Ureaji, oprema i sredstva

za gaenje i zatitu od poara

(skraeno)

Zdenko mejkal
 1. UREAJI ZA OTKRIVANJE I DOJAVU POARA

1.1. Vatrodojavni sistemi

1.1.1. Vatrodojavni ureaji
Vatrodjavni sistem je sistem u kojemu primjenom specijalnih ureaja i opreme te organizacijom meusobnih
odnosa dobivamo informaciju o pojavi poara.
Vrijeme od nastanka poara do poetka gaenja poara dijelimo na dvije faze (slika 1.1.)
Prva faza je vrijeme koje protie od nastanka poara do njegova otkrivanja, odnosno dojave poara.
Druga faza obuhvaa vrijeme od dojave poara do poetka njegova gaenja. Vrijeme potrebno za provedbu tih
dvaju faza zapravo je period kanjenja u gaenju poara.
Ovisno o tome kako je poar otkriven (ovjekovim osjetilima ili pomou automatskih javljaa) i kako
je provedeno alarmiranje (runim javljaem, telefonom, UKV-stanicom odnosno automatski, pomou javljaa i
vatrodojavne centrale), vrijeme za provedbu dviju navedenih faza moe se skratiti ili produiti.

2
Krae vrijeme za provedbu prvih dviju faza moe se postii pomou automatskih javljaa poara, automatskim
ureajima za gaenje poara i besprijekornom organizacijom rada vatrogasne slube. U svemu tome
automatski dojavni sistemi imaju zadatak da u poetnoj fazi poara alarmiraju deurnu slubu o nastalom
poaru i ukljuuje automatski sistem za gaenje poara, ako je prikljuen na vatrodojavnu centralu.
Osnovni elementi vatrodojavnog sistema su na slici 1.3.

B Centrala ureaj za upravljanje i nadzor L izvor napajanja

A automatski javlja poara
D Runi javlja poara
C Ureaj za uzbunjivanje
E predajnik daljinske signalizacije o poaru
F prijemnik daljinske signalizacije o poaru
J predajnik za daljinsku signalizaciju neispravnosti
K prijemnik za daljinsku signalizaciju neispravnosti
vatrodojavnog sistema
G ureaj za upravljanje instalacijom za gaenje poar
H ureaj za automatsko gaenje poara
------ Oprema i elementi veze koji su uvijek
sastavni dio vatrodojavnog sistema
- - - - Oprema i elementi veze koji mogu ali
ne moraju biti sastavni dio

Prema funkciji koju obavljaju, ureaji na slici 1.3 mogu se razvrstati u tri grupe:
Grupa X vatrodojavna centrala, izvori energije, automatski i runi javljai poara i ureaji za
uzbunjivanje
Grupa Y predajnici i prijemnici signalizacije o poaru i neispravnosti
Grupa Z ureaji za aktiviranje i gaenje poara.
Sistem automatske dojave poara kontrolira stanje zatienog objekta pomou javljaa, odnosno
pretvaraa neelektrinih fizikalnih veliina u elektrine. Prema nainu rada, pretvarae dijelimo na
parametarske (imaju dodatni izvor elektrine struje) i generatorske (koriste se prinscipom samoindukcije).
Komuniciranje izmeu javljaa poara i okoline provodi se pomou radnih parametara pretvaraa i jednog od
parametra okoline

3
 1.1.2. Vrste automatskih javljaa
Ovisno o konstrukciji javljaa, odnosno o tome koji je parametar poara odabran za njihovo aktiviranje,
automatske javljae poara dijelimo na: termike, dimne, plamene i javljae plina.

1.1.2.1. Termiki javljai poara

Termiki javljai poara namijenjeni su zatiti objekata od poara, pri kojima se oekuje brz porast
temperature. Prema konstrukciji i nainu rada, izrauju se termomaksimalni i termodiferencijalni javljai
poara
a) Termomaksimalni javljai poara aktiviraju se pri odreenoj temperaturi zatvaranjem ili
prekidanjem strujnog kruga pomou bimetala ili termikog senzora. Kroz tirister, smjetenom u javljau,
potee struja koja ukljui vatrodojavnu centralu. Osnovni elementi javljaa su: kuite, termiki senzor, tiristor,
indikator rada i podnoje javljaa.

b) Termodiferencijalni javljai poara aktiviraju se pri prekoraenju odreenog temperaturnog

gradijenta, odnosno pri porastu temperature za odreeni broj stupnjeva u jedinici vremena. Ovisno o
o o o
konstrukciji, aktiviranje javljaa moe se postii pri temperaturnoj razlici 5 C/min, 10 C/min ili 15 C/min, U
jednoj izvedbi takvih javljaa pri porastu temperature u odreenoj zatvorenoj komori, povieni tlak istiskuje
zrak i djeluje na membranu koja svojom povrinom zatvara ili prekida strujni krug. Diferencijalno djelovanje
postie se pomou uske sapnice na komori, kroz koju zrak pri malome ali eljenom temperaturnom gradijentu
polako struji van. U veine tih javljaa ugraen je i tzv. maksimalni kontakt, koji pri malom i dugotrajnom
porastu temperature na odreenoj temperaturi, na principu termomaksimalnog javljaa, aktivira javlja.
Osnovni elementi tog javljaa su: kuite s komorom, membranom i sapnicom, tiriter, indikator rada i
podnoje javljaa.

4
5
Tehnike karakteristike termikih javljaa:
Napon napajanja 8 16 V =
Struja mirovanja 0,4 mA
Struja alarma 25 mA
Signalizacija alarma crvena LED dioda
o
Temperaturni gradijent 5 10 C/min
o
Maksimalna temperatura (pri kojoj se aktivira alarm) 60 90 C
o
Temperatura okoline -20 do 80 C
Maksimalna povrina djelovanja 30 m2
Maksimalna visina djelovanja 6 7,5 m
Maksimalni broj detektora na jednu liniju 30

1.1.2.2. Javljai dima

Javljai dima namijejeni su zatiti objekata u sluajevima tinjajueg poara, odnosno vee koliine
aerosola kao produkta sagorijevanja. Prema konstrukciji i nainu rada izrauju se: ionizacijski javljai dima,
optiki javljai dima s rasprivanjem svjetlosti ili optiki javljai poara s apsorpcijom svjetlosti.

a) Ionizacijski javljai u javljau se nalaze dvije serijski spojene komore. Prva je komora mjerna
i u nju je pristup vanjskog zraka slobodan, a druga je zatvorena i slui za provedbu usporednih mjerenja.

6
 Zbog zraenja radioaktivnih elemanata (americij) koji se nalaze u spomenutim komorama, zrak se
ionizira na pozitivne ione i negativne elektrone te postaje elektriki provodljiv. U sluaju poara lebdee
estice dima ulaze u otvorenu komoru i apsorbiraju dio zraenja, smanjuju slobodne putanje iona i elektrona i
njihovu pokretljivost. Zato se poveava elektrini otpor u otvorenoj komori i elektrini potencijal zajednike
toke obje komore. Kada napon dovoljno poraste, aktivira se tiristor, bog ega iz centrale potee jaka struja.
Ta pojaana struja aktivira alarmno stanje i u centrali se prepoznaje kao znak poara.
Osnovni elementi javljaa su: kuite s dvije komore, tiristor, indikator rada i podnoje.

7
 b) Optiki javlja dima sa raspravanjem svjetlosti aktivira se na principu djelovanja svjetlosnog
snopa na fotoelement koji transformira svjetlosnu energiju u elektrinu. U zatvorenoj komori s labirintom (da
bi se sprijeilo prodiranje vanjske svjetlosti u unutranjost komore) nalaze se umjetni izvor svjetlosti sijalica
ili infracrvena LED dioda koja emitira svjetlosni snop na suprotnu stranu kuita i lee s fotootpornikom ili
fototranzistorom okomito postavljene na taj snop.
Kada produkti sagorijevanja i estice dima prodru u komoru javljaa, dio svjetlosnog snopa reflektira
se od njih na okomito postavljenu leu s fotootpornikom ili fototranzistorom. S promjenom otpora iz
protupoarne centrale potee jaka struja i centrala ustanovljuje poar.
Osnovni elementi javljaa s rasprenom svjetlosti su: kuite s komorom, umjetni izvor svjetlosti, lea,
fotootpornik, tiristor, indikator rada javljaa i podnoje javljaa.

8
 c) Optiki javlja dima s apsorpcijom svjetlosti aktivira se naruavanjem ravnotenog stanja u
strujnom krugu izazvanim smanjenjem intenziteta svjetlosnog snopa. U kuitu javljaa se nalaze dvije
komore. Kroz svaku prolazi svjetlosni snop jednakog intenziteta ija se vrijednost mjeri pomou mosta s
fotoelementom. Nakon ulaska dima u otvorenu komoru (druga je hermetiki zatovorena) smanjuje se
intenzitet svjetlosti na fotoelementu otvorene komore i naruava ravnoteno stanje.
Osnovni elementi javljaa s apsorpcijom svjetlosti su: kuite s dvije komore, izvor svjetlosti, selenska
elija, tiristor, indikator rada javljaa i podnoje.

Tehnike karakteristike ionizacijskog javljaa:

Napon napajanja 8 13 V =
Struja mirovanja 0,1-0,3 mA
Struja alarma 25 mA
Signalizacija alarma crvena LED dioda
o
Temperatura okoline -20 do 75 C
Podruje nadzora
normalna koncentracija 40-80 m2 poveana koncentracija 10 30 m2
u velikim hala (>8m) 80-100 m2
Maksimalna visina 12 m
Maksimalni broj detektora na jednu liniju 30

Tehnike karakteristike optikog javljaa dima:

Napon napajanja 9V=
Struja mirovanja 25 mA Struja alarma 20 mA
Signalizacija alarma crvena LED dioda
Prag alarma poinje djelovati pri 3%-tnoj koncentraciji dima
o
Temperatura okoline -20 do 60 C
Podruje nadzora
normalna koncentracija 40-80 m2 poveana koncentracija 10 30 m2
u velikim hala (>8m) 80-100 m2
Maksimalna visina 12 m
Maksimalni broj detektora na jednu liniju 30

9
 1.1.2.3. Javljai plamena
Javljai plamena namijenjeni su zatiti objekata u sluaju sagorijevanja tvari praenog plamenom. S
obzirom na vrstu zraenja plamena na koji reagiraju, ti se javljai dijele na infracrvene i ultraljubiaste.

a) Infracrveni javljai se aktiviraju pri pojavi plamena s modularnim zraenjem od 5 do 30Hz.

Podruje infracrvenog zraenja plamena razlikuje se od nemodularnog zraenja Sunevih zraka i od
zraenja umjetnih svjetlosnih izvora (arulje). Zraenje plamena se putem sabirne lee projicira na
fotoelement tih javljaa. Proizvedeni napon, pojaan tranzistorskim krugom, pali tranzistor i tako nastala
struja aktivira vatrodojavnu centralu. Ta se pojava postie samo pri infracrvenom zraenju u podruju valnih
duina 0,85 1,2 m koje emitira plamen od 2000 do 2500K (1700 2200 oC), to je uobiajeno za veinu
poara. Zraenje kraim valovima prigueno je pomou sabirne lee i filtera, a zraenje duljim valovima
prigueno je odgovarajuim fotoelementom. Javljareagira na plamen vei od 15 cm s udaljenosti oko 6m.
Vrijeme djelovanja javljaa moe se usporiti na 6 do 30s.
Intenzitet zraenja na nekom mjestu (gdje se nalazi javlja plamena) poznat je kao jaina rasvjete E koja se
moe izraziti kvocjentom jaine zraenja I i kvadrata udaljenosti r od izvora zraenja. To znai da je aktiviranje
javljaa koji je dvostruko udaljeniji od poziva potreban etiti puta vei intenzitet plamena.

10
 Drugi nain rjeavanja problema solarne interferencije je sistem s dva kruga za detekciju, koji
se obino zove dvostruka petlja. Jedan je krug osjetljiv na solarnu radijaciju u opsegu od 0,6 do 1 m i slui za
otkrivanje prisutnosti sunanog svjetla. Drugi krug reagira na valne duljine radijacije izmeu 1 i 5m. Signal iz
solarnog senzorskog kruga moe se upotrijebiti za blokiranje izlaza iz elije za detekciju i tako omoguiti da
javlja odvoji lane signale solarnog porijekla.

11
 Javljai plamena izvedeni su za nadzor u fiksnom poloaju ili skaniranjem. Fiksne jedinice
kontinuirano nadziru prostor u obliku stoca ogranienog vizualnim kutem sistema lea i pragom signala.
o
Vizualni kut za standardne ureaje varira od 15 do 70 . Ureaj za skeniranje ima opseg djelovanja 122m i
o o
koristi se ogledalom koje rotira 6 okretaja/min za 360 u horizontali, s vizualnim kutem od 100 . Ogledalo se
zaustavlja kad je signal primljen. Da bi se lani signal odvojili od stvarnih, alarm se ukljuuje samo ako signal
traje 15 sekundi.
Javlja iskre slian je javljau plamena. Vrlo je osjetljiv te reagira bez kanjenja i na najmanje
infracrveno zraenje predajui transformirani elektrini signal na panel. Taj tip javljaa primjeljuje se u tamnim
zatvorenim sistemima u kojima nema neeljenih smetnji. Registrira i najmanju iskru, ak i vrue estice. Javlja
se automatski resetira kad vie ne postoji signal alarma koji ga je aktivirao.
Javlja iskre proizvodi se i u obliku optikog kabela. Elektromagnetski valovi iskrenja dovode se u
optiki sistem javljaa pomou kabela koji proizvodi svjetlost. Razbije je specijalno kritine i teke uvjete rada,
a osobito je prikladan za ekstremno visoke temperature (npr za suila).

b) Ultraljubiasti javljai - Ultraljubiasta komponenta plamena takoer se iskoritava za

vatrodetekciju. Element za otkrivanje plamena kod tog tipa detektora moe biti vrsto tijelo kao to je
silikonski karbid, aluminij-nitrad ili cijev ispunjena plinom u kojoj se on radijacijom ionizira i postaje provodan
te na taj nain daje uzbunu. Javlja ima radni opseg valnih duljina unutar podruja 0,17 do 0,30m i u tom je
o
podruju neosjetljiv na Sunevo i umjetno svjetlo. Javlja ima vizualni kut djelovanja 90 do 180 .
Tehnike karakteristike javljaa plamena:
Radni napon 9-12 V = Struja zatvorenog kruga 1 -5 mA
Signalizacija alarma Crveni LED Struja alarma 25mA
Spektralna osjetljivost 0,78 1,18 Kut djelovanja 90 120oC
Zatita IP65 Podruje nadzora do 700m2
Maks broj detektora na jednu liniju 10 do 30

12
 1.1.2.4. Javljai plina
Javljai plina s mjernim glavama slue za kontroliranje prostorija i ureaja koji rade na zapaljive smjese
zraka i plina ili zraka i para ispod donje granice eksplozivnosti. Zrak odnosno smjesa zraka i pare ili plina, iz
prostora koji se nadzire difuzijom ulazi u mjernu komoru u kojoj se nalaze dvije mjerne perle zagrijanje na
priblino 400oC. Na povrini jedne perle nalazi se katalizator koji oksidira zapaljive plinove i pare. Na taj se
nain poveava temperatura perle, to izaziva promjenu otpora spirale perle. Budui da su perle dio
Wheatstonova mosta, on se remeti zbog promjene otpora. Kroz dijagonalu mosta protjee struja
proporcionalna koncentraciji plina. Druga je perla neaktivna i slui za kompenzaciju utjecaja okoline
temperature, vlanosti zraka...

Tehniki podaci:
Mjerni opseg 0-100% DGE Mogunost reprodukcije +- 2% krajnje vrijednosti
Napajanje 220V, 50Hz potrebna snaga 12W po kanalu
Snaga ukljuenja relej-kontakta: 440VA pri maks 220V
Izlaz pisaa: 4-20 mA, maks opterenje 250
Temperatura okoline: - 20 do 65oC
Mjerna glava
Princip mjerenja nijansiranje topline
Ulaz plina difuzijom
o
Temperatura okoline: - 20 do 65 C
Klizanje nulte toke 0,15% Vrijeme podeavanja mjerne vrijednosti 30s

13
 1.1.3. Runi javljai poara
Runi javljai poara namijenjeni su zatiti objekata, materijalnih vrijednosti i ljudi, a slue kao posrednici
u prijenosu informacije o nastalom poaru u vatrodojavnu centralu. Najee rade na elektromehanikom
principu: ovjek pomou mikroprekidaa i kablova prenosi informaciju o poaru u vatrodojavni centar. U
kuitu javljaa smjeteni su mikroprekidai i tampana ploa s prikljunim stezaljkama za elektrine vodie.
Javlja se moe aktivirati razbijanjem stakla i pritiskanjem na gumb. Pri aktiviranju javljaa pritisnuta tipka
mora ostati u aktiviranom poloaju.
Prekid ili kratki spoj linije (zone) mora izazvati signal kvara. Kod signala alarma je struja manja od struje
kratkog spoja, a vea od normalne. Prema tome, izvedba signalne centrale zahtijeva runi javlja s normalno
otvorenim kontaktom i predotpornikom ili zenner-diodom.
U zonama opasnosti upotrebljavaju se javljai u odgovarajuoj eksplozivnoj zatiti.

14
 1.1.4. Analogni adresabilni javljai za vatrodojavne centrale s mikroprocesorima
Svaki analogni adresabilni javlja ili drugi ureaj odziva se prihvaanjem i izvravanjem komande,
vraanjem informacija i potvrivanjem svoje lokacije. Dvoina petlja omoguuje istovremeno napajanje
ureaja i prijenos informacija u digitalnom obliku, to osigurava visoku pouzdanost, neosjetljivost na
intefrerencije i ne zahtjeva primjenu drugih kabelskih linija.
Komunikacija je u obliku pozicijskih modularnih naponskih impulsa od kontrolne stranice, tj u obliku
strujnih sinkroniziranih impulsa od javljaa i ureaja prema kontrolnoj stanici. Analogno tome digitalna se
konverzija obavlja u samim javljaima ili ureajima.
Svi su dogaaji u sistemu pod kontrolom vatrodojavne centrale, u kojo se obrauju informacije dobivene
od svakog javljaa, a potom se na osnovi upisanog programa odluuje o tome koje su radnje nune, koje se
komande moraju dati, kakav je status s oienjem i prikljuenim ureajima. Na taj su nain svi ureaji i javljai
kontinuirano nadgledani i provjeravani.
Svaki ureaj ili javlja ima 7 segmentni DIL-prekida za postavljanje individualne adrese. Adresiranje i
oienje javljaa moe se obavljati bilo kojim redoslijedom. Javljai i ureaji su neosjetljivi na polaritet napona
napajanja da bi se pojednostavilo oienje i reproducirale instalacijske greke.
U ureajima kojima je potrebno lokalno napajanje upotrebljeni su optokapeleri za potpuno galvanski
odvajanje, sprijeavanje spojeva sa zemljom i meuutjecaja izmeu drugih ureaja i javljaa u petlji.
Svaki analogno-adresabilni javlja samoukljuivanja jedinica s tvorniki podeenom osjetljivosti, individualnom
adresom, odzivom, mogunou daljinskog testiranja i upravljanja svijetljenjm LED-a.
Runi javlja dodatno ima mogunost prioritetnog prekida, to omoguuje kontrolnoj stanici da
registrira njegovu proradu, iako u tom trenutku komunicira s nekim drugim javljaem.

a) Ionizacijski as-javlja
Radioaktivni izvor as-javljaa je americij-241 radioaktivnosti manje od 3,7*104 Bq, u
konfiguraciji dvostrukih komora za mjerenje efekata prisutnosti dima. U istom zraku alje digitalni broj 25, a s
poveanjem koncentracije dima raste i taj broj. Vrijednost 55 pojavljuje se pri koncentraciji dima, kao Y
vrijednost od 0,7. Nivo predalarma je izmeu 45 i 55, a moe se primjeniti za rano upozorenje.

b) Optiki as-javlja ima ugraenu labirintsku komoru s osjetljivom fotoelijom koja u istom
zraku prima kalibrirani nivo infracrvene svjetlosti od pulsirajueg izvora daju digitalni broj 25. U prisutnosti
estica dima fotoelija prima vie svjetla i taj broj rase. Vrijednost 55 pojavljuje se pri koncentraciji dima
definiranoj kao 3,5% zatamnjenja po metru u definiranim ispitnim uvjetima. Nivo predalarma izmeu 45 i 55
moe se primjeniti za rano upozorenje.

15
 c) Termiki as-javlja koristi elektroniki termiki osjetljiv krug koji ima linearni odziv od 20 do
o
90 C i u tom podruju daje digitalni broj koji odgovara temperaturi u Celzijevim stupnjevima. Ako se digitalni
broj 55 uzmeo kao nivo alarma, to odgovara brzini odziva KLASE 2. Mogui su i drugi alarmni nivoi koje
odreuje kontrolna stanice.

16
 1.1.5. Projektiranje vatrodojavnog sistema
Izbor javljaa poara, opseg i povrina nadzornog podruja, broj, raspodjela i razmjetaj javljaa,
dimenzioniranje zona i provodnika, napajanje energijom, prikljuenje ureaja i opreme za gaenje i zatitu i
zatitu vatrodjavni sistem projektira se prema europskim normama i prema uputama proizvoaa opreme i
ureaja za vatrodojavu.

1.1.5.1. Izbor javljaa poara

Izbor vrste javljaa i broj ovisi o vrsti poarne opasnosti objekta koji elimo zatiti, o vrsti i vrijednosti
sadraja objekta, o parametru okoline i poara, koji su dominantni za aktiviranje pojedinih vrsta javljaa, o
osjetljivosti i radnom podruju pojedinih vrsta, o konstrukciji i zoni djelovanja, o konstrukciji objekt, izvedbi
objekata i vrsti ventilacije te drugim karakteristikama koje utjeu na javljae u svakom pojedinanom sluaju
posebno.
Pravilan izbor javljaa ovisi o poznavanju osnovnih karakteristika objekata koje elimo zatititi i tehnikim
karakteristikama javljaa.
Radna temperatura termomaksimalnog javljaa (temperatura aktiviranja) treba biti najmanje 20oC via
od normalne doputene temperature prostora ili objekta koji se zatiuje, odnosno 40oC via od normalne
doputene temperature. Termodiferencijalni javljai mogu se primjenjivati u prostorima u kojima u normalnim
uvjetima nema naglog porasta temperature zraka. Termiki javljai se ne postavljaju blizu grijaih tijela
odnosno drugih izvora topline.
Kada se pretpostavlja da e se u zatienim objektima pojaviti tinjajui poar s velikom koliinom
dima, uz malo topline i plamena, najee se upotrebljavaju dimni javljai.
o
Vlanost prostora u koji se postavljaju ionizacijski javljai ne smije biti vea od 80% (pri 20 C). Pri
postavljanju ionizacijskih javljaa moraju se uzeti u obzir prirodna strujanja zraka i strujanja zraka koja nastaju
zbog ventilacije. Brzina strujanja zraka u prostorima gdje se postavljaju ionizacijski javljai ne smije biti vea od
0,5m/s. Ionizacijski javljai se ne primjenjuju u prostorima s mnogo praine.
U prostorima i objektima gdje se postavljaju javljai plamena u normalnim uvjetima ne smije biti jaeg izvora
ultraljubiastog odnosno infracrvenog ni radioaktivnog zraenja, otvorenog plamena, elektrinog iskrenja, ne
smije se raditi s aparatima za zavarivanje, jer su to parametri koji u sluaju poara aktiviraju javljae. Javljai
plamena postavljaju se u zatvorenim prostorijama.
Ako se nakon pojave poara oekuje njegovo brzo irenje, oslobaanje velike koliine topline i
intenzivno zraenje plamena, mogu se primjeniti dimni, termiki ili plameni javljai, odnosno kombinacije tih
javljaa.
to je prostor vii ili je razmak izmeu plamena i stropa vei, to e biti vea zona jednolike
koncentracije dime. Ovisnost izmeu razliitih automatskih javljaa poara i visine prostora dana je u tablici
1.1. Nisu uzeti u obzir vii dijelovi stropa ija je veliina manja od 10% ukupne povrine stropa, tako da veliine

17
tih dijelova nisu vee od maksimalne nadzirane povrine javljaa. Podruje veih visina stropova treba smatrati
odvojenim prostorima.

estice dima se pri izgaranju diu u obliku gljive, iji kut i veliine ovise o intenzitetu poara i veliini
arita. to je udaljenost javljaa od arita vea, to je koncentracija dima koji do njega dolazi manja.
Koncentracija se udaljenou smanjuje na treinu potencijala, ali s porastom visine prostora poveava se zona
jednolike koncentracije dima, pa se mogu poveavati i povrine nadzora javljaa. Pritom je potrebno istaknuti
da se osjetljivost vatrodojavnog sistema smanjuje, pa je preporuljivo primjenjivati automatske javljae
poveane osjetljivosti.
Za dimne javljae treba odabrati veliine prema dijagramu na slici.

18
 o
Dimni javljai poara postavljaju se na mjestima gdje temperatura nije via od +50 C. Temperatura
o
aktiviranja termikih termomaksimalnih javljaa treba biti 10 do 35 C via od najvie temperature koja moe
nastati prirodnim ili pogonskim djelovanjem u okolini javljaa. U sistemima za automatsko gaenje
o
temperatura aktiviranja termikih javljaa mora biti 40 C via od najvie radne temperature.
o
Ako se javljai ugrauju u prostorije gdje je temperatura nia od 0 C, nije preporuljivo da to budu
dimni javljai jer kristalii leda i kondenzacija bitno utjeu na njihov ispravan ran.
Za niske temperature nije preporuljiva upotreba termomaksimalnih javljaa prikladniji su
termodiferencijalni. U prostorima u kojima zbog pogonskih uvjeta temperatura jako varira treba izbjegavati
upotrebu termodiferencijalnih javljaa.
Dimni javlja moe biti postavljen u prostoru gdje brzina strujanja zraka nije vea od 5m/s, osim ako
testno rjeenje doputa primjenu javljaa i za vee brzine strujanja. Termiki i plameni javljai nisu osjetljivi na
brzinu strujanja zraka.
Ako su javljai postavljeni na stropove odreenih prostorija, mogue vibracije ne smiju imati utjecaj
na njihov pravilan rad. Prije montae javljaa na dijelove strojeva potrebno je izmjeriti i utvrditi mogue
utjecaje.
Dozvoljena je relativna vlaga zraka 95%, ali mora biti onemogueno stvaranje magle i rose, naroito
pri upotrebi dimnih javljaa. Za nadzor prostora u kojima postoji mogunost prskanja vode treba
upotrebljavati vodotijesne javljae poara.
Pogonski uvjeti praeni pojavom dima, praine ili slinih aerosola u sluaju primjene dimnih javljaa
mogu biti inicijatori lanog uzbunjivanja. U nekim se sluajevima primjenom posebnih filtera mogu izbjei te
beeljene pojave. Sigurnije je i pouzdanije upotrijebiti termike javljae koji nisu osjetljivi na dim ni prainu.
Termiki i dimni javljai nisu osjetljivi na optiko zraenje koje u plamenih javljaa moe uzrokovati
lano uzbunjivanje. Sunce ili svjetiljka, direktno ili indirektno, svojim zraenjem moduliranom refleksijom na
povrini tekuine ili rotirajuim dijelovima strojeva izvanredno dobro i vjerno imitiraju zraenje plamena.
Ako je upotreba plamenih javljaa neizbjena zbog visine prostora ili drugih razloga, ti neeljeni
utjecaji mogu izbjei primjenom posebnih zavjesica i pokrivala koja se stavljaju na javljae.

1.1.5.2. Opseg nadzora automatskog vatrodojavnog sistema

Nadzor prostora odnosno objekta automatskim javljaima poara moe biti potpun, djelomian ili
selektivan, a to moe biti nadzor cijelog objekta odnosno vie prostorija.
Potpuni nadzor obuhvaa sve prostore, objekte i komunikacije u radnoj organizaciji. Djelomini nadzor
razumijeva potpuni nadzor jednog dijela poarnog sektora. Selektivni nadzor obuhvaa kontrolu u svim
njegovim dijelovima (prostorije, hodnici, stepenita, kanali...).
Jednu dojavnu zonu ini nadzor koji obuhvaa do pet prostorija poredanih jedna do druge, ukupne
povrine manje od 400m2. U iznimnim aluajevima, kada su prostori susjedni s lako uoljivim ulazima, moe ih

19
biti do 10, ukupne povrine manje od 1000m2. Tako kontrolirana podruja dijelimo na vatrodojavne sektore ili
zone. Vatrodojavni sektor ili zona obuhvaa jednu etau (izuzetak su stepenita, dizala, okna...) i ne smiju biti
vea od poarnog sektora, odnosno od 1600m2. Jedna zona ima do 30 automatskih javljaa poara ili 10
runih javljaa. Javljai poara u meustropovima i meupodovima, kabelskim kanalima, klima ureajima i
slinim prostorima ine posebnu zonu.

1.1.5.3. Broj i razmjetaj javljaa poara

Broj i smjetaj automatskih javljaa poara odreuje se prema vrsti primjijenjenih javljaa, prostornoj
geometriji (veliina, visina, oblik stropa, oblik krova...), vrsti primjene i uvjetima u nadziranim prostorima.
Javljai se odabiru ovisno o pretpostavci oekivanih poara u poetnom stadiju, a smjetaju se tako da se
sprijee lana uzbunjivanja.
Za svako podruje javljanja mora biti predvien najmanje jedan automatski javlja poara. On u svakom
trenutku mora biti lako dostupan radi odravanja i servisiranja.
Minimalni zahtjevi za broj javljaa i povrine nadzora dani su u tablici.
A maksimalna nadzirana povrina po javljau (bez ometajuih faktora)
d maksimalni dozvoljeni horizontalni razmak izmeu javljaa poara i pojedinih toaka stropa
K1-K11 granine krivulje dozvoljenih meusobnih horizontalnih razmaka javljaa

Nagib krova kut koji ravnina kroz krova ini s horizontalnom. Ako krov (strop) ima razliite nagibe (SHED), u
obzir se uzima namanji nagib.

20
21
 1.1.5.4. Povrina nadzora i raspodjela javljaa
Broj javljaa odreuje se tablici 1.2 a odreen je veliinom nadzirane povrine.
Javljai se rasporeuju tako da nijedna toka stropa nije udaljena od javljaa (horizontalni razmak) vie nego je
dozvoljeno u stupcu d.
Dozvoljeni razmaci izmeu javljaa odreeni su dijagramom na slici 1.28. Dozvoljeno odstupanje, a to
znai dozvoljeni razmaci izmeu javljaa mogu se odabrati prema izvedenim graniim krivuljama K.

Razmaci za a i b unutar pripadajuih graninih krivulja mogu se odabrati. Jae izvuene granine
krivulje u podruju izmeu Y i Z oznauju maksimalnu nadzornu povrinu.
Kod projektiranja javljaa u dvije grupe ili dvozonsku ovisnost za iste poarne veliine definirane
nadzorne povrine treba reproducirati za 50%.

1.1.5.5. Raspored javljaa na stropovima s potpornjima

Pri razmjetaju javljaapoara moraju se uzeti u obzir potpornji vii od odreene visine. Vanu ulogu ima i
visina prostora. Ta meusobna ovisnost dana je na slici.
Ako je pojedini dio stropa vei ili jednak 0,6-strukoj dozvoljenoj nadziranoj povrini javljaa prema tablici
1.2, tada svako polje stropa mora biti ispunjeno javljaima.
Ako su povrine stropa manje od 0,6 A, vrijedi pravilo prema tablici 1.3.

22
 Ako su povrine polja vee od dozvoljene nadzorne povrine, pojedina polja stropa treba promatrati
kao zasebne prostore.
Ako visina potpornja iznosi vie od 800 mm, za svako polje stropa mora biti predvien jedan javlja.

1.1.5.6. Smjetaj javljaa u uskim prolazima

U prolazima, tj prostorima stropa uim od 3 m razmaci izmeu javljaa mogu biti:
Za termike javljae : l = 10 m
Za dimne javljae: l = 15 m

23
 Ako su prema tablici 1.2 dozvoljene i vie vrijednosti, one se mogu bez bojazni odabrati, samo ne
smiju biti prekorane maksimalno dozvoljene nadzorne povrine. U prostorima koji se kriaju ili ulaze jedan u
drugi tvorei ue, treba smjestiti jedan javlja. Kada je svjetlosni razmak potrpore prema potpori manji od
1m, potrpore ne treba uzimati u obzir.

1.1.5.7. Udaljenost javljaa od zidova

Udaljenost javljaa od zidova ne smije biti manja od 0,5 m, osim u prolazima, kanalima i slinim dijelovima
zgrade uim od 1m.

Za dimne javljae vrijedi pravilo postavljanja u sredini prostora ili simpetrino po stropu, a dozvoljeni razmaci
meu javljaima i dozvoljene udaljenosti javljaa od zida mogu se odabrati prema dijagramu na slici 1.33.

24
 1.1.5.8. Udaljenost javljaa od uskladitene robe ili ureaja
Horizontalna i vertikalna udaljenost javljaa od ureaja ili uskladitene robe ni na jednom mjestu ne smije biti
manja od 0,5m.
Uskladiteni materijal koji see do stropa ne ostavljajui razmak vei od 5% visine prostora mora se smatrati
zidom.

1.1.5.9. Udaljenost javljaa od stropa i krova

Termike javljae treba uvijek postavljati na strop. Potrebne udaljenosti dimnih javljaa od treba dane su u
tablici 1.4, a ovise o visini nadziranih prostora i obliku stropa, odnosno krova. Za javljae plamena razmak
treba utvrditi za svaki sluaj posebno.

Dimni javljai mogu biti postavljeni neposredno na strop ili sljeme krova ako je ravni strop nii od 8m, odnosno
ako je visina sljemena manja od 4m.

25
 1.1.5.10. Raspored javljaa na stropovima i krovovima posebnih oblika
U prostorima s kosim stropom, trokutastim sljemenastim, odnosno shedd krovom iji je nagib vei od
15 treba postaviti red javljaa u vertikalnoj plohi vrha prostora, tj najvieg dijela prostora (sljeme).

26
27
 1.1.5.11. Rapored i smjetaj runih javljaa
Runi su javljai obvezan sastavni dio vatrodojavnog sustava. Rune javljae nije dozvoljeno ugraivati u
istu dojavnu grupu s automatskim javljaima. Oni ine vii stupanj uzbunjivanja i njihovo aktiviranje znai
siguran poar.
Rune javljae treba postaviti unutar prostora na izlazima, prolazima, po stepenitima i na svakom katu.
Posebno ih je potrebno postavljati blizu prostora s veim poarnim rizikom, te na vanim komunikacijama, u
blizini runih aparata za gaenje poara.

28
 1.1.5.12. Ventilacija i klimatizacija
Javljai za nadzor prostora ne smiju biti postavljeni u struju svjeeg zraka klimatizacijskih i ventilacijskih
ureaja. Perforirane stropove koji slue za provjetravanje treba zatvoriti u radijusu od 0,5m do javljaa.
Pri stropnoj ventilaciji javljai se postavljaju blizu izlaza.

U umjetno ventiliranoj i klimatiziranoj prostoriji sprijeeno je nastajanje velike koncentracije dima i to

uvjetuje smanjenje osjetljivosti sistema. Kompenzacija se ostvaruje reduciranjem nadzorne povrine javljaa i
poveanjem njegove osjetljivosti. Faktor korekcije pregledno je dan u tablici 1.4a.

29
 1.1.5.13. Dimenzioniranje zona
Za zonski vodi, predvien je dvoilni kabel. Maksimalno dozvoljena vrijednost otpora linije zonskog
sklopa je 100. Otpor petlje ovisi o duljini i presjeku vodia, to se izraunava prema formuli

Gdje je: - - elektrina otpornost

l duljina petlje u metrima
As presjek provodnika u mm2

Elektronika zonskih sklopova signalizira tri kriterija:

- Poar
- Neispravnu liniju
- Iskljuenu zonu

Da bi ta tri signala bila selektivno ostvarena, mora se obratiti panja na otpor petlje.

1.1.5.14. Vodii
Za instalaciju pri signalizaciji poara upotrebljavaju se vodovi iji je otpor izolacije izmeu ila te eile i
uzemljenja najmanje 500 k. Provodnici moraju biti bakreni, promjera 0,6mm, presjeka do 1,5mm2.
Provodnici tipa PP/R nisu dozvoljeni. Preporuuju se sve vrste telefonskih provodnika sa PVC izolacijom ili NN
provodnici PP(n) x 1,5 mm2, te u posebnim uvjetim tipa PP4(n) x 1,5mm2.
Pri meusobnom prikljuenju podnoja zonskim vodiima razliitih boja, preporuuje se izbor boje za
polaritet: crvena + , crna - , crvena +, plava -, crna +, plava -. Na krajevima provodnika postavljaju se plastine
ili metalne oznake da se vodii kasnije ne bi zamijenili. Kablove takoer treba oznaiti kabel-markicama
(prema zonama).
Razvodne kutije treba postavljati na vidljivim mjestima i oznaiti crvenom bojom. Razvodni ormarii, u
kojima se nalazi NN razvod i PP razvod, obavezno treba odvojiti metalnom pregradom.
Signalni se vodii postavljaju na slijedei nain:
- Nadbukno, pomou obujmica, u plastinim ili elinim cijevima
- Podbukno
- Postavljanje na kablovskim regalima, pri emu se fiksiraju odvojeno od NN kabela.

Pri postavljanju signalnih provodnika mora se paziti na udaljenost od NN instalacije, koja, prema
propisima, treba iznositi 20cm. Meutim, na izuzetnim jestima, gdje se taj razmak ne moe fiziki ostvariti,
dozvoljeno je smanjenje udaljenosti. Produenje kabla dozvoljeno je samo u razvodnim kutijama.

30
 Kroz zonske provodnike signalzacije poara tokom rada protjee mirna struja male jaine, a
budui da sistem radi na principu promjene jaine struje, mora se obratiti panja na vrijednost otpora
provodnika. Svaki tip zonskog sklopa signalne centrale ogranien je na otpor petlje zonskog provodnika. Svi
zonski provodnici i niskonaponski provodnik za napajanje centrale koji su pripremljeni za prikljuenje moraju
biti dovoljno dugi da se lako prikljue na reglete signalne centrale.

1.1.5.15. Projektiranje petlje za vatrodojavnu centralu s mikroprocesorom

U petlju mikroprocesorskog alarmnog sistema osim analognih adresabilnih javljaa postavljaju se i svi
ostali potrebni ureaji za upravljanje sirenama, bljeskalicama, automatskim gaenjem, te ureaji za
upravljanje ventilacijom, klapnama, poarnim vratima, energetskim napajanjem, dizalima, klimatizacijskim
ureajim, sigurnosnom rasvjetom i ozvuenjem objekta.
Izbor javljaa poara, mjesta ugradnje i povreine pokrivanja mora se provesti u skladu s vaeim
standardima i pravilnicima o tehnikim normativima za sisteme automatskog otkrivanja poara.
Nakon formiranja petlje obavezno treba raunski provjeriti minimalni napon napajanja alagonih javljaa,
koji moraju biti vei od 17V=. Kontrolna stanica dovodi na petlju napon 28V= , +9V pulsirajueg napona, a izvor
ima unutarnji otpor 25.
U petlji je dozvoljeno izvoditi ogranke do 10 adresa, odvojenih posebnim izolatorom petlje, ako se time
pojednostavnjuje isntalacija i smanjuju duljine kabela. Grupa AS-javljaa moe imati pridruen jedan zajedniki
LED indikator koji signalizira da je jedna ili vie adresa prihvatila alarm. Teorijski, unutar jedne petlje moe biti
126 jedinica za nadzor konvencionalnih javljaa (do 20), a to znai 126 konvencionalnih zona s ukupno 2520
javljaa.
Za eksplozijski ugroene prostore predviaju se konvencionalni javljai poara u samosigurnosnoj izvedbi,
spojeni preko sigurnosne barijere na jedinicu za nadzor konvencionalnih javljaa.
Terorijski je unutar jedne petlje mogue imati 12 podsistema za gaenje, ali se ne preporuuje vie od 6.
Svaki se podsistem za gaenje odvaja u barem jednu izolatorima omeenu sekciju. Redoslijed adresa
unutar petlje nije vaan, ali je bitno da nijedna adresa nije preskoena. Radi lakeg praenja programiranja,
preporuuje se rastui niz brojeva koji tono prati petlju. Bilo koji AS javlja ili ureaj unutar petlje moe se
intervencijom na tastaturi kontrolne stanice iskljuiti. Time se omoguuje skidanje i popravak ureaja,
rekonstrukcija ili drugi radovi u nekom tienom prostoru. Korisno je u svakoj petlji ostaviti 10 od 20%
rezervnih adresa za kasnija proitenja ili dogradnju.
Analogni adresabilni javljai i ureaji mogu se povezivati i adresirati bilo kojim redoslijedom. Nakon
instaliranja podaci se moraju unjeti u projekt izvedenog stanja. Za eliminaciju elektromagnetskih interferencija
vano je kabele ne postavljati u zajednike kanale s ostalim instalacijama na objektu (energetsko napajanje,
rasvjeta , telefonija, audiolinije).
Radi smanjenja osjetljivosti petlje inteligentnog alarmnog sistema na interferencije, preporuuje se

31
upotrebljavati kabel s upredenim paricama, a za izvoenje instalacije u energetskim objektima obavezno treba
upotrebljavati kabele s opletom (platom). Plat treba spojiti na uzemljenje na poetku i na kraju petlje.

32
Ispitivanja oienja petlje dozvoljena su ako nisu postavljene glave javljaa. Prije ispitivanja sva podnoja
izolatora petlje obavezno treba prespojiti kratkospojnicima. Pri ispitivanju valja izmjeriti omski otpor petlje (ne
smije biti vei od 100) i kapacitet petlje (ne smije biti vei od 0,5F). Pri mjerenju otpora izolacija treba
izmjeriti otpore vodi-vodi i vodi-uzemljenje. Nakon ispitivanja valja odspojiti katkospojnike u podnoju
izolatora, postaviti glave izolatora, a potom upisivati individualne adrese u glave senzora te ih postaviti u
pripadajua podnoja.

1.1.6. Vatrodojavna centrala

Vatrodojavna centrala stalno obrauje informacije s javljaa poara, odnosno alarmira deurno osoblje u
operativno-komandnim centrima, napaja i stalno nadzire vatrodojavne mree i javljae poara, aktivira
automatske ureaje za gaenje poara (ako su prikljueni na nju), te obavlja druge operacije, npr. Iskljuivanje
ventilacije, zatvaranje poarnih vrata itd.
Vatrodojavna centrala izrauje se u modularnoj izvedbi, s tiskanim ploama. Detekcija poara i
upravljake funkcije programirane su na tiskanim matricama. Tako formirani moduli funkcionalno su
ukomponirani u osnovnu i linijsku jedinicu. Osim to primaju informacije s automatskih i runih javljaa
poara, imaju i daljinsku signalizaciju za aktiviranje elektronske sirene i trepereih svjetala ili pak imaju ureaje
za prijem i obradu podataka u vatrodojavnoj ili slinoj slubi. Vee centrale imaju mogunost upravljanja
ureajima za automatsko gaenje poara, iskljuenje elektrine energije i slino. Veliina centrale ovisi o broju
javljaa odnosno zona, uzevi u obzir podatak, da na jednu osnovnu jedinicu otpada maksimalno 40 zonskih
sklopova.
Vatrodojavna centrala se sastoji od osnovne i linijske jedinice, koje su sastavljene od sklopova.

33
Vatrodojavna centrala se sastoji od osnovne i linijske jedinice, koje su sastavljene od sklopova.

1.1.6.1. Osnovna jedinica ima zadatak da napaja, kontrolira, alje i centralizira sve signale s
Centrale. Sastoji se od slijedeih sklopova:
- Sklop napojne jedinice
- Sklop dan/no
- Sklop daljinske signalizacije
- Sklop centralne signalzacije
Osnovna jedinica graena je na principu funkcionalne modulacije

1.1.6.2. Linijska jedinica je centar u kojemu se sakupljaju sve dojavne linije i odakle se upuuju
sve komande (gaenja, ukljuenja, iskljuenja). Izraena je na principu funkcionalne modularizacije, a
razlikujemo tri osnovna tipa tih jedinica:
- Linijsku jedinicu za dojavu poara
- Linijsku jedinicu za dojavu i upravljanje gaenjem poara
- Kombinirani linijsku jedinicu

34
 1.1.6.3. Sklop dan/no ima svoju funkciju u radu s osobljem ili bez njega, odnosno ima
mogunost rada u dva razliita reima. Dnevni reim dan ima programirano zakanjenje automatskog
alarma, a u reimu no automatski i runi alarm bez zakanjenja automatski ukljuuju cjelokupnu alarmnu
organizaciju. To znai da u sluaju alarma danju, deurna osoba jo ima vremena za intervenciju na mjestu
nastanka alarma i ako je poar manji, ne uzbunjuje vanjske punktove. Ako je poar vei, ima mogunost da
pritiskom na runi javlja prekine vrijeme koenja i istog trenutka poalje signal vatrogasnoj slubi i svim
ostalim sudionicima prema operativnom planu gaenja poara.

1.1.6.4. Sklop daljinske signalizacije izveden je modularno na tiskanoj ploi i programiran je

tako da prosljeuje alarmne signale u objektu i izvan njega. Njihov intenzitet i trajanje odreuje se
sinkronizirano sa sklopom dan/no.
Od izlaza koji se mogu fleksibilno upotrebljavati ima:
- Izlaz 600 za prikljuak na centralni ureaj
- Radne, mirne i preklopne beznaponske kontakte 1A
- 12V DC (dojavna centrala) ili 24V DC, 0,8A u trajanju 2 min
- Dvostruke beznaponske kontakte (radne, mirne i preklopne) u trajanju 2 minute od nastanka alarma
koji slui za pobudu nekog veeg releja
1.1.6.5. Sklop centralnog modula signalizacije slui za sumiranje pojava nastalih na sistemu
za dojavu poara i za njihovo pretvaranje u svjetlosni i zvuni signal alarma, odnosno smetnji. Na centralnom
modulu ugraene su zajednike svjetlosne indikacija alarm odnosno smetnje, zajedniki zvuni izvor, brojevi
alarma i smetnji, kao i tester za iskljuenje zvunih signala. Ako bilo koji modul zone zabiljei alarmno stanje,
istodobno se ukljuuje signalizacija zajednikog alarma na centralnim modulima u obliku crvenog trepteeg
svjetla alarma i kontinuiranog zvunog signala. Pristiskom na tipku za iskljuenje zvuka privremeno se iskljui
zvuni signal alarma, ali svjetlosna signalizacija alarm i dalje radi. Ako se ne ukloni uzrok alarma nakon
priblino 5 minuta, ponovno se aktivira zvuni signal.
Sve vrste smetnji nastale na signalnim linijama, kao i na smamo ureaju, induciraju se u obliku utog
trepteeg svjetla i isprekidanog zvunog signala. Pritiskom na tipku iskljuuje se zvuni signal, a svjetlosna
signalizacija ostaje ukljuena sve dok se ne ukloni kvar.

1.1.6.6. Zonski sklopovi slue sa obradu informacija sa signalnih linija s javljaima poara te za
selektivnu signalizaciju poara. Ugrauju se na linijske jedinice s maksimalno 20 zonskih sklopova. Namijenjeni
su prikljuenju automatskih javljaa poara. Izvedeni su sa zakanjenjem u odnosu prema ulaznom signalu.
Aktiviranjem javljaa u signalnoj liniji pobuuje se vremenski sklop za kanjenje. Nakon 60 sekundi automatski
se ukljui aktivirani javlja. Ponovno aktiviranje javljaa aktivira zonski modul u smislu alarma. Postoje posebni

35
zonski sklopovi za prikljuenje runih javljaa poara, koji rade bez kanjenja u odnosu prema ulaznom signalu.
Zonski sklop za stop-prekida slui za kontrolu linije (kratki spoj, prekid, obustava ureaja za automatsko
gaenje...)

1.1.7. Vatrodojavna centrala s mikroprocesorom

Sve donedavno svi su se vatrodojavni sistemi projektirali na bazi klasine lektronike. Danas se novi
moderni sistemi proizvode s mikroprocesorima i linijskim ureajima koji objedinjuju funkcije dojave,
signalizacije i gaenja poara.
Osnovni dio tog sistema je kontrolna stanica na koju su prikljueni linijski ureaji.

Poar se dojavljuje pomou javljaa s vlastitom adresom po kojoj ih kontrolna stanica prepoznaje.
Javljai su povezani dvoino u takozvane petlje. Na standardnu izvedbu kontrolne stanice (INTAL 04) mogu se
prikljuiti 4 petlje, s tim da se kapacitet stanice moe dodatno proiriti na 16 petlji. Na svaku petlju moe se
ugraditi do 126 adresa. Javljai poara u tom sistemu osim signala alarma u kontrolnu stanicu prenose
trenutne analogne vrijednosti na javljaima, pa se taj sistem naziva i analogno adresabilni sistem. Kontrolna
stanica je mozak analogno adresabilnog sistema. Koristei se jedinstvenim protokolom stanica preko
dvoine petlje komunicira s cijelom serijom javljaa (90 APOLO) i s ostalim kompatibilnim linijskim ureajim.
Kontrolna nas stanica obavjetava o nastalim stanjima u sistemu putem LED diode, LCD displaya i printera. Svi
dogaaji se kontinuirano memoriraju i na zajhtjev se mogu ponovo pregledati i kontrolirati. Na prednjoj strani
kontrolne ploe nalazi se svjetlosna signalizacija i tastatura za neposredno upravljanje nekim akcijama
(definiranje sistema...).
Sistemu (INTAL 04) se pridruuje odreeni broj zona. Odreenoj se zoni pridruuje grupa javljaa, a
svakoj se zoni pridruuje tekst i odgovarajue zonske aktivnosti. Kad se neki linijski ureaj aktivira, podaci o

36
stanju ureaja alju se u glavni procesor, koji signalizra stanje linijskog ureaja na tampau. Ta se operacija
prikazuje odgovarajuim LED indikatorima, LCD displejem i zujalicom, nakon ega se pokrenu programirane
zonske aktivnosti. Tekstualni dio opisa zona ispisuje se na tampau i LED displeju. Pod zonske aktivnosti
razumijeva se aktiviranje jednog ili vie linijskih ureaja iz bilo koje petlje.
Osim zona, definiraju se i grupe linijskih reaja koje nazivamo podsistemima. Zadatak podsistema je
detekcija i automatsko gaenje poara. Za razliku od zona, podsistem se sastoji od linijskih ureaha od samo
jedne petlje. Svaki se podsistem sastoji od odreenog broja javljaa i bar jednog izvrenog organa ureaja za
gaenje poara ili sl.
U podsistemu se definira minimalni broj javljaa koji se moraju nai u alarmnom stanju da bi poela
akcija gaenja. Ve nakon aktiviranja prvog javljaa unuar podsistema pokreu se sirene i druge signalizacije
predalarmnog stanja, a kad se aktivira odreeni broj javljaa, signalizira se alarmno stanje i poinje
odbrojavanje vremena do poetka akcije. Vrijeme do poetka akcije je programabilno i u tom je vremenu
mogue odgoditi akciju gaenja. Navedeni nain funkcioniranja sistema mogu je ako je stanica u
automatskom mogu gaenja. Ako je stanica u runom mogu, signalizira se samo stanjem javljaa, gaenje se
aktivira pomou runih detektora petlje ili pomou tastature komandne stanice. INTAL-04 podrava slijedee
podsisteme za gaenje: halonski, CO2 i drencher. Svaka petlja u protupoarnom sistemu kojom upravlja
kontrolna stanica ima vlastiti mikroprocesor (kontrolor petlje). Koji kontinuirano proziva sve linijske ureaje
(do 126) i dobivene signale obrauje. Svaki signal koji ne znai normalno stanje pokree odgovarajuu u
kontrolnoj stanici, odnosno na petlji, aktivira sirene, relejne izlaze, podsisteme za gaenje i sl, odnosno
pokree akcije opisane definicijom sistema. Vrijeme prozivanja svih 126 adresa traje priblino 4 sekunde.
Program sastavljen na principu pitanja i odgovora omoguuje operateru vrlo jednostavno rukovanje. Nekoliko
se kontrolnih stanica moe meusobno povezati u sistem koji nadzire glavno raunalo. Ureaj moe imati i
prikljuak odvojenih mimikih panela za prikaz svih signala, kao i prikljuak PC tastature, odnosno grafiki
prikaz objekta na monitoru. Stanica INTAL-04 ima 2 serijska izlaza RS232 i RS422, za prikljuak vanjskog
serijskog printera i za vezu s glavnim nadzornim sistemom.

