Irena Benyovsky Latin

Hrvatski institut za povijest, Zagreb

Pregledni rad

Interdisciplinarnost u urbanoj povijesti:

povijest i perspektive
Urbana povijest, relativno mlado polje povijesne znanosti koje se u europskoj
historiografji intenzivno razvija posljednjih desetljea, zahtijeva bez dvojbe
interdisciplinarni pristup (iako je interdisciplinarnost neto to bi se u povijesnim
znanostima osobito u medijevistici ve dugo trebalo podrazumijevati). Ipak,
metodologija istraivanja (srednjovjekovnog) grada kao vrlo sloenog drutvenoprostornog organizma promatranog u irem europskom kontekstu jo se defnira
(pogotovo u hrvatskoj historiografji). U istraivanju se, osim rezultata drugih
disciplina (povijesti umjetnosti, geografje, lingvistike ili/i arheologije), koriste i
njihovi metodoloki obrasci. U europskoj historiografji moe se pratiti oblikovanje
metodolokog pristupa specifnog upravo za urbanu povijest, koje ukljuuje i
koritenje odreenih specijaliziranih znanja (za izradu baza podataka i sl.). Uz konkretne
istraivake primjere u radu se govori o poloaju (srednjovjekovne) urbane povijesti u
europskoj odnosno hrvatskoj historiografji, metodologiji istraivanja i vrstama izvora.
Kljune rijei: urbana povijest, interdisciplinarnost, srednjovjekovni grad,
medijevistika

U ovom u se tekstu osvrnuti na istraivanje povijesti gradova, odnosno urbane povijesti

kao specifnog polja povijesnoga istraivanja, koje je posljednjih desetljea u europskoj
historiografji postalo jedno od dinaminijih i produktivnijih. U znanstvenoj se zajednici
urbana povijest jo razvija u samostalno istraivako podruje, pokuavajui razviti
svoj metodoloki pristup, ali i dokazati svoj integritet i identitet. Povijest grada i urbana
povijest mogu biti sinonimi ako se povijest jednoga grada istrauje u perspektivi i kontekstu
regionalnoga ili irega razvoja. Iako je svaki grad jedinstvena pojava (zbog geografske
lokacije, stanovnitva, politike moi itd.), ta jedinstvenost nije dovoljna da se objasni njegov
razvoj kroz povijest. Posebnost nekog grada treba zato gledati u odnosu i interakciji s drugim
gradovima i okolnostima.
Koncept istraivanja urbane povijesti znaajno se mijenjao do danas. Do 19. stoljea povijesti
gradova pisane su bez analize njihova karaktera, odnosno njihove uloge u irem prostoru.
Povijest tih gradova karakterizira interes za specifne detalje i kronoloko praenje dogaaja.

23

Historiografja / poviest u suvremenom drutvu

U predmodernoj Europi, kad koncept drave jo nije bio dovoljno defniran, gradovi (osobito
sredozemne i baltike regije) bili su kljuni za opi drutveni razvoj i gospodarstvo, a gradske
su zajednice bile uvelike orijentirane prema vlastitom svijetu. Ipak, u narativnim izvorima
srednjega vijeka grad nije uvijek bio u sreditu pisanja. U skladu s autorovim namjerama, u
nekima dominiraju vijesti o raznim osobama i pojavama, a podaci o pojedinom gradu esto
su usputni ili idealni (primjerice hagiografski izvori, putopisi, povijesna svjedoanstva). Ve u
razvijenom srednjem vijeku, a jo vie u ranomodernom razdoblju, pod utjecajem humanizma
i renesanse, grad se poinje shvaati kao mikrokozmos kroz iju se povijest davala politika ili
moralna poruka.1 esto privilegirani statusi davali su gradovima autonomni poloaj bez obzira
na vee politike sustave u kojima su funkcionirali. Lokalna lojalnost i rivalitet prema drugim
gradovima opravdavali su subjektivno pisanje i traganje za vlastitim urbanim identitetom.
To je sigurno jedan od razloga zato su pisci sve vie bili orijentirani na povijesti pojedinih
gradova kao mjesta posebnog identiteta. Narativne urbane biografje uvale su memoriju grada
te bile odraz lokalnoga ponosa. Karakteristini izvori tada postaju tzv. kronike i anali: anali koji
saeto biljee listu znaajnih dogaaja te kronike koje esto iste podatke dopunjuju opirnijim
pripovjednim objanjenjima okolnosti.2 Ne samo da su ti izvori bili fokusirani na povijesno
iskustvo jednoga grada nego je to bio i jedan od njihovih ciljeva. Naravno, narativna vrela
i sama su povijesna injenica historiografska predodba grada u njima stvara se u relaciji
s kontekstom njihova vremena te namjerama njihova pisanja. U urbanim biografjama
popisani su iz unutranje perspektive dogaaji iz povijesti grada, a slika grada u njima odraz
je kolektivne urbane memorije, stupnja autorove selektivnosti i kritinosti te dostupnosti izvora
razliitog karaktera (privatno-pravnih izvora, javnih isprava, starijih kronika, crkvenih spisa). U
narativnim su vrelima ponekad jednakovrijedno tretirani podaci veoma razliite provenijencije
i vjerodostojnosti: razne glasine, stariji izvori (poneki s legendarnom povijeu) i suvremeni
izvori.3 Slian se trend nastavlja i u pisanjima pojedinanih povijesti gradova 18. stoljea,
kada su urbane biografje bile in lokalne pobonosti i patriotizma. Dakle, historiografja
antikvarskoga tipa nije bila samo openito fokusirana na iskustvo jednoga grada nego je to bio
i jedan od njezinih ciljeva: pojaati nostalgian osjeaj lokalne posebnosti. U irim povijestima
politikih i institucionalnih promjena gradovi su pak rjee bili analizirani kao autonomni
pokretai jednostavno su bili dio velikih povijesnih procesa i dogaaja. S ubrzanim procesom
urbanizacije krajem 19. i poetkom 20. stoljea dolazi do veega interesa za grad kao predmet
povijesnoga i drutvenoga istraivanja. Poetkom 20. stoljea povijest gradova istrauje se

Openito o europskim primjerima vidi: The Medieval Chronicle, ur. Erik Kooper. Amsterdam New York:
Editions Rodopi B.V., 2006.

