Professional Documents
Culture Documents
Skripta Fizika 15 PDF
Skripta Fizika 15 PDF
za nepsihologe
1. semestar
Bojana korc
Fakultet likovnih umetnosti
Bskorc@yahoo.com
Beograd, Rajieva 10
Lista pitanja
1. Smisao empirijske psihologije
2. Svest kao predmet psihologije sprema se iz Nae namere i oseanja
3. Nesvesno kao predmet psihologije sprema se iz Nae namere i oseanja
4. Ponaanje kao predmet psihologije sprema se iz Nae namere i oseanja
5. Organske osnove psihikog Mozak
6. Odnos nasledja i sredine
7. Nasledni faktori
8. Sredinski faktori
9. Inteligencija
10. Raspodela inteligencije
11. Struktura inteligencije
12. Uticaji na inteligenciju
13. Psihologija linosti teorije crta
14. Tipovi i tipologije
15. Jungova tipologija
16. Temperament
17. Karakter
18. Teorije linosti - Frojd
19. Jungova teorija linosti
20. Teorija linosti Eriha Froma
21. Levinova teorija polja
22. Emocije (oseanja)
23. Afekat i afektivni ton
24. inioci emocionalnog razvoja i deije emocije
25. Teorije emocija
26. Kognitivni faktori i emocije
27. Motivacija i uzronost ponaanja
28. Homeostazis ili ravnotea
29. Podela motiva
30. Glad i e
31. Seksualni motiv
32. Roditeljski motiv
33. Hijerarhija motiva Abrahama Maslova
34. Kriterijumi normalnosti
35. Neuroze
36. Psihoze
37. Mentalna higijena i terapija
38. Uenje
39. Pamenje
40. Miljenje
41. Kreativno miljenje (sprema se iz Kreativnost u interakciji)
42. Konvergentno i divergentno miljenje (sprema se iz Kreativnost u interakciji)
43. Svest
44. Snovi
45. Meditacija
46. Hipnoza
47. Psihoaktivne supstance
nezamislivo. Ipak, mnogo toga je trajnog i univerzalnog u istoriji ljudske misli, kao to je
tenja ka otkrivanju istine u okviru celine sveta, vasione, ivog sveta ili oveka.
POETAK PSIHOLOGIJE
Psihologija se pojavljuje kao filozofska disciplina od samih poetaka filozofije
kao nuke. Tanije, u poetku, u optem shvatanju, istraivanje oveka nije bilo odvojivo
od istraivanja sveta. Psihologija je bila filosofska disciplina koja se bavila ljudskom
duom - onim to se u njoj nalazi, procesima koji se odvijaju u njoj i oko nje,
promenama, tenjama... U okviru filosofije nauka o dui koristila se postupcima koje je
imala na raspolaganju - spekulativnim miljenjem i zakljuivanjem.
Termin psiha je grkog porekla i vezan je za pojam due. Kao i njen latinski
parnjak anima, psiha znai dah - treba znati da je prevod drevnih pojmova na savremeni
jezik ogranien jer su znaenja drevnih jezika optija i potiu iz drugaijih iskustvenih
okvira. Identifikovanje due sa neim lakim, prozranim, gasovitim ima drevne korene.
Kulture stare Kine, starog Egipta, Mesopotamije, Grke i Rima, stara slovenska
verovanja, mnogoboake religije i Hrianstvo, predstavljaju ljudsku duu na slian
nain. Dua je na dvojnik za vreme ivota i naputa nas u izuzetnim situacijama kao
vetar, para, dim ili leptir, muva, ptica (Slovenska mit.). Shvaena je kao jedan deo
oveka koji se u budnom stanju i dok je ovek iv, nalazi vezan za telo ali nou dok
sanjamo, u toku religioznih ekstaza, u toku smrti, u toku putovanja due dua kao laka
koprena izlazi iz tela i kree se po svetu. Stari Kinezi ak ne preporuuju naglo buenje
spavaa - moe se desiti da dua ne stigne na vreme da se vrati. Jedan psiholog
figurativno govori Svi negde jurimo, toliko jurimo da naa dua nee moi da nas stigne
pa emo ostati bez due (Savi iz Psiholoke novine, novembar, 2006).
U simbolinom obliku dua se predstavlja kao vazduasti oblik, esto lebdea i sa
krilima. Ona je povezana sa materijalnim svetom ali ima drugaije karakteristike
prolazi kroz vrste predmete, leti, postupa prema duhovnim a ne fizikim zakonima i
slino. U slovenskom predanju ponekad zadobija oblik malenog oveka prozirnog tela ili
deteta sa krilima. Meu ivotinjama, nju simbolizuje leptir, lak, kratkog ivota ali bie
koje prolazi kroz metamorfoze i koje je veito zbog svoje promenjivosti. U Hrianstvu
e se leptir nai kao slika uskrsnua i besmrtnosti kroz promenjivost stadijuma ivot
smrt - vaskrsenje, zbog ega se ponekad sree na ruci Hrista kao deteta (Slovenska
mitologija).
Shvatanja ta je dua su, naravno, veoma razliita, kako kroz epohe, tako i kroz
ljudske zajednice. Ipak, postoje neka opta mesta koja se kao univerzalne ideje ponavljaju
u veini ovih uverenja, kao to je to sluaj sa gasovitom prirodom due. Dua se shvatala
kao sloena celina koja se sastoji iz razliitih elemenata staro jevrejsko verovanje deli
duu na dve tenje: viu (nebesku) i niu (zemaljsku), dva principa (muki i enski) koje
treba ujediniti u ruah (dah ili duh). Pitagora razlikuje psihu (ivotna snaga), osetljivost
(ulno opaanje) i nus (intelekt). Aristotel govori o pasivnom intelektu i aktivnom
intelektu koji stremi logosu (ideja, plamen uma) ili Bogu. Pneuma (spiritus) je kod
Rimljana princip ivota i misli predstavljen kao vazduh koji gori istom, nebeskom
vatrom. Sveti Pavle govori o duhu (pneuma), dui (psihe) i telu (soma). Kod svetog
Augustina sreemo duh i meso, tj. slojevitost due, ideju da su razliiti slojevi due
poreani u nekakvom ureenom odnosu. U analizi simbolike boja Lier (Lier, M,)
pominje plamen duha kao simbol koji ima bogato polje znaenja, on u jasnom plamenu
izbija iz ljudskog uma i zrai svetlost. Zajedniki imenitelj teolokog razumevanja due
bila je metafizika ono to je nepristupano naunom metodu ostajalo je u meama
duhovnog sveta oko koga je podizan bedem oprezne bojaljivosti. Jedno od monih
sredstava za odvraanje od promene, pa tako i novog, bilo je stavljanje radoznalosti na
listu poroka u srednjem veku (Blumenberg, 1973/2004:253 iz Jovanovi, 2007). Zato je
jedna od motivacionih pretpostavki novog veka bilo rehabilitovanje i opravdavanje
radoznalosti. Privilegovan predmet radoznalosti novovekovnog oveka, postao je upravo
sam ovek. (Jovanovi, 2007)
Da bi se dalje gradila istraivaka delatnost, vidimo, nauka je morala da saeka
promenu klime u kojoj napreduje ljudska misao da bi se psiha (dua, duh, logos, ideja)
nala u njenom fokusu.
Odvajanje psihologije od svoje majke filosofije je bio dug proces kome je teko
odrediti poetnu ili krajnju taku. Zato je dogovorno prihvaeno da se roendanom
psihologije smatra momenat otvaranja prve Laboratorije za eksperimentalnu psihologiju
u Lajpcigu, u Nemakoj, 1897. godine. Poetak samostalne psihologije je momenat kada
je ona u svoje postupke uvrstila eksperiment ili empirijsku (iskustvenu) proveru svojih
hipoteza. To u okvirima filosofije nije bilo mogue. Osniva prve laboratorije bio je
Vilhelm Vundt, istraiva i osniva kole u psihologiji koja se naziva strukturalizam.
Vunt je u istraivanje oveka uveo proveravanje, merenje, uredno beleenje. Psihologija
ima dugu prolost, ali kratku istoriju Ebinghaus (Zimbardo, 1995), tanije, istorija
interesovanja za unutranji ivot oveka je mnogo dua od istorije samostalne
psihologije. Promene koje je otvaranje laboratorije donelo bile su mnogostruke objekat
istraivanja postao je ovek sa konkretnim pojavama kao to su brzina reakcija, ulna
osetljivost, refleksni odgovori i slino.
Danas je uobiajeno da se o psihologiji i istraivanju duha govori kao o dominantno
eksperimentalnoj nauci koja svoja dostignua ili nalaze podvrgava neprekidnom
proveravanju. Neprestana nauna sumnja u nalaze se, za razliku od istraivanja oveka u
okviru drugih oblasti, u psihologiji smatra pokretakom energijom koja vodi nauku u
potrazi za istinom o oveku i bogatstvu njegovog unutranjeg i spoljanjeg sveta.
Psihologija je tako kroz svoj razvoj od teorijske i spekulativne nauke postala u dananjem
trenutku dominanto eksperimentalna nauka ali ne naputajui svoje filozofske i
uniterzalne korene.
Nauke su podeljene meusobno na osnovu dva dominantna kriterijuma - toga ta
prouavaju (predmet) i kako prouavaju neko polje (metod). Uopteno reeno,
psihologija je nauka koja prouava psihiki ivot i psihike pojave na objektivan,
proveriv i sistematian nain.
Mnogo razliitih pristupa i autora bavilo se izborom najvanijih predmeta
psiholoke nauke, najoptiji zajedniki stav je da psihologija prouava psihiki ivot i
ponaanje oveka i ivotinja. Psihiki procesi prema kvalitetu mogu da budu kognitivni,
emocionalni ili voljni (konativni). U skladu sa uverenjima naunika i njihovim sistemom
znanja, moe se razlikovati vie krupnijih polja (pravaca) u psihologiji koji se nazivaju
kole pomenuemo neke od vanijih. Takoe, razlikujemo nekoliko razliitih predmeta
kojima se psihologija bavila ili se jo uvek bavi, od kojih e biti predstavljeni svest,
nesvesno i ponaanje kao objekti istraivanja.
PRAVCI U PSIHOLOGIJI
Strukturalizam iji je osniva Vundt, je pravac koji tei da pronae osnovne
elemente (strukturu) psihikog ivota, linosti, svesti i slino. Model otkrivanja istine
putem okrivanja elemenata, grae neega je pozajmljen iz prirodnih nauka koje su u
Vundtovo vreme beleile veliki prodor i uspeh. Vundt i njegovi savremenici u potrazi za
strukturom koriste eksperiment i novu metodu nepoznatu prirodnim naukama introspekciju (samoposmatranje). Tu se od uesnika u istraivanju trai da svesno
posmatraju svoje unutranje doivljaje i da na osnovu izvetavanja o njima ponude uvid u
unutranju psihiku ravan. Cilj je bio otkrivanje sadraja normalne, budne svesti fundamentalnih elemenata mentalnog iskustva, a to znai strukture uma. Strukturalizam
je pokuaj da se na ureen nain, kontrolisan nain, ue u svet psihikog.
Funkcionalizam je pravac koji istrauje svest kao proces koji je u neprekidnom
odnosu sa okruenjem u kome se nalazi. Funkcionalisti se interesuju za uenje, adaptaciju
ogranizma na sredinu, praktine aspekte razumnog delovanja. Od osnovnog znaaja je
uloga psihikih funkcija u zadatku prilagoavanja i opstanka. Funkcionalizam pokuava
da sagleda oveka u odnosu prema okruenju i ne pridaje primarni znaaj grai,
elementima i kontroli eksperimentalne situacije, tanije, nije vie pitanje ta su elementi
koje otkrivamo. nego emu to slui. Funkcionalisti smatraju da je paljivo posmatranje
vrednije od zbira testovnih rezultata. Predstavnici su Viljem Dejms, Tiener i Don
Djui.
Getalt psihologija je nastala kao kritika strukturalizma ali i konstruktivan nain
prevazileaenja ogranienja strukturalistikog vidjenja procesa u oveku. Dok je
strukturalizma zasnovan na ideji da je naa svest i procesi u njoj zasnovana na
povezivanju kljunih elemenata na osnovu zakona povezivanja, i da je stoga dovoljno
poznavati elemente procesa i naine njihovog vezivanja u celinu, getalt ideja polazi od
suprotnog stava. Getalt zastupa ideju da je celina naih doivljaja neto kvalitativno
drugaije od sume elemenata. Kao to hemijski elementi ine jedinjenja - stupajui u
meusobne kombinacije, gube svoje pojedinane osobine i stvaraju nov zajedniki
kvalitet, isti zakon vai i kod sloenih saznajnih procesa kao to je, na primer, miljenje
ili opaanje. Na osnovu toga je kola i dobila ime (gestalt celina, raspored). Prema ovoj
ideji, pokuaj da se psihike pojave analiziraju preko elemenata je unapred promaen
poduhvat - tako se izgubi najvanija, sutinska odlika iskustva a to je celovitost,
organizacija, sklop (sloaj). Getaltisti pokazuju da ni jedan doivljaj nije nepromenjiv i
apsolutno dat u svesti oveka nego je uvek pod uticajem celine, odnosa izmeu
elemenata. ovek i ivotnje opaaju u relacijama a ne u apsolutnim merama. Kako to
znamo? Zamoimo ruku u mlaku vodu i na doivljaj e zavisiti od toga ta se desilo pre
toga. Ukoliko smo izvesno vreme drali ruku u hladnoj vodi, mlaka e nam delovati kao
topla, a ukoliko smo pre toga drali ruku u vruoj vodi, mlaka e nam delovati hladno.
Ono to doivljavamo nije neutralan oseaj, nego odnos izmeu oseaja. Zamislimo
oveka normalnog rasta na koarkakom terenu, meu profesionalnim koarkaima. A
zatim tog istog oveka meu Pigmejima. U jednom sluaju e delovati kao kepec a u
drugom kao div. Radi se, meutim, o istoj visini. Na doivljaj zavisi od odnosa, relacija
u perceptivnom polju a ne od apsolutnih veliina oseta.
Najvei doprinos getalt psihologija daje u oblasti istraivanja vizuelnog opaanja
- organizacije opaaja, odnosa izmeu figure i pozadine, zakona formiranja opaaja,
kontrasta, forme, iluzija itd. Getalt je izvrio snaan uticaj na Bauhaus kolu u
umetnosti.
Otkrivena je takoe jedna neobina stvar iako je masa mozga relativno velika,
ovek je u stanju da skoro normalno funkcionie ak i kod oteenja ili odstranjivanja
velikog dela te mase. Graevinski radnik po imenu Gejd je 1848 preiveo teku leziju
posle koje mu je odstranjena polovina mozga. Nakon oporavka, vratio se da nastavi rad
na graevini. Istraivai su kod njega ustanovili promenu temperamenta, ali nikakav
znaajniji pad intelektualnih sposobnosti. Sluaj opisan u Engleskoj 2000. je graevinski
radnik kome je grekom ispaljen ekser duine 10 cm u glavu, i koji je nekoliko dana
sasvim normalno nastavio da radi. Tek kada je pao u nesvest, na rentgenskom snimku je
ustanovljeno ta se dogodilo.
Neki istraivai govore da nam je priroda namenila zalihu nervnih elija koja je
dovoljna za normalan ivot od 1000 godina a da mi koristimo veoma mali deo svojih
kapaciteta. Verovatnije je, meutim, da na ovom stupnju istraivanja ne znamo dovoljno
o funkcijama mozga pa neke od veoma finih procesa ne moemo ni da registrujemo a jo
manje da pratimo jer kako znamo, priroda je veoma praktina i ona nita ne daje uzalud
nego je sve proizvod intenzivnog rada i saradnje izmeu ljudske vrste i njenog okruenja.
Lokalizacija modanih funkcija
Povrina kore velikog mozga koja je izbrazdana podeljena je morfoloki, nalik
geografskoj mapi, tako da odreene regije imaju zaduenje koje obavljaju. Podela
posla izmeu regija centralnog nervnog sistema, a posebno izmeu delova kore velikog
mozga, naziva se lokalizacija funkcija. Svaka funkcija koju obavljamo ima svoje mesto u
mozgu koje je zadueno za njenu regulaciju.
Lokalizacija funkcija pokazuje da je mozak optimalno podeljen prema funkcijama koje
obavlja. Sloene funkcije, kao i ulni utisci se stiu u odreene zone koje su zaduene za
rad sa njima. Sloenost funkcija raste uporedo sa hijerarhijskim mestom u mozgu. Najvii
delovi mozga su na taj nain osloboeni operisanja jednostavnijim funkcijama i zadatka
fizike regulacije funkcija organizma to se deava na niim nervnim strukturama. ulni
putevi se zavravaju u integrativnim senzornim zonama koja su polja u mozgu zaduena
za tu vrstu osetljivosti. Vidne senzacije putuju u potiljani deo kore, auditivne su
smetene slepoono, iznad uiju. Dve strukture starije po nastanku (hipotalamus i
talamus) su zaduene za bazinu regulaciju temperature, gladi i ei a takoe i panje i
odravanja budnog stanja. eoni reanj kore velikog mozga, koji je smeten napred
(frontalno) je mlaa nervna struktura koja je zaduena za veoma fine operacije na
primer, rezonovanje, vrednovanje, planiranje akcija.
Podeljeni mozak
Leva i desna hemisfera su funkcionalno zaduene za razliite stvari. One su izmeu sebe
povezane jednim spletom neuronskih veza (corpus callosum) koji je informativna veza
izmeu hemisfera. U prirodnim eksperimentima se pacijentima presecao ovaj kanal
komunikacije (lobotomija) da bi se spreilo irenje neke maligne promene sa jedne ne
drugu hemisferu. ta se dogaa u takvim situacijama?
Dolazi do jedne vrste raslojavanja svesti na dve razliite forme reagovanja. Leva
hemisfera moe da govori, osetljiva je na gramatiku ispravnost jezika, vidi desni deo
10
vidnog polja. Desna hemisfera ne moe da govori ali moe da razume, pokree levi deo
tela (levu ruku) i vidi levi deo vidnog polja. Situacija nalii na onu narodnu izreku ne
zna desna ruka ta leva radi a isto vai i obratno. Na primer, kada se normalnim
ispitanicima kratko prikau dve razliite rei u desnu i levu hemisferu, tako da nemaju
dovoljno vremena da prou kroz korpus kalozum, na pitanje ta je proitao, ispitanik lako
odgovara reju iz leve hemisfere. Ali ako se zamoli i da pri tom rukom pokae na spisak
rei ispod njega, on levom rukom pokazuje re iz desne hemisfere. U eksperimentu
ispitanik odgovara : srce dok mu leva ruka pokazuje re on a oba odgovora su tana
(Speri, 1968).
Istraivai pretpostavljaju da je zbog svoje sposobnosti da govori, leva hemisfera
dominantnija. Desna e se ispoljiti samo onda kada joj to omoguimo. Neki od
savremenih pravaca i alternativnoj medicini i psihologiji upravo tee da opuste levu
hemisferu i dozvole desnoj da se iskae.
Sva evidencija pokazuje da odvajanje hemisfera stvara dve nezavisne sfere svesti
u istom mozgu, to e rei, u jedom organizmu. Ovaj zakljuak uznemirava neke ljude
koji vide svest kao nedeljivo vlasnitvo mozga (Gazaniga,1967).
Ukrtanje puteva
Nervni putevi koji polaze iz glave ukrtaju se u visini vrata a zatim preuzimaju
suprotnu stranu tela centri za kretanje iz desne hemisfere pokreu levi deo tela i
obrnuto. Zbog toga se dogaa da osoba koja preivi modani udar u levoj hemisferi ne
moe da pokree desni deo tela. esto se dogaa da zajedno sa centrom za pokretanje
stradaju i okolni centri u mozgu, kao to su na primer, centri za govor i gramatiku u levoj
hemisferi.
Znamo da pacijenti koji se oporavljaju od modanog udara imaju mnogo ee
problema sa pokretanjem desnog dela tela i govorom. Oporavljeni pacijetni kasnije
izvetavaju da su sve vreme bolesti bili svesni i da su potpuno kompetentno razumevali
situaciju ali nisu mogli ni jednu re da artikuliu, niti da pokrenu usta. Funkcionalno se
govor i shvatanje tretiraju odvojeno tako da u eksperimentalnim uslovima moemo
izdvojiti situacije kada je mogue razumevati dok ne moemo da govorimo, kao to
moemo govoriti bez razumevanja. Desnorukost i levorukost su neke od osobina koje su
povezane sa rasporedom centara u velikom mozgu. Aktivnost pisanja zahteva razvoj
veoma sloene i fine motorne vetine. Desnorukim ljudima je ovaj centar za finu, voljnu
motoriku smeten u levoj hemisferi dok je kod levaka slika kao u ogledalu. Budui da je
ova osobina genetski determinisana, na decu koja pokazuju levorukost ne treba vriti
pritisak jer je biranje ruke kojom emo uzeti olovku spontano i odraz je prirodnog
poloaja centra za finu motoriku.
(Vie o podeljenom mozgu vidi u Psihologija opaanja P. Ognjenovi)
Modani talasi
Priroda nervne aktivnosti je hemijska i elektrina. Na svom putu nervni impuls se
nezamislivo brzo neprekidno pretvara iz hemijskog u elektrini energetski talas. Ispod
kosti glave nae nervne elije neprestano rade. Njihova aktivnost je praena slabim
elektrinim promenama, talasima. Istorijsko prijateljstvo, a zatim svaa izmeu Galvanija
i Volte, donela je korisne posledice po nauku. U elji da protivree jedan drugom u
11
pogledu toga odakle dolazi magnetizam iz organizma ili spoljnje sredine (metala,
groma, oluje) njih dvojica su zaela dva pravca istraivanja Volta prema elektro
naukama, a Galvani prema neuronaukama. Galvani je prvi demonstrirao elektrinu
prirodu nervne stimulacije krajem 18. veka. 1895. je ovo ustanovio na ivotinjama
istraiva po imenu Katon.
Istraivanja elektrinih talasa kasnije su stigla iz sasvim drugog smera, bila su
takoe praena i psihijatrijskim pokuajima da se na ljude u duevnim bolnicama utie
pomou elektrine stimulacije (elektrook). Primenimo li blago elektrino draenje na
povrinu glave izazvaemo snane fizioloke promene. Ova grana istraivanja proizvela
je elektrook laboratorije ije dejstvo na pacijente nije potpuno razjanjeno, a dobit od
ovakvih postupaka esto je manja od fizioloke tete.
Druga grana istraivanja - praenje talasa (EEG) zasniva se na postavljanju
osetljivih elektroda na povrinu glave i pravljenju zapisa. Tako je ustanovljeno da se kod
normalnih ljudi pojavljuju odreeni pravilni oblici, sloaji koji odraavaju
elektrofizioloke promene mozga nazvani talasi.
12
poveane panje. Neka istraivanja primeuju pojavu specifinih teta struktura kod
vebanih meditativnih stanja, na primer na zen-monasima (Tart, 1971).
Istraivanja mozga pokuavaju da pronau vezu izmeu odreene mentalne
aktivnosti i fiziolokog zapisa koji se u tom trenutku stvara. Ova istraivanja nisu
ponudila sasvim stabilan nalaz u tom pravcu, pa se moe rei da su istraivanja mozga
otvoreno polje u kome postoji dosta nedoumica i nedoslednosti.
Mozak kao integrator
Istraivai su veoma davno shvatili da je mozak moan integrator informacija i da
se ogroman broj impulsa stie u njemu. U mozgu se nalazi ne samo tri etvrtine ukupnih
nervnih elija, nego je njegova struktura specifina: standardna nervna elija, o kojoj smo
uili u koli ini samo 10% ukupnog broja nervnih elija, ostalo su sloene varijacije,
viepolarne glijalne elije koje svoje izdanke pruaju u vie pravaca umnoavajui
nervnu informaciju. Posebno su este zvezdolike elije (astroglijalne) koje se povezuju sa
susednim neuronima, omotaem nervnog tela ili krvnim kapilarima. Mrea koja se na taj
nain umnoava, predstavlja trodimenzionalno polje prepuno izdanaka koji se pruaju u
svim smerovima. To je posluilo kao polazite istraivanjima veze izmeu doivljaja i
fiziolokih pokazatelja koji ih prate drugim reima, kada mislimo, matamo,
strahujemo, sanjamo, da li se to vidi na naem elektrofiziolokom zapisu? Kada se
uporede introspektivni podaci (ono to ljudi govore da su doiveli) i fizioloki zapisi
primeuje se da ova veza talas-doivljaj nije direktna i jednostavna. Na primer, istraiva
Folks u jednoj paljivo kontrolisanoj studiji utvruje da mala deca iako imaju regularan
fizioloki zapis koji pokazuje da sanjaju, nemaju snove. Verbalni iskaz pokazuje da
duina REM faze nema veze sa sadrajem snevanog, drugim reima da postojanje
fiziolokih promena ne znai nuno i da je postojao doivljaj (Foulkes, 1973).
Mozak se posmatra kao deo sistema, sloene celine koja predstavlja ljudsko bie.
Iako hijerarhijski zauzima moan poloaj, mozak nije celina za sebe nego je integrisan u
jednistveni sistem iji je deo.
13
14
7. NASLEE - predispozicije
Nasledni faktor kod oveka se odnosi na bioloke predispozicije koje su nam
odreene u momentu zaea. Sloene genetske strukture sadre informacije vezane za
nau vrstu i odredie veliki niz osobina, kapaciteta i mogunosti koje e nam biti
ponuene. U odeljku koji diskutuje odnos izmeu nasleenog i steenog kod oveka,
videemo da je na planu psihikog razvitka genetska predispozicija drugaija i manje
uticajna nego to je to na fizikom, fiziolokom i biolokom planu.
Genetska osnova kod oveka se sastoji od 23 para hromozoma (46 razliitih
hromozoma) od kojih svaki kontrolie poseban aspekt tela i njegove funkcije. Osnovna
nasledna jedinica je gen. Hormozomi su strukture sloene iz gena koji su meusobno
povezani. Nasledni faktor kod izvesnih telesnih osobina igra presudnu ulogu u
odreivanju pojave i razvoja te osobine na primer, boja oiju, boja kose, krvna grupa.
Ove osobine su nam nepromenjivo date. Za neke druge osobine kaemo da su
fleksibilnije, da je mogue uticati na njih (telesna teina, miina masa, kapacitet plua,
visina) tako da je u okviru zadatog raspona koji nam geni nude, mogue postizati razliite
vrednosti. Na primer, telesna visina je nasledna ali statistika govori da su mlae
generacije znaajno vie rastom od starijih. To je zato to je na ispoljavanje nasledne
osobine rasta ovde mogue uticati ishranom, zdravstvenom zatitom, kretanjem,
vebom i slino. Ve u ovom obliku, vidimo, mogue je uticati na genetsku datost. Kod
psihikog ivota i psihikih osobina, uticaj na predispozicije je znaajno jai i to izgleda
po pravilu to je osobina finija, sloenija, to se kasnije razvojno pojavila to je ona
manje zavisna od genetske osnove, a vie zavisna od drugih (sredinskih) uticaja.
Nativizam Teorije koje pokuavaju da objasne oveka kao primarno odreenog nasleem
se nazivaju nativistike. U ekstremnim oblicima, nativisti smatraju da su celokupan ivot,
osobine, crte, ponaanje, pa ak i dogaaji koji nam se dogaaju - odreeni unapred i da
se nalaze pohranjeni u genetskoj strukturi oveka. Tako je neko roen kao kralj a neko
kao rob. Ropstvo je, u tom sluaju, genetski odreeno kao i uzvienost duha. U Indiji je,
15
kako znamo, sauvan sistem kasta pa se osoba raa u okruenju iz koga ima malo naina
da izae. Iza toga bilo je uverenje da smo unapred obeleeni i da je naa sudbina zadata
putanja (ideja karme, ili prikupljanja grehova). Nativizam je oblik uverenja po kome je
ovek potpuno odreen svojim roenjem. U psihologiji je predstavnik nativizma koji je
ve ranije pomenut, Golton koji u drugoj polovini 19-og veka veruje da biohemijske,
fizioloke i neuroloke osobine mozga svake individue odreuju ta e ona postati na
primer, genije je osoba superiorne inteligencije, dobrog fizikog zdravlja, posveena
radu, izuzetno energina, izdrljiva i osetljiva na fiziku stimulaciju.
Genetski poremeaji esto se postavlja pitanje u vezi nasleivanja mentalnih tekoa
da li su one nasleene ili steene? Jedini odgovor moe da bude: i da i ne jer se njihova
genetska odreenost razlikuje.
Kod primarne retardacije radi se o uzrocima u genetskom mehanizmu. esto je
za oblik nedovoljne mentalne razvijenosti odgovoran isti par hromozoma koji odredjuje
razmaknutost i poloaj oiju, tako da se takva deca vizuelno razlikuju. Time stepen
njihovog socijalnog iskljuivanja postaje ozbiljniji.
Kod sekundarne retardacije uzrok nije u genima nego u fizikoj traumi (infekciji
ili poroajnoj traumi) i tada je uzrok pojave nedovoljne mentalne razvijenosti poznat. U
ovim sluajevima se ne moe uticati na dostizanje standardnih IQ postignua, ve na
socijalizaciju deteta. Razvijanje dobre komunikacije, usvajanje praktinih operacija,
praenje mogunosti deteta, uinie mnogo na planu socijalizacije mentalno nedovoljno
razvijene dece. Poto je veliki broj ove dece od najranijeg detinjstva izolovan, esto se i
sami roditelji odreknu borbe za dobrobit svog deteta, potreban je veliki drutveni napor
da se i ovoj grupi dece omogui korienje razvojnih potencijala i ansi koje u drutvu
postoje.
