El Humejjis Tahavijeva Poslanica o Islamskom Vjerovanju

dr.
Muhammed ibn Abdurrahman el-Humejjis
TAHAVIJEVA POSLANICA
o islamskom vjerovanju
Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
TAHAWIJEVA POSLANICA O ISLAMSKOM

VJEROVANJU (AKIDI)
KRATKI KOMENTAR
Autor:
dr. Muhammed ibn Abdurrahman el-Humejjis
Prijevod:
Subhija Hadimejli - Skenderovi
Recenzija:
Zuhdija Adilovi
Jusuf Bari
Lektura:
Aida Krzi
Korekcija:
Abdulvaris Ribo
Obrada:
Semir ii
d http://IslamSoft.org
dr. Muhammed ibn Abdurrahman

el-Humejjis
TAHAWIJEVA POSLANICA O
ISLAMSKOM VJEROVANJU
(AKIDI)
KRATKI KOMENTAR
Zenica 1418. 1997. g.
Predgovor
Zahvala pripada Allahu, zahvaljujemo Mu i u Njega se pouzdavamo.
Traimo Njegovu zatitu od zla u samim nama i zla naih loih djela. Onaj
koga Allah uputi, taj ne moe zalutati, a koga ostavi u zabludi niko ga ne
moe izvesti na pravi put. I svjedoimo da nema drugog boga osim Allaha,
Jedinog koji nema sauesnika ni u emu. Svjedoimo da je Muhammed
Njegov rob i Njegov poslanik.
O vjernici, Bojte se Allaha istinskom bogobojaznou i umirite samo kao muslimani.

(Ali 'Imran, 102.)
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog ovjeka stvara, a od njega je i
drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge mukarce i ene rasijao. I Allaha se bojte - s
imenom ijim jedni druge molite - i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad
vama bdi. (En-Nisa', 1.)
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On e vas za vaa dobra djela
nagraditi i grijehe vam oprostiti. A onaj ko se Allahu i njegovu Poslaniku bude pokoravao
postii e ono to bude elio. (El-Ahzab, 70.-71.)
A zatim... Zaista je Allahova Knjiga najistinitiji govor, a najbolja
uputa je uputa Muhammeda . Najgore stvari su novine u vjeri, a svaka
novina u vjeri je novotarija, a svaka novotarija vodi u zabludu, a svaka
zabluda vodi u Dehennem.
Ovo djelo je saeto objanjenje vjerovanja ehli-s-sunneta i
dema'ata u Uzvienog Allaha po mezhebu najveih uenjaka Islama; Ebu
Hanife en-Nu'mana ibn Sabita el-Kufije, Ebu Jusufa Ja'kuba ibn Ibrahima
el-Ensarije i Ebu Abdullaha Muhammeda ibn Hasana e-ej-banije.
Objanjenje njihovog vjerskog ubjeenja je dao Imam Ebu Da'fer etTahawi.
On je to izvanredno uinio, dajui svoj veliki doprinos akaidusmilovao mu se Uzvieni Allah. On je najvjerodostojnije prenio vjersko
ubjeenje spomenutih imama. To je mogao jer je bio temeljito obrazovan
i veoma cijenjen u krugovima hanefijskog mezheba. Stoga je on
najpouzdanija linost koja je mogla ustanoviti vjersko ubjeenje ovih
imama. On je pouzdana linost kod svih uenjaka fikha1
i svih
muhaddisa2.
Takoer je cjelokupna islamska javnost svesrdno prihvatila ovaj
Tahavvijev tekst koji je bezbroj puta tumaen i komentarisan.
1
2
Uenjaci erijatskog prava i erijatskih propisa.

Uenjaci i poznavaoci hadisa Resulullahovih izreka.
Meu tumaima i komentatorima ima onih koji su to inili u skladu
sa Sunnetom3, a ima i onih koji su slijedili put dogmatiara
(mutekellimina).
Jedan od najvrednijih komentara, od kojeg je bilo i najvie koristi, je
komentar Imama ibn Ebu-l-'Izza el-Ezreijje el-Hanefije - smilovao mu se
Uzvieni Allah - koji je zamjerio Tahawiji u ovom vjerskom ubjeenju tri
problematine stvari:
Prva: Tahawijina izjava "Allah je oduvijek, bez poetka." On je
rekao: "Ovo je fraza koju su uveli dogmatiari, jer se ne smiju Uzvienom
Allahu dodavati druga imena osim onih kojima je On Sebe nazvao ili onih
kojima Ga je Resulullah nazivao."
Druga: "Allah je iznad granica i krajnjih dometa. On je iznad toga
da ima tjelesne organe i potrebu za stvarima i predmetima."
Ovakve izjave ne postoje u Kur'anu i Sunnetu. One nisu ni negirane,
a ni potvrene. One su novotarija kod mutekellimina - dogmatiara.
Najpree je da se Tahawija dri termina koji su navedeni u Kur'anu i
Sunnetu.
Trea: On navodi: da se vjera svjedoi jezikom i potvruje srcem, a
djela ne svrstava u sastavni dio imana. On je zanemario da se vjera
potvruje djelima. Takvo njegovo miljenje je u suprotnosti s miljenjem
veine prvih generacija (selef) sva etiri mezheba. Neka se Allah smiluje
obojici imama, i Tahawiji i Ibn ebu-l-'Izzu, a i svim ostalim imamima koji
su sluili sunnetu i akidetu (vjerskom ubjeenju) ehlu-s-sunneta i
dema'ata.
elja mi je da objasnim ovo vjersko ubjeenje (akidet) veoma
saeto i jednostavno kako bi odgovaralo uenicima poetnicima i koristilo
irim masama. Molim Allaha da muslimani imaju koristi od ove knjige, a
moj trud da upie u dobra djela. Allah stoji iza dobre namjere. On je nama
dovoljan. Divan je On Gospodar!
Naa posljednja dova je:
Hvaljen neka si Allahu, Gospodaru svjetova!
dr. Muhammed ibn Abdurrahman el-Humejjis
Drugim erijatskim izvorom, prvi je Kur'an.
PRVO POGLAVLJE
Veliki vjerski autoritet, imam iz Egipta Ebu Da'fer el-Werrak etTahawi, Allah mu se smilovao, je rekao:
"Ovo je tumaenje akideta (vjerskog ubjeenja) ehli-s-sunneta i
dema'ata po mezhebu (pravcu) najpoznatijeg fakiha (poznavaoca)
erijatskih propisa Ebu Hanife en-Nu'mana ibn Sabita el-Kufije, zatim Ebu
Jusufa Ja'kuba ibn Ibrahima el-Ensarije i Ebu Abdullaha Muhammeda ibn
el-Hasana e-ejbanije - neka je Allah sa njima zadovoljan te onoga u
to su oni vjerovali oboavajui tako Gospodara svih svjetova."
(1) Govorit emo o Jednoi (tewhidu) Uzvienog Allaha, vjerujui u
Njegovu pomo: Zaista je Allah Jedan. On nema sauesnika (erik). erik
jeziki znai: onaj koji ima udjela u neemu.
Objanjenje:
Zaista je Uzvieni Allah jedinstven u svemu. On je jedinstven u
Svom Zatu (biu), jedinstven u Svojim djelima, jedinstven u Svojim
imenima i Svojim svojstvima, jedinstven u Svojoj dostojnosti za
oboavanje (ibadet). On nema sauesnika ni u emu od ovoga. On nema
sauesnika u (Svom) stvaranju ni u (Svom) upravljanju.
Samo On stvara i upravlja. (El-'Araf, 54.)

Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas sa neba i iz Zemlje
opskrbljuje? (Fatir, 3.)
Allah nema sauesnika ni u onome to je od koristi, ni u onome to
je od tete, ni kad daje smrt, ni kad daje ivot, a ni u ostalim oblicima
odluivanja i planiranja u ovom svemiru. Isto tako, On nema sauesnika u
Svojim savrenim imenima i Svojim savrenim svojstvima. Nema
sauesnika u Svojoj boanstvenosti i u Svojoj dostojnosti da se jedino On
oboava.
ovjek nee upotpuniti svoj iman (tewhid) u Jedinog Boga dok god
se ne oisti od svih ovih vrsta irka (mnogobotva), i ne postane vjernik u
Jedinog Boga kroz sve vrste tewhida, to mu je obaveza.
Duan je, dakle, da vrsto vjeruje da je samo Allah Tvorac svega i
da samo On upravlja svim stvorenjima (tewhidu-r-rububijje), da vjeruje
da samo Njemu pripadaju svojstva savrenstva i savrena imena i da nita
od toga ne pripisuje nikom od stvorenja (tewhidu-l-esmai we-s-sifat), da
samo Njega oboava, tako to nee upuivati bilo kakvu vrstu ibadeta bilo
kome drugom osim Njemu (tewhid uluhijje).
Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe pomo traimo. (El-Fatiha, 5.)
A dinne i ljude, sam stvorio samo zato da Me oboavaju (ibadet ine). (EzZarijat, 56.)
(2) Nita nije kao On (Allahu nije nita slino).
(3) Nema nita to je Allah nemoan da uini.
(4) Nema drugog boga osim Njega.
Objanjenje:
I nita nije kao On. Ova konstatacija je jedan od temelja vjere u
Jednog Allaha (tewhida); treba vrsto vjerovati da nita nije kao to je
Uzvieni Allah.
Nita nije kao On! On sve uje i sve vidi. (E-ura, 11.)
Allah ne lii ni na jedno Svoje stvorenje, ni po Svome Zatu (Svom
Biu), ni po Svojim djelima, ni po Svojim imenima, ni po Svojim
svojstvima, ni po Svojim pravima.
Nema nita to je Allah nemoan da uini. To znai da je Uzvieni
Allah moan da uini ono to hoe.
I zaista On moe, kada neto hoe, samo za to rekne: "Budi!" i ono bude. (Jasin, 82.)
Njemu nita nije teko i nita Mu nije nemogue uiniti.
Allahu nita nije nemogue (uiniti) ni na nebesima ni na Zemlji; On, uistinu, sve
zna i sve moe. (Fatir, 44.)
To je cjelovitost i potpunost Njegove moi. Slavljen i Uzvien neka je
Allah! Ono to Allah hoe, to i bude, a ono to On nee to i ne biva. Ova
konstatacija ukazuje na savrenstvo Njegove moi stvaranja (rububijjeta).
I nema drugog boga osim Njega. Ovo su rijei kojima se iskazuje
vjera u Jednog, Jedinog Allaha (et-tewhid), u koju su pozivali svi Allahovi
poslanici.
Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allaha oboavajte, a taguta se klonite!

(En-Nahl, 36.)
Ovo znai da niko osim Allaha nije dostojan oboavanja, zato to je
On Stvoritelj, Opskrbljiva, Gospodar i Upravitelj i zbog toga je dostojan
da se samo Njemu i nikom drugom upuuju sve vrste ibadeta
(pokornosti). A sve to se oboava mimo Allaha je pogreno neispravno

(lano), nije dostojno oboavanja.
To je zato to je On Allah istina, a one koje oni mimo Allaha mole su neistiniti
(lani). (El-Hadd, 62.)
I zato to oni ne posjeduju nikakvu vlast u rukovoenju i rasporeivanju. Rijei: (I nema drugog Boga osim Allaha - we la ilahe gajruhu)
sadre negiranje oboavanja svega to je mimo Allaha. One su ujedno
potvrda da samo Njemu Jedinom, pripada pravo da bude oboavan. Ove
rijei negiraju oboavanje bilo koga sem Allaha, a zatim su potvrda
oboavanja Jednog Jedinog Allaha. To se zove Tewhidu-l-uluhijje.
Zakljuak:
Uzvieni Allah je Jedan. On je jedan u Svom Zatu (Svom Biu), u
Svojim imenima i Svojim svojstvima. Jedan je u Svojoj dostojnosti da se
oboava. I nita to je On stvorio ne lii Njemu ni u emu od spomenutog.
On sve moe. Njemu nita nije nemogue. Nita Mu nije komplicirano, i
niko nije dostojan oboavanja osim On, Slavljeni i Uzvieni!
Pitanja:
1. ta znai wahdanijjetullah (Allahova jednoa?)
2. Koje su to tri vrste tewhida?
3. Koje su to tri vrste irka (pripisivanje Allahu sauesnika)?
4. Citiraj rijei kojima su svi Allahovi poslanici pozivali (svoje narode)?
DRUGO POGLAVLJE
(5) Allah oduvijek postoji, bez poetka je, zauvijek je, bez svretka
je.
(6) Nee propasti niti e nestati.
(7) Biva samo ono to On hoe.
Objanjenje:
El-Kadim - (Allah oduvijek postoji). Ne spada u Allahova imena
kojima je Sebe nazvao. Njime se aludira da Uzvienom Allahu nije
prethodilo nita, kao i to da je On bez poetka, da je zauvijek i da je bez
svretka. Ovo znaenje je sadrano u ajetu: On je Prvi i Poslednji. (El-Hadid,
3.)
Onaj ko je prvi, nema prije sebe nikoga i nita, a ko je posljednji,
poslije njega nema nikoga i nita drugo. Ovaj ajet je tako objasnio
Resulullah .
"Nee propasti niti e nestati." To je kao to Uzvieni Allah kae: Sve
to je na Zemlji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara tvoga, Velianstvenog i Plemenitog.
(Er-Rahman, 26.-27.) i Sve e osim Njegova lica propasti. (El-Kasas, 88.)
Uzvieni Allah je Svoja stvorenja uinio prolaznim, a Sam je vjean.
On ih usmruje, a Sam je besmrtan. Uzvieni Allah je Posljednji, nee
nestati i kada sve nestane.
I biva samo ono to On hoe. Uzvieni Allah je moan da uradi sve
to eli. Stoga kae: Ali, Allah radi ono to On eli. (El-Bekare, 253.) Ako
Allah eli neku stvar, stvorit e je i protiv volje svih Svojih stvorenja, a
ako je ne eli ni sva stvorenja nee biti u stanju da je naine.
Ovim se iskazuje univerzalna Allahova volja koja se ne remeti.
Svako dobro ili zlo u ovoj vasioni, uistinu se dogaa s Njegovim htijenjem
i s Njegovom voljom. Njegova se volja ne moe nadjaati. to On hoe
biva, a to On nee, nee ni biti. Dokazi o tome su mnogobrojni.
(8) Mata Ga ne moe dokuiti niti razum pojmiti.
(9) Ne slii stvorenjima.
(10) iv je, ne umire, postojan je, ne spava.

Objanjenje:
Uzvienog Allaha niko od Njegovih stvorenja ne moe obuhvatiti
svojim znanjem, kao to kae Uzvieni Allah: Oni znanjem ne mogu Njega
obuhvatiti. (Ta-ha, 110.) Allaha ne moe niko svojom matom dokuiti niti
razumom pojmiti, niti Ga moe zamisliti i predstaviti.
Niko od Njegovih stvorenja ne zna kakav je On i Njegov Zat (Bie).
Allah ne slii nikome od Svojih stvorenja ni u Svom Zatu (Biu), ni u
Svojim imenima i svojstvima (atributima), a ni u Svojim djelima. Slavljen
neka je On i Uzvien!
Nita nije kao On. Uzvieni Allah je iv, ne umire, kao to kae: Ti se
pouzdaj u ivog koji ne umire. (El-Furkan, 58.) Zatim Allah kae: Sve to je
na Zemlji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara tvog, Velianstvenog i Plemenitog. (ErRahman, 26.-27.) Sve e, osim Njegova lica propasti. (El-Kasas, 88.) Uzvieni
Allah ivi, ne moe Ga smrt zatei. On je Vjeni, budan, ne obuzima ga
drijeme ni san. Da nije tako, poremetila bi se ravnotea u cijelom
kosmosu. On savreno kontrolira sve stvari u Svom vlasnitvu, Slavljen i
Uzvien neka je On! Ovo je odgovor svima onima koji Uzvienog Allaha
porede sa Njegovim stvorenjima i time postaju nevjernici.
(11) Allah stvara i nema potrebe za stvorenim. On daje opskrbu bez
truda i potekoe.
(12) On usmruje bez straha. On proivljuje bez umora i truda.
Objanjenje:
Uzvieni Allah nije stvorio stvorenja zato to su Mu ona potrebna,
niti iz Svoje elje da Mu ona u neemu pomau. Naprotiv, stvorio ih je da
Ga oboavaju.
Uzvieni Allah kae: A dinne i ljude sam stvorio samo zato da Me oboavaju
(ibadet ine). (Ez-Zarijat,56.) Uzvieni Allah daje opskrbu svim Svojim
stvorenjima, ljudima i dinnima, pticama i zvijerima kao i ostalim mimo
njih, vjernicima i nevjernicima. Svakom od njih daje ono to od Njega
trai, a da to ne umanjuje nita od onoga to ima u Svom vlasnitvu. On
posjeduje kljueve nebesa i Zemlje. On je Slavljeni i Uzvieni Allah. On
uzima due (usmruje) svojim stvorenjima bez bojazni. Allah uzima due u
asu njihove smrti. (Ez-Zumer, 42.)
10
Niko ne moe presudu Njegovu pobiti. (Er-Ra'd, 41.) A Uzvieni Allah
kae: On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti pitani. (El-Enbija', 23.) Allah
e proivjeti mrtve na Sudnjem danu. Nevjernici tvrde da nee biti proivljeni.
Reci: "Hoete, Gospodara mi moga, sigurno ete biti proivljeni, pa o onom to ste radili,
doista, biti obavijetenu" - a to je Allahu lahko. (Et-Tegabun, 7.) Gospodam na, Ti
e sakupiti sve ljude na Dan u koji nema nikakve sumnje. (Ali 'Imran, 9.) Uzvieni
Allah e proivjeti ljude na Sudnjem danu, nakon njihove smrti i to Mu
nee biti teko. Onaj koji oivljuje zemlju nakon njenog mrtvila
(neplodnosti), vodom pomou koje raste biljni svijet, moan je da oivi i
umrle ljude: Isto emo tako mrtve oivjeti, opametite se! (El-A'raf, 57.) Onaj koji
ih je stvorio prvi puta, moan je da ih po drugi put oivi. To je Uzvienom
Allahu lake nego to vi to zamiljate.
Zakljuak:
Uzvieni Allah je zaista Prvi i Posljednji, ivi i Vjeni. On radi sve to
hoe. Ljudi Ga svojim znanjem ne mogu obuhvatiti. Ne obuzima Ga ni
drijeme ni san. On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti pitani.
Pitanja:
1. Da li u Allahovim imenima postoji ime El-Kadim "Postoji oduvijek"?
2. ta znai: Biva samo ono to On hoe?
3. Ima li sauesnika u Allahovoj volji?
11
TREE POGLAVLJE
(13) Allah je oduvijek sa Svojim svojstvima. Stvaranjem Svojih
stvorenja ni u emu se nisu uveala Njegova svojstva, On ih je imao i
prije njihovog stvaranja. Kao to je sa Svojim svojstvima od praiskona
(oduvijek), tako je sa njima i zauvijek.
(14) Allah nije nakon stvaranja stvorenja stekao ime Stvoritelj, a
niti sa stvaranjem svjetova ime Tvorac.
Objanjenje:
Zaista je svako svojstvo Uzvienog Allaha Njegovo od praiskona
postojano svojstvo. Oduvijek je sa Svojim Svojstvima i prije stvaranja
stvorenja. Sva Njegova svojstva su savrena. Neposjedovanje tih
svojstava znailo bi nesavrenstvo. Nerazumno je Uzvienog Allaha opisivati savrenstvom nakon nesavrenstva. Ni jedno svojstvo nije dodato
Uzvienom Allahu nakon stvaranja ovjeka. Sva je Svoja svojstva Allah
imao ustanovljena prije ovjekovog stvaranja. Kao to je Uzvieni Allah od
praiskona sa svojim svojstvima i ona nemaju poetka. Isto tako Allah sa
njima ostaje zauvijek. Te ona nisu prolazna. Naprotiv, ta svojstva su
vjena zbog vjenosti Onoga ko ih posjeduje. Slavljen neka je Allah i
Uzvien!
Uzvieni Allah je Stvoritelj i prije nego je stvorio stvorenja. On se
zvao ovim imenom prije njihovog stvaranja. Njegovo nazivanje ovim
imenom nije u zavisnosti od dolaska Njegovih stvorenja na svijet. Takoer
Allah nije stekao ime Tvorac nakon stvaranja svjetova. Naprotiv, On je
Tvorac od prije njihovog prouzroenja i stvaranja. Allahova imena i
svojstva (atributi) su oduvijek od kada postoji On (Njegovo bie).
Zabiljeeno je da je Poslanik rekao (u hadisu) da je Uzvieni Allah:
"Odredio odreenje Svojim stvorenjima pedeset hiljada godina prije nego
je stvorio nebesa i Zemlju."4
(15) Allah ima svu vlast i niemu nije potinjen. Stvoritelj je a nije
stvoren.
(16) Allah proivljava mrtve nakon to im je ivot udahnuo, stoga
je On dostojan ovog imena (muhji) i prije njihovog proivljenja, kao i
imena Stvoritelj prije njihovog stvaranja.
Muslim (2563) o Kaderu, poglavlje "Polemika izmeu Adema i Musaa." Ahmed (11/169), a biljee ga i drugi
od Abdullaha ibn Omera (merfu') koji ga prenosi od Poslanika.
12
(17) Sve je to tako jer je Allah u svemu Svemoni, i ni jedna stvar
ne moe bez Njega, On je za sve potreban. Svaki posao je Njemu lahak.
Nita Mu nije potrebno. Nita nije kao On. On sve uje i sve vidi. (E-ura, 11.)
Objanjenje:
Uzvieni Allah je Gospodar u svim segmentima vlasti. To je bio i
prije nego je stvorio ikoga od Svojih stvorenja. Sva Allahova imena i
njihova znaenja su postojana kod Njega i prije i poslije svega.
Uzvieni Allah udahnjuje ivot mrtvima nakon proivljenja i On je
dostojan ovog imena i prije nego ih oivi. Kako je On Stvoritelj nakon to
je stvorio stvorenja, On je dostojan tog imena i prije nego ih je stvorio.
Allah, Uzvieni i Slavljeni, sve moe. Ako neto eli uinit e, a ako
neto ne eli, to nee ni biti. Ovo je Njegova univerzalna volja odreenja
od koje nita ne moe odstupati i ona nikada ne izostaje. O ovome
mu'tezile kau: Allah je moan u svemu onome to spada u domen
Njegove moi. Ljudska djela nisu u domenu Njegove moi. Ovo je
poricanje Allahovog svojstva Savrenstva. Zaista Uzvieni Allah sve moe,
kako i Sam o Sebi kae: Zaista Allah sve moe (Allah je kadar sve). (El-Bekare,
284.)
I sve to postoji na ovom svijetu biva Allahovom voljom i pod
Njegovom je kontrolom. Vjerovanje u ovo je nuna posljedica vjerovanja
u Allaha kao Tvorca -Rubbubijjet. Svaka stvar u ovom svemiru je ovisna o
Uzvienom Allahu. Ovisna je o Njemu za svoje stvaranje i postojanje.
Svaka stvar i svaki posao Allahu su jednostavni (lahki), kao to i Sam
Uzvieni Allah kae: A to je Allahu, uistinu, lahko. (El-Hadid, 22.) Slavljenom
i Uzvienom Allahu nije potrebna niija pomo, a On je svima nuno
potreban. Ta potreba za Uzvienim Allahom je trajna i stalna. Ona je
nepromjenljiva. Ona nije povremena i mjestom ograniena. Nita nije kao
On, On sve uje i sve vidi. (E-ura, 11.)
Zakljuak:
Allahova lina svojstva (zatijje) su oduvijek. Svojstva Njegovih djela
su oduvijek po svojoj vrsti, iako se pojedinano vremenom manifestiraju.
Njegova svojstva su vjena sa Njegovom vjenou. On je dostojan svih
Svojih imena i svih Svojih svojstava i prije stvaranja stvorenja i poslije
njihovog stvaranja.
Pitanja:
1. Da li znai da Allahova mo zahtijeva postojanje potinjenih?
2. Da li je Allahova Mo izvrna u svakoj stvari?
3. Sta znae rijei Uzvienog Allaha: I nita nije kao On?
13
ETVRTO POGLAVLJE
(18) Allah je Svojim Znanjem stvorio sva stvorenja.
(19) Svojim stvorenjima je odredio sudbine.
(20) Odredio je svima njima njihov edel (as smrti).
(21) Nita Mu nije bilo skriveno prije nego ih je stvorio. Znao je ta
e ljudi raditi prije nego su stvoreni.
Objanjenje:
Uzvieni Allah je stvorio stvorenja Svojim znanjem o njima, kako
kae: A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemu
obavijeten. (El-Mulk, 14.) Allahovo znanje obuhvaa svaku stvar, kako i
sam Uzvieni kae: On zna ta su radili i ta ih eka. Oni znanjem ne mogu Njega
obuhvatiti. (Ta-ha, 110.)
Allah sve zna ta je bilo i ta e biti, Allah sve zna ta se nije

