RAUNALNE MREE I PROTOKOLI 1 KOLOKVIJ

1. KOMPARACIJA ANALOGNIH I DIGITALNIH KOMUNIKACIJA ( PREDNOSTI I

NEDOSTACI )

Analogni signal je kontinualno promjenjivi napon ili struja. Svaki analogni signal je
karakteriziran sa amplitudom (vrnom vrijednou koju moe postii), fazom (faznim
pomakom u odnosu na drugi signal ili ishodite koordinatnog sustava) i frekvencijom (brojem
perioda koji se izvri u jednoj sekundi).

= 0
Karakteristike analognih signala:
- Kontinuiranost (nije prekinut u vremenu)
- Analogni signal moe poprimiti bilo koju vrijednost
- Za pretvorbu analognog signala u digitalni koristi se PCM (pulsno-kodna modulacija)
- Primjer analognog signala: govor, glazba

Digitalni signal je diskretan signal koji se sastoji od slijeda pravokutnih impulsa definirane
amplitude i trajanja. Karakteristike digitalnog signala:
- Amplitude su jednakomjerne
- Vremenski su predviena mjesta za svaki impuls
- Signal je prekinut u vremenu

Karakteristike digitalne komunikacije:

PREDNOSTI

digitalne komunikacije u odnosu na analognu:

- mogunost regeneracije signala

- mogunost integracije telekomunikacijskih usluga
- mali utjecaj smetnji na signal
- koritenje vrlo male irine prijenosnog pojasa
- jednostavno pohranjivanje, kompresija i upravljanje podacima
1

- praktiki neogranien domet uz kvalitetu po elji

- jedinstven format za sve vrste izvornog signala

NEDOSTACI digitalne komunikacije u odnosu na analognu:

- Mogunost pojavljivanja greaka koje imaju katastrofalne

posljedice za informaciju.

- Izoblienje zbog kvantiziranja

2. MODEL KOMUNIKACIJSKOG SUSTAVA

Osnovni zadatak komunikacijskog sustava je omoguiti razmjenu informacija izmeu

izvora i odredita. Komunikacijski sustavi mogu biti analogni i digitalni.

m-ulazna informacija;
g(t) -ulazni podaci;
s(t) -poslani signal;
r(t) -primljeni signal;

g(t) -izlazni podaci;

m -izlazna informacija;
n(t) -signal smetnje;
g(t) g(t) -zbog smetnji;

Informacija m moe biti govorna ili podatkovna. Na poetku komunikacijskog puta u

digitalnom komunikacijskom sustavu nalazi se informacijski izvor koji generira signal
izvora, g(t). Zadatak kodera izvora je da signal izvora pretvori u digitalni signal pogodan
za daljnju obradu i da formira kodne rijei. Koder kanala preuzima formirane kodne
rijei i dodaje im zalihost (redundanciju) koja u prijemu omoguava raspoznavanje
simbola primljenih s pogrekom. Zadatak pretvaraa je da izlaz iz kodera kanala signal
pretvori u signal koji je pogodan za prijenos medijem s(t) digitalnom modulacijom ili
linijskim kodiranjem. Zatim se signal prenosi prijenosnim medijem do prijemnika.
Pretvara u prijemniku pretvara signal primljen s medija r(t) u digitalni signal. Dekoder
kanala otkriva pogreke simbola koje nastaju tijekom prijenosa. Dekodera izvora
pretvara kodne rijei u signal g(t) i alje ga odreditu. Na odreditu se signal g(t)
pohranjuje kao informacija m. Stupanj podudarnosti informacija m i m najvie ovisi o
pogrekama simbola.

3. PRIKAZ INFORMACIJSKE MREE ( BLOK SHEMA I OPIS OPERACIJA U MREI )

Informacijska mrea je skup sklopovskih i programskih elemenata koji obavljaju

operacije transmisije, komutacije i procesiranja i fiksnim ili varijabilnim vezama tvore
konfiguracije sredstava namijenjenih korisnicima za obavljanje traenih informacijskih
usluga. Operacije se izvode na informacijskih jedinicama koje imaju strukturu: adresa,
sadraj, zatita.
Transmisija je premjetanje odreene koliine informacija izmeu odreenih toaka
informacijskog prostora.
Komutacija je usmjeravanje informacijskih jedinica na odreene prijenosne puteve
koji povezuju toke informacijskog prostora.
Procesiranje je procesorsko izvoenje odreenih algoritama oznaenih programskim
jezikom, pri emu se mijenja sadraj informacijskih jedinica.