Kod studija shizofrenije se esto insistira na genetskoj osnovi ali treba rei da
genetska odreenost te bolesti nije dokazana. Ova bolest spada u jedan od eih oblika
mentalnog oboljevanja u svetu, a takoe i u veoma teak oblik. Ispoljava se kroz
dezorganizovane misaone procese, konfuziju izmedju unutranje i poljanje realnosti,
dezintegraciju (raslojavanje) linosti, bizarno ponaanje i druge simptome. Kada se
ispituje uticaj naslea, pokazuje se da je uestalost nasleivanja kod jednojajanih
blizanaca visoka (50 60%) ali nije potpuna kako bi se oekivalo ako je nasledni faktor
osnovni uzrok. Kod dvojajanih blizanaca je uestalost nia (10%) (Heston, 1970). Ono
to moemo da zakljuimo je da kod nasleivanja izofrenije postoji povean rizik pojave
bolesti u porodici ali je taj rizik takoe i pod uticajem drugih, manje poznatih faktora.
Nasleivanje neuroza istraivanja pokazuju da su neuroze uzrokovane ranim
konfliktima, frustracijama ili nekim problemom u odnosima sa roditeljima i primarnom
porodicom. Uestalost jednog oblika neuroza unutar iste porodice je visoka, ali je to zato
to je za odreenu porodicu zajedniki dinamski poremeaj, ista porodina atmosfera, isti
poremeaj odnosa, isti strahovi i slino to stvara privid da je oblik poremeaja genetski
odreen, a zapravo se stie kroz mree odnosa sa porodicom.
16
8. SREDINSKI FAKTORI
Svaki uticaj koji nastaje kroz razmenu i interakciju sa sredinom spada u
sredinski uticaj, tj. onaj koji dolazi spolja, izvan individue. U sutini, ni jedan uticaj
kome je ovek podvrgnut nije u istom smislu jedno ili drugo jer su, kako smo videli,
uticaji neodvojivi. Ipak postoji grupa uticaja iz okruenja koja je kljuna za formiranje
oveka a koja dolazi iz razliitih izvora. Po snazi uticaja, najjai sredinski faktori u
razvoju su majka, porodica, vrnjaci, kola, kultura, drutvena zajednica, tradicija i
najira ljudska zajednica (svetska zajednica).
Suprotno nativizmu kao ekstremnom uverenju koje je insistiralo na naslednim
osnovama oveka, uverenje da je ovek primarno odreen steenim faktorima
podrazumeva da se ovek, sa genetskom osnovom koju ima, prevashodno gradi kroz
interakciju sa svojim okruenjem. Oni koji veruju da je sredina od osnovnog uticaja se
pozivaju na injenice da je na primer, uticaj porodice, kole, kulturnog obrasca roditelja,
uticao na to da se jednojajani blizanci koji se razdvoje u detinjstvu i podiu u raziitim
uslovima, razlikuju u visini IQ vrednosti.
1. Majka Odnos sa majkom je prvi kontakt koji dobijamo po rodjenju. Iz tog prvog
kontakta potie prva informacija o tome gde smo se obreli u prijateljskom ili
neprijateljskom okruenju, u oputajuem ili iritirajuem prostoru, u sigurnom ili
nesigurnom polju. Da li se na potrebe i reakcije novorodjeneta reagovalo, da li se
pravilno reagovalo, kako se reagovalo i slino, odreuje i gradi budui odnos
prema svetu. Iako se prva iskustva zaboravljaju, ona stvaraju osnov za na budui
razvoj. Neka istraivanja pokazuju da se odnos izmedju majke i deteta stvara i pre
rodjenja, dok se dete nalazi u materici. Registrovano je da nerodjena beba reaguje
na raspoloenja majke, na njenu boju glasa, i naravno, budui da je krvotokom
vezano, na njene promene raspoloenja i emocija. Istraivanja pokazuju da je
funkcionalan (adekvatan) odnos sa majkom utiranje puta narednom razvitku. Rane
traume u odnosima izazvae duboke poremeaje koje e kasnije, sa odrastanjem
biti teko razumeti i razreiti. Istraivanja, na primer, pokazuju da su deca koja su
dojena (prirodno hranjena) u periodu novoroeneta, imala nii stepen
anksioznosti kao odrasli ljudi. Istraivanja zavisnosti od narkotika kod nas su
pokazala da je najjai faktor prevencije zavisnosti postojanje jake, pozitivne
emocionalne veze sa majkom. Majka je u ranom detinjstvu osnovni izvor
komunikacije sa svetom i zbog toga, osnovna informacija o svetu. Sa sazrevanjem
i odrastanjem, uloga majke postepeno opada, smenjuju je drugi uticaji, i njena
uloga biva transformisana u druge oblike odnosa.
2. Porodica Drutvene zajednice se razlikuju u stepenu bliskosti, vrsti odnosa koji se
neguju u porodici, kao i u veliini i obliku primarne (ue) porodice. Za
tradicionalna drutva, porodica je naglaeni deo uticaja i za njih je karakteristino
postojanje proirene porodice koji ima bogat uticaj. Pored majke, oca, brae i
sestara, pojavljuju se uticaji baba, deda, strieva, tetaka, daljih roaka, a kod nas,
kumova kao proirene porodice. Iako je tendencija sa razvojem drutvenog
bogatstva da se primarna porodica sve vie smanjuje (ECP, 2007), a odnosi
emotivno hlade, razvojni uticaj osnovne i proirene porodice i dalje je najjai za
razvoj pojedinca. Dete koje je u prvom trenutku vezanije za majku, postepeno
17
18
5.
6.
7.
8.
dostupne bez tih uticaja, kao i to se upuujemo prema mestu koje e nam u
zajednici pripasti.
Kultura Posebno je interesantno delovanje kulture kao najireg spleta uticaja.
Ruski naunik Vigotski je jedan od onih koji je izneo hipotezu da je kompletna
ovekova linost nastala kroz njegovu saradnju sa drutvenim okruenjem. On je
kulturu shvatio kao najiri i opti socijalni uticaj koji utie na sve delove linosti, a
posebno intelektualne sposobnosti. Antropolozi i sociolozi su ubedljivo pokazali
koliko veliki znaaj kulturni milje u kome se linost nalazi ima za linost. Kultura
odredjuje nain na koji primamo i raspoznajemo stvari, ona je istovremeno i splet
sadraja koji do nas dolaze. Svaka kultura je vieslojna i vieznana, tako da
postoji mnogo uticaja u okviru iste kulture. Danas se termin kulture pod uticajem
stava drutva i promena koje su se odigrale, sveo na jedan ui segment drutvene
delatnosti koja uglavnom podrazumeva umetnost. U korektnom znaenju pojma,
umetnost je samo jedan od segmenata kulture koja je mnogo ira - tu su i
filozofska ubedjenja i pretpostavke dominantne u zajednici, intelektualna
postignua, sistem vrednosti, materijalni proizvodni procesi, tehnika i teholoka
dostignua i sve ostalo.
Tradicija Prema uticaju koji tradicionalne vrednosti i ubedjenja imaju, zajednice
irom sveta se veoma mnogo razlikuju. Stav prema tradiciji, odredjuje stepen
njenog uticaja na lanove zajednice. Antropolozi koji su posmatrali organizaciju
manjih plemenskih zajednica su utvrdili da je tamo stepen uticaja tradicije znatno
vei i uniformniji nego kod veih ili savremeno organizovanih zajednica. Kod nas
se uticaj tradicije najee uoava preko uticaja religije, narodne kulture, rituala,
ostataka paganske kulture, etno-sadraja i etno-umetnosti. Pored ovih vidljivih
uticaja, postoje nevidljivi koji se prostiru na sve ovekove delatnosti i koji su kao
implicitni sadraj podrazumevani u mnogim oblastima ivota. Na primer, nain
na koji devojka sme ili ne sme da se ponaa, kako postupati prema
novorodjenetu, nije regulisano zakonom nego nevidljivim pravilima iji su koreni
u tradicionalnim uverenjima.
Drutvena zajednica Pored kulture, drutvena zajednica podrazumeva sve ostale
delatnosti kao i sve pripadnike jedne grupe. Uticaj drutvene zajednice nije
direktan (jer je to apstraktan pojam) nego indirektan preko institucija i
mehanizama kojima ona raspolae. Najjai drutveni uticaji se ostvaruju preko
porodice, kole i kasnije ukljuivanja u procese razmene rada u okviru nje.
Ljudska zajednica Iako je ideja svetskog bratstva povremeno isplivavala i
tonula u istorijskim i kulturnim okolnostima, ideja sveta kao globalnog sela je sve
vie realnost. Povezivanje svetske zajednice preko razliitih posrednika
umetnosti, kulture, sporta, politike, medija, interneta, nauke, pokazuje da je uticaj
najire zajednice veliki i znaajan. Istraivanje koje iznosi Prirodnjaki muzej u
Nju Jorku pokazuje da veina ljudi danas, i pored svega, svog branog partnera
nalazi u proseku u okviru 17km radijusa oko svoje kue. Za oekivati je da e,
posredstvom ubrzane i olakane komunikacije, podizanja kvaliteta ivota, ovaj
radijus postepeno rasti. U tom smislu Betovenova Oda radosti (Svi e ljudi braa
biti..) govori o trendu koji zaista postoji i postaje sve oigledniji u novoj istoriji.
19
uzrast
Odnosi sa
kriza
Do 1. godine
Majka
Poverenje
nepovereje
Do 2. godine
Roditelji
Autonomija
Strah
3 5 godina
Porodica
Inicijativa
krivica
- Usmerenost
ili
samopotovanja
6 11 godina
Susedi,
drugovi
i adolescencija
Odraslo doba
ishodi
kola, Produktivan
inferioran
20
- Odreenost ili
ivotne uloge
gubitak
nesigurnost
- Duboke emotivne
neuspeh vezivanja
veze
Starost
oveanstvo
Velikodunost,
Zadovoljstvo ili razoaranje
integritet
stagnacija, oaj
U prvoj fazi u ranom detinjstvu stiemo osnovni oseaj poverenja ili nepoverenja,
svet je sigurno mesto gde je dobro biti, ili nije. Ukoliko roditelji neadekvatno odgovore
na deije potrebe, ukoliko ne umeju, ne mogu ili ne ele to da urade, razvija se odnos
nepoverenja, sumnje i sumnjiavosti, koja e odrediti da osoba bude takva u svim svojim
odnosima. Iz pozitivnog prevazilaenja e se razviti oseaj nade.
U drugom periodu malo dete usvaja uz pomo roditelja autonomiju, dok
minimalizira krivicu i sumnju. Uspean ishod ove faze je postizanje kasnije nezavisnosti,
i tako dalje, napreduje se prema krajnjim ivotnim fazama. Zanimljivo je da je Erikson
jedan od retkih koji istraivaa koji veruje u doivotni razvojni potencijal. Stara osoba,
koja se nalazi na kraju ivotnog puta, ukoliko je uspeno prola kroz krize, usvaja
velikodunost i integritet, koje posveuje itavom oveanstvu. Nasuprot tome, razvojno
neuspean ivotni ciklus tei da se zaokrui stagnacijom, oajem, oseanjem
naputenosti. Kako vidimo, Erikson je optimistian jer pokazuje da starost ne mora nuno
da nosi slabljenje i marginalizovanje, ve on veruje da ovek dri svoj ivot u sopstvenim
rukama.
9. INTELIGENCIJA
Uobiajena definicija je da je inteligencija opta intelektualna sposobnost koja
poiva na kognitivnim (saznajnim) mentalnim funkcijama a koja se odraava u svim
naim aktivnostima. Ova sposobnost je pod snanim uticajem mnogih faktora: naslednog
faktora, uenja, aktivnosti i socijalnih uticaja kao to su porodica, grupa, obrazovanje,
naslee, kultura i slino. Ne postoje slaganja oko toga ta inteligencija stvarno jeste. Na
poetku istraivanja inteligencije, 1921. godine je asopis za psihologiju obrazovanja
organizvao simpozijum sa idejom da se 17 najpoznatijih naunika iz ove oblasti dogovore
oko definicije inteligencije. Rezultat simpozijuma je bio novih 17 definicija inteligencije
(Thorndike, 1921). Ovaj raskorak postoji i danas.
Istraivanja pokazuju da je do studentskog uzrasta, svako bar jednom proao kroz
testiranje inteligencije a velika veina ljudi ak vie puta u ivotu. Ponekad su rezultati
koje testovi pokazuju odluujui ili veoma vani za odluke koje neko donosi o
budunosti neke osobe. Druga polovina 20-og veka obeleena je velikim brojem
istraivanja inteligencije i davanjem velikog znaaja ovoj sposobnosti. Danas su u
upotrebi mnogi testovi inteligencije koji su se pokazali dobrim metodama predvianja
neijih razvojnih kapaciteta, mogunosti i postignua. Svi oni su slini u tome to
zahtevaju objektivnu testovnu situaciju, a to znai da svi subjekti prolaze kroz iste
zadatke pod istim uslovima. Testosi su standardizovani, a to znai da pokazuju realne,
empirijski potvrene, validne i objektivne rezultate. Pre nego to se prihvate u iroj
21
Mentalni uzrast
Kalendarski uzrast
h 100
Iz kolinika je jasno da ukoliko mentalni uzrast prednjai, tj. neko reava zadatke koje
njegovi vrnjaci jo uvek ne mogu, tada je indeksna vrednost via i njegov IQ prelazi
vrednost 100. Danas je uobiajeno da se IQ = 100 smatra objektivnom merom
intelektulane sposobnosti koja predstavlja prosek.
Primer zadataka:
Da li si ti deko ili devojica?
Koliko ima godina?
Koje su ove etiri boje?
Daj mi tri kocke sa ove gomile.
Ponovi za mnom brojeve...
Koja je re suprotna od veliki?
Testovi inteligencije za odrasle Inteligenciju moemo da merimo na veliki broj naina.
Testovi prema vrsti materijala koji koriste mogu biti figuralni, numeriki, slikovni,
verbalni, logiki... Prema testovnoj situaciji mogu biti testovi brzine i testovi snage.
Testovi brzine su oni koje radimo za vreme unapred zadatog, kratkog vremenskog
22
23
24
25
nego se sklapaju u sistem uticaja. I pored toga, mnogi istraivai u psihologiji i dalje idu
Goltonovim tragom, na primer Jensen 1970 pokuava da pokae da su nia postignua
crnake dece na testovima inteligencije, odraz njihove genetske inferiornosti (Crider).
Naravno, ovakve neutemeljene i tetne hipoteze, izazivaju burne reakcije, ne samo
javnosti, nego i psihologa koji se bave ovom temom, a koji dokazuju da se nii skorovi
pojavljuju kao posledica slabije motivacije, slabije fizike i drutvene nege, slabije
ifnormisanosti, veeg straha i nesigurnosti tokom testiranja, i slino.
Uticaj naslednog faktora, genetske predispozicije je nesumnjivo veliki najvee
podudarnosti u vrednostima IQ mera se pojavljuju kod jednojajanih blizanaca koji imaju
najslinije genetske konstitucije (0.87). Ova podudarnost ostaje visoka ak i kada se
blizanci odvajaju po rodjenju i rastu u razliitim okolnostima (0.75). Kako se udaljava
stepen srodstva, tako se i smanjuje podudarnost u vrednostima IQ (deca-roditelji 0.50,
braa sestre 0.50, braa-sestre odgajani odvojeno 0.35)). Studije koje ispituju decu koja
posmatraju decu iz iste porodice koja su kasnije odgajana odvojeno su od velikog znaaj
za istraivae zato to pokazuju kombinaciju uticaja gena i sredine. Iako je
nedvosmisleno jasan uticaj genetskog faktora, on se danas posmatra kao
PREDISPOZICIJA da se sposobnost razvije, a da li e se ona razviti i u kolikoj meri
zavisie od sloenog sklopa okolnosti kao i od aktiviteta same osobe. Ni najbolja
genetska predodreenost nee se moi maksimalno ispoljiti u razvojno loim ivotnim
uslovima, kao ni ako osoba sama ne bude aktivirala svoje potencijale i razvijala ih. Kako
su pokazali prirodni eksperimenti, deca koja su i pored urednih genetskih predispozicija
bivala teko razvojno oteena (naputanje od roditelja, ivot u potpunoj izolaciji, ivot u
nesocijalnoj zajednici, na primer, divljini itd.) nisu uspevala da aktiviraju svoje
predispozicije. Isto tako, ukoliko se sposobnost ne aktivira i ne veba, ona nee moi da
se razvije.
Sredinski uticaji na inteligenciju Dve najvee i najznaajnije psiholoke kole (iz
vajcarske i SSSRa) se nisu sloile oko toga koliko na razvoj inteligencije kod dece treba
uticati posebnim programima ili ne. Dok je jedna aktivno radila sa decom i vrila uticaj
na sazrevanje inteligencije, druga je razvila svoje argumente da na decu ne treba uticati
jer je razvoj inteligencije suvie sloen i osetljiv proces koji svoje najznaajnije momente
ostvaruje u sprezi sa fizikim sazrevanjem. Naslee i sazrevanje se nalaze i neprestanoj
interakciji.
Najznaajniji sredinski uticaji su oni koje se aktiviraju odmah po rodjenju
(porodica) i koji se smatraju ranim uticajima. Sa odrastanjem, dete se postepeno od svoje
prodice orijentie ka drugim socijalnim mreama uticaja (vrnjaci, braa, sestre, ira
porodica, kola, kultura) i do kraja ivota e razvijati svoje intelektualne sposobnosti.
Pokuaji da se inteligencijom manipulie su mnogobrojni. Jedan od pominjanih je
pokuaj da se visokointeligentni roditelji povezuju, ime se oekuje visokointeligentan
porod (slino ideji o arijevskoj rasi). Istraivanja pokazuju da postoji visoka povezanost
izmeu inteligencije dece i roditelja a takoe i da ta povezanost nije dovoljno visoka da
bismo je genima objasnili. Najvea slinost izmeu mera inteligencije postoji kod
jednojajanih blizanaca, neto je nia ako su oni odgajani odvojeno ili ako su dvojajani
blizanci, jo je nia povezanost izmeu blizanaca razliitog pola, zatim brae i sestara,
roditelja i dece. Niska povezanost je izmeu roditelja i usvojene dece, dece koja nisu u
srodstvu, a odgajana zajedno i slino. Meutim treba imatu u vidu da je skor na testu
26
28
je teorija mnogo i veoma se razlikuju izmeu sebe, polje linosti se obino otvara tako to
se obrauju neke od teorija linosti za koje postoji opte slaganje da su dale vaan
doprinos izuavanju oveka. To naravno, nipoto ne znai da smo dali fiksan odgovor na
najsloenije pitanje kojim se psihologija bavi ta je ovek i ime je odreen. Psihologija
linosti je danas integrativna disciplina koja prouava determinante i dinamiku
funkcionisanja linosti, kao i razvoj potencijala (Kaprara, 2003). Opte teme kojima se
bavi su individualne razlike, intra-individualna koherentnost (kako odreeni procesi u
linosti funkcioniu kao celina), odnos biolokih i kulturnih faktora razvoja linosti,
odravanje linog identiteta i individualnosti, interpersonalne reakcije i drugo.
Teoretiari linosti predlau da se ovo arenilo pristupa na neki nain odredi
zajednikim pretpostavkama koje prihvatamo pre nego to zaemo u neki od posebnih
nalaza. To su pretpostavke da je linost celina koja obuhvata delove ili elemente i da su
elementi izmeu sebe integrisani. Mogue je pristupiti sa pozicije celine, ali i sklopa ili
delova. Delovi se razmetaju prema sadraju, stepenu izraenosti, ulozi koju imaju, i
prema sklopu koji sainjavaju. Ovi delovi se nalaze u povezanom odnosu koji je
dinamian ali realtivno trajan i postojan (Popovi 2002).
Pojmovi iz oblasti psihologije linosti kojima emo se baviti su crte, tipovi,
osobine, temperament i karakter. Teorije linosti koje su najee citirane i najpoznatije
su Frojdova i Jungova teorija linosti. One e biti obraene u posebnim poglavljima.
TEORIJE CRTA I TIPOVI
Teorije crta pretpostavljaju da se linost sastoji od veeg broja osnovnih jedinica
crta. Kombinacije, sloene celine koje nazivamo linost, su prema ovom uverenju
konstrukcija sastavljena iz veeg broja crta. To su najjednostavnije jedinice na koje se
svako od nas moe razloiti i analizirati. Ideja crta je smiljena da bi se opisale
konzistentne individualne razlike.
Najpoznatiji autori iz ovog pravca psihologije linosti su Olport i Katel. Olport
govori da je linost dinamika organizacija u okviru individue i njenog psihofizikog
sistema koja odreuje njene osobine, misli i ponaanje. Crta tako nije samo osoben nain
ponaanja nego sadri i motive i predispozicije u osobi koje izazivaju i vode odreeno
ponaanje. Zajednike crte su one koje imaju svi ljudi. Individualne crte su one koje
karakteriu neku osobu. Najvanije su, veruje Olport, centralne crte koje su dovoljne da
se pomou njih opie svaka osoba, a njihov broj je ogranien i predstavljaju konstantan,
nepromenjiv deo linosti. Centralne crte su, prema njemu: svadljivost (sumnjiavost),
samo-centriranost, nezavisnost, dramatinost, artizam (sklonost umetnosti), agresivnost,
cinizam i sentimentalnost. Znamo li koliko od svake crte ima u nekome, tada smo uspeli
da opiemo linost.
Katel je u svom pokuaju da opie linost preko crta upotrebio obimna statistika
istraivanja i rezultate protumaio kao faktore. Kada se ogroman broj podataka koji su
dobijeni na testovima linosti kod velikog broja ljudi podvrgne faktorskoj analizi, cilj je
da se pokae da li postoje neke pravilnosti u rasporeivanju rezultata faktori. Tako se
pokazalo da postoje dve vrste crta povrinske (ispoljene) i izvorne koje lee ispod
povrinskih. Linost se tada opisuje preko liste crta koje zajedniki odgovaraju nekoj
osobi. Katelove izvorne crte ine dui listu: afektotimija, inteligencija, snaga ega ili
emocionalna stabilnost, dominantnost ili nametljivost, entuzijazam, odgovornost,
29
30
piknik
astenik
Piknici su ljudi koji su skloni prijatnosti i uivanju, rado jedu i piju, skloni su
gojenju, vole drutvo, konkretni su i veseli. Astenini tipovi su dugaki i suvonjavi,
skloni su razmiljanju, apstrahovanju, nisu praktini ni drueljubivi. Ova dva tipa se kao
celina esto sreu u literaturi, oni su dobri prijatelji koji se nadopunjavaju, kao, na primer,
Don Kihot i Sano Pansa, erlok Holms i Don Votson i drugi... U tom paru, oni su
razliiti ali se nadopunjuju tako to dok jedan konkretno operie i vodi brigu o svom
prijatelju, ovaj drugi razmilja, filosofira, dedukuje i analizira...
U osnovi klasifikacije na osnovu tipova je verovanje da smo svi kao linosti
skloni nekoj od opisanih kategorija ali retko ko meu nama je ist tip onako kako se u
tipologijama opisuje. Najee, mi smo meavine tipova, i nain na koji reagujemo e
zavisiti od konkretne ivotne situacije u kojoj smo se nali. Zato se opisi linosti pomou
tipova ili klasa, sve ree sreu u savremenoj psihologiji i oni se koriste vie u opisne
svrhe nego kao sistemi objanjenja.
Ajzenkova tipologija
Na Jungovu podelu istraiva po imenu Ajzenk se nadovezao jo jednom,
dodatnom dimenzijom linosti koju je nazvao stabilnost/nestabilnost. Pored
otvorenosti/zatvorenosti, svaka osoba se nalazi na nekoj vrednosti ose stabilnosti. Na
primer, ekstrovert moe biti stabilan ili nestabilan.
Introverzija
Pasivan
Paljiv
Misaon
Miroljubiv
Kontrolisan
Tih
Nedrutven
Rezervisan
Pesimistian
Trezven
31
Pouzdan
Ravnoduan
Smiren
Stabilnost
Voa
Bezbrian
ivahan
Easygoing
Osetljiv
Priljiv
Otvoren
Drutven
Krut
Anksiozan
Neraspoloen
Nestabilnost
Emocionalan
Neumoran
Agresivan
Razdraljiv
Promenjiv
Impulsivan
Optimistian
Aktivan
Ekstroverzija
32
poseduje crte i jednog i drugog tipa, tanije, nalazimo se negde na sredini skale intovert
estrovert a ne na ekstremnim takama. U odreenim ivotnim okolnostima ili pod
uticajem porodice i grupe, vaspitanja ili dominantne vrednosti koje kultura neguje, mi
teimo da naglasimo jedan od polova u svom ponaanju.
Pogledajmo jedan instrument koji nam pokazuje kome tipu smo blii
U drutvu radije....
Imam prijatelja....
Vie volim....
Ja sam.....
Na slici me privlai...
Tuim planovima se prikljuujem
Uivam da sretnem nepoznate Po prirodi...
Kod kue sam priljiv...
introvert
sluam
malo
misaone ljude
ozbiljan
linija
retko
ne
razmiljam
slabo
ekstrovert
govorim.
mnogo.
ivahne ljude.
veseo.
boja.
obino da.
- da.
uestvujem.
prilino.
Kada neka osoba odgovara na ovaj upitnik, primetie da odgovori skoro nikada
nisu smeteni samo na jednu stranu. Na isti nain naa linost nikada nije ekstremna nego
se nalazi u odreenoj zoni izmeu polova.
Uticaj nagrade i kazne na decu razlitih tipova je razliit. Dok ekstrovertna deca
pozitivno reaguju na kritiku jer ih kritika pokree na jo bolje postignue, introvertna
deca se od kritike povlae u sebe jer je doivljavaju kao udarac na svoju linost. Ista
namera iza postupka prema detetu, moe doneti sasvim razliite efekte ukoliko ne
prepoznamo o kakvom se detetu radi. Intovertna deca koja su pohvaljena pozitivno
reaguju na pohvalu jer je doivljavaju kao podsticaj, dok pohvala na ekstrovertno dete
nema jai uticaj. Ovo treba shvatiti kao opti nalaz naelnu podelu koja moe da
pomogne u procesu rada sa decom ne postoji apsolutna vrednost nagrade i kazne, nego
je ona relativna u odnosu na svako pojedino dete/osobu. Tako da ako su roditelji, na
primer, prema svojoj deci postupili jednako, posledice postupka nee biti jednake nego
relativne u odnosu na svako dete, pa se tako esto uje da roditelji ne znaju na koga je
dete takvo jer su prema svima postupali jednako. Povrno posmatrano postoji jednakost
tretmana, ali na nivou individue ne postoji, jer se sve to se odvija u neijem ivotu
doivljava subjektivno, prelomljeno na unutranji nivo znaenja o kome moemo ali ne
moramo znati dovoljno.
16.TEMPERAMENT
Najstarija teorija tipova koja se danas koristi je iz medicine antikog vremena,
sainio ju je Hipokrat, a kasnije nasledio Galen. To je podela ljudi na etiri osnovna tipa
temperamenta koja oslikavaju etiri elementa materije zemlju, vodu, vatru i vazduh.
Hipokrat je, budui da se bavio telom i zdravljem, verovao da kod svakog oveka postoji
jedan organ koji je dominantan u sistemu i da ponaanje i oseanja te osobe zavise od
dominantne telesne zone. On je verovao da postoji direktna veza izmeu telesne grae i
33
Brzina
brzo
brzo
sporo
sporo
Snaga
jako
slabo
slabo
jako
Uestalost
esto
esto
retko
retko
Gaenje
sporo
brzo
brzo
sporo
Kolerini temperament ima jake reakcije, brzo reaguje i dugotrajno reaguje. Njega
je, kad je temperament naglaen, lako izazvati, a teko smiriti. Ume da bude borben i
svadljiv. Kao i sangivnik, lako sklapa poznanstva jer je brz u reagovanju. Za razliku od
sangvinika, poznanstva su trajnija i dublja. Poto su emocije burne, ovaj temperament
lako upada u oi u komunikaciji, pokretljiv je i brz ali zbog trajnosti reakcija ume da
pree u nametljivost. Kolerini temperamenti su privlani drutvu, odani su i zanimljivi.
Sangvinika, koji brzo i slabo reaguje, esto reaguje ali brzo zaboravlja. To je
ivahna osoba tipa to na um, to na drum koja je vesela i ne zlopamti, pokretljiva je, i
zbog svog profila, tei da ponekad upadne u povrnost. Lako sklapa poznanstva i lako ih
zavrava, ima veliki broj kontakata, ali oni ne moraju da budu trajni ni duboki. U
reakcijama je brza i spremna na preokrete, dobro podnosi i uspeh i neuspeh.
Flegmatina osoba sporo i retko reaguje, a kada reaguje, reakcija je slaba.
Nazivamo je mrtvom-hladnom osobom. Nain na koji reaguje moe da je uini manje
zanimljivom i prihvaenom u drutvu ali su ove osobe superiorne kada dodje do kritinih
situacija u kojima svi drugi temperamenti gube glavu (imaju jake reakcije).
Flegmatina osoba, kada svoj temperament uklopi sa jakim racionalnim kontrolama, ima
veliki uspeh u poslovima u kojima drugi temperamenti ne mogu da se iskau tamo gde
postoji visok nivo rizika ili velika odgovornost u odluivanju. Zbog svoje hladne glave,
ovi temperamenti su uspene vodje grupa koje rade pod rizikom.
Melanholini temperament je spor i snaan u reagovanju i teko se obuzdava kada
jednom ve dodje do reakcije. Osobe ovog tipa je teko izazvati ali kada su konano
izazvane njihova reakcija ume da bude burna i iznenadjujua (princip kap koja je
prevrila meru). Melanholici spadaju u tihe ljude koji ipak umeju da iznenade ispadima.
