaju predikat (est ou'Vert ..su otvorena(I) usmjeren na vrata. U jeziku
kao to je malgaki predikat se, osim toga, moe usmjeriti i na ono to bi u
francuskom bila priloka oznaka. Drugi jezici, opet, poput baskijskoga,
ne znaju za ovu mogunost usmjeravanja predikata: kada su jednom zadani
radnja, sudionici radnje i razliite okolnosti, struktura iskaza je u baskij
skom definitivno odreena.

III.

Ekspanzija

4-30. Ekspanzija: sve to nije nuno

Svaki element dodan nekom iskazu koji ne mijenja uzajamne odnose i funk
ciju elemenata koji su u iskazu ve prije bili, zove se ekspanzija (fr. expan
sion) ili proirak, proirenje. Ako se iskaz sastoji od izoliranog predikatnog
monema, onda svako dodavanje drugih monema koji ne izmjenjuju predi
katno svojstvo prvotnog monema predstavlja ekspanziju poetnoga pre
dikata. Ovi e monemi moi biti najrazliitijih tipova; ako poemo od fran
cuskog iskaza 'Va! (..idi!), dobivamo 'Va vite ! (..idi brzo! (I) ekspanzijom s
pomou autonomnog monema, 'Va le chercher ! (..idi ga potraiti!) s pomou
zavisne sintagme s predikatnom osnovom, 'Va chez la 'lJ01,"sine ! (..idi k susjedi!(,)
s pomou autonomne sintagme, 'Va le cher-cher chez la 'Voisine! (..idi ga po
traiti kod susjede!) s pomou triju od ovih elemenata zajedno. U stanovitom
se smislu moe dakle rei da se u iskazu sve moe smatrati ekspanzijom
predikatnog monema, osim elemenata koji su nuni za aktualizaciju toga
monema, kao subjekt ondje gdje postoji: u les chiens mangent la soupe, la
soupe je ekspanzija predikata, a les cmens to nije. No ekspanzija se ne ogra
niava na elemente koji se po volji mogu dodavati predikatnom monemu.
Ona ne obuhvaa samo dodatke sredinjoj jezgri iskaza, nego dodatke sva
kome od onih tipova segmenata to smo ih do sada ispitali" Uoavamo ko
lika je vanost njezine uloge pri stvaranju poruka.

4-31. Koordinacija
Od samog poetka valja razlikovati dva tipa ekspanzije: ekspanziju s pomou
koordinacije i ekspanziju subordinacijom. Kada je funkcija dodanog ele
menta istovjetna s funkcijom nekog elementa koji je u istom okviru ve prije
postojao - tako da bi se, ako se element koji je ve postojao (i eventualna

83

oznaka koordinacije) izostavi, dobila struktura prvotnog iskaza - imamo

ekspanziju s pomou koordinacije (fr. coordination). Uzmimo na primjer
iskaz il vend des meubles .on prodaje pokustvo.; dobit e se ekspanzija ko
ordinacijom ako se iza vend .prodaje doda achete .kupuje, a prije toga po
seban monem (ec .i) koji oznaava stanovit tip koordinacije; to e dati il
vend et achele des meubles .on prodaje i kupuje pokustvo gdje achete ima
tono istu ulogu kao i vend, dakle predikatnu ulogu, i u istom okviru, tj.
u istim odnosima s drugim elementima iskaza. Ako se u novom iskazu is
pusti prvobitni predikat vend (i oznaka koordinacije et), dobiva se il achete
des meubles on kupuje pokustvo<t, koji ima drugo znaenje, ali istu struk
turu kao iskaz od kojega smo poli.
Ekspanzija s pomou koordinacije moe zahvatiti bilo koju od jedinica to
smo ih do sada razmotrili: autonomni monem u aujourd'hui et demain .danas
i sutra, funkcionalni monem u avec et sans ses valises .sa svojim kovezima
i bez njih(c, modalnost u eng. 'llJith his and her bags .s njegovim i njezinim
kovezima(c, leksem u rouge et noir .crveno i crno, homme et femme .mu
karac i ena, predikatnu sintagmu u il dessine et il peint avec talent .on da
rovito crta i slika. Zabiljeit emo da se mogu koordinirati i elementi kao
aujourd'hui danas idemain sutra (na primjer u le beau temps se maintiendra
aujotll'd'hui et demain lijepo e se vrijeme zadrati danas i sutra) koji se,
kao autonomni elementi, uzajamno iskljuuju u istom iskazu.

4.32. Subordinacija
Za ekspanziju s pomou subordinacije (fr. subordination) karakteristino
je to to se funkcija dodanog elementa ne nalazi kod nekog elementa koji
je u istom okviru ve prije postojao. Ova je funkcija oznaena bilo poloa
jem novog elementa u odnosu na jedinicu uz koju on vri svoju funkciju,
bilo s pomou funkcionalnog monema. Ekspanzija kao to je la soupe u les
chiens mangem la soupe oznaava svoju funkciju svojim poloajem iza pre
dikatne jezgre, a nju tvori predikatni monem sa svojim modainostima; eks
panzija de la route u la poussiere de la route (praina na cesti) oznaena je
funkcionalnim monemom de (.od; hrv . na.. .i). Vidimo da ekspanzija omo
guava da se nepredikatni elementi iskaza dopune na isti nain kao to se
dopunjava predikat, iako se to, kao to je sluaj ovdje, moe izvesti s pomou
razliitih jezinih sredstava: u francuskom se funkcija .dopune direktnog
objekta<c razlikuje od .dopune imenice po tome to je prva oznaena svojim
poloajem, druga pak funkcionalom de. No nita, razumije se, ne stoji na
putu da funkcija bude u oba sluaja ista, na primjer u jeziku gdje bi potpuni
iskaz kojim smo se gore posluili imao neki oblik kao il y a manger de la
SOlipe par les chiens (dos!. .ima jesti od juha po psi) i gdje bi, s lingvistikog
gledita, la soupe prema manger bila ono to je la route prema poussiere.
Subordinirani element moe poblie oznaavati (tradicionalno .ovisiti 0)
gotovo svaki element prve artikulacije, jednostavni monem ili sintagmu,
ukljuujui ovamo i modalnosti (plus grand .vei > bien plus grand .mnogo
vei) i ak oznaivae funkcije (sans argent .bez novca > absolument sans
argent .posve bez novca.). Oznaivai funkcija, meutim, najee izmiu po
bliim odreenjima: nalazimo takav element kako poblie oznaava vrijednost
autonomnog monerna (vite .brzo > tres vite .vrlo brzo) ili bilo kojeg drugog
monerna (la robe .haljina > la robe rouge .crvena haljina, la robe de bal

84

haljina za ples, la robe qui est rouge haljina koja je crvenacc, le pinceau de
l'artiste umjetnikov kist). Taj element i sam moe biti ekspanzija s pomou
subordinacije kakva drugog monema (il va vite on ide brzo. > il va tres
vite on ide vrlo brzo, la belle robe lijepa haljina > la tres belle robe vrlo
lijepa haljina.). Subordinirani element moe poblie oznaavati predikatni
monem: il dit on kae > il le lui dit on mu to kae(c, il dit un mot on kae
jednu rije, il dit qu'il viendra on kae da e doi; il part on odlazi, il
part denzain on odlazi sutra(C, il part quand elle arrive Alon odlazi kad ona
dolazi<c.
Subordinirani element moe poprimiti oblik jednog jedinstvenog auto
nomnog monema (il court on tri > il court vite on tri brzo) ili neauto
nomnog monema (grand velik. > tres grand vrlo velik.). To moe biti
autonomna sintagma poput onih s kakvima smo se do sada susretali: il part
on odlazi > il part avec ses valises on odlazi sa svojim kovezima, les
eglises crkve > les eglises de Rome crkve Rima, rimske crkve. To moe
takoer biti sintagma predikatnog oblika; ona obino postaje autonomnom
ako joj se doda funkcionalni monem, koji je esto zavisni (subordinacijski)
veznik(c, ali se ona moe takoder oznaiti kao ekspanzija jednostavno mjes
tom to ga zauzima u iskazu (il part > il part quand elle am've, la robe > la
robe qu'elle porte haljina koju ona nosi) i isto tako bez funkcionalnog mo
nema (eng. the face was black lice je bilo crno(C > the face he saft) was black
lice to ga je (on) vidio, bilo je crno).
Vidimo da pojam subordinacije pokriva tOIlo iste pojave kao i Pojam de
terminacije (isp. gore, 4- 19). Razlikuje se samo gledite: subordinirani ele
ment je determinant. Determinirani (odreeni) monem, a to je onaj o ko
jemu ovisi subordinirani (zavisni) element, esto se oznaava kao jezgra
(fr. noyau), prema kojoj determinant, tj. element koji o njemu ovisi, valja
smatrati satelitom (fr. satellite).

4-33. Fraza (remica)

Zavisni (subordinirani) monerni predikatnog oblika (jezgra zavisnih re
enica<c) ne bi se mogli izjednaiti s pravim predikatima jer im nedostaje
svojstvo nemarginalnosti i neovisnosti koje smo smatrali karakteristinim
obiljejem predikata. Oznaavamo ih kao predikatoide (fr. predicatoides).
To nam omoguava da frazu (reenicu, fr. phrase) definiramo kao iskaz
kojega se svi elementi vezuju uz jedan jedini predikat ili uz vie koordini
ranih predikata, a istodobno nas oslobaa da u ovoj definiciji uzimamo u
obzir intonaciju; a to predstavlja ozbiljnu prednost, s obzirom na marginalno
lingvistiko svojstvo ove pojave.

85

4-36. Razlika izmedu slaganja rijei

i izvodenja rijei
Razlika izmeu slaganja (kompozicije) i izvoenja (derivacije) rijei pri
lino se dobro moe saeto izraziti ako kaemo da monemi koji tvore slo
enicu postoje i drugdje a ne samo u takvim sloenicama, dok meu mone
mima od kojih se sastoji izvedena rije jedan dolazi samo u izvedenicama, a tra
dicionalno se zove afiks. Monem sa statusom elementa sloenice prijei e u
monem sa statusom afiksa im se dotini monem prestane upotrebljavati
drugdje nego pri slaganju j po tormulaciji se to ini proturjenim, ali dobro
ilustrira blisko srodstvo izmeu dvaju postupaka. Monem -hood u engleskom
boyhood djeatvo<c i monem -heit u njemakom Freiheit sloboda danas
su afiksi jer se ne susreu izvan neodvojivih sklopova kao boyhood i Freiheit j
oni su bili sastavni dijelovi sloenica tako dugo dok su se staroengleski had
svojstvo j stupanj<c i starovisokonjemaki heit osoba j stanje; stupanj j svoj
stvO mogli nalaziti u kontekstima koji su analogni onima gdje susreemo
boyhood i Freiheit.
Prikaz koji prethodi ne uzima u obzir sluaj kada ni jedan od dva monema
koji se zdruuju ne postoji izvan sklopa ovoga tipa. Tu se radi naroito o
elementima za koje se kae da su ueni, koji su u poetku sastavni dijelovi
rijei posuenih iz nekog klasinog. jezika, a kao sastavne dijelove zna
enjskih jedinica shvaaju ih gotovo iskljuivo oni koji ih uvode u upotrebu.
l\1eutim, kada rijei ovoga tipa postanu mnogobrojne i uobiajene, zna
enje njihovih sastavnih dijelova na kraju se izlui. Svi koji se slue fran
cuskim jezikom znaju da je thermostat termostau sastavljen od dva elementa,
thermo- i -stat, koji su dobro predstavljeni u drugim istorodnim kombina
cijama; njihovo se znaenje izdvaja dosta dobro da bismo mogli, ako i
nismo tehniari, doi u iskuenje da stvaramo druge rijei na thermo
i druge rijei na -stat. Dosta velika semantika specifinost dvaju elemenata,
poduprta kadto poznavanjem etimologije, moe nas nukati da ovakve for
macije interpretiramo kao sloenice. No takav element kao to je teli-, koji
su posebice favorizirala otkria zadnjih stoljea i koji se danas slobodno
kombinira s monemima ili sa sintemima koji postoje i izvan kombinacija o
kojima je ovdje rije (isp. television televizija i vision vizija, teliguide tele
dirigiran i guide dirigiran), ponaa se u stvari kao afiks. Ovdje imamo
posebnu jezinu situaciju koja nije identina ni sa slaganjem u pravom smislu
rijei, ni, openito uzevi, s izvoenjem koje pretpostavlja kombinaciju
elemenata razliita statusa. Ovdje se moe govoriti o kon6ksaciji (fr. con
fixation), a svaki od elemenata sintema kao to je thennostat oznaava se kao
kon6ks (fr. confixe).

4-37. Kriterij produktt'vnosti

U sinkronijskoj je lingvistici korisno vidjeti kompoziciju i derivaciju samo
ondje gdje se radi o produktivnim procesima. Kadto je doista teko izjas
niti se o produktivnosti ovog ili onog afiksa. Hoemo li govoriti o sufiksu
-cete ako koje dijete, polazei od mecham zloest, michancete zloestoa.,
stvori cochoncete (dosI. svinjskoa) polazei od cochon svinja; prljav?
Da li se jo razumiju nove rijei koje se tvore s pomou sufiksa -aison? U
svakom sluaju treba izbjegavati da analizu tjeramo i preko onoga to nam
88

doputa znaenje: bilo bi smijeno u avalanche lavina vidjeti izvedenicu

od avaler progutati, jer jedino etimolozi mogu nazreti semantiku at\alo
giju izmeu ovih dviju rijei. Bilo bi pogreno uvesti monem -cevoir koji
bismo izdvojili iz recevoir primiti, percevoir outjeti; pobrati, decevoir
razoarati, jer obinog korisnika jezika nikada ne vodi osjetaj da bi meu
ovim rijeima postojalo neto drugo osim analogije po obliku, i da za stva
ranje monerna treba jedan oznaitelj i jedno oznaeno.
Dogaa se kadto da jedan od dva elementa sloenice izgubi svoju autono
miju i da se odri u jeziku jedino u ovoj sloenici. To se dogodilo na primjer
sa -tin u laurier-tin udika (vrsta lovora). U ovom sluaju ne bismo mogli
govoriti o afiksu, jer je afiks sredstvo derivacije, a derivacija proces kojim se
proizvode novi sintemi.

4-38. Afiksi i moda/nosti

Dok se od samog poetka smatramo ponukanima da stavljamo u opoziciju
gramatike moneme i leksike moneme, ini se da se namee i pitanje u
koju se kategoriju svrstavaju afiksi. Afiksi tvore, poput gramatikala, razrede
ograniena brojanog sastava koji se dakle u gramatikama mogu nabrojiti.
Po tradiciji se afiksi nisu stavljali u rjenike. No, sve ovo nije, razumije se,
odluujue.
Moglo bi se uiniti da vie obeava to to afiksi nisu kadri, nita vie nego
modalnosti, primati determinacije, jer ih moe primati samo sintem kao
takav (OVdje izvedenica) a ne njegovi sastavni dijelovi. Ali bi u takvim okol
nostima modalnostima jednako tako trebalo pribliiti osnovu na koju se
dodaje afiks: u lavage, osnova lav- ne moe se determinirati nita vie nego
sufiks -age.
Ima u stvari sluajeva u kojima nam ispitivanje kombinatornih mogunosti
doputa da se afiksi i modalnosti dovedu u jasnu opoziciju: ako promatramo
tisse ltisl 'tka-(C i tissage ltis+al ,tkanje., konstatiramo da se prvi kombi
nira s cijelim nizom vremenskih, nainskih itd. modalnosti, tj. onima koje
moemo oznaiti kao glagolske, dok drugi ne moe biti popraen ni jednom
od njih, nego jedino modainostima posve drugoga tipa, kao to su lan, po
sesivnost, plural. To znai, kao to emo vidjeti (4-40), da je sufiks -age,
koji ima mo da pretvori 'glagol. u ,ime, neto posve drugo nego moda1nost
ija prisutnost moe samo potvrditi glagoisko ili imensko svojstvo jezgre
uz koju se vezuje.
Ako problem promatramo pod drugim kutom, moemo reti: ako elementi
jednog sintema ne mogu biti determinirani, to je zato to su izgubili svoju
semantiku autonomiju. To nikako nije sluaj s modalnostima koje savreno
uvaju svoju autonomiju, ali njihova vrlo openita yrijednost ne doputa
nikakvu specifikaciju.

4-39. Sintem i silem

Premda sinteme i sintagme valja pomno razlikovati, moe biti korisno us
poreivati sklopove (sinteme s jedne, sintagme s druge strane) koji su takvi
da nijedna determinacija ne zahvaa pojedinano njihove sastavne dijelove,

89

nego u sluaju sintema cjelinu sklopa, a u sluaju sintagme samo njegovu

jezgru. I u jednom i u drugom sluaju esto nalazimo ono to tradicija ozna
ava kao rijei : sintem lavage, jednako kao i sintagma mangeait.
Sintagma koja se sastoji od jezgre, njezinih modalnosti i, eventualno, funk
cionala koji je vezuje uz ostatak iskaza, moe se, ako se za to ukae potreba,
oznaiti kao silem (fr. syUemme). Latinske rijei kao dominorum .gospodara
ili amabantur .bijahu ljubljeni jesu silemi, j ednako kao i francuski sklopovi les
tableaux (.slike) ili il le lui a dit (.on mu je to rekao). Sklop les petits tab
leaux (.male slike), naravno, nije silem, jer element petits, koji moe poje
dinano biti determiniran (l1'eS pelils .vrlo maleni), nije modaInost, nego
potencijalna jezgra drugog si1ema.

v.

Klasifikacija monema

4-40. Sloenice i izvedenice

promatrane kao monemi
Valja od samoga poetka tono navesti da se ono to emo nie rei o klasifi
kaciji monema jednako tako odnosi na sinteme, tj . na kombinacije monema
koje su s ostalim dijelom iskaza u istom odnosu kao i jednostavni monemi.
Drugim rijeima, ovdje emo uzimati u obzir sloenice i izvedenice : ono
to je reeno za autonomni monem vite, vrijedit e za izvedenicu vivement
.ivo, ono to je reeno za monem route, vrijedit e za sloenice atttoroute,
vide-poche ili chemin de fer .eljeznica. Ono to nam ne doputa da ovdje
govorimo o .rijeima jest injenica to ovaj termin pokriva kombinaciju
ne samo leksikih elemenata, slobodnih monema i afiksa, nego jednako tako
i eventualnu kombinaciju ovih elemenata s modalnostima i funkcionalnim
monemima u obliku nastavaka. Drugim rijeima, rije moe oznaavati
sintagmu koja ukljuuje i ono to mi elimo prikazati kao dio konteksta bez
obzira na to o kakvu se stupnju prepletanja oznaitelja radi. Prema tradi
cionalnoj terminologiji, mi ovdje operiramo korijenskim osnovama (fr
radicaux) ili -osnovama (themes).

4-41 . Isti monem u razliitim razredima

Hijerarhija monema to smo je ovdje gore (4-8 do 29) izveli temelji se na
stupnju sintaktike autonomije znaenjskog segmenta promatranog u od
reenom kontekstu. Takav i takav segment u takvu i takvu kontekstu jest
monem ili autonomna sintagma ; u drugom kontekstu on j ako dobro moe
biti monem ili neautonomna sintagma : le dimanche j e autonomno u les enfants
s'ennuienl le dimanche .djeca se dosauju nedjeljom, ali nije vie autonomno
u le dimanche s'ecoule tn'stement .nedjelja protjee tuno. Nesumnjivo smo
se mogli nai ponukanima da kaemo da je fr. pour za funkcionalni monem,
tj. tvrditi da u svim kontekstima gdje ga susreemo on ima upravo takvu
ulogu. Ali ono to je vjerojatno istina za ovu francusku jedinicu, nije nuno
istina za njegove ekvivalente drugdje ; monem koji oznaava korisnika rad-

90

nje u mnogim je jezicima upravo onaj koji e u razliitoj okolini imati pre
dikatnu funkciju i odgovarati naem glagolu dati (fr. donner). U ovom je
pogledu svakom jeziku svojstven nain na koji se uspostavljaju razredi mo
nema koji mogu preuzeti iste upotrebe.

4-42. Preklapanja, prijenosi,

telki sluajevi
Ovi su razredi rijetko tono razgranieni : u jezicima gdje ekvivalent od
(daje) podjednako funkionira kao oznaiva funkcije (dativ<c, za<c)
i kao predikat, obino postoji mnotvo monerna koji se upotrebljavaju kao
oznaivai funkcije a da se nikada ne iskoriste kao predikat, i obratno. U
francuskom postoji razred ..pridjeva kojima su svojstvene predikatne upo
trebe (imenski dijelovi predikata, u francuskoj terminologiji atributi,
popraeni .. kopulom ili kakvim glagolom stanja) i upotrebe u svojstvu lek
sikih determinanata (atributi, u francuskoj terminologiji .. epiteti). Ali
se monerni iz ovoga razreda mogu upotrebljavati sa svim funkcijama raz
reda .. imenica. Dolazi dakle do preklapanja (fr. chevauchement). Ovdje se,
osim toga, mogu razlikovati upotrebe koje potjeu od kakve elipse koja se
kao takva jo osjea (la cour des grands /garfons/ dvorite za velike /djeake/)
i gdje se odmah moe uspostaviti element koji nedostaje, i sluajevi gdje
je stVarno dolo do prebacivanja iz jedne kategorije u drugu (les grands de
ce monde veliki ( monici) ovoga svijeta, un grand d' Espagne ..panjolski
grand). I u jednom i u drugom sluaju govorit emo o prijenosu ili o trans
feru (fr. transfert).
"
Nije uvijek lako jasno razlikovati izmedu dviju jezinih situacija koje emo
razmotriti. S jedne strane, jedan glagol i jedna imenica imaju istu korijen
skli osnovu (fr. radical) a da se ne moe zato rei da bi za semantike razlike
izmedu jednoga i drugoga bili odgovorni samo konteksti u kojima se oni
pojavljuju. U engleskom se fish izgovara na isti nain u a fish ..riba i to fish
ribariti; znaenja riba i ..hvatati ribu oigledno su srodna, ali je jasno da
bi, kada bi fish u oba sluaja predstavljalo istu jedinicu, I fish znailo .. ja
sam riba, ja se ponaam kao riba prije nego .. ja ribarim. S druge strane,
jedan te isti monem moe se upotrebljavati bilo u predikatnoj upotrebi, bilo
kao ekspanzija predikata, a semantike razlike to ih od jednog sluaja do
drugog otkrivamo proizlaze izravno i istodobno iz utjecaja razliitih kon
teksta i odgovarajuih funkcija. To je tako u onim jezicima gdje se na prim
jer ..noga oznaava s pomou oblika koji e se inae shvaati kao .tOn (ili
ona) hoda, ili pak kada se u kalispelu, indijanskom jeziku iz drave Washing
ton, neko drvo oznaava kao es-it, oblikom koji bi se u kontekstu gdje bi
imao funkciju predikata mogao prevesti s pomou ..on(o) stoji uspravno.
U ovom posljednjem sluaju imamo, naravno, posla s istom jezinom je
dinicom jer, nasuprot onome to je pravilo u francuskom, u ovim jezicima
jedan odredeni jezini element moe, ne mijenjajui identitet, funkcionirati
kao predikat ili kao ekspanzija predikata.

donne

91

4-43. o/mena i 'Oglagoli.

to se tie leksikih monema (ili leksikala), razlikovat emo, ako zatreba,
najprije izmeu onih koji su sposobni za predikatnu upotrebu i drugih.
Ova se distinkcija ne poklapa nuno s tradicionalnim razlikovanjem izmeu
glagola i ,imena : u lat. Paulus bonus ,Pavao je dobar i u rus. dom nov
.t}...-ua je nova., bonus i I10V su predikati, a da zato nisu glagoli. Jezici gdje
ova distinkcija ne postoji, tj . gdje se svi leksikali mogu upotrebljavati kao
predikati, nisu nimalo iznimni. To dakako ne znai da emo u njima odus
tati od toga da utvrdimo razliite razrede leksikala, koji se temelje na nji
hovim mogunostima kombinacije s razliitim modalnostima : neki od njih
koji se mogu kombinirati s modalnostima vremena i lica moi e se nazvati
,glagolima; drugi, koji se kombiniraju s modalnostima broja ili posvoj
nosti, moi e se zvati imenima. No uporaba ovih termina predstavlja
nezgodu to oni podsjeajU na jezine realnosti svojstvene jezicima onih
koji su utemeljili tradicionalnu gramatiku terminologiju. Kada se opisuje
kakav jezik u kojem se svi leksiki monemi mogu kombinirati s modalnos
tima lica i naina, ali gdje samo neki, koje bismo poeljeli nazvati glagolima,
uzimaju moda1nosti glagolskog aspekta, modalnosti koje objekt ili in pri
kazuju u njegovu trajanju, kao neovisan o tom trajanju, ili kao rezultat ega
drugoga, bilo bi u svakom sluaju bolje suzdrati se od toga da govorimo o
imenima i o glagolima.. U kalispelu' se monemi kao tum' mati ili citxU
kua. kombiniraju s moda1nostima koje odgovaraju l . naim linim zamje
nicama (in-lum' ja [sam] mati), 2. naim posvojnim pridjevima (an-citxU
[to je] tvoja kua), 3. naem konjunktivu (q-citxU da to bude kua). Drugi
monemi kao moqU 'planina ili kup gurati kombiniraju se s istim ovim mo
da1nostima, ali dodaju jo i druge, a poimence moda1nosti aspekta, na prim
jer kontinuativnog aspekta, u kojem se stvar ili radnja promatraju u svojem
trajanju, a koji se oznaava s pomou es()- ili es-. -i u esmoq" to je pla
ninalI i es-kup-i on gura [neto]. Jasno je da leksikali ovoga jezika koji se
kombiniraju s aspektima i oni koji to ne ine, nikako ne tvore dva dijame
tralno oprena razreda poput naih glagola i naih imena, nego samo dvije
potpodjele istoga razreda jedinica koje su sve sposobne i za predikatne i za
nepredikatne upotrebe. Nema sumnje da se dosta lako moe objasniti to
to se monemi koji oznaavaju radnje i oni koji oznaavaju predmete na
stoje kombinirati s razliitim modainostima. Ali ilustracija koja prethodi
pokazuje da se znak koji oznaava predmet planina moe mijenjati (skla
njati) kao onaj koji oznaava radnju guranja, a nikako kao onaj koji oznaava
drugi predmet, kuu.
..

Bit e u stvari korisno zadrati rije glagol za oznaavanje monema koji

poznaju samo predikatne upotrebe i nikakve druge. Takvi su u francuskom
monemi jelte, dDn1UJ, mange, koji su za druge upotrebe osim za predikatne
sposobni samo u obliku panicipa ili infinitiva, tj . kada im se dodaje monem
koji mijenja njihov status.

4-44. .Pridjevi
Monemi koji oznaavaju stanja ili kvalltete osobito su pogodni za predikatne
upotrebe. Oni mogu biti poput ruskoga dom nov kua je nova., latinskoga
caelum albet nebo se bijeli ili poput francuskoga, s prebacivanjem modal-

92

nosti na kopulu., la maison est neuve kua je nova. Ali se ovi monerni vrlo
esto upotrebljavaju i kao atributi. (fr. epithetes), tj. kao ekspanzije nepre
dikatnih monema. U ruskom se u tom sluaju upotrebljava (noo-yj dom...
nova kua ....) oznaiva funkcije, formalno kombiniran s naznakom pa
dea, broja i roda, koji je zacijelo bio ekvivalentom relativa (kua, koja je
nova, ... ). Time se u mnogim jezicima objanjava postojanje posebnog raz
reda pridjeva, koji se, ve prema jezicima, vie ili manje jasno razlikuje
od razreda imena.

4-45. .Prilozi
Ono to se tradicionalno zove prilozima. obuhvaa jedinice koje pripadaju
dosta raznolikim razredima. Meu njima, naime, nalazimo autonomne mo
neme hier juer, 'Oite brzo. i izvedene sinteme istog ponaanja, kao 'Oi'Oe
ment ivo., doucement polako ; blago. OVdje se radi o ekspanzijama predi
kata. Kada predikat odgovara kakvoj radnji, prilog je naravno dopuna (fr.
complement) te radnje : il allait tristement .. iao je tuno. Ako odgovara
stanju, prilog e biti determinant toga stanja, ak ako izraz predikacije pret
postavlja posezanje za kopulom : u iskazu il est tristement celebre on je tuno
slavan, tristement tuno se ne odnosi na est je(st). nego na celebre slavan;
odvajat emo il est tristement celebre a ne il est tnstement . . .ceUbre. To za
sobom povlai transfer (prijenos) priloga u atributne konstrukcije (fr. con
structions epithetiques) : l'indi'Oidu tristement celebre tuno slavna osoba(C;
ali to ne pretpostavlja, razumije se, da se dva razreda determinanata, deter
minanti glagola i determinanti pridjeva, nuno meu sobom brkaju : tres
vrlo(C pripada jedino drugom razredu, beaucoup mnogo samo prvom.
..

4-46. Prijedlozi i weznici

Ono to nazivamo prijedlozima ulazi izravno u razred oznaivaa funkcije,
a da ga naravno ne iscrpljuje, jer u njemu s jednakim pravom dolaze na
jednoj strani monerni s oznaiteljem u obliku nastavka, na drugoj pak strani
zavisni veznici (fr. conjonctions de subordination) i, tovie, odnosne za
mjenice. Monerni koje obino oznaavamo kao usporedne ili koordinativne
veznike nemaju homogen status : car (jer) na primjer ne dolazi u svim kon
tekstima gdje nalazimo et ..i. ili ou "ili. U pravom smislu rijei koordinacijski
monemi kao to su ovi zadnji, tvore poseban razred i ne bi se mogli poisto
vjetiti s oznaivaima funkcije.

4-47 . Zamjenice.
Zamjenice imaju s imenima zajedniko to to se upotrebljavaju u primarnoj
funkciji, ali njihova pripadnost ogranienim inventarima navodi na to da se
razvrstavaju meu gramatikale. Vrlo se esto dogaa da se ista zamjenica
pojavljuje u razliitim oblicima u kontekstima gdje alternira s imenima i
ondje gdje je ona tijesno integrirana u predikatnu sintagmu. U francuskom
nalprimjer te i Jean ne dolaze u istim kontekstima (je te 'OOtS ja te vidim,
93

je 'VOU Jean 'ja vidim Ivana), ali toi i Jean mogu altemirati (ja 'Vau a'fJec toi
.. ja idem s tobom, je 'Vau a'fJec Jean 'ja idem s Ivanom). U sluaju ove vrste
moi emo ili te i toi gledati kao varijante oznaitelja istoga monema, ili pak
toi pribliiti imenima, a te identificirati kao modalnost predikata. Jednako
se tako posesivi ton ,tvoj i tien ,tvoj mogu smatrati kombinatornim vari
jantama ili pak kao, s jedne strane, modalnost imena (a'fJec ton livre 's tvo
jom knjigom a s druge strane kao monem (a'fJec les tiens 's tvojima) koji i
sam moe imati determinante i koji je i sam popraen raznim modalnostima
(Jodreen, 'plural). To to se je 'ja ili tu ,ti odnose, ve prema sluajevima,
na razliite realne osobe, nema nita vie jezinih implikacija nego injenica
to se atljourd'hui ,danas ne odnosi na istu stvarnost ateo ga upotrijebimo
10. prosinca 1958. ili 5. svibnja 1959.

94

Poglavlje 5.

Raznolikost idioma
i jezinih upotreba

5- J . Raznorodnost
sociolingvistikih struktura
Do sada smo pretpostavljali da svaki ovjek pripada jednoj, i samo jednoj,
jezinoj zajednici. Uzgred smo naznaili da svi lanovi takve zajednice ne
govore na istovjetan nain i da se odstupanja mogu protegnuti na stanovite
dijelove strukture danoga jezika. No mi smo namjerno ove razlike zanema
rili kako ne bismo komplicirali izlaganje : analiza jezika za koji se pretpo
stavlja da je jedinstven jo je uvijek dovoljno osjetljiva pa da bude korisno
to je mogue vie pojednostavniti podatke o tom problemu. Meutim, kad
smo takvu analizu jedanput dovrili, nuno je da u ispitivanje uvrstimo i
one ' podatke koje smo privremeno ostavili po strani.

5-2. Jezina zajednica

i politika tvorevina
'
Naj prije 'valja, ako je to mogue, tonije odrediti pojam jezine zajednice :
svijet je danas podijeljen na politike tvorevine od kojih svaka, barem u
pravilu, slubeno upotrebljava odreeni jezik. Ljudi su zbog toga skloni
misliti da svi pojedinci koji pripadaju istoj naciji (dravi) tvore homogenu
i zatvorenu jezinu zajednicu : mnogi Francuzi teko poimaju da jezik gra
aa Sjedinjenih Drava moe biti engleski, a neki su uvjereni da se, kad
prijeemo sjevernu granicu Francuske, ondje govori ,belgijski<t. Slubeni
jezici imaju pisani oblik, koji je najee u svim pojedinostima ustaljen, a
to je oblik s kojim e se stranac najprije upoznati. U svojoj vlastitoj zemlji
govornik je obino vrlo osjetljiv na presti pisanog oblika. Iz ustaljenosti i
homogenosti ovoga oblika on rado izvlai zakljuak o ustaljenosti i homo
genosti slubenog jezika. I sami su lingvisti zadugo usredotoili svoju pa
nju na velike knjievne jezike koje su prouavali kao filolozi, i dosta su kasno
uoili vanost to je za njihova istraivanja ima prouavanje jezika bez pis
menosti koji postoje uz bok nacionalnim (dravnim) jezicima. Jo je vie
vremena trebalo da bi se uoile razlike, esto znatne, koje postoje izmeu
slubenih i knjievnih jezika i svakodnevne govorne upotrebe, ak i kod
onih govornika ije se ponaanje openito doima kao najdostojnije opona
anja . .
Restriktivna upotreba rijei ,jezik. s kojom se obino susreemo temelji
se na istom priprostom poistovjeivanju dravnih politikih tvorevina i
jezinih zajednica : neki bi idiom zasluivao naslov jezika onoliko koliko je
sredstvo organizirane drave. Cak e se i obrazovani ljudi ustruavati o
katalonskom govoriti kao o jeziku unato knjievnosti kojom se katalonski
moe diiti ; govoriti o baskijskom ili o bretonskom jeziku znai za mnoge
95

navui na se krivicu zbog autonomakih rovarenja. Ova se ogranienja odra

vaju i u upotrebi naziva K!vojezian ili bilingvan. U obinoj je upotrebi
bilingvan onaj za koga se smatra da jednako lako vlada dvama nacionalnim
(dravnim) jezicima; seljak iz Baskijske Zemlje ili iz Finisterea nije dvo
jezian iako govori, ve ovisno o sugovornicima, francuski i lokalni idiom.

5-3. Uzajamno razumijevanje

kao krilerij
Lingvist se ne bi smio zadovoljiti upotrebom termina koja se temelji na tako
povrnom vienju injenica. Ako se elimo drati definicije jezika koju smo
gore ( 1 -14) dali, moramo dopustiti da se o jeziku radi od onoga asa kada
se uspostavi komunikacija u okviru dvostruke artikulacije glasovnog tipa,
i da imamo posla samo s jednim i s istim jezikom sve dotle dok je komuni
kacija zajamena. Ovo dobro pokriva uobiajene upotrebe: francuski je
doista sredstvo kojim se stanovit broj ljudskih bia uspjeno koristi za meu
sobnu komunikaciju. Ali etiketu jezika neemo vie moi odbijati mjesnom
idiomu naeg baskijskog ili bretonskog seljaka, koji je neosporno sredstvo
jezine komunikacije meu ruralnim stanovnitvom stanovite zone, i to
sredstvo razliito od francuskoga, jer . ono ne omoguava da se uspostavi
komunikacija s obinim govornikom francuskog jezika.
Kriterij uzajamnog razumijevanja nije na alost uvijek odluujui. Uzmimo
teritorij gdje ljudi iz svake doline ili iz svakog kraja bez potekoa razumiju
svoje neposredne susjede; rei emo da oni govore istim jezikom, unato
tome to od jednog mjesta do drugog postoje razlike koje se odnose na leksik,
na gramatiku ili na fonoloki sustav. Ali ako u neposredan kontakt dove
demo dva govornika koji potjeu sa suprotnih krajeva tog teritorija, lako je
mogue da zbroj ovih razlika bude tolik da se oni vie ne razumiju. Ope
nito uzevi, izmeu neposrednog razumijevanja i potpunog nerazumijevanja
postoje svi mogui stupnjevi. S druge pak strane, kod nekih govornika ko
munikacija se moe lako uspostaviti, dok je kod drugih gotovo nemogua :
Francuz, openito, razumije ljude iz provincije Quebec u Kanadi; ali ako
se ne moe sluiti engleskim, on se izlae opasnosti da naie na potekoe
u sporazumijevanju s automehaniarom ili s konobaricom u restoranu. Cesto
se dogaa da poetno nerazumijevanje ustupi mjesto gotovo normalnim je
zinim odnosima im se nadvlada poetno nepovjerenje i im se prepoznaju
stanovite sustavne podudarnosti: Danac i Norveanin koji su uoili da je
dan kae [sk] ondje gdje drugi kae [], na primjer u ski skija, nalaze se na
putu uzajamnog razumijevanja.
Postojat e nuno granini sluajevi; moe se dogoditi da lingvist pribjegne
izvanjskim razmatranjima pa govori o jezicima mjesto o dijalektima kada
dvije varijante postanu slubenim idiomima dviju razliitih politikih tvo
revina. Mogue je s druge strane da za lingvista bude korisno razliite je
zine varijante okupiti i razvrstati ovisno o prirodi njihovih upotreba i ovisno
o njihovoj rairenosti u prostoru i u drutvu, bez obzira na stupanj razumi
jevanja meu ljudima koji takvim varijantama govore: dijalekti istog jezika
shvaaju se kao da tvore cjelinu a da to nuno ne pretpostavlja mogunost
opeg meusobnog razumijevanja.

96

5-4. Bilingvizam i tdiglosija$

Shvaanje da bilingvizam pretpostavlja dva jezika istovjetna statusa toliko
je raireno i toliko vrsto ukorijenjeno da su lingvisti predloili termin ..di
glosijat (fr. diglossie) za oznaavanje situacije u kojoj se zajednica, ve prema
prilikama, slui prisnijim svakodnevnim idiomom manjega prestia ili i
drugim uenijim i biranijim. Bilingvizam bi bio samo individualan, dok bi
diglosija bila pojava koja zahvaa itave zajednice. Meutim, izmeu dvaju
idioma ima toliko razliitih mogunosti simbioze da moemo zadrati ter
min kao to je ..bilingvizam koji ih sve pokriva, radije nego da pokuavamo
klasifikaciju na temelju simplicistike dihotomije. Francuski i engleski su
dva nacionalna (dravna) jezika velikog prestia, ali se ne moe rei da su u
Kanadi oni stvarno na ravnoj nozi; bi li pri ovakvim uvjetima trebalo go
voriti o diglosiji u pokrajini Quebec?

5-5. Sloenost stvarnih

jezinih situacija
Prije no to pokuamo ilustrirati raznolikost idioma i jezinih upotreba,
korisno je podsjetiti na stanovit broj injenica iz iskustva : l . ni za jednu se
jezinu zajednicu ne moe smatrati da je sastavljena od pojedinaca to go
vore jezikom koji je slian u svim pojedinostima ; 2. postoje milijuni ljudskih
bia koja pripadaju dvjema, ili vie nego dvjema, jezinim zajednicama, tj .,
ovisno o sugovornicima, upotrebljavaju jedan ili drugi jezik ; 3. nije rijetkost
da osoba koja govori samo jedan jezik razumije vie jezika, na sluh ili kad
ita;, 4. veina je ljudi sposobna da, ve prema situacijama, upotrebljava dosta
razliite oblike istog jezika ; 5. oni koji i sami aktivno ne upotrebljavaju raz
liite oblike ovoga tipa, obino bez potekoa razumiju one oblike to ih
imaju prilike dosta esto uti.

5-6. Razlinost koja se ne zamjeuje

Jezini bi ideal nesumnjivo bio kada bi sugovornici upotrebljavali uvijek
tono iste glasovne, morfoloke i leksike razlike, drugim rij eima kada bi
se svi sluili istom jezinom strukturom. Cini se da je u stvarnosti apsoltna
istovjetnost sistema, u odnosima izmeu osoba iste zajednice, prije iznimka
nego pravilo. Od 66 Pariana izmeu 20 i 60 godina' koji su svi bili iz redova
graanstva i sluajno se g. 1 94 1 . nali na okupu, nije bilo dvojice koja bi
na apsolutno identian nain odgovorila na pedesetak pitanja to su imala
za cilj izdvojiti vokalski sustav svakog ispitanika. Znaajno je s tim u
vezi da jezine razlike na koje upuuju ovi raznorodni odgovori, ne utjeu
na razumijevanje, da se one niti ne istiu niti ne zamjeuju. Svatko misli
da govori kao i svi drugi, jer svi govore ..isti jezik(l. Potrebe zajednice nalau
da se zahtijeva ovru..'Va jezina istovjetnost, i ona se namee svijesti govor
nika, ini ih gluhima za razlike, nuka ih da kakvo posebno jezino obiljeje,
koje bi se sluajno nametnulo sluateljevoj panji, pripisuje osobnim karak
teristikama kao to je boja glasa.
Ovu nehotinu toleranciju stjeemo, razumije se, istodobno s jezinim na
vikama, tj. u ranom djetinjstvu. Dijete koje ui ..svoj$ jezik ini to opona97

ajui svoju okolinu. Kako u toj okolini nema potpune jezine homogenosti,
dijete e biti prisiljeno da bira, sinkretizira, ini kompromise. Ono e na
kraju dobiti sustav s jasnim opozicijama koje e aktivno upotrebljavati, ali
mu se nijedno jezino obiljeje kojemu je u toku uenja moglo biti izloeno
nee uiniti nenormalnim, bez obzira na to je li ono sastavnim dijelom nje
gova osobnog sistema ili nije. tovie, ovo ili ono obiljeje moi e mu
izgledati odvratnim, vulgarnim, prostim ili, naprotiv, profinjenim, ukus
nim, sjajnim, ovisno o osjeajima to ih je gajilo prema osobama iz svoje
okoline koje su ih upotrebljavale. Niz jezinih ponaanja, ak ako se samo
njima i ne slui, uinit e mu se u stvari toliko normalnima, toliko uobia
jenima da ih nee primjeivati kao razlike. Drugim rijeima, svaki govornik
ima svoju aktivnu, imperativnu jezinu normu, koja ravna njegovom upo
trebom jezika, i pasivnu normu, mnogo labaviju i tolerantniju. Francuz
koji razlikuje prednje lal i stranje lal izvjeban je da razumije i onaj oblik
francuskoga u kojem se patte apa i pate tijesto, tache mrlja i tache za
daa. izgovaraju istovjetno, pa on ak nee uti da taj i taj njegov sugra
anin age doba. ili sable pijesak izgovara s prednjim a ondje gdje on upo
trebljava stranje a. to se pak tie govornika koji ne pravi razliku izmeu
dvaju a, on razlikovanju to ga ine njegovi suvremenici ne pridaje nikakvu
panju sve dotle dok varijacije u realizaciji njihovih dvaju fonema ne preko
rae granice na koje se on naviknuo. to se tie leksika, tolerancija je jo
znaajnija; esto, iako ne nuno, svjesnija : ista e se realnost oznaiti kao
pain kruh ili kao miche hljeb kruha; ja u za mijeati, kada je rije o
salati, rei brasser, dok e drugi rei remtter; jedan govori citrouille bundeva
gdje drugi vidi courge tikvu. to se tie gramatikih pojava, francuska
je norma u toku nekoliko stoljea bila obilato ujednaavana svjesnim zahva
tima, pa u ovom pogledu francuski meu jezicima predstavlja vie iznimku
nego pravilo. Meutim, ak i u francuskom ostaje na ovom podruju neko
liko sloboda: il s'assied ili il s'assoit za on sjeda, je puis i je petlX za ja mogu(,
i nekoliko drugih.

5-7. Drutvene razlike

No kod ljudi koji, poput sluinadi, pripadaju okolini ali imaju poseban
drutveni status, cio takav skup odstupanja moe dolaziti posebno esto i
biti vrlo koherentan. Kompleks istoga tipa moe takoer biti pojava svoj
stvena gotovo svim govornicima, ali se ona manifestira samo u posebnim
okolnostima. U svim ovim sluajevima dijete ova divergentna jezina obi
ljeja poistovjeuje ne samo s realnostima za koje se smatra da im odgova
raju, nego takoer s osobnou onih kod kojih se ona manifestiraju i s okol
nostima u kojima ih ono konstatira. Odrasli se esto ude kad uju kako se
mala djeca slue izrazima sa sigurnim smislom za njihovu pravilnu upotrebu,
tj. za okolnosti u kojima ih drutvo oekuje. No to se lako moe shvatiti ako
promotrimo uvjete u kojima dijete ui svoj jezik.

5-8. Stvarna sloenost

jednojezine situacije
Broj razliitih oblika jezika to dijete moe biti ponukano da ih razlii<uje,
ovisi o zajednici u kojoj ono ivi i o drutvenom statusu njegove obitelji.

98

Prije tridesetak godina, dijete iz redova parikog graanstva brzo bi nauilo,

od jezinog oblika kojim se i samo sluilo u svakodnevnom ivotu, razli
kovati puki govor koji se naroito isticao svojom sintaksom i svojom pro
zodijom (automatski akcent na predzadnjem slogu), zatim knjievni oblik
za koji su karakteristine pojave vokabulara i sintakse popraene posebnom
morfologijom glagola (passe simple, ili "aorisu), i napokon pjesniki oblik
koji je knj ievnom obliku dodavao stanovite metrike zahtjeve i posebna
fonoloka obiljeja (muklo e u brojenju slogova). Tome se mogao pridodati
argotski, ak prostaki stil koji je bio u modi u gimnazijskom dvoritu, ali
se u obitelji openito izbjegavao. Druga jezina iskustva, kao crkveni ili kol
ski latinski pa razliiti ivi jezici, nisu ulazila u obzir jer, za dijete, nisu bila
dijelom ..njegova jezika. Ovakvo otro podvajanje izmeu materinskog
jezika i stranih jezika bez ikakve je sumnje savreno opravdano u sluaje
vima to smo ih upravo ispitali : svim razliitim oblicima francuskoga koje
smo mogli nabrojiti zajednika je bit fonolokog, gramatikog i leksikog
sustava, i oni doista kao cjelina stoje u opreci prema svemu to se moe zvati
.. latinski ili engleski. Ali se ovako jasna granica ne moe uvijek povui.