Nenad Ivi, Domiljanje prolosti. Kako je trinaestostoljetni splitski arhiakon Toma napravio svoju
salonitansku historiju. Zagreb: Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, 1992., 10.

Zapisi su nerijetko odraz pieva drutvenoga statusa i dostupnosti podataka koje koristi, ali i njegova osobnog
interesa, iskustva i stila pisanja. Pisani su s razliitom dozom kritinosti i pristranosti, esto s naglaenom
politikom ili moralnom porukom, a pojedini su autori koristili podatke drugih i prilagoavali ih svojemu vremenu
i/ili namjeri nastanka djela. U narativnim se vrelima nerijetko prepoznaje ruka vie autora iz razliitih razdoblja.

24

Irena Benyovsky Latin Interdisciplinarnost u urbanoj poviesti

pozitivistiki: grad se percipira kao locus kljunih povijesnih promjena gospodarskoga rasta,
politikih promjena, socijalnih konfikata kao pokreta civilizacije i modernizma.
Pioniri istraivanja povijesti gradova, kao to su Henri Pirenne4, Karl Bcher5, Fritz
Rrig6 i Hans Planitz, oblikuju nain istraivanja tijekom prve polovice 20. stoljea. Ti
su istraivai (srednjovjekovne) gradove promatrali kao katalizatore promjena u sustavu
te izvore drutvenih i gospodarskih procesa koji su oblikovali moderno zapadno drutvo i
politike sustave, pa i dravu. U svakom sluaju, grad su promatrali kao izdvojeni entitet, za
razliku od sela, a prema nekima je dobivao pozitivne odnosno negativne konotacije.7 Ipak,
prije Drugoga svjetskog rata fokus je bio relativno uzak: naglasak se stavljao na analizu
razvoja gradske uprave, promjene u fzikoj strukturi grada te openito razvoj crkvenih i
svjetovnih institucija.
Od 1930-ih geograf W. Christaller i A. Lsch objavljivali su svoje ideje o urbanom
razvoju gradova: Walter Christaller poznat je po teoriji prema kojoj su gradovi bili sredita
regionalnih servisa.8 On je smatrao da se funkcionalnost gradova moe razumjeti jedino
u kontekstu regionalnih potreba. August Lsch je upotpunio tu ideju defnirajui gradove
i kao sredita regionalne proizvodnje. Funkcionalnost gradova prema tim je istraivaima
varirala s obzirom na njihovu veliinu: vei gradovi servisirali su veu regiju, manji manju.
Prema njima, studije o manjim gradovima sluile su da se shvati iri kontekst, vea slika
urbanih procesa.9 Razdoblje nakon Drugoga svjetskog rata znailo je novu fazu urbanoga
povijesnog istraivanja. Edith Ennen u poznatom djelu Frhgeschichte der europschen
Stadt (1953.) uvodi tipoloku komparaciju razliitih europskih gradova primjenjujui i
metodologiju geografje.10 Tipoloki pristup u studiranju gradova i urbanih sustava (tematske
4

Henri Pirenne, Medieval Towns i Medieval Cities: Their Origins and the revival of Trade Princeton: Princeton
University Press, 1969. Svojim klasinim djelima Pirenne je argumentirao da su kapitalizam, ali i demokracija
iznikli iz europskih gradova. Iako se ta ideja suprotstavlja Marxovim shvaanjima, dijelio je mnoge Marxove ideje
o trgovakoj klasi. Pirenneova teorija renesanse gradova u 11. stoljeu i danas je jedna od standardnih interpretacija.

Prema njemakom povjesniaru Bcheru sa Sveuilita u Leipzigu (1890.), urbani razvoj u 19. stoljeu bio je
rezultat spontane drutvene aktivnosti obinih ljudi. On ipak napominje da je osjeaj solidarnosti u gradovima
nedostajao jer se u njima pojaavao jaz izmeu bogatih i siromanih (ponajvie na njemakim primjerima
predmodernoga razdoblja); A. Lees, Perceptions of cities in Britain and Germany 18201914, u: The Pursuit
of Urban History, ur. D. Fraser, A. Sutcliffe. London, Hodder Arnold H&S 1983., 151-166.

Rrig je svoje stavove temeljio na istraivanjima urbanih sredita baltike regije i hanzeatskih gradova.

Za ovo razdoblje vrijedi istaknuti i djelo Jacoba Burckhardta, The Civilization of the Renaissance in Italy. Tredition
Classics, 2013. koje se dobrim dijelom temelji na odabiru nekoliko talijanskih gradova. Za engleske gradove tu je
Maitlandova knjiga Domesday Book and Beyond Three Essays in the Early History of England - Primary Source
Edition, us. Frederic William Maitland. Ckasleston: BiblioBazaar, 2013. temeljena na institucionalnoj povijesti,
najveu pozornost daje pojavi engleskih urbanih sredita.

Walter Christaller, Die zentralen Orte in Sddeutschland. Jena: Gustav Fischer, 1933.