Dugo pamte i dobro i zlo. Zahvalnost za dobro koje im je neko uinio, kao i mrnju za
zlo, umeju da nose kroz ceo ivot (sporo gaenje). ivotopisi pesnika ukazuju na to da
medju njima ima veliki broj melanholika oni ne reaguju kada drugi ljudi reaguju
34
(kasne), a reaguju kada drugi ljudi ne reaguju (jaka emocija) i ponekad tre iz svoje
sredine. Zbog osobine da nose u sebi koju ima i kolerini temperament, poveava se
rizik od neodmerenih i naknadnih reakcija.
Kako vidimo, svi temperamenti imaju svoje karakteristike koje su posebni
kvaliteti i nema poeljnog ili nepoeljnog temperamenta. Temperamentalne razlike su
najvie uoljive u emocionalnom reagovanju, gde e vrui temperamenti kolerik i
melanholik imati burna oseanja, a hladni temperamenti sangvinik i flegmatik,
umerena oseanja. Kada voze, na primer, kolerik i sangvinik e biti superiorni zbog svoje
brzine reagovanja, ali e se kolerik, oekivano, vie nervirati. Flegmatik i melanholik e
imati odloene reakcije i moda nee uvek reagovati na vreme, ali e reagovati. Kod
izbora partnera, primeuje se da se partneri retko biraju prema istom temperamentu, a
ee po nekom komplementarnom principu tako da sreemo jednog nervoznog, a
drugog smirenog u paru, jednog brbljivog a drugog utljivog, jednog brzog a drugog
sporog i slino.
Temperament je delimino nasledjen a delimino razvijen pod uticajem sredine,
tako da sredinski uticaji ine da se odreeni temperamenti ee pojavljuju u odreenim
podnebljima, kulturama i etnikim grupama. Socijalna psihologija uvodi pojam etnikog
stereotipa struktura linosti se povezuje sa kulturnim uticajima, tako da govorimo o
hladnom Englezu (flegmatik), vruem Balkancu (kolerik), slovenskom
melanholiku, prostodunom Amerikancu (sangvinik) i slino. Istraivanja nisu
saglasna u tome da li etniki stereotipi imaju utemeljenja u realnosti, tj. da li je stvarno
dominantni tip temperamenta karakteristian za celu zajednic. Ostaje uobiajeno uverenje
koje poiva na zdravom razumu, istrajno je ali nije nauno potvrdjeno.
17. KARAKTER
Karakter je funkcionalni deo linosti koji se zaduen za usaglaavanje u
prihvatanje moralnih i vrednosnih normi. On, naravno, ne postoji kao anatomska celina
(organ) nego kao funkcionalna celina koja je zaduena sa saobraavanje osobe sa nekim
aspektom drutvene realnosti. Karakter je najuoljiviji u domenu regulisanja odnosa sa
drugim ljudima prihvatanje i uvaavanje vrednosti, potreba i prava drugih osoba.
Karakter je okosnica drutvenog funkcionisanja linosti. Pored emocionalnih sadraja
koje karakter ima, tu su i motivacioni i voljni aspekt. Da bi smo istrajali u nekoj vrednosti
i ubedjenju, moramo biti spremni da trpimo pritisak i neprijatnost. I to, ukoliko je
vrednost u koju verujemo nama vanija, vei je stepen upornosti i istrajnosti sa kojom
smo spremni da je branimo. Najdublja ljudska ubeenja, opta ubedjenja, branie se ak i
sopstvenim ivotom o emu svedoe tolike prie iz istorije.
Pojam karaktera je poreklom iz starije psihologije poetka 20-og veka, u kasnijim
etapama razvoja ove teme pojam karaktera se podvodio pod pojam morala i moralnog
razvoja.
Podudarnost izmedju linih vrednosti i vrednosti koje neguje zajednica, naravno,
nikada nije potpuna kod normalnih ljudi uvek e postojati jedan deo koji se ne uklapa u
vrednosti zajednice i to je oekivano jer ljudsko bie nije prosta refleksija grupe iz koje
potie. Problemi e, medjutim, nastati kada nepoklapanje postane veliko ili kada
35
vrednosti u koje neko veruje direktno ugroavaju nekog drugog. Kada bi poklapanje
izmedju vrednosti zajednice i vrednosti pojedinca bile potpune, onda se ljudi izmedju
sebe ne bi uopte razlikovali. Ovo bi naliilo potpunom totalitarnom sistemu u kome svi
veruju u identine vrednosti. Takva zajednica ne bi mogla da se menja i napreduje, a to je
i vidljivo na osnovu tolikih istorijskih primera, ukoliko pritisak koji zajednica vri na
svoje lanove postane prevelik, ukida se sloboda i razliitost i otvaraju se veoma opasni
drutveni procesi. Sa druge strane, zajednica u kojoj ne bi bilo dovoljno podudaranja u
vrednostima, ne bi bila zajednica uopte, ve bi se raspala na onoliko mikrostruktura
koliko razliitih vrednosti bismo imali. Takva haotina situacija bi verovatno bila najblia
rasulu i haosu u kome bi postojao stalni sukob izmedju razliitih vrednosti esta tema
naunofantastinih zapleta.
Vrednosti pojednica i zajednice moraju da se razvijaju u neprekidnom uzajamnom
gradjenju gde ekstremi (podudaranje ili potpuno odstupanje) nikada ne bi smeli da se
pojave, zato svako od nas delimino reflektuje svoju zajednicu a delimino je i gradi u
onim oblastima vrednosti u kojima veruje da nije dovoljno razvijena pribliavanje i
udaljavanje deluju u ravnotei.
Karakter moe biti prema jaini slab ili jak. Slab karakter je onaj koji ima manji
stepen istrajnosti. Jak karakter je onaj na koji je teko uticati jer je vrst.
Prema kvalitetu, karakter se uslovno deli na dobar ili lo. Dobar karakter je
saobraen sa vrednostima sredine (zajednice) i ini da osoba postupa konstruktivno i u
interesu sebe i drugih ljudi. Lo karakter je onaj koji znatnije odstupa od vrednosti
zajednice. Osoba loeg karaktera nije svesna da ugroava svojim postupcima druge ljude.
Kombinacije izmedju vrsti karaktera su dobar/slab, dobar/jak, lo/slab, lo/jak.
Dobar a slab karakter je onaj koji, na primer, svako vee ostavlja duvan a svako jutro pali
novu cigaru, dri dijetu nekoliko dana a onda odjednom popusti i anulira sve. Ova osoba
dobro zna ta treba da uini, ali joj nedostaje istrajnosti. Dobar a jak karakter je socijalno
najpoeljnija linost, to je osoba koja razlikuje vrednosti i ima dovoljan stepen istrajnosti
da svoje ponaanje uskladjuje sa tim, ak i kada je to bolno ili neprijatno. Ako dri dijetu,
istrajae u tome. Lo a slab karakter ima neuskladjene vrednosti sa zajednicom ali zbog
toga to nema snagu istrajavanja ova osoba ne mora da naini tetu zajednici. Ona postaje
opasna samo kada i ako pronadje lidera koji ima isti vrednosni sistem a jainu istrajnosti.
Tada se ona pridruuje ali zaklanja iza lidera. Zbog svoje slabosti i nemogunosti da
istraje, ova vrsta karaktera nikada ne mora da aktivira negativne vrednosti, ukoliko
pronadje dobar karakter za lidera loe vrednosti nikada ne moraju da se ispolje. Lo i jak
karakter se smatra poremeajem karaktera, sociopatijom ili psihopatijom. Ova vrsta
poremeaja ne spada u psihika oboljenja a osoba se smatra uraunjivom i odgovornom.
Poremeaj vrednosti, naalost, zbog naina na koji je steen, teko moe da se
koriguje i ove osobe itavog ivota ostaju u uverenju da su u pravu a da zajednica grei.
Tei poremeaji karaktera se oituju u tome da osoba ne uvidja razliku izmedju dobra i
zla, sve je dozovljeno, tj. ide preicom u ivotu ak i ako ta preica podrazumeva
ubijanje, kradju, zlostavljanje ili neki drugi postupak koji ugroava druge. Pojaana
tendencija medija u Srbiji da neguju lik estokog momka a to je profil sociopate,
naalost, poveava broj ljudi koji se saobraavaju ovoj vrednosti i toleriu njihove
postupke u naoj zajednici.
Istraivanje profila linosti sociopate pokazuje da su u znaajnom broju sluajeva
ljudi koji zlostavljaju druge i sami u detinjstvu bili rtve zlostavljanja. To pokazuje da se
36
37
procenjuju osobe prema stepenu eksploatacije - koliko koristi mogu da imaju. esto kada
nekoga isrcpu odbacuju ga i biraju novi objekat. U naglaenom obliku imaju osobine da
su agresivni, egocentrini, umiljeni, nagli, arogantni i zavodnici. Oni organizuju svoj
ivot kao borbu u kojoj osvajaju plodove, bilo da se radi o poverenju, imovini, ljubavi ili
idejama drugih ljudi.
Sakupljaka orijentacija - za razliku od prethodna dva tipa koja oekuju dobrobit
spolja, preko drugih, sakupljaka orijentacija nema poverenja prema svetu, ona zatvara,
sredjuje, tedi i sakuplja. krtost se odnosi na materijalne stvari ali i emocije i misli. Oni
tee da sve konzerviu i uvaju, ak i prolost, koja se prikazuje kao divna i zlatna.
Precizno pamte davne dogadaje i pridaju im lepotu koju nisu imali, nostalgini su za
prolou i tradicijom. Ove osobe postupaju uredno i pedantno ali su kruti. esto su
opsesivno opsednuti higijenom i tani. Odbijaju spoljnju svet, sumnjiavi su. Plan im je
ouvanje svega, nemaju mate, krti su, hladni, zabrinuti, tvrdoglavi, nepokretni,
pedantni. U ljubavnim odnosima se postavljaju na isti nain, partner je posed koji se mora
ouvati, zatititi ili na neki nain izolovati od ugroavanja spolja.
Trina orijentacija najmladja je po nastanku i vezuje se za trine ekonomske
odnose. Usled jaanja trine ekonomije, ova uverenja se prenose na polje psiholokih
odnosa, ovek doivljava sebe kao robu koju treba da plasira na tritu i da je to bolje
unovi ili pretvori u neto korisno. Nain na koji se procenjuju ljudi i roba je identian, tj.
preko konkretne vrednosti, kako god da se ona iskazuje. Uspeh je jedini cilj i jedino
merilo koje priznaju, ulau mnogo energije u to kakav utisak ostavljaju, da bi delovali
pouzdano, jasno, veselo, agresivno i ambiciozno. Trude se da se povezuju sa vanim
ljudima, ulanjuju u odreene klubove. Poto sebe vidi kao robu i prodavca istovremeno,
ovek se vie ne brine za svoj ivot i sreu, nego za to kako da postigne najbolju prodaju
svojih sposobnosti. Trudi se da bude u trendu i poto ne moe da bude idealno uspean,
uvek pati od nesigurnosti, bespomonosti, inferiornosti i straha da e ispasti iz igre.
Miljenje se razvija samo u funkciji direktne svrhe, preziru opta znanja. Znanje je u
funkciji postizanja bolje pozicije u drutvenom takmienju. Osobine trine osobe su da
je buntovan, nestalan, detinjast, ne haje za budunost ili prolost, bez principa i morala,
nesposoban da bude sam, nema cilj, relativizira sve, preterano je aktivan, nekritian i
rasipan. ivi za sada.
Produktivna orijentacija je ovek koji se osea kao nezavisno, odgovorno bie u
skladu sa samim sobom. On se trudi da realizuje vlastite snage, kakve god da ima, da
razvija svoje potencijale. Produktivnost se razume kao realizacija mogunosti
karakteristnih za nekoga, upotreba njegovih moi. Prema svetu se odnosi tako da ga
psmatra kao ono to realno jeste ali istovremeno i ono kakav bi mogao da bude. Razvija
se prema idealu, ali nikada nije mogue do kraja. U odnosima prema drugim ljudima su
konstruktivni, imaju ljubav i prihvatanje. Neguju podjednako ljubav prema sebi i prema
drugima, zrelu ljubav odlikuju emocionalnost, ali i odgovornost, potovanje i briga o
drugom. Produtivno miljenje tei da sagledava sr i totalitet nekog fenomena.
Iz navedenih ideja se vidi da From razumevanje dobra i zla izvodi iz humanistike
savesti ne kao glas vie autoriteta, nego kao vlastiti glas koji nas uskladjuje sa naom
pravom (humanom) prirodom, prema ispravnom funkcionisanju svih spsobnosti, koji
nam pomae da od onog to jesmo postajemo ono to potencijalno jesmo. Cilj
humanistike savesti je produktivnost a to znai i srea.
38
TEORIJE LINOSTI
Sistematska, sveobuhvatna objanjenja linosti se nazivaju teorijama linosti. Za
razliku od teorija tipova, teorija crta, temperamenata, teorije linosti imaju veu ambiciju:
da objasne linost u celini. One to ine sa razliitih polazita i na razliite naine, zato se
u dananjem prosecu uenja psihologije vri izbor izmeu mnogih alternativnih teorija u
skladu sa tim koji deo ili funkcija linosti se smatra najvanijim i u skladu sa realnim
potrebama studenta za znanjem iz odreene obalsti.
U tom smislu emo prikazati neke od postojeih teorija linosti prema kriterumu
vanosti i uticaja teorije (Frojd, Jung)
39
ovek je kao santa leda koja pliva u vodi, veruje Frojd jedan mali deo je osveen, a
velika veina sadraja nee nikada dospeti u svest. Iako su nedostupni svesti, zbog snage
koju nesvest ima i zbog ivotne energije koja dolazi uglavnom iz podsvesnih struktura
linosti, oni igraju odluujue vanu ulogu u organizaciji naeg psihikog ivota i
funkcionisanja.
Put u nesvesno
ak i kada ne elimo da priznamo nesvesne tenje i sadraje, ne moemo da ih uklonimo.
Oni se sa novom snagom transformiu, maskiraju, oubliavaju i izbijaju na povrinu
svesti kao omake, sluajni propusti, zaboravljanje, prisilne misli, neurotini simptomi,
slike sna, strahovi ili odbrambena ponaanja - mehanizmi odbrane i na druge naine. U
osnovi ovih dogaaja su nesvesne tenje i potrebe koje pokuavaju da se probiju u svest.
Svest, sa druge strane, ima veliku mo iskljuivanja takvih sadraja i tada se oni sputaju
na nivo nesvesnog, ispod povrine vode.
Putevi kojima se na Id (Ono) pojavljuje u svesti, mogu biti razliiti. Do njih se moe
najee stii putem
- hipnoze, kada zavaravamo cenzuru u naoj linosti. Znaaj hipnoze je postepeno bivao
sve manji u Frojdovom razvoju teorije, sve vie je postajala pomona metoda ili ispomo
u pripremi za analizu,
- slobodnih asocijacija, pomou kojih se direktno pojavljuje skrivena znaenja iz Ida,
- tumaenja snova, to je kraljevski put u nesvesno smatra Frojd jer se tokom sna
formira povrna (manifestna) radnja sna a ispod nje lei skrivena (latentna) radnja sna
koja je izraz podsvesti,
- interpretacije linih simbola, simboli jezika se direktno, skokom, dovode u vezu sa
sadrajima Ida,
- proputenih postupaka, omaki, zaborava koji se iznenada pojavljuju na povrini svesti,
- humora, jer se kroz smeh i ono to nam je smeno, esto izraava podsvesno znaenje u
maskiranom obliku koji je lako otkriti.
Struktura linosti
Svako od nas se sastoji, prema ovoj teoriji, od vie segmenata, funkcionalnih
delova koji se nazivaju instance linosti. Tri instance koje ine linost su Id, Ego i
Superego. Kod funkcionalne linosti, mentalno uravnoteene, ove tri instance se nalaze u
dinamikoj ravnotei i svaka od njih je odgovorna za jedan deo funkcionisanja linosti u
celini.
Struktura linosti
Superego moral, savest, vrednosti, ideali
Ego odnos sa realnou, razumski deo
40
Faze razvoja Frojd je verovao da dete kroz razvoj tei postizanju zadovoljstva a
oslobadjaju od tenzije, odredjenih telesnih zona. U zavisnosti od toga, koja je telesna
zona razvojno najvanija, on pretpostavlja postojanje faza nazvanih to telesnoj regiji:
oralna, analna, falusna, latentna, genitalna. U oralnoj fazi u prvih 18 meseci ivota, id
pokuava da zadovolji tenziju nastalu o ovoj telesnoj regiji, to je povezano sa
hranjenjem i panjom koja uz to dolazi od roditelja. U analnoj fazi, posle 18 meseci se
sredite zadovoljstva pomera prema analnoj regiji kada se dete navikava na istou.
Suvie otre mere roditelja u ovoj fazi (zahtev za zadravanjem), kao i preterano odsustvo
mera kojima se dete ui istoi (zahtev da se izbacuje), moe da izazove razvojne
posledice u kasnijim ivotnim fazama. Oko 4 godine, sredite se pomera na polni organ i
u toj fazi, otre intervencije roditelja mogu da donesu negativne razvojne posledice. U toj
fazi je Frojd verovao da se razvijaju Edipov ili Elektrin kompleks tj. oblik nesvesne
ljubomore prema roditelju istog pola. U periodu latencije koji traje od kasnog detinjstva
do puberteta, dete je orijentisano na uenje o spoljnjem svetu i ne trpi posebne pritiske iz
ida. Genitalna faza predstavlja finalnu fazu u kojoj osoba prvi put doivljava zrelu
seksualnu potrebu, to se dogadja u pubertetu. Ego mora da pronadje nain da ouva
ravnoteu izmedju zahteva ida i onoga to se u realnosti dozvoljava ili zabranjuje. Usled
neadekvatnog stava roditelja ili iz drugih razloga, ponekad osoba ne uspe da prevazidje
neku od razvojnih faza. Ona ostaje zaglavljena u nekoj od njih, i to se naziva fiksacija.
Na primer, osoba fiksirana u oralnoj fazi e biti preterano okuprana ustima, vakae
vakae gume, vrh olovke, gristi nokte, preterano jesti i slino. Crte koje e dobiti kao
odrasla osoba su: optimizam, zavisnost, irokogrudost, zahtevnost, sarkazam. Isto tako,
fiksiranost u oralnoj ili analnoj fazi moe uzrokovati da takva osoba preterano tei
sticanju neega (novca, stvari, znanja), koje se uzima kao zamena za hranu i
zadovoljstvo, pa se ponaa preterano sakupljaki i krto (na pr. Baja Patak koji spava na
novcu). Osoba fiksirana na analnu fazu moe biti ekstremno uredna, tana, tvrdoglava,
buntovna., dok osoba u falinoj fazi postaje preterano ponosna, samouverena, hvalisava.
Poremeaj i leenje Frojdu se pridaje zasluga za humanizaciju pristupa mentalnoj bolesti.
Istorijat shvatanja mentalnih oboljenja je istorijat surovih, ponekad smrtonosnih mera
kojima je ljudska zajednica tokom istorije pokuavala da rei problem osoba koje su
izale iz margina normalnosti. Jedna od osobina Frojdovog pristupa je to je pokuao da
mentalnom poremeaju pristupi dinamski, sa stanovita ravnotee linosti, a ne kao
drutvenom problemu. Samim tim, njegova aktivnost terapije svodila se na razgovor,
tumaenje postupaka, oseanja, simptoma i time je bila daleko manje invazivna
(povredjivaka) prema ljudima. Takodje, psihoanaliza pokuava neto sutinsko, a to je
da pomogne osobi ne da ukloni simptom, nego da razume simptom u celovitosti line
istorije i time otkrije uzrok. Otkrivanje uzroka, jedini nain izleenja, uvek je tei i
neizvesniji put od uklanjanja simptoma. Ako neka osoba kompulsivno pere ruke i pati od
straha od nehigijene, simptomatsko leenje bi bilo ukidanje simptoma lekovima za
umirenje, zabranjivanjem ili nekako drugaije. Leenje uzroka podrazumevalo bi, za
razliku od toga, otkrivanje simbola koji pranje ruku nosi za ti osobu, na primer, potisnuto,
41
veoma jako oseanje krivice. Frojd bi radio sa krivicom da bi, kroz rad na celini osobe,
promenio u drugom koraku i simptom. On polazi od simptoma ali ne zavrava na njemu,
(kao to to, naalost, i danas radi veina psihijatrijskih pristupa).
Snovi i simboli Frojd je odmah uoio da put u podsvest nije direktan to nije materijal
koji je direktno dostupan, ve postoje indirektni naini kako se dolazi do unutranjih
sadraja. Ovi naini mogu biti raznovrsni, smatra Frojd, na primer, omake koje ovek
ini, simptomi koje neki poremeaj nosi, snovi. Poseban znaaj je davao znaenju snova.
Verovao je da je to kraljevski put u nesvesno koji se koristi nesvesnim simbolima.
Nou, dok spavamo, na unutranji cenzor je zavaran simbolima koje stvara sneva.
Simboli su nosici naeg unutranjeg znaenja i kroz njih se iskazuju skriveni sadraji. Ti
sadraji nisu direktan izraz nesvesne tenje, nego i sami bivaju obueni u takvo ruho da
mogu da prodju cenzuru a da ipak ostanu izraz neke potisnute tenje. Oblaenje simbola
u nove oblike Frojd je nazvao rad sna stapanje, kontrast, prekrivanje likova i drugo.
Zato san ima dva nivoa znaenja otkriveni (manifestni) i skriveni (latentni). Do
latentnog sadraja stiemo kada ono to je sneva doiveo analiziramo i redefiniemo ga
na nov nain koji odraava pravi sadraj podsvesti. Otkrivanje latentne poruke sna je od
velikog pozitivnog uticaja na tok leenja i uspostavljanje ravnotee u linosti, ono ima
efekte izleenja i sticanja dubinskih uvida o sopstvenim emocijama i untranjem sadraju.
Preporuena literatura: Uvod u psihoanalizu, Tumaenje snova, S. Frojd (nalazi se na
internetu oslobodjeno od autorskih prava)
42
miljenje
oset
intuicija
oseanje
Ne moemo istovremeno koristiti vie funkcija jer se one iskljuuju. Svako od nas ima
dominantu funkciju kojoj je najskloniji i koju najee koristi u ivotu a ostale
zanemaruje u manjoj ili veoj meri. Idealan ovek bi bio onaj ko je uspeo da osvesti i
koristi sve funkcije, a to bi znailo da mu je polje nesvesnog potpuno osveeno. Poto se
to ne dogaa, ovek bi trebalo da tei da osvesti to vei broj svojih funkcija, da ih
prepozna u svom ponaanju da bi ih koristio a ne da bi one koristile njega i vladale
njegovim postupcima. Ono to nismo osvestili, izdiferencirali, odvojili od ostalih sadraja
nesvesnog, tei da se iznova pojavljuje u provokativnim situacijama i tada moemo da
izgubimo kontrolu nad svojim oseanjima i nad svojim ponaanjem. Kada ovek koristi
samo jednu od para funkcija, na primer, potencira misao, onda njegov oseajni deo trpi i
teie da se ispolji u razliitim oblicima. Isto vai i za drugi par funkcija, onaj ko je
orijentisan samo na oset (ulno doivljavanje bez analiziranja, razumevanja i
vrednovanja) potisnue intuiciju, oblik doivljaja koji se ne zasniva na opipljivom i ulno
datom, nego na iracionalnom doivljaju.
Energija koju nesvest ima je i energija stvaranja i ona treba da bude to
slobodnija, zato je vano znati da mentalni poremeaji predstavljaju prepreku ovoj
energiji. To znai da je uticaj mentalne bolesti na stvaranje iskljuivo negativan a da
izleenje ima za posledicu oslobaanje jo vee kreativne energije. Jung pokuava da
stvaranje sagleda u optem znaenju - Onaj ko govori u praslikama, taj govori sa
43
44
Lino nesvesno se odnosi na linu istoriju i iskustva koje smo zaboravili. U stvarnim
ivotnim okolnostima, ona se teko razdvaja od drugih aspekata bilo svesti, bilo
nesvesnih slojeva. Do ovog sloja se moe doi koncentracijom i prizivanjem u seanje
naih uspomena.
Kolektivno nesvesno je deo nesvesnih slojeva koji prevazilazi nae lino iskustvo i koji
see do dubokih slojeva koji nikada nee moi da dopru do svesti. Shema dubinskih
slojeva od spoljanjeg prema unutranjem bi ila ovim redom:
jedinka
porodica
pleme
nacija
etnika grupa
ljudski prapreci
ivotinjski prapreci
centralna (ivotna) sila
Kolektivno nesvesno predstavlja snanu duhovnu naslednu energiju koja se raa sa
svakim od nas u i kojoj je zabeleena kompletna istorija vrste.
Arhetipovi U kolektivnom nesvesnom nalaze se praslike - arhetipovi koji potiu iz
instinktivnih, drevnih korena svesti. To su duboki, opti sadraji koji su u dubokim
nesvesnim slojevima smeteni u ureen poredak. Oni se na putu prema svesnom menjaju
i deformiu tako da njihovu pravu energiju doivljavamo posredno. Njihova snaga je
tolika da utiu na kompletan ivot oveka a u istom obliku se pojavljuju samo u
izuzetnim ivotnim situacijama (na primer: veliki bol, teki problemi) i ako uspostave
kontakt sa sveu imaju snaan isceliteljski efekat. Praslike su najuoptenija iskustva koja
u sebi sadre znaenjska jezgra koja je veoma teko reima opisivati, one prevazilaze
pojedinano iskustvo i pojavljuju se u izmenjenim oblicima na svakom nivou svesti i
nesvesti. Evo kako, na primer, arhetip enskog kroz lanac znaenja, menja formu kroz
razliite slojeve nesvesnog, zadobija razliite simboline prezentacije ali se zapravo
odnosi na istu arhetipski osnovu:
Arhetip enskog
adaja, pauk
prapredak
no
voda
zemlja
vetica, vila
baba
kua
uma
rua
upljina
maka
roena majka
polu na osnovu svoje telesne konstitucije, deo psihe koji je potisnut, bie suprotnog pola.
Zbog toga se u enskim snovima, likovi nepoznatih mukaraca razumevaju kao Animus
koji se ispoljava iz nesvesnog, a u mukim snovima je obrnuto. Praslika dvopolne due je
veoma stara i danas je u tragu prepoznatljiva na primer u horoskopskom znaku blizanaca
(gde se simboliki muki i enski deo due nalaze unutar iste linosti), kao i u mitovima u
kojima se pojavljuju dvopolna bia (androgin) koja su savrenija od raspoluenih (polnih)
ljudskih bia.
Senka je simbol nae druge strane koja se nalazi u nesvesnom i ije osveivanje ima
pozitivan uticaj na mentalnu stabilnost. Ona se pojavljuje u snovima kao praslika ili u
svesnom ivotu svoje mrane delove moemo pripisati nekoj osobi iz nae okoline.
Senka koja pripada kolektivnom nesvesnom simbolizovana je u starcu-mudracu. Senka
nas stalno prati i suprotstavljanje njoj je ustvari, suprotstavljanje sopstvenim porivima.
Kod terapeutskog rada, osveivanje sadraja Senke je uvek praeno otporom i
odbacivanjem to je ono to verujemo da ni sluajno nismo, niti emo ikada postati.
Kada se izborimo sa sopstvenim senkama, oslobaamo se projektovanja svojih problema
na druge osobe i na taj nain dobijamo ansu da preuzmemo odgovornost za svoje
ponaanje i bolje ovladamo sopstvenim ivotom.
Simbolika sna San ima kompenzatornu funkciju (funkciju nadoknade) jer se kroz
simbole ispoljava nesvesni segment linosti koji je u svesnom stanju potisnut. Na taj
nain teimo da ouvamo celovitost i ravnoteu linosti. U tom smislu se ovaj stav
razlikuje od Frojdovog. Dok je Frojd verovao da se u simbolikom obliku pojavljuju u
snu samo neprijatni i zabranjeni sadraji, funkcija sna je kod Junga daleko ira tu se
ispoljava celovita linost, ne samo lini sadraji nego i sadaji koji prevazilaze pojedinca
kao to su univerzalne ljudske dileme, opta istorijska mesta, sadraji koji mogu imati
ogroman znaaj ne samo za snevaa nego i za njegovu grupu, porodicu, narod. Jung se
jedini usudio da pokrene neke od odbaenih tema u psihologiji, na primer, proroanske
snove i predikciju (predvianje) u snovima.
Svaki lik i svaki objekat (jer i objekti u snu imaju status likova) je izraz nas samih i nekog
od glasova nesvesnog, stoga u snu svi likovi govore: ne samo uobiajeni likovi nego i
kua u kojoj se scena odvija, soba, orman, krevet, prozori, ivotinje, zvuci ... sve smo to
mi.
Poruka snova je dragocena zbog toga to nam se sopstvena nesvest obraa simbolima pa
su uvidi koji se tumaenjem snova dobijaju veoma vani za snevaa. Jung, na primer,
opisuje jednu ekstremno trvdoglavu pacijentkinju koja ne dozvoljava da se na nju utie.
Njen san joj se obraa na sledei nain: sanjala je da je na vanom skupu i domaica joj
govori da je svi njeni prijatelji ekaju, otvara vrata i uvodi je u talu punu krava. Poruke
koje dobijamo od nesvesnih struktura linosti treba shvatiti ozbiljno i pridati im znaaja,
jer je analiziranje snova daleko vie od zabave ponekad moe da odlui o tome da li
emo ostati mentalno zdravi ili ne, pa ak i da li emo sauvati ivot ili ne. Jung navodi
primer snevaa, oveka veoma sklonog riziku, koji sanja da je zakoraio u prazno i pao
sa litice. Zanemarivi poruku ovog sna, sneva zaista kasnije svojom grekom pada sa
litice i gine. Jung se bavi snovima koji predviaju budunost ali to ne smatra nikakvim
udom istorija naih ivotnih dogaaja, kriza i rizinih ponaanja, je dugaka istorija
nesvesnog koja se, ako smo dovoljno otvoreni da je primetimo, korak po korak primie
46
finalnom dogaaju. Pre nego to nam se neto dogodi u realnosti (obino nevidljivom
naom zaslugom) naa nesvest je to ve osetila i poslala nam je znake upozorenja.