5-9. Mjesni govori rtpatois)

U velikoj veini francuskih sela u XIX. stoljeu, a u mnogim ruralnim za

jednicama jo i danas, dijete je do desete godine izloeno takvim jezinim

oblicima koji se po svojoj fonologiji, gramatici i leksiku dovoljno razlikuju
da bi lingvistu promatrau sugerirali kako se prije radi o dva suparnika
idioma, nego o dvije varijante istoga jezika. Jezini oblik koji je dijete prvi
nauilo i koji se normalno upotrebljava u krugu obitelji zove se u ovom slu
aju mjesni govor (fr. patois) ; istodobno s mjesnim govorom, dijete po
znaje, a esto i upotrebljava, jezini oblik u kojem emo bez imalo kolebanja
moi prepoznati francuski, iako se taj francuski u mnogo emu razlikuje od
raznih oblika koji se govore u Parizu ili u pokrajinskim gradovima. im
poe u kolu, dijete e se povrh toga naviknuti - j ednako kao i mali Pari
anin - na knjievni oblik i na poetski oblik. Pri svemu tome relativno je
malo vano je li mjesni govor romanski, tj. je li kao i francuski proizaao iz
latinskoga pa mu je prema tome dosta blizak, ili mu je mnogo dalje srodan,
poput govora u kakvu selu u Flandriji ili Niskoj Bretanji, ili pak, napokon,
da to bude govor, kao u Baskijskoj Zemlji, iji genetski odnosi s ostalim
porodicama jezika ostaju hipotetski. Razlikovna obiljeja situacije u kojoj
se upotrebljava mjesni govor (fr. situation patoisante) jesu ova : s jedne strane,
dva sustava koji dolaze zajedno dovoljno su razliita da bi govornik mjes
nog govora svoj domai govor i lokalni oblik opeg idioma shvaao kao dva
razliita registra ; s druge strane, lokalni govor smatra se nesavfenim j e
zinim oblikom koji svakim posuivanjem iz nacionalnog (dravnog) jezika
samo moe dobiti. Odatle proizlazi da se mjesni govor odrava samo dotle
dok ima ljudi koji smatraju da je u stanovitim prilikama lake upotrebljavati
njega nego nacionalni jezik; tako bi se moglo rei da su mjesni govori po
definiciji osueni na to da nestanu. Oni mogu nestajati postepenim mije
anjem s lokalnim oblikom opeg govora : ima krajeva gdje je lokalni fran
cuski vie ili manje, ovisno o prilikama i o sugovornicima, obojen mjesnim
govorom (fr. ..patoise). Oni takoer mogu nestati zato to su ih govornici
j ednostavno napustili, budui da su jednog dana roditelji odluili da s dje
com vie ne govore mjesnim govorom. Situacija u kojoj se upotrebljava i

99

mjesni govor moe isto tako biti eliminirana onoga dana kada lokalni govor,
ili neki vrlo bliski oblik, u oima onih koji ga upotrebljavaju stekne dovoljan
presti da bi okrenuo tok struje koja ide za tim da ga lii njegove autonomije
u korist opeg govora. Kakav flamanski govor sa sjevera Francuske ostaje
mjesni govor (patois) sve dotle dok se odrava samo zbog inercije onih koji
ga govore ; on postaje varijanta nizozemskog jezika kod onih koji svjesno
ele da on to bude. Ova razlika u stavu brzo e za sobom povui znatne raz
like u jezinom ponaanju govornika koji e stanovite rijei i stanovite oblike
izbjegavati a drugima davati prednost.

5- 1 0. Dnltveni uvjeti koji utjeu

na situaciju s mjesnim govorom
Termin patois ('mjesni govor) nema tonog ekvivalenta izvan francuskoga,
a to nas navodi da jezina situacija kakvu moemo utvrditi u Francuskoj
nema drugdje tonih ekvivalenata. To je situacija zemlje u kojoj nacionalni
(dravni) jezik odavna uiva znaajan presti a dosta se iroko nametnuo
da bi ga stanovnici iste pokrajine, ali iz malo udaljenijih sela, upotrebljavali
za sporazumijevanj e meu sobom radije nego lokalni govor koji se razli
kuje od okruga do okruga i, ak, od opme do opine. Kako se jezik ui prak
tinom primjenom, nacionalni (dravni) se jezik, u ovoj prilici francuski,
sve bolje i bolje zna. S druge strane, govornici gube priliku da usporeuju
svoje domae govore, pa razlike izmeu njih, na koje bi se mogli naviknuti
i koje bi se na koncu bile eliminirale, postaju znaajne prepreke komunika
ciji. Na kraju dolazi do toga da se upotreba mjesnog govora (patois) suava
na odnose meu ljudima iz istoga sela ili iz mjesta koja su praktiki susjedna.
Govornici mjesnog govora koji se opim jezikom slue gotovo jednako teno
kao i domaim govorom, od toga asa stjeu uvjerenje da .patois nema
nikakve praktine vrijednosti, pa ako ga i dalje po inerciji upotrebljavaju
obraajui se svojim suvremenicima, oni se navikavaj u da se obraaju svojoj
djeci, i uope svim mladima u selu, na francuskom.

5-1 1 . Dijalekta/ne situacije

U zemljama gdje je slubeni jezik svoj status stekao istom dosta nedavno,
a naroito ondje gdje su se dugo oitovali otpori centralnoj vlasti, lokalni
se govori i dalje upotrebljavaju na prilino prostranim podrujima i esto
u svim ivotnim okolnostima, izuzev odnose s dravnim vlastima. Oni se
govore u gradu kao i na selu, govori ih srednji sloj kao i obini puk. Cesto
se ak i piu. Unutar jednoga od ovakvih podruja koja se esto poklapaju
s pokrajinama, postoje osjetne jezine razlike, no govornici su na njih na
vikli, oni umiju na njih se ne obazirati, pa postoje izgledi da se s vremenom
ove razlike ublae u onoj mjeri u kojoj se situacija to smo je ovdje opisali
ustali. U tom se sluaju govori o dijalektu ili narjeju (fr. dialecte), a
razlike se meu pojedinim mjesnim govorima zanemaruju. Ovoga su tipa
dijalekti koji se po tradiciji priznaju u zemljama kao to je Njemaka i Ita
lija : postojao bi vapski dijalekt, bavarski dijalekt, pijemontski dijalekt,
sicilijanski dijalekt itd. Jasno je meutim da se dijalektalna situacija poput
one to smo je upravo opisali brzo moe izroditi u situaciju s ..patois ana-

1 00

lognu onoj kakvu smo zabiljeili u Francusko;. Za to je dovoljno da se s

napretkom dravnog j edinstva osjetno uvrsti poloaj slubenog jezika.
Nema naravno jasne granice izmeu dijalekta i mjesnih govora (patois) :
proces rastakanja koji na kraju krajeva dovodi do nestanka mjesnih govora,.
poinje u stvari im se neki vanjski jezini oblik nametne na tetu mjesnih
oblika. Nije sigurno da bi situacija u Gaskonji i u Pijemontu bila onoliko
razliita koliko bismo mogli oekivati prema otroj opreci to smo je ovdje
gore utvrdili izmeu Francuske i Italije.

5- 1 2. tDijalekt
prema &jeziku

tl

opoziciji

Treba u svakom sluaju dobro zapamtiti da u obinoj upotrebi termin di

jalekt, kada se primjenjuje na Italiju, Njemaku i druge zemlje Evrope,.
ukljuuje vrijednosni sud. Ovaj je sud, dakako, manje strog nego onaj to
ga pretpostavlja upotreba termina patois (mjesni govor) . No kakvi god
bili osjeaji to ih jedan Nijemac ili jedan Talijan pokazuje za svoj dijalekt,.
on ni pomislio ne bi da ga svrsta u isti rang s nacionalnim (dravnim) jezi
kom. Bavarski je doista njemaki, pijemontski je doista talijanski, ali postoji
jedan oblik njemakoga, jedan oblik talijanskoga koji nije dijaleku, nego
jezik. Ima Talijana i Nijemaca koji ne govore nikakav dijalekt, nego je
dino nacionalni jezik. Nije meutim rijetkost da se slubeni i zajedniki jezik
ne mijea ni s kojim lokalnim jezikom i da ga nijedan lan zajednice ne go
gori kao prvi jezik. Njegova j e upotreba ograniena na stanovite sluajeve u
kojima mjesni jezici (fr. vernaculaires) nisu doputeni. Mogue je da takav
jezik bude prije svega tradicionalni knjievni ili sveti jezik koji je slabo pri
lagoen najraznolikijim potrebama zajednice, kao to je to klasini arapski
u muslimanskim zemljama. To stvara uvjete za nastanak drugog zajednikog
jezika koji je bolje prilagoen svakodnevnim potrebama. Ondje gdje opi
jezik skuene upotrebe i neki domai govori stoje u bliskom srodstvu, go
vornici su obino svjesniji jedinstva cjeline negoli meusobnih razlika, pa
ih to navodi da oPi i domai lokalni jezik smatraju radije za dva stila istoga
jezika nego za dva razliita idioma.

5- 1 3. Dijalekti kao
raznovrsnosti jezika
Za rije dijalekt postoji i jedna posve razliita, upotreba, ona koja se upo
trebljava na primjer u Sjedinjenim Dravama gdje ovaj naziv oznaava svaki
lokalni oblik engleskoga, a da se pri tom dijalektima ne oponira kakav pre
poruljiviji oblik jezika. Svaki Amerikanac govori neki dijalekt, dijalekt
Bostona, New Yorka, Chicaga, ili, ako je mnogo putovao, neki hibridni
dijalekt, a da nikada nema osjeaj da govori to drugo nego ameriki engleski
u obliku koji je savreno prihvatljiv u svim ivotnim prilikama. Ova situ
acija podsjea na ono to se dogaa u Parizu i u gradskim centrima Francuske,
osim june, gdje postoje mnogobrojne raznovrsnosti francuskoga koje se u
ustima obrazovanih ljudi ine toliko prihvatljivima da ono to ih razlikuje
openito prolazi neprimijeeno. Ameriki dijalekti odgovaraju onome to
se zove lokalni francuski, a nikako francuskim mjesnim govorima (patois),.

1 01

ili njemakim odnosno talijanskim dijalektima koji su doista previe jedni

od drugih razliiti da bi omoguavali uzajamno razumijevanje od jednog
do drugog kraja nacionalnog teritorija. Ovakva upotreba ove rijei vrlo
dobro odgovara znaenju koje joj se daje kada se govori o grkim dijalektima
prije nego je nastala koine, tj. jezik koji se temeljio na govoru Atene i koji j e
druge grke govore sveo n a rang nenjegovanih domaih govora prije nego
to ih je, sve osim jednoga (lakonskoga, koji je preivio pod imenom ca
konski) , eliminirao. U VI. st. prije nae ere u Ateni se nije govorio grki,
nego atiki dijalekt, onako kao to su Tebanci govorili beocijski dijalekt
a Lakedemonjani lakonski dijalekt, a to vjerojatno nije onemoguavalo uza
jamno razumijevanje, barem ne u sredinjem dijelu grkoga svijeta.

5- 1 4 . DivergenCIja i konvergencija
.

Razmatranja koja prethode omoguavaju nam da naznaimo glavne etape

jednoga procesa koji se zacijelo, otkako je svojstven ljudima i otkako ljudi
govore, ponavljao u tisuama primjera. Ljudska skupina, ratoborna ili koja
se brzo mnoi, toliko iri svoje podruje da kontakti meu razliitim njezi
nim plemenima gube na uestalosti i na prisnosti. Time e biti izazvan
proces jezine diferencijacije koja e se sve vie produbljivati ako kontakti
meu razliitim plemenima jo vie oslabe i ako se uspostave novi kontakti
s plemenima drugih skupina. Doi e do dijalektalizacije prvobitnog jezika,
a ova e dijalektalizacija moi biti uzrokom posvemanjem nerazumijevanju
od jednog kraja do drugog. Ali kakvo pleme koje je agresivnije, plodnije,
inventivnije ili kultiviranije od svojih susjeda moi e im jednoga dana
nametnuti svoju politiku ili kulturnu hegemoniju. Njegov e se dijalekt
nametnuti kao slubeni ili knjievni jezik onoliko daleko koliko see njegova
hegemonija, i on e u to ime poeti istiskivati lokalne dijalekte, bilo pro
cesom konvergencije koja se provodi do potpunog stapanja ako su oni jo
slabo razliiti, bilo najjednostavnijim zamjenjivanjem. Nije reeno da e se
granice ove hegemonije poklapati s granicama prvotne ekspanzije skupine.
U stanovitim tokama one e ih prekoraiti i novi e jezik prekriti krajeve
gdje je lokalni govor posve drugaijeg podrijetla. U drugim e tokama ove
granice biti u povlaenju i stanoviti dijalekti nae skupine moi e se nai
integrirani u drugu naciju ili u drugu zonu kulturne ekspanzije u kojoj e
na kraju nestati.
Dijalektalizacija nije neminovna posljedica geografske ekspanzije. Jezin
diferencijaciju ne uzrokuje udaljenost sama po sebi, nego slabljenje kon
takata. Ako je poveanje udaljenosti kompenzirano poboljanjem komuni
kacija, j ezina e ponaanja ostati identina. Sve dok su bili potrebni tjedni
da bi se preao Atlantik, engleski u Engleskoj i engleski u Americi su se uda
ljavali. Zeljezniki vokabular razlikuje se i u naelu i u pojedinostima u
Velikoj Britaniji i u Sjedinjenim Dravama. Ali su uvjeti drugaiji u doba
kada treba svega nekoliko sati da stignemo iz New Yorka u London i kada
glas gotovo za tren prelazi Ocean ; tako danas prije primjeujemo konver
genciju (pribliavanje) nego divergenciju (udaljavanje). Ako jednoga dana
sovjetski graani na Mjesecu osnuju promatraku stanicu, nee biti nikakva
izgleda da se ruski ondje dijalektalizira, tako dugo dok odnosi sa Zemljom
ne budu prekinuti.

i
It

J....

1 02

5- 1 5. Kako tono odrediti

vrijednost termina .dijalekt
Za lingviste postoji nain da se ispravi dvoznanost rijei dijalekt. On se
sastoji u tome da se u svakom pojedinom sluaju za dotini govor tono
navede kojega je opeg jezika on divergentni proizvod. Tako emo u pa
njolskoj moi razlikovati takav panjolski dijalekt kao andaluzijski, koji, u
krajnjoj liniji, nije nita drugo nego provincijski oblik kastiljskoga, i takav
romanski dijalekt panjolske kao to je asturski, koji, u osnovi, predstavlja
lokalnu raznolikost latinskoga to je neko donesen na Poluotok. U Grkoj,
cakonski je protogrki dijalekt ; veina rumejskih (fr. romaiques) lokalnih
govora diferencijacije su koinea ; to se tie lokalnih oblika govora graanstva,
oni bi se mogli etiketirati kao dijalekti modernog gl'kog. Postoji na alost
mnogo sluajeva gdje nam je teko rekonstruirati proces diferencijacije pa
se za vapski i za bavarski moe rei da su njemaki dijalekti, a da to, razu
mije se, ne pretpostavlja da budu varijante suvremenog opeg njemakog
j ezika.

5- 1 6. Kreolski jezici

r '

Idiome koji se oznaavaju terminom kreolski govore potomci robova do

vedenih iz Mrike u Novi svijet i na otoke Indijskog oceana. Oni su morali
nastati iz posebnog procesa za koji se trudimo da mu u mislima rekonstru
iramo etape. Ali njihovo dananje ponaanje u odnosu prema kulturnom
jeziku, a oni se doimaju kao njegova osakaena i izobliena verzija, podsjea
na ponaanje dijalekata i mjesnih govora (patois). Situacija francuskog kre
olskog kakav je onaj na Dominiqueu, koji je domai idiom ljudima to kao
slubeni jezik imaju engleski, nalazi svoj obrat u Francuskoj gdje su nizozem
ski mjesni govori obiteljski govor ljudima koji francuski upotrebljavaju kao
nacionalni (dravni) jezik.

5-17. Drutveni dijalekti

Naziv .dijalekt upotrebljava se najee za jezine varijante s posebnim
vlastitim geografskim smjetajem. No nita nam ne stoji na putu da ga upo
trijebimo takoer za oznaavanje divergentnog jezinog ponaanja stanovi
tih drutvenih klasa. Ovdje je i opet dolo do opadanja uestalosti i pris
nosti dodira izmeu dvaju dijelova stanovnitva ; to je uzrokovalo proces
jezine diferencijacije, a njega koi samo minimum suradnje to ga pret
postavlja zajedniko prebivanje u istom gradu.

5-1 8. Govorni jezik i pisani jezik

Vjerovanje u jedinstvo i homogenost svakog nacionalnog jezika ima za po
sljedicu ne samo to to se zbog njega zaboravlja na raznolikost jezinih uvjeta
unutar granica svake drave, nego i to to nas, posve krivo, uvjerava da nuno
postoji identitet izmeu j ezika to ga jedan narod govori i onoga koji pie.

1 03

Kada se jedna jezina zajednica, do tada nepismena, upozna s pismom, ona

se s tim pismom upoznaje obino kako ono slui za kakav drugi jezik ; od
vojiti u ovakvu sluaju pismo i jezik zahtijeva takvu mo analize kakva u
poetku vrlo lako moe nedostajati, pa postoje izgledi da prvi govornici
koji se okuaju u pismu, uine to na nekom stranom jeziku. Dogaa se da se
takva situacija ustali i da obrazovani ljudi, koji i dalje govore svoj domai
idiom i nijedan drugi, znaju pisati samo strani jezik. Jezik koji se namee u
pisanoj uporabi u mnogim je sluajevima jezik kakve klasineCl knjievnosti
ili knjievnosti liturgijskih tekstova, kao latinski u Evropi do poetka suvre
mene epohe te sanskrt u Indiji i arapski jezik Korana u muslimanskim zem
ljama do naih dana. To dakako ne iskljuuje napore da se pie na domaim
idiomima : kada se radilo o tome da se dopre do ireg opinstva koje ne bi
obuhvaalo samo klerike, u srednjem se vijeku, pored latinskoga, pisalo
francuski, engleski, njemaki.

5- 1 9.

Drugi jezik ili drugi stil?

Ima razloga da razlikujemo sluaj kada je pisani jezik neki drugi j ezik, a
ne domai idiom, od sluaja gdje se pisani j ezik shvaa j ednostavno kao
drugi stil. No jasno rjeenje nije uvijek lako nai. Kada se pisani jezik moe
prepoznati kao prethodno stanje obina govora, teko je objektivno tono
odrediti stupanj diferencijacije koji omoguava da se govori o dva j ezika
umjesto o dva stila. Smijemo li rei da su se klerici VIII. stoljea, koji su go
vorili romanski, sluili u svojim spisima (na latinskom, ali kakvom latin
skom !) arhaizirajuim stilom svojega vlastitog jezika, ili su ovisno o prilikama
upotrebljavali jedan jezik, lokalni romanski, i drugi jezik, latinski ? Ili,
da uzmemo suvremeni primjer, u koji okvir svrstati uzajamne odnose iz
meu govornog arapskog, jezika novinstva i jezika Korana u Egiptu? Jasno
da je postojanje iste etikete (romane loqui, arapski), sve u svemu, poka
zatelj da se iza raznolikosti uvijek osjea jedinstvo, i mono sredstvo kako
bi se odralo uvjerenje da su razilaenja prije stilistike negoli fundamentalne
naravi. Moda bi se moglo rei da e se jedinstvo odrati dok se razliiti
jezini oblici osjeaju kao komplementarni, da svaka ivotna prilika zahti
jeva takav i takav oblik i ni jedan drugi, pa da, prema tome, govornik nikad
nije doveden pred izbor. To to postoje vrlo raznoliki stilovi govornog j e
zika i pisanog jezika, koji ostavljaju dojam o neprekinutoj irokoj lepezi,
moe, naravno, samo pojaati dojam jedinstva. To je upravo ono to imamo
u dananjoj Francuskoj, a to pridonosi tome da se zastru znatne razlike
izmeu slubenog jezika i jezika neusiljena razgovora. Izmeu pisanog ob
lika koji poznaje passe simple (sorist) kao vrijeme pripovijedanja, koji upit
nost oznaava s pomou inverzije subjekta i koji kao nenaglaenu zamje
nicu prvog lica plurala poznaje samo nous, i na drugoj strani svakodnevnog
i oputenog govora gdje se pria pripovijeda u prezentu, gdje se pitanje
oznaava kao takvo s pomou uzlazne intonacije ili s pomou est-ce que,
gdje nous parlons (odlazimo(c) postaje on se lrOlle itd., postoje meustilovi
koji odbacuju passe simple, ali koji kao varijantu poznaju upitnu inverziju
(veuX-lU? hoe li ?) i za prvo lice plurala uvaju nenaglaeno nous i isklju
ujui on ili pak ga uvaju zajedno s njim.

1 04

5-20. Govorni oblik

pisani oblik istog jezika

Uza sve to ne treba zaboraviti da se opozicija izmeu tradicionalnog knji

evnog jezika i svakodnevnog govora nikako ne mijea sa mnogo otrijom
opozicijom koja postoji izmeu primarnog govornog (glasovnog) oblika i
sekundarnog pisanog (grafikog) oblika. Govorni oblik est-ce que poznaje
pisani oblik podjednako kao i usmeni, a passe simple (aorisu) ils divorerent
oni progutae(l jednako se izgovara kao to se i pie. Dogaa se meutim
da se kolebamo o nainu pisanja kakve razgovorne rijei kao IpagajI nered
(pagaye, pagaie ili pagaille) ili o izgovoru knjievne rijei kao pust"llanime
'plaljiv ( [piizilanim], ili krivo [piizijanim]) ili transi proet ([trazi],
ili zastarjelo [trasi]). U engleskom su esti sluajevi kada se ne zna ba tono
kako izgovoriti rije kojoj se zna pisani oblik : u toku obrane jedne diserta
cije o grafiji u kineskom, pokazalo se da se lanovi jedne amerike komisije
za doktorat nisu sloili ni u vezi s mjestom akcenta u rijei ideogram ideo
gram(C, ni u vezi s kvalitetom prvih dvaju vokala ove rijei.

5-2 1 . Govorni francuski

i pisani francuski
U francuskom su razlike izmeu naina pisanja (grafije) i izgovora (fonije)
takve naravi da se bez pretjerivanja moe rei da se struktura pisanog je
zika ne podudara sa strukturom govornog jezika. U jednoj se plural redovito
obiljeava dodavanjem -s imenici i, sekundarno, pojavama slaganja ; u dru
goj se on izraava prvenstveno s pomou izmjena oblika koje zahvaaju
determinante imenice (fle(z)1 mjesto Ill, Ila/ ; Ide(z)1 mjesto lre/, I tinI) Ova
su razilaenja, razumije se, jo upadljivija ako se posluimo razlikama u
inventaru oblika izmeu svakodnevnog jezika i knjievnog jezika (odsut
nost passe simpiea i imperfekta konjunktiva u govornom jeziku). Gramatika
francuskoga koja bi se zasnivala iskljuivo na govornom jeziku u njegovu
glasovnom obliku, pokazivala bi strukturu koja bi se duboko razlikovala od
strukture to je pruaju klasine gramatike koje vode rauna samo o tradi
cionalnom jeziku u njegovu pisanom obliku. U takvoj bi se gramatici go
vorilo na primjer o razliitim konjugacijama, ali bi se u njoj isticala razlika
izmeu glagola sa samo jednom osnovom (npr. Idon-/ ,dati.) i glagola s
promjenljivim osnovama (npr. lfini- finis-I zavriti : lfini fini-ral ali lfinis-o
finis-iol ; Ise- sav- so-I Iznati : lil seI, Inu sav-oI, lil so-raf). Osjeaj jedinstva
francuskog jezika i preko ovih razilaenja, moe se odrati u stvari samo po
cijenu dugog drila koji djetetu omoguava da sintagmu lizeml, koju izgo
vara otkako zna govoriti, dovede u .vezu s grafikim oblikom ils aiment 'oni
vole., koji zacijelo dosta vjerno reproducira slijed fonerna i monerna to su
se upotrebljavali prije kojih tisuu godina.

5-22. Posebna uvjetovanost

knjievnih upotreba
Moemo aliti stvarno stanje koje primorava mlade govornike francuskog
jezika da ovome drilu posvete duge sate. koji bi se mogli upotrijebiti za stje1 05

canje stvarnije plodnijih sposobnosti. Cinjenica je da francuski nain pi

sanja, koji razmjerno dosta dobro omoguava strancu da pronae izgovor
neke rijei kojoj poznaje pisani oblik, izuzetno mnogo zahtijeva od onih
koji su jezik nauili izgovarati prije nego su ga nauili itati i pisati. Ali treba
da budemo naistu s tim da j e posve normalno da se uspostavljaju razlike
izmeu govorne uporabe i pisane uporabe. Budui da pismo vrlo nesavr
eno reproducira intonacije glasa, obino se istie kako nije nita udno
to se zauzvrat uvode neka dodatna utonjenja. Razlikovanje homonima u
pisanju, toliko esto u francuskom pravopisu, nalazi u tome stanovito oprav
danje. No to je samo jedan aspekt temeljne razlike izmeu uvjeta u kojima
se, openito, odvija uporaba govora i knjievna djelatnost. U obinu ivotu
govor esto samo tumai situaciju ; u govoru moemo dakle sebi dopustiti
eliptike obrate : par ici ! (ovuda !) u hodniku podzemne eljeznice, uz
pokret rukom ; quelle tAte ! (kakva glava !), la-bas ! (ondje !) itd. Govor
je omiljelo podruje zamjenica prvog i drugog lica i, openito uzevi, rijei
ili sintagmi koje, poput ici ovdje, hier juer ili demain sutra, dobivaju
konkretno znaenje samo u odnosu na situaciju u kojoj su izgovorene. Ne
sumnjivo nije rijetkost da se u govoru smjestimo izvan situacije u kojoj s e
nalaze sugovornici : ogovaranje, koje s e n e smatra nuno knjievnom dj e
lamou, esto pretpostavlja jezino ponaanje koje nije ukotvljeno u posebnu
situaciju u kojoj se odvija razgovor. Moglo bi se uostalom rei da upotreba
jezika neovisno o svakovrsnim prilikama predstavlja ideal, jer se samo u tom
sluaju komunikacija uspostavlja s pomou strogo jezinih sredstava. No dok
govor vrlo rijetko moe posve izmaknuti utjecaju promjenljivih sluajnosti
dane situacije, kada se pisac nae pred neispisanom stranicom, on je uvijek
nuno osuen na to da pribjegne ovom idealu, j er on ne moe predvidjeti
sve okolnosti u kojima e njegova poruka biti izruena. Razmjene pisama
valja naravno ostaviti po strani jer one, u naelu, ne idu za uopavanjem i ne
pretendiraju na trajnost, a to je nuno pieva elja. Ovdje valja podsjetiti
da je usmena knjievnost realnost koja je prethodila pisanoj knjievnosti
kakva je nama bliska, a da nam poveavanje broja strojeva za reproducira
nje govora moe dopustiti da predvidimo preporod usmenog sastavljanja
djela kao i njihovo prenoenje glasovnim putem. Ali onoliko koliko ova
usmena knjievnost ostane strogo jezina, i ukoliko ne bude popraena ni
bukom ni svjetlosnim projekcijama kojima je svrha da obnove situaciju,
mi u njoj nalazimo lingvistiki ideal komunikacij e koja se uspostavlja s po
mou arbitrarnih znakova. Unoenje nelingvistikih elemenata poput boje
govornikova glasa, kao i vanost koju mogu dobiti emfatiki elementi te
nediskretni elementi melodijske krivulje, udaljit e nas uza sve to od onog
lingvistikog ideala to ga predstavlja grafiko biljeenje iskljuivo relevant
nih obiljeja iskaza.

5-23.

Sabiri i tpidini

Do sada smo nastojali raznolikost sociolingvistikih situacija ilustrirati samo

unutar takvih podruja kojima postojanje opeg j ezika daje stanovito j e
dinstvo. Sada emo se pozabaviti situacijom kada pojedinac ili skupina po
jedinaca nastoji uspostaviti kontakte izvan podruja vlastitog opeg jezika.
Ako takav pojedinac (ili skupina pojedinaca) eli uspostaviti j ezinu komu
nikaciju - kao to je i vjerojatno - s onima na koje nailazi, on e morati
ili uvjeriti te ljude da naue njegov jezik ili pak sam nauiti j ezik tih ljudi.

1 06

No ipak nije iskljueno da se elja za komunikacijom oituje i na jednoj i

na drugoj strani, da svaka od dviju skupina koje se nau zajedno uini napor
kako bi identificirala ono to kae druga i oponaala je to je bolje mogue.
Iz ovih e nastojanja nastati mijeani jezik koji e svaka od dviju skupina
biti sklona poistovjeivati, manje ili vie, s jezikom druge skupine, a on e
se u stvari nalaziti na pola puta izmeu njih. Za sve one koji ga upotreblja
vaju ovaj e idiom biti pomoni jezik (fr. langue d'appoint), sa slabo ocrta
nom strukturom, s leksikom koji je ogranien na one potrebe radi kojih je
nastao i koje mu omoguavaju da preivi. Takvim pomalo turim sredstvima
komunikacije esto se daje ime sabira (fr. sabirs), po imenu jezika koji je
dugo cvjetao u lukama Sredozemlja a koji je poznat takoder i pod nazivom
lingua franca. Sabiri se nuno ne ograniavaju samo na korisnike iz redova
dviju etnikih skupina, nego mogu - kao neko i sama lingua franca - slu
iti kao jezini posrednik svim narodima koji obitavaju u odreenoj geo
grafskoj zoni. Puki izraz macache bono, koji je posuen iz sjevernoafrikog
sabira, dobro ilustrira mijeanost ovoga idioma : macache je iskrivljeni oblik
arapskoga ma kan Ii Inerna, to nije. (fr. Ice n'est pas.), a bono neka vrsta
zajednikog nazivnika za romanske oblike rijei dobar (fr. bon). Medu mi
jeanim jezicima ovoga tipa treba takoder spomenuti argon inuk (eng.
chinook) kojim su se u XIX. stoljeu sluili ameriki Indijanci sa sjeverne
obale Pacifika u svojim kontaktima kako od jednog do drugog plemena tako
i s traperima koji su govorili francuski ili engleski. Prostorno i vremenski
blii. russenorsk (Irusko-norveki.), koji je nastao iz kontakata izmeu rus
kih i norvekih ribara na obalama Sjevernog ledenog oceana, imao je kratko
trajno postojanje ali je dosta dobro opisan, a to je odlian primjer za mije
ani idiom ijem su nastanku pridonijela, priblino podjednako, dva savr
eno poznata jezika.
Nema otre granice izmeu sabira i onoga to se obino naziva pidinima
(eng. pidgins), premda ovi drugi imaju rjenik koji je, u biti, posuen samo
iz jednog jezika, iz engleskoga. Pidin u pravom smislu rijei i njemu srodni
idiomi na Pacifiku su u stvari igrali - i igraju jo uvijek - istu onakvu
ulogu kakvu je neko imala lingua franca u sredozemnom bazenu. Svi pidi
ni, uostalom, imaju barem tragove utjecaja i drugih jezika osim engles
koga : posvuda nailazimo na rije savvy Iznati., koja je oigledno romanskog
podrijetla (isp. sabi,'), i koju automatski upotrebljava jednojezini anglofon
kada se trudi da ga razumije kakav stranac. Jezik petit negre je priblini
francuski ekvivalent pidina, a upotrebljava se, kao i pidini, u svojstvu
pomonog jezika pri kontaktima izmeu ljudi koji govore raznim jezicima.

5-Z4. Razlika izmedu sabira

!ueolskih jezika

z:

Sa sinkronijskog stajalita kreolski su jezici neto sasvim drugo jer njih, u

svim ivotnim prilikama i bez posezanja za bilo kojim drugim idiomom,
govore kompaktne skupine govornika. Moe se doista pretpostaviti da su
se oni, jednako kao pidin i petit negre, poeli govoriti u svojstvu pomonih
jezika, i da su u krajevima kao to su Antili kamo je trgovina robljem dovodila
robove razliitog podrijetla, pa prema tome i vrlo raznolikih jezika, na kraju
zamijenili afrike jezike u svim njihovim upotrebama. Budui da su se oni
morali nametnuti prilikom dodira meu ljudima afrikog podrijetla i budui
1 07

da su Evropljani mislili da dobro postupaju ako se pri obraanju Crncima

slue sabirom, neemo se zauditi ako u strukturi razliitih kreolskih jezika bio njihov rjenik engleski, francuski, panjolski, nizozemski ili portugalski otkrijemo mnotvo zajednikih obiljeja koja vie podsjeaju na Afriku nego
na Evropu. Kreolski nita u samoj njegovoj jezinoj strukturi, u naelu, ne
diskvalificira da postane kulturnim jezikom. No sve dotle dok se kreolski
osjea i identificira kao iskvaren oblik kakva velikog civilizacijskog jezika,
njegov se status ne razlikuje od statusa mjesnih govora (fr. patois) u metro
polama.

5-25. Pojedinac koji se

naslanio tl inozemstvu
Pojedinac (ili mala skupina) koji odlazi u inozemstvo ili se onamo iseli ope
nito e imati oiglednih koristi ako to je bre i to je bolje mogue naui
jezik zemlje u koju odlazi, jer nikako ne moe oekivati da e stanovnike
dotine zemlje primorati da naue njegov jezik. On e ovoj obavezi izbjei
jedino ako u stranoj zemlji nae dovoljno znaajne skupine svojih zemljaka
u koje bi se mogao uklopiti. U velikim gradovima Sjedinjenih Drava esto
se susreu starice koje su ve godinatJ)a ondje nastanjene a ne znaju ni rijei
engleski. Ovisno o dobi kada je doao u novu zemlju, ovisno o stupnju svoje
kulture i inteligencije i ovisno o sredini u kojoj ivi, useljenik e se ili uspi
jevati kako-tako sporazumijevati, ili pak e na kraju, na ope zadovoljstvo,
govoriti taj novi jezik kao to ga govore domai ljudi. Svoj prvi jezik on moe
ili potpuno zaboraviti ili pak se i dalje njime sluiti, ali na kraju s manje la
koe nego svojim drugim jezikom, ili pak prvi jezik uvijek zadrava kao
jedini u kojem se osjea doista lagodno.
Ako isti pojedinac (ili ista mala skupina) upotrebljava, bilo kao prvi, bilo kao
kasnije steeni jezik, kakav idiom velikog prestia a prihodi mu omogua
vaju da svuda pomalo unajmljuje usluge ljudi koji tim idiomom govore, on
nee biti prinuen, ma koliko ga daleko odvela putovanja, nauiti ni jedan
domai jezik. Englez moe cio ivot provesti po hotelima na Azurnoj obali
:a da ne progovori ni rijei francuski.
Sluaj kada se neka skupina pojavi uz silu i u novoj se zemlji nastani po
pravu osvajaa, moe u poetku stvoriti takvu sociolingvistiku situaciju koja
se od situacije to smo je upravo razmotrili razlikuje gotovo samo po stupnju.
No na dugu stazu, tj . nakon vie generacija, obino e se uspostaviti, kako se
tini, komunikacija izmeu pokorenih i osvajaa, a kada se stvori jezino
jedinstvo, faktori kulture i broja govornika prevagnut e nad poetnom
vojnikom nadmoi : rimsko osvojenje Galije imalo je za posljedicu jezinu
romanizaciju zemlje, dok je franako osvojenje uspjelo germanizirati samo
sjeverne i istone rubove teritorija.

5-26. Uenje stranih jezika

.l\1eu jezinim kontaktima neemo zaboraviti one koji se uspostavljaj u
indirektno, posredstvom knjievnosti. Kontakt se u ovom sluaju moe
odvijati u toku vremena ako knjievnost koja se prouava nadivi jezinu
1 08

zajednicu u ijem se krilu rascvala. Uenje kakva stranog jezika, ivog ili
koji je kao govorni jezik nestao, moe u stanovitim sluajevima biti insti
tucionalizirano, i smatra se da ga svi mladi ljudi odreene drutvene klase
moraju svladati. Obrazovani ljudi i specijalisti svih redova ponukani su u
dananjem svijetu da naue itati, ako ve ne govoriti, vie jezika. Lako mo
emo shvatiti kako strani jezik to su ga nauile i koji upotrebljavaju naj
utjecajnije klase jedne nacije, moe prestati biti stranim jezikom i postati
zajednikim jezikom koji e na kraju, dijalektalizacijom i drobljenjem, istis
nuti raniji nacionalni jezik. To se zacijelo dogodilo u Galiji poevi od prvog
stoljea nae ere.

5-27. &Materinskiq, jezik, dvojezini

i jednojezini govornici
U svim sluajevima koje smo do sada promotrili pojavljuju se dvojezine
(bilingvne) ili viejezine (plurilingvne) situacije. Paljivo ispitivanje ovih
razliitih sluajeva omoguava nam da odbacimo naivno shvaanje prema
kojem bi postojala jako dobro definirana situacija zvana .bilingvizam ili
.dvojezinost ; to bi bila situacija kada se isti pojedinac jednako savreno
slui sa dva jezika, a ona ne bi imala nita zajedniko sa situacijom kada
pojedinac, kadto i vrlo teno, govori jedan ili vie jezika razliitih od prvog
nauenog jezika koji se zove materinski. Ovdje valja istaknuti stanovit
broj injenica iz iskustva i ujedno odbaciti nekoliko predrasuda koje su se
u XIX. stoljeu pod utjecajem romantizma nametnule jednojezinom gra
anstvu velikih evropskih nacija. Prvi naueni jezik nije nuno jezik majke,
nego moe biti jezik slugu ili bilo koje druge osobe koja je u stalnom dodiru
s djetetom. Taj prvi jezik nije neizbjeno onaj to e ga pojedinac govoriti
s najveom lakoom kad odraste : petogodinje dijete za etiri mjeseca Illoe
usvojiti drugi jezik i postati nesposobno da na prvom jeziku bilo to kae
ili na njemu razumije i jednu rije. Milijuni mladia i djevojaka irom svi
jeta naue sluiti se novim jezikom sigurnije i tonije nego idiomom koji
su iskljuivo upotrebljavali u toku djetinjstva, bilo da je takav idiom mjesni
govor, dijalekt ili nacionalni jezik. Sto ovaj prvi idiom ostaje za govornika
korisniji i to u njegovim oima uiva vei presti, jasno j e da e to manje
biti u opasnosti da izblijedi i da se iskvari, a ini se da se usvajanje drugog
j ezika odvija to sporije i to manje savreno to se prvi bolje odrava. Dok
oba jezika ostaju u nadmetanju, normalno je da se svaki od njih, radije i s
vie sigurnosti nego onaj drugi, upotrebljava u danim situacijama : moe
se dogoditi da lijenik ljubitelj glazbe bude praktiki nesposoban o glazbi
razgovarati na jeziku koji je jedini na kojem umije obavljati svoj posao. Sto
se pak tie onih na koje obino mislimo kada kaemo .dvojezian, .bilingvan,
tj . na osobe koje su u toku ranog djetinjstva usporedo nauile dva jezika,
potrebni su dosta iznimni stjecaji okolnosti da bi se kod njih oba idioma
zadrala na razini koja se pribliava ranopravnosti, pa u tom sluaju gotovo
nuno nailazimo na preferencijalne upotrebe to smo ih spomenuli gore
vie. Kriterij savrenstva (.perfektnosti.) nema nikakva znaenja : u svim
jezinim zajednicama ima unilingva koji upotrebljavaju oblike to se vrlo
openito smatraju nepravilnima. Jednojezini govornik ne govori savreno
(perfektno), nego na zadovoljstvo neposredne okoline koja zna za njegovu
pripadnost skupini. Taj se kriterij ne bi ba mogao, barem ne istodobno,
upotrijebiti za sve jezike to ih govori viejezini subjekt, jer je nuno po-

1 09

trebno stanovito vrijeme da bi za nj smatrali da se uklopio u kakvu drutvenu

skupinu.
U stvari, s jedne strane postoje ljudi koji za sve jezine komunikacije upo
trebljavaju uvijek istu fonoloku strukturu, istu morfologiju, istu sintaksu,
ak isti leksik : to su unilingvi ili jednojezini subjekti. Jednojezini govor
nik uiva stanovite slobode koje mu prua struktura njegova jezika : on moe
upotrebljavati razliite stilove. Ve prema sugovorniku i prema prilikama,
on e u francuskom rei Monsieur votre pere vient-il? (..Dolazi li vd gospo
din otac?) ili Il vient, ton pere? (..Tvoj otac dolazi ?). S druge strane ima ljudi
koji su kadri - uspjenije ili manje uspjeno - od jedne do druge poruke
posve mijenjati kOd, upotrebljavati drugu fonologiju i drugu sintaksu. To
su bilingvi ili dvojezini subjekti, odnosno, ako raspolau s vie od dva koda,
plurilingvi ili viejezini subjekti, bez obzira na stupanj savrenstva koji
dostiu u vladanju svakim od idioma.

5-28.

Interferenetia

Za lingvista se ovdje postavlja pitanje u kojoj mjeri bilingvni govornik us

pijeva odrati razliitima, u svim njihovim detaljima, obje jezine strukture
kojima se naizmjence slui. Znakovi svakog jezika tvore u naelu strukturu
sui generis, tj. oni se oponiraju jedni prema drugima na poseban nain, tako
da od jednog jezika do drugog nema tone semantike podudarnosti. Me
utim bi1ingv koji govori francuski i engleski, zacijelo mora biti svjestan da
u velikoj veini sluajeva ondje gdje u jednom jeziku kae chien (..pas) mora
u drugom rei dog. To ga moe navesti da potpuno poistovjeti chien i dog
tako da sve situacije, sve injenice iz iskustva koje u jednom od registara
izazivaju dog u drugome izazivaju chien ; to dovodi na primjer do toga da se
chien-chaud [dosl. ..vrui pas.] upotrebljava po uzoru na eng. hot-dog da bi
se oznaila hrenovka u pecivu. Odatle, na stanovit nain, proizlazi jedinica
s jednim jedinim oznaenim (..pas) i dva oznaitelja (fiel i lebg/). Na planu
druge artikulacije esto se dogaa da bi1ingv poistovjeti jednu pojavu iz
jednog jezika i jednu pojavu drugog jezika i da ih artikulira na identian na
in ; mnogi englesko-panjolski bilingvi u Sjedinjenim Dravama poisto
vjeuju englesko Ihl sa panjolskim jota, kojemu izgovor varira izmeu [h]
i [x], tako da njihova realizacija engleskoga have ..imati varira od [h rev]
do [x rev]. Ovakve semantike i glasovne identifikacije nesumnjivo nisu au
tomatske pa ih obrazovani bilingvi uspijevaju izbjegavati. No one su toliko
ekonomine pa zbog toga i toliko prirodne da se samo zahvaljujui stalnom
nastojanju da i jednu i drugu strukturu ouva netaknutima bilingv moe
nadati da e ih iskljuiti iz svoga jezinog ponaanja. Postoji u stvari samo
nekoliko virtuoa koji su kadri sluiti se sa dva ili sa vie od dva jezika a
da se kod njih nikada ne dogaaju pojave to ih oznaavamo imenom je
zine interferencije (fr. interference linguistique). Interferencija se oituje
na svim planovima jezika u kontaktu i u svim stupnjevima. Na podruju
leksika njome e osim proirivanja znaenja ili upotrebe (isp. ovdje gore
proirivanje upotrebe rijei chien) biti odreeno jednostavno posuivanje
znaka (primjeri : living-room, film, gag, star, western), zatim kalk, tj. kombina
cija dvaju postojeih znakova po stranome uzoru (primjeri : fin de semaine
p" uzoru na eng. week-end, autoroute ..autocesta, njem. A utobahn po uzoru
na tal. autostrada), pa priblini kalk (primjeri : gratte-etel .. neboder za sky110

-scraper, kanadski francuski 'lJivoir dnevna soba prema engleskom li'lJing-room) i sugerirani ekvivalent [primjer : recentni francuski nazi v (salle de)
sejour, koji se upotrebljava kao ekvivalent za living-room] . U svim slua
jevima to smo ih upravo naveli radi se o pojavama interferencije koje su u
jeziku u koji se posuuje gotovo ustaljene, tj . dolaze u upotrebi kod uni
lingva, i nisu vie oitovanje pojedinanog jezinog ponaanja kao to je to
upotreba solver za resoudre rijeiti. u govoru jednog francusko-engleskog
bilingva. Ali upotreba il esc suppose (sortir) za il semble (qu'il sortira) ini
se (da e on izai)., koja je kalkirana prema engleskom he's supposed (to go
out) ali potvrena kod uni1ingva, dobro pokazuje proces koji vodi od inter
ferencije kod bilingva do prihvaanja u drutvu.
Na glasovnom podruju, vidjeli smo, interferncija moe dovesti do toga
da se proiri polje varijacija kojega fonerna (eng. Ihl kojemu se varijacije
proteu od [b] do [x]). Ali kada se dva razliita fonerna jednog jezika stope
po uzoru na drugi jezik, ona podjednako moe zahvatiti i sustav : neki en
glesko-panjolski bilingvi kod kojih fonem Iyl u panjolskom varira od [j ]
do [dj] i [d] (yo ja se ovisno o sluajevima izgovara [jo], [djo] ili [do])
brkaju i u engleskom foneme Iyl i 11,1 (realizirano [d]), pa se rijei kao yet
jo i jec mlaz, i jedna i druga bez razlike, izgovaraju [jet], [djet], [det].
Do interferencija u sintaksi dolazi naroito esto u jezicima koji se zovu je
zici sa slobodnim redom rijei, tj . gdje determinante predikata karakteri
ziraju specifini funkcionalni monemi, po uzoru na jezike s tzv. ustaljenim
redom rijei, tj . takve gdje funkciju sintagmi vrlo esto obiljeava njihov
poloaj u iskazu. Francusko-ruskog bi1ingva nita ne spreava da svoje ruske
akuzative automatski smjesti u one poloaje to ih u francuskom zahtijevaju
dopune direktnog objekta, jer identifikacija funkcija nee time biti pogoena.
Ali e ruski s kojim se ovako postupa postati neobino ukoen. Primijetit
emo da se isti bilingv ne bi sintaktikim slobodama ruskoga mogao okoris
titi u francuskom jer ovdje ne dovode do mijeanja funkcija. to se tie
izraavanja funkcija, interferencije e se manje oitovati u transferu monerna
iz jednog jezika u drugi, iako i toga ima (francusko a koje je preuzeto u vie
evropskih jezika u sintagmama tipa livre a dix francs knjiga po deset fra
naka), a vie u pojavi kalkova (upotreba ac, koji je obini ekvivalent za fr.
a, za oznaivanje cijene u engleskom : books ac a dollar each knjige svaka
po dolar). Rei, kako se to esto govorilo, da se pojave morfoloke strukture
ne posuuju ili da se ne posuuju mnogo, jednostavno znai konstatirati
da je, kad je prinuen analizirati kakav amalgam, bilingv zbunjen jednako
onoliko koliko bi bio i unilingv, i da iz jednog jezika u drugi on prenosi samo
moneme koji su formalno dobro razgranieni.

