Zdenka Janekovi Rmer

Splitski statut: ogledalo razvoja komunE

UDK: 352(497.5 Split)11/13

Izvorni znanstveni rad

Zdenka Janekovi Rmer

Zavod za povijesne znanosti HAZU
u Dubrovniku

Percevalov statut iz 1312. godine i kasnije reformacije svjedoe

o promjenama u politikom ustroju grada Splita. Statutarne
odredbe odraavaju promjene ustroja gradske uprave i proces
drutvene diferencijacije. Temeljem Statuta, isprava i sauvanih zapisnika splitskog Opeg vijea, u radu se analizira
sam pojam komune, prijelaz iz komunalnog zajednitva ka
plemikoj vlasti, ravnotea crkvenih i svjetovnih vlasti u komunalno doba, utjecaj stranih vlasti na institucije gradske uprave,
politike i drutvene odnose u gradu, tijela i slube vlasti te
statutarna legislativa koja je pratila te procese. Na podlozi
takva istraivanja Statut se iskazuje kao sidro autonomije i
oslonac otpora gradske uprave prema hrvatskim i ugarskim
velikaima i njihovim pokuajima da reformiraju gradsko
zakonodavstvo nasuprot viestoljetnom nastojanju splitskog
graanstva i plemstva da sauvaju samoupravu i autonomiju
komune i grada Splita.
Kljune rijei: srednji vijek, Statut grada Splita, komuna, graanstvo, plemstvo,
institucije.

Splitski statut iz 1312. godine i njegove kasnije reformacije na izravan nain

svjedoe o promjenama u politikom ustroju grada. Kao pravni spomenik, ali i
vaan dokument politike i drutvene stvarnosti Splita u prijelomnom 14. stoljeu,
Statut je zabiljeio promjene komunalnog ustroja uprave i s njime usko vezanog
stalekog razvoja splitskog plemstva. Statut je nastao u vrijeme kad je plemika
gradska uprava ve bila gotovo potpuno ustrojena i oblikovana, uvajui tek tragove nekadanjeg komunalnog ureenja. Razvoj gradskih upravnih tijela i plemikog
stalea traio je utvren pravni poredak. Komunalna tijela i slube djelovali su
ad hoc, a njihove je nadlenosti reguliralo obiajno pravo no s razvojem gradova
i rastom administracije, pokazala se potreba za jasnom pravnom regulacijom.
Obiajno pravo je dobrim dijelom ulo u statute, a oni su se dalje dopunjavali i
* Ovaj rad je sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom broj 5106.

69

mijenjali prema potrebama lokalne zajednice i opim politikim prilikama. Nekadanja komuna, to jest zajednica graana predstavljena u skuptini u kojoj su
zajedniki odluivali, u vrijeme sastavljanja statuta i njegovih reformacija suena
je na ui upravljaki sloj, dijelom obiteljski, dijelom politiki odreen. Isprva neformalna i savjetodavna tijela koja su pripremala predmete za skuptinu graana
s vremenom su prerasla u trajna vijea i slube pridrane za ui krug graana koji
se postupno definira kao gradsko plemstvo i iji se politiki primat statutarno
utvruje. Tu promjenu prati diferencijacija ostalog gradskog stanovnitva. Kroz te
procese postupno se redefinira se i sam pojam komune taj se naziv i dalje rabi,
ali vie ne oznaava zajednicu svih graana, nego vlast plemstva koje tu zajednicu
predstavlja. Politike promjene priznavanje mletake, odnosno ugarske vlasti
takoer su se ispreplitale sa stalekim razvojem, pri emu je plemstvu najvanije
bilo ouvanje stalekih privilegija.1
Od zajednitva graana do plemike uprave
Komuna ili gradska opina, zajednica je graana, cives, koje na ideolokoj
osnovi povezuju mitovi o osnutku, prisega i odanost vlasti.2 Njezine su znaajke
gradska autonomija, odnosno sposobnost donoenja zakona, izbor sudaca/konzula
i gradskog poglavara te sudjelovanje sveg odraslog mukog stanovnitva u upravi
grada. Ta universitas nositelj je suvereniteta, a graanin se definira kao onaj koji
u tome aktivno sudjeluje i povlai prava koja proizlaze iz pripadnosti zajednici.
Temeljem toga gradi se graanska svijest i osjeaj zajednitva. U izvorima se oituje razlika izmeu komune i grada, communitas i civitas. Primjerice, u raspravi
o poslanstvu kralju Ludoviku iz sijenja 1358. spominje se grad Split i njegova
komuna (civitas Spaleti et commune eius).3 Civitas podrazumijeva teritorijalnost
vlasti, ukljuivi i crkvenu vlast, vrlo bitnu za status i opstanak civiteta. Nasuprot
tome, komuna oznaava odnos, zajednicu graana ili pak upravu toga grada.4
U Dalmaciji je iz kasne antike i Bizanta naslijeen model vlasti u kojem je
crkvena hijerarhija na elu s biskupom imala vrlo veliko znaenje u svjetovnim
poslovima. Osobitu dimenziju to je imalo u Splitu ondje je utjecaj Crkve i crkvenih vlasti bio iznimno snaan, a osjeaj pripadnosti gradskoj zajednici bio je
1
Antun C v i t a n i , Uvod, Statut grada Splita. Srednjovjekovno pravo Splita,
ur. Vladimir R i s m o n d o, Knjievni krug, Split, 1985., str. xxv.
2
Usp. Pietro C o s t a, Civitas. Storia della cittadinanza in Europa, sv. 1, Dalla civilt
communale al Settecento, Laterza, Roma Bari, 1999, str. 1. 5., 25. 26.
3
Jakov S t i p i i , Miljen a m a l o v i , Zapisnici Velikog vijea grada Splita.
Libri Maioris consilii civitatis Spalati 1352. 1354., 1357. 1359., Zbornik Zavoda za
povijesne znanosti Istraivakog centra Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti,
(1982), br. 12, str. 171.
4
J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 176.

70

bitno povezan s metropolijom i njezinim tradicijama.5 Zbog toga se u Splitu due

zadrala ravnotea crkvene i svjetovne vlasti, to je donekle usporilo razvoj komunalnih institucija.6 Nadbiskup je, s katedralnim klerom, bio eksponent i uvar
graanske solidarnosti, domoljublja i teritorijalnih aspiracija grada. Sudjelovao je
u svjetovnim poslovima, prije svega kao predstavnik grada u odnosima s drugim
gradovima i vlastima. I ostalo sveenstvo je sudjelovalo u gradskim poslovima.7
U komunalno doba Spliani su sami birali nadbiskupa jo 1187. Aleksandar III.
opominje kralja Belu III. da dozvoli splitskom puku i sveenstvu da po starom
obiaju biraju nadbiskupa. Borba graana za to pravo prije nego li je ono pridrano
za kler odnosno papu, svjedoi o jedinstvu puka i klera u komunalnoj zajednici.8 U
osobito vanim pitanjima, kao to je npr. sklapanje mira izmeu Trogira i Splita i
priznanja vjernosti ugarskom kralju 1244. godine, oituje se stara dvojnost vlasti,
crkvene i svjetovne, jer prisegu vjernosti kralju polau u ime zajednice kaptol i
komuna.9 Nadbiskup Hugrin, kojeg je nametnuo Bela IV., umijeavi se u sukob
klera na elu s Tomom Arhiakonom i gradske uprave na elu s potestatom, istovremeno je obnaao i titulu kneza, uz potestata Butka, a potom rektora Petra.10
Kada godine 1277. Spliani biraju prokuratore za sklapanje mira s Trogirom, to
se odvija u zajednikoj skuptini klera i puka, u komunalnoj palai, gdje se nalaze
potestat Vita erne Mergna, suci, Ope vijee, u kojem su okupljeni plemii i

5
John Kenneth H y d e, Society and Politics in Medieval Italy. The Evolution of Civil
Life, 1000 - 1350, McMillan, London, Basingstoke, 1973., str. 58. 61.
6
Grga N o v a k, Uprava i podjela stanovnitva u kasnorimskim i ranoromanskim
gradovima Dalmacije, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu, (1951.), br. 1, str.
85.; Isti, Povijest Splita, sv. 1, Matica hrvatska, Split, 1957., str. 86. 91., 115., 117. 118.,
120., 122. 125.; Jadran F e r l u g a, Vizantiska uprava u Dalmaciji, SANU, Beograd, str.
59.; Paolo B r e z z i, I comuni medioevali nella storia dItalia, ERI, Torino, 1970., str. 8.
7
Franjo R a k i, Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljea, Rad JAZU (1890),
br. 99, str. 116.; Josip L u i , Komunalno ureenje dalmatinskih gradova u 11. stoljeu, Zbornik Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Zagrebu (1980), br. 10, str. 216-218;
Zrinka N i k o l i , Roaci i blinji: dalmatinsko gradsko plemstvo u srednjem vijeku,
Matica hrvatska, Zagreb, 2003., str. 89.; Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et
Slavoniae, sv. 2 12, ur. Tadija S m i i k l a s, JAZU, Zagreb, 1904. 1914., sv. 2, str.
308., 348.; sv. 3, str. 5., 34.; Branka G r b a v a c, Notarska sluba i komunalno zakonodavstvo:notari u statutima Raba, Zadra, ibenika, Splita i Trogira, Sacerdotes, iudices,
notarii... Posrednici meu drutvenim skupinama, ur. Neven B u d a k, Dravni arhiv u
Pazinu, Sveuilite Jurja Dobrile u Puli, Puko otvoreno uilite Pore, Zaviajni muzej
Poretine, Pore, 2007., str. 53. 76.
8
Codex diplomaticus, sv. 2, str. 171.; G. N o v a k, n. dj. (6), str. 87. 89., 93., 122.
123.; Toma A r h i a k o n, Historia Salonitana. Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika, ur. Olga P e r i , Mirjana M a t i j e v i S o k o l, Knjievni krug, Split, 2003.,
str. 102. 105.; Usp. Philip J o n e s, The Italian City-State. From Commune to Signoria,
Clarendon Press, Oxford, 1997., str. 425.
9
Codex diplomaticus, sv. 4, str. 235. 236.
10
Isto, sv. 4, str. 271., 279., 299., 321., 327., 340., 347.; G. N o v a k, n. dj. (6), str.
120., 123. 124; Ivan L u c i , Povijesna svjedoanstva o Trogiru, ur. Jakov S t i p i i ,
sv. 1, akavski sabor, Split, 1979., str. 68. 69.