desilo, jer da se je desilo znao bi kako e se desiti. Njemu ne moe nita, ni
trunica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmai, i ne postoji nita, ni manje ni vee od

toga, to nije u jasnoj Knjizi. (Sebe, 3.) Nita ne izmie Njegovoj kontroli.
Njegovo znanje obuhvaa cjeline i pojedinosti i sve to postoji
Uzvieni Allah je stvorio sa sudbinom (odreenjem). Allah kae: Mi sve s
odreenjem stvaramo. (El-Kamer, 49.) Uzvieni kae: I On je sve stvorio i kako
treba uredio! (El-Furkan, 2.) I dobro i zlo su predodreeni, a svaka stvar je
stvorena s predodreenjem. U ovome je odgovor onima koji tvrde da zlo
nije Allahovo stvorenje.
Uzvieni Allah je Svojim stvorenjima odredio kraj ili "edel" kojeg ne
mogu prekoraiti. I kada doe njihov kraj, nee ga moi ni za tren jedan ni odloiti ni
ubrzati. (El-A'raf, 34.) Nita ne moe ubrzati ili odloiti kraj kojeg je Allah
nekome propisao.
Uz sve ovo, Uzvieni Allah je sve znao i neprekidno sve zna prije
nego je stvorio Svoja stvorenja. Znao je ko e biti sretan, a ko nesretan,
ko e biti dobar, a ko zao ovjek. Sve je to znao prije njihovog stvaranja.
Znao je ta e im se dogoditi, kojeg dana i kako. Slavljen neka je Uzvieni
Allah! Njegova stvorenja ne mogu nita od Njega sakriti.
14
Zakljuak:
Allah je stvorio stvorenja Svojim znanjem i odredio sudbinu svakoj
stvari. I nita Mu nije nepoznato o Njegovim stvorenjima i o njihovim
djelima. Sve je to znao prije nego ih je i stvorio.
Pitanja:
1. ta znae rijei: "Svim stvorenjima je odredio mjeru"?
2. Da li je Allah znao za djela ljudi prije nego je ljude stvorio?
15
PETO POGLAVLJE
(22) Allah je Svojim robovima naredio da Mu budu pokorni i
zabranio im da Mu budu neposluni.
(23) Sve se odvija po Njegovom odreenju i Njegovoj volji. Njegova
volja je izvrna. Njegovi robovi imaju onoliko svoje volje koliko im On
doputa. Ono to On hoe da im se desi to biva, a to On nee to im i ne
bude.
Objanjenje:
Allah je naredio Svojim stvorenjima da Mu budu pokorni i obeao im za tu
pokornost veliku nagradu, a zabranio da Mu budu neposluni i zaprijetio im
kaznom za neposlunost.
Tako Uzvieni kae: Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu - On e
uvesti u dennetske bae, u kojima e vjeno ostati, i to je uspjeh veliki. A onoga ko se bude
protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio - On e u
vatru baciti, u kojoj e vjeno ostati; njega eka sramna patnja. (En-Nisa', 13.-14.)
Tahawijino objanjenje, Allah mu se smilovao, o Allahovoj naredbi i
zabrani poslije tumaenja o Allahovom stvaranju, ukazuje na to da
Stvoritelju pripada naredba i zabrana, kao to i Sam Uzvieni kae: On
stvara i odluuje. (El-A'raf, 54.)
I sve se odvija po Njegovoj odredbi i Njegovoj volji. Ni jedna stvar
ne biva bez volje Uzvienog Allaha. Nita se u ovom kosmosu ne moe
dogoditi bez Njegove volje. Volja Uzvienog Allaha je konana i izvrna.
Ona nikada ne izostaje. To je univerzalna Allahova volja odreenja.
Pomou nje se ostvaruje sve to Uzvieni Allah eli da se dogodi u ovom
kosmosu, bilo dobro ili zlo.
Uzvieni kae: Onoga koga hoe Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga hoe na pravi put izvodi. (El-En'am, 39.) Takoer, Uzvieni kae: A da je Allah htio
oni se ne bi meusobno ubijali, ali Allah radi ono to On eli. (El-Bekare, 253.)
Slobodna volja ljudi ne izlazi iz okvira Allahove volje i onoga to On hoe
da im bude, kako Uzvieni kae: A vi ne moete nita htjeti ako to Allah, Gospodar
svjetova, nee! (Et-Tekwir, 29.)
Ova univerzalna volja je drugaija od erijatske (volje) koja moe
nekad da se ne ostvari. Nekada Allah voli neku stvar, a nee da se ona
dogodi, a nekada Allah mrzi neku stvar, ali hoe da se dogodi zbog neke
mudrosti (pouke) koju samo On zna. Ono to Allah hoe Svojim robovima
to bude, a ono to nee da im se dogodi to se ne moe njima ni dogoditi,
makar to oni svi eljeli.
Ovo je suprotno kaderijskom uenju po kome je grijeh kojeg ovjek
uini rezultat njegove volje, neovisno od Allahove volje i da Uzvieni Allah
16
ne eli da se taj grijeh dogodi. Sam ovjek je poinitelj tog grijeha. On ga
eli bez Allahove volje. Na ovaj nain oni su uinili ovjeka onim koji eli i
ini stvari bez Allahove volje.
(24) Uzvieni Allah upuuje na pravi put one koje On hoe. Svojom
milou ih uva i zatiuje. Svojom pravednou pusti u zabludu, ponizi i
iskua koga hoe.
(25) Svi ljudi se nalaze, po Njegovoj volji, izmeu Njegove milosti i
Njegove pravednosti.
Objanjenje:
Uzvieni Allah je Onaj koji upuuje u vjeru one Svoje robove koje On
hoe, i uva ih od zablude i udaljuje ih od zablude i grijeenja i spaava ih
od toga, i njegovih tetnih posljedica na ovom i buduem svijetu. Pa koga
Allah takvim uini, to je Allahova milost i dobroinstvo na emu treba biti
zahvalan. Isto tako, Uzvieni Allah pusti da neki Njegovi robovi zalutaju.
On im uskrati Svoju pomo i prepusti ih same sebi. Ostavi ih pristupane
ejtanu i ne uzima ih u zatitu. Na taj nain ih iskuava, a oni padaju u
zabludu i grijeenje. To je pravda Uzvienog Allaha. On posjeduje
dalekosenu mudrost i apsolutnu pravinost. Dokaz da je Uzvieni Allah
Onaj koji izvodi na pravi put onoga koga hoe, a ostavlja u zabludi onoga
koga hoe su Njegove rijei: Onoga koga hoe - Allah ostavlja u zabludi, a onoga
koga hoe - na pravi put izvodi. (El-En'am, 39.)
I rijei Uzvienog: On u zabludi ostavlja onoga koga hoe, a na pravi put
ukazuje onome kome On hoe. (En-Nahl, 93.)
Takoer Uzvieni kae: Ti, doista, ne moe uputiti na pravi put onoga koga ti
eli da uputi, - Allah upuuje na pravi put onoga koga On hoe. (El-Kasas, 56.)
Sve je to, dakle, od Uzvienog Allaha. Ovo je od temelja akide ehlis-sunneta nasuprot mu'tezilama koji kau da su ljudska djela njima
stvorena. Onoga ko slijedi pravi put Allah je uputio Svojom dobrotom i
Svojom blagodati, a onoga ko slijedi zabludu Allah je ostavio u zabludi
Svojom pravinou.
Svi ljudi se kreu Allahovom voljom izmeu ove dvije stvari, izmeu
Allahove dobrote i Allahove pravinosti. ovjek moe biti vjernik, upuen
ili nevjernik, u zabludi. Vjernik je upuen da ide pravim putem
zahvaljujui dobroti Uzvienoga Allaha, Njegovom znanju, neogranienoj
mudrosti, plemenitosti i blagodarnosti. Onaj koji ivi u zabludi okrenut je
nevjerstvu i grijeenju i to po pravinosti i znanju Uzvienog Allaha i
Njegove neograniene mudrosti. Niko ne moe biti izvan Allahove volje: A
vi ne moete nita htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova nee! (Et-Tekwir, 29.)
17
Deava se da ovjek, ponekad, sam krene pravim putem, uz

Allahovu pomo, a potom ga Uzvieni Allah kazni zbog nekog grijeha ili
nemara, pa ga ostavi u zabludi. Poslije toga mu stigne Allahova uputa.
Katkada ovjek zaluta u totalnu zabludu, da nas Allah zatiti od toga. Sve
se odvija voljom Uzvienog Allaha.
Zakljuak:
Allah je naredio stvorenjima da Mu budu pokorni. Zabranio je da mu
budu neposluni. Sve to se dogaa biva Njegovom odredbom i voljom.
ovjekova volja je pod kontrolom Allahove volje. On upuuje na pravi put
onoga koga hoe, a ostavlja u zabludi onoga koga On hoe. Niko ne moe
uiniti nita od onoga to Allah nee.
Pitanja:
1. ta je Uzvieni Allah naredio, a ta je zabranio?
2. Da li Allahova volja obuhvaa dobro i zlo?
3. Objasni na ta se misli: "da Uzvieni Allah ostavlja u zabludi koga hoe
svojom pravednou."
18
ESTO POGLAVLJE
(26) Allah je visoko iznad toga da neko odbije Njegovu naredbu i da
Mu bude ravan.
(27) Niko ne moe odbiti Njegovu odredbu i nita ne moe Njegovu
presudu odgoditi, i niko Ga ne moe nadvladati.
Objanjenje:
Svemoni Allah je Uzvien. Niko Mu ravan nije i ne moe se
suprotstaviti Njegovoj naredbi u Njegovoj presudi, Njegovoj moi
stvaranja i Njegovoj vlasti. Niko Mu nije ravan ni u emu od toga. Niko Mu
nije ravan u Njegovim imenima i Njegovim svojstvima. On je Slavljeni i
Uzvieni! Niko nije kao On. (E-ura, 11.) Uzvieni kae: Zato ne inite svjesno
druge Allahu ravnim! (El-Bekare, 22.)
Kada Uzvieni Allah odredi da neto bude on to i izvri (sprovede).
Kada bi se sva stvorenja udruila da steknu neku korist koju Allah ne da,
ili da sprijee tetu koju On odredi, ne bi imali naina da to uine. Uzvieni
Allah kae: Ako te od Allaha neka nevolja pogodi - pa niko je osim Njega ne moe
otkloniti; a ako ti kakvo dobro podar, - pa, samo je On Svemoni. (El-En'am, 17.)
Takoer, Uzvieni kae: Milost koju Allah podari ljudima niko ne moe, poslije
Njega, dati. (Fatir, 2.) I zaista On moe, kada neto hoe, samo za to rekne "Budi!" - i
ono bude. (Ja-sin, 82.) Kada Uzvieni Allah donese neku presudu ta
presuda je izvrna. Ona tee. Nita je ne moe odgoditi: A Allah sudi! Niko
ne moe presudu Njegovu, odgoditi. (Er-Ra'd, 41.)
Kada Allah neto hoe, Njegova volja je izvrna, ne moe se pobiti.
Ona je izvrna nad svim stvorenjima: A Allah ini ta hoe, ali veina ljudi ne zna.
(Jusuf, 21.)
Zakljuak:
Uzvieni Allah je nad svim. Niko Mu nije ravan ni u emu. Niko i
nita Mu nije slino. Njegova odredba se ne moe odbiti, Njegova presuda
se ne moe odgoditi. Niko Ga ne moe nadvladati.
Pitanja:
1. ta znai: Allahu se niko ne moe suprotstaviti i niko Mu ravan nije?
2. Da li neko ili neto, moe odgoditi Allahovu odredbu ili presudu?
19
SEDMO POGLAVLJE
(28) Mi u sve prethodno vjerujemo i vrsto smo ubjeeni da je sve
to se deava samo od Allaha.
(29) I vjerujemo da je Muhammed Njegov rob izabranik, Njegov
odlikovani vjerovjesnik i Njegov poslanik s kojim je zadovoljan.
Objanjenje:
Mi vrsto vjerujemo u sve o emu smo prethodno govorili, i u to smo
vrsto ubjeeni. Bez imalo sumnje to je nae konano opredjeljenje.
Muhammed je najpoznatije ime od svih asnih imena naeg Poslanika. U
njemu su sadrana mnoga asna svojstva s kojima je pohvaljen. On je
Muhammed, sin Abdullaha ibn Abdulmuttaliba ibn Haima. Porijeklom je
od plemena Kurej, iz srednjeg arapskog stalea, najplemenitijeg i
najstarijeg roda. Robovanje Allahu je najasniji stepen u ivotu ovjeka,
kao to Uzvieni Allah kae: Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom asu noi preveo
Svoga roba... (El-Isra', 1.)
Takoer, Allah kae: A ako sumnjate u ono to objavljujemo robu Svome ...
(El-Bekare, 23.)
I kae: A kad je Allahov rob ustao da Mu se pomoli, oni su se u gomilama oko
njega tiskati stali. (El-Dinn, 19.)
Uzvieni Allah je odabrao Muhammeda izmeu najboljih Svojih
stvorenja i uzdigao ga iznad svih zemaljskih stvorenja. On je odabrani
Poslanik. Privilegovan je kod Allaha. On je Poslanik s kojim je Allah
zadovoljan. Poslan da okona Njegove objave. Objavio mu je najasniju i
najvelianstveniju Knjigu.
(30) Muhammed je posljednji vjerovjesnik, voa bogobojaznih,
prvak poslanika. On je miljenik Gospodara Svjetova, sallallahu 'alejhi we
sellem.
(31) Svaka tvrdnja o poslanstvu poslije Muhammeda je zabluda i
slijeenje strasti.
Objanjenje:
Muhammed je posljednji vjerovjesnik - donosilac objave. Uzvieni
Allah kae: Muhammed nije roditelj nijednom od vaih ljudi, nego je Allahov Poslanik i
posljednji Vjerovjesnik. (El-Ahzab, 40.) On osjea najvie strahopotovanja
prema Allahu i on je najbogobojazniji.
20
Resulullah je i sam rekao: "Ja od svih vas najvie osjeam
strahopotovanje prema Allahu i najbolje poznajem Allahove zabrane
(granice)."5
Takoer je Poslanik rekao: "Od svih vas ja sam i najbogobojazniji i
najbolje znam Allahove granice."6
Neka je Allahov blagoslov i mir na njega! On je prvak svih
vjerovjesnika kao to kae: "Ja sam prvak Ademove djece (ljudi), ne
hvalei se."7
Resulullah je najasnije Allahovo stvorenje. On je miljenik
Gospodara svjetova, Slavljenog i Hvaljenog. Allah ga je odlikovao,
odabrao, pribliio i primakao sebi mimo svih drugih. Resulullah je rekao:
"Allah je mene uzeo za Svoga prijatelja (halila), kao to je uzeo Ibrahima
za prijatelja (halila),"8 ovdje Poslanik govori sam o sebi.
Svaka tvrdnja o poslanstvu poslije Muhammeda je zabluda i
krivovjerstvo, te skretanje s pravog puta u propast. Onaj ko zagovara
poslanstvo za sebe, poslije Resulullaha, ili za nekog drugog, postaje
nevjernik.
Isto tako, onaj ko u to povjeruje postaje i sam nevjernik, pa ak ko
u to i posumnja postaje nevjernik. Vjernik vjeruje da nema drugog
vjerovjesnika poslije Muhammeda .
Moe se desiti da poslije njega neki laac zagovara poslanstvo i doe
sa nekim neobinim stvarima, pa da pridobije sebi sljedbenike. Meutim
on e se brzo razotkriti, a njegovo zagovaranje e propasti kao to je
propalo svakom onom ko je sebi tvrdio poslanstvo poslije Resulullaha .
(32) Resulullah je poslan svim dinnima i cijelom ovjeanstvu sa
Allahovom istinom, uputom i nurom.
Objanjenje:
Zaista je Vjerovjesnik najvei Allahov Poslanik. Objava koja mu je
dostavljena upuena je svijetu dinna i svijetu ljudi. Svaki poslanik prije
njega bio je poslan samo svome narodu, a Poslanik je poslan svim
stvorenjima od ljudi i od dinna, kao to kae Uzvieni Allah: "A tebe smo
samo kao milost svjetovima poslali." A Resulullah je rekao: "Poslanici su slati
izriito svojim narodima, a ja sam poslat cijelom ovjeanstvu." Allah ga
je poslao sa istinom i uputom, kao to Uzvieni kae: On po Poslaniku Svome
5
Ovaj hadis biljei Buharija u Poglavlju o braku, pod naslovom: "Podsticaj na enidbu" 9/104 h(5063). Hadis
Enesa ibn Malika.
6
Uvrstio gaje Buharija u "Poglavlje o imanu", odlomak: Resulullahov govor: "Ja od svih vas znam najvie o
Allahu..." (13/70) h20 hadis od Aie r.a..
7
Biljei ga Ahmed u El-Musnedu 3/2 i Tirmizija u Ez-Zuhdu poglavlje o "efa'atu" h(36188) i Ibn Made u EzZuhdu poglavlje o efa'atu h(4308), iz hadisa Ebu Seida el-Hudrije.
8
Prenosi ga Muslim u poglavlju o "Zabrani izgradnje mesdida na mezarlucima" 1/337 h(532)
21
alje uputstvo i vjeru istinitu, da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo
mnogobocima. (Es-Saff, 9.)
Allah ga je poslao sa svjetlom Upute na pravi put. Uzvieni kae: A
od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna. (El-Ma'ide, 15.) Kur'an je izvor
Allahove svijetle upute, on je svjetlost i lijek za ljudska srca.
Zakljuak:
Poslanik je odabrani Vjerovjesnik, kojeg je Uzvieni Allah poslao
svijetu dinna i svijetu ljudi s uputom i vjerom istine. On je posljednji
Vjerovjesnik i nakon njega nema drugih Vjerovjesnika.
Pitanja:
1. Da li je Resulullah poslat svim stvorenjima ili iskljuivo svome
narodu?
2. Kakva je erijatska odredba za onoga ko zagovara poslanstvo nakon
Resulullaha za sebe ili za nekog drugog?
22
OSMO POGLAVLJE
(33) Zaista je Kur'an Allahov govor, od Njega je kao govor potekao
bez ulaenja u kakvou. Dostavio ga je Svome Poslaniku putem objave.
Vjernici su ga prihvatili istinski. Postali su vrsto ubijeeni da je on istinski
Allahov govor i da nije stvoren kao govor ljudi. Ko uje Allahov govor i
ustvrdi da je on kao govor ljudi, postaje nevjernik. Allah je takvog
pokudio, prekorio i zaprijetio mu Dehennemom.
Uzvieni kae: U Sekar (Dehennem) u Ja njega baciti. (El-Muddessir,
26.)
A poto je Allah zaprijetio Dehennemom onome ko kae: Ovo nije
nita drugo do govor ljudi! (El-Muddessir, 25.), mi shvatismo i vrsto
povjeravasmo da je to govor Stvoritelja ljudi, i da ne slii njihovom
govoru.
Objanjenje:
Kur'an je Allahov govor, od Njega je potekao. Mi ne znamo kako
Uzvieni Allah govori, ali je Njegov govor istinit. Allahov govor je
postojano svojstvo Allahovog savrenstva. Neposjedovanje tog svojstva
znailo bi manjkavost, a Uzvieni i Slavljeni Allah je izuzet od bilo kakve
manjkavosti. Allah kae: A Allah je sigurno s Musaom razgovarao. (En-Nisa',
164.) Kelam Allahov govor je postojano svojstvo Uzvienog Allaha na
nain koji odgovara Njegovom savrenstvu i Njegovoj uzvienosti. Kur'an
je Njegov govor. Uzvieni kae: Ako te neki od mnogoboaca zamoli za zatitu, ti
ga zatiti da bi sasluao Allahove rijei, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega.

