MFI MFK Predavanja PDF

Sveuilite u Zagrebu
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Zdravko Virag, Mario avar, Ivo Dijan
MEHANIKA FLUIDA I
Predavanja
Zagreb, 2015
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS
UDBENICI SVEUILITA U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
MEHANIKA FLUIDA I
Predavanja
Zagreb, 2015
Predgovor
Gradivo izneseno u ovim skriptama pokriva sadraj predavanja iz kolegija

Mehanika fluida I koji se na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, Sveuilita u Zagrebu
predaje studentima smjerova: Procesno energetski, Brodostrojarstvo, Inenjersko
modeliranje i raunalne simulacije te na studiju Zrakoplovstva, i Mehanika fluida K koji se
predaje studentima Konstrukcijskog smjera. Skripta su prvenstveno namijenjena za lake
razumijevanje teorijskih izvoda koji su potrebni za razumijevanje osnovnih jednadbi
mehanike fluida. Nadamo se da e materijali dani u ovim skriptama studentima olakati
praenje predavanja i omoguiti bre usvajanje znanja. Svrha i cilj ovih skripata nije bio da
zamijene udbenike i knjige iz Mehanike fluida I, jer je u njima dan skraeni materijal, tj.
pregled potrebnih znanja iz Mehanike fluida I.
Koncept predavanja koji je iznesen u ovim skriptama rezultat je gotovo etrdeset
godina kontinuiranog nastavnog rada na Katedri za mehaniku fluida. Na ovome mjestu se
elimo zahvaliti naim uiteljima i prethodnicima prof. dr. Mladenu Fancevu i prof. dr.
Zdravku Dolineru, koji su znaajno doprinijeli dananjem obliku nastave iz Mehanike
fluida I.
U Zagrebu, 20.02.2015.
Mehanika fluida I
SADRAJ
1. Matematike osnove ...................................................................................................... 1

1.1. Pravila indeksnog zapisivanja vektorskih i tenzorskih veliina ............................. 1
1.2. Pravila za promjenu komponenti tenzora pri rotaciji koordinatnog sustava Oxi u
Ozj ........................................................................................................................... 1
1.3. Definicije ................................................................................................................ 1
1.4. Raunske operacije s tenzorima ............................................................................. 2
1.5. Geometrijska interpretacija skalarnog umnoka vektora: ...................................... 3
1.6. Geometrijska interpretacija vektorskog umnoka vektora: .................................... 3
1.7. Diferencijalni operatori .......................................................................................... 4
1.8. Derivacija u smjeru jedininog vektora n ............................................................. 4

1.9. Totalni prirast polja na putu dr dxi ei dx1e1 dx2 e2 dx3e3 ........................... 4
1.10. Geometrijska interpretacija gradijenta na primjeru funkcije dviju varijabli .......... 5
1.11. Gaussova formula ................................................................................................... 5
2. Fizikalne osnove ............................................................................................................. 7

2.1. Osnovne dimenzije u mehanici fluida .................................................................... 7
2.2. Hipoteza kontinuuma ............................................................................................. 7
2.3. Fluid ili tekuina ..................................................................................................... 7
2.4. Viskoznost fluida .................................................................................................... 8
2.5. Sile u fluidu ............................................................................................................ 8
2.5.1. Masene sile ................................................................................................ 8
2.5.2. Povrinske sile ........................................................................................... 9
3. Statika fluida ................................................................................................................ 13

3.1. Osnovna jednadba statike (sluaj ai 0 ) ........................................................... 13
3.2. Promjena tlaka izmeu dvije toke (uz konst. i fi konst. ) ..................... 14
3.3. Promjena tlaka u mirujuem fluidu u polju sile tee ( fi g i 3 ,
g 9,80665 m/s2 ) ................................................................................................ 14

3.4. Princip spojenih posuda........................................................................................ 15
3.5. Hidrostatski manometri ........................................................................................ 15
3.6. Sila tlaka na ravne povrine .................................................................................. 17
Mehanika fluida I I
Sadraj
3.6.1. Geometrijska svojstva nekih povrina ..................................................... 18

3.6.2. Fiktivna slobodna povrina......................................................................19
3.7. Sila tlaka na zakrivljene povrine .........................................................................20
3.8. Sila uzgona ............................................................................................................22
4. Kinematika fluida .........................................................................................................23

4.1. Lagrangeov opis gibanja fluida .............................................................................23
4.2. Eulerov opis gibanja fluida ................................................................................... 25
4.3. Materijalna derivacija............................................................................................ 26
4.4. Trajektorije, strujnice i krivulje obiljeenih estica ..............................................27
4.5. Protok .................................................................................................................... 29
4.6. Strujna povrina i strujna cijev ..............................................................................31
4.7. Protok fizikalne veliine ....................................................................................... 31
4.8. Brzina promjene veliine volumena......................................................................32
4.9. Brzina promjene sadraja fizikalne veliine unutar volumena ............................. 33
4.10. Koncept kontrolnog volumena ..............................................................................34
4.11. Brzina promjene sadraja fizikalne veliine unutar materijalnog volumena
izraena promjenom u kontrolnom volumenu ...................................................... 34
4.12. Zakon ouvanja mase (jednadba kontinuiteta) kao primjer primjene
Reynoldsovog transportnog teorema.....................................................................34
5. Dinamika fluida ............................................................................................................37

5.1. Osnovni zakoni dinamike nestlaivog strujanja fluida za materijalni volumen ...38
5.2. Formulacija osnovnih zakona za kontrolni volumen ............................................39
5.3. Zakon mehanike (kinetike) energije ..................................................................40
5.3.1. Formulacija zakona mehanike energije za kontrolni volumen ..............42
5.3.2. Primjena zakona kinetike energije na jednodimenzijsko strujanje u
cjevovodu .................................................................................................42
5.3.3. Promjena tlaka okomito na strujnice ....................................................... 45
5.4. Ilustracija sadraja modificirane Bernoullijeve jednadbe ...................................46
5.5. Pojave i principi rada nekih ureaja koji se mogu objasniti Bernoullijevom
jednadbom ...........................................................................................................50
5.5.1. Kavitacija .................................................................................................50
5.5.2. Ejektor ......................................................................................................51
5.5.3. Istjecanje iz velikog spremnika ................................................................ 51
5.5.4. Gubitak utjecanja u veliki spremnik ........................................................ 52
II Mehanika fluida I
Sadraj
5.5.5. Sifon......................................................................................................... 53
5.5.6. Maksimalna visina usisavanja pumpe ..................................................... 54
5.5.7. Korekcije brzine i protoka pri istjecanju kroz otvore ............................. 54
5.5.8. Formula za izraunavanje vremena pranjenja posude ......................... 55
5.6. Mjerenje brzine ..................................................................................................... 56
5.6.1. Prandtl-Pitotova cijev ............................................................................. 57
5.6.2. Mjerenje protoka u strujanju kroz cijevi ................................................. 58
5.6.3. Venturijeva cijev ...................................................................................... 59
5.7. Primjena zakona koliine gibanja i momenta koliine gibanja za kontrolni
volumen ................................................................................................................ 60
5.7.1. Primjena jednadbe koliine gibanja i momenta koliine gibanja za
odreivanje sile fluida na plat cijevi ..................................................... 64
5.7.2. Primjena jednadbe koliine gibanja za odreivanje sile mlaza fluida na
lopatice .................................................................................................... 67
5.8. Primjena osnovnih zakona za kontrolni volumen koji se translatira konstantnom
brzinom ................................................................................................................. 73
6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na hidraulike strojeve ...................... 79
6.1. Sila mlaza na pominu lopaticu ............................................................................ 79
6.2. Primjena jednadbe koliine gibanja na Pelton turbinu ....................................... 81
6.3. Primitivna teorija propelera .................................................................................. 83
6.4. Primjena jednadbe momenta koliine gibanja na centrifugalni stroj.................. 85
6.5. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na rotirajuu cjevicu ...................... 87
6.6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na aksijalni turbostroj ..................... 89
7. Dimenzijska analiza ..................................................................................................... 93

7.1. Nezavisni bezdimenzijski parametri (kriteriji slinosti) .................................... 102
7.2. Neki zavisni bezdimenzijski parametri .............................................................. 102
8. Hidrauliki proraun cjevovoda ............................................................................... 107

8.1. Modeliranje linijskih gubitaka............................................................................ 107
8.2. Modeliranje lokalnih gubitaka............................................................................ 110
8.3. Veza meu faktorom brzine i koeficijentom lokalnog gubitka .......................... 111
8.4. Ekvivalentna duljina cjevovoda ......................................................................... 112
8.5. Postupci prorauna jednostavnih cjevovoda ...................................................... 112
8.6. Hidrauliki proraun cjevovoda nekrunog poprenog presjeka ....................... 115
Mehanika fluida I III

Sadraj
MEHANIKA FLUIDA K DODATAK ........................................................................117
9. Osnovne jednadbe dinamike fluida u diferencijalnom obliku.............................. 117

9.1. Zakon ouvanja mase (jednadba kontinuiteta) .................................................. 117
9.2. Dva pomona pravila u izvodu osnovnih zakona dinamike fluida ..................... 118
9.3. Zakon ouvanja koliine gibanja (jednadba gibanja fluida) ............................. 119
9.4. Zakon ouvanja momenta koliine gibanja......................................................... 122
9.5. Zakon ouvanja energije ..................................................................................... 123
9.6. Drugi zakon termodinamike ................................................................................127
9.7. Skup jednadbi osnovnih zakona dinamike fluida ..............................................127
9.8. Konstitutivne (dopunske) jednadbe ...................................................................128
9.8.1. Odnosi za savreni plin ..........................................................................128
9.8.2. Fourierov zakon toplinske vodljivosti .................................................... 128
9.8.3. Newtonov zakon viskoznosti ...................................................................129
9.9. Dodatak iz kinematike fluida ..............................................................................129
9.9.1. Prvi Helmholtzov teorem .......................................................................129
9.9.2. Tenzor brzine deformacije .....................................................................130
9.9.3. Tenzor vrtlonosti................................................................................... 131
9.9.4. Vektor vrtlonosti ................................................................................... 131
9.10. Osnovne jednadbe dinamike Newtonskog savrenog plina .............................. 133
9.11. Matematiki model nestlaivog strujanja............................................................ 134
9.12. Poetni i rubni uvjeti ........................................................................................... 135
9.13. Alternativni oblik energijske jednadbe.............................................................. 136
10. Teorija slinosti ...........................................................................................................159

10.1. Definicija slinosti dvaju pojava: ........................................................................160
10.2. Karakteristina vrijednost fizikalne veliine ....................................................... 161
10.3. Bezdimenzijska polja fizikalnih veliina ............................................................ 161
10.4. Teorem slinosti ..................................................................................................162
10.5. Postupak odreivanja kriterija slinosti .............................................................. 162
10.6. Analiza vanosti bezdimenzijskih parametara .................................................... 170
10.6.1. Strouhalov broj ...................................................................................... 170
10.6.2. Froudeov broj ........................................................................................ 171
10.6.3. Eulerov broj, kavitacijski broj, Machov broj .........................................171
10.6.4. Reynoldsov broj ..................................................................................... 173
IV Mehanika fluida I
POPIS NAJVANIJIH OZNAKA
Jedinica u
Fizikalna veliina Oznaka Dimenzija
SI sustavu
povrina A, S L2 m2
brzina zvuka c LT-1 m/s
promjer D, d L m
sila F MLT-2 N
gravitacija g LT-2 m/s2
volumenski modul elastinosti K ML-1T-2 Pa
maseni protok m MT-1 kg/s
moment sile M ML2T-2 Nm
snaga P ML2T-3 W
tlak p ML-1T-2 Pa
volumenski protok Q L3T-1 m3/s
potencijal masene sile U L2T-2 m2/s2
specifina unutranja energija u L2T-2 J/kg
3
volumen fluida V L m3
brzina strujanja fluida v LT-1 m/s
rad sile, energija W, E ML2T-2 J
geodetska visina z L m
gustoa fluida ML-3 kg/m3
koeficijent kinematike viskoznosti L2T-1 m2/s
koeficijent dinamike viskoznosti ML-1T-1 Pas
kutna brzina T-1 rad/s
koeficijent otpora trenja - -
naprezanje , ML-1T-2 N/m2
kut - rad
Mehanika fluida I V
PREPORUENA LITERATURA
Virag, Z.: Mehanika fluida odabrana poglavlja, primjeri i zadaci, Sveuilite u Zagrebu,
Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2002.
Fancev, M.: Mehanika fluida, Tehnika enciklopedija, 8, Hrvatski leksikografski zavod,
Zagreb, 1982.
Munson, B. R., Young, D. F., Okiishi, T. H.: Fundamentals of Fluid Mechanics, John
Wiley&Sons, Toronto, 1990.
White, F. M.: Fluid Mechanics, McGraw-Hill, 2003.
Cengel, Y. A., Cimbala, J. M.: Fluid Mechanics Fundamentals and Applications,
McGraw-Hill, 2006.
VI Mehanika fluida I
1. MATEMATIKE OSNOVE
1.1. Pravila indeksnog zapisivanja vektorskih i tenzorskih veliina
1. Slobodni indeks je onaj koji se pojavljuje tono jedan puta u svakom aditivnom lanu
jednadbe, a oznauje komponente tenzora. lanovi bez slobodnog indeksa su skalari,
s jednim slobodnim indeksom su vektori, a lanovi s dva i vie slobodnih indeksa su
tenzori odgovarajueg reda. Broj komponenti tenzora u trodimenzijskom prostoru je
jednak 3n gdje je n broj slobodnih indeksa.
2. Ponovljeni (nijemi) indeks je onaj koji se u nekom aditivnom lanu jednadbe
pojavljuje u paru, a oznauje zbroj po svim njegovim vrijednostima.
3. Niti jedan indeks se u bilo kojem aditivnom lanu ne smije pojaviti vie od dva puta.
4. Paru nijemih indeksa se smije promijeniti oznaka.
1.2. Pravila za promjenu komponenti tenzora pri rotaciji koordinatnog sustava

Oxi u Ozj
Tij Cil C jmTlm odnosno Tlm Cil C jmTij (za vektore ai Cil al odnosno a j Cil al )
gdje je matrica Cij cos (xi ,z j ) , a Tij i ai su komponente tenzora i vektora u odnosu na
Oxi dok su Tlm i a j komponente u odnosu na koordinatni sustav Ozj.
1.3. Definicije
1. Izotropni tenzor drugog reda ima svojstvo da mu se rotacijom koordinatnog sustava

komponente ne mijenjaju, tj. vrijedi: Tij Tij
2. Transponirani tenzor drugog reda dobije se tako da se indeksima zamijene mjesta

Tij T T ji
3. Simetrini tenzor Sij se ne mijenja transponiranjem tj. vrijedi Sij SijT S ji .
4. Antisimetrini tenzor Aij je suprotan po predznaku svome transponiranome tenzoru, tj.
vrijedi Aij AijT Aji . Slijedi: A11 A22 A33 0.
Mehanika fluida I 1
1. Matematike osnove
1 za i j
5. Kroneckerov delta: ij ; ii 3
0 za i j
1 za ijk 123, 231, 312 = 1

ijk jki kij
i
6. Permutacijski simbol: ijk 1 za ijk 132, 213, 321 ; ijk ikj
0 za dva (tri) jednaka indeksa j k 3

ijk jik 2
Vrijedi: ijk lmk il jm im jl ; ijk ljk 2 il ; ijk ijk 6
1.4. Raunske operacije s tenzorima
1. Zbrajanje: Aij Bij Cij (za vektore ci ai bi )
2. Mnoenje skalarom: Aij Bij (za vektore ci ai )
3. Mnoenje tenzora
a) skalarno (pojavljuje se jedan ili vie parova nijemih indeksa), primjeri: c j i ij ,
bT
Aij Bij (dvostruki skalarni produkt tenzora).
b) vektorsko (pojavljuje se permutacijski simbol), primjer: Clj bT

lki k ij
c) tenzorsko (svi su indeksi slobodni), primjer: Ckij bkTij
4. Kontrakcija (izjednaavanje) indeksa:

Izjednaavanjem indeksa se red tenzora smanjuje za dva. Tenzorski produkt
k i
kontrakcijom indeksa prelazi u skalarni, primjer: Ckij bkTij Ciij cj i ij .
bT
5. Pravilo skalarnog mnoenja s Kroneckerovim delta:

Nijemi indeks u izrazu kojeg se mnoi, zamjenjuje se slobodnim u Kroneckerovom
delta, a Kroneckerov delta iezava, primjer: Tij im Tmj .
6. Dvostruki skalarni produkt simetrinog Sij i antisimetrinog Aij tenzora jednak je nuli
Sij Aij 0
.
2 Mehanika fluida I
1.5. Geometrijska interpretacija skalarnog umnoka vektora:
a c a c cos c a cos ai ci a1c1 a2c2 a3c3

projekcija c na a projekcija a na c
Ako je npr. a jedinini vektor onda skalarni umnoak

ac
oznauje projekciju ca vektora c na smjer vektora a . Vrijedi i
ca obrnuto, za sluaj da je c jedinini vektor je projekcija ac
vektora a na vektor c . Za sluaj skalarnog umnoka

jedininog vektora i tenzora, govori e se o projekciji tenzora na smjer vektora.
1.6. Geometrijska interpretacija vektorskog umnoka vektora:
Indeksni zapis vektorskog produkta v a c glasi

vl ac
lki k i
Geometrijski gledano intenzitet vektorskog produkta ima

znaenje povrine paralelograma ije su stranice vektori a i

c.
v v a c ac sin

Vektor v je okomit i na vektor a i na vektor c . Smjer
vektora v je odreen pravilom desne ruke: idui prstima

desne ruke od vrha vektora a prema vrhu vektora c palac e pokazivati smjer vektora v .

Jasno je da kod promjene mjesta vektora a i c u produktu, vektor v mijenja smjer.
Takoer je vektorski produkt dvaju kolinearnih vektora ili vektora samog sa sobom biti
jednak nuli.
Mehanika fluida I 3
1.7. Diferencijalni operatori

Operator nabla: e1 e2 e3 ei
x1 x2 x3 xi
Opis Polje operator oznaka Ineksni zapis

Skalarno grad
Gradijent xi
v j
(Tenzorski Vektorsko v grad v v
xi
umnoak s )
T jk
Tenzorsko T gradT T
xi
Skalarno - - -
Rotor
vk
Vektorsko v rot v v ijk
(Vektorski x j
umnoak s ) Tkm
Tenzorsko T rot T T ijk
x j
Skalarno - - -
Divergencija v j
Vektorsko v div v v
(Skalarni x j
umnoak s ) T jk
Tenzorsko T divT T
x j
1.8. Derivacija u smjeru jedininog vektora n

n grad n j (projekcija vektora gradijenta na smjer normale)
n x j

1.9. Totalni prirast polja na putu dr dxi ei dx1e1 dx2 e2 dx3e3

d dr grad dr dx j dx1 dx2 dx3
x j x1 x2 x3
Prirast polja je najvei pri pomaku u smjeru gradijenta (gradijent pokazuje smjer najbreg
porasta polja).
Smanjenje polja je najvee pri pomaku u smjeru suprotnom od smjera gradijenta.
Pri pomaku u smjeru okomitom na smjer gradijenta nema prirasta polja (vektor grad je
okomit na plohu =konst.)
4 Mehanika fluida I
1.10. Geometrijska interpretacija gradijenta na primjeru funkcije dviju varijabli
Prostorni prikaz polja x1 , x2
Crte oznauju presjeke sa =konst.
Polje gradijenta je vektorsko polje.

Vektorsko polje se vizualizira vektorskim
krivuljama koje svojim tangentama pokazuju
smjer vektora vektorskog polja. Desna slika
prikazuje vektorske krivulje koje
vizualiziraju polje gradijenta gornjeg
primjera.
Dvodimenzijski prikaz polja izolinijama

Vektori oznauju smjer gradijenta
1.11. Gaussova formula
Povezuje volumenski integral s povrinskim

integralom po zatvorenoj povrini S koja
dS
opasuje volumen V:
V
x3
n j dS dV
S xj
dV S V
gdje umjesto tokice moe stajati skalarno,

vektorsko ili tenzorsko polje.
O x2
x1
Slika uz Gaussovu formulu

Mehanika fluida I 5
Primjeri:
p
pn j dS dV ili pndS gradpdV
S V
xj S V
vj
v j n j dS dV ili v ndS divvdV
S V
xj S V
6 Mehanika fluida I
2. FIZIKALNE OSNOVE
2.1. Osnovne dimenzije u mehanici fluida
Veliina Oznaka dimenzije Jedinica u SI sustavu

masa M kg
duljina L m
vrijeme T s
temperatura K
2.2. Hipoteza kontinuuma
Kontinuum je matematiki model materije prema kojem ona zadrava svoja fizikalna
svojstva pri smanjivanju volumena u toku. estica kontinuuma (materijalna toka) ima
infinitezimalni volumen dV, a svaka estica zauzima samo jednu toku prostora, a u jednoj
toki prostora se moe nalaziti samo jedna estica kontinuuma. Hipoteza kontinuuma
omoguuje primjenu integralnog i diferencijalnog rauna u mehanici fluida.
Primjeri:
Gustoa estice kontinuuma (materijalne toke) se izraava derivacijom:
dm kg
, ML3 ; SI .
dV m3
Brzina estice kontinuuma definirana je masenom gustoom koliine gibanja
atoma/molekula unutar estice
m v k k
m
v k
, v LT-1 ; v SI
m k
k s
Kinetika energija estice fluida

v2 v2
dEK dm dV EK ML2T-2 ; EK SI J
2 2
2.3. Fluid ili tekuina
Definicija fluida: Fluid je tvar koja struji (tj. neprekidno se deformira) pod djelovanjem ma
kako malog sminog naprezanja. Fluid moe biti u kapljevitom ili plinovitom stanju.
Iz definicije fluida slijedi: U fluidu u mirovanju nema sminih naprezanja.
Mehanika fluida I 7
2. Fizikalne osnove
2.4. Viskoznost fluida
Fluid se opire vanjskim sminim silama putem viskoznih naprezanja, koja se javljaju kao
reakcija na brzinu deformacije (u elastinim tijelima su to naprezanja definirana Hookovim
zakonom, kao reakcija na deformaciju). U newtonskim fluidima viskozna naprezanja su
linearno razmjerna brzini deformacije fluida. Koeficijent razmjernosti se naziva
(dinamika) viskoznost fluida , ML1T-1 ; SI Pa s . Viskoznost je fizikalno
svojstvo fluida, koje pokazuje njegov otpor ka teenju, a zavisi od termodinamikog stanja
fluida. Kod plinova s porastom temperature viskoznost raste, a kod kapljevina opada.
m2
Kinematika viskoznost , L2T -1 ; SI .
s
2.5. Sile u fluidu
2.5.1. Masene sile
su posljedica poloaja mase u polju f i masene sile. ( f i je specifina masena sila = sila po
m
jedininoj masi, fi LT 2 ; fi SI )
s2
Masena sila dFi na esticu fluida:

V
x3 dFi fidm fidV
Sila Fi na ukupni volumen V
Fi fi dV
O x2 V
x1 Fi MLT2 ; Fi SI N
Slika uz definiciju masenih sila
Primjeri: sila gravitacije: fi g i3
inercijske sile: fi ai
8 Mehanika fluida I
2. Fizikalne osnove
2.5.2. Povrinske sile
su sile dodira izmeu estica fluida ili izmeu estica fluida i stijenke. Definirane su
specifinim vektorom naprezanja i , i ML-1T2 ; i SI Pa .
Sila dFi na elementarnu povrinu dS
dFi = i dS
V
x3
Sila Fi na ukupnu povrinu S
S Fi = i dS
S
Za povrinske sile vrijedi III Newtonov

O x2
zakon (princip akcije i reakcije), tj.
x1
i nj i nj
Slika uz definiciju povrinskih sila
(itaj vektor naprezanja na povrini
orijentiranoj jedininim vektorom
normale n j jednak je po veliini i suprotan po smjeru vektoru naprezanja na povrini
orijentiranoj normalom n j ).
Stanje naprezanja u toki prostora jednoznano je definirano tenzorom naprezanja.

Komponente tenzora naprezanja definirane su
x3 komponentama triju vektora naprezanja koji
djeluju na povrinama orijentiranim normalama u
smjeru osi koordinatnog sustava, kao na slici.
Svaki vektor naprezanja ima jednu normalnu
komponentu (okomitu na povrinu) i dvije
x2 tangencijalne (smine) komponente. Tablini
zapis komponenti tenzora naprezanja
x1 i
11 12 13
Slika uz definiciju komponenti
ji 21 22 23
j
tenzora naprezanja 31 32 33
Prvi indeks oznauje redak, tj. smjer normale na

povrinu, a drugi stupac odnosno pravac djelovanja komponente tenzora naprezanja.
Tenzor naprezanja je simetrian ij ji (osim ako postoje maseni i povrinski momenti).
Mehanika fluida I 9
2. Fizikalne osnove
Veza izmeu vektora i tenzora naprezanja:
i (n j ) nj ji (vektor naprezanja je projekcija tenzora naprezanja na smjer normale)
Dogovor o predznacima naprezanja:
Pozitivna naprezanja na povrinama orijentiranim normalama u pozitivnom smjeru

koordinatnih osi takoer gledaju u pozitivne smjerove tih osi i obrnuto, pozitivna
naprezanja na povrinama orijentiranim normalama koje gledaju u negativnom smjeru
koordinatnih osi, takoer gledaju u negativne smjerove tih osi.
Stanje naprezanja u fluidu
Sluaj Tenzor naprezanja Vektor naprezanja

ij p ij ji
Realni fluid u gibanju i nj ji pni f
i
ji = viskozna naprezanja
(postoje viskozne sile) f
i nj ji
p = tlak
- Realni fluid u mirovanju
ili relativnom mirovanju ij p ij i nj ji pni
- Idealni fluid (neviskozan)
Fluid relativno miruje kada se giba poput krutog tijela (nema pomicanja estica jednih
prema drugima). U relativnom mirovanju nema deformacije, to znai da nema ni
viskoznih sila.
10 Mehanika fluida I
2. Fizikalne osnove
Povrinska sila (vektor naprezanja) za sluaj stanja tlanog naprezanja: i pni
Iz Gaussove formule slijedi

p
Fi = pni dS dV gradpdV
S V
xi V
da se povrinske sile mogu prikazati
V volumenskim integralom.
x3
p
S Za p konst. je 0 (gradp 0) pa
xi
je rezultirajua sila konstantnog tlaka na
O x2 zatvorenu povrinu jednaka nuli.
x1
Slika uz definiciju sile tlaka Rezultirajua sila tlaka na esticu fluida se

dobije smanjivanjem volumena V na
infinitezimalni volumen dV, pri emu se konana sila Fi smanji na infinitezimalnu silu dFi
tj. vrijedi.
p
dFi = dV gradpdV
xi
Mehanika fluida I 11
2. Fizikalne osnove
3. STATIKA FLUIDA
3.1. Osnovna jednadba statike (sluaj ai 0 )
p
fi ili f gradp (izraava ravnoteu masenih sila i sila tlaka).
xi
Iz osnovne jednadbe statike imajui na umu svojstva gradijenta zakljuuje se:
1. Ako nema masenih sila ( fi 0 ) slijedi da je tlak p konstantan. Pascalov zakon: Tlak
narinut izvana na fluid u mirovanju iri se jednoliko u svim smjerovima. Ilustracija:
hidraulika prea
Tlakovi ispod stapova su jednaki, to znai da je
F F
F1 F2 A2
1 2 ili F2 F1
A1 A2 A1
A A
to znai da dolazi do pojaanja sile.
1 2
2. Tlak najbre raste u smjeru gradp tj. u smjeru masene sile, a najbre opada u smjeru
gradp tj. u smjeru suprotnom od masene sile,
3. Budui da je gradp okomit na povrinu p=konst. promjena tlaka u okomitom smjeru na
vektor masene sile je jednaka nuli. Drugim rijeima, vektor masene sile je okomit na
povrine konstantnog tlaka (izobare).
Takoer vrijedi:
4. Granica dvaju fluida u mirovanju poklapa se s izobarom, te je vektor masene sile u
svakoj toki okomit na razdjelnu povrinu,
5. Vektor masene sile je usmjeren od razdjelne povrine prema fluidu vee gustoe,
6. Na granici dvaju fluida tlak je neprekidan, ako se zanemare uinci povrinske
napetosti.
3. Statika fluida
3.2. Promjena tlaka izmeu dvije toke (uz konst. i fi konst. )
Iz osnovne jednadbe statike slijedi:

1 p2 p1 fi xi
ili

p2 p1 f r p1 f r cos
fi xi Iz svojstva skalarnog produkta je jasno da se pri

odreivanju promjene tlaka moe ili put
2 projicirati na silu ili silu na put.
Oito je, ako se povea tlak p1 u toki 1,
poveat e se i tlak p2 u toki 2, odnosno u svim drugim tokama, to je bit Pascalova
zakona koji kae da se tlak narinut izvana na fluid u mirovanju iri jednoliko u svim
smjerovima.
3.3. Promjena tlaka u mirujuem fluidu u polju sile tee

( fi g i 3 , g 9,80665 m/s2 )
p p
p p0 gz p0 gh ili z 0 konst.
g g
gdje z oznauje visinu, h dubinu, a p0 tlak u ishoditu koordinatnog sustava.
p p p
visina tlaka, L, m stupca fluida,
g g g SI
p
z piezometrika visina.
g
3. Statika fluida
3.4. Princip spojenih posuda
Ako homogena kapljevina

miruje u vie meusobno
spojenih posuda, tada e
p0 p0 p0 slobodne povrine otvorene

. z=konst.
prema istom atmosferskom
O
g
tlaku p0 leati u istoj
izobari (za mirujui fluid to

je horizontalna ravnina).
3.5. Hidrostatski manometri
Postupak za postavljanje jednadbe manometra (jednadbe promjene tlaka izmeu dviju

toaka koje se mogu meusobno spojiti kroz mirujui fluid)
Polazi se s tlakom u jednoj toki i tom se tlaku dodaju sve promjene tlaka oblika gh ,
(idui od meniskusa do meniskusa) i to s pozitivnim predznakom ako se ide prema dolje, a
s negativnim ako se ide prema gore. Kada se doe do druge toke tako dobiveni izraz se
izjednauje s tlakom u toj toki.
Primjer diferencijalnog manometra:

A
B
h1 - jednadba od toke B do toke A
pB 2 gh2 0 gh0 1gh1 pA
1 h0
h2
2
- jednadba od toke A do toke B

pA 1gh1 0 gh0 2 gh2 pB
0
Napomena: Jednadba manometra se

moe pisati i s manometarskim
tlakovima u obje toke.
3. Statika fluida
Apsolutni tlak p se mjeri od apsolutne nule (100% vakuum).

