InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile

Technology

Ekoloki aspekti primjene nanomaterijala-nanoekologija

Zvjezdana Jerkovi*, prof. dr. sc. Gordana Pavlovi** (mentor)
*Studentica na Tekstilno tehnolokom fakultetu
** Zavod za primijenjenu kemiju, Tekstilno tehnoloki fakultet, Sveuilite u Zagrebu,
Prilaz baruna Filipovia 28a, Zagreb 10000.
e-mail: gordana.pavlovic@ttf.hr

Saetak:
Ovim zavrnim radom obuhvaena je nanotehnologija kao rastua tehnologija u svijetu te razvoj
nanomaterijala. Cilj je prikazati primjenu nanomaterijala u razliitim podrujima s ekolokog aspekta s
naglaskom na utjecaj nanomaterijala na zdravlje ovjeka i okoli. Takoer, govori se i o tome gdje se sve
ve nala i gdje e se nai primjena nanomaterijala kroz nanoproizvode. Obuhvaen je utjecaj nanoestica
na okoli te odreivanje njihove toksinosti. Velika panja posveena je i utjecaju nanomaterijala i razvoja
nanotehnologije na drutvo
Kljune rijei: nanotehnologija; ekologija; nanoestice; nanoproizvodi

1. UVOD
Razvojem nanotehnologije postavljaju se brojna etika, pravna, politika pitanja i pitanja sigurnosti, toksinosti i
utjecaja na okoli. Pitanja kako nanomaterijali utjeu na ivot ovjeka i kako da uz njihovu proizvodnju ne
zagaujemo okoli, analizirana su u ovom radu kao i opi prikaz nanotehnologije. Na ta i sva druga pitanja,
nanotehnologija nam moe pomoi da ih rijeimo uspjenije no ikada. Po tematici ovaj bi se rad mogao podijeliti
na tri dijela. U prvome dijelu analiziran je razvoj nanotehnologije i nanomaterijala. U drugome dijelu analiziran
je utjecaj nanomaterijala i nanoestica na okoli dok je u posljednjem dijelu rije o njihovom utjecaju na drutvo.
Kao temelj za obradu rada uz ostalu literaturu, koritene su tri knjige; Nano: The Essentials, Understanding
Nanoscience and Nanotechnology koju je napisao Pradeep T., zatim Core Concepts in Supramolecular
Chemistry and Nanochemistry iji su autori Steed W.J., Turner R.D., Wallace J.K. i Nanotoxicology,
Characterization, Dosing and health effects autora Monteiro-Riviere A.N. i C. Lang Trana. One e posluiti za
obradu sri rada odnosno ekolokih aspekata primjene nanomaterijala u ekologiji i njihov meusobni odnos.
2. NANOTEHNOLOGIJA
Prije dvadeset i pet stoljea grki filozof Demokrit nauavao je da su sve stvari sazdane od siunih, nevidljivih
estica atoma, tako da bi za njega mogli rei da je prapraotac moderne nanotehnologije. Godine 1738. javio se
Daniel Bernouli koji je ponovno razmiljao o "Atomskoj teoriji svemira" dok su drugi znanstvenici do tada
uporno ignorirali Demokritov koncept. Kada se na kraju 19. stoljea konano povjerovalo u njihovo postojanje,
atomima su ubrzo prouena njihova svojstva, utvreno je da nedjeljivo moe biti podijeljeno na jo sitnije
dijelove [1]. Iako nanotehnologiju smatramo modernom znanou ona ima svoju dugu povijest. Glazura kojom
se presvlailo keramiko posue za kuhanje u biti su nanobakar i nanosrebro, a u tim posudama je hrana ostajala
due svjea. Brodsko drvo se titilo od gljivica i brzog propadanja premazivanjem posebnom bakrenom
emulzijom [2].
Prva znanstvena opaanja malih estica mogu se pripisati kotskom botaniaru Brownu koji je 1827.g.
promatrao neureeno gibanje estica cvjetne peludi u tekuini/suspenziji (tzv. Brownovo gibanje). Ameriki
pronalaza George Eastman je 1884.g. izradio prvi ''rol'' film za kameru gdje je najvaniji dio bio fotoosjetljivi
TEDI Vol 5 (2015) page 68

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

sloj AgBr nanoestica na filmu. Vana prekretnica za budua istraivanja nanomaterijala bio je razvoj
elektronskog mikroskopa (Ernst Ruska i Max Knoll) [3].
Ameriki nobelovac i fiziar Richard P. Feynman odrao je 1959. godine svoj slavni govor pod nazivom "Na
dnu ima jo mnogo mjesta" (There's Plenty of Room at the Bottom) u kojem je iznio provokativnu ideju o
kreaciji materije in vitro i ukazao na budunost nanomaterijala.
Zaetnikom nanotehnologije smatra se Eric K. Drexler, ameriki inenjer najbolje poznat po popularizaciji
potencijala za sada i uglavnom hipotetike molekularne nanotehnologije.
U potpunosti posveen stvaranju nove generacije istraivaa i traenju istomiljenika, 1992. godine je
predstavio svoje ideje pred Amerikim kongresom. Nakon tog predstavljanja nalo se dovoljno novca da se
zapone utrka, koja je na koncu omoguila da novo tisuljee doekamo u drutvu nanoprocesora i kvantnih
raunala [1]. Potaknuo je razvoj molekularne nanotehnologije koja se temelji na konceptu kontrole
pozicioniranja atoma i ostvarenja samoumnoavanja molekularnih strojeva. Cilj je stvaranje bilo koje eljene
strukture u skladu sa zakonima fizike i kemije postavljanjem svakog pojedinanog atoma na odgovarajue
mjesto, a da pritom sve bude i ekonomino [4]. U svojoj knjizi "Strojevi kreacije" (Engines of Creation)
predstavlja informacije o obliku stvari koje dolaze [1].
Japanski fiziar Norio Taniguche je 1974. uveo izraz nanotehnologija u svom izvjeu On the basic concept of
nanotehnology'' u kojem je predloio da se naziv nanotehnologija koristi za sve procese u kojima se pojavljuju
objekti manji od jednog mikrometra [3].
Kao poetak znanosti i primjene nanomaterijala moemo smatrati 1981. godinu, kada je H. Gleiter na ''Second
Riso International Symposium on Metallurgy and Materials Science'' u Roskildeu u Danskoj prvi konkretno
spomenuo pripravu i potencijalnu vanost jednofaznih ili viefaznih polikristala s veliinom kristalita od 1 do 10
nm. Zanimljivo je da je Gleiterova metoda prireivanja nanomaterijala bila relativno jednostavna. trcanjem
taljevine kroz usku sapnicu u evakuirani cilindar dobio je sitne estice pomou kojih je preanjem radio tabletice
(nanomaterijal) koje su se mogle koristiti za razna fizikalna mjerenja, prvenstveno mehanika. Uskoro nakon
1981.godine poeo se koristiti naziv nanokristalni materijali, odnosno nanomaterijali [3].
2.2. Pojam nanotehnologije i primjena
Prefiks nano potjee iz grke rijei nannos to u prijevodu znai patuljak, neto siuno. Pod
nanotehnologijom podrazumijeva se istraivanje i manipulacija materijom u sferi ispod 100 nanometra (nm)
to znai da se radi o redu veliina molekula i virusa. Nanotehnologija je mogunost upravljanja materijalima u
nano veliini radi stvaranja struktura koje imaju nova svojstva zbog svoje veliine, oblika i sastava. Ovi su oblici
manji od 100 nm. Nanometar je milijunti dio metra to je gotovo 100.000 puta manje od presjeka ljudske vlasi i
100 puta manje od veliina koje se danas komercijalno koriste u proizvodnji. Kau da se nanosvijet nalazi
izmeu svijeta vidljivog golim okom i svijeta atoma i molekula. O nanotehnologiji moemo govoriti dokle god
govorimo o veliinama manjim od 100 nanometara [5]. Mogli bi ju nazvati i novim nainom oblikovanja tvari.
Djeluje na razini nanoestica, odnosno pojedinih molekula. esto se naziva i molekularna nanotehnologija kako
bi se naznailo da se radi o stvaranju naprava, strojeva i materijala atom po atom, molekula po molekula [4].
Razvojem skenirajuih mikroskopa STM-a (scanning tunneling microscope) i AFM-a (atomic force microscope)
omogueno je, ne samo promatranje pojedinanih atoma na povrinama, nego i manipulacija ili praenje kretanja
pojedinih atoma. Uz elektronski mikroskop, STM i AFM glavni su instrumenti za istraivanje i izgradnju
nanostruktura.
STM je gotovo nezaobilazna tehnika u svim istraivanjima u kojima je potrebno odrediti strukturu povrine na
atomskoj skali i ona daje sliku rasporeda atoma u realnom prostoru. Koristi elektrinu struju, koja protjee kada
vrlo otar vrh pree preko povrine. Otri metalni vrh zavrava samo jednim atomom (slika 1) [6].

TEDI Vol 5 (2015) page 69

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

razlika izmeu STM-a i AFM-a je i u tome to prvi

koristi struju izmeu uzorka i vrha, a drugi
mehaniki grebe po vrhu i pri tome se troi.

Sl.1. Shematski prikaz rada STM-a [6]

AFM je instrument namijenjen promatranju
povrina, ne nuno vodljivih. Mjeri silu koja djeluje
izmeu mikroskopa i materijala, za razliku od
STM-a koji mjeri struju vodljivih materijala i
njihovih povrina. Radi na principu gramofonske
ploe, vrh od keramike kree se po povrini
materijala. Kada je vrh odmaknut od povrine ili
privuen, on odgurne plou i laserska zraka mjeri
kut skretanja. AFM daje profil udubljenja i
ispupenja na povrini. iljak AFM-a se moe
upotrijebiti za fiziko pomicanje nanoestica po
povrini i njihovo slaganje u cjeline [7]. to je vrh
otriji, to je bolja rezolucija (slika 2) [6]. Glavna
Primjena nanotehnologije:
Energetika
Medicina
Autoindustrija (nanoboje)
Prehrambena industrija
Tekstilna industrija
Vojna industrija

Sl.2. Prikaz rada AFM-a [7]

Bilo kuda, nano svuda! [8]. Nanotehnologija
jedna je od najnovijih tehnologija koja je nala
svoju primjenu u raznim granama industrije. To je
tehnologija budunosti, koja pokriva podruja
fizike, kemije, biologije i informatike i razvija se
diljem svijeta zadivljujuom brzinom. [5].