(Et-Tewbe, 6.)
Pod "Allahovim govorom" podrazumijeva se Kur'an. Kur'an je uistinu
Allahov govor. Objavio ga je Svome poslaniku Muhammedu putem
objave. Vjernici (mu'mini) u to vjeruju. Shvatili su i vrsto su ubijeeni da
je Kur'an govor Uzvienog Allaha i da nije stvoren, a svojstva su dio
Allahovog Bia (Zata). Svojstva Uzvienog Allaha postoje oduvijek i nisu
stvorena. to se tie ljudskog govora, on je neto to je stvoreno kao i
ljudi. Svako onaj ko smatra da je Kur'an ljudski govor, on je nevjernik
(kafir). Uzvieni Allah je takvom zaprijetio dehennemskom vatrom, kao
to Slavljeni kae: I rekao je: "Ovo nije nita drugo do vradbina koja se nasljeuje, ovo
su samo ovjekove rijei!" U Dehennem u Ja njega baciti! (El-Muddessir, 24.-26.)
Kada su vjernici vidjeli kako Allah prijeti Sekarom (Dehennemom)
onome ko smatra da je Kur'an govor ovjeka, shvatie da je Kur'an govor
Stvoritelja i da ne lii na njihov govor. Svako Allahovo svojstvo razlikuje
se od svojstava Allahovih stvorenja kao to se Allahovo Bie (Zat)
razlikuje od bia ljudi.
23
Zakljuak:
Kur'an je stvarni Allahov govor. On nije stvoren. Ko ga smatra
ljudskim govorom, postaje nevjernik.
Pitanja:
1. ta kae o Kur'anu?
2. Kakva je erijatska odredba za onoga ko smatra da je Kur'an stvoren?
24
DEVETO POGLAVLJE
(34) Onaj ko opisuje Allaha nekim ljudskim svojstvom, postaje
nevjernik. Ko ovo shvati kako treba razuman je i udaljio se od rijei onih
koji ne vjeruju. I on zna da Uzvieni Allah sa Svojim svojstvima nije kao
ovjek.
Objanjenje:
Ako ovjek na bilo koji nain opie Uzvienog Allaha nekim ljudskim
svojstvom i uporedi Allaha sa Njegovim stvorenjima u smislu Njegovih
imena, svojstava ili pak njihove kakvoe, postaje nevjernik u Uzvienog
Allaha, koji kae: I nita nije kao On. On sve uje i sve vidi. (E-ura, 11.)
Ako ovjek ovo sazna, razumije i shvati, pa i pored toga poredi
Uzvienog Allaha sa ljudima, smatra se nevjernikom. Taj e morati
jedanput nauiti i ograditi se od rijei onih nevjernika kojima je Uzvieni
Allah odredio Dehennem za vjeno boravite. On e shvatiti da Uzvieni
Allah sa Svojim svojstvima, njihovom kakvoom i stvarnim njihovim
znaenjima, ne moe nikada biti kao ovjek.
Zakljuak:
Svojstva Uzvienog Allaha nisu kao svojstva ljudi. Ako u bilo kojem
smislu neko opie Uzvienog Allaha svojstvima ljudi, taj postaje nevjernik.
Pitanja:
1. Kako dokazati da Allahova svojstva nisu kao svojstva ljudi?
2. Kakav je erijatski propis za onoga ko je izjednaio Allahova svojstva
sa svojstvima ljudi?
25
DESETO POGLAVLJE
(35) Istina je da e stanovnici Denneta vidjeti Uzvienog Allaha. O
ovome se ne znaju pojedinosti i nain.
Vidjet e Ga onako kako kae Uzvieni Allah: Toga dana e neka lica
radosna biti, u Gospodara svoga e gledati. (El-Kijame, 22.-23.)
To vienje e biti onako kako to Allah hoe i zna. Sve to je o tome
dostavljeno od Resulullaha u vjerodostojnim (sahih) hadisima, je onako
kao to je on rekao i ima znaenje onako kako je On htio. Mi se ne
uputamo u tumaenje toga na svoj nain. Mi ne zamiljamo to vienje
svojom matom. Niko se nee spasiti i uspjeti u svojoj vjeri sem onaj koji
se potpuno preda Uzvienom Allahu i Njegovom Poslaniku i koji sve ono
to ga u sumnju dovodi vrati Onome koji sve zna.
Objanjenje:
Vjernici e vidjeti svoga Uzvienog Gospodara na Sudnjem danu
svojim vidom, to je jasno potvreno Kur'anom i Sunnetom. Uzvieni Allah
je rekao: Toga dana e neka lica blistava biti, u Gospodara svoga e gledati. (ElKijame, 22.-23.)
Takoer, Uzvieni kae: One koji ine dobra djela eka nagrada, i vie od toga
(zijade)! (Junus, 26.) Resulullah je rijei i vie od toga (zijade) protumaio da
znae gledanje u lice Uzvienog Allaha. Stoga Poslanik kae: "Vi ete
svakako vidjeti svoga Gospodara kao to vidite ovaj Mjesec, i neete
osjetiti nikakvu tegobu zbog gledanja u Njega."9 Ovo ne znai da e
vjernici Allaha moi obuhvatiti pogledom - ne dao Allah - ve znai da
e to vienje biti stvarno, oinjim vidom, a ne samo doivljaj srcem.
Naprotiv, to e biti najdragocjenija blagodat u kojoj e uivati stanovnici
Denneta. Mnogobrojni Resulullahovi hadisi govore o tome u ovom
poglavlju. Oni su mutevvatir (sa velikim nizom prenosilaca), a u njih je
potpuno sigurna veina imama. Cilj ovih ajeta i hadisa je jasan efekat da
e vjernici stvarno vidjeti svoga Gospodara na Sudnjem danu. Mi iskreno
vjerujemo u sve to je o tome reeno u Kur'anu i Sunnetu i ne trudimo se
da ih drugaije tumaimo prema svom ogranienom miljenju. Isto tako,
ne trebamo to sebi predoavati matom da se ne udaljimo od istine.
Zaista, ako neko eli spas od zabluda i raznih devijacija, nai e ga
ako se potpuno preda Allahu Uzvienom i Njegovom Poslaniku, u svemu
to je do nas dolo vjerodostojnim predajama. A ukoliko neko doe u
dilemu po nekom pitanju, njegovo tumaenje e prepustiti Allahu. Kao to
Allah kae: Oni ija su srca pokvarena eljni smutnje i svog tumaenja - slijede one
to su manje jasni. A tumaenje njihovo zna samo Allah. Oni koji su dobro u nauku upueni
9
Ovaj hadis je uvrstio Buharija u Knjizi o vaktovima namaza, poglavlje: "Vrijednost ikindije-namaza" II/33
h(54), zatim Muslim u Knjizi o damijama poglavlje: "Vrijednost sabaha i ikindije-namaza" I/439 h((633) iz
hadisa Derira ibn Abdullaha.
26
govore: "Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara naeg!" A samo razumom obdareni
shvaaju. (Ali 'Imran, 7.)
(36) Islam ne moe stajati na vrstim temeljima osim ako je
zasnovan na potpunoj pokornosti i predanosti Allahu. Onaj ko trai ono to
svojim znanjem ne moe dokuiti i ne zadovoljava se istinskom predajom
Allahu, njegova ga elja udaljava od istog tewhida - iste vjere u Jednog
Boga, od jasne spoznaje i ispravnog imana (vjerovanja). On nesigurno
tumara izmeu nevjerstva i vjere, svjedoenja istine i njenog odbacivanja,
te izmeu potvrde vjere i negiranja, sumnjiav, izbezumljen, bolestan, niti
je vjernik koji potvruje vjeru, a niti nevjernik koji je odbacuje.
Objanjenje:
U istinskom Islamu e ostati vrst samo onaj koji se potpuno preda
uenju Kur'ana i Sunneta, u njih povjeruje i po njima postupa, i ne
suprotstavlja im se strastima niti sumnjama, a ni miljenjem, razumom i
logikom.
Ako ovjek trai neko saznanje do kojeg ne moe doi, jer mu ga je
Uzvieni Allah uinio nedostupnim, a vezano je za Slavljenog Allaha, za
Njegovu mudrost i Njegovu odredbu i ako njegova pamet i razum ne
prihvaaju Allahovu i Poslanikovu elju i predanost u onome to oni
hoe, on e s tom svojom namjerom biti uskraen da spozna istu vjeru u
Jednog Boga (tewhid), onakvu kakva je u stvarnosti, kao i istu spoznaju
Uzvienog Allaha. Bit e uskraen da spozna ispravno vjerovanje koje se
gradi na potvrivanju, pokornosti, odobravanju i predanosti. On e postati
kolebljiv izmeu prihvatanja istine i njenog odbijanja, izmeu vjerovanja u
erijatske propise Kur'ana i hadisa i nevjerovanja u iste, te njihovog
prihvaanja i neprihvaanja. Njega e obuzimati sumnje, izbezumljenost i
bolesna mata i on e besciljno lutati, nemajui konaan stav. On, niti je
iskreni vjernik s potpunim imanom, a niti je otvoreni nevjernik koji
osporava i nijee vjeru u potpunosti. Sutina imana je prihvaanje vjere i
predanost vjeri ak i u stvarima ija je mudrost nedokuiva i iju sutinu
katkada ni razum ne moe dokuiti. Tada se mora zadovoljiti
objanjenjem Uzvienog Allaha i Njegovog Poslanika .
(37) Nije ispravno vjerovanje (iman) u Allahovo vienje onih
muslimana koji to vienje zamiljaju ili komentariu onako kako oni
razumiju, jer je neosnovano tumaenje (te'wil) Allahovog vienja - i
svakog pojma koji pripada Boanstvu - zabranjeno. U to treba vjerovati i
to je vjerovanje muslimana. Ko se ne bude uvao nijekanja i ne prestane s
poreenjima, pada u grijeh i ne vjeruje u Allahovo savrenstvo (tenzih) zaista je na Uzvieni Gospodar opisan svojstvima jednoe (wahdanijjeta)
i atributima svojstvenim samo Njemu i nikome vie od ivih stvorenja.
27
Objanjenje:
Nije ispravno vjerovanje (iman) onih muslimana koji vienje
Uzvienog Allaha komentariu po svom shvaanju, ili Ga stvarno
zamiljaju, ili pak misle da posjeduju mo spoznaje Njegove kakvoe.
Takav musliman grijei i ne vjeruje u vienje Allaha ispravnim
vjerovanjem, jer niko osim Allaha ne zna kakvo e to vienje biti.
Saznanje o Allahovom vienju (ru'ji) i tome slino, a stoje vezano za
Uzvienog Stvoritelja, moe imati ispravno tumaenje jedino ako se ne
objanjava i ne usporeuje sa neim to je ljudima poznato na ovom
svijetu (dunjaluku). Moramo vjerovati u ispravno znaenje na koje to
vienje upuuje i ne smijemo razmiljati o kakvoi. Moramo vjerovati u
pravo znaenje na koje nas upuuje (ru'ja) i da ne kalkuliramo s
pretpostavkama ve da se pokoravamo i predamo u potpunosti vijesti
Uzvienog Allaha i Njegovog Poslanika . To bi bila prava vjera muslimana
koju je Allah dostavio po Svom Poslaniku . Musliman je duan da se
uva dvije stvari:
Prvo: Ne smije negirati ono ime je Sebe Allah opisao. On ne smije
da u to ne vjeruje ili da iskrivljuje njegovo pravo znaenje.
Drugo: Musliman ne smije porediti Uzvienog Allaha ni u emu sa
Njegovim stvorenjima, bilo da se to poreenje odnosi na Njegovo Bie
(Zat), ili na Njegova djela, imena i svojstva. Ovo dvoje je sadrano u
rijeima Uzvienog Allaha: I nita nije kao On, On sve uje i sve vidi. (E-ura,
11.)
Prvi dio ajeta negira bilo ije poreenje i slinost sa Uzvienim
Allahom, a drugi dio potvruje Allahova svojstva (sifate). Ajet, dakle,
objedinjuje tenzih - negiranje svake manjkavosti i isbat - potvrdu
Allahovih svojstava. Ko se ne bude klonio ove dvije stvari (negiranja i
poreenja) zalutat e u svom vjerovanju i zgrijeiti. On je daleko otiao od
istine i ne dri do Allahovog savrenstva koje je neprikosnoveno i po kome
je Allah svojim savrenstvom siguran od pridruivanja sauesnika,
dvojnika, rivala i premca. To je stoga to je Uzvieni Allah opisan svim
svojstvima jedinstvenosti (wahdanijjeta) u Svom Biu (Zatu), u Svojim
djelima (ef'alihi) i Svojim imenima (esmaihi), i Svojim svojstvima
(sifatihi), u Svom stvaranju (halkihi) i Svom nareivanju (emrihi). On je
opisan jedinstvenim atributima u svemu tome. On je Jedan Jedini,
Utoite svakome. On nema sauesnika i dvojnika i niko se ne moe
porediti s Njim. Niko ne moe imati Njegova znaenja. Niko od stvorenja
ne lii Njegovom Biu (Zatu), Njegovim djelima (ef'alihi), a niti Njegovim
imenima (esmaihi) i svojstvima (sifatihi).
28
(38) Allah Svevinji je iznad granica i krajnjih ciljeva poimanja,
iznad veliina, iznad tvari i iznad stvari. Njega ne moe prostorno
ograniiti est strana orijentacije kao to je sluaj sa ostalim stvorenjima.
Objanjenje:
Uzvieni Allah je iznad granica i krajnjih ciljeva. Ni jedna granica Ga
ne moe ograniiti. Nijedan cilj Mu nije krajnji cilj. To ni u kom sluaju ne
znai da je Allah spojen sa Svojim stvorenjima, a niti da je sjedinjen s
njima. Naprotiv, Uzvieni Allah je odvojen od Svojih stvorenja. U isto
vrijeme, Uzvieni Allah je iznad toga da posjeduje dijelove, organe i stvari,
koje su kod ovjeka udovi i alatke pomou kojih stjee korist, a otklanja
zlo. Allah je iznad svega toga i mi potvrujemo Njegova imena i Njegova
svojstva navedena u Kur'anu. Meutim, mi tvrdimo: Sve to ima svoje
pravo znaenje, pa je potrebno da to znaenje razumijemo i pripiemo
Svevinjem Allahu onako kako to Njemu dolikuje. Ne smijemo govoriti o
kakvoi jer jedino je Svevinji Allah dostojan tog znanja. Isto tako,
Svevinjeg Allaha ne ograniava est orijentacionih strana kao ostale
tvorevine. Allah je iznad toga. Pod ovim se ne podrazumijeva apsolutno
negiranje strane ili smjera. Naprotiv, On je Slavljen i Uzvien u smjeru
uluwa (uzvienosti, visine). Cilj ovoga je da Svevinjeg Allaha ne
ograniavaju i neokruuju strane kao to je sluaj s ostalim stvorenjima i
kamo sree da pisac, Allah mu se smilovao, nije ni spominjao ove
skolastike rijei (termine). Ipak, vrsto smo ubijeeni da nije imao
namjeru koju su imali skolastiari. Autor je sasvim jasno priznao Allahova
svojstva kao: uzvienost, lice itd., pa je bilo pametnije da je izbjegao ovu
skolastiku terminologiju u cijelosti jer ona u sebi sadri i istinitost i
neistinitost, a pravac ehli-s-sunneta, u slinim stvarima, iskazuje svoj stav
nakon detaljnog pojanjavanja. Stoga rijei onoga ko je rekao: "Allah je
iznad krajnjih granica i ciljeva", ukoliko imaju za cilj da potvrde da
Uzvieni Allah nije ogranien i skuen ni u emu to postoji, onda je to
tano (istina). A ako se s njima eli rei: da Uzvieni Allah nije na gornjoj
stranici ili na najuzvienijem mjestu, onda je to neistina, jer predstavlja
negiranje uzvienosti Allaha nad Njegovim stvorenjima. Takoer rijei "On
je iznad toga da posjeduje dijelove i organe", ukoliko podrazumijevaju da
Allahova svojstva poput: lica, ruku, oiju itd. ne nalie na lica stvorenja, ni
na njihova svojstva, onda je to istina, a ako se eljelo rei da Uzvieni
Allah nema lica, ruku itd. onda je to lano. Takoer rijei: "Ne ograniava
Ga est strana u orijentaciji", ukoliko se njima eljelo rei da Uzvieni
Allah nije ni na jednoj od tih strana, ni gore ni dolje, ni lijevo ni desno ni
iza ni ispred, onda je i to netano (lano), jer to znai svojstvo
nepostojanja, tj. svojstvo nemogueg, i ko u njega vjeruje otvoreni je
nevjernik (kafir), jer je toj negiranje Allahovog govora, pa i vie od toga,
to je negiranje Allahovog postojanja (wudud). A ako se eljelo rei da
Allah nije ogranien ni u emu to postoji, onda je to istina, a Allah
najbolje zna.
29
Zakljuak:
Allah e se moi vidjeti oima na Sudnjem danu. Vidjet e Ga
vjernici, stvarno, a nee Ga moi obuhvatiti pogledom. To je sadraj
Kur'ana i hadisa o ovoj temi. Dunost svakog muslimana je da se uva
neosnovanog tumaenja i komentarisanja sljedbenika onih koji misle da je
Allah lien svih atributa, i da zna da je Uzvieni Allah zatien od svih
dogaaja i pojava i od toga da nalii ostalim stvorenjima.
Pitanja:
1. Kakvo je stvarno vienje Uzvienog Allaha na Sudnjem danu?
2. Koja je dunost muslimana u odnosu na ajete i hadise koji govore o
Allahovim svojstvima?
3. Objasni ta znae rijei: "Uzvienog Allaha ne ograniava est
orijentacionih strana u prostoru?"
30
JEDANAESTO POGLAVLJE
(39) Mi'rad (uzdignue) Resulullaha na nebesa je istina.
Resulullah je obavio nono putovanje (Isra'). Allah ga je tjelesno i u
budnom stanju uzdigao na nebesa, a potom, dokle je Allah htio, u visine.
Poastio ga je ime je On htio, i objavio mu ono to je objavio. Srce nije
poreklo ono to je vidio, pa neka je Allahova milost i spas na Resulullaha
i na ovom i na buduem svijetu.
Objanjenje:
Sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet) potvruju Poslaniku
uzdignue na nebesa i tijelom i duom. To se dogodilo u noi Isra'a. Isra'
je Poslanikovo nono putovanje potvreno Kur'anom, hadisom i idma'om
(saglasnou svih islamskih uenjaka), a bilo je od asne Mekke do
Mesdidu-l-Aksaa u Kudusu. Uzvieni Allah kae: Hvaljen neka je Onaj koji je u
jednom asu noi preveo Svoga roba iz Hrama asnog (Mekke) u Hram daleki (Kudusi-erif) (El-Isra', 1.), tu je Resulullah klanjao kao imam vjerovjesnicima,
neka je na njih mir i spas!
I Mi'rad - uzdignue na nebesa duom i tijelom, takoer je
potvreno. Uzdignut je do sedmog neba, sve dok nije stigao do Sidretu-lmuntehaa - Posljednjeg odredita, kod kojeg je dennetsko prebivalite.
Allah ga je poastio ime je On htio. Razgovarao je s njim bez posrednika.
Njegovo uzdignue je bilo do mjesta do koga niko osim njega nije stigao. I
Allah je s njim razgovarao. Pokazao mu je stanje Denneta i stanje
Dehennema i objavio mu ono to je objavio. Propisao mu je pet namaza
u toku dana i noi. Resulullahovo srce nije poreklo ono to je on vidio.
Sve to je vidio, vidio je stvarno svojim oima. To mu je Allah omoguio
iz posebne poasti pokazujui koliko je visok njegov stepen iznad svih
ostalih poslanika. Sve to se dogodilo Resulullahu u ovoj mubarek-noi
vjerodostojno je preneseno u hadisima (sahih) Buharije, Muslima a i
drugih muhaddisa.
(40) Dennetski izvor kojim je Uzvieni Allah poastio Resulullaha
, a iz kojeg e se napiti njegov Ummet, je istina.
Objanjenje:
Potvreno je od Resulullaha postojanje izvora (el-Hawdu-lmewrud).
Hadisi o ovom izvoru su mutewatir, kako su to obznanili uenjaci.
Svi hadisi upuuju na to da je taj izvor (Hawd) ogroman i da dolazi iz
Denneta. Voda mu je bjelja od mlijeka, slaa od meda, mirisnija od
miska. Ista mu je irina i duina. Svaki njegov ugao dug je mjesec dana
hoda. Pehari su mu sjajni kao nebeske zvijezde. Ko popije gutljaj tog pia
31
nikada vie nee oedniti. To e biti najvei i najslai izvor na Sudnjem