71

mnogi puani (in quo cuncti nobiles et plurimi populares ipsius civitatis convenerant). Notar Francesco iz Ancone kae da je ispravu o tome sastavio po nalogu
nadbiskupa, arhiakona, kaptola, opata, opatice, sudaca, potestata, vijea i sveg
puka grada Splita.11 Crkvene su vlasti u nekim svojim pitanjima traile savjet i
suodluivanje graana, prije svega plemia, ali ponekad i itave komune. Tako
je 1269. odluka o darivanju zemljita dominikancima donesena u opoj skuptini
odranoj u prisutnosti nadbiskupa, arhiakona, kaptola, potestata, plemia i itave
komune, odnosno graana.12 I u 14. stoljeu bilo je sluajeva u kojima su zajedniki odluivali kler i suci, odnosno plemii.13 No ve od druge polovice 12. stoljea
primjetan je proces izvlatenja Crkve, odnosno sekularizacije komune, koji se
nastavlja u 13. stoljeu, iako mnogo sporije nego u nekim drugim dalmatinskim
komunama. Derogiranje crkvenih ovlasti prije svega se oituje u krenju posebnog prava crkvenih osoba, nadzoru nad crkvenim posjedima, dodjeli beneficija i
prebendi te u izboru crkvenih velikodostojnika. Statut se u nizu odredbi poziva na
potivanje nadlenosti kanonskog prava,14 ali isto tako propisuje i nadzor svjetovne
vlasti nad Crkvom.15 Prvi pokuaj zabrane darivanja nekretnina Crkvi zabiljeen
je ve 1162. godine,16 a 1347. Statuta nova propisuju da nekretnine naega grada
i njegove okolice ostanu u rukama naih sugraana i drugih stanovnika podlonih
naoj svjetovnoj vlasti. To se ini radi ouvanja naega grada Splita nakon to
je ustanovljeno da su graani u pobone svrhe ostavili vie od treine nekretnina na
podruju Splita. Istom odredbom nareuje se nadzor svjetovnjaka nad izvrenjem
oporuka.17 Statut propisuje i nadzor nad pokretnom imovinom i prihodima crkvenih institucija te nad crkvenim kalendarom, relikvijama i kultom svetaca, osobito
patrona, sv. Dujma.18 Kult sveca zatitnika i drugih svetaca, legende i relikvije
pridonijeli su samoodreenju splitske gradske zajednice barem u jednakoj mjeri
kao graanski simboli poput statuta, grba, zastave i legendi o porijeklu grada.
Samostalna sudbenost bila je, uz pravo na donoenje vlastitih propisa (ius
statuendi) i samostalnu upravu u uem smislu rijei, jedan od stoera srednjovjekovne gradske autonomije. Zato su u Splitu, kao i u drugim gradovima, iudices i
Codex diplomaticus, sv. 6, str. 201. 203.
Isto, sv. 5, str. 493. 494.
13
Isto, sv. 9, str. 272.; sv. 11, str. 437. 438.
14
Statut grada Splita. Srednjovjekovno pravo Splita, ur. Antun C v i t a n i , Knjievni
krug, Split, 1998, knj. I, gl. 19; knj. III, gl. 6, 119., 124.; knj. IV, gl. 11.
15
Isto, knj. I, gl. 10, 11, 12, 13, 16; Nove statutarne odredbe, gl. 25; J. S t i p i i ,
M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 118.; G. N o v a k, n. dj. (6), str. 373. 374; A. C v i t a n i , n. dj. (1), str. xxxi.
16
Codex diplomaticus, sv. 2, str. 93; G. N o v a k, n. dj. (6), str. 80. 83., 94.
17
Statut, Nove statutarne odredbe, gl. 25.
18
Isto, knj. I, gl. 5, 7, 8, 9, 10, 16; Reformacije, gl. 67, 111, 112; J. S t i p i i ,
M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 161. 162., 163., 165., 200., 203.; Zdenka J a n e k ov i R m e r, Sveti Dujam i sveti Vlaho: uporite metropolije i uporite Republike,
Hagiologija: kultovi u kontekstu, ur. Ana M a r i n k o v i , Trpimir V e d r i , Leykam
international, Zagreb, 2008, str. 125. 128.
11

12

72

iurisperiti bili vitalan element uprave komune suci su u ispravama zabiljeeni

od sredine 11. stoljea.19 Tijekom 12. stoljea rastao je ugled sudaca, to je znailo
izdvajanje ue skupine graana-plemia, obitelji koje e i kasnije zadrati primat
u vijeu i slubama.20 Suci su, uz potestata i/ili kneza, bili prvaci gradske uprave
tijekom itavog 13. stoljea pa se redovito navode u dataciji isprava. U nekim
sporovima savjetovali su se s drugim graanima.21 Konzuli se u Splitu prvi puta
spominju tek 1223. godine, za razliku od drugih gradova u kojima je spomen
konzula i sudaca redovito vezan uz poetke komuna.22 Toma Arhiakon spominje
konzule ili rektore u prvoj polovici 13. st. ocjenjujui njihovo vladanje protivnim
probicima zajednice.23 U vrijeme prihvaanja ugarske vlasti 1357. i 1358. godine
konzulima se nazivaju etvorica lanova najueg vijea oko kneza, koji djeluju uz
suce. U to prevratno vrijeme uz sudske, imali su i vojne, redarstvene i diplomatske
ovlasti.24 Od poetka 13. st. uz suce se spominju i vijenici/savjetnici (consiliarii)
kao lanovi ueg upravljakog tijela, uz potestata i kneza.25
U ispravama iz 11. stoljea uz nadbiskupa se spominje prior i opina grada
Splita te stanovnitvo podijeljeno na kler i puk.26 G. Novak kae da se splitska
puka skuptina prvi puta spominje u ispravi iz 1085. godine, kad nadbiskup Lovro
odluuje zajedno s priorom Valicom, klerom i cijelim narodom. No u ispravi se
ne spominje pojam skuptina, nego zajedniko odluivanje puka u izriaju clero e
tuto il popolo.27 Ono se spominje i ranije: 1068. nadbiskup utemeljuje samostan sv.

19
Franjo R a k i, Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia,
Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, sv. 7, JAZU, Zagreb, 1877, str.
40., 45., 77., 145.; Codex diplomaticus, sv. 2, str. 54. 55., 60., 221. 223., 236., 308.,
363.; sv. 3, str. 5.; Usp. J. K. H y d e, n. dj. (5), str. 63.
20
Tomislav R a u k a r, Consilium generale i sustav vladanja u Splitu u XIV stoljeu,
Historijski zbornik, (1984.), br. 37, 1, str. 92., 102.
21
Codex diplomaticus, sv. 3, str. 34.; sv. 4, str. 197.
22
Isto, sv. 3, str. 226. Naslov konzula javlja se i ranije, ali ne u splitskim ispravama,
nego u pismu graana Ferma krajem 12. st. upuenom plemenitim konzulima, sucima i
itavom splitskom puku. Isto, sv. 2, str. 363., 119. 120., 136.; Nada K l a i , Ivo P e t r ic i o l i, Zadar u srednjem vijeku do 1409. Prolost Zadra, sv. 2, Filozofski fakultet, Zadar,
1976., str. 156., 158., 167. 170.; P. B r e z z i, n. dj. (6), str. 41. 42.
23
Toma A r h i a k o n, n. dj. (8), str. 172.; G. N o v a k, n. dj. (6), str. 133., 458.
459.
24
Codex diplomaticus, sv. 3, str. 226.; G. N o v a k, n. dj. (6), str. 318. 319.;
J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 138., 139., 140., 141., 142., 143., 145.,
146., 147., 148., 152., 154., 182., 191.
25
Codex diplomaticus, sv. 3, str. 34.; sv. 4, str. 327., 579.; sv. 5, str. 56., 124.; sv. 6,
str. 72.; sv. 7, str. 47. 48.
26
Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. 1, ur. Jakov S t i p i i , Miljen a m a l o v i , Marko K o s t r e n i , JAZU, Zagreb, 1967, str. 59.
60., 60. 61., 73. 74., 93. 94., 109. 111.; Codex diplomaticus, sv. 2, str. 54. 55.,
90., 93.
27
F. R a k i, n. dj. (19), str. 141.; Codex diplomaticus, sv. 1, str. 182. 183.;
G. N o v a k, n. dj. (6), str. 275.