Preporuena literatura
ovek i njegovi simboli K. G. Jung, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1973.
Psihologija Karla Gustava Junga uvod u celokupno delo, . kobi, Dereta, Beograd,
2000.
47
bogatiji, ena e za toliko biti lepa. Autentina ljubav obuhvata sve, druge ljude, iva
bia, optija je od privlanosti izmedju polova. To je jedino oseanje koje moe da
emancipuje oveka i omogui mu da prevazidje podvojenost i oseti se uesnikom i
akterom u ljudskoj zajednici.
Prihvatajui ideje marksizma o tome da je ovek u velikoj meri istorijski
odredjen, tj. da su njegova verovanja, misli, osobine, postupci odredjeni dominantnim
istorijskim (pre svega ekonomskim) odnosima te epohe, From analizira problem
mentalnog zdravlja kroz istorijski pogled na oveka u vremenu (delo Zdravo drutvo).
Analizirajui epohe feudalizma, ranog kapitalizma i savremenog kapitalizma, From tvrdi
da shvatanje oveka, ono to verujemo da je dobro ili zlo, uspeno ili neuspeno,
razumevanje ljudske prirode, zavisi od ekonomsko-istorijskog trenutka. U vreme kada
ljudi nisu privredjivali u kompetitivnim, takmiarskim i suparnikim odnosima, ideal
oveka bio je heroj sa vrlinama, deca su se uila poverenju i saradnji, a potenje je bilo
osnovni princip. U vreme jake konkurencije i borbe za profit i trite, poinje verovanje u
oveka-borca, uspeh opravdava sve postupke pa i nemoralne, a ljudska priroda se
doivljava kao agresivna, takmiarska i osvajaka. To je ujedno, i taka u kojoj From
kritikuje Frojdovu teoriju, psihoanaliza je sagradjena na kapitalistikom modelu ovekatakmiara, ona vidi samo njegove line potrebe i motive i zato ne vidi iru sliku,
pozitivnu i kreatorsku energiju koju ovek po prirodi ima. Pogreno shvatanje istorijskog
trenutka kao univerzalnog zakona koji definie ljudsku prirodu izrodilo je pogreno
shvatanje mentalnog zdravlja. Mentalno zdrava osoba je ona koja ima mogunosti da u
drutvenom okruenju razvija sve svoje kapacitete. Ona u tom procesu nikada ne stie do
kraja. Mentalno obolelom osobom nazivamo one koji nisu dobili priliku da se razvijaju u
psiholokom smislu, okruenje u kome su nije u skladu sa njihovim potrebama. Poto je
najvaniji kapacitet koji ovek ima kapacitet da se razvija, svaka zajednica koja je u
neskladu sa prirodom oveka ini da on odstupa od svojih autentinih potreba. U tom
smislu za Froma ne postoji bolesna osoba, nego bolesno drutvo, ono koje onemoguava
autentian lini razvoj. Potreba za razvijanjem humanih kapaciteta je deo univerzalne
ljudske prirode, nezavisne od istorijskog trenutka. Ako se dogodi da drutvena grupa
odstupa od ove prirode, tada se pojavljuje paradoksalna situacija da zdravi ljudi budu
prepoznati kao poremeeni jer ne pristaju na masovnu anesteziju, kao to su uz pomo
medija posredovane, masovno indukovane vrednosti. From smatra da su drutveno
istorijske okolnosti promenjive, ali ljudska priroda ima nepromenjive potrebe u svakom
vremenu tenju za sreom, harmonijom, ljubavlju i slobodom koje su svojstvene
ovekovoj prirodi.
Otudjenje
Jedan od pojmova socijalne psihologije kojom se From bavi je pojava da se ovek
otudjuje od odredjenih svojih produkata, delatnosti ili duhovnih vrednosti i poinje da ih
doivljava kao neto izvan sopstvene kontrole, neto to dolazi iz njemu nedostupnih
krugova.
Marksizam je uveo pojam otudjenja oveka, definiui otudjenje kao pojavu
primarno izazvanu odvajanjem oveka u prvom momentu od efekata njegovog rada. U
jednom trenutku ljudi poinju da proizvode za drugog, bez kontakta sa onim to ine. U
sledeem koraku oni postaju odvojeni od svog rada, ne razumeju mu sutinu i ne
doivljavaju ga kao neto lino, otueni rad proizvodi ostale stepene otudjenja: otuenje
48
oveka od oveka i poslednji stepen, otuenje oveka od svoje generike sutine (ljudske
prirode). Prema marksistikoj teoriji, ovek moe da ispolji svoju univerzalnu prirodu
samo kao socijalno bie, u zajednici sa drugima, kroz razvijenu potrebu za drugim
ovekom individua moe da ostvari pravu drutvenost. Gradei socijalne neposredne
kontakte osoba ima zadatak da izbegne stranputice i kvazi-drutvenost kao to su
drutevene etikete, pripadnosti sektama, religijama, klasama, staleima, nacijama,
partijama. U otuenju oveka od oveka, Marx predlae da se takvo stanje prevlada
realizacijom autentine drutvenosti.
Razraujui ovu ideju, From analizira otudjenje oveka od drugog oveka,
otudjenje potronje, otuenje slobodnog vremena i ostale oblike otuenja karakteristine
za dananja drutva. Otueno sticanje opisuje reima: Mi ak ni ne pretendujemo da
upotrebljavamo mnoge stvari. Mi ih stuemo da bismo ih imali. Mi smo zadovoljni
nekorisnim posedom. A malo dalje: Jedemo hleb koji je bez ukusa i nije hranljiv jer to
godi naoj fantaziji o bogatstvu, poto je tako beo i sve. U stvari, mi jedemo fantaziju,
a izgubili smo oseanje za ono to jedemo. (From, 1966 140)
U autentinom doivljaju sebe i drugih, ovek uestvuje u svom ivotu i
neprekidno se menja, ni jedno autentino iskustvo (susret, knjiga, film, muzika, likovno
delo) nas ne ostavlja istim kakvi smo pre njega bili. U receptivnom drutvu,
orijentisanom na uzimanje se nita ne dogadja u individui, individua neto troi, prolazi
kroz doivljaj koji ne doivljava i zato joj jedino ostaje da se sea neega to nije mogla
da doivi. Potreba da seanjem je, po Fromu, uslovila naglo poveanje potrebe da
slikamo svoje doivljaje. Snimak postaje zamena za doivljaj.
Slini procesi su se odigrali na planu meuljudskih odnosa, umesto ljubavi i
solidarnosti, ljudi postaju otueni i sebini jedni prema drugima, a na planu odnosa
prema sebi samom ovek poinje da doivljava sebe kao robu koji treba uspeno da
iskoristi i plasira. On ne doivljava sebe vie kao aktivno bie moi, nego kao pasivni
proizvod nekih sila izvan njega. Da bi mogao da stvori svoj pravi identitet svako mora da
bude spreman da se suoava sa problemima i nevoljama a ne da se sakriva iza ivotnih
rutina. Ali ovek moe da ostvari sebe jedino ako je u stalnom kontaktu sa osnovnim
elementima svoje egzistencije, ako moe da doivi zanos ljubavi i solidarnosti, kao i
tragediju svoje usamljenosti i fragmentarnog karaktera svog postojanja. (f, 1966, 150)
Usled naivnog poistoveivanja oveka sa istorijskim trenutkom, ljudi poinju sebe
da doivljavaju na psiholokom planu kao kompanije neko misli da mu je ivot
neuspean i u stanju je da poini samoubistvo verujui u tu zabludu, jer ljudski ivot ne
moe da se meri ekonomskim terminima. Uspena je firma, a za ovekov ivot su takva
pitanja besmislica.
Za itanje: Zdravo drutvo, Umee ivljenja, Psihologija ljudske dvojbe, Zaboravljeni
jezik, Umee ljubavi, Erih From
49
uzajamnom odnosu se stvaraju sile koje odredjuju kako e ovek postupati i organizovati
svoj ivot. Linost se nalazi u polju sa kojim stupa u medjuodnose.
Veza izmedju linosti i sredine je izraenija u ranom uzrastu. Kada govori o
psiholokoj sredini, Levin smatra da se svet u osobi ne odraava objektivno, nego u
skladu sa naim doivljajem realnosti. Psiholoku realbost doivaljavamo kao objektivnu
aiko ona to nije. U psiholokom radu sa ljudima moramo da steknemu uvid u njihovu
psiholoku realnost, svet iznutra, onakvog kakvog osoba vidi. Porodine atmosfere
izmedju sebe se veoma razlikuju, mogu da budu podsticajne, prijatne ili restriktivne,
autoritarne, neslobodne. Vaspita ili terapeut mora da razume ne samo osobu nego i
grupu u kojoj osoba ivi.
Osnovne postavke njegove teorije su da je ponaanje ukupna rezultanta svih
uticaja u linosti i sredine, kao i da sve postojee sile imaju karakter dinamikog polja u
kome svaki deo zavisi od stanja celog polja. Ponaanje nije toliko pod uticajem prolosti
ili ciljeva u budunosti, koliko pod uticajem sadanjeg trenutka i aktuelnih psiholokih
sila u njemu.
Linost se deli na slojeve. Na povrini su senzomotorne sposobnosti koje
omoguavaju opaanje i reagovanje i povezuju jedinku sa sredinom. Prema unutranjosti
se nalaze psiholoki slojevi linosti koji nisu direktno vidljivi ali predstavljaju najbitnije
odlike osobe. Sa razvojem pojavljuje se sve vea diferenciranost u poljima, kako
unutranjem u linosti tako i spoljanjem. Na primer, radoznalost je jedna od potreba koja
zahteva stalno proirivanje polja da bi mogla da se zadovolji. Ukoliko polja postane
premalo za zadovoljenje neke potrebe nastaje tenzija izmedju polja i pojedinca.
Levin smatra de je linost kompleksan sistem energije. Deo energije se troi za
odvijanje telesnih procesa a deo za odvijanje psihikih procesa. Psihiki procesi se
aktiviraju kada je potrebno zadovoljiti neku nastalu potrebu. Levin smatra da se tenzija
javlja najee u jednom podsistemu ali da ima tendenciju da se iri. Napetost nastala u
podsistemu tei da obuhvati itav sistem, na primer, sukob sa jednom osobom tei da
zahvati celokupno ponaanje ili oseanja neke osobe. Sistem se uravnteuje na tri
ematizovana naina. Prvi je poviena tenzija u itavom sistemu, tada osoba tei da
pojaa aktivnost da bi umanjila tenziju, postaje hiperaktivna da bi motornom i drugim
aktivnostima umanjila stepen tenzije. Drugi sluaj je postojanje niske tenzije koje su
ujednae u subsistemima. Tada dolazi do smanjene aktivnosti, osoba postaje usporena,
bezvoljna. U treem sluaju postoji tenzija u nekom od podsistema ali na zahvata celinu,
tada osoba tei da ouva harmoniju celine, najee odvajajui sistem koji je pod
tenzijom, na primer, osoba ima problema ali ne dozovljava da se oni prenesu sa linog
plana na profesionalni ili medjuljudski.
Osnovni kvalitet Levinove teorije je posmatranje linosti kroz dinamino polje u
promeni. Promene se sagledavaju kao objektivne, fizike promene sredine i subjektivne
promene koje se doivljavaju na psiholokom planu.
Kurt Levin je svoju teoriju postavio u skladu sa idejama getalt kole u
psihologiji. Ova kola je nastala kao reakcija na analitiki, molekularni pristup i
rasparavanje psiholokih pojava. Ona je ideju da se celina sastoji iz delova
(strukturalizam) preokrenula u spurotnu ideju da je celina primarna, a da su delovi u
relaciji, neto to ide posle celine. To bi na primer, na planu percepcije izgledalo ovako:
50
52
53
54
drutvene zajednice (setimo se kako izgledaju veseli svatovi ili ta rade navijai kada
njihov tim pobedi), negativan afekat po pravilu je okolini neprijatan a esto i opasan. U
sudskoj medicini i praksi, itavi timovi strunjaka imaju zaduenje da se bave procenom
emocionalnog stanja aktera neke ljudske drame. Presuda i dalja sudbina ljudi zavisie od
toga da li su neto poinili u afektu ili u stanju ouvane svesti. Afekat se deava svim
ljudima u izuzetnim ivotnim okolnostima, ali postoje razlike izmeu ljudi u tome koliko
su skloni da doive emociju i da je zaborave. Individualne razlike u emocionalnim
doivljajima su objanjene u odeljku koji govori o temperamentima.
Afektivni ton je blaga i dugotrajna ali slaba emocionalna pobudjenost koja je
karakteristina za svaku osobu. Afektivni ton nije diferencirana emocija, nego opta
sklonost neke osobe da reaguje i doivljava spoljanje dogadjaje u neko smeru. Afektivni
ton moe biti pozitivan i negativan, ali moe postojati neogranieno mnogo afektivnih
tonova koji su meavina razliitih osnovnih oseanja. Ako su oseanja u afektivnim tonu
meana, govorimo o ambivalentnom afektivnom tonu. U svakodnevnom komunucarnju
sa ljudima primeuje se da izvesne osobe imaju tendenciju da uvek pozitivno ili uvek
negativno reaguju, bez obzira na vrstu dogadjaja koji su reagovanje izazvali. Zato nekoga
u svakodnevnom govoru nazivamo pozitivnom osobom ili negativnom osobom.
Postoji opta, slaba, dugotrajna i unapred odredjena oseajnost koja prati osobu kroz
vreme, a koju nazivamo afektivnim tonom.
Afektivni ton se naziva i raspoloenje. Raspoloenje je trajno oseanje koje odreuje
smer u kome emo reagovati. Ono je vie opta spremnost da osoba emotivno reaguje u
pozitivnom ili negativnom smeru. Kada se desi neto neoekivano, vidimo da ljudi reguju
razliito onaj ko ima pozitivno raspoloenje reagovae tako, a onaj ko ima negativno,
tako e i reagovati. Ljudi se esto opisuju kao dobrice, mrgudi, veseljaci,
baksuzi i slinim izrazima koji se odnose na trajnu spremnost da se osea u jednom
smeru a koja se vidi u mnogim situacijama.
Osnovna oseanja - Smatra se da ovek ima etiri osnovne ili primarne emocije radost,
gnev, strah i alost.
1Radost je povezana sa postizanjem nekog cilja i smanjenjem tenzije. Ovo je opti
opis ali postoje brojne varijante radosti koje ne proizilaze iz cilja (radost igre, religiozna
ekstaza, radost istraivanja). Radost postoji i kod ivotinja. Svako ko ima kunog
ljubimca zna kako izgleda radost kada se gazda vrati kui, kada se ide u etnju, igra sa
loptom ili prinosi hrana.
2Gnev (bes) se uobiajeno pojavljuje kada postoji neka prepoznatljiva prepreka do
cilja, a esto je to i drugi ovek. Gnev se usmerava prema onome to se ili ko se
doivljava kao prepreka. Gnev podrazumeva napadako ili agresivno ponaanje koje je u
funkciji nekog cilja. Danas je veoma aktuelna analiza i istraivanje napadakog
ponaanja grupe. U osnovi gneva je uskraenost, pa tako velike grupe ljudi koje ne mogu
da se iskau i emancipuju u postojeim drutvenim formama, izraz nalaze u agresivnom
ponaanju. Grupe navijaa rue i razbijaju, fiziki napadaju, ponekad i ubijaju. To je znak
da su postojee forme kroz koje ljudi uestvuju u zajednici nedostupne ovim grupama, te
oni svoj gnev iskazuju u obliku koji sami stvaraju a koji je tetan po zajednicu.
3Strah je bioloki veoma vano oseanje jer je na instrument za opstanak. Veoma
je vano uplaiti se pravih stvari u pravo vreme da bismo mogli da se zatitimo. Izreka
55
kae da je onaj ko savlada svoj strah hrabar a onaj koji nema straha lud. Bioloki gledano,
to je istina jer je funkcija straha zatitna. U razvoju deteta, razliiti strahovi se pojavljuju
utvrdjenim redosledom prvo strah od smicanja podloge, jakog zvuka, jakog svetla,
naputanja i tako dalje.
4Tuga se javlja neto kasnije od ostalih primarnih oseanja. Tuga spada u pasivne
emocije jer ne nagoni na akciju. Uobiajeno, povezuje se sa gubitkom neega, pa onda to
izaziva alost. Ali tugu, kao ni ostala oseanja, ne moemo da objasnimo spoljanjim
uzrocima, na primer objektom koji je izgubljen, jer svako oseanje dolazi iz oveka. Tako
da se esto, isti stepen gubitka sasvim razliito doivljava kod razliitih ljudi nekoga
obuzima tuga u koju tone i ne moe da se oporavi a neko iz istog dogaaja pokuava da
izbvue neko dobro, ili da se reorganizuje tako da to nadoknadi. Kod istraivanja
uzroka stresa, pojavljuju se kulturalne razlike, na primer, najjai stres u amerikoj
populaciji je smrt suprunika a zatim smrt deteta, dok je u evropskoj populaciji obrnuto.
Razvod kao izvor stresa ima mnogo jai znaaj u Americi nego u Evropi. Ljudi razliito
reaguju na iste spoljanje okolnosti tako da vidimo da su oseanja uvek deo unutranjeg
sveta i ne mogu se svesti samo na objektivne okolnosti. Ovaj nalaz je i optimistian jer
pokazuje da ljudi ak i u veoma tekim objektivnim okolnostima mogu mnogo da uine
svojim stavom i nainom na koji reaguju.
Svako od osnovnih oseanja ima veoma vanu ulogu u prilagodjavanju deteta na
socijalnu sredinu u kojoj se radja, kao i za dalji razvoj deteta. I odrastao ovek se u
svakom trenutku ivota upravlja oseanjima. Prema jednoj od teorija razvoja emocija, od
dve osnovne emocije (osnovno oseanje prijatnosti, nasuprot osnovnom oseanju
neprijatnosti) koje po rodjenju oveka ine dva pola u kojima se nalaze zaeci svih
ostalih emocija, kasnije postaju sve emocije koje odrastao ovek ima.
56
emocionalno liavanje, ukoliko do njega dodje, ima teke posledice po itav kasniji
razvoj deteta. Istraivai iznose pretpostavku da nam rano iskustvo prua prvu optu sliku
o svetu, da li se radi o prijatnom ili neprijatnom mestu (Danov i Primalni krik) i da se
razvija prema tome opte oseanje sigurnosti ili nesigurnosti. Kod teih mentalnih
tekoa i poremeaja, skoro redovno se u osnovi nalaze rana emocionalna liavanja ili
traume i to po principu, to ranije, to tee posledice. Mnogi terapijski pristupi zbog toga
upravo razvijaju postupke kojima se dolazi do ranih seanja.
Uenje i iskustvo sa sazrevanjem i odrastanjem dete se emocionalno povezuje sa
sve veim brojem osoba i sve irim krugovima kontakata. Kroz njih dete stie i razvija
naine i sadraje emocionalne komunikacije. Lino iskustvo i uenje imaju znaajnu
ulogu u sticanju emocionalne linosti.
Konstruktivna oseajnost Poznato je da burne, spontane emocije mogu da
naprave tetu u medjuljudskim odnosima. Ne moemo ni da zamislimo kako bi
diplomatija izgledala kada bi ljudi govorili ono to zaista misle ili ele. Zbog slinih
argumenata postoje uverenja prema kojima oseanja treba potpuno iskljuiti. Psihologija
pokazuje da se oseanja ne mogu iskljuivati. Ono to se moe je kanalisanje i
kontrolisanje izraza, iskazivanja oseanja. Ali sama oseanja ostaju u nama, bilo da smo
im dali izraza ili ne. Frojd je bio prvi koji je jasno pokazao da je potiskivanje oseanja
samo odlaganje tenzije na neki dublji nivo u podsvesti, a to nikako nije reenje unutranje
tenzije. Potisnuta oseanja tamo ostaju, neprepoznatljiva za osobu koja ih nosi ali sa
velikom energijom koja ne moe da nestane pod pritiskom. Ona se u transformisanim i
maskiranim oblicima stalno vraa osobi u obliku snova, sluajnih omaki i postupaka,
naina na koji organizujemo odnose sa drugim ljudima...
to se izraza oseanja tie, prvi je Darvin izradio studiju izraza emocionalnosti
kod oveka i ivotinja. Vaspitavanje izraza, sa kojim se poinje u najranijem detinjstvu,
uslovie jainu i nain ispoljavanja emocija. Novorodjene ima potpuno spontan izraz ali
je taj izraz relativno siromaan, prema Suzani Langer, svodi se na prijatno i neprijatno.
Ve u prvom kontaktu sa majkom, novorodjene intenzivno razvija komunikaciju i na taj
nain i vaspitava svoj izraz. Ovo je veoma fini i sloen proces koji traje kroz itav ivot.
Emocije, line krize i razvoj
Suoavanje sa emocijama, ovladavanje njima i prevazilaenje emocionalnih kriza, spada
u sposobnosti zrele osobe. Ovo je sloen i dug proces koji poinje od prvog trenutka u
ivotu i traje itav ivotni vek. Razvojne faze u kojima se odigra emocionalna kriza
odreuju u kom se smeru kriza i njeno prevazilaenje kreu. Prema Eriksonu, postoje
uzrasne krize, povezane sa karakteristinom emocionalnom etapom na kojoj se osoba
nalazi.
(Eriksonovi stadijumi ivota sa krizama)
Prvi kontakt sa majkom odluuje o tome kakav e opti stav osobe biti prema
svim ljudima, zasnovan na poverenju ili nepoverenju. Rane emocionalne traume i krize
spadaju u najtee, jer obuhvataju celovitu linost, generalizuju se na sve ljude i tee da se
produe na itav ivot. Ukoliko ovu fazu uspeno prebrodi, osoba stie opte poverenje u
57
ljude oko sebe. Tokom druge godine se odnos proiruje sa majke na oca, tada se ovladava
autonomijom i stie samokontrola. Neuspeh na ovoj razvojnoj etapi radja osobu koja je
sklona oseanju krivice i stida i ima problema kada treba da postupa autonomno.
Karakteristike deijih emocija
Emocionalni deo linosti, emocionalni funkcionalni blok se razvija zajedno sa
svim ostalim segmentima linosti. Pri posmatranju i diskusiji emocionalnog razvoja treba
uvek imati na umu da je linost celovita i da se razvoj bilo kog funkcionalnog bloka mora
odraziti na razvoj u celini. Emocionalno vezivanje poinje odmah po rodjenju deteta,
mada neki istraivai demonstriraju postojanje emocionalne veze izmedju majke i deteta
pre nego to se ono rodi. Fiziko odvajanje od majke, rodjenje, predstavlja uvodno stanje
i poetak razvoja mnogostrukih sloenih relacija.
Osobine deijih emocija su:
Jednostavnost deca su sklonija prostim emocionalnim izrazima nego sloenim.
Ovo je u skladu sa teorijom razvoja emocionalnosti koja razvoj emocija posmatra
kao sve veu diferencijaciju i izdvajanje posebnih emocija iz optih.
Kratkotrajnost javljanje izraza nije dugotrajno, nego je vie u obliku epizoda
koje brzo smenjuju jedna drugu.
esto ispoljavanje u poredjenju sa odraslim osobama deca ee emocionalno
reaguju.
Snaga oseanja oseanja kod dece su jaa nego kod odraslih ljudi. Ukoliko
odrastao ovek pokuava da se seti neega i da se to vernije vrati u detinjstvo,
njegovo seanje e dobiti jaku emocionalnu komponentu. Isto tako, kada se
odrastao ovek iznenada susretne sa nekim objektom koji je bio vezan za
detinjstvo, doivee emocionalni odgovor. Neto slino se pojavljuje u poznatom
filmu Gradjanin Kejn, gde se zaplet filma formira oko objekta koji je vezan za
rano seanje i jaka oseanja.
Preokretanje deija oseanja lako i brzo menjaju smer. Iz negativnog se u
trenutku moe prei u pozitivno, dete koje plae jer neto eli, u trenutku kada to
dobije u ruku, prelazi u smeh.
Spontanost deija oseanja ne podleu filterima zabrana i potkrepljenja koje
stiemo tokom ivota i vaspitavanja oseanja. Zato se ona ispoljavaju u izvotnom,
autentinom, sirovom obliku.
Takodje je vano znati da se emocionalni odgovor deteta svkodnevno modeluje
kroz iskustvo, sredina pohvaljuje ili kanjava ispoljavanje odredjenih emocija kao i neke
od naina na koji se emocije iskazuju. Dete vrlo rano mora da ovlada odlaganjem i
kontrolisanjem emocionalnih izraza. Ukoliko se ove vetine ne savladaju, osoba e
itavog ivota imati problema u ostvarivanju ciljeva i saradnji sa drugim ljudima.
Odlaganje i kontorlisanje izraza ne znai da smo emociju uklonili i da je ona nestala,
nego da smo nain ispoljavanja stavili u slubu naeg razvoja. Tako, na primer, dete koje
ne naui da savlada bes ukoliko neto to eli ne dobije odmah, kasnije prenosi svoju
nestrpljivost na ozbiljnije i sloenije ivotne ciljeve nego to su dobiti igraku, i time
ugroava svoje ivotno postignue. Sve to se ne moe dobiti lako bie naputeno kao cilj
58
59
emocionalno kontrolisani. Prve bismo nazvali razumnim a druge emotivnim tipom. Iako
u mnogim ivotnim situacijama ove dve sile u nama nisu u saglasnosti, na primer, neko
nas nervira ali nam je koristan saradnik, rado bismo obilno jeli ali znamo da to nije po nas
dobro, oseamo simpatiju prema nekome ali znamo da nije dozvoljeno to pokazivati i
slino, one ipak deluju unutar iste osobe. U svakoj od ovih situacija jedna od opcija e
biti odabrana dok e druga potreba ostati uskraena. Moemo, na primer, udaljiti
saradnika koji nas nervira i time sebi emocionalno olakati ali time izgubiti efikasnost
rada grupe. Moemo potisnuti sopstvenu emociju i razumno razvijati odnose sa takvim
saradnikom pri emu na emocionalni deo uti i mora da se pretvara. Treba napomenuti
da su ovakve dileme dovele do opteg uverenja da se razum i oseajnost nalaze u sukobu,
a koja nije tana. One su ponekad u sukobu, ali budui da obe potiu iz iste osobe, ovaj
sukob nije realan nego fiktivan. Razdor izmedju srca i glave, koji je tako esto mesto
umetnosti, ne uzima u obzir bitnu injenicu silu celovitosti, gravitacionu silu linosti
koja je dri na okupu kao celinu, a koja ne priznaje podele na segmente.
Odnos izmedju emocija i razumnog (kognitivnog) dela linosti je predmet novijih
istraivanja. Istraiva po imenu ahter je izveo seriju ogleda sa ciljem da utvrdi uticaj
kognitivnih faktora na oseanja. U jednom od poznatih ogleda on je ispitanicima davao
dozu adrenalina sa objanjenjem da je to preparat za popravak vida i da ispitanici treba da
procene koliko im je preparat popravio vid. Adrenalin, kao to znamo, predstavlja prateu
materiju u naem organizmu koja je karakterstina za emocionalno uzbudjenje. ahter je,
zapravo, telesno izazvao emocionalno uzbudjenje, a da ispitanici to nisu znali. Dve grupe
ispitanika je podvrgao razlitim socijalnim situacijama demonstratori, saradnici u ogledu
su bili postavljeni u ekaonicu i imali su razliite zadatke. Jedan je izazivao nervozu,
ljutnju i negativna oseanja a drugi prijatna oseanja i veselje. Kada su ispitanici kasnije
zamoljeni da na skali emocionalnosti procene svoja emotivna stanja, procene (doivljaji)
su zavisili od situacije u ekaonici ispianici koji su ekali sa nervoznim
demonstratorom su svoj doivljaj opisali kao negativna oseanja. Ispitanici sa veselim
demonstratorom su imali pozitivna oseanja. Oseanje koje nam je indukovano od
strane drugih, doivljavamo na samo kroz intenzitet (koliinu adrenalina) nego i kvalitet
(vrsta intervencije demonstratora).
To znamo i na drugim primerima iz svakodnevice, osobe koje se opijaju uvek
zapadaju u slina ili ista oseanja, ratoboran ovek postae jo ratoborniji a veseo jo
veseliji, iako su uneli u telo potpuno istu materiju, tj. alkohol. Emocionalnost
podrazumeva ne samo telesne promene i svest, nego i socijalno tumaenje tih promena u
kontekstu u kome se odigravaju.
Nalaz ukazuje na to da nain na koji kognitivno tumaimo, razumemo oseanje,
utie na to oseanje. Oseanje se ne dogadja izvan socijalnih okvira u kojima se neko
nalazi, pa tako taj okvir nudi nain na koji tumaimo svoja oseanja. Nalaz je
optimistian jer pokazuje da svaki ovek moe mnogo da uradi na razumevanju oseanja
i prihvatanju ivotnih dogadjaja i okolnosti u kojima se njegov ivot odvija. Jedan
kliniki psiholog kae (Scrips people play) da ne moemo da uvredimo nekoga, moemo
ga samo pozvati da se uvredi, a on taj poziv prihvatiti ili ne. Skori krizni i traumatini
dogadjaji koji su zahvatili nae drutvo u celini (rat, kriza, ekonomsko propadanje)
pokazali su da je nain na koji se krizne situacije vide odredjivao stav ljudi prema svom
ivotu neko je proao kroz veoma teka iskustva i uspeo da sauva mentalno zdravlje i
optimizam, a nekom se dogodilo neto relativno banalno, a prouzrokovalo je teak stres i
60
27. MOTIVACIJA
UZROK
PONAANJA
POSLEDICA
PONAANJA
61
62
ili linost se nalazi u stanju umirenosti jer su sve potrebe zadovoljene, sve materije se
nalaze u optimalnim koliinama i svi procesi teku na optimalan nain.