danu. Bit e najposjeeniji. On e biti spasonosan za Resulullahov Ummet
od ei na Sudnjem danu. To je Allahova blagodat darovana radi Poslanika
. S tim ga je Allah poastio i odlikovao iznad ostalih vjerovjesnika.
Molimo Allaha, da nas uini od onih koji e se napiti sa Njegovog Hawdi-lmewruda na Sudnjemu danu.
Zakljuak:
Resulullahovo putovanje (el-Isra') iz Mekke u Kudusi-erif je istina.
Njegovo uzdignue na nebesa (Mi'rad) je istina. Dobivanje Objave na
nebesima je istina. El-Hawd (izvor) je istina. I hadisi Resulullahovi o
ovom poglavlju su istina.
Pitanja:
1. Kakav je stav erijata prema onome ko zanijee Resulullahov Isra' i
Mi'rad (nono putovanje od Mekke do Kudusa i uzdignue na nebesa)?
2. Do kojeg mjesta je Resulullah preveden (Isra')? Do kojeg mjesta je
Resulullah uzdignut (Mi'rad)?
3. ta zna o Poslanikovom Hawdu - izvoru?
32
DVANAESTO POGLAVLJE
(41) efa'at (Resulullahovo posredovanje kod Allaha za svoj
Ummet) kojeg e on upotrijebiti za ljude, je istina kao to prenose hadisi.
(42) Misak (ugovor) kojeg je Uzvieni Allah sainio sa Ademom i
njegovim potomstvom, je istina.
Objanjenje:
Ima vie vrsta Resulullahovog posredovanja (efa'ata): Najvee je
Resulullahovo zauzimanje za sve ljude na Sudnjem danu, dok se ne
izvri Allahova presuda, pa e Allah njemu govoriti: "Zauzimaj se, tvoje
zauzimanje e biti primljeno..."10
Zauzimanje Resulullaha na Sudnjem danu je potvreno bez
sumnje. To je istina bez lai. Resulullah e se zauzimati i za one ija
dobra i loa djela budu podjednaka, kako bi se Allah smilovao i uveo ih u
Dennet. Resulullah e posredovati za neke koji su osueni na
Dehennem, da u njega ne uu.
Resulullah e se zauzimati za poveanje stupnja (poloaja)
dennetlijama u Dennetu iznad onoga to su zasluili. Resulullah e se
zauzimati za onu skupinu ljudi koji e ui u Dennet bez polaganja rauna.
Resulullah e se zauzimati na Sudnjem danu kod Allaha , za
olakavanje patnji onima koji ih zasluuju. Resulullah e se zauzimati za
ulazak u Dennet svih pravih vjernika. Takoer e se Resulullah
zauzimati za poinioce velikih grijeha svog Ummeta kako bi se izbavili iz
Dehennema. Sve ove vrste Poslanikovog zauzimanja (efa'ata) su
potvrene putem vjerodostojnih hadisa, s tim da one nee biti izuzev s
dozvolom Uzvienog Allaha: Reci: Niko se, ne moe bez Njegove volje zauzimati.
(Ez-Zumer, 44.) Allah kae: Oni e se samo za onoga kojim On bude zadovoljan
zauzimati. (El-Enbija', 28.)
Uzvieni Allah jo kae: Kod Njega e se moi zauzimati za nekoga samo onaj
kome On (dopusti) dozvolu da. (Sebe', 23.)
Resulullahovo zauzimanje kod Allaha za ljude je istina u koju se ne
smije sumnjati, s tim to e to zauzimanje biti samo uz Allahovu dozvolu.
Ugovor sa Allahom (misak) je istina. Uzvieni Allah ga je uzeo od
Adema i njegovog potomstva kada mu je kimu Svojom Rukom potrao i iz
nje izveo svo potomstvo koje e ivjeti do Sudnjeg dana. Od njih je uzeo
svjedoenje da je On njihov Gospodar i zatraio od njih da svjedoe protiv
sebe, pa su posvjedoili. Ovo je bio prvi ugovor. On je naveden u rijeima
10
Biljei ga Buharija u Knjizi o tewhidu, poglavlje "Govor Uzvienog Gospodara" 13/473 h(7510), kao i
Muslim u Knjizi o Imanu, poglavlje "Najnii stepen stanovnika Denneta", 1/182-183 h(326). Oba hadisa je
prenio Enes ibn Malik.
33
Uzvienog Allaha: I kada je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo
njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar va?" Oni su
odgovorili: "Jesi, mi svjedoimo." (El-A'raf, 172.)
Zakljuak:
Resulullahovo zauzimanje (efa'at) za njegov Ummet je istina. I
praiskonski ugovor (misak) sa Ademom i njegovim potomstvom je istina.
Pitanja:
1. Koje je Resulullahovo zauzimanje (efa'at) najvee?
2. Navedi vrste efa'ata koje zna?
3. a zna o prvom svjedoenju - ugovoru (misaku)?
34
TRINAESTO POGLAVLJE
(43) Uzvieni Allah je oduvijek znao taan broj onih koji e ui u
Dennet i broj onih koji e ui u Dehennem. Taj broj se ne moe poveati
niti smanjiti.
(44) Allah, takoer, zna i kakva e djela ljudi initi, jer svakome je
olakano da radi ono za ta je stvoren. Djela se vrednuju prema zavrnici.
Sretan je onaj koje Allahovom odredbom sretan, a nesretan je onaj koji je
Allahovom odredbom nesretan.
Objanjenje:
Uzvieni Allah je znao u praiskonu broj onih ljudi koji e ui Dennet
i broj onih koji e ui u Dehennem. Uzvieni Allah je to znao Svojim
savrenim znanjem, bilo da se radi o cjelini ili pojedinostima. Njihov broj
se nee ni poveavati ni smanjivati. Svakom ovjeku je ve u majinoj
utrobi zapisano da li e biti nesretan ili sretan. To isto zapisano u Lewhu-lmahfuzu (Ploi pomno uvanoj). Allahovo znanje, u vezi s tim, se nee
nikada promijeniti.
Isto tako, Allah zna za djela koja e ljudi poiniti, prije nego ih
uine. Za njih je Uzvieni Allah znao u praiskonu. To je zapisao i odredio,
a svakom ovjeku je olakano da radi ono za ta je stvoren. Stanovnicima
Denneta je olakano da ine djela koja e ih uvesti u Dennet, a
stanovnicima Dehennema je omogueno da ine djela koja e ih uvesti u
Dehennem. Djela e se vrednovati prema konanom ishodu. Desit e se
da ovjek nakon loih djela okona s dobrim djelom, pa e ui u Dennet,
ili da ovjek nakon dobrih djela okona s loim djelom, pa e ui u
Dehennem. Pouka se uzima prema ishodu. Samo je sretan onaj kome
Allah dosudi sreu, odredi mu je, zapie je i njega uini dostojnim te
sree. A samo je nesretan onaj kome Allah dosudi nesreu, odredi mu je,
zapie je i njega uini zaslunim te nesree. Neka je Slavljen i Uzvien
Allah!: On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti pitani. (El-Enbija', 23.)
35
(45) Allahova odredba, u osnovi, je tajna za Njegove robove. Nije

dostupna ni bliskom meleku niti odabranom Poslaniku. Razmiljanje i
raspravljanje o tome je isprika poraenih, stepenite uskraenih i nivo
razoaranih. Budite na oprezu i uvajte se razmatranja i razmiljanja o
tome. Allah je ljudima onemoguio znanje o odreenju i sprijeio ih da ga
dosegnu, kao to Uzvieni kae: On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti
pitani. (El-Enbija', 23.)
Ko pita: zato to ini, ne priznaje stav Kur'ana, a ko pobija stav
Kur'ana, nevjernik je.
Objanjenje:
Kader je u osnovi Allahova tajna. Niko od stvorenja je nije otkrio.
Nije dozvoljeno baviti se detaljnim raspravama o kaderu i time nastojati
doi do njegove sutine, kao to kae Poslanik : "Kada se spomene
kader, suzdrite se od rasprave."11 Ko je uporan da doe do sutine
kadera taj ide putem propasti i bit e mu uskraena Allahova podrka.
On se penje zabranjenim stepenicama bez Allahove upute i dostie
stepen grijenog silnika koji pokuava prei zabranjenu granicu, a niko
osim Allaha Slavljenog i Uzvienog ne zna sutinu kadera (odredbe). I
ljudi, koliko god razmiljali o kaderu, nee nikada dokuiti njegovu
sutinu. Meutim, vjerujemo da Uzvieni Allah sve zna, da je sve zapisao
u Lewhu-l-mahfuzu, Svojom voljom to uinio, sve stvorio i sve prouzroio.
Ovo su etiri stupnja Allahove odredbe koje mora ovjek u potpunosti
usvojiti, jer u protivnom on ne vjeruje u kader.
ovjek se mora uvati razmiljanja o istraivanju kadera, da ne
podlegne sumnjama. Treba shvatiti da je Uzvieni Allah saznanje o kaderu
uinio nedostupnim stvorenjima, i zabranjuje im da pokuavaju doi do
njegove sutine. Uzvieni Allah kae: On nee biti pitan za ono to radi, a oni e
biti pitani. (El-Enbija', 23.)
ovjeku nije dozvoljeno da pita: "Zato je Allah to tako uinio?" To
bi bilo suprotno kur'anskom propisu i znailo bi jasno nevjerstvo.
Meutim, ako ovjek nastoji spoznati Boansku zapovijed koja se krije iza
nekog erijatskog propisa, onda za to nema smetnje, ako to Uzvieni Allah
hoe.
11
Uvrstio ga Taberanija u zbirku el-Kebir (10/224-243), i Ebu Nuajm u el-Hiljeh (4/108). Obojica su dola do
njega preko Ebu Waila od Ibn Mes'uda; el-Lalekai u djelu erhusuli-l-i'tikad (1/126, 7/1250); Ibn Adijj u djelu
el-Kamil (7/2490). Obojica su dola do njega preko Ebu Kilabe od Ibn Mesu'da; Ibn Adijj i es-Sehmi u Tarih
Durd'an str. 357-358. Obojica ga prenose Ata'a od Ibn Omera; Taberanija u el-Kebiru (2/92) preko el-E'asa
od Sewbana. El-Albani je rekao u zbirci Silsiletu-l-ehadis-s-sahihati: 1/42-46 da je hadis hasen preko drugog
hadisa.
36
(46) Sve skupa je ovo potrebno onima kojima je Uzvieni Allah
osvjetlio srce. To su Allahovi zatitnici (evlije). To je stepen onih koji su
dobro upueni u znanje. Znanje je dvojako: dokuivo znanje za stvorenja i
nedokuivo znanje za stvorenja. Negiranje dokuivog znanja vodi u
nevjerstvo, a traganje za nedokuivim znanjem je, takoer, nevjerstvo.
Vjera u Jednog Allaha potvruje se samo sa prihvaanjem dokuivog
znanja i ne traganjem za nedokuivim znanjem.
Objanjenje:
Ovo to je do sada izneeno obuhvaa u cjelini ono to treba znati i
u ta treba da vjeruju oni Allahovi tienici kojima je On srca prosvijetlio.
To je stepen ljudi koji su dobro upueni u znanje, onih koji Allahove rijei
primaju i njima se potpuno predaju.
Postoje dvije vrste znanja:
1. Dokuivo znanje o svemu to je stvoreno. To je znanje o vjerozakonu
(erijatu), njegovim temeljima i njegovim granama.
2. Nedokuivo znanje o svemu to je stvoreno je druga vrsta znanja. To
je znanje o Allahovoj odredbi (kaderu), koje je Uzvieni Allah uinio
nedostupnim Svojim stvorenjima. Onaj ko zanijee dostupno znanje
nevjernik je zato to osporava ono to je o tome rekao Kur'an i Sunnet.
A ko traga da sazna Allahovu odredbu i ono to je za njega skriveno
(gajb), nevjernik je, jer je od onih koji prisvajaju sebi Allahovo znanje.
On takoer nijee kur'anske ajete koji su objavljeni o pripisivanju tog
znanja Allahu. ovjek ne moe imati potvren iman osim ako prihvati
dostupno znanje, a uz to ne pokuava dosegnuti sutinu nedostupnog
znanja.
Zakljuak:
Sve se odvija s Allahovim odreenjem i Njegovom odredbom. Allah
zna za sva djela Svojih robova. On zna ko e u Dennet, a ko u
Dehennem. To je zapisao u Lewhu-l-mahfuzu i to je Svojom voljom
uinio. Kader odredba je skrivena Allahova tajna. Nju ne istrauju estiti
Njegovi robovi, niti se udubljuju u sutinu odredbe. ovjekov iman nije
potvren ako se tome ne preda.
Pitanja:
1. Da li je dozvoljeno raspravljati o Allahovoj odredbi?
2. Koje su to dvije vrste znanja?
37
ETRNAESTO POGLAVLJE
(47) Mi vjerujemo u Lewhu-l-mahfuz (Plou pomno uvanu) i u
Kalem (pero) i u sve to je na ploi (Lewha) zabiljeeno. Kada bi se sve
stvoreno sakupilo da neto to je Allah zapisao na toj ploi postojeim
uini da ne postoji, ne bi to mogli uiniti, a kada bi se sve ivo sakupilo da
neto to Allah nije zapisao na toj ploi uini postojeim, ne bi mogli to
uiniti. Tinta se osuila i ono to je zapisano ostaje do Sudnjeg dana. Sve
to je nekoga zadesilo nije ga moglo mimoii, a sve to ga je mimoilo
nije ga moglo zadesiti.
Objanjenje:
Mi vjerujemo, vrstim uvjerenjem, da je "Lewha" (ploa pomno
uvana) istina, kako kae Uzvieni Allah: A ovo je Kur'an velianstveni, na
ploi pomno uvanoj. (El-Burud, 21.-22.) Na ovoj ploi pomno uvanoj
Allah je zapisao konano odreenje svih stvorenja (sudbine). Spomenuto
pero je ono koje je Allah stvorio i njime ispisao na pomno uvanoj ploi
konano odreenje ljudima (sudbinu), kao to je rekao Resulullah : "im
je Allah stvorio pero rekao je: "Pii!" Odgovorilo je: "ta da napiem?"
Allah je rekao: "Napii Allahovo konano odreenje (sudbinu) za svaku
stvar do Sudnjeg dana."12
Sve je napisano na ovoj ploi. Kada bi sva stvorenja htjela da uine
ono to je Allah odredio da postoji nepostojeim, ne bi bili u stanju, a
kada bi eljeli da uine postojeim ono to je Allah zapisao da ne postoji,
ne bi bili u stanju. Tinta se osuila i ono to je zapisano ostaje do
Sudnjega dana, nita od toga se ne moe promijeniti. Ono to ovjeka
mimoie, nije ga moglo zadesiti, a ono to ga je zadesilo, nije ga moglo
mimoii. Ono to Allah hoe biva, a to nee ne biva i to je smisao
Resulullahovog hadisa kada je rekao Ibn Abbasu, r.a.: "Znaj, kada bi se
itav Ummet sabrao da ti kakvu korist pribave, ne bi ti mogli pribaviti,
osim onoliko koliko ti je Allah ve zapisao, a kada bi se okupili da ti u
neemu nanesu tetu, ne bi ti mogli nauditi, osim onoliko koliko ti je Allah
ve zapisao. Pera su dignuta, a stranice sasuene."13
(48) Vjernik treba shvatiti da je Allahovo znanje ('ilm) prethodilo
svakom Njegovom stvorenju. On je sve to odredio mudro i neopozivo. U
tom odreenju nema suprotnosti, opovrgavanja, osporavanja niti
dodavanja, niti mijenjanja. Nema smanjivanja a ni poveavanja broja
Njegovih stvorenja ni na nebesima ni na Zemlji. Ovo je sr imana
(vjerovanja), temelj spoznaje i priznavanja vjere u Allahov tewhid
(jednou) i Njegov rububijjet (mo stvaranja svega) kako Uzvieni Allah
12
13
Ebu Dawud o "Sunnetu" (4700) i Tirmizija o "El-Kaderu" (2156) i o "Tefsiru" (3316) i drugim. Hadis je sahih.
Tirmizija o "Svojstvima Sudnjeg dana" (2518). On je rekao da je hadis hasen sahih. Biljee ga i drugi.
38
kae u Kur'anu: On je sve stvorio i kako treba odredio. (En-Nur, 2.) I Uzvieni
Allah kae: A Allahova zapovijed je odredba konana. (El-Ahzab, 38.)
Pa teko onome koji postane neprijatelj odredbi Uzvienog Allaha, i
bolesnim srcem raspravlja o tome. On potajno, istraivajui gajb, matom
nastoji otkriti tajne njemu nedozvoljene i neotkrivene i postaje, zbog
onoga to govori o gajbu, grijeni laljivac.
Objanjenje:
ovjek mora shvatiti da je znanje Uzvienog Allaha prethodilo
svakom biu od Njegovih stvorenja. Allah je znao za svaku stvar prije
nego ju je stvorio, bilo da se radilo o cjelini ili o pojedinostima. Svemu
tome je dao konanu preciznu odredbu (sudbinu) koja ne sadri ono to
e je opozvati, odgoditi, uiniti prolaznom, promijeniti je, umanjiti ili
uveati njenu vrijednost ni za stvorenja nebesa ni za stvorenja Zemlje, a
niti za one izmeu njih. Naprotiv, Uzvieni Allah sve je unaprijed znao,
odredio i zapisao. Vjerovanje u ovo Allahovo znanje se ubraja u obavezu i
nunost imana, u temelje Allahove spoznaje i obavezno uvjerenje u
Njegovu mo stvaranja, Slavljen i Uzvien neka je! Stoga Uzvieni Allah
kae u Svojoj Knjizi: Allah je sve kako treba stvorio i kako treba uredio. (ElFurkan, 2.)
Takoer kae: A Allahova zapovijed je odredba konana. (El-Ahzab, 38.)
Allah je znao kakva e biti svaka stvar. To je zapisao na ploi pomno
uvanoj (Lewhu-l-mahfuz), to je Svojom voljom htio i to je u djelo
sproveo. Svako onaj ko se suprotstavlja Allahu i polemizira o Njemu u vezi
s Njegovom odredbom ili neto od toga smatra lanim, teko njemu jer je
zanijekao znanje Stvoritelja Uzvienog i Njegovu mo. Teko onome ko
bolesnim srcem raspravlja o Allahovoj odredbi. On je zalutao daleko od
istine i spoznaje, jer se oslonio na bolesnu matu u potrazi za nevienim
(gajbom) i traganju za onim to je Allah pomno skrio od svih stvorenja. I
ma koliko ovjek govorio o Allahovoj odredbi (kaderu), morat e odustati
od toga jer postaje laac, jer nikada nee moi dokuiti sutinu Allahove
odredbe. On je zaradio grijeh jer je tragao za znanjem koje je nedokuivo
njegovom razumu i koje mu je naredbom zabranjeno istraivati i
pokuavati otkriti.
39
Zakljuak:
Lewha (ploa pomno uvana) je istina. Kalem (pero) je istina. Svaka
stvar je napisana prije stvaranja. Ne moe joj se nita ni dodati, niti
oduzeti, ni zamijeniti, niti promijeniti. Sve to Allah hoe ispuni se unato
svih stvorenja.
Pitanja:
1. ta zna o Lewhu-l-mahfuzu (ploi pomno uvanoj) i o Kalemu (peru)?
2. Da li ljudi imaju mogunost da promjene odredbu Uzvienog Allaha?
40
PETNAESTO POGLAVLJE
(49) Ar (prijestolje) i Kursij (mjesto Allahovih stopala) su istina.
(50) Allah moe bez Ara i bez svega drugog.
(51) On obuhvaa i sve drugo izvan toga, a Svoja stvorenja je
uinio nemonim da Ga dosegnu.
Objanjenje:
Ar Milostivog je istina u koju nema sumnje. Allah o njemu govori u
mnogim kur'anskim ajetima. Uzvieni kae: Vlasnik Ara, Uzvieni. (ElBurud, 15.) Ar je velianstven. Ogroman je i obuhvaa ga samo Allah,
Uzvieni i Slavljeni. Nose ga na sebi meleki moni. On je krov Dennetu-lfirdewsa. Sve je ovo vjerodostojno rekao Resulullah . Istina je da Ar
ima svoje postolje to opovrgava da se Ar moe tumaiti kao vlast.
Kursijj je takoer istina. To je mjesto dvaju stopala. Obuhvaa ga samo
Uzvieni Allah. Ono je prostranije od nebesa i Zemlje. Allah kae: Allahov
Kursijj (mjesto Allahovih stopala) obuhvaa i nebesa i Zemlju. (El-Bekare, 255.)
Ovo takoer opovrgava tumaenje da Kursijj znai Allahovo znanje.
Uzvieni Allah moe i bez Ara i bez Kursijja. On se nije uzdigao na
Ar iz neke potrebe za Arom, ve zbog dalekosene mudrosti koju je
predodredio. Allah je daleko od toga da mu je Ar ili neto drugo potrebno
jer je Allahovo dostojanstvo vee od svega toga. Naprotiv, i Ar i Kursijj
opstoje s Njegovom moi i Njegovom vlau - neka je Slavljen Uzvieni
Allah!
Uzvieni Allah obuhvaa (svojim znanjem) sve to je stvoreno, Ar i
sve mimo njega. Iznad Ara je samo Uzvieni Allah. On obuhvaa Svojim
znanjem i Svojom spoznajom, nadmonou i potinjavanjem sve to je
stvorio. Njega ne moe obuhvatiti znanjem ni jedno Njegovo stvorenje.
Uzvieni Allah kae: On zna ta su oni radili i ta ih eka, a oni znanjem ne mogu
Njega obuhvatiti. (Ta-ha, 110.) Neka je Slavljen Gospodar moi, veliine i
nebeskih prostranstava!
41
Zakljuak:
Allahov Ar je istina. Allahov Kursijj je istina. Allah moe bez njih.
Uzvieni Allah obuhvaa (Svojim znanjem) sve to je stvorio, a niko ne
moe obuhvatiti Njega svojim znanjem.
Pitanja:
1. Na to se Allah uzdigao?
2. ta zna o Allahovom Kursijju?
42
ESNAESTO POGLAVLJE
(52) Mi kaemo, vrsto vjerujui, svjedoei i priznavajui, da je
Uzvieni Allah uzeo Ibrahima za prijatelja (halila), i da je Uzvieni Allah
sigurno sa Musaom razgovarao.
(53) I vjerujemo u meleke i vjerovjesnike i u knjige objavljene
poslanicima, i svjedoimo da su svi bili na jasnoj Istini.
Objanjenje:
Uzvieni Allah je svoga vjerovjesnika Ibrahima uzeo za prijatelja
(halila), kako Uzvieni kae: A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja (halila). (EnNisa', 125.) On ga je pribliio, Sebi odabrao i Svojim izabranikom uinio i
dodijelio mu stepen kojeg niko nije dostigao osim Poslanik Muhammed .
Uzvieni Allah je razgovarao sa Musaom kako Sam kae: A Allah je sigurno s
Musaom razgovarao. (En-Nisa', 164.)
Allah je u ajetu potvrdio Svoju konstataciju sa infinitivom
(kelleme - teklimen - razgovarao je govorom) da bi objasnio da je taj
razgovor stvarno tekao, a ne kao to neki koji u zabludi ive i koji nijeu
Allahovo svojstvo govora, tumae.
Taj govor je tekao rijeima i glasom, na nain dostojan Allahu
Slavljenom. Mi u sve to vjerujemo, onako kako je u Kur'anu objavljeno. To
ne negiramo, niti na svoj nain tumaimo u prenesenom znaenju, zato
to iskreno vjerujemo u Allahovu vijest i to se pokoravamo volji
Uzvienog Allaha i Njegovog Poslanika .
Mi vjerujemo u meleke. To su velianstvena stvorenja od nura: Oni se
onome to im Allah zapovijedi ne opiru, i oni ono to im se naredi izvravaju. (EtTahrim, 6.)
Oni imaju krila, kako Uzvieni kae: Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa
i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i etiri krila ini izaslanicima. (Fatir, 1.)
Mi vjerujemo u ono to je u cjelini objavljeno o njima i u ono to je
pojedinano o njima objavljeno. Mi vjerujemo u njih openito a i
pojedinano u meleke: Dibrila, Mika'ila, Israfila, Meleka smrti, uvara
Dehennema, uvara Denneta, Munkira i Nekira, Meleka promatraa,
Meleka koji bdije, Meleke uvare i druge.
I vjerujemo u vjerovjesnike koje je Uzvieni Allah odabrao nad
ostalim ljudima i njih odlikovao Svojom objavom i Svojim vjerozakonom.
Oni su bili mukarci, slobodnjaci (ne roblje) iz srednjeg stalea svoga
naroda. Vjerujemo i u one o kojima pojedinano Kur'an govori i one o
kojima ne govori, kako Uzvieni Allah kae: Poslanike o kojima smo ti prije
kazivali i poslanike o kojima ti nismo kazivali. (En-Nisa', 164.)
43
Mi vjerujemo u knjige koje je Uzvini Allah objavio, one za ija