73

Benedikta, cum communi consilio klerika i laika.28 Kada 1075. godine dalmatinski
gradovi izjavljuju mletakom dudu da nee dozvoliti da Normani dou u Dalmaciju, u ime Splita istupa prior Stjepan Valice, tribun Gaudin, plemii, cum universis
nostris concivibus maioribus et minoribus.29 Spliani 1097. obeaju pomo dudu
Vitalu Michieliju: o tome odluuje splitski prior s cjelokupnim narodom, maiores
et minores.30 O naoruavanju galija 1097. odluuju priori, maiores et minores et
cunctus populus.31 Istaknuti poloaj uglednijih graana plemia, oit je ve u 11.
stoljeu. Prvi put se spominju 1068. godine kao svjedoci su uz priora Valicu navedeni nobiles layces, a to se nastavlja i u 12. i 13. stoljeu.32 U 12. stoljeu jaala
je komunalna vlast, zato to ni Bizant ni Arpadovii nisu mogli stvarno vladati
gradom. Graani su izborom prenosili nadlenosti na priora, kneza ili potestate,
a zajedniki su birali i nadbiskupa.33 Razvoj komunalnih institucija i samouprave
pratio je i proces drutvene diferencijacije. Krajem 12. stoljea uestali su sluajevi
da odluke uz nadbiskupa i kneza, donose samo plemii, jednako klerici kao i laici.
Naime, u vie navrata se i klericima pridaje naslov plemia.34 No i u ispravama
iz 13. stoljea spominje se izriaj totus populus, de communi omnium voluntate,
universus populus, universi cives, universa civitas, totius communitas.35 Meutim,
u itavom tom razdoblju plemstvo nije jasno definirano. Plemiki krug nije bio
zatvoren novi uglednici mogli su ui u njega. U upravi gradom jo je uvijek
vaniji bio graanski nego plemiki status. Pojam nobilis u splitskoj komuni tijekom 13. i prve polovice 14. stoljea nije izjednaen s pojmom civis. tovie, u
ispravama se uz imena lanova vijea ne navodi naslov nobilis nego civis, jer je
to bila pravno definirana kategorija. U iznimnim prigodama ti su pojmovi povezani pa se tako poslanik splitske opine u Piran 1270. naziva prenobilis civis.36 S
poetkom 14. stoljea potestati, suci i drugi uglednici sve se uestalije nazivaju
nobiles viri, to ukazuje na proces uvrenja i jasnijeg odreenja plemikog kruga, dodue, sa zakanjenjem u odnosu na Zadar ili Dubrovnik. Uz naslov nobilis
sve se ee pridaje i naslov dominus, prije toga pridran za klerike i velikako
plemstvo, kao i naziv ser, koji na neformalan nain oznaava uglednije plemie.

Codex diplomaticus, sv. 1, str. 109. 111.

Isto, str. 137. 138.
30
F. R a k i, n. dj. (19), str. 178.
31
Codex diplomaticus, sv. 1, str. 208. 209.
32
F. R a k i, n. dj. (19), str. 77. 78.; Codex diplomaticus, sv. 4, str. 155., 454.
33
Ludwig S t e i n d o r f f, Die dalmatinischen Stdte im 12. Jahrhundert. Studien
zu ihrer politischen Stellung und gesellschaftlichen Entwicklung, Bhlau, Kln - Wien,
1984., str. 152. 154., 160., 164. 166.
34
Codex diplomaticus, sv. 1, str. 191. 192.; sv. 2, str. 130. 131., 143. 144.,
144. 145., 190. 191., 221. 223.
35
Isto, sv. 3, str. 226. 227., 266. 267., 431. 434.; sv. 4, str. 197.; sv. 5, str. 56.
57., 493.
36
Isto, sv. 5, str. 549. 550.; sv. 9, str. 424.
28
29

74

Plemii se ponekad nazivaju i grandi.37 Srednjovjekovni splitski plemiki krug ne

moe se u potpunosti rekonstruirati jer plemstvo niti u 14. st. nema stabilizirana
prezimena u reformaciji iz 1351. kae se da u sudskom pozivu mora stajati ime
i oevo ime.38
Skupina istaknutih nedvojbeno je bila vezana uz vijee i opinsku upravu,
ali lanstvo u vijeu i sudjelovanje u upravi nije bilo izjednaeno s plemstvom.
To znai da je graanska skuptina, kao temeljna institucija komune, jo uvijek
imala vano mjesto. Od poetka 13. stoljea jasne su naznake plemikog preuzimanja uprave nad opinom,39 no graanstvo, odnosno puk, jo uvijek sudjeluje
u odluivanju o nekim bitnim, osobito meunarodnim pitanjima: prikupljanju
doprinosa za kriarski rat 1223., preuzimanju tvrave Klis 1227., ugovorima s
drugim gradovima, potvrdi potestata, progonu nekih graana i sl. Isprava o prisezi
klikog kneza Petra Splianima iz 1227. godine otkriva tehnologiju odluivanja:
prisegu je prihvatio splitski knez s universal communita de nobili e de tutt il
popolo di Spalato.40 I Toma Arhiakon biljei da su svi graani zajedniki odluivali (congregata communitas, contio, convocatio/conventus populi, universus
populus).41 Mir izmeu Splita i Trogira, sklopljen u Garganovo vrijeme, potvrdili
su tjelesnom prisegom ljudi jednog i drugoga grada, jedne i druge komune in
general colloquio overo parlamento.42 U ugovoru o miru s Dubrovnikom iz 1257.
oituje se volja potestata Gvida, sudaca, vijenika i itavoga grada, odnosno svih
graana.43 Tijekom druge polovice 13. stoljea plemii se sve uestalije biraju za
arbitre, poslanike i izvritelje nekih vanih komunalnih pa ak i crkvenih poslova.44
U ugovoru s Piranom iz 1270. spominje se opa skuptina (aringa generalis), koja
je o tome odluila zajedno sa sucima i vijenicima. Obveze su u svoje ime i u ime
itave zajednice (universa communitas) ipak preuzeli suci i plemii.45 No graanstvo je jo i u prvim desetljeima 14. stoljea bilo temelj drutvenog i politikog
poloaja pojedinca i puka skuptina jo je djelovala.46 Statut spominje okupljanje

37
Isto, sv. 3, str. 265. 266.; sv. 4, str. 184.; sv. 5, str. 56. 57., 86. 87.; sv. 8, str.
5., 182.; sv. 9, str. 16., 363., 374., 423. 425., 486.; sv. 10, str. 416. 417., 432. 434.; sv.
11, str. 437. 438.; sv. 12, str. 43., 276., 283., 421., 456. 457., 495. 496., 528. 529.;
J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), passim.
38
Statut, Reformacije, gl. 51.
39
Codex diplomaticus, sv. 2, str. 348.; sv. 4, 235, 327, 341; sv. 5, 86 87, 107,
192.
40
Isto, sv. 3, str. 265. 266.
41
Isto, sv. 2., str. 17., 23., 31., 56., 63., 1187., 217; 1250., 1261., 1271; sv. 3, str.
431. 432.; sv. 5, str. 447.; sv. 12, str. 424., 520. 521.; Toma A r h i a k o n., n. dj. (8).,
str. 184., 186., 188., 192., 194., 260., 288.
42
Codex diplomaticus, sv. 4, str. 84. 86.
43
Isto, sv. 5, str. 56. 57.
44
Isto, sv. 5, str. 192.
45
Isto, sv. 5, str. 549.
46
Isto, sv. 6, str. 201. 203.; sv. 10, str. 6. 8.

75

skuptine prilikom inauguracije potestata koji je pred njom prisezao na dunost.47

Koliko se graanstvo visoko vrednovalo, svjedoi odredba Statuta da se nitko od
roenih splitskih graana ne moe odrei splitskoga graanstva ni obveza koje
su iz njega proizlazile. Gradska uprava morala je nai naina da takve prisili da
vre graanske dunosti i snose sve terete.48 Odredba o oduzimanju graanskog
prava oituje da je to znailo ne samo izmicanje egzistencijalnog oslonca nego i
veliku sramotu. Splitski plemii unijeli su u Statut da se imena tih ljudi moraju
zapisati u opinsku knjigu, kako bi se sauvalo vjeno sjeanje na njihov sramotni
postupak.49 Primat plemikog statusa donio je zatvaranje vijea 1334. godine, to
pokazuju i isprave iz druge polovice 14. stoljea u kojima se vijenici redovito
tituliraju kao nobiles.50
Burna i masovna okupljanja graana u skuptini pokazala su se neprikladnima
za odluivanje zato su nastala mala, izabrana, isprva konzultativna tijela koja su
prerasla u redovita vijea. U ispravi iz 1203. godine spominje se multorum nobilium consilium.51 Naziv Ope vijee (Consilium generale) prvi se put spominje u
ispravi o miru izmeu Splita i humskog kneza Andrije od 7. rujna 1241., kada se
vijee u ime komune obvezuje na mir, sastavi se u palai pokojnog kneza Ilije.52
U ispravi iz 1277., iz vremena kneevanja Pavla ubia, kae se da su sjednici
Opeg vijea prisustvovali svi plemii i vrlo mnogo puana grada Splita te da je
ono donijelo odluku u ime cijele opine.53 Odredba Statuta da se naelnik i njegovi
ljudi moraju zakleti na Evanelje na javnom zboru ili u vijeu (in publico arengo
vel palatio seu consilio) svjedoi o postupnom prelasku nadlenosti sa skuptine
graana na Ope vijee.54 Potvrda skuptine graana postaje nepotrebna, jer odluke
Opeg vijea dobivaju snagu zakona. Ope vijee predstavljalo je itavu zajednicu i odluivalo o svim komunalnim pitanjima, a protiv njegovih odluka nije bilo
priziva. Svi gradski slubenici, poevi od kneza ili potestata, odgovarali su tom
vijeu.55 Vijee je preuzelo i zakonodavnu vlast. Po miljenju A. Cvitania, gradsko
plemstvo, odnosno vijenici, sudjelovali su u sastavljanju Garganova kapitulara.56
U svakom sluaju, Ope vijee prihvatilo je kodifikaciju (leges municipales) 57
Percevala Ivanova iz Ferma, doktora obaju prava, iz 1312. kao i Novi statut (do
1367.) te Reformacije, prihvaene 1385.58 Godine 1327. godine Ope je vijee u
Statut, knj. II, gl. 16.
Isto, knj. VI, gl. 1, 2, 3,4, 5.
49
Isto, knj. IV, gl. 111.
50
Codex diplomaticus, sv. 11, str. 437. 438.; sv. 12, str. 43., 276., 283., 421., 441.
51
Isto, sv. 3, str. 34.
52
Isto, sv. 4, str. 134. 136. Usp. Isto, sv. 4, str. 155.; sv. 5, str. 549.
53
Isto, sv. 6, str. 201.
54
Statut, knj. II, gl. 16; G. N o v a k, n. dj. (6), str. 278.
55
Statut, knj. II, gl. 30, 37; SN, 5., 20.; Usp. I. L u c i , n. dj. (10), str. 449. 450.,
481. Usp. Ph. J o n e s, n. dj. (8), str. 407.
56
A. C v i t a n i , n. dj. (1), str. xvxvi.
57
Statut, Proemij, str. 337.
58
A. C v i t a n i , n. dj. (1), str. xvii-xviii.
47
48