Farmaceutska industrija
Graevina
Informatika tehnologija
Ouvanje okolia
Razni potroaki proizvodi (kozmetika,
optika, poljoprivreda).

Nanotehnologijom je mogue dobiti nove, jae, lake i jeftinije materijale, mogue je poveanje nutricionistike
vrijednosti hrane, usporavanje procesa starenja, efikasnije lijeenje te proiavanje vode i zraka. Prednosti
nanotehnologije su preciznost, uinkovitost, manje otpada, proizvodnja materijala s posebnom namjenom i
mnoge druge. Njena najvea i glavna prednost i fascinantna odlika je ujedno i njena najvea mana odnosno
opasnost, a to je veliina estica kojima se bavi. Kao takva podruje je intenzivnih istraivanja.
2.3. Nanomaterijali
Svi materijali sastoje se od estica bilo kristalnih bilo amorfnih i sadre veliki broj atoma. Standardni materijali
sadre estice reda veliine od 100 m do nekoliko milimetara dok nanomaterijali imaju estice reda veliine 1
do 100 nm. Kao takvi fasciniraju znanstvenike i pokazuju bitno drugaija svojstva kada su smanjeni u nano
veliine. Tako na pimjer toka taljenja estica zlata opada s veliinom estica ispod 5 nm [6].
Primjerice, inertni materijali poput platine postaju katalizatori, stabilni materijali poput aluminija postaju
zapaljivi, vrsti materijal poput zlata na sobnoj temperaturi u nano veliini postaje tekuina, a izolatori postaju
vodii kao to je sluaj kod silikona [4]. Nanomaterijali pokazuju zanimljiva mehanika i fizika svojstva;
poboljanje mehanikih svojstava, vei toplinski kapacitet i elektrinu otpornost u usporedbi s klasinim
materijalima.
TEDI Vol 5 (2015) page 70

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

Definicija nanomaterijala koju je prihvatila Europska Komisija 18. listopada 2011. godine glasi: Nanomaterijali
su prirodni, sluajno dobiveni ili proizvedeni materijali koji sadre estice ili u vezanom stanju ili kao agregat ili
aglomerat, kod kojih jedna ili vie vanjskih dimenzija spada u red veliine od jednog do 100 nanometara. [9].
2.3.1. Povijesni osvrt
Svjesna primjena nanomaterijala u znanosti i tehnologiji relativno je kratkog vijeka iz jednostavnog razloga to
znanstvenici prije nisu imali tehnologiju za tako male veliine, dok nesvjesna primjena nanomaterijala datira
nekoliko tisuljea unatrag kada su nai preci poeli koristiti prve materijale po principu probe i pogreke i uz
taj princip smo previe vezani danas. Tako su se uoavala razna i razliita svojstva pojedinih materijala, poevi
od kamena, bakra i drveta. Prvi podaci o primjeni bakra seu oko 10.000 godina unatrag i ve tada se znalo da
bakar postaje kovanjem vri, a naknadnim grijanjem opet meki. Kasnije se sluajnim dodavanjem kositra
bakru uoilo da je takva smjesa mnogo povoljnija i bezopasnija, imala je nie talite od bakra, a osim toga bila je
vra i manje lomljiva nego slitina s arsenom, a proizvodnja je postala neovisna o nalazitima. Tako su se kroz
godine uoavala razna fizika i mehanika svojstva metala, od eljeza, zlata, platine, elika do raznih slitina
(ija istraivanja poinju u drugoj polovici 19. stoljea) koja su bila ovisna o sluajnim dodatcima, primjesama,
postupcima kojima su ih tretirali (taljenje, grijanje, kovanje, lijevanje, sagorijevanje), nalazitima itd. Ve
poetkom 20. st. proizvodnja materijala je bila jako razvijena.
Kroz povijest materijali su definirali ne samo tehnoloki stupanj razvoja, nego i politiko-socijalne prilike:
kameno doba (4.000 - 3.000 god.pr.Kr.): sakupljanje materijala (kosti, kamen, drvo...) i primitivna
obrada jednostavnost
bronano doba (bronca je slitina Cu-Sn): proizvodnja, poetak civilizacije (Egipat, Mezopotamija),
drevne boje za kosu, premazi, lonarstvo, staklarstvo
eljezno doba (od 1.000 ili 1.500 god.pr.Kr): poetak razvijenog drutva, Fe glavni materijal, dostupan
mnogima, razvoj obrtnitva i trgovine, osvajaki ratovi
usavravanje proizvodnje elika (~1830.): eljeznice, industrijska revolucija
doba kemije (prijelaz 19.-20.st.): eksplozivi, prve plastike
poluvodii (2. pol. 20. st.): informacijska revolucija
supravodii (2. pol. 20. st.): jaka magnetska polja, rjeavanje problema energije u budunosti
napredni magnetski materijali (kraj 20.st.): Druga informatika revolucija
biotehnologija
(bio)medicina
Nanoznanosti (21.st.): kvalitativno novi naini koritenja materijala [10].
2.3.2. Nanostrukture
Nanomaterijali se temelje uglavnom na ugljiku, C. Ugljik, poslije vodika, tvori vie spojeva nego svi ostali
kemijski elementi zajedno. Razlog tome je to se ugljikovi atomi u spojevima mogu meusobno povezivati
jednostrukim, dvostrukim i trostrukim kovalentnim vezama na razliite naine u dugake lance i prstenove [11].
Nadalje, odgovoran je za stvaranje najrazliitijih spojeva. Javlja se u vie alotropskih modifikacija: kao amorfni
ugljik, dijamant i grafit, a najnovije dopune ovoga popisa su fuleren, grafen i nanocjevica. Grafit je najmeki
poznati mineral, a dijamant najtvri (slika 3) [9].

Sl. 3. Dijamant i grafit [11]

Grupa znanstvenika sa Sveuilita Rice 1985. god. otkrivaju molekulu C60. Ta molekula ugljika nalik je
nogometnoj lopti i nazvana je u ast arhitekta Fullera Buckminstera koji je dizajnirao geodetsku kupolu koja je
najstabilniji i najpoznatiji fuleren C60 (nazivaju ju Bucky-balls) (slika 4) [9,11].
TEDI Vol 5 (2015) page 71

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

Sl.4. Bucky-balls [12]

Znanstvenici su potom otkrili da, ovisno o broju ugljikovih atoma, mogu postojati strukture s vie, ali i manje
atoma ugljika: 60, 70, 72, 74, dvije varijante po 76 atoma, a postoji i 5 varijanti sa po 78 atoma. Fuleren se poeo
masovno proizvoditi nakon to su 1990. godine znanstvenici Kratschmer i Huffmann otkrili metodu dobivanja
pomou elektrinog luka [9]. Godinu nakon toga japanski znanstvenik Sumio Ijima, koristei se slikom
dobivenom elektronskim mikroskopom, otkriva viestjenane nanocjevice ugljika. Bile su to MWCNT (multiwall carbon nanotube) (slika 5) i DWCNT (double-wall carbon nanotube) (slika 6). Dvije godine kasnije
uspjela je i sinteza najjednostavnije, jednostjenane nanocjevice koja se na viim temperaturama ponaa
superplastino (produljenje do ak 280%), uz istodobno stanjivanje do oko 15 puta (slika 7) [9]. Otporne su i
nakon jakog deformiranja vraaju se u prvobitno stanje.
Nanocijevice su zapravo savijeni grafen u cijev, kojeg su znanstvenici sintetizirali 2004. godine. Grafen je
alotrop ugljika sa strukturom ravne tanke ploice grafita s povezanim ugljikovim atomima u molekuli. Kod njega
su uoena izvaredna svojstva. Odlian je vodi elektrine struje, topline, proziran je, ima vrlo visoko talite i
jedan je do sada najtvrih i najlakih materijala, a 2007. godine pokazalo se da se ponaa i kao poluvodi.
Usporedbe radi, grafen je 300 puta vee vrstoe u odnosu na elik.

Sl.5. Viestjenana ugljikova

nanocjevica [6]

Sl.6. Dvostjenana ugljikova nanocjevica [13]

Sl.7. Jednostjenana ugljikova nanocjevica [6]

Nanocjevice pokazuju uoljivo razliita svojstva od masivnih uzoraka slinog kemijskog sastava, a posebno
transportna i magnetska svojstva. Jedan od veih problema primjene nanocjevica bio je u nemogunosti
proizvodnje veih duljina, ali danas se proizvode od raznih materijala i duljine iznad 100 m. Osim njih danas
se uspjeno proizvode i nanoice drugih materijala kao GaN, SiO2 i Si, promjera 5 do 1000 nm i duljine 1 do
5000 m. Najvei problemi za iru primjenu su u kontroli proizvodnje nanoica, u nejednolikoj strukturi, u
dopiranju i u povezivanju sa silicijem [14].

TEDI Vol 5 (2015) page 72

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

K. S. Kim je poetkom 2009. godine sa svojim suradnicima, uspio proizvesti tanku foliju grafena koja se moe
savijati, a da se pritom uope ne utjee na optika i vodljiva svojstva. Ima veliku primjenu kod izrade ekrana za
mobitele i televizijskih prijemnika te bezbroj drugih aplikacija (slika 8) [9].