OPIS BLOK SHEME:

Korisniki dio slui za prikupljivanje i predaju informacija korisnicima preko terminalnih

ureaja. Dio za posluivanje namijenjen je obavljanju traenih usluga, tj. provoenju
operacija transmisije, komutacije i procesiranja. Sastoji se od vorova za prikupljivanje,
pohranu, usmjeravanje i obradu informacijskih tokova. Upravljaki dio namijenjen je
upravljanju usmjeravanjem informacijskih tokova s zadanim kriterijima kvalitete uz
osiguranje obavljanja traene usluge za svakog korisnika.

4. PRIKAZ INFORMACIJA: DISKRETNIH I KONTINUIRANIH

Prijenos podataka moe biti pomou digitalnih signala i analognih signala. Digitalni
signal je slijed diskretnih, diskontinuiranih naponskih signala. Svaki takav impuls
predstavlja jedan signalni element koji se prenosi medijem. Ako je signalni element
digitalan radi se o naponskom signalu stalne amplitude unutar intervala tranjaja T
(simbolni interval). Koriste se 2 formata pravokutnog signala:
- RZ (Return to zero) - signal na pola intervala pada na nulu
- NRZ (Non return to zero) signal tokom cijelog perioda ima isti iznos

Ako je signal analogan radi se o impulsu stalne frekvencije, faze i amplitude unutar
intervala trajanja T.

= 0

5. VRSTE USMJERAVANJA PORUKA U MREI

Vrste usmjeravanja informacijskih jedinica su: komutacija kanala, komutacija poruka,

komutacija paketa i ATM komutacija.
Osnovni postupak usmjeravanja informacijskih jedinica, u integriranoj digitalnoj mrei,
je komutacija kanala. Tim se postupkom omoguava komunikacija izmeu izvorita i
odredita uspostavljanjem stalnog spojnog puta kroz mreu. Spojni put se uspostavlja
prije poetka komuniciranja tako da se zauzimaju kanali od vorita do vorita koji e
se koristit za prijenos informacija. Nakon uspostavljanja spojnog puta povratni signal
javlja izvoritu da komunikacija moe zapoeti i svi kanali izmeu izvorita i odredita
su zauzeti. Kanali se oslobaaju nakon to korisnik objavi kraj komunikacije.
4

Komutacija poruka je oblik komutacije paketa kada cijelu izvornu informaciju

prenosimo jednokratno u jednom paketu. Poruka je informacijska jedinica ija duljina
nije ograniena pa ona zauzima veliki kapacitet spremnika mrenog vora to
poveava kanjenje prijenosa. Velike poruke mogu zauzeti spojni put na dulje vrijeme
to poveava ekanje drugih poruka. Danas ne koristimo komutaciju poruka nego
komutaciju paketa.

Komutacija paketa je postupak kod kojeg se ne uspostavlja put kroz itavu mreu ve
se na izvoritu formiraju manji dijelovi - paketi koji se prenose etapno od vorita do
vorita. Kada se u nekom voritu primi cijelokupan paket onda se usmjerava prema
iduem voritu blie odreditu, a istovremeno se u vor iz kojeg je izaao paket prima
novi. Svaki paket ima: adresnu, korisniku i zatitnu informaciju. Svaki se paket
kontrolira jeli ispravan u svakom voru. U sluaju neispravnosti paketa trai se
ponovno slanje tog paketa. Komutacija paketa ima manje vrijeme ekanja u vorovima,
manje kanjenje i poveava propusnost mree (o odnosu na komutaciju poruka).
Tehnike komutacije paketa su virtualni kanali i datagramski transfer paketa.

ATM komutacija objedinjuje komutaciju kanala i komutaciju paketa pa se jo naziva i

brza komutacija kanala ili brza komutacija paketa. Informacijska jedinica je elija koja
se moe samostalno kretati kroz mreu i grupirati u vee pakete, kanale i putove kroz
mreu zahvaljujui oznakama u zaglavlju elije. elije za zaustavljaju u komutacijskim
vorovima zbog obrade usmjeravajuih adresnih informacija.

6. SUSTAVI ZA OBRADU PODATAKA, MODEL POSLUIVANJA

Sustav za obradu podataka sastoji se od ureaja koji odreenom brzinom obavljaju

funkcije te svojim karakteristikama utjeu na kvalitetu usluge za korisnike. U takve
sustave ubrajamo: zajedniku sabirnicu, glavnu memoriju, procesorsku jedinicu,
vanjske memorije, vanjske jedinice i komunikacijsku jedinicu.