76

ime cijele komune priznalo vlast Venecije i izbor Mleanina Marka Segreta za svoga kneza. Tada su popisani svi vijenici, njih osamdesetosmorica, za koje se kae
da predstavljaju cijelo vijee, komunu i zajednicu grada Splita.59 Ta formulacija
jasno svjedoi da je vijee preuzelo nekadanje ovlasti skuptine. Iz isprave nije
posve jasno tko su bili lanovi vijea jesu li to bili samo plemii ili i graani.
Vjerojatno je najvei dio lanstva inio ve formirani plemiki krug no vijee jo
uvijek nije bilo zatvoreno i u njega je mogao biti izabran i graanin neplemi. U
prilog takvom zakljuku govori isprava iz 1328. godine u kojoj se vijee naziva
Ope vijee komune i ljudi grada.60 Odredba Percevalova statuta kae da su u
Ope vijee, Consilium generale, ulazili plemii i najodliniji graani, po 25 iz
svake etvrti, ukupno 100 vijenika.61 To se promijenilo odlukom o zatvaranju
vijea od 29. kolovoza 1334. kojom je odreeno da lanovima vijea mogu postati
samo plemii stariji od 18 godina, iji su oevi i djedovi bili lanovi vijea i plemii, a nikako ne stranci ni izvanbrani sinovi ni sinovi izvanbrano roenih. O
kandidaturi su odluivali knez i etverolano povjerenstvo Vijea.62 Zatvaranjem
vijea nekadanji boni homines, uglednici i bogatai spontano prepoznati kao
voe komune, postaju plemiki stale, definiran lanstvom u vijeu i slubama
koje iz njega proizlaze.63
Plemiko vijee nametnulo se zajednici i preuzelo sve ovlasti u upravi, a kroz
to se ustalio krug gradskog plemstva. Pravna podloga raspodjele moi temeljila
se otada na plemenitom roenju, jer je to uinkovito titilo povlastice istaknute
skupine graana. Prevagom nasljednog prava kao kriterija pripadnosti plemstvu,
osobna sposobnost, vrlina, zasluga i gospodarski uspon iskljueni su kao imbenici
stjecanja plemikog statusa. Odredba da se lanovi vijea, odnosno plemii ne
smiju kaljati mesarskim zanatom, pa ni trgovinom mesom ili zakupom carine za
meso,64 otkriva promjenu u drutvenom statusu plemstva. Plemstvo se izdiglo na
temelju bogatstva steenog poduzetnitvom. Osnovni izvor akumulacije splitskog
plemstva bio je zemljini posjed, a na drugome mjestu trgovina. U drugoj polovici
14. st. ve je veina posjeda, mimo onih koji su pripadali crkvenim ustanovama,
bila u rukama plemia. Godine 1364. izvrena je podjela posjeda u okolici po
uzoru na Dubrovnik, odnosno podjelu Peljeca. U statutarnoj odredbi stoji da se
zemlja dijelila meu splitskim plemiima.65 Njihovo politiko izdvajanje, stjecanje
prava na iskljuivu politiku vlast, bilo je praeno i promjenom stila ivota koji
ih je jasno odvajao od ostalih graana i stanovnika. Splitski statut je u pogledu
Codex diplomaticus, sv. 9, str. 363. 364; T. R a u k a r, n. dj. (20), str. 93. 96.
Codex diplomaticus, sv. 9, str. 423. - 425.
61
Statut, knj. II, gl. 21, 23; Reformacije, gl. 96.
62
Isto, Reformacije, gl. 11, 12.
63
J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 157., 162.; T. R a u k a r, n. dj.
(20), str. 92. - 98.
64
Statut, knj. II, gl. 36.
65
Isto, Reformacije, gl. 81; A. C v i t a n i , n. dj. (1), str. xxvii.
59
60

77

zatvorenosti plemstva iao dalje od ostalih dalmatinskih gradskih statuta. Statut,

Nove statutarne odredbe i Reformacije ukazuju na aristokratizaciju komune koja
tijekom 14. stoljea postaje sve izrazitija. Razvoj od komune prema aristokratskoj
upravi oituje se prije svega u proliferaciji komunalnih slubi. Politiki autoritet
usredotouje se u uem krugu graana-plemia oni postaju odluna politika
snaga u gradu koja obnaa vlast i obavlja, vodi i organizira gradske poslove.
Koncentracija moi u rukama pojedinaca onemoguena je kratkim mandatima,
elektoralnim praksama, rotiranjem slubenika, vakancijama i odredbama koje su
spreavale sukob interesa. Te su mjere propisane Statutom.66
Povlatenu politiku poziciju plemstva Statut je, pogotovo u proemiju, podupro boanskim autoritetom i antikim korijenima.67 Proemij iskazuje tenju za
potvrdom drevnih temelja plemikih povlastica: ...iz ovih salonitanskih plemia
rodili su se splitski plemii i zato su oni uistinu plemii to su iz plemenite krvi
roeni, proizali iz plemia... I kao Mleani, Padovanci i drugi mnogi plemii
dobili su svoje starinsko porijeklo od Trojanaca i drugih plemia ovoga svijeta...
Zbog toga, dakle, to su Spliani plemii, zato su po prirodi puni vrlina.68 Statut
priznaje iskonsku jednakost svim ljudima, kao potomcima Adama i Eve, ali ustvruje da su se neki ljudi iskvarili, a drugi nisu samo se ovi potonji mogu zvati
plemiima. Prema proemiju Percevalova statuta zakonodavci su bolji i moniji, oni
kojima pravda i vlast pripadaju po boanskom autoritetu. Perceval donosi citat iz
Mudrih izreka: Po meni kraljevi kraljuju i velikai dijele pravdu, koji navodi ve
Justinijanov zakonik.69 Pravo splitskog plemstva na vlast Perceval utemeljuje i u
njihovu plemenitom porijeklu koje je istraio u starim spisima crkvenog i civilnog
prava, u moralista i pjesnika. Temelj njihove plemenitosti daje im nasljee Salone
i Boja providnost to je dvoje dovelo do nastanka splitskog plemstva. Citirajui
Ovidija (Ars amatoria), Horacija (Epistolae), Bibliju i latinske poslovice, plemstvo
povezuje s vrlinama razboritosti, odlinosti u ponaanju, snanog znaaja, a vrlost
povezuje s pravom na vlast.70 Kako se drutveni red ne moe i ne smije mijenjati,
tako i Statut mora ostati trajan i nepromjenjiv. Reformacije Statuta iz 1338., u
vrijeme mletake vlasti, poivaju na istom uvjerenju o intervenciji nebeske pravde
na zemaljsku preko vladara-zakonodavaca koji uvaju slobodu i pravinost. U
66
Statut, knj. II, gl. 16, 18, 22, 25, 31, 37, 41, 48, 57; Nove statutarne odredbe, gl.
1, 18, 20, 23; Reformacije, gl. 27, 79.
67
Isto, Proemij, str. 338. 339.
68
Isto, Proemij, str. 338. 341.; Miha M a d i j e v, Historija, Legende i kronike,
ur. Vedran G l i g o, akavski sabor, Split, 1977., str. 171.
69
Izr 8, 15-16; Corpus iuris civilis, sv. 1, ur. Paul K r g e r, Weidmann, Berlin,
1954, gl. 1.1.8; Statut, Proemij, str. 336. - 337.; A. C v i t a n i , n. dj. (1), str. xx; Tomislav
R a u k a r, Komunalna drutva u Dalmaciji u 15. st. i u prvoj polovici XVI. st., Historijski
zbornik, (1982.), br. 35, str. 109. Usporedi: Peter B u r k e, Culture and Society in Renaissance Italy 1420 1540. Studies in cultural history, Batsford, London, 1972., str. 243.
70
Statut, Proemij, str. 338. 345. Veza sa Salonom po Percevalovim navodima
utemeljuje Split i u grko-rimskoj pravnoj tradiciji.