Sl.8. Model grafena [15]

2.3.3. Proizvodnja nanomaterijala
Pojam nanotehnike podrazumijeva kreiranje funkcionalnih materijala, ureaja i sustava kontroliranjem oblika i
veliina na nanometarskoj razini te pojavu novih svojstava i fenomena dobivenih na toj razini. Podruje
nanotehnike moe se podijeliti na tri dijela. Prvoj skupini pripadaju nanomaterijali. To su jednokomponentni ili
viekomponentni materijali kod kojih je barem jedna dimenzija komponente u rasponu izmeu 0,1 i 100 nm. Toj
skupini pripadaju nanoestice, nanovlakna i nanocjevice, nanokompoziti i nanostrukturirane povrine. Drugu
skupinu ine nanoalati. To su alati i tehnike za sintezu nanomaterijala, manipuliranje atomima i proizvodnju
struktura za ureaje te za mjerenja i karakterizaciju materijala i ureaja na nanoskali. Trei dio pripada
nanoureajima. To su naprave na nanoskali vane u mikroelektronici i optoelektronici [8].
Pojedini materijali kao to su estice ae proizvode se ve niz godina te se primjenjuju u kozmetici i u novije
vrijeme u raznim pracima u industriji mikroelektronike. Novi nanomaterijali za razliite namjene se esto
proizvode na laboratorijskoj razini. Procjena globalne proizvodnje razliitih nanomaterijala i naprava dana je u
tablici 1. [8].
Primjena

Strukturalne

Nanomaterijal/ureaj

Keramika, katalizatori, kompoziti, prevlake,

tanki filmovi, praci, metali

t/god.

t/god.

t/god.

2003.2004.
10

2005.2010.
10

2011.2020.
10 -10

primjene
Zatita koe

Metalni oksidi (npr. TiO2, ZnO)

10

10

10
ili
manje

Informacijske i
komunikacijske
tehnike

Jednostjenane ugljikove nanocjevice,

nanoelektroniki
i optoelektroniki materijali, organski

10

10

10

ili
vie

i svjetlosni emiteri
Biotehnika

Nanoinkapsulati, ciljano doziranje lijekova,

10

dijagnostiki markeri, biosenzori

Zatita okolia

Nanofiltracija, membrane

10

10

10-10

Tab.1: Procjena globalne proizvodnje razliitih nanomaterijala i naprava [8]

Pet glavnih faza u nanotehnologiji predloio je Mihail Roco, jedan od arhitekata Nacionalne nanotehnoloke
inicijative Sjedinjenih Amerikih Drava. Prvotno je predloio etiri faze nanotehnologije koje imaju svoju
paralelu u tehnikom progresu tokom Industrijske revolucije, a naknadno je dodao i peti korak koji je
konvergencija tri najrevolucionarnije tehnologije. Faze su:
1. Pasivne nanostrukture - nanodjelii i
elektrinu i toplinsku provodljivost,
nanocijevi koji osiguravaju dodatnu snagu,
TEDI Vol 5 (2015) page 73

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

otpornost i/ili druge osobine koje se

pojavljuju iz njihovih struktura.
2. Aktivni nanoureaji - nanostrukture koje
mijenjaju stanje u cilju transformacije
energije, informacije i/ili izvode korisne
funkcije.
3. Kompleksne nanomaine - sklapanje
razliitih nanoureaja u nanosistem da bi
se ostvarile sloene funkcije.
4. Sistemi
sainjeni
od
nanosistema/produktivni nanosistemi - oni
e biti kompleksni nanosistemi koji
proizvode atomski precizne dijelove
drugih nanosistema.
5. Info/bio/nano konvergencija - s obzirom
da je svaki ivi organizam sainjen od
atoma i informacija.
Dva postupka proizvodnje nanomaterijala su:

bottom-up - kondenzacija inertnim plinom,

elektrodepozicija
i
magnetronsko
raspraenje;
gradnja
nanomaterijala
sastavljanjem njegovih manjih, prethodno
pripremljenih
gradivnih
blokova
(elemenata).
top-down sinteza nanomaterijala, estica
ili nanokristala (nanoskopska estica koja
sadri od nekoliko stotina do nekoliko
desetaka tisua atoma koji su ureeni u
kristalnu strukturu) iz makroskopskog
komada
nestrukturiranog
materijala,
premazivanje materijala ako je krut i
rezanje znaajke u premaz. Zatim
litografija,
mehaniko
mljevenje,
kristalizacija iz amorfne faze, intenzivna
plastina deformacija masivnih uzoraka te
posebne kemijske metode (sol-gel) [16].

Veliina povrina i meupovrina u nanomaterijalima je kljuna. Smanjenjem veliine estica raste omjer izmeu broja atoma
na povrini i onih u masi (volumenu) pa nanoestice mogu biti mnogo reaktivnije i djelotvornije [8].
S obzirom da mnoga fizika svojstva materijala (vrstoa, elastinost, plastinost, difuzija, toplinski kapacitet, koeficijent
toplinskog rastezanja, ''meki'' magnetizam, absorpcija...) ovise i o meusobnom slaganju atoma u strukturi, namee se injenica
da bi nanomaterijali morali imati razliita svojstva u usporedbi s ''klasinim'' polikristalnim materijalima istog kemijskog
sastava. Kako su se fizika svojstva nanomaterijala pokazala superiornima u odnosu na polikristalne materijale, ne iznenauje
veliki interes za istraivanje i tehnoloku primjenu nanomaterijala. Posljednjih godina praktiki nema materijala koji se ne
proizvodi ili istrauje i u krajnjem sluaju ak primjenjuje u nanostrukturnom stanju: metali, slitine, spojevi; oksidi, karbidi,
nitridi, polimeri, fulereni, kompozitni materijali [17].
2.4. Nanoestice
Nadalje, nanostrukture ili nanomaterijali su materijali koji sadre nanoestice kojima je barem jedna dimenzija u
nanopodruju. Nanoestice su openito superfine estice veliine od 1 nm do 1 mikrona, odnosno umanjene estice nekog
elementa koje su zadrale sva svojstva nekog elementa, ali i poprimile neka posebna svojstva. Dodatkom istih materijalima
poboljavaju se vrstoa, tvrdoa te druga mehanika svojstva. Velika primjena nanoestica javlja se kada se promjenom
veliine nanoestica mijenjaju magnetska, optika, elektrina svojstva materijala [8]. Zbog velike povrine i malog promjera,
koji su ujedno i preduvjet za bioloku aktivnost nanoestica, vrlo su reaktivne i mogu pokazivati jedinstvenu bioraspodjelu
odreenu veliinom. Prema podrijetlu, odnosno nastanku, nanoestice se mogu podijeliti u dvije skupine:
Namjerno nainjene (tehnike, planirane, krojene) nanoestice
Sluajne (nenamjerno nainjene) nanoestice (slika 9) [8].
Sva svojstva koja ine nanoestice poeljnima i jedinstvenima, mogu biti i tetna. Istovremeno izazivaju veliko zanimanje u
industrijskoj i biomedicinskoj primjeni i zabrinutost glede sigurnosti.
2.4.1. Nanozatita
Nano povrinska zatita sastoji se od nanoestica s komponentama koje se vrsto povezuju s povrinom i s drugim
komponentama te daju eljeni uinak. Te se estice vrlo inteligentno rasporeuju za vrijeme nanoenja zatite (faza 1). Vezane
komponente putuju na povrinu dok nevezane, one slobodne, odlaze u zrak (faza 2). Takva samostalna organizacija stvara
ultratanki staklasti sloj koji s povrinom stvara homogenu vezu i jami izuzetnu trajnost (faza 3). Povrina je time zatiena od
utjecaja okolia [5].

TEDI Vol 5 (2015) page 74

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

Sl.9. Primjeri namjerno nainjenih i sluajnih nanoestica [8]

2.4.2. Lotus efekt
Prirodni lotus efekt je sloeni proces i nemogue ga je kopirati. Prirodni list lotusa raste i sam se isti kroz svoje pore. Iako je
osjetljiv na mehanika oteenja, priroda to s vremenom obnovi kroz rast lista, to moderna tehnologija ne moe. Lotus efekt
ili superhidrofobnost se odnosi na svojstvo samoienja koje je rezultat visokog odbijanja vode kao to je pokazao list lotusa.
Tekuina iz ove biljke ima takvo sredstvo da se na nju ne lijepi nikakva praina (slika 10). Kapljice vode pokupe estice
prljavtine, to smanjuje prijanjanje kapljica na tu povrinu i na taj nain se lako isti s povrine. Nakon to se otkrilo da
svojstva samoienja dolaze iz fizikalno-kemijskih svojstava superhidrofobnih povrina, a ne iz specifinih kemijskih
svojstava povrine lista, nanoproizvodi preslikavaju pozitivna svojstva lotus lista u segmentu zatite i mogue ga je kombinirati
sa dodatnim efektima, kao to je trajnost zatite, vrstoa i 100%-tna transparentnost (slika 11) [18].

Sl.10. Prirodni lotus efekt [5]

Sl.11. Nano lotus efekt [19]

2.5. Pregled postojeih, novootkrivenih i buduih nanoproizvoda i primjena nanomaterijala u razliitim oblastima
Lista proizvoda koji ukljuuju neku vrstu nanomaterijala i koji su ve dostupni u bogatijim zemljama:
kreme za sunanje i kozmetika - titan dioksid (TiO2) i cink oksid (ZnO) na nanorazini su prozirni za vidljivu svjetlost,
a odbijaju ili apsorbiraju ultraljubiastu svjetlost (nevidljive kreme za sunanje)
vlakna za odjeu, madrace, meke igrake sve se vie izrauju na nanorazini, a proizvodi mogu biti vodonepropusni,
prozrani ili promijenjeni na nain koji je potreban
General Motors (GM) koristi nanomaterijal pomijean s plastikom (nanokompozit) kako bi smanjio teinu vozila i s
tim potronju goriva
primjena zeolita u proiivanju nafte donijela je utedu od 8 milijardi dolara SAD-u
2003. IBM je uveo novu generaciju PC-ovih tvrdih diskova koji koriste sendvi od materijala debelih svega nekoliko
atoma
TEDI Vol 5 (2015) page 75