Manji su gradovi zapravo bili sredite manje regije, koja je funkcionirala kao dio veega sustava. Oblikuje
se hijerarhija gradova prikazana veoma pravilnim geometrijskim prstenima. Teorija centraliteta ili teorija
sredinjih mjesta Waltera Christallera ostala je veoma popularna sve do danas, iako nije uvijek korespondirala
s realnosti na terenu. Milan Vresk, Grad i urbanizacija. Zagreb: kolska knjiga, 2002., 213-224.

10

Tipologije mogu biti bazirane prema veliini grada (glavni gradovi, metropole, administrativne jedinice),
funkciji (luke, gospodarska sredita), kategorijama (industrijski, novi gradovi, sredozemni, imperijalni),

25

Historiografja / poviest u suvremenom drutvu

studije o prometu, demografji, ekonomskom znaenju) bio je vaan korak u istraivanju

koje je prevladalo interes pojedinanoga grada i deskriptivne gradske biografje prijanjega
razdoblja.11 Mrea istraivaa ukljuivala je ponajvie drutvene povjesniare koji nisu imali
formalnu organizacijsku strukturu. Tek 1950-ih dolazi do meunarodne institucionalizacije
urbanoga povijesnog istraivanja. Godine 1955. na 20. Meunarodnom kongresu povijesnih
znanosti (International Congress for Historical Sciences) u Rimu osnovana je Komisija
za povijest gradova (International Commission for the History of Towns / La Commission
Internationale pour lHistoire des Villes). Edith Ennen inicirala je osnivanje te meunarodne
platforme, koja do danas djeluje kao forum za istraivanja, diskusije i teme vezane za
urbano povijesno istraivanje. Glavni je cilj bio defnirati zajednike kriterije kojima bi
trebalo olakati komparativni pristup urbanoj povijesti u prostoru i vremenu. Uz Ennen
su u Komisiji djelovali urbani povjesniari iz europskih zemalja, npr. Hektor Ammann iz
vicarske, Hermann Aubin, Erich Keyser i Heinz Stoob iz Njemake, Philippe Dollinger
i Philippe Wolff iz Francuske, Carlo Guido Mor i Gina Fasoli iz Italije, Mary D. Lobel iz
Velike Britanije te Adriaan Verhulst iz Belgije.
Nova generacija povjesniara pokuala je generalizirati procese, pomaknuti se od
pojedinanih primjera, koji su bili predetaljno istraivani i preogranieni. eljela se
dobiti opa slika urbanih procesa, a ne otkriti svaki detalj u povijesti pojedinoga grada
(smatralo se da gubitak detalja nee umanjiti kvalitetu ope slike). Gradovi su bili pokretai
transformacija i promjena koje su se istraivale u irem sustavu komunikacija, politikih moi
i drutvenih odnosa. Usmjerenje prema tipovima i statistici, prema opem a ne pojedinanom
iskustvu, povezalo je 1960-ih povjesniare s drutvenim znanostima te se prihvaaju koncepti
i metodologije tada dominantnih disciplina (osobito sociologije, ekonomije i geografje). Ta
je injenica, uz tada nedavnu poslijeratnu rekonstrukciju gradova, stvorila mostove izmeu
istraivanja povijesnoga i suvremenoga grada.12 Drutvene su znanosti u poslijeratnom
razdoblju angairane, meu ostalim, za rjeavanje aktualnih pitanja: studije o socijalnoj
mobilnosti bile su vezane uz politiku planiranja, a studije o urbanistikom razvoju za
tehnologiju izgradnje i pitanja obnove, konzervacije itd. To je bio i veoma interdisciplinarni
pristup uspostavlja se suradnja ekonomista, geografa i sociologa s drutvenim i ekonomskim
povjesniarima.
ideologiji (kapitalistiki, komunistiki, utopijski) ili na temelju moi i drutvenih odnosa. Godine 1972. izdaje
Die europische Stadt des Mittelalters. Gttingen: Vandenhoeck & Ruprecht, 1972.
11

Njemaki sociolog Max Weber pokuao je i prije utemeljiti tipologiju grada jo i danas znaajnu kod urbanih
povjesniara na temelju povijesne analize urbanih formi u Europi i Aziji od antike do danas. Weberova teorija
grada (1922.) oslanjala se na raniji rad Tnniesa (1887.) i Simmela (1903.) i strukturalistiki pristup gradu.
Istrauje grad sa svih aspekata drutvenih struktura, ekonomskih, politikih, crkvenih i pravnih institucija.
Gradovi se istrauju u odnosu na druge gradove, druge drutvene strukture. Weberova teorija grada bliska je
sustavnoj teoriji urbanizma.

12

Jedno od poznatih djela 60-ih godina je i The City in History Lewisa Mumforda, koji pokazuje vezu izmeu
gradskoga stanovnitva i gradskoga prostora. Prema Mumfordu, srednjovjekovni je grad temelj za idealni
grad; P. Critchley, Lewis Mumford and the Search for the Harmonious City, [e-book] http://mmu.academia.
edu/PeterCritchley/books (pristupljeno 1. travnja 2013.)