5-29. Interferencija pokriva

sve pojave posudivanja
Svako uporno nastojanje da se puke posuenice razlikuju od uenih posu
enica - tako to bismo prve poistovjetili s interferencijama izmeu suvre
menih jezinih zajednica a druge s preuzimanjem leksikih jedinica iz sta
rih jezika koji se, u razliite svrhe, upotrebljavaju zajedno s don:::lima dovelo bi do iskrivljavanja injenica. Povijest tako razliitih francuskih ri
jei kao to su hair mrziti, ange aneo., sucre eer<c, cat/ser govoriti ;
uzrokovati, fraction frakcija ; razlomak., theorie teorija, abeille pela,
111

redingote -redingott, rail -tranica pretpostavlja bilingvizam i interferen

ciju, ili tonije, dvojezine situacije i razdoblja interferencije razliita od
onih to ih treba pretpostaviti za samo raanje francuskog jezika, kada je
stanovnitvo galskog jezika iz sredinjeg dijela sjeverne polovice esterokuta
to ga tvori dananja Francuska, u toku nekoliko stoljea uz svoj domai
keltski govor nauilo govoriti i latinski. Sve ovo upuuje na vanost pojava
jezinog kontakta kada elimo prikazati kako se jezici mijenjaju u vremenu.

112

Poglavlje

6.\

Razvoj jeziki

I.

Drultvena promjena
i jezina promjena

6- 1 . U svakom asti
svaki se jezik mijenja
za Francuza je dovoljno da preleti Pjesan o Rolandu (La Chanson de Ro
land) ili, da ne idemo tako daleko u proAlost, da Rabelaisa ili Montaignea ita u
izvornom tekstu, pa da se uvjeri kako se jezici u toku vremena mijenjaju.
Unato tome, nikome se ne ini da bi se jezik kojim on govori mijenjao u
toku njegova ivota, ili da se razliiti narataji koji ive zajedno ne bi izra
avali na jedinstven nain. Sve pridonosi tome da se kod j ezinih subje
kata stvori uvjerenje o nepromjenlj ivosti i homogenosti idioma kojim se
slue : i postojanost pisanog oblika jezika, i konzervativnost slubenog i
knjievnog jezika, i nesposobnost subjekata da se sjete kako su govorili prije
deset ili dvadeset godina. Osim toga, u njihovu je interesu, naravno, da
ne primjeuju ono to bi moglo usporiti razumijevanje poruke, i da ne vode
rauna ni o jednoj razlici koja to razumijevanje ne spreava. J a izgovaram
age Idob, doba sa [a], a moj sugovornik u toj rijei izgovara [a ] ; ako me
upita Quel age avez-vous? (IKoliko vam je godina ?), ja u smjesta shvatiti
njegovo pitanje, i uope neu imati vremena primijetiti da on age izgovara
drugaije nego ja.
Uza sve to, neosporno j e da se svaki jezik u svakom asu mijenja. Dovoljno
je da promatramo pojedinosti u nj egovu funkcioniranju pa da u njemu ot
krijemo razne procese koji ga, gledano dugorono, mogu uiniti neprepo
znadjivim. Sve se u jeziku moe mijenjati : oblik i vrijednost monema, tj .
morfologija i leksik ; poredak monema, drugaije reeno sintaksa ; priroda
upotrebe i uvjeti za upotrebu razlikovnih jedinica, tj . fonologija. Nastaju
novi fonemi, nove rijei, nove konstrukcije, dok stare jedinice i stari obrati
gube na estoi i padaju u zaborav. To se dogaa a da se govornicima ni
kada ne uini da bi jezik kojim oni govore i koji se govori oko njih ikada
prestao biti identian sa samim sobom.
Da bismo pojednostavnili analizu, pretpostavit emo da je jezik koji se raz
vija jezik strogo jednojezine i savreno homogene zajednice, u tom smislu
to bi razlike koje bi se u njemu mogle utvrditi odgovarale samo uzastopnim
etapama iste upotrebe a ne upotrebama koje se Il1eu sobom nadmeu. To,
naravno, jedva odgovara stvarnosti koju moemo promatrati, na primjer u
sluaju francuskoga kakav se govori u Parizu, gdje se prepleu svakovrsni
utjecaji i gdje jedna uz drugu postoje upotrebe drutveno i geografski raz
nolika podrijetla. Onako kao to smo to uinili ranije u vezi s opisom jezika,

113

morat emo dakle i ovdje zanemariti takve varijacije i pretpostaviti homoge

nost koja e se oitovati samo u vrlo izuzetnim sluajevima.

6-2. Leksike i sintaktike inovacije

Za poetak moemo poi od toga da razvoj jednog jezika OVISI o razvoju
komunikacijskih potreba skupine koja njime govori. Razumije se da je raz
voj tih potreba u izravnom odnosu s intelektualnim, drutvenim i ekonom
skim razvojem dotine skupine. To je oigledno kada je rije o razvoju leksika :
pojava novih potronih dobara dovodi do nastanka novih imenovanja ; sve
izrazitija i vea podjela rada ima za posljedicu stvaranje novih naziva koji
odgovaraju novim funkcijama i novim tehnikama. To ide pod ruku s gublje
njem naziva koji oznaavaju naputene predmete i tehnike.
Davanje imena novim predmetima ili novim tehnikama samo posve iznimno
dovodi izravno do nastanka novih monema, osim, naravno, ako se nazivi ne
posude iz kakva drugog jezika, a tu emo mogunost za sada zanemariti.
Govornici najee postupaju tako to jedan ve postojei monem, ili sku
pinu monema, poblie oznae (specificiraju) s pomou jednog ili vie mo
nema koji su u dotinom jeziku isto tako naslijeeni : chemin "pUlt, chemin
de fer ..eljeznica. [dos!. "eljezni put], chemin de fer mitropolitain ..(parika)
gradska (podzemna) eljeznica. [dos!. ..prijestolnika eljeznica.]. Ovdje se
oigledno radi samo o posebnom aspektu takve temeljne jezine pojave
kao to je prva artikulacija, prema kojoj se neko specifino iskustvo artiku
lira na linearni slijed manje specifinih i polivalentnih elemenata. To znai
da potreba za oznaivanjem novih predmeta ili novih iskustava nee dovesti
samo do proirivanja leksika, nego u prvom redu do vee sloenosti iskaza.
Kad su ljudi ugledali brod Denisa Papina, mogli su rei ovaj brod ide na
paru. (fr. ..ce bateau marche a la vapeur.), kombinirajui ve postojee mo
neme prema tradicionalnoj shemi. No im takva naprava postane sastavnim
dijelom svakodnevnog ivota, nee biti dovoljno samo konstatirati moguu
spregu izmeu pare i kretanja po vodi, nego emo morati moi obiljeiti
odnose to se uspostavljaju izmeu nove naprave i drugih realnosti koje se
mogu promatrati. Morat emo dakle moi rei : ..Brod koji ide na paru . . .
(fr. ..Le bateau qui marche a la vapeur . . . II) , ili .. Brod na paru . . . (fr. ..Le bateau
a vapeur. . . ), da bismo na kraju, nesumnjivo, doli do Parobrod. . . (fr.
Le vapeur . . .). Naravno da su profinjeni sintaktiki postupci, kao odnosna
reenica ili atributna upotreba pridjeva, stariji od parnog stroja, ali pret
hodna ilustracija upuuje na to kako su oni mogli nastati pod pritiskom teh
nikih potreba. Usporedba meu indoevropskim jezicima pokazuje da je
odnosna reenica nastala relativno kasno, sinkronijsko pak promatranje
upuuje na to da se takav tip ekspanzije kao to su zavisne reenice namet
nuo, u nekim zajednicama, samo pod pritiskom novih potreba to ih sa so
bom donosi zapadna kultura.

6-3.

Nastanak novih funkctja

Usporedo s tim kako se poveava sloenost ljudskih odnosa, i mi otrije

uoavamo raznolikost odnosa meu razliitim elementima iskustva. To e
dovesti do stvaranja novih jezinih sredstava s pomou kojih ove odnose

114

treba oznaiti, tj. pojavit e se nove funkcije. Novi oznaivai funkcija (pri
jedlozi, veznici, prijedloni ili vezniki izrazi) tvore se od autonomnih ele
menata. To mogu biti autonomni monemi (engleski up u he went up .on
se uspeot, up he went, koji se upotrebljava kao funkcional u up the hm .uz
brijeg.) ili autonomne sintagme (francuski sans egard [pour] .bez obzira
(na).). U jezicima gdje su se tradicionalni funkcionalni monemi amalgami
rali s modalnostima i postali nedjeljivi od elemenata iju funkciju oznaa
vaju (fleksijski jezici), novi oznaivai funkcije (esto potpuno neovisni ne
kadanji prilozi) dobivaju originalno formalno ponaanje. Nema sumnje
da se stanovite funkcije mogu jo zadugo oznaavati kombinacijom slobod
nog funkcionala i amalgamiranog funkcionala (lat. in urbem .gradec, in urbe
.u gradu., njem. in die Stadt ju grad., in der Stadt .u gradu.) ; no razvoj
e ii za tim da ukloni amalgamirani funkcional a dotinu razliku prenese
na predikat (fr. il entre dans la ville .on ulazi u gradec, il erre dans la ville .on
luta po gradu) ili pak na slobodni funkcional (eng. inco the city 'u grad,
in the city .u gradu).

6-4. Jedino e unutarnja uzronost

zanimati lingvista
Ono to smo upravo rekli o izraavanju funkcija, vrijedi kao ilustracija za
reperkusije to ih, dugorono, na strukturu jezika imaju promjene drutvene
strukture. Vano je zabiljeiti da nastanak i irenje novih funkcionalnih
monerna s posebnim formalnim ponaanjem postaje izvorom neravnotee,
a ona e se moi razrijeiti potpunim uklanjanjem jednog sredinjeg obi
ljeja tradicionalne strukture ; no da bi ono bilo potpuno uklonjeno, bit e
potrebna stoljea, ak tisuljea. To znai da se jezine posljedice neke drut
vene promjene poinju osjeati istom nakon stanovitog vremena, da one do
laze u sukob s inovacijama to ih sa sobom donose nove etape u razvoju
drutva i da one nuno s njima moraju uspostaviti stanovit modus vivendi.
A taj modus vivendi je sama bit strukture jezika u svakom asu njegova raz
voja. To drugim rijeima znai da je na temelju reorganizacija drutvene
strukture i izmjena komunikacijskih potreba koje iz njih proizlaze, vrlo
teko tono utvrditi uzroke jezinim promjenama. Kada su jednom priznali
odluujui utjecaj drutvene strukture na strukturu jezika, lingvisti e imati
izgleda da dosegnu stanovitu metodoloku strogost jedino onda ako svoja
istraivanja ogranie na dosta maleno razdoblje u razvoju jednog jezika i
ako se zadovolje time da u samom jeziku otkrivaju tragove vanjskih utjecaja
te da biljee lanane reakcije to su ih takvi utjecaji mogli izazvati, a da ne
pokuavaju doprijeti do predjezinih karika u lancu uzronosti. Neka obi
ljeja jezika koji prouavamo nuno emo morati smatrati datostima kojih
bi se postojanje moglo objasniti samo s pomou neprovjerljivih hipoteza.
Pravi e se predmet lingvistikog istraivanja ovdje dakle sastojati u prou
avanju konflikata koji postoje unutar jezika u okviru stalnih potreba ljudskih
bia koja se meu sobom sporazumijevaju s pomou jezika.

115

II.

Ekonomija jezika

6-5. Nalelo manjeg napora

J ezini se razvoj moe shvatiti kao razvoj kojim upI1lvlja stalna antinomija
izmedu ovjekovih komunikacijskih potreba i njegove tenje da svoju men
talnu i fiziku aktivnost svede na minimum. Kao i drugdje, i ovdje je ljud
sko ponaanje podvrgnuto zakonu manjeg napora prema kojemu ovjek
ulae samo onoliko napora koliko je potrebno da tako doe do cilja to ga je
pred sebe postavio. Na to bismo mogli prigovoriti da ljudska djelamost
openito i jezina djelatnost posebno mogu biti same sebi ciljem, mogu biti
igra : brbljanje je esto vjeba, bez ikakve posebne svrhe, koja ne tei stvarno
za komunikacijom, nego za nekom vrstom duhovnog zajednitva (fr. com
munion), a to je vrlo razliito. No to ne znai da jezinim razvojem ne bi
vladao zakon manjeg napora. Igra moe zadovoljiti igraa u stvari jedino
onda ako on potuje njezina pravila, a za jezik su pravila ona to ih propisuju
komunikacijske upotrebe jezinog sredstva.
Na svakoj etapi razvoja uspostavlja se ravnotea izmedu potreba komuni
kacije koje zahtijevaju sve brojnije, sve specifinije jedinice, od kojih bi
svaka dolazila manje esto u iskazima, i ovjekove inercije koja tjera na upo
trebu ogranienog broja jedinica s openitijom vrijednou i eom upo
trebom.

6-6. Simagmalska ekonomija

i paradigmalska ekonomija
Da bismo doskoili nedostatku specifinosti jednoga termina, postoji, na
ravno, i drugo sredstvo nego da ga zamijenimo. Kakav dosta openit naziv
moe se specificirati tako to mu dodamo drugi naziv, koji je i sam dosta
openita znaenja : machine st1'oj_ i laver prati_ jesu, i jedan i drugi, nazivi
sa irokom sferom upotrebe, ali je machine ci laver stroj za pranje. jako dobro
definiran predmet. Da bi uspjeli udovoljiti svojim komunikacijskim po
trebama, ljudi e dakle moi birati izmeu poveanja broja jedinica u sis
temu (domaica e, na primjer, moi govoriti o svom stroju Bendix) ili po
veanja broja jedinica koje se upotrebljavaju u govornom lancu (tada e
domaica rei ..moj stroj za pranje.). U prvom emo sluaju imati sintag
matsku ekonomiju. Jedan monem mjesto triju, dva sloga i est fonema u
/bediks/ mjesto pet slogova i deset fonema u /m8inalave/. U drugom emo
sluaju imati paradigmatsku ekonomiju, jer emo tako izbjei dodavanje
nove jedinice popisu onih imenica koje govornik mora pamtiti i izmedu
kojih mora birati dok govori. Konaan izbor izmedu jednog ili drugog rje
enja bit e, u naelu, odreden uestalou upotrebe. Ako se predmet o
kojem je rije spominje s velikom frekvencijom, bit e ekonominije uzeti
kratku oznaku, ak i onda ako se time memorija jo vie optereuje. Ako se,
naprotiv, dotini predmet rijetko spominje posebno, bit e ekonominije
da se pamenje ne optereuje i da se zadri dugi oblik. Naravno, i drugi se
faktori upleu u igru. U primjeru kojim smo se gore posluili, Bendix je,
u usporedbi sa suparnikim dugim oblikom, u slabijem poloaju zato to
116

oznauje samo strojeve jedne stanovite marke, i to e neka druga domaica

govoriti o svom stroju Laden ili Conord. Kratka oznaka, koja se sastoji od
samo jednog monema, u mnogim je sluajevima skraeni oblik duge oznake,
bez obzira na njezinu etimologiju (cine ili cinema kino za cinhnatographe
kinematograf, metro metro za chemin de fer metropolitain), i to j e dovoljno
da u nekoj tradicionalistikoj zajednici sprijei da ona bude openito pri
hvaena.
Ekonomijom jednog jezika moemo nazvati upravo ovo stalno traenje rav
notee izmeu proturjenih potreba to ih treba zadovoljiti, izmeu komu
nikacijskih potreba s jedne strane te inercije memorije i artikulacijske iner
cije s druge strane, a ove dvije- posljednje nalaze se u stalnom sukobu. Dje
lovanje svih ovih imbenika ograniavaju razni tabui koj i nastoje imobili
zirati jezik pa odbacuju svaku previe oiglednu inovaciju.

6-7. Samo komunikacija oblikuje jezzk

Da bismo mogli shvatiti kako se i zato jezIcI mijenJaJu, mi moramo biti
svjesni toga da svaki iskaz i svaki fragment iskaza zahtijevaju od govornika
odreen utroak mentalne i fizike energije. Ovaj se utroak moe uiniti
beznaajnim svakome onome tko ga pokuava promatrati na sebi samu,
u obinim prilikama ivota, kada taj utroak uravnoteuje elja za sporazu
mijevanjem ili za izraavanjem. Ali stanje velikog umora otkriva ak i naj
razgovorljivijoj osobi da izbor prave rijei i odgovarajueg fonema pa, to
vie, i najobinija upotreba govornih organa, vrlo osjetno poveavaju osje
aj umora. Ima trenutaka kada ne nalazimo prave rijei, zatim trenutaka
kada prevladava pravi fiziki umor i kada govor zbog nedovoljne diferen
cijacije uzastopnih fonerna postaje nejasan.
Pojedinac rado pristaje na ovaj utroak energije da bi zadovoljio svoje ko
munikacijske potrebe. Kao to znamo razliite su potrebe to ih on zadovo
ljava upotrebom jezika. No sve te potrebe pretpostavljaju uporabu takva
jezika kojega su osobine odreene time to se on upotrebljava u komuni
kacijske svrhe. Jezik je orue ija nam organizacija otkriva da se u toku vre
mena on oblikovao tako da bi zadovoljio ove komunikacijske ciljeve i da se
upravo njegovim iskoritavanjem u ove svrhe j ami stalno odravanje nje
gova funkcioniranja. Komunikacijske upotrebe jezika morat e, dakle, pri
vui nau panju ako elimo otkriti uvjetovanost jezinih promjena. Zato
ono to konstatiramo i to uzmognemo formulirati nee nuno vrijediti za
one jezine iskaze kojima cilj nije komunikacija. Ali emo ove posljednje
dobrovoljno zanemariti jer oni oponaaju komunikacijske iskaze i ne pruaju
nita to u njima ne bismo mogli nai. Drugim rijeima, obiljeja koja bismo
mogli utvrditi u nekomunikacijskim iskazima jesu ista ona obiljeja koja
susreemo u pravim porukama. Ali dok u ovim posljednjima njih stalno i
tono odreuje i kontrolira potreba da se prenese poruka, dotle im je u vie
ili manje prikrivenim oblicima solilokvija jedino jamstvo integriteta elja
da se to bolje odigra komedija komunikacij e.
Kada smo ovo rekli, moemo pretpostaviti da e energija koja se utroi u
jezine svrhe teiti tome da bude proporcionalna s masom prenesene oba
vijesti (informacije). Izrazit emo to j ednostavnije i izravnije ako kaemo
da se mi, kada govormo zato da bi nas drugi razumjeli, napreemo samo

117

onoliko koliko se ini da je dovoljno da bi ono to smo rekli doseglo svoj

cilj.

6-8. Redundancija
Ako ih shvatimo doslovno, ini se da ove tvrdnje podrazumijevaju da u
jeziku ne bi moglo postojati nita to ne bi davalo tono odreen obol ko
munikaciji i da svaki element iskaza, da bi se proizveo, zahtijeva napor koji
je strogo proporcionalan s funkcijom koju dotini element obavlja. Iako je
kao ope naelo opravdano, sve je ovo, u stvari, nespojivo s okolnostima
u kojima se odvija komunikacijska djelatnost. Jezine se razmjene odvijaju
gotovo stalno u uvjetima koji su daleko od toga da budu idealni : posve je
iznimno da se ostvaruju u apsolutnoj tiini ; obino se rijei izmjenjuju na
pozadini od raznih umova, nejasne buke, tektanja motora, uma mora ili
vjetra, u najboljem sluaju cvrkuta ptica i umova od ivotinja. Cesto se
takoer dogaa da sluateljeva panja bude podijeljena izmeu poruke koju
mu nastojimo prenijeti i njegovih osobnih preokupacija. Zato normalna
jezina poruka ne moe biti telegrafska ili minimalna. Rijei su rijetko
onoliko kratke koliko bi mogle biti kad bi svaki fonem pouzdano i u svim
sluajevima obavljao svoju razlikovnu funkciju : ak izvan svakog konteksta,
rijei diccionnaire (rjenik4C) nije uope potreban dio -nnaire da bi se ona
razlikovala od svih drugih rijei francuskog jezika. Cini se da bi strogo shva
ena ekonomija morala zahtijevati da se ne sluimo rijeima od tri ili od vie
nego tri fonema prije nego smo iskoristili sve kombinacije od dva fonema.
Tako u francuskom, gdje su rijei koje se sastoje od dva fonema posebno
mnogobrojne, na osamnaest teoretski moguih kombinacija konsonant + / re/
upotrebljava se samo jedna, i to (q) jeun (na)tate. Praktike potrebe ko
munikacije zahtijevaju dakle da jezini oblik bude stalno i na svim razinama
obilato redundantan ili zalihostan (fr. redondant).
Ova redundancija, koja je nuna da bi se jezik mogao primjenjivati, jednako
je tako nuna djetetu kada mu valja usvojiti upotrebu jezika njegove okoline.
Nema sumnje da je dijete ponukano da stanovite glasove povezuje sa sta
novitim injenicama iz iskustva, na primjer glasove [val] (u francuskom) s
percepcijom ivotinje konj, i tako ono dobro naui osnove jezika. Ali . nije
rijetkost da ono neke rijei usvoji tako to ih identificira u nizovima kon
teksta koji na kraju, za njega, tono razgranie znaenje naziva. Iz usta ko
jega od starije brae ut e ..Mama, gladan sam ; daj mi kruha s maslacem
(fr. Maman, j'ai faim ; donne-moi une tartine) ; od oca : ..Gladan sam ; kada
emo sjesti za stol? (fr. 'J'ai faim ; quand nous mettons-nous il table ? ) ;
o kunoj maki : ..Ona j e gladna ; daj joj iznutrice (fr. ,u a faim ; donne-Iui
du mou4C). Svi su ovi iskazi redundantni (zalihosni) po tome to kod subjekta
dvaput oznaavaju elju za uzimanjem hrane, i upravo ova redundancija
omoguava mladom svjedoku da identificira rije gladan (u fr. faim "glad(c,
u izrazu koji znai doslovce ..imam glad). To isto vrijedi i za odrasla ovjeka
kada naie na novu rije, bilo u svome, bilo u stranom jeziku. Rjeniki
lanak, koji je u takvu sluaju zadnje utoite, nije napokon nita drugo nego
sistematska redundancija : ..Rudiral... Qui croit dans les decombres (Ru
deral.. . Koji raste na razvalinama.).
Temeljna potreba da se ova redundancija odri jedan je od faktora koji ne
smijemo previdjeti kada prouavamo uvjete jezinog razvoja. Kako god
118

ilo, odravanjem stanovite ravnotee izmedu utroene energije i prenesene

obavijesti odreduju se u velikoj mjeri smjer i pojedinosti ovoga razvoja.

m.

Informacija, frekvencija
i cijena

6-9. TeDnja informacije i lingvist

Inenjeri telekomunikacija pronali su kako proraunati prenesene koliine
informacije (obavijesti) kada smo jednom ve odredili broj jedinica sistema
i vjerojatnost svake od tih jedinica. U svojim naporima da smanje trokove
prenoenja poruka, oni su izmjerili cijenu* informacije ovisno o sistemu
znakova koji se upotrebljava : Morseovo pismo, obina abeceda (21) jedinica),
brojke ( 1 0 jedinica), binarni sustav (2 jedinice). Konstante to su ih tako
uspjeli izdvojiti predstavljaju izravan interes za lingvista. Ali se za rjea
vanje problema to ih postavlja jezini razvoj rijetko mogu jednostavno pri
mijeniti formule koje su izradili inenjeri. Inenjeri telekomunikacija po
stiu rigoroznost u stvari tako to podatke pojednostavnjuju u skladu sa
svojim potrebama. Tako se ..cijena kotanja jedne rijei proraunava ovisno
o broju slova to ih sadrava njezin pisani oblik ili ovisno o broju fonema od
kojih se ona sastoji. Drugim rijeima, za svaku se pojedinu minimalnu je
dinicu, slovo ili fonem, smatra da joj je cijena ista kao i svakoj drugoj . To
stoji, nesumnjivo, vrlo blizu stvarnim uvjetima stanovitih prenoenja oba
vijesti, ali ne moe vrijediti za uobiajene uvjete u kojima se odvijaju gra
fike i fonike upotrebe jezika : ako poistovjetimo, kao to se i doputa, cijenu
s energijom, ne bismo mogli tvrditi da rukom pisano e i f imaju istu cijenu.
Sto se pak fonerna tie, koji nas izravno zanimaju, moemo se zapitati kako
emo moi izmjeriti i usporediti srednju energiju to je zahtijeva izgovor
jedinice lal i izgovor If/. Moemo u najboljem sluaju pretpostaviti da iz
govor rijei larl (..kola ; tenk) zahtijeva u prosjeku vie energije nego izgovor
rijei Ial (..maka), tj. dodatni fonem, uz pretpostavku da je sve drugo isto,
zahtijeva dodatni utroak energije.
To to pri ovakvim okolnostima lingvist od onoga to nauava teorija infor
macije (obavijesna teorija) mora upamtiti svodi se u velikoj mjeri na za
kljuke zdrava razuma. Valja naznaiti i ilustrirati kako je i u kojem smislu
variranje stanovitih faktora kadro izazvati variranje drugih elemenata. Te
su varijable broj (fr . nombre) jedinica izmeu kojih na nekoj toki iskaza
govornik bira, vjerojatnost (fr. probabilite) pojavljivanja jedinica koja se
svodi na njihovu frekvenciju ili estou (fr. frequence), cijena (fr. cOla)

Rijeju cijena prevodimo francusku rije co ut, ne trudei se da u hrvatskom izrazimo tono
znaenje tOno Ito se plaa ili Ito se mora platiti :za odredenu uslugu ili odredenu robu-,
a Ito bi se u nUoj kurentnoj trgovakoj i ekonomskoj terminologiji reklo .ajena kotanjat.
To inimo i zato Ito u francuskoj lingvistiko; terminologiji ne postoji terminoloka opo
zicija izmedu - inae sinonima - cout i prix.

119

svake jedinice, koja osim energije to je potrebna za njezinu realizaciju sa

drava ono to bi se moglo nazvati trokovima uskladitenja (fr. frais d'emma
gasinage) u memoriji, i napokon informacija ili obavijest (fr. infor
mation) koju donosi svaka jedinica.

6- 1 0. Obavijest ili infm'macija

Informaciju (obavijest) donosi sve ono to dovodi, iskljuujui stanovite
mogunosti, do smanjenja neizvjesnosti. Ako ujem lil a p . . . I, Ipl samo po
sebi nema znaenja, ali ono donosi informaciju (obavijest) u tom smislu to
iskljuuje najrazliitije mogue iskaze, kao il a donni (IOn je dao.), il a bouge
(IOn se pomaknuo.) . Ako krnjemu iskazu dodam IrI Uil a pr . . . /), neizvjes
nost je opet smanjena jer su iskljueni iskazi il a paye ..platio je, il a pousse
gurnuo je4 itd., a to pokazuje da IrI nosi informaciju. Obavijest nije dakle
svojstvo znaenja, jer u njoj sudjeluju i takve neznaenjske jedinice kao
Ipl i IrI

J edinica informacije definira se kao koliina informacije to je prua jedna

jedinica sistema koji se sastoji od dvije takve jedinice iste vjerojatnosti. Ako
u nekom kontekstu mogu dolaziti samo da (fr. ou,) i ne (fr. non), i da u tom
kontekstu da i ne budu podjednako vjerojatni, upotreba da ili upotreba ne
daje koliinu informacije koja je jednaka jedinici. Mi ovdje ne pripisujemo
obavijesnu vrijednost uzastopnim fonemima u da i u ne, jer smo pretpo
stavili da su mogui samo da i ne, i da prema tome I . . . al u da i I . . . el u ne ne
donose poruci nita to ne bi bilo sadrano u Id . . . 1 i u In . . . I. Moe se dogo
diti da informacija koja se donosi bude u ovom sluaju vitalna, tj . visoke
kvalitete, ali gledajui kvantitativno ona je jednaka 1 ; mi mjerimo koliinu
a ne kvalitetu informacije.
Ako su situacija i kontekst unaprijed uvjerili sluatelja da e odgovor biti
jasno je da e obavijest to je donosi da biti jednaka nuli, jer je on znao
(ili je mislio da zna) da e ono to bude uo biti da. Ako on od samog poetka
smatra da da ima vie izgleda da se pojavi nego ne, informacija to je do
nosi da nee vie biti jednaka nuli, ali e ona biti nia od obavijesti koju
bi nosilo da da su po njegovoj procjeni izgledi izmeu da i ne bili jednaki,
tj . ona e biti nia od jedinice informacije. Drugim rijeima, to vie oeku
jemo stanovitu reakciju, to je dotina reakcija manje informativna. U pri
povijedanju gdje ispred svake reenice automatski dolazi ..et pu is alors
(i onda.), taj segment nema nikakve obavijesne vrijednosti.

da,

Ako sada pretpostavimo da umjesto dva mogua odgovora, da i ne, imadnemo

etiri odgovora koji su svi podjednako vjerojatni, kada ujemo jedan od njih,
to e donijeti vie informacije nego da je govornikov izbor, kao u naem
prvom primjeru, bio ogranien na dva. Pretpostavimo na primjer da su
mjesto da i ne dvije jedinice u ovom sluaju bile (na) desno (fr. a droite), i
(na) lijevo (fr. a gauche), a da etiri odgovora to ih trenutano razmatramo
budu na sjeveru (fr. au nm'd), na istoku (fr . a l'est), na jugu (fr. au sud), na
zapadu (fr. a l 'ouest). Ako se traenje mora ravnati prema oekivanom od
govoru, shvatljivo je da je odgovor poput na jug (au sud) informativniji
(obavjesniji) nego (na) lijevo (a gauche) jer on traganja ograniava na e
tvrtinu obzora, dok bi ih (na) lijevo ograniilo samo na polovicu. Odgovor
koji bi nam omoguio da biramo izmeu osam jedinica kao sjever (fr. nord),
sjeveroistok (fr. nord-est), istok (fr. est) itd., i opet e za polovicu smanjiti

1 20

tragaevu neizvjesnost jer e ograniiti njegov sektor od 900 na 450, pa e

prema tome, u odnosu na ono to smo maloprije pretpostavili, udvostruiti
informaciju. Saeto reeno, to su jedinice nekog sistema brojnije, to svaka
od njih donosi veu koliinu obavijesti. Lake je, naravno, upamtiti i upo
trebljavati skuen sustav kao da-ne, desno-lijevo nego iri sustav poput sje
ver, sjeveroistok itd. Ve u skladu s razliitim potrebama zajednica i skupina,
dat e se prednost skuenim slabo obavijesnim sustavima, ali koji su jeftini,
ili pak sustavima s mnogobrojnim jedinicama, koji su jako informativni,
ali skupi kako za koritenje tako i za uskladitenje. Zabiljeit emo da infor
macijsko bogatstvo jednog sustava ovisi o dva obiljeja koja idu ruku pod
ruku : visok broj jedinica i vrijednost svake jedinice koja raste s tim brojem.

6- 1 1 . Vjerojatnost i frekvencija
U stvarnosti se dogaa posve rijetko da razliite jedinice jednog sistema budu
jednako vjerojatne u danoj situaciji ili na odreenoj toki iskaza. U kakvoj
posebnoj situaciji prije emo oekivati ne nego da ; u odnosu na stranu s
koje dolazi vjetar, na nekom emo mjestu oekivati prije zapad nego istok,
jug ili sjever. Ovo je oigledno kada se misli na kontekste koji omoguavaju
iri izbor : iza segmenta il a plante un .. (posadio je ), u naim je klimatskim
uvjetima pommier (jabuku) vjerojatnije nego baobab (baobab(C) ; nakon po
etka reenice koji tako slabo specificira kao j'ai rencontre un. . . (susreo
sam. . . ) rije ami (prijatelj) ima vie izgleda da se pojavi nego dinosaure
(dinosaur). Rijei pommier jabuka i ami prijatelj, koje su ovdje mnogo
vjerojatnije nego baobab i dinosaure, donose zbog toga mnogo slabiju infor
maciju.
.

...

U praksi bi bilo teko i od male koristi pokuati odrediti vjerojatnost jezinih

jedinica u danom kontekstu i u posebnoj situaciji. Zato se zadovoljavamo
time da odredimo vjerojatnost svake jedinice u ukupnosti razliitih kon
teksta gdje ona dolazi, tj . da izraunamo njezinu relativnu frekvenciju u
jeziku ili u jezinoj upotrebi koju proraunavamo. Ako u skupu tekstova,
koje smo izabrali kao potpuno reprezentativne, tisuu puta naemo rije
ami prijatelj. a jedanput rije dinosaure, rei emo, naravno, da je ami ti
suu puta ee nego dinosaure. Zakljuit emo da neka jedinica (rije, mo
nem, fonem) donosi to manje informacije to se ee pojavljuje.

6- 1 2. Frekvencija i cijena
Ako je vjerojatno nemogue apsolutno tono odrediti srednju energiju po
trebnu za proizvodnju takve i takve jezine jedinice, vrijedno je vidjeti u
kojem se smislu i kojim ritmom mijenja utroak energije dok se mijenja
informacija. Najprije jednu jedinicu prve artikulacije, u praksi neku rije
kao dinosaure, moemo zamisliti kao nerazloivu cjelinu. Ako je gledamo
pod ovim kutom, primjeujemo da ovdje imamo posla s luksuznom jedini
com koju pamenje mora uskladititi jednako onako kao i estu rije poput
ami, a njezina je upotreba neizmjerno ogranienija. Ako pretpostavimo
da je memorijski napor za obje rijei jednak a da omjer izmedu njihovih
frekvencija bude l naprama l 000, svaka upotreba rijei dinosaure zahtijevat
e isti napor kao tisuu uporaba rijei ami. Ne treba ni rei da se ovdje uope
1 21

ne radi o tonim omjerima, nego o jednostavnoj orijentaciji. To automatski,

kao to smo vidjeli, nalazi kompenzaciju u velikoj informaciji rijei dino
saure koja je u izravnom odnosu s njezinom rijetkou. Ali ne treba zaboraviti
da pamenje moe odgovoriti zaboravom ako se ne plaaju trokovi uskla
ditenja.
Ako sada rije promatramo kao oznaitelj sastavljen od uzastopnih fonerna,
moe se dopustiti da njezina cijena ovisi o broju fonema od kojih se ona
sastoji : fdinozor/ sa 7 fonema skuplji je nego fami/ sa tri fonerna.
Pri ovakvim se okolnostima oekuje da este rijei budu u prosjeku krae
od rijei koje su rjee, a upravo se to da i statistiki potvrditi. Odnosom
izmeu sedam fonema u dinosawe prema tri u ami dobro se ilustrira odnos
izmeu frekvencije rijei i mase njezina oblika. Naravno, odnos 7 naprama
3 neto je sasvim drugo nego obrat odnosa 1 000 naprama 1 , koji smo mi,
bez ikakve sumnje dosta nasumce, postavili kao onaj kojim se oznaava
frekvencija dviju rijei koje se usporeuju. Ovi bi odnosi bili istoga reda
jedino onda kada bi jezik raspolagao samo jednim fonemom koji bi stajao
u opoziciji jedino prema svojoj odsutnosti. U tom bismo sluaju nalazili
samo jednu rije s fonemom a, samo jednu rije sa dva fonerna aa, i tako
dalje. U stvari, svaki normalan jezik raspolae s nekoliko desetaka fonerna
meu kojima se bira najprije prvi fonem rijei, zatim drugi, i tako dalje.
Da bismo stvari pojednostavnili, pretpOstavimo da svih 36 fonema jednog
jezika mogu dolaziti u bilo kojem poloaju, tj . da svi inventari razlikovnih
jedinica budu identini. U takvu bismo jeziku mogli imati 36 rijei od jed
l 296 rijei od dva fonema, 36 x 36 x 36 ( =
nog fonema, 36 x 36
= 363)
46 656 rijei od tri fonema, 36 x 36 x 36 X 36 ( = 3 64) =
1 679 6 1 6 rijei od etiri fonema, tj . dovoljno da bi se zadovoljili i oni s
najveim Zahtjevima. Jezina je zbilja drugaija ; izbor na svakoj toki go
vornog lanca ne vri se izmeu 36 fonerna jezika, nego se bira samo izmeu
dijela ove brojke, na primjer izmeu vokalskih fonema uz iskljuenje konso
nantskih fonema i obratno. S druge strane treba voditi rauna o nunoj
redundanciji svih poruka, a to znai da e neki jezik imati rijei od etiri i
vie fonema, a da nikada ne iskoristi sve mogue kombinacije od tri fonerna.
Sada si ipak moemo objasniti da nerazmjeru od l prema l 000 u frekven
ciji moe odgovarati nerazmjer od 7 prema 3 u broju uzastopnih fonema,
jer nita u fonolokoj strukturi francuskoga ne bi jeziku moglo smetati da
za rijei s frekvencijom niom od frekvencije rijei dinosaure imadne oblik
s manje od est fonerna.
=

6- 1 3. Labavost odnosa izmedu

frekvencije i cijene
Ono to od svega ovoga valja upamtiti da bismo shvatili jezinu dinamiku
svodi se na ove konstatacije : postoji konstantan i obrnuto proporcionalan
odnos izmeu frekvencije jedne jedinice i informacije koju ona donosi, tj .,
u stanovitom smislu, njezine efikasnosti ; nastoji se uspostaviti konstantan
i obrnuto proporcionalan odnos izmeu frekvencije jedne jedinice i njezine
cijene, tj. energije koja se mora utroiti za svako koritenje tom jedinicom.
Potkrepu ovim dvjema konstatacijama nalazimo u tome to svaka izmjena
frekvencije jedne jedinice dovodi do promjene njezine efikasnosti i omogu
ava da se predvidi izmjena njezina oblika. Ovo posljednje mogue je samo
1 22

dugorono jer stvarne okolnosti u kojima jezici funkcioniraju nastoje za

koiti evoluciju.

6- 1 4. Frekvencija i oblik

leksiku

Frekvencija neke jezine jedinice moe se poveati pod izravnim pritiskom

potreba drutva. To naroito vrijedi za jedinice koje se zovu leksikima,
ali se jednako tako moe primije"niti i na gramatike moneme : radiofonijske
emisije vrlo mnogo upotrebljavaju funkcional depuis (iz) (On nous com
munique depuis Londres Iz Londona nam javljaju . . . ) a to je moralo pro
mijeniti frekvenciju ove j edinice u opem govoru. U drugim sluajevima
poveanje frekvencije neke jedinice stoji u vezi s razvojem strukture koja
vrlo esto, vidjeli smo, odraava unutranju predodreenost koja se samo
vrlo izdaleka vezuje uz drutvene pojave. Bit e onda dovoljno da lingvist
naznai na koji nain poveanje frekvencije proistjee iz neke openitije
j ezine pojave.
. . .

Kada se frekvencija jedne jedinice poveava, njezin se oblik nastoji smanjiti.

To podjednako vrijedi za minimalnu kao i za opseniju jedinicu, za razli
kovnu kao i za znaenjsku jedinicu, jer nije nuno da neka jedinica sudje
luje u znaenju da bi donosila obavijest.
Kraenje leksikih oblika kojima raste frekvencija dobro je potvreno. Kada
je u Parizu trebalo prokopati podzemne putove za javni gradski prijevoz,
govorilo se o izgradnji chemin de fer metropolitain (eljeznica glavnog
grada.), a ta oznaka sadrava etiri monerna i osamnaest uzastopnih fonerna.
Danas, kada je za vie milijuna Pariana ovo prijevozno sredstvo postalo
zbilja dva puta na dan, ono se gotovo openito oznaava s pomou jednog
jedinog monerna od pet fonema metro (metro). Ovaj primjer ilustrira dva
postupka kraenja to ih treba razlikovati : najprije skraivanje odbaciva
njem nespecifinih elemenata (ovdje chemin de fer eljeznica), ime se
dobiva metropolitain [dosI. prijestolnika.] ; s druge strane rezanje u ivo,
nakon ega preostaje samo odrezani komadi metro koji prije nije bio zna
enjski. U historijskoj lingvistici i tradicionalnoj etimologiji dobro je po
tvrena samo prva metoda. Rije kao to je armensko kogi maslac, koja
po svom obliku doslovno znai od krave, kravlji, po svemu je sudei spe
cifini ostatak neke sintagme poput masnoa od krave, kravlja masnoa.
Drugi je postupak jedino sredstvo u dananjim kulturnim jezicima gdje se
novi izumi oznaavaju s pomou dosta dugih uenih termina. U klasinim
j ezicima iz kojih se preuzimaju njihovi elementi ove rijei imaju deskrip
tivnu vrijednost i mogu se razlagati na sastavne dijelove; ali za prosjenog
govornika, koji e ravnoteu izmeu frekvencije i cijene moi uspostaviti
samo ako potkresuj e bez obzira na etimologiju koju i ne poznaje, ove su
rijei monolitne i ne doputaju analizu. Kraenja s pomou takvih odsije
canja (metro) ili sigliranjem (S N e F za Societe Nationale des Chemi1'ls de
Fer Nacionalno eljezniko drutvo) protiv kojih se bune jezini istunci,
u francuskom, moda vie nego igdje drugdje u dananjoj Evropi, potjeu
otuda to se leksika ekspanzija ostvaruje najee s pomou posuenih
elemenata. Ona proizlaze iz neminovne potrebe da se oblik svede na opseg
koji odgovara njegovoj frekvenciji, tj., u stvari, njegovu informacijskom
sadraju.

1 23

Ravnotea izmedu estoe i cijene moe se uspostaviti isto tako i zamje

njivanjem neke duge rijei kraom rijei, na primjer patron ..gazda ili con
tremaitre "poslovoa, majstor s pomou singe [dost. ..majmun]. Osoba koja
nosi ime sa vie od dva sloga ima vie izgleda, ako sve drugo ostaje isto, da
dobije nadimak. U ovom procesu, osim potrebe za informacijskom ravno
teom, sudjeluju, nesumnjivo, i drugi faktori, ali ti drugi faktori nisu nuno
bitni.

6- 1 5.

Frekvencija

i oblik

gramatici

Povijest zavretka -s za nominativ singulara u indoevropskim jezicima i

ono to se moe odgonetnuti o njegovoj prethistoriji, dobro ilustriraju ana
logne odnose u sluaju jednog elementa koji izmie izravnom pritisku po
treba drutva. Moe se pretpostaviti da je ovaj nastavak bio svojstven svim
imenima to su oznaavala bia koja su se mogla predoiti kao vrioci radnje
(fr. agents), a to su ona imena to ih kasnije predstavljaju imenice mukog
i imenice enskog roda. Ovaj nastavak, za koji nije bilo nikakva razloga da
se upotrebljava s oznakama predmeta koji se shvaaju i prikazuju kao oni
koji trpe radnju, bio je nuno nastavak ergativnog padea koji je oznaavao
'
onoga po kome se radnja vri. To nije bio nominativ, tj. u biti pade izvan
gramatikog konteksta poput vokativa, to nije bio pade koji se upotrebljava
zato ..da se netko imenuje, da se prikae ili oznai kao ..subjekt onoga to
e se rei. Ergativni je pade oznaiva (indikator) funkcije. Nominativ
to ba i nije, jer se iskaz rasporeuje na neki nain u odnosu na tako okarak
terizirano ime. Evolucija strukture indoevropskoga dovela je do toga da
taj stari ergativ igra ulogu nominativa. Ali je taj pade gotovo nuno dolazio
u svakoj reenici. Izvan reenice on se upotrebljavao zajedno s vokativom
koji se u velikoj mjeri s njim poistovjetio. On je dakle imao izvanrednu frek
venciju koja je ila pod ruku s njegovim pomanjkanjem funkcionalne spe
cifinosti. Oblik poput latinskoga orator "govornik, gdje je nominativ isto
vjetan s korijenskom osnovom (s radikalom), predstavljao je ideal koji se
gotovo posvuda na ovaj ili na onaj nain nametnuo. No bila su potrebna
tisuljea da bi se razni jezici koji su u nominativu eliminirali -s nali svaki
za sebe u situaciji kada su govorni subjekti mogli birati izmeu dva pravilna
oblika - jedan sa -s, drugi bez -s - i da radije izaberu drugi : u francuskom
se moralo ekati na nestanak deklinacije kojim je potvrena pobjeda kosog
padea (fr. eas oblique) bez -s u singularu.

6- 1 6. Frekvencija

i oblik

jonologiji

Sporost kojom se mijenja jezina ravnotea u sluaju gramatikih oblika i,

kao to emo to vidjeti, u sluaju fonolokih jedinica, objanjava se upravo
njihovom velikom frekvencijom. Dijete koje ui svoj jezik vrlo brzo usvoji
osobine to ih takav jezik ima, a tenja za uspostavljanjem ravnotee izmeu
frekvencije i cijene moe u svim ovim sluajevima djelovati samo zbog po
sebnih utjecaja okolnosti. Dosta je raireno glasovno obiljeje koje svoju
frekvenciju moe znatno poveati. Radi se o konsonantskoj geminaciji,
glasovnom obiljeju po kojemu se la-dedans !ladda! .. ondje unutra razli
kuje od la dent !lada! ..zub.. U okviru stanovitog tipa jezine strukture, go1 24

vornici u nekim rijeima nastoje jednostavni suglasnik zamijenlt1 gemtm

ranim suglasnikom : tal. tutto sav ima InI nasuprot jednostavnom Itl u
lat. tolUS ; eng. i njem. all, s istim znaenjem, dolazi od oblika sa I-ll-I koji
je paralelan obliku s jednostavnim 1-1-1 zabiljeenim u almighty svemogu.
U jeziku koji ne poznaje ovu pojavu, geminate su konsonantske skupine poput
drugih konsonantskih skupina : geminata I-n-I u fr. nettete Inenel jasnoa
nema drugaiji status nego skupina I-kt-I u becqueter Ibektel kljucati(C, i
njihova je frekvencija istoga reda. Ona je dosta niska da bi I-n-I i I-kt-I do
nosile mnogo viu informaciju od jednostavnog I-t-/ : ako ujem lil at . . . I,
morat u pogaati izmeu etrdesetak francuskih glagola ; ako ujem lil
akt. . . 1, moja e neizvjesnost u svakodnevnom ivotu biti ograniena na dva
oblika act . . . ive (il active on pospjeuje, pokree(C) i act... ualise (il actualise
Alon aktualizira). Dodatna energija to je zahtijeva pripajanje I-k-I uz I-t-I
zacijelo se isplati, a to isto vrijedi za dodatnu energiju koju zahtijeva I-n-I
mjesto I-t-I. Ali u jeziku gdje geminate pokazuju tendenciju da budu isto
onoliko este kao i odgovarajui jednostavni suglasnici, informacija koju
donosi I-n-I tei tome da bude identina informaciji koju donosi I-t-I, pa
e govorni subjekti biti sve vie i vie ponukani da smanje energiju potrebnu
za artikulaciju I-n-I kako bi ona odgovarala svojoj obavijesnoj moi. Meu
tim, budui da bi poistovjeivanje I-n-I i I-t-I dovelo do nepodnoljivih
brkanja, opozicija se odrava. Ali I-t-I poputa pred I-n-I, koji se nastoji
pojednostavniti, pa ovisno o konfiguraciji sistema prelazi u I-d-I (isp. lat.
seutum ..tit > p. escudo) ili u 1-0-1 (staroirski brathir ..brat sa 1-0-1, na
prama inicijalnom t- koji je sauvan u tri .. tri). Ondje gdje sistem ne prua
nikakvih izlaza, opozicija e se stoljeima moi odrati u prvobitnom obliku :
u panjolskom -rr-, ija je frekvencija istoga reda kao i frekvencija -r-, uva
mnogo energiniji izgovor.