78

splitskom sluaju to je bilo povjerenstvo plemenitih splitskih mueva koji su s

mletakim knezom reformirali statut, po ovlatenju Velikoga vijea.71
Privilegirani drutveni poloaj plemstva Splitski statut naglaava i na podruju privatnog, tzv. statusnog prava. Splitski statut diskriminira graane u odnosu
plemstvo propisujui nejednake kazne za iste uvrede, prekraje ili zloine. Kazne
su bile osobito stroge ako se radilo o slubenicima komune. Plemii su mogli biti
posve osloboeni kazne ako bi uvrijedili ili povrijedili osobu nieg drutvenog
statusa. ak ni sveenicima u takvim sluajevima nije bila zajamena pravna
zatita statutarna odredba kae da se plemi koji poini zloin protiv sveenika
niega od sebe nipoto ne smije pritvoriti. Splitski plemi koji bi ubio puanina
mogao je proi samo s globom od 100 libara, bez zatvora i tjelesne kazne. Nasuprot
tome, uvrede i povrede koje bi puani poinili plemiima podlijegale su viestruko
teim kaznama.72 I odredbe kaznenog prava koje nisu izriite u razlikovanju puana i plemia nalau sucima da vode rauna o drutvenom poloaju poinitelja,
jednako kao i odredbe koje se tiu objavljivanja slubenih tajni ili izdaje.73 Statusne
razlike oitovale su se i u svakodnevici: bilo je propisano da puanin mora stajati
kad razgovara s plemiem.74 U tome lee korijeni sve jae netrpeljivosti i sukoba
izmeu plemia i graana.
Drugi vani uzrok nezadovoljstva i politikih nemira u Splitu bila je nejednakost meu plemstvom. Rijetki sauvani zapisnici vijea i popis lanova vijea
iz 1357. (63 vijenika) pokazuju da i nadalje nisu svi plemii bili lanovi Vijea
te da su neke slube, primjerice egzaminatorsku, vrili i oni koji nisu bili vijenici.75 Osim toga, unutar malobrojnog plemstva, nisu sve obitelji imale pravo na
izbor u sudake funkcije. Prema Garganovim reformama i Percevalovu statutu
suci su mogli biti birani samo iz kruga plemia kojima je otac ili djed bio sudac.
Odredbu Percevalova statuta potvrdila je nova statutarna odredba 1333. godine.76
Time je pravosudna vlast ograniena na manji krug obitelji, ime su ostali plemii bili vrlo nezadovoljni. Podjele unutar Opeg vijea dovele su do okupljanja
stranke koja je traila promjenu ove statutarne odredbe, odnosno jednakost meu
plemstvom. U toj borbi povezali su se s nezadovoljnim puanima koji su traili
sudjelovanje u vlasti, to je dovelo do pobune 1398. godine. Pokuaj proirenja

Statut, Nove statutarne odredbe, gl. 6, 8, 11; Reformacije, gl. 96.

Isto, knj. IV, gl. 12, 16, 18, 19, 22, 39, 77, 115, 126; A. C v i t a n i , n. dj. (1),
str. xxxvii.
73
Statut, knj. III, gl. 8; knj. IV, gl. 6, 90, 101.
74
Isto, knj. IV, gl. 115; Vinko F o r e t i , Borbe izmeu puana i plemia na Koruli
u 15. i 16. stoljeu, Zbornik Matij Ivani i njegovo doba, Radovi Zavoda za hrvatsku
povijest (1977.), br. 10, str. 255.
75
J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), 116, 155. 156.; G. N o v a k,
n. dj. (6), str. 259. 262. Usp. A. C v i t a n i , n. dj. (1), str. xxix.
76
Statut, knj. II, gl. 37; Nove statutarne odredbe, gl. 1. Usp. J. K. H y d e, n. dj. (5),
str. 100.; P. B r e z z i, n. dj. (6), str. 14.; Ph. J o n e s, n. dj. (8), str. 411.
71
72

79

vijea ulaskom puanskih obitelji nije uspio, ali su svi plemii izjednaeni u pravu
izbora na sudski poloaj.77
U ispravi iz 1342., o dragocjenostima splitske Crkve, zapisana je nedvosmislena formulacija da Vijee odluuje o izboru kljuara riznice u ime komune i za
komunu (... nomine ipsius communi et pro dicto communi...).78 Dakle, zatvaranjem
Vijea nekadanje zajedniko odluivanje graana zamijenjeno je odluivanjem
u plemikom vijeu. Ono je postalo reprezentativno izborno tijelo koje je preuzelo vlast i suverenitet od ope skuptine graana.79 Naziv komuna je ostao, ali u
suenom znaenju semantiki vie ne obuhvaa itavu zajednicu graana nego
upravu nad gradom i graanima. Sam statut ne objanjava pojam komune, ali
izmeu redova proizlazi da se taj pojam najee koristi u uem znaenju komunalne uprave, odnosno plemikih tijela i slubi koje upravljaju gradom, odnosno
gradskom zajednicom. To dokazuje i upotreba pojma gradska uprava (regimen
civitatis Spalati) umjesto komunalne uprave u drugoj polovici 14. stoljea.80
Razvoj gradske uprave u Splitu
i njegov odraz u statutarnoj kodifikaciji
Tijekom 11. stoljea graani Splita slobodno su birali svoje priore.81 Titula
comes pojavljuje se u ispravama ugarskih vladara,82 a godine 1144. zabiljeeno
je u ispravi splitske kancelarije da prior erneha obnaa knetvo (comitatus).83
Od sredine 12. stoljea uvruje se naslov comes za poglavara grada Splita.84 U
periodu ugarske vlasti kler i narod slobodno su birali priora, odnosno kneza, ali
ga je kralj potvrivao.85 Tijekom 12. stoljea poglavari grada uglavnom su birani
meu gradskim plemiima i osobno su vodili upravu. U 13. stoljeu knez postaje
predstavnikom kraljevske vlasti u gradu, dijelom sustava uprave kraljevstva, a
nije vie posve autonomno izabrani gradski poglavar. Bela IV. godine 1244. jo
je i vie ograniio pravo slobodnog izbora kneza propisavi da on mora biti iz
Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva, kraljev ovjek. Na taj je nain Split lien temeljne
77
Daniele F a r l a t i, Illyricum sacrum, sv. 3, Sebastianus Coleti, Venetiis, 1765, str.
348., 351.; I. L u c i , n. dj. (10), str. 368.; G. N o v a k, n. dj. (6), str. 220. 226.
78
Codex diplomaticus, sv. 11, str. 8.
79
J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 200., 201., 203. 205.; Codex
diplomaticus, sv. 11, str. 438.
80
Statut, Reformacije, gl. 8, 54.
81
Codex diplomaticus, sv. 1, str. 59, 60. 61., 73. 74., 93. 94., 109. 111., 137.
138., 182. 183., 191. 192., 208. 209., 209. 210.; sv. 2, str. 30. 31., 54. 55.
82
Isto, sv. 2, str. 49. 50.
83
Isto, sv. 2, str. 54. 55.
84
Isto, sv. 2, str. 90. 91.,130. 131., 138. 139., 143. 144., 156., 190. 191.,
221. 223.
85
Isto, sv. 2, str. 19., 49.; G. N o v a k, n. dj.(6), str. 296. 301.

80

samoupravne povlastice koju je uivao jo od Kolomanova doba.86 Kneevanje

hrvatskih velikaa kneza Domalda, Viena i Grgura Bribirskog te bosanskog bana
Mateja Ninoslava donijelo je nove probleme splitskoj komuni. Nakon kratkotrajne
uspostave potestatske vlasti i kneevanja primorskih banova za vladavine Bele
IV., knetvom bana Pavla I. ubia u Splitu poinje novo razdoblje bribirske
dominacije nad gradom. Graani su pozvali Bribirce raunajui na njihovu zatitu,
no nakon nakon to su ovladali Dalmacijom i Hrvatskom, u gradu su se ponaali
kao gospodari i ugroavali njegovu autonomiju.87 Ubirali su dio gradskih prihoda
i postavljali razliite, za graane teke zahtjeve i terete. Bili su zainteresirani za
prihode koje su vukli iz grada i za strateke interese u njemu, ali ne i za stvarno
upravljanje gradskim poslovima. To su najee preputali potestatima, vikarima
i gradskim sucima.88 Banska ast dodatno je snaila njihovu poziciju u odnosu na
gradsku elitu.89Ako su i bili brana od nasrtaja Venecije, velikai su po definiciji
bili protivnici gradskog plemstva. Ovisni o politikim strategijama irih razmjera,
bili su usmjereni prema moru, prema gospodarski jakim dalmatinskim gradovima,
kojima su htjeli zagospodariti i ukljuiti ih u svoj posjed. Ulaskom velikaa u
gradsku upravu jaale su stranake i drutvene razmirice. Prvi na njihovu udaru bili
su gradski plemii, koji su branili autonomiju gradova i vlastite pozicije u upravi.
Mijeanje i preplitanje razliitih dostojanstava, plemstva razliite geneze, uvijek
je ilo na tetu gradskog plemstva koje se teko moglo oduprijeti nametanju prioriteta velikaa. Velikai se nisu smatrali gradskim inovnicima nego gospodarima
grada. Domaoj eliti oduzimali su ast knetva i slabili vlast gradskih upravnih
tijela. Zbog toga i statut i zapisnici vijea odraavaju bojazan komunalnih vlasti
od uplitanja velikaa.
Sluba potestata pruala je mogunost pomirenja stranakih sukoba u komuni. Potestat je bio glava komune, uvar prava i vrhovni sudac, upravitelj birokracije
i predsjedatelj vijea, branitelj unutarnjeg mira i vrhovni zapovjednik u doba rata.
Na dunost, pomno definiranu i dogovorenu, nastupao je prisegom koju je pratila
i prisega pripadnika komune.90 Kao stranac, pravni strunjak s osobnim ugledom,
potestat je jamio nepristranost u odnosu na lokalne politike lomove i interesna
razmimoilaenja. Toma Arhiakon, veliki pristalica vlasti pravno obrazovanih
potestata, govori o rasulu koje je nastalo u Splitu kad je skupina monijih, to jest
rektora i konzula, prisvojila komunu vladajui njome na svoju korist, kradui i
ubijajui. Dolo je do stranakih podjela i sukoba meu plemstvom, ak i oruanih.