imena znamo kao to su: Tewrat, Indil, Zebur i Kur'an. Vjerujemo u
suhufe (listove) Ibrahima o kojima kur'anski ajeti govore: Ovo, doista, ima u
listovima davnanjim, listovima Ibrahimovim i Musaovim. (El-A'la, 18.-19.)
I rijei Uzvienog Allaha: A Tewrat i Indilo bjavio je jo prije, kao putokaz
ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine. (Ali 'Imran, 3.-4.)
Uzvieni Allah takoer kae: A Dawudu smo dali Zebur. (En-Nisa', 163.)
Mi vjerujemo u sve ove Knjige. Vjerujemo u sve knjige koje nisu
poimenice spomenute, nego su spomenute uopeno. Mi svjedoimo da su
svi Allahovi vjerovjesnici bili u vjeri jasne istine, da su slijedili pravi put,
put Islama, i da su dostavljali Allahovu objavu na nain kako je to od njih
zatraeno: "Mi ne pravimo nikakve razlike meu njima i mi se samo Njemu pokoravamo."
(El-Bekare, 136.)
Zakljuak:
Prijateljstvo i razgovor su Allahova potvrena svojstva u stvarnom
znaenju i mi vjerujemo u to. Mi takoer vjerujemo u plemenite meleke i
u sve vjerovjesnike i knjige objavljene i tvrdimo da su svi bili na istini i
pravom putu.
Pitanja:
1. Ko je prijatelj Uzvienog Allaha?
2. S kim je Uzvieni Allah razgovarao?
3. Kakav je erijatski stav prema onima koji ne vjeruju u meleke, ili
vjerovjesnike, ili knjige objavljene?
44
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
(54) One koji se okreu Kibli (pravac u namazu) nazivamo
muslimanima i vjernicima (mu'minima), dok god priznaju vjeru koju je
dostavio na Poslanik i dok potvruju sve ono to je on rekao i o emu ih
je obavijestio.
Objanjenje:
Pod ovim se podrazumijeva da svakoga onoga ko iskazuje svoju
pripadnost Islamu, ko se okree prema Ka'bi u namazu, ko ne dozvoljava
ono to je poznato da je u Islamu zabranjeno, ko iskreno vjeruje u sve o
emu nas je Poslanik obavijestio od akide, erijata (islamskog zakona) i
islamskih propisa koje nam je dostavio, mi nazivamo muslimanom i
mu'minom (vjernikom). Ne smijemo ga nazivati nevjernikom sve dok ono
to je zabranjeno ne smatra dozvoljenim i dok ne poini namjerno i
svjesno ono to izvodi iz vjere.
Od ejha Tahawije se moe razumjeti da je Islam i iman jedno te
isto, a ima miljenja da se razlikuje jedno od drugog. Ako ih tumaimo
razdvojeno, onda jedno upuuje na isto to i drugo, a ako ih objedinimo
onda se Islam odlikuje vanjskim radnjama (praktinim sprovoenjem u
djelo), a iman unutarnjim vjerovanjem - srcem, a Allah najbolje zna.
Zakljuak:
Svako onaj ko potvrdi ono to je Resulullah dostavio ljudima i ko
se tome potinjava, ko se okree prema Kibli, vjeruje u njegove hadise,
mi emo za toga posvjedoiti da je musliman.
Pitanja:
1. Za koga emo svjedoiti da je musliman?
45
OSAMNAESTO POGLAVLJE
(55) Ne vodimo besmislenu raspravu o Allahu i ne poputamo u
Allahovoj vjeri.
(56) Ne polemiziramo o Kur'anu. Svjedoimo da je Kur'an govor
Gospodara svjetova. Dostavio ga je Vjerni melek Dibril (Ruhu-l-Emin) i
njemu poduio velikana svih poslanika, Muhammeda . Kur'an je Allahov
govor kome nije ravan nikakav govor stvorenja. Mi ne govorimo da je
Kur'an stvoren i u tome se ne suprotstavljamo zajednici muslimana
(dema'atu).
Objanjenje:
Mi ne smijemo diskutirati o Allahovom Subjektu. To je neto
nedostupno (gajb) stvorenjima. To oni ne mogu shvatiti. Treba da se
sustegnemo od govora o tome. Treba da se zadovoljimo imenovanjem
Allaha onim imenima kojima je Allah Sebe nazvao. Treba da Ga opisujemo
atributima kojima je Sam Sebe opisao. U tom pogledu ne smijemo
prekoraivati vjerodostojne predaje. Isto tako ne smijemo sumnjiave i
svaalake rasprave o Allahovoj vjeri voditi i ne smijemo sumnje bacati na
prave vjernike. To spada u obmanu i donosi razdor.
Mi ne raspravljamo o Kur'anu svojim miljenjem, niti vodimo
polemiku o njemu kakvu vode oni koji ive u zabludi. Mi svjedoimo da je
Kur'an govor Gospodara svjetova kojeg je donio Dibrili Emin i njemu
poduio Muhammeda kao to kae Uzvieni Allah: Kur'an je sigurno objava
Gospodara svjetova; donosi ga povjerljivi Dibril na srce tvoje, da opominje, na jasnom

arapskom jeziku. (E-u'ara, 192.-195.)
Mi kaemo da je Kur'an stvarni govor Uzvienog Allaha i da mu nije
jednak, da mu ne lii, i nita mu nije priblino od govora stvorenja. Mi ne
kaemo kao to kau dehmije (zabludjela sekta), da je Kur'an stvoren,
ve tvrdimo da je on govor Uzvienog Allaha. Mi to ne prekoraujemo. Mi
vjerujemo u ono u to vjeruje zajednica muslimana poevi od ashaba,
tabiina (njihovih sljedbenika) i svih onih koji ih slijede i slijedit e ih u
dobru do Sudnjeg dana. Ko im se suprotstavlja, on ivi u jasnoj zabludi.
Zakljuak:
Nije dozvoljeno polemisati o Allahovom biu i Njegovoj vjeri. Nije
dozvoljeno bez osnove raspravljati o Kur'anu. Kur'an je Allahov govor i
nije stvoren. Stoga nije dozvoljeno suprotstavljati se zajednici muslimana.
46
Pitanja:
1. Kakav je stav erijata za onoga koji raspravlja o Allahovom Zatu
(Biu)?
2. Da li je dozvoljeno bez osnove raspravljati o Kur'anu?
3. Koja je to zajednica muslimana?
47
DEVETNAESTO POGLAVLJE
(57) Mi ne smatramo nevjernikom nikoga ko se okree Kibli zbog
grijeha koje poini sve dok ga ne ohalali.
(58) Mi ne kaemo da grijeh ne moe nanijeti tetu onome ko ga
poini, a uz to je mu'min (vjernik).
(59) Mi molimo Allaha da oprosti onim vjernicima koji su inili dobra
djela i da ih Svojom milou uvede u Dennet, ali ne garantiramo i ne
tvrdimo da su dennetlije. Molimo od Allaha oprost za muslimane
grijenike, mi se bojimo za njih, ali ih ne obeshrabrujemo.
Objanjenje:
Sljedbenici sunneta i zajednice muslimana (ehlu-s-sunneta i
dema'ata) nee muslimanu pripisati da je nevjernik zbog poinjenog
grijeha bilo malog ili velikog, osim ako musliman taj grijeh ohalali ili u srcu
ne smatra da je haram. On postaje nevjernik jer dozvoljava ono to je
Allah zabranio, a ne zbog toga to je dozvolio uinjeni grijeh u praksi. Ovo
je u suprotnosti sa stavom haridija koji muslimana smatraju nevjernikom
zbog grijeha kojeg je poinio.
Sljedbenici sunneta ne govore da grijesi ne mogu nanijeti tetu
ukoliko osoba posjeduje (iman) vjeru. Ovakvog stava i miljenja su
murdije. Njihov govor dovodi do toga da smatraju lanim one ajete
kojima se prijeti grijenicima. Tano je da grijeh umanjuje stepen imana i
za poinioca se plaimo da ne ostane bez imana. Za njega se plaimo od
teke Allahove kazne na Sudnjem danu.
Sljedbenici sunneta govore: "Za vjernika dobroinitelja treba imati
nadu da e ui u Dennet i tom nadom ga treba obradovati ako umre kao
takav." Meutim, uz sve to ne smijemo biti sigurni da ga Uzvieni Allah
nee kazniti. Stoga i ne tvrdimo da e zasigurno u Dennet. to se tie
grijenika, sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet) za njega trae oprost od
Uzvienog Allaha. Boje se za njega, ali ni o njemu ne donose konaan sud
da e u Dehennem, jer bi to bilo stanje maloduja, oaja i beznaa u
milost Uzvienog Allaha. Sljedbenici ehlu-s-sunneta ni za kog ne govore
da e sigurno u Dennet osim za one koji su spomenuti u kur'anskim
ajetima i vjerodostojnim hadisima kao stanovnici Denneta. Oni takoer
ne kategoriziraju nekoga za Dehennem, osim one za koje postoji potvrda
u Kur'anu i Sunnetu da su stanovnici Dehennema. Mimo ovoga ne
smijemo o muslimanu donositi kategorinu osudu i zakljuak.
48
(60) Sigurnost od Allahove kazne i gubljenje nade u Allahovu milost
izvode iz vjere Islama. Put istine za muslimane koji se okreu naoj Kibli,
je izmeu ovog dvoga.
(61) ovjek nee izgubiti svoj iman osim ako zanijee ono to ga je
uvelo u njega.
(62) Vjerovanje (iman) je svjedoenje jezikom i potvrivanje
srcem.
Objanjenje:
ovjekova sigurnost od Allahove kazne i gubljenje nade u Allahovu
milost, izvode iz vjere Islama. Uzvieni Allah kae: I ne gubite nadu u Allahovu
milost, samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. (Jusuf, 87.)
Takoer Uzvieni Allah kae: Allahove kazne se ne boji samo narod kome
propast predstoji. (El-A'raf, 99.) Put sljedbenika istine je izmeu ova dva
pravca. ovjek je duan da objedini strah od Allahove kazne sa nadom u
Njegovu milost i kod sebe i kod drugog.
Vjernik nee ostati bez imana osim ako ga porekne i odbaci neke
imanske vrijednosti bez kojih se ne moe ostvariti njegov iman i time
poniti svoje prvo svjedoenje. Ovo je ujedno odgovor frakciji haridija
koji proglaavaju nevjernikom onoga ko poini veliki grijeh, kao i frakciji
mu'tezila koji ga iz pozicije vjernika stavljaju u meupoziciju izmeu
vjerovanja i nevjerovanja (menziletun bejne menziletejni). Po Islamu,
musliman je po poinjenom grijehu grijenik dok se ne pokaje zbog tog
grijeha. Njegov iman se umanjuje prema veliini grijeha. On se ne rjeava
naziva vjernik u potpunosti, osim ako izgubi cio iman i njegovu osnovu, a
ne gubljenjem jednog njegovog dijela. Iman sainjavaju dijelovi imana.
Pogrena je konstatacija da se iman stie kada se oituje jezikom i vjeruje
srcem. Istina, koje se pridravaju ehlu-s-sunnet i najvei dio uleme, je da
se iman ostvaruje kada se srcem vjeruje, jezikom oituje i djelima
potvruje. Ovo je naelo ehli-s-sunneta i dema'ata. Mnogo je dokaza u
Kur'anu i Sunnetu da su djela dio imana (vjerovanja). Na tim dokazima se
temelji konstatacija ehli-s-sunneta da se iman poveava i smanjuje. Iman
se poveava s pokornou Allahu a smanjuje s nepokornou, kako
Uzvieni Allah kae: to se tie vjernika Kur'an im je uvrstio vjerovanje i oni se raduju.
(Et-Tewbe, 124.)
I jo kae: On uliva smirenost u srca vjernika da bi jo vie uvrstili svoje
vjerovanje. (El-Feth, 4.) I Uzvieni kae: A Allah e onima koji su na pravom putu
uputu poveati. (Merjem, 76.)
Kada djela ne bi ulazila u sastav imana (vjerovanja), svi bi ljudi
imali podjednak iman. Isti bi bio dobroinitelj i grijenik i onaj koji je
49
pokoran i onaj koji je nepokoran ukoliko su posvjedoili Stvoritelja,

Njegovo boanstvo, kao i druge imanske artove, a potom u njih
povjerovali. Dakle ovo je neispravno uenje. Istina je ono to smo rekli o
uenju ehli-sunneta i dema'ata.
Zakljuak:
Nije dozvoljeno optuiti muslimana nevjerstvom zbog poinjenog
grijeha dokle god ga on ne ohalali. Grijesi umanjuju iman i podlijeu
kazni. Mi ne smijemo rei za muslimana da e sigurno u Dennet ili u
Dehennem, osim za onoga kome je to zagarantirano. Sigurnost od
Allahove kazne i gubljenje nade izvode iz Islama. Takoer vjernik nee
izgubiti svoj iman (vjerovanje) dok ne uradi neto ime e ga negirati.
Iman se postie kada se srcem vjeruje, jezikom oituje i djelom u praksi
provodi.
Pitanja:
1. Kakav je stav erijata prema muslimanu koji ini grijeh, da li je
nevjernik ili ne?
2. Da li grijesi dovode u pitanje postojanje imana?
3. Smije li se garantirati za muslimana da e u Dennet ili Dehennem?
4. Kada e musliman izgubiti iman?
5. Daj definiciju imana kod ehli-s-sunneta i dema'ata?
50
DVADESETO POGLAVLJE
(63) Sve to je vjerodostojno preneseno od Resulullaha od
erijata i sve to je on objasnio istina je.
(64) Vjerovanje - iman je jedan. Njegovi nosioci su u osnovi
ravnopravni. Razlika meu njima je u stepenu strahopotovanja i
bogobojaznosti prema Allahu, u suprotstavljanju svemu to je nastrano i u
izvravanju Allahovih naredbi.
(65) Svi vjernici su tienici Milostivog Allaha. Najbolji je kod Allaha
onaj ko je najpokorniji i koji najdosljednije slijedi Kur'an.
Objanjenje:
Sve to je vjerodostojno preneseno od Resulullaha od erijata i
objanjenja vjere je istina, bilo da je to preneseno mutewatir
(mnogobrojnim) ili pojedinanim predajama (ahad). Ovo je pravac
sljedbenika istine. Svako onaj ko je namjerno krivotvorio Resulullahove
hadise, Allah gaje razotkrio i osramotio.
Ove tvrdnje se temelje na osnovama definicije imana koja je prije
spomenuta. Istina je da se ljudi razlikuju i u osnovi samog vjerovanja
(imana), inae bi mogli rei da je na iman kao Resulullahov iman, ili
kao iman meleka, to je oito nemogue i netano.
Djela ulaze u okvir imana i prema njima se i iman kod ljudi
stepenuje. ak i svjedoenje ili priznavanje vjere nije isto kod svih ljudi.
Nae priznanje nije kao priznanje Dibrila.
Ljudi se razlikuju i po stepenu bogobojaznosti kako kae Uzvieni
Allah: Zaista je kod Allaha najugledniji onaj koji Ga se najvie boji. (El-Hudurat,
13.)
Vjerovanje ljudi se takoer stepenuje prema njihovom odnosu
spram loih djela i njihovom izvravanju Allahu dragih naredbi.
Vjernici su tienici Milostivog Allaha kako to Kur'an kae: Neka se
niega ne boje i ni za im ne tuguju Allahovi tienici, oni koji budu vjerovali i koji se budu
Allaha bojali. (Junus, 62.-63.)
Prema stepenu imana i stepenu bogobojaznosti ljudi zauzimaju
razliite stepene zatite kod Uzvienog Allaha. Allahu je najdrai onaj koji
je Njemu i Resulullahu najpokorniji i koji najdosljednije slijedi Njegovu
Knjigu i Resulullahov Sunnet, a ne onaj koji najvie slijedi jedan
odreeni mezheb.
51
Zakljuak:
Sve to je vjerodostojno preneseno od Resulullaha o pojanjenju
erijata i upute istinito je. Nosioci imana se razlikuju u osnovi i stepenu
svoga vjerovanja. Vjernici su Allahovi tienici. Oni se razlikuju u stepenu
zatite kod Uzvienog Allaha koji se vrednuje prema njihovoj
bogobojaznosti.
Pitanja:
1. Da li su svi ljudi jednaki u osnovi imana ili se razlikuju?
2. Koji su tienici Milostivog Allaha?
52
DVADESET I PRVO POGLAVLJE
(66) Iman je vjera u Allaha, Njegove meleke. Njegove knjige,
Njegove poslanike, vjera u Sudnji dan i u Allahovu odredbu, bila dobra ili
zla, slatka ili gorka, od Uzvienog Allaha je.
Objanjenje:
Iman je izraz vjere u Uzvienog Allaha i Njegovu Jednou u
Njegovim djelima, imenima, atributima ili svojstvima, Njegovoj dostojnosti
da bude oboavan i injenje svih djela u Njegovo ime. Zatim, iman je
vjerovanje u meleke onako kako je prethodno reeno da se u njih vjeruje
u cjelini ili pojedinano, kao i u sva njihova svojstva i osobenosti. Zatim
vjerovanje u objavljene Knjige o emu je takoer bilo rijei. Vjerujemo iz
Knjiga u ono to znamo i u ono to ne znamo. Iman je i vjerovanje u
Allahove poslanike, u one o kojima neto znamo i u one o kojima ne
znamo, u cjelosti i pojedinano, kako je reeno. Prvi poslanik je Nuh, a
posljednji Muhammed . Oni su u cjelosti prenijeli objave od Uzvienog
Allaha. Njihovo upuivanje na pravi put je najpotpunija i najbolja uputa.
Iman je vjerovanje u Sudnji dan i sve to on donosi, bilo da je
proivljenje, polaganje rauna, Dennet i Dehennem i ostalo. Iman je
vjerovanje u Allahovu odredbu (kader) da je ona od Allaha, te da se i
dobro i zlo dogaaju Njegovom odredbom. Takoer, sve to je slatko i
gorko dato je Njegovom odredbom i Njegovom voljom. Uzvieni Allah
kae: Reci: Sve je ovo od Allaha. (En-Nisa', 87.)
Svi ovi temelji imana su sadrani u mnogim ajetima od kojih
navodimo rijei Uzvienog Allaha: estiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet,
i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike. (El-Bekare, 177.) Te rijei Uzvienog: Mi
sve s mjerom stvaramo. (El-Kamer, 49.) I rijei Uzvienog Allaha: A onaj ko ne
bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i knjige Njegove, i u poslanike Njegove i u onaj
svijet - daleko je zalutao. (En-Nisa', 136.)
Gubljenjem temelja imana, ili jednog od njih est gubi se iman u
osnovi i stie nevjerstvo - Allah nas od njega sauvao.
(67) Mi vjerujemo u sve to je prethodno spomenuto. Mi ne
pravimo razliku izmeu Allahovih poslanika i smatramo vjerodostojnim
objave koje su im dostavljene.
Objanjenje:
Mi vjerujemo u sve to je prethodno reeno i to potvrujemo, tome
se pokoravamo i ne pravimo razliku meu poslanicima, kako kae Uzvieni
Allah: Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih. (El-Bekare, 285.) I rijei
53
Uzvienog Allaha: Mi ne pravimo nikakve razlika meu njima, i mi se samo Njemu