6- 1 7. Djelotvornost u danom kontekstu

Govornik se malo brine o opoj frekvenciji jedinica koje upotrebljava, ali

ga sigurno zanima njihova djelotvornost (dakle i njihova frekvencija) u da
nom kontekstu i u posebnoj situaciji. Tako nije rijetkost da naziv koji obino
oznaava jedan od elemenata iskustva koje treba priopiti imadne, u sta
novitom kontekstu i u stanovitoj situaciji, izvanrednu frekvenciju . Govor
nika vodi njegovo iskustvo u svojstvu sluatelja i on zna da oni koji ga budu
uli nee tada iz upotrebe toga naziva izvui nikakvu informaciju. Ako eli
da dotini element ne proe nezamijeen, morat e nai neko sredstvo da
se na toj toki njegova govora (fr. discours) povea informacija, tj ., drugim
rijeima, morat e pobuditi panju svojih sluatelja. Toliko esto ujemo
gdje se govori o ..uvaenom ekonomistu(C (fr. economiste distingue) da taj
atribut, u ovom kontekstu, praktiki nema vrijednosti. Ipak ima vie naina
da segmentu iskaza o kojem je rije dadne vie specifinosti, tj . vie infor
macijske vrijednosti. Moe se dodati jedan determinant ili vie uzastopnih
determinanata : ekonomist e tada biti vrlo uvaeni (fr. tres distingui) ili
osobito uvaeni (fr. tout partieulierement distingue). Oblik slaba obavijesnog
sadraja moe se zamijeniti nekim drugim oblikom analogna znaenja, ali
koji je manje oekivan u ovom kontekstu : govorit e se, na primjer, o eko
nomistu od klase (fr. economiste de classe). Napokon, termin slabe informacije
moe se izgovoriti na takav poseban nain koji privlai sluateljevu panju,
na primjer tako da odvajamo slogove : u-va-e-ni ekonomist (fr. un econo-

1 25

miste dis-tin-gue), ili pak tako da posebno istiemo ovaj naziv ili jedan od
njegovih determinanata : VRLO U'lJaeni ekonomist (fr. un economisre TRES
distinglle). Ovi se postupci mogu, u stvari, upotrebljavati i zajedno, a to je
ee i zato to je svaki od ovih postupaka izloen brzom troenju. Zaista
je dosta esto da kakav atribut ili tako dodana emfaza postanu toliko uobi
ajeni da je njihova odsutnost manje oekivana nego njihova prisutnost :
u mnogim e sluajevima biti uvjerljivije ako se govori jednostavno o us
pjehucc (fr. un succes$) nego o ludom uspjehu(4 (fr. un succes fou). Postu
pak razliitih pojaavanja vrlo je jednostavan : sretno otkrie, nova rije,
neoekivan obrat, pokazuje se efikasnim upravo zbog svoje novine. Ljudi
e ga dakle oponaati, ali to se vie bude upotrebljavao, manje e uspije
vati pobuivati panju sluatelja. Trebat e dakle nai neto drugo, drugu
rije, drugi obrat, koji e i sam, ako gledamo dugorono, biti istisnut od
neke inovacije. Cini se da takva ljudska institucija kao to je moda proizlazi
iz analogne uvjetovanosti : radi se u krajnjoj liniji o tome da se s pomou
odjevnih novina privue panja drugog spola, a one postiu svoj cilj samo
dotle dok ostaju novine.

6- 1 8. Informacija i knjievno djelo

Iako manje podlono promjeni jer se manje lako oponaa, a zbog toga i ma
nje lako devalvira, ponaanje pisca i osobito pjesnika ipak se moe uspore
diti s ponaanjem leksikog novatora. Rije je ovdje o tome da se zaokupi
itateljeva panja, a to e se postii tako da se prui dovoljna koliina infor
macije. Autor e se moi zadovoljiti time da najizravnijim izrazima pri
kae stvarne ili imaginarne dogaaje koji su dovoljno izuzetni da bi obavi
jesna zgusnutost pripovijedanja zadrala panju. Obavijesni sadraj svoga
teksta on e moi poveati i tono ga odmjeriti takoer i s pomou origi
nalnog izbora jezinih jedinica. To e ga osloboditi potrebe da se stalno
daje u potragu za neoekivanim u peripetijama pripovijedanja. Vano je u
ovom sluaju da se ne prekorai stanovita gustoa obavijesti koja e, naravno,
ovisiti o inteligenciji i o kulturi publike ije odobravanje pisac trai. Rije
je o tome da se prirodna i nuna redundancija ne smanjuje preko one toke
na kojoj se poinje osjeati napor to ga od itatelja zahtijeva razumijevanje
teksta. Sklonost saetosti, tj . poveanju obavijesne zgusnutosti, esta je
kod pjesnika, manja, naravno, kod autora epskih spjevova u vie pjevanja
nego kod pisaca soneta. Na jednoj je strani homerovski epitet koji je tipi
an primjer redundantne upotrebe jezika, na drugoj strani neoekivano
povezivanje dviju rijei kada svaka od njih donosi svu svoju poruku, jer
prva nije omoguavala da se predvidi druga. Opasnost se u ovom sluaju
krije u nepovezanosti. Nasuprot izrazu plavo more (fr. mer bleue), koji je
redundantan, mogli bismo imati intelektualno more (fr. mer intellectuelle)
gdje je pridjev toliko neoekivan da je prva reakcija sumnja u to da se radi
o zbiljskoj poruci. Previe obavijesti u kakvu ogranienom iskazu dovodi do
nejasnoe. U pogledu ekonominosti idealan bi bio onaj jezik gdje bi sve
rijei, svi fonemi mogli ulaziti u kombinaciju sa svima ostalima i svaki put
ostvarivati neku poruku. Na svakodnevni govor daleko je od toga. Jezik
hermetikog4C pjesnika tei prema ovom idealu.

1 26

6- 1 9 . Afektivni jezik
Procesi obnavljanja jezinih sredstava esto su se promatrali kao neto to
se nalazi na rubu normalnog funkcioniranja jezika. Neki su u tome ak htjeli
vidjeti oitovanje afektivnog jezika koji bi bio razliit od gramatikog je
zika. Kadto se u stvari radi o pojedinanim reakcijama govornika, ali se
one ne udaljavaju od onoga to se moe oekivati u okviru strukture jezika.
Jedno je od obiljeja te strukture frekvencija neke jedinice, iz koje proizlazi
njezin obavijesni sadraj, tj . njezina korisnost za govornika u takvoj i takvoj
prilici. Ali je upravo to toka na kojoj je njezina nestabilnost moda najoi
tija, toka na kojoj temperament i razliite potrebe svakog govornika mogu
u stanovitoj mjeri utjecati na razvoj jezika. Neemo ipak zaboraviti da se
neka inovacija mora prilagoditi tom skupu jezinih navika koji mi oznaa
vamo kao strukturu, ili se u nj uklopiti, da bi bila prihvaena.

6-20. Stapanje
Dogaa se da se frekvencija neke sintagme povea a da ne bude mogue,
s pomou skraivanja ili s pomou odsijecanja, njezin oblik prilagoditi nje
zinoj novoj vjerojatnosti. Cesto je tome razlog to to je specifinost sastavnih
elemenata previe slaba da bi se ita od cjeline moglo ispustiti : u chemin de
fer mitropolitain moe se bez potekoe ispustiti chemin de fer budui da je
specifinost elementa mitropolitain dovoljna, ali se u bonhomme dobriina ;
ia. ne bi moglo ispustiti -homme a da se pojmu bonhomme. ne oduzme
svaki formalni oslonac koji je mogue identificirati. Ali ako pri tom pove
anje frekvencije ne dovede do smanjivanja cijene kotanja<c, ono zbog toga
nee manje neminovno dovesti do smanjenja specifinosti koja postaje jed
naka specifinosti jednostavnih monema identine frekvencije. To e go
vornike navesti da, s formalnog gledita, postupaju sa sintagmom kao sa
sintemom, tj . kao da je nerastavljiva. U francuskom je bon marchi jeftin('
priblini ekvivalent jedinstvenih monema eng. cheap, njem. billig, p. ba
rrato ; zato se jaVlja tenja da se sintagma stopi pa da se kae plus bon mal'chi
umjesto meilleur marchi jeftiniji . Frekvencija izraza fa a I'air to izgleda(',
il a I'air on izgleda., elle a l'air ona izgleda<c, tu as l'air ti izgleda. dovodi
do Stapanja (fr. figement) sintagme /a l eri ; pridjev koji dolazi iza ovog iz
raza vie se ne slae s air (izgled) nego sa subjektom, elle a l'ail' gemille
(ona izgleda ljupko.), a od djece se ak uje fa m'alairait bon za fa m'avait
I'air bon (to mi je izgledalo dobro.).
Ova je pojava, na semantikom planu, paralelna s onom pojavom na gla
sovnom planu koja dovodi do slabljenja i pojednostavnjivanja geminata
kada one postanu jednako este kao i odgovarajui jednostavni konsonanti.
Njezino emo ope naelo saeto izraziti ako kaemo da e ono to ima frek
venciju pa prema tome i specifinost jednog jedinog monerna pokazivati
tenju da bude tretirano kao jedan jedini monem.
Stapanje igra znaajnu ulogu u jezinom razvoju. Futur zapadnoromanskih
jezika potjee od stapanja sintagme sastavljene od infinitiva i konjugiranih
oblika glagola imatite. Skandinavski pasiv (danski at sige .rei., at siges biti
reen.) potjee od stapanja glagolske osnove i povratne zamjenice sik sebe.
( > -s). U pukom francuskom zamjenica sa slubom subjekta pokazuje
1 27

tenju da se stopi s glagolom: mon pere il a dit moj otac je rekao [dosI.
moj otac on je rekao(C].

6-21. Frekvencija i analogijske promjene

Kada se frekvencija jedne jedinice smanjuje, njezin se informacijski sadraj

automatski poveava, ali se njezin oblik ne mijenja nuno: danas se o kolo
vratima, fr. rouet /rue/, govori mnogo manje nego prije dvjesta godina, ali
ova rije ima u francuskom jo uvijek tri fonerna, tj. cijenu koja je primje
renija njezinoj nekadanjoj frekvenciji. Trebalo bi da nastane homonimijski
konflikt, tj. morala bi se pojaviti neka druga rije /rue/, da bi to dovelo do
nastanka podrobnije oznake kao rouet a filer (kolovrat za predenje).
Smanjivanje frekvencije nema zato manje znaajan utjecaj na oblik i na sud
binu znaenjskih jedinica. Dijete koje poinje uiti govoriti naui sluiti se
segmentima iskaza, ak i itavim iskazima, prije nego postane kadro u dru
gim kontekstima upotrebljavati razliite moneme od kojih se oni sastoje.
Djetetu, drugim rijeima, preostaje da sve mogunosti prve artikulacije
otkrije usporeujui, uglavnom nesvjesno, iskaze koji se razlikuju samo po
jednom monemu. Neko e se dijete dakle sluiti formulom poput # faut
qu'il fasse... (treba da on uini...) prije nego otkrije da je fasse (konjunktiv)
da uini. prema fait (indikativ) ini isto ono to je soit da bude prema
est je i to je il mange u z'l faut qu'il mange (treba da on jede.) prema il mange
u je vois qu'il mange (ja vidim da on jede). Kada osjeti paralelizam ovih
odnosa, ono e ove dvije kategorije, infinitiv i konjunktiv, dovesti u opozi
ciju. Moe se rei da e ono tada' znati svoj jezik, a to pretpostavlja da e,
poput odraslih, moi tvoriti konjunktiv od glagola za koji nikad nije ulo
to drugo nego indikativ. Ova mogunost da se postupa po analogiji imat e
za posljedicu da dijete vie nee robovati tradiciji; ono e od sada 'manje
rado oponaati nepravilne<c oblike, tj. u biti varijante oznaitelja za koje
glasovni kontekst ne omoguava da ih predvidimo. Cini se da dijete do ovog
stadija stie obino oko etvrte ili pete godine. U drutvu gdje se o djetetu
ne brine kola, jezino je uenje tada praktiki zavreno, a leksiki elementi
koji se od sada pa dalje stjeu, uklapaju se u razrede koji ve postoje. Ako
kakav promjenljivi oznaitelj poput il va on ide - nous allons ..mi idemo,
il fait on ini - il fasse (da) on ini ima toliku frekvenciju da je dijete
prije pete godine imalo vremena da se dovoljno dobro naui njime sluiti
a da kasnije ne bi dolo u napast da ga ..regularizira, tradicionalni e se oblici
i dalje odrati. Ali ako se frekvencija ovih oblika smanjuje, oni e biti 'izlo
eni uniformiranju generalizacijom jedne od varijanata.
Vanost analogijskih promjena ovoga tipa u razvoju jezika odavno je priz
nata. Lingvisti jednog stanovitog razdoblja vidjeli su u tome protuteu fo
netskim promjenama i jedino sredstvo kojim jezici raspolau protiv dege
neriranja koje stalno na njih vreba. U jezinim zajednicama koje su uz tra
diciju vezane onoliko kao francuska jezina zajednica, svoenje varijanata
oznaitelja na jedinstvene oblike jedva se tolerira. Za one koji se kolebaju u
pogledu oblika to ga treba dati razliitim osnovama takva tradicionalnog
glagola kao to je resoudre rijeiti., jedini je izlaz stvoriti ekvivalent s jed
nom jedinom osnovom kao solutionner. Ali kada to ine, oni se i opet izlau
gnjevu konzervativaca. Za neki se jezik moe rei da je onoliko teak koliko
je dugih godina kolovanja potrebno prije nego se domorodac njime uz128

mogne sluiti na ope zadovoljstvo. U ovom smislu francuski je moda

najtei jezik na svijetu.

6-22. Posljedice nekih jonetskih razvoja

Moe se dogoditi da nerazmjer izmeu oblika i frekvencije nastane zbog
fonetskih razvoja koji idu za tim da skrate duinu rijei i broj njihovih raz
likovnih obiljeja. Ovakve evolucije mogu dovesti do nekoliko homonima,
ali su one prije svega uzroko smanjivanja potrebne redundancije, a to
ima za posljedicu da se umjesto tradicionalnih, od sada skraenih oblika,
sada radije upotrebljavaju sinonimi veeg fonetskog opsega. etirrna fone
mima latinske osnove auri-s uho odgovaraju etiri fonerna njezina fran
cuskog ekvivalenta orez'lle lorejI, ali ovaj potjee od sinonima Cdeminutiva)
aun'cula koji je fonetsko troenje podnosio bolje od jednostavnog oblika.

IV. Kvalitta jedinica

6-23. Pritisci u lancu i u sz'stemu

Ima znaajnih prednosti ako se jezine injenice svedu na kvantitativne
podatke, kao to smo mi to uinili u onome to je prethodilo. Ali se ne bi
smjelo zaboraviti da je kvaliteta jedinica o kojima je rije bitan element ko
jime je uvjetovan tok razvoja. Jednaka frekvencija geminata i jednostavnih
konsonanata samo je jedan od faktora koji mogu pokrenuti pojednostavnji
vanje geminata; da bi se pojednostavnjenje doista moglo provesti, mora
biti mogue da se ono ostvari tako da ne doe do brkanja fonerna, a to u
biti ovisi o glasovnoj prirodi jedinica pojedinih sistema. Da bi se shvatio
smjer jezinog razvoja, ne treba zaboraviti da su glasovna realizacija ili se
mantiki sadraj svake jedinice iskaza - bila to razlikovna ili znaenjska
jedinica, fonem ili monem - podvrgnuti dvostrukom pritisku: s jedne
strane pritisku njezinih susjeda u govornom lancu; s druge strane pritisku
jedinica koje s njom zajedno tvore sustav, tj. koje bi mogle bile doi na is
tom mjestu, a koje je trebalo odbaciti da bi se reklo ono to se htjelo rei.
Ovi su pritisci u jednom sluaju foniki, a u drugom semantiki, ali su ure
eni prema slinim shemama. Uzmimo rijei j'ote (ja) skidam; svaki put
kad ih neki govornik izgovori, na svakom od tri fonema o kojima je rije
l 6 tl izvodi se itava igra privlaenja i diferencijacijskih pritisaka: arti-,
kulacija fonema ll nastoji se prilagoditi artikulaciji 'iduga l6/; usne se,
na primjer, zaobljuju vie nego da iza ll dolaze [il ili [el; arulacija fo
nema 161 isto se tako nastoji prilagoditi artikulaciji svojih suSjeda, ,i tako
dalje. Upravo su ova privlaenja simbolizirana horizontalnim strelicama na,
shematskim grafikim prikazima koji slijede. Osim toga, ,artikulaciju fonerna '
ll kontroliraju i artikulacije drugih fonema istoga sustava od kojih ori mora
ostati razliit da bi se osigurala identifikacija monema : ori mora, biti izraZito
zvuan da se ne pomijea sa l/; on mora biti izrazito 'utav da se ne'bi uo
kao Izl. Jednako se tako 161 mora artikulirati straga da se ne pOmijea sa loel,
i tako dalje. Vertikalne ili kose dvosmjerne ,obratne strelice na sheatskim

1 29

mtfikim prikazima koji slijede

pritiske:

II

t
t

1_6,

Izl

simboliziraju upravo ove diferencijacijske

16e/

IdI

. t
/"

t
/\

1-6.-t

/0/

16-t

luI

Ipl

iki

Uzmimo sada iskaz I'enfant 8te ses chaussures (dijete skida, izuva (svoje)
cipele), gdje emo, da bismo pojednostavnili analizu, pretpostaviti da l'enfant
(dijete) i ses chaussures ((svoje) cipele) predstavljaju svaki samo jednu
jedinicu. Stvarno znaenje jedinice I'enfant .dijete ogranieno je znae
njem konteksta koji na primjer precizira da je ono u dobi da zna izuti cipele;
Ole (.skida) u ovom okruenju oznaava radnju koja je vrlo razliita od one
na koju se ista rije odnosi u la quinine 8te la fievre (.kinin skida groznicu);
dolazi do uzajamnog semantikog privlaenja monerna istoga iskaza, a na to
upuuju horizontalne strelice shematskoga grafikog prikaza. S druge strane,
znaenje segmenta enfant dijete kontrolirano je time to u francuskom po
stoje rijei koje ograniavaju njegovu' sferu uporabe a njih je, svjesno ili
nesvjesno, trebalo odbaciti da bi se reklo ono to se imalo rei. Jednako je
tako s 8te i sa ses chaussures. U shematskim grafikim prikazima koji slijede
ovu kontrolu obiljeavaju dvosmjerne obratne strelice:

le pire
(otac)

met
(stavlja)

It.nf.nt .-. 61. s.s ch.uuur.s

(dijete)
(skida (svoje) Cipele)

I'.nf.nl 4- 61....... sn ch.us.ures

(dijete)
(skida)
svoje) cipele)

1\

/e petit
(mali)

clre
(IdU)

use
(dere)

son chapeau
syoj) ieilr)

I'.nf.nl 6te....- s.s ch.ussur

(dijete skIda)
sYoje) cipele)

/e couverc/e
(poklopac)

6-24. Ravnotea izmedu dvaju

tipova pritiska
Ono to srno izloili u prethodnom odjeljku mogli bismo saeto izraziti ako
kaemo da se svaka jedinica istodobno nastoji izjednaiti sa svojim kontek130

stom u govornom lancu i diferencirati se od svojih susjeda u sistemu. Upravo

potreba da se ouva identitet monema i fonerna u odnosu na one meu ko
jima ih biramo kada govorimo, ograniava u biti polje varijacija to ih uz
rokuju susjedni elementi u govoru: Itl, koji se izgovara bez treperenja glas
nica, mogao bi teiti tome da se ozvui kada dolazi izmeu dva vokala koji
se po svojoj prirodi realiziraju s pomou takvih treperenja; njega u tome spre
ava to to je u sustavu prisutan i IdI koji se od Itl bitno razlikuje upravo po
svojim glasnikim vibracijama: latal mora ostati razliito od ladal. No ako
jezik ne pravi razliku izmeu zvunih i bezvunih i ne poznaje fonem IdI,
fonemu Itl nita nee smetati da se pod pritiskom susjednih vokala ozvui
u IdI jer e se [ada] uvijek iden.tificirati kao latal. Neemo ipak zaboraviti
da potreba za ouvanjem kontrasta u lancu isto tako ograniava polje jedna
enja s kontekstom: u jeziku gdje se Itl meu vokalima ozvuava u IdI, to
e se dogaati samo unutar monerna ili unutar rijei, dok e se slijed I a
ta... 1 prije izgovarati [ ...a ta... ] nego [... a da ... ].
...

Na svakoj se toki govornog lanca moe dakle utvrditi djelovanje razliitih

napetosti (tenzija) meu kojima se uspostavlja ravnotea. Struktura bi se
dakle imobilizirala kada promjenljive potrebe komunikacije ne bi stalno
modificirale pritiske unutar sistema. Ravnotea se nikada nee postii jed
nom zauvijek, a samo funkcioniranje jezika poticat e njegov neprestani
razvoj.

V. Dinamika fonoloikih
sustava

6-25. Izvori nestabilnosti

fonoloIkom sustavu

tl

Budui da su elementima neravnotee uzrokom, u krajnjoj liniji, promjen

ljive potrebe govornika nekog jezika, lako si moemo predoiti na koji se
nain to odnosi na sustave znaenjskih jedinica: stalno se javljaju nove je
dinice, a i njihova jednostavna prisutnost mijenja napetosti unutar sistema
u kojima oni dolaze. Ali manje neposredno moemo primijetiti kako se u
fonematske sustave uvode inovacije koje e dovesti do traenja nove ravno
tee. Ovdje gore smo nesumnjivo vidjeli da potrebe informacije mogu do
vesti do poveanja frekvencije geminata zahvaljujui kojoj se sustavi fonema
temeljito reorganiziraju. Ali se u fonolokim sustavima potrebe komunika
cije odraavaju vjerojatno najizravnije preko takvih prozodijskih pojava
kao to je akcent. Napokon, nikada ne treba zaboraviti na to da jezici utjeu
jedni na druge i na to da se fonemi ili prozodijska obiljeja mogu posuivati.
Meutim, podrobnije prouavanje ne zasluuje toliko mrea putova kojima
se izvanjski pokretai neravnotee uvlae u fonoloke sustave, koliko ono
to se dogaa u samim sustavima kada je do neravnotee ve jednom dolo.

1 31

6-26. Maksimalna diferencijacija

Od razlikovnih elemenata jednog jezika moe se oekivati upravo to da se
jedni s drugima ne mijeaju. Moe se dakle pretpostaviti da e se oni jedni
od drugih nastojati razlikovati onoliko koliko to doputaju organi koji sudje
luju pri njihovu izgovoru: ako neki jezik ima samo tri vokala, oekujemo
da e se, izvan konteksta, oni realizirati kao [i], [u] i [a], to jest kao naj
razliitiji vokali koje govorni organi mogu prirodno proizvesti. Jednako tako
svi jezici na sintagmatskom planu daju prednost najbolje obiljeenim kon
trastima, tj. sljedovima okluziv + vokal. Ako neki fonem nije sluajno
onoliko razliit od svojih susjeda u sistemu koliko to doputaju govorni or
gani, moemo oekivati da e se artikulacija fonema mijenjati dotle dok se
ne uspostavi maksimalna diferencijacija. Fonemi koji se realiziraju u istoj
artikulacijskoj zoni teit e, openito uzevi, tome da se jedni od drugih
jednako razlikuju. Rei emo - da upotrijebimo prostornu metaforu da e se jedan sustav razvijati dotle dok ne bude uspostavljena ekvidistan
cija meu fonemima (fr. equidistance entre les phonemes) od kojih se
on sastoji. Cak ako se zanemare kolebanja to ih uvjetuje kontekst govornog
lanca, stanovit fonem stalno ima sluajne varijacije koje se vrlo malo uda
ljuju od onoga to se u jednom odreenom razdoblju moe smatrati nor
mom. Ako se opasno pribliavaju oQome to predstavlja normu kojega dru
gog fonema, ove e varijacije biti spreavane i zaustavljane. One e se to
lerirati ako govornika nikada ne izlau opasnosti da ga drugi ne razumiju.
Gledano dugorono, norma jednog fonerna premjetat e se onamo gdje se
varijacije toleriraju a daleko od zone gdje se one suzbijaju. Ako pretposta
vimo neki jezik gdje bi prednji vokali bili IiI, zatvoreno leI, dakle dosta blizu
vokala IiI, i lal, svaka varijacija vokala leI usmjerena prema vokalu IiI izla
gala bi nas nerazumijevanju. Naprotiv, varijacija vokala leI usmjerena prema
vokalu lal, na primjer [e], ne bi dovela ni do kakvih potekoa; takve bi se
varijacije mnoile i norma fonema leI ubrzo bi se premjestila na jednaku
udaljenost i od IiI i od lal. To je u stvari situacija kakvu moemo konstati
rati u jeziku kao to je panjolski koji izmeu IiI i la/ poznaje samo jedan
fonem.

6-27. Mijeanje fonoloIkih jedinica

i ekonomija
Kada se dva fonema - bilo u svim poloajima gdje ih susreemo ili samo u
nekima - pomijeaju, u naelu se moe dopustiti da je energija koja je potre
bna za odravanje takve distinkcije nala gdje e se drugdje korisnije upotrije
biti. To, naravno, ne vrijedi ako je mijeanje rezultat oponaanja onoga to
se dogaa u nekom drugom jeziku koji uiva vei presti. Uzmimo u fran
cuskom foneme to ih pravopis najee biljei kao in i un. Oni su danas na
putu da se pomijeaju jer se zanemaruje rad usana po kojem su se razli
kovali: razvuenost za in, zaobljenost' za un. Naprotiv, fonemi koji se biljee
an i on, koji se razlikuju gotovo na isti nain, ostaju razliiti. A ova posljed
nja opozicija vrlo je korisna: mogu se nabrojiti na stotine parova rijei kao
temps "vrijeme. - ton ..tOOf, lent ..polagan. - long ..dug., blanc ..bijel blond ..plavokos, semence ..sjeme - semonce lukor., pemer .. misliti - pon
cer ..polirati. gdje se razlikovanje osigurava samo opozicijom izmeu lal

132

/6/. To je u kontrastu s onim to primjeujemo u sluaju opozicije in

un,
za koju vrlo teko moemo nai nazovihomonime kao brin iver, trum brun sme, empreinte otisak - emprunte posudi; posuuje(c; bilo bi
uostalom dosta teko ove rijei upotrijebiti u istovjetnim kontekstima tako
da bi se distinkcija osiguravala samo s pomou razlike u radu usana. Tako
opozicija in - un moe nestati bez tete za razumijevanje, a time se postie
dvostruka ekonomija, i u pogledu artikulacije i u pogledu pamenja.
-

Uvjeti koji dovode do mijeanja fonema mogu biti mnogo sloeniji od onoga
to sugerira namjerice pojednostavnjen prikaz mijeanja fonema in i un.
Francuski je po tradiciji razlikovao dva fonema od kojih su se u pi.
oba biljeila s pomou a, pa je tako razlikovao tache mr1ja itache posao,
zadatak<c, patte apa(! i pate tijesto(c, lace vee, stee uzicom(! i lasse umorna<c,
i mnoge druge parove rijei. Cini se da se ova distinkcija, koja je u prolosti
bila korisna, sada nalazi na putu da bude uklonjena. Da bismo shvatili ovu
pojavu, valja istaknuti vie injenica. Junjaci, koji u svojim provansalskim
ili gaskonjskim dijalektima poznaju samo fonem a, nikada nisu uspjeli na
uiti razlikovati tache itache, patte i pate. Oni su zacijelo ustanovili da je
konflikte lake izbjegavati tako da se tache zamijeni sa cravaz'l rad(c, nego
tako da se vjerno oponaa fonoloka distinkcija. Drugi su se provincijalci,
u skladu s lokalnim navikama, posluili razlikovanjem po duljini koja je
dugo bila najizrazitije obiljeje opozicije cache - tache. 'Pariani su, na
protiv, ovdje kao i za druge vokalske tipove, nastojali ukloniti razliku po
duljini u korist razlike u boji. Kako pak Pariz, gdje se izgrauje jezik, medu
svojim stanovnitvom broji vie provincijalaca nego Pariana, nuno se
morao uspostaviti neki modus vivendi: oni koji su cache realizirali kao [ta]
a tache kao [ta] jedva su uspijevali razlikovati ove dvije rijei kada bi se one
realizirale kao [ta] i [ti]. Da bi jedni druge razumjeli, i na jednoj se i na
drugoj strani trebalo pri upotrebi jezika dovijati kako bi se. izbjegli kon
flikti, pa govoriti o svom travail poslu.
o tache, za umoran rei jatigtd umjesto las. Tada vie nita ije stajalo
na putu tome da se ova dva fonema pOIl1ijeaju. U stvari, budui da je' raz
lika po boji izmeu prednjeg a i stranjeg(c razlika iz parikih predgraa,
njoj nedostaje presti pa je zbog toga na putu da nestane. Sto se pak tie
razlika po duljini, one se uklanjaju kao beskorisne i bez paralela u aana
njem jeziku.

6-28. Prenoenje relevantnih obiljeja

Iz promatranja takvih sluajeva kao fr. in i un moe se zakljuiti da sudbina
neke opozicije ovisi o njezinu funkcionalnom uinku (fr. rendement
fonctionnel), tj. o razlikovnoj ulozi koja joj odgovara. Ono to smo upravo
rekli o dva fonema a u francuskom, dovoljno upozorava na to da funkcio
nalni uinak nije jedini faktor koji treba razmatrati. No imali bismo krivo
kada bismo potcijenili njegovu vanost: ak i ondje gdje bi se na prvi pogled
moglo vjerovati da je do mijeanja dolo unato znaajnom uinku, palji
vije prouavanje pokazuje bilo to da je pravi uinak doista bio slab, bilo to
da distinkcija nije bila ukinuta nego prenesena na susjedn segmente.
U francuskom se u toku srednjega vijeka afrikata Itsl, koja se biljeila c u
cent sto i jace lice, svela na [s] a da se zato nije pomijeala sa sibilantom
iz sent osjea i basse niska koji je tada bio apikoalveolarno [s]. Kasnije
133

su se ova dva sibilanta stopila u jedan, u dananji francuski Is/. Dananji

pravopis jo uvijek svjedoi o nekadanjoj frekvenciji ovih dvaju fonema od
kojih se jedan biljei c, f ili -z, a drugi s ili -ss-, i moglo bi se misliti da je
ukidanje ove opozicije moralo dovesti do mnogobrojnih konflikata. U stvari
je razlika izmedu predorsala koji se biljeio c i apikala koji se biljeio s u
mnogim sluajevima prenesena na prethodni vokal: apikalni izgovor [s],
na primjer, uzrokovao je dublji izgovor prethodnog lal; ovo je obiljeje
postalo relevantno kada se [s] promijenilo u [s], pa jo i danas mnogo go
vornika stavlja u opoziciju lal iz lasse i lal iz lace.

6-29. RaIlanjivanje fonema

na Jazlikovna obiljeja
U naelu se nita ne protivi tome da se svaki fonem jednog jezika od svih
ostalih razlikuje po jednoj artikulaciji sui generis. No u stvari ne nalazimo
idioma gdje bi fonemi pokazivali tolik stupanj specifinosti. Obino je vie
od 80% fonerna rezultat kombinacije artikulacijskih obiljeja koja kao dis
tinktivna dolaze u vie nego u jednom fonemu. Pri ovakvim se okolnos
tima svaki fonem razlikuje od svih ostalih jer je on jedini koji ima stanovit
skup ovih obiljeja: u francuskom je Ibl zvuno kao IdI, nenazalno kao
Ipl i bilabijalno kao IrnI, ali je jedino ono sve odjednom - i zvuno, i
nenazalno, i bilabijalno. U tom istom jeziku III je jedini fonem koji ima
lateralnu artikulaciju, a IrI je jedini koji je, ve prema ljudima, vibrant ili
pak postvelar. Svi ostali francuski fonerni su fonoloki sloeni.
Teoretske prednosti ralanjivanja (artikulacije) fonerna na razlikovna obi
ljeja oigledne su. Uzmimo neki jezik koji bi imao 1 2 konsonantskih fo
nema; ako svaki od njih sadrava jednu specifinu artikulaciju, govornici
e morati 12 ovih artikulacija odravati kao razliite. Ali ako se 6 artikula
cija moe nesmetano kombinirati s jednom ili s drugom od dvije razliite
radnje jednog te istog organa, dvanaest e fonerna od sada zahtijevati odra
vanje samo 8 razliitih artikulacija, pri emu se uvijek jedna od 6 prvih kom
binira s jednom od dvije druge. Upravo to ini francuski kada kombinira
obiljeja bilabijalancc, labiodentalancc, apikalancc, piskav, utav i dor
salan sad sa zvuan sad sa bezvuan i dobiva dvanaest fonema lp b f v
t d s z k gl. Postojanje korelacije zvunosti dosee ekonomiju koja se
obiljeava omjerom 8 naprama 1 2. Pretpostavimo sada jezik gdje se svaka
od 4 artikulacije labijalan, apika1an, palatalan i velaram kombinira s
jednim od etiri razliita djelovanja glotide, na primjer bezvunost, zvu
nost, aspiracija i okluzija. Dobit emo 4 x 4
16 fonema za 4 + 4
8 razliitih artikulacija. Ekonomija e ovdje biti 8 naprama 16. U jeziku
gdje bi svaki konsonant proizlazio iz kombinacije triju razlikovnih artiku
lacija, gdje bi svaki od njih bio ne samo bezvuan, zvuan ili aspiriran,
labijalam, .apika1an ili dorsalan, nego takoder 'palataliziram, .labiove
lariziran ili .boje vokala a, teoretski bismo dobili sustav od 3 x 3 x 3
27 fonerna za 3 + 3 + 3
9 artikulacija. Ekonomija bi tada bila 9 na
prama 27. U nekom jeziku gdje bi svaki vokal bio okarakteriziran kao .pred
nji ili 'stranji, kao .zaobljem ili 'razvuenl, kao .nazalam ili .nenazalam,
kao .dugl ili .kratak, kao l. ([i]), 2. ([e]), 3. ([E]) ili 4. ([a]) stupnja otvora imali bismo 2 + 2 + 2 + 2 + 4
1 2 artikulacijskih tipova za 2 x 2 x
x 2 x 2 x 4
64 voka1ska fonerna.
=

134

6-30. Fonolo/ka integracija

Onoliko koliko se takve kombinacije lako izgovaraju i lako na sluh identi
ficiraju, one za sistem moraju predstavljati stvarnu prednost. Za isti Ukupan
broj fonerna one e zahtijevati manji broj artikulacija koje treba odrati
kao razliite. Kako su manje brojne, ove e se artikulacije bolje jedne od
drugih razlikovati. Budui da je svaka od njih u govoru ea, govornici e
imati vie prilike da ih percipiraju i da ih reproduciraju, pa e se one bre
ustaliti u govoru djece. Fonem koji je integnran ili uklopljen (fr. integre)
u jedan od ovakvih snopova opozicija kao to su korelacije, bit e u naelu
postojaniji od kakva neintegriranog fonerna. Neintegrirani fonem, koji se
svakom drugom fonemu oponira po jednom i jedinom specifinom obiljeju,
bit e u stvari preputen svojim vlastitim mogunostima ako zbog bezna
ajnosti njegove distinktivne uloge njegov opstanak doe u pitanje: u naj
rairenijim parikim upotrebama fil je dugo bio jedini dugi fonem u sistemu,
a kako je opozicija ItI - lEI, koja se ostvaruje na primjer u Jaite ,uinjena Jete .sveanost, imala vrlo slab stvarni uinak, ona je danas na putu da bude
uklonjena. Naprotiv, dva engleska fonerna 101 i 181, potvrena na primjer
na poetku rijei thin .tanak i this .ovaj., ve stoljeima odravaju svoju
opoziciju iji je uinak gotovo jednak nuli, jednostavno zato to su oni sa
vreno integrirani u monu korelaciju zvunosti. Kakvo .prazno polje (fr.
case vide) u nekoj korelaciji, tj. kakva neiskoritena kombinatorna mogu
nost, nastojat e se popuniti. To e se moi provesti posuivanjem, budui
da se odgovarajui strani fonem moe bez velike potekoe reproducirati
jer on predstavlja kombinaciju uobiajenih artikulacija. Moi e takoer
doi do priVlaenja i do integriranja neintegriranog fonerna susjedne arti
kulacije, a to je upravo ono to se dogaa kada na primjer u idovskonjema
kom uvularno IrI prilagoava svoju artikulaciju da bi postalo zvuni par
fonerna lxI.

6-3 1 . Asimetrija govornih organa

Moglo bi se dakle oekivati da svi postojei sistemi tee tome da se svi nji
hovi fonerni sve potpunije integriraju putem smanjivanja broja distinktiv
nih artikulacija a bez smanjivanja broja dotinih fonerna. Tome se opire s
jedne strane potreba da se u govoru izmjenjuju jedinice vrlo razliite aper
ture - a odatle ope raireno postojanje dvaju sustava, konsonantskog i
vokalskog - s druge pak strane asimetrija govornih organa. Zbog ove asi
metrije artikulacijske kombinacije stanovitog tipa mogu biti odline - tj.
mogu se lako izgovoriti a pri percepciji lako identificirati - ako ih realizi
ramo na stanovitoj toki artikulacijske cijevi ili sa stanovitim stupnjem otvora
te cijevi, ali kada se izgovaraju na kojoj drugoj toki ili s drugaijom aper
turom, njihova distinktivna kvaliteta moe biti osrednja. Cini se da je dosta
prirodno meu zatvorenim vokalima razlikovati prednji razvueni IiI i stra
nji zaobljeni lul, jer svi jezici imaju tu opoziciju; naprotiv, u kombinaciji s
maksimalnim otvorom usta pojmovi razvuenosti i zaobljenosti usana ne
znae vie nita, pa je u ovom sluaju razlikovanje izmeu prednjeg vokala
lal i stranjeg vokala lal svojstveno samo manjem broju jezika.
To to nigdje ne postoji vokalski (samoglasniki) sustav od 64 fonerna to
smo ga gore skicirali, objanjava se prije svega ovom asimetrijom. Zanim135

ljivo je zabiljeiti da se u jednom jo dosta rairenom tipu francuskoga upo

trebljava jedanaest od onih dvanaest obiljeja koja su predviena za ovakav
sistem: ni ..ni., nu ..gol i nous ..mi. razlikuju se zahvaljujui radu usana i
jezika i oni tvore tri razliita tipa (umjesto etiri predviena); vokal iz ri
jei banc ..klupa. stoji u opoziciji prema vokalu iz rijei bas ..nizak<c kao nazal
prema nenazalu; /aite "uinjena oponira se prema /ete ..sveanost zbog vokaI
ske kvantitete; riz ,ria<c, re &(nota) re((, raie ..traka, pruga; raa., rat ..takor
razlikuju se po stupnju otvorenosti drugog elementa u svakoj pojedinoj
od ovih rijei. Ali ukupan broj fonema u sistemu - daleko od toga da se
popne na 64 - ne prelazi 1 6, a time se doista ne ostvaruje znatna ekono
mija. Ima, naravno, sustava kojih se uinkovitost ini mnogo boljom, na
primjer sistem vokala u danskom koji na devet razlikovnih obiljeja broji
20 jedinica. No omjer od 1 6 naprama II nije nikako neuobiajen. Ovaj omjer
nikako ne upuuje na to da bi naelo koje upravlja artikulacijom (ralanji
vanjem) fonema na relevantna obiljeja trebalo traiti igdje drugdje no u
ekonomiji, nego prije upozorava na to da je ekonomija fonolokih sustava
neto sloeno u emu djeluju faktori razliitih redova.

6-32. Prednost jezinim injem'cama

Potekoe s kojima se susreemo kada elimo identificirati sve okolnosti
koje su mogle utjecati na nastanak jedne jezine promjene, ne bi istraivae
smjele odvratiti od eksplikativne analize. Jednostavno valja uvijek davati
prednost onom aspektu uzrokovanosti pojava koji uzima u obzir samo jezik
o kojem je rije i stalni fiziki i fizioloki okvir svake jezine ekonomije:
zakon manjeg napora, potrebu za komunikacijom i za izraavanjem, grau i
funkcioniranje govornih organa. Istom e se na drugom mjestu uzimati u
obzir pojave interferencije izmeu jedne i druge upotrebe ili jednog i drugog
idioma. Iako nikada nee ostati slijep za povijesne podatke svakoga reda,
dijakroniar e se njima posluiti samo na zadnje, poto je iscrpio sve mo
gunosti objanjavanja to mu ih pruaju ispitivanje razvoja svojstvenog
samoj strukturi i prouavanje posljedica .interferencije.

136

Dodaci

D-l. U svojstvu reakcije na neka gledita koja danas ostaju dosta rairena,
ini se korisnim podsjetiti na neka naela koja su proizala iz promatranja
najrazliitijih jezika a za koja nas nijedna novija konstatacija, nijedno novo
razmatranje ne potiu da ih odbacimo:
D-2. To to su jezici razliiti nije sluajnost vrijedna aljenja, nego inje
nica koja je simptomatina za samu prirodu ljudskog jezika. Na lingvistu
j e da razlike meu jezicima biljei, a da drugima prepusti brigu da odrede
kako se te razlike mogu pomiriti s jedinstvom ovjekova psihikog ivota.
D-3. Kada smo jednom odluili to u nekom predmetu elimo nai da
bismo ga nazvali (jednim) .jezikom., mi od takvih jezika moramo oekivati
sve ono to je spojivo s takvom definicijom. Mnogim se istraivaima ini
prihvatljivom definicija koja jezik prikazuje kao dvostruko artikulirano i
glasovno sredstvo za komunikaciju ( 1 - 1 4).
D-4. Fonerni jednog jezika tvore zatvoreni sustav a on taj jezik karakte
rizira jednako onako kao to ga karakteriziraju njegove znaenjske jedinice
i uvjeti njihova zajednikog postojanja u iskazima. Taj sistem zasluuje da
se ispita sam za sebe bez obzira na mogue upotrebe pojedinih fonema za
tvorbu takvog i takvog posebnog oznaitelja.
D-S. Upotreba fonema za tvorbu posebnih oznaitelja postavlja probleme
samo ondje gdje oblik oznaitelja, izraen s pomou diskretnih razlikovnih
jedinica (fonerna ili tonova), varira prema kontekstima. Upravo proua
vanje ovih varijacija osnovnim je predmetom morfologije (4-6), bez obzira
na to hoe li osnovne jedinice kojima emo se dalje sluiti biti monemi ili
.rijei.
D-6. U odreenom jeziku razlikovne opozicije (meu fonemima ili meu
tonovima) mogu u stanovitim glasovnim kontekstima prestati funkcionirati.
Kae se da su one neutralizirane (3- 1 8 do 3-20).
Znaenjske razlike meu jedinicama - monemima, koji imaju oznaitelj
i oznaeno - mogu se ponititi na dva naina. S jedne strane, njihovi oblici
koji su u stanovitim kontekstima razliiti, to u drugima vie nisu : u latin
skom se dativ i ablativ razlikuju po obliku u rosae, rosa, ali su se po obliku
pomijeali u rosis, rosis; to je ono to se oznaava terminom sinkretizam (fr.
syncretisme). S druge strane, razlike u znaenju koje mogu dolaziti u nekim
kontekstima, u drugima to vie ne mogu: za tenebres nama., razlika izmeu
plurala i njegove odsutnosti vie se ne moe izraziti; to se oznaava nazivom
neutralizacija (fr. neutralisation).
Postupak zvan ttransformacija (ili .pretvorba, .preinaka) imao je za cilj
da otkrije sinkretizme, tj . da, u stanovitim kontekstima, upozori na razliku
u znaenju koja se, iza formalne istovjetnosti, i dalje odrava. Kada se pri
137

identificiranju jedinica trae sinkretizmi svih redova, s transformacijom se

moe i tedjeti.
D-7. Jasno je da gramatika, da bi bila potpuna, mora u sprezi s rjenikom
dati obavijest koja je potrebna za proizvodnju svih kombinacija to se mogu
susresti u onoj upotrebi koja je predmetom opisa. U tom smislu dobre gra
matike nisu ekale drugu polovicu dvadesetg stoljea da bi bile .proiz
vodne. (.generativne).
D-8. Mogli bismo se uditi to u prvim izdanjima ovih Osnova ne nala
zimo nikakva spomena o sintaksi, kao to ne nalazimo niti bilo kakvu obradbu
onoga to se tie znaenja jezinih jedinica. Ova se preuivanja ne smiju
protumaiti kao znak nezainteresiranosti. Radilo se, s jedne strane, o tome
da se ne prenaglirno u izjanjavanju o vrijednosti jo slabo definiranog ter
mina, a, s druge strane, o tome da ne zalazimo u probleme koji se tiu ozna
enoga prije no to smo odredili njegovo tono mjesto u okviru jezinog
prouavanja.
D-9. Danas emo za sintaksu rei da je ona - u irokom znaenju tog ter
mina - ispitivanje naina na koji sluatelj moe rekonstruirati jedinicu
poruke na temelju slijeda znaenjskih jedinica koji mu je ponuen. Ona
ne operira pojedinanim monemima, ve razredima monema. Ti se razredi
utvruju tako to se zajedno razvrstavaju monerni s istovjetnim kompati
bilnostima; tako na primjer razred imena (fr. classe des noms) u francus
kom obuhvaa one moneme koje mogu determinirati (odreivati) lanovi,
plural, pridjevi, a razred glagola okuplja one moneme koji kao determinante
dobivaju moneme vremena i naina, priloge. Izdvojeni ovako na strogo
formalnoj osnovi ovi se razredi, za francuski, djelomino podudaraju s tra
dicionalnim .dijelovima govora. (fr . parties du discours; ili .vrstama ri
jei), jer su ovi .dijelovi govora i bili utvreni upravo na temelju kompa
tibilnosti, a semantike definicije koje im se kadto daju bile su izluene
aposterion.
D-lO. Utvrivanje razreda monerna zalazi u sintaksu onakvu kako smo je
ovdje gore definirali jer se ona temelji na opaanju da stanoviti monerni
determiniraju druge, a to pripomae da se tonije odrede veze koje postoje
meu znaenjskim jedinicama iskaza. Ali kada je inventar razreda jednom
gotov, ostaje prvenstveno na sintaksi da ona razlikuje razliite odnose koji
se mogu uspostaviti izmeu monerna dvaju uzajamno kompatibilnih raz
reda, kao imena i glagola. To su odnosi koji se oznaavaju kao gramatike
funkcije, kao to je funkcija subjekta, funkcija objekta, razliite funkcije
koje se tradicionalno zovu cirkumstancijalnima (adverbnima). Njih obi
ljeavaju - u nekim jezicima obvezatno, u drugima fakultativno - odgo
varajui poloaj monerna o kojima je rije ili pak oznaivai (indikatori) funk
cija ili funkcionali (4- 1 2).
D-ll. Razrede monerna izdvojili smo na temelju kompatibilnosti, tj. na
temelju strogo formalnih odnosa, i nema mnogo koristi od toga da za sve
moneme jednoga razreda traimo znaenjski zajedniki nazivnik: ime table
..stol. oznaava predmet; ime bonte odobrota oznaava kvalitetu jednako
kao i pridjev bon .dobar; ime course ttrka oznaava radnju jednako kao i
glagol coun, ..trati. Pitanje vrijednosti znaenja postavlja se na razini po
jedinanih monema. Ova vrijednost - koja je svojstvena uvijek nekom od
reenom jeziku - nalazi se, za svaki monem, u izravnoj ovisnosti o vrijed
nosti ostalih monerna dotinog razreda. Monem koji izraava intelektualne
138

sposobnosti, kao intelligence .inteligencija, pamet, nee imati istu vrijed

nost u jeziku gdje ne postoje razliiti monemi za .ruse. (.lukavstvo, prepre
denost.) i za .astucet (.prepredenost, prijevara.). Vrijednost jedinice intel
ligence u engleskom razlikuje se od vrijednosti francuskog monema s istim
pisanim oblikom zato to u francuskom postoji jo i termin contre-espionnage
ltkontrapijunaat, a u engleskom jo i izvedenica cleverness .pamet, domi
ljatost. Znaenjske vrijednosti valja dakle izluivati unutar samoga odre
enog jezika. Isto onako kao to za oblik razlikujemo fonetiku, koja se bavi
glasovima ljudskog jezika neovisno o tome u kojem posebnom jeziku oni
dolaze, i fonologiju koja prouava razlikovne vrijednosti u odreenom su
stavu, valja razlikovati izmeu semantike koja se bavi pojavama znaenja
openito i jedne znanosti o znaenjskim vrijednostima (fr. valeurs signifiees)
koju oznaavamo nazivom aksiologija (fr. axiologie).
D-12. Ono o emu govorimo u petom poglavlju ovoga djela pokriva nuno u saetom obliku - podruje koje se danas oznaava kao ltsociolin
gvistika( (fr. socio-linguistique). Kako se jezik izvan drutva ne moe za
misliti, ini nam se beskorisnim, a vjerojatno i tetnim, .sociolingvistikuCl
stavljati u opreku prema lingvistici u pravom smislu rijei. Pri prouavanju
raznolikosti upotreba i razliitih uvjetovanosti takve raznolikosti ne valja
stanovitim faktorima neopravdano davati prednost na tetu drugih : jezine
razlike od jedne drutvene klase do druge mogu biti znatne i zasluivati
posebnu panju, ali one mogu - od jedne zemlje do druge, od jednog do
drugog razdoblja - imati mnogo manje vanosti nego varijacije u geograf
skom prostoru.
D-13. Problemi koje postavlja usvajanje jezika od strane djeteta s punim
pravom ulaze u lingvistiko prouavanje i ni na koji nain ne opravdavaju
uspostavljanje nove discipline pod naslovom .psiholingvistika. (fr. psycho
linguistique). Interdisciplinarna istraivanja imaju smisla i vrijednosti je
dino onda ako se izvode na temelju rezultata posve autonomnih istraivanja.
U istoj lingvistici ima mjesta i za prouavanje dinamike usvajanja jezika.