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

nanoestice sastavljene od kalcijevog fosfata i proteina koriste se kao blokatori u tankim kanalima zubi kako se ne bi
osjeala bol od hladne hrane.
sredstva za mravljenje, proizvodi za njegu koe i tijela, tapovi za golf, odjea, presvlake za madrace, sredstva za
ienje itd.
nano-flasteri - ubrzavaju proces zacjeljivanja
nano-sredstva za ienje
jakne od vodootpornog nano-materijala [6].
Na tritu nema proizvoda koji bi se mogli usporeivati s nano po uinkovitosti. Nano proizvodi uz pomo moderne
tehnologije posjeduju jedinstvena svojstva. Razlika je u tome to se za svaku povrinu razvija proizvod namijenjen upravo toj
povrini (npr. za staklo proizvod s nano esticama stakla, a za drvo s esticama drveta itd.). Isto tako, nano proizvodi imaju
veu trajnost od postojeih proizvoda za zatitu.
Istraivai su ve kreirali nanometarske tranzistore, diode, releje, logika vrata, spojne vodove od organskih molekula,
ugljikovih nanocijevi i poluvodikih nanocijevi. Ve su proizvedeni prvi svijetlei ureaji i displeji. S obzirom na svojstva,
nanocijevice e biti upotrebljene za voenje struje i kao vodii topline. Memorije s velikim gustoama pohrane podataka
rjeavati e se nanotehnologijom.
Primjena nanotehnologije u energetici ne oituje se samo u tednji energije, nego i u proizvodnji aditiva koji poveavaju
uinkovitost motora, vrim builicama moe se dosei do dubljih zaliha, nanotehnolokim primjesama moe se iskoristiti i
neista sirovina blata, mulja i sl. Fotoelije temeljene na nanomaterijalima ve se koriste. Istraivai u amerikom
Nacionalnom laboratoriju za obnovljive izvore energije dokazali su kako su solarne elije bazirane na nanotehnologiji znaajno
bolje od konvencionalnih [20].
Tim strunjaka predvoen profesorom Arthurom Nozikom pronaao je kako nanokristali, nazivani i kvantne toke, proizvode
tri elektrona od jednog visokoenergetskog fotona svjetlosti. U dosad dostupnim elijama stvarao se jedan elektron dok se
ostatak pretvarao u toplinu. Solarne elije bazirane na nanotehnologiji mogle bi tako teoretski prevesti vie od 65% suneve
energije u elektrinu energiju. Najefikasnije danas dostupne elije pretvaraju oko 33% suneve energije u elektrinu energiju.
Profesor Nozik je projekt zapoeo 2000. godine kada je predvidio kako bi kvantne toke mogle poveati efikasnost. Otkriven
je i nain kako se moe poboljati uinkovitost vodika utjerivanjem u nanopore, gdje se moe pospremiti pod manjim tlakom.
Takvi rezervoari mogu posluiti da automobil prijee do 8000 km. Meutim, najznaajniji doprinos oekuje se u vodikovim
elijama, no jedini ekonomski isplativ nain dobivanja vodika danas je iz ugljikovodika tj. fosilnih goriva, jer je elektroliza iz
vode jako skupa. Ako bi nanotehnologijom bila poboljana uinkovitost do zadovoljavajue mjere, to bi bio najznaajniji
doprinos energetici [20].
Znanstvenici s Dravnog sveuilita u Sjevernoj Karolini stvorili su od poluvodikog materijala germanij sulfida (GeS)
strukture nalik cvijetu koje imaju izuzetno tanke latice s ogromnim povrinama. Taj GeS cvijet pokazuje se kao potencijalno
znaajan tehnoloki iskorak prema sljedeoj generaciji ureaja za pohranu energije i solarnih elija (slika 12).

Sl.12. GeS cvijet [21]

Struktura GeS cvijeta moe dovesti do poveanja kapaciteta za superkondenzatore, koji se takoer koriste za pohranu energije.
Njegova atomska struktura omoguuje da vrlo dobro upija Sunevu energiju i pretvara ju u korisnu elektrinu energiju. To ga
ini privlanim za koritenje u solarnim elijama [21].
U informacijskoj tehnologiji stalno smanjenje dimenzija ipova i poveanje gustoe pakiranja dovelo je ve do
nanotehnolokih granica. Hewlett Packard je 2002. stvorio krug sa 64-bitnom memorijom sastavljenom od molekularnih
prekidaa. Daljnji razvoj e dovesti do samih fizikih granica. Kada tranzistor postane premalen, kvantni uinci curenja (engl.
leaking) elektrona nee se moi zanemariti, nego e predstavljati problem, jer se nee moi odrediti je li tranzistor u
ukljuenom ili iskljuenom stanju. Mooreov zakon se zasada odrava istinitim, no postoji i drugi zakon, koji je manje poznat.
On kae da se cijena izgradnje postrojenja za izradu ipova udvostruuje svake 3 godine. Mnogi eksperti predviaju da e se
postii ravnotea izmeu prvog i drugog Mooreovog zakona prije 2015. godine kada e postrojenje kotati 200 milijardi
dolara. Podruje informacijske tehnologije uz medicinu je podruje gdje se oekuje najjai utjecaj nanotehnologije [20].
Asembleri e graditi molekularne strukture pratei instrukcije raunala. Asembler e osiguravati trodimenzionalnu poziciju i
potpunu orijentacijsku kontrolu nad molekularnim komponentama dodavajui ih na rastuu kompleksnu molekularnu
TEDI Vol 5 (2015) page 76

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

strukturu. Asembleri e biti sposobni graditi vie razliitih kemijskih struktura, a ne samo jednu vrstu. Imat e sposobnost
samorepliciranja i moi e ga se programirati da proizvede biljune svojih kopija. (Gray Goo)
Primjena nanotehnolokih inovacija u naoruanju ima kljunu ulogu te se mnogo investira u nacionalnu sigurnost i obranu.
esta pojava u cijelome svijetu je nastojanje drava da steknu monije instrumente osiguranja, nacionalni integritet i interese.
Ta pojava je danas dobila na vanosti. Prva svjetska sila bit e ona koja prva ovlada nano-orujem. Upotreba nanoprojektiranih materijala za naoruanje vie nije fikcija nego je postala stvarnost. Izravna veza izmeu nanotehnologije i
balistikih ispitivanja plai ljude kao i potencijalna zlouporaba nanotehnolokog oruja. Ne moe se iskljuiti mogunost da bi
se primjena nanomaterijala u vojne svrhe kasnije mogla koristiti u civilne svrhe [22].
Nova tehnologija nanoboja koje sadre anorganske silikonske estice povezane organskim polimerom sprijeava ogrebotine u
autoindustriji. Za razliku od obinih boja, koje se sastoje od organskih molekula s dugakim lancima ugljika, nanoboje sadre
anorganske estice povezane organskim polimerom. Te je anorganske estice nanotehnologijom mogue tako gusto povezati
da povrina laka postaje vrlo tvrda i otporna na ogrebotine. Nanoboje su i viestruko otpornije na koroziju od klasinih boja
[5].
Primjena nanoestica u tekstilnoj industriji danas je izrazito esta. Razliite nanoestice s razliitim primjenama se vrlo
sloenim postupcima dodaju u vlakna ili na povrinu tekstilnog predmeta. Izabrane nanoestice se dodaju kao baktericidna
sredstva, sredstva za samoienje, sredstva za zatitu od UV zraenja, sredstva za zatitu od prokinjavanja itd. [23].
Nedavno je proizveden zatitni nano pokrov namijenjen apliciranju na vlakna iz kojih se izrauje tkanina s ciljem proizvodnje
vodootporne odjee. Mijeanjem vie slojeva nanoestica dolo se do pokrova za pamuna vlakna, koja su se osim
vodootpornosti pokazala i otpornim na mrlje, a materijal je stabiliziran izlaganjem UV zrakama. Pokrov nee buduu odjeu
initi samo otpornom na mrlje, nego e ih napadati, aktivno uklanjajui prljavtinu, titei pritom tekstilna vlakna koja se
nalaze ispod njega (slika 13) [24].

Sl.13. Nano-pokrov [24]

Novootkriveni materijal tzv. nanostrukturna ljepljiva vrpca za kapljice vode koji koristi tzv. malina estice, koje su naziv
dobile zbog svog izgleda te imaju sposobnost uiniti vrlo male kapljice na povrini nepokretnima, a to je znaajno dostignue s
bezbroj moguih primjena. Malina estice mogu zarobiti sitne kapljice vode i sprijeiti ih od sklizanja po povrini, ak i kada
je ona okrenuta naopako. One oponaaju strukturu povrine nekih ruinih latica (slika 14) [25].

Sl.14. Malina estice [25]

2.5.1. Nanobiologija
Nanobilogija je primjena nanotehnologije s biolokim i biomimetikim ("sakupljanje dobrih konstrukcijskih rjeenja iz
prirode") problemima i koritenje biolokih entiteta u nanotehnologiji. Glavna razlika izmeu prirode i ljudskog dizajna
minijaturnih elemenata je ta to priroda nema ravne povrine iz kojih bi izgraivala objekte. Prirodne povrine su zakrivljene i
imaju zaobljene kutove, kao na primjer, proteini i bioloke stanice.
Biomolekularna elektronika koristi stvarne bioloke molekule u dizajnu nanotehnolokih ureaja. Prirodna samospoznaja i
auto-montaa ponaanja biolokih komponenata imaju potencijal da biomolekularne ureaje uine jeftinima i jednostavanima
za izradu. Atraktivni pristup je koritenje prirodnih ili dizajniranih proteina koji se mogu koristiti za nizove nanostrojeva [26].
TEDI Vol 5 (2015) page 77

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

Nanobiologija moe pruiti bolju metodologiju za medicinsku dijagnostiku i terapiju i bolje alate za biokemijske analize.
Pravci nanobiologije vidjeti e se u razliitim podrujima, od biotehnologije, mikrobiologije, proteomike (interdisciplinarna
znanost koja povezuje biologiju, kemiju i raunarstvo, bavi se izuavanjem proteina, tzv. Nanobiotehnologija) do
medicinskih znanosti [22].
Medicina je posebno zanimljiva jer postoji vie moguih primjena. Tako e objekti anorganskih materijala i nanometarske
veliine, moi posluiti u biomedicinskim istraivanjima, dijagnozama i terapiji (nanoroboti). Bioloki testovi koji mjere
ponaanje ili aktivnosti odabranih supstancija postaju bri, osjetljiviji i fleksibilniji ako se odreeni djelii nanometarske
veliine ukljue da funkcioniraju kao oznake ili etikete do nanostrukture koje bi mogle biti upotrebljene za dostavu lijeka (drug
delivery) upravo tamo gdje je potreban, izbjegavajui tetne popratne efekte koji su esto rezultat jakih lijekova, kao kod
kemoterapije (slika 15) [5].