pokoravamo. (El-Bekare, 136.)
Ne pravimo razliku meu poslanicima, i ne prihvaamo samo neke, a
da ne prihvaamo i sve ostale. U sve njih vjerujemo i u sve njihove objave
koje su dobili od Uzvienog Allaha.
Zakljuak:
Iman je vjerovanje u Allaha, u meleke Njegove, u knjige Njegove, u
poslanike Njegove, u onaj svijet, u Allahovu odredbu bila dobra ili zla.
Vjerujemo da je sve od Allaha.
Pitanja:
1. Koji su to ruknovi (temelji) imana?
2. ta je sadraj vjerovanja u Allahovu odredbu?
54
DVADESET I DRUGO POGLAVLJE
(68)
Poinioci
velikih
grijeha
(od
sljedbenika
Ummeta
Muhammedovog ) nee vjeno ostati u vatri ako umru s tewhidom
(vjerom u Jednog Allaha) makar se i ne pokajali. Nakon to Ga sretnu,
vjerujui u Njega, oni e biti pod Njegovom voljom i odredbom. Ako Allah
htjedne, oprostie im grijeh Svojom dobrotom, kao to Uzvieni kae: A
oprostie manje grijehe od toga, kome On hoe. (En-Nisa',48.) A ako bude htio, On
e ih kazniti Dehennemom, Svojom pravdom, zatim e ih iz vatre izvesti
Svojom milou, i zauzimanjem (efa'atom) onih koji su dostojni da se za
njih zauzimaju. Zatim e ih poslati u Svoj Dennet. To je stoga to
Uzvieni Allah titi one koji za Njega znaju i nee ih uiniti na ovom i
buduem svijetu kao one koji Ga negiraju, koji nisu vjerovali u Allahovu
uputu i koji nisu zadobili Allahovu zatitu. Gospodaru moj, Zatitnie
Islama i njegovih sljedbenika, uvrsti naa srca u Islamu, sve dok se ne
sretnemo s Tobom.
Objanjenje:
Poinioci velikih grijeha - za koje postoji odreena kazna ili
prokletstvo ili prijetnja Dehennemom ili teka kvalifikacija - nee vjeno
boraviti u Dehennemu, ako u njega uu, a umrli su kao pripadnici vjere u
Jednog Allaha (tewhida), ak ako umru i bez pokajanja, jer je umro
vjerujui i spoznajuci Stvoritelja. On je pod Allahovom voljom. Ako bude
htio kaznie ga Svojom pravinou i muiti ga u Dehennemu, ali on nee
vjeno boraviti u njemu, nego e ga Allah Svojom milou i zauzimanjem
(efa'atom) onih koji su dostojni efa'ata (pokorni) izbaviti iz
Dehennema.
Najvei efa'atlija e biti Muhammed . Ako Allah htjedne velikom
grijeniku e oprostiti i grijeha ga osloboditi Svojom dobrotom i
plemenitou. Treba se nadati da e svaki grijeh osim irka (pripisivanja
Allahu druga) biti oproten, kako kae Uzvieni Allah: Allah nee oprostiti da
Mu se neko drugi smatra ravnim (irk), a oprostie druge grijehe, kome On hoe. (EnNisa', 48.)
Takoer stoji u Resulullahovom hadisu: "Ko poini neki veliki
grijeh pa ga Allah pokrije, taj grijenik je Allahov, ako On hoe oprostie
mu, ako hoe kaznie ga."14
Ovo vai ak i ako poinioc velikog grijeha umre prije nego se
pokaje. I to je istina, nasuprot miljenju mu'tezila i haridija po ijem
uenju poinilac velikog grijeha vjeno ostaje u Dehenemu. Uzvieni
Allah ne izjednaava, zbog Svoje milosti, one koji Njega vjeruju i priznaju
sa onima koji Ga ne vjeruju i negiraju na ovom ili buduem svijetu.
14
Ovaj hadis je uvrstio Buharija u knjigu El-Iman, poglavlje: "Znak imana je ljubav prema Ensarijama" (1/64)
h(11) kao i Muslim u Knjiga kazni, poglavlje: "Kefaret poinioca grijeha" (3/133) h( 1709). Oba muhaddisa su
ga prenijeli preko Ebu Idrisa A'id ibn Abdullaha ibn Samita.
55
Uzvieni kae: Misle li oni koji ine zla djela da emo s njima postupiti jednako
kao sa onima koji vjeruju i dobra djela ine, da e im ivot i smrt biti isti. (El-Dasije,
21.)
Takoer, Uzvieni kae: Zar emo muslimane sa nevjernicima izjednaiti. (ElKalem, 35.)
Molimo Allaha, Zatitnika Islama i muslimana, da naa srca uvrsti u
Islamu sve dok Ga ne sretnemo kao muslimani (mu'mini). Amin.
(69) Mi smatramo da musliman moe klanjati namaz za svakim

bogobojaznim ovjekom, a i grijenikom, ako se okree naoj Kibli.
Svakom od njih treba klanjati denazu, bio lo ili dobar.
(70) Nikoga ne smijemo odreivati za Dennet ili Dehennem. Ne
smijemo tvrditi za nekoga da je nevjernik, da je irk poinio ili licemjer
postao, sve dok neto od toga kod njega ne bude oito. Njihove tajne i
sud o njima preputamo Uzvienom Allahu.
(71) Mi smatramo da se ne smije dii oruje ni na koga od
sljedbenika Muhammeda osim na one koji to po erijatu zasluuju.
Objanjenje:
Sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet) smatraju da se namaz moe
klanjati za svakim muslimanom bio dobroinitelj ili grijenik. Prednost se
daje namazu za dobrim muslimanom, ako za to ne postoje neke smetnje
(potekoe), ili ako e se dogoditi smutnja ako se ostavi namaz za
grijenikom, takoer e se dati prednost loem muslimanu (imamu), ako
ga je postavio vladar, a to se moe uiniti ako on nije uveo neku
novotariju koja izvodi iz vjere.
Sljedbenici sunneta smatraju da treba klanjati denazu svakom
umrlom muslimanu bio dobroinitelj ili grijenik osim ako nije umro u
nekom drugom opredjeljenju osim Islama.
Sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet) ne donose sud, niti imenuju
nekoga za Dennet ili Dehennem ve se za onoga ko je dobra djela inio
nadaju da e ui u Dennet. Mi ne moemo za njega garantirati da ga
Allah nee kazniti Dehennemom. Mi emo se isto tako zabrinuti za onoga
ko je loa djela inio ali neemo gubiti nadu u Allahovu milost prema
njemu. Mi neemo svjedoiti za muslimana da je kafir, murik ili
munafik,15 to bi ga iskljuilo iz pripadnosti Islamu, osim ako je javno
pokazao neto od toga. Uz to treba da se ispune odreeni uvjeti i da ne
postoje zapreke.
15
p.p. kafir - nevjernik; murik - koji Allahu pridruuje sauesnika; munafik - liremjer.
56
Oni preputaju tajne Uzvienom Allahu poto je On najupueniji u
njih. Oni o ljudima sude prema njihovoj vanjtini. Sljedbenici sunneta
(ehlu-s-sunnet) smatraju da nije dozvoljeno muslimanu boriti se protiv
muslimana i ubiti ga, osim u sluajevima koje Zakonodavac navodi kao
to Resulullah kae: "Nije dozvoljeno muslimanu da ubije brata
muslimana osim u jednom od tri sluaja: "glava za glavu"16 (hadis) i kao
to stoji u hadisu: "I ako vidite otvoreno nevjerstvo za koga kod Allaha
imate jasan dokaz"17 I tree kao to je u rijeima Uzvienog Allaha: Kazna
za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova ratuju i koji nered na Zemlji ine jeste: da
budu ubijeni. (El-Ma'ida, 33.) Ovo su sluajevi u kojima je dozvoljeno ubiti
muslimana i ni u jednom drugom sluaju nije dozvoljeno boriti se protiv
muslimana, ili ga ubiti.
Zakljuak:
Poinioci velikih grijeha su preputeni Allahovoj volji. Ako On hoe
oprostie im, a ako hoe kaznie ih. Nisu isti oni koji potvruju vjeru i oni
koji je poriu. Mi klanjamo za svakim muslimanom bio dobroinitelj ili
grijenik. Ne svjedoimo za dobre da e sigurno u Dennet niti za loe da
e sigurno u Dehennem. Ne smijemo ubiti muslimana niti se boriti protiv
njega osim ako to po erijatu zasluuje.
Pitanja:
1. ta kau sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet) za poinioce velikih
grijeha?
2. Koji je stav erijata za namaz koji se klanja za muslimanom
grijenikom?
3. U kojim sluajevima je dozvoljeno ubiti muslimana?
16
Biljei ga Buharija u Knjizi o krvarini, poglavlje o ajetu: "Glava za glavu" (El-Ma'ida, 43.) 12/201. h(6878) i
Muslim u knjizi el-Kasamet, poglavlje: "Kada je dozvoljeno prolili krv muslimana", 3/1303. h(1676), u predaji
od Abdullaha.
17
Muslim biljei ovaj hadis u Knjizi el-Imaretu, poglavlje: "Obavezna pokornost vladaru u svemu, osim u
grijeenju", 3/1470 h(42) u predaji od Ubade ibn Samita.
57
DVADESET I TREE POGLAVLJE

(72) Mi smatramo da ne treba ustati protiv naih imama i voa, ak
i ako budu nepravedni. Mi ih ne proklinjemo (ne molimo protiv njih), a niti
im otkazujemo pokornost. Smatraino da je pokornost prema njima dio
nareene pokornosti prema Allahu. Molimo Allaha da budu dobri i da im
oprosti.
(73) Mi slijedimo Sunnet i dema'at, a izbjegavamo podvojenost,
razilaenje i razjedinjenost.
Objanjenje:
Sljedbenici sunneta smatraju da je zabranjeno istupati protiv imama
i voa, ak i ako su nepravedni prema ljudima, ili ako sami ine neko loe
djelo, sve dok su oni pripadnici Islama i dok ne promjene Allahovu vjeru i
otvoreno ne pokau nevjerstvo. To zbog toga to istupanje protiv voa
izaziva loe posljedice: kao to je prolijevanje krvi, irenje anarhije i tome
slino, i s obzirom da su voe pripadnici Islama, nisu promijenili Allahovu
vjeru i nisu otvoreno pokazali nevjerstvo. Muslimani nee uiti dovu protiv
njih i nee im otkazati pokornost. Sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet)
smatraju da je iskazivanje pokornosti prema njima dunost, sve dok oni
nareuju da se ine dobra djela. A ako nareuju da se ine zabranjena
(loa) djela, ne treba ih sluati niti im biti pokoran. Prema rijeima
Resulullaha : "Musliman je duan sluati i biti pokoran i u onome to voli
i u onome to ne voli sve dok mu se ne naredi da ini grijeh."18
U drugom hadisu stoji: "Zaista se pokornost odnosi samo na ono to
je dozvoljeno u Islamu."19 Sljedbenici sunneta mole Allaha da im se
voe poprave u vjeri i da im oprosti. Njihovo popravljanje je popravljanje
za itav muslimanski Ummet, a njihovo skretanje sa pravog puta donosi
Ummetu nered (fesad) i iskvarenost, a Allah najbolje zna.
Sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet) izbjegavaju izdvajanje iz
muslimanskog dema'ata (zajednice). Naprotiv, oni smatraju da je uputa
u slijeenju Poslanikova Sunneta i dema'ata (zajednice muslimana).
Prava je zabluda i obmana izdvajati se iz dema'ata (zajednice),
suprotstavljati se i razilaziti se po pitanjima vjere. Podvajanje izaziva za
sobom cijepanje u muslimanskim redovima. Sve ovo ne treba initi dok
god dema'at (zajednica muslimana) izvrava Allahove naredbe, slijedi
istinu, dri se upute, nareuje da se ine dobra djela i zabranjuje injenje
loih djela.
18
Buharija je hadis zabiljeio u Knjizi o propisima, poglavlje: "Poslunost i pokornost voi" 13/121 h(7144).
Muslim ga je uvrstio u knjigu el-Imaret, poglavlje: "Obavezna pokornost vladarima osim u giijeenju" 3/1469
h(1839), iz predaje Abdullaha ibn Omera.
19
Ovaj hadis je Muslim zabiljeio u knjizi el-Imamet, poglavlje: "Obavezna pokornost vladarima, osim u
grijeenju", 3/1469 h(1840) iz predaje Alije r.a.
58
Meutim, ako se ljudi pokvare, propisi promjene, pa sunnet postane
novotarijom, a novotarija sunnetom, kad zabranjeno, postane
dozvoljenim, a dozvoljeno zabranjenim, tada je dozvoljeno odvojiti se od
ljudi i napustiti sve skupine koje slijede strasti i zabludu, kao to stoji u
hadisu: "Napusti sve te zalutale skupine, makar se zubima drao za
korijen stabla do svog smrtnog asa."20
(74) Mi volimo pravedne i povjerljive, a mrzimo nasilnike i
izdajnike.
Objanjenje:
Mi volimo svakog pravednog ovjeka, bio vladar ili podanik. Volimo
svakoga koji je povjerljiv prema Allahu i prema ljudima. Mrzimo svakog
nasilnika, bio on vladar ili podanik, i svakog izdajnika koji izda Allaha,
Njegovog Poslanika i povjerene mu stvari.
Uzvieni Allah kae: O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno nemojte
meusobno povjerenje proigrati. (El- Enfal, 27.)
Mi drimo da je sve to istina. Musliman voli svoju bogobojaznu brau
muslimane (mu'mine), a mrzi grijenike pokvarenjake.
U hadisu stoji: "Onaj ko posjeduje ova tri svojstva, osjetie slast
imana (vjere): onaj kome su Allah i Njegov Poslanik drai od svega
drugoga i onaj koji voli neku osobu radi Allaha ."21
U drugom hadisu Resulullah je rekao: "Najvra veza vjerovanja
je: ljubav prema nekome u ime Allaha i mrnja u ime Allaha."22 Mi nekoga
volimo onoliko koliko je on pokoran Allahu i koliko je dobar, a mrzimo ga
onoliko koliko je nepokoran Allahu i koliko je lo.
Zakljuak:
Pokornost prema vjerskim poglavarima (voama) je obavezna radi
pokornosti prema Allahu. Ne smije se razjedinjavati sloga musliinanske
zajednice bespravno. Mi slijedimo Sunnet i dema'at. Mi volimo pravedne i
povjerljive ljude. Mi mrzimo izdajice i one koji nepravedno postupaju.
Pitanja:
1. Moramo li biti pokorni nepravednom poglavaru (voi)?
2. Da li je dozvoljeno istupiti protiv nepravednog voe?
3. ta je obaveza po pitanju ljubavi i mrnje radi Allaha?
20
Biljei ga Buharija u knjizi el-Menakib, poglavlje "Znaci poslanslva", 6/615 h(3606) i Muslim u knjizi elImaret poglavlje "Obavezno slijeenje dema'ata muslimana", 3/1475 h(l847) od Huzejfe ibn Jemana.
21
Muteffekun alejhi. Prenosi se od Enesa r.a.
22
Prenosi ga Ahmed i Taberani, a Albani ga smatra sahihom u svom djelu Sahihu-l-Dami', h(2539).
59
DVADESET I ETVRTO POGLAVLJE

(75) Mi kaemo: "Allah najbolje zna", za ono to nam je nejasno.
(76) Mi smatramo da se mesh po mestvama (arapama) ini na
putovanju i kod kue kako je navedeno u hadisu (eseru).
(77) Obavljanje hadda i dihad - borba na Allahovom putu sa
predstavnicima (voama) muslimana, bili oni dobri ili loi, vai do Sudnjeg
dana. Niko ih ne moe obesnaiti i opovrgnuti.
Objanjenje:
Sljedbenici sunneta uvijek znanje koje im je nejasno preputaju
Uzvienom Allahu i kau: "Allah najbolje zna." To je najispravnije. To je
svrha zabrane govora o Uzvienom Allahu bez znanja. Takav govor je
najvei i najgori grijeh. Stoga, kada neko bude upitan za neto to ne zna,
neka kae:"Allah najbolje zna."
Sljedbenici sunneta smatraju ispravnim mesh po mestvama i
cipelama pod uvjetima koji su navedeni u knjigama fikha, a to je: da
putnik moe to initi tri dana i tri noi, a ovjek kod kue jedan dan i no.
To vai i za mesh po arapama i cipelama, emu se suprotstavljaju
"rafidije" - iitska sekta. Mesh je "mutewatirom" - velikim brojem predaja
- prenesen od Resulullaha .
Sljedbenici sunneta smatraju obavljanje hadda i dihad (borba na
Allahovom putu) trajno vaeim sa predstavnicima (voama) muslimana,
bili oni dobri ili loi. Niko nema pravo osporavati izvravanje tih propisa,
opovrgavati, a niti dokinuti njihovu obaveznost. To vai do Sudnjeg dana.
Sve to vai i sa pravednim i sa nepravednim voama. Mo nepravednog
voe ide u prilog muslimanima, a njegova nepravda ide protiv njega,
ukoliko ivi u Islamu, a ako se odmetne od Islama, to je onda druga stvar.
Zakljuak:
Musliman je duan rei za sve ono to ne zna: "Allah najbolje zna."
Neka ne govori o onome o emu nema znanja. Dozvoljeno je uiniti mesh
po mestvama kod kue i na putovanju. Hadd i dihad se trajno obavljaju
do Sudnjeg dana, bile voe pravedne ili nepravedne.
Pitanja:
1. Ako bude upitan o neem to ne zna ta e rei?
2. Kakav je stav erijata o meshu po mestvama, i koliko dugo vai mesh?
3. Kakav je stav erijata o dihadu i haddu sa nepravednim voom?
60
DVADESET I PETO POGLAVLJE
(78) Mi vjerujemo u Meleke pisare - Kiramen katibine. Allah ih je
uinio naim uvarima.
(79) Mi vjerujemo u Meleka smrti koji je zaduen da uzima due i
ljudima i dinnima.
(80) Mi vjerujemo u zagrobnu patnju za onoga ko je zaslui. I
vjerujemo u pitanja Munkira i Nekira u kaburu: Ko je ovjekov gospodar,
koje je ovjek vjere i ko mu je poslanik? O ovome svjedoe hadisi koje je
rekao Resulullah a koje su prenijeli njegovi drugovi - Allah bio sa njima
zadovoljan.
Objanjenje:
Sljedbenici sunneta vjeruju u Meleke pisare koje je uzvieni Allah
uinio naim uvarima. Oni biljee sve to mi kaemo i sve to uradimo.
Oni nas napuste samo pri vrenju nude i tokom branog odnosa. O njima
se govori u Kur'anu: A nad vama bdiju uvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono
to radite. (El-Infitar, 10.-12.)
U ove meleke se ubrajaju i meleki koji su uvijek prisutni i bdiju nad
ljudima, a koje Kur'an spominje: ovjek ne izusti ni jednu rije a da pored njega nije
prisutan onaj koji bdije. (Kaf, 18.)
Sljedbenici sunneta vjeruju u Meleka smrti kojeg je Uzvieni Allah
zaduio da uzima due i ljudima i dinnima. Uzvieni Allah kae: Reci: Melek
smrti, koji vam je za to odreen, due e vam uzeti, a poslije ete se Gospodaru svome vratiti.
(Es-Sedde, 11.)
Dovoenje Meleka smrti u vezu sa smru, imajui u vidu da on
uzima due, je u tolikoj mjeri u kojoj mu dozvoli Uzvieni Allah. S obzirom
da se to odvija prema Allahovoj dozvoli i po Njegovoj volji, tako je i smrt
Allahovo djelo. On je daje i to je istina. Uzvieni Allah kae: Allah uzima due
u asu njihove smrti. (Ez-Zumer, 42.)
Tu nema nikada kontradiktornosti, jer Melek smrti uzima due, ali
one koje mu Allah naredi, a on je od svih meleka koje je Allah stvorio
najvei. U Kur'anu i Sunnetu nije navedeno posebno ime za ovog meleka.
Ako i postoji neko ime za njega, ono nije preneseno od Resulullaha ve
je uzeto od sljedbenika knjige.
Sljedbenici sunneta vjeruju da u kaburu postoji stvarna patnja koja
e snai nevjernike i licemjere i sve one grijene muslimane koje Allah
bude htio kazniti. Kada se govori o kaburu ne misli se na iskopanu rupu u
zemlji - raku ili grob, ve se misli na zagrobni ivot (berzeh). Grijenik e
61
biti na mukama u zagrobnom ivotu bilo da je zakopan u zemlju ili je na