139

Kratka bibliografija

I. Dodatna lektira i upute.

Poglavlje l: Ferdinand de SAUSSURE, Cours de linguistique generale,

Pariz-Lausanne, 1 9 1 6, 5. izd. str. 23-32 i 97-1 92 (prijevod: F. de Sosir,
OpIta lingvistika, Beograd, 1 969); Robert GODEL, Les sources manuscrites
du Cours de linguistique generale, de F. de Saussure, 2 eneva, 1 957, str. 23-35
i 1 30-25 1 ; A. MARTINET, La linguistique synchronique, Pariz, 1 965, po
glavlje l .
Poglavlje 2: Problemi znaenja: Eric BUYSSENS, Les langages et le dis
cours, Bruxelles, 1 943, str. 5-96. Fonetika openito: upuuje se na K. L.
PIKE, Phonetics, Ann Arbor, 1 944; Martin JOOS, Acoustic Phonetics, Balti
more, 1 948; Berti1 MALMBERG, La Phonitique, Pariz, 1 954, in- 1 2, 1 26 str.
(prijevod: B. Malmberg: Fonetika, Sarajevo, 1 974).
Poglavlje 3: A. MARTINET, La Linguistique synchronique, poglavlja 2.
do 6. i La description plwnologique, Pariz-2eneva 1 95 6, str. 34-1 0 1 . O mor
fo(fo)nologiji, v. asopis La linguistique ( 1 965), str. 1 5-30.
Poglavlje 4: Andre MARTINET, Studies in Functional Syntax, Etudes
de syntaxe jonctionnelle, Miinchen, 1 975; Andre MARTINET sa surad
nicima, Grammaire jonctionnelle du jra11fais, Pariz, CREDIF, 1 978. Za ka
lispe1 ispo Hans VOGT, The Kalispel Language, Oslo, 1 940.
Poglavlje 5: F. de SAUSSURE, Cours de linguistique generale, str. 26 1 289; A. MARTINET, Le Fra11fais sans jard, Pariz, 1 969, poglavlje 6; isti:
..Diffusion of Language and Structural Linguistics., Romance Philology,
VI, str. 5-1 3, i ..Dialecto, Romance Philology, VII, str. l-l l . Bilingvizam i
interferencija: upuuje se na Uriel WEINREICH, Languages in Contact,
New York, 1 953.
Poglavlje 6: Jezina ekonomija: upuuje se na Henri FREI, La gram
maire des jautes, Pariz-2eneva-Leipzig, 1 929, Georg K. ZIPF, Human
Beha'Vior and the Principle oj Least Effort, Cambridge, Mass., 1 949, A. MAR
TINET, Economie des changements phonetiques, Bern, 1 955; isti: Evolution
des langues et reconstruction, Pariz, 1 975.

II. Strukturalna lingvistika

Opi pregled: G. LEPSCHY, La linguistica strutturale, Torino 1966. Za

tone i podrobne upute valja konsu1tirati La linguistique, Guide alphabdtique,
ur. A. MARTINET, J. MARTINET et H. WALTER, Pariz 1 969.
1 41

Za praku kolu., pokret iz kojega je potekla fonologija, valja vidjeti Travaux

du Cercle linguistique de Prague ( TCLP), brojevi 1 , 2, 4, 5 (2), 6, 7 i 8;
TCLP 7
N. S. TRUBETZKOY, Grundzilge der PJumologie, francuski
prijevod : N. S. TROUBETZKOY, Principes de phonologie, Pariz, 1 949.
=

Za glosematiku (ansku kolu) vidjeti Louis HJELMSLEV, Prolegomenes

ti une thion'e du langage (prevedeno s danskoga), Pariz, 1 968. (hrvatski pri
jevod A. Stamaa : L. HJELMSLEV, Prolegomena teonJi jezika, Zagreb,
1 980) .
Amerika lingvistika u uskom znaenju ovoga termina poinje od : Leonard
BLOOMFIELD, Language, New York, 1 933. Karakteristino teoretsko
izlaganje : Zellig S. HARRIS, StrUctural Linguistics, Chicago, 1 960. Pristu
paniji su : H. A. GLEASON, An Introduction to Descripti'lJe Linguistics,
2. izd., New York, 196 1 , i Charles HOCKETT, A Course in Modern Lin
guistics, New York, 1 958. Dinamiku pokreta dobro ocrtavaju Readings in
Linguistics, Washington, 1 957, zbirka lanaka raznih autora koje je komen
tirao Martin Joos.

O malo razliitoj tendenciji amerike lingvistike : Kenneth L. PIKE, Language

in Relation to a Unified Theory of the Stntcture of Human Beha'Vior, 3. sv.,
Glendale, 1954- 1960.
O binarizmu, razvoju aprioristikih . tendencija fonologije : M. HALLE i
R. JAKOBSON, Fundamentals of Language, Haag, 1 956; Roman JAKOB
SON, Essais de linguistique generale, Pariz, 1 963. (sv. I), 1973. (sv. II). O
transformacijskim i generativnim gramatikama, koje izlaze iz okvira struk
turalne lingvistike u pravom smislu rijei, vidi - osim N. CHOMSKY,
Syntactic Structures, Haag 1975 - takoer N. RUWET, .La grammaire
generative, Langages 4 (1 966), str. 3-38.

III. Bibliografija funkcionalne lingvistike

U poetku funkcionalna lingvistika nalazi svoje mjesto u okviru struktu

ralne lingvistike, ali je ona tonije odredila svoj poloaj u dodiru i u kon
trastu s jelmslevovskom glosematikom te blumfildovskim i pajkovskim
pogledima, a u kategorikoj \opreci prema omskijevskoj j uroenosti i
jakobsonovskom apriorizmu.
Osim ovih Osnova (koje su prevedene na ruski, njemaki, korejski, engleski,
portugalski, panjolski, talijanski, japanski, rumunjski, poljski, arapski,
albanski i grki; treba da izau prijevodi na turski, vijetnamski i islandski),
prva opa izlaganja funkcionalne lingvistike iz pera Andrea MARTINETA
jesu A Functional View of Language, Oxford, Clarendon, 1 962. (prevedeno
na talijanski, francuski, panjolski, hrvatski ili srpski - Jezik i funkcija,
prev. N. Kova, Sarajevo, 1 973 - japanski i djelomino na poljski) i La
Linguistique synchronique, Pariz, P. U. F., 1 965. (prevedeno na njemaki,
panjolski, japanski i djelomino na poljski). Tome valja dodati neka novija
kraa izlaganja samog autora : Andre MARTINET, Pour une linguistique
des langues, Foundations of Language, 1 0 ( 1973), str. 339-364, Some Basic
Principles of Functional Linguistics, La linguistique 1 3 ( 1 977), fasc. l , str.
142

7- 1 1 , kao i formaliziraniji krai prikaz funkcionalne lingvistike kod Jan

W. F. MULDER, ..Postulats de la linguistique fonctionnelle axiomatique.,
La linguistique ( 1 977), fasc. l , str. 1 5-46.
U novije doba :
Andre MARTINET, Studies in Functional Syntax I Etudes de syntaxe fonc
tionnelle, Mtinchen, W. Fink, 1 975.
Konsultirati valja isto tako djela G. MOUNINA : Les problemes theoriques
de la traduction, Gallimard, Pariz, 1 963 ; Clefs pour la lt"11guistique, Seghers,
Pariz, 1 968.
Saetije je izlaganje Frederica FRAN<;OISA u : Le Language, Encyclopedie
de la Pliiade, Pariz, Gallimard, 1 968 . ..La description linguistique, str. 1 7 1 28 1 .
Vidjeti treba isto tako lanke i paragrafe posveene funkcionalnoj lingvistici
u : La Linguistique, Guide alphabitique (ur. Andre MARTINET), Denoel,
Pariz, 1 969. (prijevodi na njemaki, japanski, talijanski, panjolski i portu
galski).
Za vie logian i hotimino manje realistian prikaz funkcionalne lingvistike
valja konsultirati : Jan MULDER, Sets and Relations t"n Phonology, Cla
rendon, Oxford, 1968 ; u suradnji sa S. G. J. HERVEY : Theory of the Lin
guistic Sign, Mouton, Haag-Pariz, 1 972. kao i The Strategy of Lingw"stics,
Edinburgh, Scottish Academic Press, 1 980. i S. G. J. HERVEY : Axiomatic
Semantics, Edinburgh, Scottish Academic Press, 1979,
Za fonetiku i fonologiju valja konsultirati : A. MARTINET, La Description
phonologique, Pariz- Z eneva, Droz, 1 956. i Jacqueline M. C. THOMAS,
Luc BOUQUIAUX, France CLOAREC-HEISS, Initiatt'on a la phonetique,
Pariz, P. U. F., 1 976. O funkcionalnoj semiologiji, vidi Jeanne MARTINET,
Clefs pour la semiologt'e, Pariz, Seghers, 1 973.
Na osi funkcionalistikog istraivanja nalaze se radovi koje pie Luis PRIETO
u vezi sa sistemima znakova u njihovim odnosima s ljudskim ponaanjem :
Pn'ncipes de neologie, Mouton, Haag-Pariz, 1 964; Messages et signaux, Pariz,
P. U. F., 1 966 ; Etudes de linguistique et de semiologt'e genbales, 2eneva,
Droz, 1 975; Pertinence et pratique, Pariz, Minuit, 1975,
O temeljnim problemima sintakse, vidi Claude TCHEKHOFF, Aux FOll
dements de la syntaxe : l'ergatif, Pariz, P. U. F., 1 978.
Za primjenu na dijakroniju valja konsultirati Andre MARTINET : Eco
nomie des changements phonetiques, Bern, Francke, 1 955. (prevedeno na ruski,
talijanski, panjolski i japanski; saeta i revidirana njemaka verzija uskoro
e izai kod Klett-Cotta, Stuttgart), Evolution des langues et reconstruction,
Pariz, P. U. F., 1 975, kao i Claude HAGEGE i Andre HAUDRICOURT :
La Phonologie panchronique, Pariz, P. U. F., 1978,
Primjena na stilistiku analizu : Conrad BUREAU, Lingtlistique Jonctionnelle
et stylistique objective, Pariz, P. U. F., 1 976.
Od svih jezika naroito je francuski bio predmetom funkcionalnog opisa,
Citirat emo, kronolokim redoslijedom, jedno djelo Andrea MART INETA
i Henriette WALTER od kojega valja proitati uvod : Dictt'onnaire de la
prononciation Jranfaise dans son mage reel, Pariz, France-Expansion, 1 5, sq.
de Vergennes, 75 O 1 5 Pariz; Denise FRAN<;0 IS : Franfais parU, Pariz,
143

S . E. L. A. F. , 1974; Morteza MAHMOUDIAN i njegovi suradnici :

Pour enseigner le franfais, Pariz, P. U. F., 1 976; Henriette WALTER : La
Phonologie du franfais, Pariz, P. U. F., 1 977; Andre MARTINET i nje
govi suradnici : Grammaire fonctionnelle du franfais, Pariz, Credif-Didier,
1 979.
Vie drugih jezika, osobito afrikih, bilo je predmetom funkcionalnog opisa
u disertacijama za dravni doktorat (doctorat d'E tat). Prvi je od njih J.
M. C. THOMAS, Le parler ngbaka de Bokanga, Pariz, 1 963. U vezi s ovim
valja konsultirati katalog S. E. L. A. F.-a, 5, rue de Marseille, 75 0 1 0 Pariz.
Navest emo osim toga od Genevieve N'DIAYE, Structure du dialecte basque
de Maya, Haag, Mouton, 1 972.
Postoji Medunarodno drutvo funkcionalne lingvistiJu (Societe internationale
de linguistique fonctionnelle, S. I. L. F., Ecole pratique des hautes etudes,
4e section, 45-47, rue des Ecoles, 75 005 Pariz) kojemu je slubeno glasilo
asopis La Linguistique, P. U. F., 108, boulevard Saint-Germain, 75 006
Pariz, a izlazi od 1965.
Od g. 1974. svake se godine odrava meunarodni kolokvij funkcionalne
lingvistike : prve godine u Groningenu u Nizozemskoj (Actes u pripremi) ;
g. 1975. u Clermont-Ferrandu, Francuska (Actes du 2e colloque de linguis
tique fonctionnelle, Clermont-Ferrand, C. R. D. P., 1 5, rue d'Amboise) ; g.
1976. u St-Flouru, Francuska (Actes' u pripremi) ; g. 1 977. u Oviedu, pa
njolska (Actas del IV Colloquio internacional de linguistica funcional, Oviedo,
Universidad, Departamento de lengua espaiiola, 1 978) ; g. 1 978. u joannini,
Grka (Actes izali g. 1 979. u S. I. L. F.) ; g. 1 979. u Rabatu, Maroko, a
za g. 1 980. u Saint-Andrewsu, kotska ; g. 1 98 1 . u Toulousei, Francuska;
g. J 982. u Freiburgu im Breisgau, Savezn Republika Njemaka ; g. 1 983. u
Quebecu, Universite Laval, Kanada.

IV. Opa djela

Le Langage, Encyclopedie de la Pleiade, ur. A. MARTINET, Pariz, 1 968 ;

Bertil MALMBERG, Les nouvelles tendances de la linguistique (prijevod sa
vedskoga), Pariz, 1 966. (prijevod : B. Malmberg : Moderna lingvistika,
Beograd, 1979) . Meu malo starijim prirunicima, J. VENDRYES, Le
langage, Pariz, 1923, koji je redigirao prije prvog svjetskog rata, dobro ilu
strira predstrukturalistike psiholoke tendencije ; Edward SAPIR, Language,
New York, 1 92 1 . (fr. prijevod Le langage, Pariz 1 953) ostaje polazite za
svako istraivanje o klasifikaciji jezika; Otto JESPERSEN, Language, Lon
don, 1922. (fr. prijevod Nature, evolution et origine du langage, Pariz, 1 976)
korisno obavjetava o povijesti lingvistike i o ueniu jezika kod djeteta.
O historijskoj lingvistici, na iju su praksu strukturalna istraivanja jo uvijek
malo utjecala: Antoine MEILLET, Linguistique historique et linguistique
generale, 2 sv., Pariz, 1 92 1 . i 1 938. Walther von WARTBURG, EinfUhrung
in Problematik und Methodik der Sprachwt'ssenschaft, Halle, 1 943, fr. pri
jevod Problemes et methodes de la linguistique, novo revidirano izd., Pariz,
1 969.
Genetika klasifikacija u A. MEILLET i Marcel COHEN, Les langues du
monde, 2e ed., Pariz, 1 952.
144

asopisi posveeni opoj lingvistici ili koji veliku vanost pridaju opim
problemima: Transactions of the Philological Soet."ety, London, od 1 854;
Bulletin de la Societe de linguistique de Paris, 60 objavljenih svezaka; Lan
guage, Baltimore, od 1 925; Norsk Tidsskrift for Sprogvideskap, Oslo, od
1 928. (opelingvistiki radovi osobito na engleskom i na francuskom); Acta
Linguistica, Kopenhagen, od 1 939. (izlaze neredovito; na fr., njem., eng.) ;
Cahiers Ferdinand de Saussure, Zeneva, od 1 94 1 ; Word, New York, od ) 945 ;
Zeitschrift fiir Phonetik und allgemeine Sprachwissenschaft, Berlin, od ) 946;
Lingua, Amsterdam, od 1 947. (izlazi neredovito; nar. eng. i fr.); Studia
Linguistica, Lund, od 1 947. (nar. fr., eng., njem.); Archivum Linguisticum,
Glasgow, od 1 949; Kratylos, Wiesbaden, od 1 956; Phonetica, Basel-New
York, od 1 957; Linguistics, Haag, od 1 963; Foundations of Language, Dord
recht, od 1 964 ; Journal of Linguistics, London, od ) 965; La Linguistique,
Pariz, od 1 965; od g. 1 967. Evropsko lingvistiko drutvo objavljuje Folia
linguistica.
Od g. 1 939, Stalni medunarodni odbor lingvista (Comite international perma
nent de Linguistes) objavljuje godinje jedan svezak Bibliographie linguis
tique, Utrecht-Antwerpen (fr. i eng.).

1 45

Bibliografija
radova Andrea Martineta

Knjige

1937.
[ l ] La gbnination consonantique d'origine expressifJe dans ks langues ger
maniques, glavna teza za dravni. doktorat, Kopenhagen, Mu nksgird ,
224 str.
[2] La phonologie du mot en danois, dopunska teza za dravni. doktorat,
Pariz, Klincksieck, 1 00 str. (Isp. BSL 38, str. 1 69-266).

1945.
[3] La prononciation du franfais contemporain, Pariz, Droz, 249 str.

1946.
[4] Questionnaire of the .International Auxiliary Language Association (sa
J.-P. VINAYOM), New York, lALA, 98 str.

1947.
[5] Initiation pratique a l'anglais, Lyon, lAC, 3 1 1 str.

1949.
[6] Phonology as Functional Phonetics, London, University of Oxford Press,
40 str.
- panjolski prijevod : La fonologla como fonetica funcional (samo prvi dio)
u Cuestiones de filosofia, Buenos Aires, 1 962, I, 2-3, str. 1 36- 1 59.

1954.

[7] Linguistics today, uredili A. MARTINET

York, Linguistic Circle of New York, 280 str.

li U. WEINREICH, New

ova je bibliografija preuzeta iz zbornika u ast Andm MARTINETA Li",wtu,u. /onai

onmlle, DIbau et pmp.aiws, uredio M. MAHMOUDIAN, sv. 3, str. VII-XXVII,
P. U. P., Pariz, 1 979. Ljubaznolu profesora Martineta dopunili smo i a!urira1i biblio
grafske podatlte do 1. lipnja 1 982.
147

1955.
[8] Economie des changements phonetiques : Traite de pJwnologie diachronique,
Bern, Francke Verlag, 396 str.
- Ruski prijevod : A. ZALIZNJAK, Princip ekonomii v fonetieskix iz
menenijax ( 1 . dio, samo .. Opa teorija.), Moskva, 1 960, 260 str.
- Talijanski prijevod : G. CARAVAGGI, Economia dei mutamenti fonetici,
Trattato di fonologia diacronica, Torino, Einaudi, 1 968, 378 str.
- panjolski prijevod : A. de LA FUENTE ARRANZ, Economia de los
cambios foneticos, Tratado de fonologia diacr6nica, Madrid, Gredos, 1 974,
563 str.
- Engleski prijevod u pripremi
- Japanski prijevod u pripremi
- Njemaki prijevod u pripremi

1956.
[9] La description phonologique, avec application au parler franco-provenfal
d'Hauteville (Savoie), 2eneva, Droz (isp. lanak br. 1 7), 1 08 str.
[ 10] Kino, Kozo, On'in-kenka, Tsuji Oninron Yosetsu (japanski prijevod
lanka br. 42 u ovom popisu), preveo Kurokawa SHIN'ICHI-YAKU,
Kenkyusha, s. a.

1960.
[ l l ] Elements de linguistique generale, Pariz, Armand Colin, 224 str.
- Dotjerano i proireno izdanje u kolekciji ..Ul., Pariz, Armand Colin,
1 967, 2 1 8 str.
- Ruski prijevod : V. V. EVORO KINA, ..Osnovy obej lingvistikit, u
NOVOB v lingvistike 3, Moskva, 1 963, str. 366-566.
- Korejski prijevod : Bh. KIM. on o hak won rOn, Seul, Il Cho Gak, 1 963,
233 str.
- Njemaki prijevod : Anna FUCHS, GrundzUge der allgemeinen Sprach
wissenschaft, Stuttgart, Kohlhammer Verlag, 1 963, 201 str.
- Engleski prijevod : Elisabeth PALMER, Elements of General Linguistics,
London, Faber & Faber, 1 964, 205 str.
- Dotjerano i proiireno ponovno izdanje engleskog prijevoda, London,
Faber & Faber, 1 969, 228 str.
- Portugalski prijevod : Jorge MORAl S-BARBO SA, Elementos de Lin
guistica Geral, Lisabon, Sa da Costa, 1 964, 222 str.
- panjolski prijevod : Julio CALONGE, Elementos de lingii istica general,
Madrid, Gredos, 1 965, 274 str.
- Talijanski prijevod : G. LEPSCHY, Elementi di linguistica generale, Bari,
Laterza, 1 966, 2 1 8 str.
- Rumunjski prijevod : P. MICLAU, Elemente de lingvisticd generald, Bu
kuret, Ed. Stiintifica, 1 970.
- Poljski prijevod : L. ZAW ADOWSKI, u Podstawy lingwistyki funkcjo
nalnej, Varava, 1 970.
- Japanski prijevod : N. MIYAKE, Tokio, Iwanami Shoten, s. d., 339 str.
- Albanski prijevod : Rexhep ISMAJLI, Elemente te gjuhisise se pirgjithshme,
Pritina, Rilindja, 1 974, 282 str.
- Grki prijevod : A. HARALAMBOPULOS, Stoikheia genikes glosso
/ogia.'I, Solun, 1 976, 1 6 + 254 str.
148

Islandski prijevod : MagnUs PETURSSON, u tisku

Arapski prijevod : S . GARMADI, u pripremi
Turski prijevod : B. VARDAR, u pripremi
Vijetnamski prijevod u pripremi
Finski prijevod u pripremi.

1962.

[ ] 2) A Functional View of Language, Oxford, Clarendon, ] 66 str.

- Talijanski prijevod : G. MADONIA, La cOllsiderazione fWlzz'onale del
linguaggio, Bologna, Il Mulino, 1965, 23 1 str.
- Francuski prijevod : H. i G. WALTER, Langue et fonction, une thiorie
fonetionnelle du langage, Pariz, Denoel, 1 9 69, 1 99 str.
- Poljski prijevod : L. ZAWADOWSKI, u Podstawy lingwistyki funkcjo
nalnej (poglavlje 2. i 3), Varava, 1 970.
- panjolski prijevod : M.-R. LAFUENTE DE VICUNA, El lenguaje
desde el punto de 'Vista funcional, Madrid, Gredos, 197 1 , 2 1 8 str.
- Japanski prijevod, Misuzu shobo, 1975, 1 86 str.
- Srpsko-hrvatski prijevod : Nikola KOVAC, Jezik i funkcija, Sarajevo,
1 973, 1 90 str.
1965.

[ 1 3 1 L:l linguistique synch.ronio1ue, Pariz, PUF, 246 str.

- Njemaki prijevod : W. BLOCHWITZ, Synchronische Sprachwissen
sehaft, Berlin, Akademie Verlag, 1968, 2 1 2 str.
- panjolski prijevod : N. MARCOS, La lingiiistica sincr6nica, Madrid,
Gredos, 1 968, 228 str.
- Poljski prijevod : L. ZAWADOWSKI, u Podstawy Iingwistyki funkcjo
na/nej, Varava, 1 970. (poglavlja 2, 4, 6. do 1 0).
- Japanski prijevod : Yoshiro WATASE, Haksuisha, s . a., 1 2 + 356 str.
- Talijanski prijevod u pripremi.
- P9rtugalski prijevod u pripremi.
( 1 4) Manuel pratiqzte d'allemand, Pariz, Picard, 1 76 str.
1968.

[ 1 5] Le langage, Encyclopedie de la Pleiade, uredio A. MARTINET, Pariz,

NRF, 1 54 1 str.
- Japanski prijevod, Tokyo, Orion, 4 sveska, 1973.
- panjolski prijevod, Buenos Aires, Nueva Vision, 1973, 1 84 + 1 56 str.
1969.

( 1 6) Le franfais sans fard, Pariz, PUF, 221 str.

( 1 7) La linguistique. Guide alphabetique, uredio A. MARTINET, Pariz,
Denoe], 490 str.
- Japanski prijevod, ur. N. MIYAKE, Tokio, Tayshukan, 1972, 584 str.
- Talijanski prijevod : G. BOGLIOLO, La linguistica, Guida aljabetica,
Milano, Rizzoli, 1 972, 464 str.
- : panjolski prijevod : C. MANZANO, La lingiiistica, Guida aljabetiea,
Barcelona, Anagrama, 1 972, 484 str.
149

- Njemaki prijevod : I. REHBEIN i S. STaLZER, Linguistik, ein Hand

buch, Stuttgart, Metzler, 1 973, 8 +274 str.
- Portugalski prijevod : Wanda RAMOS, Conceitos /undamentais da. lin
guistica, Lisabon, Presen, 1 976, 462 str.
1973.

[ 1 8] Dictionnaire de la prononciation /ranfaise dans son usage reel, u suradnji

sa Henriette 'ALTER, Pariz, France-Expansion, 932 str.
1974.

[ 1 9] Sintaxis /uncional, Valparaiso, Univ. cat6lica, 36 str.

1.75.

[20] Evolution des langues et reconstruction, Pariz, PUF, 264 str.

[2 1 ] Studies in Functional Syntax (Etudes de syntaxe /onctionnelle), Miinchen,
W. Finck, 275 str.
- panjolski prijevod : E. DIAMANTE, Estudios de sintaxis /uncional,
Madrid, Gredos, 1 978, 342 str.
i -o

1979.

[22] Grammaire /onctionnelle du /ranfais, Pariz, Didier, 1 2+ 276 str.

[23] Diclionnaire de l'orthographe, AI/onic* u suradnji sa Jeanne MAR
TINET, Pariz, Selaf, 202 str.
1981.

[24] Linguistique ec shniologie ]onclionnelles, u suradnji sa Jeanne :MA R

TINET, Istanbul, Ecole superieure des langues etrangeres de l'Unvefsite
d'!stanbul, 80 str. (isp. CLANCI br. 241 -242).
1982.

[25] Vers l'terit afJec al/onic, u suradnji sa Jeanne MART!NET i Jeanne

VILLARD, Pariz, Hachette, 200 str.
'

'

Clanci
1.33.

[ I ] Remarques sur la systeme phonologique du franis, BSL 34, 's ii-: 1 9 1 202.
1934.

[2] Nature phonologique du sted danois, BSL 35, str. 52-57.

1936.

[3] Neutralisation et archiphoneme, TCLP 6, str. 46-57.

[4] Cesk8 ptice o vlivu pravopisu na Francuzskou vYslovnost, Slv a
slootSnOst 2, str. 54-56.
1 50

1937.
[5] Remarques sur la notion d'opposition comme base de la distinction
phonologique, C. R. du XI Congres de Psychologie, Pariz, str. 245.
1938.
[6] La phonologie, Le franfais moderne, 6, str. 1 3 1- 1 46 ; str. 33-37:
[7] Fonologie Francouztiny, SIOfJO a slOfJesnost 4, str. l l I- l B.
1.39.
[8] Role de la correlation dans la phonologie diachronique, TCLP 8, str.
273-288.
[9] Un ou deux phonemes?, Acta Linguistica l, str. 94- 1 03. (isp. br. [ 1 3 ]
u razdjelu KNJIGE u av oj Bibliografij i).
[ 1 0] Equi1ibre et instabi1ite des systemes phonologiques, Proc. of the 3rd
Intern. Cor.gress of Phonetic Sciences, str. 30-34.
[ l l ] La transcription phonetique dans I'enseignement de l'anglais, Les
langues modernes 37, str. 236-247.
[ 1 2] La parente des langues germaniques, Actes du V Congres des Linguistes,
str. 1 34- 147.
INO.
[ 1 3] La phonologie synchronique et diachronique, Conf. Inst. Linguist.
Univ. de Paris 6, str. 4 1 -58 ; Revue des Cours et Conferences 40, str. 324-340
(isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE).
1.43.
[ 1 4] Questionnaire phonologique d'Andre Martinet, Revue de folklore fran
faU et de folklore colonial 1 3, str. 1 43- 1 50.
[ 1 5] Le phoneme et la conscience linguistique, Le fran;ais moderne l l ,
str. 1 97-205.
1944.
[ 1 6] La prononciation du danois, u Manuel de la langue danoise od I. STE
MANN, Kopenhagen, Munksgaard, str. 34-66.
INS.
[ 1 7] Description phonologique du parler franco-proven d'Hauteville
(Savoie), 2, RLiR 1 5, str. 1-86 (isp. br. [91 Iu razdjelu KNJIGE)
1946.
[ 1 8] Au sujet des fondements de la theorie linguistique de Louis Hjelmslev,
BSL, 42, str. 1 9-42.
......; Ruski prijevod : Osnovy lingvistieskoj teorii Lui Elmsleva, u NOfJoe v
lingvistike l , str. 437-462, Moskva, 1 960.
*

AItoD1c je sustav fonololkog pisanja francuskog jezika, I pomou kojega u vrtiu i u prvom
razredu osnovne Ikole djeca ue pisati i itati.
1 51

[ 1 9] Savoir pourquoi et pour qui l'on transcrit, Le maitre phonetique 86,

str. 1 4- 1 7 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE).
[20] La linguistique et les langues artificielles, Word 2, str. 37-47.
1947.
[21 ] Note sur la phonologie du fran98is vers 1 700, BSL 43 , str. 1 3-23 (isp.
br. [ 1 6] u razdjelu KNJIGE).
[22] Propagation phonetique ou evolution phonologique? (u suradnji s A.
G. HAUDRICOURTOM), BSL 43, str. 82-92.
[23] Oil en est la phonologie? Lingua l, str. 34-58 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu
KNJIGE).
[24] La phonologie et la prononciation franaise, A tomes, 1 6, str. 2 1 9-222.
[25] Le questionnaire d' lALA, Lingua l, str. 1 27- 1 29.
1949.
[26] About Structural Sketches, Word 5, str. 1 3-35.
[27] Occ1usives and Affricates with Reference to some Problems of Romance
Phonology, Word 5, str. 1 1 6- 1 22.
[28] Question D, Interlinguistique : Rapport preliminaire, Actes du VIc
Congres des Linguistes, Pariz, str. 93- 1 1 2.
[29] Rapport sur l'etat des travaux relatifs a la constitution d'une langue
internationale auxiliaire, Actes du VIC Congres des Linguistes, Pariz, str.
586-592.
[30-3 1-32] Reponses aux questions I, II et III, Actes du VIC Congres des
Linguistes, Pariz, str. 1 77- 1 82 ; 247-248 ; 292-295.
[33] La double articulation linguistique, TCLP 5, str. 30-37 (isp. br. [ 1 3 ]
u razdjelu KNJIGE).
[34] Predgovor knjizi N. S. TROUBETZKOYA (TRUBECKOJ) Prin
cipes de phonologie, u franc. prijevodu J. CANTINEAUA, Pariz, Klincksieck.
[35] Predgovor knjizi Essai pour une histoire structtlTale du phonitisme /ran
fa;s A. G. JUILLANDA, Pariz, Klincksieck.
1950.
[36] Refiexions sur l'opposition verbo-nominale, Journal de Psychologie
43 ( 1), str. 99-1 08 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE).
[37] Some Problems of Italic Consonantism, Word 6, str. 26-4 1 (isp. br.
[8] u razdjelu KNJIGE).
[38] De la sonorisation de6 occ1usives initiales en basque, Word 6, str. 224233 (isp. br. [8] u razdjelu KNJIGE).
1951.
[39] The Univoicing of Old Spanish Sibilants, Romance Philology 5, str.
1 33- 1 56 (isp. br. [8] u razdjelu KNJIGE).
[40] Concerning some Slavic and Aryan Reftexes of lE s, Word 7, str. 9 1 9 5 (isp. br. [8] u razdjelu KNJIGE).
1952.
[4 1 ] Langues a syllabes ouvertes ; le eas du slave commun, Z/Ph 6, str.
1 45- 1 63 (isp. br. [8] u razdjelu KNJIGE).
152

[42] Diffusion of Language and Structural Linguistics, Romance Philology 6, str. 5- 1 3 .

[43] Celtic Lenition and Western Romance Consonants, Language 28, str.
1 92-2 1 7 (isp. br. [8] u razdjelu KNJIGE).
[44] Function, Structure, and Sound Change, Word 8, str. 1 -32.
- Japanski prijevod, ispo razdio KNJIGE br. [10]
[45] Are there areas of affinite grammaticale as well as of affinit phonolo
gique cutting across genetic language families ?, 7'b International Congress
of Linguists. Preliminary Reports, str. 1 2 1 - 1 24. Proceedings, ibid.
1953.

[46] Structural Linguistics, Anthropology Today, Chicago, The University

of Chicago Press, str. 574-586.
- panjolski prijevod, Lingillstica Estructural, u Cuatro artIculos de lin
gu{stica estructural, Buenos Aires, 1 962.
- Njemaki prijevod, Strukturale Linguistik u Der moderne Struktllr
begriff, Darmstadt, 1 973, str. 1 84-206.
[47] Otto Jespersen, Word Study, 28-5, str. 1 -3.
[48] Concerning the Preservation of Useful Sound Features, Word 9, str.
1 - 1 1 (isp. br. [8] u razdjelu KNJIGE).
[49] A Project of Transliteration of Classical Greek, Word 9, str. 1 52- 1 6 1 .
[SO] Non-Apophonic o-Vocalism in Indo-European, Word 9, str. 253-267
(isp. br. [8] u razdjelu KNJIGE).
[ S l ] Remarques sur le consonantisme semitique, BSL 49, str. 67-78 (isp.
br. [20] u razdjelu KNJIGE).
[52] Le monde germanique et la dispersion des Germains en Europe il
la lumiere des faits linguistiques, u Les invasions barbares et le peuplemem
de l'Europe, Pariz, Presses Universitaires, str. 7- 1 4.
[53-54-55-56] Sudjelovanja u raspravama, An Appraisal of Anthropology
Today, Chicago, The University of Chicago Press, str. 1 07- 108, 1 23, 284285, 290.
[57] Predgovor knjizi Languages in Contact Uriela WEINREICHA, New
York, Publications of the Linguistic Circle of New York, nO 1 , str. VII-IX.
1954.

[58] Accents et tons, Miscellanea Phonetica 2, 1 954, str. 1 3-24 (isp. br.
[ 1 3] u razdjelu KNJIGE u ovoj Bibliografiji).
[59] Concepts of Language and the Teacher of Foreign Languages, French
Review 27, str. 361-364.
[60] Dialect, Romance Philology 8, str. l - l l .
[60 bis] Dia1ekt, Zur Theorie des Dialekts, Wiesbaden, 1976.
[61 ] The Unity of Linguistics, Word 1 0, str. 1 21 - 1 25. Objavljeno takoder i u
Linguistics Today, New York, Publications of the Linguistic circle of New
York, n 2, str. 1 -5.
[62] Les noms de plantes en indo-europeen, u VIIIe Congres international
de Botanique, Rapports et communications, sect. 1 4, 1 5, 1 6, str. 47-48.
1955.

[63] Crasis, Elision and Aphaeresis, Word l l, str. 268-270.

[64] Le couple senex-senattlS et le )suffixe -k-, BSL S l , str. 42-56 (isp. br.
[20] u razdjelu KNJIGE).
1 53

1956.
[65] Some Cases of -k-/-w- Alternation in Indo-European, Word 1 2, str.
1 -6 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE).
[66] Linguistique structurale et grammaire comparee, TIL l, str. 1 - 1 5
(isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE).
[67] Le genre feminin en indo-europeen ; examen fonctionnel du pro
bleme. BSL 52, str. 83-95 (isp. br. [ 1 9], [20] u razdjelu KNJIGE).
[68-69-70-7 1 ] Sudjelovanje u raspravama, Proceedings of the 7'b Interna
tional Congress of Linguists, London, str. 43 1 -432, 439-44 1 , 459, 467-469.
1957.
[72] Phonetics and Linguistic Evolution, u Manual of Phonetics objavljen
pod rukovodstvom Louise KAISER, Amsterdam, str. 252-273 ; u 2. izdanju,
1 968, str. 464-487.
[73] Phonologie et laryngales, Phonetica l, str. 7-30 (isp. br. [20] u razdjelu
KNJIGE).
[74] La notion de neutralisation dans la morphologie et le lexique, TIL 2 ,
str. 7- 1 1 .
[75] Substance phonique et traits distinctifs, BSL 53, str. 72-85 (isp. br.
[ 1 3] u razdjelu KNJIGE).
[76] Arbitraire linguistique et double 'articulation, Cahiers Ferdinand de
Saussure 1 5, str. 1 05- 1 1 6 (isp. br, [ B] u razdjelu KNJIGE).
1958.
[77] La construction et les structures elementaires de I'enonce, Journal de
psychologie normale et pathologique 1 958, str. 377-392 (isp. br, [ 1 3] u razdjelu
KNJIGE).
[78] C'est jeuli le Mareuc !, Romance Philology 9, str. 345-355 (isp. br.
[ 1 6] u razdjelu KNJIGE).
[79] Les Laryngales indo-euro.,eennes, Referat u p,.oceedings of the VII],"
International Congress of Linguists, Oslo, str. 36-53 (isp. br. [20] u razdjelu
KNJIGE).
[80] De l'economie des formes du verbe en franc;ais parte, u Studia phil. et
liller. in honorem L. Spitzer, Bern, str. 309-326 (isp. br. [ 1 6] u razdjelu
KNJIGE u ovoj Bibliografiji).
[8 1 ] Le bilinguisme, Citis Unies 5-6, str. 7-8.
[82] Interventions dans les debats, Proceedings of the VIII'" International
Congress of Linguists, Oslo, str. 2 1 3, 265.
1959.
[83] La palatalisation spontanee de g en arabe, BSL 54, str. 90- 1 02 (isp.
br. [20] u razdjelu KNJIGE).
[84] Aflinite linguistique, Bollettino dell' Atlante linguistico mediterraneo l ,
str. 1 45- ] 52.
[85] L'evolution contemporaine du systeme phonologique franc;ais, Free
University Quarterly (Amsterdam), 7-2, str. 99- 1 1 4.
[86] Quelques traits generaux de la syntaxe, Free University Quarterly 7-2,
str. 1 1 5- 1 29.
[87] Du role de la gemination dans 1'evolution phonologique, ZfPh 1 2
(Panconcelli-Calzia-Festgabe), str. 223-227 (isp. br. [8] u razdjelu KNJIGE).
1 54

1.60.
[8.8] Elements of a Functional Syntax, Word 1 6, str. 1 - 1 0.
[88 bis] Prvky funkni syntaxe, Principy strukturni syntaxe, Prag, 1 974.
[89] Note en conclusion de l'article de Ruth REICHSTEIN, Word 1 6,
str. 96-99.
1961.
[90] Refiexions sur la phrase, u Language and Society, Kopenhagen, str.
1 1 3- 1 1 8 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE).
[9 1 ] Reponse II une question relative au bilinguisme, Almanaclz Flinker,
Pariz, str. 27.
1962.
[92] De la variete des unites significatives, Lingua l l , str. 280-288 (isp. br.
[ 1 3] u razdjelu KNJIGE),
[9.3] Le sujet comme fonction linguistique et I'analyse syntaxique du basque,
BSL 57, str. 73-82 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE).
[94] R, du latin au franis d'aujourd'hui, Phonetica 8, str. 1 93-202 (isp.
br. [ 1 6] u razdjelu KNJIGE).
[95] Le franis tel qu'on le parle, Esprit l l , str. 620-63 1 (isp. br. [ 1 6] u
razdjelu KNJIGE).
1963.
[96] Les grammairiens tuent la langue, Art 9 1 9, str. 3 (isp. br. [ 1 6] u raz
djelu KNJIGE).
[97] Predgovor knjizi Le Ngambay-Moundou od Ch. VANDAME, Mi
moires' de l'Institut franfais d'Ajn'que noire, nO 69 (Dakar, 1 963), str. VII
VIII.
1.64.
[98] The Foundations of a Functional Syntax, Monograph Series on Lan
guages and Linguistics 1 7, str. 25-36 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE).
[98 bis] Les fondements d'une syntaxe fonctionnelle, Marche romane,
XXII, 1 972, str. 1 03- 1 1 3.
[99] Pour un dictionnaire de la prononciation franise, u In honour of
Daniel Jones, London, str. 349-356 (isp. br. [ 1 6] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 00] Structural Variations in Language, Proceedings of the I)(fll Interna
tional Congress of Linguists, str. 52 1 -532.
[ 1 0 1 ] Troubetzkoy et le binarisrne, Wiener slavistisches Jahrbuch l l , str.
37-4 1 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE u ovoj Bibliografiji)
[ 1 02] Predgovor knjizi L. PRIETA, Principes de noologie, Haag, Mouton.
1965.
[ 1 03] La linguistique, La Linguistique, I, str. 7- 14.
[ 1 04] La morphologie, La Linguistique, l, str. 1 5-30.
[ 1 05] La recherche en linguistique, Avenir, CLX, CLXI, CLXII, str.
3 6 1-363.
1 55

( 1 06] Indetermination phonologique et diachronie, Phonetica, XII, str.