26

Irena Benyovsky Latin Interdisciplinarnost u urbanoj poviesti

Projekte temeljene na komparacijama ohrabrio je i opi razvoj raunalne tehnologije

mogunost baratanja velikim brojem podataka i njihove sistematizacije. Fokusiranje na
kvantitativnu metodologiju smatralo se i nainom da se prevlada istraivanje samo vidljive
i artikulirane elite u gradovima, koje je dominiralo prijanjim istraivanjima. Na temelju
kvantitativnih izvora, poreznih popisa, sustavnih notarskih spisa, katastika i sl. istraivao
se ivot i irega sloja stanovnitva, prije zanemarenog u istraivanjima narativnih izvora,
a potie se i pristup case study. S druge strane, takav je pristup ostavio malo mjesta za
individualno istraivanje pojedinoga grada.13
Krajem 1960-ih kristalizira se i pojam urbane povijesti kao specifnog polja istraivanja
to je bilo u skladu s opim historiografskim trendom profliranja posebnih polja interesa
unutar povijesnih znanosti (oralna povijest, enska povijest itd.). Godine 1966. osniva se
udruenje Urban history group i poinje izdavati bilten Urban history newsletter (danas
je njegov nasljednik asopis Urban history journal). Kljuna osoba bio je Jim Dyos, tada
profesor ekonomske povijesti na Sveuilitu u Leicesteru.14 On je okupio strunjake koji
su se bavili povijeu gradova u Velikoj Britaniji da bi defnirali obim i metode urbane
povijesti te istraili mogunosti za komparativno istraivanje. Dyosovim je entuzijazmom
Urban history group imala velik utjecaj na oblikovanje urbane povijesti kao samostalnog
polja istraivanja i drugdje u Europi: njegov je doprinos poslije bio poznat kao Dyosov
fenomen. Urbana povijest tada je defnirana kao polje znanja, ne nova disciplina odnosno
kao fokus za razliite oblike znanja. Dyos je na Sveuilitu u Leicesteru 1973. postao prvi
profesor urbane povijesti, a skupina istraivaa oko njega utemeljila je 1985. poznati Center
for Urban History na istom sveuilitu, koji i danas ima vodeu ulogu u promoviranju
povijesnoga urbanog istraivanja.
Istodobno (1969.) s osnivanjem Urban history group u Velikoj Britaniji, u Sjedinjenim
Amerikim Dravama javlja se tzv. New urban history kao nova grana drutvene povijesti
(sintagma koju uvode ameriki povjesniari Stephan Thernstrom i Richard Sennett u uvodu
knjige Nineteenth-Century Cities).15 Isticao se komparativni pristup koji se fokusirao
na istraivanje procesa urbanizacije, modernizacije i socijalne mobilnosti u gradovima.
Istraivanja su se ponajvie temeljila na kvantitativnim izvorima te primjerima gradova
19. i 20. stoljea. I Dyosova su istraivanja bila fokusirana na moderne gradove (povijest
Londona 19. i 20. stoljea).16 Iako on nije nikad postavio vremenske granice svojemu
13

To je bio veoma interdisciplinarni pristup ekonomisti, geograf i sociolozi zajedno sa socijalnim i ekonomskim
povjesniarima rade na iznimno plodnim intelektualnim razmjenama miljenja.

14

Godine 1968. u Londonu je organiziran okrugli stol The Study of Urban History, nakon kojeg je objavljena
temeljna studija Agenda for urban History. H. J. Dyos, Agenda for urban historians, u: The study of urban
history, ur. H. J. Dyos. Londres/Beccles: Edward Arnold Publishers Ltd., 1968.

15

Objavio Yale University Press 1969. godine. Ameriki povjesniari okupljeni oko skupine Philadelphia Social
History Project bili su glavni predstavnici nove urbane povijesti. Knjiga Stephana Thernstroma Poverty
and Progress: Social Mobility in a Nineteenth Century City Cambridge, MA: Harvard University Press, 1980.
sluila se popisom stanovnitva kao glavnim izvorom za istraivanje grada Newburyporta u amerikoj dravi
Massachusetts u drugoj polovini 19. stoljea.

16

The Victorian City: Images and Realities, ur. H. J. Dyos, M. Wolff. London: Routledge & Kegan Paul, 1973.

27

Historiografja / poviest u suvremenom drutvu

konceptu urbane povijesti, medievisti i povjesniari ranoga novovjekovlja nisu posve

prihvatili teoriju urbane povijesti 60-ih i 70-ih godina 20. stoljea. Kvantitativne metode
kljune za istraivanje modernih gradova esto su bile manje korisne za ranija razdoblja,
u kojima je ve i procjena broja stanovnika bila upitna. Terminologija, teme istraivanja,
tipovi izvora i koliina podataka esto su bili bitno razliiti od onih za moderne gradove, kao
i discipline koje su oblikovale interdisciplinarni pristup. Posljedica toga bilo je izdvajanje
istraivaa predmodernih gradova iz Dyosove Urban history group i osnivanje Pre-Modern
Towns group 1987. godine (i danas veoma aktivno interdisciplinarno udruenje povjesniara,
arheologa, arhivista i povjesniara umjetnosti).17
Osim u Velikoj Britaniji, u Nizozemskoj je krajem 70-ih i poetkom 80-ih godina bila
aktualna diskusija o defniciji urbane povijesti kao subdisciplini drutvene i ekonomske
povijesti. Prema nizozemskim povjesniarima F. A. Messingu (1979.) i P. R. D. Stokvisu
(1986.), urbana povijest je autonomna subdisciplina, ali nisu posve jasni u identifciranju
opsega istraivanja. Nizozemski povjesniar Pim Kooij grad vidi kao multifunkcionalno
sredinje mjesto okolne regije koje takoer funkcionira kao dio mree drugih sredinjih
mjesta (1985.).18 Dakle, grad se s jedne strane istraivao tradicionalnije, biografski i pomalo
kao zatvorena i neovisna jedinica, a s druge strane kao otvorena zajednica, dio znatno ire
mree. Te su dvije koncepcije na neki nain osnova razmiljanja unutar subdiscipline
urbane povijesti. Meutim, ta dva koncepta treba bitno razlikovati da ne bi dolo do konfuzije
u istraivanjima.
Poetkom 1980-ih slabi dominacija drutvenih znanosti, a jaa vanost kulturne povijesti
i postmodernizma: pristupi i koncepcije preuzeti iz antropologije, lingvistike i knjievne
teorije odrazili su se i u urbanoj povijesti.19 Kvantitativne metode bile su kritizirane da
depersonaliziraju gradove pretvarajui ih u seriju mapa i tabela. Vie se istrauju teme
kojima nije bio dovoljan kvantitativni izvor (svakodnevica u gradu, gradski mentaliteti,
urbana kultura).20 Case studies imale su previe razliite pristupe i prema njima komparacija
nije bila dovoljno mogua. Istrauje se urbana kultura, ne toliko sam grad. Kulturni obrat
jo je vie prevladao granice meu razliitim disciplinama, pa urbana povijest postaje okvir
interdisciplinarnih istraivanja gradova u razliitim disciplinama.
Vaan doprinos istraivanju gradova dao je i veliki francuski povjesniar Fernand Braudel
u djelu Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od 15. do 18. stoljea, u poglavlju
17