Zajednika sabirnica podataka povezuje sve jedinice raunala. Transfer podataka

obavlja se preko sabrnice u paralelnoj formi brzinom izraenom u oktet/s.
Komunikacija sabrniciom obavlja se neovisno o odvijanju operacija u drugim
jedinicama, ali preko sabrnice moe komunicirati samo 1 par jedinica.

Glavna memorija se koristi za spremanje programa i podataka. Glavnu memoriju

opisuju 2 parametra: brzina pristupa i veliina memorije.
Procesorska jedinica provodi naredbe. Ona moe biti linijski procesor ili paralelni
procesor.
Vanjske memorije slue za formiranje baze podataka i programa, a ulazno-izlazne
jedinice (vanjske) za lokalnu upotrebu sustava.
Jedinica za komunikaciju s okolinom omoguava prikljuavanje sustava za obradu
na komunikacijsku mreu, upravlja prometom podataka i prilagoava ih standardima.
Brzinu obrade se moe poveati ako se operacije izvode istodobno paralelno (npr.
uzimanje nove naredbe iz memorije dok se prethodna jo obrauje u procesorskoj
jedinici).
MODEL POSLUIVANJA:

Oblikovanje reda ekanja nastaje na bilo kojem elementu mree kada trenutni ulazni
informacijski tok prelazi veliinu kapaciteta tog elementa te se paket tada mora spremiti
u spremnik ispred posluitelja. Ako je spremnik malog kapaciteta tada e doi do
gubljenja paketa, a ako je velikog kapaciteta do e do gomilanja reda ekanja. Sustav
moe biti s prioritetom ili bez. Ako je sa prioritetom prije e se posluiti one pakete koji
imaju vei prioritet, a zatim ostale koji imaju manji. Ako sustav nema prioritete onda se
posluuje paket koji je prvi doao do posluitelja. Odabir posluivanja paketa moe se
napraviti i prema vremenu trajanja zahtjevane usluge tako da se usluge koje e
kratkotrajno zauzeti posluitelj prije poslue, a one koje e due vrijeme zauzeti
posluitelj kasnije poslue.
7. KODIRANJE INFORMACIJE, OPTIMALNO KODIRANJE

Kodiranje je operacija prikazivanja skupa informacija pomou slijeda simbola druge

abecede. Pravilo po kojem se svakom elementarnom simbolu informacije pridodaje
odreena kombinacija simbola druge abecede naziva se kodom. Kodiranje se
primjenjuje jer je esto prvotni oblik informacije neprikladan za prijenos do odredita.
Procesom kodiranja moemo informaciju samo sauvati ali ne i poveati njezin
sadraj. Prema broju elementarnih simbola kodove nazivamo:
- binarnim - ako se primjenjuju 2 elementarna simbola (0 i 1)
- ternarnim - ako se primjenjuju 3 razliita simbola

Da

bi

se

ostvarilo

jednoznano

pridruivanje

mora

biti

ispunjen

uvjet:

gdje je n broj bitova takav da nejednadba bude zadovoljena, L je broj elementarnih

simbola nekog koda (2 za binarni), N je broj simbola neke abecede (npr. engleske 26).

Optimalan kod je onaj koji:

- moe sauvati informaciju sadranu u ulaznoj vijesti
- kojem je za prijenos elementarne vijesti potrebno minimalno vrijeme ili minimalni
mogui broj elementarnih kodnih simbola zadanog trajanja.
Bit prvog uvjeta je da se mora omoguiti reverzibilna operacija kodiranja bez gubitaka
informacije. Bit drugog uvjeta je ekonominost koda, tj. da se sa to manjim brojem
kanalskih bita prenese to vei broj informacijskih bita.