Manometarski tlak pM je razlika apsolutnog p i atmosferskog tlaka pa (mjeri se u odnosu na
atmosferski tlak). Pozitivni manometarski tlak pM > 0 se naziva pretlak, a negativni pM < 0
podtlak.
pM p pa
ivin barometar je instrument za mjerenje atmosferskog tlaka (apsolutnog).
Slika shematski prikazuje ivin barometar. Zamislimo da je

g
cjevica u trenutku uranjanja u posudu bila potpuno ispunjena
ivom, gustoe 0 . Nakon uspostavljanja ravnotee visina ive e
ha se u cjevici ustaliti na visini ha, a iznad ive, u zatvorenom dijelu
cjevice bi teorijski bio vakuum. Realno e zbog vakuuma doi do
pa
isisavanja molekula ive koje e se slobodno gibati u prostoru
iznad kapljevite faze, inei ivinu paru. Naravno, itavo vrijeme
e neki atomi iskakati iz kapljevite faze, a neki slobodni bivati
privueni u kapljevitu fazu, a kada se brojevi tih molekula
izjednae, postii e se ravnoteno stanje, pri emu e u prostoru
iznad ive vladati tlak ivinih para (tlak zasienja) pv .
Jednadba hidrostatskog manometra, uz oznake prema slici glasi:

pa pv 0 gha
Tlak zasienja ovisi o temperaturi (raste s temperaturom), a za ivu on iznosi 0,021 Pa kod
temperature 0C i 0,841 Pa pri temperaturi 40C, to je zanemarivo u osnosu na mjereni
atmosferski tlak koji je reda veliine 100000 Pa. Zbog toga se tlak pv zanemaruje, tj.
vrijedi pa 0 gha .
Kao to je uvedena dogovorena (standardna) vrijednost gravitacije, tako se uvodi i
dogovoreni atmosferski tlak, koji iznosi 760 mmHg ili 101325 Pa (izraunato s gustoom
ive 13595 kg/m3 i standardnom gravitacijom g=9,80665 m2/s).
3. Statika fluida
3.6. Sila tlaka na ravne povrine
O p0
g

h F0= p0 A
yC n hC
Fh=pC A Fh phC A
= s
hC
x
in
C p=p0+gh
H
C =konst.
H
x

y

y

A
Sila F0 uslijed konstantnog tlaka p0 okomita je na ravnu povrinu A i djeluje od
fluida prema povrini u njenom teitu, a po veliini je: F0 p0 A
Sila Fh uslijed promjenjivog hidrostatskog tlaka ph gh okomita je na ravnu

povrinu A i djeluje od fluida prema povrini u toki H, a po veliini je:
Fh phC A ghC A gdje je hC dubina na kojoj se nalazi teite C povrine A .
Poloaj toke H je u odnosu na teite C povrine A definiran pomacima x i y za

I I
koje vrijedi: y i x gdje je yC hC sin udaljenost teita C
yC A yC A
od slobodne povrine, mjereno u ravnini u kojoj se nalazi povrina (udaljenost OC

prema slici), a I i I su glavni i centrifugalni moment inercije povrine A u odnosu
na osi i kroz teite, prema slici. Pomak x je za povrine s barem jednom osi
simetrije jednak nuli (vidjeti kao primjer tablicu koja prikazuje podatke o
centrifugalnom momentu inercije I ).
Za vertikalno uronjenu povrinu prema slici vrijedi yC=hC. Za horizontalno uronjenu

povrinu ( 0 ) yC pa su prema gornjim izrazima x=y=0, te e sila Fh
djelovati u teitu povrine, kao i za sluaj konstantnog tlaka p0.
3. Statika fluida
p0 g p0 g
O

yC=hC hC
Fh= ghC A
C
h
H C C
Fh= ghC A A A
A
Momenti Mx i My sile hidrostatskog tlaka u odnosu na teite C povrine ne zavise od

dubine na kojoj se teite nalazi
I
M x Fh y ghC A gI sin
yC A
I
M y Fh x ghC A gI sin
yC A
3.6.1. Geometrijska svojstva nekih povrina
Geometrijski lik Povrina I I I
C
a ba 3 ab 3
A ab 0
12 12
b/2 b/2
R
C R4 R4
A R 2 0

4 4
C
4R 1 2
3 A R 0,1098R 4 0,3927 R 4 0
R R 2

3. Statika fluida
a C ab ba 3 ba 2

a A
2
b 2d
3 36 72
b+d
3
b
4R
3
4R
1 2
3 C A R 0,05488R 4 0,05488R 4 0,01647 R 4
4
R

Poloaj rezultantne sile FR=Fh+F0 za sluaj istosmjernih i mimosmjernih sila F0 i Fh.

yR
yR
y

y
F0 F0
Fh
FR= Fh+F0 C FR= Fh -F0
C
Fh
H H Fh
Fh yR=y
yR=y Fh -F0
Fh+F0
a) istosmjerne sile b) mimosmjerne sile
3.6.2. Fiktivna slobodna povrina
Ako je tlak s obje strane povrine isti (sluaj otvorenog spremnika), sile konstantnog tlaka
se ponitavaju. Za sluaj zatvorenog spremnika rezultatntna sila konstantnog tlaka se
rauna s manometarskim tlakom pM0 u spremniku. Raunanje sile konstantnog tlaka (u
sluaju da je povrina potpuno uronjena u fluid) moe se izbjei uvoenjem fiktivne
slobodne povrine. Fiktivna slobodna povrina je udaljena od stvarne slobodne povrine za
visinu manometarskog tlaka hf pM0 g (za sluaj pretlaka je iznad, a za sluaj podtlaka
ispod stvarne slobodne povrine). Ako fiktivna slobodna povrina padne ispod teita C
povrine, dubina h postaje negativna, a svi izrazi i dalje vrijede.
3. Statika fluida
Fiktivna slobodna povrina se moe uvesti i za sluaj mirovanja dvaju fluida razliitih
gustoa prema slici.
g
pa
0< fiktivna
h p=pa+0gh slobodna
povrina
h1
O h
hf = h1 1
pM0=0gh
pa
A p = pa+0gh1+g (h -h1)
p = pa+gh
3.7. Sila tlaka na zakrivljene povrine
Sila tlaka na zakrivljenu povrinu se razlae na komponente u smjerovima osi. Zakrivljena

povrina S se projicira na koordinatne ravnine. Projekcija povrine je pozitivna ako je kut
izmeu vektora normale i pozitivnog smjera osi manji od 90 (fluid je ispred povrine S
gledano iz pozitivnog smjera osi).
z
g
O y
a
in
pov r dSz Sz
n a
b od
slo
hx
x
dV=hdSz Sx
V
Cx h
Hx hxh
hy
Sy n
Cy hxy
dS
x Hy S z
hyh z h yx
h=-z
3. Statika fluida
Izrazi za komponente F0 x , F0 y , F0 z sile F0 uslijed konstantnog tlaka
F0 x p0 S x ; F0 y p0 S y ; F0 z p0 S z
Izrazi za horizontalne komponente Fhx i Fhy sile uslijed promjenjivog hidrostatskog
tlaka ph gh i za pomake hvatita tih komponenti u odnosu na teita projekcija su:
Fhx phCx S x ghCx S x Fhy phCy S y ghCy S y
I I I I
hxh hxy hyh hyx
hCx S x hCx S x hCy S y hCy S y
Vertikalna komponenta Fhz sile hidrostatskog tlaka na povrinu S je po veliini

jednaka teini fluida koji se nalazi ili bi se nalazio u volumenu V izmeu povrine S i
slobodne povrine. Sila Fhz prolazi teitem volumena V. Predznak komponente sile
Fhz ovisi o predznaku projekcije Sz, te se moe pisati da je
Fhz gV
Negativni predznak se odnosi na sluaj pozitivne projekcije povrine Sz (fluid je iznad
povrine S), a pozitivni predznak za sluaj negativne projekcije Sz (fluid je ispod
povrine S).
Ako se zakrivljena povrina nalazi ispod slobodne povrine sve komponente sile
hidrostatskog tlaka djeluju od fluida prema povrini.
Primjer: Vertikalna i horizontalna komponenta sile na zakrivljenu povrinu ABDEF (prema slici) irine B
(okomito na ravninu slike). Fluid je oznaen sivom bojom, a toke G, H i I su na slobodnoj povrini.
H I G I G H
A
= +
B B B
D E F D F
E
Vertikalna komponenta jednaka je po veliini teini fluida u rafiranom volumenu V, djeluje prema dolje i
prolazi teitem tog volumena. Na dijelu povrine BDEF fluid je iznad povrine, te sila djeluje prema dolje, a
po veliini je jednaka teini fluida u volumenu BDEFIGB. Na dijelu povrine AB fluid je ispod povrine pa
sila djeluje prema gore, a po veliini je jednaka teini fluida u volumenu AHGBA.
3. Statika fluida
Horizontalne komponente sile tlaka na dijelovima povrine EF i ED se meusobno ponitavaju. Projekcija
povrine s kojom se rauna horizontalna sila tlaka je dakle jednaka umnoku visine AD sa irinom B
povrine. Horizontalna komponenta sile tlaka djeluje od fluida prema dijelu povrine ABD, dakle s desna u
lijevo.
3.8. Sila uzgona
Sila uzgona je rezultat djelovanja sila tlaka po povrini tijela uronjenog u fluid. Sila uzgona
je jednaka teini fluida istisnutog tijelom (teini istisnine), djeluje vertikalno u vis i prolazi
teitem istisnine.
Sila uzgona na granici dvaju fluida
Slika prikazuje sluaj plivanja tijela mase m , gustoe 0 na razdjelnoj povrini dvaju
fluida gustoa 1 i 2. Toke C1 i C2 su teita volumena istisnine V1 i V2, a T je teite

tijela.
g 1 Fb1
V1
T Fb2
0
V2
C2
mg
Sila Fb uzgona je zbroj Fb Fb1 Fb2 1 gV1 2 gV2
Uvjet plivanja (ravnotee) je da su rezultantna sila (tj. Fb mg ) i rezultantni moment na
tijelo jednaki nuli (tj. suma momenata sila Fb1 i Fb2 u odnosu na teite tijela mora biti
jednaka nuli). Jasno je da vrijedi 2 0 1 . Za sluaj 2 1 sila Fb1 se zanemaruje.
4. KINEMATIKA FLUIDA
Prema hipotezi kontinuuma vrijedi pravilo da svaka estica fluida (materijalna toka)
zauzima samo jednu toku prostora, a u jednoj toki prostora se moe nalaziti samo
jedna estica kontinuuma.
Materijalni volumen VM (fluidno tijelo) je uoeni dio prostora ispunjen fluidom koji se
tijekom gibanja sastoji stalno od jednih te istih estica. Materijalni volumen je od
okoline odijeljen materijalnom povrinom S M koja se takoer sastoji stalno od jednih
te istih estica. Jasno je da je brzina gibanja materijalne povrine jednaka brzini
gibanja estica fluida, koje ine materijalnu povrinu.
U opem sluaju materijalni volumen tijekom gibanja mijenja svoj poloaj, oblik i
veliinu, pa je za opis njegova gibanja, potrebno opisati gibanje svake njegove estice.
4.1. Lagrangeov opis gibanja fluida
Poloaji toaka prostora i poloaji estica fluida opisuju se radijus vektorom r (ije su
komponente prostorne ili Eulerove koordinate xi ). U apsolutnom koordinatnom
sustavu je poloaj toke prostora stalan u vremenu (prostorne koordinate xi nisu

funkcije vremena), a poloaj gibajue estice fluida se mijenja s vremenom, to znai
da komponente xi radijus vektora (vektora poloaja) koje opisuju poloaj estice
fluida jesu funkcija vremena. Gibanje estice definirano je vremenskom promjenom
njena vektora poloaja u obliku xi xi (t ) (jednadba gibanja estice fluida).
Brzina estice fluida jest vremenska derivacija vektora poloaja vi xi (t ) (tokica

oznauje vremensku derivaciju), a ubrzanje estice fluida jest vremenska derivacija
brzine ai vi (t ) xi (t ) .
4. Kinematika fluida
VM(t0)
VM(t)
xi=xi(yj,t)
A
A
Slika uz opis gibanja estica fluida
Materijalni volumen se sastoji od beskonanog broja estica fluida, a koje su to estice

definirano je uoenom konfiguracijom VM t0 u poetnom vremenskom trenutku t0 .
Za potrebe opisa njihova gibanja nuno ih je razlikovati. S obzirom da se u jednoj

toki prostora moe nalaziti samo jedna estica fluida, estice e se razlikovati po
poloaju kojeg zauzimaju u poetnoj konfiguraciji. Za koordinate poetnog poloaja
estica fluida se uvodi posebna oznaka y j x j (t0 ) i te se koordinate nazivaju
materijalnim ili Lagrangeovim koordinatama. Jasno je da su materijalne koordinate

vremenski nezavisne.
Gibajui materijalni volumen e u trenutku t zauzeti novi poloaj, a budui da se radi
o materijalnom volumenu u tom trenutku e se u njemu nalaziti iste estice koje su u
njemu bile i u trenutku t0 . Na primjer toka A koja je u poetnoj konfiguraciji bila na
poloaju definiranom koordinatama y j , e u trenutku t biti u toki s koordinatama xi .
Jasno je da e vrijednosti koordinata xi zavisiti i od vremena i od toke u poetnoj

konfiguraciji, tako da vrijedi
x1 1 y1 , y 2 , y 3 , t
xi xi y j , t , odnosno x 2 2 y1 , y 2 , y 3 , t
x3 3 y1 , y 2 , y 3 , t
Gornje jednadbe opisuju vremenski promjenljivi poloaj one estice fluida koja je u
trenutku t0 bila na poziciji opisanoj vektorom poloaja y j . Mijenjajui vektor y j
dobivaju je jednadbe gibanja razliitih estica materijalnog volumena.

Brzina estice fluida jest vremenska derivacija vektora poloaja
xi ( y j , t ) Dxi
vi ( y j , t ) y j konst.
t Dt
U mehanici se ona naziva materijalnom derivacijom, a zbog posebne vanosti se
D
oznauje s . Materijalnom derivacijom se izraava vremenska promjena fizikalnog
Dt
svojstva estice fluida, onako kako bi to osjeao promatra koji se giba zajedno s
esticom. Gornji izraz opisuje promjenu brzine estica fluida izraenu Lagrangeovim
koordinatama. Promjenom koordinata yj dobiju se brzine razliitih estica
materijalnog volumena.
Ubrzanje estice fluida jest materijalna derivacija brzine
vi ( y j , t ) Dvi
ai ( y j , t ) y j konst.
t Dt
Ponovo se promjenom Lagrangeovih koordinata dolazi do ubrzanja razliitih estica
kontinuuma, u bilo kojem trenutku.
U Lagrangeovom opisu strujanja fluida se funkcijama Lagrangeovih koordinata i
vremena mogu opisati i druga fizikalna svojstva estica fluida. Ako se sa oznai
neko fizikalno svojstvo kontinuuma (gdje za moe stajati skalarno fizikalno
svojstvo poput gustoe i temperature, vektorsko poput poloaja, brzine i ubrzanja ili
tenzorsko svojstvo), openito se moe pisati:
L yj ,t
Rijeima bi se reklo da gornja jednadba opisuje vremensku promjenu fizikalnog
svojstva estice yj. Nadindeks L u oznaci funkcije ukazuje da je fizikalno svojstvo
izraeno Lagrangeovim koordinatama.
4.2. Eulerov opis gibanja fluida
U mehanici fluida se uglavnom koristi Eulerov opis strujanja fluida, koji se temelji na
poljima fizikalnih veliina. Ako se svakoj toki prostora u svakom vremenskom
trenutku pridrui fizikalno svojstvo one estice fluida koja se u promatranom trenutku
nalazi u promatranim tokama prostora dobije se polje fizikalne veliine izraeno
prostornim (Eulerovim) koordinatama

E xi , t
Za polje koje nije funkcija vremena kae se da je stacionarno, inae je nestacionarno.

Vezu meu Lagrangeovim i Eulerovim opisom nekog fizikalnog svojstva u strujanju
fluida definiraju inverzne jednadbe gibanja1:
y1 y1 x1 , x2 , x3 , t
y2 y2 x1 , x2 , x3 , t ili krae yj y j xi , t
y3 y3 x1 , x2 , x3 , t
Gornje jednadbe daju poetni poloaj (u trenutku t 0 ) one estice fluida koja se u
trenutku t nalazi na poziciji definiranoj prostornim koordinatama xi. Uvrtavanjem
gornjeg izraza u Lagrangeov zapis fizikalnog svojstva slijedi Eulerov zapis polja

L y j , t E y j ( xi , t ), t E xi , t
Bez obzira to su fizikalna svojstva izraena prostornim koordinatama jasno je da su

nositelji fizikalnih svojstava estice fluida, a ne toke prostora. U tokama prostora u
kojima nema estica fluida polje fizikalne veliine nije definirano.
4.3. Materijalna derivacija
Materijalna derivacija izraava brzinu promjene fizikalnog svojstva estice fluida, tj.
promjenu koju bi osjetio promatra koji bi se gibao zajedno s esticom. Za fizikalno
svojstvo zapisano Lagrangeovim koordinatama ona je definirana kao
D L yj ,t
Dt t
y j konst.
Materijalna derivacija istog tog fizikalnog svojstva zapisanog u Eulerovim

koordinatama glasi
D E ( xi , t ) E ( xi , t )
viE ( xi , t )
Dt t x konst.
xi t konst.
i
Prvi lan desne strane gornjeg izraza oznauje lokalnu brzinu promjene fizikalnog
svojstva, koju bi osjetio promatra u fiksnoj toki prostora, dok drugi lan desne strane
1
Nuan i dovoljan uvjet za postojanje inverzne funkcije je da je determinanta xi / y j razliita od nule i
konana.
oznauje konvektivnu ili prijenosnu brzinu promjene fizikalnog svojstva, uslijed

pomicanja estice fluida u polju . Isputajui oznaku E za Eulerovo polje i
izbjegavajui eksplicitno navoenje zavisnosti polja od prostornih i vremenske
koordinate, gornji izraz u razvijenom obliku poprima oblik:
D
v1 v2 v3
Dt t x1 x2 x3
materijalna brzina lokalne
derivacija promjene brzina konvektivne promjene
Mogue je definirati i operator materijalne derivacije, koji glasi:

D
vj
Dt t x j
Gdje umjesto oznake moe stajati skalarno, vektorsko ili tenzorsko polje izraeno u
funkciji prostornih koordinata i vremena.
Dok se u Lagrangeovom opisu strujanja fluida polazi od jednadbi gibanja (ijim se
deriviranjem dolazi do brzine i ubrzanja), u Eulerovom se opisu polazi od polja brzine
(jer se polje brzine pojavljuje u operatoru materijalne derivacije).
Primjer: Polje ubrzanja. Prema definiciji ubrzanje estice fluida je materijalna derivacija njene brzine, te za
polje ubrzanja ai , vrijedi:
Dvi vi v
ai vj i
Dt t x j
odnosno raspisano po komponentama:

v1 v v v
a1 v1 1 v2 1 v3 1
t x1 x2 x3
v2 v v v
a2 v1 2 v2 2 v3 2
t x1 x2 x3
v3 v v v
a3 v1 3 v2 3 v3 3
t x1 x2 x3
4.4. Trajektorije, strujnice i krivulje obiljeenih estica
Trajektorija je prostorna krivulja koju svojim gibanjem opisuje estica fluida.

Jednadbe gibanja estice fluida zapisane u Lagrangeovim koordinatama oznauju
parametarski zapis jednadbe trajektorije. U Eulerovom opisu strujanja, gdje se polazi
od polja brzine, do jednadbe trajektorija se dolazi, polazei od definicije brzine
estice kontinuuma. Ako je dxi usmjereni infinitezimalni element puta kojeg prevali
estica kontinuuma gibajui se po svojoj trajektoriji za infinitezimalno vrijeme dt, tada

za taj usmjereni element luka trajektorije, iz same definicije brzine slijedi:
dxi vi ( x j , t ) dt , to se moe prikazati i u obliku sustava diferencijalnih jednadbi:
dx1 dx2 dx3

dt
v1 ( x1 , x2 , x3 , t ) v2 ( x1 , x2 , x3 , t ) v3 ( x1 , x2 , x3 , t )
ijim se rjeavanjem uz poetne uvjete za t=t0, xi(t0)=yi, dolazi do jednadbi
trajektorija.
Strujnice su zamiljene krivulje kojima se u svakoj toki smjer tangente poklapa sa

smjerom vektora brzine. Na strujnicama se ucrtava smjer strujanja kao to prikazuje
slika. Za nestacionarno polje brzine, slika strujnica se mijenja od trenutka do trenutka,
pa se slika strujnica odnosi na jedan izabrani vremenski trenutak, npr. t=t1. Ako se
pravac vektora brzine poklapa s tangentom na strujnicu, tada je usmjereni element
luka strujnice dxi paralelan vektoru brzine vi, te je njihov vektorski produkt jednak
nuli, odnosno pripadajue komponente im se razlikuju istim faktorom, tako da vrijedi:
dx1 dx 2 dx3

v1 ( x1 , x 2 , x3 , t1 ) v 2 ( x1 , x 2 , x3 , t1 ) v3 ( x1 , x 2 , x3 , t1 )
Osnovno svojstvo strujnica je da se one ne mogu presijecati, jer bi to znailo da u

toki presjeka vektor brzine ima dva razliita smjera, to je nefizikalno. Izuzetak ine
toke zastoja u kojima je brzina jednaka nuli.
Krivulja obiljeenih estica u danom vremenskom trenutku spaja sve estice fluida
koje su prole zadanom tokom prostora.
U stacionarnom strujanju trajektorije, strujnice i krivulje obiljeenih estica se
poklapaju.
Vektori brzine za strujanje u blizini toke Strujnice za strujanje u blizini toke

zastoja zastoja
Strujnice pri optjecanju cilindra Strujnice za sluaj naglog proirenja
4.5. Protok
Volumenski protok ili jednostavno protok Q jest volumen estica fluida koje u jedininom
vremenu prou kroz promatranu povrinu S orijentiranu jedininim vektorom normale ni .
Ako se estice fluida gibaju brzinom vi , a toke povrine brzinom ui , tada je relativna
brzina gibanja estica fluida u odnosu na povrinu wi vi ui , a protok Q je definiran

izrazom
Q wi ni dS vi ui ni dS .
S S
Primjer 1: Protok kroz mirujuu povrinu ( ui 0 ) je prema opoj
formuli Q vi ni dS .
Mirujua povrina S S
estica fluida T se u trenutku t nalazi na povrini dS , a u trenutku

t+dt e zauzeti novi poloaj u prostoru, pri emu e prevaliti put
vdt , odnosno svojim gibanjem opisati kosu prizmu, kojoj je visina
T(t+dt)
jednaka projekciji vektora puta na smjer normale
T(t)
dh n vdt vi ni dt . Volumen estica fluida koje u vremenu dt
dS
prou kroz povrinu dS jednak je volumenu prizme
dV dS dh vi ni dS dt . Elementarni protok kroz povrinu dS
jednak je po definiciji omjeru volumena dV i vremena dt , tj.

dV
dQ= vi ni dS , a ukupni protok kroz povrinu S jednak je zbroju svih elementarnih protoka, to se opisuje
dt
integralom Q vi ni dS .
S
Poseban sluaj (brzina okomita na ravnu povrinu) Brzina je okomita na ravnu povrinu i konstantna
Q vi ni dA vdA Q vdA vA
A A A
v A v
dA
Gibajua povrina S Primjer 2: Protok kroz povrinu koja se giba brzinom u j u
mirujuem fluidu ( vi 0 ) je prema opoj formuli
Q ui ni dS .
S
S(t)
Gibanjem povrine S, element dS opisuje kosu prizmu kojoj je
duljina brida udt , a volumen dV ui ni dS dt . Dakle gibanjem
dS
S(t+dt) povrine S mirujue estice fluida prelaze s desne na lijevu
stranu povrine, pa gledano relativno u odnosu na povrinu to
je isto kao da je povrina mirovala, a estice brzinom u
prolazile kroz povrinu. Zato je protok definiran izrazom Q ui ni dS .

S
Primjer 3: Protok kroz materijalnu povrinu ( ui vi )
Q vi ui ni dS 0 . Jasno je da kroz materijalnu povrinu nema protoka estica fluida jer se ona sastoji
S
stalno od jednih te istih estica.
4.6. Strujna povrina i strujna cijev
Strujna povrina je sastavljena od strujnica koje

prolaze tokama neke krivulje C.
Vektor brzine je tangencijalan na povrinu
vi ni 0 , pa kroz strujnu povrinu nema protoka
Q vi ni dS 0 .
S
Ako je krivulja C zatvorena, strujna povrina

prelazi u plat strujne cijevi, kroz kojeg nema
protoka fluida, kao i kroz plat neke fizike
cijevi.
Ako je povrina poprenog presjeka cijevi dS
infinitezimalna, govori se o elementarnoj
strujnoj cijevi. U graninom prijelazu dS 0
elementarna strujna cijev prelazi u strujnicu.
4.7. Protok fizikalne veliine
estice fluida osim volumena imaju masu, energiju, koliinu gibanja, itd. Prolaskom
estice fluida kroz neku povrinu, ona pronosi fizikalne veliine, pa se govori o protocima:
volumena (to je gore definirano jednostavno kao protok), mase, energije, koliine gibanja
i sl. Ako se s F oznai fizikalna veliina, a s volumensku gustou te fizikalne veliine,
koja je definirana izrazom
F dF
lim ,
V 0 V dV
odnosno sadraj fizikalne veliine unutar estice fluida (unutar infinitezimalnog volumena
dV ) jest dF = dV , a sadraj te fizikalne veliine unutar odreenog volumena V je
definiran integralom
F = dV
V
1 2 1
Primjeri: F = V 1 ; F =m ; F = mvi vi , F= mv v 2
2 2
Dakle za sluaj gibajue povrine u gibajuem fluidu, volumenski protok kroz elementarnu
povrinu dS e biti dQ vi ui ni dS , a protok fizikalne veliine pronesene kroz tu
povrinu je dQF vi ui ni dS , odnosno protok fizikalne veliine kroz ukupnu povrinu
je
QF vi ui ni dS
S
Primjeri:
a) Maseni protok: Qm m vi ui ni dS ; m MT1 , mSI kg/s . Za sluaj mirujue

S
povrine: m vi ni dS . Za konst. vrijedi m Q .

S
b) Teinski protok QG G g vi ui ni dS ; G MLT3 , G N/s . Za sluaj mirujue

SI
S
povrine: G gvi ni dS . Za konst. i g konst. vrijedi G mg gQ .

S
c) Protok koliine gibanja: QKG k vk vi ui ni dS ; QKG k MLT2 , QKG k N . Za

SI
S
sluaj mirujue povrine: QKG k vk vi ni dS . (Protok koliine gibanja je vektorska veliina!)

S
1
d) Protok kinetike energije: QEK v 2 vi ui ni dS ; QEK ML2 T3 , QEK SI W .
S
2
4.8. Brzina promjene veliine volumena
a) Opi sluaj volumena V ija se granica S giba

brzinom ui
Brzina promjene volumena je po definiciji
dV V t dt V t
, a element povrine dS
dt dt
opisuje element volumena d(dV ) ui ni dtdS , to
integrirano po povrini S daje razliku volumena

V t dt V t , te je konano:
dV u
ui ni dS i dV .
dt S V
xi
Za granini prijelaz V dV vrijedi
d dV ui
dV
dt xi
b) Sluaj materijalnog volumena VM ija se granica S M pomie brzinom vi gibanja estica
dV DVM
( ui vi ), pa vremenska derivacija postaje materijalnom derivacijom , te se
dt Dt
moe pisati
DVM v
vi ni dS i dVM
Dt SM VM
xi
Pri graninom prijelazu kada se materijalni volumen saima u toku ( VM dVM ) odnosno
esticu fluida, vrijedi
D dVM vi vi 1 D dVM D dVM
dVM ili , gdje oznauje brzinu promjene
Dt xi xi dVM Dt Dt
obujma estice fluida.
c) Sluaj volumena s nepominom granicom ( ui 0 ) iji je obujam konstantan, pa vrijedi
dV
0 , to se dobije i iz opeg izraza uz ui 0 .
dt
4.9. Brzina promjene sadraja fizikalne veliine unutar volumena
a) Opi sluaj gibajueg volumena
d ui
dt V t S t xi dV
dV dV ui ni dS
V V
lokalna promjena promjena uslijed
gibanja volumena
d D
b) Materijalni volumen ( ui vi , )
dt Dt
D vi

Dt VM
dV
VM
t
dV vi ni dS
SM VM
t

xi
dV

c) Mirujui volumen ( ui 0 )
d

dt V
dV
V
t
dV
4.10. Koncept kontrolnog volumena
Svi zakoni mehanike i termodinamike bit e primjenjivi na materijalni volumen (u

mehanici je to materijalno tijelo ili sustav materijalnih toaka, a u termodinamici je to
zatvoreni termodinamiki sustav). U mehanici fluida nije interes pratiti to se dogaa sa
samim fluidom (dakle nee se pratiti gibanje materijalnog volumena, kao to se u mehanici
prati gibanje tijela), nego je potrebno odrediti posljedice strujanje fluida u blizini neke
konstrukcije. U tom smislu e se definirati kontrolni volumen ije se granice poklapaju s
povrinom konstrukcije za koju se eli istraiti utjecaj strujanja fluida. Budui da e svi
zakoni mehanike fluida biti formulirani za materijalni volumen potrebno ih je
preformulirati za kontrolni volumen. Kontrolni je volumen u veini sluajeva s mirujuim
granicama ( ui 0 ), a u analizi konstrukcija s pominim dijelovima koristi se i formulacija
kontrolnog volumena s pominim granicama.
4.11. Brzina promjene sadraja fizikalne veliine unutar materijalnog volumena

izraena promjenom u kontrolnom volumenu
U trenutku poklapanja materijalnog i kontrolnog volumena brzina lokalne promjene im je

ista, kao to su isti i povrinski integrali, u gornjim izrazima, iz kojih slijedi:
a) sluaj kontrolnog volumena VKV koji je ograen mirujuom kontrolnom povrinom SKV
D

Dt VM
dV
VKV
t
dV vi ni dS (Reynoldsov transportni teorem)
SKV
d
uz napomenu da vrijedi:
VKV
t
dV
dt
VKV
dV
b) sluaj promjenjivog kontrolnog volumena V ija se granica S giba brzinom ui
D d
dV dV vi ui ni dS
Dt VM dt V S
4.12. Zakon ouvanja mase (jednadba kontinuiteta)

kao primjer primjene Reynoldsovog transportnog teorema
Materijalni volumen se tijekom gibanja sastoji stalno od jednih te istih estica fluida, to
znai da mu je masa konstantna, to se moe izraziti rijeima: Brzina promjene mase
materijalnog volumena jednaka je nuli tj. matematiki:
D
Dt VM
dV 0
Primjenom Reynoldsovog transportnog teorema uz zakon se formulira za kontrolni

volumen
d
dt VKV
dV vi ni dS
SKV
Lijeva strana oznauje brzinu promjene mase fluida unutar kontrolnog volumena, a desna
ukupni maseni protok kroz kontrolnu povrinu. Na dijelu kontrolne povrine kroz koju
fluid ulazi u kontrolni volumen vektor vanjske normale i vektor brzine ine kut vei od
90, te je vi ni 0 i maseni protok je negativan, a negativni predznak ispred integrala
ukazuje da e taj protok poveavati sadraj mase unutar kontrolnog volumena. Na izlaznoj
granici je vi ni 0 , pa negativni predznak ispred integrala ukazuje na istjecanje fluida iz
kontrolnog volumena tj. oznauje smanjenje sadraja mase unutar kontrolnog volumena.
Kroz nepropusnu stijenku nema protoka, to znai da je brzina ili jednaka nuli ili je
tangencijalna na stijenku. Ako se sa m u oznai ukupni maseni protok kojim fluid ulazi u
kontrolni volumen, a sa mi maseni protok kojim fluid iz njega izlazi, tada vrijedi:
d

dt VKV
dV mu mi .
a) Sluaj stacionarnog strujanja. U stacionarnom strujanju fluida se slika strujanja ne

mijenja s vremenom, to znai da se nee mijenjati niti sadraj mase unutar
kontrolnog volumena pa vrijedi jednakost ulaznog i izlaznog masenog protoka
mu mi
b) Sluaj nestlaivog (stacionarnog ili nestacionarnog) strujanja homogenog fluida (
konst. ). S obzirom da je gustoa konstantna u kontrolnom volumenu e se u
svakom trenutku nalaziti jednaka masa fluida, a maseni protok je m Q , te
vrijedi
Q u Qi
Primjer: Strujanje kroz ravastu cijev
Q1 Q3 Na slici je uoen kontrolni volumen koji obuhvaa

unutarnjost ravaste cijevi. Kroz dva presjeka nestlaivi
fluid ulazi u kontrolni volumen protocima Q1 i Q2 , a
kroz dva izlazi protocima Q3 i Q4 . Kroz plat rave

nema protoka fluida.
Q2 Q4
Prema jednadbi kontinuiteta vrijedi
Q1 Q2 Q3 Q4 .
5. DINAMIKA FLUIDA
Materijalni volumen (fluidno tijelo) je ekvivalentno sustavu materijalnih toaka u

mehanici, te zatvorenom termodinamikom sustavu u termodinamici, pa e svi zakoni
mehanike i termodinamike biti direktno primjenjivi i na materijalni volumen.
U mehanici su definirani Newtonovi zakoni gibanja, od kojih se drugi Newtonov
zakon, moe zapisati u obliku zakona koliine gibanja, zakona momenta koliine
gibanja ili zakona kinetike (mehanike) energije, a u termodinamici su definirani prvi
zakon termodinamike (zakon ouvanja energije) i drugi zakon termodinamike. Svi su
ti zakoni, kao i zakon ouvanja mase, osnovni za klasinu fiziku pa tako i za mehaniku
fluida.
U termodinamici se uvodi koncept topline, unutarnje energije i entropije, a radni medij
je uglavnom plin, kojemu se djelovanjem sile tlaka moe mijenjati volumen. Za
smanjivanje volumena plina unutar termodinamikog sustava (kada se govori o
kompresiji), potrebno je ulagati mehaniki rad, a pri irenju plina (ekspanziji) plin vri
rad u odnosu na okolinu. U procesima pri konstantnom volumenu korisni mehaniki
rad jednak je nuli.
Osim tlanih sila u sustavu djeluju i sile trenja (u fluidu su to viskozne sile). Budui su
sile trenja uvijek suprotne pomaku, njihovim se djelovanjem uvijek mehanika
energija pretvara u unutarnju, a nikad obrnuto. Iz reenog se zakljuuje da se u
sustavima s konstantnim volumenom ne moe poveati mehanika energija na raun
unutarnje. Zato se u mehanici krutog tijela (sustava materijalnih toaka, kojima je
volumen konstantan) ne razmatraju termodinamiki zakoni, odnosno unutarnja
energija, jer se iz unutarnje energije ne moe dobiti mehanika energija, odnosno ne
moe se djelovati na gibanje tijela. U mehanici se rad sila trenja, kojim se mehanika
energija (zbroj kinetike i potencijalne energije) pretvara u unutarnju oznauje kao
gubitak mehanike energije (jer je jasno da je ta pretvorba jednosmjerna).
U mehanici fluida se bitno razlikuje stlaivo od nestlaivog strujanja. U stlaivom
strujanju se gustoa fluida u strujanju mijenja, dok je u nestlaivom strujanju (najee
se radi o strujanju kapljevina) gustoa fluida (dakle i volumen estica) konstantna. S
obzirom na gore reeno u nestlaivom strujanju se nee moi unutarnju energiju
iskoristiti u gibanju fluida, te e se gibanje fluida opisati samo Newtonovim zakonima,
kao i u mehanici krutog tijela, dok e za opis stlaivog strujanja biti nuno uzeti i
termodinamike zakone, to je dano u sljedeoj tablici.
5. Dinamika fluida
Nestlaivo strujanje ( konst. ) Stlaivo strujanje
1) Zakon ouvanja mase

2) Zakon ouvanja koliine gibanja
3) Zakon ouvanja momenta koliine gibanja
4) Zakon mehanike (kinetike) 4) Zakon ouvanja energije
energije (I. zakon termodinamike)
5) II. zakon termodinamike
5.1. Osnovni zakoni dinamike nestlaivog strujanja fluida za materijalni volumen
Mehanika (sustav materijalnih toaka) Mehanika fluida (materijalni volumen)
dS VM
x3
Sustav Okolin
dm=dV
a
SM
Materijalni sustav se sastoji od n toaka
Unutranje sile i njihovi momenti se ponitavaju O x2
x1
prema III. Newtonovom zakonu (snage ne!)
Fk = rezultirajua vanjska sila na k-tu toku Povrinske sile dodira meu esticama fluida
unutar VM su unutarnje sile, a sile dodira s
Fk = rezultirajua unutranja sila na k-tu toku
okolinom (po SM) su vanjske.
mk , vk = masa i brzina k-te toke
Zakon ouvanja mase materijalnog sustava Zakon ouvanja mase za VM

n D
Dt VM
d dV 0
mk 0
dt k 1
Brzina promjene mase Brzina promjene mase VM
materijalnog sustava
Zakon koliine gibanja za materijalni sustav Zakon koliine gibanja za VM
5. Dinamika fluida
Suma vanjskih sila Suma vanjskih sila na VM

D
Dt VM
vi dV fi dV dS
n n
d
mk vk Fk i
dt k 1 k 1
VM SM
Brzina promjene Ukupna masena Ukupna povrinska

Brzina promjene koliine gibanja VM sila na VM sila na VM
koliine gibanja sustava
Zakon momenta koliine gibanja za materijalni Zakon momenta koliine gibanja za VM
sustav Suma momenata vanskih sila na VM
D
Dt VM
Suma momenata vanskih sila kji x j vi dV kji x j fi dV kji x j i dS
n n VM SM
d
rk mk vk rk Fk Brzina promjene momenta Moment masenih Moment vanjskih
dt k 1 k 1
koliine gibanja VM sila na VM povrinskih sila na VM
Brzina promjene momenta

koliine gibanja sustava
Zakon mehanike energije za materijalni sustav Zakon mehanike energije za VM