1 3- 1 8 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 07] Les problemes de la phonetique evolutive, Proceedings of the vrli
International Congress of Phonetic Sciences, str. 82- 1 02 (isp. hr. [20] u raz
djelu KNJIGE).
[ 1 08] Le mot, Diogene XLVIII, str. 39-53 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE).
( 108 a] The Word, Diogenes LI, str. 38-54.
[ 1 08 b] Le mot, Problemes du langage, NRF, str. 39-53.
[ 1 09] Les voyelles nasales du frans, La Linguistique, I, fasc. 2, str. 1 1 71 22 (isp. br. [ 1 6] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 1 0] Structure et langue, Revue internationale de philosophie, XCV bis, str.
29 1-299.
[ 1 1 0 a] Structure and Language, Yale Studies, XXXVI-XXXVII, 1 9 66,
str. 1 0- 1 8 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE).
[ I l l ] Peut-on dire d'une langue qu'elle est belle?, Revue d'esthitique, NSI,
str. 227-239 (isp. br. [ 1 6] u razdjelu KNJIGE).
[ I l l bis ] Japansko izdanje biljekama popratio Yoshiro WATASE, Tokio,
Daisan-Shoto, 1 974, 46 str.
[ 1 1 2] Des limites de la morphologie, Omagiu lui Alexandru Rosetti, str.
534-538.
1966.
( l B] Les choix du locuteur Revue Philosophique, str. 27 1 -282.
( 1 1 4] L'autonomie syntaxique, Mithodes de la grammaire, Congres et Col
loques de l' Universiti de Liege, str. 49-59 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 1 5] Les langues dans le monde de demain, Revue tunisienne des sciences
sociales, VIII, str. 1 65- 1 73.
[ 1 1 5 a] Les langues dans le monde de demain, La Linguistique, II, fasc. 2,
str. 1 - 1 2.
[ 1 1 6] Pourquoi des dictionnaires etymologiques ? La Linguistique, II, fasc.
2, str. 1 23- 1 3 1 .
[ 1 1 7] Andre Martinet repond il Roman Jakobson, Arts et loisirs, XXI, 1 4.
[ l l 8] Bilinguisme et plurilinguisme, Revue tunisienne des Sciences sociales,
VIII, str. 55-64, 65-77.
[ 1 1 9] Qu'est-ce qu'une langue?, Revue tunisienne des Sciences sociales, VIII,
str. 7- 1 6, 1 7-2 1 .
[ 1 20] Hierarchie des usages linguistiques, Revue tunisienne des Sciences
sociales, VIII, str. 1 03- 1 1 2, 1 1 3- 1 1 4.
[ 1 2 1 ] Close contact, Word, 1 966, str. 1 -6.
1967.
[ 1 22] Syntagme et syntheme, La Linguistique, III, fasc. 2, str. 1 - 1 4 (isp.
br. [21 ] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 23] La linguistique, Revue de l'Enser.gnement supbieur, I, str. 5- 1 1 .
[ 1 24] La phonologie synchronique et diachronique, Phonologie der Gegen
wart, str. 64-78.
[ 1 25] Connotations, poesie et culture, To Honor Roman Jakobson, II, str.
1 288- 1 295.
[ 1 26] La vie secrete du langage, Nouvelles littbaires, XXIII, 3.
[ 1 27] Que faut-il entendre par .tfonction des affixes de classe.?, Colloque
d'Aix, La classification nominale dans les langues nigro-africaines, str. 1 5-21 .
1 56

1968.
[ 1 28] Neutralisation et synchretisme, La Linguistique, IV, fasc. l, 1-20
(isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE) .
[ 1 29] La dynamique du franais contemporain, Revue tunisienne de Sciences
sociales, XIII, str. 33-4 1 , 42-47.
[ 1 30] Sciences du langage et sciences huma ines, Raison presente, str. 1 4-40,
4 1 -72.
[ 1 3 1 ] Refiexions sur les universaux du langage, Folia Linguistica, t. I, 3/4,
str. 1 25- 1 34 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 32] Affinites linguistiques en .Mediterranee, Bollett'no dell' Atlante lin
guistico mediterraneo, n 8-9, str. 7- 1 3.
[ 1 33 ] Composition, derivation et monemes, Festschnft Marchand, str.
1 44- 149 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 34] Mot et syntherne, Melanges Reichling, Lingua 2 1 , str. 294-302 (isp.
br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 35] Coupe ferme et coupe lache, lvUlanges pour Jean Fourquet, str. 22 1-226.
1969.
[ 1 36] La deuxieme articulation du langage, Travaux de linguistique et de
littera ture, Strasbourg, str. 23-28.
[ 1 37] Realisation identique de phonemes differents, La Linguistique, 1 969-2,
str. 1 27- 1 29.
[ 1 38] Le contr61e continu des connaissances en linguistique generale, Bul
letin du Syndicat national de l'Enseignement supbieur, nova serija, n 1 , str.
23-24.
[ 1 39] A Functional View of Grammar, The Risil1g Generation, Tokio, 1 1 6,
str. 1 30-1 34 (isp. br. [ 21 ] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 40] Analyse linguistique et presentations des langues, Annali 1 969, Pa
lermo, Facolta di magistero, str. 1 43- 1 58 .
[ 1 4 1 ] Quelques traits generaux d'une grammaire fonctionnelle, La gram
matica, la lessicologia, Rim, Bulzoni, str. 5- 1 5.
[ 1 42] Qu'est-ce que la morphologie?, Cahiers Fe1'dinand de Saussure 26,
str. 85-90 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 43 ] Intervju za asopis L'Express, Pourquoi parle-t-on franais ?, L' Ex
press, 924, str. 1 27- 1 47.
1970.
[ 1 44] Analyse et presentation, Linguistique contemporaine. Hommage a Eric
Buyssens, str. 1 33-140 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 45] De I'orthographe du franais, La Linguistique, VI, 1 970- 1 , str. 1 53- 1 58.
[ 1 46] Les deux a du franais. The French Language, Studies presented to
L. Ch. Harmer, str. 1 1 5- 1 22.
[ 1 47] Frontiere politique et faisceaux d'isoglosse, Phonetique et linguistique
romanes, Melanges Straka, l, str. 230-237.
[ 1 48] Konoteiiyon to bunka, Shiso, 1 70, 2, str. 95- 1 09.
[ 1 49] Le pader et I'ecrit, L'Education, 63, str. 1 1 - 1 4.
[ 1 50] Verbs as Function Markers, Studies in General and On'ental Linguistics,
Festschrift Hattori, str. 447-450. .
[ 1 5 1 ] Le probleme des sabirs, Bolletilw del A tlante linguistico mediterraneo,
n 1 0/ 1 2, str. 1 -9.
1 57

[ 1 52] Remarques sur la phonologie des parlers franco-provenux, Revue

des langues romanes, 79 ( 1 970), str. 1 49- 1 56 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 53] Intervju Brigitti DEVISMES, u VH 1 0 1 , 2, La theorie, str. 67-75.
[ 1 54] Intervju J.-P. GIBIATU, u L'Education, 63, L e Jranfais sans Jard,
1 5- 1 8.
1971.

[ 1 55] Soixante-dix et la suite, Interlinguistica, str. 2 1 5-2 19 (isp. br. [2 1 ]

u razdjelu KNJIGE).
[ 1 56] A note on Syntax, Pakha Sanjan, Patiala, n 4, str. 1 1 - 1 5.
[ 1 57] De l'assimilation de sonorite en franais, Form and Substance, papers
presented to Eli Fischer Jorgensen, Kopenhagen, str. 233-237.
[ 1 58] La notion de fonction en linguistique, Travaux de la Faculte de philo
sophie et lettres de r Universite catholique de Louvain, VIII, section de Philo
logie germam'que, I, str. 1 - 1 2 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE u ovoj Bibliografiji).
.
[ 1 59] Fonction et structure en linguistique, Scientia, nov.-dec. 197 1 , str.
1 - 1 0 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 60] Entretien avec Andre Martinet, Intervju B. DEVISMES, Le Monde,
1 5-1-7 1 .
[ 1 6 1 ] Un probleme de linguistique appliquee : une graphie phonologique
pour le franais, Journal oj the IPA , London, I, str. 1 1 - 1 6.
1972.

[ 1 62] eas ou fonction ?, La Lt'nguistique, 8, fasc. I, str. 5-24 (isp. br. [2 1 ] u

razdjelu KNJIGE).
[ 1 63] Economie descriptive ou economie de la langue, Langues et techniques,
Nature et societe (Melanges Haudricourt) , Pariz, str. 1 73- 1 74.
[ 1 64] Des 1abio-ve1aires aux 1abia1es dans les dialectes indo-europeens,
Indoceltica, a la memoire de Sommerjelt, Miinchen, str. 89-93 (isp. br. [20]
u razdjelu KNJIGE, str. 1 69).
[ 1 65] Per una tipologia linguistica dell'Europa contemporanea (lanak na
francuskom), Le lingue d'Europa, Brescia, str. 63-84.
[ 1 66] Refiexions sur le vocalisme indo-europeen, Homenaje a Antonio TO'fJaJ',
Madrid, str. 301 -304 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 67] Should we drop the notion of subject?, La revue canadienne de lin
guistique, 1 7, str. 1 75- 1 79.
[ 1 67 b] Faut-il abandonner la notion de sujet?, UER linguistique, Uni
versite Rene Descartes.
[ 1 68] Le parler et l'ecrit, u Jeanne MARTINET, De la theorie linguistique
a ['enseignement de la langue, Pariz, PUF, str. 52-7 1 .
[ 1 69] Langue pariee et code ecrit, u Jeanne MARTINET, De la theorie
linguistique a l'enseignement de la langue, Pariz, PUF, str. 73-82.
[ 1 70] Morphology and Syntax, Language Sciences, Bloomington, 29, dec.
1 972, str. 1 5- 1 9 (isp. br. [21 ] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 70 b] Morphologie et Syntaxe, UER linguistique, Universite Rene-Des
cartes.
[ 1 7 1 ] SAUSSURE (Ferdinand de), Encyclopaedia Universalt's, sv. 1 4, str.
695-696.
[ 1 72] Une graphie phonologique a I'ecole, Etudes de linguistique appliquee,
nova serija, 8, str. 27-36.
1 58

[ 1 73] Nature phonologique d'e caduc, Papers in Linguistics and Phoneties

to the memory of Pierre Delaure, Pariz-Haag, str. 373-379.
[ 1 74] Function and Structure in Linguistics, Revue de la Faculte des lettres
et sciences humaines, Teheran, 1 8, fasc. 3, str. 1 -32.
[ 1 75] Predgovor za La linguistique, Encyclopedie Bordas, str. 5.
[J 76] Remarks about Structural Dialectology, Inaugaral Address, Interna
tional Seminar in Anthropological Linguistics, publikacija Pendapskog sve
uilita, Patiala, I I str.
1973.
[ 1 77] Apeu historique et critique sur 1'evolution de la langue, Interedu
cation, specijalni broj, oujak 1 973, str. 1 -8 (isp. br. [20] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 78] Refiexions sur le parfait en franis contemporain, Canadian Journal
of Romance Linguistics, vol. I, fasc. l , str. 49-53.
[ 1 79] La palatalisation en roman septentrionaJ, Melanges Paul Imbs, Travaux
de linguistique et de liuerature, II, fasc. l , Strasbourg, str. 48 1 -486 (isp. br.
[20] u razdjelu KNJIGE, str. 2 J 7).
[ 1 80] La pertinence, Journal de psychologie normale et pathologique, n 1-2,
str. 1 9-30.
[ 1 8 1 ] Pour une linguistique des langues, Foundations of Language, l O, str .
339-364.
[ 1 8 1 a] A linguistic Science for Language and Languages, Pakha Sanjam,
PatiaJa, 6, str. I-XXXI V (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE, str. 9).
[ 1 8 1 b] Para uma linguistica das linguas, Estudo de linguistica e lingua por
tuguesa, I, Cuadernos da PVC, str. 1 37- 1 59.
[ 1 82] Conventions pour une visualisation des rapports syntaxiques, La
Lznguistique, 9, fasc. 1 , str. 5- 1 5.
[ 1 83] La syntaxe fonctionnelle, Bulletin de la Soa"ete polonaise de Hnguistique,
3 1 , str. l J - 1 3 (isp. br. [2 1 ] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 84] Function and Segmentation in Prosody, Pakha Sanjam, Patiala, I ,
str. 202-208.
[ 1 84 a] Funci6n y segmentaci6n en prosodia, Revista de lingiiistica teorica y
aplicada, Concepci6n, Chile, l l , str. 5- 1 3.
[ 1 84 b] Fonction et segmentation en prosodie, VER linguistique, Universite
Rene Descartes.
[ 1 85] Le locuteur face il I'evolution, Spea"al Issue of IRAL on the Occaszon
of Bertil Malmberg's 60'h Birthday, ur. G. NICKEL, Heidelberg, Groos.
1974.
[ 1 86] La fonction sexuelle de la mode, La lingltisuque, l O, fasc. l , str. 5- 19.
[ 1 87] De quelques unites significatives, Studi Saussuriani dedicati a Robert
Godel, Bologna, Il mulino, str. 223-233.
[ 1 88] Observations sur I'evolution phonologique du tokharien, Studia
indoeuropejskze, Krakov, 1 974, str. 1 24- 1 34.
[ 1 89] Intervju Hermanu PARRETU, nzscusszng Language, Haag-Pariz,
Mouton, str. 22 1 -247.
[ 1 90] Homonymes et polysemes, La Linguistique, l O, fasc. 2 (Melanges
Mounin), str. 37-45.
[ 1 9 1 ] La notion de langue-outil, Voix et images du CREDIF 3, str. 9- 1 2.
1 59

[ 1 92] Predgovor knjizi Denise FRAN<;OIS Fratlfais parli, Pariz, SELAF,

str. 1 3- 1 5.
[ 1 93] Intervju objavljen u LingiUstica y significaci6n, Biblioteca Salvat,
str. 75-9 1 .
[ 1 94] Linguistique structurale (izvjetaj o predavanjima), Annuaire de la
I ve Section de l'EPHE.

1975.

[ 1 95] Le sort de n mouille en franais, ",/orld Papers in Phonetics, Tokio,

str. 34 1 -35 1 .
[ 1 96] Forma1isme et rea1isme e n phono1ogie, Phonologica, Miinchen-Salz
burg, 1 972, str. 35-4 1.
[ 1 97] Semantique et axiologie, Revue rorunaine de Linguistique 20, str. 539542.
[ 1 98] Geminees et paires minimales<c, Revue roumaine de Linguistique 20,
str. 372-377.
[ 1 99] Le Ilc Colloque de Linguistique fonctionnelle a dos ses travaux,
La Montagne, 1 -8-75.
[ 1 99 bis] La linguistique fonctionnele, L'Education 25 1 , rujan 1 975, str.
33-34.
[200] Predgovor za T. Murray HAGGIS, La phonie du Jranfais chez les
trilingues twi, Paris, SELAF, str. 1 3- 14.
1976.

[20 l ] Predgovor prijevodu knjige Otta JESPERSENA, Language, t'ts Na

Paris, Payot, str. 7- 1 0.
[202] What do speakers and hearers have semantica1ly in common?, Folia
linguistica IX- 1 -4, str. 29-35.
[203] ProbU:mes de temlinologie, Actes du Ile Colloque de Linguistique
Jonctionnelle, Clermont-Ferrand, CRDP, str. 9- 1 3.
[204] Predgovor knjizi Henriette WALTER, La dynamique des phonemes
dans le lexique Jranfais contemporain, Pariz, France-Expansion, str. 9- 1 1 .
[205] Predgovor knjizi M. MAHMOUDIANA i dr. Pour enseigner le Jran
fais, Pariz, PUF, str. V-VIII.
[206] Economie et dynamique des langues, Structure et dynatm'que des
systemes, Pariz, Maloine, 1 33- 1 44 + disc., str. 1 44- 1 48.
[207] Intervention il propos des Methodes empiriques en syntaxe de Maurice
Gross, Structure et dynamique ... , str. 1 63.
[208] L'histoire du terme de structure en linguistique, Structure et dy
namique ... (poglavlje VIII: .. Colloque de Saday), str. 1 78- 1 80.
[209] L'acces il l'ecriture et il la lecture par l'Alfonic, u Alain BENTOLILA,
ur., Recherches actuelles sur l 'ensetgnement de la lecture, Pariz, Retz, str. 1 341 46.
[2 10] Le passage il l'orthographe, Alfonic 2, Institut national de Recherches
pedagogiques, s. d., str. 5 1 -54.
[21 1 ] Lettre aux parents, Alfonic 2, ibid., str. 55-60.
[2 1 2] La presentation des unites significatives, Revt'sta de letras, 1 8, str.
1 43- 1 53 (Instituto de letras ... , de Assis, Brasil).
ture, Development and Origin,

1 60

1977.

[2 1 3] Some Basic Principles of Functional Linguistics, La Linguistique 1 3,

str. 7-1 4.
[2 1 4] L'axiologie, etude des valeurs signifiees, Estudios ofrea."dos a Emt'lio
Alarcos Llorach, Universite d'Oviedo, str. 1 57- 1 63.
[21 5] La prononciation franise des mots d'origine etrangere, Phonologie
et societe, Montreal-Pariz-Bruxel1es, str. 79-88.
[21 6] Les fonctions grammaticales, La Linguistique, 1 3-2, str. 3- 14.
[2 1 7] La presentation des unites significatives, Annuaire J 976- 1 977, Ecole
pr. des Hautes Etudes, 4C section, str. 897-907.
1978.

[21 8] La linguistique peut-elle fonder la scientificite des sciences sociales ?,

Bulletin du GER S ULP, Strasbourg, fasc. 6, str. 3- 14.
[2 19] La grammaire fonctionnelle du franais, Actes du IVe Co/loque imer
national de Linguistique fonctionnelle, Oviedo (Odsjek za panjolski jezik
Sveuilita), str. 1 27- 1 30.
[220] Economy in Language, Bulletin de l'Academie des Sciences de Norvege,
[22 1 ] Predgovor knjizi Fondements de la syntaxe Claudea TCHE KHOFFA,
Pariz, str. 7-9.
[222] Le sort de -/l- latin en gascon, Via Domitia, Toulouse-Le Mirail
20-2 1 , str. 1 0 1 - 1 06.
[223] Remarques sur l'alphabetisation des enfants de premiere langue
creole, Pariz, C,'tes Unies, 95, str. 37-38.
[224] Les termes ..fonction et .fonctionnel dans l'usage linguistique, Functi
onal Studies in Language and Literature, Gand, Story-Scientia.
[225] Peri litourgikes glossologias, Ho Polites 20, lipanj-srpanj 1 978, str.
24-29 (Razgovor s Andreom Martinetom pripremio Christos CLAIRIS).
[225 a] Questions a Andre Martinet, propos recueillis par Christos CLAIRIS,
Dilbilim 4, 1 979, str. 1 3-22.
[225 b] Andre Martinet ve tinh hinh ngon ngu' hoc hien dai, Ngon ngur l
( 1 979), str. 32-39.
[226] Predgovor knjizi Neutralization and Archiphoneme Nielsa DAVID
SEN-NIELSENA, Kopenhagen, Akademisk Forlag, 1978.
1979.

[227] Gap-Filling in Gothemburg Phonology, Linguistic Methods, Essays

in Honor of Herbert Penzi, Haag, Mouton, 1 979, str. 345-35 1 .
[228] L a linguistica, Encicloped,'a del novecento, vol. III, Rim, str, 1 02 1 - 1 034,
[229] Grammatical Function, u Function and Context in Linguistic Ana
lysis, Cambridge University Press, str. 1 42- 1 47.
[230] Les usages linguistiques et la societe franse, Melanges d'etudes ro
manes offerts a Leiv Flydal, Etudes Romanes, numero special 1 8, Kopen
hagen, str. 59-68,
[23 1 ] Bienvenue a Kenneth L. Pike, il 1'0ccasion de sa nomination comme
docteur honoris causa de l'Universite Rene Descartes, sijeanj 1979, str,
1 7- 1 9.
1980.

[232] Shunting on to Ergative or Accusative, Ergativity : Towards a Theory

of Grammau'cal Relations, London Academic Press, ur. Frans Plank, str. 39-43,
1 61

[232 bis] Un aiguillage : ergatif ou accusatif. U. E. R. de Linguistique ge

nerale et appliquee, Universite Rene Descartes, Pariz.
[233] Peut-on prevoir les modifications il venir d'un systeme phonologique?,
Italic and Romance, Melanges Pulgram, Current Issues in Linguistic Theory,
vol. 1 8, Amsterdam, str. 2 1 9-23 1 .
[234] The Fading away of a Phoneme : the Voiced Dorsal Spirant in Danish,
Melanges Paul Christophersen, Coleraine, Ulster.
[235] Autour du syllemme, Revue roumaine de Lt'nguistique.
[236] Actes du VIe Col1oque international de linguistique fonctionnel1e,
Rabat, srpanj 1 979, (Zakljuci),
[237] Dynamique et diachronie, Jmrrnee d'etudes, U, E, R. de linguistique,
Universite Rene Descartes, ur, Henriette WALTER, str, 7- 1 2,
[238] Une langue et le monde, DillnJim, V, Istambul, str, f - 1 2.
[23 8 bis] Jezik i svijet, Oko, Zagreb (br. 240, 23. 7 - 6. 8. 1 98 1).
[239] VoyeUes extremes et voyeUe centrale, u Les Mauges, ur. H. WAL
TER, Universite d'Angers, str. 73-78.
[240] Synthematics, u Studies presenled lO Dr, Fowkes, Word 3 1 , fasc. l ,
str, 1 1 - 1 4.
1981.

[24 1 ] Pour une approche empirico-deductive en linguistique, Linguistique

et shniologt'e jonctionne/les, str, 1 3-30, Istanbul (isp. KNJIGE, br. [24]).
[242] Fonction et pertinence communicative, Lt'nguistique el shniologie
jonctionne/les, str. 45-60, Istanbul (isp, KNJIGE, br. [24]).
[242 b] Engleski prijevod
[243] Reponses il Variations et systemes, Syslemes et-'variations, Colloque
de Glion-sur-Montreux, 1 980, Universite de Lausanne Bulletin de la Sec
tion de linguistique, str, 33-35 et passim.
[244] La sinthematique comme etude de I'expansion lexicale, Dilbilim VI,
str, 84-98,
[245] Predgovor knjizi Les reflexes lt'nguisliques Ramireza i Garcia Vivesa,
Pariz, P, U. F., str. 9- 1 2,
[245 b] Djelomini ;" prijevod predgovora na panjolskom, u Espz'ral 1 5,
CXXIII-CXXV.
[246] Le parfait en frans : Accompli ou preterit ? Logos semanu'kos. Studia
linguistica in honorem Eugenio Cosen'u, Madrid, Gredos, str. 429-433.
[247] Fricatives and Spirants, Chatlerji Commemoration Volume, The Uni
versity of Burdwan, 1 98 1 , st. 1 45- 1 5 1 .
[248] La phonologie synchronique et diachronique du basque, Euskalan'en
nazioarteko jardunaldiak, iker, l , Bilbao, 1 98 l , str. 59-74,
[249] Function and Communicative Relevancy, Phonologica, 1980, Innsbruck.
[250] Intervju za asopis Oko, Razlog ljudskog jezika (Oko br. 240, Zagreb,
28. 5.- 1 1 . 6. 1 98 1 , str. 1 ; razgovor vodio M. BAZINA, preveo A. Kovaec),
[25 1 ] Pour une description dynamique des langues, Langues et linguistique,
8-2, 1 982, Universite Laval, Quebec, str, 1 75- 1 9 1 .
v

1982.

[2 52] Bi1inguisme et diglossie, La Linguistique 1 8, fasc, 1 , str. 5- 1 6.

[253] Predgovor knjizi Enquete phonologique et van'etes regionales Henriette
WALTER, str. 9- 1 1 .
[254] A New Generation of Phonemes, The French Intervoca1ic Voiced
1 62

Stop, Current Research in Romance Languages, Indiana Un. Ling. Club.

Ova bibliografija uzima u obzir radove koji su izali do l. VI . 1 982.
U tisku

[255] From Optional to Compulsory Marking of Syntactic Relations, Actes

du Colloque sur la glossogenetique, Unesco, kolokvij odran u Parizu u ko
lovozu g. 1 98 1 .
[256] Refiexions sur l a phrase, Actes du 8eme colloque de linguistique fonction
nelle, Toulouse, srpanj 1 98 1 .
[257] De divers types de consonnes continues, Melanges Rabanales.
[258] La classe des noms propres en franais et ailleurs, Revue de linguistique
d' Athenes.
[259] Grammatical Phrases and Lexical Phrases, Melanges Rulon Wells.
[260. Phonologies en contact dans le domaine du gallo-roman septentrional,
Melanges Knobloch.
[26 1 ] Se soumettre il l'epreuve des faits, La Linguistique.
[262] La prononciation du franis entre 1 880 et 1 9 1 4, u Histoire de la
langue franfaise F. Brunota i Ch. Bruneaua.
[263] Que doit-on entendre par tconnotation? Ume colloque de semiotique
poetique, Mexico, studeni 1 979.
[264] Des jers slaves aux voyelles caduques du japonais, Melanges a la
memoire d' A lexandre Issatschenko.
[265] Allocution prononcee il Varsovie, sept. 1 979, a l'occasion du cinquan
tieme anniversaire de la mort de Jan Ignacy Baudouin de Courtenay.
[266] Internal and External Conditioning of Phonological Change, Actes
du Congres de Phonitique de Leeds.
[267] De la philologie a la linguistique, A la memoire d'Ernest Renan.
[268] Retrospectives et prospectives, Actes du le Colloque international de
Linguistique fonctionnelle, Groningen.

Recenzije
1933.
[ 1 ] Ree. Alexander JOHANNES SON, Die Mediageminata im lsliindischen,
u Revue critique d'histoire et de littbature 66, str. 5 1 5- 5 1 7.

1935.
[2] Rec. Bohumil TRNKA, A Phonological Analysis of Present-Day Stan
dard English, u BSL 26 ; ree. 1 08, str. 99- 1 02.

1937.
[3] Rec. ARNHOLTZ und REINHOLD, EinfUhrung in das diinische Laut
system mit Schallplatten, u BSL 3 8 ; ree. 1 07, str. 1 28- 1 30.

1938.
[4] Ree. Fernand MOSSE , Histoire tk la forme pbiphrastique Itre + par
ticipe present en germanique, u BSL 39 ; ree. 1 03, str. 1 32- 1 34.
[5] Ree. Henri FORCHHAMMER, Le danois parU, u BSL 39 ; reco 1 04,
str. 1 34-1 35.
1 63

1939.

[6]
fUr
[7]
30,

Rec. A. ARNHOLTZ, Scudier i poetisk og musikalsk Rytmik, u Archiv

Vergl. Plwnetik 3, str. 50-53.
Rec. Henri FORCHHAMMER, Le danois parU, U Revue germanique,
str. 3 1 3.

1944.

[8] Rec. Louis }'lICHEL, La plwnologie, u Le franfais moderne 1 2, 72-74.

1946.

[9] Ree. N. TRUBETZKOY, Grundz;ige der Plwnologie, u BSL 42 ; reco

2 1 , str. 23-33 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 0] Rec. N. VAN W IJK, Phonologie, u BSL 42, reco 22, str. 33-35 (isp.
br. [ 1 3] u razdjelu KNJ IGE).
[ 1 1 ] Rec. BERGS\iEINSSON, Grundfragen der isliindischen Satzphonetik,
u BSL 42 ; reco 23, str. 36-39.
[ 1 2] Rec. B. MAL MBERG, Die Quantitat als phonetisch-phonologischer
BegrijJ, u BSL, 42 ; reco 24, str. 39-4 1 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 3] Rec. G. GUILLAUME, L'archit!!Ctonique du temps dans les langues
classiques, u BSL 42 ; reco 25, str. 42-44.
[ 1 4] Rec. B. MALMBERG, Le systeme consonantique du franfais moderne,
u BSL 42 ; reco 59, str. 1 06- 1 1 0 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE) .
1947.

[ 1 5] Rec. Roman JAKOBSON, Kindersprache, Aphasie und Lautgesetze,

u BSL; reco 6, str. 4- 1 1 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE).
[ 1 6] Rec. M. DURAND, Voyelles longues et voyelle breves, u BSL 43 ; reco
8, str. 1 3- 1 6.
[ 17] Rec. E. GILBERT, Langage de la science, u BSL 43 ; reco 5, str. 4.
[ 1 8] Rec. H. HOIJER and others, Linguistic structures of Native America,
u Lingua l, str. 1 1 8.
[ 19] Rec. E. STURTEVANT, An Introduction to Linguistic Science, u
Word 3, str. 1 26- 1 28.
1948.

[20] Rec. E. SEIDEL, Das Wesen der Phonologie, u BSL 44; ree;. 22, str.
27-29.
[21 ] Ree. K. L. PIKE, Plwnetics, u BSL 44; reco 23, str. 29-3 1 .
[22] Ree. H . COUSTENOBLE, La phonitique du prDVenfal moderne en
terre d'Arles, u BSL 44; ree. 47, str. 80-8 1 .
[23] Rec. M. SWADESH, Chinese in Your Pocket, u Word 4, str. 234.
[24] Rec. de GROOT, Structural Linguistics and Phonetic Law, u Lingua 2,
str. 74-77.
1949.

rfs] Rec. N. S. TROUBETZKOY, Principes de Phonologie, u BSL 45 ; reco

1 3, str. 1 9-22 (isp. br. [ 1 3] u razdjelu KNJIGE).
[26] Ree. A. ROSE'ITI, Le mot, u Word 5, str. 87-89.

1 64

[27] Ree. Glossaire des patOt's de la S" isse romande, u Word 5, str. 89-90.
[28] Ree. R.-L. WAGNER, Introduction ti 11 linguistique franfaise, u Ro
manic Review 40, str. 1 54- 1 56.
[29] Ree. G. K. ZIPF, Human Behavior and the Prindple of Least Effort,
u Word 5, str. 280-282.
[30] Ree. K. L. PIKE, Phonemics, u Word 5, str. 282-286.
[3 1 ] Ree. Archivum Linguisticum, u Word 5, str. 286-288.
[32] Ree. F. SOMMER, Handbuch der lateinischen Laut- und Formenlehre, u
Word 5, str. 290-29 1 .
[33] Ree. J . FOURQUET, Les mutations consonanriques du germam'que,
u Word 5, str. 29 1 -292.
1950.

[34] Ree. Eugene NIDA, Morphology, u Word 6, str. 84-87.

[35] Ree. E. BENVENISTE, Noms d'agenr et tlOms d'action en indo-euro
peen, u W'ord 6, str. 9 1 -93.
[36] Ree. A. MEILLET, Introduction ti l'ewde comparalive des langues
i.-e., u Word 6, 1 82- 1 84.
[37] Ree. L . L. HAMMERICH, Laryngeal before Sonants, u Word 6, str.
1 84- 1 86.
[38] Ree. A. TOVAR, Manual de lingiiistica indo-europea, u Word 6, str.
1 87- 1 89.
[39] Ree. J. B. HOFMANN, Etymologisches Worterbuch des Griechischen,
u Word 6, str. 1 89- 1 90.
[40] Ree. H. KRAHE, Historische Laut- und Formenlehre des Gotischen,
u Word 6, str. 249-250.
[41 ] Ree. Jean SEGUY, Le franfais parli ti Toulouse, u Word 6, str. 254-257.
[42] Ree. E. NIDA, Learning a FOl'eign Language, u BSL 46 ; ree. 1 8, str.
20-2 1 .
1951.

[43] Ree. C. D. BUCK, A Dictionary of selected Synonyms in the Principal

Indo-European Languages, u 17ord 7, str. 67-68.
[44] Ree. E. BOISACQ, Dictionnaire etymologique de la langue gl'ecque,
u Word 7, 68-69.
[45] Ree. M. S. BEELER, The Venetic Language, u Word 7, str. 69-72.
[46] Ree. H. KRAHE, Das VelUttische, u Word 7, str. 72-73.
[47] Ree. W. von WARTBURG, Die Ausgliederung der romanischen Sprach
riiurne, u Word 7, str. 73-76.
[48] Ree. Paul LEVY, La langue allemande en France, u Language 27, str.
392-394.
[49] Ree. Daniel JONES, The Phoneme, u Word 7, str. 253-254.
[50] Ree. R. M. S. HEFFNER, General Phonecics, u Word 7, str. 255-258.
[5 1 ] Ree. ENROUT-MEILLET, Dictionnaire etymologique de la langue
latine, u Word 7, str. 258-259.
[52] Ree. Karl BOUDA, Baskisch-kaukasische Elymologien, u Word 7, str.
279-282.
1952-

[53] Rec. Interlingua-English Dictionary ; Interlingua, u Word 8, str. 1 63-1 67.

1 65

[54] Ree. R. MENENDEZ-PIDAL, Orlgenes del espafiol, u Word 8, str.

1 82- 1 86.
[55] Ree. Paul AEBISCHER, Chrestomathie franco-provtmfale, u Word
8, str. 273-274.
[56] Ree. Third International Congress of Toponymy and Anthroponymy,
Onoma, u Word 8, str. 262-264.
[57] Ree. Faria COIMBRA, Formas consonaticas de 'Vogal reduzida, u Word
8, str. 268.
[58] Ree. Sever POP, La Dialectologie, u Word 8, str. 260-262.
[59] Ree. Gerhard ROHLFS, Historische Grammatik der italienischen
Sprache, u Word 8, str. 274-276.
1953.

[60] Ree. Knud TOGEBY, Structure immanente de la langue fra1Jfaise, u

Word 9, str. 1 77- 1 78.
[6 1 ] Ree. Giovanni ALES SlO, Grammatica Storica francese, u Word 9,
str. 1 74-1 77.
[62] Ree. Pierre FOUCRE, Phonetique historique du fra1Jfais, Introduction,
u Word 9, str. 1 77- 1 78.
[63] Ree. J. KURYLOWICZ, L'accentuation des langues inilo-europeennes,
u Word 9, str. 282-286.
[64] Ree. W. P. LEHMANN, Proto-Indo-European Phonology, u Word 9,
str. 286-290.
[65] Ree. F. R. ADRADOS, La dialectologla griega como fuente para
el estudio de las migraciones indoeuropeas en Grecia, u Word 9, str. 290-29 1 .
[66] Ree. J . MAROUZEAU, Lexique de la terminologie linguistique, u Word
9, str. 282.
1954.

[67] Ree. MEILLET et COHEN, Les langues du monde, u Word 6, str. 73-75.
1955.

[68] Ree. Alarcos LLORACH, Fonologla Espafiola, u Word l l , str. 1 1 21 1 7.

[69] Ree. PORZIG, Die Gliederung des indogermanischen Sprachgebiecs,
u Word l l , str. 1 26- 1 32.
[70] Ree. Gerhard ROHLFS, An den Quellen der romanischen Sprachen, u
Word l l , str. 1 54- 1 56.
[7 1 ] Ree. Helmut STIMM, Studien zur Entwicklungsgeschichte des Fran
koprovenzalischen, u Word l l , 1 56-1 58.
[72] Ree. Karl KNAUER, Vulgiirjranzosisch, u Word l l , str. 1 58- 1 59.
[73] Ree. Moritz REGULA, Historische Grammatik des Franzosischen, u
Word 1 1 , str. 466-468.
1956.

[74] Ree. T. BURROW, The Sanskrit Language, u Word 1 2, str. 304-3 1 2.

[75] Ree. Jeanne-V. PLEASANTS, Etudes sur l'e muet, u Word 1 2, str.
469-472.
[76] Ree. Eugenio COSERIU, Forma y sustancia en los sonidos del lenguaje,
u BSL 52; ree. 1 5, str. 1 9-23.
1 66

[77] Ree. Luigi HEILMANN, La parlata di Moena, u BSL 5 2 ; ree. 6 1 ,

str. 1 10- 1 1 1 .
[78] Ree. Pierre FOUCRE , Traite de prononciation fran;aise, u BSL 52 ;
ree. 34, str. 57-6 1 .
[79] Ree. Rene CHARBONNEAU, La palatalisation de t/d en canadien
-fran;ais, u BSL 52 ; ree. 55, str. 102- 1 03.
[80] ee. L. J. PICCARDO, El concepto de oracion, u BSL 52, Prikaz 1 4,
str. 267-268.
[8 1 ] Ree. Helge HEIMER, Mondial, Lingua internacional, II BSL 52, Pri
kaz 1 4, str. 267-268.
[82] Ree. V. A. BOGORODICKIJ, V'Oedenije 'o izulenije SO'OTemennyx
romanskix i germanskix jazykow, u BSL 52 ; Prikaz 3, str. 263.
1957.
[83] Ree. Hans KRONASSER, Vergleichende Laut- und Formenlehre des
Hethitischen, Word 1 3, str. 1 64- 1 65.
[84] Ree. Moritz REGULA, Historische Grammatik des Franzosischen,
II, Formenlehre, u Word 1 3, str. 1 72.
[85] Ree. Daniel JONES, E'Oeryman's English Pronouncing Dictionary,
u Word 1 3, str. 1 77- 1 78.
[86] Ree. R. OLESCH, Zur Mundart von Chwalim in der fruheren Grenz
mark Posen- Westpreussen, u Word 1 3, str. 1 96- 1 97.
1958.

[87] Ree. George A. MILLER, Langage et communication, u BSL 53 ; reco

1 1 ; str. 25-26.
[88] Ree. Vitold BELEVITCH, Langage des machines et langage humain, II
BSL 53 ; ree. 1 2, str. 27-29.
[89] Ree. Robert LADO, Linguistics across Cultures, II BSL 5 3 ; ree. 1 3,
str. 29-3 1 .
[90] Ree. Sprdk/iga bidrag, vol. 2 , n 8, u BSL 5 3 ; Prikaz l , str. 298.
1959.
[9 1 ] Ree. M. SANDMANN, Subject and Predicate, II BSL 54; ree. 1 6, str.
42-44.
[92] Ree. H. STEN, Manuel de phonetique fran;aise, u BSL 54 ; reco 6 5,
str. 1 23-1 25.
[93] Ree. G. BJERROME, Le patois de Bagnes ( Valais), BSL 54 ; reco 73,
str. 1 37- 1 39.
1961.
[94] Ree. H. E. KELLER, Etudes linguistiques sur les parles 'Oaldotains, u
Erasmus 1 4, str. 530-534.
1962.
[95] Ree. M. MONNEROT-DUMAINE, Precis d'interlinguistique gene
rale et speciale, u BSL 57 ; ree. 9, str. 30-34.
[96] Ree. Evidence for Laringeals, Work Papers of a Conference in Indo
-European Linguistics, u BSL 5 7 ; str. 36-37.
1 67

[97] Ree. RechercJzes sur les diphtongues roumaines, u BSL 57 ; ree. 63, str.
1 1 9- 1 22 .
[98] Ree. Anton SIEBERER, Lautwandel und seine Triebkrafte, u Language
38, str. 283-284.
1973.

[99] Ree. G. J. FORGUE, La langue des Americains i WINDSOR-LEWIS,

Concise Pronouncing Dictionary of British and American English, u La
Linguistique, 9, fase. 2, str. 1 59.

1974.

[ 1 00] Ree. E. F. K. KOERNER, Ferdinand de Saussure, SchrzJten zur

Linguistik, u La Linguistique, 1 0, fase. l , str. 1 47- 1 48.
[ 1 0 1 ] Uriel WEINREICH, Explorations in Semantic Theory, u La Linguis
tique, 1 0, fase. l , str. 1 48.
[ 1 02] Ree. V. SEPHIHA, La notion de la langue calque, Le ladino, Deute
ronome, u La Linguistique, 1 0, fase. 2, str. 1 4 1 .
1982.

(izai e)

[ 1 03] Ree. Alias linguarwn Europae, ur. A. Weinen,

and Language Planning.

1 68

II

Language Problems

Indeks naziva i pojmova

(hrvatski, francuski, talijanski, panjolski, portugal3ki, rumunjski,
engleski, njemaki, albanski, ruski)

Ovaj indeks sadrava najvanije termine i pojmove koji su upotrijebljeni u

knjizi. Sastavljen je na temelju odgovarajueg indeksa iz francuskog izdanja,
a termini su - osim na hrvatskom i francuskom - navedeni jo na osam
drugih jezika, prema odgovarajuim prijevodima ove Martinetove knjige.
Za neke termine nali smo ekvivalente u drugim lingvistikim prirunicima
na odgovarajuim jezicima. Za rumunjski se srdano zahvaljujemo prof.
dr Andreiju Avramu iz Instituta za fonetika i dijalektoloka istraivanja
Rumunjske Akademije u Bukuretu koji nam je stavio na raspolaganje popis
odgovarajuih rumunjskih termina, a i sam predloio neke (nove ili bolje)
prijevode.
Zbog samo djelominog pok1apanja pojedinih termina u razliitim jezicima,
kao i - posebice zbog njihova razliitog morfolokog i gramatikog treti
ranja - u nekim smo sluajevima, radi tednje prostora, radije naveli osnovnu
rije na kojoj se temelji neki termin, nego navodili i prevodili sam termin
koji bi pri prevoenju Zahtijevao dodatna objanjenja. To se odnosi osobito
na sluajeve gdje se kao termin upotrebljava supstantivirani pridjev - ali
u jednim jezicima u mukom, u drugima u enskom rodu (k tome mogu
doi i razlike u broju) : mi smo obino navodili svuda pridjev u singularu
mukog roda.