Sl.15. Mikroskopski prikaz nanoestica na stanici tumora [27]

Lijenici ve neko vrijeme koriste markere (dyes) za oznaavanje virusa i bakterija koje treba identificirati ili nadzirati. Ideja je
jednostavna, da se antitijela koja e se vezati na ciljanu eliju markiraju tako da fluorescentno zrae pod svjetlou odreene
valne duljine, osim ako su markeri toksini, pa to predstavlja problem. Mjerenjem fluorescencije mjeri se razina infekcije [20].
Superparamagnetske nanoestice su estice koje privlai magnetsko polje, no nakon uklanjanja polja ne pokazuju rezidualni
magnetizam. Nanoestice od eljezovog oksida s promjerom od 5 do 100 nm koriste se za selektivne magnetske bioseparacije.
Superparamagnetske nanoestice od eljezovog oksida koriste se za transport lijekova i gena u unutranjost stanica. Ciljano
dostavljanje lijekova, bioaktivnih molekula ili DNA-vektora ovisno je o vanjskoj elektromagnetskoj sili koja ubrzava i
usmjeruje putovanje estica prema ciljnom tkivu [28].
Otkrie nanodijamanata korisno je kao temelj za budunost nanotehnologije u stomatologiji, ortopedskoj medicini te svim
ostalim domenama medicine. Nanodijamanti su nusprodukt konvencionalnog rudarstva i rafinerijskih procesa, veliine od
otprilike 4 do 5 nanometara u promjeru i oblika male nogometne lopte. Tim znanstvenika otkrio je da koritenje
nanodijamanata za dostavljanje proteina koji potie rast kostiju i kojeg su do tada injektirali umetanjem spuve kroz invazivnu
operaciju, moe potencijalno biti puno efektivnije od konvencionalnih pristupa. Istraivanje je otkrilo da se nanodijamanti brzo
veu za morfogenetike proteine i faktor rasta fibroblasta, to demonstrira mogunost da bi proteini mogli biti dodavani
koristei samo jedno sredstvo [29].
2.5.2. Nanomaterijali i ekologija
ovjek je mnogo nauio iz prirode, ipak svatko zna da puno vie toga treba biti uinjeno kako bi se pribliili prirodi. Na
primjer, nitko nije dosegao uinkovitost fotosinteze u spremanju energije. Nitko ne moe olakati prijenos energije (ili prijenos
elektrona) tako uinkovito kao biomolekula. Niti jedna tvornica ne radi proiavanje vode i skladitenje uinkovitije od stabla
kokosa ili lubenice.
Sve ove funkcije obavljaju se u prirodi i to se dogaa od pamtivijeka i precizno svaki put.
Konvencionalna mudrost kae da je ono to se dogaa u tvornici visoka tehnologija. Tehnologija pretvara primitivno,
neupotrebljive materijale u moderne, korisne materijale. No, tehnologija ima mnogo vei utjecaj na prirodu pogotovo to se
sloenosti tehnologije tie. Utjecaj tehnologije se poveava zajedno s napretkom civilizacije i oituje se na svim prirodnim
resursima, vode, zraka i svega to nas okruuje. Naravno, ono to je razvijeno nije visoka tehnologija u potpunosti. Tijekom
raznih prirodnih procesa, moe se proizvesti mnogo drugih vrsta otpada kao to su dim, kompleksni organski spojevi i duikovi
oksidi. Tehnologije koje su razvijene mnogo su manje uinkovite od onih koje djeluju u prirodi. No, to je najvanije, koristi
koje su iz procesa i strojeva razvijene od strane ljudi su neusklaene s ogromnim koliinama resursa koje su koritene za taj
razvoj.
Svaka proizvodnja postignuta biolokim procesima izuzetno je sloena, ali vrlo jeftina u realnim uvjetima. Nanotehnologija
olakava stvaranje svih umjetnih proizvoda, pokuavajui imitirati prirodne procese [22].
Primjenom nanomaterijala pri detekciji zagaivaa u okoliu i njihovu uklanjanju te u projektiranju iih industrijskih procesa
moe se poboljati i stanje u okoliu [8]. esto su upravo nanotvari u prirodi i prirodne pojave inspiracija za umjetnu
TEDI Vol 5 (2015) page 78

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

proizvodnju inovativnih nanotvari. Zbog toga mnogi znanstvenici vjeruju kako znanost o nanomaterijalima ne predstavlja
revoluciju ve evoluciju postojeih znanstvenih disciplina.
Znanstvenici s indijskog Instituta za tehnologiju Madras razvili su novi prijenosni sustav za proiavanje vode koji se temelji
na filtraciji uz pomo nanoestica (slika 16) [30]. Znanstvenici naglaavaju kako je pristup istoj i pitkoj vodi jo uvijek veliki
problem. inei je dostupnom svima, spasilo bi se otprilike 2 milijuna ivota godinje. Ovom se tehnikom moe dobiti 10
litara pitke vode u samo sat vremena. Najvei izazov bio je dovoenje iona srebra u vodu bez uporabe elektrine energije.
Kako bi se zadovoljili meunarodni sigurnosni standardi, morao se upotrijebiti minimalni broj iona srebra. Druge nanoestice
koristile su se kako bi se stvorili drugi materijali koji slue kao filteri; ubijajui mikrobe, eliminirajui bioloki otrov i
isisavajui teke metale iz vode.
Proces filtracije podijeljen je u dvije faze. U prvoj se fazi procesa ubijaju bakterije i ostali opasni mikroorganizmi, dok se u
drugoj apsorbiraju teki metali poput arsena i olova [30].

Sl.16. Prototip filtracijskog sustava [31]

Proiavanje vode temeljeno na nanotehnologiji jo se uvijek nije pokazalo tetno, bilo za ljudsko zdravlje ili za okoli, no
znanstvenici ipak dijele opeprihvaeno stajalite o poduzimanju daljnjih istraivanja o biolokim interakcijama nanoestica
[32].
Uz pomo raunalnih simulacija u znanstvenom laboratoriju Oak Ridge National Laboratory amerikog Ministarstva
energetike istraivaki tim je postigao rast velikih nakupina nanocijevica pomou selektivne zamjene atoma bora u, inae
istim, ugljikovim reetkama. Dakle, razvili su ugljikovu spuvu od nanocijevica, koja moe upiti naftu iz vode s dosad
nevienom uinkovitou. Proveli su simulacije na superraunalima, da istrae kako bi dodavanje atoma bora moglo utjecati
na strukturu ugljikovih nanocijevica, imajui na umu da se drugaiji atomi ne moraju nuno uklopiti i biti dio navedene
strukture jer kad se taj drugi atom stavi unutar heksagonalne reetke mrea se poremeti. Simulacije i eksperimenti su pokazali
da se dodavanjem bora potie formiranje tzv. lakatnih spojeva koji pomau da nanocjevice izrastu u trodimenzionalnu
mreu. Razlog tomu je to bor ima razliiti broj valentnih elektrona to rezultira promjenama u zakrivljenosti koje aktiviraju
razliite vrste rasta (slika 17). Tako materijal postaje jai po tri dimenzije, umjesto da je jak samo po jednoj dimenziji du osi
cijevi. Daljnji eksperimenti su pokazali da je taj materijal, koji je vidljiv ljudskom oku, vrlo uinkovit u upijanju nafte u
zagaenoj morskoj vodi jer privlai ulje, a odbija vodu. Apsorbirati e koliinu nafte i do 100 puta veu od svoje mase [33].
Inenjeri Sveuilita Kalifornije iz San Diega stvorili su umu sainjenu od sitnih nano-drvea kako bi na ist nain skupljali
solarnu energiju bez koritenja fosilnih goriva koja generiraju vodikovo gorivo. Te nano-ice koje nalikuju na malena drvca se
stvaraju od prirodnih materijala kao to su; silikon, cinkov dioksid i predstavljaju jeftin nain za masovnu proizvodnju goriva
(slika 18) [34].
2.5.3. Zelena nanotehnologija
Pojam "zelena nanotehnologija" ini paradoks sam po sebi
jer dovodi u pitanje i prirodu i
ekosustav, jer kontrola i manipulacija materijalima na svojoj osnovnoj razini dovodi do stvaranja novih stvari koje ne postoje u
podruju prirode. Budui da se pojam zeleni odnosi prije svega na zatitu okolia i na evolucijski proces, nanoznanosti i
tehnologije nisu u suprotnosti sa zeleni. Zelena nanotehnologija ima potencijala igrati kljunu ulogu u borbi protiv svjetski
goruih problema okolia.