B. M. Stave, A conversation with H. J. Dyos: Urban history in Great Britain, Journal of Urban History 5
(1979.): 491. Isti, A view from the United States, u: The Pursuit of Urban History, 421.

18

Harry Jansen, The construction of urban past. Narrative and System of Urban History. Oxford New York:
Berg, 2001., 32. Kooijeva je defnicija jasna, ali je ipak bila kritizirana kao ograniena; on se oslanjao na
ameriku tradiciju urbanih povjesniara koji su se oslanjali na E. E. Lamparda, smatrajui da treba izbjegavati
pisanje urbanih biografja koje gradu pristupaju kao posebnoj jedinici sa specifnim karakterom, iako priznaje
da je unutar tradicionalne tradicije napisano mnotvo izvrsnih povijesti gradova. E. E. Lampard, The history of
cities in the economic advanced areas, Economic development and cultural change III (1955.): 81-136.

19

Openito o trendovima u povijesnim znanostima: Mirjana Gross, Suvremena historiografja. Zagreb: Novi liber
Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2001.

20

The City and the Senses: Urban Culture since 1500, ed. A. Cowan, J. Steward. Aldershot, 2006.

28

Irena Benyovsky Latin Interdisciplinarnost u urbanoj poviesti

o gradovima.21 Braudelov utjecaj bio je veoma velik, defnirajui gradove kao motore
civilizacija.22 Iako je Braudel, kao najznaajniji predstavnik druge generacije analista,
uveo pojam povijesti mentaliteta, svoj je stav poslije ipak ublaio nekim tradicionalistikim
shvaanjima.23 Trea, odnosno etvrta generacija analista dala je znaajne predstavnike
kulturne povijesti (E. Le Roy Ladurie, J. Le Goff, J. Huizinga, K. Ginsburg itd.), koji u
sredite interesa stavljaju mikropovijesti pojedinaca, odnosno pojedinih gradova.24
Od kraja 1980-ih i poetka 1990-ih, pod velikim utjecajem uzleta urbane povijesne
geografje, grad se stavlja u kontekst irega izvangradskog prostora.25 U posljednje je vrijeme
dominantan tzv. prostorni obrat (spatial turn) u istraivanjima urbane povijesti. Urbani
se prostor promatra kao posljedica drutva koje ga je oblikovalo, ali i kao bitan imbenik
u funkcioniranju urbanog ivota, oblikovanju mentaliteta i ponaanja svojih stanovnika.
Drutveno-prostorne analize doprinijele su boljem razumijevanju gradskih poetaka, razvoja
ili propadanja.26
Akademsko povijesno istraivanje podlono je promjenama i trendovima. Od pojave
urbane povijesti mnogi su povjesniari zapravo sumnjali u rast tog novog polja istraivanja
i opravdanost podjele izmeu urbanih povjesniara i drugih, primjerice ekonomskih
ili drutvenih povjesniara.27 Promoviranje urbane povijesti preuzela je od kraja 80-ih
meunarodna udruga European Association for Urban History (EAUH), koja i danas
organizira International Conference on Urban History kao najvaniji multidisciplinarni
forum za povjesniare, sociologe, geografe, antropologe, povjesniare umjetnosti,
povjesniare arhitekture, ekonomiste, planere i sve koji rade na razliitim aspektima urbane
povijesti. Zapravo je cilj tog udruenja okupiti sve strunjake koji svojim istraivanjima
doprinose oblikovanju urbane povijesti kao zasebnog i inovativnog predmeta istraivanja.
21

U tri sveska, u hrvatskom izdanju: Zagreb: August Cesarec, 1992., sv. Strukture svakidanjice, poglavlje Gradovi,
525-613. On daje svoju defniciju grada: Grad je uvijek grad, ma gdje bio smjeten u vremenu i prostoru. A
to nipoto ne znai da svi gradovi nalikuju jedan na drugi. Ali izuzevi vrlo razliite, originalne crte, svi oni
obavezno govore istim, temeljnim jezikom. Dalje pie: On obuhvaa: neprekinut dijalog sa selom, prvu potrebu
svakidanjeg ivota: snabdijevanje ljudstvom, tako potrebno kao voda mlinskom kotau; distanciranost gradova,
njihovu elju da se razlikuju jedni od drugih; njihov obavezni poloaj u sreditu mree bliih i daljih prometnica;
njihovo vezivanje s predgraima i drugim gradovima, Strukture svakidanjice, 525.

22

Na primjerima, uglavnom ranomodernih gradova, opisuje razvoj razliitih ekonomskih sustava, od kojih je
svaki imao sredite u jednom gradu: primjerice Brugge, hanzeatske gradove, Veneciju, Antwerpen, Genovu,
Amsterdam ili London svi su ti gradovi predstavljeni jedan za drugim. Prema Braudelu, kapitalistiki se
sustav oblikovao u ciklusima oko pojedinih gradova; pod utjecajem H. Lefebvrea (La pense marxiste et la
ville, Paris, 1972.).