Snaga vanjskih sila Snaga vanjskih sila na VM
D v2
Dt VM 2
d n
1 n n
dV fi vi dV i vi dS PF
mk vk2 Fk vk Fk' vk
dt k 1 2 k 1 k 1
VM SM Snaga
unutranjih
Brzina promjene Snaga vanjskih Snaga vanjskih povrinskih
Brzina promjene Snaga unutranjih kinetike energije VM masenih povrinskih sila unutar
kinetike energije sustava sila unutar sustava sila na VM sila na VM VM
U nestlaivom strujanju se snaga unutarnjih sila

odnosi na viskozne sile koje uvijek pretvaraju
mehaniku energiju u unutarnju, pa je snaga PF
uzeta s negativnim predznakom (smanjenje
mehanike energije), pri emu je PF>0.
5.2. Formulacija osnovnih zakona za kontrolni volumen
Za praktino rjeavanje problema strujanja fluida osnovni zakoni e se uglavnom koristiti

za kontrolni volumen, kako je to pokazano na primjeru jednadbe kontinuiteta. Zakoni se
od formulacije za materijalni volumen transformiraju u oblike za mirujui kontrolni
volumen primjenom Reynoldsova transportna teorema, koji je dan u poglavlju kinematike,
a koji glasi:

t dV
D V
dV KV vi ni dS
Dt VM d dV SKV
dt V
KV
na lijeve strane osnovnih zakona formuliranih za materijalni volumen. Veliina u
gornjoj formuli poprima vrijednost: u zakonu ouvanja mase, v 2 / 2 u zakonu
5. Dinamika fluida
mehanike energije, vi u zakonu ouvanja koliine gibanja te kji x j vi u zakonu
ouvanja momenta koliine gibanja. Fizikalno gledajui volumenski integral na desnoj

strani gornje formule oznauje brzinu promjene sadraja fizikalnog svojstva unutar
kontrolnog volumena, a povrinski protok fizikalnog svojstva kroz kontrolnu povrinu, kao
posljedicu strujanja fluida.
Sljedea tablica daje pregled svih zakona za mirujui kontrolni volumen.
Zakon Formulacija za kontrolni volumen

ouvanja d
dt VKV
dV vi ni dS
mase SKV
Brzina promjene mase protok mase kroz

u kontronom volumenu kontrolnu povrinu
mehanike
v dV v 2 v j n j dS
d 1 2 1
energije
dt VKV 2 SKV
2
VKV
fi vi dV v dS
SKV
i i PF
Snaga unutarnjih
povrinskih
Brzina promjene kinetike Protok kinetike energije Snaga masenih sila Snaga vanjskih sila unutar KV
energije kontronog volumena kroz kontrolnu povrinu na kontroni volumen povrinskih sila na KV
koliine d
dt VKV
vi dV vi v j n j dS fi dV dS
i
gibanja SKV VKV SKV
Brzina promjene Protok koliine ukupna masena ukupna povrinska

koliine gibanja KV gibanja kroz KP sila na KV sila na KV
momenta d
dt VKV
kji x j vi dV kji x j vi vr nr dS kji x j f i dV kji x j i dS
koliine SKV VKV SKV
Brzina promjene momenta Protok momenta koliine ukupni moment masenih ukupni moment povrinskih
gibanja koliine gibanja KV gibanja kroz KP sila na KV sila na KV
U nastavku emo posebno obraditi redom, zakon mehanike energije, pa zakone ouvanja
koliine gibanja i momenta koliine gibanja. Ponovit e se definicije zakona za materijalni
volumen, formulirat e ih se za kontrolni volumen, te primijeniti prvo na sluaj
jednodimenzijskog strujanja u cijevima, a zatim dati praktine primjene tih zakona u
strojarstvu.
5.3. Zakon mehanike (kinetike) energije
Definicija zakona kinetike energije za materijalni volumen dana je u gornjoj tablici, a

moe se iskazati sljedeim rijeima:
5. Dinamika fluida
Brzina promjene kinetike energije materijalnog volumena jednaka je zbroju snaga

vanjskih sila (masenih i povrinskih) koje djeluju na materijalni volumen, te snazi
unutarnjih sila koje djeluju u materijalnom volumenu2.
Matematiki zapis zakona kinetike energije za materijalni volumen:
U strujanju fluida u polju masene

sile fi uoen je materijalni
dS
V volumen VM koji je od okolnog
x3 M
fluida odijeljen materijalnom
dm=dV
povrinom S M . Na svaku esticu
SM
fluida, kojoj je kinetika energija
1 2 v 2dV , djeluje elementarna
O x2
masena sila fi dV , a snaga te sile
x1
je fi vi dV . Na svaki djeli
Slika uz definiciju zakona koliine gibanja
povrine SM elementarna
povrinska sila i dS , a njena
snaga je i i v dS , pri emu je
vektor naprezanja i definiran

zbrojem tlanih i viskoznih sila
i pni i f .
Povrinske sile koje djeluju po materijalnoj povrini su za materijalni volumen vanjske sile
(sile dodira izmeu estica materijalnog volumena i okoline), a unutar materijalnog
volumena (meu esticama materijalnog volumena) djeluju unutarnje povrinske sile. U
nestlaivom strujanju je snaga sila tlaka jednaka nuli (jer nema promjene obujma estica
fluida), te snagu unutarnjih sila definiraju samo viskozne sile. Viskozne sile uvijek
pretvaraju mehaniku energiju u unutranju, te e uvijek voditi smanjivanju mehanike
energije. Ako se snaga unutarnjih sila oznai s PF i definira kao pozitivna veliina, tada e
2
U zakonima koliine gibanja i momenta koliine gibanja se unutarnje sile i njihovi momenti meusobno
ponitavaju po treem Newtonovom zakonu (princip akcije i reakcije). Budui je snaga skalarni umnoak
vektora sile i vektora brzine, snage sile akcije i reakcije na dvije estice nee biti jednake, budui da se
estice mogu gibati razliitim brzinama.
5. Dinamika fluida
se u jednadbi kinetike energije ona pojavljivati s negativnim predznakom, jer smanjuje

kinetiku energiju materijalnog volumena. Matematiki zapis zakona je:
D v2
Dt VM 2
dV fi vi dV i vi dS PF
VM SM snaga
unutranjih
Brzina promjene snaga masenih snaga vanjskih sila unutar
kinetike energije VM sila na VM povrinskih VM
sila na VM
5.3.1. Formulacija zakona mehanike energije za kontrolni volumen
Kao to je prije reeno, za potrebe rjeavanje praktinih problema, osnovni zakoni e se

preformulirati za kontrolni volumen. U svakom trenutku se promatra onaj materijalni
volumen koji ispunjava odabrani kontrolni volumen (volumen stalan u vremenu). U tom se
sluaju volumenski i povrinski integrali po materijalnom volumenu i materijalnoj povrini
mogu smatrati integralima po kontrolnom volumenu i kontrolnoj povrini, a brzina
promjene sadraja kinetike energije unutar materijalnog volumena se iskazuje integralima
po kontrolnom volumenu i kontrolnoj povrini, prema Reynoldsovu transportnom teoremu
(RTT). Primjenom RTT na lijevu stranu gornje jednadbe dobije se formulacija zakona
mehanike energije za kontrolni volumen koja glasi:
v dV v 2 v j n j dS
d 1 2 1

dt VKV 2 SKV
2
VKV
fi vi dV v dS
SKV
i i PF
Snaga unutarnjih
povrinskih
Brzina promjene kinetike Protok kinetike energije Snaga masenih sila Snaga vanjskih sila unutar KV
energije kontronog volumena kroz kontrolnu povrinu na kontroni volumen povrinskih sila na KV
5.3.2. Primjena zakona kinetike energije na jednodimenzijsko strujanje u

cjevovodu
U strogom smislu rijei strujanje je jednodimenzijsko u elementarnoj strujnoj cijevi. S

obzirom da elementarna strujna cijev ima infinitezimalnu povrinu, moe se pretpostaviti
da su sve veliine po poprenom presjeku elementarne strujne cijevi konstantne, a u
stacionarnom strujanju se mijenjaju samo uzdu cijevi (dakle u smjeru jedne dimenzije).
Strujanje u realnim cijevima e biti priblino jednodimenzijsko, ako je promjena povrine
poprenog presjeka cijevi blaga (nema naglih proirenja ili suenja) i kada je radijus
zakrivljenosti cijevi velik u odnosu na njen promjer. U realnoj cijevi veliine po presjeku
nisu konstantne pa se barata s njihovim srednjim vrijednostima po presjeku.
5. Dinamika fluida
Pretpostavke:
x3
A2 1. Fluid je nestlaiv
vj=vnj
2. Masena sila je sila
gravitacije fi g i 3
A1 A w
S 3. Vektori brzine
vj=-vnj okomiti na presjeke, a
dsj=dsej
dV=dAds uvodi se faktor
korekcije kinetike
energije u obliku
1
v AA v3dS 3
sr
Integracijom jednadbe kinetike energije, po kontrolnom volumenu prema slici i uz
navedene pretpostavke, dobije se
v dV v 2 v j n j dS fi vi dV i vi dS PF
d 1 2 1

dt VKV 2 SKV
2 VKV SKV
Qg z2 z1 Q p2 p1

2 1
v Q 2 v22 1v12
Q t ds 2
1
gdje su v1 i v2 prosjene brzine na presjecima A1 (ulazni) i A2 (izlazni), a Q protok kroz

cijev. Zakon kinetike energije za jednodimenzijsko strujanje oznauje modificiranu
Bernoullijevu jednadbu, koja glasi
v2 v2 2
v

2
p gz Q

2

2
p gz
Q
1
PF Q
1
t
ds
snaga na izlazu iz cijevi snaga na ulazu u cijev brzina promjene

kinetike energije KV
Ako u cjevovodu izmeu presjeka postoji stroj (pumpa koja predaje snagu PP fluidu ili
turbina koja oduzima snagu PT od fluida), onda se modificirana jednadba moe poopiti u
sljedei oblik
v2 v2 2
v

2
p gz Q

2

2
p gz
Q
1
PF Q
1
t
ds PP PT
snaga na izlazu iz cijevi snaga na ulazu u cijev brzina promjene

kinetike energije KV
5. Dinamika fluida
Pumpa je pogonjena motorom, pri emu motor predaje pumpi snagu PM , pa je faktor
PP
korisnosti pumpe P . Turbina obino pogoni generator, pri emu generatoru predaje
PM
PG
snagu PG , pa je faktor korisnosti turbine definiran odnosom T .
PT
U gore prikazanom obliku modificirane Bernoullijeve jednadbe, svaki lan ima dimenziju
snage, a koriste se i sljedei oblici te jednadbe
Oblik Dimenzija
v2 v2 PF v PP PT
2 snaga
p gz p gz ds volumenki protok
2 2 2 1 Q 1
t Q Q
v2 p v2 p PF
2
v P P snaga
gz gz ds P T maseni protok
2 2 2 1 Q 1 t Q Q
v2 p v2 p PF 1 v
2
PP PT snaga

2g g
z

2 2 g g
z
1 gQ g 1 t
ds
gQ gQ
teinski protok
U zadnjem obliku modificirane Bernoullijeve jednadbe obino se uvode oznake

PP
hP =visina dobave pumpe,
gQ
PT
hT =pad visine energije u turbini
gQ
PF
hF =visina gubitaka mehanike energije (energije pretvorene u unutarnju energiju)
gQ
Za sluaj ravanja cjevovoda oblici modificirane Bernoullijeve jednadbe iz gornje tablice
postavljaju se du strujnice.
Primjer:
Slika prikazuje ravastu cijev s dva ulazna presjeka (1 i 2) te
dva izlazna presjeka (3 i 4). Izmeu toaka 5 i 6 se nalazi
pumpa koja predaje fluidu snagu PP. Prema jednadbi
kontinuiteta ukupni protok kroz pumpu je
Q Q1 Q2 Q3 Q4 . Ako nema gubitaka energije u ravi,
u tokama 5 i 6 visina energije (energija po jedinici
teinskog protoka) ostaje konstantna neovisno o protoku.
Integralni oblik zakona kinetike energije za stacionarno strujanje fluida kae da je snaga na izlazu iz KV
(presjeci 3 i 4) jednaka snazi na ulazu (presjeci 1 i 2) uveanoj za snagu pumpe i umanjenoj za snagu
viskoznih sila, tj.
5. Dinamika fluida
v32 v42 v12 v22

3 p3 gz3 Q3 4 p4 gz4 Q4 1 p1 gz1 Q1 2 p2 gz2 Q2 PP PF
2 2 2 2
Modificirana Bernoullijeva jednadba postavljena izmeu toaka 1 do5 je:
v52 p5 v12 p1 PF15

5 z5 1 z1 hF15 , gdje je hF15
2g g 2g g gQ1
Modificirana Bernoullijeva jednadba izmeu toaka 5 i 6 glasi
v62 p6 v52 p5 PF56 PP

6 z6 5 z5 hP hF56 , gdje su hF56 i hP ,
2g g 2g g gQ gQ
a izmeu toaka 6 i 3
v32 p3 v12 p6 PF63

3 z3 6 z6 hF63 , gdje je hF63
2g g 2g g gQ3
Iz kombinacije prethodnih jednadbi dobije se modificirana Bernoullijeva jednadba izmeu presjeka 1 i 3
v32 p3 v12 p1
3 z3 1 z1 hP hF15 hF56 hF63
2g g 2g g
Dakle modificirana Bernoullijeva jednadba vrijedi du strujnice. Analogno se dobije izraz za modificiranu
Bernoullijevu jednadbu izmeu presjeka 1 i 4 ili izmeu presjeka 2 i 3 ili izmeu presjeka 2 i 4. Vano je
zapamtiti da se snaga viskoznih sila dobije mnoenjem visine gubitaka hF s pripadajuim teinskim
protokom, kao i snaga pumpe (u ovom primjeru PP g Q1 Q2 hP ).
5.3.3. Promjena tlaka okomito na strujnice
(integral jednadbe gibanja fluida po putu okomitom na strujnice)
Izraz za promjenu tlaka

okomito na strujnice je:
2
x3
2
v2
p2 p1 g z2 z1 dn
1
R
1
R=radijus udaljenost n se mjeri od

O x2 zakrivljenosti
sredita zakrivljenosti strujnice.
x1
Slika uz definiciju promjene tlaka okomito na strujnice
1. U strujanju fluida s ravnim strujnicama ( R ) promjena tlaka okomito na strujnice

ista je kao u fluidu u mirovanju.
5. Dinamika fluida
2. U strujanju fluida u horizontalnoj ravnini sa zakrivljenim strujnicama tlak raste od

sredita zakrivljenosti strujnica.
3. Strujnica ne moe biti slomljena krivulja, jer bi u toki loma bilo R=0, pa bi dp/dn bilo
beskonano, to nije fizikalno.
5.4. Ilustracija sadraja modificirane Bernoullijeve jednadbe
Za grafiki prikaz sadraja Bernoullijeve jednadbe pogodno je koristiti oblik u kojem su

svi lanovi izraeni kao snaga po jedinici teinskog protoka (ili energija po jedinici teine
fluida), koji za sluaj stacionarnog strujanja i 1 , glasi

v2 p v2 p PF PP PT
2g z z
g geometrijska 2 g g 1 gQ gQ gQ
(geodetska)
kineticke
visina visina
tlaka
visina hF hP hT
energije
definira GL
visina visina pad
gubitaka dobave visine
piezometricka visina
definira HGL pumpe energije
u turbini
Visina ukupne energije =EL 2
jer je svaki lan izraen visinom stupca fluida. U svakom presjeku cijevi energija fluida je
definirana zbrojem visina kinetike energije i potencijalnih energija tlaka i poloaja. Jasno
je da je za strujanje vana razlika potencijalnih energija (to odgovara radu sile teine) od
ulaza do izlaza, to znai da se visina z moe mjeriti od proizvoljne horizontalne ravnine
(nazovimo ju referentnom ravninom). Slino vrijedi i za rad sile tlaka koji je jednak razlici
visina tlaka na ulazu i izlazu iz cijevi, pa se moe raunati ili s apsolutnim tlakom ili s
manometarskim tlakom (razlika e ostati ista). Geometrijska ili geodetska linija (GL)
prolazi simetralom cijevi, Hidraulika gradijentna linija (HGL) definira zbroj geometrijske
visine i visine tlaka, a ukupna energija se prikazuje Energijskom linijom (EL), koja
oznauje zbroj sva tri oblika energije. Prema Bernoullijevoj jednadbi energija e, gledano
u smjeru strujanja, opadati zbog gubitaka trenja (u cijevi konstantnog poprenog presjeka ti
su gubici linearno razmjerni duljini cijevi) i prolaskom kroz turbinu (jer turbina oduzima
energiju fluidu), a rasti e prolaskom kroz pumpu (jer pumpa dodaje energiju fluidu). Jasno
je da u neviskoznom strujanju, bez pumpe i turbine u cjevovodu, energija fluida ostaje
konstantna, to znai da je Energijska linija, horizontalni pravac. Donja slika prikazuje
primjer tih linija za jedan cjevovod s pumpom (P) i turbinom (T).
5. Dinamika fluida
Pri kvalitativnom grafikom prikazivanju sadraja Bernoullijeve jednadbe najbolje se

drati sljedeeg redoslijeda:
1. Nacrtati cjevovod, a simetrala cjevovoda ini Geometrijsku liniju (GL). Nakon toga se
izabere referentna ravnina (z=0) od koje se mjeri visina. Ta se ravnina obino bira da
bude nia od najnie toke cjevovoda (tako da z bude pozitivno u svakoj toki
cjevovoda). Eventualno se referentnu ravninu moe odabrati tako da prolazi najniom
tokom cjevovoda.
2. Barem u jednoj toki izraunati ukupnu visinu energije (npr. u toki 1 i/ili toki 6).
Valja imati na umu da se ukupnu visinu energije moe definirati s apsolutnim tlakom
ili pretlakom. Ako se ona definira s apsolutnim tlakom, onda lan p / g ne moe
biti negativan (tj. HGL ne moe presijecati GL), to nije sluaj kad se radi s pretlakom.
3. Nakon toga se prvo crta EL. Kod kvalitativnog crtanja EL, poinje se od poznate toke
na EL (u kojoj moemo definirati ukupnu visinu energije). Ako se ide u smjeru
strujanja EL se sniava za visinu gubitaka i pad visine energije u turbini, a poveava
za visinu dobave pumpe, pri prolasku kroz pumpu. Ako se ide u suprotnom smjeru od
smjera strujanja fluida, tada EL raste za visinu gubitaka i pad visine energije kroz
turbinu, te pada za visinu dobave pumpe, kroz pumpu. Ako imamo vie toaka s
poznatom visinom energije, tada se crtanje kombinira malo od jedne, malo od druge
toke, tako da EL proe kroz sve toke sa zadanom visinom energije.
4. Nakon to je definirana EL, crta se HGL tako da se u svakoj toki cijevi od EL
oduzme visina kinetike energije. Pri tome se vodi rauna da e u cijevi manjeg
promjera visina kinetike energije biti vea (jer je po jednadbi kontinuiteta, brzina u
takvoj cijevi vea). Slino vrijedi i za gubitke trenja, pri zadanom protoku, oni e biti
vei u cijevi manjeg promjera (ponovo zbog vee brzine, to e poslije biti pokazano).
5. Kad se imaju definirane sve linije, u svakom se presjeku (npr. u presjeku A, prema
slici) moe oitati geometrijska visina, visina tlaka i visina brzine, ime se stjee
predodba o promjeni tih veliina du cjevovoda.
5. Dinamika fluida
EL
HGL T 5
4
2 A
P 3 z6
Simetrala cijevi = GL
1
zA
z1
Referentna ravnina z=0
Napomena: U kvalitativnom prikazu za promjere cijevi d34 d12 d56 , pa je v526 v122 v324 ,
a nagibi za pravce koji prikazuju gubitke su F56 F12 F34 .
U kratkim cijevima se gubici trenja mogu zanemariti, pa u stacionarnom strujanju bez

stroja, ukupna energija ostaje konstantna du strujnice.
5. Dinamika fluida
Primjeri ilustracije sadraja Bernoullijeve jednadbe u stacionarnom neviskoznom strujanju:

2 2 2
v v v3
2g 2g E.L. 2g 2g 2g
H.G.L. H.G.L.
p1
g p3
p2 p1 p2 g
1 g g g
2 1 2 3
z1 G.L.
z2 z z z
z=0 z=0
Promjer cijevi je konstantan, pa je prema Visina z je konstantna, pa dolazi do
jednadbi kontinuiteta konstantna i brzina. preraspodjele izmeu visine brzine i visine
Dolazi do preraspodjele visine tlaka i geodetske tlaka.
visine, a promjena tlaka je ista kao u fluidu u Iz jednadbe kontinuiteta Q=vA=konst., slijedi
mirovanju. da e u presjeku manje povrine A biti vea
Smjer strujanja neodreen (slika je ista za oba brzina, a iz Bernoullijeve jednadbe je jasno da
smjera strujanja). e pri veoj brzini biti nii tlak.
Poloaj z=0 se odabire proizvoljno. Minimalna vrijednost tlaka je dakle u najuem
Energetska linija se moe definirati ili s presjeku, a ne moe biti manja od tlaka para
apsolutnim tlakom ili s pretlakom (ako je (tlaka kod kojeg fluid pri zadanoj temperaturi
definirana s apsolutnim tlakom, tada visina poinje isparavati).
tlaka ne moe biti negativna, tj. HGL ne moe Minimalnim tlakom je definirana i maksimalna
biti ispod GL, kao ni EL). brzina strujanja, odnosno maksimalni protok Q.
pa
pa pa
B pa
A A
Geodetska visina izlaznog kraja cijevi je previsoka, pa Skraivanjem prikljune cijevi,

nema strujanja fluida. dolazi do strujanja fluida, a visina
Bernoullijeva jednadba se svodi na osnovnu jednadbu mlaza jednaka je visini fluida u
hidrostatike (princip spojenih posuda). velikom spremniku. (za sluaj
viskoznog strujanja, ta bi visina bila
neto manja zbog pretvorbe
mehanike energije u unutarnju).
5. Dinamika fluida
EL Mlaz: p pa konst.
Dolazi do preraspodjele kinetike energije
i potencijalne energije. Bernoullijeva
GL= jednadba je istog oblika kao i zakon
sredina
mehanike energije za materijalnu toku u
mlaza
mehanici mv2 / 2 mgz konst . , jer
nakon dijeljenja s mg, slijedi B.J.:
v2
z konst .
2g
5.5. Pojave i principi rada nekih ureaja koji se mogu objasniti

Bernoullijevom jednadbom
5.5.1. Kavitacija
Poveanjem protoka uz istu ukupnu

E.L. energiju strujanja dolazi do
2g Q smanjenja tlaka u najuem presjeku
2g
(na slici je prikazan pomak HGL
Q1>Q
p2 kada se protok povea od Q na Q1)
p1
g g
Kada se tlak u najuem presjeku
v1 v2 G.L.
snizi na vrijednost tlaka isparavanja
1 2 pojavljuju se mjehurii pare
p1
p2 (kavitacija), ime se smanjuje
A2
A1 popreni presjek te dolazi do
zaguivanja strujanja. Protok pri
kojem se pojavljuje kavitacija je
maksimalno mogui protok za
zadanu visinu energije.
Mjehurii pare bivaju noeni u podruje vieg tlaka, gdje implodiraju (ponovo se
pretvaraju u kapljevitu fazu). Pojava kavitacije je popraena vibracijama i bukom, a pri
imploziji mjehuria pare u blizini stijenke dolazi i do njena oteenja. U nestacionarnom
strujanju se kavitacija moe pojaviti uslijed naglog ubrzavanja fluida.
5. Dinamika fluida
5.5.2. Ejektor
Strujanje primarnog fluida protokom Q1 u

suenom presjeku izaziva smanjenje tlaka, koje
ima za posljedicu usisavanje sekundarnog fluida,
protokom Q2, tako da je na izlazu iz ejektora
protok Q1+Q2.
Ovaj se princip koristi npr. u ureajima za
bojanje, u kojima se u struju zraka uvlai boja.
5.5.3. Istjecanje iz velikog spremnika
Slika prikazuje zamiljenu strujnicu unutar

spremnika. Ako se pretpostavi veliki spremnik,
brzina fluida na slobodnoj povrini unutar
spremnika e biti vrlo mala. Brzina se poveava
pribliavanjem ulazu u cijev. Za potrebe crtanja
hidraulike gradijentne linije e se pretpostaviti da
je u svakoj toki spremnika brzina jednaka nuli, pa
e visina ukupne energija u spremniku biti jednaka
piezometrikoj visini (koja je za sluaj mirovanja
jednaka u svim tokama spremnika).
Prema tome Bernoullijevu jednadbu moe se postavljati od bilo koje toke u spremniku, a
obino se bira toka na slobodnoj povrini. Bernoullijeva jednadba postavljena od toke 0
na slobodnoj povrini do toke 1 na izlazu iz cijevi glasi
pa v2 pa
H ili v 2 gH
g 2g g
iz koje je jasno da se potencijalna energija fluida u spremniku pretvorila u kinetiku
energiju mlaza na izlazu iz cjevovoda, to prikazuje i slika. (Iz mehanike je poznato da bi
kuglica u slobodnom padu putena iz stanja mirovanja na putu H postigla brzinu
v 2 gH ).
5. Dinamika fluida
5.5.4. Gubitak utjecanja u veliki spremnik
U prethodnom primjeru je mlaz

pa 1 fluida istjecao u atmosferu, pa je
g u njemu vladao atmosferski tlak,
H=h1-h2
pa
2 a ovdje mlaz istjee u mirujui
h1
h2 fluid u velikom spremniku, a
Q v
eksperimenti pokazuju da e u
3 4
mlazu vladati tlak definiran
jednadbom hidrostatike
p4 pa gh2
Bernoullijeva jednadba postavljena du strujnice izmeu toaka 1 i 4 (gdje je z4=0) glasi
pa v2 pa v2
h1 h2 ili uz h1 h2 H: H
g 2g g 2g
p4 / g
Ponovo je jasno da e brzina biti funkcija razlike visina u spremnicima. Ako se za desni
spremnik usvoji model mirujueg fluida onda e energija desnog spremnika biti jednaka
piezometrikoj visini i bit e manja od energije lijevog spremnika. Dakle u cijevi e prema
Bernoullijevoj jednadbi visina ukupne energije biti jednaka energiji lijevog spremnika, a
ulaskom u desni spremnik energetska linija skokovito opada za visinu H, odnosno za
visinu brzine, te se govori o gubitku utjecanja (ili istjecanja) u veliki spremnik.
Bernoullijeva jednadba se formalno postavlja od slobodne povrine lijevog spremnika do
slobodne povrine desnog spremnika, s tim da se pri ulasku u spremnik obrauna gubitak
visine ukupne energije koji je jednak visini brzine. Tako bi Bernoullijeva jednadba
izmeu toaka 1 i 2, prema prethodno slici, (uz z2=0), glasila:
pa pa v2
H
g g 2g
energija u toki 1 energija gubitak
u toki 2
5. Dinamika fluida
Lijeva slika prikazuje energetsku

pa v2 =H E.L.
2g liniju (EL) za strujanje izmeu dva
g
pa velika spremnika. Oduzimanjem
H.G.L.
g visine brzine od EL dobije se HGL.
Prema prije reenom pretpostavlja
se da su brzine u spremnicima
3 4 jednake nuli, te se HGL skokovito
mijenja pri ulazu u cijev, u kojoj je
brzina za sluaj konstantnog
promjera cijevi konstantna.
5.5.5. Sifon
Strujanje kroz sifon e se ostvariti ako je cijev u

1 poetnom trenutku bila ispunjena fluidom ili je
potrebno stvoriti podtlak na izlaznom kraju
h cijevi (toka 2) tako da se fluid podigne preko
pa 0 d=konst
toke 1. Iz Bernoullijeve jednadbe od 0 do 2 je
r v2
H ili v 2 gH
2g
H Sputanjem izlaznog kraja poveava se brzina
istjecanja. Iz Bernoullijeve jednadbe od 1 i 2
2
p1 pa g H h
pa
Sputanjem izlaznog kraja ili podizanjem toke
1 smanjuje se tlak p1, koji mora biti vei od
tlaka para pv da ne bi nastupila kavitacija, ijom
bi se pojavom strujanje prekinulo.
5. Dinamika fluida
5.5.6. Maksimalna visina usisavanja pumpe
Da bi se ukljuivanjem pumpe uspostavilo strujanje, usisna

cijev mora biti ispunjena fluidom.
pumpa Da bi se izbjegla pojava kavitacije tlak u toki 1 mora biti
vii od tlaka para. Iz Bernoullijeve jednadbe od 0 do 1 je
1
pa h pa p1 v12
0 h
g g 2g
p1 v12
Uz pretpostavku da su visine zanemarive,
g 2g
teorijski maksimalna visina usisavanja je jednaka visini
atmosferskog tlaka, a stvarno je to i manje.
5.5.7. Korekcije brzine i protoka pri istjecanju kroz otvore
Strujnica ne moe biti slomljena crta, jer bi u toki loma radijus

zakrivljenosti strujnice bio jednak nuli, te bi derivacija tlaka
okomito na strujnicu bila beskonana, to ne bi bilo fizikalno.
Zbog toga pri istjecanju fluida kroz otvor povrine A0 s otrim
A0 1 rubom dolazi do suenja mlaza. Slika prikazuje presjek 1 u
A pa
kojemu su strujnice paralelne, a tlak konstantan. U tom presjeku
se mjeri povrina A poprenog presjeka mlaza.
Faktor kontrakcije mlaza je Cc A / A0 .
Realni fluidi su viskozni te e se dio mehanike energije na putu od toke 0 do toke 1
uslijed djelovanja viskoznih sila pretvoriti u unutarnju energiju, to znai da e mehanika
energija (odnosno brzina) za sluaj realnog fluida biti manja. To se uzima u obzir
iskustvenim faktorom korekcije brzine Cv (koji se odreuje eksperimentalno) prema
formuli v Cvvid Cv 2 gH . Jasno je da je faktor brzine uvijek manji od jedan.
Protok Q fluida kroz otvor e biti jednak umnoku stvarne brzine i stvarne povrine mlaza:
Q vA CvCc vid A0 CdQid , gdje je Cd CvCc faktor korekcije protoka (esto se
Cd Qid
oznauje i s CQ )
5. Dinamika fluida
Primjeri faktora brzine i faktora kontrakcije za neke tipine sluajeve:
Tanka stijenka-otri rub: Cc=0.62 Cv=0.98 Lijepo zaobljeni rub: Cc=1 Cv=0.98
Ispust: Cc=1 Cv=0.82 Ispust: Cc=1 Cv=0.74
5.5.8. Formula za izraunavanje vremena pranjenja posude
A(z) pa Pretpostavke:
0 t=t0
g dz Posuda je otvorena prema atmosferi.
v0=-
dt Visina z se mjeri od presjeka mlaza u
t=t1 H0 kojem su strujnice paralelne (vena
H1 z contracta).
A0 Cd
1 pa Povrina poprenog presjeka posude
v
A(z), je puno vea od povrine A0 otvora
na dnu (kvazistacionarno strujanje
vid 2 gz ).
Vrijeme t potrebno da se razina fluida spusti s visine z H 0 na z H1

H1
1 A z
t1 t0 t dz
Cd A0 2 g H0
z
5. Dinamika fluida
5.6. Mjerenje brzine

pa pa Sluaj otvorenog strujanja s ravnim strujnicama
g
z
A h B Cjevica A (piezometrika cijev) mjeri visinu tlaka u
pa
toki 1. Promjena tlaka okomito na ravne strujnice ista je
v1 h
kao u fluidu u mirovanju, pa e razina fluida u cjevici
1 2
biti u slobodnoj povrini.
Cjevica B (Pitotova cijev) mjeri visinu tlaka u toki 2, u
kojoj je brzina jednaka nuli (zaustavna toka). Prema
Bernoullijevoj jednadbi visina zaustavnog tlaka p2 / g
je vea od visine tlaka p1 / g u toki 1 za visinu brzine
h v12 / 2 g .
lanovi Bernoullijeve jednadbe se mogu tumaiti i na sljedei nain

1 2
p v gz kost.
2
statiki tlak dinamiki tlak hidrostatski tlak
zaustavni tlak
totalni tlak
Bernoullijeva jednadba kae da totalni tlak ostaje konstantan du strujnice.
Mjerenje brzine strujanja fluida u cijevima

h
Lijeva cjevica mjeri statiki tlak u toki 1, a

v1 Pitotova cijev zaustavni tlak u toki 2. Razlika ta dva
1 2 tlaka je visina brzine, pa vrijedi v1 2 gh . Oito
je da se brzina rauna iz mjerene razlike tlakova,
koja se obino mjeri diferencijalnim manometrom.
5. Dinamika fluida
<

1 h 1 2
x v1
R
R x
v1
h
1 2
>
Sluaj kada je diferencijalni Sluaj kada je diferencijalni manometar ispunjen

manometar ispunjen fluidom manje fluidom vee gustoe od fluida koji struji u cijevi
gustoe od fluida koji struji u cijevi

v1 2 gh 1 0 v1 2 gh 0 1

5.6.1. Prandtl-Pitotova cijev
Sastoji se od dvije koaksijalne cijevi, pri emu je unutarnja cjevica svojim otvorom
suprotstavljena strujanju i mjeri zaustavni tlak (toka 2 na slici). Vanjska cijev ima po
obodu rupice s otvorima preko kojih estice fluida prolaze tangencijalno kojima se mjeri
statiki tlak (toka 3 na slici). Donja slika kvalitativno prikazuje promjenu tlaka du
strujnice 1-2-3. U toki zastoja je brzina jednaka nuli, a tlak je maksimalan. Od toke
zastoja fluid se ponovo ubrzava, a tlak opada. U podruju izmeu toaka 2 i 3 brzina na
nekim mjestima premauje brzinu v1 , te tlak opada ispod tlaka p1 , ali se na odreenoj
udaljenosti od toke 2 tlak ponovo vraa na vrijednost tlaka p1 . Ako se zanemari uinak
viskoznih sila u neogranienom strujanju fluida tlak p3 e biti jednak tlaku p1 , pa e se iz

mjerene visine h moi izraunati brzina v1 , pri emu vrijedi izraz v1 2 gh 0 1 .