37
 1.1.7.1. Izvedba kontrolne stanice
Kontrolna stanica (INTAL-04) osnovni je mikroprocesorski ureaj za dojavu i gaenje poara. Osnovna
izvedba kontrolne stanice ima kapacitet 4 petlje, odnosno 4x126 adresa. Sistem se moe proiriti na osam
kontrolnih stanica koje nadzire glavno raunalo. Kontrolna se stanica sastoji od dva dijela: upravljako-
signalizacijske jedinice (USJ) i kontrolne jedinice (KJ).

1.1.7.2. Upravljako-signalizacijska jedinica (USJ)

Upravljako-signalizacijska jedinica sadri elemente potrebne za komunikaciju operatera sa sistemom. U
sklopu te jedinice nalaze se ovi moduli:
1. Modul standardnog pokazivaa (D) omoguuje pravilan rad LCD pokazivaa na prednjoj ploi
2. Modul mimikog panela (MMK) sadri sklopove komunikacije, procesora i printer-kontrolera
3. Modul glavnog napajanja (PS24) sklop ispravljaa 220/24 i sklop punjaa akumulatora
4. Modul napajanja printera (PS 5 PR) sklop za napajanje printera 5 voltnim naponom
Na prednjoj strani USJ se nalaze:
1. LCD pokaziva u normalnom stanju ispisuje Sistem normaln uz ispis vremena i datuma
Svaka promjena u sistemu, spontana ili runa operacija , uzrokuje promjenu ispisa na
pokazivau, odnosno ispis odgovarajueg teksta upuuje operatera na poduzimanje primjerenih akcija.
2. PRINTER sve navedene promjene koje se ispisuju na LCD-u istovoremeno se biljee na
papirnoj traci kao trajni zapis irine 24 znaka

38
 3. TASTATURA sadri sve numerike znakove i neke osnovne operaterske funkcije. Preko
tastature se provode neke promjene u konfiguraciji sistema, testira se sistem ili pregledava postojea
konfiguracija.
4. FUNKCIJSKE TIPKE slue za upravljanje neposrednim akcijama u sistemu. Operater na osnvi
mimikih prikaza na prednjoj ploi sam odluuje o upotrebi tipki.
a) OPI ALARM prebacuje ureaj u stanje generalnog alarma, ukljuuje sve sirene na objektu,
ukljuuje ssjetlosnu i zvunu signalizaciju na prednjoj ploi, prema potrebi alarmira vatrogasnu
brigadu, pridruena mu je crvena LED signalizacija
b) ISKLJUENJE ZVUKA pritiskom na tipku iskljuuje se sva zvuna signalizacija na objektu, osim one
koja je pridruena zoni gaenja, pridruena mu je uta LED signalizacija
c) PREGLED u sluaju pojave dvaju ili vie istovremenih signala prelistavaju se svi dogaaji na LCD
pokazivau, pridruena mu je uta LED signalizacija
d) RESET resetira se kontrolna stanica
e) LED-TEST aktivira se kompletna LED signalizacija na prednjoj ploi ureaja i ostaje aktivirana do
putanja tipke
f) RUNO AKTIVIRANJE GAENJA tom je tipkom mogue, u kombinaciji s tastaturom, runo aktivirati
podsistem za gaenje. Pridruena mu je crvena LED signalizacija
g) POMAK PAPIRA omoguuje izvlaenje printerskog papira radi lakeg itanja zapisa.
5. LED signalizacija organizirana je u tri grupe na prednjoj ploi USJ-a.
Signaliziraju se slijedea stanja
a) POAR postoji signal o stanju poara. Upaljene su 2 crvene LED diode
b) >1 POAR postoji vie od jednog signala poara u sistemu
c) RUNI u sistemu je aktiviran runi javlja poara. 2 crvene LED dioide
d) PREDALARM neki je javlja u sistemu u stanju PREDALARMA, to za kratko vrijeme moe izazvati i
poar
e) KVAR signalizira se sumarni kvar u sistemu. Gore 2 ute LED diode
f) >1 KVAR u sistemu postoji vie od jednog signala KVAR. Gore 2 ute LED diode
g) TEST signalizira se TEST stanje u sistemu. Upaljene su 2 ute LED diode
h) ISKLJUEN DIO SISTEMA dio sistema programi je iskljuen odnosno izvan upotrebe radi testiranja,
servisiranja.. Gore 2 ute LED diode
i) GL NAPAJANJE ispravno je glavno napajanje u sistemu. Gori 1 zelena LED dioda
j) REZ NAPAJANJE sistem je prikljuen na rezervno napajanje. 1 zelena LED dioda
k) GAENJE AKTIVIRANO signalizirano je stanje aktivnosti podsistema za gaenje poara. Gori 1 crvena
LED dioda

39
 1.1.7.3. Kontrolna jedinica (KJ)
Kontrolna jedinica sadri elemente potrebne za prilkljuenje petlji i ostalih elemenata na kontrolnu
stanicu, odnosno elemente za povezivanje i komunikaciju s ostalim stanicama.
U sklopu kontrolne jedinice nalaze se slijedei moduli:
1. KONTROLER PETLJE (KP)
Na njega se prikljuuje jedna petlja sa 126 adresa, osnovni je sklop za nadzor i upravljanje ureajima na petlji:
neprestano proziva sve linijske ureaje, obrauje od njih dobivene odgovore i poduzima odgovarajuu akciju,
na prednjoj ploi ima 4 LED diode za signalizaciju stanja na pripadajuoj petlji
2. GLAVNI PROCESOR
Meusobno povezuje kontrolere petlji i omoguuje njihovu komunikaciju s USJ. Po funkciji sadri module
mikroprocesora, memorije i komunikacije s ostalim dijelovima sistema. Na prednjoj ploi ima 4 LED diode
3. PS28 modul koji osigurava napajanje za dvije petlje
4. PS5 modul koji opskrbljuje sklopove potrebnim 5V-tnim naponom
5. ZU modul koji sadri zujalicu i tri relejska izlaza za daljinski prijenos signala. Na prednjoj ploi, osim
zujalice, nalazi se tipka PRIHVAT SIGNALA, koja isprekidanu zvunu signalizaciju pretvara u
kontinuiranu ili je utiava, ovisno o vrsti dolazeeg signala, a prema potrebi alje daljinski signal
prihvaanja alarma. Na prednjoj ploi nalaze se jo 3 LED diode za potrebnu signalizaciju

Kontrolna stanica nadzire sistem i upravlja njime preko petlji koje sadre do 126 adresa. Na svkoj od tih adresa
nalazi se neki od ovih linijskih ureaja:
1. AS TERM/M termomaksimalni analogni javlja
2. AS TERM/D termodiferencijalni analogni javlja
3. AS ION - ionizacijski analogni javlja
4. AS OPT - optiki analogni javlja
5. AS RU - runi adresabilni javlja
6. MZKJ - jedinica za prikljuenje zona konvencionalnih javljaa na petlju
7. I/O - jednokanalna ulazno/izlazna jedinica
8. 3 I/O - trokanalna ulazno/izlazna jedinica
9. MIO S - Jedinica za prikljuenje sirene na pelju
10. MIO H - jedinica za prikljuenje halonskog spremnika
11. MIO T - jedinica za prikjuenje CO2 baterije
12. MIO-EMV - jedinica za prikljuenje Drencher podsistema
13. MIO BL - jedinica stop tastera
14. MIO EA - jedinica za promjenu raima Automatsko/Runi

40
JEDINICA ZA NADZOR I UPRAVLJANJE
a) Jedinica za nadzor zone konvencionalnih javljaa poara
Jedinica za nadzor zone konvencionalnih javljaa poara omoguuje spajanje do 20 konvencionalnih
automatskih javljaa poara preko jedne adrese u petlji inteligentnog alarmnog sistema. Osigurava napajanje
prikljuenih javljaa i provodi kontinuirani nadzor oienja. Odziva se kontrolno stanici samo kada je prozvana
svojom adresom. Tvorniki je podeena za slanje digitalnog broja 16 u normalnom reimu, 64 u alarmu i 4 u
sluaju kvara (prekid oienja, kvari spoj ili kvar u napajanju). Napaja se lokalno 24V-tnim istosmijernim
naponom. U sprezi sa sigurnosnom barijerom omoguuje spajanje samosigurnosnih javljaa poara
postavljanih u eksplozijski ugroeni prostor.

b) Jedinica za nadzor zone konvencionalnih runih javljaa

Jedinica za nadzor zone konvencionalnih runih javljaa vrlo je slina prethodnoj, ali ima
mogunost prioritetnog prekida. Time je omogueno da kontrolna stanica identificira alarm s te jedinice u
roku jedne sekunde.
U sprezi sa sigurnosnom barijerom omoguuje spajanje runih javljaa u S izvedbi postavljenih u eksplozijski
ugroenim prostorima.

c) Jedinica za prikljuenje sirene (signalizatora)

Jedinica za prikljuenje sirene (signalizatora) omoguuje nadzor oienja do sirene (signalizatora ili
bljeskali) i ukljuuje sirene na bilo kojoj lokaciji unutar petlje inteligentnog alarmnog sistema. Napaja se iz
petlje veoma niskom strujom, a za rad sirene zahtijeva dodatno vanjsko napajanje. Vanjsko napajanje ovisi o
upotrijebljenim sirenama i moe biti u rasponu od 9 do 30V isosmijerno. Upotrebnom izlaznih bitova 0 i 1
kontrolne stanice osigurane su dvije opcije prva je intermitirajui rad, a druga je kontinuirani rad sirene.
Jedinica alje digitalni broj 16 u normalnom reimu i u reimu ukljuene sirene, a broj 4 u sluaju kvara
oienja ili napajanja.

d) Izolator petlje
U zatvorenom prstenu petlje inteligentnog alarmnog sistema jedan prekid oienja ne utjee na
ispravan rad, ali kratki spoj moe onemoguiti komunikaciju sa svih 126 adresa. Razbijanjem petlje na sekcije
po 20 adresa omeenih izolatorima, kratki spoj na petlji uzrokuje proradu izolatora i odspajanje samo jedne
sekcije, a sve ostale normalno rade. U normalnom radnom reimu izolatori imaju otpor 5 i omoguuje prolaz
struje napajanja i protok podataka. U sluaju kratkog spoja elektroniki sklop izolatora prepozna pad napona i
promijeni svoj otpor u 20k. Istovremeno se svake tri sekunde pali ugraeni LED indikator. Uklanjanjem kvara
u oienju izolatori se automatski resetiraju.

41
 e) Ulazno izlazne jedinice
Ulazno i izlazne jedinice preko ulaznih bitova sakupljaju i alju informacije o stanju vanjskih
ureaja, te upravljaju radom releja, ovisno o instrukciji dobivenoj od kontrolne stanice preko izlaznih bitova.
Dodatno vanjsko napajanje (lokalno) potrebno je za rad releja i vanjsko upravljanje. Vanjsko oienje nije
nadzirano, pa se te jedinice obavezno postavljaju to blie vanjskim ureajima, a meuveze je potrebno na
odgovarajui nain zatititi.
Trokanalna ulazno-izlazna jedinica izvedena je s tri logika ulaza za nadziranje stanja ureaja i predaju
tih informacija kontrolnoj stanici, te s tri releja koji se mogu pojedinano ukljuivati ovisno o primljenim
izlaznim bitovima. Svi ulazi i izlazi galvanski su odvojeni od petlje. Izlazni rejeli imaju preklopni kontakt za 5A,
250VA.
Jednokanalna ulazno-izlazna jedinica sastoji se od jednog logikog ulaza za nadzor stanja vanjskog
ureaja i jednog releja to ga ukljuuje kontrolna stanica. Rejel proradi kada kontrolna stanica u dva ili vie
ciklusa adresiranja te jedinice postavi izlazi bit iz 0 u 1. Relej ima jedan preklopni kontakt za 5A, 250VA.

f) Jedinica za prikljuenje halonskog spremnika

Jedinica za prikljuenje halonskog spremnika omoguuje spajanje jednog halosnkog spremnika
preko jedne adrese u petlju inteligentnog alarmnog sistema. Osigurava kontinurani nadzor oienja i lokalnog
napajanja, a nakon prihvaanja naloga za aktiviranje inicijatora otvara halonski ventil i zapoinje aksciju
gaenja. Jedinica zahtijeva dodatno vanjsko napajanje (lokalno) za aktiviranje inicijatora. U normalnom
radnom reimu i u reimu otvorenoga halonskog ventila alje digitalni broj 16, a broj 4 u sluaju kvara, a broj
64 u sluaju pada tlaka halona.

g) Jedinica za promjenu reima rada Automatski-runo

Jedinica za promjenu reima rada automatski runo omoguuje spajanje mikrosklopke na
vratima tienog prostora, koja ima funkciju iskljuivanja automatskog reima rada stabilne instalacije za
gaenje poara, u petlju inteligentnog alarmnog sistema preko jedne adrese. Jedinica nadzire ispravnost
oienja do mikrosklopke i ispravnost lokalnog napajanja. Ovisno o prihvaenoj komandi s kontrolne stanice,
ukljuuje LED indikatore Runo ili Automatski.
Putem ulaznog bita alje nalog (vrata otvorena) kontrolnoj stanici i zahtjev za runi rad. Kvar linije do
mikrosklopke i kvar jedinice alje kao digitalni broj 4.

h) Jedinica za prikljuenje stop-tastera

Jedinica za prikljuenje stop-tastera omoguuje spajanje stop tastera (tastera za blokiranje
gaenja) preko jedne adrese u petlju inteligentnog alarmnog sistema. Ovisno o prihvaenoj komandi s
kontrolne stanice, ukljuuje LED indikator Prihvat stop signala. Nakon prorade LED-a, poinje tei vrijeme

42
predalarma, a pet sekundi prije isteka gasi se LED indikator. Ponovnim pritiskom tipke ponavlja se ciklus. U
normalnom reimu jedinica alje digitalni broj 16, a uz aktiviranu tipku alje broj 64, te dodatno prekidni bit
kojim skrauje vrijeme uspostavljanja komunikacije s kontrolnom stanicom.

i) Jedinica za prikljuenje razdjelnog ventila

Jedinica za prikljuenje razdjelnog ventila omoguuje spajanje jednog razdjelnog ventila u
stabilnoj instalaciji za gaenje poara sa CO2 baterijom, preko jedne adrese u petlju. Osigurava kontinuirani
nadzor oienja i lokalnog napajanja, a nakon prihvaanja naloga za aktiviranje otvora razdjelni ventil za
usmjeravanje CO2 u jedan ili vie tienih prostora sa zajednikom CO2 baterijom. Jedinica ima dodatno
vanjsko napajanje (lokalno) za aktiviranje ventila (elektromehaniki okida ili elektromagnetski ventil), a
postavlja se neposredno uz ventil. Preko ulaznih bitova prenosi informacije o otvorenosti ventila u kontrolnu
stanicu, o kvaru linije do mikrosklopke ili elektromehanikog okidaa te o ukljuenom lokalnom napajanju
24V.

j) Jedinica za prikljuenje CO2 baterije

Jedinica za prikljuenje CO2 baterije omoguuje spajanje CO2 baterije stabilne instalacije za
gaenje preko jedne adrese u petlju inteligentnog alarmnog sistema. Osigurava kontinuirani nadzor oienja i
lokalnog napajanja, a nakon prihvaanja naloga za gaenje otvara pilot-boce, koje pneumatski otvaraju sve
ostale boce CO2 baterije. U normalnom radu (mirno stanje) ta jedinica alje digitalni broj 16, u sluaju kvara 4,
a u sluaju smanjenja mase CO2 boca alje broj 64.

1.1.8. Smjetaj vatrodojavne centrale i pregledni planovi

1.1.8.1. Smjetaj centrale
Vatrodojavnu centralu treba smjestiti u prostor koji se nalazi u blizini glavnog prilaza nadziranog
podruja ili na mjestu kojemu e u sluaju poara uvijek biti mogu prilaz vatrogasaca. Prostor za centralu, kao
i prostor za paralelnu signalizaciju treba:
- Sigurno zatititi od utjecaja okoline, npr od pogonskih uvjeta trenje, dima, praine, plinova...
- Imati takve klimatske uvjete da je osiguran nesmetan rad vatrodojavne centrale.
Mjesto vatrodojavne centrale i prostor za paralelnu signalizaciju treba biti dogovoreno s
investitorom, u skladu s preporukom vatrogasne jedinice.

1.1.8.2. Pregledni planovi

U blizini vatrodojavne centrale moraju se nalaziti:
- Situacioni planovi cijelog podruja koje nadzire, dojavnih prostora, razliitih prilaza i mjesta gdje se
nalaze sredstva za gaenje poara

43
 - Operativni planovi za gaenje poara
- Upute za pravilno ponaanje u sluaju dojave poara ili smetnje (te upute trebaju biti dane u obliku
ispitne liste za sva jaljanja o poaru ili smetnjama)
- Vatrodojavna knjiga za pravilan remont, izmjene, dogradnju, ukljuivanje i iskljuivanje, te dojave
smetnji i poara ureaja s podacima o datumu i vremenu
- Upute za koritenje vatrodojavnom knjigom

1.1.8.3. Napajanje energijom

Napajanje energijom mora biti rijeeno iz dva izvora energije. Prvi je izvor elektrina mrea, a
drugi akumulatorska baterija koja se moe ponovo napuniti. Pri nestanku elektrine struje u mrei baterija
automatski i bez prekida preuzima napajanje vatrodojavnog sustava.
Prikljuci za napajanje energijom moraju biti vrsto i fiksno vezani za vatrodojavnu centralu. Ispad
nekog izvora, i u sluaju smetnji, ne smije uzrokovati ispad drugog izvora energije, a mora biti registriran na
vatrodojavnoj centrali. Prelazak s jednog izvora energije na drugi ne smije tetno utjecati na rad vatrodojavnog
sustava.
Energija koja slui za napajanje vatrodojavnog sustava ne smije biti upotrijebljena za opskrbu drugih
ureaja. Za opskrbu ureaja prikljuenih na sekundarne vodove (ureaji za registriranje, pokazivai stanja)
mogu se primjenjivati i drugi oblici napajanja energijom. Oba izvora napajanja treba odmjeriti tako da je svaki
od njih sposoban preuzeti pogon cijelog sustava. Osnova za odmjeravanje napajanja je koliina energije
potrebna za vatrodojavni sustav u trenutku kad je spreman za dojavu te energija potrebna za mogue izmjene
pogonskog stanja.

1.1.8.4. Elektrina mrea

Napajanje energijom iz elektrine mree mora biti projektirano tako da omoguuje neogranien
pogon vatrodojavnog sustava i ureaja za uzbunjivanje. Napajanje iz elektrine mree za vrijeme normalnog
pogonskog stanja mora dodatno puniti bateriju.
Za dovod energije mora biti upotrebljen poseban strujni krug, s posebno obiljeenim osiguranjem.
Mora biti onemogueno iskljuivanje strujnog kruga vatrodojavne centrale u sluaju iskljuivanja drugih
pogonskih ureaja.
Ureaj za punjenje mora biti dimenzioniran tako da se baterija ispranjena do krajnje dozvoljenog
napona za 24 sata moe automatski napuniti na 80% njezina kapaciteta. Punjenje baterije mora biti zavreno
najkasnije nakon 72 sata.

44
 1.1.8.5. Baterija
Kapacitet baterije ovisi o potronji energije vatrodojavnog sustava, ali i o vremenu prepoznavanja
smetnje u opskrbi energijom, tj o tome koliko e brzo sluba odravanja biti na raspolaganju i moi nabaviti
rezervne dijelove.
Kapacitet baterije ureaja s automatskom dojavom smetnji na mjestima koja nisu pod stalnim
ljudskim nadzorom treba odrediti tako da pri neispravnom napajanju mrenim naponom baterija trajno
osigurava pogon u toku 72 sata. Nakon toga treba biti mogue aktivirati ureaj za ubunjivanje s najveom
energetskom potronjom i napajati ih 30 minuta.
Kapacitet baterije ureaja s automatskim javljanjem smetnji na trajno zaposjednuta mjesta i na ona
gdje postoji sluba za uklanjanje kvarova, treba biti toliki da je pri neispravnom napajanju iz mree mogu
trajno nevisan pogon ureaja od najmanje etiri sata i pola sata rada ureaja za uzbunjivanje za poarni odsjek
s najveom energetskom potronjom. Za takav sluaj mora postojati mogunost rezervnog mrenog
napajanja, koje se automatski ukljuuje nakon ispada prvoga mrenog napajanja.

Baterije s mokrim elijama moraju biti postavljene u prostorije dovoljno zrane, suhe i sigurne od
zaleivanja. Osim toga, treba ih postaviti tako da budu zatiene od vanjskih utjecaja i oteenja, a da im se
moe prii radi odravanja i ispitivanja

45
 1.1.9. Odravanje vatrodojavnog sustava
Korisnik vatrodojavnog sustava ili ovlatena osoba brinu o tome da se sustav pregleda u sluajevima:
- Kad postoje znakovi poremeaja stalne spremnosti za pogon
- Nepravilnog funkcioniranja
- Promjena tehnologije ili prostora koje utjeu na nadzor

Redovito odravanje vatrodojavnog sustava najbitniji je uvjet njegove funkcionalnosti i ispravnosti.

Kontrolu tehnike ispravnosti vatrodojavnog sustava obavlja ovlatena osoba korisnika u
vremenskom razdobljima koji nisu dulji od dva mjeseca. Pri tome treba ispitati:
- Najmanje jedan javlja po jednom primarnom vodu
- Svjetlosno-zvune signalizatore
- Predajnik i prijemnik signalizacije
- Ureaje za automatsko gaenje
- Sklopne ureaje za iskljuivanje ventilacije, pogona i sl.
- Ureaje za uzbunjivanje
- Ureaje za napajanje energijom

Periodina revizija vatrodojavnog sustava obalja se jedanput godinje, a obuhvaa funkcionalnu kontrolu
cjelokupnog sustava i pregled svih sastavnih dijelova. Moe se obavljati istovremeno sa servisiranjem
vatrodojavnog sustava, kada serviseri isporuioca opreme mijenjaju ugraene dijelove ogranienog vijeka
trajanja, justiraju, ponovo postavljaju i podeavaju novo ugraene dijelove. Remont (obnavljanje)
vatrodojavnog sustava treba neodlono obaviti im se pri bilo kojoj kontroli utvrde nedozvoljena odstupanja u
djelovanju.
Svakih pet godina treba obaviti, detaljan pregled svih sastavnih dijelova vatrodojavnog sustava i rad
sustava uskladiti s vaeim normama i propisima. Sve poduzete mjere odravanja moraju se unositi u za to
predvienu i obveznu vatrodojavnu knjigu.

1.1.10. Postupak i nain ispitivanja funkcioniranja ureaja za nadzor i upravljanje

vatrodojavnog sustava
Provjerom funkcioniranja ureaja utvruje se ima li ureaj sve osnovne funkcije koje mora imati, kao i
ostale dopunske funkcije, te udovoljavaju ili dijelovi ureaja ovim traenim zahtjevima:
1. Da se preko vatrodojavnog centralnog ureaja javljai i drugi dijelovi vatrodojavnog sustava napajaju
energijom iz izvora napajanja
2. Da vatrodojavni centralni ureaj u sluaju poara daje svjetlosni signal alarma oznaavajui ujedno
mjesto

46
poara s dovoljnom preciznou, te da daje zvuni signal alarma. Svjetlosni signal mora biti dovoljnog
intenziteta, dobro uoljiv (npr trepui) i propisane boje. Zvuni signal mora biti dovoljnog (propisanog)
intenziteta, karakteristinog prodornog tona, odreenog znakom poarnog alarmiranja. Za vrijeme trajanja
alarmnog stanja na vatrodojavnom centralnom ureaju mora postojati mogunost iskljuenja zvunog signala
uz zadravanje svjetlosnoga, koji se moe prekinuti samo iskljuivanjem pripadne grupe javljaa, pri emu se
mora pojaviti svjetlosni signal iskljuene zone. Deurni manipulant vatrodojavnog centralnog ureaja ne smije
iskljuiti nijednu zonu, osim u sluaju kvara ili uz prethodnu pismenu suglasnost rukovodioca atite od poara
3. Da vatrodojavni centralni ureaj ima mogunost prosljeivanja signala poara na paralelne
signalizatore tabloe i prema vatrogasnoj jedinici po predvienom alarmnom planu ili pak na gradski centralni
ureaj dojave. Obavljeno se prosljeivanje svjetlosno signalizira.
4. Da vatrodojavni centralni ureaj ima mogunost (ako je to rjeenjem predvieno) da preko
dopunskih elemenata aktivira ureaj za automatsko gaenje poara ili ureaj za sprjeavanje njegova irenja.
Izvrenje aktiviranja se signalilzira.
5. Da vatrodojavni centralni ureaj nadzire ispravnost dijelova vatrodojavnog sustva koji najranije
reagiraju, te da pri tim kvarovima (neispravnostima) daje zvuni i svjetlosni signal kvara (npr. prekid linije
javljaa, uklanjanje uloka javljaa, kratki spoj linije javljaa, dozemni spoj linije javljaa, iskljuenje glavnog
izvora napajanja, nedovoljan napon glavnoga ili pomonog napajanja i sl.)
6. Pri provjeri funkcioniranja vatrodojavnog centralnog ureaja moraju se provjeriti sve njegove
nevedene funkcije i u izvjetaju konstatirati njihova ispravnost, odnosno neispravnost. Ako u funkcioniranju
ureaja ima manjkavosti, treba ocijeniti svaku posebno i navesti koliko one manjuju vatrozatitnu vrijednost
vatrodojavnog sustava.

1.1.10.1. Provjera izvora napajanja

Vatrodojavni sustav mora imati sigurni i praktino neprekidni izvor napajanja. Ako takav izvor u tienom
objektu ne postoji, kao glavni izvor napajanja sluu elektrina mrea, a pomoni izvor napajanja najee je
akumulatorska baterija. U sluaju prekida napajanja iz glavnog izvora, sustav se mora automatski prebaciti na
pomoni izvor.
Pri provjeri funkcioniranja izvora provjerava se da li je akumulator dovoljnog kapaciteta, te da li se
pravilno odrava i zamjenjuje u sluaju prekoraenja odreenog roka trajanja. Na kraju te provjere daje se
skupna ocjena stanja izvora i naina njegova odravanja, te utjecaja tog stanja na vatrozatitnu vrijednost
sustava.
Ako vatrodojavni sustav ima zadatak aktivirati sustav automatskog gaenja ili aktivira druge ureaje u
funkciji zatite od poara, treba provjeriti ispravnost i funkcioniranje tih sustava. Ispitivanje automatskog
gaenja moe biti i predmet posebnog ispitivanja jer podlijee posebnim pravilima.

47
 1.1.10.2. Provjera funkcioniranja dojave poara pomou probnih poara
U sloenijim okolnostima, kada postoje broji faktori koji utjeu na efikasnost vatrodojave (sloena
konfiguracija tienog prostora, loeni utjecaji strujanja zraka zbog prirodne ili umjetne ventilacije, odnosno
klimatizacije, vatodojava transportnih traka i drugih izvora koji ometaju brzo otkrivanje poara), za ocjenu
ispravnosti funkcioniranja vatrodojave primjeljuje se ispitivanje probnim poarom. To ispitivanje moe
zahtijevati i projektant, da bi mogao provjeriti odreene pretpostavke projekta. Osnovni cilj takvih ispitivanja
jest potvrda pravilnog izbora tipa javljaa, njihove osjetljivosti, gustoe i pozicije smjetaja. Probni se poar
realizira na najnepovoljnijoj lokaciji, na kojoj on moe realno nastati, ako je potrebno s poveanjem koliine
gorivog materijal sve do opravdane granice. S obzirom na ometajue faktore, odabiru se najnepovoljniji uvjeti
u kojima se stvara probni poar, a koi se mogu realno stvoriti. Opis i rezultati ispitivanja s probnim poarima
unose se u zapisnik i daje se ocjena tih ispitivanja.

1.1.10.3. Zakljuak o ispitivanju i pregledavanju

Zakljuak o pregledu i ispitivanju moe biti samo pozitivan ili negativan. Ako je pozitivan, osim izvjetaja
daje se i atest. Atest je dokument kojim se potvruje da su pregled i ispitivanje funcioniranja izvedenog
vatrodojavnog sustava obavljeni u navedeno vrijeme, te da je nalaz pozitivan. Uz to se daju osnovne
karakteristike vatrodojavnog sustava: lokacija, osnovne tehnike karateristike, zakljuak, ime odgovornog
izvrioca pregleda i ispitivanja, broj odobrenja za ispitivanje vatrodojavnih sustava poslije montae.
Ako je zakljuak pregleda i ispitivanja negativan, iz zapisnika se mora jasno razabrati koje zahtjeve
vatrodojavni sustav nije zadovoljio, te ako je mogue predloiti to treba uiniti da bi vatrodojavni sustav
zadovoljio. Ne smije se izdati atest.

1.1.10.4. Kriterij ocjenjivanja rezultata pregleda i ispitivanja izvedenog vatrodojavnog sustava

radi atestiranja
Osnovno mjerilo za negativnu ocjenu nekog vatrodojavnog sustava jest zbroj svih manjkavosti
vatrodojavnog sustava koje znatnije umanjujunjegovu zatitnu vrijednost u odnosu prema moguoj zatitnoj
vrijednosti (uz jednaka ili priblino jednaka novana ulaganja)

1.1.10.5. Postupak nakon dobivanja negativne ocjene pregleda i ispitivanja

Nakon uklanjanja utvrenih nedostataka negativno ocijenjenog izvedenog vatrodojavnog sustava obavlja
se dopunski pregled i ispitivanje vatrodojavnog sustava. Ako se utvrdi da su nedostaci zbog kojih se poslije
prvog pregleda nije izdao atest ispravljeni, uz dopunski se zapisnik izdaje i atest.

48
 2. MOBILNI UREAJI I OPREMA ZA GAENJE
POARA I TEHNIKE INTERVENCIJE
2.1. Runi i prijevozni aparati za gaenje poara
2.1.1. Runi i prijevozni aparati za gaenje poara: openito i podjela
Runi i prijevnozni aparati za gaenje poara namijenjeni su gaenju poetnih poara. Prema nainu
izbacivanja sredstva za gaenje, dijelimo ih na:
1. Aparate koji izbacuju sredstvo za gaenje pod tlako to kemijskom reakcijom nastaje u aparatu
2. Aparate koji izbacuju sredstvo za gaenje pomou tlaka plina stlaenog u posebnoj boici
3. Aparate koji izbacuju sredstvo za gaenje pomou stalnog tlaka plina u rezervoaru aparata
4. Aparate koji posebnom pumpom izbacuju sredstvo za gaenje

Podjela aparata prema vrsti sredstva za gaenje koja je u apratau:

1. Aparati za gaenje prahom (oznauju se oznakom S)
2. Aparati za gaenje poara ugljik-dioksidom (oznaju se oznakom CO2)
3. Aparati za gaenje poara halonom (oznauje se oznakom H)
4. Aparati za gaenje poara vodom (oznauje se ozakom V za pluni mlaz ili Vr za raspreni)
5. Aparati za gaenje poara zranom pjenom (oznaka P2)
6. Aparati za gaenje poara vodom i zranom pjenom, tzv brentaa (oznaka VP)
7. Aparati za gaenje poara kemijskom pjenom (oznaka Ph) ne proizvode se vie!

Podjela aparata prema ukupnoj masi punjenja:

1. Runi aparati do 20kg, napunjeni VP 15 iznimno do 25kg
2. Prijevozni aparati do 260kg.

2.1.2. Konstruktivno-sigurnosni uvjeti

Konstrukcija aparata za gaenje poara mora iskljuiti mogunost ozljede osobe koja rukuje aparatom
ili se nalazi u njegovoj blizini.
Za izradu zatvorenih spremnika upotrebljavaju se elini limovi zatezne vrstoe 350 do 600 N/mm2.
elik za izradu beavnih boca u uzdunom ravcu ima zateznu vrstou od 350 do 1200 N/mm2, a izduenje od
14 do 26%.
Sve unutranje povrine aparata zatiene su od agresivnog djelovanja sredstava za gaenje poara
odgovarajuim premazom ili plastificiranjem, a vanjske povrine obojene su crvenom bojom.
Aparati za gaenje poara volumena veeg od 15dm3, osim aparata za gaenje vodom i zranom
pjednom (VP15), imaju ugraen sigurnosni ventil koji sprijeava porast tlaka iznad dozvoljenog. Podruje

49
djelovanja sigurnosnog ventila za sve tipove aparata, osim za CO2 aparate, imaju donju granicu aktiviranja
koja iznosi 2/3 ispitanog tlaka i gornju granicu aktiviranja, koja je 3 bara nia od ispitanog tlaka. Interval
djelovanja sigurnosnog ventila na CO2 apratima ovisi o ispitnom tlaku boce:
- Na bocama s ispitnim tlakom 190 bar, sigurnosni ventil se aktivira na 170 5 bar
- Na bocama s ispitnim tlakom 225 bar, sigurnosni ventil se aktivira na 190 5 bar
- Na bocama s ispitnim tlakom 250 bar, sigurnosni ventil se aktivira na 215 5 bar

Sigurnosni se ventil izrauje u dvije verzije: membranski tip ventila za jednokratnu upotrebu i opruni tip
ventila za viekratnu upotrebu.

Spremnici svih aprata u kojima se nalaze sredstva za gaenje poara (osim CO2 aparata i aprata
za gaenje vodom i zranom pjednom VP15), imaju u rezervoaru dovoljan ekspanzioni prostor. Taj se prostor
osigurava tako da se rezervoar aparata napuni sredstvom za gaenje samo do odreene visine rezervoara.
Odnosi punjenja i veliine rezervoara za pojedine tipove aparata iznose:
S-1 do S-3 puni se po principu 1kg = 1 litra + 20%
S-6 do S-12 puni se po principu 1kg = 1 litra + 30%
S-50 do 150 puni se po principu 1kg = 1 litra + 10%

CO2 aparati imaju vlastiti tlak izbacivanja i propisani stupanj punjenja. Stupanj punjenja oznaava
odnos izmeu volumena boce u litrama i CO2 u kilogramima. Stupanj punjenja od 1,34 od 1,5 litre volumena
znai da se 1 kg CO2 nalazi smjeten u 1,34-1,5 litre volumena.
Vrijeme aktiviranja runih aprata za gaenje poara pri temperaturi od 20oC iznosi najvie 5 sekundi,
a vrijeme aktiviranja prijevoznih aparata traje maksimalno 10 sekundi.
Prema standardu, najkrae vrijeme pranjenja aparata odreuje se prema masi sredstva za gaenje
kojim je aparat napunjen i iznosi:
- Za aparate do 3 kg 6 sekundi
- Za aparate od 3 do 6 kg 9 sekundi
- Za aparate od 6 do 12 kg 12 sekundi
- Za aparate od 12 do 100 kg 20 sekundi
- Za parate tee od 100 kg 30 sekundi

Nakon aktiviranja i potpunog pranjenja aparata dozvoljeno je da u rezervoaru aparata ostane

najvie 10% sredstva za gaenje kojim je aparat bio napunjen. Ostatak sredstva za gaenje u aparatu nakon
potpunog pranjenja ovisi o vrsti o vrsti i kvaliteti sredstva, o pogonskom plinu, konstrukciji aparata, odnosno
o otvorima na mlaznici, otporima u usponskoj cijevi, otporima u cijevi malznice itd.

50
 2.1.3. Runi i prijevozni aparati za gaenje prahom (s oznakom S)
Runi i prijevozni S aparati namijenjeni su gaenju poetnih poara klase B, C i E (prah natrij-bikarbonat),
primjenom praha na bazi amonij-fosfata i amonij-sulfata za gaenje poara klase A, B, C i D, a soda-klorida za
gaenje poara klase D.
Princip rada
Spremnik aparata napunjen je prahom. U spremnik je ugraena (ili na spremniku s vanjske strane
uvrena) elina boca napunjena inertnim linom pod tlakom (najee ugljik-dioksidom, duikom i sl) ili prah
u aparatu pod izravnim trajnim tlakom plina odnosno zraka. Aktiviranjem aparata tlak plina izbacuje prah iz
aparata u obliku mlaza koji mlaznicom usmjeravamo na poar.
Standardne veliine aparata prema masi punjenja
Runi S aparati za gaenje poara su: S-1, S-2, S-3, S-6, S-9, S-12
Prijevozni S aparati za gaenje poara su: S-25, S-50, S-100, S-150

51
52
Opis glavnih dijelova aparata
Spremnik aparata je valjkastog oblika. Izrauje se od dekapiranog lima debljine 1,5 do 2,5 mm (za
rune aparate) i 3 do 5mm (za prijevozne aprate). U spremniku aparata nalazi se sredstvo za gaenje,uzbudna
cijev, usponska cijev, elina boca s ugljik-dioksidom i glava ventil. elina se boca izrauje od beavnce
eline cijevi. (Aparati koji su pod stalnim talkom nemaju uzbudnu cijev)
Glava-ventil aparata zatvara i aktivira aparat. Usponska cijev slui za izbacivanje praha iz spremnika
aparata. Na spremniku aparata veem od 15 dm3 volumena nalazi se i sigurnosni ventil koji titi tijelo aparata
od previsokog tlaka.
Svi aparati imaju mlaznicu za izbacivanje praha. Aparati vei od S-6 (ukljuujui i S-6), moraju imati i
cijev izmeu glave i mlaznice. Mlaznica je izraena od plastine mase, a cijev od armirane gume ispitane na
tlak 30 bara.

2.1.4. Runi i prijevozni aparati za gaenje ugljik-dioksidom (s oznakom CO2)

Runi i prijevozni aparati za gaenje poara ugljik-dioksidom namijenjeni su gaenju poara klase E, a mogu se
upotrebljavati i za gaenje poara klase B i C.
Princip rada
elina boca aparata napunjena je ugljik-dioksidom u tekuem stanju pod visokim tlakom (70 bar). Pri
aktiviranju aparata CO2 izlazi iz boce i ekspandira te ga pomou mlaznice usmjeravamo na poar.
Standardne veliine aparata prema masi punjenja
Runi CO2 aparati za gaenje poara: CO2-2, CO2-3 i CO2-5
Prijevozni CO2 aparati za gaenje poara: CO2-10, CO2-30 i CO2-60
Opis glavnih dijelova aparata
Boca je valjskastog oblika, a izraena je od beavne eline cijevi. Slui za smjetaj tekueg ugljik-dioksida pod
visokim tlakom. U bocu aparata s gornje strane ugraen j eventil aparata s usponskom cijevi. Konstrukcija
ventila razliita je za rune i prijevozne aparate. Ventili s ruicom imaju vreteno koje se sputa djelovanjem
slike na oprugu ventila. Ventili s kotaem imaju vreteno koje se podie okretanjem kotaa u smjeru suprotnom
smjeru kazaljke sata. U ventil je ugraena sigurnosna naprava koja titi aparat od previsokog tlaka. Usponska
je cijev ugraena u tijelo ventila i slui za izbacivanje CO2.
Mlaznica apara manjih jedinica (CO2-2 i CO2-3) privrena je na tijelo ventila, a mlaznice jedinica veih od
CO2-5 povezane su s aparatom posebnom gumenom cijevi izraenom od armirane gume i ispitanom na tlak
60 bara. Mlaznica je izraena od plastine mase. U tijelo mlaznice ugraena je sapnica pomou koje tekui
CO2 ekspandira u plin.

53
54
 2.1.5. Runi i prijevozni aparati za gaenje halonom (s oznakom HL)
Runi i prijevozni aparati za gaenje poara halonom namijenjeni su gaenju poara klase B, C i E. Mogu se
upotrebljavati i za gaenje poara klase A.
Princip rada
Spremnik aparata napunjen je halonom BFC (1211) u tekuem stanju. Halon je u aparatu pod tlakom duika od
8 do 12 bara. Nakon aktiviranja aparata halon se izbacuje pomou usponske cijevi, ventila i mlaznice. Mlaz se
mlaznicom usmjerava prema vatri, a moe se, ako je potrebno, prekidati pomou ruke na glavi ili mlaznici
aparata.
Veliine aparata prema masi
Runi aparti za gaenje halonom: HL-1, HL-2, HL-3, HL-6
Prijevozni aprati za gaenje halonom: HL-25, HL-50
Opis glanih dijelova aprata
Spremnik aparata je valjkastog oblika, izraen od aluminija ili dekapiranog lima debljine 1,5 do 4mm. U tijelu
aparata smjeteni su halon i duik. Ventil aparata izraen je od mesinga, a brtva od teflona. Ventil s
usponskom cijevi slui za izbacivanje halona iz aparata. Gumena cijev izraena je od kvalitetne gume otporne
na halon i atmosferske utjecaje, te ispitana na tlak 30 bara. Manji aparati imaju mlaznicu na ventilu aparata, a
vee jedinice imaju cijev koja spaja ventil aparata s mlaznicom. Na ventilu se nalazi manometar za utvrivanje
tlaka u tijelu aparata.

55
56
 2.1.6. Runi i prijevozni aparati za gaenje poara vodom i zranom pjenom (s oznakom
VP-15)
Runi i prijevozni aparati za gaenje vodom namijenjeni su gaenju poara klase A. Mogu se
upotrebljavati i za gaenje poara klase B (osim poara zapaljivih tekuina koje se mijeaju s vodom)

Princip rada aparata s oznakom VP-15 (brentaa)

Spremnik aparata kapaciteta 15 0,75 litara napunjen je vodom ili mjetavinom vode i pjenila (omjer 95%
vode i 5% pjenila). U spremnik je ugraena runa klipna dvoradna pumpa kojom se iz aparata izbacuje voda ili
pjena, ovisno o tome je li u spremniku bila voda ili mjetavina vode i pjenila. Aparat je opremljen mlaznicom za
vodu i mlaznicom za pjenu, koje su mijenjaju ovisno o vrsti sredstva za gaanje.

Princip rada aparata s oznakom Vr za raspreni mlaz

Spremnik aparata napunjen je vodom koja moe sadravati i odreene dodatke (klizna i prodorna voda) da bi
se poveala efikasnost pri gaenju poara. U spremnik je ugraena elina boca napunjena inertnim plinom
(najee ugljik-dioksidom) pod tlakom, koji slui za izbacivanje vode iz aparata u obliku rasprenog mlaza to
se formira pomou tu-mlaznice.

Princip rada aparata s oznakom V-25

U ovu grupu aparata pripada i naprtnjaa sa 25 litara vode. Na naprtnjau je prikljuena dvoradna klipna
pumpa, pomou koje se izbacuje voda iz naprtnjae i usmjerava na plamen.

Opis glavnih dijelova aparata za gaenje vodom (VP-15, Vr-9, V-25)

Spremnik Vr-9 aparata valjkastog je oblika. Izraen je od dekapiranog lima debljine 1,5 do 2 mm. U spremniku
aparata nalazi se 9 litara vode, usponska cijev, elina boica s ugljik-dioksidom i glava. Glava slui za
zatvaranje i aktiviranje aparata. Usponskom se cijevi izbacuje voda iz aparata. Ima tu-mlaznicu i cijev izmeu
mlaznice i glave aparata.
Spremnik aparata VP-15 valjkastog je oblika, izraen od pocinanog lima debljine 0,75 do 1 mm i puni
se sa 15 litara vode ili otopine vode i pjenila. U sredini tijela aparata, kroz otvor u poklopcu, ugraena je
dvoradna klipna pumpa koja slui za izbacivanje vode ili pjene iz aparata. Pumpa se sastoji od tijela, unutranje
cijevi, vanjske cijevi, klipa s kuglicom (istisni ventil) i usisnika s kuglicom (usisni ventil). Na izlazni otvor tijela
pumpe prikljuena je gumena cijev i mlaznica za vodu ili pjenu.
Naprtnjaa V-25 izraena je od plastinog materijala s izolirajuim jastukom za zatitu lea. Na
naprtnjau je prikljuena gumena cijev sa sisaljkom mlaznicom, koja radi kao klipna pumpa i izbacuje
rasprenu vodu.

57
58
 2.1.7. Runi i prijevozni aparati za gaenje poara zranom pjenom (oznaka Pz) i
kemijskom pjenom (Ph)
Runi i prijevozni aparati za gaenje poara pjenom namijenjenji su za gaenje poara klase B, osim poara
lakozapaljivih tekuina koje se mijeaju s vodom, a mogu se upotrijebiti i za gaenje poara klase A.
Princip rada
Spremnik aparata za gaenje poara zranom pjenom napunjen je mjeavinom vode i pjenila (3-6%tna
mjeavina vode i pjenila). U spremnik aparata ugraena je elina boica napunjena inertnim plinom (najee
ugljik-dioksidom, duikom...), koji slui za izbacivanje mjeavine vode i pjenila iz aparata. Mjeavina vode i
pjenila prolazi kroz specijalnu mlaznicu za pjenu, u kojoj se spaja s treom komponentom zrakom i tako se
stvara zrana pjena.
Runi i prijevozni aparati za gaenje kemijskom pjenom vie se ne proizvode. Princip rada tih aparata
bazirao se na kemijskoj reakciji otopine natrij-hidrogenkarbonata (NaHCO2) i saponina koji se nalazio u
spremniku aparata (punjenje B) te otopine aluminij-sulfata , Al2(SO4)3, koji se nalazio u posebnoj ugraenoj
tubi i spremniku aparata (punjenje A).

Opis glavnih dijelova aparata

Spremnik aparata Pz-9 valjkastog je oblika, izraen od dekapiranog lima debljine 1,5 do 2 mm.
Uspremniku aparata nalazi se mjeavina vode i pjenila (u omjeru 94:6 ili 97:3), usponska cijev, elina boca s
ugljik-dioksidom i glava aparata. elina boca izraena je od beavne eline cijevi. Glava aparata slui za
zatvaranje i aktiviranje aparata. Usponskom se cijevi mjeavina izbacuje iz spremnika aparata. Aparat ima
mlaznicu za zranu pjenu i cjev izmeu mlaznice i glave aparata.
Spremnici Ph aparata su valjskastog oblika izraeni od elinog lima u kojemu je vodena otpoina
natrij-hidrogenkarbonata te saponina. Unutar tog spremnika nalazi se manji spremnik (tuba) izraen od
plastike, olovnog ili bakrenog lima, a u njemu se nalazi vodena otopina aluminij-sulfata. Na gornjem dijelu
spremnika aparata nalazi se glava aparata s vretenom i poklopcem za zatvaranje unutranjosti spremnika
(tube aparata). Na gornjem dijelu spremnika aparata nalazi se mlaznica i sigurnosni ventil koji titi tijelo
aparata od previsokog tlaka. Prijevozni aparati na posebnoj cijevi imaju mlaznicu za pjenu i kotae za
transport.

59
60
 2.1.8. Kombinirani prijevozni aparati pjena-prah
Danas se proizvode prijevozni kombinirani aparati pjena-prah za gaenje poetnih poara, razliitih izvedbi i
kombinacija. Upotrebljavaju se za brze poetne intervencije gaenja poara gume, papira, koe, mineralnih
ulja, nate, lakova, rastvaraa, metana, propana i td.
Kombinirani se aparati sastoje od dvije samostalne jedinice (jedinice za prah i jedinice za pjenu) za
pojedinano ili istovremeno gaenje sredsvima za gaenje koja su kompatibilna.
Npr, jedinica za prah sastoji se od spremnika volumena 50L , koja se puni sa 33 kg praha. Radni tlak u
spremniku (25 bar) postie se pomou duika u posebnoj elinoj boci pod tlakom 200 bar. Prha se izbacuje
kroz fleksibilnu cijev duljine 20m s pitolj-mlaznicom.
Jedinica za pjenu sastoji se od spremnika volumena 50L, u kojemu se nalazi mjeavina vode i pjenila
AFFF u omjeru 6% (3kg LW). Mjeavina se izbacuje iz aparata takoer pomou duika kroz fleksibilnu cijev
duljine 20m i mlaznice za teku pjenu. Kontinuirani radni tlak duika u spremnicima za prah i mjeavinu vode i
pjenila odrava se pomou regulacijskog ventila na glavi boce. Ureaji za gaenje poara smjetni su na
jednoosvinskoj prikolici i upotrebljavaju se kao prijevozni aparati.

2.1.10. Tehniki uvjeti ispitivanja runih i prijevnoznih aparata za gaenje poara

Vrste ispitivanja:
Ispitivanje prototipa provodi se prije putanja odreene vrste aparata u promet. To isptivanje obavlja struna
komisija koju odreuje nadleni organ ili ovlatena ustanova
Kontrolno ispitivanje provodi se periodino, a obuhvaa sve aparate koji su u upotrebi. Ispitivanje se obavlja
radi utvrivanja njihove spremnosti za upotrebu. Kontrolno ispitivanje obavljaju serviseri.

Sadraj ispitivanja prototipa

Pri provjeri prototipa ispituje se konstruktivni parametar i punjenje, radne karakteristike i vrstoa materijala.
Pri tome se utvruje je li aparat proizveden u skladu sa standardom. Osim toga, provede se slijedea
ispitivanja:
1. Ispitivanje aparata na vibracije
2. Ispitivanje efikasnosti gaenja
3. Mjerenje dometa mlaza i vrijeme neprekidnog pranjenja
4. Mjerenje koliine pjene
5. Ispitivanje izdrljivosti pod tlakom
6. Ispitivanje nepropusnosti
7. Ispitivanje sigurnosnog ventila
8. Ispitivanje upotrebljivosti za gaenje elektrinih instalacija

61
 2.1.11. Opis tipskih arita
2.1.11.1. Tipsko zarite poara klase A
arite ini stalak od elinih profila, posuda s odreenom koliinom benzina i naslaganih drvenih letvica.
Te su letvice poprenog presjeka 4x4 cm, a duge 0,3 i 0,5 m. Njhovom kombinacijom moe se postaviti 6
veliina tipskih arita koja imaju istu irinu i visinu (14 redova letvica), a razliku je samo po duini. Letvice su
od jelovine i sadre 20% vlage.
Najprije se zapali benzin (koliina ovisi o veliini tipskog arita, od 3 do 34 litre), koji treba gorjeti dvije
minute. Zatim se posuda s benzinom izvue i eka se 4 minute da se drvo dobro razgori, a onda se poinje
gasiti.

2.1.11.2. Tipsko zarite poara klase B

Tipska arita poara klase B imaju 11 veliina. Glavni element za 7 manjih arita je cilindrina posuda, a
za 4 vea je pravokutni bazen. U posudu odnosno bazen nalije se propisana koliina benzina na prethodno
ulivenu vodu ija je koliina odabrana tako da je nivo benzina oko 7cm nii od ruba bazena ili posude.
Benzin se zapali, a zatim se eka 30 sekundi da se razgori, a onda poinje gaenje aparatima punjenim plinom
(CO2 i halonima), a 60 sekundi za sve ostale aparate.

2.1.11.3. Tipsko zarite poara klase C

Tipsko arite poara klase C izrauju se u samo jednoj veliini. Sastoji se od cijevi unutranjeg promjera
80mm koja na gornjem kraju ima zavarenu standardnu prirubnicu. Na tu prirubnicu preko 4 odstojna prstena
vijcima je privrena odgovarajua slijepa prirubnica. Kao gorivo upotrebljava se gradski plin ili propan
protoka 220dm3/s. Protok se mjeri brojilom postavljenim na ulazu u cjevovod pri temperaturi plina +15oC i
tlaka 1013 milibara. Nakon paljena plina eka se 20 sekundi i onda se poinje gasiti

2.1.11.4. Tipsko zarite poara klase D

Tipsko arite poara klase D izrauje se u jednoj veliini i sastoji se od eline posude povrine 0,4x0,4 m,
u kojoj je ravnomjerno rasporeeno 2 kg piljevine neke legure lakog metala u kojoj ima 83 do 88% magnezija.
Piljevina se u jednom kutu posude zapali, prieka se da plamen zhvati priblino jednu treinu povrine posude
i tek se tada poinje gasiti. To se arite postavlja u zatvorenu prostoriju.