G. N o v a k, n. dj. (6), str. 304, 314.

Codex diplomaticus, sv. 6, str. 1. 2., 30. 31., 47. 48., 68., 103. 104., 115.
116., 201. 203., 267., 269. 270., 507. 508; sv. 7, str. 210.
88
G. N o v a k, n. dj. (6), str. 435.
89
Toma A r h i a k o n, n. dj. (8), str. 183. 191.; G. N o v a k, n. dj. (6), str. 301.
302.
90
Statut, knj. II, gl. 16.
86
87

81

To je rijeeno reformom potestata Gargana de Arscindis.91 Tomino oduevljenje

izborom naelnika de gente Latina i uvoenjem regimen Latinorum odvelo je
historiografske interpretacije u posve krivom smjeru suprostavljanja hrvatskog
velikaa i latinskog grada.92 Nije se radilo o etnikom sukobu nego o nastojanju
za ouvanjem autonomije i gradske samouprave pod kolovanim potestatom s
ogranienim mandatom i ovlastima, a ne knezom koji bi gospodario gradom. Iako
kratkotrajno, razdoblje Garganove vlasti ima veliku vanost u razvoju splitske
uprave. Gargan je ojaao splitsku komunu u kljunom trenutku njezina razvoja,
kada pravni poredak i profesionalizam dobiva na znaenju. Posebno znaajnu
ulogu odigrao je u legislativi, u velikom poslu zapisivanja obiajnog prava, to
je znailo standardizaciju pravne prakse i institucija vlasti. Vrhunac Garganovih
reformi bio je kapitular u koji su uli svi dobri obiaji grada Splita i mnogo
novih zakona i koji je posluio kao temelj statuta Percevala iz Ferma.93 Ureenjem
komunalne administracije, a osobito sudstva, po talijanskom uzoru Gargan je uspio
primiriti stranake podjele graana.94
Obrazovani i sposobni potestati mogli su svojom kompetencijom oduzeti dio
nadlenosti gradskom plemstvu, to se u Splitu osobito oitovalo kada bi dolo
do razmimoilaenja interesa izmeu potestata i gradskih tijela vlasti. Zbog toga
Statut i odluke Kurije i Opeg vijea reguliraju i ograniavaju njegovo djelovanje.
Potestat nije smio davati prijedloge bez pristanka i odluke veeg dijela Kurije. Nije
smio objavljivati povjerljive stvari, primati darove od komune i graana, ak ni
jesti i piti s graanima, nadbiskupom i strancima koji su vodili parnice u Splitu,
kako bi ouvao nepristranost. Potestat je prisezao i da nee nepromiljeno troiti
novac komune, da e brinuti za sva njezina dobra i prava te uvati mir s drugim
gradovima i komunama.95 Samo u krajnjim sluajevima izdaje, ubojstva, krae i
palei potestat je mogao samostalno pokrenuti postupak.96 Posebnom je odredbom
regulirano pitanje odluivanja o ratu odluku o tome moglo je donijeti samo Ope
vijee, a nikako ne naelnik.97 Prema Statutu, potestat koji bi bio pristran, nekome
pogodovao ili nepravedno sudio mogao je biti lien slube. Djelovanje pojedinaca
aktivnih u slubi komune bilo je statutom zatieno od samovolje potestata.98 Statut
predvia i izravan nadzor nad potestatovim radom i ponaanjem. Nastupajui u
slubu potestat je morao dati polog iz kojeg e se komuna naplatiti u sluaju da
G. N o v a k, n. dj. (6), str. 102. 107.
A. C v i t a n i , n. dj. (1), str. xiii, xvi.
93
Mirjana M a t i j e v i S o k o l, Toma Arhiakon i njegovo djelo, Slap, Jastrebarsko, 2002., str. 319.; G. N o v a k, n. dj. (6), str. 136. 138., 399. 400.; Antun C v i t a n i , Statut grada Splita. Splitsko srednjovjekovno pravo, Statut grada Splita. Srednjovjekovno pravo Splita, ur. Antun C v i t a n i , Knjievni krug, Split, 1998., str. 34. 38.
94
Toma A r h i a k o n, n. dj. (8), str. 194., 198. 203.
95
Statut, knj. II, gl. 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 11, 13, 15, 16. 17, 19; knj. IV, gl. 101.
96
Isto, knj. IV, gl. 103.
97
Isto, knj. II, gl. 34; knj. IV, gl. 103.
98
Isto, knj. II, gl. 20, 35.
91
92

82

poini neku prijevaru ili pronevjeru na raun komune ili privatnih osoba. Nakon
isteka mandata morao je poloiti raune sindicima i vratiti dvostruko ustanovi li
se da je poinio neku prijevaru. Na isti nain sindici su imali ovlasti kontrolirati i
rektore izabrane u samom gradu. 99 Prisegnuta skupina izabrana u Velikom vijeu
imala je dunost suprotstavljati se naelnikovim pokuajima da se domogne veih
ovlasti od onih odreenih statutom i poviice plae. To je povjerenstvo bilo toliko
vano da su imena izabranih unesena u sam statut.100 Uz potestata ili kneza ili u njihovoj odsutnosti upravljali su rektori, konzuli i suci, rjee miles ili kapetan.101
Tijekom 13. stoljea velikai su u vie navrata preuzimali slubu potestata,
obnaajui je na slian nain kao i kneevsku. Tako su potestati postajali kneevim
zamjenicima, odnosno namjesnicima, dakle, nisu vie bili iskljuivo predstavnici
komune. Plemika gradska uprava odupirala se tome ne zbog etnikih odnosa i
ouvanja latinske uprave nego zato to je davala prednost pravnim strunjacima
po vlastitom izboru i s odreenim mandatom.102 Takav stav vijenici su poduprli
statutarnom odredbom koja kae da splitski naelnik ne smije biti iz Dalmacije
niti sa slavenskog podruja. Glavna svrha takvog odabira bila je potreba da se onemogui utjecaj velikaa na upravu komune.103 Statut je od naelnika zahtijevao da
osobno vri slubu, a ne preko vikara i odredio nadzor nad njegovim radom. Takva
statutarna regulacija jasno govori o tenjama gradskog plemstva za samostalnom
i autonomnom upravom koje nisu uvijek mogle biti ostvarene.104
Split je do priznanja mletake vlasti 1327. godine zadrao potestate.105 U
mletakom razdoblju (1327. 1357.) primao je kneza iz Venecije, dakle, izgubio
je pravo slobodnog izbora kneza.106 Nakon protjerivanja mletakog kneza 1357.
u Opem vijeu izabrana su etvorica plemia, konzula ili rektora, koji su vrili

99

116.

Isto, knj. II, gl. 10, 12, 14; knj. IV, gl. 56; A. C v i t a n i , n. dj. (93), str. 115.

Statut, knj. II, gl. 31.

G. N o v a k, n. dj. (6), str. 454; Lujo M a r g e t i , O nekim znaajkama
pokretanja kaznenog postupka u srednjovjekovnim dalmatinskim gradskim opinama
Rad HAZU (1977.) , br. 475 , str. 19. 23.; I. L u c i , n. dj. (10), str. 631. 633. Godine
1254. 55. Spliani su za rektora izabrali Petra de Bolleslava, zbog asti grada Dubrovnika.
Codex diplomaticus sv. 4, str. 579. 580.
102
G. N o v a k, n. dj. (6), str. 306; Antun C v i t a n i , n. dj. (1), str. xiii.
103
Statut, knj. II, gl. 18; A. C v i t a n i , n. dj. (1), str. xv. xvi; Isti, n. dj. (93),
str. 96. 97.; G. N o v a k, n. dj. (6), str. 466., I. L u c i , n. dj. (10), str. 286.; Nada K l a i , Trogir u srednjem vijeku, Muzej grada Trogira, Trogir, 1985., str. 155.; Tomislav
R a u k a r, Splitsko drutvo u Salonitanskoj povijesti, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, (2001.), br. 45, 1, str. 253.
104
Statut, knj. II, gl. 18, 19, 31; G. N o v a k, n. dj. (6), str. 315.
105
T. R a u k a r, n. dj. (20), str. 243.; M. M a t i j e v i S o k o l, n. dj. (93), str. 309.;
I. L u c i , n. dj. (10), str. 238. 240., 286., 298. 300., 311., 312., 322., 329., 337.
106
Listine o odnoajih izmedju junoga slavenstva i Mletake Republike, ur. ime
L j u b i , sv. 1, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, JAZU, Zagreb,
1868., str. 368. 371.; G. N o v a k, n. dj. (6), str. 144. 147.
100