Naruavanje homestazisa je pokreta na aktivnost, bilo da neega u organizmu
nema dovoljno ili ga ima previe. Na primer, kada smo siti, nalazimo se u stanju
ravnotee. Kada nivo eera u krvi opadne ispod odreene granice, javljaju se signali za
akciju ravnotea je poremeena i mi emo stupiti u akciju da bismo je ponovo
uspostavili. Tenja da ponovo uspostavimo izgubljenu ravnoteu nas nagoni na aktivnost
i ona je osnovni motivator kod velikog broja osnovnih potreba glad, e, umor itd.
Na psiholokom planu tenja za uspostavljanjem ravnotee se u nekom od oblika
javlja i u mnogim teorijama linosti. Erih From, na primer, govori o tome da je ovek od
momenta raanja i odvajanja od majke u neprekidnom oseanju podvojenosti od prirode,
od drugih ljudi, od svoje sutine. Ceo ovekov ivot, govori From, je potraga za
izgubljenom potpunou i ostvarenjem. U Frojdovoj teoriji ovek je pokrenut nesvesnim
potrebama i eljama koje tee da se zadovolje i da se time unutranja tenzija u linosti
vrati u ravnoteu. Kod Junga, delovi nesvesnog i svesnog u osobi se nalaze u stalnom
dijalogu koji je pokuaj uspostavljanja ravnotee na nivou linosti. U Marksovoj teoriji,
ovek je sticajem drutvenih okolnosti primoran da se odvoji (otui) od svoje sutine i
razotuenje (vraanje oveku njegovog bia) je uslov za osloboenje i uravnoteenje
svakog oveka. Sve ove, i mnoge druge teorije poivaju na zajednikoj optoj
pretpostavci da se ovek nalazi izvan stanja zaokruenosti (ravnotee) i da je ivotni
napor uloen u to da se ovo stanje postigne.
Ista opta ideja se u simbolizovanom obliku pojavljuje u mnogim ljudskim
tvorevanama, u mitologiji, filosofiji, konceptu sveta, humanistikim naukama i
umetnosti. Drevna legenda koja se pojavljuje na vie razliitih kontinenata govori o tome
kako su ljudi u davna vremena bili savrena bia ali su onda pali sa neba, razbili se na
dva komada (muki i enski) i od tada se ta dva nesavrena komada neprekidno trae
lutajui po zemlji, ne bi li se ponovo sklopili u jedno zaokrueno bie. Setiemo se
predstave Bude koji mirno sedi, oi su mi sklopljene, telo oputeno, a lice bez izraza
treba da prikae onoga koji je sasvim umiren i osloboen fizikog sveta. Slika rajskih
vrtova u Bibliji se u simbolici oslanja na savrenu ravnoteu pre nego to su proterani,
Adam i Eva su iveli u idealnom skladu u kome borba i zadovoljenje nisu postojali. Sve
to se ljudskom rodu kasnije dogaalo, prema ovom simbolu, je pokuaj povratka u raj
(vraanje u ravnoteu). Slika idealne ravnotee je esto simbolizovana i u predstavi
deteta koje spava poto je sito, isto, toplo mu je - ono bezazleno spava dubokim i
istim snom.
Setiemo se da je simbol ravnotee i njenog gubljenja poetak veine filmskih
zapleta, knjievnih zapleta i bajki koje su visoko simbolizovane tvorevine Pepeljugi je
bilo savreno dobro dok nije dola maeha, Crvenkapa je bila sretna dok nije srela vuka,
Ivica i Marica su isterani u umu, a kraljevi iz bajki esto nau razlog da proteraju svoje
najmlae sinove. Svi ovi junaci izlaze iz svojih kua (uloga) a zaplet dalje tee oko
povratka u njih. Gubitak osnovne ravnotee je poetak pustolovina i borbe za ponovno
njeno dostizanje.
Naravno, odmah je jasno da pravi homeostazis, onaj o kome govore kibernetiari,
nije dovoljan da opie ovekovu linost. U naem psihikom svetu se odvijaju
istovremene, sloene i veoma razliite promene, tako da idealna ravnotea koja
63
zaokruuje jednu osobu u savrenu celinu ne moe da postoji, ali ono to postoji je stalno
traganje za savrenstvom i celovitou koje je karakteristino za nauku ali je posebno
vidljivo u umetnosti.
64
1. Spoljanja motivacija
Teorije k tee da razumeju oveka kao rezultat snanog dejstva motiva iz
sredine (u slabijoj meri i iz njega samog) pozivaju sa na razliite motivatore nagrada,
kazna, zadovoljenje, oekivanje zadovoljenja, odravanje ravnotee, preivljavanje itd.
Zajedniko im je da naglaavaju sredinske motivatore koji dolaze iz prirodne ili socijalne
sredine: porodice, vrnjaka, grupe, kole, kulture i slino.
2. Unutranja (intrinsika) motivacija
Postoje ponaanja koja se ne mogu objasniti ni spoljanjim uticajima, ni
unutranjim nagonima i potrebama. Odreena ponaanja ne zavise od sredine u kojoj se
ovek nalazi, a nezavisna su i od njegovih nagonskih potreba. Ona najkarakteristinija
za oveka na primer: radoznalost, sklonost istraivanju, kreativnost, slobodna igra,
eksperimantisanje sa razliitim medijima, altruizam (ljubav prema ljudima) i slino je
teko objasniti spoljanjim uticajima. Psihologija pretpostavlja da ova sloena ponaanja
proizilaze iz posebnog polja motiva unutar linosti intrinsike motivacije.
Za raziku od spoljanje motivacije ili unutranje nagonske, u instrinsikoj
motivaciji je potreba trajno stanje, a zadovoljavanje tee neprekidno. Tu nalazimo princip
pozitivne povratne sprege to vie zadovoljavamo intrinsike motive, to su oni jai i
dominantniji. Dok je kod bioloke motivacije na snazi negativna povratna sprega
zadovoljenje izaziva smirivanje potrebe, kod intrinsike motivacije je obrnuto - sam
proces zadovoljenja nikada nije zavren i uvek se nadograuje neim novim. Nije teko
zamisliti primere neto nas svrbi (gubljenje ravnotee) eemo se (instrumentalno
ponaanje) da bismo smanjili oseaj svraba (cilj nagona). Kod nenagonske motivacije
ovaj ciklus je drugaiji, zamislimo da smo radoznali da ovladamo crtanjem perom
(nenagonski motiv) ulaemo energiju u vebanje to vie vebamo, bolje ovladavamo
- to bolje ovladavamo, to vie vebamo (pozitivna povratna sprega). Nagonska
motivacija odrava se kroz nizove zatvorenih ciklusa a ne-nagonska kroz neprekidno
proirenje aktivnosti.
Posmatranja malih impanzi pokazuju da su mladunci u neprekidnom procesu
istraivanja okoline (eksplorativno ponaanje). ak i kad se u okolini pojave signali
opasnosti, mladunad e i dalje imati nesavladivu potrebu da priu novim objektima, da
ih dodirnu, manipuliu njima i igraju se. Postoji snana., skoro nesavladiva radoznalost.
ovek e biti u stanju u odreenim ivotnim okolnostima da uini herojska dela da bi
pomogao ili spasao sasvim nepoznate ljude koje nikada nije sreo i nita o njima ne zna.
Umetnik e biti u stanju da provede veliki deo svog ivota stvarajui dela koja moda
nikada nee zavriti ili koje moda drutvo nee prihvatiti. Pa ipak, on e provoditi dane i
noi obuzet idejama i igrajui se razliitim oblicima stvaranja bez obzira na posledice
svega toga. Posmatrajmo decu dok se igraju: njihova sposobnost da kreiraju, imitiraju,
nadograuju i menjaju je neiscrpna.
65
Sva ova ponaanja se ne mogu opisati uzrocima koji lee u prirodnom ili
socijalnom okruenju, niti uzrocima koji lee u motivima i potrebama. Pitanje
intrinsikih motiva je usko povezano sa razumevanjem linosti, nainom na koji
sagledavamo oveka, sistemom vrednosti u koje neko veruje. Istraivai su pokazali da
nain na koji neto sagledavamo utie na nae postupke neuspeni studenti pripisuju
svoj neuspeh unutranjim, trajnim razlozima, npr. Nesposobni su, podbacivai, neuredni
itd. Kada se ciljano naue da neuspeh sagledaju kao posledicu navikavanja na novu
sredinu, uspeh se znatno popravljao (Carlson, 1990). Zbog toga je psihologija intrinsike
motivacije vezana za humanistiku psihologiju i ovde e biti pomenuta jedna od
poznatijih humanistikih teorija motivacije teorija Abrahama Maslova.
32. NAGONI
Glad i e
NAGON EI
,
.
, ,
, , u, .
()
.
,
.
, ,
i neguje.
,
.
(ventromedijalni hipotalamus).
, -
, .
to se organske osnove ovog nagona tie, razaranje odgovornih regija
hipotalamusa kod pacova, pokazuje da se kao posledica javlja nesposobnost ivotinje da
oseti sitost. Ona jede, dok god ima hrane u svojoj okolini. Pacovi kojima je razorena ova
regija, ubrzo dostii trostruku, etvorostruku teinu u odnosu na svoje normalno stanje.
Slinu stvar primeuju neurofiziolozi kod ljudi kojima su morale da budu odstranjene ove
regije postajali su prodrljivi. Zbog ovoga mnogi istraivai nagona gladi
pretpostavljaju da je organska regija odgovorna za uspostavljanje sitosti, tj. odluku da se
prestane sa jelom, a ne za glad. Kasnija istraivanja su pokazala da se ipak, u blizini
nalazi regija koju pri razaranju karakterie prestanak uzimanja hrane pacovi bi potpuno
66
67
68
69
70
tradiciju. Majka sin odnos je emotivan i retko se sree (u Indiji) a poiva na zavisnosti
sina od nege majke. Otac je manje vana figura a zajednica nalii na matrijarhat. Mu
ena je najzastupljeniji tip odnosa i podrazumeva da se par koji se slobodno birao
povezuje u zajednicu, a deca se radjaju iz emotivne veze. Brat brat tipovi odnosa su oni
koji naglaavaju vrnjake i vrnjaku grupu, deca rano naputaju roditeljsku zatitu i
povezuju se u grupe sa sebi slinima. Ovaj tip se pojavljuje u organizaciji indijanskih
plemena (Kordi, 2007).
Preporuka za itanje o nagonima: Govorio je sa ivotinjama, Konrad Lorenc
71
Svaka faza ima svoj dominanti motiv. Kako linost zadovolji dominanti motiv,
ona ga prevazilazi i na taj nain aktivira motiv sledeeg (vieg) hijerarhijskog nivoa. To
znai da se motivi ne tretiraju statino kao jednom zauvek zadati nego dinamino, jer
prevazilaenje jedne grupe motiva otvara polje vioj motivaciji da se pojavi.
Ovo smo znali iz linog iskustva ako smo gladni, teko nam je da se
usredsredimo na bilo ta drugo to nije u slubi gladi. U svemu emo videti aluzije na
hranu. Glad je hijerarhijski nii motiv, bioloki motiv i kada ga zadovoljimo moemo da
aktiviramo sledei razvojni nivo potreba.
Da bi se, na primer, aktivirao motiv postignua i da bi se elja za postignuem
aktivirala, svi prethodni motivi moraju biti zadovoljeni ne moemo biti gladni, edni, u
borbi za opstanak. Moe se desiti da se linost zaglavi na nekom stepenu razvoja
motiva i da zbog toga nije u mogunosti da aktivira druga motivaciona polja. Na alost,
ivotne okolnosti esto pokazuju da je tako ljudi koji provedu itav ivot borei se
protiv gladi i bede (prema procenama meunarodnih institucija to je skoro 5/6 ljudske
zajednice), nee biti u situaciji da u punoj meri aktiviraju i razviju motiv aktuelizacije ili
neki od viih motiva.
Redosled (hijerarhija) motivacionih polja po Maslovu izgleda ovako:
snaga
motiva
ivotni tok
bioloki
motivi
motivi
sigurnosti
72
73
74
svetom. Nije retko pojavljivanje mistikih iskustava, koje Maslov odvaja od religioznih i
povezuje sa izmenjenim stanjima svesti. Razvijaju duboke emocionalne odnose sa malim
brojem ljudi, ali prihvataju svakoga sa otvorenou, imaju jasan oseaj za dobro ili zlo,
smisao za humor i veliku inventivnu energiju. Usmereni su prema optem ljudskom i
relativno su nezavisni od konkretnih kulturnih obrazaca (Savi, 1994).
Vie za itanje u
Abraham Maslov Teorija motivacije
75
seksualno iskustvo devojaka pre braka bilo bi devijantno ponaanje i slino. Isto tako se
zajednice izmedju sebe razlikuju u modelima normalnosti pa samim tim i u koracima
kojima modele neguju. Neke plemenske zajednice tokom podizanja deaka namerno
izazivaju jarost i bes jer se veruje da deak mora da bude dobar ratnik. Majke koje doje
deake, poto ih ponude hranom, kad dete pone da sisa naglo sklanjaju dete i ponu da
ga tresu. Kod deteta to izaziva jak bes, ponekad ak i fras. Roditelji veruju da je to dobro
za dete jer e ono postati snaan ratnik koji e umeti da titi svoju zajednicu. U naoj
zajednici bi se to smatralo zlostavljanjem. Kriterijum normalnosti nije univerzalan nego
ga grade ljudi kroz pravila zajednice. Zato on zavisi od drutva i od istorijskom momenta
u procesu njegovog razvoja.
Relativnost dijagnostikovanja nenormalnog
Tokom razvoja ljudske zajednice verovalo se da je granica izmeu psihiki
normalnog i nenormalnog stanja i ponaanja jasna i da je praviti razliku izmeu ova dva
pola jednostavan posao. Istorija pokazuje da je odnos zajednice prema onome to smatra
nenormalnim bio dominantno odbrambeni, i da su osobe koje na bilo koji nain nisu
odgovarale kriterijumima normalnog bile podvrgavane kaznenim postupcima koji su
ponekad izazivali fiziko oboljevanje pa i smrt. Dovoljno je pogledati istoriju
pshijatrijskih tretmana karakteristinih za veinu drutvenih ureenja izolacija,
vezivanje, kanjavanje, isterivanje demona, fizika prisila, teki fiziki rad, bievanje,
zatvaranje u prostorije sa istim takvim bolesnicima i slino pa da primetimo da je
tretman psihikih oboljenja do 19. veka bio izjednaen sa tretmanom zaraznih bolesti.
Verovalo se da je mentalno obolela osoba napadnuta nekim nepoznatim organizmima, da
je treba leiti sredstvima kojima ondanja medicina raspolae i ako to ne bi uspelo,
izolovati ili ubiti.
Normalnom osobom danas nazivamo onu osobu koja uspeva da adekvatno
funkcionie u svojim socijalnim ulogama, koja uspeva da razvije zrele odnose sa drugim
ljudima, koja prihvata odgovornost za svoj ivot i ivot onih koji od nje zavise, koja je u
stanju da tolerie (izdri) odreeni stepen frustracije bez gubitka psihike ravnotee i koja
ne odstupa znaajno od kriterijuma svoje sredine. Sve ovo to je reeno jo uvek nije
dovoljno da se u potpunosti opie normalna linost i zato se ona ee opisuje
negativnom definicijom normalna osoba je ona koja nije znaajno odstupila od
uobiajenog, prihvaenog naina ponaanja u nekoj zajednici.
Socijalni eksperiment koji je izveo Rozenhan 1973. godine, ubedljivo ocrtava
relativnost kriterijuma normalnosti. Rozenhan se dogovorio sa svojim saradnicima koji su
prethodno potvreni kao psiholoki normalne osobe, da se prijave u nekoliko poznatih
psihijatrijskih klinika. Trebalo je da kau da ponekad uju glasove, a da sve testove i
intervjue izvedu na normalan nain. Svi subjekti su bili zadrani u bolnici kao psihotini
pacijenti. Po prijemu u bolnicu, svi subjekti su se ponaali na uobiajen nain. Ni jedan
nije otputen iz bolnice i ni jednom od njih nije revidirana dijagnoza. Reakcije koje su
nastupile u javnosti su bile veoma burne. U sledeem koraku, Rozenhan je javno objavio
da e ponoviti eksperiment i nije nita uinio, ve je pratio promenu broja zadranih
pacijenata u duevnim bolnicama. Utvrio je da se u vreme kada je objavio da e poslati
svoje subjekte, prijem u bonice smanjio za 20%. Ovaj eksperiment ima i dublji znaaj ukazuje na potrebu za preispitivanjem naina na koji drutvo krasifikuje i prepoznaje
nenormalnost.
76
77
35. NEUROZE
Klinika psihologija je oblast koja se bavi psihopatolokim poremeajima kao
predmetom posmatranja i tretmana. U mnogim segmetnima, ona se oslanja na nalaze
medicine, fiziologije i biologije. Postoje razliite vrste podela psihikih poremeaja, od
kojih emo pomenuti podelu prema poreklu, prema vrsti i prema sadraju poremeaja.
Prema poreklu mentalne tekoe se dele na organski uzrokovane (imaju izazivaa
materijalnog porekla) i psihogene (uzroci su u dinamici linosti). Kako iskustvo u svetu
pokazuje, psiholoki poremeaji i tekoe retko kada imaju organske uzroke ijim se
uklanjanjem osoba lei. Mnogo ee, sluaj je da psihike tegobe imaju dinamski
karakter, to jest, da su poreklom iz dinamike odnosa u porodici iz koje osoba potie.
Tako, na primer, psihotini napad izazvan trovanjem alkoholom ili ugljenmonoksidom,
na primer, spadaju u organski uzrokovane. Napadi straha i panike bez vidljivog uzroka,
spadaju u psihogene.
Prema vrsti se poremeaji mogu razvrstati u dve velike kategorije, od kojih je svaka
zapravo skup veoma razliitih klinikih slika, na neuroze i psihoze. Razlikuju se prema
stepenu teine poremeaja, uestalosti javljanja, strukturi poremeaja (poremeaju
ravnotee u linosti) i slino.
Prema sadraju postoji veoma mnogo razliitih podela. Ovim podelama se opisuje
funkcionalni deo linosti na koji se poremeaj odnosi. Na taj nain govorimo o
afektivnim poremeajima (poremeaj oseanja), poremeaju ponaanja, poremeaju
nagona i slino.
Neuroze spadaju u lake i uestalije oblike mentalnih poremeaja. Najee su simptomi
neuroze vidljivi pri komunikaciji osobe sa drugima, jer tu esto dolazi do konflikata i
ispada. Neurotini poremeaj ne donosi destrukciju linosti, niti nuno unitava
postignue neurotine osobe, ali znaajno ometa njeno normalno, efikasno ponaanje u
odredjenim provokativnim ivotnim okolnostima. Frojd je, na primer, verovao da su svi
ljudi do izvesne mere neurotizovani ali da postoje razlike u stepenu izraenosti neuroza
kod nekoga one zahvataju mali deo linosti, izazivaju slabije emocije i mogu se
zanemariti, dok kod nekoga zahvataju vei deo linosti i nose snanu emocionalnu teinu,
ime smetaju osobi da uobiajeno fukcionie u svakodnevnim okolnostima.
Ponekad se neopravdano koristi izraz neurotina osoba, poreklom iz starije
psihologije. To podrazumeva uverenje da neka osoba moe biti potpuno zdrava ili
potpuno neurotina i da ne postoje stepeni izmedju ova dva stanja. Danas se opravdano
koristi izraz neurotina ponaanja ili neurotini simptom koji zahvata samo jedan
segment linosti ali ne i linost u celini. Time se ukazuje na jednu bitnu odliku
neurotinih poremeaja, a to je da oni ne zahvataju celovitu linost, ne odraavaju se na
svaki trenutak njenog ivota, sve to misli, ini, osea, nego samo na ogranieni deo
funkcionisanja.
Frojd je objanjavao neurozu kao unutranji sukob izmedju nepomirljivih zahteva
super-ega i ida. Dok id sadi potrebe, nagone, impulse koji su pokretai ponaanja, superego, kao steena i dobijena struktura poinje da nas optereuje krivicom, unutranjim
zabranama, kontrolom, procenjivanjem sebe i svojih postupaka, uporedjivanjem nas
samih sa zamiljenim idealima i slino. Sadraji iz ida bivaju odbaeni od super-ega kao
opasni, neprihvatljivi ili sramni. Poto ovek nije svestan ove unutranje svadje jer se
78
ona odvija na podsvesnom polju, u situacijama koje provociraju njegov konflikt, teie da
se ispoljava neurotinim ponaanjem. Tako neurotino ponaanje spada u na naivni
pokuaj da se zatitimo od bolnih uvida na neadekvatan nain. Na primer, osoba sa jakom
krivicom e uvek unapred da se pravda i osea da je napadnuta, osoba koja nema
poverenja u ljude e teiti da izabere takve ljude koji e da opravdaju njeno nepoverenje,
osoba koja se osea odbaenom e u svakoj komunikaciji videti negativne elemente i
slino.
Naini na koje ljudi mogu da ispolje svoje neurotine simptome su otvoreni i
neogranieni, poneki put ak neobino matoviti. To su naini na koje naa podsvest
nalazi izraza u svakodnevnom ivotu i zato je svaki oblik neuroze ne samo izraz
patolokog, nego i kreacija za sebe. Bez poznavanja osobe i njene line istorije, simbola,
verovanja, motiva, oseanja, teko moemo da razumemo neurotine simptome.
Neki od oblika neurotinih poremeaja su opsesije (osoba ima fiksaciju ili
vezanost za neki cilj i sve podreuje tome), kompulzivna ponaanja (ritualizovana, kruta
ponaanja od kojih osoba ne moe da odstupi), poremeaji straha (anksioznost, napadi
panike), somatoformni poremeaji (pronalaenje bolesti u nekom delu tela bez ikakvog
organskog pokazatelja) i druge.
Na primer, osoba optereena unutranjom krivicom moe da se ispolji preteranim
pranjem i higijenom, osoba optereena seksualnim konfliktom e svoje potisnute nagone
videti u drugima, osoba koja ima oseaj inferiornosti e teiti da se istakne u svakoj
situaciji i tako dalje.
36. PSIHOZE
Psihoze spadaju u tee i redje oblike mentalnih poremeaja. Za razliku od neuroza
kod kojih osoba, iako je upala u poremeeno ponaanje, uspeva da ouva kontrolu i svest
o sebi, kod psihoza dolazi do poremeaja opaanja realnosti. To se naziva distorzijom
(deformisanjem) realnosti. U tom stanju, osoba gubi oseaj za granicu izmedju sebe i
spoljanjeg sveta, pa esto pokazuje bizarna ponaanja, ili kri drutvene konvencije i
norme, a da toga nije svesna.
Psihotini poremeaji zahvataju celokupno ponaanje linosti i zato su uoljivi za
sredinu u kojoj osoba ivi.
Neki od najee prouavanih oblika su shizofrenija, manino-depresivna
psihoza, reaktivna psihoza i paranoidna psihoza. Shizofrenija spada u tee oblike
poremeaja jer podrazumeva dublje cepanje i konfuziju svesti. U shizofrenoj epizodi
osoba nije u stanju da saobraa sa realnou, ona ima ubedljive halucinacije koje ne moe
da razlikuje od realnih dogadjaja. Dolazi do stapanja realnog i irealnog, svest o sebi se
menja. Tokom trajanja napada, veoma je teko ostvariti komunikaciju sa osobom. Na
sreu, periodi napada se smenjuju sa periodima u kojima osoba dolazi sebi pa je tokom
tog perioda mogue izvoditi terapiju.
Manino- depresivnu psihozu odslikava postojanje faza kada je osoba prepuna
energije (manija), ne moe da se smiri, stalno je u pokretu, nadiru joj ideje, puna je
inicijative, previe govori, svuda odlazi. Tokom manine faze, nije redak sluaj da se
osoba preterano kiti, stavlja previe detalja, ukrasa, boja, razgovara sama sa sobom jer
79
nije u stanju da uti. U sledeoj fazi nastupa suprotno stanje osoba gubi interes,
energiju, postaje teko pokretna, ne reaguje na podsticaje, ponekad prestaje da govori, ne
uzima hranu, ne komunicira, ne vodi rauna o higijeni i drugo. Ova faza (depresivna) je
kritino mesto kada se osoba osea na dnu i kada joj je potrebna posebna pomo.
Reaktivna psihoza nije pravi i tei oblik poremeaja, ve nastaje kao vrsta
emocionalnog odgovora na neki realno teak stresni doivljaj. U osnovi poremeaja se
nalazi reakcija na oseajni ok. Sa proticanjem vremena, uz pomo porodice, vrnjaka,
prijatelja ili terapeuta, osoba uspeva da prevazidje psihiku krizu i da se nikada vie u nju
ne vrati. Ponekad, deca koja su bila izloena tekim ratnim razaranjima i traumama
tokom raspada Jugoslavije, pokazivala su sklonost da prestanu da se igraju, prestanu da
govore, prestanu da uzimaju hranu ili spavaju. Iako po slici koja se stvara to podsea na
psihotini poremeaj, moe se zapravo smatrati emocionalnom reakcijom na realno teke
ivotne okolnosti. Iznenadna smrt bliske osobe se moe nalaziti u osnovi ovog
poremeaja, nesposobnost da se osoba uhvati u kotac sa velikom koliinom bola,
uslovljava povlaenje od drugih, iskrivljavanje realnosti i izlaenje izvan
konvencionalnog ponaanja.
Paranoidna psihoza se karakterie postojanjem izmatanog vieg znanja, svesti
o zaveri, spoznaji koja nije dostupna drugima, otkrivanja urote protiv osobe.
Paranoidna osoba iskreno veruje da zna bolje od drugih ljudi ta se deava, bilo sa njom
ili u njenoj okolini. Ona moe biti samo oprezna pred opasnostima, ako je laki oblik, a
moe i naneti povrede drugima verujui da je napadnuta, ukoliko je naglaen oblik
paranoidnog poremeaja. Postoji itava skala paranoidnog ponaanja. Za ovaj oblik
psihoze je karakteristino da osoba postaje potpuno neosetljiva na realnost nije je
mogue ubediti realnim dokazima jer ona zna, osea, obavetena je o neemu to
ne postoji.
Ne samo struna literatura, ve i knjievnost, poezija, dramska umetnost, filmska
umetnost, novine i javni mediji, prepuni su opisa psihiki poremeenih osoba. Drutvenoj
zajednici, ova grupa ljudi predstavlja se kao velika i realna opasnost. Kao odgovor,
zajednica preduzima niz kaznenih i kontrolnih mera kojima tei da stavi pod kontrolu ili
izoluje ove ljude. Istina je da postoje pojedinci koji predstavljaju pretnju zajednici,
medjutim realno, teina njihovih dela kao i broj, ne predstavlja nikakvu posebnu opasnost
u poredjenju sa globalnim zagrevanjem, zagadjenjem, uticajem genetski modifikovane
hrane ili osiromaenog uranijuma, ije je vreme poluraspadanja 10 000 godina. Isto tako,
moe se primetiti na osnovu studija u Srbiji 2007 (Psiholoke novine, struktura poinilaca
zloina), teke zloine sve ee ine osobe koje nisu prepoznate kao psihiki
poremeene, nego kao osobe poremeenog sistema vrednosti (sociopatija). Moe se
slobodno rei da stepen demokratinosti drutvene zajednice od najranijih oblika do
danas, moe da se posmatra kroz tretman osoba koje odstupaju od normi, kao to kae
Artemidor Sveci i ludaci oblae se u uto (Pongratz, Santner).
Afektivni poremeaji - depresija
Depresija je oblik poremeaja koji karakterie odsustvo energije, pad aktiviteta i
gubitak motivacije. Osoba gubi interes za stvari oko sebe, druge ljude, sve joj predstavlja
napor, povlai se u sebe. esto prestaje da se kree, zatvara se u sobu, lei u krevetu
okrenuta prema zidu, ne osea glad i e. Depresija je u osnovi prikriven izraz tuge. Zbog
toga osoba stie uverenje da ivot ne vredi, da ona sama nema vrednosti kao ni ljudi oko
80
nje. Svakodnevni dogadjaji joj izgledaju bezvredni, napori uzaludni, ne prihvata podrku
i pohvalu od osoba oko sebe. Depresija ima tendenciju da samu sebe odrava kroz sve
veu izolaciju. Osobi koja pati od depresije je mogue pomoi tako to e se podsticati da
se aktivira. U poetku uz pomo malih zaduenja i zadataka koje moe i ima snage da
obavi, a kasnije ukljuivanjem u sredine koje podravaju, pronalaenjem interesa i
aktivnosti koje donose zadovoljstvo i slino.
Depresija je najei povod suicidu. Da bi osoba uinila zlo sebi (time i svojim
bliskim osobama) mora da se dogodi jaka lina kriza iz koje se ne vidi izlaz. Statistike
pokazuju da u svetu stepen samoubistava raste sa ekonomskim statusom zajednice
najvei je u ekonomski visokorazvijenim sredinama kao to je Japan ili SAD. U kriznim
vremenima, uzrast na kome se pojavljuje suicidno ponaanje se sputa prema niim
goditima. Dok je u vreme ekonomske stabilnosti najnii uzrast bio 16 godina, sa
poveanjem drutvene krize se spustio na 14 godina. Samoubilake tendencije znaajno
su ee kod ena nego mukaraca, ali je broj uspenih samoubistava znaajno vei kod
mukaraca.