2.1.11.5. Postupak atestiranja runih i prijevoznih aparata za gaenje poara

Prije ispitivanja aparata provjeravaju se njihove oznake i konstrukcijski parametri. Uzorke za ispitivanje
karakteristika kvalitete proizvoda uzima organizacija ovlatena za atestiranje. Za proizvode domae
proizvodnje uzorci se uzimaju iz proizvodnje, a za uvezene proizvode sa skladita uvoznika. Za ispitivanje radi
obaveznog atestiranja uzimaju se po tri uzorka istog tipa. O uzimanju uzoraka vodi se zapisnik. Ovlatena

62
organizacija duna je nakon ispitivanja vratiti uzorke proizvoau odnosno uvozniku.
Izvjetaj o ispitivanju radi obaveznog atestiranja proizvoda sadri podateke:
1. O proizvodu (naziv, vrsta i tip, godina proizvodnje, vrijeme neprekidnog gaenja, vrsta poara kojemu
je namijenjen, temperaturno podruje u kojemu je upotrebljiv)
2. O proizvoau odnosno uvozniku (tvrtki) uz navoenje imena i sjedita proizvoaa
3. O uzimanju uzoraka (broj i datum zapisnika o uzimanju uzoraka)
4. O koliini uvezenik aparata (ako su aparati uvezeni)
5. O propisima prema kojima je obavljeno ispitivanje odnosno o postupku ispitivanja
6. O rezultatima ispitivanja
7. O broju izdanog atesta
8. O mjestu i datumu izdavanja izvjetaja o ispitivanju
Izvjetaj o ispitivanju mora biti ovjeren potpisom ovlatenog radnika organizacije za atestiranje i peatom
te organizacije.
Za aparate za koje se ispitivanjem utvrdi da udovoljavaju propisanim uvjetima i zahtjevima s obzirom
nakvalitativne karakteristike, organizacija ovlatena za atestiranje izdaje atest, uz koji prilae izvjetaj o
ispitivanju.
Rok vaenja atesta nije ogranien ako se kontrolnim ispitivanjem utvrdi da se svi daljnji domai proizvodi
ili proizvodi iz uvoza podudaraju s atestiranim tipom.

2.2. Vatrogasne cijevi

Vatrogasne fleksibilne cijevi (usisne i tlane) slue za dopremu sredstva za gaenje (npr vode, vode s
pjenilom ili nekim drugim dodacima, pjene, praha itd) od ureaja, izvora ili mjesta uskladitenja do mjesta
upotrebe za gaenje poara ili za neke druge vrste transporta.

2.2.1. Podjela vatrogasnih cijevi

Sve vatrogasne fleksibilne cijevi dijelimo na: usisne i tlane cijevi

2.2.1.1. Usisne cijevi

Usisne guemen cijevi izrauju se od gume s pletenim ili tkanim tekstilnim ulokom, unutranje
metalne spirale i vanjske metalne ili kudjeljne spirale. Broj pletenih ili tkanenih tekstilnih uloaka i minimalna
debljina stijenke cijevi nisu propisani, ve ovise o kvaliteti upotrebljavanog plativa ili tkanine. Vanjska povrina
cijevi je rebrasta.

63
 2.2.1.2. Tlane cijevi
Tlane se cijevi proizvode od krunog tkanog tekstilnog dijela od prirodnih ili sintetikih vlakana i s
unutranjom oblogom od gume ili plastike, a na poseban zahtjev i s vanjskom oblogom.
Osim usisnih i tlanih cijevi, u vatrogasnoj se slubi upotrebljavaju i specijalne fleksibilne cijevi za
rune i prijvozne aparate za gaanje poetnih poara, visokotlane gumene cijevi za vodu, tlane gumene cijevi
S za prah, tlane cijevi za rad sa zapavljivim tekuinama, industrijske cijevi za druge namjene.

2.2.2. Materijali i proizvodnja cijevi

2.2.2.1. Usisne cijevi
Tekstilni omota koji se upotrebljava za izradu cijevi moe biti od kudjelje, lana, ramije, pamuka, umjetne
svile i celuloznih niti ili njihovih mjeavina, a u posljednje se vrijeme najee upotrebljavaju sintetiki
materijali (npr. Politereflaster).
Ako se za oblogu slue materijali od umjetne svile ili celuloznih vlaka, oni se moraju gumirati. Gumeni
slojevi moraju biti od sirovine koja vrsto povezuje pojedine slove i spirale.

Unutranja spirala mora biti optpuno pokrivena gumom. Krajeve spirale treba osigurati od odvajanja
pa se unutranja spirala zabrava sa 4 navoja vrsto zbivena jedan do drugoga. Pri navlaenju na spoju dva
navoja trebaju prelaziti preko grla spojke. Vanjska spirala zavrava sa 3 navoja, koji moraju leati iznad
zavretka unutranje spirale. Nijedan od tih navoja ne smije prijei grlo spojke.

64
 2.2.2.2. Tlane cijevi
Tlane cijevi preteno se poizvode od sintetikog materijala, iako se na tritu i u upotrebi jo uvijek mogu
nai i cijevi izraene od prirodnih vlakana (konoplja, lan, ramija i mjeavina). Meu sintetikim materijalima
najpoznatiji je poliester (komercijalni naziv trevira i diolen), a upotrebljavaju se i drugi materijali, npr terilen,
poliuretan, acryl itd. Osnovne sirovine za proizvodnju poliestera su: ugljen, nafta, natrij-klorid (NaCl) i zrak.
Polieterska vlakna osim visoke prekidne vrstoe imaju mnotvo drugih prednosti pred prirodnim vlaknima,
npr:
- Poliesterska su vlakna dulja i vra, u usporedbi s prirodnim nitima odnos je 4:1
- Koliina vlage koju upuje poliester mnogo je manje (0,3-0,4%), do vlage koju upije lan/konoplje
- Vrijeme starnjea poliestera je zanemarivo u odnosu prema starenju cijevi od prirodnih materijala.
- Poliester je mnogo laki i elastiniji
- Poliester je dovoljno otporan na niske i visoke temperature
- Poliester se mnogo lake odrava i otporniji je na djelovanje agresivnih medija
- Za vatrogasne je cijevi posebno vana otpornost na habanje
Tlane se cijevi sastoje od tekstilnog omotaa s unutranjim gumenim ili plastinim slojem i vanjskim
zatitnim slojem.

2.3. Vatrogasne armatrure za vodu, openito i podjela

Vatrogasne armature su dijelovi vatrogasne opreme koji slue za rad i meusobno spajanje
vatrogasnih ureaja i opreme te za dobavu i preraspodjelu toka, oblikovanje mlaza i umjeravanje sredstava za
gaenje

2.3.1. Podjela armatura prema namjeni

1. Armature za formiranje (oblikovanje) i usmjeravanje mlaza: obine mlaznice, univerzalne mlaznice,
specijalne mlaznice i bacai (monitori) vode
2. Spojke: cijevne spojke, stabilne spojke, slijepe spojke i prijelaznice (prijelazne spojke)
3. Aramture za usis i opskrbu vodom: usisne korpe, hidrantski nastavci, mlazne pumpe, ventili...
4. Armature za sabiranje i preraspodjelu vode: sabirnice i razdhelnice
5. Specijalne armature: redukcijski ventili, naprave za smanjenje reakcije mlaza, armature s
manometrima, mjerni prikljuci
6. Armature za proizvodnju pjene: meumjealice, mlaznice za pjenu i bacai pjene

65
 2.3.2. Mlaznice za vodu
Mlaznice su vatrogasne armature koje slue za formiranje i usmjeravanje mlaza vode
razliitih brzina i oblika (puni mlaz, raspreni mlaz, vodena magla) prema poaru, nekom drugom objektu ili
imaju neku drugu slinu namjenu
2.3.2.1. Tlak na mlaznici
Ispitivanjima je utvreno da visina tlaka pred mlaznicom utjee na oblik mlaza i na njegov horizontalni
i vertikalni domet.
S obzirom na konstruktivnu izvedbu mlaznice, odnosno promjer njezina usnaca (d), postoji tzv. donja i
gornja granica korisnih tlakova za gaenje poara, to je eksperimentalno utvreno.

Meusobna ovisnost tlaka p i promjerna usnaca d na donjim i gornjim granicama upotrebljivosti za gaenje
poara odreeni su izrazima:

U praki se ne uzimaju u obzir donja i gornja granica, ve se najee rauna s podrujem izmeu te dvije
granice. Ono se moe izraunati pomou izraza:

2.3.2.1. Volumni protok mlaznice

Protok mlaznice ovisi o promjeru usnaca d, o tlaku p na mlaznici te o koeficijentu isticanja a, na veliinu
kojeg utjee oblik usnaca i viskozitet tekuine.

Za proraun kapaciteta vatrogasnih mlaznica uobiajen je izraz:

66
 Tlak na mlaznicama se moe odreivati pomou pilot-cijevi ili manometra postavljenog pred ulazom
u mlaznicu. Mjerenjem tlaka pomou pilot-cijevi nastaje greka jer se mjerno mjesto obino odreuje u
sredini mlaza (osi usnaca) gdje je brzina istjecanja maksimalna. Za stalno stanje treba uzeti u obzir srednju
brzinu. Druga metoda mjerenja mnogo je jednostavnija i u praksi se ee primjenjuje. Sastoji se od oitanja
tlaka na manometru ugraenom na tijelo mlaznice. Ni ta metoda ne daje prave vrijednosti jer se mjesto gdje
se mjeri tlak ne podudara sa stanjem u usnacu mlaznice, odnosno njihovi se presjeci razlikuju.

3. STABILNI SUSTAVI ZA GAENJE POARA

3.1. Opskrba vodom za gaenje poara i zatitu objekata i postrojenja

3.1.1. Odreivanje potrebne koliine vode za gaenje poara

Uspjeno gaenje poara i operativna zatita urbanih sredina, industrijskih objekata i postrojenja od
poara puno ovisi o tome kako je rijeena opskrba vodom za gaenje poara. Pri projektiranju zatite od
poara u gradu, poduzeu ili na nekom objektu, opskrba vodom je jedan od osnovnih elemenata.
Potrebne koliine vode za tu namjenu odreuju se na osnovi poarnih optereenja, izvedbe objekta,
namjene objekta i predvienih mobilnih i stacionarnih sistema za njihovu zatitu i gaenje poara. Nain
prorauna potrebnih koliina vode za gaenje poara razliit je u pojedinim zemljama svijeta.
Hidrantske mree i izvor vode odreuje se prema Pravilniku o tehnikim normativima za vanjsku i unutarnju
hidrantsku mreu za gaenje poara.

67
 Koliina vode za gaenje poara za naseljena mjesta proraunava se na temelju broja stanovnika i
statistiki utvrenog broja istovremenih poara u tri uzastopna naselja.
U industrijskim se pogonima koliina vode odreuje na temelju stupnja otpornosti zgrade prema
poaru i na osnovi kategorije tehnolokog procesa prema ugroenosti poara.

3.1.1.1. Kategorizacija tehnolokih procesa na osnovi ugroenosti od poara

K1 Toj kategoriji pripadaju pogoni u kojima se upotrebljava materijal to se moe zapaliti ili
eksplodirati zbog djelovanja vode ili kisika. Lako zapaljive tekuine s plamitem na temperaturi od 23oC, te
plinovi i pare kojima donju granicu eksplozivnosti ini manje od 10 obujamskih udjela, npr. Pogoni u kojima se
radi s metalnim natrijem ili kalijem, fosforom i karbidom, pogoni za proizvodnju viskoznih vlakana, ekstrakciju
benzinom, hidriranje, rekuperaciju i rektfikaciju organskih otpada i skladite benzina, ugljen disulfida, etera,
acetona i sl.

K2 Toj kategoriji pripadaju pogoni u kojima se radi s lako zapaljivim tekuinama plamita izmeu 23 i 100oC i
zapaljvim plinovima kojima donju granicu eksploziovnosti ini vie od 10 obujmskih udjela, pogoni u kojima se
obrauju vrste zapaljive tvari, pri emu se razvija eksplozivna praina, npr pumpna postrojenja i stanice za
tekue tvari plamita izmeu 23 i 100oC, pogoni u kojima se stvara ugljena praina, drvene strugotine, brano,
eer u prahu, sintetiki kauuk u prahu i sl.

K3 Toj kategoriji pripadaju pogoni u kojima se radi sa zapaljivim tekuinama plamita od 100 do 300oC te
vrstim tvarima plamitima do 300oC, automobilske garae i javni objekti koji mogu primiti vie od 500 osoba.

68
K4 Toj kategoriji pripadaju pogoni u kojima se radi s tekuinama plamita na temperaturi vioj od 300oC,
vrstim tvarima s plamitem na temperaturi vioj od 300oC te tvarima koje se prerauju u zagrijanome,
razmekanom ili otopljenom stanju, pri emu se oslobaa toplina uz koju nastaju iskre i plamen. To su npr
pogoni za taljenje, lijevanje i preradu kovina, plinske generatorske stanice, odjeli za ispitivanje motora s
unutranjim sagorijevanjem, kotlovnice, transformatorske stanice i pogoni u kojima izgara kruto, tekue i
plinovito gorivo te javni objekti koji mogu primiti do 500 osoba.

K5 Toj kategoriji pripadaju pogoni u kojima se radi s negorivim tvarima te hladnim i mokrim materijalom
pogoni za mehaniku obradu metala, kompresorske stanice, pogoni za proizvodnju negorivih plinova, mokri
odjeli industrije tekstila i papira, pogoni za dobivanje i hladnu obradu minerala, azbesta, soli i preradu ribe,
mesa i mlijenih proizvoda, vodne stanice i pumpne stanice za transport nezapaljivih tekuina i sl.

Ako je povrina na kojoj se nalazi industrijski objekt do 150 hekatara, rauna se s jednim istovremenim
poarom, a ako je povrina vea, rauna se sa dva istovremena poara.

3.1.2. Vodoopskrbni sistemi

Vodoopskrbni sistem je sastavljen od slijedeih dijelova:
1. Vodocrpilita (prirodni izvori i prirodne i umjetne akumulacije)
2. Vodocrpne stanice (centrifugalne pumpe za transport vode pod tlakom)
3. Ureaji za pripremu i obradu vode (filteri)
4. Vodovodi, hidrantske mree i drugi cjevovodi za transport vode do potroaa

3.1.3. Vodocrpilita
Opskrba ureaja za zatitu od poara i ureaja za gaenje poara vodom obavlja se iz povrinskoh
vedenih tokova (rijeke, kanali), iz prirodnih povrinskoh akumulacija (jezera, mora), iz podzemnih vodocrpilita
(bunari) i iz umjetnih akumulacija (otvoreni bazeni, nadzemni i podzemni bazeni te rezervoari)

3.1.3.1. Vodocrpilita povrinskoh voda

Kad povrinski vodeni tokovi i prirodne akumulacije slue kao vodocrpilita, potrebno je poznavati
njihove hidroloke karakteristike. To se ponajprije odnosi na volumni protok vode kojim raspolau, na
maksimalni i minimalni nivo vode u razliitim godinjim dobima, na zaleivanje izvorita i vodenih tokova,
odnosno na najnie zabiljeene temperature i na mogue temperature na tom podruju te na stvaranje
nanosa odnosno mijenjanje oblika korita vedenih tokova.
Na povrinskim vodenim tokovima i prirodnim akumulacijama koji raspolau dovoljnim koliinama
vode i imaju pozitivne hidroloke karateristike za zatitu i gaenje poara, vodocrpilita se moraju organizirati

69
direktno u rijenom toku ili na obali rijeke, jezera ili mora.
Ako je povrinski izvor vode tehniki i po izdanosti neodgovarajui, izrauju se akumulacije, pri emu
se grade brane razliitih tipova i konstrukcija. Manje su brane standardizirane za volumene 45, 150, 320 i
550m3.
Ovisno o karakteristikama vodenog toka ili prirodne povrinske akumulacije i konfiguracije obale,
grade se vodocrpilita sa ahtom u rijenom koritu s pristupnom platformom, vodocrpilita sa ahtom u
rijenom koritu s izvedbenim stabilnim cijevnim prikljukom usisnim vodom izvedenim iz rijeke na obalu,
vodocrpilita sa ahtom na obali rijeke koji je podzemnim cjevovodom spojen s koritom rijeke, vodocrpilita s
urenjenim pumpama, vodocrpilita s izgraenim platformama i usisnim cjevovodom za prijenos pumpe i
pumpe na vozilima itd. Mala vodocrpilita nemaju zadrae neistoa, ali moraju imati dotok vode vei od 600
L/min

3.1.3.2. Vodocrpilita podzemnih voda

Vodocrpilita podzemnih voda grade se u obliku bunara. Prema geodetskoj usinoj visini, bunari se
razvrstavaju na 3 grupe:
1. Bunari u kojima nivo vode u odnosu prema usisnom prikljuku na pumpi nije nii od 6 m
2. Bunari u kojima je geodetska visina vea od 6 m
3. Arteki bunari iz kojih se voda izbacuje na povrinu zemlje vlastitim tlakom odnosno tlakom
podzemnih plinova
Prema nainu gradnje bunari mogu biti kopani i bueni. Kopani bunari
imaju promjer 1-2m na vodonosnom terenu, odnosno rastresitom zemljitu s
visokom podzemnom vodom. Izdanost (dotok) vode kopanih bunara treba
iznositi 400 L/min na m2 tlocrtne povrine bunara (dna), a dotok vode od
najmanje 500 L/min u toku jednog sata. Bunar mora biti toliko dubok da za
niskih ljetnih vodostaja ne moe presuiti. Na dno bunara se stavlja sitni
ljunak u sloju debljine 0,3m.
Voda se iz buenih bunara crpi pomou cijevi na ijem se donjem kraju
nalazi filter. Promjeri buotine odreuju se prema promjeru filterske cijevi.
Najmanji promjer filterske cijevi je 300mm. Debljina filterske cijevi i buotine
ispunjava se filterskim ljunkom.
Prema DIN 14220, bueni se bunari prema izdanosti dijele na 3 grupe:
1. Mali bunari s oznakom 400 i izdanosti 400-800 L/min najmanje 3
sata
2. Srednji bunari s oznakom 800 i izdanosti 800-1600 L/min u toku
najmanje 3 sata

70
 3. Veliki bunari s oznakom 1600 i izdanosti vee od 1600 L/min u toku najmanje 3 sata
Usis vode iz bunara treba se postii u roku 60 sekundi.

3.1.3.3. Vodocrpilita umjetnih akumulacija

1. Otvoreni nadzemni bazeni s vodom za gaenje poara. Za dulji rad nekog vodocrpilita grade
se otvoreni bazeni te nadzemni ili podzemni rezervoari kao akumulacije vode za gaenje poara.
Otvoreni bazeni volumena 500 do 1000 m2 vode grade se do 3 m duboki, a bazeni od 100 do
400m3 grade se 1m duboki. Ogledalo vode treba biti 0,5m ispod nivoa terena. Iz bazena je izveden cijevni
prikljuak d0 200 u jedno ili dva okna koja slue kao crpilita za vatrogasna vozila ili pumpe.
Bazeni se grade od armiranog betona ili prirodnog materijala kao to je glina, ilovaa, pjeani lapor
itd. U bazenima se posebno radi talonik za mulj. Nepropusnost stijenki bazena postie se cementnom
bukom, bitumenom ili prirodnim materijalom kao to je glina ili ilovaa.
2. Zatvoreni podzemni bazeni s vodom za gaenje poara. Podzemni bazeni ili rezervoari grade se
kad nema mjesta za gradnju vodocrpilita po DIN 14210 ili 14211.
Udaljenost podzemnog bazena od objekta ili grupe objekata, za iju je zatitu namijenjen jednaka je
visini najvieg tienog objekta. Ti se bazeni grade volumena od 100 do 500 m3. Svaki bazen ima fiksno
izgraeni cijevni usisni vod i talonik za mulj, i to:
- Za bazene volumena 100m3 jedan usisni vod
- Za bazene do 3003 dva usisna voda
- Za bazene do 500m3 tri usisna voda
Gornji nivo bazena treba biti najmanje 50cm ispod povrine terena, a dno ne smije biti nie od 5m.
Podzemni bazeni mogu biti vertikalni i horizontalni. Cilindrinog su i pravokutnog oblika. Ponekad
se takvi bazeni izrauju od betonskih cijevi koje mogu biti povezane u bateriju.

3. Nadzemni rezervoari i vodotornjevi. Kad se nalaze na povienom mjestu u odnosu prema objektu
koji se tite nadzemni rezervoari i vodotornjevi nazivaju se visinske ili gravitacijski rezervoari jer mogu raditi
bez pumpe, tj geodetskom visinskom razlikom osiguravaju protok kojim se koriste ureaji za gaenje poara.
Nadzemni rezervoari koji nema potrebnu visinu za gravitacijsko napajanje ureaja, slui kao vodosprema s
pumpnom stanicom za rad ureaja za gaenje poara.
Nadzemni rezerovari imaju funkciju vodospreme odreenog volumena i osiguravaju ravnomjerni rad
vodocrpne stanice. Rezrvoari se grade od armiranog betona, elinog lima, opeke ili drobljenog kamena.
Najrasprostranjeniji su rezervoari od armiranog betona i elinog lima volumena od 100 do 2000m3.
Rezervoari imaju cijevi za dobavu i usis vode te drenane cijevi, opremu za mehaniko ili automatsko
odreivanje nivoa vode u rezervoaru, odnosno sklopke za automatsko iskljuivanje pumpi za opskrbu
industrije i domainstava vodom kada je razina vode na granici rezerve potrebne za gaenje poara.

71
 Rezervoari vode u naseljenim mjestima najee imaju zadatak opskrbe domainstava i industrije
sanitarnom i industrijskom vodom, a istovremeno slue kao vodosprema za gaenje poara.
Ako izvori vode iz kojih se ti rezervoari pune nisu dovoljni za istovremenu opskrbu industrije i
domainstva vodom te za gaenje poara, rezervoari moraju imati poveani volumen u koji su ukljuene
rezerve vode namijenjene iskljuivo gaenju poara. Volumen rezervne vode potrebne za gaenje poara
odreuje se izrazom:
Maksimalne rezerve vode ovise o vrsti objekta koji se tite i za manja i srednja poarna optereenja
izraunavaju se za vrijeme od 24 sata, a za valika poarna optereenja raunaju se za 48 sati.

3.1.4. Vodocrpne stanice

Vodocrpne stanice moemo razvrstati na stanice I. stupnja, stanice II. stupnja i stanice za podizanje tlaka.
Vodocrpne stanice I stupnja crpe vodu iz izvora i, ovisno o projektu, opskrbljuju vodom rezervoare,
vodotornjeve ili cjevovodnu mreu (sanitarnom, pitkom i industrijskom vodom).
Vodocrpne stanice II stupnja opskrbljuju vodom potroae iz spomenutih akumulacija (rezervoara ili
vodotornjeva), ali istovremeno slue za opskrbu vodom sistema za gaenje poara. Voda za gaenje poara
dotjee iz vodocrpne stanice pod tlakom koji se moe pomou buster-pumpi poveati u vodocrpnoj stanici ili
pomou motornih prijevoznih ili prijenosnih vatrogasnih pumpi.
Prema tome, s obzirom na namjenu, nain rada i nain napjanja potroaa, vodocrpne stanice
moemo razvrstati na vodocrpne stanice za opskrbu stanovnitva i industrijskih pogona pitkom, sanitarnom i
industrijskom vodom, na vodocrpne stanice za opskrbu vodom gradskih vodovoda i proizvodnih pogona koji
istovoremeno slue za opskrbu ureaja za gaenje poara, te na specijalne vodocrpne stanice koje slue
iskljuivo za gaenje i zatitu od poara, a nazivaju se vatrogasne pumpaone.
Procesna postrojenja, rezervoari sa zapaljivim tekuinama i plinovima, kompresornice i tehnoloke
pumpaonice jesu objekti s visokim poarinim optereenjem. Stoga i sistemi za opskrbu vodom za zatitu od
poara u tim granama industrije imaju mnotvo specifinosti koje zahtijevaju gradnju vlastitih vodocrpilita i
cjevovodne mree.
Vodocrpne stanice koje slue za istovremenu opskrbu vodom privredno-proizvodnih pogona i ureaja
za gaenje poara moraju biti projektirane za sluaj najvee potronje vode u satu za industriju i domainstvo,
a istovremeno imati dovoljne volumne protoke vode za gaenje poara. Vodocrpne stanice moraju imati
osigurano kontinuirano napajanje pogonskom energijom, to se ostvaruje prikljuenjem na dva neovisna
izvora energije, npr prikljuenjem na dalekovod i rezervni generator struje koji pogoni motor s unutarnjim
sagorijevanjem ili napajanjue iz dva neovisna dalekovoda. Prema amerikim smjernicama NFPA rezervni
pogon poarnih pumpi mora imati 50% snage redovnog napajanja.
Vodocrpna stanica mora biti zatiena od poara, poplava, atmosferskih padavina i imati osigurano
kontinuirano napajanje elektrinom energijom.

72
 Za granju objekata slui armirani beton, opeka ili metalna konstrukcija s oplatama od negorivog
materijala. Vodocrpna stanica mora imati drenau, sigurnosnu rasvjetu, mogunost provjetravanja i
o
mogunost rada kad je temperatura nia od +5 C.
Vodocrpne stanice za gaenje poara najee su opremljene centrifugalnim pumpama s horizontalnim i
vertikalnim vratilom i buster-pumpama za podizanje tlaka.

3.1.4.1. Izbor pumpnih agregata

Na izbor pumpnih agregata za gaenje poara utjeu mnogi tehniki i ekonomski faktori. Tehniko-
ekonomski pokazatelji direktno utjeu na izbor sistema i stupnja zatite odreenih objekata, a time i na
izvedbu sistema za opskrbu vodom.
Kad se problem promatra iskljuivo s tehnikog aspekta, pri izboru pumpnih agregata moramo znati slijedee
podatke:
1. Proraunom utvrenu potrebnu koliinu vode za gaenje poara u jedinici vremena (L/min)
2. Potrebni radni tlak na ureajima za gaenje poara da bi ureaji bili funkcionalni (bar)
3. Raspoloive i potrebne izvore vode ukljuivi i propisano potrebno vrijeme za gaenje i zatitu od
poara (V/m3 i T/min)
4. Raspoloive i potrebne izvore pogonske energije za pumpne agregate (kW)
5. Tehnike karakteristike ureaja za gaenje poara koje pumpni agregati trebaju napajati vodom
6. Tehnike karakteristike cjelokupnog sistema za gaenje poara, ukljuivi i radnu toku pumpe da bi
sistem bio funkcionalan
7. Manometarsku visinu sisanja i tlaenja
8. Najvei tlak koji se moe pojaviti u sistemu
9. Najveu usisnu visinu sistema

Postavljanje pumpe u vodocrpnoj stanici

U stacionarnim postrojenjima temeljenje pumpnog agregata treba izvesti prema propisno izvedenim
nacrtima. Pri izboru mjesta za pumpni agregat mora se nastojati da prilaz agregatu mora se nastojati da prilaz
agregatu bude mogu sa svih strana. Izbjegava se postavljanje temelja neposredno uza zid, iznad podruma,
kanala i sl. Temeljenje treba izvesti na nosivom tlu s amortizacionim ulocima. Mjeavina cementra i pijeska
pritom je u odnosu 1:6
U pokretnim postrojenjima, na brodovima i sl, pumpni se agregat postavlja direktno na pod
strojarnice i preko postolja privruje vijcima.
Pumpa i pogonski stroj postavljaju se na zajedniko postolje, meusobno se centriraju i privruju
vijcima. Centriranje se kontrolira na elastinoj spojnici stavljanjem ravnala na 4 toke vanjskog oboda spojnice

73
 o
pod kutem 90 . Ravno na svim tokama mora potpuno nalijegati. Ta se kontrola moe provoditi i tako da se
procjep izmeu obje polovine elastine spojnice stavi pijun i polaganim okretanjem jedne polovine spojnice
ustanovi je li poloaj obiju polovina paralelan. Odstupanje po cijelom obodu smije iznosti maksimalno 0,1mm.
Agregat snage do 11KW postavlja se na betonski blok, postavi u vodoravan poloaj, te se rupe
temeljnih vijaka i postolje do gornjeg ruba zaliju betonom mjeavine 1:1
Za agregate veih snaga najprije se na betonski blok postavi postolje, te podmetanjem klina na
razmaku 200 do 300 mm postavi u vodoravan poloaj. Zatim se betonom mjeavine 1:1 zaliju rupe temeljnih
vijaka. Kada se beton stvrdne, postolje se pomou libele izravna, pritegnu matice, te se istom mjeavinom
betona zalije postolje do gornjeg ruba. Tek tada se pumpa i motor montiraju na postolje. Centriranje pumpnog
agregata obavlja se ve opisanim postupkom.
Pumpa se ukljui u rad tek kada se beton temelja potpuno stvrdne.

3.1.4.2. Polaganje cijevnih vodova

1. Usisni i dotoni cjevovod. Na najnioj toki usisnog cjevovoda treba ugraditi usisnu koaru s
nepovratnim ventilom, i to tako da je najmanje 1,5-2 promjera cijevi ispod najnieg vodostaja, ali i isto toliko
iznad dna. Smjernice NFPA uvjetuju poloaj usisne koare >0,3m od dna rijeke i >0,6m od povrine vode da se
izbjegne prodor zraka, pijeska i drugih tijela u usisni cjevovod. Usisni cjevovod mora biti poloen tako da se ne
mogu stvarati zrani jastuci, koji smanjuju presjek cjevovoda, a time i dobavu vode. Zbog toga usisni cjevovod
treba poloiti tako da se stalno penje prema pumpi, a spojeve valja dobro zabrtviti. Dugaki usisni cjevovodi
moraju imati vei nazivni otvor od onoga na pumpi. U tom sluaju ugrauju se posebni ekscentrini prijelazni
komadi.
Ako voda dotjee do pumpe, u dotini se cjevovod treba ugraditi zasun, a cjevovod poloiti tako da se
stalno sputa prema pumpi.

2. Tlani cjevovod. Poeljno je da se tlani cjevovod stalno penje do pumpe. Ako to nije mogue
izvesti, onda nanie toke cjevovoda trebaju imati otvor za drenau, a najvie toke i otvor za odzraivanje.
Pumpa moe dobro raditi iako nisu ispunjeni ti uvjeti, ali se u tom sluaju smanjuje vijek trajanja cjevovoda. Za
dugake cjevovode i ukupne manometarske dobavne visine vee od 0,2 bar preporuuje se ugradnja
nepovratne zaklopke. Izmeu tlane prirubnice pumpe i nepovratne zaklopke treba ugraditi tlani zasun kojim
se moe regulirati i koliina dobave. Na tlanoj se cijevi trebaju nalaziti preljevni ventili i manometar s
mjernom skalom dvostruko veom od radnog tlaka pumpe. Cjevovod treba prikljuiti tako da se na prirubnice
pumpe ne prenose vee sile zbog diletacije ili zbog teine cjevovoda. Ako se predviaju diletacijska pomicanja
zbog prmijenjivih temperatura tekuine, u cjvovod treba ugraditi elastine meukomande.
Izbor tlanih cijevi obavlja se na osnovi prorauna potrebnog volumena protoka vode za gaenje i zatitu od
poara

74
3.1.4.3. Stabilne centrifugalne pumpe za gaenje i zatitu od poara s horizontalnim vratilom
Stabilne centrifugalne pumpe s horizontalnim vratilom upotrebljavaju se kad se usisni cjevovod pumpe
puni vodom pod tlakom nekog drugog izvora ili gravitacijski.
Voda koja dotjee u kanale rotirajuih kola rotora dobije preko lopatica veliku brzinu. U spriralnom se
kuitu ta brzina postepeno smanjuje i pretvara u tlak. Koliina energije koja se pretvara u energiju tlaka ovisi
o obodnoj brzini kola rotora pa, suprotno klipnim pumpama, tlak ni pri zatvorenom tlanom zasunu nikad ne
prelazi dovoljnu granicu.

1. Konstruktivna izvedba i izbor materijala pumpa je horizontalne izvedbe sa aksijalno djeljivim

spiralnim kuitem. Kompletno kuite je spiralno izvedeno, aksijalno podijeljeno i meusobno spojeno
vijcima te centrirano koninim zaticima. Sa strane su oslonci za nosae leaja. U kuitu su smjeteni rasporni
prstenovi koji se u sluaju zaribavnja uz relativno male trokove mogu zamijeniti.

Kolo rotora je dvoulazno jednodijelno, radijalnog tipa. Vratilo je zatieno tuljcima, a na sebi ima
rotor centrifugalne pumpe, disk-spojnice te valjne leajeve ukljetene u nosaima. Valjni se leaji podmazuju
mau utisnutom u prostor za podmazivanje. Dodatno se podmazuju mlaznicama.
Prolaz vratila na izlazu iz kuita pumpe zabrtvljen je odgovarajuim brtvenim pletenicama. Voda iz
brtvenice se skuplja u koljci kuita, gdje su predvieni prikljuci za odvoenje te brtvene vode.
Za kontrolu rada pumpe dobro je na odgovarajue prikljuke na tlanu, odnosno usisnu prirubnicu
pumpe prikljuiti manometar i manovakuumetar s pipcima.
2. Karakteristike pumpe. Pumpe imaju krivulje dobave koje pri odreenom broju okretaja prikazuje
ovisnost visine i koliine dobave. Pri promjeni broja okretaja mijenjaju se koliina i visina dobave te potrebna
pogonska snaga.
3. Osnovni zahtjevi (prema smjernicama NFPA) za usisnu visinu, tlak i centrifugalne pumpe s
horizontalnim vratilom namijenjene zatiti od poara. Centrifugalne pumpe s horizontalnim
vratilom dobavljaju najmanje 150% nominalnog volumnog protoka uz ukupni tlak koji nije manji od 65%
ukupnog nominalnog tlaka. Pri radu pumpe sa zatvorenim izlaznim ventilima tlaka u pumpi ne smije narasti na
vie od 120% ukupnog nominalnog tlaka. Tlak koji nastane pri usisu pumpe odreuje se na osnovi protoka od
150% niminalnog protoka.
Manometarska usisna visina za te pumpe ne smije biti vea od 4,5m na razini mora. Tu je usisnu
visinu potrebno smanjivati svakih 300m nadmorske visine za 0,3m. Centrifugalne pumpe s horizontalnom
osovinom napjaju se iz javnog vodovoda, tlanog rezervoara, cisterne itd. Kuite pumpe i usisni cjevovod
trebaju se potopiti u toku 3 minute.

75
3.1.4.4. Stabilne centrifugalne pumpe s vertikalnim vratilom (bunarske ili vertikalne pumpe)
namijenjene gaenju i zatiti od poara
1. Konstrukcijska izvedba. Stabilne centrifugalne vertikalne pumpe slue za opskrbu ureaja za
gaenje i zatitu od poara vodom kada je izvor vode smjeten ispod povrine zemlje na nivou niem od
poloaja pumpe. Te se pumpe izvode kao jednostepene ili viestepene pumpe sa statorskim kolima. U
podniju pumpe ugrauje se usisna koara ili usisno zvono. Prije prvog statorskog kuita nalazi se nosa
leaja, u ijoj je glavini smjeten bronani ili gumeni klizni leaj, ovisno o tome obavlja li se podmazivanje
mau ili istom vodom. Daljnije nosa leaja, ako ga pumpa ima, smjeten iza stranjeg statorskog kuita na
koje se nadovezuju cijevni nastavci iji broj i duina ovise o dubini bunara. Izmeu svakog cijevnog nastavka
nalazi se po jedan nosa meuleaja. (Pumpe s vie stupnjeva mogu imati jo jedan nosa leaja u sredini
statorskog kuita) Lopatice statorskog kuita prihvaaju tekuinu koja struji iz kola rotora i energiju brzine
pretvaraju u energiju tlaka. Strujanje tekuine iz stranjeg statorskog kuita nastavlja se kroz nosa leaja i
cijevne nastavke u tlani cjevovod.
Da bi pumpa mogla besprijekorno raditi, cjevovodi moraju biti dobro zabrtvljeni. Pri prikljuivanju
tlanog cjevovoda treba paziti da se na pumpni agregat ne prenose nikakve dodatne sile. Ako se na tlanu
prirubnicu pumpe prigrauje tlani cjevovod, neposredno iza tlane prirubnice treba ugraditi nepovratnu
zaklopku radi sprjeavanja iznenadnih povratnih udara na pumpni ureaj.
Pumpe mogu imati pogon:
- Elektromotorom, direktno
- Dizel-motorom, preko reduktora
- Kombinirano: elektromotor + dizelski motor, preko reduktora (u tom sluaju dizel-motor je spojen s
reduktorom automatskom ukljueno-sikljueno spojkom)
Kompletno kuite sastoji je od vie dijelova, i to: usisnog zvona ili usisne koare (sa vratnom
zaklopkom ili bez nje), odreenog broja statorskih kuita, cijevnih nastavaka, tlanog cijevnog koljena
smjetenog ispod ili iznad poda strojarnice te odreenog broja cijevi za zatitu vratila (ako pumpa ima
zatieno vratilo). Kolo rotora radijalnog tipa uvreno je na vratilo preko konusa pukice.
Ako vratila imaju vei promjer, rotore na vratilo uvrujemo pomou ulonog pera i dvodjijelnih
prstenova. U tom sluaju na vratilu su izraeni odgovarajui ljebovi u koje se umeu dvodijelni prstenovi.
Redukcijom kola rotora, tj tokarenjem vanjskog promjera, moe se promijeniti dobavna karakteristika pumpe.
Osovinski se vod izvodi bez zatite ili sa njom. Ako je osovinski vod izveden sa zatitom, leajevi i
vratila nisu u dodiru s radnim medijem pumpe, ve se podmazivanje obavlja mau ili istom vodom iz
posebnog izvora. Osovinski vod dugakih pumpi sastavljen je od pojedinanih, krutim spojkama meusobno
spojenih ventila. Te su spojnice izvedene tako da prenose aksijalne i torzijske sile.
Vratilo je smjeteno u kliznim leajevima koji se podmazuju mau ili istom vodom. Klizni su leaji
smjeteni u statorskom kuitu i u nosaima meuleaja. Valjni leaji podmazivan uljem smjeten je u nosau

76
motora. Teinu rotirajuih elemenata i preostalu hidrauliku silu kola rotora u aksijalnom smijeru prihvaa
aksijalni valjni leaj. Izlaz vratila iz kuita zabrtvljen je labirintnom brtvom ili brtvenim pletenicama. U
specijalnim sluajevima brtvljenje se izvodi mehanikom brtvom. Brtvena se voda posebnim cjevovodom
moe odvoditi natrag u bunar.
Ako pumpa ima elektropogon, elektromotr i pumpa se meusobno spajaju elastinom spojkom
provjerene konstrukcije. Ako pumpu pokree dizel-motor preko reduktora, pumpa i reduktor se spajaju
elastinom spojkom, a dizel-motor i reduktor elastinom spojkom. Pri kombiniranom pogonu pumpa, reduktor
i elektromotor spajaju se elastinom spojkom, a dizel motor i reduktor specijalnom ukljueno-iskljueno
spojkom.
Spojka ima vrsti dosjed s vratilom, prema ISA tolerancijama.
Bunari za centrifugalne pumpe s vertikalnim vratilom izrauju se od eliinih cijevi (vanjskih i
unutranjih). Promjeri bunarskih cijevi iznose d = 200, 250, 300 i vie mm. Debljina stijenke cijevi s=7-10mm.
Vanjska oblona cijev treba se protezati do gornje polovice vodonosnog sloja. Unutranja je cijev
manjeg promjera, kao i filter i postavlja se u vodonosni sloj. Filter se izrauje od nehrajueg elika. Dno
bunara zatvara se cementnim epom ili ploom. Podruje oko filtera treba osigurati ljunkom. Izranost
bunara ispituje se pomou centrifugalne vatrogasne pumpe za koju je bunar graen i koja osam sati radi uz
150%-tnu nominalnu dobavu. Na taj se nain odreuje statiki i dinamiki novo vode u bunaru.
Jedanput godinje potrebno je atestirati pumpu i bunar 150%-tnom nominalnom dobavom.

2. Karakteristika pumpe. Pumpe karakteriziraju krivulje dobave koje kod odreenog broja okretaja
prikazuju
ovisnost visine i koliine dobave. Kod promjene broja okretaja, mijenja se i koliina dobave, visina dobave i
potrebna snaga
3. Osnovni zahtjevi za tlak i volumni protok centrifugalne pumpe s vertikalnim vratilom namijenjene za
zatitu
od poara prema smjernicama NFPA. Maksimalna dubina vode kod koje je pumpa primjenjiva ne smije biti
vea od 60m u uvjetima kada radi sa 150% nominalne dobave.
Kao pogonski motor tih centrifugalnih pumpi slui elektromotor ili motor s unutranjim
sagorijevanjem,
odnosno parna turbina. Za vrijeme rada ta centrifugalna pumpa mora imati najmanje 150% svog nominalnog
protoka kada dobivena tlana visina nije manja od 65% nominalne tlane visine.
U radu pri zatvorenim izlaznim (tlanim) otvorima dobiveni tlak ne smije biti vei od 140%
nominalnog tlaka. Izvori vode za tu pumpu mogu biti mora, jezera, rijeke i bunari. Pri postavljanju pumpe u
izvor vode potrebno je da se drugi rotor na samom kraju pumpe nalazi 3 m ispod dinamikog vodostaja kad
pumpa radi uz 150%-tnu dobavu.

77
3.1.4.5. Pogonski motori i upravljaki mehanizmi za centrifugalne pumpe s horizontalnim i
vertikalnim vratilom
1. Elektromotori za pogon stabilnih centrifugalnih pumpi za zatitu od poara. Napajanje pumpe
elektrinom energijom uz hednog izvora mogue je ako je elektrina centrala locirana i izgraena tako da se
iskljuuje mogunost prekida napajanja energijom i prijenos poara na objet stanice. Na objektima posebne
vrijednosti i znaenja ili opasnosti treba osigurati dva neovisna elektrina izvora odnosno voda za napajanje
vodocrpne stanice energijom.
Napon na elektromotorima ne smije pasti vie od 5% ispod nominalnog napona elektromotora u
radu pri nazivnim tlakovima i brzinama ni kada elektrinmi vodovi izmeu motora i elektrinih centrala
prenose vrno optereenje.
Na izvor napajanja elektrinom energijom motora pumpe mogu se prikljuiti i drugi potroai, uz
uvjet da se oni, prema potrebi mogu odmah iskljuiti.
Elektromotori izmjenine i istosmijerne struje najee su i napouzdaniji motori za pogon
centrifuglanih vatrogasnih stacionarnih pumpi. Svi motori za vatrogasne pumpe moraju biti izvedene za
neprekidan rad i ne smiju se upotrebljavati kad napon prekorai 110% nominalnog napona. Napon vei od
600V nisu preporuljivi za stacionarne centrifugalne pumpe.

2. Motori s unutranjim sagorijevanjem za pogon stabilnih centrifuglanih pumpi za zatitu od poara

Dizel-motor s kompresijskim paljenjem jedan su od najpouzdanijih izvora snage za pogon
vatrogasnih pumpi. Motor treba imati barem 20% veu efektivnu snagu od maksimalno potrebne za pogon
pumpe. Motor se spaja s pumpom (horizontalno) pomou fleksibilne spojke.
Dizel-motori s kompresijskim paljenjem opremljeni su i elektrinim ureajem za pokretanje koji
dobiva struju iz akumulatora. Ako je pokretanje dizel-motora zrano, potrebna su namjanje dva rezervoara,
svaki za et uzastopnih startova. Akumulator moe biti olovni, s kiselinom ili nikl-kadmij.
Volumen glavnog rezervoara dizel-goriva mora biti dimenzioniran tako da motor moe neprekidno
raditi najmanje osam sati. Rezervoar treba biti lociran na mjestu koje odredi nadlenmi organ. Ispune cijevi
treba postaviti izvan pumpne stanice, a moraju biti to je mogue krae, nikako ne dulje od 4,5m.

3.1.5. Cjevovod
Opskrba vodom za gaenje poara obavlja se cjevovodm koji moe biti razgranat ili u obliku
zatvorenog prstena. Cijevna mrea ima glavne ili magistralne vodove i cijevne grane ili meulinije. Magistralni
cjevovod ima d>300 mm, a grane i meulinije d>100 mm.
Razgranati sistem ima vie cijevnih grana koje su priljuene na magistralni cjevovod. Grananje
cjevovoda moe biti jednostrano ili dvostrano.

78
 Sistem zatvorenog prstena ine cjevovodi meusobno povezani u zatvorene petlje (prstene) tako da
se svako mjesto na cjevovodu napaja najmanje s dvije strane.
Razgranati sistem primjenjuje se u industriji kada karakter tehnolokog procesa dozvoljava prekid u
opskrbi tehnolokih postrojenja vodom u toku gaenja poara, zatim na privrednim objektima sa sanitarnom i
pitkom vodom pri promjeru cijevi d<100 mm, na hidrantskim mreama kada duljina cijevi nije vea od 200m.
Kada je hidrantska mrea dua od 200m a izgraena je u razgranatom obliku, na najugroenijim je punktovima
potrebno izgraditi bazene odnosno vodosabirita.

U praksi se za zatitu i gaenje poara najee projektira prstenasti cjevovod koji ima veu
sigurnost u radu (u sluaju havarije na jednom dovodnom cjevovodu napajanje potroaa jo je mogue s
drugog dovodnog voda). Osim toga, i gubitak tlaka u cjevovodu ravnomjernije je rasporeen nego u
razgranatom sistemu. Pri projektiranju cijevne mree cjevovod je potrebno polagati uz ceste radi
pristupanosti i kontrole i u to kraim dionicama da bi doprema vode bila to bolja i ekonominija.

3.1.5.1. Proraun cjevovodne mree

Pri gravitacijskom napajanju cjevovoda treba imati kontinuirani pad, a u tlanim cjevovodima s
pumpama kontinirani uspon.
Kad se sistem opskrbljuje vodom iz visinskih (gravitacijskih) rezervoara, tlak u cjevovodu mora biti
dovoljan za opskrbu potroaa na najnepovoljnijoj lokaciji, uz potrebni radni tlak i za savladavanje otpora u
cjevovodu.

79
Pijezometrijska visina (hp) neke toke odreuje se pomou formule: hp = hg + pmk
U kojoj je: hg geodetska visina poloaja najvieg potroaa u odnosu prema povrini zemlje
pm potrebni tlak na mlaznici za gaenje poara
k korekcijski koeficijent, 10,2 m/bar
Za gradske se cjevovode pijezometrijska visina hp odreuje prema visini objekta. Za objekte s jednom
etaom hp = 10m, a za svaku slijedeu se dodaju 4m.
Za odreivanje potrebnog tlaka na poetku cjevovoda na samom cjevovodu mora odabrati kritina
mjesta u odnosu prema geodetskoj visini i udaljenosti od izvora. Na predoenom crteu kritina je toka m,
najudaljenija toka na cjevovodu. Ako na tom mjestu utvrdimo koliki radni tlak pm na ureajima za gaenje
trebamo, dobit e mo potrebnu pijezometrijsku visinu kritine toke mree hp = hgm + pmk.
Potrebna veliina hp u toj toki mora biti osigurana u svakom trenutku rada sistema ukljuivi i
maksimalnu potronju vode u toku koje se gubici tlaka u mrei maksimalni. Pijezometrijska linija koja se
dobiva pri maksimalnoj potronji vode na crteu je oznaena linijom r1-m1. U toki r mora postojati tlak pr da
pri maksimalnom padu pijezometrijske linije tlaka u toki m nije manji od zadanog pm. Prema tome, potrebna
visina dna gravitacijskog rezervora ili vodotornja odreuje se formulom

Tlak na pumpama za dopremu vode u gravitacijski rezervoar odreuje se pomou izraza

Linija pijezometra niegdje ne smije presjei liniju koja predoava os cjevovoda.

80
 Cjevovodne mree za gaenje i zatitiu od poara najee se izrauju od eliinih cijevi i cijevi od
lijevanog eljeza. Hidrantska mrea od elinih cijevi projektira se za tlakove do 20 bar (do 300), a u
cjevodonim mreama od lijevanog eljeza tlakovi iznose do 10 bar.
Dozvoljene brzine vode u cjevovodima za opskrbu vodom za gaenje poara kreu se do 3m/s, uz
radni tlak 3 do 6 bar, a u poduzeima s velikim poarnim optereenjima koje imaju vlastite vodocrpne stanice i
razvodne mree (rafinerija, petrokemija) tlakovi iznose do 10 bar.
Odreivanje hidraulikih parametara cijevovoda mree temelji se na proraunu promjera cjevovoda i
proraunu pada tlaka u cijevima, ovisno o potronji vode u jedinici vremena.
Pri projektiranju cjevovoda kojim se napajaju privredno-proizvodni potroai, a istovremeno i ureaji
za gaenje poara, pri proraunu se moraju uzeti u obzir parametri koji vrijede kad sistem radi samo za
privredno-proizvodne potrebe, a posebno se odreuju parametri kad se pomoiu sistema gasi i poar. Takvi
sistemi osim vodocrpne stanice imaju i visinski (gravitacijski) rezervoar.

3.1.5.2. Cjevovod u obliku prstena (sistem zatvorene petlje)

Za razliku od razgranatog sistema cjevovodne mree, koji se sastoji od cjevovodnih grana po kojima se
transportira odreena koliina vode, u zatvorenim krunim ili prstenastim cjevovodima uvijek postoji velik broj
varijanti distribucije i transporta vode.
Pri projektiranju krunog zatvorenog cjevovoda kao nepoznanica se pojavljuje promjer d i nova
nepoznanica q, koja oznaava raspodjelu vode po cijevnim prstenia i meulinijama, to nije sluaj pri linijskoj
distribuciji vode.
Za proraun cjevovoda u obliku prstena postavljaju se 2 osnovne jednadbe
q = 0
(volumni protok vode koji je uao u jedno vorite mora biti jednaka volumnom protoku vode koji je izaao iz
tog vorita) p = 0

Pad tlaka na dijelu prstenastog cjevovoda u kojem voda tee u smjeru kretanja
kazaljke sata treba biti jednak padu tlaka u dijelu prstenastog cjevovoda u kojemu
voda tee u smjeru suprotnom kretanju kazaljke sata, tj algebarska suma pada
tlaka u prstenastom cjevovodu treba biti jednaka 0.

k koeficijen otpora za odreenu vrstu cijevi, kg/m7

Broj jednadbi p = 0 jednak je broju zatvorenih cjevovodnih prstenova.