5. Dinamika fluida
tlak
p1
v1 3
1 2
p3=p1

h
>
5.6.2. Mjerenje protoka u strujanju kroz cijevi
1 2 Slika shematski prikazuje tri razliita

mjerna ureaja za mjerenje protoka u
strujanju kroz cijevi, redom mjerna blenda,
mjerna sapnica i Venturijeva cijev. U svim
ureajima je princip mjerenja isti: u
suenom presjeku tlak je zbog poveanja
brzine nii. Razlika tlaka u presjecima 1 i 2
raste s porastom protoka, te se iz mjerene
razlike tlaka moe zakljuiti o protoku kroz
cijev. Primjenom Bernoullijeve jednadbe
1 2 se dolazi do protoka idealnog fluida, a
uvoenjem faktora korekcije brzine i
kontrakcije mlaza se dolazi do protoka
realnog fluida.
5. Dinamika fluida
5.6.3. Venturijeva cijev
Slika shematski prikazuje Venturijevu cijev
postavljenu u kosom cjevovodu, u kojoj se

D2 diferencijalnim manometrom mjeri razlika
D1 2
1 h tlaka u dva presjeka. Iz jednadbe
z=0
x kontinuiteta, Bernoullijeve jednadbe i
Q jednadbe manometra slijedi izraz za protok
h0 idealnog fluida
0
2 gh0 1
D22
Qid 4
4 D2
0 1
D1
Protok realnog fluida viskoznosti je

Q CcCvQid .
Venturijeva cijev se izvodi tako da je faktor kontrakcije mlaza Cc 1 , a faktor korekcije
v1D1
brzine Cv je funkcija Reynoldsova broja Re . Primjer zavisnosti faktora Cv o

Reynoldsovu broju Re je dan na sljedeoj slici.
5. Dinamika fluida
5.7. Primjena zakona koliine gibanja i momenta koliine gibanja za kontrolni

volumen
U strujanju fluida u polju masene

sile fi uoen je materijalni
dS volumen VM koji je od okolnog

V
fluida odijeljen materijalnom
x3 M
povrinom S M . Na svaku esticu
dm=dV
fluida djeluje elementarna masena
SM
sila fi dV , a na svaki djeli
xj
povrine SM elementarna
O x2
x1 povrinska sila i dS . Koliina
gibanja estice fluida je vi dV , a

moment koliine gibanja u odnosu
na ishodite koordinatnog sustava
kji x j vi dV .
Zakon ouvanja koliine gibanja za materijalni volumen glasi:

Brzina promjene koliine gibanja materijalnog volumena jednaka je sumi vanjskih sila
(masenih i povrinskih) koje djeluju na materijalni volumen.
Matematiki zapis toga zakona je
D D
Dt VM
vi dV fi dV i dS
Dt VM
ili vdV f dV dS
VM SM VM SM
Zakon ouvanja momenta koliine gibanja za materijalni volumen glasi:

Brzina promjene momenta koliine gibanja materijalnog volumena jednaka je sumi
momenata vanjskih sila (masenih i povrinskih) koje djeluju na materijalni volumen.
Matematiki zapis toga zakona je
D
Dt VM
kji x j vi dV kji x j fi dV kji x j idS ili
VM SM
D
Dt VM
r vdV r f dV r dS
VM SM
5. Dinamika fluida
Primjenom Reynoldsova transportnog teorema na lijeve stranu jednadbe koliine gibanja i

jednadbe momenta koliine gibanja za materijalni volumen, slijede jednadba koliine
gibanja za kontrolni volumen (KV) s mirujuim granicama:
- jednadba koliine gibanja
d
vidV
dt VKV
SKV
viv j n j dS
VKV
f i dV dS
SKV
i
brzina promjene protok koliine gibanja ukupna masena ukupna povrinska

koliine gibanja KV-a kroz kontrolnu povrinu sila na KV sila na KV
- jednadba momenta koliine gibanja

d
dt VKV
kji x j vi dV ijk x j vi v p n p dS kji x j fi dV kji x j i dS
SKV VKV SKV
Brzina promjene momenta Protok momenta koliine ukupni moment masenih ukupni moment povrinskih
koliine gibanja KV-a gibanja kroz KP sila na KV sila na KV
Kontrolna povrina SKV se openito moe prikazati zbrojem ulaznog dijela S u (kroz koji
fluid utjee u kontrolni volumen), izlaznog dijela S i (kroz koji fluid naputa kontrolni
volumen) i povrine plata (stijenke nekog ureaja, stroja ili konstrukcije) S w kroz koji
nema strujanja fluida v j n j 0 ).
SKV S u S i S w
Uz pretpostavku nestlaivog strujanja, uzimajui da je masena sila jednaka sili teine

fi gi 3 jednadba koliine gibanja se moe napisati i u obliku
vi dV g i3 V dV u i vi v j n j i dS
d
dt VKV dS i
KV S S Sw
brzina promjene Gi =teina fluida u KV - Fiw =sila stijenke
koliine gibanja KV na fluid
Posljednji integral u gornjoj jednadbi daje ukupnu povrinsku silu izmeu stijenke i fluida
i to silu kojom okolina (stijenka) djeluje na fluid. Ta je sila po treem Newtonovom zakonu
jednaka negativnoj vrijednosti sile Fi w kojom fluid djeluje na stijenku. Vektor povrinske
sile se moe prikazati zbrojem sile tlaka i viskoznih sila
i pni if
pri emu se viskozne sile na ulaznoj i izlaznoj povrini obino zanemaruju (tangencijalne
viskozne sile se obino meusobno ponitavaju, a normalne komponente viskoznih sila su
male u odnosu na tlane sile), tako da zakon koliine gibanja za kontrolni volumen prelazi
u oblik
5. Dinamika fluida
vi dV Gi u i vi v j n j pni i dS Fi
d f w
dt VKV S S
brzina promjene
koliine gibanja KV
Analogno se dobije za zakon momenta koliine gibanja:

dS M k Fi w
d
kji j i
u i kji j vi vr nr pni i

G f
x v dV x G x
dt VKV
kji j i

moment sile S S vn moment sile
brzina promjene momenta teine M k Gi fluida na plat= kji x w w
j Fi
koliine gibanja KV
gdje su x Gj i x wj krakovi to ih sile Gi i Fi w ine s ishoditem koordinatnog sustava.
U uvjetima stacionarnog strujanja (kada se slika strujanja ne mijenja s vremenom) brzina

promjene koliine gibanja kontrolnog volumena (lijeva strana jednadbe) je jednaka nuli,
te e zakon koliine gibanja izraen za kontrolni volumen sluiti za odreivanje sile kojom
fluid djeluje na stijenku

f
Fi Gi vi v j n j pni i dS Fw G v v n pn dS
w f
ili

S u Si
S u Si

vn
vn
a zakon momenta koliine gibanja u odnosu na ishodite koordinatnog sustava

kji x Fi kji x Gi kji x j vi vr nr pni if
w w G
dS
j j

S u Si vn
ili

r w Fw rG G u i v v n pn
dS
f
r

S S vn
Oito je da e za odreivanje sile kojom fluid djeluje na stijenku biti potrebno poznavanje
profila brzine i tlaka na ulaznom i izlaznom dijelu kontrolne povrine, te viskoznih
naprezanja po ulaznim i izlaznim dijelovima kontrolne povrine. Viskozna naprezanja su
redovito puno manja od tlaka, te se ona uobiajeno zanemaruju, kao to je to uinjeno i u
jednadbi mehanike energije. Sljedea tablica daje rekapitulaciju osnovnih zakona za
sluaj stacionarnog nestlaivog strujanja fluida, za sluaj da je sila gravitacije jedina
masena sila te uz zanemarenje sila viskoznosti na ulaznim i izlaznim dijelovima kontrolne
povrine.
5. Dinamika fluida
Zakon Matematiki zapis za mirujui kontrolni volumen

ouvanja mase
u
v n dS 0
i
ili Q v n dS
u
v n dS konst.
(jedn. kont. JK) S S S Si
mehanike energ. 1 2
(JME)
PF g vdV v p v n dS
2 vn
VKV S u Si
koliine gibanja
v v n pn dS
(JKG) Fw G
S u Si vn
momenta koliine
v v n pn dS
gibanja (JMKG) r w F w r G G r

S u Si vn
Iz tablice je oito da jednadba kontinuiteta uspostavlja vezu meu brzinama na ulaznim i

izlaznim dijelovima kontrolne povrine, a da jednadba mehanike energije definira snagu
gubitaka unutar kontrolnog volumena, odnosno ako je ta snaga zanemariva uspostavlja
vezu meu tlakovima na ulaznom i izlaznom presjeku. Za sluaj strujanja u cjevovodima,
postoji model za snagu gubitaka, te u tom sluaju jednadba mehanike energije
(modificirana Bernoullijeva jednadba) slui za odreivanje tlaka ili brzine po ulaznim ili
izlaznim presjecima (ovisno to je zadano). Jednadba koliine gibanja daje silu kojom
fluid djeluje na plat kontrolnog volumena, a jednadba momenta koliine gibanja moment
te sile (odnosno njen poloaj). Koje emo od navedenih zakona primijeniti zavisi od toga
to nas zanima. Na primjer ako nas ne zanima sila na plat kontrolnog volumena, onda
neemo koristiti jednadbe koliine gibanja i momenta koliine gibanja, ili ako nas zanima
samo sila, a ne njeno hvatite, tada emo koristiti zakon koliine gibanja, ali ne i zakon
momenta koliine gibanja.
U prethodnom poglavlju smo za sluaj jednodimenzijskog strujanja iz zakona mehanike
energije izveli modificiranu Bernoullijevu jednadbu, a poslije emo u toj jednadbi
definirati model snage gubitaka i iskoristiti ju za hidrauliki proraun cjevovoda. U
hidraulikom proraunu cjevovoda e nas zanimati promjena tlaka i brzine strujanja (ili
protoka) u cjevovodnom sustavu pa e se taj proraun temeljiti samo na primjeni
jednadbe kontinuiteta i modificirane Bernoullijeve jednadbe. Ponekad e nas zanimati i
sila fluida na mlaznice, rave ili koljena u cjevovodu, to se odreuje iz jednadbe koliine
gibanja i jednadbe momenta koliine gibanja, pa se u nastavku ti zakoni primjenjuju na
jednodimenzijsko strujanje.
5. Dinamika fluida
5.7.1. Primjena jednadbe koliine gibanja i momenta koliine gibanja za

odreivanje sile fluida na plat cijevi
Slika prikazuje jedan

p1,vi(1) p3,vi(3) kontrolni volumen koji
fi =gi 1 obuhvaa unutranjost ra-
3
x3 vaste cijevi, a na kontrolnoj
4 povrini se mogu uoiti dva
2 (4)
O x2 p4,vi ulazna presjeka (presjeci 1 i
(2)
x1 p2,vi
2) i dva izlazna presjeka (3 i
4). U tim su presjecima
strujnice meusobno para-
lelne, a vektori brzine su
okomiti na presjek, pri emu
vrijedi
Za ulazni presjek Za Izlazni presjek
ni vi ni
vi
i
A A
u
vi vni vi vni
vn v j n j v vn v j n j v

vi v j n j pni dS ni v 2 p dS
vi v j n j pni dS ni v 2 p dS

Au

vn v Au Ai vn v Ai

kji x j vi vr nr pni dS kji x j vi vr nr pni dS

Au vn v Ai vn v
kji x j v 2 p ni dS kji x j v 2 p ni dS
Au Ai
Pri strujanju viskoznog fluida brzina po poprenom presjeku cijevi nije konstantna, ali se
integral kvadrata brzine po presjeku moe prikazati pomou kvadrata srednje brzine i
faktora ispravka koliine gibanja u obliku v dS v A gdje je faktor ispravka koliine

2 2
sr
A
1
v A A
gibanja definiran izrazom 2
v 2dS . Vrijednosti faktora su:
sr
5. Dinamika fluida
Strujanje idealnog fluida jednoliki profil brzine po presjeku: 1

Laminarno strujanje u okruglim cijevima polumjera R postoji
r2 1,33
analitiko rjeenje za profil brzine v vmax 1 :
R2
Turbulentno strujanje u okruglim cijevima profil brzine zavisi od

vD
Reynoldsova broja Re , a koeficijent se kree u rasponu
1,01 1,03
6
1,01 (pri viim vrijednostima Re>10 ) do 1,03 (pri niim
vrijednostima Re)
U praksi je strujanje najee turbulentno pa se uzima da je 1 (bez da se bitno narui
tonost rezultata)
U strujanju fluida kroz cijevi strujnice su paralelne, pa e promjena tlaka po presjeku biti
ista kao u fluidu u mirovanju, tj. bit e linearna. Ako se promatra strujnica koja prolazi
teitem poprenog presjeka cijevi, tada je integral tlaka po povrini poprenog presjeka
jednak umnoku tlaka na strujnici i povrini poprenog presjeka pdS pA .

A
Konaan izraz za izraunavanje sile kojom fluid djeluje na plat cijevi jest
k
Fi w Gi ni v 2 p A Gi I i k ili F w G I k
k k k
k = imulsna funkcija
Ii
gdje je k broj ulaznih i izlaznih dijelova kontrolne povrine.
Ako su povrine poprenih presjeka male u odnosu na veliinu radijus vektora, tada se u
integralu koji se pojavljuje u jednadbi momenta koliine gibanja promjene radijus vektora
po povrini poprenog presjeka mogu zanemariti i zamijeniti ga u konstantnim radijus
vektorom do teita presjeka, pa umnoak kji x j ni moe izluiti ispred integrala, te vrijedi

kji x j v 2 p ni dS kji x j ni v 2 p dS kji x j I i
A A

Ii ni v 2 p A
odnosno zakon momenta koliine gibanja prelazi u oblik
k
kji x wj Fi w kji xGj Gi kji x(j k ) ni v 2 p A kji xGj Gi kji x(j k ) I i k
k k
Ii
5. Dinamika fluida
k
ili r w F w r G G r ( k ) n v 2 p A r G G r ( k ) I k
k k
I
Impulsna funkcija je vektor, koji je po veliini jednak I v 2 p A , okomit je na

povrinu A i gleda suprotno od vanjske normale (uvijek gleda u kontrolni volumen bez
obzira radi li se o ulaznom ili izlaznom dijelu kontrolne povrine), kao na sljedeoj slici.
Ako se impulsne funkcije
shvate kao sile, tada se
(1)
Ii Ii(3) problem odreivanja sile
fi =gi kojom fluid djeluje na plat
x3 cijevi svodi na problem statike
Ii(4)
tj. odreivanje suma sila.
O x2 Ii(2) Gi Zakonom koliine gibanja
x1
definirana je veliina i smjer
sile fluida na plat, a hvatite
te sile je definirano zakonom
momenta koliine gibanja,
koja se svodi na sumiranje
momenata sile teine i
impulsnih funkcija.
Postupak izrauna sile:

Primjenom jednadbe kontinuiteta i Bernoullijeve jednadbe odrede se brzine i tlakovi
na ulaznim i izlaznim dijelovima kontrolne povrine.
Iz izraunatih brzina i tlakova raunaju se vrijednosti impulsnih funkcija na ulaznim i
izlaznim dijelovima kontrolne povrine.
Vektorskim zbrajanjem (u analitikom postupku sumiranjem komponenti sila u
smjerovima osi) impulsnih funkcija i sile teine se dobije sila kojom fluid djeluje na
plat cijevi.
Moment te sile jednak je sumi momenta sile teine i momenata impulsnih funkcija.
Kad se zna moment sile zna se i poloaj pravca u kojem sila djeluje.
5. Dinamika fluida
Treba naglasiti da gornja formula vrijedi za bilo kakav oblik kontrolnog volumena, jedino
je vano da na ulaznim i izlaznim presjecima strujnice budu meusobno paralelne i da su
vektori brzine okomiti na pripadajue presjeke.
Impulsne funkcije raunate s apsolutnim tlakom definiraju silu fluida na stijenku (dakle
silu na plat samo s unutranje strane). Ako s vanjske strane plata djeluje atmosferski tlak,
onda bi rezultantna sila na plat bila jednaka zbroju unutarnje sile i vanjske sile
atmosferskog tlaka. Do rezultantne sile se dolazi tako da se u impulsnu funkciju umjesto
apsolutnog tlaka uvrtava manometarski tlak, dakle vrijedi
Fi Gi ni v 2 pM A
gdje je Fi rezultantna sila (izvana i iznutra) na plat cijevi.
5.7.2. Primjena jednadbe koliine gibanja za odreivanje sile mlaza fluida na

lopatice
Slika prikazuje mlaz fluida povrine poprenog

presjeka A1 , koji brzinom v1 i protokom Q1 v1 A1 ,
nailazi na ravnu lopaticu (plou jedinine irine)
koja na sebi ima razdjelnik strujanja (nosi) kojim
se mlaz dijeli na dvije grane oznaene indeksima 2
i 3. Ako je povrina mlaza mala u odnosu na
povrinu lopatice mlaz e tangencijalno naputati
lopaticu. Mlaz struji u atmosferi, a s druge strane
lopatice vlada atmosferski tlak. Na slici je ucrtan
odabrani kontrolni volumen (crta-toka linija) na
ijoj se kontrolnoj povrini moe uoiti ulazni
presjek mlaza, dva izlazna presjeka, rub mlaza i povrina lopatice. Ako se pretpostave
jednoliki profili brzine po presjecima i linearnu promjenu tlaka, tada e se impulsne
funkcije raunati po istim formulama kao i pri odreivanju sile fluida na plat cijevi. Ako
se trai rezultantna sila na lopaticu (uzimajui u obzir i silu atmosferskog tlaka s vanjske
strane, impulsne funkcije se raunaju s manometarskim tlakom, koji je u svim presjecima
jednak nuli, te za veliinu impulsne funkcije vrijedi
I v2 A Qv
5. Dinamika fluida
Na ulaznim i na izlaznim dijelovima

kontrolne povrine impulsne funkcije
gledaju u kontrolni volumen, a okomite su
na povrine. Po rubu mlaza takoer treba
izraunati impulsnu funkciju, jer ta povrina
nije dio povrine lopatice na kojoj se eli
odrediti silu. Meutim budui da kroz tu
povrinu nema strujanja, a na njoj je pretlak
jednak nuli, zakljuuje se da je i impulsna
funkcija jednaka nuli, te preostaju samo
impulsne funkcije kao prema slici. Traena
sila jednaka je vektorskom zbroju impulsnih
funkcija i sile teine.
Poloaj pravca na kojem lei fila F , dobije se primjenom jednadbe momenta koliine
gibanja, a koja kae da je moment sile F u odnosu na bilo koju toku jednak zbroju
momenta od sile teine i sumi momenata od impulsnih funkcija I1 , I 2 i I 3 u odnosu na tu
odabranu toku.
Ako bi strujanje bilo neviskozno (nema sminih naprezanja), a ploa bila ravna (nema
razdjelnika strujanja) sila fluida bi bila okomita na plou (jer postoje samo sile tlaka), a
protoci Q2 i Q3 bi bili upravo takvi da nema tangencijalne komponente sile na plou.
5. Dinamika fluida
Primjer 1: Odreivanje sile fluida na branu u ravninskom strujanju. Donja skica prikazuje sliku strujanja u
jednom otvorenom toku, koji skree uslijed brane. Jasno je da za skretanje strujanja treba sila, to znai da
brana mora djelovati na fluid, tako da on skrene (prema slici je to u lijevo), a to znai da fluid djeluje na
branu po principu akcije i reakcije silom Fx u desno. Pretpostavit emo strujanje neviskoznog fluida, to
znai da od povrinskih sila postoje samo sile tlaka, a to znai da e sila fluida na ravnu stijenku uvijek biti
okomita na stijenku. Znai, sila F na vertikalnu branu 2-3 (koja nas ovdje zanima) e biti horizontalna (u
smjeru osi x), a sila na podlogu 4-5 e biti vertikalna (u smjeru osi z). To znai da emo za odreivanje sile
Fx iskoristiti samo x-komponentu jednadbe koliine gibanja. Jednadba koliine gibanja glasi

F G v v n p n dS ,
M

S u Si vn
a njena x-komponenta je

Fx v v n p n dS
x M x

Su Si vn
U jednadbi koliine gibanja je koriten manometarski tlak, to znai da je F (odnosno Fx) rezultantna sila u
kojoj je obraunata i sila atmosferskog tlaka izvana.
g
tlak 1 pa 2
3
V =1000 kg/m
H=3,2 m
L=0,45 h=3,9 m
4 5m
p4=pa+gH pa
B=1 m
z 6 3
x v
Ako za kontrolni volumen izaberemo osjeneni volumen oznaen tokama 1-2-3-6-5-4-1, tada je povrina 1-
4 ulazna, a povrina 3-6 izlazna povrina. Kroz povrine 1-2 i 5-6 nema protoka fluida ( v n 0 ), a na njima

vlada atmosferski tlak (pretlak je nula), pa je vrijednost integrala vx v n pM nx dS koji definira

S 0 0

impulsnu funkciju jednak nuli. Povrinu Sw na koju djeluje sila F ine povrine 4-5 (na koju djeluje
z-komponenta sile F ) i povrina 2-3 na koju djeluje x-komponenta sile F ). Prema tome, od izraza za silu Fx
ostaje

Fx vx v n pM nx dS
vx v n pM nx dS V 2 HB g H HB
2
(a)
S1 4 V V gh 1 S 3 6 0 v 0 0
5. Dinamika fluida
Na povrini 3-6 vektor vanjske normale gleda u smjeru z, to znai da joj je komponenta u smjeru osi x,
nx 0 , a isto vrijedi i za x-komponentu brzine (budui je brzina na toj povrini vertikalna). Ostaje dakle
samo integral po povrini 1-4. Na toj povrini brzina je horizontalna, pa je vx V , kao i vektor vanjske
normale, koji gleda u negativnom smjeru osi x, pa je nx 1 , budui da vektor brzine i vektor normale
gledaju u suprotnim smjerovima, njihov skalarni produkt je v n V . Uz pretpostavku da je profil brzine
jednolik po presjeku 1-4, protok koliine gibanja je V 2 HB (gdje je uzeto u obzir da je strujanje ravninsko i
promatra ga se za jedininu irinu (B=1 m) okomito na ravninu slike). Kao to je prije reeno promjena tlaka
okomito na ravne paralelne strujnice je ista kao u fluidu u mirovanju, to znai da je raspodjela tlaka od toke
1 do toke 4 hidrostatska, a u presjeku 3-6, koji je horizontalan, je tlak konstantan i jednak atmosferskom
tlaku pa. Prema tome manometarski tlak po presjeku 1-4 se mijenja linearno po zakonu pM gh , gdje je h
dubina koja se mjeri od slobodne povrine. Kao to se zna iz hidrostatike integral linearno promjenjivog tlaka
po povrini jednak je umnoku tlaka u teitu (ovdje gH / 2 ) i povrine (ovdje HB).
Da bismo izraunali silu Fx prema izrazu (a) trebamo odrediti brzinu V, a za to imamo na raspolaganju
jednadbu kontinuiteta i Bernoullijevu jednadbu. Jednadba kontinuiteta kae da je protok Q na ulazu u
kontrolni volumen jednak protoku na izlazu, tj.
H
Q VHB vLB ili v V (b)
L
S obzirom da smo zanemarili viskozne sile, vrijedi Bernoullijeva jednadba koja kae da energija du
strujnice ostaje konstantna. U prikazanom strujanju, moemo uoiti dvije strujnice: 1-2-3 i 4-5-6. Primijetimo
da je toka 2, toka zastoja. U toki zastoja je dinamiki tlak V 2 / 2 , pretvoren u potencijalnu energiju
poloaja (jer je tlak konstantan), pa e se slobodna povrina fluida pred branom povisiti, kako je naznaeno
na skici. Bernoullieva jednadba du strujnice 1-2-3 (izmeu toaka 1 do 3, pri emu je z=0 u toki 3) glasi:
V2 v2
h , (c)
2g 2g
a Bernoullijeva jednadba du strujnice 4-5-6 (izmeu toaka 4 i 6) glasi:
gH
2
V p v2
M4 h H
2g g 2g
H
Uzimajui u obzir da je pretlak u toki 4 pM4 gH , oito je da obje Bernoullijeve jednadbe daju isti
rezultat. Uvrtavanjem jednadbe (b) u (c) daje
2 gh
V 2
1, 24 m/s
H
1
L
H
to uvrteno u izraz (a) daje Fx / B V 2 g H 55,15 kN/m .
2
5. Dinamika fluida
Primjer 2: Odreivanje sile otpora tijela iz hidrodinamike slike strujanja
Donja skica prikazuje ravninsku situaciju optjecanja mirujueg profila (okomito na ravninu slike duljina
profila je dovoljno velika da se moe pretpostaviti da slika strujanja ostaje ista u smjeru osi z, pa uzimamo
jedininu irinu B=1 m) jednolikim profilom brzine v konst. (dovoljno daleko od tijela brzina je
neporemeena, a indeks asocira na udaljenost dovoljno daleko od tijela).
y
v vx=v AB v z=
konst.
vanjsko neviskozno
strujanje
vrtloni 2D
x
H D w
trag
S 0,5v 2D
Au
=konst. Ai deficit u
profilu
vx=v AB brzine
Poremeaj u polju brzine se najvie osjea neposredno uz povrinu profila (podruje graninog sloja unutar
kojeg se brzina strujanja mijenja od nule, na samoj povrini, do brzine neporemeenog strujanja) i unutar
vrtlonog traga, ija je granica na skici oznaena crtkanom linijom. Izvan graninog sloja i vrtlonog traga
utjecaj viskoznosti se moe zanemariti, pa se moe pretpostaviti da je komponenta brzine vx jednaka brzini v
u itavom podruju izvan vrtlonog traga. Na izlaznom presjeku se utjecaj tijela oituje kroz deficit u profilu
brzine, koji je ovdje idealiziran trokutastim oblikom. Za odabrani kontrolni volumen koji je na gornjoj skici
osjenan, kontrolna povrine se sastoji od ulazne povrine Au, izlazne povrine Ai, dvije bone povrine AB i
povrine profila Sw. Iz jednadbe kontinuiteta je jasno da su bone povrine izlazne povrine, jer kroz njih
mora protjecati fluid razmjerno deficitu u profilu brzine, koji se moe za trokutasti oblik deficita brzine
jednostavno izraunati kao povrina trokuta osnovice 4DB visine 0,5v , to iznosi v DB , odnosno vrijedi
v n dS v DB (a)
2 AB
Ukupna sila fluida na povrinu Sw definirana je zakonom koliine gibanja, koji za sluaj stacionarnog
strujanja i zanemarivanja viskoznih sila po ulaznoj i izlaznim povrinama glasi:

F G v v n p n dS
M

S u Si vn
U promatranom sluaju strujanje je u horizontalnoj ravnini (z=konst.), pa sila teine djeluje okomito na
ravninu slike (ima komponentu samo u smjeru osi z), a uz pretpostavku simetrinosti tijela, bit e i slika
strujanja simetrina, pa e komponenta sile F u smjeru osi y biti jednaka nuli. Dovoljno daleko od tijela,
gdje brzina poprima vrijednosti neporemeene brzine, i tlak poprima vrijednosti neporemeenog tlaka p ,
5. Dinamika fluida
pa emo pretpostaviti da na ulaznoj i izlaznim povrinama vlada neporemeeni tlak p , odnosno da je
pretlak pM p p jednak nuli. Na temelju reenoga x-komponenta jednadbe koliine gibanja prelazi u
oblik
Fx v v n dS v v n dS
u v
x
v i
x
vx B
vx v n dS
v
A A 2A
pri emu su integrali po bonim stranicama prikazani, zbog simetrije, za obje povrine jednim integralom. Na
ulaznoj povrini je vx v i v n v , na bonim stranicama je takoer vx v , a integral v n po
bonim stranicama je definiran jednadbom kontinuiteta (a), dok je na izlaznoj povrini potrebno integrirati
promjenjivi profil brzine po koordinati y , u podruju 2D y 2D . Pri tome e se zbog simetrije
integrirati po polovini izlazne granice, pa e se integral mnoiti faktorom dva. Na temelju reenoga gornja
jednadba se moe pisati u obliku
integral po Au prema (a)=v DB
2D v y
2 H/2

Fx v HB 2 1+
dyB v2 dyB v v n dS
2
0 2 2 D
2D 2 AB
Integriranjem izraza u uglatoj zagradi, slijedi

3 2D
y
v2 2 D
2D 2 2D 2 1+
v y v2 y

7 2
1+ dyB B 1+ dy B 2D v DB
0
2 2D 4
0
2D 4 3 6
0
H/2
H

2D
v2 dyB v2 B
2
2D

Pa izraz za traenu silu postaje

7 H 7 2
Fx v2 HB 2 v2 DB v2 B 2D v2 DB 4 1 v2 DB v2 DB
6 2 3 3
Uoimo da sila Fx ne zavisi od veliine izabranog volumena, ve samo od profila deficita brzine u izlaznom
presjeku. Fx je sila otpora, a najee se izraava u obliku bezdimenzijskog koeficijenta, koji se dobije
dijeljenjem sile s umnokom dinamikog tlaka v 2 / 2 i povrine profila suprotstavljene strujanju DB , pa je

koeficijent otpora promatranog profila
2 2
Fx
v DB
4
CFx 3 1,33
1 2 1 2
v DB v DB 3
2 2
5. Dinamika fluida
5.8. Primjena osnovnih zakona za kontrolni volumen koji se translatira

konstantnom brzinom
esto e u analizi inenjerskih problema trebati koristiti kontrolni volumen koji se giba,
odnosno kojemu se granice pomiu. Pri tome bitno razlikujemo dva sluaja: prvi u kojem
se kontrolni volumen giba nekom brzinom, pri emu kontrolni volumen zadrava svoj
oblik i veliinu, pa je za promatraa koji se giba zajedno s kontrolnim volumenom taj
volumen nepomian i nepromjenjivog oblika i veliine, i drugi sluaj u kojem se granice
kontrolnog volumena gibaju potpuno proizvoljno, tako da se mijenjaju oblik i veliina
kontrolnog volumena (npr. volumen u cilindru motora s unutarnjim izgaranjem omeen
stijenkama cilindra i elom gibajueg stapa). U prvom sluaju kontrolni volumen se moe
gibati konstantnom brzinom (po veliini i smjeru), pa promatra koji se giba nee osjeati
nikakve inercijske sile, to znai da je takav koordinatni sustav inercijski kao i apsolutno
mirujui koordinatni sustav (definirali smo ga kao koordinatni sustav vrsto vezan za
Zemlju, iako znamo da se i Zemlja giba). Naprotiv, ako bi se koordinatni sustav gibao
promjenjivom brzinom, promatra koji se giba zajedno s takvim koordinatnim sustavom bi
osjetio inercijske sile (umnoak negativnog ubrzanja koordinatnog sustava i mase
promatraa) pa bi takav koordinatni sustav bio neinercijski. U jednadbama koje opisuju
osnovne zakone u neinercijskom koordinatnom sustavu, masenim silama (npr. sili
gravitacije) se dodaju inercijske sile uslijed gibanja koordinatnog sustava.
Ovdje e nas zanimati poseban sluaj kontrolnog volumena (odnosno koordinatnog sustava
koji je vezan za kontrolni volumen) koji se giba pravocrtno konstantnom brzinom. Tako bi
na primjer avion koji leti konstantnom brzinom V prema donjoj lijevoj slici, izazivao
gibanje estica zraka koje bi za promatraa iz apsolutnog koordinatnog sustava oxyz (koji
mirno stoji na zemlji) bilo nestacionarno, jer bi avion mijenjajui svoj poloaj izazivao
gibanje estica mirujueg zraka na razliitim pozicijama.
5. Dinamika fluida
V
V
Z
z
X O Y
o y
x koordinatni koordinatni
sustav vezan za sustav vezan za
Zemlju avion
Nasuprot tome ako se oko aviona formira kontrolni volumen, koji se giba zajedno s
avionom brzinom V u lijevo, za promatraa koji stoji u ishoditu O pominog koordinatnog
sustava OXYZ, koji se giba zajedno s kontrolnim volumenom, avion e mirovati, a init e
mu se da na njega nastrujava zrak relativnom brzinom V suprotnom od brzine gibanja
aviona. Jednako tako u prethodnom primjeru u kojemu je profil mirovao, a na njega
nastrujavao fluid jednolikim profilom brzine v , problem se mogao formulirati tako da je
fluid mirovao, a kroz njega se gibao profil konstantnom brzinom v . S obzirom da je

gledano iz gibajueg koordinatnog sustava takvo strujanje stacionarno, obino se koristi
kontrolni volumen vezan za tijelo koje se giba konstantnom brzinom. Jednako tako pri
modelskim ispitivanjima npr. aviona u zranom tunelu, umjesto da se avion giba, on
miruje, a na njega se pue zrak.
S obzirom da je koordinatni sustav koji se giba pravocrtno konstantnom brzinom

inercijski, svi zakoni dinamike fluida za kontrolni volumen u takvom koordinatnom
sustavu e biti isti kao i za apsolutno mirujui koordinatni sustav s jedinom razlikom da
se umjesto apsolutne brzine (koju mjeri promatra iz apsolutnog koordinatnog sustava)
koristi relativna brzina (koju mjeri promatra iz koordinatnog sustava koji se giba
zajedno s kontrolnim volumenom).
5. Dinamika fluida
Vezu izmeu apsolutne i relativne brzine se moe izvesti temeljem donje slike.
Z
Brzine ine trokut
z O Y brzina
X Relativni
(gibajui)
o y koordinatni
x
Apsolutni (mirujui) sustav
koordinatni sustav
Neka je poloaj neke estice fluida u relativnom koordinatnom sustavu opisan vektorom
poloaja (kojemu su komponente koordinate X, Y i Z relativnog koordinatnog sustava).
Poloaj iste te estice fluida je u apsolutnom koordinatnom sustavu opisan vektorom
poloaja r (kojemu su komponente koordinate x, y i z apsolutnog (mirujueg
koordinatnog sustava). Iz slike je jasno da vrijedi
r R
gdje je R(t ) vektor koji opisuje poloaj (gibanje) ishodita relativnog koordinatnog
sustava u vremenu t. Deriviranjem gornjeg izraza po vremenu dobije se
Dr dR D
ili v u w
Dt dt Dt
v u w
Gdje materijalna derivacija oznauje vremensku promjenu poloaja estice fluida, odnosno
njenu brzinu. Tako je materijalna derivacija poloaja gledano iz mirujueg koordinatnog
sustava apsolutna brzina v koju mjeri promatra iz mirujueg koordinatnog sustava, a
materijalna derivacija vektora oznauje relativnu brzinu w estice fluida, koju bi mjerio
promatra koji se giba zajedno s relativnim koordinatnim sustavom. Brzina u oznauje
brzinu gibanja relativnog koordinatnog sustava u odnosu na mirujui koordinatni sustav i
nazivamo ju prijenosnom brzinom. Za sluaj gibajueg aviona, prijenosna brzina je
jednaka brzini aviona V , a ako zrak gledano iz apsolutnog koordinatnog sustava miruje ( v
=0), onda je relativna brzina zraka koju mjeri instrument na avionu, prema gornjoj formuli
w v u V , kao to je i dano na slici.
5. Dinamika fluida
Primjer: Pogon kolica s pomou mlaza
pM pM
pM
pa pa pa
(a) (b) (c)
Slika (a): Nepomini spremnik, koji se promatra iz nepominog koordinatnog sustava. Pretpostavlja se da je
spremnik velik, tako da mu se razina fluida ne smanjuje znaajno zbog istjecanja fluida kroz mlaznicu, i
pretpostavlja se da je pretlak pM velik tako da se visinska razlika H moe zanemariti. Bernoullijeva
jednadba od slobodne povrine do izlaza iz mlaznice glasi:
pM v2 2 pM
, odakle je v (a)
g 2g
Uslijed istjecanja fluida, na spremnik djeluje sila F koja je jednaka impulsnoj funkciji
F I v2 A 2 pM A , (b)
gdje je A povrina poprenog presjeka mlaznice. S obzirom da se spremnik ne pomie ova sila ne vri
nikakav rad.
Protok fluida kroz mlaznicu je Q vA , a prema jednadbi kontinuiteta je brzina smanjena volumena fluida u
spremniku
dV
Q vA (c)
dt
Slika (b): Kolica se gibaju brzinom u = konst., a strujanje se promatra iz relativnog koordinatnog sustava
vezanog na kolica. Svi zakoni su isti kao i u apsolutnom koordinatnom sustavu, samo se umjesto apsolutne
brzine koristi relativna brzina. Relativna brzina na slobodnoj povrini priblino je jednaka nuli, a iz mlaznice
fluid istjee relativnom brzinom w u odnosu na kolica. Bernoullijeva jednadba vrijedi za relativnu brzinu i
glasi
pM w2 2 pM
, odakle je w (d)
g 2g
Dakle, relativna brzina je jednaka apsolutnoj brzini za sluaj mirovanja kolica. Sila na kolica jednaka je
impulsnoj funkciji raunatoj s relativnom brzinom (jer je kontrolni volumen koji obuhvaa unutarnji dio
kolica definiran u relativnom koordinatnom sustavu), pa vrijedi:
F I w2 A 2 pM A , (e)
Protok fluida kroz mlaznicu je definiran relativnom brzinom, Qrel wA , pa jednadba kontinuiteta glasi
dV
Qrel wA (f)
dt
S obzirom da se kolica pomiu, sila fluida na kolica vri rad, a snaga te sile je
5. Dinamika fluida
P Fu w2 Au Qrel wu (g)
Slika (c): Pomina kolica kao na slici (b), koja se gibaju brzinom u = konst., ali se promatraju iz apsolutnog
koordinatnog sustava. S obzirom da se kolica pomiu, promatra iz apsolutnog koordinatnog sustava e
vidjeti da se estice fluida na slobodnoj povrini gibaju brzinom kolica, a apsolutna brzina u izlaznom mlazu
je po definiciji v u w , tj. u ovom sluaju v w u . U Bernoullijevoj jednadbi od slobodne povrine do
izlaza iz mlaznice, gledano iz apsolutnog sustava treba uzeti u obzir da fluid vri rad (predaje snagu za
gibanje spremnika), pa e snaga na izlazu biti manja za predanu snagu (visina pada energije je P /( gQrel )
gdje je Qrel protok kojim fluid naputa spremnik, tj. koji sudjeluje u predaji snage spremniku), pa je
2
pM u2 P v2 w u w2 2uw u2
g 2g gQrel 2g 2g 2g
Ako se pM / g zamijeni s w2 / 2 g prema jednadbi (d) slijedi da je P Qrel wu , kao i u jednadba (g).
5. Dinamika fluida
6. PRIMJENA OSNOVNIH ZAKONA DINAMIKE FLUIDA
NA HIDRAULIKE STROJEVE
Koordinatni sustav koji se giba konstantnom brzinom u (konstantnom po veliini i

smjeru) je inercijski koordinatni sustav. Promatra iz apsolutno mirujueg koordinatnog
sustava mjeri apsolutnu brzinu v , a promatra koji se giba zajedno s koordinatnim
sustavom mjeri relativnu brzinu w , pri emu vrijedi v u w . Svi zakoni mehanike fluida
u koordinatnom sustavu koji se giba konstantnom brzinom su istog oblika kao i za
apsolutno mirujui koordinatni sustav uz uvjet da se umjesto apsolutne brzine uzme
relativna brzina.
6.1. Sila mlaza na pominu lopaticu
Lopatica se giba konstantnom

y
brzinom u, a fluid u mlazu povrine A
z=konst.
pa
poprenog presjeka struji brzinom v.
v
x Za promatraa iz koordinatnog
nepomina A O
u
mlaznica sustava Oxy koji se giba zajedno s
pomina lopatica
lopaticom, fluid nailazi na lopaticu
relativnom brzinom w v u (sve su
brzine horizontalne pa vrijedi
algebarski zbroj).
w1
Slika lijevo prikazuje kontrolni
y
A1
pa Sa volumen koji obuhvaa fluid koji je u
w
x
dodiru s lopaticom, s ucrtanim
A
V Sw
relativnim brzinama. Kontrolna
povrina se sastoji od ulaznog dijela
A, izlaznog A1, ruba mlaza Sa, te
povrine Sw na kojoj se ostvaruje sila
dodira mlaza i lopatice.
Bernoullijeva jednadba od ulaznog do izlaznog presjeka uz pretpostavku da je lopatica u
horizontalnoj ravnini glasi
6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na hidraulike strojeve
pa w2 p w2
z a 1 z iz koje je jasno da vrijedi w1 w
g 2g g 2g
Jednadba kontinuiteta glasi Qrel wA w1 A1 iz koje je jasno da je A1 A . Treba naglasiti
da je Qrel relativni protok kojim fluid struji preko lopatice i da je taj manji od apsolutnog
protoka Q vA kojim fluid izlazi iz mlaznice, jer se razmak izmeu mlaznice i lopatice
stalno poveava, te se dio apsolutnog protoka troi na popunjavanje mlaza u prostoru
izmeu mlaznice i lopatice.
I Sila fluida na lopaticu definirana
je jednadbom koliine gibanja.
A
pa Sa
Veliine impulsnih funkcija na
I
V x ulaznom i izlaznom presjeku su
A jednake, tj. vrijedi
Sw
I w2 A Qrel w , dok je na
povrini Sa impulsna funkcija

jednaka nuli. Sila fluida na
lopaticu je jednaka vektorskom
zbroju impulsnih funkcija.
Komponenta sile u smjeru osi x definirana je izrazom:
Fx I I cos w2 A 1 cos wQrel 1 cos
Kad bi to bila jedina sila na lopaticu u smjeru osi x, lopatica bi se po II. Newtonovom
zakonu ubrzavala, to je protivno pretpostavci da se lopatica giba konstantnom brzinom u.
Dakle zakljuuje se da za odravanje konstantne brzine na lopaticu mora izvana djelovati
sila Fx koja e ju koiti (uravnoteiti silu fluida na lopaticu). Tim koenjem se dobiva rad
(lopatica djeluje poput turbine), a snaga tog koenja je definirana izrazom
PT Fx u uwQrel 1 cos
Jasno je da e snaga biti maksimalna za 180 i jednaka nuli za 0
(fluid je neviskozan pa nema sile u x smjeru,