81
82
38. UENJE
ak i kada radimo neto to smatramo jednostavnim, na primer, hodamo ulicom,
na mozak je tog trenutka zauzet mnogim stvarima - koordinacijom pokreta i
odravanjem ravnotee, on neprekidno proizvodi nove odgovarajue pokrete, naa misao
tee u vie smerova, nae opaanje belei objekte oko nas, primeujemo ljude sa kojima
se zaobilazimo, izbegavamo rupe, prelazimo na zeleno svetlo, na sluh belei zvukove
oko nas. Ako nas neko zamoli da rekonstruiemo viene objekte, uz malo napora,
iznenadiemo se koliko smo toga u stanju da se setimo. Pa ipak smo bili uvereni da
nismo nita uili tokom svih tih dogaaja.
Uenje je mnogo iri pojam od onog to se obino pod njim podrazumeva. Osim
to uimo u koli ovaj proces se pojavljuje u svakom trenutku naeg ivota, u direktno
ispoljenom ili nevidljivom obliku uimo u svakom trenutku u kome doivljavamo,
opaamo, imamo oseanja, misli, predstave, kreemo se kroz prostor. Najee taj proces
protie neopaeno i nismo svesni da uimo. Samo mali deo uenja protie kroz nau
svest, toliko mali da ga naunici smatraju vrhom ledenog brega (Lindzi, Hol 1975) pri
emu se najvei i najvaniji po opstanak deo nikada ne otkriva svesti. Tu je na snazi
ekonomija svesti kada bi sve informacije, obrade, sinteze i integracije koje se u nama
odvijaju bile dostupne svesti, verovatno je da ne bismo mogli normalno da
funkcioniemo, niti bismo imali gde toliko bogatsvo podataka da smestimo.
Psihologija i biologija se slau u konstataciji da je opstanak i napredak ljudske
vrste usko povezan sa ogromonom sposobnou oveka da se neprekidno usavrava i
prilagoava kroz intelektualne procese i kroz najvaniji od njih uenje.
Prosti i sloeni oblici uenja
Istraivai danas znaju da postoji vei broj razliitih oblika uenja. Razlike
izmeu njih su vezane za uee/odsustvo svesti, stepen automatizacije pri uenju,
strukture koje uestvuju u procesu uenja, razliit znaaj koji pojedini oblici imaju za
opstanak oveka, fleksibilnost nauenog, sadraj (objekat) uenja i slino.
Najjednostavniji oblici uenja ne zahtevaju uee svesti, odvijaju se automatski, imaju
veliki znaaj za opstanak i preivljavanje ali se zato tee modifikuju i prilagoavaju
konkretnim ivotnim okolnostima. to je oblik uenja vii, to je on meki, fleksibilniji,
prilagodljiv okolnostima, na njega je lake uticati. Ali je zato i za pojavu takvih oblika
potrebno mnogo vie rada, uticaja, sazrevanja, neuralnih potencijala, vremena i fizikih
okolnosti koje to omoguavaju. Istraivanja organizacije ovekovog saznajnog sistema
nam pokazuju jo i to da se sloene saznajne funkcije, one koje su najmlae i najfinije,
prve i gube kada doe do nepredvienih okolnosti kao to su pad koliine kiseonika u
83
vazduhu, pad krvnog pritiska u organizmu i slino. Tada se fine saznajne funkcije briu,
gube, i ustupaju mesto jednostavnijim oblicima uenja.
Razliiti oblici uenja se pominju u literaturi. Neki od njih se pojavljuju samo kod
oveka, neki kod viih oblika sisara a neki kod svih ivotinja.
Oblici uenja
Habituacija
je oblik prostog prilagoavanja nervnog sistema nekoj ivotnoj situaciji u kojoj smo
stalno izloeni nekoj stimulaciji. Zamislimo da smo uli u neku prostoriju u kojoj je buka
u poetku ujemo buku ali u jednom neprimetnom momentu prestajemo da je budemo
svesni habituirali smo se ili adaptirali na nju. Ljudi imaju veliki kapacitet da se
habituiraju ili da ne primeuju veliki broj stvari zvocanje ene, neurednog mua, decu
koja kmee, hrkanje onoga sa kim delimo sobu, radio koji svira, neprijatne mirise.
Moemo da se prilagodimo skoro svemu, ak i veoma neprijatnim iskustvima, ako se
ponavljaju dovoljno esto. (Lindzi, 1975). Habituacija se pominje kao granini oblik
uenja, neki e autori sporiti da je to uenje uopte ali ono ipak odraava sposobnost
organizma da se prilagoava konkretnoj ivotnoj situaciji.
Senzitizacija
je spremnost organizma da reaguje na odreeni nain u odreenim situacijama ak i kada
takva reakcija nije adekvatna. Kad nas neko zastrai stranim priama, spremni smo da
posle toga u svakom unju ujemo pretnju, skoimo na svaki i najmanji pokret. U strahu
su velike oi kae izreka. Ako impanzama pokaemo zmije iza pregrade (majmuni se
veoma plae zmija) i ako tada pljesnemo dlanom o dlan, majmun e dobiti snaan napad
panike, ba kao da je napadnut. Jedna ista stimulacija u normalnim ivotnim okolnostima
izaziva sasvima razliitu reakciju nego u stanju senzitiziranosti.
Asocijacije
Spajanje elemenata svesti u celinu se zove povezivanje putem asocijacija. Dva sadraja
su koincidirala i vremenu, prostoru, smislu ili su slini po neem drugom, i dogodilo se
da su se automatski slepili u celinu. Ovaj princip spajanja bio je poznat starim Grcima
i zbog toga se govori da je Platon zaetnik psihologije uenja on je govorio o
asocijacijama po slinosti i kontrastu. Asocijacija je lepak koji dri vie asociranih
elemenata u celinu. Uenje putem asocijacija je bilo jedno od dominirajuih objanjenja
uenja u psihologiji. Bihejviorizam je iao tako daleko da je svako ovekovo ponaanje i
uenje, teio da objasni asocijacijama nauili smo da nas mama hrani pa smo uz to
prihvatili i funkciju govora, nauili smo da jedan izraz lica uvek ide uz kaznu pa smo se
uz taj izraz lica uvek oseali kanjeno, vezali smo prijatnost i neprijatnost za itav niz
asocijativnih elemenata i to nas, veruju bihejvioristi, vodi u ivotu. Danas se zna da su
ova objanjenja dobra u razumevanju emotivnog ivota ali se nisu pokazala dovoljno
uspenim u objanjenju ba onih sloenih oblika uenja koji su upravo karakteristini
samo za oveka kao najrazvijeniju vrstu usvajanje govora, apstraktno miljenje,
simboliku komunikaciju i drugo.
84
Klasino uslovljavanje
Pavlov je prvi uoio da ukoliko se odreeni set dogaaja dovoljan put ponovi, ivotinja
poinje da reaguje na dogaaj kao na celinu. Ako su oveku zaduenom da hrani pse
kripale izme, ivotinje su ubrzo poele da se raduju hrani na sam zvuk kripanja. Zvuk
kripe se pretvorio u znak koji najavljuje hranu. Pavlovljeva istraivanja uenja putem
klasinog uslovljavanja , koja su mu Nobelovu nagradu 1904. godine i ruska fizioloka
kola su izvrile znatan uticaj na psihologiju uenja. ema uslovljavanja izgleda ovako
uslovni stimulus
zvuk zvona
bezuslovni stimulus
hrana
---------------------------------
uslovna reakcija
refleks orijentacije
bezuslovna reakcija
luenje pljuvake
85
detinjstvu dobila snaan oseaj krivice vezane za prljave ruke (runa dela) kao odrasla
dobija koenje prstiju i slino. Beskrajan je broj naina na koji asocijativno povezujemo
stvari u ivotu. Sujeverje se moe razumeti kao pogrena generalizacija i povezivanje.
Ako smo tri puta sreli osobu koju retko sreemo i ako nam se posle toga desilo neto
lepo, smatraemo sam susret sa ovom osobom uzrokom neeg lepog. Isto vai i u
obrnutom smeru, i to je esto bio povod da se u tradicionalnim drutvenim zajednicama
neto loe pripisuje ljudima, obino eni, na primer, urokljivo gleda - pa domainu ugine
koko, pree preko puta - pa domain doivi nesreu, nekako je naljute - pa domainu
krave vie ne daju mleko... Putem asociranja jedan dogaaj postaje povezan sa drugim
automatski i bez uea svesti. Ove pogrene generalizacije nisu ak morale ni nama da
se dese, one mogu biti predate sa generacije na generaciju broj trinaest, prolazak ispod
merdevina, crna maka koja nam prelazi put, sedenje na uglu stola, razbijanje ogledala i
druga ponaanja su neto to nam je predato kao izaziva baksuza a da mi to nismo lino
proveravali.
Instrumentalno uslovljavanje
Klasino uslovljavanje se oslanja na postojee, prirodno date modele ponaanja
ivotinja se i inae osvre na zvuk, kao i to lui pljuvaku dok se hrani. Novitet je samo
veza (asocijacija) koja se izmeu njih stvara.
Kod instrumentalnog uslovljavanja se stvara novi oblik ponaanja koji nije dotada
prirodno postojao na primer, ivotinje naue da se okreu, klanjaju, ire krila ili penju
na dve ape u prisustvu nekog uslovnog stimulusa.
Instrumentalno uslovljavanje modelira ponaanje putem nagradi i kazni. Instrumentalno
uslovljena ivotinja ili ovek naue da zbog nekog efekta (nagrade ili izbegavanja kazne)
izvode odreena ponaanja. Ona ponaanja koja dovode do pozitivnog efekta bie
uvrena i ponavljana svaki put kada se naemo u istoj situaciji. Amerika kola
bihejviorizma je dalje razvila ideju da se celokupno ljudsko ponaanje moe objasniti
instrumentalnim uslovljavanjem i da je ovek samo proizvod rasporeda nagrada i kazni
koje su ga oblikovale. Nita to inimo, veruju oni, nije nezavisno od nagrade ili kazne
koja sledi ili koja je sledila nekad u nekom momentu ivota. Iako je veliki deo psihologije
poao ovim smerom a veliki deo ide jo uvek, na kraju se mora priznati da je nain
sagledavanja oveka kao instrumentalnog bia preterano pojednostavljenje. Time se od
oveka oduzima miljenje, govor, apstrahovanje, stvaranje - pogotovo umetnost ne moe
da se objasni na taj nain. Jo neto treba priznati, svoenje oveka na stimulus
odgovor emu izrodilo je primenjene pristupe koji nisu uvek bili u interesu oveka.
Leenje elektrookovima, modifikovanje ponaanja preko nagraivanja i kanjavanja,
surova eksperimentacija sa ivotinjama, a ponegde i sa ljudima nazvanim dobrovoljci,
ideja stvaranja oveka prema zadatom obrascu, esto je igra na ivici ili ispod ivice
humanosti.
Istraivanja uticaja nagrade i kazne na decu su mnogobrojna i ona nas upuuju na
neke od vanih zakljuaka. Kao prvo, uticaj nagrade ili kazne na svu decu nije isti. Na
primer, ekstrovertna deca lake istrpe kaznu nego introvertna deca. Introvertna deca bolje
reaguju na nagradu nego na kaznu. Implikacije u vaspitnom i obrazovnom procesu su
sledee pristup deci ne sme da zavisi iskljuivo od vaspitnog cilja koji imamo ve i od
mogunosti, interesovanja i razvojnog perioda u kome se dete nalazi, takodje od
86
39. PAMENJE
U svakom momentu smo izloeni neprekidnom prilivu informacija. Najvei deo
tih informacija protie mnogostrukim tokovima ispod praga svesti i nikada ne prelazi
granicu svesti. Ukoliko usmerimo panju na neku od informacija, tada ona dospeva u
svest. Ono to nam ne dospeva u polje panje protie izvan svesti, a tek mali deo ostaje
zabeleen. Od svega to primimo kao informaciju, dakle, tek mali deo biva osveen a od
toga dela se jo manji deo uva u seanju. Tako da za pamenje i seanje kao svesne
funkcije moemo rei da se nalaze tek na vrhu piramide.
Uobiajeno razumevanje pamenja govori da je to zadravanje tragova u mozgu,
informacija o dogaajima koje smo doiveli. Postoje oblici pamenja koji funkcioniu uz
akciju svesti ali i izvan opsega svesnog, na primer, nae telo moe da pamti prijatna ili jo
ee neprijatna iskustva i da reaguje automatski u odreenim, slinim situacijama, a da
mi toga nismo svesni niti imamo iakava uticaj na to.
RAZLIITE VRSTE MEMORIJE
Postoji vie podela memorije. Naveemo neke koje se najee pojavljuju u
istraivanjima.
Primarna memorija koja se naziva kratkoronom memorijom, je proces koji se
pojavljuje kada neposredno primamo vizuelne ili slune informacije. Kada od ljudi
traimo da zapamte neki materijal (najee se istrauje na besmislenom materijalu), na
primer, serije brojeva, slogove ili slike, primeuje se da se zapameni materijal veoma
brzo gubi iz memorije. To je kriva zaboravljanja koja pokazuje da se tragovi pamenog
gube u vremenu.
%
zapamenog
80
88
20
3
6
9
12
15
vreme zadravanja u sekundama
18
89
da se izrazi i to tako da ispod simbola skore prolosti lei povezan simbol iz dalje
prolosti koji nam je lino veoma bitan ali koji smo zaboravili. Traganje za dubinskim
simbolom, kljunim simbolom iz dalje prolosti vodi se uz pomo terapeuta ili
analizatora snova i trai od snevaa da svesno i uz napor evocira sve to mu se javlja u
svesti u vezi sa prikazanim simbolom.
U jednom snu, na primer, sneva vidi svog kolegu koji ima kljun. U analizi
sutradan, on izvetava da je prethodnog dana sreo kolegu, koji mu se uinio slian
jednom drugu iz razreda (dalja istorija) koji je bio velika kukavica. Slinost izmedju
kolege (epizodika) i starog druga koji je zaboravljen i njihova slinost, dodale su kljun
na osobu koja se smatra kukavicom (pile).
TEORIJE PAMENJA
Istraivanja pamenja pokazuju da se u tom procesu zapravo odigrava vie
razliitih procesa. Pored rada na svesnom nivou, velika koliina informacija nikada ne
dospeva do praga svesti. Prema duini trajanja, memorija se deli na ikoniku (do 5
milisekundi), kratkoronu, dugoronu i operativnu. Ikonika memorija koja lei na
samom poetku lanca prenosa i obrade, traje veoma kratko i operie stalno. Iz nje
informacija dospeva u operativnu memoriju, koja nije mesto ne kome se neto arhivira,
nego vie sistem, kanal kroz koji informacija tee dalje na dublje nivoe obrade.
Operativna memorija je u direktnoj vezi sa funkcijama koncentracije i panje, ima
ogranien kapacitet i vri funkciju distributera. Stariji pristupi pamenju, oni iz 19. veka
su se uglavnom odnosili na dugorono pamenje, tj. neku vrstu rezervoara infomacija
koje su nam dostupne akcijom svesti. ve rana istraivanja su pokazala koliko je
pamenje podlono stalnoj doradi, preradi i menjanju od strane subjektivnih faktora, tako
da vie predstavlja konstrukt (tvorevinu) nego reprodukciju neega to se dogodilo.
Postoje teorije spontanog zaboravljanja, koje zaboravljanje vide kao proces prirodnog
brisanja tragova u mozgu. Brisanje se dogadja zbog metabolikih procesa koji teku
neprekidno i istiskuju stare signale iz mozga. Prema teoriji aktivnog zaboravljanja, proces
zaboravljanja ima sistematski tok zaboravljaemo prema algoritmu koji odredjuje da se
vitalno bitni elementi pamenja nikada ne gube, dok neki drugi iezavaju. Frojdova
teorija podrazumeva da je zaboravljanje u skladu sa podsvesnim mehanizmima koji
prikrivaju neprijatne injenice i potiskuju ih iz svesti, tako da je njegova teorija podvrsta
teorija aktivnog zaboravljanja. Prema teoriji retroaktivne inhibicije na primer, prethodno
naueno ometa ono to se usvajalo kasnije, to znai da postoji interakcija izmedju onoga
to ulazi u memoriju i onoga to u njoj ve jeste.
Prema teoriji veitosti pamenja, ne postoji zaboravljanje u pravom smislu, nego se
vremenom gubi dostupnost podataka u memoriji. Zagovornici ove teorije nalaze potvrde
u iskazima osoba koje su preivele komatozna stanja, kliniku smrt, operacije mozga bez
anestezije ili su bile pod stanjem hipnoze. Osobe su u stanju da do detalja tano
reprodukuju zaboravljenje doivljaje, kao da u sadanjem trenutku ponovo proivljavaju
iste dogadjaje. Ova plastinost memorije pokazuje da je memorijski prostor daleko
bogatiji nego to nam deluje na osnovu svakodnevnog iskustva, najvei deo memorisanog
materijala nije nam ni potreban u svesti. Zato se on pohranjuje na mesta na kojima se ne
gubi sasvim, ve ostaje mogunost dopiranja do ovih podataka u izuzetnim ivotnim
okolnostima.
90
40. MILJENJE
Miljenje je najvanija opta kognitivna funkcija. Postoji mnogo razliitih oblika
miljenja: rezonovanje, reavanje problem-situacija, suenje, razlikovanje, apstrahovanje,
generalizacija, predvianje, kontrola, oekivanje, matanje, zamiljanje, sanjarenje...
Miljenje je povezano sa sveu, panjom, govorom, emocijama, motivima, potrebama,
percepcijom i svim drugim procesima i funkcijama linosti, tako da nijedan elemenat ne
ostaje nezavistan od ostalih.
91
93
karakteristika pojedinca koja moe biti iskazana u manjem ili veem stepenu. Neke osobe
lako ulaze u improvizaciju a neke osobe ne mogu da izdre stepe neizvesnosti koji
improvizacija nosi. Funkcionalna fiksiranost se odnosi na sklonost osobe da odreene
predmete i situacije u svom okruenju vezuje za strogo ogranien broj funkcija i
mogunosti. U jednom eksperimentu je ispitanicima traeno da ugase sveu sa razdaljine
od dva metra. Prethodno su im pokazani jedan po jedan predmeti koji su ponueni:
staklene cevi, metalni tap i kutija gita. Zatraeno je da prethodno napiu to vie
moguih funkcija koje svaki predmet moe da ima. Reenje se sastojalo iz provlaenja
metalne cevi kroz staklene, spajanje staklenih jedna do druge pomou gita, a zatim
duvanje kroz cev. Pokazalo se da su sve osobe koje su u prethodnom koraku navele tri
potrebne funkcije predmeta sa lakoom reile zadatak. One koje su navele dve od
potrebnih funkcija su u veini reile zadatak, dok je manje od polovine onih koji su naveli
samo jednu ili nijednu potrebnu funkciju uspele da ree zadatak (Lindzey, 1975).
Kada smo suvie fiksirani za uobiajene funkcije objekata oko nas, onda nismo u
stanju da stvorimo kreativna reenja. Umetnost zato esto koristi ovo izmetanje
svakodnevice kao motiv svakodnevni predmeti gube svoje uobiajene funkcije i
dobijaju estetski kvalitet delovi alata, kuni aparati, igrake, tkanina, limenke, metalni i
stakleni otpad, kamenje u prirodnom obliku, ak i veoma kratkotrajni materijali kao to je
hrana i organske materije, postaju graa umetnikog dela. Izgleda da je to dobra veba
protiv funkcionalne fiksiranosti.
Prethodno iskustvo ima dvostruko dejstvo na sposobnost uvianja ako su
prethodne situacije bile suvie sline sledeoj onda osoba po inerciji nastavi sa starim
nainom reavanja. U jednom istraivanju je ispitanicima dat niz zadataka sa bokalima i
traenim zapreminama u litrima (Lindzey, 1975). Na primer, pomou bokala zapremine
21, 127 i 3 litre, izmerite zapreminu od 100 litara. Ako nastavimo sa nizom slinih
zadataka ispitanici e razviti strategiju reavanja. Ako u jedan zadatak ubacimo reenje za
koje nisu ptrebna sva tri bokala nego dva, veina ispitanika ne moe da rei problem u
traenom vremenu. U tom sluaju govorimo o negativnom uticaju iskustva na sposobnost
uvianja. Posmatranja izvedena na uspenim ahistima, krojaima, kuvarima i vajarima
pokazuju da se kod njih razvila odreena iskustvena sposobnost razumevanja sa opteg
nivoa (heuristika) prema pojedinanom i tada oni u procesu graenja uvida mentalno
testiraju i biraju mogue reenje.
Faze reavanja problem situacije obino teku u sledeem poretku:
uoavanje problema pojavljuje se svest o tome da postoji potreba za
reavanjem ili modifikovanjem neke situacije,
formulisanje problema razjanjava se situacija i njeni uslovi, upoznaje se sa
svim znaajnim injenicama,
inkubacija povlaenje od aktivnog traganja, udaljavanje od problema i
naputanje dotadanjih, neuspelih strategija, u ovoj fazi elaboracija problema
nije vie svesna ve se sputa ispod nivoa svesti. U ovoj fazi imaju znaaja
nove ideje, naoko nevezane za probem, analogije i metafore koje su udaljene
od problema,
iluminacija (eureka) osveivanje reenja, otkrie situacije iz novog ugla,
verifikacija aktivno oprobavanje reenja.
94
Predvidjanje
Predvianje podrazumeva da je naa funkcija miljenja usmerena na budunost,
na ono to tek treba ili moe da se odigra. Naini na koje se odnosimo prema budunosti
mogu da se razviju u neogranieno veliki broj razliitih pristupa. Krajnost je kada
verujemo da se nikako ne moe uticati na budue dogaaje, a takoe, sa druge strane
kada verujemo da je svaki dogaaj podloan uticaju. U prvom sluaju govorimo o
predeterminaciji uverenju da je sve unapred zapisano i da se dogaaji odigravaju
nezavisno od bilo ije aktivnosti. Sve to ovek moe da uradi, u tom sluaju, je da
dopusti odmotavanje niza dogaaja. Verovanje u sudbinu je jedno od uobiajenih
uverenja ovog tipa i ono podrazumeva da ta god inili, od svoje sudbine ne moemo
pobei. U drugom sluaju govorimo o samo-determinaciji ili ideji da iskljuivo mi
utiemo na dogaaje. To znai da je neophodno neprekidno se boriti i kretirati ivotne
dogaaje. Jasno je da su oba stava samo krajnosti, a velika veina ljudi se u svojim
postupcima nalazi na sredini izmeu njih, dakle, neprekidno odmeravamo i procenjujemo
da li u odreenim ivotnim okolnostima moemo ili ne moemo da utiemo na sled
dogaaja, kao to govori stara izreka da treba imati snage da promenim ono to mogu,
da ne promenim ono to ne mogu i mudrosti da vidim razliku izmeu ta dva.
Predvianje je vana funkcija zbog toga to na osnovu njega moemo da
kontroliemo dogaaje i tu je nae znanje i iskustvo od velikog znaaja. Jedan od
osnovnih zadataka psihologije je i da stvori osnova za predvianje buduih postupaka,
oseanja, doivljaja, motiva, potreba kod ljudi.
Predikciju je mogue izgraditi na osnovu naunog znanja, na osnovu iskustva, na
osnovu intuicije ili na osnovu sluajnog pogaanja. Potreba da se predviaju dogaaji
postoji u svim vremenima i zajednicama i ona je odraz ovekove potrebe da se osea
sigurnim.
Iako su znanje, iskustvo i poznavanje verovatnoe sigurna osnova za predvianje,
ipak su igre na sreu, kockanje i klaenje jedna od najstarijih zabava civilizacije, a vraipogaai postoje u svakoj zajednici samo u razliitim oblicima. ivotna osiguranja i
osiguranja imovine, samo su oblici klaenja sa verovatnoom. U stara vremena su
vraevi bili vaan izvor informacija koji je pomou predvianja uticao na postupke ljudi.
Danas je nauka preuzela istu funkciju, koju obavlja na drugaiji nain. Predikcija se u
nauci i primenjenim disciplinama najee vri sa odreenom verovatnoom, na primer,
praenje deijeg razvoja se zasniva na verovatnoi da e dete odreenog uzrasta biti u
stanju da izvri odreeni motoriki i kognitivni zadatak. Ako neko pojedinano dete ne
odgovara svojoj uzrasnoj grupi mi moemo samo da predviamo sa odreenom
verovatnoom da je dete napredno ili zaostalo i da e tako ostati i ubudue. Ako nam
lekar kae da imamo bolest koja u 50% sluajeva prolazi sama a u 50% pomou lekova,
da li nam to pomae u odluci ta da radimo?
Predvianje u snu je jedna od starih tema psihologije i ona se obrauje u
Jungovoj, Fromovoj, tekelovoj teoriji. Neki istraivai veruju da se tokom sna osoba
izmeta od svakodnevice, oslobaa zahteva realnosti i tako moe slobodnije da sagledava
situaciju. Uvidi koji se ponekad pojavljuju u snovima mogu da budu veoma snani i da na
taj nain utiu na ovekove postupke u budunosti. From opisuje san pacijenta koji u snu
vidi svoju enu kao neprijatelja neto to samom sebi budnom ne sme da prizna. San u
95
tom smislu bolje predvia ponaanje osoba nego budna svest. Istorijski izvori esto
govore o predvianjima krupnijih istorijskih dogaaja navodno je roenje Aleksandra
Makedonskog bilo predvieno jer je jedan od dvorana sanjao Aleksandrovu trudnu majku
koju prekriva velika svetlost i sputa se na njen stomak (Brook, 1987). Josifov san iz
Biblije je imao funkciju predvianja, san cara Konstantina u vezi sa usponom
Hrianstva, a tako i mnogi drugi.
Predvianje na osnovu intuicije znai da neka osoba donosi zakljuke o buduim
dogaajima ne na osnovu realnih injenica, nego na osnovu iracionalnog, skraenog
miljenja koje nije logike prirode. Intuitivna predvianja nije mogue verbalno objasniti,
kontrolisati ili izazivati. Neka istraivanja intuicije pokazuju da se pre radi o crti linosti
nego o obliku miljenja. Setimo se da i Jung pominje intuiciju kao jednu od etiri
osnovne funkcije linosti. Nevolja sa intuitivnim predvianjima je to su
najnepouzdanija, a perma nekim is traivanjima, nisu daleko od sluajnog pogadjanja.
Poremeaj funkcije miljenja
Poremeaji funkcije miljenja proizilaze iz ireg uzroka poremeaja linosti.
Poremeaj miljenja se esto vezuje uz tea psihika oboljenja dok je kod lakih ee
dolo do negativnih promena u emotivnom ili motivacionom bloku. Najvei broj ljudi
ak i kada prolazi kroz snane emocionalne stresove uspeva da ouva funkciju miljenja.
Miljenje se kod mentalno uravnoteenih ljudi menja i pod dejstvom intoksikacije, psihoaktivnih supstanci, gubitka kiseonika, izmenjenih stanja svesti, lezija centralnog nervnog
sistema ili drugih fizikih uzroka. Kod teih psiholokih poremeaja javlja se realtivno
trajna negativna promena na funkciji miljenja.
Najkrupniji poremeaji miljenja su relativno retki i oni zahvataju itavu linost.
Nazivaju se deluzije, mentalne obmane (kod nas je u upotrebi re manija iako to nije
sretan prevod) i karakterie ih kompletna orijetacija linosti, njenih percepata, emocija,
postupaka, prema sadraju mentalne obmane. Najee obmane su manija progranjanja i
manija veliine.
Kada osoba umisli da je progonjena i da se drugi ljudi udruuju u zaveru protiv
nje, ona poinje u svakom koraku da prepoznaje potvrde za svoja uverenja. U blaem
obliku, ovo je prepoznatljivo kod svakoga od nas, ako verujemo da nas neko mrzi onda
emo da prepoznajemo znake i tamo gde ih nema. Ova ideja moe da bude sasvim
nerealna, na primer, osoba veruje da je proganjaju Marsovci, fantastina bia, neka
poznata linosti i slino. Ubica Dona Lenona, na primer, veruje da je sukob izmeu njih
bio line prirode iako ga ovaj nikada nije sreo ni video. Izvor zavere moe da bude
prepoznat i u nekome od bliskih osoba pa se deavaju naoko neoekivani lini i porodini
sukobi.
Ideja veliine postoji kod ljudi koji veruju da su izuzetne linosti, od
neprocenjivog znaaja, zasluga i vanosti. Oni poseduju jedinstveno znanje o neemu o
emu ostali ljudi ni ne slute da postoji, komuniciraju na poseban nain sa nekim
parapsiholokim silama, imaju reenje za neki veliki svetski problem, patentirali su
neponovljiv patent kojim se neto veliko reava, imaju posebne sposobnosti ili neto
drugo. Jedan istraiva govori da je njegov klijent na terapiji bio tako uverljiv u svojoj
prii da komunicira sa biima na drugoj planeti gde ga slave kao kralja, da je i njega kao
terapeuta uvukao u tu priu. Kada je video da i terapeut veruje u to, prestao je sa
96
matanjem, jer mu nije odgovaralo da na toj planeti budu dva kralja umesto jednog
(Lindzey, 1975).
Snaga poremeaja miljenja moe da bude veoma velika, tako da osoba iskreno
veruje u svoju obmanu ova iskrena vera snano deluje na intuitivno orijentisane ljude
koji ponekad poinju da se okupljaju oko ovakve osobe, da je proglaavaju svojim voom
i idolom, da je slede i oboavaju, da je proglaavaju duhovnim ili umetnikim ocem, pa
ak i da idu veoma daleko u ovom oboavanju u zatvaranje u tajno drutvo, izabrani
krug.
97
misaonog toka i graenje novih alternativa. Ponekad je ovaj proces svestan i oigledan, a
mnogo ese se dogaa nesvesno i na manje vidljivom nivou.
Najei istraivaki postupci izgledaju tako to se pojedinci ili grupe dovode u
problem-situacije i posmatra se na koji nain se stvara reenje. Na taj nain je mogue
posmatrati ne samo tok procesa miljenja, nego i razliite uticaje koji postoje na
kreativno miljenje, kao to su, na primer, da li smo efikasniji pojedinano ili u grupi, da
li su efikasnije demokratske ili autokratske grupe, da li variranje instrukcije koju dajemo
ili razliit raspored predmeta u problem-situaciji utie na pojavu reenja i slino.