Ako broj prstenova oznaimo sa n, broj vorova sa m, a broj dionica sa x, moemo konstatirati da je
broj nepoznanica jednak 2x, a broj jednadbi koje se mogu postaviti n+m 1 . Prema tome, proraun cijevne

81
mree u obliku prstena je neodreen. Zbog toga se proraun zatvorene cijevne mree u obliku prstena je
neodreen. Zbog toga se proraun zatvorene cjevovodne mree u obliku prestena zasniva na postepenom
pribliavanju stvarnim vrijednostima, na pretpostavkama i korekciji. Prije poetka odreivanja pada tlaka u
cjevovodnoj mrei mora se utvrditi protok vode u pojedinim dijelovima cjevovodne mree.
Pretpostavlja se da je potronja vode u gradskoj vodovodnoj mrei du cijelog cjevovoda
ravnomjerna. Ravnomjerna raspodjela vode po duljinskoj jedinici mree naziva se gustoa protoka.
U industrijskim je pogonima potronja vode koncentrirana (hladnjaci, preistai i drugi objekti). Ta tzv
ravnomjerna potronja vode po cijeloj duljini cjevovoda naziva se linijski protok.
Linijski protok vode moe se zamijeniti ekvivalentnim protokom vode po voritu. Pri tom proraunu
polovina linijskog protoka vode odnosi se na kraj jedne sekcije cijevi, a druga polovina na poetak druge
sekcije cijevi.
Cjevovodna mrea s odreenim protokom vode u njezinim voritima daje uvjetnu proraunsku
shemu prema kojoj se vri raspodjela vodenih tokova po cjevovodnoj mrei, to je potrebno za izbor promjera
cjevovoda i utvrivanje pada tlaka. Tok prorauna cjevovodne mree provodi se tako da se:
1. Mrea podijeli na dionice i odrede duljine dionica
2. Odredi linijska potronja vode i svede se na potronju vode u vorovima
3. Pretpostave priblini tokovi vode u pojedinim linijama uzimajui u obzir najkrai put opskrbe
potroaa i mogunosti zamjene pojedinih dionica mree u sluaju potrebe
4. Na osnovi pretpostavjene potronje vode u pojedinim dionicama izabere promjer cjevovoda iz tablice
5. Obavi hidrauliki proraun mree, odnosno odredi realna potronja vode na pojedinim dionicama
sekcijama s odabranim promjerima cjevovoda, uz uvjet koji prizlazi iz jednadbe p = 0

3.1.6. Hidrantska mrea

Hidrantska mrea je cjevovod s armaturama, fitinzima i elementima za opskrbu vodom vanjskih i
nutranjih hidranata, odnosno ureaja za gaenje i zatitu od poara prikljuenih na hidrante.
Hidrantska se mrea projektira i izrauje prema Pravilniku o tehnikim normativima za vanjsku i
unutranju hidrantsku mreu za gaenje poara.
1. Opskrba vodom
Za napajanje vanjske i unutranje hidrantske mree iskoritava se podzemna, povrinska ili atmosferska
voda. Zalihe vode iz kojih se napaja hidrantska mrea moraju osigurati opskrbu mree vodom najmanje dva
sata.
Ako za napajanje hidrantske mree slui voda iz kopanih ili bruenih bunara, nivo vode u odnosu
prema okolnom terenu ne smije biti nia od 6m.
Za uzimanje povrinskih voda izrauju se vodocrpne stanice na rijekama, jezerima i morima s
branama, zaustavama, filterima i opremom za usis.

82
 Ako se hidrantska mrea opskrbljuje vodom iskljuivo i jedino iz visinskih (gravitacijskih) rezervoara,
isinska razlika izmeu spremnika i hidranata odreuje se proraunom. Koliina vode potrebne za gaanje
poara u hidrantskoj mrei, radni tlakovi i nain napajanja opisani su u poglavlju Izvori vode i vodocrpne
stanice.

2. Materijal za izradu cijevi magistralnih cjevovoda i hidrantske mree

Za izradu magistralnih cjevovoda upotrebljavaju se cijevi od lijevanog eljeza, eline, azbestne,
betonske i armiranobetonske cijevi. Hidrantske se mree izrauju od eline cijevi i cijevi od lijevanog eljeza.
Vrsta upotrijebljenog materijala ovisi o visini radnog tlaka u cjevovodu, o mjestu polaganja cijevi i ekonomskim
faktorima. Cijevi od lijevanog eljeza izrauju se duge 2 do 5 m i unutranjeg promjera 50 do 1000 mm, te s
proraunskim tlakom p = 1Mpa. Cijevi od lijevanog eljeza zatiuju se od korozije bitumiranjem s unutranje i
vanjske strane. Lijevane se cijevi spajaju naglavcima odreene gipkosti, koja dozvoljava manje deformacije
terena u koji su poloene cijevi a da ne bude naruena vrstoa i nepropusnost. Oprema i armature cijevne
mree ugrauju se u mreu posebnim, specijalnim fazonskim komadima.
Hidranti se uvruju na cijevi pomou posebnih fazonskih cijevnih dijelova podmetaa. To su
redukcije (s ograncima) i prirubnicama promjera do 200mm. Cijevi od lijevanog eljeza osjetljive su na
dinamika naprezanja i zato esto pucaju pri emu nastaju velika oteenja na cjevovodu i gubici velikih
koliina vode. Osim toga, unutranje stijenke nisu sasvim glatke, to utjee na poveani pad tlaka. eline
cijevi veoma su pogodne za gradnju hidrantskih i vodovodnih mrea. Proizvode se glatkih krajeva koji se
moeusobno spajaju zavarivanjem. eline se cijevi upotrebljavaju u propusnim terenima, u seizmikim
zonama, pri prijelazu preko pruge i cesta, u mostovima i na svim drugim jestima gdje su mogua dinamika
naprezanja. eline cijevi u usporedbi s lijevanima mogu izdrati vee radne tlakove i imaju manju debljinu
stijenke. Te se cijevi proizvode i u veim duljinama, pa je potreban manji broj spojnih mjesta. Unutranja
povrina cijevi zatiuje se od korozije primjenom polimernih, cementnih i drugih premaza.
Azbestno-cementne cijevi, cijevi od armiranog betona i plastine cijevi ne upotrebljavaju se za izradu
hidrantske mree.

3. Armature na hidrantskoj mrei

U cjevovodne se mree ugrauju zasuni, ventili, ispusti, odzrani ventili i hidranti. Zasuni i ventili
slue za zatvaranje i izolaciju odreene sekcije mree u sluaju havarije ili za preusmjeravanje odreene
koliine vode u eljenom pravcu, odnosno za preraspodjelu vode. Zasuni i ventili se zatvaraju i otvaraju runo
ili automatski (elektrini, hidrauliki ili pneumatski pogon). Ispusti na cijevnoj mrei postavljaju se na najniim
tokama da se mrea u sluaju remonta moe potpuno isprazniti. Odzranici ventili slue za ispuanje zraka iz
mree na najviim tokama i za sprjeavanje stvaranja vakuuma u mrei.

83
3.1.6.1. Vanjska hidrantska mrea
Vanjska hidrantska mrea sastoji se od prstenastog ili razgranatog cjevovoda i vanjskih hidranata koji
mogu biti nadzemni ili podzemni.
1. Nadzmni hidranti
Nadzemni se hidrant proizvode s dva razliita prikljuka na cjevovodne mree: NO80 i NO100.
Hidranti s ulaznim otvorom NO80 imaju dva izlazna otvora C i jedan izlazni otvor B. Nadzemni hidrant s
ulaznim otovorm NO100 imaju 2 izlazna otvora B i jedan izlazni otvor A.
Osnovni dijelovi nadzmenog hidranta su kuite od lijevanog eljeza, ventil s vretenom, glava vretena
za otvaranje i zatvaranje hidranta, drenani sistem i, na nekim najnovijim hidrantima, gumena kugla za
automatsko zatvaranje hidranata u sluaju oteenja.
Na hidrantima s ulaznim otovorima NO80 (podzemni i nadzemni) pri tlaku 4 bara, ovisno o promjeru
cjevovodne mree, mogu se osigurati slijedei volumni protoci

Donje se vrijednosti postiu ako se hidrant ne opskrbljuje vodom s dvije strane, odnosno ako se
napaja vodom pomou posebnog cjevovoda grane koja se prikljuuje na magistralni cjevovod.
Osim lijevanih nadzemnih hidranata, proizvode se i visokotlani nadzemni hidrant.
Visokotlani nadzemni hidrant ima iroku primjenu pri zatiti od poara u rafinerijskim postrojenjima,
kemijskoj industriji, tankerskim i ostalim lukama, pretakalitima zapaljivih tekuina i na svima ostalim
mjestima gdje se u hidrantskom cjevovodu pojavljuju tlakovi vei od 6 odnosno 10 bara. Opremeljen je

84
prikljucima za vatrogasne cijevi standardne izvedebe radi gaenja poara ili zatite susjednih objekata.
Hidrant je spreman za djelovanje nakon prikljuenja vatrogasne cijevi i otvaranja ventila. Hidrantski
se ventil otvara runim okretanjem tanjurastog poklopca na vrhu hidranta, bez upotrebe dodatnih alata.
Ugrauju se na podzemni hidrantski cjevovod preko odgovarajueg prikljunog odvojka na dubini 700 ili
1300mm.
Materijali:
- Tijelo i prirubnice: ugljini elik
- Vreteno: legirani elik (nehrajui)
- Glavna matica: mesing
- Vodilice vretena: bronca
- Sjedite ventila: bronca
- Brtve: specijalna sintetika grana
Prednosti visokotlanih hidranata:
- Visoka otpornost na udarce jer je izraen od elika
- Vrue pocinavanje i kvalitetni materijali garantiraju otpornost na koroziju i trajnost
- Laka i brza manipulacija bez posebnog alata
- Predvien udarni zarez za sluaj loma
- Povratno brtvljenje automatski zatvaraistjevanje vode ako nastane lom ili pri demontai, pa
hidrantski cjevovod ostaje u funkciji s radnim tlakom (mogua izvedba bez povratnog brtvljenja)
- Automatski ispust onemoguuje smrzavanje vode u tijelu hidranta. Ispust je otvoren kad je hidrant
zatvoren i obratno
- Bitni rotirajui dijelovi hidranta su izvan vode i podmazuju se mau, to poveava sigurnost pogona i
smanjuje trokove odravanja

2. Podzemni hidrant
Podzemni hidranti imaju istu funkciju kao nadzemni, a upotrebljavaju se na javnim povrinama na kojima
se odvija promet ili druga djelatnost kojoj bi nadzemni hidrant smetao. Podzemni se hidrant, prema DIN-u,
prikljuuju na cjevovodnu mreu ulaznim otvorom do 80.
Za rad podzemnih hidranata potreban je hidrantski nastavak i druga oprema koja moe biti smjetena u
posebnom ormariu.

3. Razmjetaj hidranata i nain upotrebe

Udaljenost izmeu vanjskih hidrantskih prikljuaka odreuje se ovisno o namjeni, veliini i slinim
karakteristikama objekta, uz uvjet da se poar na svakom objektu moe gasiti najmanje s dva vanjska hidranta.
Udaljenost izmeu dvaju hidranata smije iznositi najvie 80 m.

85
 U naseljenim mjestima, u kojima su objekti preteno namijenjeni stanovanju, udaljenost izmeu
vanjskih hidranata iznosi najvie 150m.
Vanjski hidrantski prikljuci u blizini objekta moraju biti napravljeni tako da se mogu upotrijebiti i pri
poaru koji se iri kroz otvore na objektu.
Udaljenost hidrantskog prikljuka od zida objekta iznosi najmanje 5m, a najvie 80m.
Unutranji promjer cijevi razvodnog cjevovoda u prstenastoj mrei vanjskih hidranata mora biti prema
proraunu, ali ne smije biti manji od 100 mm, a promjer cijevi pojedinanog hidrantskog prikljuka mora biti
najmanje 80mm.
Ako je predvieno da se vatrogasno vozilo prikljuuje na hidrantski prikljuak i da se tlak potreban za
gaenje poara postie pumpama na vozilu, tlak u hidrantskoj mrei smije biti i manji od 5 bar, ali ne smije biti
manji od 2,5 bara.
Oko objekta to se titi postavljaju se nadzemni hidranti, a samo je iznimno doputeno postaviti
podzemne hidrante u ploniku ili zelenoj povrini - ako bi nadzemni hidrant ometao promet oko objekta.
Nadzemni hidranti zimi moraju biti zatieni od smrzavanja.
Vanjski hidrantski prikljuci moraju biti vidljivo oznaeni ploicama s upisanim udaljenostima, a
postavljaju se na najblie objekte ili na posebno napravljene stupove.
U krugu poduzea, u neposrednoj blizini nadzemnoga prikljuka, postava se ormar za smjetaj tlane
cijevi, mlaznice i kljua.
Duljina tlane cijevi odreuje se ovisno o udaljenosti hidrantskog prikljuka od objekta i o potrebi
intervencije s vanjske strane objekta.

3.1.6.2. Unutranja hidrantska mrea

Sistem unutranje hidrantske mree sastoji se od prikljuaka, razvodne armature s vanjskom
armaturom te hidrantske zaporne i regulacijske armature.
Unutranja hidrantska mrea mora stalno biti pod tlakom vode (osim suhih mrea), bez obzira na
izvor iz kojeg se napaja vodom, a na najviem katu objekta na mlaznici prikljuenoj na hidrantski prikljuak,
tlak mora iznositi najmanje 2,5 bar. Tlak na unutranjem hidrantskom prikljuku smije iznositi najvie 7 bara.
Unutranja hidrantska mrea stambenih i javnih zgrada moe biti zasebna ili spojena s vodovodom iz
kojega se objekt napaja vodom za pie ili za higijenske potrebe.

86
 Unutranja hidrantska mrea u proizvodnim pogonima moe biti zajednika s mreom vode za pie ili
za higijenske potrebe te s mreom vode koja se upotrebljava u tehnolokom procesu, a moe biti i zaseban.
Ako je unutranja hidrantska mrea u proizvodnim pogodnima moe biti zajednika s mreom vode
za pie ili za higijenske potrebe te se mreom vode koja se upotrebljava u tehnolokom procesu, a moe biti i
zasebna.
Poar se moe gasiti vodom upotrijebljenom u tehnolokom procesu ako se tom upotrebnom voda
ne zagauje (npr voda iz rashladnih ureaja).
Meusobna udaljenost hidrantskih prikljuaka odreuje se tako da se cjelokupni prostor to se titi
pokriva mlazom vode, pri emu se pazi na to da duljina tlane cijevi iznosi 15m, a duljina kompaktnog mlaza
do 5m.
Hidrantski se prikljuci smjetaju u prolaze, stubine pretprostore i druge putove za evakuaciju, u
neporednoj blizini ulaznih vrata u prostorije koje mogu biti ugroene poarom, tako da ne ometaju evakuaciju.
Ako se zidni hidranti postavljaju u prostorije ugroene poarom, a to nisu hodnici, prolazi i sl., moraju
se raspodijeliti tako da se svaki dio povrine prostorije titi najmanje s dva mlaza, i to tako da se blokiranjem
jednog hidranta ne iskljui mogunost upotrebe drugoga.
Za unutranju hidrantsku mreu upotrebljavaju se cijevi promjera najmanje 52mm, odnosno
hidrantski prikljuak promjera najmanje 52 mm.

Ormar s tlanom cijevi postavlja se najvie na visini 1,5m od poda i oznaava oznakom za hidrant,
slovom H. U hidrantski se ormar postavlja tlana cijev s mlaznicom promjera usnaca 12mm.

87
1. Izvedba zidnih hidranata i ormara

88
 2. Ureaji za povienje tlaka
Kada tlak u vanjskoj cjevovodnoj mrei nije dovoljan, na mreu se prikljuuju pumpe odgovarajueg
volumnog protoka za povienje tlaka u unutranjoj mrei. Te se pumpe postavljaju u objekt koji se titi ili u
posebno izgraeni objekt. Ako se pumpa za povienje tlaka postavlja u objekt koji se titi, prostorija gdje se
pumpa nalazi mora imati zidove 120 minuta otporne na poar.
Vrata na vodocrpnoj stanici moraju biti otporna prema poaru 90 min. Pumpa za povienje tlaka u
unutranjoj hidrantskoj mrei mora imati rezervni agregat za napajanje energijom. Ako se upotrebljava vie
pumpi, rezervne pumpe se moraju postaviti tako da se na svake tri pumpe postavi jedna rezervna. Pumpe se
mogu ukljuivati automatski ili runi. Sve vrste ureaja za povienje tlaka moraju imati obilazni cjevovod (by
pas)
Ureaj za povienje tlaka sa spremnikom moraju biti opremljeni cjevovodom za usis vode,
preljevnom cijevi i pokazivaima nivoa.

89
 3. Suha hidrantska mrea
Vanjski prikljuak za vatrogasno vozilo na cjevovod suhe hidrantske mree mora biti postavljen to je
mogue blie glavnom ulazu u objekt, na visini 60 do 120 cm od razine terena, u posebnom limenom ormaru s
bravom koja se otvara kljuem za otvaranje hidrantskih ventila.
Ako se suhi hidrantski cjevovodi due ne upotrebljavaju, njihova se nepropusnost mora kontrolirati
zranim tlakom najmanje jedanput u 2 godine. Zrani tlak ne smije biti vii od 1,5 bar.
Suhi hidrantski cjevovodi moraju se postaviti tako da se prikljuenejm vatrogasnih tlanih cijevi na
svakom katu omogui gaenje poara u svim prostorijama to se na taj nain tite.
Svi prikljuci na suhoj hidrantskoj mrei moraju biti jasno i oljivi i oznaeni tekstom Moe
upotrebljavati samo vatrogasna jedinica!

3.1.6.3. Kontrola hidrantske mree

Hidrantska se mrea sa svim ureajima i armaturom kontrolira jedanput godinje.
Periodina kontrola obuhvaa i tlane cijevi u hidrantskim ormarima koje se najmanje jedanput
godinje moraju odmotati i detaljno pregledati, a brtvila se, ako su oteena, moraju zamijeniti.
Na hidrantskoj se mrei ispituju radni parametri (tlak i protok) i funkcionalnost sistema.
Protok i tlak se ispituju pomou pilot-cijevi ili mlaznice s manometrom.

90
 Pri kontroli se mjeri tlak vode pri istovremenom radu svih vanjskih i unutranjih hidranata koji daju
potreban protok vode za gaenje poara na pojedinom objektu. Na vanjske hidrante upotrebljavaju se
mlaznice s usnacom promjera 16mm, a na unutranjoj mrei upotrebljavaju se mlaznice s usnacem 12mm

3.2. Stabilni ureaji za gaenje poara podjela

Najnovija tehnika dostignua u tehnologiji, elektronici, automatizaciji i mehanizaciji proizvodnje,
odnosno zatvoreni sistemi proizvodnje s visokim tlakovima, temperaturama i brzinama, zahtijevaju korjenite
promjene u nainu i brzini zatite od poara. U vezi s tim razvijaju se i primjenjuju najsuvremeniji stabilni
ureaji za gaenje poara, koje prema njihovim tehnikim karakteristikama moemo razvrstati na nekoliko
grupa.

1. Prema vrsti sredstva za gaenje poara kojima se koriste, dijele se na:

- Ureaji za gaenje poara vodom (punim mlazom, rasprenim, vodenom maglom)
- Ureaji za gaenje poara vodom u kojoj su kemijske primjese (retardanti, supresanti)
- Ureaj za gaenje poara pjenom (zrano-mehanika i kemijska pjena)
- Ureaji za gaenje poara plinom (halon, ugljik-dioksid, duik i inertni plinovi)
- Ureaji za gaenje poara vodenom parom (zasiena i pregrijana vodena para)
- Ureaji za gaenje poara prahom (natrij-hidrogen karbonat, kalij-hidrogen karbonat ili amonij-fosfat)
- Kombinirani sistemi za gaenje poara istovoremeno s vie razliitih sredstava za gaenje (pjena +
prah, voda + plin, prah + plin)

2. Prema nainu gaenja poara dijele se na:

- Ureaji za gaenje poara zatvorenih prostora ispunjavanjem volumena tienog objekta
sredstvima za gaenje u ukupnom iznosu ili u odreenom postotku (totalno potapanje odnosno
potpuna zatita)
- Ureaji za gaenje poara odreenih povrina (povrinsko gaenje poara)
- Ureaji za gaenje poara pojedinih dijelova objekta, tj za djelominu zatitu (liciranje sistema za

91
 gaenje na pojedinane objekte u nekom prostoru)
- Ureaji za kombinirano gaenje poara (potpuna + djelomina zatita)
3. Prema nainu ukljuivanja u rad ureaja za gaenje poara dijele se na:
- Ureaji za gaenje poara s runim ukljuivanjem
- Ureaji za gaenje poara s automatskim ukljuivanjem koji moraju imati i rezervno ukljuivanje
- Ureaji za gaenje poara s kombiniranim ukljuivanjem (automtski + runo)

4. Prema vrsti automatskih javljaa poara koji slue za ukljuivanje ureaja u rad, dijele se na:
- Ureaji za gaenje poara s termomaksimalnim javljaima
- Ureaji za gaenje poara s termodiferencijalnim javljaima
- Ureaji za gaenje poara s dimnim javljaima
- Ureaji za gaenje poara sa svjetlosnim javljaima
- Ureaji za gaenje poara s elektronskim senzorima
- Ureaji za gaenje poara s kombiniranim javljaima (svjetlosni + dimni, dimni + termiki, klasini +
elektronski)

5. Prema utroenom vremenu za startanje ureaja za gaenje poara dijele se na:

- Ureaji za gaenje poara koji se trenutno aktiviraju i gase poar (ureaji bez inercije) tuklj 0,1s
- Ureaji za gaenje poara koji brzo djeluju (ureaji slabe inercije) 0,1 < tuklj 3s
- Ureaji za gaenje poara prosjenog djelovanja (ureaji srednje inercije) 0,1 < tuklj 3s

6. Prema vremenu neprekidnog djelovanja (gaenje poara) dijele se na:

- Ureaji s kratkotrajnim djelovanjem, trada 15 min
- Ureaji srednje dugog vremena djelovanja 15 min trada 1 sat
- Ureaji s dugotrajnim djelovanjem, trada 1 sat

Primjednom stabilmnih ureaja za gaenje poara postie se velika efikasnost u gaenju poara, minimalni
utroak sredstava za gaenje, prilagodba kompozicij i konstruktivnog rjeenja ureaja za gaenje poara
tehnolokom procesu, omoguuje se automatsko ukljuivanje ureaja i osigurava rezervno runo ukljuivanje
ureaja, dobiva se ureaj sa stupnjem djelovanja koji odgovara poarnim opasnostima tienog objekta,
postie se visok stupanj sigurnosti u radu i smanjuje opasnost za ivot i zdravlje osoba zaposlenih u tienom
objektu, a provedbom unifikacije elemenata na urejima omoguuje se bre i jednostavnije odravanje.
Rezultati nabrojanih taktino-tehnikih osobina ini stabilne ureaje za gaenje poara ekonomski
opravdanima.

92
3.2.1. Osnovni elementi automatskih stabilnih ureaja za gaenje poara
Stabilni ureaji za gaenje poara sastoje se od slijedeih osnovnih elemenata: prostora za smjetaj
sredstava za gaenje, ureaja za dopremu i izbacivanje sredstava za gaenje pomou odgovarajueg tlaka,
javljai poara koji reagiraju na odreene fizikalno.kemijske parametre, stanica za ukljuivanje i upravljanje
koje transformiraju signal s javljaa u impuls za ukljuivanje ureaja i alarmiranje uzbunjibanje deurne
posade. Sistem za smjetaj sredstava za gaenje poara ine razliiti spremnici (rezervoari za vodu, pjenilo,
otopine, prah za gaenje, boce s inertnim plinom ili halonom) te izvorite vode (vodozahvatilita i hidrantski
cjevovodi).

3.3. Stabilni ureaji za gaenje poara vodom SPRINKLER UREAJI

3.3.1. Sprinkler ureaji openito
Sprinkler ureaji su stabilni automatski
ureaji za dojavu i gaenje poara. ini ih
sistem podzemnih i nadzemnih cijevi
projektiran i izveden prema tehnikim
propisima o zatiti od poara, ukljuivi i
instalacije za dopremu vode (visinski
gravitacijski rezervoar ili bazen, centrifugalnu
pumpu za gaenje poara, odnosno tlani
rezervoar ili podzemni cjevovod kao dio
vodovodne i hidrantske mree). Dio sprinkler
sistema iznad zemlje ini mrea posebno
oblikovanih i hidrauliki projektiranih cijevi sa
sprinkler mlaznicama u nekom prostoru ili na
nekom objektu. Na samom poetku sprinkler
ureaja, nalazi se sprinkler stanica s ventilom koji kontrolira rad sistema i daje alarm kad sistem proradi.
Ureaj se aktivira porastom temperature do odreenih vrijednosti na mjestima gdje se nalaze sprinkler
mlaznice koje se pri toj temperaturi otvaraju i izbacuju vodu na zatieni objekt ili zonu.

3.3.2. Vrste sprinkler sistema

Prema konstruktivnoj izvedbi i nainu rada ureaja, sprinkler sistemi se dijele na mokre sisteme, suhe
brzodjelujue sisteme (s ubrzivaem), kombinirane sisteme i sprinkler sisteme s predalarmom.

93
3.3.2.1. Mokri sprinkler sistemi
Mokri sprinkler sistem je automatski sistem na rasprenu vodu u kojem je cjevovod ispred i iza ventila
napunjen vodom pod tlakom. Sistem se upotrebljava kada nema opasnosti od smrzavanja ni isparavanja vode
u cijevima. Sprinkler mlaznice mogu biti instalirane kao visee ili stojee.

Maksimalni broj sprinkler mlaznica prikljuenih na jedan ventil iznosi:

- Za male opasnosti poara 500 komada
- Za srednje i velike opasnosti od poara 1000 mlaznica

3.3.2.2. Suhi sprinkler sistem

Suhi sprinkler sistem je automatski sistem na rasprenu vodu u kojemu su cijevi od sprinkler ventila do
sprinkler mlaznica napunjene komprimiranim zrakom, a ostali dio cjevovoda ispred sprinkler ventila napunjen
vodom pod tlakom.
Sprinkler mlaznice se instaliraju u stojeem poloaju, osim kad se ne upotrebljavaju specijalne sprinkler
mlaznice. Suhi sprinkler ventili izrauju se s ubrzivaem ili bez njega.
Maksimalni broj sprinkler mlaznica na jedan ventil iznosi:
- Za male opasnosti od poara 250 kom s ubrzivaem (125 kom bez ubrzivaa)
- Za srednje opasnosti od poara 500 kom s ubrzivaem (250 kom bez ubrzivaa)
- Za velike opasnosti od poara (ureaji moraju imati ubrziva) 500 kom s ubrzivaem

94
3.3.2.3. Kombinirani sprinkler sistem
Kombinirani sprinkler sistem ima mokri i suhi sprinkler ventil. U zimskim uvjetima cjevovod je od suhog
sprinkler ventila do mlaznica napunjen komprimiranim zrakom, a u ostalo vrijeme cijeli sistem moe raditi kao
mokri sprinkler sistem.
Sprinkler mlaznice moraju biti instalirane u stojeem poloaju, osim kad se upotrebljavaju specijalne
sprinkler mlaznice.
Maksimalni broj sprinkler mlaznica na jednu sprinkler stanicu istovjetan je njihovu broju u suhom
sprinkler sistemu.

3.3.2.4. Sprinkler sistem s predalarmom

Sprinkler sistem s predalarmom je suhi sprinkler sistem kombiniran sa sistemom za automatsko
otkrivanje i dojavu poara.
Vatrodojavni sistem djeluje prije otvaranja sprinkler mlaznice i uzrokuje otvaranje predalarmnog ventila,
nakon ega u sistem cjevovoda ulazi voda.
Otvaranje prve sprinkler mlaznice znai poetak rada sprinkler ureaja. Predalarmni se ventil moe
otvoriti aktiviranjem jedne sprinkler mlaznice. Posljedica toga je izlazak zraka iz sistema odnosno ulazak vode
u cjevovod. Na taj nain ureaj se transformira u mokri sprinkler sistem.

95
 Maksimalni broj sprinkler mlaznica prikljuenih na jedan sprinkler ventil iznosi 1000 komada.

3.3.3. Opis glavnih dijelova sprinkler ureaja

Tehniki podaci za opis i proraun sprinkler sistema uzeti su iz NFPA br 13 i VdS/1987
3.3.3.1. Nain opskrbe vodom prema VdS
Ureaj radi na jedan od pet razliitih naina opskrbe vodom:
1. Jedan iscrpni izvor vode
2. Jedan neiscrpni izvor vode
3. Jedan iscrpni i jedan neiscrpni izvor vode
4. Jedan iscrpni i dva neiscrpna izvora vode
5. Dva iscrpna i dva neiscrpna izvora vode

U iscrpne izvore vode pripadaju:

- Tlani spremnici zrak/voda a
- Visinski spremnici b
- Vodovi i sistem pumpi prikljuenih na vodovod kad nisu jedini izvor vode i dovoljno je da daju 2/3
potrebnog protoka vode ili izdre dvije treine vremena djelovanja
Ako kao iscrpni izvor vode slui pumpno postrojenje, za nj je potrebno osigurati opskrbu energijom f
U neiscrpne izvore vode ubrajaju se:
- Vodovodne mree c
- Visinski spremnici d
- Sustavi pumpi povezanih s vodovodnim mreama, preljevnim spremnicima i otvorenim prirodnim
izvorima vode e
Mjerenje protoka i tlaka je potrebno za slijedee izvore vode:
- Vodovodne mree c
- Visinske spremnike kao neiscrpne izvore vode d
- Pumpna postrojenja e

96
 Mjerenje protoka nije potrebno za ove izvore vode:
- Tlane spremnike zrak/voda a
- Visinske spremnike kao iscrpne izvore vode b
Pri neposrednom prikljuenju sprinkler ureaja na vodovodnu mreu, cjevovod za ispitivanje treba
ugraditi to blie alarmnom ventilu (ventilima).
U sustavu sprinkler pumpi probni cjevovod treba prikljuiti na tlanu stranu pumpe i to ispred
nepovratnog ventila. Za vie pumpi moe se iskoristiti zajedniki probni cjevovod.
Probni cjevovod treba omoguiti mjerenje protone koliine vode u vodovodnim mreama i visinskim
spremnicima, te 1,2 volumnog protoka sprinkler pumpi. Maksimalna brzina strujanja pri tome ne smije biti
vea od 12m/s. Iz toga se iskljuuje mjerenje zona zajedno sa stazom za smrzavanje, u kojoj brzina ne smije
biti vea od 6m/s.
Iza mjerne staze treba ugraditi zapornu armaturu radi reguliranja strujanja vode.
U cjevovod za opsrbu vodom ispred prikljuenja cjevovoda za ispitivanje treba ugraditi manometar tako
da se s istog mjesta moe oitavati tlak i protok.

1. Vodovodne mree
Javne vodovodne mree slue kao neiscrpni izvor vode kada imaju barem takav protok koji daje koliinu
vode to odgovara:
- Potrebnom protoku vode za gaenje poara pri neposrednom prikljuku na vodovodnu mreu
- Potrebnom dotoku vode za dopunjavanje preljevnog spremnika u ureaj sa sprinkler pumpama, i to
za dvostruko vrijeme djelovanja sprinkler ureaja
U sluaju neposrednog prikljuka na vodovodnu mreu uvijek mora postojati tlak potreban za rad
sprinkler ureaja.
Bunari mogu posluiti kao neiscrpni izvor vode samo ako se iz njih moe nesmetano crpsti voda kojom
stalno raspolau.
Dovodne cijevi od vodovodne mree do sprinkler ureaja moraju biti tako dimenzionirane da se opskrba
sprinkler ureaja vodom pri ukljuivanju drugih potroaa ne smanji. U neposrednoj blizini granjanja
cjevovoda treba predvidjeti zaporne armature (osim na mjestima hidranata).
U sluaju neposrednog prikljuka sprinkler-ureaja na vodovodnu mreu na dovodni se cjevovod mora
ugraditi zasun ili ventil kojie je u otvorenom poloaju osiguran, zatim nepovratni ventil i odvaja krupne
neistoe. Za kontrolu odvajaa neistoe na ulaznu i izlaznu stranu cjevovoda treba postaviti po jedan
manometar.
Ako dvije vodovodne mree slue kao dva neovisna izvora vode, moraju biti ispunjeni slijedei zahtjevi:
- Vodovodne se mree mojaju napajati iz odvojenih pumpnih stanica
- Dovodni cjevovodi od vodovodnih mrea do sprinkler ureaja moraju biti provedeni odvojeno

97
 2. Tlani spremnici zrak/voda
Kad tlani spremnik slui za napajanje sprinkler ureaja vodom, ne moe se koristiti za opskrbu drugih
potroaa.
3
Ako je tlani spremnik jedini izvor vode za sprinkler ureaj, koliina vode mora iznositi najmanje 15 m .
Zrak i
voda moraju se automatski dopunjavati.
Ako je tlani spremnik povezan s drugim izvorom vode, njegov volumen treba iznositi najmanje:
2
- Za sprinkler ureaj za poarnu opasnost PO1 7,5m
2
- Za sprinkler ureaj za PO2, PO3 i PO4 15,0 m
Cjevovod koji povezuje tlani spremnik s alarmnim ventilskim stanicama odnosno koij povezuje ventilske
stanice mora imati nazivni otvor barem jednak nazivnom otvoru najvee prikljuene alarmne ventilske stanice,
odnosno ne smije biti manja od NO100, a ne smije biti vea od NO150.
Na cjevovodima za punjenje tlanog spremnika vodom i zrakom moraju se postaviti po jedan zaporni
nepovratni ventil, i to to blie spremniku. Nazivni otvor cjevovoda za punjenje vodom mora iznositi barem
3
NO40, a za zrak NO20. Minimalna potrebna dobavna koliina za punjenje vodom iznosi 6m /h pri pogonskom
tlaku. Na tlani cjevovod vode za dopunjavanje treba ugraditi manometar. Sprinkler pumpa se ne smije
upotrebljavati za dopunjavanje vode u tlani spremnik.
Tlani spremnik mora biti opremljen dvama manometarskim i vodokaznim staklom s odgovarajuim
oznakama. Vodokazno staklo mora biti osigurano protiv mehanikog oteenja. Na oba kraja vodkaznog
stakla treba postaviti zapornu armaturu koja smije biti otvorena samo kada se kontrolira nivo vode.

98
Potrebni tlak koji se mora odravati u spremniku odreuje se na slijedei nain:
Vuk
- Tlani spremnik kao jedini izvor vode: pr = (1 + ph) V 0,5
zrka

h Vuk
- Tlani spremnik povezan s drugim izvodom vode: pr = (1 + pp + 10 ) V 0,5
zrka

Pri tome je: pr radni tlak (bar)

pk krajnji tlak nakon isteka sve vode (bar)
pp tlak potreban na hidrauliki najnepovoljnijoj sprinkler mlaznici (bar)
ph hidrauliki izraunati potrebni radni tlak na izlazu iz tlanog, odnosno vanjskog
spremnika, potreban za opskrbu vodom ukupne povrine djelovanja (bar)

99
 3
Vuk ukupni volumen tlanog spremnika (m )
3
Vzrak volumen zraka u tlanom spremniku (m )
3
Vvode volumen vode u tlanom spremniku (m )
h visina hidrauliki najnepovoljnije sprinkler mlaznice u odnosu prema donjem
nivou tlanog spremnika (m)

3. Visinski spremnici
Visinskim se spremnikom naziva spremnik za vodu koji je povezan sa sprinkler ureajem vlastitim
cjevovodm, a njegova geodetska visina daje potrebni radni tlak sprinkler ureaja. Potrebni radni tlak
izraunava se iz odnosa: pp = ph
Visinski spremnici mogu biti iscrpni ili eiscrpni izvori vode. Neiscrpnim se smatraju oni ija je koliina
vode dovoljna za ukupno vrijeme rada sprinkler ureaja. Koliina vode za iscrpne visinske spremnike mora
iznositi najmanje:
3
- Sprinkler ureaji za PO1 15m
3
- Sprinkler ureaji za PO1 pri jednom dovodu vode 30m
3
- Sprinkler ureaji za PO2 30m
3
- Sprinkler ureaji za PO3 i PO4 40m
Potrebna koliina vode za sprinkler ureaj mora biti osigurana u svako doba

Ako voda iz visinskog spremnika slui i za druge svrhe osim za sprinkler ureaje, potrebna koliina vode za
sprinkler ureaj mora biti uvijek na raspolaganju.
Visinski spremnici moraju biti opremljeni preljevnom cijevi dovoljno velikog promjera.
Visinski spremnici moraju biti opremljeni vodokazom i zatieni od korozije.

4. Sprinkler pumpe
Sprinkler pumpe moraju imati direktan pogon. Automatsko ukljuivanje svake pojedine pumpe
omogueno je djelovanjem dvaju tlanih sklopki postavljenih na jedan tlani vod na koji djeluju svi izvori vode.
Pri najniem nivou vode i uz potreban protok vode potlak u usisnom vodu smije iznositi najvie 0,4 bar.
Brzina strujanja u usisnom vodu pri potrebnom protoku ne smije biti vea od 2,5m/s.
Sprinkler pumpa mora biti odabrana tako da je koliina vode (protok) za:
- Najnepovoljniju povrinu djelovanja manja od 100%
- Najpovoljniju povrinu djelovanja manja od 120% nazivnog protoka sprinkler pumpe
Sprinkler pumpe moraju biti postavljene tako da njihov usisni prikljuak i usisni odnosno dovodni
cjevovod svojim punim presjekom lee ispod najnieg nivoa vode u spremniku.
Ureaj za dopunjavanje pumpe vodom mora se sastojati od spremnika za vodu postavljenog iznad

100
pumpe, koji se automatski odrava punim. Spremnik za voda mora biti povezan s tlanim cjevovodm pumpe,
cjevovodm u koji je ugraen neporvratni ventil, i to to blie pumpi. Spremnik mora drati stalno potpoljenim
kuite pumpe i usisni cjevovod. Automatsko dopunjavanje spremnika za potapanje usisnog voda mora biti
rijeeno ventilom s plovkom dimenzije barem NO25. Smrenik i cjevovodi za potapanje usisnog voda pumpe
moraju imati najmanje dimenzije navedne u tablici 3.15.
Svaka sprinkler pumpa mora imati svoj dovodni odnosno usisni cjevovod na koji ne smiju biti prikljueni
nikakvi drugi potroai.

U sistemu s vie izvora vode treba omoguiti opskrbu sprinkler pumpi iz svakog pojedinog rezervoara
vode (ako to nije onemogueno prostornim odljevanjem).
Ako se voda za gaenje crpi neposredno iz vodovodne mree, sprinkler pumpa mora biti dodatno
opremljena obilaznim vodom (by pass) sa zapornom armaturom i nepovratnim ventilom. Tlak u vodovdnoj
mrei pri ekeftivnoj dobavi ne smije pasti ispod 0,5 bar.
Na usisnoj i tlanoj strani pumpe mora biti postavljena zaporna armatura te jedan manometar sa
slavinom odgovarajueg mjernog podruja.
5. Preljevni i akumulacijski spremnici
Preljevni i akumulacijski spremnici za sprinkler ureaje jesu umjetno izgraeni bazeni od betona ili elika
za protupoarnu vodu, a postavljeni su ispod ili iznad zemlje.
Spremnici sadre ukupnu koliinu vode potrebnu za sprinkler ureaj. Veliina spremnika odreuje se na
osnovi koliine vode dobivene hidraulikim proraunom i minimalnog potrebnog vremena djelovanja.
Ukupnu koliinu vode treba planirati tako da bude odrano minimalno potrebno vrijeme djelovanja
sprinkler ureaja.

101
 Preljevni spremnici moraju imati najmanje slijdee volumene vode. To takoer vrijedi i za preljevne
spremnike pumpi koje slue kao iscrpni izvori vode.
3
- Sprinkler ureaji za PO1 i PO2.1 5m
3
- Sprinkler ureaji za PO2.2. i PO2.3 20m
3
- Sprinkler ureaji za PO3 i PO4 70/100m
3
Kolina vode preljevnog spremnika 20m moe se pribrojiti ukupnoj koliini vode.
Na podzemnim spremnicima iznad najvie razine vode mora biti postavljena odzrana cijev presjeka
2
barem 78cm . Odzrana cijev mora biti zatiena od oneienja i zaepljena. Kroz odzranu cijev ne smije u
spremnik dospjeti ni traak dnevne svjetlosti. U spremnicima postavljenim u zatvorene prostorije
odgovarajuim se prozraivanjem, odnosno zagrijavanjem mora sprijeiti prekomjerno stvaranje kondenzata.

6. Prirodni (otvoreni) izvori vode

Otvoreni izvori vode jezera, rijeke i kanali, mogu sluiti kao zalihe vode za sprinkler ureaje ako u
svakom trenutku mogu dati potrebnu koliinu vode. Mjesto na kojemu se zahvaa voda mora biti trajno
osigurano od smrzavanja.

102
 Manja jezera moraju imati efektivni volumen koji odgovara barem trostrukoj koliini vode potrebnoj za
sprinkler ureaj. Pri tome od stvarnog volumena treba oduzeti sloj leda debljine 50 cm.
Za zahvaanje vode treba predvidjeti ustavu s grubom reetkom, komorom za zahvaanje, dvostrukim
filtrom i usisnom komorom.

103
 0
Za tekue vode kut izmeu osi strujanja vode i ustave (uvijek u smjeru strujanja) mora biti manji od 60 .
Za minimalne dimenzije ustave vrijedi slika 3.41. Brzina strujanja u ustav ne smije biti vea od 0,2 m/s.
Slobodni presjek gruboga i dvostrukog filtra mora biti toliko velik da se pri najnioj razini vode ne prekorai
brzina od 0,07m/s.
Grubi filtar mora sezati iznad najvieg oekivanog vodostaja i mora se sastojati od vertikalnih ipki od
elika ili od jednakovrijednog materijala promjera 25mm i razmaka simetrala 75mm.
Izmeu komore za zahvaanje i usisne komore treba ugraditi dvostruki filtar (dimenzije oka maks 8x8m)
Za ienje ustave mora postojati mogunost njezina zatvaranja prema otvorenoj vodi. Dovoljno je da se
grubi filtar moe zamijeniti pregradom od dasaka.
Ako se iz jedne ustave opskrbljuje vie pumpi, potrebne su odvojene usisne komore.
Ako se ustava cjevovodom povezuje s otvorenom vodom, promjer cjevovoda mora iznosi minimalno:
d1 = 21,68 x Q0,357
d1 = unutranji promjer dovodne cijevi (mm)
Q = protok (L/min)

Cijevi moraju imati nagib 1:125 u smjeru ustave. Na ulazu u cijev mora postojati vodeni pokrov debljine
barem jednake promjeru cijevi.
Grubi filtar moe biti izostavljen ako je predvieno da dovodni cjevovod ima filtar iji slobodni presjek
odgovara barem peterostrukom promjeru dovodne cijevi. irina oica mora biti od 25mm do 50mm.

3.3.3.2. Opskrba pumpnog sustava energijom

Za opskrbu pumpnih ureaja energijom moe posluiti:
- Gradska elektrina mrea A
- Vlastiti strujni generator B
- Dizel motor C
- Pomoni strujni agregat D

104
 A napajanje iz gradske elektrine mree
B vlastiti strujni generator
C dizel motor
D pomoni strujni agregat
E - elektromotor
F Upravljaki ormar
P pumpa
A1 napajanje iz gradske mree 1
A2 napajanje iz gradske mree 2
A1,B1,C1 odgovara A2 ili B2 ili C2

Opskrba energijom pomou dizel motora

Dizel motor mora biti prilagoen uinku sprinkler pumpe odnosno generatora, treba postii svoju
nazivnu snagu u tijeku 30s nakon prorade automatskog ureaja za pokretanje motora i raditi uz mehaniko
o
direktno ubrizgavanje goriva. Osim toga, mora startati pri temperaturi okoline +5 C bez pomonih sredstava
kao to su arne svjeice ili arne spirale.
Ureaj za regulaciju broja okretaja mora drati broj okretaja motora konstantnim, uz dozvoljeno
odstupanje 5%, i to od nultog do punog uinka pumpe. Uz nazivni uinak odstupanje broja okretaja smije
iznostiti samo 1,5% nazivnog broja okretaja.
Dizel motor mora biti direktno spojen sa sprinkler pumpom, odnosno s generatorom strujnog agregata.
Pri hlaenju motora pomou vodom hlaenog izmjenjivaa topline rashladna se voda mora uzimati iz
cijevne mree neposredno iza sprinkler pumpe, te mora strujati kroz izmjenjiva topline. Izlazni vod mora
imati barem dvostruki presjek ulaznog voda. Zavretak izlaznog voda mora biti postavljen barem 15cm iznad
izmjenjivaa topline.
Rashladna voda u zatvorenom sustavu hlaenje motora moracirkulirati pomou pumpe za rashladnu
vodu koju pokree sam motor. Ako se rashladna voda uzima iz sprinkler instalacije, a iznosi vie od 2%
efektivne dobave pumpe, mora se uzeti u obzir pri dimenzioniranju sprinkler pumpe.

105
 U zrakom hlaenom izmjenjivau topline, rashladna voda zatvorenog sustava za hlaenje dizel motora
dovodi se u hladnjak pumpom koju pokree sam motor. Izmjenjiva topline (hladnjak) mora biti hhlaen
ventilatorom, koji takoer pokree dizel motor. Pri direktnom hlaenju zrakom motor se hladi pomou
ventilatora to ga direktno pokree motor.
Ispuni sustav mora biti opskrbljen priguivaem zvuka iji izlaz vodi u slobodan prostor. Tlak ispunih
plinova mora odgovarati tlaku koji je naveo proizvoa motora. Ako je ispuni sustav postavljen iznad dizel
motora, na najniem se mjestu mora postaviti naprava za odvoenje kondenzatora. Potrebna koliina goriva
za rad dizel motora mora biti dovoljna za trostruko vrijeme rada sprinkler ureaja. Ako strujni agregat u nudi
slui i za opskrbu drugih potroaa energijom, potrebno je da zaliha goriva bude dovoljna za est sati rada. Za
probni rad potrebno je imati dodatnu koliinu goriva.

3.3.3.3. Kontrolno-signalna stanica sprinkler stanica

Sprinkler stanice slue za kontrolu rada sprinkler ureaja, za ukljuivanje ureaja u rad i signalizaciju
poara, odnosno uzbunjivanje deurne posade. Sprinkler stanica je locirana neposredno uz tiene objekte i
prostorije. Glavni elementi stanice su sprinkler ventili. Svaki sprinkler ventil s razvodnom cijevnom mreom i
sprinkler mlaznicama ini samostalnu sprinkler zonu ili sekciju. Proizvode se razliiti tipkovi sprinkler ventila,
ali se najee upotrebljavaju sprinkler ventili za mokri sistem i sprinkler ventili za suhi sistem. U mokrom
sistemu na jedan sprinkler ventili moe biti prikljueno maksimalno 1000 sprinkler mlaznica. U suhom sistemu
na jedan se sprinkler ventil smije prikljuiti 500 sprinkler mlaznica u jednoj zoni. Samo u sluajevima kada suhi
sprinkler ventil ima i ubrziva (akcelerator) koji se otvara na pad tlaka 0,3-0,5 bar, na nj se moe prikljuiti 700
sprinkler mlaznica. Mjerilo za ugraivanje ubrzivaa je zrani volumen jedne sekcije. Maksimalni volumen
3
zraka po jednoj sekciji moe iznositi do 1,5m , a ako je ugraen ubrziva, onda se ta vrijednost poveava na
3
4m . Cijevna mrea i tlani rezervoar automatski se dopunjuju zrakom pomou kompresora. Jedan kompresor
moe napajati zrakom maksimalno 5 sekcija. Tlak zraka u cijevnoj mrei suhok sprinkler sistema iznosi 2-4 bar.

1. Mokri sprinkler sistem

Cijeli je cijevni sistem prikljuen na izvor vode i napunjen. Pladanj ventila nalijee na sjedite ventila i na
taj nain onemoguuje ulazak vode u signalni ureaj.
Tlak vode ispred i iza pladnja je izjednaen i u cijelom je sistemu ravnotea. Kada se prva sprinkler
mlaznica otvori, tlak u cjevovodu izmeu sprinkler ventila i mlaznice pone padati. Naruava se ravnotea
tlakova pa vii tlak u dovodnom cjevovodu podie pladanj i otvara sprinkler ventil.
Otvaranjem ventila voda ulazi i u signalni ureaj, djeluje na elektro-pneumatski sklop i pokree vodenu
turbinu koja daje zvuni signal da je ureaj proradio.

106
 Da u dovodnom cjevovodu tlak vode ne bi varirao i da se
prijei nekontrolirano ukljuivanje alarma, ugrauje se tamponska
boca koja trenutano podizanjem pladnja odvodi vodu iz
cjevovoda. Ako je zaklopka potpuno otvorena, odvoenje vode se
automatski prekida.
Prekid rada sprinkler ventila postie se zatvaranjem glavnog
zasuna (ventila) na ulazu u sprinkler ventil i drenaom vode iz
kuita u razvodnog cjevovoda.
Spremnost ventila za ponovni rad moe se provjeriti pomou
cijevnih vodova na signalno-kontrolnom ureaju tako da voda
prolazei kroz ventil aktivira zvono i elektrosklopku pa dobivamo
svjetlosni i zvuni signal.
Mokri sprinkler ventili izrauju se ovisno o proraunatim potrebnim volumnim protocima vode s tri
razliita promjera dovodnog cjevovoda do 100, 150, 200.

2. Suhi sprinkler sistem

U suhom se sprinkler sistemu u dijelu razvodnog cjevovoda od sprinkler mlaznice do gornjeg pladnja
tanjurastog sprinkler ventila nalazi zrak pod tlakom 2-4 bar. U cjevovodu od izvora vode do donjeg pladnja
tanjurastog ventila nalazi se voda pod tlakom. Gornji i donji pladanj ventila meusobno su povezani sistemom
poluge. Prostor unutar ventila, izmeu gornjeg i donjeg sjedita pladnja, cjevovodom je spojen sa signalno-
kontrolnim ureajem. Tlak zraka na gornji pladanj polugama se prenosi na donji pladanj i dri ga u zatvorenom

107
poloaju, odnosno onemoguuje prolaz vode. Uz
sprinkler ventil se nalazi kompresor sa sklopkom za
automatsko dopunjavanje razvodnog cjevovoda i
ubrzivaa zrakom. Kad se aktivira bilo koja sprinkler
mlaznica, tlak zraka u razvodnom cjevovodu i
gornjem dijelu kuita ventila pada pa tlak vode
nadvlada protutlak zraka, otvori ventil, te voda
istovremeno ulazi u cjevovod i u signalno-kontrolni
ureaj koji daje zvuni i svjetlosni alaram.

Ubrziva akcelerator. Da bi se manjila

inertnost suhog sistema uz suhi se prinkler ventil
ugrauje ubrziva- To je specijalni ureaj koi se
upotrebljava na veim suhim sprinklerskim
sistemima, kad je volumen zraka u sistemu vei od
3
1,4m , da bi se ubrzalo otvaranje kontrolno-signalnog
ventila. Pomou tog ventila postie se otvaranje
sprinkler ventila na maloj razlici tlakova (0,3 0,5
bar). Ubrziva cjevovodom povezuje prostor za zrak
iznad gornjeg diska s meuprostorom izmeu
gornjeg diska s meuprostorom izmeu gornjeg i
donjeg diska sprinkler ventila. Kad se sprinkler
mlaznica aktivira, odnosno otvori, poremeti se
ravnotea tlakova u sistemu, komprimirani zrak ue kroz ubrziva u prostor izmeu diskova i tlakom otvori
gornji disk odnosno sprinkler ventil.

108
 3. Kombinirani suho-mokri sprinkler sistem
Kombinirani suho-mokri sprinkler sistem upotrebljava se u svim vremenskim uvjetima. Ventil se sastoji
od gornjeg suhog i donjeg, mokrog dijela. U ljetnom periodu iz rada je iskljuen gornji, suhi dio sprinkler
ventila, koij posebnom polugom dri gornji disk za zrak stalno otvorenim. Na taj su nain cijeli ventili i razvodni
cjevovod napunjeni vodom pod tlakom. Ureaj radi na principu mokrog sprinkler sistema. Za hladnih dana,
kada temperature padnu ispod 4oC, najprije se zatvori glavni zasun na napojnom cjevovodu ispred sprinkler
ventila, a zatim se cijeli sprinkler sistem isprazni, odnosno voda se kroz posebnu drenanu cijev ispusti. Nakon
toga se gornji disk vrati u svoje sjedite i cijeli se gornji dio sprinkler ventila, zajedno sa razvodnim
cjevovodom, napuni komprimiranim zrakom. Otvaranjem glavnog zasuna cijeli je sistem pripremljen za rad na
principu suhog sprinkler sistema.

109
 Opskrba komprimiranim zrakom. Za punjenje tlanog spremnika i cijevne mree suhog ureaja
komprimiranim zrakom potrebno je predvidjeti kompresor ili jednakovrijednu mreu s komprimiranim
zrakom.
Za dva tlana spremnika voda/zrak, koja ine dva neovisna izvora vode, potrebna su dva kompresora ili
dvije mree komprimiranog zraka. Isto vrijedi za tri ili vie suhih sprinkler ventila.