23

Moda je G. Duby bio najdosljedniji predstavnik te generacije analista, stavljajui povijest svakodnevice u
sredite zbivanja.

24

Miroslav Bertoa, Izazovi povijesnog zanata. Lokalna povijest i sveopi modeli. Zagreb: Antibarbarus, 2002.,
261. Vidi i: Neven Budak, Anali u hrvatskoj historiografji, u: Zbornik Mirjane Gross. Zagreb: Zavod za
hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1999., 459-467.

25

Od prijevoda na engleski knjige Henrija Lefebvrea The Production of Space, 1991., 290.

26

Vidi: Keith D. Lilley, Urban life in the Middle Ages, Palgrave: Basingstoke, 2002.

27

H. S. J. Jansen, Wrestling with the angel: problems of defnition in urban historiography, Urban History 23
(1996.): 277-299.

29

Historiografja / poviest u suvremenom drutvu

Godine 1988. osnovano je i slino ameriko udruenje The Urban History Association u
Cincinnatiju. Te dvije udruge inzistiraju na komparativnim metodama, koje ukljuuju ire
meunarodno podruje i dugo povijesno razdoblje. Takva je urbana povijest shvaana u
veoma irokom znaenju. (Posljednja dva desetljea 20. stoljea istraivanja se sve vie
usmjeruju izvan europskoga/amerikoga prostora istrauju se gradovi Indije, Azije itd.) Ipak,
taj globalni komparativni karakter nije primijenjen u svim nacionalnim historiografjama, a
komparativna istraivanja nisu svugdje dola do izraaja. O tome i openito o metodolokom
pristupu urbane povijesti jo se vode rasprave na velikim kongresima urbanih povjesniara.
Danas je aktivna i spomenuta Komisija za povijest gradova osnovana 50-ih godina,28
moda vie orijentirana na ui povijesni pristup.29 Iako razliite nacionalne historiografje
imaju razliitu tradiciju istraivanja, nije dovoljno da se rad koji se samo dotie povijesti grada
kvalifcira kao urbana povijest. Urbanu je povijest jo Dyos defnirao kao polje istraivanja u
kojem su sredite interesa gradovi, a ne povijesni dogaaji ili ljudi kojima je grad tek prostor
djelovanja. Time su se pokuali izdvojiti urbani povjesniari od istraivaa koji tek prolaze
tim teritorijem.30 Urbana se povijest danas promovira kao specijalizirano polje istraivanja i na
institutima i sveuilitima.31 Promovira se i u znanstveno-istraivakim institutima,32 a pratimo
i poveanje broja znanstvenih asopisa koji se bave ovim specifnim poljem,33 te aktivnost

28

Komisija objavljuje Elenchus fontium historiae urbanae, nacionalne bibliografje o urbanoj povijesti i historijske
atlase gradova.

29

Unutar Komisije djeluju i mnoge nacionalne udruge, primjerice francusko udruenje La Socit Franaise
dHistoire Urbaine utemeljeno 1998. (od 2000. objavljuje publikaciju Histoire Urbaine s temama posveenim
povijesti gradova od antike do danas). Mnoge europske nacionalne organizacije fokusirane su vie na istraivanja
povijesti gradova temeljena prije svega na arhivskim izvorima i arhitektonsko-ambijentalnoj batini. Primjeri
su i talijanska udruenja Associatione Italiana di Storia Urbana, unutar koje se izdaje digitalni asopis Citta a
storia, te Storia della citta, osnovano 2002. (objavljuju godinjak Storia dellUrbanistica).

30

A. Sutcliffe, In search of the urban variable, u: The Pursuit of Urban History, 263.

31

Teaching Urban History in Europe / Lenseignement de lhistoire urbaine en Europe, ur. D. Menjot, R. Rodger.
Leicester: Center for Urban History, University of Leicester, 2006. Osim spomenutog Studija za urbanu povijest
u Leicesteru postoji primjerice specijalistiki smjer magistarskoga studija na Medieval Studies i History
Department na Central European University u Budimpeti tu je vea orijentiranost na srednjoeuropski grad,
koji se smatra nedovoljno zastupljen u suvremenim istraivanjima.

32

Primjerice, u Mnsteru se 1970. osniva poznati Institut za istraivanje povijesti grada kao specijalizirani institut
(Das Institut fr vergleichende Stdtegeschichte IStG), a od 2000. djeluje Njemaki institut za povijest gradova
i urbanu povijest (Gesellschaft fr Stadtgeschichte und Urbanisierungsforschung e.V.). Jo 1919. u Stockholmu
je osnovan Institut za urbanu povijest (Stads- och kommunhistoriska institutet) sa eljom da promovira urbanu,
lokalnu i municipalnu povijest, jedan od prvih nacionalnih lanova International Commission for the History
of Towns i partner European Association for Urban Historians (danas surauje sa slinim centrima, primjerice
Center for Urban History na Sveuilitu Leicester). U Velikoj Britaniji vani su spomenuti Centar za povijest
metropole u Londonu i Centar za urbanu povijest u Leicesteru u Danskoj Danski centar za urbanu povijest, u
Ukrajini Institut za urbanu povijest istone i srednje Europe (Lavov).

33

Primjerice, Journal of Urban History (JUH) od 1974. objavljuje radove u kojima se istrauje, analizira i diskutira
povijest gradova i urbanoga drutva u cijelom svijetu: kako se opisuje sadraj razliitih polja istraivanja koja se
bave urbanom povijeu (variety of felds concerned with urban history); Cambridge Urban History orijentira
se i na interdisciplinarni pristup drutvene, ekonomske, politike i kulturne aspekte u povijesti gradova;
Histoire Urbaine (Pariz), Die Alte Stadt (Esslingen), Urbs (Budimpeta), Historia Urbana (Sibiu).