Strategije reavanja
Naini na koje ljudi reaguju mogu se svrstati u nekoliko grupa:
1. Sluajni pokuaji i pogreke ovaj tip reavanja postoji i kod ivotinja. ovek koji se
naao u nekoj neoekivanoj situaciji pokuava na slepo da doe do reenja. Zamislimo
da smo se zaglavili u liftu. Prvo to e veina ljudi uraditi je ponoviti komandu, a zatim
pokuati nasumce pritiskanjem bilo kog dugmeta, drmusanjem lifta, skakanjem,
otvaranjem zatvaranjem vrata i slinim nasuminim pokuajima. Ukoliko se lift
pokrene, neemo biti u stanju da otkrijemo ta je iz naeg repertoara bilo odgovor na
problem. To je i osnovni nedostatak nasuminih reenja u svakoj slinoj situaciji emo
morati da ponavljamo isti repertoar ponaanja. Do reenja se ne dolazi svesno i zbog toga
ne moemo u budunosti da ponovimo reenje.
2. Postepena analiza pojedini ljudi su skloni da u potrazi za reenjem stvaraju sisteme
kako bi ispitali to vei broj alternativa, a da im to manje promakne. Ova strategija je
efikasna kada nam je do reenja veoma stalo (na primer, traimo lek protiv bolesti ili
reenje nekog vanog problema). Strategija potrage za reenjem poiva na rednom
ispitivanju pojedinanih potencijalnih reenja dok se stigne (ili ne stigne) do pravog.
Strategija postepene analize za razliku od sluajnih pokuaja zahteva koncept reenja,
nije sluajna. Ali, efikasna je jedino ako smo sigurni da moemo da pokrijemo sve
kritine situacije. Tada se pristupa traenju igle u plastu sena. Primer iz istorije nauke
je pronalazak penicilina, izum koji je spasao milijarde ljudskih ivota a do koga se stiglo
kombinacijom postepene analize i sluajnosti. Istraiva je dugi period svakodnevno
kombinovao zasade razliitih prirodnih agenasa i bakterija, u elji da otkrije eventualnog
snanog biolokog neprijatelja bakterija. Posle ogromnog broja pokuaja, sluajem je na
jedan bakterijski zasad pala mrvica buavog hleba, uina jednog od asistenata koja je
smesta unitila bakterije. Postepenom eliminacijom dolo se do otkria da je to penicilin.
3. Uvianje podrazumeva postojanje unutranjeg mentalnog plana na kome se odigrava
reavanje problema. Najvei doprinos istraivanju uvianja je dao Volfgang Keler,
ispitujui ponaanje impanzi u prirodnom rezervatu na Tenerifima, krajem Prvog
svetskog rata. On je uoio da se reavanje uvianjem moe smatrati visoko inteligentnim
ponaanjem. Ako je ivotinja jednom dospela do uvida, kod svake sledee sline situacije
se reenje primenjuje odmah, a ne posle serije istraivakih ponaanja. Uvianje se
odnosi na stvaranje misaone sheme problem-situacije i povezivanje elemenata te situacije
na nov nain. Da bi se pojavilo reenje, potrebno je reorganizovati problem-situaciju, a to
znai, videti iste stvari na nov nain. Tako dve nevane kutije postaju deo graevine kada
se stave jedna na drugu, dva tapa treba uvui jedan u drugi da bi se njime dohvatilo, dva
kanapa treba povezati da bi se stiglo do cilja, i slino.
98
99
100
Istraivanja su pokazala da osobe koje imaju visok nivo motiva za postignuem, tee
naputaju problem koji ne mogu da ree, od onih sa niim nivoom motiva. Tako da
ako postavimo neko misaoni problem grupi, njeni lanovi razliito reaguju, neko
lake a neko tee odustaje. Na primer, moe se posmatrati kako reaguju osobe kada
im se da zadatak da devet taaka poveu sa etiri linije ne diui olovku sa papira
(problem 1.)
101
Divergentna produkcija
poetak stvaranja
produkt
produkti
103
Saradnja izmeu lanova grupe ima pozitivniji uticaj na kvalitet produkcije nego
takmienje. Pod saradnjom se podrazumeva uzajamno prihvatanje i podrka izmeu
lanova. Mnogi autori (na primer Pikaso i Brak, Van Gog i Gogen) tvrde da je
njihovo delo proizalo iz saradnje sa drugima i osetljivosti da se od drugih prime
elementi koji kasnije bivaju integrisani u delo. Saradnja moe da ima razliite oblike,
od fizikog meanja u proces stvaranja dela, do simbolinih nadogradnji kroz druga
104
dela, oblike, rei. Saradniki uticaji su retko u fokusu istraivanja kreativnosti, najvie
zato to su njihovi efekti veoma suptilni, nevidljivi golim okom, a efekti odloeni.
105
106
introspekciju iskaz subjekta. A iskazu se nekada veruje a nekada ne. U svakom sluaju
ima velika ogranienja.
Svest je jedan od prvih objekata ispitivanja u psihologiji od momenta kada se ona
odvojila kao samostalna nauka. Prva interesovanja ila su u pravcu pronalaenja i
izuavanja elemenata svesnog iskustva jer se verovalo da je ona tvorevina povezivanja
razliitih elemenata u svesnu celinu (ovaj cigla-malter model povezuje se Platonovim
zakonima asocijacija).
Jedan od prvih istraivaa svesti bio je Viljem Dejms koji je osnovao
laboratoriju za eksperimentalnu psihologiju 1872. Osnovni metod istraivaa je
introspekcija ili posmatranje sopstvenih sadraja i stanja u toku njihovog odvijanja.
ezdesetih godina dvadesetog veka se pojavljuju istraivanja svesti pomou hipnoze,
meditacije, psihoaktivnih droga ili pomou drugih namerno izazvanih izmenjenih stanja
svesti. Ova istraivanja nisu omiljena medju pozitivno orijetisanim naunicima primer
Kastaneda ne zna se da li je lagao, matao ili iskreno opisivao sadraj svesti.
Pokuaji davanja definicije svesti obino imaju organienja na pr. opisuje se
sadraj svesti a ne proces zbir svih spoljnih i unutranjih stimulusa i dogadjaja kojih smo
svesni u nekom datom vremenu. Svest tee, tok svesti je spontana, stalna smena
razliitih sadraja. Teko ju je kontrolisati, usmeravati ili koncentrisati. Neki istraivai
se bave manipulacijom sa sveu, vebama za poveanje koncentracije ili panje, i slino.
Fizioloki pokazatelji svesti nisu jednostavni ne postoji jedna lokacija koja kada se
aktivira, govorimo o svesnom oveku, ve se pre radi o istovremenoj aktivaciji vie
udaljenih oblasti (Dehaene, Naccache 2001). Najei nalazi govore da je pri svesnom
opaanju rei, na primer, primeena masivnija aktivnosti levog, prefrontalnog dela
mozga, kao i da se modani zapisi razlikuju kada neto opaamo svesno kao objekat ili
nesvesno (kao mrlju).
Predsvesno i nesvesno
Pojmovi su poreklom iz psihoanalize. Frojd je verovao da je veina mentalnih
sadraja nesvesna, a strukturu svesti poredi sa santom leda u kojoj je najvei deo sadraja
potopljen (nedostupan svesnom), jedan manji deo je blizu ivice svesti, naziva se
predsvasno, a mali deo je iznad nivoa vode (praga svesti). Glavno poprite ivotnih sila,
potreba i dinamikih procesa se odigrava ispod praga svesti. Neki manji broj mentalnih
sadraja moe da dospe u fokus svesti jer se nalazi na granici i onda govorimo o
predsvesnom sadraju. Da bi smo do takvih sadraja doli, potrebno je da se posebno
usredsredimo i obratimo na njih panju.
Medjutim, veliki broj mentalnih sadraja opaaja, oseta, predstava, misli,
emocija, motiva itd. ostaje daleko od svesnog poimanja. Tada govorimo o nesvesnim
sadrajima. Oni mogu dospeti do svesti samo u izuzetnim situacijama i pod odredjenim
uslovima. Na primer, nesvesnih sadraja postajemo svesni u situacijama u kojima smo u
mogunosti da se izolujemo od realnosti, umirimo i opustimo. Tada telesna relaksacija
biva praena koncetracijom, svesnim stanjem uma. U takvim situacijama se ponekad
dogadja da iznenadni snani i neoekivani mentalni sadraji nahrupe u svest kao da imaju
sopstvenu pokretaku snagu i esto izazovu iznenadjenje kod samog subjekta. Slini
efekti se ciljano izazivaju u toku hipnotikog sna, vodjene fantazije ili drugih
108
terapeutskih metoda. Na prvi pogled izgleda kao da su sadraji doli odnekud spolja,
noeni sopstvenom inercijom i kao da njihova snaga nadilazi i iznenadjuje samog
subjekta. Osveivanje nesvesnog, njegovo budjenje i dovodjenje u svesno polje jedan je
od naina da se ovlada unutranjim konfliktima i motivima. Osoba koja uvidja ta se u
njoj dogadja, zato neto ini ili izbegava, zato neto osea, na putu je ka mentalnom
zdravlju. Ona nee vie biti rob unutranjih vatri (motiva iz ida) nego neko ko razumski
prevazilazi nesvesne tenzije.
Svest i panja
Postoji jasna veza izmedju svesnosti i panje. Aktivnost panje se vezuje za
aktivnost specifinih regija u ljudskom mozgu. Osnovne karakteristika panje su da je
fluidna, selektivna i kratko traje. Fluidna zato to se neprekidno pomera sa sadraja na
sadraj, selektivna, jer postoji opseg stimulusa koje prima i ostatak polja koje ne prima,
relativno kratkotrajna jer ju je teko dui vremenski period drati pod kontrolom.
U zavisnosti od toga ta je u fokusu panje zavisi i mogue trajanje panje.
Ekoloki znaajniji stimulusi oni koji imaju veliku vanost - e lake ui u fokus i due
se u njemu zadrati i obratno. Proseno trajanje panje je razliito za razliite zadatke..
Kod prostih mentalnih zadataka, panja nam pobegne u proseku posle 9 minuta. Kod jo
jednostavnijeg zadatka, npr, posmatranja ekrana i ekanja da se neto desi, panja e nam
pobei posle 3 minute (vidi vigilance teorije). Sloene, izazovne, interesantne aktivnosti
mogu nam veoma dugo drati panju, ak toliko dugo da ne osetimo glad, edj ili
iscrpljenost dok smo njom obuzeti. Fluktuiranje panje bi moralo da bude uzeto u obzir
kod organizovanja trajanja nastave ili asa. Uobiajena duina po kojoj se organizuje
nastavni as (45 min) nas upuuje na pretpostavku da bi sadraj nastave morao da bude
aktivirajui, veoma interesantan i primamljiv, ukoliko oekujemo da se poanja odri.
Panju grupe je tee odrati nego panju pojedinca. Panja odrasle osobe je vebana i
zbog toga je dugotrajnija i podlee kontroli vie nego ro je to sluaj sa decom. Na
osnovu svega toga nazire se preporuka za organizacju i trajanje aktivnosti sa decom
sadanje trajanje asa je predugo, a posebno je teko podnoljivo mlaoj deci. Izlaz moe
biti organizovanje raznovrsnih aktivnosti u okviru asa ili skraenje asa. Isto tako, treba
imati na umu da je 45 minuta kontrolisane panje sasvim razliit zadatak za jednog
sedmogodinjaka i petnaestogodinjaka.
Iz iskustva vidimo da se poetna panja sa kojom uenici zaponu as ubrzo
pretvori u matanje, letargiju ili dreme iz koga nas je tako esto trzao nastavniki glas:
Ne slua? Ponovi ta sam poslednje rekao? Istraivanja raena na Istitutu za psihologiju
u Beogradu, pokazuju da su uenici, suoeni sa monotonom nastavom i neprimerenim
obrazovnim zahtevima, razvili irok program strategija kojima pobeuju dosadu na asu:
pravim se da gledam i klimam glavom a mislim na svoje stvari, pravim se da hvatam teze
a crtam i krabam, gledam u neku taku i mislim o neemu, priam kad me ne uje, itam
kad me ne vidi, spavam otvorenih oiju i slino (Pei, J. 2004).
Granice svesti
109
Istraivai koji se bave sveu nisu postigli konsenzus oko toga ta je granica
svesti. Deava se da neka informacija dospe do samog praga svesti ali ne ue u nju, na
primer, prikazana je ekstremno kratko ili vrlo nejasno dok smo bili koncentrisani na neto
drugo. Takva percepcija se zove subliminalna (potprana) jer je intenzitet doao do
apsolutnog praga svesti ali ga nije preao. Na toj ideji poivaju tehnike sugestije, audio
traka koje se sluaju pred spavanje i slino. Istraivanja nedvosmisleno potvruju da je
uticaj ovakvih poruka na svest nikakav. Na primer, ako bismo gledaocu nakratko trepnuli
(oko 5 milisekundi) poruku tipa Pijte koka-kolu, to moe da izazove naknadno
pojavljivanje ove poruke u svesti, u nekom buduem momentu desie se da nam bljesne
ova poruka, a da nismo sigurni kada i gde smo je videli. Ova potprana, subliminalna
informacija postoji, ali nema takvu snagu kolika joj se pripisivala naime, nee uticati na
to da li emo mi postupiti prema poruci.
U jednom istraivanju je motivisanim studentima dat audio-program za
poboljanje pamenja ili poveanje samopotovanja (Greenwald, 1991 iz Gerow 1997).
Ispitanici su podeljeni u etiri grupe - prve dve grupe su dobile odgovarajue trake, ali
druge dve grupe su dobile trake sa pogrenom nalepnicom za poboljanje pamenja je
data traka sa programom za poveanje samopotovanja i obrnuto. Primeene su slabe
pozitivne promene na bazi autosugestije onaj ko je verovao da radi na samopotovanju
je imao oseaj da je poveao samopotovanje ak i kada su trake bile namenjene
poboljanju pamenja, i obratno. U svim grupama je bilo blago poveano i
samopotovanje i pamenje.
Iako je vidljivo da neki uticaj subliminalne informacije postoji, on se ne moe
posmatrati izvan celine linosti jer ovek nije pasvini levak u koji se informacija usipa,
nego ima aktivistiki odnos prema informacijama oko sebe, bilo da je toga svestan ili ne.
Filozofije i religije koje nam dolaze sa istoka se uglavnom bave granicama svesti,
izmenama granica i posmatranjima procesa koji se u njoj dogadjaju. Jedan od uslova
duhovnog napredovanja u njima, uvek je rad na proirenju svesti, najee pomou
tehnika meditacije, fizikih vebi, mentalnih vebi i izmena stava prema sopstvenom telu
i duhu.
Budui da je svest holistiki fenomen, celovit i opti pojam, ona nam na
dananjem stupnju razvoja zapadne nauke, najee nije dostupna, nije od interesa i ak
se prepoznaje kao hipotetiki konstrukt, tj. neto to pretpostavljamo da postoji ali
nemamo konkretnih naunih ulaza u taj fenomen. I pored takvog stava, granini fenomeni
oblasti svesti (hipnoza, trans, religiozni zanos, komatozno stanje, devijacije svesti) ne
prestaju da budu najintrigantnja tema pishologije, filozofije i medicine.
Stepeni svesti
Svest se uobiajeno posmatra kao dihotomna ima nema funkcija, ili smo svesni
ili nismo. Zdravorazumski jezik nalae da ovek u jednom trenutku ivota moe biti
svestan ili bez svesti, a ne moe biti nita izmedju. Veina istraivaa, meutim, priznaje
da postoje stepeni svesti, moemo biti manje ili vie svesni du nekog kontinuuma svesti,
tanije da svest kao pojam nije jedinstvena stvar.
Uspenski, na primer, pedesetih godina dvadesetog veka, pokuava da napravi spoj
izmedju nauke o svesti i tradicionalne medicine, i uvodi ideju da je svest slojevita,
verujui da ovek prolazi kroz sledee faze svesti: san, budno stanje, samosvest i
110
objektivnu svest. On veruje da ljudi u veini sluajeva razvijaju samo prva dva stanja,
dok su druga dva stanja proirene svesti i veoma mali broj ljudi ih postie. Dok je san
smatrao potpuno subjektivnim, najniim stanjem u kome ovek nema kontrolu nad silama
sna, budno stanje je smatrao za stepen objektivnijim, jer u njemu moemo da operiemo
silama u materijalnom svetu. Ipak, kae on, ljudi vie veruju da su budni, nego to su
zaista budni, jer stepen nae budnosti vie nalii na dreme sa nedostatkom koncentracije.
Dokaz za to je, kae Uspenski, naa nesposobnost da se seamo, nepreciznost i
rasplinutost pamenja, koja je proizala iz nedovoljne budnosti svesti. Trei stepen,
samosvest je, prema njemu, stepen sutinskog upoznavanja sebe kao subjekta, potpuno
osveivanje unutranjeg prostora linosti, a kod normalnih ljudi u normalnim
okolnostima se deava samo izuzetno, kao bljeskovi koji nastaju u nestaju bez ikakve
kontrole. Zbog toga, Uspenski smatra da je zadatak psihologije budunosti da pomogne
oveku na putu proirenja svesti, a poetni korak je ovladavanje i upoznavanje sa linim,
unutranjim psiholokim poljem u svakome od nas. Moramo shvatiti da psihologija
zapravo znai samoprouavanje. To je druga definicija psihologije. (Ouspensky, P. D.
Psihologija mogue evolucija oveanstva, str. 22).
Najvii nivo svesti, objektivna svest, prema autoru, je stepen koji se postie samo
izuzetno, skoro nikad, i u istoriji se vezuje za prosvetljene osobe. U etvrtom stanju
svesti, to jest u stanju objektivne svesti, trebalo bi da znamo punu istinu o svemu: u
mogunosti smo da prouavamo stvari po sebi, svet u svom samoubistvu. (Isto, str.
29).
Postoje autori koji idu u radikalnim pravcima u prouavanju svesti, Bela Hamva,
na primer, pedesetih godina prolog veka, zastupa ideju da je svesnost u ljudskoj prolosti
bila na viem nivou nego danas, da je ovek tokom evolucije prihvatio orijentaciju svesti
prema dole, tj. prema materijalnoj, odbacujui duhovnu stvarnost. Posledica toga je
suavanje svesnosti i preokretanje svesti od sutinskog prema nesutinskom - on veruje,
kao i Jung da se put prema proirenoj svesti nalazi kroz vraanje u podsvesno gde se
nalazi rezervoar boanske energije i da je upravo podsvesno mesto gde je mogue
proirenje svesti (Hamva, B. Hrianstvo-sciencia sacra).
Slojevitost svesti u udbenicima psihologije danas se opisuje kao kontinuum koji
bi poinjao predsvesnim sadrajima - onima koji bi mogli da dospevaju u svest u
odreenim okolnostima, potisnuta seanja, oseanja, informacije na granici praga i slino.
Na suprotnom kraju kontinuuma bi bila vrhunska, ista svest, omiljena tema filozofije i
religije, naime stanje vrhunske svesnosti u kojoj ovek postaje mnogostruko svesno bie
koje u jednom vremenskom momentu kao da sagledava sve.
Neki istraivai predlau sledeu hijerarhiju svesti:
predsvest svest o spoljnjem svetu svest o procesima u sebi svest i o spoljnjem
svetu i o procesima u sebi, na vrhu piramide svest o sebi koji sve to opaa.
111
113
Teorije snova
Stari Grci su razlikovali bogove koji su zadueni za proces spavanja (Asklepije) i proces
sanjanja (Onir). Teorije spavanja se primarno bave fiziolokim parametrima odmaranja i
posebnog telesnog stanja tokom noi, dok su teorije snova iskljuivo psiholoko polje jer
se bave sadrajem svesti tokom sna. Najpoznatije teorija snova danas su Frojdova i
Jungova, koje se bave istraivanjima naina rada sna, tj. obrazovanja sadraja u
snevaevoj psihi. Pored ovih teorija, psihologija poseduje bogato polje istraivanja
snevanja kao bio-fiziolokog, evolutivnog, klinikog ili kongitivnog (saznajnog) procesa.
Ove teorije su manje poznate iroj javnosti, ali jednako atraktivne i korisne u
razumevanju ovog fenomena. Tako kognitivne teorije koje su u usponu, pokazuju da je
san ne samo saznajni misaoni proces, nego je to i osnovni i veoma bitan oblik miljenja
bez koga naa memorija ne bi mogla da funkcionie. Psiholozi pokazuju da se, na primer,
u trenutku kada je prva ivotina poela da sanja, pre 150 miliona godina, mozak ivotinje
znatno smanjio i unapredio, jer je poeo da obavlja kvalitativno novu, sloeniju funkciju
tokom noi da obradjuje informacije kroz san.
Fiziologija spavanja i snevanja
U uobiajenim ivotnim okolnostima, oveku je potrebno oko 8 sati spavanja u
toku 24-satnog ciklusa. Ljudi se razlikuju izmeu sebe po potrebi za snom, tako da neko
mora da spava vie od 9 sati, a neko spava vrlo kratko i osea se odmornim posle toga.
Istorijski zapisi govore da je meu istorijskim linostima, a kasnije i meu umetnicima i
naunicima bilo onih koji su spavali neobino kratko za Teslu se, na primer, govori da
je spavao manje od 3 sata tokom noi. Potreba za snom je individualna a takoe zavisi i
od uzrasta osobe dok novoroenad spava tokom skoro itavog dnevnog ciklusa,
periodi budnosti se sa uzrastom poveavaju. Istorijski eksperiment koji su izveli
Ezerinski i Klajtman pokazuje da su potreba za fizikim odmorom i potreba za
snevanjem dve razliite komponente nonog odmora. Oni su dve grupe ispitanika tretirali
razliito- dok su obe spavale u jednakom trajanju, jedna nije imala REM fazu, pa su se
dogodile veoma burne negativne posledice. Dok nam se telo relativno brzo odmori,
ciklusi snevanja (REM faze) se periodino pojavljuju tokom cele noi. Liavanje ljudi
snevanja, ak i kada im omoguimo da dovoljno dugo spavaju (bez REM-a) ima
nesagledive, snane tetne posledice po linost dolazi do pada panje, poremeaja
funkcija miljenja, poremeaja rezonovanja, deluzija, cepanja svesti, halucinacija i
ponekad do trajnih patolokih stanja svesti.
Ritmovi
Istraivai otkrivaju tokom 50-ih godina 20. veka da je ovek multioscilatorni
mehanizam i da je san smeten u okvir ciklusa dnevno none smene aktivnosti, nazvan
cirkadijalni ritam. U okviru dnevnog, cirkadijalnog ritma koji po istraivaima traje
priblino 24 asa, smeteni su manji, komponentni ritmovi koji odredjuju mnoge vane
funkcije organizma metabolike, hormonalne, neuralne itd. Istraivanja izvedena u
peinama pokazuju da bez svetlosti i ostalih pokazatelja doba dana nazvanih zeitgeber-i
114
ovaj ciklus traje neto due od 24h a to je navelo ponekog istraivaa na pretpostavku da
ovek dolazi sa druge planete.
Osnovni ritam po kome ovekova svest osciluje se naziva ultradijalni i traje 90
minuta. Ritam snevanja osciluje po ultradijalnom ritmu na taj nain to se u tok jednog
spavanja ukomponuje nekoliko manjih ritmova koji zajedno ine jedan noni ciklus
spavanja. Kada se novorodjene rodi, ultradijalni ritam je dominantan i beba se budi
posle kratkih ciklusa spavanja. Sa odrastanjem ovi mini-ritmovi se postepeno prikupljaju
u jedan jedinstven noni ciklus spavanja i ciklus nonog spavanja je formiran tek oko
uzrasta od 1,5 godine (^ovek i ritam, S. ^izmi).
Noni ciklus spavanja moe se podeliti na period fizikog oporavka organizma i
period snevanja. EEG zapis, posmatranje slabih elektrinih promena ispod povrine
lobanje, pokazuje da se spavanje odlikuje karakteristinim promenama u vremenu. Na
poetku je kratak ciklus padanja u san kada se telo oputa, svest se postepeno gubi,
disanje se usporava, misli postaju nejasne. Posle ove prve faze poinje faza fizikog
oporavka organizma koja je praena postepenim usporavanjem modane aktivnost. Posle
etiri stadijuma tonjenja u spavanje, javlja se nadublji san nazvan delta fazom. Telo se
tada nalazi u najveoj oputenosti, metaboliki procesi u ogranizmu se usporavaju a
modana aktivnost pada na svoj minimum nekoliko impulsa male amplitude u sekundi.
Fiziolozi su skloni da ovu fazu sna nazovi #mala smrt# zbog stanja oganizma koje gotovo
lii na komatozno, tj. na odsustvo svesti i modanih funkcija. Posle ovog perioda
spavanja, poinju na zapisu da se primeuje aktivacija, pojava talasa visoke frekvence,
takozvanih vretena koji oznaavaju da se dogadja modana aktivnost.
Pojava vretena najavljuje prelazak organizma na poseban oblik spavanja
snevanje ili sanjanje koje je praeno brzim onim pokretima i nazvano REM (rapid eye
movement). ovek koji je probudjen tokom ove faze izvetava da je upravo sanjao i u
stanju je da ispria san. Pored brzih onih pokreta fazu snevanja prate i mnogi drugi
fizioloki pokazatelji: pojava oputanja miia grla, ubrzanje pulsa, porast krvnog
pritiska, oputanje muskulature itd. Na nivou EEG zapisa vidimo da je stanje snevanja
veoma blisko budnom stanju svesti i zato se snevanje naziva posebnim stanjem svesti
iako sneva nije budan.
Istraivanja pokazuju da je upravo vreme provedeno u REM fazi odgovorno za
nae dobro funkcionisanje i oseaj odmornosti sledeeg dana.
Ljudi se razlikuju izmeu sebe po tome koliko vremena provode spavajui.
Istraivanja pokazuju da ljudi koji imaju veu potrebu za snom su nervozniji, zabrinutiji,
skloni umetnosti, kreativniji i nekomformisti. Ljudi koji krae spavaju su energini i
ekstrovertni ( Hartman, 1973).
Poremeaji spavanja
Zbog svoje fundamentalne vanosti za kompletno funkcionisanje oveka
(fizioloko kao i psiholoko), subjektivni oseaj i objektivni status sna su veoma osetljivi
na sve uticaje na koje i linost u celini. Sve to je za nas fiziki i psiholoki znaajno ima
prilike da se odrazi i u sadraju i kvalitetu spavanja i sna.
U literaturi koja se bavi ovom temom videemo da se spavanje i snevanje tretiraju
kao isti fenomen, tj. uopte se ne prepoznaje razlika izmeu njih. Meutim, poremeaji
fiziologije spavanja i poremeaj snevanja se razliito odraavaju na oveka.
115
a. Nesanica (insomnia)
Fizioloka definicija nesanice i zdravo-razumska se razlikuju. U svakodnevnom
znaenju, nesanica je nesposobnost da se zaspi - ovek koji od toga pati biva umoran,
legne u krevet i ne moe da zaspi. Medjutim, istraivanja pokazuju da veoma veliki broj
ljudi ima problema sa nesanicom (po nekim autorima ak 80% oveanstva) koja se
iskazuje u drugom obliku oni naime spavaju, i to vremenski dovoljno dugo. Meutim,
ujutru ustaju umorni, nenaspavani i subjektivno skoro u istom stanju kao to su bili
prethodne veeri. To je fizioloka nesanica koja se iskazuje nedovoljnim vremenom
provedenim u REM fazi.
U sluaju u kome ovek ne moe da zaspi, najee se radi o nagomilanoj tenziji
(motornoj ili psihikoj) i metode oputanja ili rituali pre spavanja su tu od velike pomoi.
Cilj ovih postupaka je da se osoba oslobodi svakodnevih optereujuih misli i fizike
napetosti ime se omoguava oputanje, pad tonusa miia, pad telesne temperature i
ulazak u prve faze sna. Nesanica moe da bude izazvana mnogim drugim faktorima,
optereenjem, nagomilanim negativnim emocijama, konzumiranjem psihoaktivnih
supstanci, fiziolokim promenama organizma, poremeajima hormonalne ravnotee,
starou itd.
Kada se govori o problemu spavanja, najee se radi o tome da iz nekog razloga
nismo mogli da prodjemo kroz neophodnu koliinu REM ciklusa u toku noi. U
standardnom nonom odmoru od 8 sati, REM faza bi trebalo da se pojavi oko 4 5 puta i
da ovek u njoj provede oko 20 45 minuta. Ukoliko smo na primer, konzumirali oljicu
kafe pred spavanje, istraivanja pokazuju da e to pomeriti pojavu prve REM faze na
kasniji deo noi. Znai, sanjaemo isto kao i bez kafe ali je pojava prvog snevanja
vremenski pomerena. Uticaj psihoaktivnih supstanci je znatno jai tako da neke od njih
znatno oteavaju pojavu REM-a. Iz istog razloga nije preporuljivo medikamentima
reavati problem nesanice oni nas samo opijaju, umiruju periferiju organizma, telo
provede mnogo vremena u snu bez snova, bez REM faza. Iskljuivi krivac za nesanicu
kao i za oseaj odmornosti tokom sutranjeg dana, kako govori fiziologija je vreme
provedeno u REM ciklusu.