180 tj.
snaga je jednaka nuli)
0
Pad visine energije definiran je izrazom
PT uw
hT 1 cos
gQrel g
Do istog se rezultata moglo doi promatranjem problema iz apsolutnog koordinatnog
sustava. Slika prikazuje kontrolni volumen koji miruje, te trokut brzina na izlazu kojim se
definira apsolutna brzina v1 .
w
v1=u+w

u
v
PT
Budui da se kroz kontrolnu povrinu izmjenjuje snaga s okolinom (odvodi se snaga PT ),

snaga na izlazu e biti manja od snage na ulazu za odvedenu snagu, tj. prema
Bernoullijevoj jednadbi (uzimajui u obzir da su tlak i visina konstantni) vrijedi
v12 v2
hT ,
2g 2g
a budui da vrijedi v12 v1 v1 w w 2w u u u w2 2wu cos u 2 i v u w , to

uw
uvrteno u Bernoullijevu jednadbu daje hT 1 cos .
g
6.2. Primjena jednadbe koliine gibanja na Pelton turbinu

R
v u=R
A

u
w=v-u
Kada se usporedi sluaj lopatice Pelton turbine, koja se giba obodnom brzinom u R s
pominom lopaticom u prethodnom primjeru, jasno je da e trokut brzina na izlazu mlaza s
lopatice biti isti, pa e i izraz za pad visine energije biti isti. Meutim bitna je razlika u
tome to je razmak izmeu mirujue mlaznice i pokretnih lopatica stalno jedan te isti, pa se
apsolutni protok ne gubi na popunjavanje prostora izmeu mlaza i lopatica, nego sav
protok fluida prijee preko lopatica (pri emu mlaz moe biti u zahvatu s vie lopatica),
tako da je snaga turbine jednaka PT gQhT Quw 1 cos . Uzimajui u obzir da na
Pelton turbinu moe djelovati vie mlazova (npr. n mlazova), te da je w v u v R,

teorijski izraz za snagu Pelton turbine je
PT n u vA v u 1 cos
Q w
v
Maksimalna snaga PT max turbine je pri 180 i pri obodnoj brzini u , pri emu je
2
1 3
PT max n v A , to odgovara raspoloivoj snazi mlaza, tako da je teorijski faktor
2
korisnosti jednak jedinici. U tom bi sluaju apsolutna brzina mlaza na izlasku s lopatice
bila jednaka nuli, dakle sva snaga mlaza bi bila pretvorena u snagu turbine.
6.3. Primitivna teorija propelera
Ova se teorija temelji na idealiziranoj slici strujanja uz pretpostavku neviskoznog strujanja

fluida i definira samo okvirne odnose meu integralnim veliinama karakteristinim za
propeler, pa se ovom teorijom propeleri ne mogu projektirati. Analizirat e se sluaj
avionskog propelera koji se giba konstantnom brzinom v u mirujuem zraku. Iz
koordinatnog sustava vezanog na propeler izgledat e kao da fluid nailazi na propeler
brzinom v . Sljedea slika shematski prikazuje propeler i odabrani kontrolni volumen.
Povrina A1 kroz koju fluid ulazi u kontrolni volumen je dovoljno daleko ispred propelera,
tako da je profil brzine jednolik, a u tom presjeku vlada neporemeeni tlak p .
Neposredno ispred i neposredno iza propelera (presjeci A2 i A3 ) povrine su jednake
A2 A3 AP , a prema jednadbi kontinuiteta i brzine su jednake v2 v3 vP , a zbog
snage koju propeler predaje fluidu tlak p3 iza propelera e biti vei od tlaka p2 ispred
propelera. Dovoljno daleko iza propelera tlak e se smanjiti na vrijednost neporemeenog
tlaka p , a brzina e narasti na vrijednost v4 v v . U izlaznom presjeku A4
pretpostavlja se jednoliki profil brzine. Preostali dio kontrolne povrine ini strujna
povrina kroz koju nema protoka i na kojoj se pretpostavlja neporemeeni tlak p .
Prema jednadbi kontinuiteta protok Q kroz propeler je
Q v A1 vP AP v4 A4 v v A4
Komponenta sile fluida na propeler u pravcu gibanja propelera je F p3 p2 AP i
djeluje suprotno od vektora brzine v . Prema jednadbi koliine gibanja, ta je sila jednaka
zbroju impulsnih funkcija na ulaznoj i izlaznoj povrini, gdje se impulsne funkcije

raunaju s pretlakom u odnosu na tlak p , te vrijedi: I2 v42 A4 Qv4 i
I1 v2 A1 Qv , dok je impulsna funkcija po platu kontrolnog volumena jednaka nuli
(vidjeti sliku gore desno). Sila F je dakle po veliini jednaka

F p3 p2 AP Q v4 v
Bernoullijeve jednadbe izmeu presjeka 1 i 2, odnosno presjeka 3 i 4 glase

1 2 1 2 1 2 1 2
p v p2 vP i p3 vP p v4
2 2 2 2
ijom kombinacijom se dobije
1
p3 p2 v42 v 2 , to uvrteno u izraz za silu F daje relaciju
2
v v4 v
vP v
2 2
Snaga P koju propeler predaje fluidu je definirana Bernoullijevom jednadbom izmeu
presjeka 1 i 4 izmeu kojih je propeler, te vrijedi
v42 v2 P
2g 2g gQ
1
odakle je P Q v42 v2 QvPv .
2
Korisna snaga propelera je ona snaga koja se troi na potisak aviona, a definirana je
izrazom
Pk Fv Q v4 v v Qv v ,
a faktor korisnosti propelera

Pk Q v4 v v v 2v 1
P 1 vP 2v v v
Q v42 v 2 1
2 2v
Primjer: Avion leti brzinom v 320 km/h kroz mirujui zrak gustoe 1,22 kg/m3, pri emu kroz
njegova dva propelera promjera D 800 mm protjee Q 100 m3/s zraka. Odredite teorijski faktor
korisnosti propelera, potisnu silu, skok tlaka kroz propeler i snagu potrebnu za pogon propelera.
Rjeenje: Brzina aviona je v 88.9 m/s, a brzina zraka kroz propeler kroz koji je protok Q / 2
Q
4
vP 2 99,5 m/s
D2
v
Teorijski faktor korisnosti propelera je 0.894 ,
vP
a brzina v4 iza propelera je v4 2vP v 110.1 m/s.
Potisna sila od oba propelera je F Q v4 v 2,58 kN,
F
A skok tlaka kroz propeler p3 p2 2 2.57 kPa.
D2
4
1
Snaga koju propeler predaje fluidu je P Q v42 v2 256.8 kW.
2
6.4. Primjena jednadbe momenta koliine gibanja na centrifugalni stroj
Pretpostavke:
z
g
1. Rotor se okree konstantnom kutnom
Q brzinom .
kuite 2. Strujanje izmeu lopatica je u
radijalnom smjeru (visina lopatice na
b1
lopatica b2
ulazu je b1 , a na izlazu iz rotora b2 ).
rotor 3. Kontrolni volumen obuhvaa prostor
u2
v2
izmeu lopatica. Kontrolna povrina se
n2 sastoji od ulaznog dijela veliine
v1
w1
S1 2R1 b1 , izlaznog dijela veliine
1 u1
w2
2
S2 2R2 b2 te plata, kroz kojeg nema
n1 lopatica
=konst.
protoka.
R2
4. Na rotoru se pretpostavlja beskonano
1
R
puno beskonano tankih lopatica, to znai

da e se oblik strujnica gledano iz
koordinatnog sustava koji rotira zajedno s
rotorom poklapati s oblikom lopatica, a da
e strujanje fluida biti punim presjekom.
5. Strujanje je neviskozno i nestlaivo
6. Utjecaj sile teine se zanemaruje
Promatra iz koordinatnog sustava koji rotira zajedno s rotorom mjeri relativnu brzinu w
koja je tangencijalna na lopatice. Obodna brzina u r je na ulazu u rotor po veliini
jednaka u1 R1 , a na izlazu u2 R2 i okomita je na radijus. Apsolutna brzina v je
zbroj obodne i relativne brzine v u w , to se prikazuje trokutom brzina. Kut je kut

lopatice, a oznauje kut izmeu vektora relativne brzine w (tangenta na lopaticu) i
negativne obodne brzine u . Sljedea slika prikazuje primjer trokuta brzina, na kojem je
oznaen i kut definiran kao kut izmeu obodne i apsolutne brzine.
Jasno je da vrijede relacije:

v2 u2 w2 2uw cos
v u w cos
vn w sin
Apsolutna brzina se moe rastaviti u radijalni i obodni smjer, gdje je radijalna komponenta
okomita na ulazni i izlazni presjek, pa se oznauje s vn , a obodna s v . Ako se jedinini
vektori u radijalnom i obodnom smjeru oznae s er i e (neka uvijek gleda u smjeru
obodne brzine) tada vrijedi v vn er ve .

Jednadba kontinuiteta za kontrolni volumen kae da je protok kroz ulaznu i izlaznu
povrinu jednak
Q 2R1 b1vn1 2R2 b2vn2
Primjenom zakona momenta koliine gibanja za komponentu momenta sile fluida u
odnosu na os rotacije (kojoj ne doprinose sile tlaka, a viskozne sile su zanemarene) slijedi
izraz za moment kojim fluid djeluje na rotor, to je po definiciji moment turbine M T
MT Q R2v2 R1v1
Moment pumpe je dakako suprotnog predznaka, pa vrijedi

MP Q R2v2 R1v1
Uobiajeno je uvijek raditi s izrazima za pumpu, a ako se dobije negativan rezultat, to

ukazuje da se radi o turbini. Snaga pumpe je definirana izrazom
PP MP Q u2v2 u1v1
Visina dobave pumpe je

PP 1 1
hP u2v 2 u1v 1 u2 u2 w2 cos 2 u1 u1 w1 cos 1
gQ g g
to se naziva osnovnom Eulerovom jednadbom za turbostrojeve. Iz te je jednadbe jasno

da e visina dobave pumpe biti maksimalna pri v 1 0 (to znai da je apsolutna brzina na
ulazu u lopatice okomita na obodnu brzinu), a pad visine energije u turbini pri v 2 0.
Bernoullijeva jednadba du strujnice od ulaza do izlaza iz pumpe kae da e se energija

na izlazu poveati za visinu dobave pumpe, tj. vrijedi
v22 p2 v12 p1
z2 z1 hP
2g g 2g g
Ako se u Bernoullijevoj jednadbi apsolutne brzine prikau preko obodne i relativne brzine
( v2 u2 w2 2uw cos ), te uvrsti izraz za visinu dobave pumpe, slijedi Bernoullijeva
jednadba za rotirajuu strujnicu
w22 u22 p2 w12 u12 p1
z2 z1
2g g 2g g
6.5. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na rotirajuu cjevicu
Osnovna Eulerova jednadba za turbostrojeve i Bernoullijeva jednadba za rotirajuu

strujnicu se mogu primijeniti i na strujanje u rotirajuoj cjevici. Naravno i dalje vrijede
pretpostavke o neviskoznom nestlaivom strujanju, uz dodatnu pretpostavku da je promjer
cjevice mali u odnosu na njenu duljinu. Svinuta cjevica moe raditi poput primitivne
pumpe, koja podie fluid na visinu H (slika lijevo) ili poput turbine, koja pretvara
raspoloivu visinu H u mehaniki rad (slika desno). Ako se cjevici snaga niti dovodi niti
odvodi govori se o slobodnorotirajuoj cijevi (ako se zanemare uinci trenja to bi bio sluaj
poljevaa trave). Jasno je da za sluaj pumpe cjevica prije poetka rotacije mora biti
ispunjena fluidom, inae se strujanje ne bi uspostavilo.
=konst. pa
g pa 1
2
D
H
=konst. H
g
pa D
2

1 pa

u
u v

R vq v
w

=90o w
R
Primitivna pumpa Primitivna turbina

Bernoullijeva jednadba za rotirajuu Bernoullijeva jednadba za rotirajuu
strujnicu: strujnicu:
u2 u2
2 2
w2 R w2 R
0 H H
2g 2g
Iz trokuta brzina je: v u R Iz trokuta brzina je: v u w cos
(brzina v je uvijek pozitivna tj. gleda u (ako je brzina v pozitivna radi se o pumpi,
smjeru brzine u pa e moment i snaga biti ako je negativna radi se o turbini, a ako je
pozitivni, odnosno radi se o pumpi). jednaka nuli o slobodnorotirajuoj cijevi)
D2
Jednadba kontinuiteta: Q w konst.
4
uv
Visina dobave pumpe: hP (kod turbine e se dobiti negativna visina dobave)
g
Snaga koja se predaje fluidu: PP gQhP (za turbinu negativno)
PP
Moment sile kojom cjevica djeluje na fluid: M P
6.6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na aksijalni turbostroj
Slika prikazuje jedan stupanj rotora aksijalne

niskotlane turbine. Fluid struji aksijalno kroz
meulopatini prostor, a uslijed skretanja strujanja
dolazi do sile izmeu fluida i lopatice odnosno do
vrtnje rotora.
Ako je visina lopatica mala u odnosu na promjer, tada
se vijenac lopatica moe razviti u ravninu i problem
promatrati kao ravninski, pri emu e se razvijeni
vijenac lopatica translatirati srednjom obodnom
brzinom
u Rsr ,
gdje je kutna brzina rotora, a Rsr srednji radijus

(mjeren na polovini visine lopatica)
Slika lijevo prikazuje razvijeni vijenac lopatica, koji
1 2
se translatira brzinom u. Odabrani kontrolni volumen
obuhvaa meulopatini prostor. Kontrolna povrina
se sastoji od ulazne, izlazne povrine, povrine
korjenog i obodnog vijenca, te povrine dodira fluida
i lopatica. Pretpostavlja se neviskozno strujanje
fluida, te beskonano puno, beskonano tankih
lopatica, to omoguuje pretpostavku da gledano iz
relativnog koordinatnog sustava (koji se translatira
konstantnom brzinom u), strujnice imaju oblik
konture lopatice. Strujanje je s lijeva u desno, tako da
indeks 1 oznauje veliine na ulaznoj povrini, a
indeks 2 na izlaznoj povrini. Na povrinama vijenaca
postoje samo sile tlaka, koje nee doprinijeti
momentu stroja, tako da se snaga izmeu fluida i
stroja izmjenjuje samo na povrini lopatica.
Slika prikazuje trokute brzina na ulaznoj i izlaznoj povrini ije plotine moemo oznaiti s
A1 i A2 . Kutovi 1 i 2 su prema prije uvedenoj definiciji definirani kao kutovi izmeu
relativne brzine i negativne prijenosne brzine, a kut 1 180 1 . Jedinini vektori vanjske
normale na ulaznoj i izlaznoj povrini su oznaeni s n1 i n2 , a jedinini vektor u
tangencijalnom smjeru s et . Polazei od injenice da su svi zakoni u relativnom,

translatorno gibajuem koordinatnom sustavu istog oblika kao i u apsolutnom, s jedinom
razlikom da se umjesto apsolutne brzine uzima relativna brzina, onda jednadba
kontinuiteta za odabrani kontrolni volumen glasi:
w n
A1
dS
A2
w n dS 0
wn1 w1 sin 1 wn 2 w2 sin 2
S obzirom da je strujanje osno-simetrino projekcije brzine w n su konstantne po

povrinama A1 i A2 , pa vrijedi:
Q wn1 A1 wn 2 A2 konst.
Jednadba koliine gibanja, uz zanemarenje masenih i viskoznih sila glasi

F w w n pn dS w w n pn dS I1 I 2
A1 A2
I1 I2
Nakon integracije za impulsne funkcije I1 i I 2 se dobije
I1 w1Q p1n1 A1 i I 2 w2Q p2 n2 A2 ,
pa je rezultirajua sila na preostali dio kontrolne povrine (ukupna kontrolna povrina osim
A1 i A2 ) jednaka
F Q w1 w2 p1n1 A1 p2 n2 A2
Za izmjenu snage izmeu fluida i stroja odgovorna je samo tangencijalna komponenta sile
(u smjeru gibanja), a dobije se skalarnim mnoenjem gornjeg izraza s jedininim vektorom
et . Uzimajui u obzir da je et n 0 , te da su w1 et w1 cos 1 w1 cos 1 i
w2 et w2 cos 2 projekcije relativne brzine na smjer brzine u, dobije se
Ft Q w1 cos 1 w2 cos 2
Navedena sila se odnosi na silu kojom fluid djeluje na povrine lopatica (tako smo se
dogovorili pri izvodu jednadbe koliine gibanja), i kada je ona u smjeru brzine u, to znai
da fluid vri rad (tj. fluidu se energija smanjuje) pa stroj radi kao turbina. Moment file Ft
je
M T Ft Rsr QRsr w1 cos 1 w2 cos 2 ,
snaga je
PT M T Qu w1 cos 1 w2 cos 2 ,
a pad visine energije fluida kroz turbinu je

PT u
hT w1 cos 1 w2 cos 2
gQ g
Do istog se rezultata moglo doi primjenom osnovne Eulerove jednadbe za turbostrojeve,

koja za sluaj turbine glasi
PT 1
hT u1v 1 u2v 2
gQ g
Kod aksijalnog stroja su obodne brzine u1 u2 Rsr u , a projekcije apsolutnih brzina
na smjer brzine u, su prema slici trokuta brzine:
v 1 u w1 cos 1 i v 2 u w2 cos 2
to uvrteno u osnovnu Eulerovu jednadbu za turbostrojeve daje prethodno dobiveni
izraz:
PT u
hT w1 cos 1 w2 cos 2
gQ g
Konano do istog se rezultata moglo doi i iz razlike Bernoullijevih jednadbi postavljenih

iz relativnog i apsolutnog koordinatnog sustava. Ako se zanemare masene i viskozne sile,
Bernoullijeva jednadba od ulaznog do izlaznog presjeka, u relativnom koordinatnom
sustavu glasi:
w12 p1 w22 p2

2g g 2g g
Iz trokuta brzina na gornjoj slici jasno je da je kut kut izmeu stranica trokuta duljina u i
w, a da je v nasuprotna stranica tome kutu, pa se sukladno pouku o kosinusima, apsolutne
brzine mogu izraziti pomou relativnih u oblicima:
v12 u 2 w12 2uw1 cos 1 u 2 w12 2uw1 cos 1
v22 u 2 w22 2uw2 cos 2
Bernoullijeva jednadba od ulaznog do izlaznog presjeka stroja, gledano iz apsolutnog

koordinatnog sustava, uzima u obzir da je na tom putu fluid izgubio visinu energije hT , pa
vrijedi
v12 p v2 p
1 2 2 hT
2g g 2g g
Ako se u ovu jednadbu uvrste prikazi apsolutne brzine preko relativnih dobije se
u 2 w12 2uw1 cos 1 p1 u 2 w22 2uw2 cos 2 p2
h
2g g 2g g T
Ako se od ove jednadbe oduzme Bernoullijeva jednadba u relativnom koordinatnom
sustavu, slijedi ponovo isti izraz za hT , koji glasi
u
hT w1 cos 1 w2 cos 2 .
g
7. DIMENZIJSKA ANALIZA
Dimenzijska analiza i teorija slinosti predstavljaju znanstveni temelj eksperimentalnom
istraivanju sloenih fizikalnih pojava kako u mehanici fluida, tako i u ostalim podrujima
fizike. Primjenom dimenzijske analize minimizira se potrebni broj mjerenja za istraivanje
neke pojave, a olakavaju se prikaz i tumaenje rezultata mjerenja. Teorija slinosti daje
podlogu za primjenu modelskih istraivanja i primjenu analogija u fizici.
Dimenzija Q odnosno jedinica Q SI svake fizikalne veliine Q u mehanici fluida se
moe prikazati produktom potencija osnovnih dimenzija odnosno jedinica u obliku
Q Ma LbTc d
Q kg a mbsc K d
SI
gdje su osnovne fizikalne veliine (ije su dimenzije osnovne) u mehanici fluida

Veliina Oznaka Dimenzija Jedinica u SI sustavu
duljina L L m
vrijeme t T s
masa m M kg
temperatura T K
a eksponenti a, b, c i d tipini za fizikalnu kategoriju Q. Nisu uvijek potrebne sve etiri
osnovne dimenzije. Tako se dimenzije svih fizikalnih veliina u kinematici fluida mogu
opisati s dvije dimenzije: duljine i vremena. U dinamici nestlaivog strujanja fluida gdje
temperatura fluida ne igra ulogu dovoljne su tri dimenzije: duljine, vremena i mase, a tek u
dinamici stlaivog strujanja taj skup se proiruje dimenzijom temperature.
Jedinica u SI
sustavu
povrina poprenog presjeka A, S L2 m2
brzina zvuka c LT-1 m/s
promjer D, d L m
sila F MLT-2 N
gravitacija g LT-2 m/s2
volumenski modul elastinosti K ML-1T-2 Pa
maseni protok m MT-1 kg/s
moment sile M ML2T-2 Nm
snaga P ML2T-3 W
7. Dimenzijska analiza
Jedinica u SI
sustavu
tlak p ML-1T-2 Pa
volumenski protok Q L3T-1 m3/s
potencijal masene sile U L2T-2 m2/s2
specifina unutranja energija u L2T-2 J/kg
volumen fluida V L3 m3
brzina strujanja fluida v LT-1 m/s
rad sile W ML2T-2 J
geodetska visina z L m
gustoa fluida ML-3 kg/m3
koeficijent kinematike viskoznosti L2T-1 m2/s
koeficijent dinamike viskoznosti ML-1T-1 Pas
brzina vrtnje T-1 rad/s
koeficijent otpora trenja - -
naprezanje ML-1T-2 N/m2
kut - rad
Treba naglasiti da je izbor skupa osnovnih fizikalnih veliina u principu proizvoljan, te se

moe koristiti bilo koji skup od etiri dimenzionalno nezavisne fizikalne veliine.
Dimenzionalna nezavisnost osnovnog skupa fizikalnih veliina podrazumijeva da se
dimenzija niti jedne od fizikalnih veliina izabranog skupa ne moe prikazati dimenzijama
preostalih fizikalnih veliina u tom skupu, to je sadrano u teoremu o dimenzionalno
nezavisnom skupu koji glasi:
Ako samo trivijalno rjeenje a1=a2= ...=an=0, ini produkt potencija Q 1a1 Q 2a2 Q nan
bezdimenzijskim, onda je skup n fizikalnih veliina Q 1 ,Q 2 , ... ,Q n dimenzionalno
nezavisan. Ako je n>k, gdje je k broj osnovnih dimenzija (mjernih jedinica) u skupu,
tada skup n fizikalnih veliina ne moe biti dimenzionalno nezavisan.
Primjeri:
1. Sila, masa i ubrzanje su dimenzionalno zavisne veliine, jer su vezane drugim Newtonovim zakonom.
2. Skup od n=3 veliine: brzina, ubrzanje i kutna brzina ije su dimenzije opisane s dvije osnovne dimenzije
duljine i vremena (k=2), zbog n>k ne mogu biti dimenzionalno nezavisne.
3. Ispitati dimenzionalnu nezavisnost skupa veliina , v, L
Prema teoremu o dimenzionalno nezavisnom skupu trai se rjeenje za eksponente a, b, c, koji ine produkt
potencija veliina bezdimenzionalnim, tj.

a b c
v L M0 L0T0
Ako se dimenzije , v, L izraze pomou M, L, T, gornja jednadba prelazi u oblik:

a b c
ML-3 LT-1 L M0 L0T0
Izjednaavanjem eksponenata nad istim bazama lijeve i desne strane gornje jednadbe, slijedi sustav
linearnih algebarskih jednadbi
M: a =0
L: -3a +b +c =0
T: -b 0
kojeg je rjeenje trivijalno (a=b=c=0), to znai da je skup veliina , v, L dimenzionalno nezavisan.
Kljuno znaenje u dimenzijskoj analizi ima Pi-teorem koji glasi:

Svaki fizikalni zakon izmeu n fizikalnih veliina Q 1 ,Q 2 , ... ,Q n , izraen funkcijom G(
Q 1 ,Q 2 , ...,Q n )=0, neovisnom o promjeni mjerila (veliinska jednadba), moe se izraziti
kao funkcija n-k bezdimenzijskih varijabli u obliku 1 , 2 , ... n- k 0 , gdje je k broj

osnovnih veliina ijim se dimenzijama mogu opisati dimenzije itavog skupa n fizikalnih
veliina.
1 2
Ilustracija: Promjena puta pri pravocrtnom gibanju konstantnim ubrzanjem s v0t at je fizikalni zakon
2
izmeu n=4 fizikalne veliine u ijim se dimenzijama pojavljuje samo put i vrijeme (k=2), pa se zakon moe
prikazati pomou dvije bezdimenzijske varijable. Dijeljenjem gornje jednadbe s v0t dobije se
s 1 at 1 s at
1 ili 1 1 2 , gdje su 1 i 2 .
v0t 2 v0 2 v0t v0
Primjenom Pi-teorema se smanjuje broj varijabli u pojavi, ime se smanjuje potrebni broj
mjerenja i olakava analiza rezultata. Pi-teorem se openito realizira kroz sljedee korake:
1. Pretpostavlja se skup n fizikalnih veliina za koji se smatra da upravlja fizikalnom

pojavom, te se sastavi tablica s njihovim simbolima i dimenzijama ili mjernim
jedinicama, iz koje se odredi broj k, dimenzionalno nezavisnih veliina.
2. Iz skupa od n fizikalnih veliina izabere se k dimenzionalno nezavisnih veliina i
dokae dimenzionalnu nezavisnost izabranog skupa prema danom teoremu.
3. Od svake fizikalne veliine izvan skupa dimenzionalno nezavisnih veliina formira se
bezdimenzijski parametar na nain da se njena dimenzija prikae dimenzijama
fizikalnih veliina iz dimenzionalno nezavisnog skupa, u obliku
k i Qk +i Q1a1 Q2a2 ... Qkak , i=1, n-k
Na taj nain skup od n fizikalnih veliina zamijenjen je skupom od n-k bezdimenzijskih

parametara. Pri tome vrijede sljedea pravila:
a) ako je n-k 0, to znai da se ne moe formirati niti jedan parametar, ukazuje da je
skup od n utjecajnih veliina nepotpun;
b) ako je n-k=1, mogue je sainiti samo jedan parametar, a problem se svodi na
()=0 ili =konst., to znai da je problem principijelno mogue rijeiti samo
jednim mjerenjem.
c) Funkcija meu bezdimenzijskim parametrima, identinog je oblika za beskonanu
obitelj geometrijski, kinematiki i dinamiki slinih pojava. Slinost dvaju pojava
podrazumijeva da se iz rezultata dobivenih na jednoj pojavi mogu odrediti rezultati na
drugoj pojavi jednostavnim mnoenjem rezultata prve pojave s konstantnim
koeficijentom (koeficijentom slinosti). Posebno, ona je jedna i ista funkcija za
modelsku i prototipnu pojavu.
d) Bezdimenzijska veliina (npr. kut) ve je sama po sebi parametar i ne moe biti
ukljuena u skup dimenzionalno nezavisnih fizikalnih veliina.
e) Postoji vie mogunosti izbora skupa dimenzionalno nezavisnih veliina, a u taj skup
se ne stavljaju fizikalne veliine iji se utjecaj eli promatrati izolirano (cilj je da se
pojavljuje u samo jednom parametru).
f) Svaki parametar se smije potencirati i mnoiti proizvoljnom konstantom.
g) Ukoliko je neka od utjecajnih fizikalnih veliina isputena iz polaznog skupa, rezultati
mjerenja nee leati na krivulji nego e biti rasuti po itavom dijagramu.
Primjer 1: U turbulentnom strujanju fluida ustaljenim profilom brzine kroz okruglu horizontalnu cijev,
tangencijalno naprezanje na stijenci cijevi zavisi od gustoe i koeficijenta dinamike viskoznosti
fluida, od promjera D cijevi, srednje brzine v strujanja fluida te od visine hrapavosti k stijenke cijevi.
Primjenom dimenzijske analize potrebno je pronai opi oblik zavisnosti tangencijalnog naprezanja od
preostalih veliina.
Rjeenje:
Prvi korak u provoenju Pi-teorema je sainiti tablicu s popisom oznaka i dimenzija fizikalnih veliina koje
upravljaju pojavom, to je za ovaj primjer dano u sljedeoj tablici:
Veliina D k v
Dimenzija L L LT-1 ML-1T-2 ML-3 ML-1T-1
n=6, k=3
U tablici se pojavljuje n=6 fizikalnih veliina i k=3 osnovne dimenzije (M, L, T), te se moe izabrati skup od
3 dimenzionalno nezavisne veliine. U zadatku se trai zavisnost tangencijalnog naprezanja od preostalih
veliina, pa se ono nee ukljuiti u dimenzionalno nezavisan skup. Tangencijalno naprezanje je direktna
posljedica viskoznosti i hrapavosti stijenke iji se utjecaj eli posebno istraiti, te se ni te dvije veliine nee
stavljati u dimenzionalno nezavisan skup, za kojeg onda ostaju veliine , v i D u ijim se dimenzijama
pojavljuju sve tri osnovne dimenzije to je osnovni preduvjet dimenzionalne nezavisnosti izabranog skupa.
Drugi korak u provoenju Pi-teorema je dokazivanje dimenzionalne nezavisnosti izabranog skupa fizikalnih
veliina , v i D, prema teoremu o dimenzionalno nezavisnom skupu. Prema spomenutom teoremu trae se
vrijednosti eksponenata a, b, c da bi produkt potencija bio bezdimenzijski, analogno prethodnom primjeru
v D M0 L0T0
a b c
(a)
odnosno
ML-3 LT-1 L M0 L0T0

a b c
(b)
to vodi sustavu linearnih algebarskih jednadbi:
M: a =0
L: -3a b c =0 (c)
T: -b 0
kojeg je rjeenje trivijalno (a=b=c=0), to dokazuje dimenzionalnu nezavisnog izabranog skupa.
U treem koraku provedbe Pi-teorema od svake veliine izvan dimenzionalno nezavisnog skupa formira se
po jedan parametar. U ovom je sluaju mogue formirati n-k=6-3=3 parametra.
- Parametar 1 s tangencijalnim naprezanjem ima oblik
' a vb Dc (d)
Koeficijenti a, b, c se odreuju temeljem analize dimenzija izraza (d)
M0 L0T0 ML-1T-2 ML-3 LT-1 L

a b c
to daje sustav jednadbi

M: 0 1 a
L: 0 1 3a +b c (e)
T: 0 2 b
rjeenje kojeg je a=-1, b=-2, c=0, to uvrteno u izraz (d) daje parametar 1 oblika

'
v2
Pozivajui se na pravilo po kojem se parametar smije mnoiti s proizvoljnom konstantom, 1 se prevodi u

parametar 1 oblika

' (f)
1 2
v
2
- Parametar 2 se formira s koeficijentom dinamike viskoznosti u obliku
' a vb Dc (g)
ili s pomou dimenzija
M0 L0T0 ML-1T-1 ML-3 LT-1 L

a b c
(h)

M: 0 1 a
L: 0 1 3a +b c (i)
T: 0 1 b
rjeenje kojeg je a=-1, b=-1, c=-1, to uvrteno u izraz (g) daje parametar 2 oblika

'
vD
Reciprona vrijednost ovog parametra predouje Reynoldsov broj
1 vD
Re (j)
'
- Parametar 3 formira se s visinom hrapavosti stijenke k oblika
k a vb Dc (k)
ili pomou dimenzija
M0 L0T0 L ML-3 LT-1 L

a b c
(l)

M: 0 a
L: 0 1 3a b c (m)
T: 0 b
rjeenje kojeg je a=0, b=0, c=-1, to definira parametar 3 u obliku

k
(n)
D
Ako se usporede sustavi jednadbi (e), (i) i (m), vidi se da su koeficijenti uz nepoznanice a, b, i c u svim
sustavima jednaki, a sustavi se razlikuju samo po slobodnim lanovima koji odgovaraju eksponentima
svojstvenim fizikalnoj veliini s kojom se formira parametar. U parametru 3 veliine k i D imaju istu
dimenziju te je jasno da njihov kvocijent oznauje bezdimenzijski parametar. U takvim je situacijama
rjeavanje sustava linearnih algebarskih jednadbi suvino.
Nakon formiranja parametara fizikalni zakon izraen funkcijom G(v, D, , , , k,)=0 est dimenzijskih
varijabli moe se izraziti funkcijom (1, 2, 3)=0 tri bezdimenzijske varijable ili eksplicitno 1=(2,
3). Dimenzijskom analizom problem nije rijeen do kraja jer su funkcije , odnosno nepoznate kao i
funkcija G. Doprinos dimenzijske analize ogleda se u smanjivanju varijabli u pojavi ime je znatno olakano
eksperimentalno odreivanje funkcije (ili ) u odnosu na funkciju G. Uvrtavanjem znaenja
parametara u funkciji izraz za tangencijalno naprezanje prelazi u oblik
1 k
v 2 Re (o)
2 D
Ako se radi o pravocrtnom strujanju fluida ustaljenim profilom brzine, to znai da nema promjene koliine
gibanja fluida te suma sila na kontrolni volumen koji obuhvaa unutranjost dijela cijevi duljine L mora biti
jednaka nuli. Ako se promatra ravnotea sila u smjeru strujanja, u kojem su masene sile okomite na smjer
strujanja, slijedi da su u ravnotei normalne povrinske sile od kojih u smjeru strujanja djeluje sila tlaka p1 na
ulaznom i tlaka p2 na izlaznom presjeku, te konstantno (zbog ustaljenog profila brzine) tangencijalno
naprezanje po platu cijevi koje je usmjereno suprotno od smjera brzine strujanja. Jednadba ravnotee glasi
D 2
p1 p2 D L (p)
4
Uvrtavanjem jednadbe (o) u (p) dobije se Darcy-Weissbachova formula za proraun pada tlaka u
strujanju ustaljenim profilom brzine kroz okrugle cijevi koja glasi
k L 1
p1 p2 4 Re, v 2 (q)
D D 2
k
lan 4 Re, se oznaava sa i naziva koeficijentom trenja, a odreen je eksperimentalno i daje se u
D
Moodyevom dijagramu. Izraz (q) predstavlja osnovu za hidrauliki proraun stacionarnog strujanja kako u
cjevovodima tako i u sloenim cijevnim mreama (vodovodima, plinovodima, naftovodima, itd.).
Primjer 2: Treba istraiti zavisnost sile otpora R hidrauliki glatke kugle promjera D potopljene u fluid
(gustoe , koeficijenta dinamike viskoznosti ) kroz koji se ta kugla giba stalnom brzinom v u
horizontalnoj ravnini.
Pretpostavlja se dakle da je sila otpora definirana nekom funkcijom G R, D, , , v 0 meu n=5 fizikalnih
veliina.
Prvi korak je formiranje tablice s dimenzijama svih fizikalnih veliina u pojavi.