TEDI Vol 5 (2015) page 79

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

Sl.17. a) ugljikova spuva, b) savitljivost ugljikove spuve, c) mikroskopski prikaz, d) lakatni spojevi [33]

Sl.18. uma sainjena od sitnih nano-drvea [34]

Bionanotehnologija, npr., ima irok spektar mogunosti za ublaavanje negativnih uinaka degradacije okolia, bez obzira na
uzroke I izvore. Ona konkretno moe pruiti odriva rjeenja za tlo, zrak i zagaenje vode, te neodrivo iskoritavanje
prirodnih resursa. Ova rjeenja ukljuuju podrku istijim metodama proizvodnje, pruanje alternativnih i obnovljivih izvora
energije i smanjene unosa u proces proizvodnje i proiavanja vode. Zelena nanotehnologija jo je jedan preventivni pristup
odgovornog kretanja prema naprijed. Ima dva cilja: proizvodnju nanomaterijala i proizvoda bez tete za okoli ili zdravlje
ljudi; i proizvodnju nanoprodukata koji pruaju rjeenja za izazove zatite okolia. Zelena nanotehnologija se ne moe
usredotoiti na samo jedan aspekt ivotnog ciklusa nanomaterijala ili nanoprodukata, ali treba uzeti u obzir puni sustav; od
ekstrakcije sirovina i prijevoza do proizvodnje i prestanka njihovog koritenja, odnosno recikliranja, ponovne uporabe,
ponovne proizvodnje i konanog odlaganja.
Suelje bio i nanotehnologije ne stvara samo pozitivne rezultate. Potencijalne rizike konvergencije znanosti o ivotu,
nanoznanosti i tehnologije treba rijeiti i razumjeti. Prijetnje mogu proizai iz poveane kemijske reaktivnost materijala na
nano ljestvici, toksinosti nanoestica i jo nepoznatih nuspojava atomskih i molekularnih projektiranih materijala.
Oslobaanje atomskih i molekularnih projektiranih tvari u biosferi postavlja dodatne probleme ljudskim biima i prirodi, jer se
rezultati ispitivanja dobiveni u laboratoriju mogu razlikovati od onih u otvorenom okruenju. Jo je uvijek nepoznato kako e
ljudi
i
okolina
odgovoriti
s
obzirom
na
distribuciju
i
akumulaciju
novih
materijala.
ivotni ciklus proizvoda koji sadre nanoestice je teko utvrditi, jer se proces degradacije
nanomaterijala i komponenata moe samo procijeniti. Opasnosti identificirane s obzirom na zdravlje uglavnom se odnose na
apsorpciju nanoestica u ljudskom tijelu i njihovu distribuciju i rizik od nakupljanja u organima. Takoer je nepoznato, kako
e ljudski (i ivotinjski) metabolizam reagirati na unos nano projektirane hrane i nanoestica, koje se jednom uvedu u
ekosustav, ui e i u prehrambeni lanac.
To zahtijeva istraivanje moguih negativnih utjecaja bionanotehnologije i transparentnost u rezultatima u pogledu
vjerodostojnosti i uvjerljivosti zelene nanotehnologije. Meutim, nedavni rezultati ukazuju na to da prednosti daleko
nadmauju rizike [22].
2.6. Nanotoksikologija i utjecaj nanoestica na ljudsko zdravlje
Nema sumnje da nanomaterijali i nanoproizvodi imaju golemi trini potencijal. No svaka nova tehnika, proces ili materijal
donose i nove rizike. Uvoenje novih materijala u industriju i njihovu primjenu zahtijeva procjenu sigurnosti i razumijevanje
utjecaja nanomaterijala na okoli i ljudsko zdravlje.
TEDI Vol 5 (2015) page 80

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

Na poecima irokog koritenja azbesta prije stotinjak godina nitko nije niti pomiljao da bi moglo biti tetnih uinaka tog tako
inertnog materijala. To iskustvo mnogi strunjaci imaju na umu, posebno sada, u trenutku dramatinog porasta koritenja
nanoestica svih moguih vrsta na svakom moguem mjestu, od kozmetike do graevinarstva ili medicine [4]. Uzme li se u
obzir isto tako i mobilna tehnologija; zdravstveni rizik povezan s uporabom mobilnih ureaja pojavio se godinama nakon
poetka njihovog koritenja, a ak niti danas taj rizik nije u potpunosti razjanjen. Unato tome ljudi ih svakodnevno koriste.
Sigurnost nanotehnologije u sreditu je panje ve nekoliko godina, zahvaljujui nekolicini organizacija civilnog drutva i
nacionalnim znanstvenim institucijama koje ukazuju na sigurnosne probleme i koje su zatraile rano djelovanje kako bi se
osigurao odgovoran razvoj nanotehnologije.
Toksikologija nanomaterijala je vaan imbenik u odreivanju utjecaja nanomaterijala ili proizvoda tijekom njegovog ivotnog
ciklusa. Toksikologija estica, nanotoksikologija, obuhvaa istraivanja djelovanja ultrafinih estica i mineralnih vlakana
nanometarskih veliina (npr. azbest) na ljudsko zdravlje. Istraivanja mogu biti epidemioloka ili eksperimentalna na
ivotinjama. Nanoestice mogu ui u tijelo udisanjem, gutanjem, preko koe i parenteralno (apliciranje lijeka mimoilazei
probavni trakt, tako da se lijek unese direktno u tkiva pomou prikladnih ljekovitih oblika). Do izloenosti nanoesticama
moe doi tijekom njihova razvoja, proizvodnje, uporabe i odlaganja [8].
Posljednjih godina raste broj istraivanja vezanih za tetne uinke nanomaterijala na ive organizme, iako je problem u tome
to se velike svote ulau u razvoj nanotehnologije, a iznosi namijenjeni za istraivanje na podruju sigurnosti su viestruko
manji. Tako je npr. amerika vlada u proraunu za 2006. namijenila 1,1 milijardu dolara za istraivanja na podruju
nanotehnologije, od ega je samo 37 milijuna dolara predvieno za istraivanje sigurnosti [8,20]. O opasnostima
nanotehnologije za zdravlje, sigurnost i okoli, malo se zna, a rizik je velik i prilino zabrinjava mnoge znanstvenike. Zato
predstavnici industrija i prvenstveno organizacija za zatitu okolia trae od vlasti u visokorazvijenim zemljama vea ulaganja
u istraivanja sigurnosti primjene nanotehnologije, uz poseban naglasak na utvrivanje jedinstvenih smjernica o procjeni
potencijalnih opasnosti.
Toksikolozi jo uvijek nemaju standardizirane metode ispitivanja opasnih svojstava nanoestica, ali prema klasinoj
toksikologiji vlakana, za predvianje plune toksinosti vlakana vana je bioperzistencija i duljina vlakana, a izmeu ostaloga i
oblik estice i kemijski sastav. Kod toksikolokih istraivanja vano je naznaiti sve eksperimentalne uvjete koji mogu utjecati
na interpretaciju rezultata (npr. uporaba dispergenata/povrinski aktivnih tvari radi odravanja nanorazine i poveanja
topljivosti). Isto tako, da bi se izbjegao utjecaj sluajnih nanoestica, istraivanja se provode u zatvorenom sustavu. Mala
razina izloenosti nanometarskim ugljikovim nanoesticama (CNT) i esticama ae u zraku ujedno moe znaiti i veu
izloenost preko koe ili oralnu izloenost (preko ruku ili stavljanjem stvari u usta). Posebno zabrinjava kretanje inhaliranih
nanoestica iz plua prema krvotoku i drugim organima [8].
Zbog ozloglaenosti azbestnih mineralnih vlakana (slika 19) koja uzrokuju teke bolesti plua postoji zabrinutost da bi i nova,
konstrukcijska nanovlakna mogla imati slian uinak. Novo je istraivanje proveo prof. Ken Donaldson, profesor respiratorne
toksikologije na britanskom sveuilitu University of Edinburgh, u ijem je sreditu interesa bila duina pri kojoj sitna
nanovlakna postaju tetna za plua. Nanovlakna mogu biti izraena od razliitih materijala, ukljuujui ugljik, a manja su oko
tisuu puta od irine ljudske kose te mogu dospjeti u plua kada se udahnu. To moe dovesti do raka (mezoteliom), za koji je
poznato da nastaje udisanjem azbestnih vlakana, koja su slina nanovlaknima. Znalo se da duga vlakna, u usporedbi s kraima,
mogu uzrokovati tumore, ali do sada se nije znala tona duina potrebna da bi se to dogodilo. Poznavanje duljine preko kojih
vlakna mogu izazvati bolest vano je kako bi se osiguralo da se u budunosti proizvode sigurnija, kao i da se pomognu
razumjeti sadanji rizici od azbesta i drugih vlakana. Studija je pokazala da na plune stanice mogu utjecati samo vlakna dulja
od pet tisuinki milimetra, a kraa od pet tisuinki milimetra se ne mogu zaglaviti i uzrokovati bolest [35].
Izloenost preko koe izaziva veliku pozornost zbog poveanog koritenja nanoestica za odjeu postojanih boja, u kozmetici,
zatitnim sredstvima pri sunanju itd. Prema nekim izvorima, ultrafine estice TiO2 (10 - 60 nm) iz zatitnih sredstava za
sunanje ne prodiru dublje u kou, ve se taloe u povrinskom dijelu koe (stratum corneum). Do sada jo nije poznato koje
su posljedice u sluaju oteenja i bolesti koe. No prikupljeni znanstveni dokazi ukazuju na to da nanoestice ne prodiru u
kou. Openito govorei, zasada ne postoje dokazi da su potroaki proizvodi s nanotvarima tetni za korisnike. Ipak,
toksinost tvari na nanorazini i dalje se nastavlja provjeravati, posebno za one proizvode koji dolaze u izravan dodir s tijelom
[37]. Neka novija istraivanja ukazuju na tetnost srebra tretiranog na nano-razini i fatalni uinak srebrnih nano estica na
mikroorganizme. S druge strane, brojna istraivanja ukazuju na suprotno i naglaavaju brojne pozitivne uinke koritenja nano
tretiranih materijala [5].
U prehrambenom sustavu u tijeku je istraivanje i razvoj u koritenju nanotehnologije u bezbroj aspekata obrade hrane. Od
farmi gdje se koriste gnojiva i pesticidi koji sadre nanoestice i iroki izbor prehrambenih dodataka koji sadre nanosrebro do
kuhinje gdje se priprema hrana u posuu i na daskama za rezanje koje koriste antimikrobnu nanosrebrnu tehnologiju i zatim se
hrana sprema u hladnjake koji su presvueni nanosrebrom. Takoer, kada se pakira hrana kako bi se stavila u hladnjak ili uzela
sa sobom na posao, veliki broj spremnika za hranu i omota u svojoj proizvodnji ukljuuje nanotehnologiju, iako postoji
opasnost da nanoestice preu s pakiranja u samu hranu [20].
TEDI Vol 5 (2015) page 81

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

Sl. 19. Mikroskopska slika azbestnih vlakana [36]

