Benjamin Lee Whorf: Jezik, misao i stvarnost

Smatram da je neopravdano pretpostaviti da jedan Indijanac Hopi koji zna samo jezik hopi i
poznaje jedino ideje razvijene u okvirima kulture svojega drutva, ima iste pojmove prostora i
vremena kakve imamo mi, pojmove za koje se esto pretpostavlja da su intutitivni, i koje obino
prihvaamo kao univerzalne.On nema opi pojam ili intuiciju vremena kao ravnomjerno tekueg
kontinuuma... u kojoj je promatra neprekidno noen rijekom trajanja od prolosti prema
budunosti... Jezik hopi ne sadri rijei, gramatike oblike, konstrukcije ili izraze koji se izravno
odnose na ono to mi zovemo vremenom, odnosno na prolost, sadanjost ili budunost, ili na
neto trajno ili postojano, na kretanje u kinetikom smislu... Istovremeno, ovaj je jezik u
mogunosti da na korektan nai u pragmatinom i operacionalnom smislu opie i objasni sve
pojave u univerzumu dostupne promatranju.... Ba kao to je mogu itav niz geometrija koje su
razliite od euklidovske geometrije, a koje ipak daju jednako savren opis prostornih
konfiguracija, isto je tako mogue da postoje opisi univerzuma koji su svi jednako valjani, a koji
ne sadre nama bliska i uobiajena razlikovanja prostora i vremena. Relativistiki stav moderne
fizike izraen matematikim terminima jedan je takav pogled, a drugi, sasvim razliit, jest
nematematiki i lingvistiki izraen Weltanschaung Hopija. Prema tome, jezi i kultura Hopija
sadre u sebi jednu skrivenu metafiziku, kao to to ini i na takozvani naivni pogled na prostor i
vrijeme...
U hopiju svi termini koji se odnose na faze, kao ljeto, jutro itd. nisu imenice ve vrsta
priloga... Ovi temporali ne upotrebljavaju se kao subjekti ili objekti, niti uope kao imenice. Ne
moe se rei to je toplo ljeto ili ljeto je toplo, ljeto je jedino onda kada su uvjeti topli, kada se
toplota pojavljuje. Ne moe se rei ovo ljeto, ve ljeto sada ili ljeto skoro. Ne postoji
objektivizacija subjektivnog osjeaja trajanja pomou nekog prostora, opsega ili koliine... Glagoli
u hopiju nemaju vremena kakva imaju nai, ve imaju oblike valjanosti, tvrenja, vidove i
oblike spajanja koji govorniku daju ak veu preciznost. Oblici valjanosti oznauju da govornik
(ne subjekt) izvjeuje o situaciji (to odgovara naoj prolosti i sadanjosti) ili da je oekuje (to
odgovara naoj budunosti) ili da izgovara nomiki sud (to odgovara naoj nominoj
sadanjosti). Vidovi oznauju razne stupnjeve trajanja i razliite vrste tendencija u toku
trajanja... Da bi prilagodili govor mnogim aktualnim situacijama, svi jezici trebaju izraavati
trajanja, intenzitete i tendencije. Karakteristika indoeuropskih jezika jest da ih izraavaju
metaforino, pomou metafora prostornog irenja, veliine, broja, mnoine, poloaja, oblika i
kretanja... Odsutnost takvih metafora u govoru Hopija je impresivna. Upotreba prostornih
termina tamo gdje se ne radi o prostoru ne postoji. Postoji jedna posebna vrsta rijei - tenzora,
koja se sastoji od goleme klase rijei koje oznauju jedino jainu, tendenciju, trajanje i slijed... Dok
hopi u svojim imenicama izgleda vrlo konkretan, u tenzorima on postaje toliko apstraktan da
skoro nadilazi nae mogunosti da ga pratimo... Mikrokozmos indoeuropskih jezika analizira
stvarnost uglavnom pomou termina to se u njihovim okvirima zove stvarima, supstancama
i materijama... Mikrokozmos hopija analizira stvarnost u terminima dogaaja ili bolje reeno,
dogaanja, i to odnosei se prema njima na dva naina, subjektivnim i objektivnim... Moemo
vidjeti da su nae ponaanje, i ponaanje Hopija u mnogim tokama koordinirani jezino
uvjetovanim mikrokozmosom...
Misaoni svijet Hopija ne posjeduje imaginarni prostor.
Da sumiramo stvar: pojmovi vremena i materije nisu dani iskustvom u bitno istoj formi svim
ljudima, ve ovise o prirodi onog jezika ili onih jezika kroz iju su upotrebu razvijeni. Oni ne

ovise od nekog posebno sustava (na primjer vremena ili imenica) unutar dane gramatike, ve od
naina na koje se iskustvo analizira i o njemu izvjeuje. Ovi naini se fiksiraju u jeziku kao
integrirani govorni obiaji i presjecaju sve tipine gramatike klasifikacije, tako da takav obiaj
moe obuhvatiti leksika, morfoloka, sintaktika i druga sistemski razliita sredstva povezana u
odreen logiki konzistenatn sklop.