Veliina D v R
Dimenzija L LT-1 ML-3 MLT-2 ML-1T-1
Iz tablice je vidljivo da se od osnovnih dimenzija pojavljuju M, L, T, dakle k=3, to omoguuje izbor skupa
od tri dimenzionalno nezavisne fizikalne veliine, odnosno mogu se formirati dva parametra.
Drugi korak je izbor skupa dimenzionalno nezavisnih veliina, za to postoji vie mogunosti. Ako se trai
zavisnost sile otpora R, ona se nee ukljuiti u taj skup, a obzirom da je ona posljedica viskoznosti iji se
utjecaj eli posebno analizirati, koeficijent dinamike viskoznosti takoer nee ui u taj skup, te ostaje skup
, v, D ija je dimenzionalna nezavisnost ve dokazana u prethodnom primjeru (gdje je uzeto L umjesto D)
U treem koraku formiraju se bezdimenzijski parametri, jedan od sile F, a drugi od koeficijenta dinamike
viskoznosti u obliku
a b
R v Dc
ili pomou dimenzija

a b c
M0L0T0 MLT-2 ML-3 LT-1 L
Nakon izjednaavanja eksponenata nad istim bazama na lijevoj i desnoj strani gornje jednadbe slijedi sustav
tri linearne algebarske jednadbe
M: 0 1 a
L: 0 1 -3a b c
T: 0 -2 -b
kojeg je rjeenje a=-1, b=-2, c=-2, to uvrteno u definicijsku jednadbu za parametar R a b

v Dc daje
R

v2 D2
Pozivajui se na pravo mnoenja parametara proizvoljnom konstantom parametar 1 se moe preurediti u

oblik koeficijenta sile (koeficijenta otpora)
R
CD
1 D2
v2
2 4
gdje je 1 2 v 2 dinamiki tlak, a D 2 4 povrina presjeka kugle suprotstavljenog strujanju fluida.
Analogno se definira drugi parametar u obliku

a b
v Dc
iz kojeg slijedi sustav tri linearne algebarske jednadbe:

M: 0 1 a
L: 0 1 -3a b c
T: 0 -1 -b
a b
Rjeenje kojega je a=-1, b=-1, c=-1, to uvrteno u definicijsku jednadbu v Dc daje


vD
koji oznauje recipronu vrijednost Reynoldsova broja
1 vD
Re

Prema tome, funkcija G meu pet fizikalnih veliina, prevodi se u funkciju meu dva parametra oblika
1 D2 vD
CD Re ili R v2
2 4
Jednom odreena bezdimenzijska funkcija (Re) moe posluiti za odreivanje sile otpora R pri gibanju
kugle bilo kojeg promjera, bilo kojom brzinom u bilo kojem fluidu. Ako bi se raspolagalo samo jednim
mjerenjem CD1=(Re1), ono bi jo uvijek moglo posluiti za odreivanje sile R u velikom broju situacija
kojima je zajednika vrijednost Reynoldsova broja Re1 iz koje slijedi jedna te ista vrijednost koeficijenta sile
CD1, dakle padaju u istu toku prostora bezdimenzijskih varijabli. Openito za pojave koje su opisane istim
fizikalnim jednadbama i koje su karakterizirane istom tokom u prostoru bezdimenzijskih varijabli kae se
da su fizikalno sline. Tako bi se npr. iz sljedeih podataka mjerenih u vodi: 999,8 kg/m3,
1,03 10 3
Pas, D 300 mm, v 0.142 m/s, R 0,3 N, mogao izraunati koeficijent otpora
R vD
CD =0.421, pri Reynoldsovom broju Re 4.135 104 . Iz tih se podataka moe
1 D2
v2
2 4
izraunati sila na kuglu promjera D1 50 mm, koja se giba u ulju gustoe 1 820 kg/m3, viskoznosti
Re 1
1 0.08 Pas, brzinom v1 80.7 m/s pri kojoj e sila otpora biti
1D1
1 2 D12
R1 1 v1 CD 2207 N .
2 4
Bezdimenzijski parametri u mehanici fluida se mogu svrstati u nezavisne parametre ili

kriterije slinosti koji potjeu od nezavisnih veliina u pojavi, te zavisne parametre koji
potjeu od rezultata. Tako na primjer sila otpora u prethodnom primjeru zavisi od veliina
s kojima se formira Reynoldsov broj kao nezavisni parametar, a sila otpora se prikazuje
pomou bezdimenzijskog koeficijenta sile, koji je zavisni parametar. Sljedee tablice daju
pregled najeih nezavisnih i zavisnih bezdimenzijskih parametara u nestlaivom
strujanju fluida.

7.1. Nezavisni bezdimenzijski parametri (kriteriji slinosti)
Naziv Oznaka Definicija

vL vD 4 Q
Reynoldsov broj Re, Rn , ,
D
v v2
Froudeov broj Fr , Fn ,
gL gL
L D
Strouhalov broj Sh ,
vt v
p0
Eulerov broj Eu 1
v2
2
7.2. Neki zavisni bezdimenzijski parametri
Naziv Oznaka Definicija

p p w
Cp , Cf , C , ,
Koeficijent tlaka, trenja 1
v 2 1
v 2 1
v2
2 2 2
F FD FL
, ,
Koeficijent sile (otpora, uzgona) CF , CD , CL 1
v2 A
1
v2 A
1
v2 A
2 2 2
M
Koeficijent momenta CM 1
v 2 AL
2
p f h f
Faktor trenja za strujanje u ,
1
v2
L v2 L
cijevima 2 D 2g D
Doprinos dimenzijske analize je u smanjenju broja varijabli kojima je opisana neka pojava,
a ona ne moe dati odgovor o funkciji koja povezuje bezdimenzijske parametre. U
pojedinim sluajevima se razmiljanjem moe doi do nekih zakljuaka o nepoznatoj
funkciji, koja povezuje bezdimenzijske parametre. Tako bi se u prethodnom primjeru
moglo pretpostaviti, da su pri gibanju kugle malom brzinom v (tonije pri niskim
vrijednostima Reynoldsova broja Re 1 ), inercijske sile zanemarive u odnosu na viskozne
sile, pa u tom sluaju sila otpora nee zavisiti od gustoe fluida (koja je predstavnik
mase, odnosno inercijskih sila). Uzimajui u obzir da je sila otpora pri mirovanju kugle
jednaka nuli, zakljuuje se da zavisnost koeficijenta otpora o Reynoldsovu broju mora biti

konst
oblika CD , odnosno sila otpora je R konst vD . Ovo je potvreno
Re
eksperimentima i vrijedi ne samo za kuglu nego za optjecanje bilo kojeg tijela (vrijednost
konstante ovisi o obliku tijela), a donja tablica daje neke primjere.
Koeficijenti otpora pri malim vrijednostima Reynolsdovog broja

Re = U D / , A= D2 / 4
Objekt CD = R / U 2 A / 2
Kruni disk okomit na smjer strujanja
v 20.4/Re
D
Kruni disk paralelan sa smjerom strujanja
D 13.6/Re
Kugla
v 24/Re
D
Polukugla
v
22.2/Re
D

v
D
CD Stokesov zakon
CD=24/Re
v D
Gornja slika prikazuje u logaritamskom mjerilu zavisnost koeficijenta otpora kugle u irem
rasponu Reynoldsova broja. Uoava se podruje Reynoldsova broja u kojem je koeficijent
otpora priblino konstantan, i podruje u kojem dolazi do pada koeficijenta otpora zbog
promjene slike strujanja (pomicanja toke odvajanja prema stranjem dijelu kugle, to e
se objasniti u MF II).
Tijela drugaijeg oblika imaju sline funkcionalne zavisnosti koeficijenta otpora o

Reynoldsovu broju. Slijedea slika prikazuje dijagram koeficijenta otpora za razliite
profile (od ravne ploe do krunog cilindra) i to pri viim vrijednostima Reynoldsova
broja, koje se u praksi ee pojavljuju. U svim sluajevima se moe uoiti podruje
konstantne vrijednosti koeficijenta otpora, a to je profil tanji to je podruje pomaknuto
prema viim vrijednostima Reynoldsova broja.

Ravna ploa okomita na strujanje
Krug
CD
Elipsa
Aeroprofil
Ravna ploa u smjeru strujanja

Re
Pri opstrujavanju nesimetrinih tijela, ili pri opstrujavanju simetrinih tijela kod kojih se
pravac vektora brzine ne poklapa s osi simetrije pojavljuje se i sila u okomitom smjeru na
smjer brzine, koja se naziva silom uzgona (za razliku od sile otpora iji se pravac
djelovanja poklapa s pravcem brzine). Avioni lete upravo zahvaljujui sili uzgona. Sila
uzgona poveava se poveanjem kuta izmeu vektora brzine i skeletne linije krila (napadni
kut ), a sljedee slike prikazuju zavisnost sile uzgona i sile otpora o napadnom kutu. Pri
odreenoj vrijednosti kuta koeficijent uzgona doivljava maksimum, nakon ega s
poveanjem napadnog kuta sila uzgona naglo opada jer se na gornjoj strani profila
pojavljuje odvajanje strujanja.

Oba se dijagrama mogu prikazati na jednoj slici s kutom kao parametrom, kao to
prikazuje sljedea slika za podruje kuta do 8. Optimalna toka je ona u kojoj je odnos
sile uzgona spram sile otpora maksimalan (crtkani pravac s najveim nagibom koji tangira
krivulju).

8. HIDRAULIKI PRORAUN CJEVOVODA
Hidrauliki proraun cjevovoda se temelji na jednadbi kontinuiteta Q vA konst. i
modificiranoj Bernoullijevoj jednadbi, koja za strujanje od presjeka 1 prema presjeku 2
cijevi glasi
p1 v2 p v2
1 1 z1 hP hT 2 2 2 z2 hF
g 2g g 2g
gdje je hP visina dobave pumpe, hT pad visine energije u turbini, a hF ukupna visina
gubitaka izmeu promatranih presjeka. Visina hF gubitaka mehanike energije (pretvorbe
mehanike energije u unutarnju) se dijeli na linijske gubitke hf i lokalne gubitke hfm, tj.
vrijedi hF hf hfm .
8.1. Modeliranje linijskih gubitaka
Linijski gubici hf se modeliraju s pomou izraza Darcy-Weissbacha koji glasi

pf L v2 8LQ 2
hf 2 5
g D 2g Dg
gdje je faktor trenja koji je odreen eksperimentalno, a u opem je sluaju funkcija
Reynoldsova broja
vD 4 Q vD 4Q
Re ili Re
D D
i relativne visine k/D hrapavosti stijenke cijevi. U gornjim izrazima: L je duljina
cjevovoda; D je promjer cjevovoda; v je srednja brzina strujanja fluida; Q je protok; je
dinamika viskoznost fluida, a / kinematika viskoznost.
Za strujanje u okruglim cijevima se uzima da je ono laminarno do Re=2300, a pri viim
Reynodsovim brojevima se uzima da je turbulentno, iako je u podruju Reynoldsova broja
od 2300 do priblino 4000 faktor trenja vrlo nepredvidiv, te je pouzdanost prorauna slaba.
Za laminarno strujanje postoji analitiko rjeenje za faktor trenja
64
, za Re<2300
Re
iz kojeg je jasno da faktor trenja u laminarnom strujanju ne zavisi od hrapavosti stijenke
cijevi. U podruju turbulentnog strujanja najtonijom se smatra formula Colebrooka koja
glasi

8. Hidrauliki proraun cjevovoda
1 k 2,5119
0,86859 ln 0, 2698
D Re
Iz koje bi se faktor trenja odredio iterativnim postupkom, to je nepraktino, te se
preporua koristiti eksplicitnu formulu Swamee-Jain, koja je dovoljno tona, a primjenjiva
praktiki za itavo podruje Moodyjeva dijagrama uz Re>5000, a koja glasi
1,325
2
k 5,74
ln 3,7 D Re0 ,9

Ovaj izraz vrijedi i za hidrauliki glatke cijevi (k/D=0) i za podruje potpuno izraene
turbulencije ( Re ).
Zavisnost faktora trenja od Reynoldsova broja Re i relativne visine k/D hrapavosti
stijenke cijevi je prikazana grafiki Moodyevim dijagramom, prema sljedeoj slici. Uz
dijagram su dane neke tipine visine hrapavosti stijenke.

Moodyjev dijagram

Treba imati na umu da prikazani model linijskih gubitaka vrijedi za strujanje ustaljenim
(izobraenim) profilom brzine, gdje je pad tlaka uslijed trenja linearno razmjeran duljini
cjevovoda. U odreenim dionicama cjevovoda, npr. ulazni dio cjevovoda prikljuen na
veliki spremnik, strujanje iza koljena, ventila, naglog proirenja i slino, strujanje nee biti
ustaljenim profilom. U realnim cjevovodima je duljina dionica u kojima je strujanje
ustaljenim profilom brzine obino puno vea od duljine dionica s neustaljenim profilom te
se prikazani model s dovoljnom tonou moe primijeniti na itavu duljinu cjevovoda.
8.2. Modeliranje lokalnih gubitaka
Lokalni gubici strujanja nastaju pri strujanju kroz koljena, ventile, zasune, filtre, nagla
proirenja i slino. Gledajui lokalno u svim nabrojanim situacijama, strujanje je
trodimenzijsko, ali se pretpostavlja da su dimenzije prostora u kojem se to strujanje dogaa
zanemarivo male u odnosu na ukupnu duljinu cjevovoda pa se takav prostor moe smatrati
tokom cjevovodnog sustava, a nastali gubitak lokalnim ili mjesnim. Jasno je da je gubitak
mehanike energije vezan uz strujanje pa e i visina lokalnih gubitaka biti razmjerna visini
kinetike energije u obliku
v2 8Q 2
hfm K K 2 4
2g Dg
gdje je K koeficijent lokalnog gubitka. Usporedbom Darcy-Weissbachove formule s
gornjim izrazom moe se rei da se i linijski gubici mogu izraziti koeficijentom gubitka
K L D . U opem je sluaju koeficijent K funkcija Reynoldsova broja i relativne visine
hrapavosti stijenke. Kao to i faktor trenja pri visokim vrijednostima Reynoldsova broja
postaje konstantnim tako se i koeficijent lokalnog gubitka moe smatrati konstantnim pri
visokim vrijednostima Reynoldsova broja. Za sluaj da ulazna i izlazna brzina nisu jednake
uz koeficijent lokalnog gubitka mora tono stajati na koju visinu kinetike energije se on
odnosi, iako se najee koristi najvea visina kinetike energije. Tako je na sljedeoj slici
definiran koeficijent lokalnog gubitka naglog proirenja (koji se moe dobiti teorijskim
razmatranjima), a s obzirom da ulazna i izlazna brzina nisu jednake definiran je i izraz za
visinu lokalnih gubitaka da se zna uz koju visinu kinetike energije se gubici raunaju.

2
D2
K 1 12
D2
D2
D1
v1 v2 v12
hfm K
2g
Posebni sluaj naglog proirenja je utjecanje u veliki spremnik gdje se moe uzeti da je
D2 D1 te vrijedi da je K=1, kao to je i prije prikazano. Sljedea tablica daje pregled
nekih tipinih lokalnih gubitaka.
Lokalni gubitak Koeficijent lokalnog gubitka K
Ulaz iz spremnika u cijev: otri rubovi 0,50
lijepo zaobljeni rubovi 0,04
Koljeno 90 - veliki radijus luka 0,20
- mali radijus luka 0,70
Kuglasti ventil: potpuno otvoren 0,05
1/3 zatvoren 5,50
Ventil s pladnjem potpuno otvoren 10,00
8.3. Veza meu faktorom brzine i koeficijentom lokalnog gubitka
Pri analizi istjecanja kroz otvore uveden je pojam faktora brzine Cv kojim se uzima u obzir
gubitak mehanike energije uslijed trenja. Isti se ti gubici mogu obuhvatiti koeficijentom
lokalnog gubitka K.
Gledajui sliku moe se pisati izraz za brzinu istjecanja
pa v Cv 2 gh , a modificirana Bernoullijeva jednadba od

0
toke 0 to toke 1 uz postojanje lokalnih gubitaka glasi
v2 v2
h K
h 2g 2g
pa Usporedbom tih izraza slijedi veza izmeu koeficijenta brzine
1
1 Cv i koeficijenta lokalnog gubitka K, oblika K 1
Cv2
Oito je da za Cv=1 (strujanje bez gubitaka), slijedi K=0.

8.4. Ekvivalentna duljina cjevovoda
Kod strujanja kroz cijev konstantnog promjera lokalni gubici se mogu zamijeniti
ekvivalentnom duljinom cjevovoda. Sljedea slika prikazuje energetsku liniju za strujanje
kroz cijev konstantnog promjera s ugraenim ventilom, koja ima skokoviti pad visine
energije na mjestu lokalnog gubitka.
E.L.
E.L.
L L Le
Lue
Na desnoj slici je lokalni gubitak ventila zamijenjen ekvivalentnom duljinom Le cjevovoda,

tj. cijev je fiktivno produljena da bi pad tlaka u oba sluaja bio isti. Jasno ja da vrijedi
v2 L v2 k
K e iz ega je Le D
2g D 2g
8.5. Postupci prorauna jednostavnih cjevovoda
Kategoriji hidrauliki jednostavnih cjevovoda pripadaju svi cjevovodi jednostavne

topoloke strukture kod kojih se problem prorauna svodi na postavljanje jedne
modificirane Bernoullijeve jednadbe, a koja se za sluaj postojanja pumpe u cjevovodu
moe svesti na oblik
L 8Q 2 8Q 2
hP h21 D 4 2 g
K (a)
D D 4 2 g
hf h fm
gdje je h21 razliku visina energija na kraju i poetku cjevovoda (razlika geodetskih visina,
razlika visina tlakova i razlika visina brzina). Ovom se izrazu pridodaje izraz za faktor
trenja

1,325
2
(b)
k 5,74
ln 3,7 D Re0 ,9

i izraz za Reynoldsov broj
4 Q
Re (c)
D
to ini osnovni sustav jednadbi za hidrauliki proraun jednostavnih cjevovoda. Iz ovog
sustava triju jednadbi mogu se izraunati tri nepoznanice. S obzirom da se radi o sustavu
nelinearnih jednadbi one e se u veini sluajeva rjeavati iterativnim postupkom.
Ako su npr. zadani protok Q i promjer D cjevovoda proraun se svodi na odreivanje

Reynoldsova broja, prema (c) iz kojeg slijedi faktor trenja , prema (b), nakon ega se
direktno izrauna traena visina gubitaka mehanike energije, odnosno visina dobave
pumpe iz (a). U otvorenim cjevovodnim sustavima visinom dobave pumpe se svladava
razliku energija h21 i gubitke trenja, dok u zatvorenim (cirkulacijskim) sustavima pumpa
svladava samo gubitke trenja. Uz pretpostavku da su gubici razmjerni kvadratu protoka,
potreba za visinom dobave pumpe moe se openito prikazati funkcijom h h21 rQ2
to oznauje parabolu koja se naziva karakteristikom cjevovoda. Sljedea slika lijevo
prikazuje primjer dijagrama koji oznauje karakteristiku pumpe (plava krivulja) s ucrtanom
karakteristikom cjevovoda (crna krivulja). Crtkana plava krivulja oznauje faktor
korisnosti pumpe. Visina dobave pumpe je maksimalna kod nultog protoka, a maksimalni
je protok pri nultoj visini dobave pumpe. Radna toka pumpe definirana je presjekom
karakteristike pumpe i karakteristike cjevovoda. Pumpu treba izabrati tako da radna toka
padne u podruje maksimalnog faktora iskoristivosti pumpe.
100 1 200
180
80 0.8 160
140
60 0.6 120
h/m
h/m

100
40 0.4 80
60
20 0.2 40
20
0 0 0
0 0.2 0.4 0.6 0.8 1 0 0.5 1 1.5 2
3 3
Q / m /s Q / m /s

esto se u praksi radi s paralelno ili serijski spojenim pumpama. U paralelnom radu
jednakih pumpi visina dobave je zajednika za sve pumpe, a ukupni protok je jednak
zbroju protoka kroz sve pumpe. U serijskom radu pumpi protok je kroz svaku pumpu
jednak, a ukupna visina dobave jednaka je zbroju visina dobava svih pumpi. Slika gore
desno prikazuje karakteristiku jedne pumpe (plava krivulja), te karakteristike serijskog
rada (zelena krivulja) i paralelnog rada (crvena krivulja) dviju takvih pumpi.
Ako je poznata geometrija cjevovoda i raspoloiva visina energije za svladavanje gubitaka,

a potrebno je odrediti protok, sustav jednadbi (a) do (c) se rjeava iterativnim postupkom.
Iterativni postupak zapoinje pretpostavkom o faktoru trenja. Obino se pretpostavlja
turbulentno strujanje u reimu potpuno izraene hrapavosti (vrijednost faktora trenja se
oita iz Moodyjeva dijagrama ili izrauna iz formule Swamee-Jaina uz pretpostavku
Re=). S tom vrijednou se ulazi u izraz (a) te se izraunava protok. S tako izraunatim
protokom se rauna Reynoldsov broj iz izraza (c), te se ponovo rauna nova vrijednost
faktora trenja iz izraza (b). Nakon toga se postupak ponavlja. Iterativni postupak se
smatra zavrenim kada se vrijednost protoka Q prestane mijenjati u prve tri signifikantne
znamenke, a najee su potrebne svega dvije ili tri iteracije. Iterativni postupak se
prikazuje kroz sljedeu tablicu, koja se popunjava redak po redak
Broj iteracije Q Re
0
1

Ako je potrebno odrediti promjer D cjevovoda, ponovo se zahtijeva iterativni postupak.

Iterativni postupak zapoinje pretpostavljanjem promjera D. Tako se promjer D moe
pretpostaviti na nain da uz zadani protok brzina strujanja bude u preporuenim granicama.
Za vodovodne sustave je to u granicama od 0,5 do 2 m/s. Iterativni postupak zavrava kada
se vrijednost promjera D prestane mijenjati u prve tri signifikantne znamenke. Iterativni
postupak se prikazuje kroz sljedeu tablicu, koja se popunjava redak po redak.
Broj iteracije D , iz (a) Re, iz (c) k D , iz (b)
0
1

8.6. Hidrauliki proraun cjevovoda nekrunog poprenog presjeka
Opisani postupak za hidrauliki proraun cjevovoda krunog poprenog presjeka se moe

primijeniti i za proraun cjevovoda nekrunog poprenog presjeka. Proraun se temelji na
ekvivalentnom promjeru De, a vrijedi za sluaj turbulentnog strujanja fluida. Ekvivalentni
promjer je definiran kao
ST
De 4 RH 4
O
gdje je ST plotina poprenog presjeka toka, a O oplakani opseg (duljina linije dodira fluida
i stijenke cijevi). Odnos ST O RH se naziva hidraulikim radijusom. Na sljedeoj slici su
definirani ekvivalentni promjeri za neke tipine situacije strujanja fluida.
Sluaj strujanja Ekvivalentni promjer
Strujanje punim pravokutnim presjekom
2ab
De
b ab
a
Strujanje u otvorenom pravokutnom kanalu
4ac
De
c a 2c
a
Strujanje izmeu dvije koaksijalne cijevi
De D2 D1
1
D
D2
Faktor trenja za ustaljeno strujanje kroz cijevi nekrunog presjeka se takoer oitava iz
Moodyjeva dijagrama ili rauna iz formule Swamee-Jaina s tim to su Reynoldsov broj
v De
Re i relativna visina hrapavosti k definirani na temelju ekvivalentnog
De
promjera.
Srednja brzina v u svim izrazima se definira omjerom protoka i stvarne plotine poprenog
Q L v2
presjeka toka v . Izraz za visinu linijskih gubitaka glasi hf u kojem v
ST De 2 g
ponovo oznauje stvarnu srednju brzinu strujanja fluida.


MEHANIKA FLUIDA K DODATAK
9. OSNOVNE JEDNADBE DINAMIKE FLUIDA U

DIFERENCIJALNOM OBLIKU
Do sada smo osnovne zakone dinamike fluida primjenjivali u integralnom obliku, to ini
osnovu za inenjersku analizu problema. Takav pristup omoguuje uspostavljanje veze
meu integralnim veliinama poput protoka mase, koliine gibanja, energije, sile na
povrinu stijenke ili momenta te sile i snage koju kontrolni volumen izmjenjuje s
okolinom, a ne omoguuje izraunavanje polja brzine, tlaka, temperature itd. u itavom
podruju strujanja. To nam omoguuje diferencijalni pristup. U diferencijalnom pristupu se
osnovni zakoni dinamike fluida postavljaju za esticu fluida, a formalno se izvode iz oblika
za materijalni volumen, tako da materijalni volumen smanjimo na esticu fluida.
Podsjetimo se da je u smislu hipoteze kontinuuma estica fluida definirana kao
infinitezimalno mali dio materijalnog volumena. Pri prijelazu od materijalnog volumena na
esticu integrali po materijalnom volumenu prelaze u integrale po estici fluida. Budui da
je volumen estice infinitezimalan podintegralna funkcija na tom infinitezimalnom
volumenu se moe smatrati konstantom, pa integral po estici fluida prelazi u umnoak
podintegralne funkcije i infinitezimalnog volumena estice fluida. U nastavku se,
primjenom opisanog postupka, izvode diferencijalni oblici osnovnih zakona.
9.1. Zakon ouvanja mase (jednadba kontinuiteta)
Zakon ouvanja mase, za materijalni volumen, glasi: Brzina promjene mase

materijalnog volumena jednaka je nuli. Matematiki zapis ovog zakona je
D
Dt V (t )
dV 0
M
Diferencijal dV vremenski promjenjivog materijalnog volumena VM (t ) , koji odgovara

volumenu estice fluida, je takoer vremenski promjenjiv, pri emu vrijedi (vidjeti
predavanja iz kinematike)
1 D dV v j

dV Dt x j
pa ako se operator materijalne derivacije uvue pod integral treba derivirati i diferencijal
volumena:
Mehanika fluida K Dodatak 117

9. Osnovne jednadbe dinamike fluida u diferencijalnom obliku

D D D dV D v j
Dt VM(t ) Dt Dt VM(t ) Dt
dV dV dV 0
VM ( t )
x j

v j t v j x

dV
x j j
U graninom prijelazu kada se materijalni volumen smanji na esticu fluida (materijalnu

D v
toku), gornji izraz prelazi o oblik j dVM 0 , iz ega je jasno da vrijedi
Dt x j

D v j v j
vj 0.
Dt x j t x j x j
D / Dt
Gornji izraz se moe zapisati i u obliku

v j
0
t x j
koji se naziva konzervativnim oblikom zakona ouvanja mase (jednadbe kontinuiteta). Za

nestlaivo strujanje (stacionarno ili nestacionarno) jednadba kontinuiteta glasi:
v j
0
x j
a izraava injenicu da nema promjene volumena estice fluida.
9.2. Dva pomona pravila u izvodu osnovnih zakona dinamike fluida
Bilo koje fizikalno svojstvo fluida (masa, koliina gibanja, energija, ) mogue je izraziti
volumenskom gustoom ili masenom gustoom (fizikalna veliina izraena po
jedinici mase je specifina vrijednost fizikalne veliine). Tako je npr. volumenska gustoa
mase m jednaka =dm / dV , specifina masa =dm / dm 1 . Za kinetiku energiju
mv 2 / 2 je volumenska gustoa = v 2 / 2 , a specifina kinetika energija je =v 2 / 2 .

Veza izmeu volumenske gustoe i specifine fizikalne veliine je

U svim zakonima dinamike fluida pojavljuje se pojam brzine promjene sadraja fizikalnog
svojstva unutar materijalnog volumena. Brzina promjene izraava se materijalnom
derivacijom, a sadraj fizikalne veliine integralom po materijalnom volumenu. Taj se
118 Mehanika fluida K Dodatak

sadraj moe izraziti ili s pomou volumenske gustoe ili s pomou masene gustoe
fizikalnog svojstva, u obliku

VM ( t )
dV
VM ( t )
dV , pa za brzinu promjene sadraja vrijedi
D D D D D
Dt
VM ( t )
dV
Dt
VM ( t )
dV
Dt dm
m m
Dt
dm
VM ( t )
Dt
dV
dm
U gornjim je izrazima iskoritena injenica da je masa m materijalnog volumena

konstantna (kao i masa dm estice fluida), pa se u tom sluaju pri uvlaenju operatora
materijalne derivacije pod integral, operator primjenjuje samo na podintegralnu funkciju.
Dakle valja zapamtiti pravilo (nazovimo ga pravilom A)
D D
Dt
VM ( t )
dV
VM ( t )

Dt
dV pravilo A
Podintegralna funkcija u gornjem izrazu nakon razvoja operatora materijalne derivacije je
D
vj
Dt t x j

Ako se desnoj strani gornjeg izraza doda jednadba kontinuiteta pomnoena s slijedi

D v j
v j
Dt t x j t x j
0 prema jednadbi kontinuiteta

dobije se:
D v j
v j pravilo B
Dt t x j t x j
Valja zapamtiti ovo jednostavno pravilo koje e posluiti za definiranje konzervativnih

oblika osnovnih zakona (trei oblik u pravilu B).
9.3. Zakon ouvanja koliine gibanja (jednadba gibanja fluida)
Zakon koliine gibanja za materijalni volumen glasi: Brzina promjene koliine gibanja
materijalnog volumena jednaka je sumi vanjskih masenih i povrinskih sila koje djeluju na
materijalni volumen. Matematiki zapis, rijeima iskazanog zakona koliine gibanja je:
D
Dt
VM ( t )
vi dV
VM ( t )
fi dV i dS
SM ( t ) n j ji

VM ( t )
fi dV
SM ( t )
n j ji dS

Primjenom pravila A na lijevu stranu gornjeg izraza i prikazom povrinskih sila preko
volumenskog integrala (primjenom Gaussove formule), slijedi:
Dvi ji

VM ( t )

Dt
dV fi dV
VM ( t ) VM ( t )
x j
dV
Iz gornjeg izraza slijedi nekonzervativni diferencijalni zapis zakona koliine gibanja koji
glasi:
Dvi ji
fi
Dt x j
Mnoenjem gornjeg izraza s volumenom estice fluida, dobije se poznati oblik drugog
Newtonovog zakona za gibanje estice fluida, u kojem je lijeva strana jednadbe jednaka
umnoku mase estice fluida i njena ubrzanja (materijalna derivacija brzine), a desna strana
je jednaka zbroju sila koje djeluju na esticu fluida, ovdje su to masena i povrinska sila.
Volumenska gustoa ukupne povrinske sile na esticu fluida je matematiki definirana
ji
divergencijom tenzora naprezanja , to naravno oznauje vektor. Komponente toga
x j
vektora dobiju se razvojem izraza za i 1 , 2 i 3, npr. komponenta povrinske sile u smjeru

osi x1 (za i 1 ) je
j1 11 21 31

x j x1 x2 x3
Fizikalna interpretacija gornja tri lana slijedi iz analize povrinskih sila na esticu fluida
oblika elementarnog paralelopipeda sa stranicama dx1 , dx2 i dx3 , kao to prikazuje slika.
Na prikazanu esticu fluida ucrtane su samo
x3
sile u smjeru osi x1 , a na svim povrinama
su pretpostavljene pozitivne komponente
3'
tenzora naprezanja. Teita povrina u
1
2 2' kojima djeluju povrinske sile su oznaena
1' brojevima 1 do 3 i 1' do 3'. Povrine 1 do 3
3 x2
imaju normale u negativnim smjerovima
x1
0 osi, pa na njima pozitivna naprezanja
gledaju u negativnom smjeru osi x1 (vidjeti
dogovor o predznacima naprezanja u
poglavlju Fizikalne osnove).

Normale povrina 1' do 3' su u pozitivnim smjerovima osi, pa pozitivna naprezanja na tim
povrinama gledaju u pozitivnom smjeru osi x1 . Komponente naprezanja su u opem
sluaju funkcije prostornih koordinata. Ako na povrini 1 (u teitu 1) vlada naprezanje 11
, onda e u bliskoj toki 1', koja je od toke 1 pomaknuta u smjeru osi x1 , doi do prirasta
naprezanja 11
dx1 tako da je u teitu 1' naprezanje 11
11
dx1 . Slino vrijedi i za
x1 x1
priraste naprezanja 21 i 31 . Elementarna sila u smjeru osi x1 na povrini 1 je dx2dx3 ,

11
a na povrini 1' 11
11
dx1 dx2dx3 . Doprinos povrinskoj sili u smjeru osi x1 na
x1
povrini 2 je dx1dx3 , a na povrini 2'

21 21
21
dx2 dx1dx3 . Analogno vrijedi i za
x2
povrine 3 i 3'. Ukupna povrinska sila na esticu fluida jednaka je zbroju sila na est
povrina i iznosi
11 21 31 j1 j1
dx1dx2dx3 dV , pa je jasno da je volumenska
x1 x2 x3 xj x j
gustoa povrinske sile na esticu fluida u smjeru osi x1 .

