- Ljudi su zla djeca,zla po cinu,djeca po pameti.

-Usamljenost radja misao,misao nezadovoljstvo,nezadovoljstvo pobunu.

-Najmanje se govori kad te se najvise tice.
-Suze mi teku od smijeha.Ako prestanem da se smijem ostace samo suze.
-Ne postoje granice,kao u pustinji,kao na nebu,i sjecanja mirno
prolaze,smjestajuci se ondje gdje im je zgodnije.Lice na oblake,svejedno im je
gdje su,svejedno im je kad nastanu i kad nestanu.
-...a mismo se krili mrakom ne zeleci da iko sazna koliko smo postali potrebni
jedno drugom.
A svi su znali.
-Ni haljinu ne valja krpiti , a kamoli ljubav.Bolje je otici.
Ti bi otisla?
Otisla bih.
Zato sto me ne volis?
Zato sto te volim.
-Nije znala lagati.U zivotu nisam sreo nikoga ko je bio toliko nesposoban da
sakrije ono sto misli.Odavala se glasom , izrazom lica , ako ne i izravnom
rijecju.
-Hiljadu tudjih ljubavi bice kao ova , ali ova nikada vise.Nikada:jedina
konacnost!
-Niko nikome ne moze natovariti toliko muke na vrat koliko covjek sam sebi.
-Ona je bila mirna luka , u ciji sam mir ulazio slomljen olujom,ali srecan sto se
vracam,
-San je ono sto se zeli , a zivot je bidjenje,
-Sve ce proci.Ali kakva je to utjeha?Proci ce i radost,proci ce i ljubav,proci ce i
zivot,Zar je nada u tome da sve prodje?
-Ali uzbudjeni mozak je kao usplahirena zivotinja koju uhvati strah i kojoj se
cini da je sve protiv nje.
-Zasto ne vodimo brigu o svome zivotu?Zasto me se tice ono sto me se ne

tice?
Mozda cu ozdraviti , mozda cu sazreti.Jednom.Ne znam kada.
-Pobune su trajale kratko,toliko kratko da ih nije vrijedilo ni dizati.Pogotovo
zato sto sam znao,ma koliko bio ljut,da mi nista ne moze zamijeniti
nju,ovakvu kakva je,uskogrudnu u svojoj ljubavi,netrpeljivu prema svemu sto
bi joj moglo oduzeti ma i djelic mene,njene svojine.I ubrzo sam se iz traljave
pobune i toboznje zelje za slobodom,vracao u cvrstu tvrdjavu njene
ljubavi,kao smireni bjegunac koji nikad nije ni odmicao daleko od kapije.
-Kad sam bio ugrozen,mislio sam samo na nju,hrabreci se njenim
prisustvom,Kad mi je bilo tesko,pominjao sam njeno ime kao u
molitvi,nalazeci olaksanje.Kad osjetim radost,trcim da je podijelim s
njom,zahvalan joj,kao da mi je ona daruje.
-Mladi ljudi cesto cine ludosti,jer zele nemoguce.
- Izgleda da me vise ne volis-rekao sam prijekorno
Kamo srece da te ne volim-sapnula je
-Bol i misao oduzimaju nam bezbrizan osmijeh.
-Izgleda da ima ljudi,mada su rijetki,kojima ni bol ni misao ne uniste vedrinu i
jednostavnost.Cak ih ucine boljim.
-Ona je bila mirna luka,u ciji sam mir ulazio slomljen olujom,ali srecan sto se
vracam.
-Hiljadu tudjih ljubavi bice kao ova,ali ova nikada vise.Nikada :jedina
konacnost.
-Nije znala lagati.U zivotu nisam sreo nikoga ko je bio toliko nesposoban da
sakrije ono sto misli.Odavala se glasom,izrazom lica,ako ne i izravnom rjecju.