30

Irena Benyovsky Latin Interdisciplinarnost u urbanoj poviesti

nacionalnih udruga.34 No, prisutnost i prepoznatljivost urbane povijesti razlikuje se od zemlje do

zemlje. I u Hrvatskoj se sve vie se na dodiplomskim, diplomskim i poslijediplomskim studijima
raznih povijesnih disciplina pojavljuju kolegiji o povijesti gradova ili urbanoj povijesti, dok
specijaliziranih asopisa za sada nema, kao ni udruge.35 I u znanstvenim institutima u posljednje
se vrijeme formiraju centri za istraivanje povijesti gradova /urbane povijesti.36
Bez obzira na svu aktivnost, urbanu je povijest i dalje teko defnirati, djelomino zato to
je predmet istraivanja veoma sloen. Danas se tei kombinaciji kvalitativnih i kvantitativnih
istraivanja te kombinaciji istraivanja pojedinoga grada u irem komparativnom kontekstu.
Time se mogu pomiriti povijest pojedinoga grada i opa urbana povijest koja prati generalne
procese na koje lokalne prilike nisu imale toliko utjecaja. Sigurno je da je komparacija nuna:
osim kronolokih opisa dogaaja u gradu i rekonstrukcije lokalnih obitelji i institucija, vano
je locirati gradove unutar irih sustava moi i drutvenih pojava. Ali komparacija je mogua
samo djelomino, ponekad tek regionalno ili unutar kraega povijesnog razdoblja. Za to
je pak preduvjet ista razina lokalnih (nacionalnih) historiografskih istraivanja (odnosno
sauvanosti izvora), to, naravno, esto nije sluaj. Nadalje, iako se ponekad ohrabruje
prevladavanje kronoloke podjele u urbanoj povijesti, zbog karaktera izvora i mnogih
specifnosti istraivanje predmodernoga grada prirodno se izdvaja od istraivanja povijesti
grada u 19. i 20. stoljeu. Urbana povijest srednjovjekovnoga i ranomodernoga grada Europe
relativno je novo polje istraivanja u historiografji, specifno zbog metodologije.37
Jedan od izazova urbane povijesti je velik dijapazon razliitog spektra povijesnih znanja
koje istraivai moraju usvojiti. Povjesniari koji su se specijalizirali za urbanu povijest
takoer bi aktivno trebali biti okrenuti i prema rezultatima arheologa, urbanih povijesnih
geografa i povjesniara umjetnosti, zbog shvaanja da se i prostornost mora percipirati kao
povijesni fenomen.38
Istraivanja povijesnog razvitka gradova esto se provode unutar raznih disciplina:
povijesti, povijesti umjetnosti, arheologije, geografje, lingvistike, povijesti urbanizma
ili povijesti arhitekture. Grad kao povijesni objekt istraivanja tako je percipiran na nain
specifan za svaku disciplinu, u kontekstu relevantnih istraivanja i okviru posebnih
metodologija, to rezultira i razlikama u nainima argumentacije. Suradnja izmeu razliitih
disciplina u istraivanju grada esto realizirana studijama u kojima je grad prezentiran s
34

Primjerice u Italiji udruga Associazione Italiana di Storia Urbana.

35

Jedna od inicijativa da se pokrene okupljanje urbanih povjesniara (uglavnom medievista) je bila osnivanje
sekcije za Urbanu povijest u okviru Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti, na II. kongresu
hrvatskih povjesniara (moderatori: Irena Benyovsky Latin i Danko Zeli). Na toj sekciji pokualo se rezimirati
dotadanje interpretacije vezane uz urbanitet hrvatskih prostora i potaknuti nove pravce istraivanja.

36

Primjerice, Centar za lokalnu i urbanu povijest Instituta za drutvena istraivanja Ivo Pilar u Zagrebu ili Urbana
povijest na Hrvatskom institutu za povijest.

37

injenica je da se srednjovjekovni grad esto kvalitetnije istrauje u zasebnim projektima i kongresima:

primjerice, poznati The International Medieval Congress u Leedsu (osnovan 1994.) bio je 2007. posveen
srednjovjekovnomu gradu.

38

Vidi: Susan Reynolds, Medieval urban history and the history of political thought, u: Susan Reynolds, Ideas and
Solidarities of the Medieval Laity: England and Western Europe. Aldershot: Variorum, 1995., IV:1-13

31

Historiografja / poviest u suvremenom drutvu

aspekta svake pojedine discipline (rezultati su se nadopunjavali ali ne integrirali). Iako se