Primjenom pravila B na lijevu stranu gore dane jednadbe koliine gibanja
Dvi ji
fi slijedi konzervativni diferencijalni zapis zakona koliine gibanja,
Dt x j
koji glasi:
vi v j vi ji
fi , a prema pravilu B jasno je da vrijedi i
t x j x j
vi vi ji
v j fi ,
t x j x j
to je nekonzervativni oblik jednadbe koliine gibanja izraene naprezanjima.

9.4. Zakon ouvanja momenta koliine gibanja
Zakon momenta koliine gibanja za materijalni volumen glasi: Brzina promjene momenta
koliine gibanja materijalnog volumena, u odnosu na odabrani pol, jednaka je sumi
momenata vanjskih masenih i povrinskih sila koje djeluju na materijalni volumen, u
odnosu na taj isti odabrani pol.
Kao to je ve prije dano, matematiki zapis zakona ouvanja momenta koliine gibanja za
materijalni volumen je:

D
k
x
Dt VM V S V

j ri
x v dV x f dV x n dS x f dV

kji j i kji j i kji j r ri kji j i
M M M
x r
Brzina promjene momenta ukupni moment masenih ukupni moment povrinskih ri x j
ri
koliine gibanja VM sila na VM sila na VM xj
xr xr
ji
Uvoenjem operatora materijalne derivacije pod integral na lijevoj strani gornjeg izraza, i
deriviranjem u zadnjem lanu desne strane, kao to je naznaenu u gornjem izrazu, dobije
se
D x j vi ri
kji
VM
Dt
dV
VM
kji x j fi x j
xr
ji dV

Dx j Dv
vi x j i
Dt Dt
vj
Uzimajui da je kji v j vi jednako nuli (vektorski umnoak vektora samog sa sobom) izraz se
moe preurediti u

Dv ri
kji j Dt
x i
f i
xr
dV kji ji dV ,
VM
VM
0 jednadba koliine gibanja
Odnosno iz jednadbe momenta koliine gibanja slijedi kji ji 0 , to znai da je tenzor
naprezanja simetrian ( ji ij )3.
3
Slijedi iz pravila da je dvostruki skalarni umnoak antisimetrinog i simetrinog tenzora jednak nuli.
Budui da je kji antisimetrian u odnosu na indekse j i i, tenzor naprezanja mora biti simetrian.

Ako se pretpostavi da u fluidu nema momenata (spregova sila) raspodijeljenih po povrini

materijalnog volumena ili unutar samog volumena, tada se zakon ouvanja momenta
koliine gibanja svodi na injenicu simetrinosti tenzora naprezanja ji ij . Ako se
unaprijed pretpostavi simetrinost tenzora naprezanja, to znai da je jednadba momenta

koliine gibanja ve zadovoljena (moe se tvrditi da je ve iskoritena pri definiranju
tenzora naprezanja), pa se tu jednadbu vie ne treba ukljuivati u skup osnovnih
diferencijalnih jednadbi dinamike fluida.
9.5. Zakon ouvanja energije
Do sada smo govorili samo o nestlaivom strujanju (strujanje kod kojega je gustoa
konstantna). Konstantnost gustoe fluida podrazumijeva i konstantnost volumena estica
fluida, to znai da one ne mogu niti ekspandirati niti se komprimirati, pa kao to znamo iz
termodinamike ne mogu spremiti mehaniki rad u obliku unutarnje energije (za vrijeme
kompresije), da bi za vrijeme ekspanzije na raun smanjenja unutarnje energije izvrile
mehaniki rad. U nestlaivom strujanju dakle postoji samo mehanizam pretvorbe
mehanike u unutarnju energiju putem viskoznih sila, a taj je proces uvijek jednosmjeran
(nepovrativ). Zbog toga smo pri bilanciranju energije gledali samo mehaniku energiju, pri
emu smo pretvorbu mehanike energije u unutarnju smatrali gubicima mehanike
energije, jer nema mehanizma za povrat jednom pretvorene mehanike energije u
unutarnju, nazad iz unutarnje u mehaniku energiju. Ako se radi o stlaivom strujanju u
kojem postoji promjena gustoe odnosno volumena fluida u bilancu energije e trebati
uzeti i unutarnju energiju, jer e se ona moi pretvarati u mehaniku energiju. U tom
smislu emo ovdje definirati zakon ouvanja energije (u termodinamici se on naziva prvi
zakon termodinamike) u kojem emo uzeti u obzir i unutarnju energiju fluida, te emo pod
energijom smatrati zbroj unutarnje i kinetike energije fluida. Iz prvog zakona
termodinamike znamo da se energija termodinamikog sustava mijenja zbog vrenja rada
nad sustavom i izmjene topline s okolinom. U termodinamici je uobiajeno promatrati
termodinamiki sustav izmeu dva ravnotena stanja pa se zakon definira kao: porast
energije termodinamikog sustava izmeu dva stanja jednaka je izvrenom radu nad
sustavom i dovedenoj toplini. U sluaju strujanja fluida imamo stalne promjene pa
promatramo dva bliska vremenska trenutka. Ako zakon ouvanja energije izraen
promjenom energije sustava u dva bliska trenutka podijelimo s vremenom umjesto
promjene energije dobijemo brzinu promjene energije, umjesto rada dobijemo snagu i

umjesto izmjenjene topline dobijemo brzinu izmjene topline (toplinski tok). Za sluaj
materijanog volumena zakon ouvanja energije bi glasio: Brzina promjene zbroja
kinetike i unutarnje energije materijalnog volumena jednaka je snazi vanjskih
masenih i povrinskih sila koje djeluju na materijalni volumen, te brzini izmjene
topline materijalnog volumena s okolinom.
Ako se sa u oznai specifina

unutarnja energija estice fluida, tada
dS je zbroj kinetike i unutarnje energije
V
unutar estice fluida mase dm dV
x3 M
jednak
dm=dV
v2 v2
SM dV dVu u dV .
2 2
Energija materijalnog volumena
O x2
jednaka je zbroju (integralu) energija
x1
svih estica unutar materijalnog
volumena, a brzina promjene te
energije oznauje se materijalnom
derivacijom toga integrala, tj. vrijedi
D v2 D De
Brzina promjene energije VM je: u dV
Dt VM (t ) 2

Dt VM (t )
edV
VM ( t )
Dt
dV ,
Gdje je za zbroj specifine kinetike i unutarnje energije uvedena oznaka e , i primijenjeno

pravilo A, za materijalnu derivaciju integrala po vremenski promjenjivom materijalnom
volumenu.
Snaga masenih sila na esticu fluida izraava se skalarnim produktom masene sile na
esticu fluida fi dV i njene brzine vi, a ukupna snaga masenih sila u materijalnom
volumenu jednaka je zbroju, odnosno integralu tih elementarnih snaga unutar materijalnog
volumena, tj. vrijedi
Snaga masenih sila u materijalnom volumenu je: f i vi dV
VM (t )
Vanjske povrinske sile djeluju po materijalnoj povrini SM(t), a definirane su vektorom

naprezanja i , koji je jednak skalarnom umnoku jedininog vektora normale n j na

materijalnu povrinu i tenzora naprezanja ji u toki materijalne povrine i n j ji . Na
svaki elementarni dio dS materijalne povrine djeluje elementarna povrinska sila i dS , a
snaga te elementarne sile se dobije njenim skalarnim mnoenjem s vektorom brzine vi

pomicanja materijalne povrine (koja je jednaka brzini strujanja fluida). Ukupna snaga
povrinskih sila koje djeluju na materijalni volumen dobije se zbrajanjem, odnosno
integriranjem tih elementarnih snaga po itavoj materijalnoj povrini, tj. vrijedi:
ji vi
Snaga povrinskih sila na VM je:
SM ( t )
i vi dS
SM ( t )
n j ji vi dS x j dV ,
VM ( t )
gdje je iskoritena Gaussove formula da se ukupna snaga povrinskih sila na materijalni
ji vi
volumen, prikae volumenskim integralom. Tako bi lan imao fizikalno znaenje
x j
volumenske gustoe snage povrinskih sila na esticu fluida.

Trei uzrok promjeni energije materijalnog volumena je izmjena topline kroz materijalnu
povrinu. Ako se sa qi oznai vektor povrinske gustoe toplinskog toka (jedinica u SI
sustavu mjera je W/m2 ), onda je toplinski tok (izmijenjena toplina u jedinici vremena)
kroz elementarni dio materijalne povrine razmjeran normalnoj komponenti tog vektora
(vektor qi skalarno pomnoen s jedininim vektorom ni vanjske normale na materijalnu
povrinu) i elementarnoj povrini dS . Ukupna snaga toplinskog toka jednaka je integralu

tih elementarnih tokova kroz cijelu materijalnu povrinu:
qi
Toplinski toka kroz materijalnu povrinu je:
SM ( t )
qi ni dS
VM ( t )
xi
dV
Toplinski tok se uzima s negativnim predznakom jer pozitivna normalna komponenta

vektora povrinske gustoe toplinskog toka qi ni oznauje odvoenje topline iz
materijalnog volumena to znai smanjenje ukupne energije materijalnog volumena. Jasno
je da se povrinski integral moe primjenom Gaussove formule prevesti na volumenski
qi
integral, u kojem divergencija vektora povrinske gustoe toplinskog toka oznauje
xi
volumensku gustou brzine izmjene topline estice fluida s okolinom.
Matematiki zapis rijeima iskazanog zakona ouvanja energije je dakle
De ji vi qi

VM ( t )

Dt
dV fi vi dV
VM ( t ) VM ( t )
x j
dV
VM ( t )
xi
dV

Saimanjem materijalnog volumena na esticu fluida i dijeljenjem gornjeg izraza s

volumenom estice fluida dobije se diferencijalni oblik zakon ouvanja energije
De ji vi qi
fi vi
Dt x j xi
Primjenom pravila B na lijevu stranu gornjeg izraza dobije se
e e ji vi qi
v j fi vi i
t x j x j xi
e v je ji vi qi
fi vi
t x j x j xi
gdje je ovaj posljednji oblik konzervativni zapis zakona ouvanja energije.

U gornjoj jednadbi drugi lan desne strane oznauje volumensku gustou snage
povrinskih sila, a moe se deriviranjem produkta razloiti na dva dijela:
ji vi ji vi ji
vi ji vi ji D ji
x j x j x j x j
naprezanje tenzor
ukupna snaga D ji V ji rezultirajua na povrini brzine
povrinskih sila povrinska estice deformacije
sila
snaga povrinskih sila
ubrzava esticu koja se troi na
fluida mijenja deformaciju estice
kinetiku energiju fluida mijenja
unutarnju energiju
Iz diferencijalnog oblika jednadbe koliine gibanja je poznato da divergencija tenzorskog

polja naprezanja ji / x j oznauje rezultantnu povrinsku silu na esticu fluida izraeno
po jedinici volumena, te e umnoak tog lana s brzinom estice fluida oznaavati

volumensku gustou snage povrinske sile kojom se mijenja kinetiku energiju estice
fluida, sukladno zakonu kinetike energije u mehanici. U drugom lanu gornje jednadbe
se pojavljuje tenzor gradijenta brzine vi / x j , koji se, kao to je poznato iz kinematike,
moe prikazati zbrojem tenzora brzine deformacije i tenzora vrtlonosti. Tenzor vrtlonosti
je antisimetrian tenzor, te je njegov dvostruki skalarni produkt sa simetrinim tenzorom
naprezanja jednak nuli, tako da je drugi lan produkt tenzora naprezanja (povrinske sile) i
tenzora brzine deformacije, iz ega se zakljuuje da on oznauje dio snage povrinskih sila
kojom se deformira estica fluida, a snaga te deformacije se pretvara u unutarnju energiju,
kao to je poznato iz termodinamike.

9.6. Drugi zakon termodinamike
Drugi zakon termodinamike spada u skup osnovnih zakona, a ukazuje na jednosmjernost

odvijanja realnih termodinamikih procesa. Ovaj je zakon izraen injenicom da entropija
izoliranog sustava mora rasti ili u najboljem sluaju ostati ista, odnosno da produkcija
entropije u otvorenom termodinamikom sustavu mora biti pozitivna ili jednaka nuli.
Glavna primjena ovog zakona u dinamici fluida je za ocjenu valjanosti (fizikalnosti)
dobivenih rjeenja strujanja fluida. Ukoliko postoji vie rjeenja nekog problema strujanja,
uzima se ono koje je u skladu s drugim zakonom termodinamike.
S obzirom da se entropija ne pojavljuje u ostalim osnovnim zakonima dinamike fluida,
gornja se jednadba moe se analizirati nezavisno od ostalih jednadbi. U tom smislu ga se
nee uzimati u skup osnovnih jednadbi, nego e ga se primjenjivati po potrebi, ukoliko
postoji potreba za ispitivanjem fizikalnosti rjeenja (ostvarivosti u prirodi).
9.7. Skup jednadbi osnovnih zakona dinamike fluida
U skup osnovnih zakona dinamike fluida spadaju opisani zakoni: ouvanja mase, koliine
gibanja, momenta koliine gibanja, ouvanja energije i drugi zakon termodinamike. Dani
matematiki zapisi navedenih zakona vrijede uz pretpostavku hipoteze kontinuuma,
homogenog, jednofaznog i kemijski inertnog fluida u kojem nema povrinskih i masenih
momenata. Kao to je reeno, za taj se sluaj zakon momenta koliine gibanja svodi na
injenicu simetrinosti tenzora naprezanja, te, ako se ta simetrinost unaprijed pretpostavi,
jednadbu momenta koliine gibanja se isputa iz skupa osnovnih diferencijalnih
jednadbi, jer ne nosi nikakvu novu informaciju u odnosu na jednadbu koliine gibanja.
Drugi zakon termodinamike, je kao to je reeno pasivna jednadba, te se ni ona ne mora
ukljuiti u osnovni skup jednadbi, te od skupa osnovnih zakona koji opisuju strujanje
fluida ostaju:
-zakon ouvanja mase (jednadba kontinuiteta)
v j

t x j
-zakon koliine gibanja (jednadba koliine gibanja)
vi v j vi ji
fi
t x j x j
-zakon ouvanja energije (energijska jednadba)

e v je ji vi qi
fi vi
t x j x j xi
Jednadba koliine gibanja je vektorska jednadba (koja se moe razloiti na tri skalarne
jednadbe), a jednadba kontinuiteta i energijska jednadba su skalarne jednadbe, tako da
sustav jednadbi oznauju sustav pet skalarnih jednadbi. U tim jednadbama poznata je
gustoa masenih sila f i , a nepoznata polja su: polje gustoe , tri komponente vektorskog
polja brzine vi , est komponenti simetrinog tenzora naprezanja ji , energije e i tri
komponente vektora povrinske gustoe snage toplinskog toka qi , to ini 14 nepoznatih

polja. Oit je nesklad u broju jednadbi i broju nepoznatih polja, te navedeni sustav ne
moe jednoznano opisati strujanje fluida.
9.8. Konstitutivne (dopunske) jednadbe
Univerzalni zakoni fizike koji vrijede za sve fluide bez obzira na njihovu vrstu i stanje nisu
u stanju jednoznano opisati strujanje fluida, te je u cilju usklaivanja broja jednadbi i
broja nepoznatih polja nuno uvesti dopunske pretpostavke o reolokim i termodinamikim
svojstvima fluida. Te dopunske relacije nemaju univerzalni karakter, te e tako zatvoreni
sustav jednadbi biti valjan samo za odreenu kategoriju fluida. U nastavku se daje primjer
dopunskih relacija za savreni (termodinamiki idealni) plin.
9.8.1. Odnosi za savreni plin
Za toplinsko i kaloriki savreni plin vrijedi toplinska jednadba stanja:

p 1
RT (u termodinamici pv RT , gdje je v specifini volumen)

i kalorika jednadba stanja:
u cvT
pri emu su specifini toplinski kapaciteti pri konstantnom tlaku i konstantnom volumenu
konstantni, pa je i njihov odnos konstantan ( c p =konst., cv =konst., c p / cv =konst.).
9.8.2. Fourierov zakon toplinske vodljivosti
Fourierov zakon toplinske vodljivosti uspostavlja linearnu vezu izmeu vektora povrinske
gustoe toplinskog toka i gradijenta temperature, koja uz pretpostavku izotropnosti fluida,
poprima oblik:

T
q i
xi
U gornjem izrazu je toplinska provodnost fluida ( SI W/ m K ), pozitivna je
veliina i funkcija je lokalnog termodinamikog stanja. Predznak minus na desnoj stani

izraza oznauje da e toplina spontano prelaziti uvijek s mjesta vie temperature prema
mjestu s niom temperaturom, dakle u smjeru suprotnom gradijentu temperature, dakle
vektori toplinskog toka i gradijenta temperature su suprotno usmjereni kolinearni vektori.
9.8.3. Newtonov zakon viskoznosti
Kao to je reeno elastina tijela se pod djelovanjem vanjskog optereenja deformiraju, a

uslijed deformacije u tijelu se pojavljuju unuratnje sile (naprezanja) koja uravnoteuju
vanjska optereenja, pa za elastina tijela kaemo da se opiru vanjskom optereenju
deformacijom. Za elastinu deformaciju vrijedi Hookov zakon koji uspostavlja linearnu
vezu izmeu naprezanja i deformacije. Fluid se pod djelovanjem vanjskih sminih
naprezanja neprekidno deformira (struji) pri emu je pri veem vanjskom optereenju
deformacija bra, pa kaemo da se fluid opire vanjskom optereenju brzinom deformacije.
Newtonov zakon viskoznosti uspostavlja linearnu vezu izmeu naprezanja i brzine
deformacije. U uvodu smo definirali brzinu deformacije za ravninsko strujanje
izobraenim profilom brzine, a ovdje emo dati izraze za trodimenzijsko strujanje.
9.9. Dodatak iz kinematike fluida
9.9.1. Prvi Helmholtzov teorem
Gibanje krutog tijela (kod kojeg je relativni meusobni poloaj estica stalan) mogue je
prikazati zbrojem translatornog i sfernog (ili rotacijskog) gibanja. Fluid je tvar koja se pod
djelovanjem ma kako malog sminog naprezanja neprekidno deformira, pa je za oekivati
da e u strujanju fluida meusobni poloaj estica fluida biti promjenjiv, to nazivamo
deformacijskim gibanjem.
Prirast brzine u dvije vrlo bliske toke prostora opisuje se gradijentom brzine u obliku
vi
dvi dx j
x j

Gradijent brzine je tenzor drugog reda koji se uvijek moe prikazati zbrojem simetrinog
Dij i antisimetrinog Vij dijela, a antisimetrini dio se moe prikazati dualnim vektorom
k u obliku 2V ji kji k , pa vrijedi

vi 1
D ji V ji D ji kji k
x j 2
9.9.2. Tenzor brzine deformacije
Simetrini dio Dij tenzora gradijenta brzine naziva se tenzorom brzine deformacije,
definiran je izrazom
1 v v
D ji i j
2 x j xi
ili u simolikom zapisu D
1
2
gradv grad T v
Tablini prikaz komponenti tenzora brzine deformacije, koji ima 6 razliitih komponenti je
v1 1 v2 v 1 v3 v
1 1
x1 2 x1 x2 2 x1 x3
1 v1 v v2 1 v3 v
D ji 2 2
2 x2 x1 x2 2 x2 x3
1 v1 v 1 v2 v v3
3 3
2 x3 x1 2 x3 x2 x3
Ako se u odreenom trenutku t uoi elementarni volumen fluida oblika paralelopipeda

kojemu su duljine bridova dx1 , dx2 i dx3 , tada e u vremenskom trenutku t dt taj
paralelopiped promijeniti poloaj (uslijed translacije i rotacije), ali i oblik uslijed
deformacije. Deformacija tog paralelopipeda se oituje kroz promjene duljina njegovih
bridova i kroz promjenu kuta meu njegovim bridovima. lanovi na glavnoj dijagonali
tenzora brzine deformacije oznauju brzine relativne promjene duljine bridova, tj. vrijedi:
v1 1 D dx1 D
D11 , gdje je operator materijalne derivacije. Vrijedi i
x1 dx1 Dt Dt
v2 1 D dx2 v 1 D dx3
D22 i D33 3
x2 dx2 Dt x3 dx3 Dt
Brzina relativne promjene obujma dV dx1dx2dx3 elementa fluida je definirana izrazom
1 D dV 1 D dx1dx2dx3 v j
D11 D22 D33 divv
dV Dt dx1dx2dx3 Dt x j

U nestlaivom strujanju fluida je gustoa fluida konstantna, pa nema promjene volumena

v j
estica fluida to znai da mora biti divv 0 , (vidjeti jednadbu kontinuiteta).
x j
lanovi izvan glavne dijagonale govore o brzini kutne deformacije, tj. o brzini smanjenja
kuta meu bridovima poetnog elementarnog paralelopipeda. Tako bi npr. vrijedilo
D12 v v
2 D12 2 D21 2 1 ,
Dt x1 x2
gdje je 12 kut izmeu bridova dx1 i dx2 iz poetne konfiguracije. Analogno vrijedi i za
ostale komponente.
9.9.3. Tenzor vrtlonosti
Antisimetrini dio tenzora gradijenta brzine se naziva tenzorom vrtlonosti, a definiran je

izrazom:
1 v v
V ji i j
2 x j xi
ili u simolikom zapisu V
1
2
gradv grad T v
Tablini prikaz komponenti tenzora vrtlonosti, koji ima 3 po apsolutnoj vrijednosti

razliite komponente je
1 v2 v 1 v3 v
0 1 1
2 x1 x2 2 x1 x3
1 v1 v 1 v3 v
V ji 2 0 2
2 x2 x1 2 x2 x3
1 v1 v 1 v2 v
3 3 0
2 x3 x1 2 x3 x2
9.9.4. Vektor vrtlonosti
Vektor vrtlonosti je u matematikom smislu dualni vektor tenzora gradijenta brzine,

odnosno tenzora vrtlonosti, a definiran je izrazom:
vi
k kji kjiV ji ili rotv
x j
U fizikalnom smislu vektor vrtlonosti odgovara dvostrukoj vrijednosti vektora kutne

brzine ( 2 ) kojom rotira estica fluida. Kod krutog tijela vektor kutne brzine je
jedan te isti za sve estice tijela, dok pri strujanju fluida on moe biti razliit za svaku

esticu fluida. Strujanje fluida kod kojega je vektor vrtlonosti identiki jednak nuli (
rotv 0 ) je po definiciji bezvrtlono, odnosno potencijalno strujanje.
Komponente tenzora vrtlonosti mogu se prikazati preko komponenti vektora vrtlonosti
ili komponenata vektor kutne brzine rotacije, u obliku
1
V ji kji k kjik
2
Ako se u polaznom izrazu za prirast brzine dvi vBi vAi u dvije bliske toke A i B
(udaljene za dx j ) gradijent brzine prikae s pomou tenzora brzine deformacije i vektora
kutne brzine, dobije se izraz za brzinu u toki B izraenu s pomou brzine u toki A
vBi vAi D ji dx j ikjk dx j
translacija deformacija sferno gibanje
Gornji izraz oznauje sadraj prvog Helmholtzovog teorema koji kae da se gibanje dviju
bliskih toaka kontinuuma moe prikazati zbrojem translacijskog i sfernog gibanja (kao
kod krutog tijela) te deformacijskog gibanja.
Newtonov zakon viskoznosti uspostavlja linearnu vezu izmeu simetrinog tenzora

naprezanja i tenzora brzine deformacije (simetrinog dijela gradijenta brzine). Polazei od
injenice da u mirujuem plinu vlada termodinamiki tlak p, a da su tangencijalna
naprezanja jednaka nuli, tenzor naprezanja se moe prikazati u obliku:
ji p ji ji
gdje je ji jedinini tenzor, a ji simetrini tenzor viskoznih naprezanja, koji se uz

pretpostavku izotropnosti fluida, modelira izrazom:
v j v 2 v 2
ji i V k ji 2 D ji V Dkk ji
xi x j 3 xk
3
U gornjem izrazu je dinamika viskoznost, V volumenska viskoznost, a Dji tenzor
brzine deformacije. Kontrakcijom indeksa u gornjem izrazu i njegovim dijeljenjem s tri,

slijedi:
1 vk
jj p V
3 xk
1 D(dV )
dV Dt
Lijeva strana gornjeg izraza je srednje mehaniko naprezanje, ija se negativna vrijednost
naziva i mehanikim tlakom, a koji se razlikuje od termodinamikog tlaka za lan koji je

razmjeran volumenskoj viskoznosti i relativnoj brzini promjene volumena estice fluida.

Utjecaj volumenske viskoznosti je znaajan u strujanjima sa znaajnim gradijentima
gustoe fluida, kao to su eksplozije i udarni valovi. Volumenska viskoznost jednoatomnih
plinova jednaka je nuli, a u strujanjima gdje je brzina promjene volumena estica fluida
(odnosno gustoe fluida) mala koeficijent volumenske viskoznosti se moe zanemariti. U
tom sluaju izraz za tenzor viskoznih naprezanja prelazi u:
v j vi 2 vk 2
ji ji 2D ji Dkk ji
xi x j 3 xk 3

U nestlaivom strujanju je divergencija polja brzine identiki jednaka nuli te su viskozna
naprezanja opisana sljedeim izrazom:
v j v
ji i 2 D ji
xi x j

Viskoznosti i V su pozitivne veliine, a funkcije su lokalnog termodinamikog stanja
fluida.
9.10. Osnovne jednadbe dinamike Newtonskog savrenog plina
Treba naglasiti da osnovni zakoni klasine fizike vrijede za sve fluide, a pojedini
matematiki modeli strujanja fluida razlikuju se jedino po dopunskim ili konstitutivnim
relacijama, koje opisuju specifino ponaanje pojedinih fluida. Uvrtavanjem
konstitutivnih relacija u jednadbe osnovnih zakona dobiva se matematiki model u kojem
je broj nepoznatih polja usklaen s brojem jednadbi, a koji vrijedi samo za fluide koji se
ponaaju sukladno uvedenim konstitutivnim relacijama. Tako su osnovne jednadbe
dinamike newtonskog savrenog plina:
- jednadba kontinuiteta
v j

t x j
vi v j vi p ji
fi , gdje je
t x j xi x j

v j v 2 v 2
ji i V k ji 2 D ji V Dkk ji
xi x j 3 xk
3
- energijska jednadba
v2 v2 pvi ji vi T

cV
T
jv cVT fi vi
t 2 x j 2 xi x j xi xi
- toplinska jednadba stanja

p RT
Navedeni sustav jednadbi je sustav est jednadbi u kojima se pojavljuje est nepoznatih
polja ( , v j , p, i T ). Uz zadane poetne i rubne uvjete, ovaj sustav jednoznano opisuje
problem strujanja newtonskog savrenog plina. Naravno, zbog nelinearnosti (npr.

konvekcijski lan u jednadbi koliine gibanja - prvi lan desne strane) uglavnom se nee
moi nai analitiko rjeenje postavljenog sustava, nego e za njegovo rjeavanje trebati
primijeniti numerike metode. Pojavom raunala, dolo je do razvoja raunalne dinamike
fluida (Computational Fluid Dynamics- CFD), grane unutar mehanike fluida, koja
obuhvaa metode numerikog rjeavanja gornjeg sustava jednadbi.
9.11. Matematiki model nestlaivog strujanja
Posebnu klasu strujanja ine nestlaiva strujanja, u kojima gustoa fluida tijekom strujanja
ostaje konstantna. To se uglavnom odnosi na strujanje kapljevina, iako u strujanjima s
velikim gradijentima tlaka (npr. podvodna eksplozija) moe doi do razlike u gustoi
kapljevina (jer su i kapljevine stlaive) tako da bi strujanje trebali promatrati kao stlaivo.
S druge strane i strujanje plinova (koji su izriito stlaivi) pri malim brzinama strujanja u
odnosu na brzinu zvuka, moemo smatrati nestlaivim. Tako npr. strujanje zraka u
ventilacijskom kanalu brzinom do desetak metara u sekundi, uzrokuje vrlo mali pad tlaka
(svega nekoliko paskala) po jedinici duljine kanala. Ako se uzme da je tlak zraka reda
veliine atmosferskog tlaka (dakle reda veliine 100000 Pa), a strujanje priblino
izotermiko, onda je iz jednadbe stanja jasno da zbog pada tlaka nee doi do znaajne
promjene gustoe zraka, pa se takvo strujanje takoer opisuje modelom nestlaivog
strujanja. U nestlaivom strujanju se dakle toplinska jednadba stanja p RT zamjenjuje
s konst. , ime se gubi zavisnost gustoe od temperature (odnosno unutarnje energije)

fluida. Ako se moe zanemariti promjena viskoznosti fluida o temperaturi, tada jednadba
kontinuiteta i jednadba koliine gibanja postaju posve nezavisne od temperature. U tom se
sluaju rjeavanjem tih dviju jednadbi dolazi do polja tlaka i brzine, a nakon toga se
rjeava energijska jednadba (koja je jedina jednadba u kojoj se pojavljuje temperatura)
ime se dolazi do polja temperature (odnosno specifine unutarnje energije). Ako nas polje
temperature ne zanima energijsku jednadbu ne moramo niti rjeavati. Jednadbe koje
opisuju nestlaivo strujanje uz =konst. su:
- jednadba kontinuiteta
v j v1 v v
0 ili 2 3 0
x j x1 x2 x3
vi v j vi p 2vi
fi
t x j xi x j x j
Energijsku jednadbu za sluaj nestlaivog strujanja emo kasnije definirati.
9.12. Poetni i rubni uvjeti
Dani sustav jednadbi opisuje nestlaivo strujanje bilo kojeg newtonskog fluida, u bilo
kakvom geometrijskom podruju. Kad bi znali analitiki integrirati ove jednadbe, dobili
bismo njihovo ope analitiko rjeenje u kojem bi se pojavile odreene funkcije
integracije, koje bi inile ope rjeenje neodreenim, sve dok se ne zada podruje u kojem
se neko strujanje analizira, uvjeti koji vladaju u tom podruju u poetnom trenutku
integracije (poetni uvjeti), kao i uvjeti koji vladaju na rubu tog podruja tijekom vremena
integracije (rubni uvjeti). Ako nas zanima samo stacionarno rjeenje (rjeenje koje se
dobije kad ieznu sve vremenske promjene), poetne uvjete nije potrebno zadavati.
Tipini rubni uvjeti za brzinu
1. Rubni uvjet na nepropusnoj stijenci.
Viskozni fluid se lijepi na stijenku, tako da je brzina fluida na stijenci jednaka brzini
stijenke (nema relativne brzine izmeu fluida i stijenke, kao to je to bio sluaj u
potencijalnom strujanju). Jasno je da je na mirujuoj stijenci brzina fluida jednaka nuli.
2. Rubni uvjet na granici dvaju fluida.