Dopuna komprimiranim zrakom. Dopuna suhog ureaja zrakom moe se obavljati automatski ako je
koliina za dopunu pomou prigunice 1,5mm ograniena (maksimalno 3,5 bar). Automatsko dopunjavanje
tlanog spremnika provodi se ovisno o novou vode.
Svaki vod komprimiranog zraka do tlanog spremnika ili do suhog ureaja mora biti opremljen
odvajaem kondenzata, manometrom, zapornim ventilom s nepovratnim ventilom ispred sebe, sigurnosnim
ventilom, i ako je potrebno, ventilom za smanjenje tlaka. Armature moraju biti lako pristupane.
Ovaja kondenzata nije potreban ako na kompresoru postoji automatski ventil za rastereenje.

3.3.3.4. Cjevovod
Cjevovod sprinkler sistema izrauje se prema NFPA br 13 od elinih ili bakrenih cijevi ANSI/ASTM A120
ili ASTM B75 ili o eline cijevi prema DIN 2440, DIN 2448 i DIN 2458 odnosno na nekim se sistemima mogu
koristiti i bakrene cijevi, prema DIN 1786. Bakrene se cijevi spajaju lemljenjem (d < 100mm) ili zavarivanjem

110
(d> 100mm). Ne smiju se spajati holenderima ili prirubnicama. Cijevi koje se polau u zemlju moraju biti
eline, prema DIN 2460, tj prema DIN 28610, dio I ili DIN 19800, dio I.
Promjer cijevi odreuje se hidraulikim proraunom prema broju sprinkler mlaznica na cijevnom ogranku
ili grani, odnosno prema stupnju poarne opasnosti.
U hidraulikom se proraunu kao minimalni tlak na sprinkler mlaznici uzima pspr = 0,5 bar, a kao najvii
tlak pspr = 5,0 bar. Brzina vode u cijevnoj mrei izmeu alarmnog ventila i sprinkler mlaznice ne smije biti vea
od 10m/s, a u armaturama 5m/s. Tlak u cjevovodima sprinkler ureaja ne smije biti vei od pspr = 10 bar.
Pad tlaka u cjevovodu izraunava se po HAZEN-WILLIAMSOVOJ formuli:

Duljina se dobije iz duljine ravne cijevi i ekvivalentne duljine za armature i cijevne spojeve.

3.3.3.5. Sprinkler mlaznice

Sprinkler mlaznice imaju dvostruku ulogu: obavljaju automatsku dojavu poara (utjeu na inertnost
sistema) i rasprenom vodom automatski gase poar na odreenoj povrini.
Danas se proizvode 2 osnovne vrste sprinkler mlaznica: sprinkler mlaznice sa staklenim ampulama i
sprinkler mlaznice s topljivim elementom.
Sprinkler mlaznice s staklenim ampulama u staklenoj ampuli imaju lako hlapljivu tekuinu koja se pri
povienim temperaturama iri. Tekuina ima vei koeficijent rastezanja od stakla, pa ampula puca i otvara
sprinkler mlaznicu.

111
 Sprinkler mlaznice s topljivim elementom sadre lako topljive legure bizmuta, kalaja, olova i kadmija,
o
temperature topljenja 72 do 300 C.

Sprinkler mlaznice, ovisno o svojoj konstrukciji, formiraju razliite vrste vodenih mlazova, prema emu se
nazivaju. Pastor proizvodi slijedee vrste sprinkler mlaznica:
- Univerzalna, samostojea ili visea: mlaz vode usmjeren je gore i dolje
- Sprej stojea ili visea, vrlo finih kapi, paraboloidnog mlaza usmjerenog na dolje ili gore
- Marinu, viseu, vrlo irokog mlaza usmjerenog prema dolje
- Zidnu stojeu, djelomino paraboloidnog mlaza, djelomino okomitog prema dolje
- Zidnu viseu, djelomino paraboloidnog mlaza, djelomino okomitog prema dolje

112
1. Proraun volumnog protoka i tlaka na sprinkler mlaznici
Volumni protok na sprinkler mlaznici odreuje se prema obrascu:

Q = km p
Gdje je: km koeficijent sprinkler mlaznice; p tlak pred sprinkler mlaznicom (bar)

2. Inertnost sprinkler mlaznice

Inertnost sprinkler mlaznice, uz doputenu temperaturu radne sredine, iskazuje se vremenom u
sekundama proteklim od trenutka nastanka temperature aktiviranja do poetka rada sprinkler mlaznice:

A
ts = 2,2 u
poara

Gdje je: ts inertnost rada sprinkler ureaja, a oznaava vrijeme proteklo od poetka djelovanja
temperature do poetka rada sprinkler mlaznice (s)
A promjektirana povrina koju titi jedna sprinkler mlaznica (6 12m2)
upoar brzina irenja poara (m/s)

113
 3. Temperatura aktiviranja
Temperatura aktviranja sprinkler mlaznice je temperatura na kojoj se otvori sprinkler mlaznica, odnosno
automatski proradi sprinkler ureaj, a ovisi o temperaturi radne okoline. Temperatura aktiviranja sprinkler
o
mlaznice obino je 30 50 C vea od temperature radne okoline.
Temperatura aktiviranja sprinkler mlaznica razvrstane su u nekoliko standardnih grupa i na sprinkler
mlaznici oznaene karakteristinim brojem ili bojom topljivog elementa.
Na sprinkler mlaznicama sa staklenim ampulama temperatura aktiviranja se raspoznaje po boji ampule.

Dozvoljeno odstupanje standardizirane temperature aktiviranja na sprinkler mlaznicama s ampulama

o o o o
iznosi +10 C (za temperature aktiviranja do 141 C) i +7 C (za temperature aktiviranja vie od 141 C).
Na sprinkler mlaznicama s topljivim elementom temperatura aktiviranja se prepoznaje po boji topljivog
elementa

o
Dozvoljeno odstupanje od standardnih veliina temperature aktiviranja iznosi 8 C.

4. tiena povrina
Sprinkler mlaznice moraju osigurati zatitu odreene povrine ravnomjerno rasprenom vodom
projektiranog intenziteta. Ta se povrina odreuje pomou efektivnog polumjera krunice opisane oko
povrine kvadrata koji je dio povriine zatite nekog objekta.
A = a2 = ref2
Gdje je: a stranica kvadra (m); ref efektivni polumjer krunice opisane oko kvadrata pokrivenog
dovoljnim koliinama rasprene vode
Ovisno o poarnim optereenjima i izvedbi tienih objekata, jedna sprinkler mlaznica moe pokrivati
2 2
(tititi) povrinu od 6 do 12 m , a u specijalnim sluajevima do 21m . Kao primjer navodimo mlinove u kojima

114
 2
su poarne opasnosti i optereenja vrlo velika pa jedna sprinkler mlaznica titi 12m .
Na veliinu povrine tiene jednom sprinkler mlaznicom utjee i visina tiene prostorije. to je visina
vea, povriina koju titi sprinkler mlaznica je manja. Za prostorije vie od 10m jedna sprinkler mlaznica titi
2
7m , bez obzira na manje poarno optereenje.
Povrina koju pokriva sprinkler mlaznica moe se odrediti iz dijagrama u kojemu promjer povrine tiene
jednom sprinkler mlaznicom ovisi o konstruktivnoj izvedbi mlaznice (km) i tlaku ispred mlaznice (p) te visini na
koju je postavljena (h).

5. Raspored sprinkler mlaznca

Raspored sprinkler mlaznica moe biti pravokutni (normalni) ili ahovski (naizmjenini).

Meusobni razmaci sprinkler mlaznica, udaljenosti od zidova i stropova. Razmaci izmeu sprinkler
mlaznica moraju iznositi najmanje 1,5m. Maksimalni se razmaci odreuju ovisno o povrini tienoj sprinkler
mlaznicom, njihovu rasporedu i poarnoj opasnosti (PO). To pravilo ne vrijedi za sprinkler mlaznice u regalima
Dozvoljene udaljenosti sprinkler mlaznica od glatkih stropova i krovova se razlikuju prema vrsti sprinkler
mlaznica i zapaljivosti donje strane stropa, odnosno krova, te unutranjeg sloja (ispune) krovova od
profiliranih limova. Za limene krovove trapeznog presjeka kao minimalni razmak odreuje se onaj od sprinkler
mlaznice do najnie toke donjeg trapeznog dijela, a maksimalni je razmak od sprinkler mlaznice do sredine
donjeg trapeznog istaka krova.

Udaljenost sprinkler mlaznica od potpornja i drugih graevinskih elemenata. Ako graevina ima
potpornje, grede ili klima kanale ispod stropa, izmeu njih i sprinkler mlaznica mora se odrati minimalni

115
razmak dan na slici 3.59. Od toga se izuzimaju zidne sprinkler mlaznice, ija je ugradnja dozvoljena samo na
glatkim stropovima.
Ako su stropovi uzdunim ili poprenim potpornjima podijeljeni na polja, a u tim s epoljima ne mogu
odrati minimalni razmaci mlaznica od potpornja dani na slici 3.59, onda se sprinkler mlaznice moraju ugraditi
u svako polje. Sprinkler mlaznice u takvim sluajevima treba rasporediti na sredinu, izmeu potpornja.

Ako rebra ili potpornji stropa stvaraju prostore nepropusne za dim, ija irina (razmak simetrala) nije
vea od 2,0m i duljine 25,0m, udaljenost sprinkler mlaznica od stropa moe biti vea od udaljenosti dane u
tablici 3.21.
o
1) Udaljenost treba mjeriti horizontalno. Pri nagibu stropova i krovova veem od 60 udaljenost se mora
mjeriti paralelno sa stropom odnosno krovom
2) Suprotno smjeru rasprivanja sprinkler mlaznice
3) Najvei dozvoljeni meusobni razmak zidnih sprinkler mlaznica u jednom redu izraunava se
dijeljenjem maksimalne tiene povriine po jednoj sprinkler mlaznici polovicom razmaka izmeu redova,
odnosno polovicom irine prostora u sluaju samo jednog reda. Vrijedi iz tablice 3.21 se ne smiju prekoraiti
4) U prostorijama koje nisu ire od 3,75m potreban je samo jedan red zidnih sprinkler mlaznica,
paralelno s uzdunim zidom. U prostorijama irine od 3,75m do maksimalno 7,5m, na oba se uzduna zida
mora predvidjeti po jedan red sprinkler mlaznica. Sprinkler mlaznicee treba postaviti naizmjenino
rasporeene. U prostorijama irim od 7,5m trebaju biti postavljene dodatne stropne sprinkler mlaznice
5) Unutranja strana zidova mora biti od nezapaljivog materijala, prema DIN 4102, inae se razmak od
zidova mora smanjiti na 1,5m
6) Vrijednost samo za uplje prostore sa zapaljivim stropovima i krovovima

116
7) Mjereno od rasprivaa sprinkler mlaznice do donje ivice stropa

117
 Sprinkler mlaznice ipak moraju biti udaljene najmanje 100mm od unutranje ivice rebra ili potpornja, te
svojom punom visinom moraju prodrijeti u tako stvorene umjetne prostore. Ako tako stvoreni prostor nije
nepropustan za dim ili je dulji od 25m, sprinkler mlaznice treba rasporediti u svako polje i potovati propisane
udaljenosti od stropa.
Razmaci meu sprinkler mlaznicama pri naizmjeninom rasporedu mogu iznositi 6m za PO1 i PO2, te 5m
za PO3 i PO4.

3.3.4. Projektiranje sprinkler ureaja primjenom VdS propisa

Nekad su se prinkler ureaji projektirali na osnovi skustva i nepotpunih propisa, a dana se vrlo brzo i
Precizno projektiraju pomou standarda, dijagrama i raunala.
Da bi se postupak prorauna i projektiranja to zornije i jednostavnije prikazao, donosimo primjer
projektiranja prema VdS propisima
Nain projektiranja provodi se po fazama:
1. Odredi se poarna opasnost objekta koji treba zatititi sprinkler ureajima i vrsta sprinkler ureaja
2
2. Na osnovi poarne opasnosti, iz tablice, treba odrediti povrinu djelovanja (m ) i vrijeme rada
2
sprinkler ureaja (min), gustou nanoenja vode (L /min m ) i minimalni tlak (bar) na najnepovoljnijoj mlaznici
3. Izrauna se potrebna koliina vode za sprinkler ureaj na osnovi povrine djelovanja sprinkler ureaja
2 2 2
(m ), vremena njegova djelovanja (min) i gustoe polijevanja vodom (mm / min m ) te se odredi volumni
protok (L/min) i minimalni tlak (bar) na najnepovoljnoj mlaznici
4. U prikladnom se mjerilu napravi raspored sprinkler mlaznica, cjevnih ogranaka i dovodnih cijevi za
odreenu povrinu koju sprinkler ureaj treba tititi, uz potovanje propisanih parametara
5. Prorauna se cjevovod i pad tlaka u njemu prema Hazen-Williamsovoj formuli i podaci se unesu u
tablicu i odredi se volumen cijevne mree
6. Odrede se i proraunaju izvori vode

118
119
120
 3.3.4.2. Podjela uskladitene robe prema poarnim opasnostima
Skladina se roba svrstava u razrede poarnih opasnosti (PO 4.1. do PO4.4.) na temelju poarnih
opasnosti uskladitenih materijala (L1 do L4) i vrste njihove ambalae (V1 do V4) prema tablici 3.22.
1. Uskladiteni materijali
L1 - Nezapaljivi materijali, ivene namirnice u staklenkama i limenkama
L2 - Teko zapaljivi i srednje zapaljivi materijali drvo, papir, karton, uvijek krute plastine mase.
Pjenasti materijali do koliine 15% ukupnog brugo volumena, ako su obloeni nezapaljivim
materijalom. Iskljueni su npr papir i karton u vertikalno uskladitenim rolama, kao i vertikalno
uskladitena valovita ljepenka te toaletni papir
L3 - Lako zapaljivi materijali, papir, karton, ljepenka (u vertikalno uskladitenim rolama), rahlo sloeno
drvo (omogueno je strujanje zraka), skladina roba s udjelom pjenastog materijala do 15% bruto
volumena ili skladina roba obloena nezapaljivim materijalom, uz dio pjenastog materijala do 30%
bruto volumena
L4 - Skladina roba navedena u L3, ali s veim udjelom pjenastog materijala

121
122
2. Pakiranje ambalaa
V1 - Dozvoljena je nezapaljiva ambalaa, drvene palete i zapaljiva rubna zatita. Rubna zatita ne smije
zatvarati vie od 20% gornje povrine zapakirane skladine robe. Ako se rzbna zatita sastoji od
pjenastog materijala, ne smije zatvarati vie od 5% gornje povrine upakirane robe. Nije dozvoljena
ambalaa od drveza, papira i umjetnih masa
V2 - Drveni sanduci, drvene palete, ambalaa od drveta, papira, kartona, valovite ljepenke i plastine
mase (bez pjene). Nisu dozvoljeni pjenasti materijali, osim pjenastog materijala kao rubne zatite.
Ako se rubna zatita sastoji od pjenastog materijala, ona ne smije zatvarati vie od 5% gorenje
povrine upakirane skladine robe; u rubnoj zatiti unutar sanduka i kartona ne smije obuhvaati vie
od 10% gornje povrine upakirane robe.
V3 - Ambalaa prema vrsti V1, odnosno V2 s obzirom na pjenasti materijal. Udio pjenastog materijala u
ambalai u odnosu na volumen zapakirane skladine robe ne smije biti vei od 15%, u sanduku i
kartonu ne smije iznositi vie od 30%
V4 - Ambalae s veim udjelom pjenastog materijala nego u V1 do V3. Odnos uskladitenih materijala (L1
L4) i nain pakiranja ambalae (V1 V4) prema poarnim opasnostima (PO4.1 PO4.4) daje
slijedea tablica

123
 3.3.4.3. Izbor osnovnih veliina sprinkler ureaja
Odreivanje osnovnih veliina sprinkler ureaja obuhvaa odreivanje:
- Povrine djelovanja
- Vremena djelovanja
- Gustoe polijevanja vodom
- Najvee dozvoljene povrine prekrivanja jedne sprinkler mlaznice
Opskrba vodom i energijom te kontrola sprinkler ureaja ovise o najvioj poarnoj opasnosti i ukupnom
broju prikljuenih sprinkler mlaznica. Dozvoljena je podjela ukupnog broja sprinkler mlaznica na vie
instalacija, ako su instalacije prostorno odijeljene ili su graevinski odvojene protupoarnim zidovima. U tom
sluaju svaka tako odijeljena instalacija mora imati zasebnu opskrbu vodom i energijom te sustav kontrole
sprinkler ureaja.
Na ureajima sa 2000 sprinkler mlaznica potrebno je dodatno osiguranje u opskrbi energijom u
suglasnosti sa VdS-om

124
 3.3.5. Proraun sprinkler ureaja prema NFPA br 13
3.3.5.1. Kategorizacija poarnih opasnosti
Proraun sprinkler ureaja prema NFPA br 13 provodi se na temelju kategorizacije poarnih opasnosti
objekta koji se zatiuje od poara. Poarne opasnosti po NFPA se dijele na: male, srednje, velike

Mala poarna opasnost

Malu poarnu opasnost ini mala koliina goriva i/ili slaba gorivost pojedinih komponenata tvari i
relativno nizak stupanj osloboene topline.
U kategoriju malih poarnih opasnosti pripadaju crkve, klubovi, krovovi i nadvjeenja zapaljivih
konstrukcija ako ispod njih nema zapaljivih tvari: bolnice; ustanove; biblioteke (osim velikih prostorija za
odlaganje knjiga); muzeji; staraki domovi; stambeni objekti; restorani (sale za ruavanje); kazalita (gledalite)
2
Gustoa nanoenje vode za objekte male poarne opasnosti iznosi 2 4,1 L/min m .

125
 Srednja poarna opasnost dijeli se na tri grupe
U kategoriju srednje poarne opasnosti prve grupe pripadaju ovi objekti: garae, pekare, pogoni za
proizvodnju alkohola, tvornice konzervi, mljekare, elektronska postrojenja i pogoni za proizvodnju stakla,
praonice, restorani (pomone prostorije). Gorivost je niska, koliina gorivih tvari je osrednja, hrpe gorivih tvari
nisu vie od 2,4m, uz umjerenu koliinu topline osloboene u poaru.
Kategoriju srednje poarne opasnosti druge grupe ine slijedei objekti i djelatnosti: mlinovi, kemijska
postrojenja, objekti hladnjae, destilacijska postrojenja, koarska industrija, biblioteke (prostori u kojima su
smjetene knjige), trgovine, obrada metala, trgovine strojevima, proizvodnja duhana, tekstilne tvornice,
proizvodnja drvenih montanih elemenata. Gorivost tvari u drugoj skupini je osrednja, hrpe gorivih tvari nisu
vie od 3,7m, uz umjerenu koliinu topline osloboene poarom.
Kategorija srednje opasnosti, trea grupa, obuhvaa slijedee objekte i djelatnosti: pogone za
proizvodnju sirovina, tvornice za proizvodnju papira, boja, namjetaja, alkohola, pogone za obradu drva.
Gorivost i koliine tvari su velike i u procesu gorenja oslobaaju se velike koliine topline. Gustoa nanoenja
2
vode pri osrednjoj opasnosti iznosi 3 8,4 l/min m .

Velika poarna opasnost

Veliku poarnu opasnost imaju objekti, tvari i djelatnosti ija je gorivost vrlo velika. Potrebna gustoa
2
nanoenja vode za veliku poarnu opasnost iznosi 8 15 L/min m . Velika poarna opasnost dijeli se na 2
grupe.
Prvu grupu velikih poarnih opasnosti ine ovi objekti, tvari i djelatnosti: zapaljive tekuine u hidraulikim
o
postrojenjima, tiskare koje upotrebljavaju mastilo s plaitem niim od 37,8 C, pogoni za reparaturu gumenih
proizvoda, pilane, pogoni za pripremu prediva i tkanje, pogoni za tapeciranje plastinom pjenom.
Drugu grupu velikih poarnih opasnosti ine slijedei objekti, tvari i djelatnosti: zasieni asfalt,
rasprivanje zapaljivih tekuina, lakovi i boje, ienje otopina, kaljenje u ulju, sklapanje montanih kua
zapaljivog interijera.
Na osnovu kategorizacije poarnih objekata, obavlja se proraun sprinkler ureaja.

3.3.5.2. Odreivanje povrina zatite za proraun sprinkler ureaja

Proraun sprinkler ureaja bazira se na povrini koju titi sprinkler, a utvrena je ispitivanjem ili na
osnovi tlocrtne povrine najvee prostorije koja ini jedan poarni sektor, ukljuivi slijedee dodatne uvjete:
a) Mala poarna opasnost automatska samozatvarajua vrata (ako otvori na prostoriji nisu zatieni, u
proraun treba ukljuiti sprinkler mlaznice u tienoj prostoriji te jo 2 sprinkler mlaznice u
susjednim prostorima za komunikacije)
b) Srednja i velika poarna opasnost automatska ili samozatvarajua vrata s vlastitom zatitom od
poara.

126
 2
U objektima male i srednje poarne opasnosti za povrine manje od 139m u proraun treba uzeti tienu
2 2
povrinu od 139m . U objektima velikih opasnosti na povrinama manjim od 232m u proraun se ukljuuje
2
povrina od 232m .
Pri projektiranju suhih sprinkler sistema povrinu zatite treba poveati za 30%.
Za konstrukcije s dvostrukim podom ili stropom, odnosno za zatvorene prostore, minimalne povrine
2
zatite moraju iznositi 279m .

3.3.5.4. Opskrba vodom

Opskrba srinkler ureaja vodom projektira se na osnovi poarne ugroenosti objekta, iz ega se odreuje
prosjena potrebna koliina vode za gaenje i tlak, izvedba ureaja i trajanje njegova rada

Prema NFPA br 13, prosjena opskrba vodom sprinkler ureaja odreuje se na nain u tablici 3.25,
potrebni minimalni protoci vode iz tablice 3.26, a gustoa nanoenja vode iz dijagrama na slici 3.61.

127
3.3.5.5. Izbor cijevi za grane ureaja
Mala poarna opasnost
Na jednu se cijevnu granu postavlja 8 sprinkler mlaznica. U izuzetnim sluajevima na jednoj cijevnoj grani
moe biti 9 odnosno 10 sprinkler mlaznica.

Srednja poarna opasnost

Na jednu se cijevnu granu postavlja 8 sprinkler mlaznica. U izuzetnim sluajevima na jednoj cijevnoj grani
moe biti 9 odnosno 10 sprinkler mlaznica.

128
 Za skladitenje vrstih tvari u paletama viim od 4,6m ili pri skladitenju viseih krutih tvari visine od
2
3,7m, tiena povrina ne smije biti vea od 3716m , odnosno ukupna povrina koja se pojedinano titi ne
2
smije biti vea od 4831m .

Velika poarna opasnost

Na jednu cijevnu granu postavlja se 6 sprinkler mlaznica.

Razvodna cjevovodna mrea sprinkler sistema projektira se i prilagoava izvedbi objekta koji se titi, pri
emu se nastoji zadrati simetrian raspored sprinkler mlaznica i cijevnih grana. Prema nainu opskrbe sistema
vodom, tj ovisno o poloaju dovodne cijevni u odnosu prema rasporedu sprinkler mlaznica, postoji nekoliko
varijanti (A, B, C, D i E, prema slici 3.62)

129
 3.3.5.6. Hidrauliki proraun sprinkler sistema prema NFPA br 13
Prije poetka hidraulikog prorauna potrebno je prikupiti i obraditi listu opih podataka o objektu koji se
titi i listu specifinih podataka o samom ureaju za gaenje. Nakon toga potrebno je grafiki i tablino
prikazati tok prorauna, uz tehnike crtee izvedbe ureaja.
I. Lista opih podataka
II. Podaci o vodoopskrbi
III. Lista osnovnih podataka o ureaju za gaenje poara
IV. Jednadbe, dijagrami i tablice za provedbu prorauna

Proraun poinje na najudaljenijoj sprinkler mlaznici i na njoj se odreuje potrebni specifini volumni
protok i radni tlak, a zatim se to nastavlja za svaki mlaznicu, uzimajui u obzir duljinu cijevi, ekvivalentnu
duljinu fitinga i armatrura, promjer cijevi, pad tlaka u cijevima, geodetsku razliku izmeu potroaa i radni tlak
u pojedinim tokama u granicama operativne povrine za odreenu vrstu poarne opasnosti. Gubitak tlaka u
pojedinim sekcijama cjevovda se odreuje proraunom i pomou dijagrama. U proraun se moe ukljuiti i
tlak koje je posljedica djelovanja energije kojom se odrava strujanje vode u cijevima. Ukupna duljina dijevi
koja utjee na pad tlaka u svakoj sekciji prorauna odreuje se pomou duljine ravne cijevi i duljine fitinga.

130
 3.4. Ureaji za gaenje poara rasprenom vodom - DRENCHER
3.4.1. Openito
Stabilni ureaji za gaenje raspreenom vodom (drencher ureaji) namijenjeni su gaenju poara koji se
brzo iri u prostorima i na objektima. Kao sredstvo za gaenje slui voda. Ti se ureaji mogu primjenjivati i za
preventivnu zatitu od poara hlaenjem prostorija i objekata.
Pod pojmom rasprene vode podrazumijeva se voda rasprena u sitne estice (kapljice) koja odreenom
brzinom, intenzitetom i oblikom pod tlakom izlazi iz specijalno konstruiranih mlaznica.
Prema stupnju rasprenosti vode, razlikujemo slijedee kategorije:
- Gruba disperzija kapljica vode, prosjenog promjera d = 1 do 5 mm
- Srednja disperzija kapljiva vode, prosjenog promjera d = 0,1 do 1 mm
- Velika disperzija kapljiva vode, prosjenog promjera d = 0,01 do 0,1 mm
- Vodena magla, prosjenog promjera kapljica d = 0,05 do 0,01 mm
Sistem za zatitu od poara rasprenom vodom moe biti samostalni ureaj ili dopuna nekom drugom
sistemu za gaenje poara.
Gaenje poara i preventivna zatita rasprenom vodom primjenjuje se za zapaljive tekuine i plinove,
elektro-energetske objekte (transformatore, generatore, motore, sklopke, kanale i za kabele), te na razliitim
krutim tvarima (papri, drvo...)
Rasprena se voda ne smije upotrebljavati za zatitu i gaenje poara tvari koje se otapaju u vodi
(alkohol).
Sistemi za gaenje poara rasprenom vodom nazivaju se i Deluge sistemi ili Drencher sistemi, a sastoje
se od podzemne i nadzemen cjevovodne mree s mlaznicama za rasprivanje vode, koje su, za razliku od
sprinkler mlaznica, uvijek otvorene. Dio tog sistema su i ventilske stanice sa Drencher ventilom, koji se moe
automatski ili runo otvoriti i pustiti vodu u cjevovod za gaenje poara, te sistem za aktiviranje, upravljanje i
kontrolu, a ine ga vatrodojavna centrala s javljaima poara i drugom opremom.

131
 Sistem za gaenje poara rasprenom vodom je sistem s nizom mlaznica za rasprivanje vode ili stvaranje
vodene magle (sprej mlaznice). Mlaznice su stalno otvorene, a u sluaju poara istovremeno gase sve mlaznice
koje su cjevovodom prikljuene na zajedniki ventil.
Ventilom za rsprivanje upravlja vatrodojavna centrala koja, nakon to s javljaa primi dojavu poara,
aktivira sistem i daje alarm.
Sistem za gaenje poara rasprenom vodom moe se aktivirati elektriki, pneumatski ili mehaniki.
Prije konane odluke o primjeni stabilnih ureaja za zatitu odreenih objekata i tvari rasprenom
vodom, nuno je utvrditi kemijske i fizike karakteristike tvari i objekata koji se zatiuju. Detaljne podatke s
tog podruja sadre amerike smijernice NFPA br 49.
Stabilni ureaji za gaenje poara rasprenom vodom mogu se upotrebljavati i za zatitu
elektoenergetskih ureaja pod naponom, uz uvjet da se respektiraju ispitivanjem utvrene i propisane
udaljenosti izmeu ureaja za gaenje i ureaja pod naponom.

3.4.2. Opis glavnih dijelova ureaja na rasprenu vodu

Sistemi za gaenje rasprenom vodom kod nas se projektiraju prema svjetskim priznatim standardima.
Potrebna koliina vode za gaenje i zatitu objekata za koje u nas postoji tehniki propis prikazani su
komprativno sa svjetski priznatim propisima.
3.4.2.1. Izvori vode i opskrba sistema za gaenje vodom
Opskrba vodom provodi se na osnovi prorauna potrebnih koliina vode i potrebnih radnih tlakova na
tienim objektima i ureajima za gaenje.

132
 Ako se stabilni ureaj za gaenje rasprenom vodom prikljuuje na postojei vodovod, opskrba moe biti
direktna, ako su protoci i tlakovi dovoljni za efikasan rad ureaja, posredna, pomou dodatne pumpe, ako
treba povisiti tlak, ili pomou dodatne pumpe i meurezervoara, ako treba poveati tlak i izdanost izvora.
Tlak na mlaznicama za gaenje rasprenom vodom na otvorenim prostorima mora iznositi 2 bar, a u
zatvorenim prostorima najmanje 0,5 bar (DIN 14494).
Ako pumpa crpi vodu iz vodovoda, hidrodinamiki tlak na ulazu u pumpu, pri nazivnoj snazi pumpe, mora
iznositi u pretlaku najmanje 0,5 bar. Ako voda ne ulazi u pumpu pod tlakom, na pumpi moramo imati ureaj
za samousisvanje ili punjenje vodom i usisni vod s nepovratnim ventilom. Opskrba pumpe pogonskom
energijom mora biti kontinuirana i ne smije se prekidati ni kad su ostali objekti ugroeni poarom.
Stabilni ureaji za gaenje poara rasprenom vodom mogu se opskrbljivati vodom i iz tlanih i
gravitacijskih rezervoara.
Tlani rezervoar je spremnik u kojemu se nalaze voda za gaenje poara i komprimirani zrak kao sredstvo
za potiskivanje vode kroz cjevovod i mlaznice. Rezervoar se pomou kompresora automatski puni
komprimiranim zrakom. Koliina vode u rezervoaru kontrolira se nivokazom.
Kao izvor vode esto slue i gravitacijski rezervoari. Izvedba gravitacijskog i tlanog rezervoara i prikljuak
na vodovod za stabilne ureaje za gaenje poara rasprenom vodom projektira se prema vaeim odredbama
za opskrbu sprinkler ureaja vodom, odnosno prema NFPA 20 i 22 ili prema njmakim propisima DVGW-
W313, W314 i W315.

3.4.2.2. Ventilska stanica

Ventilska stanica ima potapajui (deluge) ventil pomou kojeg se ukljuuje u rad cijeli stabilni ureaj za
gaenje poara rasprenom vodom, odnosno pomou kojega automatski ili runim ukljuivanjem dovodimo
vodu iz sistema za opskrbu kroz cjevovodnu mreu na sve mlaznice prikljuene na jedan vetil. Osnovni
element cijelog sistema je ventil koji otvara dotok vode u cjevovod s mlaznicama (deluge ventil), a izrauje se
kao jednokomorni ili dvokomorni. Ventil moe biti pod stalnim tlakom izvora vode ili pod tlakom izvora vode s
jedne strane i zraka s druge strane.
Ako je deluge ventil (potapajui ventil) pod stalnim tlakom vode iz izvora, radi na slijedeem prinkcipu:
1) VENTIL U PRIPREMNOM ZATVORENOM POLOAJU
Tlak u gornjoj komori ventila jednak je tlaku izvora jer se izjednauje kroz otvor na pladnju ventila (b)
2) VENTIL U OTVORENOM POLOAJU
Otvaranjem ventila a tlak u gornjoj komori padne, tlak izvora otvori ventil te voda struji prema
mlaznicama i kroz c prema hidraulikoj signalizaciji prorade ventila.

NAPOMENA: Ventil a moe biti elektromagnetski, membranski ili runu.

133
Deluge ventil pod tlakom zraka radu na slijedeem principu:
1) VENTIL U PRIPREMNOM ZATVORENOM POLOAJU
Ventil u zatvorenom poloaju dri zrak pod tlakom u gornjoj komori. Tlak zraka u d mora iznositi
najmanje 70% najveeg mogueg tlaka izvora vode
2) VENTIL U OTVORENOM POLOAJU
Otvaranjem ventila a u gornjoj komori padne tlak, tlak izvora otvori ventil te voda struju prema
mlaznicama i kroz c prema hidraulikoj signalizaciji prorade ventila

NAPOMENA: Ventil a moe biti runi, elektromagnetski ili membranski

134
 Osnovni dijelovi:
- Delunge ventil
- Drenani ventil
- Pilot ureaj: kontrolni prikljuak za napajanje vodom
- Alarmni ureaj: gong
- Manometar: za vodu, 2kom
- Prikljuci
- Maksimalni radi tlak: 16 bar (diferencijalni)
- Ispitni tlak: 28,6 bar (ventil zatvoren), 30 bar (ventil otvoren)
Izbor:
- Elektromagnetni ventil: vodotijesni ili S izvedba
- Runo upravljanje i daljinsko

135
Osnovni dijelovi:
- Delunge ventil
- Drenani ventil
- Pilot ureaj: kontrolni prikljuak za zrak
- Alarmni ureaj: gong
- Manometar: 1 kom za vodu, 1 kom za zrak
- Prikljuci
- Makismalni radni tlak: 16 bar (diferencijalni)
- Ispitni tlak: 28,6 bar (ventil zatvoren), 30 bar (ventil otvoren)

136
 3.4.2.3. Cjevovod
Dimenzioniranje armatura, cijevi i mlaznica obavlja se hidraulikim proraunom. Cijevna se mrea
projektira na tlak 10 bar. Tlak u cjevovodnoj mrei odreuje se na osnovi potrebnog tlaka na mlaznicama i
pumpama za vodu:
hg
pp = pml + 10 + pe + pv

Gdje je: pp tlak na pumpi (bar)

pml tlak na mlaznicama , radni (bar)
hg visinska razlika izmeu najvie mlaznice i pumpe (m)
pe gubitak tlaka u cijevima (bar)
pv gubitak tlaka u drencher ventilu (bar)

137
 Ekvivalentne duljine
Pad tlaka u cjevovodu odreuje se po Hazen-Williamsovoj formuli, a p ventila pomou jednadbi

Odreivanje promjera cjevovoda ovisi o volumnom protoku vode (broju i volumnom protoku mlaznica)
te brzini vode. Odno promjera cijevi prema broju i volumnom protoku mlaznica proizlazi iz tablice 3.34

Pri izradi stabilnih ureaja za gaenje poara rasprenom vodom u prvom redu se upotrebljavaju eline
avne i beavne cijevi (prema NFPA br 15). Radni tlak u tim cijevima iznosi 12,0 bar, osim u specijalnim
sluajevima kad je radni tlak u sistemu 20 bar.
Kad se cijevi upotrebljavaju u agresivnim sredinama ili uvjetima, umjesto crnih elinih cijevi primjenjuju
se galvanizirane. Kvaliteta cijevi odreuje i kvalitetu fitinga, koji takoer trebaju biti eline, a u agresivnim
sredinama i galvanizirani.

3.4.2.4. Mlaznice za rasprivanje vode

Mlaznice su konstruirane i izvedene tako da u jednolinim i dovoljnim koliinama raspodjeljuju vodu za
zatitu i gaenje poara na tienim povrinama i objektima.
Veliina vodenih kapljica, izlazna brzina vode, raspodjela vode i oblik mlaza odreuju se prema vrsti
poarne opasnosti. U obzir se moraju uzeti i uvjeti okoline vjetar, elektroprovodljivost mlaza itd.
Za razliku od sprinkler mlaznica, te su mlaznice otvorene. Prema DIN 14494, mlaznice imaju slijedee
karakteristike: jedna drencher mlaznica na otvorenom prostoru moe tititi maksimalno 9m2, a u zatvorenim
2
prostorima 12m ; udaljenost izmeu mlaznica na otvorenom prostoru smije iznositi maksimalno 3m, a u
zatvorenim prostorima 4m; udaljenost mlaznica od zida i drugih graninih podruja u zatvorenim prostorima
smije biti maksimalno 2m, a na otvorenim prostorima 1,5m.
Promjer izlaznog otvora na mlaznici ne smije biti manji od 8mm, osim kad se ispred mlaznica postavljaju
hvatai neistoa. Takvi ureaji smiju imati izlazni promjer mlaznica 6 8mm. U svakom sluaju, mora se
sprijeiti zaepljenje mlaznica. Materijal za izradu mlaznica mora biti otporan na koroziju i visoke temperature.

138
Na svakoj se mlaznici treba nalaziti oznaka nazivnog otvora, tip mlaznice i naziv proizvoaa.
Proraun protoka drencher mlaznice iznosi:

Q m = km pm
Gdje je:
Qm volumni protok mlaznice (L/s); km koeficijent protoka na mlaznici, pm tlak na mlaznici (bar)
Tlak na najudaljenijoj i najvioj mlaznici ne smije biti manji od 0,5 bar.
Tlak na svakoj slijedeoj mlaznici odreuje se: pslijed = pprethod + p (bar)
Gdje je: pslijed tlak na slijedeoj mlaznici ;
pprethod tlak na prethodnoj mlaznici;
p pad tlaka na promatranom dijelu cijevi

3.4.2.5. Sistemi za aktiviranje ureaja za gaenje rasprenom vodom (prema DIN 14494)
Stabilni ureaji za gaenje rasprenom vodom moemo ukljuiti u rad:
1. Runim aktiviranjem
2. Automatskim mehanikim napravama
3. Automatski, pneumatskim napravama
4. Autoamtski, hidraulikim napravama
5. Automatski, elektrinim napravama
6. Autoamtski, kombinacijom 2. i 5. Naina

139
 Vrijeme aktiviranja ureaja je vrijeme koje protjee od trenutka ukljuenja javljaa ili runog startera do
trenutka kad kroz mlaznice pone izlaziti voda, odnosno do poetka gaenja i smije iznositi maksimalno 40s.
Na svakom ureaju automatskog aktivatora mora postojati i naprava za runo ukljuivanje, koja se obino
nalazi u ventilskoj stanici ili uz objekt koi se titi. Kad se iz jedne ventilske stanice titi vie sekcija grupa,
poluge za runo aktiviranje moraju imati oznake grupe kojoj pripadaju.
1. Automatsko mehaniko aktiviranje
Automatski mehaniki sklop za aktiviranje sastoji se od elinog ueta s topljivim termikim elementom
kao javljaem poara. Povrina koju pokriva (titi) topljivi element u zatvorenim prostorima iznosi maksimalno
2 2
20m , a na otvorenom prostoru 9m . Udaljenost topljivog elementa od stropa ne smije biti vea od 250mm.
Udaljenost izmeu topljivih elemenata na slobodnom prostoru ne smije biti vea od 3m, a u zatvorenim
prostorijama 4,5m.
Udaljenost od zida ili drugih granica u zatvorenim prostorima ne smije biti vea od 2,25m, a na
slobodnim prostorima 1,5m.
o
Temperatura aktiviranja topljivog elementa mora biti 30 C via od temperature radne okoline.

2. Automatsko hidrauliko aktiviranje

Javljai poara izvedeni su kao sprinkler mlaznice. Povrina nadzora jednog javljaa jednaka je povrinama
navedenim u prethodnom poglavlju. Vatrodojavni cjevovod i njegovi spojevi moraju izdrati sva mehanika,
termika i kemijska djelovanja. elina cijev treba biti pocinana ili na drugi nain zatiena od korozije, te
nazivnog promjera 15mm, a bakrena cijev mora imati promjer 10mm. Radni tlak u cijevi ne smije biti vii od 10
bar. Na kraju vatrodojavne cijevi mora se nalaziti prikljuak za ispitivanje sistema.
o
Temperatura aktiviranja javljaa poara treba biti 30 C via od temperature radne okoline.

3. Automatsko pneumatsko aktiviranje

Automatsko pneumatsko aktiviranje drencher ureaja radi na principu suhog sprinkler sistema. Kad se
aktivira sprinkler mlaznica, komprimirani zrak izlazi iz cjevovoda i u dovodnom cjevovodu ventila stvara pretlak
vode pa se ventil zbog toga otvara i gaenje poinje.
Povrina nadzora jednog javljaa spinklera jednaka je povrini jednog termikog javljaa.
Promjer vatrodojavnog pneumatskog cjevovoda iznosi najmanje 8mm.
o
Temperatura aktiviranja javljaa poara treba biti 30 C via od temperature radne okoline.

4. Automatsko elektrino aktiviranje

Automatsko elektrino aktiviranje provodi se termodiferencijalnim javljaima poara.
Glavni dijelovi tog sistema su elektronski dojavni ormari, elektromagnetski ventil i termiki javlja.
Javljai poara smjeteni su na najosjetljivijem mjestu s obzirom na izbijanje poara. Povrina koju pokriva 1

140
 2
javlja ne smije biti vea od 16m , odnosno, ako se na smjeru djelovanja detektora nalaze bilo kakve prepreke,
ta se povriina bitno smanjuje. U sluaju pojave poara termodiferencijalni javlja alje impulse automatskoj
centrali koja otvara elektromagnetski ventil prema ugroenom objektu i sistem poinje djelovati.

3.4.3. Proraun sistema za gaenje poara rasprenom vodom prema NFPA br 15

Potrebna koliina vode za gaenje poara i zatitu objekata odreuju se prema obliku i veliinama
tienih prostora, prema vrsti objekata, prema vrsti i koliini zatienih tvari te visini i vrsti skladitenja i iznose
2
od 5 60 L/min m .
Ovisno o ukupnoj povrini tienih objekata, prostora i djelova postrojenja te njihovih poarnih
optereenja, osiguravaju se i koliine vode za gaenje i zatitu u trajanju od 5 do 60 minuta. Pri projektiranju
zatite velikih prostora oni se moraju oblikovati u poarne sektore s maksimalno tienom povrinom od
2 2
100m do 400m . Prema amerikim smjernicama NFPA 15 (4-9), za efikasan rad stabilnih ureaja na rasprenu
vodu potrebno je osigurati slijedee gustoe nanoenja vode:
2 2
1. Za gaenje poara vrstih tvari ili zapaljivih tekuina od 8 L/min m do 20,4 L/min m
2
2. Za gaenje poara kabelskih kanala i elektrokablova potrebno je osigurati 6,1 L/min m
3. Za kontrolu poara koji je nastao zbog havarije i curenja cjevovoda, rezervoara i slino, potrebno je
2
osigurati 20,4 L/min m vode toliko dugo dok se sanacija zavri
4. Za zatitu od toplinskih zraenja, odnosno izloenosti objekata poaru, potrebno je osigurati
2
minimalne koliine vode od 2 L/min m
5. Zatita spremnika temelji se na maksimalno dozvoljenoj primljenoj toplini od 18930 W/m2h na
izloenoj povrini
Intenzitet hlaenja potrebno je poveavati dok se ne postigne granica dozvoljene apsorpcije topline:
2
- Za hlaenje vertikalnih i kosih povrina potrebno je osigurati 10,2 L/min m vode na izloenu
neizoliranu povrinu
- Vertikalni razmak izmeu mlaznica ne smije biti vei od 3,7 m
- Horizontalna polja hlaenja trebaju se prekivati (doticati)
2
6. Horizontalne nosive eline konstrukcije zatiuju se sa 4,1 L/min m mokre povrine mlaznicama
na udaljenosti do 3m
2
7. Vertikalne nosive eline konstrukcije zatiuju se sa 10,2 L/min m mokre povrine mlaznicama na
meusobnoj udaljenosti 3m
2
8. Za zatitu cijevnih mostova s jednim redom cijevi potrebno je osigurati 10,2 L/min m vode pomou
mlaznica postavljenih s donje strane cijevi.
2
Za zatitu dvorednih cijevnih mostova potrebno je osigurati 8,2 L/min m vode pomou mlaznica
2
postavljenih s donje strane donjeg reda cijevi i dodatnu koliinu vode od 6,1 L/min m pomou
mlaznica na donjoj strani gorenjeg reda cijevi.

141
 Za zatitu trorednih, etverorednih i peterorednih cijevnih mostova potrebno je osigurati 8,2 L/min
2 2
m vode pomou mlaznica s donje strane donjeg reda i dodatnu koliinu vode od 6,1 L/min m
pomou mlaznica koje su naizmjenino postavljene s donje strane ostalih redova cijevi.
2
Za zatitu cijevnih mostova sa est ili vie redova cijevi, potrebno je osigurati 8,2 L/min m vode
pomou mlaznica smjetenih na donjoj strani najnieg donjeg reda cijevi, s dodatnom koliinom
2
vode 4,1 L/min m pomou mlaznica naizmjenino postavljenih s donje strane ostalih redova cijevi.
Udaljenost meu mlaznicama smije iznositi do 3m, a udaljenost od cijevnog reda koji se titi smije
iznositi do 0,8 m. Povrine polijevanja moraju se doticati.
2
9. Za zatitu kabelskih kanala i elektrinih vodova, potrebno je osigurati 12,2 L/min m vode na
projiciranu horizontalnu ili vertikalnu povrinu. Ako su kablovi u kanalima zatieni posebnim
elinim titnicima (limovima) debljine 1,6mm, potrebna koliina vode za zatitu smije se smanjiti na
6,1 L/min m2.
10. Za zatitu transformatora potrebno je osigurati 10,2 L/min m2 vode za sve vanjske povrine i 6,1
2
L/min m za tlocrtne povrine koje su izloene riziku.
2
11. Za zatitu transportnih traka (trake, valjci, pogon) potreno je osigurati 10,2 L/min m vode
2
12. Za zatitu objekata od eksplozije potrebno je osigurati najmanje 24,4 L/min m vode uz uvjete
propisane u NFPA 69.

142
 3.4.3.1. Vodena zavjesa

Vodena zavjesa kao zatita od irenja i prijenosa poara u prostorima, na zidovima, na vratima ili nekim
drugim otvorima na zidu
1. Potreban volumni protok po daljinskom metru ovisi o visini tiene povrine
2
1.1. Visina tienog prostora: h < 5m: q = 40 L/min m
2
1.2. Visina tienog prostora: h = 5 do m: q = 50 L/min m
2
1.3. Visina tienog prostora: h > 6m: q = 60 - 70 L/min m
2. Izvedba cjevovoda u dva reda s mlaznicama na meusobnoj udaljenosti kako je prikazano na 3.87.

3.4.4. Hidrauliki proraun ureaja za gaenje rasprenom vodom prema NFPA br. 15
Prije poetka hidraulikog prorauna potrebno je prikupiti obraditi listu opih podataka o objektu koji se
titi i listu specifinih podataka koji se odnose na sam ureaj za gaenje, a nakon toga grafiki i tablino
prikazati tok prorauna s tehnikim crteima izvedbe ureaja.
I. Lista opih podataka
II. Podaci o vodoopskrbi
III. Lista osnovnih podataka o ureaju za gaenje poara
IV. Jednadbe, dijagrami i tablice za provedbu prorauna

143
 3.5. Stabilni i polustabilni ureaji za gaenje poara pjenom
3.5.1. Openito o stabilnim i polustabilnim ureajima za gaenje poara pjenom
Stabilni i polustabilni ureaji za gaenje poara pjenom najee se koriste zranom pjenom kao
sredstvom za gaenje. Ona nastaje doziranjem 2 do 6% pjenila u vodu pomou specijalnih aparata mjeaa i
usisavanjem zraka u mjeavinu i pjenila preko specijalnih mlaznica ili generatora.
Pjenu ine mjehurii koji nastaju od vode i pjenila. Napunjeni su zrakom, a slue za stvaranje kompaktnog
plivajueg pokrivaa na zapaljivim tekuinama lakim od vode ili na nekim krutim gorivim tvarima kao sloj koji
hladi gorivu tvar, sprjeava pristup zraka i onemoguuje stvaranje novih zapaljivih para. Pjena ima
karakteristiku postojanosti, odnosno ne raspada se brzo i ima sposobnost progresivnog gaenja poara kada se
primjenjuje u odgovarajuim jedininim koliinama. Pjena se moe upotrijebiti i za zatitu od toplinskog
isijavanja jer zbog svojih izolacijskih karakteristika, efekta hlaenja i reflesivnosti smanjuje prijelaz topline na
povrine koje titi.
Iako za gaenje poara zapaljivih tekuina mogu sluiti i druga sredstva za gaenje, npr prah ili halon, u
praksi je potvreno da se poari zapaljivih tekuina u velikim rezervoarima, u velikim bazenima ili na nekim
drugim velikim povrinama efikasnije gase zranom pjenom.
Osim vode i zraka iz prirodnih akumulacija i izvora, odnosno iz nae okoline, trea komponenata te
mjeavine pjenilo ili ekstrakt dobiva se industrijskom preradom proteinskih ili sintetikih sirovina.
Proteinska se pjenila sastoje od produkata proteinskih hidrolizata, uz dodatak aditiva za stabilizaciju i
inhibitore za zatitu od smrzavanja, za sprjeavanje korozije ureaja i opreme, za poveavanje otpornosti
protiv katerijskog raspadanja, za kontrolu viskoziteta itd.
Fluoroproteinska pjenila su proteinska pjenila kojima se kao aditiv dodaju sintetiki fluorirane povrinski
aktivne tvari. Upotrebom tih pjenila na povrini zapaljene tekuine stvori se film koji sprjeava daljnje
isparavanje zapaljenje tekuine.
Sintetika su pjenila u osnovi deterdenti s povrinski aktivnim tvarima koji se upotrebljavaju za gaenje
poara razlivenih zapaljivih tekuina, odnosno prvenstveno za proizvodnju srednje i lake pjene.
Pjenila koja na gorivoj povrini stvaraju film (AFFF) baziraju se na fluoriranim povrinski aktivnim tvarima
i stablizatorima pjene i obino se razrejeuje vodom da se dobije 3 ili 6%tna otopina. Pjenasti pokriva na
povrini zapaljene tekuine ustvari je tanki film koji sprjeava stvaranje novih para i ponovnu pojavu plamena
na ugaenim povrinama.
Za gaenje poara tvari topljivih u vodi ili onih koje razaraju pjene, upotrebljavaju se alkoholna pjenila.
Postoje dvije vrste tih pjenila. Jedna se baziraju na prirodnim polimerima topljivim u vodi (fluoroproteinski
koncentrat) i na tvarima netopljivim u alkoholima, koje se taloe na donjem dijelu zatitnog sloja i stvaraju
netopljivu barijeru mjehuriaste strukture.
Drugi tip alkoholnih pjenila bazira se na sisntetikim koncentratima i sadri elatinski agens koji ovija
mjehurie pjene i na povrini goriva formira zatitni sloj. Pjenila otporna na alkohole primjenjuju se kao

144
mjeavine 3 10%-tne koncentracije.
Sva spomenuta pjenila slue za proizvodnju zrane ili mehanike pjene.
Kemijska se pjena dobiva reakcijom otopine alkalne soli (obino natrij-karbonata) i jedne otopine kisele
soli (obino aluminij-sulfata), uz nastanak ugljik-dioksida kojim su ispunjeni mjehurii pjene. Ta se vrsta pjene
smatra zastarjelom i danas se vie ne upotrebljava za gaenje poara, pa se ni ureaji za tu vrstu pjene vie ne
proizvode.

3.5.2. Vrste ureaja za gaenje poara zranom pjenom

Svi ureaji za gaenje poara zranom pjenom razvrstani su u 4 osnovne grupe: stabilne, polustabilne,
mobilne i prijenosne.
Stabilni i polustabilni ureaji za gaenje zranom pjenom su fiksne instalacije koje se sastoje od izvora
vode i sistema za opskrbu vodom, od sistema za opskrbu vodom za opskrbu i mjeanje pjenila s vodom, od
razvodnog cjevovoda s ventilima i drugim armaturama, od mlaznica za ubacivanje pjene na projektirano
mjesto. Ako je sistem automatski, on ima i javljae poara sa stanicom za automatsko upravljanje i kontrolu.
Polustabilni ureaji za gaenje poara zranom pjenom sastoje se od fiksnog i mobilnog dijela.
Fiksni dio ini cijevna instalacija koja zavrava mlaznicama za pjenu. Uz cijevnu se instalaciju moe nalaziti
i stanica za mjeanje vode i pjenila. Na poetku cijevne instalacije nalazi se prikljuak za vatrogasno vozilo.
Mobilni dio ini vatrogasno vozilo, koje je opremljeno centrifugalnom pumpom velikih volumnih protoka i
tlakova za opskrbu fiksnog cjevovoda vodom ili mjeavinom vode i pjenila (ako se pjenilo dozira na vozilu).
Voda se najee crpi iz hidrantske mree ili, evnetualno, iz bazena i drugih otvorenih izvora. Posebna vrsta
polustabilnog ureaja za gaenje poara zranom pjenom ima fiksnu centralnu stanicu za mijeanje vode i
pjenila u odreeni omjer i fiksni cjevovod do odreenog mjesta na koje se prikljuuju mobilni ureaji za
gaenje zranom pjenom, npr bacai i mlaznice.