Nije dobro da nanotehnologija napreduje divovskim koracima, a nanotoksikologija stoji na mjestu. Iako nema podataka o
tetnosti nanomaterijala, pravo na sumnju postoji. injenica je da ne postoje MDK (maksimalno doputene koncentracije) za
nanoestice u bilo kojem materijalu, od sredstava za sunanje do lijekova. Tada niti podaci o povienim koncentracijama istih
ili bilo kojeg metala u primjeni ne znae puno [4].
2.6.1. Ekotoksikologija
Mnoge trenutne i namijenjene uporabe nanoestica u skladu su s prirodom, ukljuujui sanaciju (uklanjanje tetnih tvari iz
kontaminirane vode ili tla). Velike koliine nanoestica koriste se, kao na primjer, kod propusnih reaktivnih barijera i kontrole
rasta algi u vodenim sustavima. Rast nanotehnologije e dovesti do poveanog sluajnog isputanja nanoestica u okoli i
vano je da se ukupni uinci i rizici novijih nanoestica ispuenih u okoli zabiljeavaju. Do sada je provedeno vrlo malo
radova kako bi se utvrdila sudbina nanoestica u vodenim i kopnenim stanitima i njihovih uinaka na biotu u tim
okruenjima, a jo manje na potencijalnu ekotoksinost. Utjecaj na okoli nanoestica je kljuno podruje istraivanja budui
da e mnoge nanoestice dospjeti u okoli preko otpadnih voda iz domae i industrijske uporabe nanoestica. Postoji niz
preporuka, u Europi i SAD-u, za donoenje opreza u razvoj nanodrutva i nanotehnologije, pogotovo za uporabu slobodnih
nanoestica. Nanoestice se isputaju u okoli putem zraka, vode ili tla to znai da imaju pristup irokom rasponu vrsta od
mikroorganizama kao to su bakterije i alge, do sloenijih organizama, ukljuujui kopnene i vodene kraljenjake. Oito, tetni
uinci na bilo koji organizam u ekosustavu mogu dovesti do znaajnih posljedica za ostatak ekosustava na razliite naine,
ukljuujui i utjecaj na hranidbeni lanac i mijenjanje interakcije izmeu razliitih vrsta. Zbog tih razloga vano je procijeniti
sudbinu i distribuciju nanoestica koje su putene u okoli kako bi se utvrdilo koja okruenja i vrste su najvie izloene, a to
posljedice mogu biti. Nanoesticama su poboljane strukturne, kemijske, magnetska, optika i elektrina svojstva. Sudbina i
distribucija naoestica u okoli su vrlo ovisne o ovim svojstvima, ukljuujui njihovu hidrofobonost i povrinski naboj. Osim
utvrivanja sudbine i distribucije nanoestica u okoliu, takoer je bitno procijeniti njihovu potencijalnu toksinost za iroki
raspon vrsta. Nekolicina studija poele su se pojavljivati u tom podruju, kao i za odreivanje fitotoksinosti i utjecaja na
bezkraljenjake i kraljenjake. Razumijevanje mehanizma toksinosti e pomoi u utvrivanju sigurnosne granice putanja
novih nanoestica kao i dizajn sigurnije nanoestice u budunosti. Toksikoloke studije su temelj za zatitu zdravlja ljudi i
okolia koje se odnose na nanotehnologiju [38].
2.6.2. Nanozagaenje
Nanozagaenje je zagaenje okolia proizvodima nanotehnologije. Danas je to uglavnom futuristiki koncept posebno s
obzirom na koliine nanostrukturiranih materijala koji se proizvode, premda postoje studije koje ukazuju na toksinost
odreenih materijala strukturiranih na nanoskali [4]. Znanstvenici se pitaju imaju li nanotvari u nanotehnolokim proizvodima
tetan utjecaj na okoli kada dospiju na odlagalite otpada i moe li taj otpad tijekom razgradnje tetno utjecati na ivotinje i
biljke. Takoer razmatraju postoje li problemi prilikom pranja predmeta kao to je odjea koja sadri nanomaterijale. Neke
civilne organizacije vjeruju da se potroaki proizvodi koji sadre nanomaterijale ne bi smjeli prodavati dok se na ta pitanja ne
nau zadovoljavajui odgovori. Drugi ipak vjeruju da u naem okoliu, prirodi i oneienju ve postoji mnogo prirodnih
nanoestica koje nisu potpuna novost. Ali ak i ako je potrebno provoditi jo istraivanja o sigurnosti, ne bi se trebalo
postaviti previe prepreka za napredak ovog podruja istraivanja [37]. Po dosadanjim istraivanjima nano proizvodi ne
oslobaaju nikakve opasne tvari u otpadne vode i okoli, iz ega se moe zakljuiti da je veina proizvoda sigurna i bezopasna.
Sastoje se od vode i alkohola kao transportnog sredstva za nanoestice koje ispare u zraku i ujedno ne oteuju ozonski omota
[5].
TEDI Vol 5 (2015) page 82

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

2.7. Nano drutvo

Znanost, tehnologija i drutvo sutinski su povezani i karakterizira ih uzajamna meuovisnost. Kako je tehnologija vrsto
ukorijenjena u drutvu, ne moe se promatrati u izolaciji. Napredak postignut u znanstvenom i tehnolokom znanju u bilo kojoj
disciplini ili grani neminovno moe dovesti do promjena u drutvenim odnosima [22].
U posljednjih nekoliko desetljea nai su se ivoti drastino promijenili od tehnologije danas do nanotehnologije sutra.
Nanotehnologija je imala vanu ulogu u smanjivanju dimenzija s vremenom i poboljavanju uinkovitosti i
multifunkcionalnosti ureaja, naprava, materijala, sustava itd. Moglo bi se rei da se inenjeri i znanstvenici bave preteito
tehnikim aspektom nanotehnologije, ne vodei toliko rauna o tome kako e ti izumi utjecati na promjenu naina ivota ljudi i
kako e ih ljudi prihvatiti. Psihijatri, psiholozi i sociolozi, s posebnom panjom prate mogunosti nanotehnologije da bi bili u
stanju pretpostaviti teoretske posljedice na pojedinca i/ili drutvo u cjelini. Oni prouavaju koliko dananja tehnologija utjee
na promjene u ponaanju ljudi i pokuavaju razviti ideje i pretpostavke o tome kako e se pojava nanotehnologije odraziti na
ovjeka [39].
2.7.1. Trite nanotehnologije
Nanotehnologija na tritu ima potencijal transformirati i preoblikovati sve gospodarske sektore, od primarnog do tercijarnog.
esto zagovarana pretpostavka da e nanoznanosti promijeniti svijet mora proizai iz osnovne pretpostavke koja kae da e
nove inovacije na nanometarskoj ljestvici imati znaajan utjecaj na produktivnost. Kao posljedice brzo rastue tehnologije na
nanoljestvici vidjeti e se rast novih industrija i pad onih konvencionalnih tehnologija iz prolosti. Nanocarstvo e postati
pokretaka snaga nanotrita. Moe se pretpostaviti da e u godinama koje dolaze, ovaj relativno novi ekonomski fenomen,
doprinijeti poveanju globalnog bruto domaeg proizvoda (BDP) na projekcije pouzdane globalne ekonomske institucije poput
Svjetske banke (WB) i Meunarodnog monetarnog fonda (MMF). Usporedba gospodarskih rezultata nanoindustrije i
poslovanja
s
razvojem
nacionalnog i globalnog BDP-a mogla bi otkriti eventualne korelacije izmeu njih i dati odgovor na pitanje o tome doprinosi li
nanotehnologija doista gospodarskom rastu u kvantitativnom smislu. Budui da su nanoposlovi jo uvijek u povojima, ak i u
razvijenom svijetu, teko je procijeniti mogue ekonomske uinke koje e imati zemlje u razvoju.
Glavni pokretai razvitka nanotehnologije su:
rast stanovnitva
elja za boljom kvalitetom ivota
porast potronje energije i vode
potreba za veom sigurnou [40].
Pentagon izdvaja 300 milijuna dolara godinje za nanotehnoloka istraivanja. NASA za te namjene izdvaja 42 milijuna dolara
godinje. U Kini se u nanotehnologiju godinje ulae preko 3 milijarde dolara, u Junoj Koreji 2 milijarde, a u svemu predvodi
USA (slika 20) [20].

Sl.20. Dravna ulaganja u mil. dolara u nanotehnologiju [5]

Godinji rast nanotehnologije je preko 25% (slika 21). Oekuje se od nanotehnologije da e strateki prioriteti biti: energija,
zdravlje, informatika i komunikacije te da e biti oko 2 milijuna novih radnih mjesta u 2015. godini u svijetu [40].

TEDI Vol 5 (2015) page 83

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

Sl.21. Godinji rast nanotehnologije [40]