101

83

vlast do dolaska potestata Gentilisa krajem iste godine.107 Vijenici su bili u dvojbi
treba li zadrati vlast rektora ili izabrati novog potestata i odluili se za potonje.108
Po nastupu na dunost potestat Gentilis odmah je prionuo na sreivanje gradske
uprave, izbora, riznice, rjeavanje zaostalih sporova, dugova i kredita opine i grada Splita te odnosa grada drugim dalmatinskim komunima, kao i prema ugarskom
kralju i banu. Nekih mjesec dana nakon nastupa na dunost Gentilis je u vijeu
predloio da trai potvrdu granica grada Splita i druga prava njegove komune.
Najvanije pitanje bilo je razgranienje s trogirskom opinom.109
Legitimacija kraljevske vlasti 1358. za dalmatinske je opine bila vrlo vana,
jer je svojim snanim autoritetom sankcionirala njihovu samoupravu i autonomiju. Splitski statut ugarsku kraljevsku vlast naziva najvanijom podrkom nakon
Boje.110 Na vijest o osvajanju Zadra i kraljevu ulasku u grad u Splitu se slavilo.111
Meutim, ve vrlo brzo nakon prihvaanja ugarske vlasti i sveanih priprema za
kraljev dolazak112 dolo je do sukoba zbog zadiranja kraljevske i banske vlasti
u gradsku autonomiju. Pokuaji splitskih vijenika da ishode pravo slobodnog
izbora kneza nisu uspjeli za knezove se biraju kraljevi ljudi.113 Ludovikovi su
se namjesnici uplitali u unutarnja pitanja komune, osobito u raspodjelu prihoda te
zahtijevali galije i vojnu pomo, emu se plemiko vijee opiralo.114 Statutarnom
regulativom vijenici su nastojali zatititi autonomiju graanima je bilo zabranjeno molbama se utjecati bilo svjetovnim bilo duhovnim velikaima, pod prijetnjom
smrtne kazne.115 Suprotstavljali su se i drugim kraljevskim i banskim zahtjevima
pa i presudama, proglaavajui ih protivnima slobodama Splita i njegovih graana i ranijim privilegijima Arpadovia.116 S promjenom vlasti slijedile su i reforme
Statuta izbaene su proturjenosti, osnaeni privilegiji i dodani novi statuti.117
Kraljevi baruni mijeali su se u sudske odluke i na druge naine djelovali protiv
slobode graana i grada Splita. U to vrijeme knezovi uglavnom nisu boravili u
Splitu, a esto ni vikari dolazili su po potrebi ureivati gradska pitanja, suditi i
107
Codex diplomaticus, sv. 12, str. 421. 422.; I. L u c i , n. dj. (10), str. 259. 260.;
G. N o v a k, n. dj. (6), str. 162. 170., 290. 292.
108
J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 138., 140., 156.
109
Isto, str. 157., 161., 166., 168., 171. 172., 173. 174., 176., 179., 180., 181.
182., 183., 186., 187., 194., 195. 196., 197. 198.
110
Statut, Nove statutarne odredbe, gl. 25.
111
J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 166., 169.
112
Isto, str. 147.
113
G. N o v a k, n. dj. (6), str. 317. 318.
114
J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 166., 167., 173., 182., 183., 185.,
188., 191., 194.; G. N o v a k, n. dj. (6), str. 175-177. Usp. Zdenka J a n e k o v i R m e r, Viegradski ugovor: temelj Dubrovake Republike, Golden marketing, Zagreb, 2003,
str. 110. 116.
115
Statut, knj. IV, gl. 100; J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 147.
116
J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 191.
117
Statut, Nove statutarne odredbe, gl. 1 - 5, 6 - 7, 8 - 10, 11, 12 - 14, 15 - 24, 25, 26,
27; Reformacije, uvod, str. 96; J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 138.

84

sudjelovati u radu vijea.118 Komuna je bezuspjeno kod kralja pokuavala ishoditi

svoje staro pravo da uzimaju gradske naelnike po svome izboru, koji e gradom
upravljati prema statutu.119 Statutarnim izmjenama 1358. godine smanjena su
ovlatenja naelnika on vie nije smio sazivati Ope vijee, pokretati sudski
postupak niti izricati presude bez suglasnosti sudaca.120 Godine 1375. Ludovik
je ak traio izmjene statuta, to jest za splitsko plemstvo iznimno vane glave o
ogranienju sudake vlasti na privilegirane plemike obitelji.121 Pitanje slobodnog
izbora i smjenjivanja elnika opine te nadlenosti naelnika, sudaca i vijea jasno
oituje doseg autonomije grada koji se mijenjao tijekom srednjega vijeka.
Knez, suci i vijenici/savjetnici (consiliarii) inili su Kuriju. Njezine su nadlenosti rasle, tako da je postala sredinje mjesto izvrne i sudske vlasti, a imala je
velik utjecaj i na rad Opeg vijea.122 Tako se u njoj usredotouju sve tri sastavnice
vlasti. Prema Cvitaniu to znai stvaranje oligarhije unutar plemstva, to se osobito iskazuje u djelovanju Tajnog vijea (Consilium credentie).123 Statut definira
Kuriju kao predstavniko tijelo kojem Veliko vijee povjerava izvrnu i sudsku
vlast no odredbom koja kae da se nijedan prijedlog ne moe iznijeti u Opem
vijeu bez pristanka i odluke veine lanova Kurije snai njezine ovlasti. Sluba
lanova Kurije, kao i naelnika, bila je Statutom zatiena od uvreda i napada.124
Kuriju u irem smislu rijei inile su sve glavne slube gradske uprave.125 Preko
slube egzaminatora kurija je nadzirala i notarijat.126 U sauvanim zapisnicima iz
sredine 14. stoljea katkada se naziva Malim vijeem.127
Ope vijee sastajalo se jednom ili dva puta mjeseno, na saziv sudaca ili
samih vijenika, najee u palai komune koja se prvi put spominje 1227. godine.
Prije 1368. sagraena je nova komunalna palaa koju spominje statut.128 Sauvani
zapisnici iz razdoblja od 1352. 1354. te 1357. 1359. svjedoe o malobrojnosti splitskih vijenika, odnosno plemstva. Od stotinu lanova sjednicama vijea
prisustvalo je od 35 do 60 vijenika, s time da se posjet poveao 1357. 1358.

295.

118

G. N o v a k, n. dj. (6), str. 178. - 187., 310.; I. L u c i , n. dj. (10), str. 284.,

Statut, knj. II, gl. 1, 2.

Isto, Nove statutarne odredbe, gl. 26.
121
G. Novak, n. dj. (6), str. 185.
122
Codex diplomaticus, sv. 3, str. 438.; sv. 4, str. 341.; J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 108., 117., 121., 139., 142., 145., 154., 157., 176., 178.
123
A. C v i t a n i , n. dj. (1), str. xxix.
124
Statut, knj. II, gl. 23, 37; knj. III, gl. 39, 40, 41, 49, 95, 98; knj. IV, gl. 66, 77, 78, 79,
108; knj. V, gl. 35; Reformacije, gl. 74, 80, 86; G. N o v a k, n. dj. (6), str. 326. 328.
125
J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 66., 67., 122., 123., 126., 129.,
132., 135., 144., 159., 175., 189., 203.
126
Statut, knj. II, gl. 37, 58, 59, 60, 61; knj. III, gl. 30, 32; knj. IV, gl. 56; A. C v i t a n i , n. dj. (1), str. xxix.
127
J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 108.
128
Codex diplomaticus, sv. 2, str. 195; Statut, knj. IV, gl. 13.
119

120

85

godine.129 Vijenici su prisezali da e pohaati sjednice vijea i ondje raspravljati

i glasovati o prijedlozima. Kao i potestat, prisezali su da e uvati tajne rasprave
i odluke Vijea i da e troiti imovinu komune samo na zajedniku dobrobit te
da e se boriti za sva prava, povlastice i slobode grada Splita i nadbiskupije.130
U zapisnicima je zabiljeena i rasprava, iz ega moemo rekonstruirati tko je u
Vijeu vodio glavnu rije i s kakvim prijedlozima.131
Vijenici su se uglavnom bavili svakodnevnim komunalnim pitanjima. Mnoge
su poslove delegirali na graane i stanovnike Splita no i sami su morali zasukati
rukave nadzirui luku, trnicu, gradnje, utege, nabavku namirnica i drugih potrebnih stvari, rad gradskih plaenih slubenika i obrtnika, posjede, puteve i mlinove
u okolici grada i drugo.132 Najvanija zadaa Vijea bilo je biranje Kurije i drugih
gradskih slubenika te odluivanje o politikim i gospodarskim pitanjima.133
Veliko vijee bilo je nadleno i za izbor poslanika i pripremu poslanstava no taj
su posao esto delegirali potestatu/knezu i njegovoj Kuriji.134 Snanija aktivnost
Opeg vijea zabiljeena je prilikom smjene vlasti 1357. godine. Ponukana politikim promjenama, gradska se uprava poela baviti i samom sobom, odnosno
definirati nadlenosti svojih slubenika. Poveane ovlasti konzula i sudaca ukazuju
na probuene tenje komune za samoorganizacijom i autonomijom nakon odlaska mletakog kneza, a prije dolaska potestata, sudaka i konzulska aristokracija
koju nalazimo ve u poecima komune preuzela je glavnu rije.135 S nastupom
potestata Gentilisa u studenom 1357. poele su reforme uprave. Potestat je traio
da se redovito bira nova Kurija i Tajno vijee, da se pregleda riznica te da se rijee
brojni zaostali sudski sporovi i veliki problem nagomilanih opinskih dugova i
zajmova. Dugovi su popisani da bi se ustanovilo stanje i planirao povrat. 136 U
tome su opini pomogli bogati plemii dajui zajmove, esto i prinudno, budui
da je opina stalno oskudijevala novcem.137 Kad su kralj Ludovik i njegovi baruni
129
J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 109., 115., 116., 117., 123.,
124., 126. 127., 137.
130
Statut, knj. II, gl. 22, 33; knj. IV, gl. 101; Nove statutarne odredbe, gl. 25; Reformacije, gl. 70; J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 65. 66., 166., 170.,
187., 197.
131
Statut, knj. II, gl. 33, 36; J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 63.
266., str. 65. 66., 170.
132
Isto, knj. II, gl. 57; knj. III, gl. 22, 23, 46, 47, 69, 70, 91, 92, 112; knj. V, gl. 1,
2, 10, 11, 12, 13, 14, 18, 37, 46; knj. VI, gl. 2, 11, 22, 33, 74; Nove statutarne odredbe
gl. 3, 7, 9, 11, 12; Reformacije, gl. 3, 13, 45, 50, 54, 58, 59, 61, 63, 84, 90, 93, 94, 97, 98;
J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 110., 111., 112., 114., 119., 121., 130.,
131., 152., 157., 164., 165.
133
Isto, str. 66. 67., 114. 115., 122., 129., 131., 135., 143. 144., 159. 160.,
175., 189., 203.
134
Isto, str. 117.
135
Isto, str. 141., 142., 143., 146., 147. 148., 149., 176.
136
Isto, str. 156. 159.
137
Isto, str. 142., 150., 162., 168., 169., 170., 171., 176., 177., 179., 182., 184., 185.,
187.