145
 Klasifikacija stabilnih i polustabilnih ureaja za gaenje poara zranom pjenom prema vrsti proizvedene
zrane pjene
Prema vrsti proizvedne zrane pjene, razlikuju se:
1. Stabilni i polustabilni ureaji za gaenje poara tekom pjenom, s faktorom ekspanzije ili opjenjenja
od 5 do 20
2. Stabilni i polustabilni ureaji za gaenje poara srednjom pjenom, s faktorom ekspanzije ili opjenjenja
od 20 do 200
3. Stabilni i polustabilni ureaji za gaenje poara lakom pjenom, s faktorom ekspanzije ili opjenjenja od
200 do 1000
3.5.3. Opis osnovnih dijelova stabilnih ureaja za gaenje poara pjenom
Sistemi za gaenje poara zranom pjenom u nas se projektira prema svjetskim priznatim propisima i
standardima (NFPA br 11 i DIN 14493, dio I-II).
Ako su naim tehnikim propisima za neke objekte i tvari koliine vode i pjenila za gaenje i zatitu od
poara odreene, primjenjuju se ti podaci.

3.5.3.1. Opskrba vodom

Kao vodocrpilita slue rijeke, jezera, mora, bunari, bazeni, rezervoari itd.
Voda kojom se opskrbljuju sistemi moe biti slatka ili slana, meka ili tvrda. Ne smije sadravati dodatke
koji bi tetno djelovali na stvaranje pjene. Temperatura vode koja se upotrebljava za stvaranje pjene treba biti
o
u granicama izmeu 4 i 38 C.
Vodocrpilita moraju imati kapacitet koji odgovara potronji vode svih ureaja predvienih za
istovremeni rad u odreenom vremenskom periodu.

146
 Ukupne se koliine vode odreuju projektom za svaki objekt pojedinano i to na osnovi kategorije
poarne ugroenosti objekta i prema viliina objekta odnosno povrine koju treba zatititi. Jedinine koliine
vode odreene su standardom i tehnikim propisima. Odgovarajui tlak vode odreuje se na osnovi
potrebnog pogonskog tlaka ureaja za proizvodnju pjene, uz ukljuivanje gubitaka tlaka u razvodnom
cjevovodu i armaturama u proraunu. Sistem za opskrbu vodom opisan je u prethodnom poglavlju, a
projektira se prema NFPA br 20 i 24.
U vodocrpnoj se stanici osim pumpi za vodu najee nalazi i stanica za mijeanje vode i pjenila, to ovisi
o projektnim rijeenjima, jer stanica za mijeanje moe biti i poseban objekt. Stanica za mijeanje vode i
pjenila sastoji se od spremnika za pjenilo, mjeaa pjenila i vode te pumpi za pjenilo (to ovisi o odabranom
sistemu mijeanja).

3.5.3.2. Spremnik za pjenilo

Pjenilo se skladiti u leeim ili slobodno stojeim spremnicima volumena koji odgovara potrebama
gaenja najveih poara za koje je ureaj projektiran.
Spremnici se izrauju od elinog ili kotlovskog lima s posebnom unutranjom zatitom protiv korozije
(bitumeniziranje ili plastificiranje) ili od plastine mase.
Na spremniku se nalazi mjera nivoa, prikljuci za punjenje (pumpe), prikljuci za napajanje stabilnih
ureaja za gaenje (pumpa), otvor za ulaz u rezervoar, otvor za pranjenje rezervoara na dnu i dini ventil.
Spremnik za pjenilo i ostala oprema moraju se nalaziti na pristupanoj lokaciji, ne smiju biti izloeni
opasnostima od poara i trebaju biti zatieni od atmosferskih utjecaja.
Budui da su pjenila podlona smrzavanju ili propadanju u toku dueg skladitenja pri visokim
tempraturama, moraju se respektirati uvjeti skladitenja koji propisuju proizvoai pjenila. Rezervne koliine
pjenila moraju se nalaziti na takvoj lokaciji da se pjenilo utroeno u akciji gaenja moe obnoviti u roku 24h.

147
 3.5.3.3. Pumpe za pjenilo
Pumpe za pjenilo slue za opskrbu pjenilom sistema za mijeanje vode i pjenila.
Protok pumpe za pjenilo mora biti projektiran za najnepovoljniji sluaj poara i tlak koji je za 1 -3 bar vei
od tlaka vode u koju se pjenilo dozira.
Materijal pumpe mora biti otporan na korozivna djelovanja pjenila. Posebna se panja mora obratiti vrsti
upotrijebljenih brtvi. Sistem mora biti projektiran tako da se pumpe nakon upotrebe mogu isprati istom
vodom.

3.5.3.4. Mjeai vode i pjenila

Specijalni ureaji pomou kojih se pjenila doziraju u vodu (2 do 6%) da bi se dobila mjeavina vode i
pjenila nazivaju se mjeai ili dozatori
Prema nainu rada i konstruktivnoj izvedbi, dijele se na:
1. Linijske mjeae
2. Primarno-sekundarne mjeae
3. Predmjeae
4. Tlane mjeae s pumpom za pjenilo i dozatorom
5. Tlane mjeae, rezervoare s membranom
6. Turbomjeae

148
 Izvedba i princip rada mjeaa koji se esto upotrebljavaju u praksi
1. Linijski mjea linijski proporcionator
Linijski mjea radi na principu mlazne pumpe ejektora. Ugrauje se na tlanom dijelu cijevovoda, na
proraunom odreenoj udaljenosti od mlaznica za stvaranje pjene. Linijski se mjea preteno upotrebljava
kao mobilni ureaj za proizvodnju zrane pjene, ali se moe koristiti i na stabilnim instalacijama za gaenje
zranom pjenom uz neka ogranienja.
1. Linijski mjea mora biti projektiran za odreeni volumni protok mlaznica za proizvodnju pjene, to
znai da volumni protok mjeaa i volumni protok mlaznica moraju biti usklaeni. Na pravilan rad mjeaa
bitno utjeu tlakovi u sistemu cjevovoda (ispred i iza mjeaa), pa se u skladu s tim ugrauju u cjevovod
odreene duljine i na tono odreenim udaljenostima od mlaznice
2. Pad tlaka u linijskom mjeau priblino je jednak treini ulaznog tlaka
3. Visinska razlika izmeu nanie toke u rezervoaru pjenila i linijskog mjeaa ne smije bit vea od 1,8m

149
150
 2. Primarno-sekundarni mjea
Ureaj se sastoji od dva ejektra: primarnoga i sekundarnoga. Primarni je ejektor ugraen u sistem izvan
poarnog sektora koji se titi i nalazi se na obilaznom cjevnom vodu paralelnom s cjevovodm za dovod vode u
sekundarni mjea i mlaznice za stvaranje pjene. Jedan dio vode protjee kroz primarni ejektor i pomou
usponske cijevi usisava pjenilo iz rezervoara.
Glavnina vode protjee kroz
sekundarni ejektror koji se nalazi
neposredno ispred mlaznice za
proizvodnju pjene. Mjeavina vode i
pjenila iz primarnog ejektra dovdi se na
usis sekundarnog ejektora.
Primarni ejektro ugrauje se u
cjevovod na udaljenosti do 150m od
sekundarnog ejektora. Dno rezervoara
za pjenilo ne smije biti udaljenije ni nie
od primarnog ejektroa vie od 1,8m. Taj
sistem mijeanja vode i pjenila u nas se
veoma rijetko primjenjuje.

3. Predmjea ili mjea s obilaznim vodom oko pumpe around mjea

Predmjea ima ejektor ugraen u obilazni cjevni vod izmeu usisne i tlane strane pumpe. Izlazei iz
pumpe, dio vode ulazi u obilazni cijevni vod i u ejektoru stvara potlak. Na tom principu u ejektoru se usisava
potrebna koliina pjenila i odvodi u kuite pumpe, gdje se voda i pjenilo potpuno izmijeaju. Promjenljivi
volumni protok osigurava se upotrebom regulacijskog ventila.
Tlak na usisnoj strani pumpe mora biti atmosferski ili nii od atmosferskog. Pretlak na usisnom vodu
pumpe naruava pravilan rad ejektora, smanjuje koliine usisanog pjenila i moe djelovati u suprotnom
smjeru, odnosno moe tlaiti vodu u smjeru rezervoara s pjenilom. Volumni protok vode u obilaznom
cjevovodu, na kojemu se nalazi ejektor, iznosi od 38 do 150 L/min, a ovisno o pjektiranim dimenzijama ureaja
i tlaku na izlazu iz pumpe. Dno rezervoara s pjenilom ne smije biti nie od 1,8m od mjesta ugradnje ejektora.

151
152
 Elektronsko doziranje pjenila pomou around-mjeaa i mjeraa protoka
- Pjenilo se usisvava pomou Venturi-propocionatora smjetenog izmeu usisnoga i tlanog cjevovoda
pumpe za vodu
- Pjenilo se usisava u postotku od 1 10% s odstupanjima 5%
- Na cjevovodima za vodu i pjenilo ugraeni su mjerai protoka, a elektrino su povezani s kontrolnom
ploom
- Ovisno o volumnom protoku vode, kontrolna ploa regulira otvaranje ventila za pjenilo
- Sistem je primjenjiv na svim instalacijama i pri promjenjivim protocima vode
- Maksimalni tlak na usisnom cjevovodu pumpe za vodu smije biti 1 bar
- Maksimalna visina sisanja pjenila smije biti 1,5 m

4. Tlani mjea s pumpom za pjenilo

Sistem ima posebnu pumpu za pjenilo pomou koje se pjenilo kroz membranski mjea dodaje vodi.
Radni tlak pumpe za pjenilo mora biti 1 3 bar vei od tlaka pumpe za vodu. Pomou membranskog mjeaa
tlakovi pjenila i vode se izjenauju i doziranje pjenila u vodu provodi se automatski kroz blendu mjeaa u tlak

153
vode u Vneturijevoj cijevi.
Kad voda ulazi u mjea, istovremeno ulazi i u prostor mjeaa iznad membrane. Pjenilo pod tlakom
pumpe ulazi u prostor mjeaa ispod membrane.
Izjednaavanjem tlakova ispod i iznad membrane, dobiva se ravnoteno stanje, odnosno vreteno ventila
miruje.

Protok mjeaa dozatora smije varirati od 50 do 200% nazivnog protoka ureaja.

Pad tlaka u mjeau iznosi od 35 do 205 kPa, ovisno o protoku vode kroz Venturijevu cijev.

154
 Elektronsko doziranje pjenila s mjeraem protoka i pumpom za pjenilo
- Pjenilo se dozira u vodu pod tlakom pumpe za pjenilo
- Mjerai ptoroka vode i pjenila elektronski su povezani s kontrolnom ploom
- Ovisno o volumnom protoku vode, kontrolna ploa upravlja ventilom za pjenilo
- Postotak doziranja pjenila je konstantan i moe se regulirati

155
 5. Tlani rezervoar s membranom mjea
Tlani rezervoar s membranom koristi se tlakom vode za potiskivanje pjenila u Venturijevu cijev. Sistem
za doziranje sastoji se od rezervoara za pjenilo s ugraenom plastinom membranom, mjeaa Venturijeve
cijevi i cjevovoda za vodu i pjenilo. Voda iz cjevovoda za opskrbu cijelog ureaja za gaenje poara vodom ulazi
u rezervoar s pjenilom, pritie membranu koja fiziki odvaja pjenilo od vode, te potiskuje pjenilo u
Vneturijevu cijev, gdje se ono mijea s vodom.
Izmjenom blende u mjeau moe se promijeniti doziranjem i volumni protok mjeaa. Volumni protok
mjeaa s odreenom mlaznicom moe varirati od 50 do 200% nazivnog protoka. Pad tlaka u sistemu iznosi 20
25%. Mjea je prikladan za rad sa svim vrstama pjenila (proteinskim, fluoroproteinskim, sintetskim i
fluorosintetskim).
Preporuljivo je da se na rezervoaru za pjenilo smjetenom na otvorenome napravi izolacija koja titi
pjenilo u zimskim uvjetima od smrzavanja, a u ljetnim periodima (odnosno ako je rezervoar za pjenilo izloen
zraenju topline) od visokih temperatura. Niske i visoke temperature tetno djeluju na kvalitetu pjenila i
njegovo trajanje.

156
 Tehnike karakteristike ureaja
1. Pjenilo: proteinsko, fluoroproteinsko, sintetsko ili fluorosintetsko
2. Doziranje: 3 6%, ovisno o mlaznici u mjeau
3. Radni tlak: 14 bar
4. Gubitak tlaka u sistemu: 20 25 %
5. Mjea dozatora: promjer d = 100mm, Q = 4000 L/min; d=150mm,Q=8000, d=200mm, Q=16000
6. Materijal izrade: mjea 1212, rezervoar 1206, membrana specijalna sistetika guma
7. Oprema: sigurnosni ventil, manometar za vodu, manometar za pjenilo, manometar za mjeavinu,
pokaziva nivoa pjenila, revizorni otvor za ovjeka
8. Zatita od korozije: rezervoar: pjeskarenje s unutarnje i vanjske strane, dvostruki epoksidalni premaz
(iznutra), olovni osnovni premaz (izvana) pokrovni premaz crvenom bojom; cijevi: toplo pocinane,
pokrovni premaz crvenom bojom

3.5.4. Cjevovod
Cjevovod stabilnih ureaja za gaenje poara zranom pjenom slui za transport vode, mjeavina (vode i
pjenila) i pjene.
Cijevi koje se upotrebljavaju unutar zone opasnosti moraju biti eline ili od adekvatnih legura
predvienih za tlakove i maksimalne temperature koje se mogu pojaviti na mjestima njihve upotrebe (poar).
Izvan zona opasnosti dozvoljena je upotreba cijevi tehnolokih karakteristika koje odgovaraju redovitom
transportu vode pod tlakom.
Cjevovd se polae u zemlju ili iznad tla (zatita od smrzavanja vode ili visokih tempertura). Cjevovodnu
mreu koja se polae u zemlju potrebno je zatititi hidroizolacijom, a nadzemni cjevovod zatititi premazima i
bojama.
Cjevovodi se polau pod nagibom 4mm/m prema vodocrpnoj stanici. Na najniim mjestima mree
postavljaju se ispusni ventili za dreniranje cijelog sistema. Na najviim mjestima cjevovoda ugrauju se vrentili
za odzraivanje i isputanje zranih depova. Ako u vodi ima krutih estica i druge neistoe, potrebno je
ugraditi hvatae neistoe (filtere).
Ovisno o uvjetima u kojima sistem za gaenje radi, cjevovod moe biti mokar ili suh, odnosno moe sav
biti potopljen vodom (mjeavinom) ili djelomino potopljen, do sekcijskih i razvodnih ventila i zasuna u
razvodnim oknima (ahtima). U mreu se ugrauju ventili, zasuni i fitinzi od materijala iste ili bolje klase od
cjevovoda. Cijevi za vodu obino su obojeni zelenom bojom, a cijevi za pjenu crvenom.
Volumni protok i ostvareni radni tlakovi na prikljuenim ureajima za gaenje poara bitni su parametri
za efikasan rad sistema.
Za projekiranje cjevovodne mree primjenjuju se metode i propisi s podruja sprinkler ureaja (NFPA 13).
Pad tlaka vode i mjeavine odreuje se prema Hazen-Williamsu, s tim da se za faktor Kc uzima:

157
 Kc = 100 (ua eline i lijevane cijevi), 120 (pocinane eline cijevi), 140 (za eljezne cijevi)
Dobrim se proraunom postie jednolika distribucija pjene na svim izlaznim mjestima. Dozvoljeno
odstupanje od deklariranih protoka ne smije biti vee od 15%. Ispitni tlak za cjevovodnu mreu je 14 bar.

3.5.5. Mlaznice za zranu pjenu

Mlaznice za zranu pjenu na stabilnim ureajima za gaenje poara su specijalno konstruirane mlaznice u
kojima se stvara zrana pjena i koju zatim izbacuju na poar. Na principu rada ejektora neposredno iza sapnice
mlaznice, u vrtlonu se struju rasprene mjeavine vode i pjenila usisava zrak i stvara pjena.
Prema vrsti proizvede pjene, postoje mlaznice za teku, srednje teku i laku pjenu.
Laka se pjena proizvodi pomou posebnih ureaja generatora, na kojima se zrak u mjeavinu ubacuje
pomou tlanog ventilatora.
Ovisno o nainu rada ureaja za gaenje poara i mjesta ugradnje mlaznice za teku pjenu, mogu se
upotrebljavati ureaji za izbacivanje pjene na poar odozgo, za gaenje poara kroz medije (potpovrinska
metoda gaenja) i za gaenje poara rasprenom pjenom (sprinkler mlaznice i drencher mlaznice).

3.5.6. Razliite konstruktivne izvedbe mlaznica za zranu pjenu

Mlaznice za zranu pjenu ili zrane komore primjenjuju se za zatitu od poara u rafinerijama nafte,
kemijskoj industriji, tankerskim i drugim lukama, pretakalitima i skladitima zapaljivih tekuina, a naroito su
este na rezervoarima s vrstim i plivajuim krovom.
Zrana se komora aktivira otvaranjem zasuna na dovodu mjeavine voda-pjenilo. Protjecanjem kroz
sapnicu u komori mjeavina se raspruje. Zbog brzine strujanja stvara se potlak, to uzrokuje usisvanje okolnog
zraka. Na taj se nain stvaraju mjehurii zrane pjene.

3.5.6.1. Mlaznice za gaenje poara na rezervoarima s vrstim i plivajuim krovom bacanjem

pjene odozgo, s vhra rezervoara, na povrinu koja gora
Mlaznica se vijcima privruje za odgovarajui nosa s vanjske gornje strane spremnika za gorivo. Otvori
za ulaz pjene, mlaznice, lonci i skretai trebaju biti smjeteni iznad najvieg mogueg nivoa tekuine u
rezervoaru, da bi sistem za gaenje spremnika mogao pravilno raditi odnosno da se tekuina iz rezervoara ne
prelije u sistem za gaenje.

158
 Lonac za pjenu slue za uvoenje pjene u rezervoar. Uvruje se pomou prirubnica na gornjem dijelu
rezervoara. Staklena sigurnosna ploa, koja se pri prolasku pjene lomi, slui za izoliranje unutranjosti
rezervoara. Pjena ulazi kroz rukavac i skreta u rezervoar. Poveanjem promjera cijevi brzina pjene se
smanjuje. Pri probnom radu poklopac lonca se podie tako da pjena istjee kroz gornji otvor lonca na vanjski
plat rezervoara bez razbijanja staklene ploe. Poslije gaenja slomljena se staklena ploa zamjenjuje novom.

159
160
 3.5.6.2. Ureaji za gaenje poara na slobodno stojeim rezervoarima potpovrinskom
metodom gaenja
Sistemi za potpovrinsko gaenje poara namijenjeni su zatiti od poara slobodno stojeih atmosferskih
rezervoara u kojima su uskladitene zapaljive tekuine velike kontaktne povrine gorivo zrak. To su
ponajprije rezervoari s fiksnim krovom, iako se ta metoda moe iskoristiti i kao rezervni sistem u sluaju
potonua krova na rezervoarima s plivajuim krovom.
Taj sistem za gaenje poara u odnosu prema konvencionalnome ima slijedee prednosti:
- U sluaju eksplozije rezervoara instalacije za gaenje nisu toliko izloene unitenju kao instalacije
klasinih sistema
- Sistem je jednostavan i mnogo manje kota u usporedbi s konvencionalnim sistemima
- Specifina potronja sredstava za gaenje u intervencijama je manja
- Za posluivanje sistema pri radu potreban je mali broj osoba
- Sistem se lake odrava i ispituje
Potpovrinska metoda ima i nedostataka: sistem nije prikladan za zapaljive tekuine topljive u vodi, a pri
radu zahtjeva relativno visoke tlakove.
Za potpovrinsko gaenje poara upotrebljavaju se dvije razliite vrste ureaja, i to: ureaji za direktno
ubrizgavanje pjene u rezervoar kroz zapaljivu tekuinu i ureaji za nanoenje pjene pomou plastine cijevi na
povrinu koja gori.
1. Ureaji za direktnu potpovrinsku injekciju pjene (oznaka SSS)

Ukupni protutlak mora biti manji od 0,25pul.

Potpovrinska injekcija pjene u spremnik zapravo je uvoenje ekspandirane zrane pjene u rezervoar, pri
njegovu dnu, u kojemu je uskladitena zapaljiva tekuina. Protokom mjeavine vode i pjenila kroz spanicu
ureaja usisava se okolni zrak i stvara se teka pjena koja zbog male specifine gustoe ispliva na povrinu i
stvori pokriva. Nastala turbulencija, uzrokovana gibanjem pjene i mijeanjem goriva u rezervoaru, izbacuje na
povrinu hladnije gorivo, to smanjuje brzinu isparavanja, a time i intenzitet poara.
Sistem je projektiran tako da radi s ulaznim tlakom 7 20bar i stvara pjenu ekspanzije 2 do 4. Protutlak u
sistemu za gaenje smije iznositi 25-40% ulaznog tlaka.
Protutlak se dobije zbrajanjem tlaka stupca goriva u rezervoaru u koji se pjene injektira i gubitka tlaka
zbog trenja pjene u cjevovodu.

161
 U praki se izrauju 2 razliite instalacije:
- Polustabilni sistem koji se napaja iz mobilnih ureaja za stvaranje pjene, a sastoji se od fiksnog i
mobilnog dijela instalacije. Fiksni dio ini cjevovof za pjenu, koji moe biti produktovod ili poseban
vod, prikljuak za pjenu i ventil. Mobilni dio (vozilo ili prikolica) ima proporcionator pjenila (mjeal ili
tlani dozator pjenila TDP)
- Stabilni sistem, koji zapravo ima jednake komponente kao i polustabilni, ali su ti ureaji stabilnog tipa
i namijenjeni su gaenju jedno ili vie oblinjih spremnika.
Mjeavina vode i pjenila moe se dobiti na bilo koji od priznatih i odobrenih naina. Sistem doziranja
pjenila tlanim dozatorom pjenila TDP ima nesumnjive prednosti zbog malog pada tlaka u mjeau.
Cjevovod mora imati ulazni i izlazni ventil, odbojnu klapnu i dio s rasprskavajuim diskom. Ispred odbojne
klapne u cjevovod pjene ugrauje se rasprkavajui disk. Njegov je zadatak da sprijei ulazak goriva u cjevovod
pjene u sluaju da odbojni ventil proputa, a pod tlakom nadolazee pjene prsne i otvori pjeni prolaz u
rezervoar.
U veim je instalacijama preporuljivo da ulazna cijev za pjenu zavrava odmah uz plat rezervoara.
Prikljuak mora biti na takvoj visini da injektirana pjena ne prolazi kroz vodu koja bi se mogla skupiti na dnu
rezervoara.

162
 2. Ureaji s plastinom cijevi za potpovrinsko gaenje poara slobodno stojeih rezervoara
Ti su sistemi u svijetu poznati pod nazivom Fixed Semi Sub Surface Eqvipment (FSSS), a prema izvedbi
razlikuju se interni i eksterni sistemi.

Interni sistem ima patrone s folijom ugraene na dno rezervoara, a u eksternom su sistemu patrone s
folijom postavljene s vanjske bone strane pri dnu rezervoara pod kutom 45 ili 30oC. Nakon to se pjena u
sistemu za gaenje formirala na istom principu kao u ostalim ureajima za teku pjenu, ona putuje cjevovodm
(maksimalno dozvoljenih 50m) i ulazi u posebnu patronu u kojoj je plastina cijev folija sloena kao
harmonika. Na patroni se nalazi obilazni vod koji slui za otvaranje patrone. Pod tlakom pjena u foliji svladava
protutlak iz rezervoara, probija se kroz zapaljivu tekuinu i ispliva na povrinu, gdje se dovedena pjena rasipa i
gasi poar.

163
 Radi lakeg odravanja, vanjski (eksterni) sistem bolje je od unutranjeg (internog).

3.5.6.3. Sprinkler mlaznice i drencher mlaznice za zranu pjenu

Na sprinkler mlaznicama i drencher mlaznicama mjeavina vode i pjenila usisava zrak, raspruje se i
stvara zranu pjenu. Ti se sistemi upotrebljavaju kao elementi stabilnih protupoarnih instalacija pri zatiti
proizvodnih i skladinih prostora te na pretakalitima zapaljivih tekuina. Mlaznicama se u odreenom
rasporedu pokriva tieni prostor, a u trenutku aktiviranja instalacije sav se taj prostor prekriva pjenom.
Radni tlak mlaznice je 2-8 bar, a povrina prekrivanja po mlaznici iznosi 9m2.
Ta mlaznica slui i kao mlaznica za hlaenje, odnosno gaenje rasprenom vodom (naroito na
pretakalitima zapaljivih tekuina):

164
 3.5.6.4. Bacai pjene i vode
Stabilni bacai vode i pjene prikljuuju se na hidrantsku mreu vode ili mjeavine vode i pjenila na
postolje koje je u ravnini tla ili je izdignuto iznad zemlje tako da bacai svojim mlazom pokriju povrinu
odreenu proraunom. Bacaem se upravlja runo ili daljinski (elektro ili hidrauliki). Osnovni elementi
sistema su baca s postoljem (metalne konstrukcije dignute na potrebnu visinu), cjevovod za dopremu vode ili
mjeavine pod tlakom, ventili i zasuni (s runim ili daljinskim upravljanjem), energetska stanica i stanica za
upravljanje na sistemima s daljinskim upravljanjem.

165
 3.5.6.5. Generatori pjene visoke ekspanzije
Generatori pjene visoke ekspanzije jesu ureaji za gaenje poara koji proizvode pjenu visoke ekspanzije
od 200 do 1000 i nanose je na oblik ili u objekt koji se titi.
Prema nainu proizvodnje pjene, generatori se dijele na one koji rade na principu aspiratora i na one koji
rade na principu puhala.

3.5.7. Osnove za proraun sistema za gaenje poara zranom pjenom, prema NFPA br 11
3.5.7.1. Stabilni i polustabilni sistemi za gaenje poara na slobodno stojeim cilindrinim
atmosferskim rezervoaraima
Stabilni i polustabilni sistemi za gaanje poara zranom pjenom postavljaju se na slobodno stojeim
cilindrinim rezervoarima s vrstim i plivajuim krovom u kojima se skladite zapaljive tekuine. Sistem se
projektira za rad s volumnim protocima koji su odreeni jedininim protokom, posebno za sistem u kojemu se
pjena nanosi odozgo na povrinu koja gori te posebno za potpovrinski sistem gaenja.

166
 3.5.7.2. Sistemi za gaenje poara slobodno stojeih rezervoara s vrstim krovom nanoenjem
pjene na povrinu koja gori odozgo
1. Gustoa nanoenja mjeavine za tekue ugljikovodike
2
Gustoa nanoenja mjeavine mora iznositi najmanje 4,1 L/min na m tlocrtne povrine rezervoara. U tu
su grupu ugljikovodika ukljueni benzini i bezolovni benzini koji ne sadre vie od 10 volumnih postotaka
o
alkohola. Za tekuine velikog viskoziteta zagrijane iznad 93,9 C mogu se u poetku gaenja primjenjivati manje
poetne gustoe nanoenja mjeavine da se smanji pjenjenje i izbacivanje uskladitene tekuine. Naime,
gaenje pjenom rezervoara s vruim uljima, goreim asfaltom ili zapaljivim tekuinama ije je vrelite vie od
vrelita vode moe izazvati naglo pjenjenje (kupljenje) i izbacivanje zapaljivih tekuina iz rezervoara.

2. Izljevna mjesta ili uzlana mjesta pjene u rezervoar

Izljevna se mjesta postavljaju na gornjem dijelu rezervoara, po njegovu obodu. Ona (ako ih je vie)
trebaju biti simetrino rasporeena i imati podjednake kapacitete.
Ulazni otvori za pjenu na rezervoarima trebaju biti locirani tako da se sprijei izlijevanje zapaljive tekuine
u sistem za gaenje.

2
Za rezervoare promjera veeg od 60m novo se izljevno mjesto dodaje na svakih 465m . Iz iskustva je
poznato da se pjena moe iriti po goreoj povrini zapaljene tekuine i do 30m daleko.
Izljevna mjesta na obodu rezervoara s vrstim krovom treba zatvoriti lomljivim staklom da se prijei
izlazak para i izljevanje zapaljive tekuine u sisteme za gaenje te da tlak pjene moe probiti staklo i omogui
izlijevanje pjene u rezervoar.

167
 3. Potrebne koliine pjenila
Potrebne koliine pjenila odreuju se na osnovi projektom utvrenog postotka doziranja 3-6%, na osnovi
gustoe nanoenja mjeavine odreene za pojedine vrste zapaljivh tekuina tehnikim propisima, na osnovi
propisanog vremena za gaenje te na osnovi prorauna potrebnih koliina pjenila za popunjavanje cjevovoda.

3.5.7.3. Sistem za gaenje poara slobodno stojeih cilindrinih rezervoara s vrstim krovom
potpovrinskom metodom
Iskustva steena u gaenju poara slobodno stojeih cilindrinih rezervoara sa zapaljivim tekuinama
pokazala su da klasini sistemi gaenja takvih poara nanoenjem pjene na povrinu koja gori s vrha
rezervoara ima mnoge nedostatke, npr raspadanje pjene prije nego to stigne do povrinekoja gori, havarija
sistema za gaenje zbog eksplozije rezervoara itd.
Sve to upuuje na primjenu potpovrinskog sistema gaenja. Osnovni dijelovi takvog sistema su stabilne
ili mobilne pumpe (na vozilima) sa sistemom mjeaa vode i pjenila, stabilne ili mobilne mlaznice za
proizvodnju pjene te stablni cijevni prikljuak u podnoju rezervoara na kojemu se moe, ovisno o izvedbi,
nalaziti i valjskasti umetak s plastinom folijom pomou koje se pjena ubacuje kroz zapaljivu tekuinu na
povrinu koja gori. U svijetu su ti ureaji poznati pod nazivom FSSS. Nakon prikljuenja sistema na izvor vode i
pjenila istovremeno se poinje pumpati mjeavina i otvarati zaporni ventil na cijevnom prikljuku rezervoara.
Tlak mjeavine mora biti 25% vei od protutlaka koji proizlazi iz sistema i rezervoara. Kada prva pjena
ispliva na povrinu zapaljene tekuine, trenutno se povea intenzitet gorenja, to je posljedica pojaanog
isparavanja.
U poetku gaenja redukcije plamena i topline su vrlo brze. Postepeno i sporije smanjenje plamena i
topline nastaje uz stijenke rezervoara i u turbulentnim zonama uznad mjesta injekcije pjene. Ako postoje
dovoljne koliine vode, potrebno je hladiti plat rezervoara uz nivo tekuine i iznad njega, pa e i gaenje biti
uspjenije. Pri tome je potrebno paziti da mlaz vode ne umjeravamo u rezervoar, jer bismo razbili prekriva ili
film na povrini tekuine. Nakon to je glavnina poara ugaena, gorenje e se odravati samo iznad mjesta
injektiranja.
o
Na tekuinama klase IB i Ic s plamitem niim od 37,8 C, gorenje iznad turbulentne povrine e se
nastaviti sve dok tu povrinu ne pokrije dovoljna koliina pjene.
Pri poaru benzina i slinih derivata, gorenje e biti zaustavljeno tek poto se prekine injekiranje, a pjene
ili film prekriju cijelu goreu povrinu.
Za dovretak gaenja turbulentnim povrinama ponekad je bolje i efikasnije upotrijebiti mobilnu opremu
neko nastaviti potpovrinsko injektiranje.
Ako je rezervoar pri poaru do vrha napunjen zapaljivom tekuinom, pojavit e se toplinski val i tekuina
e prelijevati rezervoar zbog injekcije pjene. Prelijevanje se moe smanjiti snienjem ulaznog tlaka na mjeau.

168
 1. Karakteristike pjene
U radu s fluoroproteinskim pjenilom i AFFF pjenilom pri potpovrinskom injektiranju postie se
ekspanzija izmeu 2-4, 25%tno vrijeme raspadanja fluoroproteinske pjeme mora iznositi najmanje 90s, s
75%tno vrijeme raspadanja iste pjeme treba iznositi 10 min. Istodobno, 25%tno vrijeme raspadanja AFFF
pjene treba iznositi najmanje 6 min. Vrijednosti dobivene za ta 2 pjenila ne mogu se usporeivati jer su to
potpuno razliita pjenila i odreivanje 25%tnog vremena raspadanja za svako je pjenilo potpuno drugaije.

2. Gustoa nanoenja mjeavine

Sistem se projektira na bazi gaenja poara u jednom rezervoaru. Pri proraunu jedininih koliina
potrebno je uzeti u obzir tlocrtnu povrinu i vrstu ukladitene tekuine. Gustoa nanoenja mjeavine za
2 2
tekue ugljikovodike iznosi 4,1 L/min m a maksmialna gustoa nanoenja 8,1 L/min m .

3. Primjena potpovrinskog injektiranja

Sistemi potpovrinskog injekiranja nisu pogodni za zatitu tekuih ugljikovodika klase IA niti za zatitu
tvari kao to su alkohol, gasoholi, esteri, aldehidi, anhidriti itd. Tekui se ugljikovodici, koj sadre sastoje to
unitavaju pjenu, mogu gasiti tim sistemom, ali je potrebno poveati kapacitet odnosno gustou nanoenja na
jedinicu povrine. Sistemi s potpovrinskim ili polupotpovrinskim injektiranjem nisu preporuljivi za
rezervoare bez krova ili s plivajuim krovom jer postoji mogunost nejednolike i nedovoljne distribucije pjene
po gorivoj povrini.

4. Otvori za injektiranje pjene

Otvori za injektiranje pjene u rezervoar mogu biti krajevi cijevi za dovod pjene ili cijevi za dovod
produkta. Otvor se mora dimenzionirati tako da budu zadovoljeni uvjeti koje se odnose na radni tlak ureaja i
brzinu pjene.
Brzina pjene na ulazu i rezervoar ne smije biti vea od 3m/s za tekuine klase IB, a za sve ostale zapaljive
tekuine brzina pjene ne smije biti vea od 6m/s.
Ako su potrebna 2 ili vie otvora za ubacivanje pjene u rezervoar, oni se moraju locirati tako da put pjene
po povrini koja gori nije dulji od 30m. Ulazi moraju biti priblino jednakih kapaciteta. Rasporeuju se po
platu ili se mogu napajati iz jednog kolektora unutar rezervoara. Prikljuci na platu rezervoara mogu biti
napravljeni na poklopcima otvora za ulaz ovjeka u rezervoar.
Pri postavljanju ulaznih otvora za pjenu mora se paziti da budu postavljeni na viem nivou u odnosu
prema vodi nataloenoj na dnu rezervoara. Injektiranje kroz vodu ne daje pozitivne rezultate.
o
Najviskoznije gorivo koje je dosad ugaeno potpovrinskim injektiranjem pri temperaturi okoline 15,6 C
o
imao je toku teenja 9,4 C. To je gorvo slino tekom lo ulju. Postupak se bazira na gaenju i hlaenju te na
cirkulaciji kojom u toku gaenja na povrinu dospijeva hladnija tvar koja se gasi. Meuu pjenilima koja

169
odgovaraju metodi potpovrinskog injekiranja zadovoljavaju fluoroproteinska pjenila i AFFF. Standardne
proteinske pjene ne smiju se upotrebljavati.

3.5.7.4. Rezervoari s vrstim krovom u kojima se skladite ostale zapaljive tekuine za ije su
gaenje potrebne specijalne pjene
Za gaenje poara zapaljivih tekuina i otapala koji svojim djelovanjem razarju klasine pjene,
upotrebljavaju se specijalne pjene otporne na njih. Pri poarima takve vrste uveavaju se i gustoe nanoenja
mjeavine za gaenje poara na osnovi specifikacija koje daje proizvoa pjenila i opreme.

Proizvodi kao to izopropanol, izobutil-metil-keton, meil-metakrilat-monomer i mjeavine polarnih

otapala openito mogu zahtijevati primjenu veih gustoa i nanoenja. Pri zatiti proizvoda kao to su amini i
anhidridi, koji posebno dekonstruktivno djeluju na pjenu, potrebno je specijalno razmatranje.

170
 3.5.7.5. Rezervoari s plivajuim krovom
Prema konstruktivnoj izvedbi i NFPA br 30, rezervoari s plivajuim krovom mogu se podijeliti na:
1. Nepokrivene rezervoare s plivajuim krovom
2. Pokrivene rezervoare s plivajuim krovom
Nepokriveni rezervoari s plivajuim krovom su otvoreni rezervoari koji imaju samo plivajui krov.
Pokriveni rezervoari s plivajuim krovom osim plavajueg, imaju i fiksni krov pa, prema tome, imaju dvostruki
krov.
Sistem za gaenje pjenom na rezervoarima s dvostrukim krovom (plivajuim i fiksnim) projektira se tako
da se odrede koliine mjeavine za cijelu tlocrtnu povrinu rezervoara, za razliku od nepokrivenih ili otvorenih
rezervoara s plivajuim krovom, za koje se koliine mjeavine odreuju samo za kruni prsten u kojemu se
nalazi brtva.
Plivajui krov moe biti izveden u obliku pontona ili s dvostrukom ploom s mehanikom obodnom
brtvom ili s cijevnom brtvom.
Pjena se aplicira na 2 nana. U prvom se sluaju isputa iznad mehanike brtve, a u drugom ispod
mehanike brtve, direktno na zapaljivu tekuinu ili direktno na omota Hortonove brtve. Aktiviranje sistema za
gaenje moe biti automatsko ili runo. Pri automatskom aktiviranju mora se paziti da plivajui krov na svom
putu ne oteti sistem za gaenje.

1. Aplikacija pjene iznad brtve

Za gaenje poara oko plivajueg krova potrebno je postaviti branu (lim) koja e sluiti za zadravanje
pjene na brtvi. Broj ulaza pjene odreuje se prema opsegu rezervoara. Maksimalni razmak izmeu 2 ulaza
treba biti 12m, ako se primjenjuje brana za pjenu visine 305mm, ili 24,4m ako se koristimo branom za pjenu
visine 610mm.
Proizvedena pjena mora imati nisku ekspanziju (teka pjena) i biti tekua. Ako su otvori za ulaz pjene
smjeteni iznad plata rezervoara, potrebno je ugraditi umjerivae pjene da se pjena ne razbacuje
nekontrolirano.
Pjena se aplicira u kruni vijenac rezervoara s plivajuim krovom. Minimalna gustoa nanoenja
2
mjeavine treba iznositi 12 L/min m tlocrtne povrine krunog vijenca. Trajanje gaenja treba proraunati na
20 minuta.

2. Aplikacija pjene ispod brtve ili tita (limova)

Mjesta za ulaz pjene ovise o tipu brtve. Ako je brtva mehanika, udaljenost izmeu otvora za pjenu je
39m.
Upotrebnom Hortonove (cijevne) brtve, ako je udaljenost izmeu vrha cijevi i vrha pontona vea od
150mm, nisu potrebne brane za pjenu, a udaljenost izmeu izljenih mjesta za pjenu treba iznositi 18m.

171
 Ako je pri upotrebi Hortonove brtve udaljenost izmeu vrha cijevi i vrha pontona manja od 150mm,
ugrauju se brane za pjenu, a razmak izmeu izljevnih mjesta za pjenu mora iznositi 18m.
Ako je postavljena brana za pjenu, primjenjuje se prethodni proraun s gustoom nanoenja od 12 L/min
2
m za kruni vijenac izmeu brane za pjenu i stijenke rezervoara.
Kada brana za pjenu nije postavljena, u proraun se ukljuuje povrina krunog prstena plata rezervoara
2
i ruba plivajueg krova. Minimalna gustoa nanoenja mjeavine u tom sluaju iznosi 21 L/min m , Zaliha
pjenila treba biti dovoljna za rad od 10 minuta.

3. Cjevovd za pjenu
Cjevovod za pjenu koja se nalazi u tankvani i cjevovd izvan nje, na udaljenosti 15m od rezervoara, mora
biti ukopan u zemlju 0,3m duboko ili, ako je nadzemni, mora biti usidren i zatien od mehanikih oteenja.
Taj cjevovod mora izdrati udarce krova u sluaju havarije.
Prikljuci za napajanje polustabilnim sistemima moraju se nalaziti na isgurnoj udaljenosti od rezervoara,
odnosno na udaljenosti jednog promjera najveeg rezervoara. Zaporni elementi (ventili i zasuni) moraju se
smjestiti izvan tankvane, na sigurnu udaljenost. Za rezervoare romjera do d=15m ta udaljenost iznosi 15m, a
za vee rezervoare to je veliina promjera rezervoara.
To mogu biti i manje udaljenosti, uz odobrenje nadlene inspekcije i ako su ventilska mjesta posebno
zatiena te ako su daljinski upravljana. Pri potpovrinskom injektiranju pjene svaka tlana linija mora imati
ventil i nepovratni ventil. Ako se za potpovrinsko gaenje primjenjuju tehnoloki cjevovodi, ventili moraju biti
locirani ako se pjena usmjerava samo u rezervoar koji gori.

3.5.7.6. Dodatna zatita

Za zatitu rezervoara i tankvana potrebno je osigurati dodatnu mobilnu opremu koja se sastoji od
mobilnih bacaa i lula za gaanje. Za dodatnu zatitu od malih poara (poari prlivenih tekuina) potrebno je
osigurati i odreeni broj malznica za gaenje pjenom. Protok tih mlaznica treba iznositi najmanje 200 L/min
mjeavine vode i pjenila.

172
 3.5.7.7. Prijenosne mlaznice za pjenu na teleskopskim cijevnim vodovima lule
Sistem s prijenosnim cijevnim vodovima i mlaznicama zahtijeva slobodan pristup rezervoaru pri poaru i
odgovarajui broj osoba za postavljanje lula.

Za velike rezervoare, promjera veeg od 60m, upotreba lula, s obzirom na potreban broj ljudi i opreme
nije svsishodna. Potrebne koliine pjene za gaenje rezervoara jednake su koliinama proraunatim za stabilne
ureaje za gaenje.

3.5.7.8. Stabilni ureaji za gaenje poara rasprenom pjenom

Stabilni ureaji za gaenje poara rasprenom pjenom (sprinkler ureaji i drencher ureaji za pjenu) rade
na istom principu kao ureaji na rasprenu vodu, s tim da se umjesto vode upotrebljava mjeavina vode i
pjenila u omjerima jednakim onima za ostale stabilne ureaje za gaenje pjenom.
Ovisno o konstruktivnoj izvedbi mlaznice, sredstva za gaenje se izbacuju u obliku rasprene pjene ili
emulzije koja na tienoj povrini stvara zatitni sloj (film).

173
 Sprinkler mlaznice i drencher mlaznice za pjenu mogu se postavljati oko procesne opreme, horizontalnih
rezervoara, u pumpnim stanicama, na bazenima i za lakiranje uranjanjem itd.
Proraun sistema jednak je sistemu proruna za sprinkler ili drencher ureaje.

Primjena tih sistema ima slijedea ogranienja:

1. Vjetar moe odnjeti izbaenu pjenu s povrine koju elimo zatiti
2. Mlaznice za pjenu imaju male izlazne otvore i veoma se esto zaepljuju
3. Pri izbacivanju pjene u velike hale s vrha, ako su u halama smjeteni drugi ureaji, potrebno je pjenu
ubacivati i s dpnje strane (ako su npr u hangarima avioni)
4. Ti se ureaji ne mogu primjenjivati za zatitu tekuina topljivih u vodi

1. Izljeva mjesta ulazi za pjenu

2
Na svakih 9,3m mora se postaviti barem jedna mlaznica za pjenu, osim ako je konstrukcija mlaznice
takva da u izuzetnim sluajevima moe pokrivati i vee povrine.
Raspored mlaznica treba biti takav da je cijela tiena povrina ravnomjerno pokrivena, osim ako nije u
pitanju zatita pojedinanih ureaja

2. Gustoa nanoenja pjene

U radu s proteinskim i fluoroproteinskim pjenilima gustoa nanoenja mjeavine treba iznositi 6,1 L/min
m2. Pri upotrebi pjenila AFFF gustoa nanoenja iznosi 4,1 L/min m2.

174
 3. Minimalno vrijeme gaenja
1. Minimalno vrijeme gaenje, uz primjenu propisane gustoe nanoenja iznosi 10 minuta. Ako su
gustoe nanoenja vee od propisanih, vrijeme gaenja se ome adekvatno smanjiti, ali ne smije
biti krae od 7 minuta.
2
2. Za rezervoare u zatvorenim prostorima tlocrtne povrine manje od 37,2m gaenje mora trajati
najmanje 5 minuta
2
3. Za rezervoare u zatvorenim prostorima tlocrtne povrine vee od 37,2m vrijede podaci kao za
vanjske rezervoare.
4. Ako su rezervoari bez krova (otvoreni), visina pjene ne smije biti manja od 150mm

3.5.7.9. Stabilni i mobilni bacai i rune mlaznice za pjenu

Bacai i mlaznice za pjenu su ureaji u kojima se pjena proizvodi, umjeruje i izbacuje na poar.
Bacai za pjenu mogu biti stacionarni (postavljeni na postolje ili teleskop), s odreenim radnim poljem
rotacije, elevacije i depredije ili prijevozni (mobilni), ugraeni na prikolicu za transport, odnosno prijevoz.
Bacai i mlaznice mogu biti razliitih konstruktivnih izvedbi i protoka. Napajaju se sredstvima za gaenje
iz vlastitih izvora ili se prikljuu na postojee stabilne sisteme za pjenu.
Primjena bacaa i runih mlaznica za gaenje poara u rezervoarima ima odreena ogranienja. Bacai
pjene ne smije biti osnovni sistem zatite na rezervoarima s vrstim krovom koji je promje vei od 18m. Rune
mlaznice ne mogu sluiti kao primarni oblik zatite na rezervoarima promjera veeg od 9m. Pri gaenju poara
u rezervoarima pjenu treba nanositi kontinuirano i jednolino. Mlaz pjene treba usmjeriti na unutranju
stijenku plata rezervoara tako da na povrini tekuine ne nastaje turbulencija.
2
Nanoenje mjeavine vode i pjenila ne msije biti manje od 6,5 L/min m tlocrtne povrine tekuine u
o
rezervoaru. Zapaljive tekuine vrelita nieg od 37 C zahtijevaju primjenu veih gustoa nanoenja. Zapaljive
tekuine irokog raspona vrelita mogu nakon duljeg gorenja u rezervoaru stvoriti toplinski sloj za koji je
2
potrebno 8 L/min m na tlocrtnu povrinu rezervoara.
Pri upotrebi pjene za gaenje poara vrelih ulja ili zapaljivih tekuina ije je vrelite vie od vrelita vode
mora se paziti da se ne javi naglo pjenjenje i prelijevanje takvih rezervoara.
Za tekuine koje zahtijevaju primjenu alkoholnih pjenila vrijeme nanoenja mora iznositi najmanje 65
minuta.
Neke zapaljive tekuine topljive u vodi i polarna otapala tetno djeluju na standardne pjene pa
zahtijevaju pri gaenju primjenu specijalnih vrsta pjenila, npr pjenila otporna na alkohol, tzv alkoholna pjenila.

Rezervoari sa zapaljivim tekuinama koje se gase specijalnim pjenama

Za gaenje poara prolivenih ugljikovodika u bazenima gustoa nanoenja mjeavine (za proteinska i
fluoroproteinska pjenila) treba iznositi 6,5 L/min m2, a s AFFF pjenilom 4,1 L/min m2.

175
 Za zatitu tankvana koriste se prijevnozni i stabilni bacai pjene. Postupak gaenja poara u tankvani
provodi se tako da se najprije gasi i osigura jedna zona i tek tada se prelazi na gaenje slijedee zone.

3.5.7.10. Generatori pjene visoke ekspanzije

Pjena visoke ekspanzije gasi poar smanjenjem koncentracije kisika u zoni poara, hlaenjem i
sprijeavanjem prijenosa topline konvekcijom.
Ova pjena je namijenjena za gaenje poara klase A i B uz odreene izuzetke. Pjena visoke skspanzije nije
pogodna za gaenje poara celuloznog nitrata, fosfor-petoksida, trietilaluminija ili metala koji reaktivno djeluju
u kontaktu s vodom.
Prema nainu gaenja pjenom visoke ekspanzije, razlikujemo sistem s potpunom zatitom i sistem s
djelominom zatitom.
Sistemi s potpunom zatitom upotrebljavaju se na mjestima gdje je tieni prostor ograen, odnosno
zatvoren i gdje se cijeli taj prostor ili dio njegova volumena ispunjava pjenom, ovisno o vrsti poara (povrinski
poari i dubinski tinjajui poari). Svi otvori u prostoriji u kojoj se gasi u toku rada ureaja moraju biti
zatvoreni. Brzina strujanja ventilacije ne smije biti vea od 306 m/min.
Visina pjene nanesene na objekt ili u objekt ne smije biti manja od 1,1 visine najvieg tienog objekta,
odnosno ne manja od 0,64m.
Za gaenje poara mora biti osigurana dovoljna koliina pjenila i vode za kontinuirani rad cijelog sistema
u trjanju od najmanje 25 min ili u vrijemenu koje je potrebno da se proizvede koliina pjene koja je 4 puta vea
od jednog punjenja tienog objekta. Od navedenih mogunosti uzima se manja ali ni u kojem sluaju vrijeme
rada ureaja ne smije biti krae od 15 minuta.
Vrijeme u kojem treba ispuniti tieni objekt proraunatim koliinama pjene visoke ekspanzije treba biti
jednako vremenskim izosnima navedenim u tablici 3.70.

176
 3.5.7.11. Kombinirani sistemi za gaenje pjenom i prahom
Kombinirani sistemi za gaenje poara koriste istovremeno, ili u slijedu, prah i pjenu. Na taj se nain
proizvodi trodimenzionalno gaenje jer prah efikasno djeluje u odreenom prostoru, a pjena na odreenim
povrinama.
Ureaji se mogu upotrebljavati pojedinano (gaenje samo prahom ili samo pjenom) ili istovremeno, uz
uvjet da su sredstva za gaenje kompatibilna.

Gustoa nanoenja mjeavine

Za gaenje pjenom (mjeavinom vode i pjenila AFFF) treba osigrati gustou nanoenja mjeavine
2
4,1L/min m
Omjer protone mase suhog praha (kg/s) prema protonoj masi mjeavine (voda + AFFF pjenila) kg/s
treba biti u rasponu od 0,6:1 do 5:1
Sistem mora imati pojedinano svakog sredstva za najmanje 30s rada.
Nakon pranjenja ureaja nove koliine pjenila i praha moraju se dopuniti u toku 24 sata.

177
 3.5.8. Osnove za proraun vode i pjenila za gaenje poara zranom pjenom prema DIN
14493
Osnova za utvrivanje potrebnih koliina vode i pjenila za gaenje poara u rezervoarima je tlocrtna
povrina rezervoara koju treba pokriti zranom pjenom. Potrebni volumni protok vode mora se osigurati za
rad od 120 minuta sa tekom pjenom, odnosno za 60 minuta pri radu sa srednje tekom pjenom.
Za slobodno stojee rezervoare s vrstim krovom promjera do 20m za gaenje poara tekom pjenom
2
potrebno je osigurati 6,6 L/min vode na svaki m tlocrtne povrine.
Na rezervoarima promjera veeg od 20m potrebno je na svaki daljni metar promjera rezervoara poveati
2
gustou nanoenja vode za 0,2 L/min m .
Za gaenje poara istih rezervoara promjera do 20m srednje tekom pjenom potrebno je osigurati vode
2
3L/min m tlocrtne povrine rezervoara, a za gaenje rezervoara promjera veeg od 20m srednje tekom
pjenom primjenjuju se isti kriteriji kao i za gaenje tekom pjenom.
Na osnovi proraunatog volumnog protoka vode na rezervarima s vrstim krovom odreuje se broj
mlaznica za teku pjenu. Za svako ulazno mjesto pjene u rezervar potrebna je posebna mlaznica. Mlaznice
moraju biti zatiene tako da pare i plinovi iz rezervoara ne ulaze u sistem za gaenje.
Broj ulaznih mjesta za pjenu na rezervoaru odreuje se na osnovi promjera rezervoara.