Mektivni jezik, 6-1 9

- langage affee
tifc; linguaggio affettivoc; lenguaje .afee
tivoc; linguagem afeetivac; limbaj .afectiv ;
oaffectivec language; .a1fektivec Spracbe; li
gjerim .affektiv; .a<t><t>eI<TIfBHaJU peqeBnfl
.QeflTeJD.HOCTh

akcent (naglasak.), 1 -5, 1-7 - .aecent ;

taccentoc ; acento.; sotaque; .aeeent ; I)ac
cent; Akzent; tbeks. ; .aKQeHT

*aksiologija, D-l l - axiologie ; assiolo

gia; axiologia; axiologia ; axiologie ; axiolo
gy ; Axiologie; aksiologji ; aKClIOJIOrHfI

afiks, 4-36 do 39 - affixe; affisso; afijo;

afixo; afix; affix ; Affix ; afiks; a<t><l>HJ<c

aktivna norma, v. norma

a(rikata, 2-36 - affriquee ; affricata ; afri

actualisation ; attualizzazione; actualizaci6 n ;

actua1izao ;
aetualizare ;
actual ization ;
Aktualisierung ; aktualizim ; aKTY8JIH33Lt1Ul

cada; africada; africatii ; affricate; Affrikata ;

afrikatc, e sbkrire ; a<W>PHKaTa

akcenatska jedinica, 3-25, 3-3 1 , 3-35,4-1 4

i 1 5 - unite aceentuelle ; unita accentuale;
unidad acentual; unidade aeentual; unitate
accentunlli ; accental uni t ; akzentuirbare
Einbeit; n;esi tbeksore ; aI<QeHTYHPyeMafl
e.QHlDlI{3, e Y.QapeHHfI , aJ<lteHnlOe
e.lnlHCTBO

akcent (naglasak), 3- 1 , 3-3, 3-3 1 do 3-36

- accent ; accento; aeento; acento; accent;
accent; Akzent; tbeks ; Y.QapeHHe

1 69

aktualizacija, 4- 1 0, 4-25, 4-27 i 28

alO(OD, 3- 1 6

- tallophone ;
aIlofono ;
.al6fono; taI6fono ; .alofon.; tallopbone ;
.A110pbont ; allofon ; t3JIJ1oq,OHt

a1veolar (alveolarni), 2-26 - alveolaire ;

alveolare ; alveolar ; alveolar; alveolar; alvea
lar; alveolar; trysnor ; aJIBeOJIJlpHbrH

amalgam (v. i preklapanje), 4-2, 4-6, 4-1 4

i 1 5, 4-22, 4-35, 4-40, 5-28, 6-3 - amal
game; amalgama ; amalgama ; amalgama ;
amalgam ; amalgam; Versebmelzung; shkrir
je; cpaIQeHHe

analiza (na foneme, moneme...), v. rala

))atributcc, 4-42, 4-44 i 45 - .adjectif epi

njivanje

thete; aggettivo tattributo; .adjetivo cali

ficativat, .adjectivo qualificativo ou tepite
to.; -atribut; -attribute; -Attribut ; _mbi
emer epitete; '3mrreT, -npHJlaraTenLHoe
onpeAeneHlle

analogija, 6-21 - analogie; analogia; ana

logia; analogia; analogie; analogy; Analogie;
analogji ; m81l0rHR

apikalan (apika1ni), 2-26

- apical ;
apica
le ; apica1 ; apical; apical ; apical ; apikal;
major; anHK8JlhHblH

apikoalveolar(an), 2-26

- apiro-alveolai
re ; apicoalveolare ; apicoalveolar; apico-al
veolar ; apiro-alveolar; apico-alveolar ; api
koalveolar; major-trysnor; anHKoanLBeonR
PHblH

apikodentalan, 2-26

apice-dental ; api
codentale; apicodental ; apico-dental ; apico
-dental ; apiro-dental ; apikodental ; major-dhembor; anHKoAeHT3nLHbJi'1
-

arbitrarnost (-proizvoljnost) jezinih po

java, 1 - 1 4 - arbitraire des faits linguis
tiques; arbitrarieta dei fatti di lingua; hechos
.de lengua arbitrarios ; arbitrariedade dos
fen6menos Iinguisticos; arbitrar al faptelor
lingvistice; arbitrary nature of language;
Willkurlichkeit (arbitraire) des
Sprach
lichen; arbitraritet i fakleve gjuhesore ;
npoH3BonLHOCTb RBnemli'1 fl3blKa

arhi(onem, 3- 1 8 i 19 - archiphoneme ;
arcifonema; archifonema ; arquifonema; ar
hifonem ;
archiphoneme;
Archiphonem ;
kryefoneme ; apxl lct>oHe1a
artikulacija, v. prva artikulacija, druga ar
tikulacija

artikulacija (fonema), v.

ralaniivanje

(fonema)

artikulacija (tvorba) glasova, 2-1 1 do 39

- articulation des sons; articolazione dei
suoni ; articulaci6n de sonidos ; articulaAo
dos sons; articulatia sunetelor; articulation
of speechsounds ; Artikulation der Laute;
nyjtim tingujsh ; apTJu<ynJII.tIlR 3B}'KOB
asimetrija (asimetrinost) govornih orga
na, 6-31 - asymetrie des organes ; asim

metria degli organi; asimetria de los 6r

ganos ; assimetria dos 6rgAos ; asirnetria or
ganelor; asymmetry of the organs; Asym
metrie der Organe; asimetri e organeve ;
aCCIIMeTpllR opnmOB peQH

))a.pekt (glagolski vid), 4-43 - -aspect. ;

aspettat ; taspectat ; taspectOt ; laspect'; tas
pecu ; .Aspekt.; taspeku; tBIIA

aspiracijac( (thak), ))aspirirancc (.hak

nut,), 2-32 i 33 - .aspiration, .aspire;
aspirazione', .aspiratof ; taspiraci6n, .aspi
rado.; taspiraito., laspiradof; 'aspiratief,
taspirat ; taspiration', .aspirate.; -Aspira
tion., _aspiriert; .frymtim,
tfrymton ;
mpHAbJXaHHe, -aCDJ-lpaUIIR, tnpll,nbIXaTe
JlhHblA, taCIlHpHpoBaHHbdt

1 70

autonomna sintagma, 4- 1 3 do 1 7, 6-3

- syntagme autonome; sintagma autonomo;
sintagma aut6nomo; sintagma aut6nomo ;
sintagma autonomA; autonomous syntagm;
autonomes Syntagma; sintagme autonome ;
aBTOHOMHaR CHHT3rMa
autonomni monem, 4- 1 0 i I I

- moneme
autonome ; monema autonomo ; monema
aut6nomo; monerna aut6nomo; monem au
tonom ; autonomous moneme; autonomes
Monem ; moneme autonome; aBTOHOMHaR
MOHeMa

Bezvuan, 2-1 5 - sourd ; sordo; sordo;

surdo; surd; voiceless; stirnm1os ; i shurd h ;
rnyxolI

bilabijalan (bilabijal ; dvousneni), 2-25 bilabial; bilabiale; bilabial ; bilabial; bila

bial ; bilabial; bilabial ; dybuzor; 6Hna6H8nLHbJil
bilingvizam, v. dvojezinost
bUingvan, v. dvojezian
biljdenje, v. i transkripcija,

fonoloko

biljeenje, fonetiko biljeenje

))bonicc, v. lateralan
))brojcc, 4-5, 4-38 - mombre; tnumero.;
.numero.; tnumero. ; tnumAn ; tnumber. ;
.Zahlform., .Numerusf; mumen; .\Il{cnot

Centralizirani vokal, 2-20 - voyelle cen

tralisee; vocale centralizzata; vocal centra
)jzada; vogal centralizada; vocalA centrali
zati'i ; - ; -; zanore qendrore; -

cijena (.cijena kotanja), 6- 1 2 i 1 3 - cout ;

costo; coste; custo; cost; cost; Kosten ;
shpenze ; CTOHMOCTL
))cijena koltanjacc, v. cijena
coktavi sugtasnici, v.

klikovi.

estoa, v. frekvencija
))tancc, 4- 38 i 39

.article; .articolat ;
-articulo.; .artigat ; tarticoh; -article ; tArti
kel, tGescWechtswort ; .nyjef; -aPTHKnL-

))Deklinacija (-sklonidba), 4- 1 5, 6-3 .declinaison' ; .declinazione ; .declinaci6n.;

.declinaAo; Ideclinare; .declension; -De
k1inationt, tBeugung; _lakim; tCKJJOHeHHet

demarkacija, 3-36 i 37 - demarcation;

demarcazione;

demarcaci6n;

demarcao ;

demarcarc; demarcation ; Abgrcnzung ; per

ndarj c ; pa3rpaHHtfCHHC, ACMapKaHJl

thyer; npePbJUHoe, npepblOHCTOC

JOlQCC

demarkativna funkcija, funkcija de

markaciJe, 3- 1 , 3-36
fonction demarca

diskretne Jedinice, 1 - 1 7 - unites dis

tivc; funzionc dcmarcativa; funci6n dcmar

cativa; funo demarcativa ; funcpe demar
cativa; dcmarcativc function ; Abgrenzungs
funktion ; funksion perndare s ; ACAtapKaTll
OHaSl <l>YHJ(llJl, <l>YHKHJl pa3rpaHHtfeHUSI

dentalni (zubni ; dcntal), 2-26 - dcntal ;

dcntalc ; dental ; dental ; dental ; dental ; dcn
tal ; dhembor; 3y6HOi\

derivadja (izvoenje), 4-34 do 39 - de

ri vation ; dcri vazi one ; deri vaci6n ; deri va
o; derivarc; derivation ; Ableitung; dcri
vacion ; AepHOaQHJl
*determinacija (*odrecnje), 4- 1 9, 4-32
- determination ; dcterminazione; dcter
minaci6n ; determinao; dcterminare; de
termination; Determinazion, Bestimmung;
determinim ; AeTCpMlIHallSl, onpeAeneHHe

determinanti, 4 19, 4-32

detcrminants ;
dcterminanti ; dctcrminantcs ; (monemas) de
terminantes ; (moneme) determinante; de
terminants ;
Determinanten ; percaktore ;
AeTep:.urnaHTbl
-

diferencijacija: maksimalna

......, 6-26 ditferentiation

maxima;
differenziazione
massima; diferenciaci6n mAxima; diferencia
o maxima ; diferentiere maxima; maximal
ditferentiation ; maximale Unterschieden
heit; diferencim maksimal ; MaKCHMIUIhHaJl
Ali<l>(l>epeHQJUIHJl

di(tong, 2-23 - diphtongue ; dittongo; dip

tongo ; ditongo; diftong; diphtong; Diph
tong; diftong ; AH<I>TOHr, AByrnaCHbIA

digloslja(c, 5-4 - .diglossie. ; tdiglossia. ;

.diglosia.; tdiglossia.; tdiglosie.; tdiglossia' ;
tDiglossiec; tdiglosi.; AHI'nOCCHJl (v. i dvo
jezinost, bilingvizam)

dijakronijski, 2-2 - diachronique ; dia

cronico ; diacr6nico; diacr6nico; diacronic ;
diachronic; diachronisch ; diakronik; AHa
XPOHHbIi't

dijalekt (narjeje), 2-3, S - l l do 1 5, 5 - 1 7

- dialecte ; dialetto; dialecto; dialecto; dia
lect; dialect; Dialekt; dialekt ; AHaneKT

dijalektaUzacija, 5- 1 4

dialectisation ;
dialettalizzazione; dialectizaci6n ; dialectiza
o ; ramificare dialectali ; dialecta1ization ;
Aufgliederung in Dialekte ; dialektalizim;
nOJlOneHHe AHaneKTOO

diskontinuirani (prekinuti) oznaitelj,

4-4 i S, 4-21 - signifiant discontinu ; si
gnificante discontinuo ; significante disconti
nuo ; significante descontinuo ; semnificant
discontinuu ; discontinuous significans ; un
unterbrochener Signifikant; shenjues i per-

1 71

03HaQa

cretes ; unita discrete ; unidades discretas ;

unidades diseretas ; unititi discrete ; discrete
units ; diskrete Einheiten ; njesite diskrete;
AHCKpCTHble eAbl

distinktivna (unkeija, v. razlikovna funk

cija

distribucija,

v. komplementarna distribu

cija

djelomina komplementarnost, 3- 1 9 complcmentarite partieUe ; complementaritil

parzialc ; distribuci6n complementaria par
cial; complementaridade parcial ; comp le
mentaritate parpali ; partial complementa
rity; teilweise Komplementaritit; plotesi e
pjeserishme; QaCTH1.(J-I8JI
KOMnneMeHT8p
HOCTb

)(fopuna , 4-24, 4-26, 4-32 - .comple

ment.; tcomplementoc ;
tComplementoc ;
teomplementoc ; tComplement. ; .comple
ment.; .Erganzung. ; .plotes.; 'AonOnHe
HHec

donalni (tledni. ; dorsal), 2-29 i 30 - dor

sal; dorsale ; dorsal ; dorsal ; dorsal ; dorsal ;
dorsal ; shpinor; AOpca.1lbHbrH
doslovni prijevod, v. kalk
)(frhtavicc, v. vibrant
dru,a artikulacija, 1 -8, l - I I , 2- 1 0

deuxieme articulation ; seconda articolazio

ne ; segunda articulaci6n ; segunda articu
lao; (a) doua articulare; second articula
tion; zweite Gliederung; nyjtim i dyte Ci
ligjerimit); BTOpoe qneHeWle

duljina (v. i kvantiteta, trajanje) (glasa),

2-23, 2-37, 6-27 - longueur; lunghezZ3 ;
cantidad ; quantidade ; lungime; lenght;
LAnge; gjatsi; AonI'OT8

)dvojeziancc, )billngvanc(, 5-2 - tbi

lingue. ; -bilingue.; _bilingiiec; bilingue. ;
tbilingvc ; tbilinguah ; zweisprachig.; tbi
ling.; tABYJl3bIlIHhrHt

dvojezinost, bilingvizam, 5-4, 5-27 do

29 - bilinguisme; bilinguismo; bilingUis
mo; bilinguismo ; bilingvism ; bilingualism ;
Zweisprachigkeit ; bilinguizem ; AOYJl3blllUe

dvousneni, v. bilabijalan
Egzocentrian, 4-34 - exocentrique; eso
centri co ; exocentrico ; exocentrico ; exocen
trie; exocentric; exozentrisch ; ekzocentrik ;
3K30eRTpHtfeCKHiI

ejektiv, ejektivni (suglasnik), 2-33

- ejec
tive; eiettiva, glottalizzata; eyectiva ; ejecti
va, giottalizada; ejectivi ; ejective, glott31ized; ejektiv, glottalisiert; e frymuar, e glo
t31izuar ; TOJrttI<OBbJit, 3HeKTlIOHbIH

ekonomija. ekonominost: jezina ,......

6-5 - economic linguistique; economia lin
guistica; economia lingi.iistica; economia lin
guistica; economie lingvistici; linguistic eco
nomy; Okonomie der Sprache; ekonomi
gjuhesore; 31iOHOMWI B R3bu<e
ekspanzija (proiirak. proiirenje). 4-30
do 34 - expansion ; espansione ; expansion ;
expans4o; expansiune ; expansion; Erweite
rong; shtrirje; pacnpocrpaHeHHe
ekspresija. v. izraavanje
ekspresivna funkcija. 3 1 - fonc tion ex
pressive; funzione espressiva; funci6n ex
presiva; funAo expressiv3 ; functie expre
sivA; expressive function; Ausdrucksfl1nk
tion; funksion ekspresiv, f. shprehes. funk
sion sprehjor; 3KcnpecCHBHaR cPym<I.{HR
ekvidistancija (medu fonemima). 6-26 equidistance entre les phonemes ; equidis
tanza fra i fonemi ; equidistancia entre los
fonemas; equidistAncia entre os fonemas ;
echidistana intre foneme ; equidistance be
tween phonemes: gleicher Abstand zwi
schen den Phonemen; njelargesi midis
fonemave ; paBHo.rtliCTaHTHOCTb l'tte>KAY cPo
HeMaMII

endocentrian. 4-34 - endocentrique;

endocentrico ; endocentrico ; endocntrico;

endocentric ; endocentric ; endozentrisch ;
endocentrik ; 3HAOl.(e8TpHQeCKHii
energija, 2-39, 3-24 - energie; energia;
energia; energia; energie; energy ; Energie ;
energji; 3HeprHfl
enklitika, 4- 1 5 - enclitique; enclitica ; en
clitica; enclitica ; element enclitic; enclitic;
Enklitikon ; enklitike ; 3m<JlHTHKa
ergntiv, 6- 1 5 - tergatif.; .ergativo.; ter
gativo. ; ergativo.; ergativ.; .ergative.; tEr
gativ ; *ergativf; 3praTHB
Faringalan (faringal), 2-31 - pharyngal ;
faringale ; faringal ; faringeo ; faringal; ph a
ryngal ; pharyngal; faringal ; cPaPHHI'aJILHbW
faringaliziran, 2-35 - pharyngalise; fa
ringalizzato; faringalizado; faringalizado;
faringalizat; pharyngalized ; -; faringali
zlIar; cPapHHramUOBaHHbni
farinks (drijelo), 2- 1 6 - pharynx ; fa
ringe ; faringe; faringe; faringe; pharynx;
Pharynx, Rachen; faring; rnon<a , !\>apHHI<c

crJZ10ne fonetica; transcripcion fonerica ;

transcriAo fontica; transcriere foneticA ;
phonetic transcription; phonetische Trans
kription ; transkriptim fonerik; <poHeTHtle
C1<aR TpaHCI<punl.(Hfl
fonetika, 2-5, 2- 1 1 do 39 - phonetique ;
fonetica ; fonetica; fonetica; fonetica; pho
netics; Phonetik; fonetike ; cPoHeTm<a
fonoloika analiza. 3-8, 4-2 i 3, 4-8 analyse phonologique; analisi fonologica;
anlllisis fono16gico ; analise fono16giea ; ana
lizii fonologicA; phonological analysis ; pho
nologische Analyse; perimtim fonologjik;
cPoHOJIOrnQeCKUM. aH3JIH3
fonoloika integracija. v. integracija fo
nema
fonoloiko biljeienje (fonoloka .transkrip
cija.), 2- 1 2 - notation phonologique ; tras
crizione fonologica; transcripci6n fonol6gi
ea; transcrio fonol6giea; transcriere fono
logicA ; phonological transcription ; phono
logische Transkription; transkriptim fono
logjik; cPoHOJIOrHtleCKan Tp3HCKplmUHR
fraza, v. reenica
frekvencija (estoa), 4-1 9, 6-6, 6- 1 1 do
1 7, 6- 1 9 - frequence ; frequenza ; frecuen
cia; frequncia; frecventa; frequency; Hiiu
figkeit ; denduri ; QaCTOTHOCTb
frekvencija (estoa) fonema, 3-38 frequence des phonemes ; frequenza dei fo
nemi; frecuencia de los fonemas; frequncia
dos fonemas; frecventa a fonemelor; fre
quency of phonemes ; Hiiufigkeit der Pho
neme; denduri e fonemave; QaCTOTHOCTb
(pOHeM
frikativan (tje.nani; frikativ), 2-24 frieatif; fricativo ; fricativo ; fricativo ; frica
tiv; fricative; frikativ; ferkimor, frikativ;
cPpm<aTHBHbW
funkcija. 2-6, 4- 1 2 - foncrion; funzione ;
funcion; funo; funcfie ; function ; Funk
tion ; funksion ; cPYHJ<l.(Hfl
funkcija: ekspresivna funkcija, 3- 1 foncion expressive;
funzione espressiva;
funci6n expresiva; funAo expressiva; func
tie expresiva; expressive function ; Aus
drucksfunktion; funksioni ekspresiv ; 3K
cnpeCCHBHafl cPYHI<l.(HR

fonematika, 1 - 1 5, 3-5 do 23 - phone

matique; fonematica ; fonematica; fonema
rica; fonematicA ; phonematics; Phonematik;
fonematike ; cPoHeMaTHKa

funkcije glasovnih (fonikih) elemena

ta, 3- 1 do 4 - fonetions des elements .pho
niques ; funzioni degli elementi fonici ; fun
ciones de los elementos f6nicos; funs dos
elementos f6nicos; functiile elementelor fo
nice; functions of the phonic elements ;
Funktionen der lautlichen Elemente; funk
sione te elementave tingullore; 4>ym<I.lHH
3BYKOBbIX 3neMeHTOB

(onetiko biljeenje (fonetika .transkrip

cija.), 2- 1 2 - notation phonetique; tras-

funkcije jezika. 1 -4 - fonctions du lan

gage; funzioni del linguaggio ; funciones

fonem, ] -9 - phoneme; fonema; fonema;

fonema; fonem; phoneme; Phonem; fone
m e ; cPoHeMa

1 72

del lenguaje ; funes da lingua gem ; func

Pile limbajului; functions of language;
Funktionen der Sprache ; funksione te ligje
rimit; ft3bIKOBble <l>YJ:lKI.tlIH

siert; glotal, i glotalizuar; rnOTT8Jll>HbW,

rnOTTanH30BaHHbn1

funkcije monema, 1 - 1 0, 4- 1 0 do 1 2, 4- 1 8,

sion giottale, coup de giotte ; occlusione

glottidale ; oclusi6n glotal ; oclust1o glotal ;
ociuziune glotala; glottal stop, gIotta l catch ;
Knacklaut; mbyllje glotale ; rnOTT8JILHaJl
CMbI'IKa

4-24, 4-47, 6-3 - fonctions des monemes;

funzioni dei monemi ; funciones de los mo
nemas; fun dos monemas ; funcfllle mo
nemelor; functions of monemes ; Funktionen
der Moneme ; funksione te monemave;
<l>ym<QH}1 MOHeM

*fUDkcional, 4- 1 2 - fr. fonctionnel, e.

functional

funkcionalni monem, 4- 1 2, 4-20, 4-4 1 ,

6-3 i 4 - moneme fonctionnel ; monema
funzionale ; monerna funcional ; monerna
funcional; monem functional; functional
moneme, functional ; funktionales Monem ;
moneme funksionale ;
<PYJ:lKI.tHoHIUIbHan
l\lOHeMa

funkcionalni uinak, v. uinak

fuzija, v. stapanje
Gemina<:ija: suglasnika geminacija, 2-37, 6- 1 6, 6-23 - gemination consonan
tique; gemminazione consonantica ; gemina
ci6n consonantica ; geminal'lo consonAtica ;
geminare consonantica ; consonantal gemi
nation or dubling; Konsonantengemination ;
gjeminacion bashketingelIor; YABoe}Ule co
rnaCHbDC

geografske varijacije, 2-3 - variations

geographiques ; varietil geografiche ; varia
ciones geograticas ; varia6es geograticas ; va
rietiiti geografice ; geographical varieties ;
geographische Verschiedenheiten; variacione
gjeografike ; reorpa<l>HQeCKIie P83JlHlUlH

glagol, 4-43

- tverbe. ; .verbol ; .verbol;

.verbo. ; .verb ; .verb ; .Verbum; .folje.;
.rnaron

glas, 2- 1 4, 2- 1 S - voix; voce; voz; vz;

voce ; voice; Stimme, Laut; z e ; ronoc

glotalna (giotidaJna) okluzija, grkljan

ski zatvor, 2- 1 4, 2-32, 3-3, 3-6 - occlu

giotida, 2- 1 4 - gloue; glottide ; giotis ;

glote; glotii ; glottis ; Stimmritze; ' glote;
rOJlOCOBaJl eJIb
govor, 1 - 1 8 - parole; parola ; habla; fala;
vorbire; speech;
pe'lb

Gesprochenes; te folur ;

govorni lana<:, 1 - 1 0 - chaine parlee ; ca

tena parlata o continuo fonico; cadena ha
blada; (fr. tehaine parle) ; lanfUl vorbirii;
spoken chain; Sprechkontinuum; rrjedhe
folesore, rrjedhe e te folurit; peQeBaH
Qem.

gramatiki monem, 4-1 9 - moneme

grammatical ; monema grammaticale; mone
ma gramatical ; monerna gramatical ; monem
gramatical ; grammatical moneme; gram
matisches Monem; moneme gramatikore ;
rpaMAtaTH'lecJ<aH MOHeMa, MOP<PeAta
grkljan, v. larinks
grkljan,ki zatvor, v. glotalna okluzija

Hucc, haknut, v.

aspiracija, .aspiri

ran

homonimija, 2-8, S-22, 6-22 - homony

mie; omonimia; homonimia; homonimia ;
omonimie; homonymy; Homonymie; ho
monirni; OMOHHMHH, OAHOHAteHHOCTI>

Idiomatski izraz, 1 -5 - .idiotisme.; es

pressione .idiomatica; .idiotismOt; .idio
tismo; .idiotism; .idiom; .Idiomatisches ;
.idiotizem; .HAHOMaTU3M
imecc, 4-43 - mom; mome; mombre.;

glasUjke, v. glasnice

.nome ; mume; moun.; .Nomen ; -emer;

t}IMH

glasni<:e (glasUjke), 2-1 4

cordes vo
cales ; corde vocali; cuerdas vocales; cordas
vocais ; coarde vocale ; vocal cords ; Stimm
bInder ; pejza zanore (kordha zanore) ;
ronocoBble CBJI3I<H

imeni<:a, 4-23, 4-38, 4-42, 4-47 - .sub

glasovno't, glasovni karakter, 1 -2, 1 - 1 0

implozivan (injektivaD; imploziv), 2-33

caractere vocal; carattere vocale; caricter

vocal; caracter vocal ; caracter vocal ; vocal
character ; lautlicher Character; karakter
tingullor; 3Byt<OBOit xapaxrep

glotaUziran, v. glotalan
glota1an, glotaliziran, 2-32 i 33 - glottal,
glottalise; glottidale, glottalizzat o; glotal,
glotalizado; glotal, glotalizado ; glotal, glo
talizat; giottal, glottalized ; glottal, glottali-

1 73

stantif ; .sostantivo ; .suStantivo ; .substan

tivo; .substantiv ; .substantive; .Substan
tiv ; .emer, .substantiv ; teyeCTBlrreJIb
Boe
- implosif; implosivo ; implosivo; implo
sivo; imploziv; implosive; implosiv; implo
ziv; HMMOCHBHblii

infinitiV, 1 -9, 4-30, 4-43 - .infinitif;

.infinitivo ; .infinitivOt ; .infinitivOt; .infini
tiv; .infinitive; .Infinitive; .paskajoree;
.HH<l>HHHTHB , .BeonpeAeneHHaH <l>0pAta

informacija, obavijest, 6-9 do 1 1 - in

formation; informazione; informaci6n; in-

forma; informatie; information ; Infor

mation; informate ; HHq,oPMaQHfl

(durch den Sprecher) ; zgjedhje (e folesit) ;

Bbl60p, oT60p (roaopsIlQero)

injektivan, v. implozivan

lzra!avanje, ekspresija: funkcija izra

avanja, ekspresije, 1-4, 6-7 - fonction

integracija fonema (fonoloika integra

ciJa), 6-30 - integration des phonemes ;
integrazione dei fonemi ; integraci6n de fo
nemas; integrao fonematica ; integrare a
fonemelor; integration of phonemes ; Inte
gration der Phoneme ; integrim (perbash
kim) i fonemave; BKJ1lO1.JeHHe <t>oHeM B
Koppe.1IflQmO

interdentalan (meuzubni; interden

tal), 2-26 - interdental ; interdentale ; in

terdental ; interdental ; interdenta1; interden
tal ; interdental ; nderdhembor; IJHTepeH
T8.1D>BbIA
interferencija, 5-28

interference; in
terferenza ; interferencia; interferncia ; in
terferenli ; interference ; Interferenz ; nder
ndikim ; B38HMODpoHHKHoBeHHe

d'expression ; funzione di espressione ; fun

ci6n de expresi6n ; funo expressiva; func
tie de exprimare ; function of expression;
Ausdrucksfunktion ;
funksion
shprehje ;
Bblpa>KeHHfl,
3KCDpeCCHBH8R
<t>YHJ<lVUl

<t>YHKQHfl

izvan situacije: uporaba, upotreba je

zika izvan situacije, (v. i situacija), S-22
(emploi du langage) hors-situation ; fuori
dalla situazione; fuera de la situaci6n ; fora
da situao; (inttebuintarea limbii) in afara
situatiei ; (use of language) independently
of circumstances ; auserhalb der Situation ;
jashte situate ; peqeBaR esnem.HOCTb He
38BHCfll..Qafl OT BHeunmx 06CTOllTeJILCTB

izvoenje, v. derivacija

intonacija, 1 - 1 5 i 16, 3-3 i 4, 3-25, 3-30,

4- 1 , 4-33 - intonation ; intonazione ; ento

naci6n; entoao; intonatie ; intonation; In
tonation ; intonacion ; IDlTOHaQlUl

introspekcija, 2-8, 4-35

- inttospection;
introspezione ; inttospecci6n ; introso;
inttospectie; inttospection ; Inttospektion;
inttospeksion ; HHTpOCDeKQHll

inventari: ogranieni i neogranieni in

ventari (v. i popis), 4-19, 4-38, 4-47

inventaires limites et i1limites; inventari li

mitati e illimitati; inventarios limitados e
ilimitados ; inventarios limitados e ilimitados ;
inventare limitate i nelimitate; limited and
unlimited inventories; begrenzte und un
begrenzte Inventare ; inventare te kufizuar
dhe te pakufizuar; Orp8HH1.JeHHble H Heo
rp8HH'leHRble HHBeHT8pbl

iskustvo (nejezino), 1-7 i 8, 1 - 1 2, 4-10,

4-24 - experience ; esperienza ; experiencia;
expericia; experien{4 ; experience ; Erfah
rung; pervoj e; ODbIT

iskustvo: element iskustva, 4-1 1 i 12,

4-24, 6-3 - element d'exprience ; elemento
dell'esperienza ; elemento de experiencia ;
elemento de experi!ncia ; element de expe
rienli ; element of experience ; Erfahrungs
element; element pervoje; 3neMeRT ODbITa

iskustvo: injenica iz Iskustva, 1-8, S-28

-

fait d'experience; fatto d'esperienza; he

eho de experiencia ; feito de experincia;

jednoJezlan (unllingvan), 5-27-unilin

gue; unilingue; unilingiie; unilingue ; uni
lingv; monoglot ; einsprachig ;
uniling ;
OOfl3bl\JHbrn

*jezgra, 4-32 - noyau

jezgra (.vrhe) sloga, 2-39, 3-21 - sommet
de syUabe ; apice sillabico, culmine silla
bico; apice de sUaba ; cume silabico; virf
al silabei; syUabic peak ; Silbengipfel ; kulm
i rrokjes; BepWHHa enora
Jezina

ekonomija,

ekonominost, v.

ekonomija, ekonominost

jezina zajednica, v. zajednica

jezine promjene, v. promjene
jezini znak, 1-9 - signe linguistique;
segno linguistico; signo lingiiistico ; signo
linguistico ; semn lingvistic ; linguistic sign ;
sprachliches Zeichen; shenje gjuhesore;
R3blKOBOA 3HaK
jezik (organ), 2- 1 7 do 2 1 , 2-26 do 30 langue ; lingua; lengua; lingua; limbA; ton
gue; Zunge; gjuhe; fl3blK
Jezik: ljudski Jezik, JEZIK, 1 - 1 do 4 langage ; linguaggio; lenguaje ; linguagem ;
limbaj ; language; Sprache ; ligjerirn (nje
rezor) ; R3blK qenOBeKa,[peqeBafl eflTeJIL
HOCTb

fact din experientA ; fact of experience ; Er

fahrungstatsache; fakt pervoje, fakt i per
voj es ; aHHoe ODbITa

jezik (predmet lingvistike), 1 - 1 4, 1 - 1 8 do

izbor (govornikov), 1 - 1 8 i 1 9, 2-6, 3-2,

junktura (spoj) (unutranja junktura, unu

4-3, 4-8, 4-17, 4-34 i 35 - choix (du locu

teur) ; scelta (del locutore) ; elecci6n (del
hablante) ; escolha (pelo locutor) ; alegere
(a vorbitorului) ; choice (by speaker) ; Wahl

tranji spoj) 3-6 - joncture; giuntura; jun

tura; juntura; juncturA (kk. i junctiune) ;
juncture ; Fuge; lidhje, pemgjuzj e ; (BRY
TpCHHHit) OTKpblTblA nepexo

1 74

19 - langue; lingua; lengua ; lingua; lim

bA; language; Sprache; gjuhe,; fl3blK

Kalk (doslovni prijevod, ropski prijevod),

5-28
calque; calco; calco ; calco; calc;
tcalquet; Lehniibersetzung; kalk; Kam.Ka
-

kanonski oblik, 3-40 - forme C:lOonique;

forma canonica ; forma can6nica ; forma ca
n6nica ; formA canonica ; canonical form ;
kanonische Form ; forme kanonike; KaHO
HHqeCKIUI popMa

) k1i1U(, ))coktavi suglasnik, 2-34, 3-3 clic; clic; clic; clique; clic; click ; Schnalz
laut; klik; KJIHKC
knJiievno djelo, 1 -2, 6- 1 8 - _oeuvre lit
teraire; opera letteraria; obra literaria; obra
litemna; operA literarA ; literary work; lite
rarisches Werk; veper letrare; mrrepaTYP
Hoe opOH3Be,lleHHe
kM, 1 - 1 8 - code ; codice ; c6digo; c6digo;
cod; code; Code ; kod; KO,ll
))komparativ, 4-32, 4-35 - tcomparatift;
.comparativOt; tCOmparativot; tcomparati
VOI; tCOmparativt ; tCOmparativet; Kompara
tiv; krahasimor; CpaBHHTenbHaJl CTCoeHh
komplementarna distribucija, 3- 1 6 distribution complementaire ; distribuzione
complementare ; distribuci6n complementa
ria; distribuo complementar; distribufie
complementarA; complementary distribu
tion; komplementare Verteilung; distribu
cion plotesues ; ,llOOOnHHTCnhHaJl (KoMone
lI\eHTapHIUI) AHCTpH6YHJI
komplementarnost, v. djelomina kom
plementarnost
kompozicija, v. slaganje
komunikacija: funkcija komunikaclje,
komunikacijska funkclJa, 1 -4, 6-5, 6-7
- fonction de communication ; funzione
di communicazione ; funci6n de comunica
ci6n; funo de comunicao; funCfie de
comunicare ; function of communication ;
Kommunikationsfunktion; funksion i ko
munikim ; KOMMYHHKaTHBlIaJl PYHKUHJI
komutacija, 3-22
commutation ; com
mutazione; conmutaci6n ; comutao ; co
mutare ; commutation ; Kommutation; ko
mutacion ; KOMMyT3tnfJl
-

*konfib, 4-35
confixe; confisso; confijo ;
confixo ; confix; confix; Konfix; konfiks ;
KOHpHKC
-

*konfibaciJa, 4-36
confixation; confis
sazione; confijaci6n ; confixao; confixare ;
confixation ; Konfixation ;
konfiksacion ;
KORpHKcaUHJI
-

kODltriktiv (tjesnani suglasni), 2-24 .

constrictive constrittiva ; constr!cuva;
COn
stritiva ; con'strictiva; constrictive ; Konstrik
tiv, Engelaut; konstriktive; l.l.\eneBof(
kontekst, 4-25
contexte; contesto; con
texto; contexte; context; context; Kontext;
kontekst ; KOHTCKCT
-

kontrast, 1 -20, 2-6, 6-23 - contraste ;

contrasto; contraste; contraste ; contrast;
contrast; Kontrast; kundershti; IcompaCT
kontrastivna funkcija, 3- 1 - fonction
contrastive ; funzione contrastiva; funci6n
contrastiva; funAo contrastiva; funcpe con
trastivA ; contrastive function; Kontrast
funktion ; funksion kundershti ; JCOIlTPaCTH
BHaJl PYHKUlIJI
konvergencija, 5- 1 4 - convergence ; con
vergenza ; convergencia; convergncia ; con
vergenfi ; convergence ; Konvergenz ; kon
vergjence ; KORBepreHU.IJI
koordinacija, 4-3 1 , 4-46 - coordination,
coordinazione ; coordinaci6n; coordinao;
coordonare ; co-ordination ; Beiordnung ; ba
shkerendit;e ; KOOP,llHH3UHJI
))kopu1a, IpOna, 4-42, 4-44 i 45 - 3CO
pule; teopulat; tC6pulat; te6pulat; .copu
Hit; tCOpulat; .Kopula; .kepujet; tCBJl3KUt
korelaclJa, 3- 1 5
correlation ; correlazio
ne; correlaci6n; correlao; corelape ; cor
relation ; Korrelation ; nderlidhni; Koppe
nJlUHJI
-

korpus, 2-4 - corpus ; corpus ; corpus ;

corpus ; corpus ; corpus ; Corpus; korpus ;
.ICOpnyCt
kraen,e, lkraivanJe, 6-6, 6- 1 4 - abre
gement; accorciamento ; abreviamento ; abre
viamento; prescurtare ; abbreviation ; Kiir
zung; shkurtim ; peAYKUHJI
kreolski, 5- 1 6, 5-24
creale; creolo; cri0110; crioulo; creol, (limbA) creolA ; creole ;
Kreolisch; kreol ; KpeOnhCI(HII, IcpeonbCl<HH
Jl3blK
-

kulminativna funkcija, 3-33 - fonction

culminative; funzione culminativa ; funci6n
culminativa; funo culminativa; functie cul
minativii; culminative function ; gipfelbil
dende Funktion ; funksion kulminativ;
KynbMHHamBIt3J1 PYHKUlm

kongruenclJa, v. slaganje

kvantiteta sloga, 3-36 - Quantite sylla

bique; quantitil sillabica ; cantidad silabica ;
quantidade silabica; cantitate silabica; syl
labic quantity; Silbenquantitit; gjatesi e
rrokjes ; KOnHqeCTBO enon

konsonanti (Iuglalnicl), 2-24 do 37, 3-21

consonnes ; consonanti ; consonantes ; con
soantes ; consoane ; consonants ; Konsonan
ten; bashketingelloret; COrnaCHLJe, corna
CHLJe 3BYKH

Labavi vokali, 2-21 i 33 - voyelles laches ;

vocali rilassate; vocales ftoj as ; vogais re
laxadas; vocale relaxate, vocale .slabe.; lax
vowels; laxe Vokale; zanore te laberguara ;
BMble, HeHaOpJl>KeHHhle rnaCllhle

1 75

labijalan (usneM; JabiJal), 2-25 - labiai;

labiale; labial; labiai ; labial; labiai; labiai;
buzor; Jla6HaJlLHhIH, ry6Hoit
labiodenta1an (zubousneni; labioden
ta1), 2-25 - labio-denlal ; labiodentale ; la
biodental ; labio-dental ; labio-dental ; labio
-dental ; labiodental ; buzor-dhembor; Jla6HOAeHT8JlLHbm
labiopalatalan, 2-35 - lahio-palatal
labiovelaran, 2-35 - labio-velaire ; labio
velare ; labiovelar; labio-velar; labio-velar;
labio-velar ; labiovelar ; labio-velar, buzor
-velar; Jla6J10BeJlS1pHblit
labiovelariziran, 2-35 - labio-velarise ;
labiovelarizzato ; labiovelarizado; labio-vela
rizado ; labio-velarizat; labio-velarized ; la
biovelnrisiert; buzor-velarizuar; Jla6HOBeJln
pU30BaHHbuI

larinks, grkljan, 2- 1 6 - larynx ; laringe ;

laringe; laringe; laringe; larynx; Larynx,
Kehlkopf; laring; ropT3HL, JlapHHKC
lateralan (nbon1c<; lateral), 2-24, 2-27
- lateral ; laterale; lateral ; Interal ; lateral;
lateral ; lateral ; anesor; Jla-re paJlLH bIH , 60KOSOit
ledni , v. dorsalni
leksem , 1 -9 - tlexeme; tlessema ; tle
xema ; .lexema; .lexem; .lexeme ; -Le
xem.; dekseme; 'JleKCeMa
leksiki monem, 4- 1 9 - moneme lexical ;
monema lessicale; monema lexical ; mone
ma lexical ; monem lexical ; lexical mone me ;
lexikalisches Monem; moneme leksikore;
JleKC}ltJect<an MOHeMa
Uk (glagolsld nlik; glagoIsko sta
njec(), 4-29 - .voix ; .voce. ; .voz ; .voz;
tdiateza ; voice; .Genus Verbi; .diateze;
'3aJJort

linearnost jezika, 1 - 1 0 - linearite du

langage; linearita del linguaggio; forma li
neal del lenguaj e ; linearidade de linguagem;
linearitate a limbajului ; linear form of lan
guage; LinearitIlt der Sprache; linearitet i
ligjerimit; mmeHHaH <pop Ma H3bIKa tJeJlo
seHa
lokalni govor (npatois ), 5-9 i 1 0 - pa
tois; .patois; babIe (.patois) ; .patois; 'pa
tois ; .patois; .patois ; .patua; MeCTHbIH
rosop
ljudski jezik, v. jezik
Maksimalna diferencijacija, v. diferen
cijacija
maksimalna (usna) iupljina, 2- 1 7 - ca
vite maxima; cavita massima; cavidad ma
xima; cavidade maxima; cavitate maximii ;
maximal cavity; maximale Mundhoble; ha
pje maximale ; MaKCHMaJlLHaH (pOTOsan)
nOJlocn.

1 76

manji napor (najmanji napor), 6-5 moindre effort; minimo sforzo ; menor esfu
erzo ; menor esfo ; minim efort; least
effort; geringster K.raftaufwand; sa me pak
mund; HallMeHLwee YCHJlHe
materinski jezik, 5-27 - langue .ma
ternellet; lingua .materna; lengua .mater
na; lingua .materna ; limbA .materni;
.mothen tongue; Muttersprache; gjuhe
.amnore.; 'porofoit n3bIK
mediodorsal, 2-30 - dorsale moyenne;
dorsale media; dorsal media; dorsal media;
dorsala medie; median dorsal, mediodorsal ;
-; spinore mesore, shpinore e mesme;
cpeAHHii AOpcam.HLlit
medutipovi: vokalski medutipovi, 2-1 9
- types vocaliques intermediaires ; tipi vo

calici intermedi ; tipos vocMicos intermedios;

tipos vocilicos intermediarios ; tipuri voca
lice intermediare ; intermediate types of vo
weIs; -; tipe zanoresh te ndermjetme;
npOMe>K}'TOtJHLle THObl rJlaCHLlX

meuzubni, v. interdentalan
mcki e.mokri), 2-29 - .mouille; .mou
ille; .mojadOt; .molhadot; muiat; tmoiste
ned; .mouilliert; .i bute; tl\UU"I<Hih
melodija govora, 1 - 1 5 i 1 6, 2- 1 5, 3-25
- melodie de l a parole; melodia della pa
rola; melodia de la palabra ; melodia di
fala; melodie a vorbirii ; melody of speech ;
Sprachenmelodie;
melodi e te folurit;
MeJIOAHKa petUI
melodijska visina, v. visina
melodijski tonovi, 3-28 i 29 - tons me
lodiques ; toni melodici ; tonos mel6dicos ;
tons me16dicos; tonuri melodice ; melodic
tones ;
Richtungst()ne ;
tone
melodike ;
MeJlOAH'leCKHe TOHbI
minimalna (usna) iupljina, 2- 1 7 - ca
vite minima, cavita minima ; cavidad mi
nima; cavidade minima; cavitate miIliItU;
minimal cavity; minimale MundMh1 e; ha
pje
minimale ;
MHHHMaJlLWUl (poTOsan)
nOJIOCTI>
modaInost, 4- 1 9 i 20, 4-38 i 39 - modaIi
te ; modalita ; modalidad; modalidade; mo
dalitate; modality; modifier, Modalitat; mo
dalitet; MOAa.nLHaR MOHell,a
mom , v meki
monem, 1 -9 - moneme; monema; mo
nema; monema ; monem; moneme; Mo
nem; moneme ; MOHeMa
mora, 3-29 - more; mora; mora ; mora;
morii; mora; More; more; Mopa
morfem (gramatiki monem), 1 -9 tmorpheme ; .morfema ; tmorfemae; 'mor
fema; -morfeme; tmorpheme ; .Morphem;
.morfeme.; .Mop!>eMa

 morCo(Co)nologijacc, 3-41 - tmorpho

(pho)nologie.; morfo(fo)nologia.; .morfo
(fo)nologia. ; .morfo-fonologia.; tmorfo(fo)
nologie. ; tmorpho(pho)nology.; tMorpho
(pho)nologie.; tmorfo(fo)nologj i . ; MOM>O
(cpo)UOJIOrHR
morCologija, 4-6 - morphologie; morfo
logia; morfologia; morfologia; morfologie;
morphology; Morphologie ; morfologji ; MOp
Ij>onorHR
*morColoiki, 3-41 - morphologique; mor
fologico; morfol6gico; morfol6gico ; morfo
logic; morphological ; morphologisch ; mor
fologjik ; MopcponorHQeCKHK
Nainee, 4-3, 4-43 - tmode.; .modo. ;
.modo.; .modo.; .mod.; .mood.; .Modus.;
.mnyr.; .uaKnOHeHHe'
naglasak, v. akcent
naglasakee, v. takcent
najmanji napor, v. manji napor
napeti vokali, 2-21 i 23 - voyelles ten
dues; vocali tese; vocales tensas ; vogais
tensas ; vocale incordate, forte; tense vo
weIs; gespannte Vokale ; za.nore te ten do
suara; HanpR>KeHHhle rnaCHbJe
narjeje, v. dijalekt
nastavalu(, 4- 1 4 i 1 5, 4-40, 4-46 - -de
sinence.; tdesinenza.; tdesinencia.; .desi
nencia'; tdesinentA.; .ending.; .Endung.;
*mbarese.; tOKOHqaHHe.

nazalan (nosni; nazal), 2-22, 25, 26, 29,

30 - nasal ; nasale; nasal; nasal ; nazal ;

nasal ; nasal ; hundor, nazal ; 1I0COBOH, Ha-

3BJJhHbm

nep8Da resica, v. resica

nep8D, v. palatalan
neutralizacija, 3-1 8 do 20, D-6 - neu
tralisation ; neutralizzazione; neutralizaci6n ;
neutraIizao; neutralizare ; neutralization ;
Neutralisierung, Aufhebung ; neutralizim ;
ueih'paJIH3aQHR
neutralni vokal, 2-20 - voyeUe neutre;
vocale neutra; vocal neutra; vogal neutra;
vocala neutra ; neutral vowel ; tneutralert
Vokal,
Murmelvokal ;
zanore
neuter;
neiiTpBJIl>HblH (6e3pa3JIHQHblH) rnaCHblil

niz, v. serija
nominativee, 4-22, 6- 1 5 - momJn3tif.;
.nominativo. ; -nominativo. ; .nominativo. ;
mominativ.; tnorninative. (case) ; .Nomina
tiv.; .emerore. ; tHMeHHTenLHbu%t
norma: aktivna i pasivna norma, 5-6
- norme active et passive; norma attiva
e passiva ; norma activa y passiva; norma
activa e passiva ; normA activA i pasiva;
active and passive norm i aktive und passive

177

Norm ; norme aktive dh pasive; 3J<TH

BHaR H naCCHBHaR (R3blKOBaR) HopMa
*nula (kao lan opozicije), 3-6 - zero ;
zero ; cero; zero; zero ; zero ; Null; zero ;
Hynb
*nula (kao varijanta oznaitelja), 4-3, 4-4
zero; (significante) zero ; cero ; zero ; ze
ro ; zero; Null ; zero ; HyneBoe 03HaQaJOlQee

Obavijest, v. informacija
obiljeje, v. relevantno obiljeje
oblik, 2-8 - forme; forma ; forma ; forma;
forma; form ; Form; forme ; Ij>opMa
odredenJe, v. *detcrrninaci;a
okluzija (zatvor), okluzivan (zatvorni ;
ok1uziv), 2-24 - occlusion, occlusif; occlu
sione, occlusivo; oclusi6n, oclusivo; oclu
silo, oclusivo; ocluziulle, ocluziv ; occlusion,
occlusive;
Verschluss,
Verschluss(laut) ;
mbyll;e, mbylltor; 3aTBOP (peQeBOrO Ka
Hana), CMbl1U(a, CMbJQHbIA
opozicija (opreka), 1-20, 3- 1 , 4-8 - oppo
sition; opposizione; oposici61l ; oposio; 0pozitie; opposition ; Opposition ; kunderve
nie ; OIDl03HQIUI
opreka, v. opozicija
otvoren, 2- 1 7 i 18 - ouvert; aperto; abier
to ; aberto; deschis ; open; offen ; (i) ha
pur; OTJ<PbJTbIK
otvoreni popis, 1 - 1 3 - liste ouverte; lista
aperta; lista abierta; lista aberta; lista de
schis:1 ; open list ; offene List; liste e hapur;
OTliPbJTbdi CDliCOJ<
oznaeno, 1-9, 4-7, 4- 1 7 - signifie; signi
ficato ; significado; significado ; semnificat ;
significatum; Signifikat ; (i shen;uar; 03Ha
QaeMoe
oznaitelj, 1-9 - signifiant; significante;
significante ; significante; semnificant ; sig
nificans ; Signifikant; shenjues; 03HaQaJOlQee
oznaka korelacije, 3- 1 5 - marqu e de COf
relation; marca di correLazione; marca de
correlaci6n; marca de correlaAo ; marca de
coreLape; mark of correlation ; Korrelations
merkmal ; shenim i nderlindhnise; npU3H3K, npHlIleTa J(oppenslQHH

Palatalan (nepaw; palatal), 2-29 - pa

latal; palatale ; paIatal; parata l ; palatal; pa
latal; palatal ; qiel1zor; nanaTBJ1hHbJH, }leG
HhlH
pa1ataliziran, 2-35 - paIatalise; palataliz
zato ; palatalizado; palatalizado; palataIizat;
palatalized ; palatalisiert; i qiellzorizuar;
nanaTBJ1lJ30 sa HHbllt
paradigmatski, 1-20 - paradigmatique;
paradigmatico ; paradigmAtico ; paradigmA-

tico ; paradigmatic; paradigmatic; paradig

matisch ; paradigmatilc ; napHrMaTH'IeCKuA

paradigmatski pritisak, 6-23 i 24 pression paradigmatique; pressione paradig

matica; presi6n paradigmatica; pressIlo pa
radigmatica; presiune paradigmatid1; para
digmatic pressure; paradigmatischer Druck;
shtypje paradigmatike ; naHrMaTH'IeCKoe
,i:\aB!leRHe, AaoneRHe B cucreMe

partici pcc , 4-43 - .participe ; .partici

pio; tparticipiot; .participiot; .participiut;
.participle ; .Partizip. ; .pjesore, .particip;
mpll'l3cme

pasivna norma, v. norma

npatol.cc, v. lokalni govor
pertinentno obiljeje, v. relevantno obi
ljeje

- noyau predi
catif; nueleo predicativo ; nueleo predica
tivo ; nueleo predicativo ; nueleu predicativ ;
predicative nueleus ; prlldikativer Kem; bi!r
thame kall!zuesore; DpeAHKaTHBHoe po

precllkatna sintagma, 4-24, 4-47 - syn

tagme predicatif; sintagma predicativo; sin
tagma predicativo ; sintagma predicativo ;
sintagma predicativii; predicative syntagm ;
prlidikatives Syntagma; sintagme kalli!zue
sore ; npeAm<aTHBR81l CHHTarMa
L

preikatni monem, 4-29 i 30

- moneme
predicatif; monerna predicativo ; monema
predicativo ; monema predicativo ; monem
predicativ; predicative moneme; pradika
tives Monem ; moneme kaJlezuesore; npe
AHKaTHBHall MOHeMa

))predikatni pridjevcc, 4-42 - 'adjectif

pertinentnost, pertinentan, v. relevant

nost, relevantan

npidiocc, 5-23 - .pidgim; tpidgin; .pi

dgint; .pidgint ; .pidgin; .pidgim; .pidgine;
IIpLxhin ; .rmA>f<HR
pisani jezik, pismo, 1 -2, 1 - 1 7, 2-4, 5- 1 8
d o 22 - langue ecrite, ecriture; lingua
scrirta, scrittura; lengua escrita, escritura;
lingua escrita, a escrita; limbd scrisA, seri
ere; written language, writing; Schriftspra
che,
Sehrift; gjuhe e shkruar, shkrim ;
nHCbMeHRbtH 1l3blK,
nUCI>MO, nHCI>1I1eH
ROCTb
piskav, v. sibilant
poluokluziv, 2-36 - mi-ocelusive ; -; -;

; semi-ocluzivA; semi-ocelusive; HaJb

versehlusslaut ; gjysmembylltore; nOJIyCMbI
'JRbIH

poredak Jedinica, v. red jedinica

poruka, 1 - 1 8

- messae ; messaggio; men

saje; mensagem ; mesa) ; message; Naeh
rieht ; mesazh; coo6meRHe

postpalata1ni, v. str8njonepani
posuenica (puka ili uena), 5-29

precllkama Jezgra, 4-32

emprunt populaire ou savant; prestito po

polare o dotto; prestamo vulgar o culto;
importao popular ou erudita ; imprumut
popu lar sau savant ; popular or learned bor
rowing; volkstiimliche oder gelehrte Ent
lehnung;
nuazim popullor ose savant;
Rapo.l{Roe HJlH Y'leHRoe 38HMCTBOBaHJle

prazno poljecc, ))prazna kuicacc, 6-30

attribut.; .aggettivo predicativo ; adjetivo

predicativo; .atributo; .nome, adjectivo
predicativo ; tadjectiv predicativ ; .predi
C3tive adjective ; .pradikatives Adjektiv ;
.mbiemer atribut; .npeAHKaTHBHoe npll
JlnraTe.1IbRoe

precllkatoid, 4-33 - fr. predicatOide ; alb.