86

traili da splitski naelnik odstupi i da gradom vladaju knezovi, naelnik i vijenici

su pozvali u vijee sve graane i slubenike oni koji su nekada bili punopravni
lanovi komune sada su pozvani u plemiko vijee. U tom prijedlogu, donesenom
u presudnoj politikoj situaciji, oivjela je stara funkcija komune kao zajednice
graana koja zajedniki odluuje o bitnim pitanjima.138
Tajno vijee (Consilium credentiae), sa svojih 25 lanova, bilo je savjetodavno tijelo koje je pripremalo prijedloge za Ope vijee. Statut je odredio da
lanovi toga vijea, suci, vijenici, egzaminatori i odvjetnici moraju biti plemii, a
nikako ne neplemii (villani) ni izvanbrana djeca plemia koja nisu nasljeivala
status roditelja.139 S obzirom na manji broj vijenika ono je bilo operativnije pa
je, po ovlatenju Opeg vijea, preuzimalo neke poslove kako se Ope vijee ne
bi moralo sastajati.140 Tajno vijee donosilo je i vrlo vane odluke: 1367. donosi
odluku u prizivu na pravne kolegije u Padovi, Perugii i Bologni koja je uvrtena
u Novi statut, a 1384. odluuje o krivotvorenome novcu.141 Tajno vijee bilo je
osobito aktivno u razdoblju nakon odbacivanja mletake i prihvaanja ugarske vlasti. Vijee je vodilo diplomatske pregovore s kraljevskim i banskim izaslanicima,
rjeavalo odnose s Trogirom i Omiom, prikupljalo zajmove od graana. Takoer
je brinulo o osiguranju grada, nabavci ita i rjeavalo neke probleme u upravljanju
crkvenom imovinom.142 Krajem 14. stoljea, po ovlatenju Opeg vijea, Tajno
je vijee predlagalo statutarne izmjene.143 Zaeci i poetne nadlenosti toga vijea podsjeaju na zaetke Vijea umoljenih, odnosno Senata u Dubrovniku no
splitsko Tajno vijee nikada nije dostiglo ovlasti dubrovakog Senata.
***
Splitski statut sa svojim reformacijama te sauvani zapisnici Opeg i Tajnog
vijea grada Splita, otkrivaju mnogo o pitanjima civiteta i civiliteta, komunalnih i
aristokratskih tijela i slubi vlasti te o definiciji komune i grada (civitas), graanstva i plemstva, o temama o kojima se mnogo pisalo, ali su jo uvijek otvorene i
Isto, str. 171., 173., 174., 180., 200., 201., 203., 204. 205.
Statut, knj. II, gl. 37, 50; Reformacije, gl. 88. Kada se krajem 1357. bira novo
vijee, ono je brojilo petnaest plemia. J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3),
str. 162.
140
Statut, knj. II, gl. 37, 42, 48, 61; Reformacije, gl. 74, 80, 86; A. C v i t a n i ,
n. dj. (1), str. xxviii; J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 65. 66., 150.,
151., 108., 109., 115., 118., 127., 134., 137., 150., 161., 162., 163., 164., 165., 166., 167.,
169., 170., 173., 178., 182., 192., 194., 195., 199.
141
Statut, Nove statutarne odredbe, gl. 27, 28, 29, 30, 31; Reformacije, str. 98., 105.;
G. N o v a k, n. dj. (6), str. 260. 262.
142
J. S t i p i i , M. a m a l o v i , n. dj. (3), str. 161. 162., 163., 165., 166167., 170., 173., 178., 180., 185., 186., 194., 194-195., 199.
143
Statut, Reformacije, gl. 97, 98.
138
139

87

nerazjanjene. Sam je Statut jedan od temeljnih prerogativa komune pravo donoenja statuta (ius statuendi) bilo je najeminentniji od javnih prerogativa. Statut
je nastojao pruiti pravno uporite gradskim institucijama vlasti u odnosu na kneza
i potestata, to jest na vlast koja dolazi izvana, bilo mletaku bilo velikaku. Bio
je sidro autonomije i oslonac otpora gradske uprave prema hrvatskim i ugarskim
velikaima i njihovim pokuajima da reformiraju gradsko zakonodavstvo i provedu svoje pravo. Takav je stav zakonodavca, iako pravniki formuliran, na tragu
emotivnih invektiva splitskih kroniara Tome Arhiakona i Mihe Madijeva, koji
su pokazivali netrpeljivost prema vlasti velikaa i zagovarali gradsku samoupravu.144 Tu se radilo o nastojanju za ouvanjem autonomije i gradske samouprave
pod kolovanim potestatom s ogranienim mandatom i ovlastima, a ne knezom
koji bi gradu nametnuo svoju vlast i tretirao ga kao dio svog posjeda. Sauvani
zapisnici Opeg vijea iz 1357. 58. godine zavravaju simbolino: odbijanjem
ugarskih zahtjeva protivnih slobodama grada Splita i njegovih graana, u emu
se oituje viestoljetno nastojanje splitske opine da ouva gradsku samoupravu
i autonomiju. Osovina te borbe bio je statut, temeljni pravni spomenik splitske
komune velikog stvarnog i simbolikog znaenja, kao najvaniji znak autonomije
i samouprave grada.

144
Toma A r h i a k o n, n. dj. (8), str. 182. 193.; Miha M a d i j e v, n. dj. (68),
str. 155., 174. 175, A. C v i t a n i , n. dj. (1), str. xiii, xvi; Maja N o v a k, Autonomija
dalmatinskih komuna pod Venecijom, JAZU, Zadar, 1965., str. 31.; Grga N o v a k, Povijest
Splita, sv. 2, Matica hrvatska, Split, 1957., str. 837. 840., 843.; Isti, Comes, potestas,
prior, consul, rector, capitaneus i miles grada Splita, Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku (1928. 29.), br. 50, str. 237., 242., 248.; Nada K l a i , Ivo P e t r i c i o l i,
n. dj. (22), str. 207., 213., 219. 221; Tomislav R a u k a r, Komunalna drutva u Dalmaciji u XIV stoljeu, Historijski zbornik, (1980. 81.), br. 29, str. 139., 174.; Ivan
L u c i , Povijesna svjedoanstva o Trogiru, ur. Jakov S t i p i i , sv. 1, akavski sabor,
Split, 1979., str. 837. 866. Nasuprot ovim miljenjima, Nada Klai smatra da su velikai
kao knezovi gradova bili samo inovnici jake i vrste komunalne politike organizacije i
zatitnici gradova. N. K l a i , n. dj. (103), str. 70., 74., 189., 196. - 197., 207.

88

Splits statute: a mirror of communal development

Summary
Splits statute from 1312 and its later revisions bear witness to the changes
in the political makeup of the city. As a legal monument, and also as an important document of Splits political and social state in the pivotal 14th century, the
statute notes changes to the communal makeup of the local government and the
closely related development of the Splits nobility. The development of the citys
governing bodies and its nobility required an established legal order. Communal
bodies and services operated ad hoc, and their jurisdictions were regulated by
communal laws, however, with the development of the city and the growth of its
administration, the need for clear legal regulation arose. The former commune,
i.e. a community of citizens represented in a assembly in which they would
make decisions together, during the time in which the statute was put together
and its revisions were implemented, was narrowed down to only its noble core,
the makeup of which came down to familial ties and politics. What were at first
informal and counseling bodies that would prepare topics for the citizens assembly, grew over time into permanent councils and services tightly connected to the
inner circle of citizens that would slowly define itself as the citys nobility, and
whose political primacy was statutorily established. This change was followed
by the differentiation of the rest of the citizens. The statute reflects the balance
between church and worldly authorities characteristic of the communal period.
This was particularly present and notable in Split due to the exceptional influence
of its metropoly. Church authorities had a vast degree of influence on communal
institutions, which partially slowed down their development. The process of
secularization in the government of Split was also slower than in other Dalmatian
cities. Through a processes of political, institutional and class changes, the very
concept of a commune was slowly redefined, until it no longer referred to a community of all citizens and instead came to mean the authority of the nobility that
represented that community.
All of these changes were observed and noted in statutory legislature. Therefore, Splits statute and its revisions, along with the preserved records of the
General and Secret councils of Split, reveal a great deal about civil law, civility,
communal and aristocratic bodies and government services, as well as the definitions of the commune and the city (civitas), its citizenry and its nobility. The
statute served as the anchor of autonomy and the backbone of resistance for the
citys management against Croatian and Hungarian noblemen and their attempts to
reform the citys legal system and push their interests forward. Splits citizens, and
later its noblemen, attempted to preserve the citys autonomy and self-governing
through their work in its communal institutions all through the Middle Ages. The
preserved records from the General council in 1357-58 end symbolically; with a
89

rejection of the Hungarian demands that countermand the liberties of Split and
its citizens, in which many centuries of Splits council striving for independence
are reflected. The backbone of this struggle was the statute, the fundamental legal
monument of Splits commune, with its vast actual and symbolic significance; the
most important sign of the autonomy and self-government of the city.

90