Na rezervoarima promjer veeg od 25m na svakih se 20m opsega rezervoara odreuje jedno ulazno
mjesto za pjenu.
Na osnovi proraunatog volumnog protoka vode na rezervoarima s vrstim krovom odreuje se potreban
broj mlaznica za srednje teku pjenu. Za svako mjesto ubacivanja pjene u rezervar potrebna je jedna mlaznica.
Najmanji broj mjesta za ubacivanje pjene u rezervoar odreuje se na osnovi promjera rezervoara.

178
 Za rezervoare promjera veeg od 52m na svakih 20m opsega odreuje se jdno mjesto za ulazak pjene u
rezervoar.
Na slobodno stojeim cilindrinim rezervoarima s plivajuim krovom za gaenje poara tekom pjenom
2
potrebno je osigurati 6,6 L/min m vode za kruni vijenac izmeu stijenke rezervoara i prstena vodilice za
pjenu. Za gaenje istih rezervoara srednje tekom pjenom za kruni je vijenac potrebno osigurati vode
2
najmanje 3 L/min m .
Na rezervoarima s plivajuim krovom broj ulaznih mjesta za teku pjenu odreuje se na osnovi opsega
rezervoara tako da se na svakih 26m opsega nalazi jedno mjesto za ubacivanje pjene u rezervoar, to je
prikazano tablino.

Na rezervoarima s plivajuim krovom broj ulaznih mjesta za srednje teku pjenu odreuje se tako da se
na svakih 26m opsega rezervoara postavi jedno ulazno mjesto, odnosno najmanje dva ulazna mjesta na
jednom rezervoaru.
Za gaenje bazene-tankvane, u kojima su smjeteni slobodno stojei rezervoari, pri gaenju tekom
2
pjenom potrebno je osigurati gustou nanoenja vode od 3L/min m za netopovrinu zatitnog bazena,
odnosno za povrinu koja se dobije kad se od brutopovrine bazena odbiju povrine rezervoara u bazenu.

179
 Za zatitni bazen s leeim rezervoarima za gaenje poara tekom pjenom potrebno je osigurati gustou
2
nanoenja vode 6,6 L/min m netopovrine zatitnog bazena.
2
Za gaenje bazena srednje tekom pjenom potrebno je osigurati gustou nanoenja vode 2 L/min m
netopovrine zatitnog bazena.
Potrebna koliina pjenila odreuje se na osnovi volumnog protoka vode i postotka doziranja pjenila.
Ukupna koliina pjenila na zalihi proraunava se za najvei objekt za gaenje u trajanju 30min, s tim da
se ta koliina pjenila udvostrui.
Osnova za proraun potrebnih volumnih protoka lake pjene je volumen tienog prostora. Potrebni
volumni protok vode mora biti osiguran za 30minutni rad s lakom pjenom.
Potrebna koliina pjenila za laku pjenu odreuje se na osnovi volumnog protoka vode i postotka doziranja
pjenila.
Ukupni volumen pjenila na zalihi odreuje se na osnovi proraunatog potrebnog volumena pjene za
gaenje u toku 30 minuta, s tim da se ta koliina pjenila na kraju prorauna udvostruki.
Vrijeme gaenja odnosno rada ureaja razliito je za razliite tvari, a navedeno je u slijedeoj tablici.

180
 3.6. Stabilni ureaji za gaenje poara halonom
3.6.1. Openito o stabilnim ureajima za gaenje poara halonom
Stabilni ureaji za gaenje poara halonom danas su u svijetu, uz sprinkler ureaje i ureaje za gaenje
zranom pjenom, najee upotrebljavani stabilni ureaji za gaenje poara. Naziv halonski dobili su po nazivu
sredsva za gaenje koje je skraenica engleske rijei halogenirani hidrogen karbonat kao skupni pojam za
halogenizirane ugljikovodike.
Osnovni efekt gaenja halonom je antikatalitiko i inhibicijsko djelovanje halona na reakciju goriva.
Halogenizirani se ugljikovodici na temperaturi poara razgrauju, pri emu nastaju slobodni radikalli koji
imaju sposobnost vezanja reakcijskih lanaca gorenja. Na taj se nain prekida lanani tok zapoetog procesa
gorenja.

U normalnim atmosferskim uvjetima halon 1301 je plin 5 puta tei od zraka. Skladiti se u elinim
bocama ili rezervoarima u tekuem stanju, kao i ugljik-dioksid.
Usporeujui toksinost halona 1301 s stalim halonima, vidljivo je da je njegova toksinost vrlo malena i
gotovo zanemariva u odnosu prema ostalima. Glavni fizioloki efekt halona 1301 na ljude pri vrlo visokom
stupnju inhalacije manifestira se depresijom centralnog ivanog sistema i kardiovaskularnim efektima. Ovisno
o koncentraciji, utvreno je koliko se dugo ljudi mogu izlagati djelovanju halona bez tetnih posljedica.

Osim opasnosti koje potjeu od plina, mnogo vee opasnosti nastaju od produkata halona kad je on
o
izloen vatri ili vruim povrinama temperature vie od 482 C.

181
 Glavni produkt raspadanja su kiseline halogena, slobodni halogeni itd.
Podruje primjene halona 1301 slino je kao i podruje primjene ureaja s ugljik.dioksidom. Taj se halon
preteno upotrebljava za gaenje poara u zatvorenom prostoru jer visoki napon para omoguuje brzu
ekspanziju i dobru distribuciju u prostoru.
Snani rashlaujui efekt mlaza, usmjeren direktno na neki objekt, moe tetno djelovati na elektronske
ureaje i slinu opremu, moe izazvati ozebline na koi ovjeka.
Upotreba halona u prostorima u kojima borave ljudi uvjetuju ugradnju alarma sirenu, koja prije poetka
gaenja upozorava na opasnost.
Halon 1211 u normalnim je klimatskim uvjetima 6 puta tei od zraka. Uskladiten je u tekuem stanju, u
rezervoare pod tlakom. Taj je halon mnogo toksiniji od halona 1311 (3 puta toksiniji), ali je istovremeno i 5
puta manje toksian od monoklormonobrommetana. Zbog teine tog halona u prostorima gdje ga ima
smanjuje se koncentracija kisika.
Ako udio halona 1211 u nekoj prostoriji iznosi 30% volumena, u toj e prostoriji udio kisika biti samo
14%, odnosno ako je udio halona 50%, udio kisika biti e 10%.
Podruje primjene halona 1211 slino je podruju primjene ugljik-dioksida. Zbog niskog tlaka para za
izbacivanje tog halona potreban je pogonski plin, najee duik.
Taj se halon esto upotrebljava u runim i prijevoznim aparatima, za gaenje poetnih poara i za zatitu
rezervoara s plivajuim krovom, u kojima se uskladitene zapaljive tekuine.
U aztvorenim prostorijama u kojima borave ljudi rijee se upotrebljava jer je opasan za zdravlje ve u
volumnim udjelima 3%, a to nije dovoljno za efikasno gaenje poara.
Gaenje poara halonom moe se uspjeno provoditi na klasama poara A (vrste tvari), B (zapaljive
tekuine), C (zapaljivi plinovi) i E (poari elektrinih instalacija).
Kao primjer halona navode se poari elektronskih raunskih centara, sistema za upravljanje procesorima,
muzeja, arhiva, biblioteka, kemijske industrije, aviona, elektrinih i telefonskih centrala itd. Haloni nisu efikasni
u gaenju kemikalija koje oksidiraju bez prisustva zraka (u sebi zadre kisik), npr nitroceluloze i baruta. Nisu
efikasni ni u gaenju poara reaktivnih metala kalija, magnezija, natrija, plutonija, cirkona, urana i titana.
Halonom se ne gase poari peroksida i hidrazina te metalnih hidrida.
Sigurnosne udaljenosti ureaja za gaenje halonom od ureaja pod elektrinim naponom (neizoliranih)
prikazane su u tablici 3.78. Te se udaljnosti baziraju na podacima utvrenim u praksi u odnosu prema
vrijednosti osnovnog izolacijskog nivoa.

182
 3.6.2. Vrste stabilnih ureaja za gaenje poara halonom
Razlikujemo dvije vrste stabilnih ureaja za gaenje poara halonima:
1. Ureaji za gaenje objekata s potpunom zatitom (totalnim potapanjem cijelog volumena objekta
potrebnom koncentracijom halona)
2. Ureaji za gaenje poara drugih ureaja i odreenih dijelova na objektima djelominom zatitom
Pri gaenju poara s potpunom zatitom tienog objekta mora se postii potrebni volumni udio da bi
gaenje bilo efikasno.
Pri djelominoj zatiti halon je usmjeren na odreenu lokaciju ureaja ili objekta i gasi poar samo na
tono utvrenom dijelu ureaja ili objekta
Kod nas se stabilni ureaji za gaenje halonom proraunavaju i projektiraju prema NFPA br 12, DIN 14496
i BS 5306.

3.6.3. Glavni dijelovi stabilnih ureaja za gaenje poara halonom

Glavni dijelovi stabilnih ureaja za gaenje poara halonom su: spremnik ili baterija boca s halonom,
cjevovodu s mlaznicama i ureaji za aktiviranje i upravljanje.

183
 3.6.3.1. Sprenici za halon
Halon je smjeten u tlanom spremniku (tlanoj posudi ili boci) s ventilom. Maksimalno punjenje
spremnika smije iznositi 1150kg/m3. Spremnici moraju biti proizvedeni za radne tlkaove halonskog ureaja od
25 ili 42 bar. Tlak se u spremniku postie i odrava pomou duika. Prema tome, razlikujemo dvije vrste
ureaja: a) sistem koji u spremniku ima tlak 25 bar 5% i b) sistem koji u spremniku ima tlak 42 bar 5%. U
jednu se bateriju smiju spjati spremnici koji imaju isti faktor punjenja i jednak unutranji tlak.
Na vakom cijevnom spoju izmeu spremnika i sabirne cijevi (kolektora) mora se nalaziti nepovratni ventil
koji omoguuje rad s jednim spremnikom neovisno o drugima. Koliina halona u spremniku stalno se
kontrolira vaganjem. Svako smanjenje koliine vode vee od 10% mora biti odmah nadomjeteno.
Pomou manometara na glavi ventila kontinuirano se mora kontrolirati i unutranji tlak u spremniku.
Gubitak tlaka vei od 10% nije dozvoljen.
o
Temperaturno podruje u kojemu se smije drati spremnici s halonom kree se od -20 do 45 C.
o
Iako je tlak para nekih halona dovoljan za izbacivanje iz spremnika (1301 pri 21 C ima tlak para 14,7bar),
duik se ubacuje u spremnik radi odravanja konstantnog radnog tlaka u njemu i kad temperatura okoline
postane niska.

184
 Izvedba i montaa spremnika za halon 1301
Halosnki se spremnici mogu montirati u stojeem, viseem ili leeem poloaju, pojedinano ili u bateriji,
ovisno o vrsti zatite.

3.6.3.2. Ventil za halon

Automatski ventil za halon postavlja se na halonski spremnik i slui za punjenje, kontrolu, aktviranje i
pranjenje spremnika. Aktiviranje ventila moe se provesti:
- Elektrinim putem, preko elektrinog detonatora (inicijatora)
- Mehaniki, pomou mehaniko okidaa
- Pneumatski, pomou pneumatskog okidaa

185
 Na vakom se vnetilu treba primijeniti kombinaciju dvaju naina aktiviranja. Na tijelu ventila su prikljuci
za menometar, presostat, sigurnosni ventil, punjenje i pranjenje, te prikljuci za aktiviranje.
Princip djelovanja (kao primjer)
Pri aktiviranju se lomi staklena cjevica i oslobaa klim ventila. Klip ventila se pod tlakom halona podie u
gornji poloaj i oslobaa izlaz halona iz spremnika.

186
 Tlak halona u spremniku moe se vizualno kontrolirati na manometru, dok presostat omoguuje
daljinsku signalizaciju pad tlaka u vatrodojavnu centralu. Membrana sigurnosnog ventila puca na 47bar i na taj
nain sprijeava nedozvoljeni porast tlaka u spremniku.

187
 3.6.3.3. Cjevovod, fitinzi i drai
Za izradu stabilnih ureaja za gaenje poara halonom najee se upotrebljavaju eline ili bakrene cijevi
dimenzionirane za proraunate tlakove i otporne na koroziju.
elina cijev klase 40 do nazivnog promjera do 100 zadovoljava tlakove 25 i 42 bar.
Debljina stijenke cijevi treba biti u skladu s DIN 2413 (podruje I). U prostore s opasnim i agresivnim
medijima ugrauju se pocinane cijevi prema DIN 2444.
Fitinzi moraju izdrati pogonske tlakove kao i ostali dio ureaja.
Nosai cijevi odnosno drai moraju preuzeti sva optereenja koja se pojavljuju u sistemu, pa se, ovisno o
promjeru cijevi, drai projketiraju za slijedee sile: 2000N za cijev N0 50, 3500 N za N0 50-100, 5000N za N0
100-150

3.6.3.4. Mlaznice za halon

Mlaznice moraju biti konstruirane i izvede tako da ravnomjerno izbacuju halon i postiu potrebnu
koncentraciju u tienom prostoru. Mlaznice namijenjene zatiti zapaljivih tekuina ne smiju ih uzburkati,
uskovitlati ili izbacivati iz posuda. Mlaznice moraju biti zatiene od prljavtine.
2
Presjek otvora na mlaznici za halon ne smije biti manji od 7mm . Materijal za mlaznice mora biti otporan
na koroziju i visoke temperature. Tlak na mlaznici odgovara tlaku na kraju cijevne sekcije na koju je mlaznica
ugraena.

3.6.3.5. Ureaji za ukljuivanje stabilnih ureaja na halon i za upravljanje njima

Ureaji za ukljuivanje i upravljanje sastoje se od javljaa poara, vatrodojavne centrale i ureaja za
ubunjivanje. Stabilni ureaji za gaenje halonom moraju imati sistem za automatsko i runo aktiviranje.
Automatski javljai poara moraju biti izvedeni u skladu s EN 54, odnosno moraju biti prikljueni na sistem s
dvostrukom petljom, to znai da svaka dojava poara treba biti dvostruko potvrena (od dva meusobno
neovisna javljaa) da bi sistem za gaenje halonom proradio

188
 Dimni javljai poara postavljaju se u objekte visoke do 12m, plameni javljai u bojekte visine do 20m, a
termiki javljai u prostorije visine do 7,5m.
o
U prostorima gdje se nalaze dimni i plameni javljai temperatura okoline smije iznositi 50 C.
o
Temperatura pri kojoj se aktiviraju termiki javljai treba biti 20 do 35 C vie od temperature okoline prostora
koji se titi.
Dimni se javljai ne smiju postavljati u prostore gdje je brzina strujanja zraka vea od 5m/s i gdje je
relativna vlaga vea od 92%.
2
Nadzirana povrina termikim javljaem ne smije biti vea od 30m . Udaljenost izmeu dva javljaa smije
iznositi maksimalno 6m, njihova udaljenost od zida 3m, a udaljenost javljaa od stropa smije iznositi 0,3m.
Za razmjetaj dimnih javljaa potrebno je promjenjivati parametre iz tablice u poglavlju o vatrodojavnim
ureajima.
Svaki stabilni ureaj za gaenje poara halonom, osim runih i automatskih javljaa poara, ima i
mehaniki sistem aktiviranja.
Svi javljai poara i mehaniki sistemi za ukljuivanje ureaja za gaenje moraju biti prikljueni na
vatrodojavnu centralu. Kuite centrale mora biti izvedeno prema DIN 40050 IP42.

3.6.4. Projektiranje stabilnih sistema za gaenje poara halonom prema NFPA 12a
Pri projektiranju stabilnih ureaja za gaenje halonom, ovisno o objektu koji se titi i izvorima opasnosti u
objektu, odluuje se hoe li se primjeniti sistem s potpunom zatitom ili sistem s djelominom zatitom
objekta.
Sistem s potpunom zatitom mora biti projektiran tako da se u toku gaenja u objektu postigne
koncentracija halona koja e biti dovoljna da ugasi poar i da se koncentracija halona odrava u prostoru tako
dugo dok temperatura ne padne ispod toke paljenja.
Potrebne koncentracije halona posebno su odreene za mnoge povrinske poare, a naroito za poare
zapaljivih tekuina i plinova. Sistem s totalnim potapanjem primjenjuje se unutar zatvorenog prostora.
Ako u tienim prostorima stalno borave ljudi, udio halona 1301 ne smije biti vei od 7%. Kada se objekti
u kojima borave ljudi zatiuju halonom 1301 volumnog udjela veeg od 10%, u sluaju poara odmah treba
evakuirati osoblje. Evakuacija mora biti zavrena za 30 sekundi. Halon 1211 ugroava zdravlje ljudi ve u
3%tnom volumskom udjelu a to nije dovoljno za gaenje poara. Stoga se izbjegava upotreba halona 1211 u
objektima gdje borave ljudi.
Poari zapaljivih tekuina i plinova
Pri odreivanju koncentracije halona potrebne za gaenje poara zapaljivih tekuina i plinova moraju se
uzeti u obzir i opasnosti od eksplozije. U objektima gdje nema opasnosti od eksplozije udio halona
proraunava se samo na potrebnu koliinu halona za gaenje plamena. Pojava poara se ne oekuje kad je
koliina goriva u nekom prostoru manja od one koja je potrebna da se stvori potrebna koncentracija para,

189
jednaka polovici donje granice zapaljivosti, ili kada je isparljivost prisutnog goriva suvie niska da bi se mogla
postii donja granica zapaljivosti.

Poari vrstih tvari

Poari vrstih tvari mogu se podijeliti na povrinske i unutranje ili potpovrinske poare.
Povrinski se poari gase na isti nain kao i poari zapaljivih tekuina. Potpovrinski poari mogu najprije
nastati na povrini, pa tek nakon nekog vremena prodrijeti u unutranjost ili odmah nastati u unutanjosti kao
posljedica samozapaljivanja (ugljena, drvene piljevine itd). Ako se unutranji poari razviju iz povrinskih te
postanu tinjajui, uspjeno se gase halonom 1301 5%tne koncentracije 10 minuta.
Ako su unutranji poari nastali samozapaljenjem i duboki su, veoma je teko odrediti potrebnu koliinu
koncentracije halona, jer ona ovisi o prirodi samog goriva, njegovoj usitnjenosti, rasporedu i razmjetaju u
odreenom prostoru, o vremenu trajanja gorenja, omjeru veliine povrine zahvaene poarom i volumena
zatvorenog prostora, te jaini ventilacije u zatvorenom prostoru.
Tinjajui poar prestaje gorjeti tek kada se potroi sav kisik ili goriva tvar ili kada temperatura na povrini
goriva postane preniska da bi dalje podravala reakciju. Ti se poari gase smanjivanjem temperature goriva
primjenom sredstava koja apsorbiraju toplinu (voda) ili inertnim plinom. U principu, duboki unutranji poar
malokad se gasi halonom 1301 ili 1211, jer je potrebni udio vei od 10% i vrijeme gaenja mnogo je dulje od 10
minuta. Halonom se ne smiju gasiti poari tvari koje brzo oksidiraju (celulozni nitrati), kao ni reaktivni metali
kao to su natrij, magnezij, titanij, crikonij, plutonij te metalni hidridi.
Zatita od poara inertizacijom provodi se uvijek ada postoji opasnost od eksplozije, odnosno kada je
koliina gorive tvari u objektu dovoljna za stvaranje eksplozije, odnosno kada je koliina gorive tvari u objektu
dovoljna za stvaranje eksplozivnih smjesa para goriva i zraka ili kada je isparljivost goriva takva da se u toku
poara mogu stvoriti eksplozivne smjese para goriva i zraka.
Ako je tieni objekt ili povrina na otvorenom prostoru, bitno je da vjetar ne odnese halon s objekta.

3.6.7. Sistemi za gaenje s djelominom zatitom u prostoru

Sistemi za djelominu zatitu halonom 1211 projektiraju se na ureajima, povrinama i dijelovima nekog
objekta koji nisu sa svih strana ograeni.
Projektom treba zatitit sve povrine na odreenoj lokaciji koje su ugroene. Takve su, npr, kade za
lakiranje uranjanje, kade za kaljenje, kabine za lakiranje, uljni tansformatori, generatori, slobodno stojei
rezervoari s plivajuim krovom za zapiljve tekuine itd. Na tim mjestima pri gaenju poara stvaraju se visoke
lokalne koncentracije halona. tieni se prostor mora odabrati tako da se poar ne moe proiriti na susjedne
povrine i objekte.
Koliina halona potrebna za sistem za lokalnu primjenu mora se bazirati na izbacivanju propisanog udjela
zalona za tieni prostor, na brzini istjecanja halona i na vremenskom periodu u kojem e se poar ugasiti.

190
 Budui da je pri lokalnoj primjeni efikasan samo onaj dio koji istjee kao tekuina, sistem se mora
projektirati tako da se nadoknadi sav halon koji je ispario u radu sistema. Minimalna protona masa Qml ne
smije biti manja od optimalne protone mase Qmo potrebne za gaenje.
Minimalna projektirana masa mp ne smije biti manja od minimalne mase potrebne za gaenje mgmin
pomnoene sa 1,5 pri bilo kojoj odabranoj koliini protjecanja Qm. Minimalno projektirano vrijeme isputanja
Tp mora se odrediti dijeljenjem projektirane mase mp protonom masom Qm. Ukupna protona masa halona
nekog sistema mora biti jednaka sumi jedininih protoka mlaznica. Maksimalna povrina koju titi svaka
mlaznica mora se odrediti na bazi oblika izlaznog mlaza, udaljenosti od tiene povrine i volumnog protoka
mlaznice.
Za pokrivanje cijele tiene povriine mora se upotrijebiti dovoljan broj mlaznica na bazi jedininih
povrina koje titi svaka mlaznica.

3.7. Stabilni ureaji za gaenje poara ugljik dioksidom (CO2)

Stabilni ureaji za gaenje poara ugljik-dioksidom, danas se, uz ureaje za gaenje vodom i pjenom, vrlo
esto upotrebljavaju. Princip gaenja sa CO2 zasniva se na uguivanju poara, odnosno smanjivaju
koncentracije kisika u prostoru poara ubacivanjem CO2 koji istiskuje kisik iz odreenog prostora i uguuje
poar, a usto djeluje i rashlaujue.

3.7.1. Nain gaenja ugljik-dioksidom

Ugljik dioksid kao sredstvo za gaenje slui za gaenje poara zapaljivih tekuina (klasa B), zapaljivih
plinova (C) i elektrinih ureaja (E). Gaenje ugljik-dioksidom moe se provoditi potpunom zatitom, pri emu
se razumijeva ubacivanje potrebnog volumena udjela CO2 u potpuno ograeni prostor da bi se poar uguio.
Mogua je i djelomina zatita, pri emu se podrazumijeva zatita pojedinih predmeta ili dijelova prostora
unutar prostorije.
Potpuna se zatita primjenjuje u boliku u kojima tieni prostori nisu velikih dimenzija, pa se sa CO moe
ostvariti potreban volumni udio za gaenje (do 25%).
Za objekte velikog volumena primjenjuje se sistem djelomine zatite. Osim toga, djelomina se zatita
primjenjuje i u sluajevima kada se mogu unaprijed odrediti mjesta eventualnih poara i njihove veliine.

Osnovne karakteristike ugljik-dioksida za gaenje poara

Za gaenje poara pomou stabilnih ureaja upotrebljava se tehniki ugljik-dioksid (CO2). Ugljik-dioksid je
plin bez boje i mirisa i elektriki je nevodljiv. Njegova je gustoa jedan i pol put vea od zraka. Skladiti se u
tekuoj fazi u elinim boacama ili rezervoarima pod tlakom.
Potrebni volumni udjel CO2 za gaenje poara gui ovjeka i moe izazvati smrt. Maksimalni doputeni
udjel na radnom mjestu iznosi 0,5%. Ta koncentracija ugljik-dioksida u zraku na radnom mjestu ne djeluje

191
tetno na ovjekovo zdravlje u toku radnog vremena (8 sati) i za 5 dana. U objektima zatienim CO2
ureajima projektira se predalarm koji 30s prije poetka izlaenja CO2 upozorava ljude da napuste objekt.

3.7.2. Vrste stabilnih CO2 ureaja prema nainu uskladitenja CO2

Prema nainu uskladitenja CO2 stabilne ureaje ua gaenje dijelimo na dva sistema:
1. Niskotlani sistem, u kojemu je CO2 uskladiten u pothlaenim spremnicima pod tlakom od 15 do 25
bar i pri temperaturi 30 do 10oC
2. Visokotlani sistem, u kojemu je CO2 uskaditen u bocama pod tlakom od 50 do 6 bar i pri
temperaturi okoline te sa stupnjem punjenja 1,34, to znai da je za svaki kg CO2 osiguran volumen
boce od 1,34 L.

3.7.3. Osnovni dijelovi stabilnog ureaja za gaenje ugljik-dioksidom

Osnovni dijelovi stabilnog ureaja za gaenje poara ugljik-dioksidom jesu baterija boca ili rezervoar s
ugljik-dioksidom, cjevovod s mlaznicama, ureaji za runo i automatsko aktiviranje s detektorima, centralom i
elektromagnetskim ventilima.

192
 3.7.3.1. CO2 stanica u visokotlanom sistemu
CO2 stanica u visokotlanom sistemu sastoji se od elinih boca u kojima je uskladiten CO2, pneumatskih i
mehanikih ventila za CO2 boce, sabirne i uzbudne cijevi, gumenih cijevi s nepovratnim ventilima, vage,
elektromehanikog okidaa, vodilice utega s mikrosklopkom i blokatorom, utega, poluge mehanizma za
aktiviranje, okvira baterije sa zatitnom mreom i kutije za runo aktiviranje.
Standardizirana punjenja beavnih elinih boca koje se upotrebljavaju u visokotlanim sistemima
stabilnih CO2 ureaja iznose 30 i 50 kg.
Svaka boca ugljik.dioksida mora imati izlazni ventil privren na glavi boce i spojen s unutranjom
usponskom cijevi minimalnog unutranjeg promjera 10-12mm, ija je duljina jednaka visini boce, a zavrava 8-
10 mm od dna boce. Izlazni ventil mora biti izveden tako da se njime moe rukovati pojedinano ili zajedno s
ventilima ostalih boca. Svaki ventil ima membranu. Presjek ventila mora biti takav da jednom kilogramu CO2
2
pripada najmanje 3,5mm protone (porene) povrine ventila. Ti ventili omoguuju izlazak ugljik-dioksida iz
CO2 boce u sabirnu cijev (kolektor) CO2 stanice. Svaka boca ugljik-dioksida mora imati sigurnosni ventil i ureaj
za kontrolu napunjenosti (vaga ili slino). Ako bode pri kontroli pokazuju da se koliina CO2 u njima smanjila

193
vie od 10% obavezno ih treba zamijeniti odnosno dopuniti.
Na boce se postavljaju ventili s mehanikom, odnosno pneumatskom kapom. Pri aktiviranju ventila s
mehanikom kapom klip ventila se sistemom poluge potiskuje u donji poloaj, ime se oslobaa izlaz ugljik-
dioksida iz boce. Na pneumatskoj kapi klip ventila se potiskuje tlakom ugljik.dioksida iz uzbudne cijevi CO2
stanice, koja je visokotlanom gumenom cijevi povezana s pneumatskom kapom. Osloboeni CO2 izlazi iz boce
kroz prikljuak sabirne cijevi.

CO2 stanice se izvode s jednim odnosno dva reda CO2 boca, pa se dijele na jednoredne i dvoredne. U
naroitim situacijama mogue je konstruirati CO2 stanicu i s vie od dva reda CO2 boca. U stanicu se ugrauju
boce volumena 40 i 67L, a njihovo punjenje ovisi o klimatskim uvjetima.
Baterija boca CO2 smijeta se u poseban prostor temperature od -10 do 40oC.
Stanica CO2 aktivira se automatski ili runo. Jedan od naina aktiviranja nastupi nakon to
elektromehaniki okida oslobodi uteg koji svojim padom preko poluge mehanizma za aktiviranje otvori
mehanike ventile na dvije CO2 boce. Ugljik-dioksid izlazi iz boca s mehanikim ventilima u uzbudnu i sabirnu

194
cijev. Uzbudna je cijev povezana s pneumatskim ventilima na svim ostalim CO2 bocama. Pneumatski se ventili
otvaraju i oslobaaju izlaz ugljik-dioksidu iz CO2 boca u sabirni cijev-kolektor.

3.7.3.2. CO2 stanica u niskotlanom sistemu

Za zatitu velikih zatvorenih prostora kao to su tankovi i strojarnice velikih brodova upotrebljava se
niskotlani sistem za gaenje s ugljik dioksidom. Pohlaeni CO2 uskladiten je pod tlakom 15 do 25 bara i pri
temperaturi od -30 do -10oC u spremnicima sa specijalnom izolacijom. Radni tlak 20 bar i temperatura -21oC
postiu se pomou agregata za hlaenje kompresora. Uz agregat sprmenika nalaze se dva kompresora (radni
i rezervni) sa zranim ili vodenim hlaenjem. Spremnik i agregat za hlaenje montirani su na zajednikom
postolju. Izrauju se spremnici razliitih kapaciteta punjenja, od 2t do 5t, od hladno vuenog, sitnozrnatog
konstrukcijskog elika i s opremom za mjerenje nivoa punjenja i alarmiranja, s dvostrukim sigurnosnim
ventilima, s prikljucima za punjenje.

195
 3.7.3.3. Ventilska stanica za CO2 ureaj
Ventilska stanica za CO2 ureaj upotrebljava se u situacijama kada se jednom CO2 stanicom zatiuje vie
odvojenih prostora ili objekata. Tada se u sluaju poara sva koliina ugljik-dioksida iz CO2 stanice preko
razdjelnih cnetila usmjerava u prostor zahvaen poarom.
Vetilska je stanica povezana sa CO2 stanicom kolektorskim cjevovodom koji je direktno spojen na sabirnu
cijev CO2 stanice.
Sastavni dijelovi ventilske stanice su: - Razdjelni ventili
- Kolektorski cjevovod
- Elektromehaniki okida ili druga izvedba
- Vodilica utega s utegom i krajnjom sklopkom ili druga izvedba
- Poluga razdjelnog ventila
- Kutija runog aktiviranja

Princip djelovanja: u terenutku aktiviranja u opisanom primjeru elektromehaniki okida oslobaa uteg
koji svojim padom otvara razdjelni ventil (kuglastu slavinu) i omoguuje prolaz ugljik-dioksida do mjesta
poara. Uteg svojim padom takoer zatvara kontakt krajnje sklopke, odakle se alje signal o proradi sistema u
vatrodojavnu centralu.
Pri aktiviranju ureaja razvodni se ventili moraju otvarati prije nego to se otvori ventil na kolektoru.

196
 3.7.3.4. Cjevovod
Cjevovod za dovod ugljik.dioksida od mjesta uskladitenja do mjesta koritenja izrauje se od elinih
cijevi. Izmeu uskladitenog ugljik.dioksida i razvodnih ventila na cjevovod se postavlja sigurnosni ventil
podeen na 2/3 vrijednosti ispitnog tlaka cjevovoda. Ako u prostoriji u kojoj su smjeteni stabilni ureaji
borave ljudi, ugljiko-dioksid to bi ga propustili sigurnosni ventili mora se odvesti u slobodni prostor izvan tih
prostorija.
Na svako mjesto na cjevovodu na kojemu se moe skupljati kondenzirana vode ugrauje se ureaj za
isputanje vode. Cjevovod se izvana zatiuje od korozije i mehanikih oteenja. Unutranjost cjevovoda
zatiuje se od agresivnih para i plinova, te mehanikih neistoa tako da se na mlaznice postave kape koje
tlak CO2 u sluaju ureaja odbaci.
Ako se stabilni CO2 ureaj opskrbljuje ugljik-dioksidom iz vie boca ili rezervoara, cijevi koje vode iz svake
boce moraju biti prikljuene na zajedniku sabirnu cijev (kolektor) ija povrina presjeka mora biti jednaka
sumi povrina presjeka svih ventila na bocama ili vea od nje. Cijevi iji je unutranji promjer manji od 10mm
nisu prikladne za CO2 ureaje.
U spojnu cijev izmeu boce i sabirne cijevi treba biti ugraen nepovratni ventil. Cjevovod za CO2 mora
biti dimenzioniran tako da ni na jednom mjestu za vrijeme rada ureaja tlak CO2 na visokotlanom sistemu pri
o
21 C nije manji od 20 bar, a na niskotlanom sistemu od 10 bar.
2
Potrebni protoni volumen cjevovoda postie se projektiranjem 3,5mm povrine presjeka cijevi na 1kg
CO2.

3.7.3.5. Mlaznice
Mlaznice su kranji dijelovi stabilne instalacije za gaenje poara na kojima se ugljik-dioksid raspruje i
usmjerava na objekt zahvaen poarom. Ovisno o karakteristikama objekta koji se gasi, odabire se tip i
raspored mlaznica.
Protok kroz mlaznicu ovisi o presjeku otvora na mlaznici i tlaku na njoj. Da bi se sprijeilo zaepljenje
otvora mlaznice u oneienim atmosferama, na njih se postavljaju plastine kape ili pklopci koje pri gaenju
izbaci tlak ugljik-dioksida.
Svaka mlaznica ima svoj ekvivalentni presjek. Najmanji presjek otvora na mlaznicama za CO2 smije
iznositi 7mm2.
Malznice moraju biti dimenzionirane tako da u zadanom vremenu gaenja na tienu povrinu izbace
projektiranu masu ugljik-dioksida.
2
Na ureajima za zatitu zatvorenih prostora jedna mlaznica smije maksimalno tititi povrinu 30m . U
poarnim sektorima viim od 3m mlaznice za ugljik-dioksid postavljaju se pod stropom i na 1/3 visine poarnog
sektora, a kroz mlaznice na 1/3 visine poarnog sektora mora izlaziti oko 35% ukupne mase ugljik-dioksida to
se isputa.

197
 3.7.3.6. Sistemi za aktiviranje i upravljanje CO2 ureajem
Sistem za aktiviranje i upravljanje CO2 ureajem mogu biti:
1. Automatski preko sistema za dojavu poara
2. Poluatomatski pritiskom na tipku daljinskog aktiviranja za objekt u kojemu se poar pojavio
3. Runi povlaenjem ruice na kutiji za runo aktiviranje
Pri runom aktiviranju CO2 instalacije potrebno je najprije povui ruicu na kutiji runog aktiviranja
odgovarajue zone gaenja ventilskoj stanici, a zatim na kutiji runog aktiviranja na CO2 stanici.

Izbor naina automatskog aktiviranja ureaja za gaenje poara ovisi o pretpostavljenom razvoju poara,
o visini prostorije koja se titi, okolnoj temperaturi i evenetualno moguim lanim alarmima. Npr, kad se tite
tvari koje buknu u poaru i na kojima se poar sporo razvija, s puno dima, primjenit e se dimni javljai.
Broj i raspored javljaa poara koji rade na mehanikom, pneumatskom ili elektrinom principu ovisi i o
geometriji prostora koji se titi, pri emu se misli na veliinu, visinu, strop, krov itd.
2
Najvea nadzirana povrina jednog javljaa prema VdS/87 ne smije biti vea od 30m . Meusobna
udaljenost javljaa smije iznosti 6m, a udaljenost od zida 3m. Razamak od stropa smije biti 0,3m. Udaljenost
od uskladitene robe i strojeva moe iznositi maksimalno 0,3m.
Ispod stropa tiene prostorije nategnuto je elino ue (duljine 15-20m) s lakotopljivim elementima.
Jedan kraj ueta uvren je zategom za zid, a drugi kraj pomou sistema zatvorenih kolutura pridrava
konzolu na koju je objeen uteg mase cca 10kg. Za taj je uteg vezano dodatno ue, koje se drugim krajem vee
za polugu za aktiviranje baterije boca CO2. Kad temperatura u tienoj prostoriji poraste na temperaturu
aktiviranja, lakotopljivi element se rastali, ue oslobodi konzolu i zbog mase tereta koji se sputa nanie
dodatno ue potegne polugu na ventilima boca i aktivira bateriju.

Pneumatski sistem aktiviranja

Ispod stropa tiene prostorije nalazi se cjevovod s otvorenim malznicama za CO2 i cjevovod pod tlakom
zraka sa sprinkler glavama za aktiviranje sistema. Cjevovod za aktiviranje sistema stalno je pod tlakom zraka 2-
3 bar. Bode i cjevovod za aktiviranje meusobno su povezani. Komandna je boca spojena s
elektropneumatskim ventilom ili ventilom s dijafragmom, pomou koji se sistem aktivira. Kada se zbog
poviene temperature u prostoriji (poar) sprinkler glava otvori, tlak zraka u cjevovodu za aktiviranje pada, to
naruava sistem ravnotee tlakova na elektropneumatskom ventilu, zbog ega se otvara baterija boca s ugljik-
dioksidom i razdjelni ventil te poinje gaenje poara. Osim tog potpuno pneumatskog sistema, izrauju se i
kombinirani, pneumatsko-mehaniki sistemi.

198
 3.7.4. Proraun mase CO2 za gaenje poara
Proraun mase CO2 potrebne za gaenje poara obavlja se prema Pravilniku o tehnikim normativima za
stabilne ureaje za gaenje poara ugljinim-dioksidom i prema BS 5306.
2
Najmanje potrebne mase ugljik.dioksida za 1m volumena, ovisno o veliini poarnog sektora koji se titi,
dane su u tablici 3.134.

Zatiivanje poarnog prosotra ugljik-dioksidom mora biti zavreno za dvije minute.

Ako postoji opasnost gubitka ugljik-dioksida iz zatiene prostorije, proraunom odreena koliina ugljik-
dioksida poveava se za 10-20%. Zbroj povrina otvora koji se ne mogu zatvoriti, a nalaze se u donjoj polovici
visine prostora to se titi, izraen u m2, smije iznositi najvie 3% veliine tog prostora.

199
 Aktiviranjem stabilnih ureaja istovremeno se mora automatski iskljuiti svako prisilno strujanje zraka.
Osim toga, prije aktiviranja stabilnog ureaja svi se otvori u poarnom sektoru moraju zatvoriti. Otvori koje se
2
ne mogu zatvoriti i koji se nalaze u donjoj polovini visine poarnog sektora, a povrina im nije vea od 6m
zatiuju se posebnim mlaznicama za stvaranje zavjese.
Pri planiranju koliine ugljik-dioksida za gaenje poara klase A masa tog plina mora se poveati za 2,25
puta i odrati najmanje 30min.

Djelomina zatita
Masa ugljik-dioksida za djelominu zatitu izraunava se prema raunskom obujmu objekta tako da se
3
sve dimenzije objekta poveaju za 1,5m. Najmanja masa ugljik-dioksida za povrinsku zatitu iznosi 7kg/m .
Najmanja masa ugljik.dioksida za djelominu zatitu iznosi 2kg/m3 raunskog obujma.
Oko predmeta to se titi u svim smjevorima mora postojati prostor od 5m u kojemu ne smije biti tvar
koja bi mogla prenjeti poar. Istjecanje ugljik-dioksida pri djelominoj zatiti mora trajati krae od 30s. Ako
isputeni ugljik-dioksid prelazi 5% ukupno obujma prosotorije, ptrebno je ugraditi ureaj za usporeno izlaenje
ugljik-dioksida.

3.7.5. Sistem potpune zatite prema BS 5304, part 4

Sistemom potpune zatite gase se povrinski poari zapaljivih tekuina, plinovi i vrste tvari te dubinski
poari vrstih tvari i tvari koje tinjaju.
tieni objekti moraju biti ograeni vatrootpornom konstrukcijom vatorootpornosti 30min. Ako se na
tienom objektu nalaze otvori, oni se prije poetka gaenja poara moraju zatvoriti. Volumen tienog objeka
je bruto volumen. Od ukupnog volumena treba oduzeti samo unutranje fiksne graevinske elemente.

Maksimalno dozvoljene povrine otvora na tienom objektu koje se ne zatvaraju odreuju se na slijedei
nain:
2
Ako je nastao povrinski poar, povrina otvora (m ) koja nije zatvorena smije iznositi 10% volumena (u
3
m ) ili 10% cijelog oploja prostora koji se titi, odnosno mora biti jednaka manjem od ta dva spomenuta
iznosa. Za takve objekte na kojima se otvori ne mogu zatvoriti, poveava se ukupna masa uljik.dioksida za
2
gaenje za 5kg po m otvora.
Ako veliina otvora prelazi navedena ogranienja, ureaj se projektira kao sistem za pojedinano gaenje
(lokalna primjena)

Na objektima s potpunom zatitom ugljik.dioksidom (potpuno potapanje) potrebno je osigurati

dodatneotvore za oduak. Proputana oko vrata, prozora i prigunica mogu posluiti za to, ali ne moraju biti
dovoljna.

200
 Masa ugljik.dioksida potrebna za gaenje povrinskih poara
Pri zatiti objekata s umjetnom ventilacijom, tj s prisilnom izmjenom zraka, ventilacija se iskljuuje prije
poetka gaenja ili automatski, na samom poetku gaenja. Ako se ventilacija ne moe iskljuiti, potrebno je
projektirati dodatnu masu ugljik-dioksida.
Ako se u zatienom objektu nalaze ureaji koji bi svojim radom mogli izazvati irenje para, i njih je
potrebno iskljuiti (npr dovod goriva za grijanje).

Dodatak ugljik-dioksida zbog visoke ili niske temperature okoline

o o
Kada je temperatura okoline u objektu vie od 100 C, dodaje se 2% ugljik-dioksida na svakih 5 C iznad
100oC. Ako je temperatura okoline u objektu nia od -20oC, dodaje se 2% ugljik-dioksida na svaki stupanj ispod
-20oC.

Masa ugljik-dioksida potrebna za gaenje dubinskih poara

Vrijeme odravanja potrebne koncentracije ne smije biti krae od 20min.

Brzina primjene CO2

Projektirani udio za povrinske poare mora se postii za jednu minutu. Za potpovrinske poare
projektirani se udio mora postii u vremenu 7 minuta, ali se 30% udjela mora postii u roku 2min. Na
rotirajuim elektrinim strojevima s kuitem minimalni je udio CO2 potrebno odrati za vrijeme perioda
zaustavljanja stroja ili tokom 20min, ovisno o tome koji je period dulji.

Izbor i razmjetaj mlaznica

U prostorijama sa stropom viim od 7,5m mlaznice za CO2 postavljaju se na vie razliitih visina (razina).
Najnii red mlaznica treba ugraditi na 1/3 visine prostorije mjereno od poda, ali nikako ne vie od 2,5m.
Rapored mlaznica treba biti takav da se osigura projektirani maseni protok CO2 jednoliko rasporeen po
tienoj prostoriji. Mlaznice djelovanjem svojeg mlaza ne smiju izbacivati zapaljive tekuine iz posuda, ne
smiju ukovitlavati povrinu i izazvati eksploziju, odnosno irenje poara.

3.7.6. Djelomina zatita ili lokalna primjena CO2 prema BS 5306, part 4
Lokalna ili djelomina zatita ugljik-dioksidom uspjeno se provodi na tekstilnim strojevima, procesnim
pstrojenjima, uljnim transformatorima, posudama za kaljenje, tiskarskim strojevima, spremnicima itd.
Potrebna koliina ugljik-dioksida za lokalnu djelominu zatitu odreuje se metodom gaenja povrina
ili metodom gaenja volumena. Koja e se moetoda primjeniti, ovisi o vrsti i obliku opasnosti. Metoga gaenja
povrina primjenjuje se koad su podruja zatite jasno definirana u horizonatlnoj, vertikalnoj ili kosoj ravnini.

201
Metoda gaenja volumena primjenjuje se kad je prostor zatite nepravilnog oblika, pa se ne moe primjeniti
metoda gaenja povrina. Kombinaciju tih dviju metoda djelotvorna je onda kad se nijedna od njih ne moe
samostalno primjeniti.
Vrijeme izbacivanja projektirane mase CO2 za zatitu
Vrijeme izbacivanja projektirane mase CO2 za zatitu nekog objekta smatra se efikasnim ako izbacivanje
CO2 traje najmanje 30s.
Minimalno vrijeme izbacivanja CO2 na tekuine koje imaju temperaturu samozapaljivanja mnogo niu od
temperature varenja iznosi 1,5 minuta.
Metoda gaenja volumena
Proraun potrebne mase CO2 za volumno gaenje odreuje se na osnovi pretpostavljenog volumena oko
mjesta poara. Taj volumen ine fiksni i vrsti zidovi i stropovi ili se, ako ih nema, na svaku stranu od mjesta
zatite doda 600mm i tako odredi pretpostavljeni volumen.
Dimenzije pretpostavljenog volumena ne smije biti manja od 1,25m. Kapacitet CO2 potreban je za
3
gaenje pretpostavljenog volumena (bez vrstih zidova i stropova) iznosi 16gk/min m . Ako dio volumena oko
poara ine fiksni i vrsti zidovi udaljeni vie od 600mm od poara, masa CO2 potrebna za gaenje umanjuje se
3
za 4 kg/min m za svaki vrsti zid.
Mlaznice za zatitu spremnika
Mlaznice za zatitu spremnika postavljaju se tako na spremniku, da svojim djelovanjem pokriju to veu
povrinu i da ne izbacuju i uzburkavaju zapaljive tekuine u spremniku. Udaljenost mlaznice od tekuine
odreuje se na osnovi tehnikih karakteristika koje daje proizvoa mlaznica.
Postavljanje mlaznica pod kutom
Kada se mlaznice za CO2 ugrauju pod kutom, uspjevaju se na toku koja se nalazi na blioj strani
povrine to se titi.

202
 Utjecaj poloaja mlaznice (visine) na promjenu tlaka
Iznos tlaka na mlaznici korigira se kad je visinska razlika u poloaju mlaznice znatna. Iznos tlaka se
umanjuje, ako je protok usmjeren prema vioj geodetskoj visini, ili se poveava, ako je protok usmjeren prema
nioj geodetskoj visini.
Nakon to se odredi krajnji ukupni tlak na mlaznici, mogu se odabrati odgovarajue tehnike
karakteristike i dimenzije mlaznice.
o
Najmanji projektirani tlak na mlaznici pri 21 C na niskotlanom sistemu ne smije biti manji od 10 bar, a
na visokotlanom sistemu ne manji od 20 bar.

3.8. Stabilni ureaji za gaenje poara suhim prahom

Stabilni ureaji za gaenje suhim prahom su ureaji koji za gaenje koriste specijalnu kemikaliju suhi
prah. Suhi prah efikasno gasi poare zapaljivih tekuina, plinova i elektrinih ureaja i opreme. Upotrebljava se
za gaenje poara na aerodromima, u industrijskim pogonima i rafinerijama, na transformatorskim
pstrojenjima, na velikim benzisnkim stanicama, u prozvodnji aluminijskih organskih spojeva, u proizvodnji
zemnoalkalnih metala, cirkonija, titana, urana i njihovih legura, u proizvodnji litija, te za gaenje na avionima,
brodovima, u rudnicima i sl.

3.8.1. Primjena suhog praha za gaenje poara prema NFPA br 17

Suhi prah za gaenje poara na bazi NaHCO3 (natrij-hidrogenkarbonat) pogodan je za gaenje zapaljivih
tekuina i plinova (poari klase B i C) i za gaenje elektrinih ureaja pod naponom (klasa E). Uinak u gaenju
poara jestivih ulja i masti naroito je dobar jer u kontaktu s tim tvarima natrij-hidrogenkarbonat reagira i
stvara emulziju (sapunicu) koja pliva na povrini tekuine i sprijeava ponovno paljenje tvari. Taj prah nije
dobar za gaenje poara klase A, iako i u tim poarima ima prolazno povrinsko djelovanje.
Suhi prah na bazi kalijevih soli proizvodi se kao KHCO3, KCl i KC2N2H3O3 (kalijev-hidrogenkartonat, kalij-
klorid i kalij-hidrogenkarbonat na bazi uree). Upotrebljava se za gaenje poara svih vrsta zapaljivih tekuina,
plinova i elektrinih ureaja pod naponom (poari klase B, C i E). Openito je poznato da su u gaenju poara
kalse B, osim nekih izuzetaka, K-soli efikasnije od Na soli. K-soli nisu preporuljive za gaenje poara klase A.
Suhi prah za iroku primjenu proizvodi se na bazi manoamonij-fosfata i jednako je efikasan za gaenje
poara klase B, C i E. Nije upotrebljiv za gaenje poara u dubokim zamrzivaima, ali je uspjean za gaenje
drugih poara klase A. Kad se zagrije, taj se prah raspada i stvara rastalinski ostatak koji nalijee na zagrijane
povrine i sprijeava dovod kisika.
Kad se za gaenje upotrebljava suhi prah kombiniran sa zranom pjenom, oni moraju biti kompatibilni da
prah ne razori pjenasti pokriva i ne umanji efikasnost gaenja.
Ureaji za gaenje suhim prahom upotrebljavaju se za zatitu zatvorenih odnosno ograenih prostora i
objekata kako bi se postigla potrebna koncentracija. Ukupna povrina otvora na tienom objektu ne smije biti

203
vea od 15% ukupne povrine svih stranica, podova i stropova ograenog prostora. Iz zatienih prostora
moraju se ukloniti izvori eventualnog ponovnog paljenja, jer je djelovanje tog sistema za gaenje prolazno.
Dubinske poar materijala koji je sklon tinjanju, treba gasiti vienamjenskim prahom. Ti se poari ne mogu
gasiti prahom na bazi bikarbonata.
Ukupna povrina otvora za koje nije predviena dodatna koliina praha za gaenje ne smije biti vea od
1% ukupne povrine svih bonih zidova, poda i stropa. Za nezatvorene otvore povrine vee od5% potrebno je
predvidjeti dodatne koliine praha. Povrine nezatvorenih otvora vee od 5% a manje od 15% potrebno je
zatititi dodatnom zatitom i dodatnim koliinama praha.
Prije poetka rada ureaja potrebno je iskljuiti ventilacijske ureaje, a vrata i prozore zatvoriti. Za
zatitu elektroenergetskih objekata pod naponom potrebno se pridravati sigurnosnih udaljenosti izmeu
ureaja za gaenje od ureaja pod naponom, koje su utvrene ispitivanjem.

Nain rada ureaja

Kad se u objektu gdje je nastao poar aktiviraju javljai poara (automatski ili runi), informacija se
elektrinim signalima prenosti u vatrodojavnu centralu. Vatrodojavna centrala, koja je mozak sistema,
ukljuuje komandnu bocu koja pneumatski aktivira boce s pogonskim plinom (duikom ili ugljik.dioksidom).
Pogonski plin iz boca ulazi u spremnik s prahom, stavlja ga pod tlak i potiskuje ga kroz cjevovod na razdjelni
ventil. Vatrodojavna centrala otvara razdjelni ventil prostorije iz koje je upuena dojava poara i usmjerava tok
praha na mlaznice pomou kojih se gasi poar.

204
 3.8.2. Opis glavnih ureaja za gaenje poara prahom
3.8.2.1. Rezervoar za prah
Rezervoar za prah se izrauje od kotlovskog lima cilindrinog ili eliptinog oblika razliitih volumena, od
3
0,5 do 12m , prema tehnikim propisima za posude pod tlakom. Rezervoar mora imati otvor za punjenje,
sigurnosni ventil, manometre za kontrolu tlaka u rezervoaru, usponsku cijev, prikljuak za pranjenje i
ispiranje, prikljuak sa sistemom za ubacivanje pogonskog plina, otvor na dnu rezervoara za pranjenje i
ienje. Rezervoar treba biti smjeten u prostoriji, izvan zone koju titi, s mogunou provjetravanja i na
o
temperaturi koja ne smije biti vea od T = 45 C.
Prema DIN 14492, radni tlak u rezervoaru s prahom mora se postii za 20s od trenutka aktiviranja boca s
pogonskim plinom.