Ljudi koji su u stanju depresije, na primer, pokazuju da se REM period pojavljuje
mnogo ranije nego kod ne-depresivnih, da je broj pokreta oiju mnogo vei, a sadraj
snova se bavi dogaajima iz prolosti mnogo ee nego kod normalnih snevaa (iz
Zimbardo, 1995). Istraivai belee da veina populacije ljudi smatra da nema dovoljno
vremena za spavanje (proseno nedostaje sat I po), pate vie ene nego mukarci, I to 1,5
put vie starijih nego mlaih. Pilule za spavanje pomau samo u prvoj fazi, kasnije je
potrebna sve vea I vea doza, a kada se prekine, problem postaje mnogo vei nego to je
bio pre uzimanja pilula (Gerow, 1997)
Ljudski organizam poseduje veliku plastinost i prilagodljivost tako da kod
premora ili premalog broja REM faza u toku jedne noi sledi povean broj REM faza
tokom sledeih noi kojim se nadoknadjuje izazvan gubitak. Takodje, kod tekoa pri
ulasku u san, REM faze se pomeraju na drugi deo noi tako da osoba koja kasno zaspi ili
teko zaspi to nadoknadi snovima pred jutro.
Pored nesanice, postoje poremeaji spavanja kao to su hodanje u snu (u narodu
mesearenje), govor u snu, noni strahovi, none more, narkolepsija (nekontrolisano
padanje u san), nona apneja (zastoj u disanju) i mnoge druge.
116
b. Mesearenje (somnabulizam)
Ova vrsta poremeaja sna je intrigantna i esto opisivana u literaturi i
kinematografiji, a jedan od razloga je to je somnabulizam upadljiv oveka koji
nesvestan govori, hoda ili ini besmislene stvari je lako uoiti. Kod uobiajene situacije,
dok ovek spava, bilo da sanja u tom trenutku ili ne, njegov motoriki izlaz miii,
pokreti, govor je blokiran, a sadraj svesti se odvija na unutranjem planu. U
somnabulizmu se iz razliitih razloga ovaj motoriki izlaz aktivira, pa tada ovek ini
najrazliitije stvari, ponekad vrlo sloene i otvorenih oiju, a da toga uopte nije svestan,
na primer, govori. ponekad ak odgovara na pitanja, hoda, operie kunim apatima,
presvlai se Jedna od karakteristika mesearenja je da se osoba sutradan ni najmanje ne
sea onoga to je radila, pa je u stanju i da se uvredi i svaa, tvrdei da se to nije odigralo.
Osobe koje govore u snu su ponekad u stanju da svoj govor izvode u obliku dijaloga
saekaju da neko neto izgovori, a zatim one kao da odgovaraju. Ovakva verbalna
produkcija iako na prvi pogled deluje svesno, je ipak nesvesna i proizilazi iz unutranjih
sadraja a ne iz realne situacije. Istraivanja na deci pokazuju da je somnabulizam pod
uticajem naslednog faktora, da postoji tendencija u porodici nekoga od roditelja, kao i da
se pojaava kada osoba trpi psiholoki pritisak u realnosti poveani zahtevi za
uspehom, stresne situacije i slino.
c. Narkolepsija
Ovaj, veoma redak poremeaj se iskazuje kroz iznenadni i neodoljivi napad
spavanja u toku dnevnog ciklusa kada bi trebalo da budemo budni. Uzroci mogu biti
razliiti fizika bolest, dugotrajna izloenost monotnim stimulusima, snano uzbuenje,
delovanje psihoaktivnih umirujuih sredstava i slino.
Pojava iznenadne neodoljive sanjivosti je pratea i kod penjanja na velike visine
(visinska bolest) kada je snabdevanje centralnog nervnog sistema kiseonikom oteano.
ovek pokuava iznenadnim zevanjem da nadoknadi manjak kiseonika a ukoliko se
vazduni pritisak i dalje smanjuje, dolazi do sve jae pospanosti a zatim i do padanja u
san. Ovaj san je, meutim, vie besvesno stanje izazvano smanjenom koliinom
kiseonika nego to je pravi san.
Zamor i dreme proizilaze iz loeg kvaliteta sna ili nedovoljno vremena
provedenog u spavanju. Na rpiemr, osobe koje su hronino neispavane jer im posao
poinje rano ujutru, sa lakoom e zaspati usred buke ili guve u gradskom prevozu i
probudie se tano u momentu kada treba. Oko 4-5% ljudi pati od neispavanosti.
Poremeaji sadraja sna
Ova grupa poremeaja se odnosi na sadraj sna a ne na fizioloke preduslove
spavanja. U izvesnim ivotnim situacijama se moe javiti kod svih ljudi a takoe se javlja
i kod psiholokih poremeaja.
a. None more
Nona mora je vrsta snova koja ima izrazito negativne emocije u svom scenariju.
Po poravilu, kako navode istraivai, sadraj more tei da se ponavlja kod iste osobe.
117
Neki od najeih sadraja nonih mora su: snovi o padanju i propadanju, snovi o
gubljenju delova tela ili komadanju, snovi o proganjanju i paninom beanju, snovi o
paralizi (beimo, ali kao da smo nepokretni ili viemo ali ne izlazi glas), snovi u kojima
mi napadamo nekoga i slino (Kelerman). Svaka individua u nekom periodu svog ivota
moe imati none more i to takve da je njihov sadraj karakteristian ba za tu osobu na
primer, ljudi esto opisuju snove u kojima nisu mogli da se probude iako su budni, u
kojima su im ispadali zubi, u kojima im se neprekidno pojavljivala ista slika itd. Mora
nas obuzima nekom snanom negativnom emocijom (obino je to strah, nelagodnost,
uas, tuga, oaj i islino) i esto dovodi do buenja. Za razliku od teih poremeaja
snevanja, momenat buenja je istovremeno i momenat otrenjenja osoba postaje svesna
da je sve bilo igra nestvarnog unutranjeg teatra i u budnom stanju se sea dogaaja iz
sna.
Treba napomenuti da pojava nonih mora kod ljudi nije nuno znak mentalne
poremeenosti istraivanja pokazuju da svi ispitanici koji su u stanju da pamte snove u
odreenim periodima svog ivota pate od mora. Pojava mora se poveava kod izloenosti
stresu, pri fizikoj bolesti, u post traumatskom stresnom sindromu kao posledica realnih i
tekih ivotnih iskustava, u periodima ivota kada se osoba nalazi u dubokim dilemama,
pod optereenjem itd.
b. Noni strah i noni teror
Noni strah je pojava da osoba koja se budi iz none more ne moe izvesno vreme
da ovlada svojom emocijom iz sna. San kao da nastavlja da utie na budno stanje i posle
buenja. Sadraj sna se produava i postoji tekoa sa buenjem osoba se brani,
pokuava da pobegne, plae ili vie jo neko vreme posle buenja. Smiruje se tek
postepeno i potrebno je izvesno vreme da shvati da je to bio san.
Ovaj oblik poremeaja snevanja moe imati i ekstremnu formu jedan ratni
veteran je osloboen otpube za ubistvo svoje ene u toku noi jer je imao seriju izrazitih
nonih terora u kojima je sanjao sebe kao rtvu napada. U nesvesnom stanju, mislei da
se brani od napadaa, ubio je sopstvenu enu.
Poremeaji snevanja imaju razliite oblike ali o poremeaju u pravom smislu rei
memo govoriti tek kada sadraji iz sna ponu da negativno utiu na nae budno stanje, na
nae normalno svakodnevno iskustvo.
ISTRAIVANJA SNOVA
Pamenje snova
Svi ljudi prolaze kroz REM faze. Neki ljudi sasvim dobro pamte snove a neki
ljudi tvrde da nikad nisu sanjali. Naravno, ovo nije tano jer psiholoka istraivanja
pokazuju da ve sasvim malo liavanje subjekata od snevanja (Ezerinski i Klajtman,
1950) moe da izazove katastrofalne psihike posledice. Snovi se deavaju ali se teko
pamte ili se uopte ne pamte. Mnoga istraivanja pokuavaju da ustanove u emu je
razlika izmedju onih koji pamte i onih koje ne pamte snove pa tako neka od njih pokazuju
da ekstrovertirane osobe, ivlji temperamenti ne pamte snove dok introvertirane osobe,
estetski orijetisane osobe, osobe sklone introspekciji lake pamte snove. Isto tako,
pamenje snova se javlja u ekstremnom obliku kod psihotinih bolesnika, ali i samo
vezbanje obinih ljudi u observaciji i vodjenju dnevnika rezultira u boljem pamenju
118
snova. Mora se rei da su nalazi na ovu temu zasada nesaglasni tako da pravog odgovora
jo nema.
Lucidni snovi
San me vara na drvenoj grani,
trai cvee, a na mene slee...
Duan Radovi
Obino, snovi imaju veliku snagu pa je sneva u toku sna potpuno obuzet
doivljajem i nema nikakvu distancu u odnosu na njega. Sadraj sna je doivljen kao
apsolutna realnost.
Lucidni snovi su snovi u kojima sneva uspeva da ouva svest o tome da sanja. U
momentu sna, razvija se i posmatraka uloga snevaa, pa on zna da sanja a istovremeno
je unet u dogaaje sna. Vebom snevaa moe se postii i kontrola sadraja sna kao i
uticaj na sadraj. Sneva tada moe svesno da vodi san prema eljenom ishodu ili da
preureuje dogaaje sna prema sopstvenim potrebama. Lucidni snevai su dragocen izvor
istraivanja sadraja sna jer mogu da daju informacije o slici sna, ulnim utiscima,
likovima sna i slino bolje nego to se to oubiajeno radi. Neki istraivai (LaBerge,
1990) treniraju subjekte tako da kada se pojavi REM stanje, ukljuuju crvenu lampicu.
Pomou ove lampice subjekat biva upozoren da poinje san i tada ulazi u sadraj sna iz
pozicije posmatraa i subjekta istovremeno. Istraivai uglavnom veruju da je razvijanje
kontrole sna pozitivnog uticaja na mentalno stanje, mada ima i suprotnih miljenja. Neki
istravai koriste lucidnu metodu da bi doli do dragocenih podataka o snu iz prve ruke,
jedan sneva unapred zadaje matematike zadatke za likove koji e u snu pojaviti. Kada
se likovi pojave, on ima zadaje zadatke i ustanovljuje da likovi mogu raltivno samostalno
da reavaju lake algebarske zadatke ali ne mogu tee ili one za koje je potrebno sloeno
raunanje (xx).
Preporuke za itanje:
Sigmund Frojd: Tumaenje snova
Sigmund Frojd: Uvod u psihoanalizu
K. G. Jung: ovek i njegovi simboli
Erih From: Zaboravljeni jezik
Pongratz, Santner: Carstvo snova
119
120
Gerow, 1997). Pokazalo se da su meditirajui subjekti podloniji stresu nego oni koji ne
meditiraju. Moe se, naravno, postaviti prigovor i jednoj i drugoj strani u vezi sa
poetnim namerama istraivaa, kao i istoom istraivakih postupaka.
Razumno je pretpostaviti da e budua istraivanja svesti morati da uzmu u obzir
meditativno stanje kao izvor saznanja o oveku i njegovom mentalnom sklopu. Ne samo
zbog merljivih fiziolokih i psiholokih efekata, nego i zbog opteg znaaja koji tema
ima. Ali e se to morati uiniti na nov, demistifikovan i sistematian nain. To e pomoi
da se svest kao objekat prouavanja oslobodi bremena podrazumevanih istina i uvede u
polje jasno artikulisanih pojmova i termina.
121
122
123
Hipnoza danas
Dalja sudbina hipnoze je ila prema pokuajima da se ona nekako korisno
upotrebi. Na primer, svedoci nekog kriminalnog dogaaja koji ne mogu da se sete svih
detalja dogaaja, podvrgavaju se hipnozi. Pokazalo se da pojedini subjekti veoma tano
opisuju dogaaj (poviena percepcija) pa je mogue rekonstruisati broj tablice vozila,
broj karte koju je otmiar pokazao i slino, to je mnogo puta dovelo do uspenog
hapenja. Meutim, neki subjekti retuiraju dogaaj dodajui im svoja oekivanja,
dramatiku, slike dogaaja koji se nisu odigrali kao da mataju na temu dogaaja i
njihovo hipnotiko svedoenje je neupotrebljivo. Ovo se dogaa zbog toga to u stanju
hipnoze granica izmeu spoljanjih dogaaja i unutranje, psihike realnosti nije otra
kao pri budnom, svesnom stanju. Istraivanja pokazuju da je broj onih koji mogu
precizno i verno da prikau dogaaj manji od broja onih koji mataju i dodaju svoje
elemente, pa se metoda hipnoze u rekonstrukciji dogaaja koristi samo izuzetno kao
pomono sredstvo.
Redukcija bola je jedno od najkorisnijih dejstava hipnoze. Zubari koji uspeju da
malo dete uvuku u priu i vode je na zanimljiv nain, nee morati da koriste anesteziju.
Deija svedoenja potvruju da ona uopte ne oseaj bol i strah u toj situaciji. Pacijenti
koji pate od kancera se mogu obuiti u kontroli bola istraivanja pokazuju da se bol ne
moe ukinuti ali se oseaj bola redukuje na polovinu. Jedno istraivanje proverava efekte
tri uticaja ubedljiva instrukcija, placebo pilula i hipnoza. Ubedljiva instrukcija je
davanje relevantnih i korisnih informacija o tome ta treba da uinimo u sluaju oseanja
jakog bola. Placebo efekat podrazumeva da smo ispitanike ubedili da emo im dati
koristan medikament, a posle toga im se daje supstanca koja ne izaziva nikakav efekat
najee je to fizioloki rastvor, tj. obina destilisana voda. Rezultati pokazuju da je
uinak instrukcije u smanjenju bola najslabiji, uinak placebo pilule (zapravo
autosugestije da e nam biti bolje) neto vei, a uinak hipnoze najvei ali samo kod
subjekata koji su podloni hipnozi. Druga istraivanja pokazuju da pod hipnozom, iako
smo nesvesni bola, postoji jedan deo linosti (eksperimentator ga naziva skriveni
posmatra) koji ostaje svestan bola i moe da precizira mesto i intenzitet bola ak i ako
ga izbacimo iz svesnog dela uma (iz Zimbardo, 1995). Tako ruka uronjena u led, a koja
realno boli, ne biva primeena kod hipnotisanog ispitanika. Kada mu se da prilika da
drugom rukom pokae stepen bola, on pokazuje realan stepen bola iako govori i ponaa
se kao da ga ne boli.
Ukratko, hipnoza se pokazala korisnom kod redukcije bola kao i tokom terapije.
Ona nije pouzdana kod pojaavanja memorije i kod evociranja svedoenja naknadne
provere pokazuju da se kod sugestivnog pojaavanja memorije, pored stvarnih uspomena
pojaavaju i drugi, izmiljeni sadraji i iskrivljene uspomene (Carlson, 1990).
nije veerao pihtije, sanjae pihtije, a onaj ko je veeras veerao pihtije, sanjae naunu
fantastiku.
Znajui za ovaj efekat jo iz drevnih vremena, ovek tei da vodi rauna o onome
to jede ili pije jer skoro da ne postoji supstanca koja se moe uneti u organizam a da ne
izazove nikakve efekte. Tako u narodnom verovanju na primer, svaka trava ima svoju
duu i prema tome i svoj efekat na oveka iz ega se kasnije rodila nauka o leenju i
lekovitom bilju, pa i farmacija kao egzaktna nauka. Homeopatija, na primer, grana
tradicionalne medicine, istrauje ravnoteu razliitih supstanci u ljudskom telu pa tako
nadoknauje nedostatak ili viak neke supstance to za posledicu ima izleenje oveka i
promenu njegovog psihikog stanja. Takoe, iz toga proizilazi, ono to je za nekoga lek
za drugog moe biti otrov u zavisnosti od stanja organizma.
Aktivirajue ili umirijue dejstvo hrane i pia na organizam poznato je i koristi se
od najstarijih vremena. Po jednom drevnom, naivnom uverenju, jedenjem ili pijenjem
unosimo u organizam duu te materije pa samim tim postajemo ono to jedemo i
pijemo. Na tom uverenju poiva ideja priea, a to je motiv biblijske legende o tajnoj
veeri dok zajedno veeraju i ispijaju Isusovu krv, apostoli simboliki primaju duh svog
uitelja i postaju on. Meu srpskim narodnim verovanjima naroito su esta ona koja na
osnovu jedenja ili pijenja neke materije, menjaju ne samo fiziko stanje oveka, nego i
njegovo mentalno zdravlje, zdravlje njegovih bliskih pa ak i itavu njegovu sudbinu.
Post koji postoji u svim religijama odvija se kroz smanjeno i izmenjeno uzimanje hrane
to za efekat treba da ima smirenje oveka, njegovo oienje i simbolie pobedu nad
vlau neposrednih, zemaljskih potreba.
U uem smislu radi se o hemijskim supstancama prirodnog ili sintetikog porekla
Psihoaktivna supstanca u uem smislu je hemijsko jedinjenje koje izaziva
promenu svesnog iskustva preko promene normalne modane aktivnosti. U vreme kada je
Viljem Dejms zapoinjao istraivanja svesti znalo se za alkohol, kokain, marihuanu i
nitro-oksid (smeljivi gas). Danas je broj psihoaktivnih supstanci neuporedivo vei i
poveava se iz dana u dan. To je ogroman izvor zarade za farmaceutsku industriju a
takoe i za ilegalnu narko-industriju koja danas dri znatnu koliinu ekonomske moi u
svetu.
Psihoaktivne supstance su u poetku odigrale pozitivnu ulogu u istraivanjima
svesti do mnogih nalaza ne bi bilo mogue doi na drugi nain. One utiu na promenu
opaanja, oseanja, kognitivnih procesa i ponaanja. Istraivai se nadaju da e nalazi
dobijeni upotrebom PA supstanci pomoi u razumevanju jo nereenog kljunog pitanja
odnosa izmeu sadraja svesti (onoga to doivljavamo) i fiziolokih promena (promena
na mozgu) koje to prate, jer setimo se, odnos izmeu unutranjeg doivljaja i spoljanjih,
fiziolokih manifestacija nije jednostavno linearan.
Veliki broj PA supstanci su derivati dobijeni iz biljaka koje imaju psihoaktivne
sastojke. Takve supstance su poznate milenijumima i koristile su se u medicinske,
rakreativne ili druge svrhe. Poslednja polovina 20-og veka i poetak 21. su obeleeni
porastom upotrebe isto sintetikih PA supstanci, u poetku samo kao lekovi, postepeno
sve u iroj upotrebi u medicini i zloupotrebi u polju stvaranja bolesti zavisnosti.
Uobiajena podela PA supstanci je prema optem efektu na psihiko stanje, pa se tako
ova grupa supstanci deli na: sedative, stimulanse i meovite halucinogene droge.
125
Sedativne PA supstance
Barbiturati, benzodiazepam (valijum), alkohol dejstvo izmeu 4 16h, smanjuju
napetost, strah, nesanicu, greve, umerena zavisnost.
Sedativno stanje znai smirenost, oputenost pri kojoj je osoba budna ali
distancirana od realnosti. Granica izmeu sedacije i trovanja je vrlo tanka, pa blago
poviena sedacija brzo moe postati stanje trovanja organizma. Na tom stupnju ponaanje
postaje nekoordinisano, vreme reakcije se produava, refleksi se usporavaju, gubi se
spretnost, nastaju smetnje u govoru. Sedativi su depresanti centralnog nervnog sistema, i
pretpostavlja se da blokiraju sinaptike veze u nervnom sistemu. Najpoznatija sedativna
supstanca je alkohol koji se upotrebljava vie od 4000 godina i koja se dobija prirodnim
putem. Negde se ova grupa supstanci naziva i depresanti zbog svog dejstva. Broj smtri
izazvanih alkoholom je na nivou oveanstva veoma visok (110 000 godinje u SAD).
Iako na prvi pogled deluje kao da stimulie, alkohol usporava rad nervnog sistema,
poveava izbacivanje tenosti, poviuje prag osetljivosti ula (posebno vida). Koliina od
0.1 do 1% u krvi se smatra pijanstvom u svim zemljama. Koliko se pije i koliko
alkoholisanosti tolerie, zavisi od sociokulturnih faktora, na primer Evropljani ine jednu
osminu oveanstva ali piju polovinu proizvedenog alkohola u svetu. Stopa unoenja
zavisi od mnogo faktora siromatvo, nezaposlenost, socijalna iskljuenost (Indijanci u
rezervatima pkazuju nekoliko puta vii stepen alkoholisanosti nego ostale etnike grupe).
Danas je dominantna upotreba sedativa u medicinske svrhe. Najira upotreba
blagih sedativa je pri terapiji nespecifinih psiholokih i fizikih problema, krvnog
pritiska, glavobolja, anksioznih stanja, nesanice i slino. Umerene koliine sedativnih
supstanci izazivaju oputanje i umirenje. Postepeno poveavanje doze izaziva redom
malaksalost, gubitak svesti, komu i smrt.
Stimulativne PA supstance
Amfetamini, kokain, nikotin, kofein kratko dejstvo, visoka zavisnost (osim kofeina).
Dejstvo na linost je kroz poveanu samouverenost, energiju i aktivnost, euforiju.
Simptomi umora nestaju pri upotrebi ovih supstanci pa ih zato esto koriste studenti u
ispitnom periodu, vozai kamiona, piloti na dugim letovima i sportisti. Stimulansi ne
stvaraju energiju, kako to konzumentu izgleda, nego uklanjaju znake umora i zabrinutosti
pa kao sekundarno dejstvo, poveavaju postignue. U sluaju kofeina, kao i kod
konzumiranja aja, kakaa i okolade, male koliine prirodno dobijenih supstanci se unose
u ogranizam, a zavisnost koja se stvara je veoma slaba i bezopasna. Posmatranja
subjektivnog oseaja kod ljudi je pokazala da se tokom neradnih dana kod velikog broja
ljudi javlja snana, nespecifina glavobolja. Analiza je pokazala da se radi o blagoj
kofeinskoj zavisnosti u toku radnog dana konzumiramo vie kafe nego vikendom, pa
smo navikli organizam na odreenu koliinu kofeina.
Amfetamini spadaju u sintetike supstance koje pojaavaju sposobnost panje,
aktivitet i koncentraciju i zato su prve upotrebe bile u svrhu poveanja borbene
spremnosti u II svetskom ratu jer smanjuju umor i poveavaju poveavaju
samouverenost. Danas se (zlo)upotrebljavaju kada je potrebno maksimalno poveati
koncentraciju i panju, u izuzetnim ivotnim okolnostima. Amfetamini imaju kao efekat
viestruko poveanje radne efikasnosti, koncentracije i optimizma. Kada se predozira,
amfetamin izaziva paranoidna psihotina ponaanja, koja brzo iezavaju posle leenja.
126
Ulina droga krek je proien oblik kokaina, zbog svoje jeftinoe i dostupnosti
ova droga ozbiljno ugroava mlade a zajedno sa tim i itave drutvene zajednice.
Opijati
Morfin, heroin, kodein smanjuje bol, deluju 3 6 asova, izazivaju visoku zavisnost.
Dejstvo na bol je takvo da zavisnik ima oseaj bola ali on postaje podnoljiv.
Psiholoko dejstvo je snano zadovoljstvo koje je teko opisati. Statistike zavisnika iako
zaostaju za realnou, pokazuju da na primer, polovina zavisnika u SAD ivi u Njujorku
a zvanian broj je oko 1000 000 ljudi. Posebno snaan i brz po dejstvu i zavisnosti je
heroin. Psiholoka zavisnost od ove supstance je ekstremno jaka pa tako vremenom,
heroinski zavisnik razvija ivotni stil koji mu svojom inercijom ne dozvljava da izae iz
zavisnosti. Medicinske statistike pokazuju da je smrtnost kod zavisnika od heroina
najvea u odnosu na ostale grupe i to ne toliko zbog osnovnog dejstva supstance, koliko
zbog bonih efekata infekcija, neuhranjenosti, hepatitisa, HIVa, kriminalizacije. Heroin
je zapoeo svoj put u siromanim etvrtima i getima i proirio se na sve drutvene grupe.
Nastao je kao odgovor na ekstremno siromatvo i socijalnu iskljuenost: Nisam
jednostavno radio nita. ivot je bio bez smisla, bez cilja. Svaki dan je bio isti. Nisam
uestvovao ni u emu, nisam uivao ni u emu. Kako meni izgleda, ljudi koji u to uu,
nemaju nikakvih interesovanja, nema pravog znaenja za njih, pa se uhvate za to
(zavisnik, 17 godina, Lindzey Holl, 1975).
Halucinogene i meovite
LSD, PCP, meskalin, psilocibin, kanabis trajanje razliito oko 8h, nepoznat tip
zavisnosti.
Halucinogene droge pored toga izazivaju snanu distorziju svesti, smanjuju
samokontrolu, smanjuju kontakt sa realnou i zbog toga su osobe koje ih konzumiraju u
stanju neuraunjivosti. Drugi naziv za ovu grupu, psihodeline je poreklom od grkih rei
koje znae irenje svesti. este posledice su snane halucinacije o promeni spostvenog
tela i vizuelne precepcije, kao i depersonalizcija gubljenje svesti o sebi. Vrlo mala
koliina supstance izaziva jake promene svesti.
LSD je otkriven 1930. g. i dobijen je iz gljive. Kasnija otkria potvruju prisustvo
halucinogenih supstanci i u drugim biljkama pejota kaktusu, psilocibe meksikane gljive
i slino.
Opijati i halucinogene droge su u veoma irokoj upotrebi. Pokreti za legalizaciju
upotrebe blagih opijata neprestano vre pritisak na javno mnjenje od 1968. godine kada je
prvi put masovno skrenuta panja javnosti na iroku rasprostranjenost upotrebe droga.
Iako se kao jedan od argumenata navodi i to da je marihuana po svojoj toksinosti manje
opasna od nikotina, treba istai da je ono to je pre 40 godina bila istina, odavno vie nije
marihuana je zbog aditiva koji se dodaju i ukrtanja vrste, umnogostruila svoju
toksinost i spada u veoma toksine supstance. Delovanje umerene doze
tetrahidrokanabinola iz marihuane izaziva meovito sedativno i halucinogeno dejstvo,
relaksiranost, gubitak socijalnih granica, veselost uz objekte koji izgledaju duboki, ivi i
otriji nego to ih normalno vidimo.
Medicina se interesuje za ovu grupu PA supstanci zbog toga to je njihova
hemijska struktura slina strukturi prirodnih transmitera u nervnom sistemu. Neke od
127
supstanci su bliske dopaminu ili serotoninu, veoma snanim prirodnim agensima nervne
aktivnosti.
Zbog visoke zavisnosti koju izazivaju, este zastupljenosti, niske cene (jer se naa
zemlja nalazi na putu trgovine narkoticima) i korupcije koja je pratea pojava trgovine
narkoticima, ova grupa supstanci je est uzrok kriminalizacije drutva, propadanja
porodica i konano, individualnog propadanja velikog broja ljudi.
Zavisnost
Psihoaktivne supstance menjaju mentalne procese i ponaanje. U centralnom
nervnom sistemu se vezuju za sinaptike receptore, blokirajui ili izazivajui odreene
druge reakcije. Na taj nain one menjaju finu komunikacionu strukturu nervnog sistema i
utiu na svest, pamenje, opaanje, raspoloenje i ponaanje. Dua upotreba istih
supstanci tei da izazove toleranciju na supstancu, pa je tada vea koliina supstance
potrebna da bi se postiglo isto dejstvo. Kada se telo navikne na odreeno prisustvo
supstance, govorimo o fiziolokoj zavisnosti nedostatak supstance izaziva burnu telesnu
reakciju koja moe imati teak ishod. Psiholoka zavisnost se moe pojaviti kod svih
supstanci i u tom sluaju osoba doivljava konzumiranje kao ogromno zadovoljstvo.
ivotni okvir osobe koja je psiholoki zavisna orijenite se postepeno sve vie prema
nainu na koji e se dobaviti supstanca i prema konzumiranju. Sposobnosti i kapaciteti
koje osoba ima postepeno se redukuju i preorijentiu tako da celokupni ivotni plan biva
sveden na ciklus konzumiranja i potrage za novom dozom. to dublje tone u problem,
osobi je sve tee da se iz njega pomeri, modeli pomoi postaju slabi i neadekvatni,
kontakti sa prijateljima i porodicom se pogoravaju i redukuju a konativni deo linosti
(volja) slabi. Tada se postepeno zatvara krug iz koga postaje sve tee izai.
Posebna opasnost u pojavi psiholoke zavisnosti je to to se ona razvija brzo i
nevidljivo osoba je ubeena da nije zavisna, da moe da se uzdri, da moe da prekine
kad god poeli, da je to samo jedna bezopasna situacija, da ako svi to rade moe i ona i
slino. Kada postanemo svesni zavisnosti bude kasno da se iz nje bezbolno izae.
Istraivanja pokazuju da se problem adikcije ee javlja kada je odnos izmeu onoga ko
je zavistan i majke bio udaljeniji u detinjstvu kao i u porodicama koje nisu postavljale
granice detetu. Nespremnost da se postavi i potuje lina granica, stvorie tekoe da se
kasnije savlada zavisnost.
Problem adikcije od psihoaktivnih supstanci prerastao je okvire individualne
patologije iako se tako tretira. On je socijalna, kolektivna patologija ije su razmere
nesagledivo vee i opasnije. Iako je postalo oigledno da se individualna problematika
narkomana ne moe razviti u vakuumu i sama od sebe, ve se ona uvek oslanja na
postojeu socijalnu patologiju (slabu kontrolu u porodici, dostupne dilere, korupciju,
spregu trgovine narkoticima sa drugim delovima drutva, nezainteresovanost socijalnih
institucija), jo uvek se pristupi problemu narkomanije posmatraju dominantno
individualno i kliniki. Zbog toga su i efekti ovakvih pristupa veoma skromni, i naalost,
ne mogu da prate vrtoglavo brz tempo kojim se socijalna patologija zavisnosti razvija..
Poslednjih godina raste broj programa rehabilitacije koji ukljuuje okruenje
adikta, prvenstveno njegovu porodicu i prijatelje. Efekti programa koji pokuavaju da
128
stvore sistemsko reenje kroz menjanje polja odnosa u kome zavisnik ivi, su trajniji i
vei nego efekti individualnih tretmana.
129