predikatoid

prednji, 2- 1 7 do 19 - d'avant, anterieur;

anteriore ; anterior ; anterior; anterior; front ;
vorder ; i perparme ; nepeARHi%
predorsoalveolaran, 2-28 - predorso-aJ

veolaire; predorsoalveolare; predorsoalveo

lar; predorso-alveolar;
predorso-alveolar ;
predorso-alveolar; pradorsoalveolar ; para
shpinor-trysnor ; npeAopc08J1LBeOJUIpHblK

predonalan, 2-28 - predorsaJ ; predor

sale ; predorsal ; pre-dorsal ; predorsal; pre
-dorsal ; pradorsal ; parashpinor; npeAop
C8JlLllbIH

preglotaliziran, 2-33 - pregiottalise; pre

glottidalizzato; preglota1izado; pre-glotali
zado; preglotalizat ; pre-glottalized ; priiglot
talisiert; paraglotalizuar; npern0TT8mf30BaRl:lliI H
prekinuti oznaitelj, v. diskontinuirani oz
naitelj

preklapanje (v. i amalgam), 4-1 4 i

1 5,
4-42 - ehevauehement ; sovrapposizione;
encabalagamiento; interfer!ncia; suprapu
nere; overlapping; V'berlagerung; nd!rthur
rje ; HaCJIoeRHe (03Ha'laloJ.J.U[X)

case vide; tC8sella vuota ; .casilla va

dat; .casa vazia; dsutA goala; hole in
the pattern, gap in correlation ; Leer
steUe; .vrime; mycrall MeTKa

tale; prepalatal; pre-palatal ; prepaJatalj pre

-palatal ; prlipalatal ; paraqiellzor ; npenaJla
T8.1IbHbtH

predikat, 4- 1 1 , 4-26 do 29, 4-33, 4-42

))pridjev, 4-42, 4-44 - adjectif; agget

do 44 - predicat; predicato; predicado;

predicado ; predicat ; predicate ; Pridikat ;
kallezues; npeAlII(aT

1 78

prepalatalan, 2-29 - prepaJata1 ; prepala

tivo; .adjetivo j adjectivo ; 'adjectiv ; .ad

jective.;
Adjektiv,
Eigenschaftswort ;
mbiemere; .npWIaraTe.1IbHOe

pridjev kao imenski dio predikata, v.

tpredikatni pridjev
prijelogcc, 4-46 - .preposition; .pre
p osizione ; .preposici6n ; .preposiOt; .pre
pozipe ; .prepositioDt; tPriiposition., tVeraItniswortt; tparafjale j tnpeAJIor
" prilogcc, 4- 1 1 , 4-45, 6-3 - tadverbe ;
.avverbio ; tadverbio ; tadverbio; tadverb ;
tadverb; .Adverb, .Umstandswort; tndaj
folje; .Hape'IHe
primarne funkcije (monema), 4- 1 8, 4-47 - fonctions primaires (des monemes) ;
funzioni primarie (dei mone mi) ; fugciones
prima rias (de los monemas); funOes pri
marias (dos monemas) ; functiile primare
(ale monemelor); primary functions (of mo
nemes) ; primre Funktionen (der Moneme) ;
funksione te parme (te monemave) ; nep
BWlHble <l>yHKQHH (MoHeM)
pritisak, v. sintagmatski pritisak, paradig
matski pritisak
produini, v. trajni
proizvoljnost, v. arbitrarnost
promjene: Jezine promjene, 6- 1 do 4 changements linguistiques ; mutamenti lin
guistici ; cambios lingi.iisticos ; modificas
ling'.listicas ; schimbdri lingvistice ; linguis
tic changes ; Sprachwande1n; nderrime gju
hesore; H3btKOBbte H 3MeHeHHH
proirak, proirenje, v. ekspanzija
prozodija, 1 - 1 5, 3-24 do 35 - prosodie;
prosodia ; prosodia ; pros6dia; prozodie ; pro
sody; prosodie; prozodi ; npocoHH
prozodijski znak, 4- 1 - signe prosodique ;
segno prosodico ; signo pros6dico; signo pro
s6dico; semn prozodic; prosodic sign; pro
sodisches Zeichen; shenje prozodike; npo
COAl'IQeCKHfi 3HaK
prva artikulacija, 1-8, 2- 1 0, 6-2, 6-21 premiere articulation ; prima articolazione;
primera articulaci6n ; primeira articolao ;
prima articulare; first articulation; erste
Gliederung; nyjtim i pare; nepDoe qneHe
HHe
punktualni tonovi, 3-27, 3-29 - tons
ponctuels ; toni puntuali ; tonos puntuales ;
tons punctuais ; tonuri punctuale ; punctual
tons ; punktuelle Tone; tone pikesore ;
TOQete TORbI

Ralan, ralav, 2-30, 3-2 i 3, 3- 1 7

- .grasseye ; .uvulare; .velar ; (fr. tgras
seye) ; tgraseiat ; .throaty, tuvular; .Ziipf
chen(-r); grrithes ; rpaCCHpOBaHHbdt, YBY
n n pHbrl\ (He>KaUIHit r)
ralanjivanje fonema, 6-29 - articula
tion des phonemes ; articolazione dei fone
mi ; articulaci6n de fonemas ; articulao dos

1 79

fonemas; articulapa fonemelor; articulation

of phonemes ; Gliederung der Phoneme ;
nyjtim i fonemave; apTHI<ynHItHH $oHeM
ralanjivanje (analiza) na moneme, 4-3 do 6 - analyse en monemes ; analisi
in monerni ; an81isis en monemas ; analise
en monemas ; analiza in moneme ; analysis
into monemes ; Analyse in Moneme ; perim
tim ne monema; eneHHe Ha MOHeMbt
raz1lkovna (distinktivna) funkcija, 3- J

- fonction distinctive; funzione distintiva ;

funci6n distintiva; funo distintiva; functie
distinctiva; distinctive function ; distinktive
Funktion ; funksion dal1ues ; CTHHI<TnBHan
(pa3nHQHTenbHaH) <l>ynJ<QHn

razumijevanje: uzajamno razumijeva

nJe, 5-3 - intercomprehension; comprensi
one reciproca; intercomprensi6nj intercom
preenslIo; intelegere reciproci ; mutual in
telligibility; gegenseitige Verstiindlichkeit
(Verstiindigung); ndermarreveshje; B38"
MOnOHHMaHlle

razvuen i zategnut , 2- 1 7 - retracte;

aprocheilo; retraido ; retraido ; nerotun;it;
retracted, unrounded; gespeizte ; i jabuzor;
Heory6neHHblrt
reenica, frazacc, 4-33 - phrase; frase ;
frase; frase; fraza; sentence ; Satz; fraze
(periudh!); <l>P83a
red (poredak) Jedinica, 1 - 1 0, 4-8 i 9 ordre des unites ; ordine delle unita; orden
de las unidades ; ordem das unidades ; or
dinea unitiiplor; order of units; Reihen
folge der Einheiten; radhe njesish ; nopn
OJ< e,nmmQ
red Cu korelaciji), 3- 1 5 - ordre; ordine ;
orden ; ordem; ordin; order; Ordnung; ra
dbe ; psm
redundancija, zallhost, 6-8-redondance;
ridondanza; redundancia; redundincia; re
dundantA ; redundancy; Redundanz; tepe
ri ; H:IDbITOqaOCTb
relevantno (pertinentno) obiljeje, 3- 1 2
d o 1 5 - trait pertinent; tratto pertinente;
rasgo pertinente; trao pertinente; trasatura
pertinenta; relevant or distincitve feature;
relevante Eigenschaft ; tipar relevant; cy
lIleCTBeHHbIH nptt3HaK
relevantnost, relevantan (pertinentnost,
pertinentan), 1 - 1 0, 2-5, 4-9 - pertinence,
pertinent: pertinenza, pertinente; pertinen
cia, pertinente ; pertin@ncia, pertinente; per
tinentA, pertinent; relevance, relevant; Re
levanz, relevant; relevance, relevant; pene
BaHTHOCTb, cytIteCTBeHHOCTb, peneBaHTIlblfi,
cytIteCTBeHHblrl
resica (nepana resica), uvula, 2- 1 6 luette; ugola, .linguetta ; lengtieta; uvula;

omuor; tUvula.; Zlipfchen; njerith; H3bl

QOI<

resini, v. uvularni

- rI!trofiexe; retrofies
so; retrofiexo ; retrofiexo ; retrofiex ; retro,:
fiex; retrofiex ; retrofieks; peTpO<pnel<CHbnt

retroflekaan, 2-26

rije, 4- 1 5 do 1 7, 4-35, 4-39, 4-40 .mott j parola. ; .palabra.; tpalavra. ; tCU

vintt; .word.; .Wort.; .fjaH:; tcnOBO.

ropski prijevod, v. kalk

pressAo sintagmatica, pressAo no discurso ;

presiune sintagmati; syntagmatic pres
sure; syntagmatischer Oruek; shtypje sintag
matike; CHHT8rMaTJlqeCl<oe AaBJleHHe, A8B
neHHe B peqeBOH ueml

sintem, 4-35 do 40, 6-20 - syntherne; sin

tema; sintema; sintema; sintem; syntheme ;

Synthem; sinteme ; CHHTeMa

situacija, 1 -8, 1 - 1 2, 4-25 - situation ; si

tuazione ; situaci6n ; situao; situaJie ;lsitua

tion ; Situation; situate ; cmyaUHH

sjecite, (troka upadanja.) 4- 1 1 - point

Sabir, 5-23

sabir; lingua franca, sabir;

sabir; sabir; sabir ; sabir j .Lingua Franca. ;
sabir; tca6l1p,

samoglasnici,

v. vokali

*satelit, 4-32 - satellite; satellite; sate

lite ; satelite; satelit; satellite; SateUit; sa

telit; ca-rennHT

segmentacija, 3-4, 3-8 :- segmelltatioll ;

segmentazione ; segmen tacI6n; segmeltao;

.
segmentare ; segmentatlon ; Segmennerung;
prerje ; cerl\1eHT8UHH

- vir
tualites semantiques; virtualita semantiche;
virtualidades semanticas ; virtualidades se
manticas j virtualitAJi semantice ; semantic
potentialites ; semanti sche Moglichkeiten;
virtualitete semantike; nOTeHQUantlble 3H8-

semantike virtualnosti, 2-8, 4-25

qeHRJI

- seri ; serie ; serie ; serie;

serie; series ; Reihe; sen ; cePHH
serija, niz, 3- 1 5

- sif
flante sibilante; silbantc ; sibilante ; sifiant;
sibila t ; s-Lam; fishkelluese ; cH6 H mIHT ,
sibilant, piskavi suglasnik, 2-28

CBIICTH!.UH"

*silem, 4-39 - syllemme; sillemma ; sHe

ma ; silema; sHemi syllemme; Syllemma;

silem e ; cnnneMMa

- syncretisme; sincre
tismo . sineretismo ; sincretismo ; sincretism;
syncr tism; Synkretismus;
sinkretize m ;
CHJ{I(penI3M

*sinkretizam, 0-6

sinkronijski, 2-2, 2-4 - synchronique;

sincronico ; sincr6nico; sincr6nico; sincro

nic ; synchronic ; synchronisch ; sinkroni k ;

CfJHXPOHHblfi

sintagma, 4- 1 3 - syntagme; sintagma;

sintagma; sintagma; sintagma; sintagm j
Syntagma; sintagme; CHHTarMa
sintagmatski, 1 -20 :- sytagmatique ; s!n

tagmatico ; sintagmauco; s1Otagmt1co ; s

tagmatic; sintagmatic ; syntagmausch ; S1O
tagmatik ; CHHTarMaTIIQeCl<Hit

-23 i 24 - pes
.
sion syntagmatique; pressIOne slDtagmat1ca;
presi6n sintagmatica, presi6n en la cadena;

sitagmatski pritisak,

1 80

d'incidence ; punto d'incidenza ; punto de

incidencia ; ponto de incidncia; punct de
incidenfa ; point of incidence; Inzidenz
punkt; pike e incidences, pike ndodhjeje ;
TOqI(a B nQAeHHH

sk1onidba , v. tdeklinacija
skraivanje, v. kraenje
slaganje (rijei), kompozicija, 4-34 do

37 - composition; composizione; compo

sici6n; composilloj compunere ; composi
tion;
Zusammensetzung; kompozicion ;

I<OMD03HQHH

slaganje (kongruenclja), 4-5, 4-21 do 23

4-35, 4-42 - accord; concordanza, accordo ;
concordancia; concordancia, tacordot ;acord,
congruenf3; agreement, concord, congru
ence ; Kongruenz, Obereinstimmung; per
kim ; tCOrnaCOBaHliet

- moneme libre;
monema libre; monema libre; monerna liv
re ; monem liber ; free moneme ; freies Mo
nem ; monem e lire ; ca060AH8H MOJ-leMa

slobodni monem, 4-35

- syllae; sillaba si1aba;

silaba; si1aba; syl1able; Stlbe; rrokje ; cnor

slog, 2-38, 3-21

sloene artikulacije, 2-35 - articulations

complexes ; articolazioni (orali comp esse;
articulaciones (buca1es) compleJas ; arucula
Oes (bucais) complexas ; articulapi com
plexe ; complex articulations ; komplexe, zu
sammengesetzte Artikulationen ;
nyjtime
(gojore) komplekse; cnO>KHhle apTHh-ynHUHII
smisao, v. znaenje

- specifique ; spe
cifico; especlfico ; especifico ; specIfic; spe
cifical ; spezifisch ; specifik j cneuu<pliqeCKHi{

specifian, 1 -8, 6- 1 7

- spirante; spirante ; espi

rante; espirante ; spirant; spirant; Spirans ;
spirante; CnHpaHT
spirant, 2-24

spoj,

v. junktura

spona, v. kopula
sraiivanJe, v. stapanje
srednja iupljina, 2- 1 9 - cavite moyenne ;

cavira media; cavidad media; cavidade me

dia ; cavitate medie; medium (sized) cavity;
mitt1ere MundhOhle ; hapje mesatare ; cpe
AHHH (poTOBaH) nonocn.

srednji vokali, 2-20 - voyelles moyen

nes; vocali medie; vocales medias; vogais
medias ; vocale medii ; middle vowels ; Mit
tellaute ; zanore e mesme; cpeAHHe rna
CHbIe

stanka, v. pauza
))stanje, v. tUk_ (glagola)
stapanje, (uzija, .ralivanje, 4-34, 6-20
- figement ; fissazione ; fijaci6n; cristaliza
r;ao; impiettire; fusion ; Erstarrung ; nguro
sje, ngurtesim ; 38CTbIBaHHe .

strainji, 2- 1 7 do 19

- posterieur:, d'ar

riere; posteriore ; posterior; posterior; pos

terior; back; hinter; i mbrapme ; 38):tmri{

strainJonep&ni, v. velaran
struktura, 6- 1 4, 6- 1 9 - sttucture ; struttu
ra ; estructura; estrutura; structur8 ; struc
ture; Struktur ; strukture ; CTpyt<Typa

Uinak: Cuokclonalni uinak, 6-28-ren

dement fonctionnel; rendimento funziona
le ; rendimiento funcional ; rendimento fun
cional ; randament functional; functional
yield ; funktionale Leistung, funktionale Be
lastung; ngarkim funksional; <pym<U1iOHa
nbHas 3Q><PeKTHBHOCTb

un11ingvan, v. jednojezian
unutranja junktura, unutranji spoj,
v. junktura

usneni suglasnik, v. labijal

u.neno-zubni, v. labiodentalan
uvula, v. resica
uvularan ())resini), 2-1 6 i 30 - uvu
laire; uvulare; uvular; uvular; uvular; uvu
lar; uvular; njerithor, uvular; ysynsPBhtH

uzajamno razumijevanje, v. razumijeva

nje

subjekt, 4-26 do 28 - sujet; soggetto;

sujeto; sujeito; subiect; subject; Subjekt,
Satzgegenstand ; kryefjale ; cy6beKT

subordinacija, 4-32 i 33 - subordination ;

subordinazione; subordinaci6n; subordina
o ; subordonare; subordination ; Unter
ordnung; nenrenditj e ; cy60PAHH8uunl

sugla.nici, v. konsonanti
*sulkalni suglasnik, 2-28 - sulcale; -;
sulcal ; sulcal ; sukala ; sulcal ; Sulkallaut;
sulkale ; CYJIKIlJlbHblH

Supijina, v. maksimalna, minimalna, sred

nja iupljina
Auitavi suglasnici, 2-28 - chuintantes :
*scibilanti _ ; prepala tales, tchicheantest ; chi
antes; consoane uieriitoare ; hushing conso
nants; -; shushuriteset ; WHnSIUllle

Tjesnani, v. frikativan
tonovi, 1 - 1 7, 3-3, 3-26 do 30, 3-32 -

Varijanta (onema, 3- 1 6 i 1 7 - variante

de phoneme ; variante di fonerna; variante
de fonerna; variante de fonema; variant4 a
fonemului; variant of phoneme; Phonem
variante ; variante foneme ; aapHaHT <poReM bJ

varijanta oznaenoga, 4-7 - variante de

signifie; variante di significato ; variante de
significado ; variante de significado; varian
ta a semnificatulu i ; variant of significatum ;
Signifikatvariante ; variante te shenjuari ;
aapIfaRT 03RaQaeMoro

varijanta oznaitelja, 4-2, 4-7, 4-1 4 variante de signifiant; variante di significan

te ; variante de significante ; variante de sig
nificante ; variantA a semnificantu1ui; variant
of significatum ; Signifikantvariante ; varian
ti! shenjuesi; BaplfaRT 03HaQaIoUlero

velariziran, 2-35 - velarise ; velarizzato ;

velarizado; velarizado ; velarizat; velarized ;
ve1arisiert; i velarizuar ; BennpH30BaRHbIH

tons; toni ; tonos ; tons ; tonuri ; tones ; Tone ;

tone; TOHbI

velaran, 2-3 - velaire; velare ; velar; ve

trajanje (glasova), 2-23, 3-24 - duree;

3aAeRe6Rbrn

durata; duraci6n ; durao; durata ; dura

tion; Dauer; gjatesi; AJIHTeJlLHOCTb

vezani monem, 4-35 - moneme con

trajni ())produni) suglasnici, 2-24 continues ; continue; continuas ; continuas ;

continui ; continuants ; Dauer1aute ; te vazh
dueshme ; npoTs>J<elDlbIe

lar ; velar; velar; ve1ar; velar; BenRpRblI ,

joint; monerna legato; monema ligado; mo

nema ligado (conjunto) ; monem conjunct ;
bound moneme; gebundenes Monem ; mo
neme e baskhengjitur; CBS3aRHan MOHeM:l

)veznik , 4- 1 8, 4-32, 4-46 - teonjonc

trascrizioni ; ttanscripciones ; ttanscris j

ttanscrieri ; transcriptions ; Transkriptione ;
transcriptime ; TpaHCKPHI1UHH

tion-; .congiunzione-; teonjunci6nf; tCOn

juni!o. ; .conjunctiet ; .conjunction ; .Kon
junktiont, .Bindewort ; lidhez, .konjunk
sion_; .COI03

trenutani (glasovi), 2-24 - momenta

vibrant (.drhtavi_), 2-24 i 27 - vibrante ;

nees; momentanee ; momentaneas; momen

taneas ; momentane ; stops ; Momentanlautc ;
te pikerishme ; MnlOBeHHble

vibrante ; yibrante; vibrante; vibrant; ttill,

flap ; Vibrans ; dridhese; aH6paRT, AJ>O>Ka

tvorba glasova, v. artikulacija glasova

))vid , v . aspekta

transkripcije, 1 - 1 2, 2- 1 2 - ttanscriptions ;

1 81

UtHH cornaCRbUl

virtualna pauza (stanka), 3-5, 4- 1 4

pause virtuelle ; pausa virtuale; pausa vir

tual ; pausa virtual ; pauzi virtualA; poten
tial pause; mOgliche Pause; pushim virtual ;
BupTy8JUdlDJI naY38
virtualnosti, v. semantikeJvirtualnosti

visina: melodijska visina, 3-3, 3-24 i 25

hauteur melodique; altezza melodiC8;
altura mel6diC8 ; altura mel6dica; inil.pme
melodicA; melodic pitch ; StimmhBhe ; ngri
tje melodike; MenonUleCKaJl BblCOT3, Bbl
COTa TOKa

vjerojatnost, 6- 1 1

probabilite; proba
bilita; probabilidad; probabilidade; proba
bilitate ; probability; Wahrscheinlichkeit;
gjase; BepOJl'nlOC'l'b

vokali, samoglam1ci, 2- 1 6 do 23, 3-2 1 ,

3-39 - voyelles; vocali ; voca1es ; vogais ;
vocale ; vowels ; Vokale; zanoret ; rnDCUble

voutiv, 6- 1 5 - .vocatif ; .vocativo.;

.vocativo ; tvocativoe ; .vocativ ; .vocative;
.Vokative, tAnredefall ; tthirore. ; -3BaTe
.m.HLrlt (nanC)1()
Zajednica: Jezina zajednica, 5-2 - com
munaut linguistique; communitA linguis
tica; comunidad lingUistica; comunidade
linguistica ; comunitate lingvisticA ; linguis
tic community; Sprachgemeinschaft ; bash
kesi gjuhesore; Jl3bD<OBaJl 06ll\HOC'l'b
zaUhOlt, v. redundancija
zamJenicacc, 4- 1 8, 4-46 i 47

- .pronome ;
.pronome ; tpronombre; .pronomee ; .pro
nume; .pronoun; .Pronomen, Fiinvort ;
.peremer ; tMecroHMelDle

zaobi_en (.zaokruen), 2- 1 7 do 19 - ar
rondi ; procheilo; redondeado; arredonda-

1 82

do ; rotunjit; rounded ; gerundet; i buzo

rezuar; ory6neHHblH

zategnut, v. razvuen i .zategnute

zatvor, zatvol'lli, v. okluzija, okluzivan
zatvoren, 2-1 7 i 18 - ferm ; chiuso;
cerrado; fechado; inchis ; closed; geschos
sen; i mbyllur ; 38KPb1TblH

zatvoreni popis, 1 - 1 3 - liste fermc; lista

chiusa; lista cerrada; lista fechada ; lista
inchisa ; closed list; geschiossene List; liste
e mbyllur; 33KPb1TblH cmlCOK
zatvol'lli suglasnik, v. okluziv
zavisna reenic:a, 4-33, 6-2

- .propo
sition subordonnc ; .proposizione subor
dinata ; tOraci6n subordinada; .proposiAo
subordinada. ;
tpropoziJie
subordonatli ;
.subordinate clause; .untergeordnete Satz.;
'fjali e varur, fjali e nenrenditur ; .npHna
TOtUlOC npe,nnO>KeHue

znaenje, 1 - 1 9, 2-7 do 9, 4- 1 6, 4-35

sens; senso ; senti do ; sentido ; sens; mea

ning; Bedeutung ; kuptim; CMblCJ1, 3ua
tlCHHe

znak, v. jezini znak

zubni, v. denta1an
zvuan, 2-1 5

- sonore, voise; sonoro ; 50noro; sonora ; sonor; voiced ; stimmhaft; i

zeshem, sonor; 3BOHl<HH

triJelo, v. farinks
enski ro, 4-5, 4-23, 4-42

- genre fe
minin; genere femrninile; genero femenino;
genero feminino; gen feminin; femjnine
gender; weibliches Geschlecht, weibliches
Genus ; gjini femerore; )KeHCKuil ponJ

Fr ancusko-hrvatski indeks

Abrcgement, 6-6, 6- 1 4 - kraenje

accent, 3- 1 , 3-3, 3-3 1 do 3-36 - naglasak,
akcent

accent , 1 -5, 1-7 - tnaglasakt, .akcentt

accentueUe (unit6 ), 3-25, 3-3 1 , 3-35,

4- 14 i 15 - akcenatska jedinica
accord, 4-5, 4-21 do 23, 4-35, 4-42 - sla
ganje
actuall.ation, 4- 1 0, 4-25, 4-27 i 28 aktualizacija
adjectif , 4-42, 4-44 - 'pridjeve
adjectif attribut , 4-42 - 'predikatni
pridjeve
adjectif 6pithtec(, 4-42, 4-44 i 45 .atribute
adverbe, 4-1 1 , 4-45, 6-3 - .prilog.
affectif (langage . ), 6- 1 9 - .afektivni.
jezik
ail'ixe, 4-36 do 39 - afiks
afl'riqu6e, 2-36 - afrikata
allophone, 3 - 1 6 - .alofon.
a1v60laire, 2-26 - alveolar(an)
amalgame, 4-2, 4-6, 4- 1 4 i 1 5, 4-22, 4-35,
4-40, 5-28, 6-3 - amalgam
analogie, 6-21 - analogija
analy.e phonologique, 3-8, 4-2 i 3, 4-8
- fonoloka analiza
analy.e en monmes, 43 do 6 - rala
njivanje na moneme
abt6rieur, 2-1 7 i 18 - prednji
apical, 2-26 - apika1(an)
apico-alv6olaire, 2-26 - apikoa1veolar(an)
aplco-dental, 2-26 - apikodental(an)
arbitraire (des (alts Iingui.tiques), 1 1 4 - arbitrarnost (jezinih pojava)
archiphonme, 3- 1 8 i 1 9 - arhifonem
arriere (d' . ), 2- 1 7 do 1 9 stranji
arrondi, 2- 1 7 do 19 - zaobljen
article , 4-38 i 39 - tlan
articulation, v. premiere articulation,
deuxieme articulation
articulation (des phonemes), 6-29 - ra
lanjivanje fonema

articulation (des sons), 2-1 1 do 39 - ar

tikulacija (tvorba) glasova

aspec:t , 4-43 - .aspekt (.vid.)

aspiration , aspire , 2-32 i 33 - .aspi
racija., .aspirirao. (.hak, .haknute)

asym6trie des organes, 6-3 1 - asime

trija, asimetrinost organa

avant (d'), 2- 1 7 do 19 - prednji

*axlologie, D- l t - aksiologija

183

Bilabial, 2-25 - bilabijalan (bilabijal ; dvo

usneni)

bilinguec(, 5-2 - dvojezian (bilingvan)

bilinguisme, 5-4, 5-27 do 29 - dvojezi
nost (bilingvizam)

Calque, 5-28 - kalk

canonique (orme ), 3-40 - kanonski
oblik

eue videc(, 6-30 - .prazno poljee, .prazna

kuica

cavit6 maxima, 2- 1 7 - maksimalna (us

na) upljina

cavit6 minima, 2- 1 7 - minimalna (usna)

upljina

cavit6 moyenne, 2- 1 9 - srednja upljina

centralis6es (voyelles. . ), 2-20 - centra
.

lizirani vokali

chaine parl6e, 1 - 1 0 - govorni lanac

changements Iinguistiques, 6-1 do 4 promjene Gezine . .)

chevauchement (VOiT aussi amalgame),

4-1 4 i 15 - preklapanje
chom (du locuteur), 1 - 1 8 i 1 9, 2-6, 3-2,

4-3, 4-8, 4- 1 7, 4-34 do 35 - izbor (govor

nikov)
chwntantes, 2-28 - utnvi suglasnici
clic(s), 2-34, 3-3 - .klik(ovi)e, .coktavi
suglasnici
code, 1 - 1 8 - kOd
communaut6 linguistique, 5-2 - zajed
nica Gezina ... )
communication (onction de), 1 -4, 6-5,
6-7 - komunikacija : funkcija komunika
cije, komunikacijska funkcija
commutation, 3-22 - komutacija
comparatiC , 4-32, 4-35 - .komparativ
compI6ment , 4-24, 4-26, 4-32 - .do
punae
compl6mentarite partieIle, 3- 1 9 - dje
lomina komplementarnost
complexes (articulation.. ) , 2-35 - slo
ene artikulacije
composition, 4-34 do 37 - slaganje
*confixation, 4-36 - konfiksacija
*confixe, 4-36 - konfiks
conjoint (moneme . ), 4-35 - vezani mo
nem
conJonction, 4- 1 8, 4-32, 4-46 - veznik
consonnes, 2-24 do 37, 3-21 - konsonanti
(suglasnici)
constrictive, 2-24 - frikativan (tjesnani ;
frikativ)

contexte, 4-25 - kontekst

continues, 2-24 - trajni (-produni.) su
glasnici

contraste, 1-20, 2-6, 6-23 - kontrast

contrastive (fonction ), 3-1 - kontras
tivna funkcija

convergence, 5- 1 4 - konvergencija
coordination, 4-3 1 , 4-46 - koordinacija
copu1e, 4-42, 4-44 i 45 - .kopula,
.spona.

cordes vocales, 2- 1 4 - glasnice (glasiljke)

corpus, 2-4 - korpus
correlation, 3- 1 5 - korelacija
coiit, 6- 1 2 i 1 3 - cijena (-cijena kotanja)
creole, 5-16, 5-24 - kreolski
cu1minative (fonction... ), 3-33 - kulmi
nativna funkcija

Declinaisoncc, 4- 1 5, 6-3 - .deklinacija.,

.sk1onidba.

demarcation, 3-36 i 37 - demarkacija

demarcative (Conction. . . ), 3- 1 , 3-36 demarkacijska funkcija

derivation, 4-34 do 39 - derivacija, iz

vodenje

) desinencecc, 4- 1 4 i 1 5, 4-40, 4-46 - tna

stavak.

determinants, 4- 19, 4-32 - determinanti

*determination, 4- 1 9, 4-32 - determi
nacija, odredenje

deuxieme articulation, 1 -8, l - l l , 2- 1 0

- druga artikulacija
dental, 2-26 - dentalni, zubni
iachromque, 2-2 - dijakronijski
dialecte, 2-3, 5-1 1 do 1 5, 5-1 7 - dijalekt,
narjeje
dialectisation, 5-14 - dijalektalizacija
difl'erenciation maxima, 6-26 - dife
rencijacija (maksimalna ...)
diglossicc(, 5-4 - .diglosija.
diphtongues, 2-23 - diftonzi
discontinu (signifiant... ), 4-4 i S, 4-21
- diskontinuirani (prekinuti) oznaitelj
discrites (unitis), 1 - 1 7 - diskretne je
dinice
distinctive (Conction. . .), 3-1 - razlikovna
(distinktivna) funkcija

distribution complementaire, 3- 1 6 komplementarna distribucija

donal, 2-29 i 30 - dorsalni (*Iedni)
durec (des sons), 2-23, 3-24 - trajanje
(glasova)

Economie linguistique, 6-5 - ekonomi

ja, ekonominost (jezina...)

ecrite (langue ... ), ecriture, 1 -2, 1 - 1 7, 2-4,

5- 1 8 do 22 - pisani jezik, pismo
eJectives, 2-33 - ejektivni
emprunt (populaire ou savant), 5-29

ergatif , 6- 1 S - .ergativ.
exocentrique, 4-34 - egzocentrini
expansion, 4-30 do 34 - ekspanzija (pro
irenje, proirak)

experience (non linguistique), 1 -7 i 8,

1 - 1 2, 4- 10, 4-24 - iskustvo (nejezino . ..)
experience (element d' ... ), 4-1 1 i 1 2, 4-24, 6-3 - iskustvo : element iskustva
experience (fait d'... ), 1 -8, 5-28 - is
kustvo: injenica iz iskustva

expression (fonction d'.. .), 1-4, 6-7 izraavanje (ekspresija) : funkcija izraava
nja (ekspresije)

expressive (fonction. . . ), 3-1 - ekspresiv

na funkcija

Ferme, 2- 1 7 i 1 8 - zatvoren
figement, 4-34, 6-20 - stapanje, sraiva
nje

fonction, 2-6 - funkcija

*fonctionnel, 4- 1 2 - funkcional
Conctions (du langage), 1-4 - funkcije

(jezika)

fonctions (des elements phonlques), 3-1

do 4 - funkcije (glasovnih elemenata)

fonctions (des monemes), 1 - 1 0, 4- 1 0 do

1 2, 4- 1 8, 4-24, 6-3 - funkcije (monema)
fonctions primaires (des monemes), 4- 1 8, 4-47 - primame funkcije (monema)
forme, 2-8 - oblik
frequence, 4- 1 9, 6-6, 6- 1 1 do 1 7 , 6- 1 9
- frekvencija, est08

frequence (des phonemes), 3-38 - frek

vencija (fonema)
fricative, 2-24 - frikativ (frikativan), tjes
nani suglasnik
Gemination consonantique, 2-37, 6-1 6,
6-23 - geminacija (suglasnika. . .)
genre feminin, 4-5, 4-23, 4-42 - enski
rod

glotte, 2- 1 4 - glotida (.glota)

giottai, gIottalise, 2-32 i 33 - glotalan,
glotaliziran

grammatical (moneme. . . ), 4- 1 9 - gra

matiki monem

grasseye, 2-30, 3-2 i 3, 3- 1 7 - tralav,

Iralan

Hauteur melodique, 3-3, 3-24 i 25 - vi

sina (melodijska... )

homonymie, 2-8, 5-22, 6-22 - homoni

mija

hors-situation (emploi de la langue ... ;

VoiT aussi situation), 5-22 - izvan situa
cije (upotreba, uporaba jezika ... )

- posudenica (puka ili uena)

idiotismecc, 1 - 5 - idiomatski izraz

implosives, 2-33 - implozivni, injektivni
infinitifcc, 1 -9, 4-30, 4-43 - .infinitiv
inCormation, 6-9 do 1 t - informacija,

- ekvidistancija (medu fonemima)

injectives, 2-33 - injektivni, implozivn!

enclitique, 4- 1 S - enklitika
endocentrique, 4-34 - endocentrini
energie, 2- 3 9, 3-24 - energija
equidistance (entre les phonemes), 6-26

1 84

obavijest

intgration (de. phonemes), 6-20 - in

tegracija fonema, integracija (fonoloka ... )
intercomprchen.ioD, 5-3 - razumijeva
nje (uzajamno... )
interdeDtal, 2-26 - interdentalni, meu
zubni
interfreDce, 5-28 - interferencija
intermcdiaires (types vocaliques . ), 2- 1 9 - meutipovi (vokalski. .., samoglas
niki ... )
intonatioD, 1 - 1 5 i 1 6, 3-3 i 4, 3-25, 3-30,
4-1 , 4-33 - intonacija
intro.pectioD, 2-8, 4-35 - introspekcija

inveDtaires limits et iI1imits (voir aussi

li.te), 4- 1 9, 4-38, 4-47 - inventari (ogra
nieni i neogranieni . . .) (v. i

popis)

JODcture, 3-6 - junktura (unutranja... ),

spoj (unutranji ... )

LabiaI, 2-25 - labijal, usneni suglasnik

labio-deDtal, 2-25 - labiodental(an) (us
neno-zubni)

mode , 4-3, 4-43 - maint

moindre effort, 6-5 - manji (najmanji)
napor

momeDtances, 2-24 - trenutani (glasovi)

mODeme, 1 -9 - monem
mODeme autoDome, 4- 1 0 i 1 1 - auto
nomni monem

mODeme fODctionnel, 4- 1 2, 4-20, 4-4 1 ,

6-3 i 4 - funkcionalni monem
more, 3-29 - mora
morpheme , 1 -9 - tmorfem.
morphologie, 4-6 - morfologija
*morphologique, 3-41 - morfoloki
morpho(pho)Dologie, 3-4 1 - .morfo
(fo)nologija.
mot , 4- 1 5 do 1 7, 4-35, 4-39, 4-40 trije.
mouille , 2-29 - .meki. (.mokrit)
moyennes (voyelle ), 2-20 - srednji
(vokali)
moyeDnes (donales . .), 2-30 - srednji
(dorsali)

labio-palatal, 2-35 - labiopalatalan

labio-velaire, 2-35 - labiovelaran
labio-velari.ee, 2-35 - labiovelarizirani

Nasal, 2-22, 25, 26, 29, 30 - nazalni.

suglasnik

neutralisatioD, 3- 1 8 do 20, D-6 - neutra

liches (voyelles. ), 2-21 i 33 - labavi

vokali

langage, l-l do 4 - jezik, jezik (ljudski ...),

JEZIK
langue (objet de la linguistique), 1 -4,
1-18

i 19 - jezik (predmet lingvistike)

langue (orgaDe), 2- 1 7 do 2 1 , 2-26 do 30

nosni

lizacija

neutre (voyelle), 2-20 - neutralni vokal

DOm , 4-43 - .ime.
nombre, 4-5, 4-38 - .broj.
nOmiDatif , 4-22, 6- 1 5 - mominativ.
Dorme active et pa.sive, 5-6 - nomla
(aktivna i pasivna... )

- jezik (organ)

*noyau, 4-32, jezgra

glasnik

OcclusioD, occlusive, 2-24 - okluzija (za

larynx, 2- 1 6 - larinks, grkljan

laterale, 2-24 i 27 - lateral, .boni. su

Iaeme , 1-9 - leksem

lemcal (mODeme ), 4- 1 9 - leksiki mo

nem

libre (mODeme. ), 4-35 - slobodni mo

nem

linearite (du IaDgage), 1 - 1 0 - linearnost

ljudskog (jezika)

liste (ermce (voir atusi inveDtalre), 1 - 1 3

- zatvoreni popis

liste ouverte (VoiT aussi inventaire), 1 - 1 3

tvor), okluzivni, zatvomi suglasnik

occlusion gIottale, 2-14, 2-32, 3-3, 3-6
- giotidalna okluzija
oppositioD, 1-20, 3-1 , 4-8 - opozicija,
opreka
ordre (daDS une corrclatioD), 3-1 S red (u korelaciji)
ordre des unite., 1 - 1 0, 4-8 i 9 - red
(poredak) iedinica
ouvert, 2- 1 7 i 18 - otvoren

- otvoreni popis

litteraire (oeuvre ), 1-2, 6- 1 8 - knji

evno djelo

longueur (d'uD SOD), 2-23, 2-37, 6-27

- duliina (glasa)
luette, 2-1 6 - resica ( nepana...), uvula

Marque (de correlation), 3 - 1 5 - oznaka

(korelacije)

maternelle (langue), 5-27 - -mate

rinski. jezik

melodie de la parole, l - I S i 1 6, 2-1 5,

3-25 - melodiia govora

message, 1 - 1 8 - poruka
mi-occlusive, 2-36 - poluokluziv
modalitc, 4-1 9 i 20, 4-38 i 39 - modal
nost

1 85

Palatal, 2-29 - palatalan, nepani

palatalisee, 2-35 - palatalizirani (tumek
ani.) suglasnik

paradlgmatique, 1-20 - paradigmatski

parole, 1 - 1 8 - govor
participcc(, 4-43 - .particip.
patois, 5-9 i J O - lokalni govor, .patois.
pause virtuelle, 3-5, 4- 1 4 - virtualna
pauza (stanka)

pertineDce, pertinent, 1 - 1 0, 2-5, 4-9 relevantnost, relevantan (pertinentnost, per

tinentan)
pertineDt (trait. ), 3- 1 3 do 1 5 - rele
vantno (pertinentno) obiljeje
pharynx, 2- 1 6 - farinks, drijelo
pharyngaJes, 2-3 1 - faringali

situation (voir aussi hors-situation), 1 -8,

pharynp1ise, 2-35 - faringalizirani su

1 - 1 2, 4-25 - situacija

glasnik

phonematique, 1 - 1 5, 3-5 do 23

matika

phoneme, 1 -9 - fonem
phonetique, 2-5, 2- 1 1 - fonetika
phonetique (notation ), 2- 1 2 - fone
tiko biljeenje (transkripcija)

phonologique (notation ), 2- 1 2

- fono
loko biljeenje (transkripcija)
phrase, 4-33 - reenica (tfraza.)
pldgln, 5-23 - pidin
point d'incidence, 4- 1 1 - sjecite (Hoka
upadanjae)
post6rieur, 2- 1 7 do 19 - stranji
postpalatal, 2-30 - stranjonepani, post
palatalni
predicat, 4- 1 1 , 4-26 do 29, 4-33, 4-42 do
44 - predikat
pr6dicatiC (moneme ), 4-29 i 30, 4-32
- predikatni monem
predicatiC (noyau ), 4-32 - predikatna
jezgra
pr6dicatif' (synta,me... ), 4-24, 4-47
predikatna sintagma
pr6dicatoide, 4-33 - predikatoid
predoraal, 2-28 - predorsalan
pr6dorso-alveolaire, 2-28 - predorsoal
veolaran
pr6,lottaUse, 2-33 - preglotaliziran
premiere articulation, 1 -8, 2- 1 0, 6-2, 6-2 1 - prva artikulacija
pr6palatal, 2-29 - prepalatalan
))prepositioncc, 4-46 - tprijedlog.
pression paradigmatique, 6-23 i 24 paradigmatski pritisak
pression syntagmatique, 6-23 i 24 sintagmatski pritisak
probabUite, 6- 1 1 - vjerojatnost
))pronomcc, 4- 1 8, 4-46 i 47 - _zamjenicae
))proposltion subordonn6ecc, 4-33, 6-2 tzavisna reenica.
prosodie, l - I S, 3-24 do 35 - prozodija

(v. i izvan situacije)

sommet de syUabe, 3-21 - jezgra sloga

sonore, 2- 1 S - zvuan
sourd, 2- 1 S - bezvuan
specifique, 1 -8, 6- 1 7 - specifian
spirante, 2-24 - spirant
structure, 6- 1 4, 6- 1 9 - struktura
subordination, 4-32 i 33 - subordinacija
))substantiCcc, 4-23 4-38 4-42 4-47

fone

_imenica.
sujet, 4-26 do 28 - subjekt
*su1cale, 2-28 - sulkalni suglasnik
syllabe, 2-38 3-21 - slog

*syllemme, 4-39 - si1em

synchronique, 2-2 2-4 - sinkronijski
*syncretisme, D-6 - sinkretizam
syntacmatique, 1-20 - sintagmatski
syntagme, 4- 1 3 - sintagma
syntacme autonome, 4- 1 3 do 1 7 6-3 autonomna sintagma
syntheme, 4-35 do 40, 6-20 - sintem

Tendues (voyelles ), 2-21 i 23

- napeti
(vokali)
tons 1 - 1 7. 3-3, 3-26 i 30, 3-32 - tonovi
tons melodiques, 3-28 i 29 - melodijski
tonovi
tons ponctuels, 3-27, 3-29 - punktualni
tonovi
trait pertinent, voir pertinent
transcriptions, 1 - 1 2, 2- 1 2 - transkripcije
(v. i biljeenje)

Unite accentuelle, voir accentuelle

unilingue, 5-27 - jednojezian, unilingvan
uvulaire, 2- 1 6 i 30 - uvularan (resini_)
Variations geographiques, 2-3

grafske varijacije (razlike)

variante (de phoneme), 3- 1 6 i 1 7

janta (fonema)

geo

vari

variante (de signIfiant), 4-2, 4-7, 4- 1 4

Quantite, 3-36 - kvantiteta
Redonance, 6-8 - redundancija, zali host
rendement Conctionnel, 6-28 - uinak
(funkCionalni )
r6tracte, 2- l 7 - razvuen i -zategnutt
retroflexe, 2-26 - retrofteksni

Sabir, 5-23 - sabir

*satelllte. 4-32 - satelit
segmentation, 3-4, 3-8 - segmentacija
sens, 1 - 1 9, 2-7 do 9, 4- 1 6, 4-35 - znaenje,
smisao

serie, 3- 1 5 - serija, niz

sUllante, 3- 1 S - sibilant, piskavi suglasnik
sipe UnlUistique, 1 -9 - jezini znak
sipe prosodique, 4-1 - prozodijski znak
signifiant, 1 -9 - oznaitelj (tznaeee)
sipUie, 1-9, 4-7, 4- 1 7 - oznaeno

186

- variianta (oznaitelja)
variante (de signifie), 4-7 - varijanta
(oznaenog)
vela1re. 2-30 - velami
velarisi, 2-35 - velarjziran
))verbecc, 4-43 - tglagol.
vibrante, 2-24 i 27 - vibrant (-drhtavi)
virtuaUtes semantiques, 2-8, 4-25 - se
mantike virtualnosti
vocal (caractere ), 1 -2, 1 - 1 0 - g1asov
nost, glasovni karakter
vocales (cordes ), voir cordes
))vocatiCcc, 6- 1 S - tvokativ
voise, 2- 1 5 - zvuan
))Voix(c, 4-29 - tlik., tstanje.
voyelles. 2- 1 6 do 23, 3-2 1 , 3-39 - vokali,
samogJasnici

Zero (comme terme d'une opposition), 3-6

- nula (kao lan opozicije)
zero (comme variante de signifiant), 4-3,
4-4 - nula (kao variianta oznaitelja)

Sadraj

Funkcionalizam Andrea Martineta

lingvistike

okviru strukturalne

V-XIII

Rije unaprijed

XV-XVI

Predgovor izdanju iz godine 1980.

XVII

Predgovor hrvatskom izdanju

XIX

Poglavlje 1 .
Lingvistika, ljudski jezik i jezici
Poglavlje 2.
Opisivanje jeziki

1- 1 5

1 7- 38

Poglavlje 3.
Fonoloika analiza

39-64

I.
II.
III.
IV.
V.

39-4 1
4 1 -53
53-6 1
6 1 -62
62-64

Funkcije glasovnih elemenata

Fonematika
Prozodija
Demarkacija
Upotreba fonolokih jedinica

Poglavlje 4.
Znaenjske jedinice

65-94

I.
II.
III.
IV.
V.

65-69
69-83
83-85
86-90
90-94

Analiza iskaza
Hijerarhija monema
Ekspanzija
Sintematika
Klasifikacija monema

Poglavlje 5.
Raznolikost idioma i jezinih upotreba

95- 1 1 2

Poglavlje 6.
Razvoj Jeziki
Drutvena promjena i jezina promjena
I.
II. Ekonomija jezika

1 1 3- 1 36
1 1 3-1 1 5
1 1 6-1 1 9

187

III. Informacija, frekvencija i cijena

lV. Kvaliteta jedinica
V. Dinamika fonolkih sustava

J l 9- 1 29
1 29- 1 3 1
1 3 1- 1 36

Dodaci

1 37-1 39

Kratka bibliografija

1 4 1 - 1 45

Dodatna lektira i upute

II. Strukturalna lingvistika
III. Bibliografija funkcionalne lingvistike
IV. Opa djela

141
1 4 1 - 1 42
142- 1 44
144- 1 45

Bibliografija radova Andrea Martineta

1 47- 1 68

Indeks naziva i pojmova

(hrvatski, francuski, talijanski, panjolski, portugalski, rumunjski,

engleski, njemaki, albanski, ruski)
1 69- 1 82
Francusko-hrvatski indeks

1 88

1 83- 1 86