3.8.2.2. Boce s pogonskim plinom

Za rad ureaja za gaenje suhim prahom kao pogonski plin najee slui duik ili ugjik-dioksid.
Pogonska energija je akumulirana u jednoj ili vie boca u boliku potencijalne energije plina. Pri izboru
pogonskog plina potrebno je uzeti u obzir osnovne zahtjeve koje ureaj treba ispuniti:
- Podjednako dobro funkcioniranje u svim vremenskim (kia, snije i vjetar) i temperaturnim uvjerima
o
(od -30 do +50 C)
- Minimalno vrijeme aktiviranja, odnosno stavljanje rezervoara pod radi tlak
- Maksimalno uskovitlavanje praha (uzbuivanje)
Duik i ugljik-dioksid su realni plinovi i po svom ponaanju odstupaju od idealnih plinova. Svaki od njih
kao pogonski plin ima odreene prednosi i nedostatke.
Ugljik-dioksid se nalazi u bocama u tekuem stanju. Tlak se mijenja u rasponu od 8bar pri temperaturi -
45 C do 160-200 bar pri temperaturi +55oC (ovisno o stupnju punjenja). U kritinoj toki (Tkrit =31,04oC i
o

pkr=75,28 bar) moe se pojaviti u sva tri agregatna stanja (suhi led i snijeg tekuina plin). Prodirui u
rezervoar praha, ugljik-dioksid ekspandira na volumen 500 puta vei od svog volumena i izaziva pravu
eksploziju i razbacivanje praha. Iako se CO2 skladiti u bocama pod visokim tlakom, za njegovu primjenu na
ureaju za gaenje prahom nisu potrebni redukcijski ventili.
o
Duik se u temperaturnom intervalu od -45 do +55 C nalazi u plinovitom stanju. Tlak se mijenja sa
svakim stupnjem poveane temperature po zakonitostima za plinove. Za irenje u samom radnom prostoru (u
spremniku za prah) potrebna je mala koliina topline, pa se i snaga tlanog plina mijenja u uskim granicama.
S obzirom na to da se brzina istjecanja pri ekspanziji plina, uz ostalo, mijenja i kao funkcija tlaka, ta se
ovisnost moe prikazati kao v = f (p,T). Razlika u brzinama istjecanja vea je s padom tlaka.
Na ureajima koji kao pogonski plin imaju duik, izmeu boce s pogonskim plinom i rezervoara s prahom
mora se ugraditi redukcijski ventil koji reducira tlak na 12-17 bar, ovisno o konstrukciji ureaja. Odnos izmeu
visokog tlaka boce s duikom i niskog tlaka u rezervoaru za prah je 10:1. Budui da duik ekspandira najvie 15

205
puta, tokom njegova prodiranja u rezervoar s prahom, ekspanzija odnosno uzbuivanje praha je nedovoljno
veliko. Na takvim se sistemima kao dopunski ureaj za uzbuivanje praha esto upotrebljava ekspanziona
posuda s automatskim ventilom koji automatski iskljuuje ekspanzioni ok uvijek kad se u rezervoaru postigne
radni tlak.

Nakon aktiviranja boce plin (duik) preko redukcijskog ventila (8) struji u rezervoar s prahom, gdje tlak
poraste na 10bar. Istovremeno dio plina iz prostora rezervoara (1) iznad praha kroz izvedeni vcijevni prikljuak
djeluje na godnju stranu membrane ekspanzionog ok-ventila (9). Potrebni tlak na donjoj strani membrane
preuzima se s redukcijskog ventila. Kad su tlakovi s jedne i druge strane membrane priblino jednaki, pomou
vee povrine djelovanja gornje strane membrane ukljuuje se u rad ventil i oslobaa put plinu u ekspanzionu
ok-posudu. Kad se u rzervoaru za prah postigne radni tlak od priblino 12 bar, ukljui se pneumatski
upravljani glavni ventil za prah (11) i prah se pod tlakom potiskuje kroz cijevi na mlaznice za gaenje poara.

3.8.2.3. Cijevna mrea

Za svako podruje zatite potrebno je projektirati i instalirati posebnu cijevnu mreu koja e osigurati
jednakomjernu dobavu proraunate mase praha na svim malznicama. Pri tome se ne smije prekoraiti vrijeme
pranjenja ureaja, a ne smije biti dulje od 30s (DIN 14492). Cijevi moraju biti dimenzionirane tako da mogu
izdrati oekivani najvii tlak koji se moe pojaviti u njima. Posljednja sekcija na mrei ne smije imati presjek
manji od najmanjeg presjeka mlaznice za prah.

206
 Na cijevima iza rezervoara praha nalazi se razdjelni ventil za usmjeravanje praha u cjevovod i ugroenu
prostoriju. Razdjelni ventil mora imati jednak presjek kao i dovodne cijevi od rezervoara. Razdjelni se ventil
mora otvarati prije ili istovremeno s otvaranjem ventila za izlazak praha iz rezervoara. Aktiviranje ventila mora
biti runo i automatski.
Pri izgradnji stabilnih ureaja za gaenje prahom upotrebljavaju se galvanizirane eliine cijevi, cijevi od
negrajueg elika, bakrene ili mjedene cijevi. eliine crne cijevi mogu se upotrebljavati u nekorozivnim
atmoseferama. avne eline cijevi za tlak do 21 bar moraju imati debljinu stijenke najmanje 5mm i promjer
vei od 100mm. Za tlakove do 21 bar mogu se upotrebljavati avne cijevi promjera manjeg od 100mm,
minimalne debljine stijenke ekvivalentne Schedulu 10. Debljina stijenke bakrenih i mjedenih cijevi za promjere
manje od 150mm mora biti ekvivalentna Schedulu 40. Oprema na cijevima treba biti kompatibilna s
materijalom cijevi.
Promjer magistralnih cjevovoda odreuje se iz nomograma ovisno o produktivnosti reaja (Q), vrsti
praha i omjeru koji predstavlja omjer raspoloive mase praha u ureaju prema potrebnoj masi pogonskog
plina.
Veliina promjera cijevi nalazi se u podruju radnog polja nomograma. Preporuuje se izbor manjih
promjera. Ovisno o izabranom promjeru, po tim se nomogramima odreuje i vrijednost koeficijenta otpora
strujanja praha koz cjevovod. Ti su podaci neophodni za odreivanje gubitaka tlaka u cijevovodu.
Koljena i sve promjene smjerova toka praha treba nastojati locirati to blie rezervoaru praha. Suma
presjka razgranatog cjevovoda mora biti izbalansirana u skladu s ukupnim presjekom magistralnog cjevovoda.
Promjene smjera toka praha uzrokuju separaciju plina i praha. Da bi se nakon podjele toka dobila
odgovarajua distribucija, posebna se poar mora pridati izvedbi cjevovoda na mjestu promjene toka.

3.8.2.4. Mlaznice
Mlaznice za gaenje prahom treba tako odabrati i
rasporediti u prostorijama i objektima koji se tite da
pojedini objekti ili prostori budu brzo obuhvaeni
oblakom suhog praha. Osim toga mlaznice treba
rasporediti tako da ne razbacuje i ne uskovitlava gorive
tvari, to bi moglo ubrzati dalji razvoj poara.
Dio cjevovoda neposredno pred mlaznicom ne
smije imati promjer manji od najmanjeg promjera
otvora mlaznice.
2
Najmanji presjek mlaznice smije iznositi 28mm
(DIN 14492)

207
 3.8.2.5. Aktiviranje ureaja i alarmiranje
Ureaj za gaenje aktivira se automatski i runo ili samo runo. Automatski javljai poara aktiviraju se
o o
pri temperaturi 72 C. Ako je radna temperatura objekta koji se titi via od 40 C, javljai se projektiraju na
o
temperaturu aktiviranja koja je 40 C via od radne temperature u objektu. Aktiviranje ureaja za gaenje
suhim prahom moe biti mehaniko, elektrino, pneumatsko ili kombinirano, kao to je i na ostalim stabilnim
ureajima za gaenje poara. Elektrini sistem za aktiviranje primjenjuje se kada sistem nemoe ispasti iz
mree. Na ureajima s automatskim aktiviranjem potrebno je osigurati i runo ukljuivanje.
U objektima koji imaju klima ureaj ili umjetnu ventilaciju sve te ureaje prije poetka gaenja treba
iskljuiti.

Alarmiranje
Svaki ureaj za gaenje suhim prahom na objektima ili prostorima gdje borave ljudi mora imati signal
upozorenja jaine 30 do maksimalno 110dB. On se izvodi prema DIN 57833, dio I. Taj se signal mora razlikovati
od signala koji se primjenjuju u svakodnevnom pogonu.
Ureaj za gaenje poinje izbacivati prah za gaenje tek 30s nakon danog signala upozorenja.
Iznad svih vrata zatiene prostorije s unutranje i vanjske strane treba se nalaziti svijetlea ploa
upozorenja koja upozorava sve osobe koje se nalaze u prostoriji da u sluaju alarma istu moraju odmah
napustiti.

Ispitivanje i ispiranje ureaja

Na ureaju za gaenje suhim prahom moraju postojati prikljuci na koje se prikljuuje fleksibilna cijev s
mlaznicom da bi se ispitala funkcionalnost ureaja u odreenim vremenskim intervalima. Nakon svake
upotrebe iz sistema cjevovoda i ventila potrebno je ispuhati prah. Ispiranje se obavlja pomou pogonskog
plina CO2 ili N2.

3.8.3. Uvod u prjektiranje ureaja za gaenje suhim prahom

Zatita od poara i njegovo gaenje suhim prahom pomou stabilnih ureaja mogu biti projektirani i
izvedeni kao potpuna ili kao djelomina zatita. Potpuna zatita obuhvaa ukupni volumen nekog zatvorenog
prostora u kojemu se za efikasno gaenje poara mora postii odreena koncentracija suhog praha. Pri
djelominoj zatiti ureaja za gaenje se projektira na nekom elementu ili segmentu objekta, na kojemu se
oekuje pojava poara, a ostali dio tog objekta ostaje nezatien.

3.8.3.1. Odreivanje potrebne mase sugoh praha za gaenje poara

a) Za gaenje poara u zatvorenim prostorima ili prostorijama minimalna koncentracija suhog praha
3
za gaenje iznosti 0,6 kg/m volumena prostorije. Stabilni se ureaji primjenjuju za zatitu prostorija volumena

208
 3
do 500m . Prostije moraju biti bez otvora kroz koji bi prah mogao izlaziti. Ako otvori postoje, moraju se
zatvoriti prije ili istovremeno s poetkom gaenja. Otvori koji se ne mogu zatvoriti, moraju se posebno pokriti
mlaznicama. Dozvoljni su otvori u cisokim dijelovima prostorije ako nisu vei od 3% ukupnog volumena.
Ako zidovi prostorije koja se titi ne mogu podnjeti pretlak od 0,035bar, potrebno je ugraditi zaklopke
za oduivanje.
Postoji li mogunost izlaska praha iz prostorije u toku ganja potrebno je poveati ukupnu koliinu
praha za 20%. Ako postoji mogunost ponovne pojave poara, potrebno je produljiti vrijeme istjecanja praha
ili predvidjeti drugi ureaj za gaenje.
Ureaj za gaenje suhim prahom mora biti konstruiran tako da vrijeme izbacivanja ukupne
proraunate mase praha ne bude dulje od 30s.

b) Za gaenje objekata u slobodnom prostoru potrebna minimalna masa suhog praha iznosi:
o Za objekte koji su s najmanje 4 strane ograeni podom, stropom i zidovima, npr za otvorene
3
kabine za lakiranje ili transformatorske elije 1kg/m
o Na slobodno stojeim objektima (djelomino ograenim), uz poveavanje volumena pri
3
proraunu zbog slobodnih strana 1,2 kg/m
o Za objekte na otvorenim prostorima (bez zidova) gdje nema mogunosti irenja poara, npr
3
skladita, skladine rezervoare i sl 4 kg/m .

c) Za gaenje povrinskih poara minimalan masa suhog praha iznosi:

2
o Za unutranju zatitu 6 kg/m
2
o Za vanjsku zatitu 10 kg/m .

Ureaji za gaenje suhim prahom trebaju biti projektirani tako da ukupnu proraunatu koliinu suhog
praha za gaenje izbace u roku 30s.
Ukupna masa suhog praha i pogonskog plina na skladitu mora biti udvostruena u odnosu prema
najveoj poarnoj opasnosti koja postoji, a mogunost obnavljanja sredstva za gaenje mora biti osigurana u
toku 36 sati.
Ako je stabilni ureaj za gaenje suhim prahom namijenjen zatiti vie od 5 razliitih objekata,
potrebna masa praha i pogonskog plina na zalihi mora biti uveana za 100% s obzirom na najveu predvienu
opasnost.

3.8.3.2. Odreivanje broja mlaznica i tehniki uvjeti ugradnje malznica

Broj mlaznica ovisi o povrini koju treba zatititi i o povrini koju pokriva jedna mlaznica, uzimajui u
obzir mjesto i visinu ugradnje mlaznice.

209
 3.8.3.3. Raspored mlaznica
Potrebno je dosljedno provoditi simetrinu distribuciju praha, i to jednakim masenim protokom i uz
jednak tlak na svakoj mlaznici.
Broj malznica odabire se u slijedeim kombinacijama: 1-2-4-8-36-64 itd.
Odabire se broj koji je u seriji najblii proraunu.

3.8.3.4. Dimenzioniranje cijevi

Kad odreujemo dimenzije cijevi, proraun poinjemo na posljednjoj, najudaljenijoj mlaznici tako da
2
uvijek bude ispunjen uvjet za gustou nanoenja q = 0,003 kg/s mm .

3.9. Stabilni ureaji za gaenje poara vodenom parom

3.9.1. Openito o gaenju poara vodenom pjenom
Stabilni ureaji gase poar vodenom parom na istom principu kao oni s inertnim plinovima. To znai
da smanjuju koncentraciju kisika ili plinovite faze goriva u zraku i na taj nain uguuju poar.
Upotreba ureaja za gaenje vodenom parom vrelo je rijetka, a moga je samo na objektima koji
imaju stalne zalihe vodne pare. To su energane, kotlovnice, odnosno parovodi u rafinerijama, kemijskoj
industriji i sl. Ureaji s vodenom parom ne preporuuju se NFPA smjernicama, osim u NFPA 86A, za zatitu
pei sunica. Prema tom standardu, za gaenje poara potrebno je upotrebljavati paru visokog tlaka.
3
Poetni kapacitet vodene pare za gaenje poara u peima iznosi 1,3 kg/min m , pri tlaku na mlaznici
1,05bar.
Za efikasno gaenje poara potrebno je u kratkom vremenu 40% volumena objekta ispuniti vodenom
parom.

210
 Vodena para se na otvorenim prostorima kondenzira i gubi mo gaenja. Vodena je para vrlo opasna
za osbolje koje boravi u prostorima tienim vodenom parom, pa je prije poetka rada ureaja nuna
njihova evakuacija.

3.9.2. Princip rada stabilnih ureaja za gaenje poara vodenom parom

Na tehnoloki parovod (1) prikljuen je magistralni cjevovod (1) koji vodi prema tienom prostoru.
Na magistralni parovod (2) postavljen ja manometar (3), glavni protoni ventil (4) i pneumatski ventil (5).
U tienom prostoru du zida, na visini 200 do 300mm od poda, postavljen je razvodni parovod (12) s
otvorima promjera 5mm, pomou kojih se prostor ravnomjerno ispunjava parom.
Otvori na cijevima napravljeni su tako da para postepeno i jednoliko ispunjava prostor, to smanjuje
kondenzaciju na zidovima ija je temperatura mnogo nia od temperature poetnog poara.
Pri nastanku poara otvori se ventil (10) koji je postavljen na ranoj pobudnoj mrei (14) pod tlakom
0,15 do 0,2 bar. Zrak izlazi iz sistema, nakon ega se aktivira pneumatski ventil (4) koji otvori pari pristup u
razvodni parovod (12). Istovremeno elektrokontaktni manometar (15) alje impuls na signalni sklop (16).
Pobudni sistem moe se ukljuivati i runo, ostvaranjem slavine (8). Kad se pneumatski ventil ne
otvori ili je iskljuen pobudni sistem za dopremu pare u tieni prostor, otvore se druga dva ventila (7). (dva
ventila se postavljaju radi sigurnosti) Pri pokusnom radu oni se otvaraju naizmjenino.
Manji poari mogu se ugasiti parom dobivenom iz cijevi (13) iji je zavretak prikljuen na cijev (9).
Tlak pare na ulazu kontrolira se manometorm (3). Oprema (5) postava se u zagrijani prostor do
tienog objekta.
Slavina za runo aktiviranje (8) smjeta se na ulaz u tieni objekt. Sistem za gaenje opremljen je
sklopkom za iskljuivanje automatskog aktiviranja, ako se u tienom objektu nalaze ljudi. Ventilacija tienog
prostora u toku gaenja mora biti iskljuena.
Stabilni ureaji za gaenje poara parom proraunavaju se za rad od tri minute. Za normalan rad
instalacije para se doprema proraunatim kapacitetom. Pod kapacitetom dopreme pare razumijeva se
potronja pare nune za gaenje tienog prostora u jedinici vremena. Kapacitet dopreme pare odabire se
ovisno o karakteu tienog protora (zatvoreni ili djelomino otvoreni). U zatvorene objekte ubrajaju se
prostorije, tehnoloki strojevi i prostori bez opreme. U djelomino otvorene objekte ubrajaju se prostorije u
kojima se pokrivaju svi otvori, a ventilacija iskljuuje.

3.9.3. Nain prorauna stabilnih ureaja za gaenje poara vodenom parom

Za proraun ureaja za gaenje poara vodenom parom potrebno je odrediti ove parametre:
- Potrebna masa pare za gaenje poara
- Pomjer parovoda

211
 3.9.3.1. Potrebna masa pare maseni protok
Za postizanje potrebne koncentracije pare za gaenje poara u prostoriji potrebno je uzeti u obzir
gubitke pare kroz nezabrtvljene otvore. Zato se pri projektiranju instalacije primjenjuje tzv koeficijent gubitka,
koji u proraunu utjee na poveanje graevinskog volumena prostorije. Taj se koeficijent poveava s
poveanjem povrine otvora, a odabire se na osnovi eksperimentalnih ispitivanja instalacija za gaenje poara
parom.
3.9.3.2. Promjer parovoda
Promjer parovoda odreuje se iz uvjeta dozvoljene brzine strujanja pare. Izbor promjera cjevovoda za
transport vodene pare moe se odrediti raunski i uz pomo nomograma.
Pri izboru promjera glavnog parovoda potrebno je znati da tlak izvora pare (kotla, rezervoara) na koij
se prikljuuje instalacija za gaenje poara ne smije biti nii od proraunatog tlaka instalacije.
3.9.3.3. Broj otvora na razdjelnom parovodu
Broj otvora na razdjelnom parovodu odreuje se iz odnosa potrebnog masenog protoka pare i
maksimalnog rashoda pare kroz jedan otvor razvodnog parovoda.
3.9.3.4. Razmak izmeu otvora
Razmak izmeu otvora kroz koje struji para u trenutku ukljuivanja sistema za gaenje poara mogue
je odrediti iz odnosa ukupne duljine razdhelnog parovoda i broja otvora na tom parovodu.
3.9.3.5. Gubici tlaka u parovodu
Gubici tlaka u magistralnom, odnosno razvodnom parovodu ovise o nainu izvedbe instalacije.
Proraunati tlak instalacije, odnosno magistralnog parovoda mora biti uvean za iznos gubitka do
razdjelnog parovoda. To je vano da bi se osigzrala dovoljna koliina pare za gaenje poara u traenom
vremenu, tj u vremenu tri minute.

3.9.4. Zatita od poara stvaranjem parnih zavjesa

Protupoarna parna zavjesa slui za sprijeavanje irenja eksplozivnih plinskih smjesa koje nastaju pri
havarijama na postrojenjima nafte i kemijske industrije prema izvorima paljenja (npr. Grijaim tijelima).
Zavjesa mora biti dovoljno gusta i imati takav domet da sprijei prodor eksplozivne smjese u prostore gdje
postoje izvori paljenja. Takvi se uvjeti postiu optimalnom kompozicijom konstrukcije gradnje i prorauna
parametara zavjese.
U danje vrijeme metoda prorauna takvih zavjesa zasniva se na proraunu parnih zavjesa za otvorene
prostore pod utjecajem vjetra. U traenju te metode iskoriteni su teorijski radovi iz podruja irenja i
uzajamnog djelovanja plinskih struja, osnovne postavke prorauna plinskih zavjesa koje se upotrebljavaju u
ventilacijskoj tehnici i eksperimentalne vrijednosti proraunavanja i prouavanja uzajamnog djelovanja parne
zavjese i eksplozivne smjese.

212
3.9.4.1. Opa pravila za projektiranje parne zavjese
1. Postrojenja za stvaranje parne zavjese zapravo je prstenasti cijevni kolektor, uzdu ije su osi po
cijeloj duljini probueni otvori jednakog promjera i na jednakom razmaku. Promjer i duljina
kolektora, broj i promjer otvora odreuje se proraunom
2. Kolektor se postavlja na potpornje od metala, betona ili opeke, ija visina ne smije biti manja od
200mm
3. Udaljenost kolektora od tienog objekta odreuje se proraunom
4. Kolektor mora imati drenane ventile za isputanje kondenzata
5. Uzdu kolektora postavlja se ograda (lisnato eljezo ili zid od opeke) radi sprijeavanja prolaska
eksplozivne smjese izmeu odvojenih struja u poetnom dijelu zavjese. Gornji nivo ograde mora
biti 0,4 do 0,6m vii od kolektora. Rzamak izmeu kolektora i ograde odreuje se raunom.
Otvori na zdu moraju biti stalno zatvoreni vratima
6. Parna zavjesa mora nadvisivati tienu zonu. Visina toka u tienoj zoni odreuje se raunski. U
visokim objektima zavjesa se moe vertikalno izvesti u vie sekcija
7. Za osiguranje ravnomjerne podjele pare po duljini kolektora omjer zbirne povrine otvora i
povrine poprenog presjeka kolektora mora biti manji ili jednak 0,3
8. Podatak o temperaturi zraka pri proraunu treba uzimati kao srednju temperaturu u
najhladnijem zimskom periodu u tom podruju
9. Brzinu vjetra treba uzeti kao prosjenu brzinu u najvjetrovitijem periodu na tom podruju

213
4. SREDSTVA ZA GAENJE POARA
4.1. Metode za gaenje poara i izbor sredstava za gaenje poara
4.1.1. Openito o gorenju
Gorenje je kemijski proces u toku kojega nastaju kemijske promjene tvari, oslobaanje topline i svjetlo.
3
Koliina topline koja se oslobaa pri potpunom izgaranju jednog mola, kg ili m gorive komponenete
naziva se toplinom izgaranja.
U toku gorenja dio topline se prenosi na produkte gorenja, koji se zagrijavaju na visoke temperature. Ta
se temperatura naziva temperaturom gorenja.
Prema JUS-u CO 003, poari gorivih tvari razvrstavaju se u 5 klasa:
KLASA A poari vrstih zapaljivih tvari (poari sa stvaranjem ara drvo, papir, slama, tekstil, ugalj...)
KLASA B poari zapaljivih tekuina (poari bez ara benzin, ulja, masti, lakovi, vosak, smole, katran...)
KLASA C poari zapaljivih plinova (gradski plin, acetilen, metan, propan, buttan...)
KLASA D poari zapaljivih metala (aluminij, magnezij i njihove legure, natrij, kalij...)
KLASA E poari na ureajima i instalacijama pod elektrinim naponom (elektromotori, transformatori,
razvodna postrojenja).
Za poetak gorenja potrebna je goriva tvar, oksidacijsko sredstvo (kisik) i izvor paljenja.
Kad izvor paljenja (plamen, iskra, vrui predmet, toplina kemijske reakcije) zagrije gorivu tvar i oksidans
do odreene temperature, poinje gorenje.
Temperatura paljenja je najnia temperatura vrste zapaljive tvari pri kojoj se ta tvar od odgovarajueg
vanjskog izvora paljenja zapali i nastavlja gorjeti plamenom. Sagorijevanje vrstih tvari moe biti direktno,
promjenom agregatnog stanja ili uz raspadanje. Paljenje neke tekuine mogue je kad se iznad nje pojave
dovoljne koliine njezine pare da zajedno sa zrakom ili nekim drugim oksidansom stvore zapaljivu smjesu.
Koncentracija para tekuine u tom sluaju mora biti u podruju zapaljivosti, odnosno iznad donje i ispod
gornje granice zapaljivosti. Temperatura paljenja (plamite) je najnia temperatura do koje treba zagrijati
zapaljivu tekuinu da bi se njezine pare u smjesi sa zrakom iznad povrine pri normalnom tlaku mogle zapaliti
vanjskim izvorom paljenja. Zapaljivi plinovi u smjesi sa zrakom mogu sagorijevati samo ako su koncentracije
plina u smjesi sa zrakom odnosno kisikom ili nekim drugim oksidansom u tono odreenom iznosu. Za poetak
reakcije oksidacije potrebno je da veze izmeu atoma ili grupa atoma u molekuli oslabe. Slabljenje veza u
molekuli i njihovo cijepanje mogue je kad se molekuli dovede potrebna energija. Da bi se taj kemijski proces
prekinuo, u poar je potrebno ubaciti novu komponentu, odnosno sredstvo za gaenje poara.

4.1.2. Metode gaenja

Razmatrajui proces gorenja, utvrdili smo koji uvjeti moraju biti ispunjeni da bi gorenje moglo nastati i
odravati se. Da bismo sprijeili nastanak gorenja ili prekinuli ve zapoeti proces oksidacije, potrebno je
eliminirati barem jedan od uvjeta za poetak gorenja, odnosno primijeniti barem 1 poznatu metodu gaenja.

214
 Gaenje se prema tome postie pomou nekog od efekata za gaenje od kojih navodimo slijedee: efekt
hlaenja, uguavanja i antikatalitiki efekt. Navedeni efekti imaju svoje podefekte.

4.1.2.1. Pod efektom hlaenja podrazumijeva se djelovanje neke tvari sa sposobnou

rashlaivanja druge tvari, radi oduzimanja dijela topline i sniavanja temperature. Koliina topline koju je
potrebno oduzeti aritu da bi gaenje bilo uspjeno ini oko 1/10 ukupno razvijene topline.
Efikasnost gaenja je vea ako se iz gorive tvari razvija manja koliina topline i ako se u jedinici vremena
upotrijebi vea koliina sredstva za rashlaivanje. Kad vodu u toku gaenja zagrijemo do vrelita, nastaje
latentna toplina isparavanja. To je toplina koja, dovedena tvari, mijenja njezino agregatno stanje, ali joj ne
povisuje temperaturu. Vrlo vaan faktor koji utjeen na gaenje jest brzina kojom tekue sredstvo za gaenje
prima toplinu za isparavanje. Upotrebom vrstih sublimirajuih sredstava za gaenje, postie se efket
sublimacije, koji odgovara efektu ispravanja. U tom postupku sredstvo za gaenje, ubaeno u arite, osim
promjene agregatnog stanja, podlijee ireverzibilnom raspadanju, u toku kojega se troi toplina, to se vie ili
manje manifestira kao efekt gaenja.
Metoda gaenja hlaenjem sastoji se od oduzimanja topline gorivoj tvari i sniavanja temperature te
tvari. Takvo dvostruko djelovanje ne postie se drugim sredstvima za gaenje.
U toku gaenja temperature se najprije mora sniziti ispod temperature paljenja, a zatim vrstim tvarima,
odnosno zapaljivim tekuinama treba smanjiti temperaturu ispod talita, odnosno zapaljivim tekuinama
treba smanjiti temperaturu ispod talita odnosno plamita. Ta se metoda uspjeno primjenjuje u sluajevima
kad se pomou sredsava za gaenje poaru uspjeno oduzima toplinska energija. To su po pravilu poari klase
A, u kojima se tvari zbog topline raspadaju i stvaraju arita sa znatnom koliinom topline i krunim toplinskim
tokom.
o
Efekt hlaenja u poarima zapaljivih tekuiuna s plamitem iznad 55 C uspjeno se primjenjuje, uz uvjet
da je rije o ogranienoj povrini i koliini, kratkotrajnom poaru s malim koliinama para koje u njemu
sudjeluju i da se sredstvima za gaenje moe pokriti cijela povrina i opseg plamena.

4.1.2.2. Efekt uguivanja (pdefekt odvajanj i prekrivanja) sastoji se od odvajanja parne od tekue
faze neke tvari u procesu gorenja. Primjenjuje se pri gaenju poara zapaljivih tekuina i vrstih tvari koje
sublimiraju. Izolacija tih dvaju faza (tekue od plinske) provodi se pomou sredstava za gaenje kao to su
zrana i kemijska pjena i prah za gaenj poara. Osim to djeluje rashlaujue na povriinu zapaljive tekuine ili
neke druge vrste tvari, pjena ima sposobnost rasprostiranja po povrini i pokrivanju tih povrina, a na taj se
nain tekui dio smjese odvaja od parnoga koji zapravo gori. Kad u poaru izgori parna faza, poar se ugasi jer
izolirajui sloj sredstava za gaenje svojom kompaktnou, vrstoom i otporom sprijeiti nastajanje i ulazak
novih para u zonu poara. Ta metoda gaenj poara ima iroku primjenu na nekim poarima klase B, a moe se
primjeniti i na manjim poarima klase A. Primjenom te metode, troe se znatne koliine sredstava za gaenje,

215
ali se istovremeno veoma efikasno sprijeava povratak poara

4.1.2.3. Efekt uguivanja (podefekt razrijeivanja) sastoji se od fizikog djelovanja sredstva za

gaenje, pomou koji koncentracije kisika u zoni gorenja sputamo ispod 15%. Sredstvo za gaenje u obliku
pare, plina ili praine razrijeuje, potiskuje ili sprijeava pristup kisika tvari koja gori. Kad se u praksi provodi s
ugljik-dioksidom, duikom, parom ili nekim drugim inertnim plinovima, taj se efekt naziva inertizacijom. Na taj
se nain gasi poar zapaljivih tekuina posebnim emulzijama koje stvaraju neka sredstva za gaenje s vodom
(prah na bazi Na-hidrogenkarbonata s uljima i nekim drugim zapaljivim tekuinama stvara emulziju koja
djeluje kao emulgator). Efikasnost tog naina ovisi o vrsti sredstava za gaenje i koliini sredstava nanesnih na
poar u jedinici vremena te o sposobnosti da se sredstvo za gaenje to dulje zadri u zoni gorenja. Taj se efekt
primjenjuje kad nijedna navedena metoda nije efikasna, posebno u poarima klase C, a primjenjuje se i na
poarima klase B, uz prethodni uvjet, ili na poarima zapaljivih tekuina niskog vrelita

4.1.2.4. Pod pojom antikalitikog efekta podrazumijevamo fiziko kemijsko ili energetsko
djelovanje neke tvari koja prekida lananu reakciju gorenja i tako utjee na razvoj poara.
Lanana reakcija gorenja prekida se inhibicijom ili intoksikacijom. Kad produkt termikog raspada i
cijepanja u homogenim reakcijama isparavanja djeluje na proces gorenja kao negativni katalizator, govorimo o
inhibicijskom efektu. Na tom principu gase poar halogenirani ugljikovodici, koji u poaru stvaraju radikale to
se veu na reakcijske lance plamena te prekidaju lanac. Efekt intoksikacije nastaje kad estice sredstava za
gaenje zaraze (uu) u reakcijski lanac gorenja neke tvari i kisika. Gorenje e se u tom lancu prekinuti ako se
intoksikacija provodi dovoljnim brojem estica za gaenje poara antikatalitikim efektom, podefektom
intoksikacije. Samo neke vrste praha imaju efekt uguivanja (podefekt prekrivanja) i to na bazi stvaranja
polifosfata na povrini gorive tvari.

U specijalne postupke gaenja ubrajamo pneumatski ili mehaniki postupak mijeanja zapaljivih tekuina
u rezervoarima zahvaenim poarom. Na taj se nain mijeaju donji hladni slojevi uskladitene tekuine s
gornjim toplijim slojevima koji gore i na taj nain dobivamo temperaturu niu od temperature paljenja. Tako
se postie unutranji efekt hlaenja. U specijane sluajeve gaenja ubrajamo i inertizaciju sa CO2 ili N2
rezervoara sa zapaljivim tekuinama. Na taj nain razrijeujemo gorive pare, potiskujemo i sprijeavamo
dovod novih koliina kisika.

216
217
218
 4.2. Sredstva za gaenje
Pod pojmom sredstva za gaenje poara podrazumijevamo tvari koje se pomou ureaja za gaenje i
kinetike energije unose u poar i koje svojim djelovanjem zaustavljaju, odnosno prekidaju proces gorenja.
Prema tome na kojemu se dominantnom efektu bazira gaenje poara, sredstva za gaenje dijele se na:
rashlaujua, uguujaa, izolacijska i antikatalitika

4.2.1. Voda
Voda je najstarije, napoznatije, najrasprostranjenije i jo uvijek najee upotrebljavano sredstvo za
gaenje poara. Njezina esta primjena rezultat je postojanja velikih koliina vode u prirodi i irokog spektra
primjene u odnosu prema efikasnosti gaenja i tetama koje moe nanijeti objektima to se njome tite i gase.
Za gaenje poara upotrebljava se slatka i morska voda.
Primjena vode za gaenje razliith poara vrlo je iroka, ali postoje poari koje ne smijemo gasiti vodom.
Vodom je opasno gasiti alkalne metale (litij, natzrij, kalij, rubidij, cezij) i zemnoalkalne metale (aluminij,
magnezij i njihove legure). U poaru tih metala razvijaju se visoke temperature i nastaje termiko cijepanje
vode, to je popraeno velikim brojem eksplozija i burnih erupcija gorivih tvari.
Velik broj kemijskih tvari i spojeva u kontaktu s vodom izaziva neeljene reakcije. Koncentrirana sulfatna
kiselina reagira s vodom i razvija velike koliine topline, tako da nastaje burna reakcija pri emu dolazi do
izbacivanja smjese u neposrednu okolinu. Uareni koks u kontaktu s vodom razvija mnogo vodika i ugljik-
monoksida (vodenog plina), pa pri gaenju takvih poara treba biti vrlo oprezan.
Raprivanjem vode u sitne kapljice poveava se brzina vezanja topline za te sitne kapljice. Kad kapilarna
sila svlada povrinsku napetost vode, efekti gaenja postaju izrazitiji jer sitne kapljice prodiru kroz kapilare i
pore u tvar koja se gasi. Dodavanjem vodi odreenih primjesa njezina se povrinska napetost smanjuje i
poveavaju se njezine gasilake osobine.

Dodaci vodi (retardanti)

Da bi se poboljale gasilake osobine vode u preventivnom i operativnom djelovanju u zatiti od poara i
njegovu gaenju, vodi se dodaju kemikalije koje se prema nainu djelovanja mogu razvrstati u otopine,
emulzije, pjene i suspenzije.

Otopine
Najee se primjenjuju otopine koje se prema koncentraciji mogu podijeliti na koncentrirane i
razrijeene. Za poveanje prodornosti vode u toku gaenja slue povrinski aktivne tvari i moila, koji
smanjuju povrinsku napetost vode.
Kad se vodi dodaju uguivai, nastaju viskozne otopine koje imaju svojstvo da se zalijepe na gorivi
materijal i na taj nain poveavaju efikasnost gaenja, odnosno preventivno djeluju tako, da ne nastane

219
ponovno paljenje u toku 2-3 sata. Tave se viskozne otopine esto upotrebljavaju za zatitu i gaenje umskih
poara. Za poveanje djelovanja viskoznoj vodi se esto dodaju soli. Takva smjesa sprije isparava, a nakon
prijelaza iz tekue faze u paru, na povrini gorive tvari stvara se vrsti negorivi sloj.
Ta sredstva imaju svojstvo istovremenog gaenja ara i plamena. Uspjenost gaenja postie se pri
masenom udjelu veem od 2%. U koritenju tih sredstava treba biti vrlo oprezan s obzirom na njihovu
toksinost i korozivnost.
Meu otopinama koje slue za gaanje i zatitu od umskih poara poznati su tekui i prakasti
retardanti. Osim osnovnih aktivih tvari (amonij-fosfati i sl), retardanti sadre i tvari pogodne za zgruavanje
koje vodenim otopinama daju odgovarajuu viskoznost za nanoenje na vegetaciju.

Emulzije
Emulzija je mjeavina dvaju tekuina koje se ne otapaju jedna u drugoj, niti se mogu kemijski spajati,
nego se sitne kapljice jedne raspruju u drugoj.
Meu sredstvima za gaenje poara najboljim se emulzijama smatraju emulzije anorganskih soli i halona.
Haloni efikasno gase plamen, a anorganske soli ar. Emulzijama se dodaju emulgatori da se povea njihova
postojanost. Pri stvaranju postojanih emulzija mora se potovati redoslijed mijeanja komponenata. Efikasnost
gaenja emulzijama u usporedbi s vodom vea je 3-5 puta.

Suspenizije
Suspenzije su disperzije vrstih tvari u tekuoj fazi, a dobivaju se mijeanjem krutine s vodom. Prema
veliini estica u smijesi, dijele se na grupe (promjer estica 100m), srenje (50 100 m) i fine (manje od 50
m). Dodatkom uguivaa usporava se taloenje estica.

4.2.1.1. Podruje, oblici i granice primjene vode za gaenje poara

Za gaenje poara upotrebljavaju se puni mlaz, raspreni mlaz vode ili vodena magla.
Punim mlazom nastoji se zatvoreni tok vode baciti na to veu udaljenost, odnosno do arita. U praksi
ne postoji idealni puni mlaz jer im napusti usnac mlaznice, voda nailazi na otpor zraka koji razbija kompaktni
mlaz na njegovu obodu. Raspreni mlaz je preraspodijela mase vode u sitne kapljice, iji je srednji promjer
iznad podruja koloidalne veliine.
Vodenu maglu ine sitne kapljice prosjene veliine smjetene u koloidalno podruje, a dobiva se
primjenom specijalnih mlaznica visokog radnog tlaka (vie od 30 bar).
Efikasnost vode u gaenju osim o obliku mlaza ovisi i o koliini vode utroene u jedinici vremena, o
eventualnim dodacima vodi te o prirodi gorivih tvari u poaru.
Primjena vode za gaenje poara u kojima se stvara ar i plamen bazira se na oduzimanju topline tvarima
koje gore.

220
 Pri upotrebi punog mlaza vode, samo se jedan njegov mali dio pretvara u vodenu paru, a drugi, vei dio,
ostaje neiskoriten i esto je uzrok prateih eteta koje nastaju pri gaenju poara. Smatra se da je stupanj
iskoritenja punog mlaza 8-10%, za razliku od rasprenog mlaza kod kojeg je stupanj iskoritenosti 20-25%.
Iako puno mlaz ima mnogo manji stupanj iskoritenja i u primjeni izaziva odreene tete, u praksi je
primjena punog mlaza nezamijenjiva, posebo pri gaenju poara klase A.
Gaenje poara prainastih tvari vodom zahtijeva oprez jer puni mlaz moe toliko uzvitlati estice praine
da se stvori eksplozivna smjesa praine i zraka, koja u odreenim uvjetima izaziva eksploziju ili poar. U
gaenju poara prainastih tvari koristi se rapreni mlaz.
Za poare plinova i tvari koje se pojavljuju plinskoj fazi, voda nije edikasna. Ona slui samo za hlaenje i
zatitu konstrukcije, instalacija i objekata u poaru, odnosno u njegovoj neposrednoj blizini, a samo se arite
gasi drugim sredstvima za gaenje ili sprijeavanjem dotoka plina zatvaranjem zapornih elemenata.
Za zatitu objekata pod naponom na otvorenom prostoru primjenjuju se stabilni automatski ureaji na
rasprenu vodu, uz uvjet da su mlaznice udaljene od dijelova pod naponom najmanje 20-30cm i da je ureaj
atestiran.

4.2.1.2. Vodena para

Za gaenje poara upotrebljava se zasiena i pregrijana vodena para. Najbolji efekt prostornog gaenja
poara vodenom parom postie se u hermetiziranim neventiliranim prostorijama.
Vode se para proizvodi u parnom kotlu (generatoru pare). Pri kojoj se temperaturi poeti isparavanje,
ovisi o tlaku. To znai da su temperatura i tlak veliine koje odreuju svostva i vrstu vodene pare.
Vrste vodene pare su: mokra para, suhozasiena para, pregrijana para.
Mokra para je para ija je temperatura jednaka temperaturi kapljevine, odnosno temperaturi zasienja.
To je para koja sadri sitne kapljice vode.
Suhozasiena para je ona u kojoj ispari i posljednja kap vode, a ona jo ima temperaturu zasienja.
Pregrijana para je para ija je temperatura iznad temperature zasienja.
Najee se upotrebljava pregrijana para, koja je omoguila razvoj suvremenih generatora pare s
koeficijentom iskoristivosti 95%.

4.2.2. Para
Para je ponajprije sredstvo za gaenje poara zapaljivih tekuina, a upotrebljava se u obliku plivajueg
pokrivaa, zbog ega njezina gustoa uvijek mora biti manja od gustoe zapaljivih tekuina koje se gase ili tite
pokrivanjem. Pri gaenju poara pjenom iskoritava se efekt guenja odnosno odvajanja i pokrivanja i efekt
rashlaivanja. Danas su poznate kemijske i zrane pjene za gaenje poara.

221
 Kemijska pjena
Kemijska pjena nastaje djelovanjem kiselih soli na alkalne soli, pri emu se razvija karbonatna kiselina kao
sredstvo za punjenje i potiskivanje nastalih mjehuria. Pjeni se dodaju male koliine pektina, koji poboljavaju
postojanost pjene, rezistenciju prema alkoholima, snagu prijanjanja i retenciju vode.

Zrana (mehanika) pjena

Zrana pjena nastaje doziranjem pjenila ili ekstrakta u vodu u masenom udjelu 2-6% te dodavanjem tree
komponente, zraka, nastaloj mjeavini. Cijeli se postupak provodi mehaniki, pomou mjeaa razliitih
konstruktivnih izvedbi, mlaznica za pjenu koje rade na injektorskom principu i generatora pjene koji pomou
tlanog ventila u rasprenu mjeavinu ubacuju zrak. Osnovne komponenete zrane pjene su voda, pjenilo i
zrak.

Kemijska svojstva pjene

Zrana pjena nije kemijski spoj ve mjeavina vode, pjenila i zrane komponente u obliku fino
raspodijeljenih mjehuria. Ona je po pravilu kemijski neutralna i ne djeluje tetno na zdravlje ljudi. Pjenilo ili
ekstrakt takoer je neutralno.
S obzirom na bazu i dodatke do koji se proizvode, pjenila se dijele na slijedei nain:
Proteinska pjenila (P), Fluoroproteinska pjenila (FP), Pjenila na bazi fluoroproteina koja stvarju film
(FFFP), Sintetska pjenila (S), Fluorosintetska pjenila (AFFF), Pjenila za proizvodnju pjene srenje ili visoke
ekspanzije (Syndet), Alkoholna pjenila (AR), Pjenila koja stvaraju pjenu pri niskim temperaturama, Univerzalna
pjenila, Halofoam (pirofoam), Pjene za smanjenje emisije toksinih para (hazmat-pjene)

4.2.2.1. Primjena pjene u gaenju poara i ogranienja

Zrana pjena ima ove fiziko-kemijske karakteristike: malu gustou, ilavost, koherentnost, teljivost i
viskoznost, to je ini vrlo pogodnom za gaenje poara zapaljivih tekuina. Pomou nje se na povrinski
zapaljive tekuine tvara plivajui pokrivai koji razdvoji tekuu fazu od zraka. Ako je pokriva dovoljno debeo,
on svojom masom i kompaktnou sprijeava prodiranje para pod tlakom u atmosferu. Osim te mehanike
izolacije, postoji i termika, koja sprijeava prolaz topline, pa se povrina zapaljive tekuine hladi i oduzima joj
se dio topline.
Pjenu kao sredstvo za gaenje treba upotrebljavati prema slijedeim uputama:
1. to se njenije nanosi, to je bre gaenje, a koliina potrebnog pjenila manja
2. Uspjena upotreba pjene ovisi i o uestalisti kojom se nanois. Uestalost se utvruje iz odnos mase
(volumena) prema povrini koja se titi svake minute. Ako pjena ima ekspanziju od 1 do 8, tada e se
2 2
uestalost odnosno gustoa nanoenja mjeavine 4,1 L/min m osigurati pjenu 32,8 L/min m .
Poveana aplikacija pjene preko preporuenog minimuma obino e smanjiti vrijeme potrebno za

222
 gaenje poara. Meutim, ako se uestalost nanoenja povea 3 puta vie od preporuenog
minimuma, ne dobivaju se adekvatni rezultati efikasnosti.
3. Minimalan preporuena uestalost nanoenja pjene jest uestalost utvrena testiranjem, a
najpraktinija je za odreivanje potrebnih koliina pjenila
4. Openito, zrane e pjene biti stabilnije ako se proizvode s vodom, na temperaturi okoline. Voda
oneiena poznatim oneiivaima pjene moe nepovoljno utjecati na kvalitetu pjene
5. Na pjene negativno utjeu pojedini produkti gorenja.

Osim na poarima klase B, pjena se moe upotrebljavati i za gaenje poara klase A, odnosno mjeovitih
poara A i B, ali treba procijeniti ekonominost takvog postupka.
Na poarima klase A, posebno u zatvorenim prostorima (skladita, hangari, podrumi), vrlo je efikasna
laka pjena velikog volumena i visokog stupnja korivanja, pa se cijeli ugroeni prostor u kratkom vremenu moe
napuniti pjenom.
Zrana pjena nije prikladna za gaenje poara klase C, a nije preporuljiva ni za gaenje poara elektrinih
ureaja pod naponom (naroito viim od 1000 V). Primjena lake ili rasprene pjene mogua je na elektrinim
postrojenjima pod naponom uz potivanje propisanih udaljenosti i napona. Za pjenu vae i druga ogranienja
koja vae za vodu, jer je voda bitna komponenta njezine strukture.

4.2.3. Haloni
Naziv halon je skraenica iz engleskog jezika a zonaava skupni pojam za halogenizirani ugljikovodik koji
ima sposbnost gaenja poara. Kada se u ugljikovodiku jedanili vie vodikovih atoma zamijeni halogenim
elementima, dobiju se halogenizirani ugljikovodici
Osnovni princip gaenja poara halonom sastoji se od antikatalitikog (inhibitorskog) djelovanja halona
na reakciju gorenja.
Halogenizirani se ugljikovodici na temperaturi poara raspadaju, zbog ega nastaju slobodni radikali koji
veu reakcijske lance gorenja i tako prekidaju njegov lanani tok.
Temperatura vrelita utjee na to u kakvom se agregatnom stanju upotrebljavaju pojedine vrste halona i
tkako se izbacuju iz posude u kojoj su uskladiteni. Haloni s niskim vrelitima uskladiteni su u plinovitom
stanju. Haloni koji imaju vrelite iznad 303K skladite se u posudama pod tlakom duika ili zraka, a
upotrebljavaju se za gaenje poara u tekuem stanju.
Poeljno je da haloni imaju to manju viskoznost jer se na taj naiun omoguuje strujanje halona kroz
cjevovode, uz male otpore i gubitke tlaka.
Haloni su slabi vodii elektrine struje pa se vrlo uspjeno upotrebljavaju za gaenje poara na
elektrinim postrojenjima.

223
 4.2.4. Ugljik-dioksid (CO2)
Osnovni efekt gaenja sa CO2 je uguivanje, odnosno smanjivanje koncentracije kisika. Uljik-dioksid
istovremeno djeljuje i ohlaujue. To je inertni plin koji ne podrava gorenje, a u udjelu veem od 14% poinje
guiti poar.
Ugljik-dioksid se skladiti i uva u elinim bocama ili velikim rezervoarima kao pothlaeni plin pod
tlakom 25 bar.
4.2.4.1. Primjena i ogranienja u primjeni CO2
Ugljik-dioksid se moe upotrebljavati za gaenje poara na tri razliita naina i to kao CO2 plin, CO2 snijeg
(suhi led) i kao CO2 aerosol (male estice vrstih tvari u plinu).
Pri gaenju poara zapaljivih tekuina najbolji se rezultati postiu snijegom (suhim ledom), jer CO2 kao
snijeg plina na povrini zapaljive tekuine i sublimira u plin.
Ugljik-dioksid u obliku aerosoli takoer slui za gaenje zapaljivih tekuina, ali samo manjih poara na
ureajima s finim metalnim kontaktima i sistemom za upravljanje. Gaenje poara elektrinih ureaja sa CO2
primjenjuje se bez ogranienja, jer CO2 nije vodi elektriciteta. Potrebna je opreznost u visokonaponskim
postrojenjima, gdje su dijelovi ureaja od porculana osjetljivog na niske temperature.
Presnost CO2 u ganjeu je to to je odmah spreman za djelovanje, to je u nekim podrujima, npr pri
poaru u uljnim kupkama, laboratoriju itd, veoma bitno. Brz poetak gaenja sprijeava pojavu i irenje poara
u ljekarnama, medicinskim skladitima, skladitima prehrambenih artikala i muzejima. Za poare pri kojima se
pojavljuje ar CO2 nije efikasan. U zatvorenim prostorima poar se uspjeno gasi koncentracijom CO2 plina od
25 do 30%. To vrijedi i za prostore u kojima koncentracija kisika padne ispod 14%.

4.2.5. Prah za gaenje poara

Prah za gaenje poara je sredstvo koje na poar djeluje antikatalitiki, guenjem rashlaivanjem i
prekrivanjem (odnosno izoliranjem). Kao to je brzina izgaranja vana za razvoj poara, isto je tako bitan i
omjer vanjske povrine prema masi tvari koja sudjeljuje u poaru. Taj se zakljuak moe primijeniti i na
sredstva za gaenje poara jer to je vei omjer povrine estice praha za gaenje prema ukupnoj masi praha,
2
razvija se vei otpor daljem sagorijevanju. Aktivna vanjska povrina praha zauzima oko 3000-5000cm /g.
Za gaenje poara proizvode se tri osnovne vrste praha:
1. Prah na bazi natrij-hidrogenkarbonata i kalij-hidrogenkarbonata, namijenjen je aritima B, C i E, pa
se zbog toga naziva i BCE prah.
2. Prah na bazi amonij-fosfata, namijenjen svim vrstama arita A, B, C, D i E, pa se naziva i unverzalni ili
ABCDE prah
3. Prah za gaenje poara metala, koji nema strogo odreen sastav, pa se naziva specijalni ili M prah

224
 Prah za gaenje poara ne smije biti elektrini vodi, odnosno moe biti slab vodi koji ne ugroava
gasioca.
4.2.5.1. Primjena i ogranienja u primjeni praha za gaenje poara
Sasav i bollik BCE praha omoguuje njegovu primjenu u gaenju poara zapaljivih tekuina i plinova na
principu antikatalitikog djelovanja i uguivanja.
Za gaenje poara klase A upotrebljavaja se ABCDE prah koji djeluje antikatalistiki, uguujue,
rashlaujue i izolirajue. Zajednikim djelovanjem svih navedenih efekata upjeno se gase sve ostale klase
poara.
Na poarima lakih metala aluminija i njegovih legura te magnezija, natrija i kalije primjenjuje se specijalni
prah koji ponajprije djeluje efektom izolacije i rashlaivanja. Na povrini tvari u poaru se topljenjem ili
sinteriranjem stvara zatitni pokriva koji onemoguuje pristup zraku i hladi gorive povrine. Nanoenjm praha
na takve poare treba polako postii eljeni efekt.
Pri poarima praine, pri kojima uskovitlana praina moe biti uzrok velikog poara i eksplozije,
specijalnim se prahom provodi inertizacija prostora.

by IC

225