8. SIGURNI PRIJENOS INFORMACIJA I UPRAVLJANJE POGREKAMA, METODE ZA

OTKRIVANJE I ISPRAVLJANJE POGREAKA

Sigurni prijenos informacija ostavruje se zatitom informacija. Kapacitet kanala je i

mjera za mogunost sigurnog prijenosa izvornih informacija.
Za uinkovitu zatitu izvornih informacija mora vrijediti:

>

Zatita se provodi tako da se ulazne informacije grupiraju u okvire kojima se pridruuje

zatitni slijed bitova koji omoguuju upravljanje pogrekama. Upravljanje pogrekama
obuhvaa mehanizme za otkrivanje i ispravljanje pogreaka koje nastaju za vrijeme
prijenosa podatkovnih okvira od izvora do odredita. Pogreke uzrokuju:
- izgubljeni okvir podatkovni okvir koji ne stie na odredite
- oteeni okvir u prijemnik dolazi raspoznatljivi podatkovni okvir, ali su neki od
njegovih bitova pogreni (originalna vrijednost bitova je promjenjena)

Metode

za

otkrivanje

ispravljanje

pogreaka

dijelimo

grupe:

- BEC (Backward Error Correction) On ne ispravlja okvir nego ako detektira pogreku
samo zahtjeva ponovno slanje okvira pomou ARQ (Automatic Repeat Request).
- FEC (Forward Error Control) On kada detektira pogreku ujedno je i ispravi. Kod
FECa podaci u okvirima tite se zatitnim kodovima (npr paritetno kodiranje,

Hammingov kod) koji omoguavaju ispravljanje pogreaka. FEC smanjuje broj

retransimisija na linku.
OSNOVNO NAELO OTKRIVANJA POGREAKA:

Za dani podatkovni okvir predajnik pomou funkcije zatitnog kodiranja f proraunava

zatitni slijed bita E kojeg zatim dodaje podatkovnom okviru. Prijemnik na odreditu
najprije razdvaja primljene podatke od zatitnog dijela E. Zatim pomou funkcije f iz
primljenih podataka proraunava zatitni slijed F i usporeuje ga s primljenim zatitnim
slijedom E. Ako vrijedi F = E tada prijemnik pretpostavlja da nije bilo pogreaka u
prijenosu, u protivnom je nastupila pogreka
.
9. STANDARDI U TELEKOMUNIKACIJAMA

Standard je dokumentirani dogovor koji sadri tehnike specifikacije ili neke druge
tono odreene kriterije. Standard slui za odreivanje pravila, smjernica ili definiranje
karakteristika koje osiguravaju da proizvodi, procesi i servisi budu prikladni za
upotrebu. Cilj standarda je omoguavanje kompatibilnosti, povezivanja i umreavanje
komunikacijskih i raunalnih mrea razliitih proizvoaa. Svaka drava odluuje o
usvajanju standarda, a regulatorna tijela su na internacionalnom i nacionalnom nivou.

Globalne standardizacijske organizacije su:

ISO - International Standards Organization

o Obuhvaa intelektualna, znanstvena, tehnoloka, sigurnosna i druga
podruja
o Nevladina organizacija

ITU - International Telecommunication Union

8

o Meunarnodno udruenje za koordinaciju globalnih telekomskih mrea i

servisa.
o Sastoji se od 3 sektora: ITU-T (telecommunications), ITU-R (radio) i ITUD (development)

IEEE - Institute of Electrical and Electornics Engineers

o Meunarodna tehnika, profesionalna i edukacijska organizacija za
promicanje razmjene informacija, umreavanja, izdavanja tehnikih
publifikacija i openito poboljanje telekomunikacija, raunalstva,
elektronike i energetike

Europse standardizacijske organizacije:

CEPT

European

Conference

of

Posts

and

Telecommunications

Administrations

ETSI - European Telecommunications Standards Institute

Amerike standardizacijske organizacije:

ANSI - American National Standards Institute

TIA - Telecommunications Industry Association

Standardizacijske organizacije u RH:

Dravni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo

Dravni zavod za norme (HRN - Hrvatske Norme)

10. Prilagoenje karakteristika signala karakteristikama medija

Da bi prijenos korisnikih signala prijenosnim medijem bio uinkovit treba prilagoditi
spektar signala prema raspoloivoj irini prijenosnog pojasa medija. Postoje dvije
skupine metoda koje se koriste u tu svrhu: linijsko kodiranje i modulacijski postupci.

Modulacijski postupci koriste digitalni signal kao modulacijski signal pomou kojeg
djeluju na neko od obiljeja (amplituda, frekvencija, faza) analognog signala nosioca.
Na taj nain nastaje modulirani signal koji se prenosi medijem.

Linijsko kodiranje pretvara izvorni binarni kod u neki drugi kod pogodan za prijenos
medijem. U prijemu se obavlja obrnuti postupak, tj. demodulacija, odnosno dekodiranje
linijskog koda u izvorni binarni. Linijsko kodiranje nije zatitno kodiranje!