istraivai jedne discipline esto se slue rezultatima drugih disciplina, ime se, nadopunjuje
pa i korigira znanje, takav nain istraivanja ne rezultira interakcijom meu disciplinama
tipinom za urbanu povijest.
Ali ukljuivanje vie srodnih disciplina u istraivanje povijesti grada nuno otvara i
pitanje pristupa: interdisciplinarnog odnosno multidisciplinarnog, tj. trebaju li discipline
integrirati ili dopunjavati. Podrazumijeva li istraivanje urbane povijesti nove koncepte,
pristupe, organizaciju istraivanja, stvaranje terminologije, odnosno dodatnu specijaliziranu
edukaciju? No da bi urbana povijest imala multidisciplinarni pristup, svaka ukljuena
disciplina trebala bi dati doprinos svojim metodologijama, ali imati zajednike reference
koje ukljuuju generalnu metodologiju, izbor tema, teorija i rezultata. Na taj bi nain
istraivai razliitih disciplina ujedinili snage u pronalaenju odgovora na sloenija pitanja.
Ali, jesu li pristupi razliitih disciplina usporedivi? U brojnim nacionalnim historiografjama
ima mnogo tekoa oko interaktivne suradnje meu razliitim disciplinama.
Teoretski, multidisciplinarna suradnja na zajednikom projektu mogla bi imati i
interdisciplinarni rezultat: sudionici multidisciplinarnih istraivakih timova obogaivali bi
se tijekom nekog projekta novim znanjima i pristupom, metodologijama koje su u svojoj biti
interdisciplinarne, a novi analitiki ciljevi, ije bi metode i pristupi bili na rubu disciplina,
stvarali bi se ad hoc. Grad se u takvu istraivanju tretira kao organizam u kojem su svi procesi
povezani te ih je nemogue istraivati odvojeno. Istraivanja urbane povijesti previe su
kompleksna da bi se svela na jedan teorijski model. Urbana povijest kao pristup moe znaiti
dijalog meu razliitim gleditima od kojih ni jedno ne dominira. Koje pristupe istraiva eli
primijeniti u diskusiji ovisi o predmetu istraivanja, odnosno pojedinom gradu i odreenom
procesu promjene koji se prati.
Rezultati nekih meunarodnih istraivanja impresivni su i mogli bi biti poticajni
ogroman broj podataka skupljen je uporabom metodologija oblikovanih za to istraivanje
ili posuenih iz drugih disciplina (primjerice istraivanja na londonskom The Centre for
Metropolitan History ili projekt Visualizing Venice: Exploring the Citys Past). Neka od tih
istraivanja pokazuju koritenje novih sofsticiranih znanja koja prelaze granice znanstvenih
disciplina, primjerice raunalnih tehnologija. Ta se znanja ne koriste samo u istraivanju (baze
podataka) nego i u prezentaciji i koritenju rezultata (internet, digitalne karte, 3D modeli).
Tu se otvara i pitanje transdisciplinarnosti, odnosno poloaja i uloge znanosti u dananjem
drutvu mijenja li se nain znanstvenih istraivanja, poevi od izbora istraivake teme do
fnalne prezentacije rezultata.
Znanstvena istraivanja povijesti gradova u Hrvatskoj imaju dugu tradiciju, iz koje su
iznikli vrlo znaajni i vrijedni rezultati na ijim temeljima mi danas moemo krenuti u novim
pravcima. Primjerice, jo uvijek postoji neujednaenost istraivanja regionalno, tematski i
u pojedinim razdobljima. (Dakako, nisu svi gradovi podjednako ouvani kao to nije ni ista
razina sauvanosti grae.) Vana je i interregionalna komparacija, skretanje kuta istraivanja
izvan lokalnih povijesti, pa i ire od nacionalne povijesti. Grad na hrvatskim prostorima
32

Irena Benyovsky Latin Interdisciplinarnost u urbanoj poviesti

ne samo da se uklapa u europsku sliku, nego moe sluiti i kao ogledalo europske urbane
batine.39 Na prostoru dananje Hrvatske, urbana sredita su se uvelike razlikovala u
razinama svoga drutvenog razvitka, razdoblju postanka, oblicima autonomije. Ta raznolikost
nudi velik prostor za interdisciplinarni pristup, komparaciju i razvoj razliitih metodolokih
pristupa. Povjesniar umjetnosti Milan Prelog davno je primijetio u svojoj knjizi Grad kao
umjetniko djelo - izrazito je interdiciplinarni znaaj istraivanja tako sloene ljudske
tvorevine kao to je grad, koji ih je izdvojio iz okvira posebnih disciplina.40
Sve u svemu, urbana povijest danas kao samostalno polje nije u svim historiografjama
jasno izraena niti je metodoloki pristup isti. Ipak, ini mi se, da se urbana povijest kao
okvir za povijesno istraivanje grada ne moe ignorirati i da se nastavlja razvijati u novim
pravcima.

39

Prema L. Steindorffu, svi vremenski slojevi nastanka europskoga grada mogu se prepoznati i u gradovima na
prostoru Hrvatske. Zapravo urbana povijest Hrvatske je jednako nacionalna, odreena specifnim povijesnim
okolnostima, kao to je i transnacionalna to nam dodatno omoguuje usporedbu slinih pojava u razliitim
zemljama (sredozemni grad, srednjoeuropski grad itd.); Ludwig Steindorff, Hrvatska kao ogledalo
europske urbane batine, u: Kroatologija 1 (2010): 58-73.

40

Milan Prelog, Grad kao umjetniko djelo, ivot umjetnosti: asopis za pitanja likovne kulture, 22/23 (1975.): 5-21.

33

Historiografja / poviest u suvremenom drutvu

Irena Benyovsky Latin

Croatian Institute of History, Zagreb

Interdisciplinarity in urban history: history and perspectives

Urban history is a relatively new feld within historiography that has been intensively developed
within the European historiographies during the last decades, embracing interdisciplinary approach
(though the interdisciplinarity should be included in all the historiographical investigations, especially
in the feld of medieval studies). However, methodologies of investigation of (medieval) city, as a quite
complex socio-spatial organism in the wider European context, are still in the defning process, especially
within the Croatian historiography. Investigation of urban history includes results and methodological
patterns of other disciplines such as art history, geography, linguistics, and/or archeology. In the
European historiographies one can even notice and trace formation of a methodological approach
that is quite specifc for the urban history and includes knowledge of certain specialized techniques
such as design and creation of informational databases. This contribution reveals some research
examples and discusses position of (medieval) urban history in the European and particularly Croatian
historiographical realm, methodologies of investigation and types of used primary sources.
Key words: urban history, interdisciplinarity, medieval city, medieval studies

34