3. ZAKLJUAK
Nanotehnologija je kljuna djelatnost 21. stoljea ije velike rezultate tek oekujemo u budunosti, u svijetu raznih oblasti i
znanstvenih grana, iako ve danas imamo mnogobrojne. injenica je da su upravo primjenom nanotehnologije svojstva
materije znatno poboljana, materijali poprimaju nazamisliva svojstva, proizvodi su kvalitetniji, due traju te troe znatno
manje energije. Praktiki im nedostaje samo jedna dimenzija, a to je nepoznanica da li i kako sve to utjee na zdravlje ovjeka
i okoli koji nas okruuje. Za nanoznanost, kao i za druge znanosti, od velikog je znaaja imati to jasnije i preciznije,
odreene i definirane temeljne pojmove i saznanja kako bi rezultati bili utemeljeni i kako bi se daljnji napredak imao na emu
bazirati. Daljnjim studijama potrebno je nastaviti istraivanja kako bi se smanjili mogui upitni rizici u bilo kojem podruju
ispitivanja nanotehnologije. Nanomaterijali i nanoestice stvaraju dovoljno neistraene utjecaje u okoliu i svakako treba ostati
budan i biti oprezan. No s ekolokog aspekta ne bi se trebalo postaviti previe prepreka napretku ovog podruja jer se
uvelike realiziraju poboljanja koja pridonose napretku i boljitku na podruju ekologije. Nanotehnologija se u irem smislu te
rijei kree malim koracima, ali nezaustavljivo. Imati sreu (ili nesreu) biti svjedok najradikalnijih promjena, u gotovo svim
sferama ljudskog ivota u povijesti je od velikog znaaja. Iz analizirane literature vidljivo je kako nanotehnologija jo nije
dovoljno istraena pa tako ni utjecaj nanomaterijala i nanoestica na ovjeka i itav ekosustav. Na temelju dosadanjih
postignua vidljiva je njihova upotreba u svakodnevnom ivotu. Kako istraivanja napreduju sve manje se uoavaju nedostaci
dok se prednosti gomilaju, iako e mjesta za sumnju jo dugo biti. Nanotehnologija kao pojam danas predstavlja nepoznanicu i
kod ljudi izaziva uenje. Neki je doivljavaju kao znanstvenu fantastiku, dok su drugi svjesni da fikcija postaje stvarnost i da
je ve meu nama. Napredak u znanju o nanotehnologiji dovodi do promjena u drutvenim strujama i bitno je osvijestiti
ovjeka o napretku i razvitku te jo nedovoljno istraene i brzorastue znanosti uz sve njene nedostatke i prednosti.
Bilo ono dobro ili loe, najvee znanstveno otkrie u povijesti tek se treba dogoditi K.Eric Drexler
4. LITERATURA
[1] imek A.: Nanotehnologija, dostupno na: http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/2682009/nano.asp , pristupljeno 05.11.2014.
[2] Nanotehnologija u slubi zdravlja, dostupno na: http://www.val-znanje.com/index.php/tekstovi/zdravlje-i-lijecenje/273-nanotehnologijau-sluzbi-zdravlja, pristupljeno 24.11.2014.
[3] Fizika nanomaterijala: Povijest nanomaterijala, dostupno na: http://www.phy.pmf.unizg.hr/~atonejc/1%20NNUvod.pdf, pristupljeno
31.10.2014.
[4] to je nanotehnologija?, dostupno na: http://www.ffri.hr/~ibonifacic/index_files/Page1050.htm, pristupljeno 30.11.2014.
[5] Pavi A.: Nanotehnologija, seminarski rad, Sveuilite u Rijeci, Nastavni centar Bjelovar, Bjelovar 2012.
[6] Nanotehnologija, dostupno na:
http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&ved=0CCYQFjAB&url=http%3A%2F%2Fdata.sfb.rs%2Fsftp%2Fm
ilanka.djiporovic%2FNANOTEHNOLOGIJE%2FNanotehnologija%25201.pptx&ei=WypVPSNIsGR7AaS4IGICA&usg=AFQjCNGueLFMdIEUI8MWIoc80ugi1xTOFg&bvm=bv.80642063,d.ZGU, pristupljeno 15.11. 2014.
[7] Nanotehnologija: ATM, dostupno na: http://hr.wikipedia.org/wiki/Razgovor%3ANanotehnologija, pristupljeno 01.12.2014.
[8] Ivankovi M.: Nanomaterijali i nanoproizvodi - mogunosti i rizici. Kategorizirani radovi: Polimeri 32(2011)1:23-28, dostupno na:
http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=0CBsQFjAA&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F
101713&ei=_IF9VID8GbKd7ga3lYG4Cg&usg=AFQjCNGiVf-SHQO3hAV31v9Nhocj9HzKCA&bvm=bv.80642063,d.ZGU, pristupljeno
07.10.2014.
[9] mr.sc.Prister V.: Nanomaterijali: Izazovi suvremene znanosti, dostupno na: http://www.eho.com.hr/news/nanomaterijali/6120.aspx,
pristupljeno 29.11.2014.
[10] Fizika nanomaterijala, dostupno na: http://www.phy.pmf.unizg.hr/~dpajic/buksa/nanomaterijali/01_uvod_03102013.pdf, pristupljeno
1.12.2014.

TEDI Vol 5 (2015) page 84

InternationalInterdisciplinaryJournalofYoungScientistsfromtheFacultyofTextile
Technology

[11] Ugljik, dostupno na: http://hr.wikipedia.org/wiki/Ugljik, pristupljeno 29.11. 2014.

[12] Prikaz fulerena C60, dostupno na: http://www.businessweek.com/news/2012-06-21/carbon-buckyball-solar-panels-absorb-more-lightmit-says, pristupljeno 30.11.2014.
[13] Prikaz dvostjenane nanocjevice, dostupno na: http://www.nature.com/nmat/journal/v6/n5/fig_tab/nmat1898_F2.html, pristupljeno
30.11.2014.
[14] Posebni, novi nanomaterijali i njihova svojstva, dostupno na:
http://www.phy.pmf.unizg.hr/~atonejc/10%20NN%20Posebni%20_novi_%20materijali%20i%20svojstva.pdf, pristupljeno 23.11.2014.
[15] Model grafena, dostupno na: http://hr.wikipedia.org/wiki/Grafen, pristupljeno 1.12.2014.
[16] Fizika svojstva nanomaterijala, dostupno na:
http://www.phy.pmf.unizg.hr/~dpajic/buksa/nanomaterijali/05_mehanickaislicnafizicka_svojstva_nanomaterijala_12112013.pdf, pristupljeno
22.11.2014.
[17] Nanostruktura, dostupno na: http://www.phy.pmf.unizg.hr/~dpajic/buksa/nanomaterijali/02_nanostruktura_10102013.pdf, pristupljeno
22.11.2014.
[18] Lotus efekt, dostupno na: http://en.wikipedia.org/wiki/Lotus_effect, pristupljeno 27.11.2014.
[19] Nano lotus efekt, dostupno na: http://www.groegerohg.de/umbauen/wand-und-farbe/stolotusan-die-fassadenfarbe-mit-lotus-effekt,
pristupljeno 30.11.2014.
[20] Nanotehnologija, dostupno na: http://hr.wikipedia.org/wiki/Razgovor%3ANanotehnologija, pristupljeno 16.11.2014.
[21] Nanocvijee za skladitenje energije i nove solarne elije, dostupno na: http://znanost.geek.hr/clanak/nanocvijece-za-skladistenjeenergije-i-nove-solarne-celije/, pristupljeno 20.11.2014.
[22] Pradeep, T.: Sociental Implications of Nanoscience and Nanotechnology (in Developing Countries), Nano: The Essentials,
Understanding Nanoscience and Nanotechnology, Tata McGraw-Hill Publishing Company Limited, Pradeep T., ISBN 0-07-154830-0, New
Delhi, 2007., str. 3-9, 114, 263, 280, 351-356, 360, 368
[23] Otrovni EURO dresovi, dostupno na: http://www.otrovno.com/news_25.html, pristupljeno 23.11.2014
[24] Nano pokrov titi odjeu od vode i prljavtine, dostupno na: http://znanost.geek.hr/clanak/nano-pokrov-stiti-odjecu-od-vode-iprljavstine/#ixzz3KxGcSCIp, pristupljeno 22.11.2014.
[25] Nanostrukturna ljepljiva vrpca za kapljice vode, dostupno na: http://znanost.geek.hr/clanak/nanostrukturna-ljepljiva-vrpca-zakapljice-vode/, pristupljeno 28.11.2014.
[26] Steed, W.J., Turner, R.D., Wallace, J.K.: Core Concepts in Supramolecular Chemistry and Nanochemistry, John Wiley & Sons, ISBN13:978-0-470-85866-0, England, 2007.,
str. 284-285
[27] Mikroskopski prikaz nanoestica na stanici raka, dostupno na: http://www.vidi.hr/Lifestyle/Dr-Michio-Kaku-Hrvatska-ima-sansu-zabuducnost, pristupljeno 05.11.2014.
[28] Superparamagnetske estice, dostupno na: http://www.belupo.hr/Default.aspx?sid=9204, pristupljeno 01.12.2014
[29] Nanodijamanti kao budunost dentalnih umetaka, dostupno na: http://znanost.geek.hr/clanak/nanodijamanti-kao-buducnost-dentalnihumetaka/, pristupljeno 28.11.2014.
[30] http://www.scientificamerican.com/article/cheap-nanotech-filter-water/
Znanstvenici razvili novi prijenosni sustav proiavanja vode, dostupno na: http://znanost.geek.hr/clanak/znanstvenici-razvili-noviprijenosni-sustav-prociscavanja-vode/, pristupljeno 29.11.2014.
[31] ] Prototip filtracijskog sustava, dostupno na: http://www.scientificamerican.com/article/cheap-nanotech-filter-water/, pristupljeno
29.11.2014.
[32] Nanotehnologija u slubi proiavanja vode, dostupno na: http://znanost.geek.hr/clanak/nanotehnologija-u-sluzbi-prociscavanja-vode/,
pristupljeno 28.11.2014.
[33] Nano spuva najbolja u ienju nafte, dostupno na: http://znanost.geek.hr/clanak/nano-spuzva-najbolja-za-ciscenje-nafte/, pristupljeno
30.11.2014.
[34] Nano drvee pretvara solarnu energiju u vodu i hidrogensko gorivo!, dostupno na: http://znanost.geek.hr/clanak/nano-drvece-pretvarasolarnu-energiju-u-vodu-i-hidrogensko-gorivo/, pristupljeno 30.11.2014.
[35] Odreen zdravstveni rizik nanovlakana, dostupno na: http://znanost.geek.hr/clanak/odreden-zdravstveni-rizik-nanovlakana/, pristupljeno
28.11.2014.
[36] Mikroskopski prikaz azbestnih vlakana, dostupno na: http://bentoncleanair.org/index.php/asbestos/asbestos-questions/, pristupljeno
28.11.2014.
[37] to je nanotehnologija?: Kako bi tehnologija mogla promijeniti na ivot?, dostupno na: http://nanopinion.eu/hr/about-nano/%C5%A1je-bilo, pristupljeno 01.12.2014.
[38] Monteiro-Riviere, A.N., Lang Tran, C.: Nanotoxicology, Characterization, Dosing and health effects, Informa Health Care USA, ISBN10:1-4200-4514-8, New York, 2007., str. 407-410, 414, 421-422
[39] Nanotehnologija: Suoavanje s tehnolokim okom, dostupno na: http://ilicv.on.neobee.net/NanoTech.htm, pristupljeno 02.12.2014.
[40] prof.dr.sc. Car S.: Obnovljivi izvori energije: Tehnologije i razvoj gospodarstva, dostupno na:
http://www.ieee.hr/_download/repository/Obnovljivi_izvori_FER%5B1%5D.pdf, pristupljeno 02.12.2014.

TEDI Vol 5 (2015) page 85