Korisniki signal moramo prilagoditi tako da se nalazi izmeu frekvencija f1 i f2 jer je tu

najmanje priguenje signala u mediju, te se u prijemniku mora primiti tako da ne bude
izoblienja signala.

11. Izoblienja signala i smetnje

U prijenosu signala esto nastaju izoblienja signala i smetnje to rezultira smanjenjem
kvalitete prijenosa odnosno veim brojem pogreaka u prijemu. Izoblienja nastaju
zbog karakteristika medija. Svaki prijenosni medij (parica, optika nit, zrak) priguuje
amplitudu signala i djeluje na njegovu faznu komponentu zbog ega dolazi do
disperzije signala. Disperzija nastaje zbog toga to se frekvencijske komponente koje
ine spektar signala ne rasprostiru kroz medij istom brzinom. Problem disperzije je
izraeniji na velikim brzinama prijenosa. Zbog toga dolazi do faznog kanjenja tj.
kanjenja skupine frekvencija.

10

Disperziju signala uzrokuje proirenje signala to moe dovesti do toga da prijemnik

krivo prepozna informaciju (umjesto 0 oita 1).
Ako u prijenosnom lancu postoje nelinearni elementi tada imamo i nelinearna
izoblienja (tzv. intermodulacijski um). Smetnje nastaju stohastiki (javljaju se
nasumce). Ukupni utjecaj smetnji kod prijenosa signala se izraava kao omjer snage
signala S i snage uma N ( ). Signali i umovi se mogu modelirati u sloenom
komunikacijskom kanalu.

12. Uzorkovanje signala, Pulsno kodna modulacija (PCM)

Pretvorba analognog signala izvora u digitalni oblik u predajniku obuhvaa primjenu 3
osnovna principa: uzimanje uzoraka, kvantiziranje i kodiranje uzoraka. Dobiveni
pulsno-kodno modulirani signal (PCM signal) prenosi se prijenosnim medijima do
odredita (prijemnika) gdje se vri pretvorba digitalnog signala u analogni postupcima
dekodiranja i rekonstrukcije signala.

UZIMANJE UZORAKA:

Analogni signal mogue je opisati pomou vremenski diskretnih uzoraka iz kojih se

moe rekonstruirati prvobitni signal bez gubitaka informacije pod sljedeim uvjetima:
- Signal kojem se uzimaju uzorci mora imati ogranieni spektar (npr. najvia frekvencija
je fg).
- Frekvencija uzimanja uzoraka fs treba biti vea ili jednaka od dvostruke vrijednosti fg
(tzv. Nyquistov kriterij uzimanja uzoraka)
2

11

KVANTIZIRANJE:

Kvantiziranje je postupak transformiranja kontinuiranih vrijednosti pulsno amplitudno

moduliranih signala (PAM) u konaan broj razina kojima se pridruuju vrijednosti
kodirane binarnim kodom (npr. 101). Kvantizacijsko polje je podruje svih razina
signala. Kvantiziranje unosi izoblienje signala jer mi neki interval signala zamijenimo
sa srednjom vrijednou tog signala (ravnom crtom). Ako je irina kvantizacijskog
intervala konstantna u cijelom kvantizacijskom polju tada se radi o jednolikom, a ako
nije onda o nejednolikom kvantizacijskom polju. Jednoliko kvantiziranje uzrokuje lo
omjer

za male razine signala, a nejednoliko kvantiziranje daje poboljanje

na

malim razinama ali pogorava taj omjer kod velikih razina.

KODIRANJE PAM SIGNALA:

Kodiranje PAM signala u PCM signal radi se simetrinim binarnim kodom koji se sastoji
od predznaka, segmenta i razine u segmenta.
DEKODIRANJE PCM SIGNALA:

Dekodiranje PCM signala radi se na nain da komprimirani kod ekspandira u podruje

amplituda i pomou digitalno/analognog pretvaraa pretvori u PAM uzorke.
REKONSTRUKCIJA SIGNALA:

Rekonstrukcija izvornog signala radi se proputanjem PAM uzoraka kroz

niskopropusni filter granine frekvencije duplo manje od frekvencije uzorkovanja ( /2).
Odziv filtra na pojedinani PAM uzorak je funkcija oblika

. Zbrojem odziva svih

pojedinanih PAM uzoraka dobijemo rekonstruirani izvorni analogni signal uz pogreku

koju unosi kvantiziranje.

12