dnu mora ili u utrobi riba, u voljkama ptica ili u elucima lavova, itd.
Sljedbenici sunneta vjeruju da je to pravedna kazna koju su oni
zasluili. I vjeruju da su Munkir i Nekir dva strana meleka koji ispituju
svakog ovjeka u njegovom kaburu: ko mu je gospodar, koje je vjere, i ko
mu je poslanik? Sve je ovo potvreno u mutewatir hadisima prenesenim
od Resulullaha . Obaveza je vjerovati u ono o emu nam svjedoe hadisi.
(81) Kabur je ili
dehennemskih provalija.
jedna
od
dennetskih
bai
ili
jedna
od
Objanjenje:
Kabur je jedna od dennetskih bai za dobrog vjernika kojeg e
Allah uvrstiti i koji e odgovoriti na pitanja meleka. Kabur je isto tako
jedna od dehennemskih provalija za nevjernika i licemjera i za one
nasilnike i grijenike koje Allah eli kazniti. Reenicu: "Kabur je ili jedna
od dennetskih bai ili jedna od dehennemskih provalija", nije izrekao
Resulullah ve je ona smisao mutewatir hadisa potvrenih od Poslanika
.
Zakljuak:
Mi vjerujemo u Meleke pisare, nae uvare, i u Meleka smrti. Mi
vjerujemo u patnju i uivanje u zagrobrrom ivotu i pitanje - su'al Munkira
i Nekira, i u sve to e se desiti u kaburu.
Pitanja:
1. Koji su to Meleki uvari?
2. ta zna o Meleku smrti?
3. Da li e biti u kaburu patnje i uivanja?
4. Ko su Munkir i Nekir?
62
DVADESET I ESTO POGLAVLJE
(82) Mi vjerujemo u proivljenje, u naknadu na Sudnjem danu za
poinjena djela, vjerujemo u predoavanje tih djela, u obraun za njih, u
itanje knjige u kojoj su biljeena djela, u nagradu i kaznu za njih, u Sirat
(upriju) i u Mizan (vagu).
(83) Dennet i Dehennem su stvoreni. Nisu prolazni i nee ih
nestati. Allah je stvorio Dennet i Dehennem prije Svojih stvorenja ljudi. Za Dennet i Dehennem je stvorio stanovnike. Koga hoe uvest e
u Dennet Svojom milou, a koga hoe uvest e u Dehennem Svojom
pravednou. Svako radi za ono to mu je ve odreeno i zbog ega je
stvoren.
Objanjenje:
Sljedbenici sunneta vjeruju da e Uzvieni Allah proiviti mrtve na
Sudnjem danu, pa e ih nagraditi ili kazniti za njihova poinjena djela.
Uzvieni Allah kae: Hoete, Gospodara mi moga, sigurno ete biti proivljeni,
pa o onome to ste radili, doista, biti obavijeteni - a to je Allahu lahko. (Et-Tegabun,
7.) Oni vjeruju u predoavanje djela pred Allahom.
Allah kae: Tada ete ispitivani biti i nijedna tajna vaa nee skrivena ostati.
(El-Hadd, 18) Vjeruju u polaganje rauna kada e Allah obraunati
svakom ovjeku poinjena djela. Takoer vjeruju u itanje knjige u kojoj
su djela zapisana.
Uzvieni Allah kae: itaj knjigu svoju, dosta ti je danas to to e svoj raun
polagati! (El-Isra', 14.) Vjeruju u nagradu i kaznu za poinioce dobrih i
loih djela. Jedno dobro djelo bit e desetorostruko nagraeno i vie, a
jedno loe djelo mjerit e se jednom kaznom ili e biti oproteno. I vjeruju
u Sirat, a to je uprija na rubu Dehennema, tanja od dlake, britkija od
sablje. Preko nje e dobroinitelji ui u Dennet, a s nje e biti ugrabljeni
kanjenici. I vjeruju u Mizan (vagu) na kojoj e se mjeriti djela ljudi. To je
stvarni Mizan na iji e se tas s jedne strane stavljati dobra djela, a s
druge loa.
Sljedbenici sunneta vjeruju u postojanje Denneta i Dehennema i
da su i Dennet i Dehennem stvoreni. Oni i sada postoje. Dennet je
boravite bogobojaznih, a Dehennem je boravite nevjernika i grijenika.
Dehennem grijenika je prolazno boravite, a Dehennem nevjernika je
njihovo vjeno boravite. Dennet nee nikada nestati. Allah je oba
boravita stvorio prije stvaranja ljudi, i za svako boravite je stvorio
njegove stanovnike. Stanovnicima Denneta je olakano da ine djela
dennetlija, a stanovnicima Dehennema da ine djela stanovnika
Dehennema. U Dennet e ui njegovi stanovnici Allahovom milou, a u
Dehennem e ui stanovnici Dehennema po Allahovoj pravdi. Svaki
63
pojedinac ini djelo u skladu sa onim to mu je Allah odredio. Svaki e

pojedinac otii tamo gdje mu je Allah odredio.
(84) Dobro i zlo su predodreeni (zapisani) ljudima.
(85) ovjekova sposobnost (mogunost) neophodna za izvrenje
odreenog dobrog djela, je Allahova blagodat. Ta mogunost se ne smije
pripisati ovjeku jer je neodvojiva od djela. to se tie zdravstvene
mogunosti, materijalne, fizike i praktine, one su uvjet za neko djelo i
na njih se odnose Allahove rijei: Allah ne optereuje, nikoga preko mogunosti
njegovih. (El-Bekare, 286.)
Objanjenje:
Dobro i zlo bivaju Allahovom odredbom i Allahovom voljom. Allah
kae: Reci: Sve je od Allaha! (En-Nisa', 78.)
I Uzvieni Allah kae: Mi vas stavljamo na kunju i u dobru i u zlu. (ElEnbija, 35.)
Sve to se dogaa u ovom svemiru, bilo dobro ili zlo, odvija se po
Allahovoj odredbi i Njegovom htijenju. Ono to Allah hoe bude, a ono to
Allah nee ne bude.
Postoje dvije vrste mogunosti za izvrenje nekog djela. Prvo je da
postoje sredstva (alat) za rad, energija, obavezna fizika i materijalna
mogunost za rad, to je uvjet za djelo. To je temelj koji mora biti prije
djela. Na tom temelju biva naredba ili zabrana.
Uzvieni Allah kae: Allah ne optereuje nikoga preko njegovih mogunosti.
(El-Bekare, 286.) i: Allah nikoga ne zaduuje vie nego to mu je dao. (Et-Talak,
7.)
Ovi ajeti se odnose na tu vrstu mogunosti i zbog nje je ovjek
erijatski obavezan - mukellef. Druga mogunost je htjenje i elja za to
djelo. Ona se ostvaruje vrenjem djela i u vezi je sa Allahovom uputom i
blagodati, time se ne opisuje niko osim Allah .
(86) Ljudska djela je Allah stvorio, a ljudi ih zarauju.
(87) Allah nije zaduio ljude preko njihovih mogunosti, a oni nisu u
mogunosti vie od onoga to ih je zaduio. Ovo je tumaenje rijei:
"Nema snage ni moi osim u Allaha." Mi tvrdimo: "Niko nema moi i niko
se ne moe spasiti grijeha osim uz Allahovu pomo. I niko nema snage da
izvrava pokornost prema Allahu i da bude vrst u tome osim uz Allahovu
pomo."
64
(88) Sve se odvija po Allahovoj volji, Njegovoj odredbi i Njegovom
odreenju. Njegova volja je iznad svih volja. Njegova odredba vlada nad
svim drugim odredbama. Allah radi ono to hoe. Allah nije nikada bio
nasilnik. Uzvien je od svakog zla i svih iskuenja. ist je od svakog
nedostatka i poroka. On nee biti pitan za ono to radi, a oni e hiti pitani. (ElEnbija', 23.)
Objanjenje:
Sva ljudska djela je stvorio Uzvieni Allah. Allah kae: A Allah je
stvorio i vas i ono to vi radite. (Es-Saffat, 96.)
ovjek zarauje djela. Tako kau sljedbenici istine, a debrije kau
suprotno. Oni negiraju ovjekovu volju, a mu'tezile kau suprotno i po
njihovom uenju ovjek je tvorac loih djela bez udjela Allahove volje.
Obje frakcije idu u dvije krajnje suprotnosti. Sredina izmeu toga je
tvrdnja ehlu-s-sunneta i dema'ata.
Uzvieni Allah je zaduio ovjeka da ini onoliko koliko ima
mogunosti. Uzvieni Allah kae: Allah nikoga ne optereuje preko njegovih
mogunosti. (El-Bekare, 286.)
Zaduenje nekoga sa neim dokaz je da on to moe. ovjek nije u
stanju vie od onog ime ga je Allah zaduio. Da on moe izdrati vie,
Allah bi ga zaduio, a poto ga nije zaduio vie od mogueg, to potvruje
da ovjek ne moe podnijeti vie. I rijei: Nema snage i moi osim u Allaha,
znae: "Niko se ne moe spasiti grijeha i niko nema snage da bude
pokoran osim uz Allahovu pomo i Njegovo odobrenje."
Sve se u ovom svemiru odvija po Allahovoj volji, sa Njegovim
znanjem, po Njegovoj odredbi i Njegovom odreenju. Allahova volja je
iznad svake volje. Njegova volja je izvrna. Ljudi mogu pokuavati na
razne naine izbjei Allahovu odredbu, ali nee moi. Njegova odredba je
iznad svih varki. Uzvieni Allah ini ta hoe. On nije nasilnik. Sve to je
Allah odredio ista je pravda: Allah nee nikome ni trunku nepravde uiniti. (EnNisa', 40.) Allah zaista nee nikakvu nepravdu ljudima uiniti, ljudi je sami sebi ine.
(Junus, 44.)
Allah je Uzvien od svakog zla, nasilja, nesree, nedostataka i
mahana. On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti pitani. (El-Enbija', 23.)
Zakljuak:
Proivljenje na Sudnjem danu je istina. Nagrada i kazna,
predoavanje djela, obraun, vaga, Dennet i Dehennem, sve je to istina.
Istina je da su Dennet i Dehennem stvoreni i da ih nee nestati. Svaki
ovjek se kree prema Allahovom odreenju za njega. Sva ljudska djela je
Allah stvorio. Postoje dvije vrste mogunosti kao to smo ranije objasnili.
Uzvieni Allah nije zaduio ljude iznad njihovih mogunosti.
65
Pitanja:
1. ta zna o dogaanju na Sudnjem danu?
2. ta je istinito po pitanju nedostatka Dehennema?
3. Da li je Allah stvorio i odredio dobro i zlo?
4. Kako e odgovoriti onome koji kae: "Allah je zaduio ljude preko
njihovih mogunosti?"
66
DVADESET I SEDMO POGLAVLJE
(89) Dova i sadake ivih koriste umrlim.
(90) Uzvieni Allah usliava dove i ispunjava potrebe.
(91) Allah posjeduje sve. Njega nita ne posjeduje. Niko ne moe
bez Allaha ni jedan tren. Ko smatra da moe bez Allaha jedan tren postaje
nevjernik.
(92) Allah biva srdit i biva zadovoljan, ali ne kao stvorenja.
Objanjenje:
Umrli ima koristi od dove koju za njega ui ivi o emu se govori u
hadisu: "...ako iza sebe ostavi dobro dijete koje e se moliti za njega."23
Umrli ima koristi i od sadake koju za njeg udijeli ivi, bilo to njegovo
dijete ili neko drugi.
Uzvieni Allah usliava dove, kao to kae: Gospodar va je rekao:
Pozovite Me i zamolite, Ja u vam se odazvati. (El-Mu'min - Gafir, 60.) Allah
ispunjava potrebe Svojim stvorenjima u onome to im pribavlja korist i
otklanja tetu. Samo On vlada naredbom.
Uzvieni Allah je Vladar vladara i Vladar svega to postoji. Niko ne
moe raspolagati sa onim to je On stvorio bez Njegove dozvole. Ne moe
se bez ovisnosti o Allahu ni jedan tren. Svako stvorenje ovisi o Uzvienom
Allahu. Ovisi o Njegovom stvaranju, Njegovom izumu, opskrbi, ureenju
svoga ivota, ovisi o Allahovoj uputi i pravom putu. Uzvieni Allah kae: O
ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan. (Fatir,
15.) Kad bi ovjek pomislio, makar na tren da moe bez ovisnosti o
Allahu, postao bi zbog toga nevjernik i ubrojao bi se u odmetnike i
propale.
Uzvieni Allah se srdi kada se prekorae Njegove granice. On je
zadovoljan kada ovjek uini ono to On voli i izvri ono to On naredi.
Srdba i zadovoljstvo su dva Allahova potvrena svojstva. Uzvieni kae:
Allah e na njega gnjev Svoj spustiti. (En-Nisa', 93.) I kae: Allah je zadovoljan
vjernicima... (El-Feth, 18.)
I srdba i zadovoljstvo su u onom smislu koji odgovara Uzvienom
Allahu bez poreenja i pitanja kako. Allahova srdba i Allahovo
23
Biljei ga Muslim u djelu el-Wasijjet - oporuka, poglavlje: "Sevapi koji stiu do ovjeka poslije njegove
smrti", h(1631) i Ebu Dawud u djelu el-Wesaja h(2880), i drugi.
67
zadovoljstvo su dva svojstva koja ni u emu i nikako ne lie svojstvima

stvorenja. Nita nije kao On. (E-ura, 11.)
Zakljuak:
Dova i sadaka ivih koriste umrlim. Uzvieni Allah usliava molbe.
On vlada svime to je na Zemlji i nebesima. Ni jedno stvorenje ne moe
bez ovisnosti o Allahu. Allahova srdba i Allahovo zadovoljstvo su dva
stvarna Njegova svojstva primjerena i svojevrsna samo Allahu,
Slavljenom i Uzvienom.
Pitanja:
1. Ima li koristi umrli od sadake i dova ivih ljudi?
2. Koji je stav erijata prema onome ko pomisli da je neovisan o Allahu?
3. Da li su srdba i zadovoljstvo potvrena Allahova svojstva?
68
DVADESET I OSMO POGLAVLJE
(93) Mi volimo drugove Resulullahove , ne pretjerujemo u ljubavi
ni prema jednom od njih, ne odriemo se ni jednog od njih, ne volimo
onoga ko ih mrzi i ko ih po loem spominje, i samo ih po dobru
spominjemo. Ljubav prema njima je vjera, vjerovanje i dobroinstvo.
Mrnja prema njima je nevjerstvo, licemjerstvo i nepravda.
(94) Potvrujemo da hilafet poslije Resulullaha pripada prvo Ebu
Bekru es-Siddiku, r.a., po zaslugama i prednostima nad cijelim Ummetom,
zatim Omeru ibn el-Hattabu, r.a., pa Osmanu ibn Affanu, r.a., a zatim Aliji
ibn Ebu Talibu, r.a. Oni su pravovjerni vladari (hulefau-r-raidun) i
upueni imami (el-eimmetu-l-muhtedun).
Objanjenje:
Volimo ashabe Resulullahove iz ljubavi prema njemu, i zbog
njegove ljubavi prema njima. Ne pretjerujemo u tome ni prema jednom
od njih kako su to uinile rafidije (iije) sa Alijom r.a. Oni su ga uzdigli
iznad njegovog stepena i podigli ga na stepen boanstva. Mi se ne
odriemo ni jednog od ovih halifa. Oni su bili sa najpotpunijim imanom i
dobroinstvom. Bili su najpokorniji Allahu i Resulullahu i bili su najvei
borci na Allahovom putu. Mi ne volimo one koji ih mrze, jer mrnja prema
njima je simbol licemjerstva i izdaje. Ne volimo one koji o njima govore
zlonamjerno. O njima priamo samo dobro. Njih je Resulullah zavolio i
na njih oporuku ostavio. Ljubav prema njima je znak ispravnosti vjere i
imana, dokaz dobroinstva (ihsana). A mrnja prema njima je znak
nevjerstva, licemjerstva, neuspjeha i nasilja. Molimo od Allaha zatitu da
ne zalutamo nakon upute!
Mi tvrdimo da hilafet poslije Resulullaha pripada Ebu Bekru esSiddiku, r.a., po zaslugama i prednostima u odnosu na ostale muslimane.
Resulullah ga je odabrao, unaprijedio i na njegov hilafet kroz nekoliko
hadisa ukazao. Stoga je on najdostojniji ovjek zasluge i prioriteta.
Muslimani su se dogovorili na dan Sekife i izabrali ga za halifu.
Poslije njega je doao za halifu Omer ibn el-Hattab, r.a., jer ga je
imenovao i postavio Ebu Bekr, r.a. Obojica su Resulullahovi drugovi i
prijatelji. Poslije njih je halifa Osman ibn Affan, r.a. (Zu-n-nurejni), suprug
dviju Resulullahovih keri. Nakon njega je postavljen za halifu Alija ibn
Ebu Talib, r.a., mu Resulullahove kerke Fatime. Ova etvorica su
najbolji ashabi. Oni su hulefau-r-raidun i el-eimmetu-l-muhtedun.
Resulullah je u oporuci ostavio da se njihova tradicija (sunnet) slijedi.
69
(95) Svjedoimo za desetoricu koje je imenovao Resulullah i

obradovao Dennetom, da e biti u Dennetu. To inimo na osnovu
Resulullahovog svjedoenja za njih, a njegove rijei su istinite. Ti ashabi
su: Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, Talha, Zubeir, Sa'd, Sei'd,
Abdurrahman ibn 'Avf i Ebu 'Ubejde ibn el-Derrah, a on je emin
(povjerenik) ovog Ummeta. Allah sa njima svima bio zadovoljan.
(96) Onaj ko lijepo govori o Resulullahovim drugovima, o
njegovim estitim enama koje su bez ikakve ljage, te o njegovoin
asnom potomstvu, taj je daleko od licemjerja.
Objanjenje:
Vjerujemo da je Resulullah obradovao svojih deset drugova sa
Dennetom rekavi jasno: "Ebu Bekr e u Dennet, i Omer e u
Dennet..."24, imenujui svu desetoricu prethodno spomenutih.
Mi u to vrsto vjerujemo. Vjerujemo daje Resulullah imenovao i
neke osim njih o emu imamo potvrdu u vjerodostojnim hadisima.
Svako onaj ko lijepo govori o zaslugama drugova Resulullahovih i
ne pogrijei ni prema kome, i ko lijepo govori o njegovim estitim enama
koje su iste od svake ljage, i o njegovom estitom i asnom potomstvu,
daleko je od svakog grijeha i od svakog licemjerja (nifaka). Resulullah
je naredio da sve njih slijedimo. To nam je i oporukom stavio u dunost.
Onaj ko o svima njiina govori lijepo, taj nije licemjer.
Zakljuak:
Volimo ashabe bez pretjerivanja ili ograniavanja, znamo njihovu
vrijednost u odnosu na druge, dajemo prioritet halifama prema redoslijedu
njihove vladavine, znamo vrijednost desetorice koji su obradovani
Dennetom, i tvrdimo za svakoga koji runo govori o njima ili o
Resulullahovim enama i potomstvu da je on munafik (licemjer).
Pitanja:
1. ta je naa dunost prema Resulullahovim ashabima?
2. Kako govoriti o Resulullahovim enama i potomstvu?
3. Kako tretiramo onoga ko o njima loe govori?
24
Ebu Dawud u djelu es-Sunnet h(4649); navodi ga Ahmed i drugi muhaddisi.
70
DVADESET I DEVETO POGLAVLJE
(97) Prvi uenjaci Islama, ashabi i njihovi sljedbenici - tabi'ini, su
dobroinitelji. Oni su ueni i razumni. Spominju se samo sa lijepim. Ko ih
sa runim spominje taj nije na pravom putu.
(98) Mi ne dajemo nikom od evlija prednost ni nad jednim
vjerovjesnikom, i tvrdimo da je: "Jedan vjerovjesnik bolji od svih evlija."
(99) Mi vjerujemo u one keramete (uda) koje su oni imali i o
kojima su vjerodostojno prenijete predaje pouzdanih prenosilaca.
Objanjenje:
Prvi uenjaci Islama, ashabi i tabi'ini, su sljedbenici dobra i sunneta.
Oni su uenjaci islamskog prava. Mi njih spominjemo samo sa lijepim i
hvalom. Ko o njima govori loe na krivom je putu. Mi smo duni da ih
volimo. Ko o njima govori loe kao da jede njihovo mrtvo tijelo koje je
zatrovano.
Ne dajemo prednost evlijama nad vjerovjesnicima, kao neki
sljedbenici zabluda, poput Ibn Arebija i drugih. Mi tvrdimo da je jedan
vjerovjesnik vredniji od svih evlija. To temeljimo na osnovu poslanstva i
mudrosti zbog kojih ih je Allah odlikovao. Uzvieni Allah kae: Allah odabire
poslanike meu melekima i ljudima. (El-Hadd, 75.)
Vjerujemo u ono to se prenosi od kerameta evlija i u udna djela
koja im je Allah podario. Vjerujemo u ono to je od toga potvreno, a
odbacujemo ono to nije potvreno (Kur'anom i Sunnetom). Osnova za
sve to su rijei Uzvienog Allaha: Kad god bi joj Zekerijja u hram uao, kod nje bi
hrane naao. "Odakle ti ovo, o Merjema?", pitao bi, a ona bi odgovorila: "Od Allaha." (Ali
'Imran, 37.)
Sve to je dostavljeno o evlijama Milostivog Allaha ogranieno je na
ljude pokorne Allahu, koji imaju vrst iman i od kojih je On zadovoljan.
Ovo se ne odnosi na neobine stvari dokazane kod nekih ejtanskih evlija.
71
Zakljuak:
Spominjemo islamske uenjake - pripadnike selefi-s-saliha - samo
sa lijepim. Dajemo prednost vjerovjesnicima nad evlijama. I vjerujemo u
one poasti (keramete) evlija koje su vjerodostojne.
Pitanja:
1. Kakav je na stav prema selefi-s-salihu?
2. Da li je dozvoljeno uzdizati evliju iznad vjerovjesnika?
3. Koje su to poasti evlija? Navedi dokaz da su mogue?
72
TRIDESETO POGLAVLJE
(100) Vjerujemo u predznake Sudnjeg dana: pojavu Deddala,
silazak Isa'a, sina Merjeminog, sa nebesa, u izlazak Sunca sa zapada i
pojavu dabbetu-l-erdi (zemaljske ivotinje) iz njoj odreenog mjesta.
(101) Ne vjerujemo u vraare i gatare, a ni u one koji tvrde neto
to je u suprotnosti sa Kur'anom, Sunnetom i jedinstvenim miljenjem
Ummeta (idma'om).
Objanjenje:
Vjerujemo da Sudnji dan ima predznake koji e se pojaviti i
svjedoiti o skorom dolasku tog asa. Ove predznake je naveo Resulullah
u svom hadisu u kojem kae: "Sudnji dan nee doi dok ne vidite deset
znakova, pa je spomenuo Deddala, dabbetu-l-erdi, pojavu Sunca sa
zapada, silazak Isa'a, sina Merjeminog..."25 Navedeni primjeri su veliki
predznaci Sudnjeg dana. Osim ovih, postoje i mali predznaci Sudnjeg
dana.
Ne vjerujemo u vraare i gatare. To su oni koji tvrde da znaju ono
to je nepoznato ('ilmu-l-gajb) i nadnaravno, a Uzvieni Allah kae: A
ovjek ne zna ta e sutra zaraditi. (Lukman, 34.) Allah kae: Reci: "Niko, osim
Allaha, ni na nebu ni na Zemtji, ne zna ta e se dogoditi." (En-Neml, 65.)
A Resulullah kae: "Ko posjeti vraara ili gatara i povjeruje mu u
ono to kae, postaje nevjernik u ono to je objavljeno Muhammedu ."26
Isto tako neprihvaamo nikoga ko tvrdi za neto to je u suprotnosti sa
Allahovom Knjigom, Sunnetom Njegovog Poslanika i jedinstvenim stavom
Ummeta. To kategorino odbijamo i njemu pripisujemo. To ne prihvaamo
ma od koga to bilo.
Zakljuak:
Vjerujemo u velike predznake Sudnjeg dana. Tvrdimo da vraari i
gatari lau i da lae svako onaj ko neto tvrdi suprotno Kur'anu, Sunnetu i
idma'u.
Pitanja:
1. ta znae predznaci Sudnjeg dana? Navedi etiri predznaka?
2. Kakav je stav erijata prema onome ko posjeuje i vjeruje vraarima i
gatarima?
25
Muslim u poglavlju: "El-Fiten" (4/315); Ibn Made u poglavlju: "O predznacima Sudnjeg dana" (2/258).
Biljee ga i drugi.
26
Tirmizija (2155) i El-Hakim (1/36) koji ga je uvrstio u sahih hadise.
73
TRIDESET I PRVO POGLAVLJE

(102) Smatramo dema'at (muslimansku zajednicu) istinitim i
ispravnim, a frakcionatvo zabludom i kaznom.
(103) Allahova vjera i na Zemlji i na nebu je jedna. To je (din)
Islam. Uzvieni Allah kae: Islam je zaista Allahova vjera. (Ali 'Imran, 19.)
I Uzvieni kae: I zadovoljan sam da je vaa vjera Islam. (El-Ma'ide, 3.)
Objanjenje:
Smatramo da je muslimanska zajednica (dema'at) istinita i
ispravna. Dema'at je ispravan put i spaena skupina. Tog puta se drao
Resulullah . Osim dema'ata sve frakcije su zabluda. Frakcionatvo je
skretanje s pravog puta, zabluda, udaljavanje od istine, patnja i na ovom i
na buduem svijetu. Uzvieni Allah kae: I doista, ovo je pravi put Moj, pa se
njega drite, i druge puteve ne slijedite pa da vas odvoje od puta Njegovog. (El-En'am,
153.)
Allahova vjera je jedna - Islam. Uzvieni Allah kae: Islam je zaista
Allahova vjera. (Ali 'Imran, 19.) I Uzvieni Allah kae: A onaj ko eli neku
drugu vjeru osim Islama, nee mu biti primljena, i on e na onom svijetu nastradati. (Ali
'Imran, 85.) Uzvieni Allah potvruje: I zadovoljan sam da je vaa vjera Islam.
(El-Ma'ide, 3.)
Islam je vjera istine s kojom je Allah slao sve vjerovjesnike. Islam
znai: da je samo Uzvieni Allah dostojan oboavanja i da se oboava
onako kako je on propisao. Svi vjerovjesnici su poslati da dostave Islam.
Sinovi Jakuba a.s., su rekli: I mi se Njemu pokoravamo! (El-Bekare, 133.)
Musa a.s. je rekao: O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste
muslimani. (Junus, 84.)
Kraljica Belkisa je rekla: I u drutvu sa Sulejmanom predajem se Allahu
Gospodaru svjetova. (En-Neml, 44.) A drugovi Isa'ovi rekoe: Mi u Allaha
vjerujemo, a ti budi svjedok, da smo mi muslimani (posluni Njemu). (Ali 'Imran, 52.)
74
(104) Islam je vjera sredine (umjerenosti), izmeu tebiha
(poreenja Njegovih svojstava sa ljudskim) i ta'tila - (nijekanje Njegovih
svojstava), izmeu pravdanja Njegovom odredbom (debr) i nijekanja iste
(kader) i izmeu sigurnosti i oaja.
Objanjenje:
Islam je umjerena vjera. Uzvieni Allah kae: I tako smo od vas stvorili
umjerenu (pravednu) zajednicu. (El-Bekare, 143.)
Islam je umjeren po pitanju ibadeta. On je sredina izmeu
pretjerivanja i ogranienosti. On je umjeren u odnosu na Resulullaha ,
bez pretjerivanja i nekorektnosti, Islam je umjeren po pitanju Allahovih
svojstava. Vjerovanje u ta svojstva je sredina izmeu onih koji porede
Allaha sa Njegovim stvorenjima i onih koji negiraju Njegova svojstva i
nijeu njihovo znaenje.
Islam se po pitanju Allahove odredbe dri sredine izmeu onih koji
negiraju ovjekovu volju, a to su debrije, i onih koji smatraju da ovjek
stvara svoja djela, a to su kaderije.
Islam je sredina izmeu sigurnosti od Allahove kazne i gubljenja
nade u Allahovu milost.
75
TRIDESET I DRUGO POGLAVLJE

(105) Ovo je naa vjera. Ovo je nae vanjsko i unutranje
ubjeenje. Utjeemo se Allahu od svega to je u suprotnosti od onoga to
smo naveli i objasnili. Molimo Uzvienog Allaha da nas uvrsti u
vjerovanju i da umremo s imanom, da nas sauva od raznih zabluda, od
sektakog uenja i pogrenih frakcija poput muebbihija, mu'tezila,
dehmija, debrija, kaderija i ostalih koji su se udaljili od sunneta i
dema'ata. Oni slijepo slijede zabludu. Mi ih se odriemo i nemamo nita s
njima. Oni su za nas zalutali i na pogrenom su putu. A u Allaha je zatita
i uspjeh.
Objanjenje:
Mi smo objasnili nau vjeru i nae vjerovanje (akidu). Naa vjera je
sve ono to smo do sada rekli, i po tom ubjeenju radimo i mislimo, nismo
od onih koji jedno rade a drugo vjeruju, pred Allahom se odriemo svakog
uenja i svakog uitelja koji radi suprotno od onoga to smo rekli i
objasnili. Molimo Uzvienog Allaha da nas uvrsti u imanu, da budemo
onakvi kao to Resulullah kae: "O Ti koji okree srca, uvrsti moje
srce u Tvojoj vjeri."27 Molimo Allaha da nas sauva od raznih poroka, od
pokvarene mate i od frakcionakog uenja o pitanjima vjerskog
ubjeenja. Molimo Ga da nas sauva pogrenih i tendencioznih sekti:
muebbihija, mu'tezila, dehmija, debrija, kaderija i drugih. Svi oni su
protivurjeni sunnetu, muslimanskoj zajednici (dema'atu), zajednici koja
slijedi istinu. Oni su sljedbenici zablude, nju slijede i govore o njoj. Mi ih
se odriemo. Dunost muslimana je da se odreknu nevjernika i onih koji
uvode novotarije u vjeru. Mi ih optuujemo da ive u zabludi i da idu
krivim putem. Oni su sljedbenici pokvarenih pravaca, umova i miljenja, a
Allah je zatitnik i Onaj koji upuuje. Neka je salawat, spas i blagoslov na
naeg poslanika Muhammeda .
27
Biljei ga Ahmed u Musnedu (4/182), Ibn Made u uvodu poglavlje: "ta negira dehmije" (1/72) h(199), ElHakim u Mustedreku (1/525), El-Aderij u e-erijatu str. 317, i Ibn Menddeh u "Odgovor na dehmije" str.
87. Svi su ga uzeli od En-Nuwwasa ibn Sem'ana. El-Hakim tvrdi: Svi oni odgovaraju uvjetima Muslima, a
Muslim i Buharija ga nisu uvrstili u svoje zbirke. Ibn Mueddeh tvrdi: "Hadis Nuwwasa ibn Sem'ana je provjeren
- sabit. Prenijeli su ga znameniti imami. Ni jedan od njih nije optereen sumnjom."
76
Biljeka o autoru
Imam-hafiz Ebu Da'fer Ahmed ibn Muhammed ibn Selame el-Hanefi
el-Ezdi (ime el-Ezdi je dobio po istoimenom plemenu koje je jedno od
najveih i najpoznatijih kahtanskih plemena) et-Tahawi (ime et-Tahawi je
dobio po istoimenom selu u egipatskoj pokrajini es-Sa'id).
Roen je 239. h.g. i odrastao je u vrijednoj i uenoj porodici, uei
vjeru kod svog daide el-Muznija, a on je bio uenik Imama afije.
U svojoj dvadesetoj godini Tahawija prelazi na pravac Ebu Hanife u
tefekkuhu (sticanja znanja). Vjerovatno je glavni uzrok tome bila njegova
linost, znana i jaka koja je teila idtihadu a odbijala taklid (slijepo
slijeenje). Takoer i to to je njegov daida mnogo koristio knjige Ebu
Hanife i njegovih uenjaka, a naroito kada bi nailazio na teka pitanja
(mes'ele), to bi ga podstaklo da se njima vie pozabavi i da postepeno u
njihovom rjeavanju prihvati pravac hanefijskog mezheba, ali bez
pristrasnosti (te'assuba).
Sticao je znanje kod 300 ejhova od kojih su napoznatiji: Imam
Nesaija (303. h.g.) zatim el-Kadi Bekar ibn Kutejbe (270. h.g.) i hafiz Ebu
Zer'a ed-Dimiki (281. h.g.) to oito upuuje na njegovu ljubav prema
znanju te raznovrsnost njegovog znanja. Posebno se je specijalizirao u
hadisu i fikhu, tako da je nadmaio uenjake svog vremena. Postavljen je
za reisa hanefijskog mezheba u Egiptu. Meutim, njegovo pridravanje
hanefijskog mezheba nije ga sprijeilo da razmatra miljenja i ostalih
imama mezheba i da ih prihvati ako za to postoji prihvatljiv i jak dokaz, pa
makar se i neslagalo sa hanefijskim mezhebom. (On nije jedini koji se nije
slagao u nekim miljenjima sa Ebu Hanifom. Prije njega to su uinili
njegovi uenici: Ebu Jusuf i Muhammed ibn el-Hasan.) Iao je putem
uenjaka velikana koji su teili iznalaenju novih rjeenja u idtihadu, a
nisu prihvatali pristrasnost i slijepo slijeenje.
Njegova autorska djela su bila kvalitetno obraena i uraena i po
redoslijedu sastavljenja. Uenjaci Ummeta su i u novije i u kasnije doba
njegove knjige uzimali kao izvor za najvanija pitanja u Islamu i kao djela
od ogromne koristi. Najpoznatija njegova djela su:
a) Bejan akidetu-s-sunneti ve-l-dema'ati - To je skraena knjiga
manjeg obima i formata ali u sebi sadri velike koristi. Obuhvaa u sebi
sve ono to je potrebno muslimanu da zna iz akide. Za nju imam esSebeki kae: "Sva etiri mezheba koja su na istini, potvruju
Tahawijinu akidu koju su prihvatili i raniji i kasniji uenjaci."
b) erh me'ani-l-asar - Veliko djelo koje poduava uenika kako da stie
znanje i kako da shvati velike mes'ele koje su potkrijepljene dokazima i
gdje se navodi dokaz i objanjenje za najispravnije miljenje.
c) Mukilu-l-asar - Takoer jedno veliko djelo u kojem se navode hadisi
koji su naizgled suprotni jedni drugima a zatim se ta prividna
suprotnost odbija da bi se na kraju iz njih izveo fikhski propis.
77
d) Muhtesaru-l-fikhu-l-Hanefi - Ovo je najbolji i najvjerodostojniji i prvi

skraeni fikh hanefijskog mezheba. U sebi sadri najvanija pitanja
(mes'ele) i vjerodostojna, izabrana miljenja.
e) Sunenu--afi'i - To su predaje hadisa od njegovog daide el-Muznija,
koje prenosi od Imami afije.
f) Ahkamu-l-Kur'an i druga djela iji broj dostie cifru trideset.
Njegovu vrijednost, skromnost i njegovu povjerljivost u prenoenju
hadisa priznaje sva ulema.
a) Kae ibn en-Nedim u djelu el-Fahrest str. 26: "Bio je u svoje vrijeme
najueniji i najskromniji."
b) Imam ez-Zehebi u djelu Sijeru-e'alamin-nubela' 15/27. Imam, alim,
hafiz, muhaddis i fakih u Egiptu. On kae: "Ko pogleda pisana djela
ovog imama, saznat e njegovo mjesto u nauci i irinu njegove
spoznaje."
c) Hafiz es-Sujuti u djelu Tabekatu-l-huffaz na str. 337 kae: "Imam,
alim, hafiz i vlasnik mnogih vrijednih djela. Bio je pouzdan i povjerljiv,
'alim i fakih iza kojeg se nije bolji pojavio."
Umro je 321. h.g. u etvrtak naveer prvog zu-l-k'adeta u Egiptu i
ukopan je na mezarju el-Karafe.
78
Sadraj
Predgovor ................................................................................................................................... 4
PRVO POGLAVLJE.................................................................................................................. 6
DRUGO POGLAVLJE .............................................................................................................. 9
TREE POGLAVLJE.............................................................................................................. 12
ETVRTO POGLAVLJE........................................................................................................ 14
PETO POGLAVLJE ................................................................................................................ 16
ESTO POGLAVLJE .............................................................................................................. 19
SEDMO POGLAVLJE ............................................................................................................ 20
OSMO POGLAVLJE............................................................................................................... 23
DEVETO POGLAVLJE .......................................................................................................... 25
DESETO POGLAVLJE........................................................................................................... 26
JEDANAESTO POGLAVLJE................................................................................................. 31
DVANAESTO POGLAVLJE.................................................................................................. 33
TRINAESTO POGLAVLJE .................................................................................................... 35
ETRNAESTO POGLAVLJE ................................................................................................ 38
PETNAESTO POGLAVLJE ................................................................................................... 41
ESNAESTO POGLAVLJE.................................................................................................... 43
SEDAMNAESTO POGLAVLJE ............................................................................................ 45
OSAMNAESTO POGLAVLJE............................................................................................... 46
DEVETNAESTO POGLAVLJE ............................................................................................. 48
DVADESETO POGLAVLJE .................................................................................................. 51
DVADESET I PRVO POGLAVLJE ....................................................................................... 53
DVADESET I DRUGO POGLAVLJE.................................................................................... 55
DVADESET I TREE POGLAVLJE ..................................................................................... 58
DVADESET I ETVRTO POGLAVLJE ............................................................................... 60
DVADESET I PETO POGLAVLJE........................................................................................ 61
DVADESET I ESTO POGLAVLJE...................................................................................... 63
DVADESET I SEDMO POGLAVLJE.................................................................................... 67
DVADESET I OSMO POGLAVLJE ...................................................................................... 69
DVADESET I DEVETO POGLAVLJE.................................................................................. 71
TRIDESETO POGLAVLJE .................................................................................................... 73
TRIDESET I PRVO POGLAVLJE ......................................................................................... 74
TRIDESET I DRUGO POGLAVLJE...................................................................................... 76
Biljeka o autoru....................................................................................................................... 77
Sadraj...................................................................................................................................... 79
79

El Humejjis Tahavijeva Poslanica o Islamskom Vjerovanju

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

El Humejjis Tahavijeva Poslanica o Islamskom Vjerovanju

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

dr.

Muhammed ibn Abdurrahman el-Humejjis

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

TAHAWIJEVA POSLANICA O ISLAMSKOM

dr. Muhammed ibn Abdurrahman

Zenica 1418. 1997. g.

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

O vjernici, Bojte se Allaha istinskom bogobojaznou i umirite samo kao muslimani.

Uenjaci erijatskog prava i erijatskih propisa.

dr. Muhammed ibn Abdurrahman el-Humejjis

Drugim erijatskim izvorom, prvi je Kur'an.

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Samo On stvara i upravlja. (El-'Araf, 54.)

Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allaha oboavajte, a taguta se klonite!

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

(pokornosti). A sve to se oboava mimo Allaha je pogreno neispravno

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

(10) iv je, ne umire, postojan je, ne spava.

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Allah sve zna ta je bilo i ta e biti, Allah sve zna ta se nije

trunica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmai, i ne postoji nita, ni manje ni vee od

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Tako Uzvieni kae: Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu - On e

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Deava se da ovjek, ponekad, sam krene pravim putem, uz

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

ga zatiti da bi sasluao Allahove rijei, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega.

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

nikada vie nee oedniti. To e biti najvei i najslai izvor na Sudnjem

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

(45) Allahova odredba, u osnovi, je tajna za Njegove robove. Nije

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Mi vjerujemo u knjige koje je Uzvini Allah objavio, one za ija

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Gospodara svjetova; donosi ga povjerljivi Dibril na srce tvoje, da opominje, na jasnom

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

pokoran i onaj koji je nepokoran ukoliko su posvjedoili Stvoritelja,

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Uzvienog Allaha: Mi ne pravimo nikakve razlika meu njima, i mi se samo Njemu

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

(69) Mi smatramo da musliman moe klanjati namaz za svakim

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

DVADESET I TREE POGLAVLJE

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

DVADESET I ETVRTO POGLAVLJE

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

biti na mukama u zagrobnom ivotu bilo da je zakopan u zemlju ili je na

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

pojedinac ini djelo u skladu sa onim to mu je Allah odredio. Svaki e

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar

zadovoljstvo su dva svojstva koja ni u emu i nikako ne lie svojstvima