Ako se dva fluida (razliitih gustoa i viskoznosti) koja se ne mijeaju, gibaju laminarno
svaki u svom sloju, pri emu se slojevi dodiruju, tada se dodirna povrina ponaa kao
nepropusna stijenka, na kojoj nema relativne brzine izmeu dva sloja. Po principu akcije i
reakcije slojevi djeluju jedan na drugoga istom silom po veliini suprotnom po predznaku,
to znai da su povrinske sile na dodirnoj granici neprekidne.
3. Rubni uvjet na slobodnoj povrini.
Slobodna povrina je u principu razdjelna povrina dvaju fluida, od kojih jedan ima puno
manju gustou i viskoznost od drugoga (primjer strujanje vode u kanalu gustoa i
viskoznost zraka su za tri reda veliine manji od gustoe i viskoznosti vode). U tom se
sluaju viskozne sile u fluidu s malom viskoznou (u spomenutom primjeru u zraku)
mogu zanemariti, pa rubni uvjet na slobodnoj povrini prelazi u uvjet nultog sminog
naprezanja. U takvoj se situaciji promatra strujanje samo u fluidu vee gustoe ( u
spomenutom primjeru u vodi).
9.13. Alternativni oblik energijske jednadbe
Jednadba kinetike i unutarnje energije
U prethodnom obliku energijske jednadbe smo vidjeli da pri strujanju fluida u polju
potencijalne sile pod ukupnom energijom moemo promatrati zbroj triju oblika energije,
to je zgodno u integralnom pristupu rjeavanja problema. U diferencijalnom pristupu
emo uvijek teiti najjednostavnijem obliku energijske jednadbe. Kao to smo vidjeli iz
modela nestlaivog strujanja, polje brzine i tlaka su odreeni jednadbom kontinuiteta i
jednadbom koliine gibanja, a kada je poznato polje brzine uvijek moemo odrediti
kinetiku energiju fluida, stoga se samo od sebe namee kao ideja da se iz energijske
jednadbe eliminira kinetiku energiju fluida. To se moe uiniti na nain da se od
energijske jednadbe oduzme jednadba kinetike energije.
Kao to je poznato iz mehanike jednadba kinetike energije se dobije skalarnim
mnoenjem jednadbe koliine gibanja s brzinom. Primijenjeno na nekonzervativni oblik
jednadbe koliine gibanja u diferencijalnom obliku dobije se
Dvi p ji
vi fi vi vi vi
Dt xi x j
D v2

Dt 2

Podsjetimo se fizikalnog znaenja lanova s povrinskim silama. lan p / xi oznauje

rezultantnu silu tlaka na esticu fluida, a njen skalarni umnoak s vektorom brzine
oznauje snagu tlanih sila kojom se mijenja kinetika energija fluida. Ako je polje tlaka
konstantno, onda je i rezultantna sila tlaka na esticu fluida jednaka nuli (sjetimo se statike
fluida u MFI sila konstantnog tlaka na zatvorenu povrinu jednaka je nuli) pa je doprinos
toga lana kinetikoj energiji fluida jednak nuli. Zadnji lan gornje jednadbe je skalarni
umnoak rezultantne viskozne sile na esticu fluida s brzinom estice, tj. oznauje
doprinos viskoznih sila promjeni kinetike energije estice fluida.
Ako se u nekonzervativnom zapisu energijske jednadbe deriviraju lanovi koji oznauju
povrinske sile dobije se
D v2 p v ji vi T
u fi vi vi p i vi ji
Dt 2 cvT xi xi x j x j xi xi
pri emu su plavom bojom oznaeni lanovi koji se pojavljuju u jednadbi kinetike
energije. Oduzimanjem jednadbe kinetike energije od jednadbe ukupne energije
(energijske jednadbe) dobije se jednadba unutarnje energije (lanovi oznaeni crvenom
bojom u gornjoj jednadbi), koja glasi
D cvT vi vi T
p ji ,
Dt xi x j xi xi
koja u konzervativnom obliku (dobije se primjenom pravila B iz prethodnih predavanja)

glasi:
cvT v j cvT vi vi T
p ji
t x j xi x j xi xi
p D dV v 0
dV Dt
Iz termodinamike je poznato da je izraz za mehaniki rad u ravnotenom procesu jednak

p dV
pdV , te bi snaga bila pdV / dt , a volumenska gustoa te snage . U mehanici
V dt
fluida se sukladno principu lokalne ravnotee za termodinamiki sustav uzima estica
fluida ( V dV ), a vremensku promjenu koja se odnosi na esticu fluida (materijalnu
derivaciju) se oznauje s D / Dt , pa je jasno da lan pvi / xi u jednadbi unutarnje
energije oznauje volumensku gustou snage sile tlaka koja doprinosi promjeni unutarnje
energije. Pri ekspanziji se volumen estice fluida poveava ( dV 0 ), a njena se unutarnja

energija smanjuje, to znai da estica vri rad prema svojoj okolini. Pri kompresiji je
dV 0 (volumen estice fluida se smanjuje) pa se unutarnja energija estice fluida
poveava, to znai da se estici dovodi rad iz njene okoline. Iz reenog je jasno da se
putem tlanih sila mehanika energija moe pretvarati u unutarnju i obrnuto.
lan v u jednadbi unutarnje energije oznauje volumensku gustou snage viskoznih sila
koja doprinosi promjeni unutarnje energije. Ako se gradijent brzine vi / x j prikae
zbrojem simetrinog tenzora brzine deformacije D ji i antisimetrinog tenzora vrtlonosti
V ji , uzimajui u obzir da je dvostruki skalarni produkt simetrinog i antisimetrinog
tenzora jednak nuli, moe se pisati:

vi
v ji ji ( D ji V ji ) ji D ji
x j
Ako se u gornji izraz za viskozna naprezanja uvrsti Newtonov zakon viskoznosti, gornji
izraz za volumensku gustou snage viskoznih sila, nakon razvoja po nijemim indeksima,
prelazi u oblik:
2
v ji D ji D11 D22 D22 D33 D33 D11
2 2 2

4 D12
2
D13
2
D23
2

V D11 D22 D33 2
S obzirom da su koeficijenti viskoznosti pozitivne veliine, iz gornjeg je izraza jasno da je

snaga viskoznih sila uvijek pozitivna veliina, to fizikalno znai da e se unutarnja
energija estice fluida zbog djelovanja viskoznih sila uvijek poveavati. Ako se gleda
ukupna energija izoliranog sustava, onda je jasno da to poveanje moe ii jedino na raun
mehanike energije. Viskozna pretvorba mehanike u unutarnju energiju traje sve dok
postoji gradijent brzine.
U nestlaivom strujanju je divergencija brzine jednaka nuli, odnosno nema promjene

volumena estice fluida, te nema promjene unutarnje energije estice fluida putem sile
tlaka, pa jednadba unutarnje energije prelazi u oblik
cvT v j cvT T
v , gdje je
t x j xi xi
v ji D ji 2 D ji D ji

Za sluaj nestlaivog strujanja jedini mehanizam izmjene unutarnje i mehanike energije je

putem viskoznih sila, a ta je izmjena kako je reeno uvijek jednosmjerna, tj. uslijed
viskoznih sila mehanika se energija pretvara u unutarnju, a nikad obrnuto. Takav proces
je dakle nepovratan, te e prema drugom zakonu termodinamike izazivati porast entropije.
S obzirom da se u nestlaivom strujanju unutarnja energija ne moe pretvoriti u
mehaniku, ona nema znaenja sa stajalita strujanja. Stoga se u analizi nestlaivog
strujanja razmatra samo mehanika energija, a brzina pretvorbe mehanike energije u
unutarnju se naziva gubicima mehanike energije. Za nestlaivo strujanje temperaturna
jednadbe je:
DT cvT v j cvT T
cv v
Dt t x j xi xi
U mirujuim krutim tijelima, gdje nema deformacije estica zbog vi 0 , temperaturna

jednadba se svodi na poznatu jednadbu provoenja topline, koja glasi:
T T T T T
c
t xi xi x1 x1 x2 x2 x3 x3
Naravno, u izvodu prethodne jednadbe nije uzeta u obzir mogunost postojanja toplinskih
izvora raspodijeljenih po volumenu fluida. Za sluaj konstantne toplinske provodnosti,
jednadba se moe pisati u obliku
T 2T

t c xi xi
a
gdje je a temperaturna provodnost. Za sluaj stacionarnog provoenja topline dobije se

polje temperature koje je opisano Laplaceovom jednadbom.
2T 2T 2T 2T
0.
xi xi x12 x22 x32

PRIMJER 1: U prostoru izmeu dvije horizontalne ravne ploe, udaljene za h, nalazi se fluid
konstantne gustoe i konstantne dinamike viskoznosti . Donja ploa miruje, a gornja
se giba konstantnom brzinom u (Couetteovo strujanje). Uz pretpostavku ravninskog,
stacionarnog, laminarnog strujanja s izobraenim profilom brzine i uz zanemarenje masenih
sila odredite:
a) profil brzine u strujanju u zavisnosti od uzdunog gradijenta tlaka dp / dx1 ,
b) smino naprezanje na ploi (silu potrebnu za vuu ploe jedinine duljine i irine),
c) protok kroz presjek jedinine irine okomito na ravninu slike i srednju brzinu,
d) vezu izmeu pada tlaka na duljini L i srednje brzine pri u=0 (Poiseuilleovo
strujanje).
=konst.
h
=konst.
Uradak:
a) Prvo rezimirajmo uvjete iz zadatka u kojem je reeno da je strujanje
1. ravninsko, to znai da se slika strujanja ponavlja u ravninama paralelnim s
ravninom slike, a za izabrani koordinatni sustav 0x1 x2 , prema slici to su ravnine

x3 konst. , to znai da nema promjena veliina u smjeru osi x3 , tj. 0, a
x3
nema ni strujanja u smjeru osi x3 , pa je v3 0 ,

2. stacionarno, to znai da slika strujanja nije funkcija vremena, pa vrijedi 0,
t
3. izobraenim profilom brzine: to znai da se profil brzine vie ne mijenja u smjeru
vi
strujanja 0 . Ovdje se pretpostavlja da su ploe dovoljno duge da se profil
x1

brzine formirao (izobrazio). Naime na ulazu u prostor izmeu ploa profil brzine je
neizobraen i mijenja se, a nakon neke duljine e se izobraziti.
Problem laminarnog nestlaivog strujanja opisuje se jednadbom kontinuiteta i

jednadbom koliine gibanja.
Jednadba kontinuiteta glasi
=0, zbog 3) =0, zbog 1)
v j v1 v2 v3
0 ili u razvijenom obliku 0
x j x1 x2 x3
Prvi lan je jednak nuli zbog izobraenog profila brzine, a trei je jednak nuli zbog
v2
ravninskog strujanja, te slijedi 0 , to znai da komponenta v2 brzine nije funkcija
x2
koordinate x2 , zbog izobraenog profila nije funkcija od x1 , zbog ravninskog strujanja nije
funkcija x3 , a zbog stacionarnog strujanja niti vremena t , pa ostaje da je v2 konstanta
v2 C konst.
Vrijednost konstante C se odreuje iz rubnih uvjeta. U viskoznom strujanju se fluid lijepi

na plou, pa je brzina fluida neposredno uz plou jednaka brzini ploe. Donja ploa (
x2 0 ) miruje pa je za x2 0 i v2 0 , to znai da je C 0 , odnosno v2 0 .
S obzirom da su komponente brzine v2 i v3 , jednake nuli ostaje samo komponenta v1 , koja
nije funkcija x1 zbog izobraenog profila, nije funkcija t zbog stacionarnog strujanja, a nije
funkcija od x3 zbog ravninskog strujanja, pa moe biti samo funkcija od x2 ( v1 v1 x2 ),
stoga parcijalna derivacija v1 po koordinati x2 , postaje potpuna derivacija dv1 / dx2 .

Jednadba koliine gibanja zapisana u indeksnoj notaciji glasi:
zanemaruje se
v v p 2vi
i v j i fi
t x j xi x j x j
=0, zbog 2)
Prvi lan lijeve strane otpada zbog stacionarnosti problema, a masene sile se prema
uvjetima zadatka, zanemaruju. Razvojem preostalih lanova u gornjoj jednadbi po
nijemom indeksu j slijedi:

vi v vi p 2vi 2vi 2vi
v1 v2 i v3 2
x1 x2 x3 xi x1
2
x2 x32
0
=0, zbog 3) =0, zbog 1) =0, zbog 3) =0, zbog 1)

Nelinearni lanovi na lijevoj strani gornje jednadbe su jednaki nuli, a od viskoznih sila
ostaje samo lan s derivacijom komponente brzine v1 . S obzirom da je to vektorska
jednadba moe se prikazati u obliku tri skalarne jednadbe za i 1,2,3 , te vrijedi
p 2v
i 1 21
x1 x2
p
i2 0
x2
p
i 3 0
x3
Iz druge i tree jednadbe je oito da tlak nije funkcija od x2 i x3 , a zbog stacionarnosti
strujanja nije funkcija vremena t , te se zakljuuje da tlak p moe biti samo funkcija od x1 ;
p p( x1 ) . Iz prve jednadbe
dp d 2v
21 konst.
dx1 dx2
f x1 f x2
je jasno da je lijeva strana funkcije od x1 , a desna od x2 , te moe postojati jednakost samo

ako su obje strane konstante. Integriranjem gornje jednadbe uvrtavajui da je
dp
konst. nakon prve integracije slijedi:
dx1
dv1 1 dp
x2 C1 ,
dx2 dx1
a nakon druge integracije dobije se:
1 dp
v1 x2 2 C1x2 C2
2 dx1
Vrijednosti konstanti integracije C1 i C2 se odreuju se iz sljedeih rubnih uvjeta (uvjet

lijepljenja fluida na donjoj i gornjoj ploi):
x2 0 v1 0
x2 h v1 u
Uvrtavanjem prvog rubnog uvjeta u izraz za brzinu v1 daje C2 0 , a uvrtavanjem

drugog rubnog uvjeta dobije se
1 dp 2 u 1 dp
u h C1h odakle je C1 h
2 dx1 h 2 dx1

Uvrtavanjem vrijednosti konstanti C1 i C2 u polazni izraz za brzinu v1 dobije se konani

izraz za brzinu u Couetteovom strujanju, koji glasi
x2 1 dp 2 x2 x2
v1 x2 u h 1
h 2 dx1 h h
Dijeljenjem gornjeg izraza s u i uvoenjem bezdimenzijskih varijabli
v1 h 2 dp x2
v0 ; P ; y0
u 2u dx1 h
izraz za profil brzine prelazi u bezdimenzijski oblik

v0 y 0 Py 0 1 y 0
gdje je v 0 bezdimenzijska brzina, y 0 bezdimenzijska udaljenost od donje stjenke, a P

bezdimenzijski gradijent tlaka. Bezdimenzijski gradijent tlaka je definiran s negativnim
predznakom tako da vrijedi
p
za P 0 0 , tlak pada u smjeru strujanja,
x1
p
za P 0 0 , tlak raste u smjeru strujanja, i
x
p
za P 0 0 , tlak je konstantan.
x
Sljedea slika prikazuje profile brzine za razliite vrijednosti parametra P.
x2
Za sluaj P 0 dobije se linearni profil brzine v0 y 0 ili v1 u .
h

2
Za sluaj P 1 vrijedi v0 2 y 0 y 0 (parabola s nultokama u y 0 0 i y 0 2 ,
odnosno tjemenom u y 0 1 ). Za P 1 maksimalna brzina je vea od brzine gibanja ploe.

Za sluaj P 1 , gradijent tlaka je pozitivan, tj. sila tlaka je suprotstavljena strujanju. U

2
tom sluaju vrijedi v 0 y 0 , tj. profil je opisan parabolom s tjemenom u y 0 0 . Za
sluaj P 1 u jednom dijelu presjeka, strujanje je u suprotnom smjeru od gibanja ploe.
b) Smino naprezanje u pravcu osi x1 na povrinu s vanjskom normalom u pravcu osi x2

je openito definirano izrazom:
0

v1 v2 v
21 , a u ovom sluaju 21 1
x2 x1 x2

Primjenom pravila o deriviranju sloenih funkcija slijedi
v 0 y 0
21 u 0 , a nakon to se uvrsti derivacija bezdimenzijske brzine dobije se:
y x2
21 1 P 1 2 y 0
u
h
Smino naprezanje na gornjoj ploi ( y0 1) je:
u
21 y 0 1
1 P
h
Slika prikazuje definiciju pozitivnog smjera sminog naprezanja na ploi i fluidu. Na ploi
vektor normale gleda u negativnom smjeru osi x2 pa pozitivno smino naprezanje 21
gleda u negativnom smjeru osi x1 . Ako se makne ploa s fluida, tada vanjska normala na
fluid gleda u pozitivnom smjeru osi x2 , pa prema dogovoru pozitivno naprezanje 21 gleda
u pozitivnom smjeru osi x1 .
PLOA
FLUID

Da bi se uravnoteilo pozitivno smino naprezanje na ploi (ploa se giba konstantnom

brzinom to znai da je suma sila na plou jednaka nuli) potrebno je na nju djelovati
vanjskom silom F 21dA u pozitivnom smjeru osi x1 . U ovom sluaju je smino
A
naprezanje konstantno po povrini ploe, pa vrijedi F 21 A .
Za P 1 , je 21 y 0 1
21 x2 h 0 jer profil brzine ima tjeme na y0 1 (na gornjoj ploi je
dv1
0 ) to znai da izmeu ploe i fluida nema sile (ploa slobodno pluta na povrini
dx2
gibajueg fluida). Za P 1 smino naprezanje je pozitivno, to znai da na plou treba
djelovati silom u desno (treba ju vui) silom F 21 A ( A je povrina ploe), a za P 1
smino naprezanje je negativno, to znai da plou treba koiti (djelovati silom suprotnom
od smjera gibanja). To je fizikalno jasno i iz samih profila brzine.
c) Izraz za protok Q kroz presjek okomit na ploe i jedinine irine okomito na ravninu
slike je definiran izrazom
h 1
Q v1dx2 1 ili u bezdimenzijskom obliku uz v1 uv i x2 hy Q uh v 0dy 0
0 0
0 0

Integriranjem izraza za brzinu v0 y 0 Py 0 1 y 0 , dobije se
1
Q uh

y0 2 y 0 2 y 0 3
P uh 1 P uh 3 P
2 2 3 2 6 6
0
Oito je za P 3 protok jednak nuli, to je jasno i iz profila brzine, jer fluid uz gornju
plou struji u desno, a uz donju u lijevo.
Srednja brzina je definirana izrazom
Q u
vsr 3 P
h 1 6
u
Za P 0 profil brzine je linearan pa je vsr .
2

d) Za poseban sluaj u 0 , dobije se strujanje izmeu dvije mirujue ravne ploe, koje se
u literaturi naziva Poiseulleovo strujanje, a izraz za brzinu
x2 1 dp 2 x2 x2
v1 x2 u h 1 prelazi u
h 2 dx1 h h
1 dp 2 x2 x2
v1 h 1
2 dx1 h h
iz kojeg je jasno da e do strujanja doi samo ako postoji gradijent tlaka. Profil brzine je
parabolian (parabola ima nultoke u x2 0 i x2 h , odnosno tjeme u x2 h / 2 ) s
maksimalnom brzinom u sredini razmaka, kao na sljedeoj slici
h
Maksimalna brzina je u simetrali kanala x2 i iznosi
2
h h 2 dp
vmax v1 x2
2 8 dx1
Iz izraza za brzinu je jasno da e strujanje biti u smjeru x1 , ako je gradijent tlaka

negativan, tj. tlak mora opadati u smjeru strujanja. Fizikalno je to jasno jer smino
naprezanje na ploama ima tendenciju koenja fluida, pa sila tlaka mora djelovati u smjeru
strujanja, da bi uravnoteila silu trenja.
Protok Q izmeu ploa je definiran integralom
h h
Q v1dx2 1
1 dp

2 dx1 0
x2 2 x2h dx2
1 dp 3
12 dx1
h
0
-srednja brzina je
Q h2 dp 2
vsr vmax
h 1 12 dx1 3
2
i iznosi vmax .
3

dp dp p2 p1
Budui da je konst. vrijedi , gdje je p2 p1 promjena tlaka izmeu
dx1 dx1 L
dva presjeka udaljena za L , pri emu je presjek 2 u smjeru strujanja u odnosu na presjek 1.
Ako se to uvrsti u izraz za srednju brzinu slijedi formula za pad tlaka na duljini L u
Poiseuilleovom strujanju izmeu dvije ravne ploe
12 L
p1 p2 vsr .
h2

PRIMJER 2: Odredite profil temperature u Couetteovom strujanju iz prethodnog zadatka,

pri dp / dx1 0 , ako je T0 temperatura ploe koja miruje, a TW temperatura ploe koja se
giba. Pretpostavite da su toplinska provodnost i specifini toplinski kapacitet c fluida,

konstantni.
Uradak:
Osnovne jednadbe koje opisuju problem su jednadba kontinuiteta

v j
0,
x j
jednadba koliine gibanja tj. Navier-Stokesova jednadba, koja uz konst. glasi
vi v p v j
v j i ,
t x j xi x j x j
te energijska jednadba, koja izraena s pomou unutarnje energije, za nestlaivo strujanje
glasi
u u T
v j v ,
t x j x j x j
gdje je 2 Dij Dij brzina pretvorbe mehanike energije u unutranju energiju. Uz
u cT jednadba za unutranju energiju prelazi u oblik:

T T T
c cv j v
t x j x j x j
S obzirom da i nisu funkcije temperature, prve dvije jednadbe se mogu rijeiti

neovisno od energijske jednadbe, odnosno moemo iskoristiti dobiveni rezultat iz
prethodnog primjera. Za nulti gradijent tlaka profil brzine je bio linearan
u
v1 x2 , uz v2 0 i v3 0
h

T
Uz pretpostavku stacionarnog strujanja ( 0 ), izobraenog profila temperature 0 i
t x1

ravninskog strujanja ( 0 ) energijska jednadba
x3

T T T T 2T 2T 2T
c cv1 c v2 c v3 v 2 2 2
t x1 0
x2 0
x3 x1 x2 x3
0 0 0 0
prelazi u oblik
2T
0 v , gdje je
x2 2
v 2 Dij Dij 2 D112 D122 D132 D212 D222 D232 D312 D322 D332 ,
a komponente tenzora brzine deformacije su

1u
0 0
D11 D12 D13 2h
1 vi v j 1 u
Dij D21 D22 D23 0 0
2 x j xi 2 h
D31 D32 D33 0 0 0

pa je
1 u 2 1 u 2 u
2
v 2 0
4 h 4 h h
Brzina pretvorbe mehanike energije u unutranju je pozitivna to znai da se mehanika

energija smanjuje, a unutranja raste. Budui da je profil brzine nepromjenjiv (kinetika
energija je konstantna) i tlak je konstantan, onda je i ukupna mehanika energija fluida
konstantna. To znai da e se u unutarnju energiju pretvarati sva energija uloena kroz
u
vuu ploe. Sila potrebna za vuu ploe jedinine povrine pri p konst. je F ,
h
snaga za vuu je F u , a ta snaga izraena po jedininom volumenu je
2
P u
v , to je jednako prije dobivenom izrazu.
h 1 h
Budui da je strujanje ravninsko (temperatura nije funkcija od x3 ), izobraeno
(temperatura nije funkcija od x1 ), stacionarno (temperatura nije funkcija od t ), pa ostaje da

je temperatura funkcija samo od x2 : T T ( x2 ) te se energijska jednadba moe pisati u

obliku
2
d 2T u

h
2
dx2
Nakon prve integracije gornje jednadbe slijedi
u
2
dT
x2 C1 ,
dx2 h
a nakon druge integracije dobije se
u 2
2
T x2 C1 x2 C2 .
2 h
Konstante integracije C1 i C 2 odreuju se iz sljedeih rubnih uvjeta
za x2 0 (donja ploa): T T0
Za x2 h (gornja ploa): T TW
Iz prvog rubnog uvjeta oito je C2 T0 , a iz drugog je
u
2
Tw T0 h 2 C1h , odakle je
2 h
T T u
2
C1 w 0 h
h 2 h
Uvrtavanjem izraza za C1 i C 2 u polaznu jednadbu za temperaturu, dobije se konaan
izraz za profil temperature u Couetteovom strujanju s linearnim profilom brzine, za sluaj
ploa razliitih temperatura
T T u u2 2
2
T T0 W 0 x2 hx x2
2 h 2 h 2
2
h
Dijeljenjem gornje jednadbe s TW T ona se svodi na bezdimenzijski oblik
T T0 x u2 x2 x2
2 1
TW T0 h 2 TW T0 h h
Uvoenjem sljedeih oznaka za bezdimenzijske parametre

x2 u2
y
0
i , moe se pisati
h TW T0
T T0
y 0 y 0 1 y 0
1
TW T0 2

iz ega je jasno da je profil temperature parabolian. Sljedea slika prikazuje profile

temperature za razliite vrijednosti parametra
u2
Za 0 , profil temperature je linearan. Iz definicije parametra je jasno
TW T0
da to odgovara sluaju u 0 , odnosno mirujuem fluidu, ili 0 , to odgovara

neviskoznom strujanju fluida (u kojem nema pretvorbe mehanike energije u unutarnju) ili
, to odgovara toplinski idealno provodljivom fluidu. Iz termodinamike je takoer
poznato da e profil temperature u stacionarnom provoenju topline kroz homogeni zid biti
linearan, dakle mirujui fluid se ponaa kao homogeno tijelo. Iz profila temperature je
jasno da toplina prelazi s gornje ploe na fluid, i s fluida na donju plou.
Pri viskoznom strujanju fluida, dolazi do pretvorbe mehanike energije u unutarnju (kao
to je gore zakljueno sva snaga uloena za vuu gornje ploe se pretvara u unutarnju
energiju), te profil temperature postaje parabolian. Za 2 profil temperature ima
tjeme na gornjoj ploi, to znai da je derivacija profila temperature na gornjoj ploi je
T
jednaka nuli; 0 , pa nema ni toplinskog toka izmeu fluida i ploe, te se govori o
x2 x2 h
adijabatskoj granici. Za 2 gornja ploa je toplija od fluida pa se toplina dovodi fluidu,

a za 2 se toplina odvodi od fluida. Dakle za 2 toplina se odvodi od fluida i na
donjoj i na gornjoj ploi, a to je mogue zbog pretvorbe mehanike energije u unutarnju,
to je izvor za unutarnju energiju fluida, pa temperatura moe imati maksimum unutar
fluida. Naravno uz zadana fizikalna svojstva fluida visoka vrijednost parametra
ostvaruju se kod visokih vrijednosti brzine u . Promotrimo stoga jedan primjer s realnim
brzinama i to za sluaj da su obje ploe na istoj temperaturi TW T0 . Tada izraz za profil
temperature prelazi u

u 2 x2 x2
T T0 1 ,
2 h h
dakle profil je parabolian, kao na sljedeoj slici.
Maksimalna temperatura je u simetrali kanala, a posljedica je pretvorbe mehanike

energije u unutarnju. Izraz za maksimalnu razliku temperatura je
h u2
T T x2 T0
2 8
Uzmimo sada primjer strujanja vode. Pri temperaturi vode 293 K, viskoznost i toplinska
provodnost su: 10 3 Pas, 0,598 W/(mK), a promjene temperature pri razliitim
brzinama su izraunate u sljedeoj tablici.
u T za TW T0 =10 K
m/s K -
3 0.00063 0.0015
10 0.0069 0.0167
20 0.0278 0.0669
Oito je prirast temperature zbog djelovanja viskoznih sila praktiki zanemariv to
opravdava pretpostavku o izotermikom nestlaivom strujanju. Kad u fluidu imamo izvana
nametnuti toplinski tok, esto je vrlo opravdano zanemariti lan v u jednadbi unutarnje
energije. U tablici je dana vrijednost parametra za TW T0 =10 K, iz koje je oito da e

pri realnim brzinama strujanja fluida parametar biti puno manji od jedan, odnosno da
e profil temperature biti priblino linearan.

PRIMJER 3: U laminarnom, nestlaivom, stacionarnom, osno-simetrinom strujanju

fluida, konstantne viskoznosti, s izobraenim profilom brzine u horizontalnoj cijevi
krunog presjeka (Hagen-Poieseuilleovo strujanje), odredite:
a) profil brzine,
b) protok, maksimalnu i srednju brzinu,
c) faktor trenja ( u Darcy-Weissbachovom izrazu)
d) tangencijalno naprezanje na stjenci cijevi.
Utjecaj gravitacije zanemarite.
Uradak:
=konst.
2R=D
z
=konst.
Slika prikazuje dio cijevi promjera D, te, s obzirom na geometriju, izabrani cilindrini
koordinatni sustav.
Pretpostavke:

stacionarno strujanje: 0 (veliine u strujanju nisu funkcija vremena)
t

osno-simetrino strujanje: 0 (slika strujanja se ponavlja u ravninama konst. ), a

brzina v 0 .
vz vr
izobraeni profil brzine: 0, 0 (komponente brzine se vie ne mijenjaju u
z z
smjeru strujanja u smjeru osi z )
zanemaruju se masene sile: f 0 .

Strujanje je laminarno i nestlaivo, pa je problem opisan jednadbom kontinuiteta i Navier-

Stokesovom jednadbom.
- Jednadba kontinuiteta u cilindarskim koordinatama glasi (vidjeti npr. tablicu uz vjebe 7):
1 1
( rvr ) ( v ) ( vz ) 0
t r r r z
0 0 zbog 2) 0 zbog 3)
Strujanje je nestlaivo ( konst. ) to znai da je prvi lan jednak nuli, a cijelu jednadbu
moemo podijeliti s . Trei lan je jedak nuli zbog osnosimetrinosti strujanja, a etvrti
zbog pretpostavke o izobraenom strujanju, pa ostaje da je

(rvr ) 0 , odakle je
r
C
vr
r
Konstanta C integracije, se odreuje iz rubnog uvjeta na stijenci cijevi gdje je r R i
vr 0 , pa slijedi da mora biti C 0 , odnosno vr 0 (brzina vr je jednaka nuli u svim
tokama fluida)
- Jednadba koliine gibanja je vektorska jednadba, a njena r -komponenta je za sluaj
konst. (vidjeti npr. formule uz vjebe 7) glasi
0 zbog 1) 0 0 zbog 2) 0 zbog 2) 0 zbog 3)
vr v v vr v 2
vr
vr r vz
t r r r z

1 1 2v 2vr 2 v p
(r vr ) 2 r
2 r f r
r
r r r 0 r 0zbog z
2 2
0 zbog 4)
2) 0 zbog 3) 0 zbog 2)
Kao to je naznaeno u jednadbi svi lanovi s brzinom su jednaki nuli , te ostaje
p
0
r
to znai da tlak nije funkcija koordinate r , zbog stacionarnosti nije funkcija t , a zbog
osnosimetrinosti strujanja nije funkcija niti koordinate , to znai da je tlak funkcija
samo koordinate z , pa parcijalna derivacija tlaka po koordinati z prelazi u potpunu
derivaciju.

- z -komponenta jednadbe koliine gibanja (Navier-Stokesove jednadbe), prema

formulama danim uz vjebe 7, glasi
=0 zbog 1) =0 zbog vr 0 =0 zbog 2) =0 zbog 3)
vz vz v vz vz
vr vz
t r r z

1 vz 1 2vz 2vz p
(r ) 2 fz
r r r r 2 z 2 z =0 zbog 4)
=0 zbog 2)

=0 zbog 3)
Svi inercijski lanovi (lijeva strana gornje jednadbe) su jednaki nuli i dva lana viskoznih
sila, kao to je naznaeno u jednadbi, te nakon dijeljenja jednadbe s ostaje
1 dp 1 vz
r konst.
dz r r r
Kao to je prije zakljueno, lijeva strana jednadbe moe biti samo funkcija koordinate z ,
a desna samo koordinate r ( vz nije funkcija t zbog stacionarnosti, nije funkcija zbog
osno-simetrinosti strujanja i nije funkcija z zbog izobraenosti profila, pa moe biti samo
funkcija r ), pa zakljuujemo da se jednakost strana moe zadovoljiti ako su obje strane
konstante.
Nakon prve integracije gornje jednadbe dobije se
dv 1 dp 2
r r C1 ,
dr 2 dz
a nakon dijeljenja gornje jednadbe s r
dvz 1 dp C
r 1
dr 2 dz r
i druge integracije dobije se
1 dp 2
vz vz ( r ) r C1 ln r C2
4 dz
Konstante integracije C1 i C2 dobiju se iz sljedeih rubnih uvjeta
na stijenci cijevi za r R , vz 0 (fluid se lijepi na stijenku cijevi
vz
u simetrali cijevi za r 0 , 0 (zbog osno-simetrinosti strujanja)
r
Uvrtavajui drugi rubni uvjet u izraz za derivaciju brzine (izraz dobiven nakon prve
integracije) slijedi da je C1 0 . To je jasno da mora biti i iz samog izraza za brzinu, jer
kad bi konstanta C1 koja se nalazi uz lan ln r bila razliita od nule, u simetrali bi brzina

bila beskonano velika (zbog ln 0 ), to je nefizikalno. Uvrtavanjem prvog rubnog

uvjeta u izraz za brzinu slijedi izraz za konstantu C2 , koji glasi
1 dp 2
C2 R
4 dz
Uvrtavanjem vrijednosti konstanti C1 i C2 u polazni izraz dobije se konaan izraz za
profil brzine u laminarnom strujanju kroz okruglu cijev
1 dp 2 r2
vz ( r ) R 1 2
4 dz R
Profil brzine je oblika rotacionog paraboloida, a maksimalna brzina je oito u simetrali

cijevi ( r 0 ), a izraz za maksimalnu brzinu jednak je koeficijentu ispred zagrade, tj.
vrijedi
1 dp 2 1 dp 2
vmax R D
4 dz 16 dz
Izraz za profil brzine pomou maksimalne brzine je:
r2
vz vmax 1 2
R
Protok kroz cijev je Q vz dA , gdje je A povrina kruga (poprenog presjeka cijevi), a

A
dA infinitezimalni dio te povrine. Budui da je strujanje osno-simetrino za elementarnu

povrinu se moe izabrati kruni vijenac polumjera r irine dr , ija je povrina
dA 2r dr , pa izraz za protok glasi

R R
r2
Q vz 2 rdr 2 vmax 1 rdr R 2vmax
0 0
R2 2
Srednja brzina strujanja fluid kroz cijev je

Q Q v
vsr 2 max
A R 2
Uvrtavanjem izraza za vmax dobije se veza izmeu protoka i gradijenta tlaka
1 dp 2 2 dp 4 dp 4
Q R R R D
4 dz 2 8 dz 128 dz
U laminarnom strujanju je protok fluida razmjeran gradijentu tlaka i etvrtoj potenciji
promjera cijevi, a obrnuto je razmjeran viskoznosti fluida (Poiseuilleov zakon). Jasno je da
za strujanje u pozitivnom smjeru osi z gradijent tlaka mora biti negativan.

S obzirom da je gradijent tlaka konstantan, moe se definirati pomou razlike tlaka u dva
presjeka, npr. udaljena za L
dp p2 p1
dz L
gdje indeks 1 oznauje uzvodni, a indeks 2 nizvodni presjek. Uvrtavanjem toga izraza u
izraz za protok dobije se
p2 p1
Q D4
128 L
Ako se gornji izraz usporedi s Darcy-Weissbachovim izrazom za pad tlaka u strujanju kroz
cijevi, koji glasi
L vsr2
p1 p2 ,
D 2
slijedi
D 2
vsr
4
128 L Q L vsr2

D4 D 2
odakle je faktor trenja za laminarno strujanje u okruglim cijevima
64 64

vsr D Re

Re
to je poznata formula koritena u Mehanici fluida I pri hidraulikom proraunu

cjevovoda.
Smino naprezanje na stijenci cijevi (normala na povrinu je u smjeru r , a smjer
povrinske sile u smjeru osi z ) je definiran izrazom (vidjeti npr. formule uz vjebe 7)
0

zv vr
rz
r z

nakon deriviranja izraza za brzinu vz dobije se
dvz 1 dp
rz r
dr 2 dz
a samo naprezanje na stijenci dobije se za r R
1 dp
rz max r R R.
2 dz
Jo primjera moete nai u kolegiju Mehanika fluida II.


10. TEORIJA SLINOSTI
Mehanika fluida je teorijsko-eksperimentalna znanost, unutar koje se dugi niz godina do
praktinih rezultata dolazilo eksperimentalnim putem. Mjerenja (eksperimenti) se openito
mogu vriti u originalnoj pojavi (prototipu) ili u modelskoj pojavi (modelu). Dimenzijska
analiza, polazei od pretpostavljenog skupa utjecajnih veliina, daje podloge za
organizaciju eksperimenta u smislu minimiziranja potrebnog broja mjerenja i olakavanja
prikaza dobivenih rezultata. Teorija slinosti, polazei od sustava jednadbi koji opisuje
promatranu pojavu, daje podlogu za modelska istraivanja (kriterije koje treba zadovoljiti
da bi se rezultati s modelske pojave mogli preslikati na prototipnu pojavu) kako u mehanici
fluida, tako i u svim ostalim granama fizike i tehnike.
Razlog za modelska istraivanja moe biti neki od sljedeih
Skupa izrada prototipa (npr. u brodogradnji i avioindustriji se izrauju modeli broda i
aviona koji se ispituju u bazenu, odnosno zranom tunelu)
Visoke temperature u prototipnoj pojavi (pribjegava se modelu u kojem e temperature biti
nie).
U prototipnoj pojavi je eksplozivni ili otrovni plin (u modelskoj pojavi se uzima
neeksplozivni, neotrovni plin)
Prototipna pojava se odvija prebrzo sa stajalita mjernih instrumenata (pojava se modelira
da traje dugo u vremenu)
itd.
Modelska istraivanja4 imaju smisla samo ako se iz rezultata dobivenih na modelu mogu
tono predvidjeti rezultati na prototipu, tj. pojave moraju biti sline5.
4
Teorija slinosti takoer daje podlogu i za primjenu metode analogije. Za dvije pojave iz razliitih grana
fizike se kae da su analogne ako su opisane istim oblikom jednadbe. Tako je npr. potencijalno strujanje
fluida opisano Laplaceovom jednadbom
2
/ xi2 0 , a polje temperature u krutini s konstantnom
toplinskom provodnou , takoer Laplaceovom jednadbom T / xi 0 . Oito postoji analogija
2 2
izmeu potencijala brzine i temperature, te brzine strujanja fluida vi / xi i vektora toplinskog toka
qi / T / xi . Tako za svako rjeenje Laplaceove jednadbe za polje temperature postoji analogno
rjeenje potencijalnog strujanja fluida.
5
Pojavom raunala dolazi do naglog razvoja raunalne dinamika fluida (engl. Computational Fluid
Dynamics CFD), u kojoj se do rezultata dolazi numerikim rjeavanjem teorijskih jednadbi koje opisuju
strujanje fluida. Ovdje izloena teorija slinosti valjana je (moe se primijeniti) i za preslikavanje rezultata
prorauna s jedne na drugu slinu situaciju.

10. Teorija slinosti
10.1. Definicija slinosti dvaju pojava:
Za dvije fizikalne pojave kae se da su sline ako su opisane istim fizikalnim zakonima i
ako se veliine u jednoj fizikalnoj pojavi (npr. na prototipnoj) mogu odrediti iz veliina
druge fizikalne pojave (npr. modelske) jednostavnim mnoenjem konstantom koja se
naziva koeficijentom slinosti.
Ako oznaava neku od fizikalnih veliina prve pojave (npr. prototipne), a istovjetnu
fizikalnu veliinu u drugoj pojavi (npr. modelskoj), tada prema definiciji slinosti vrijedi:
C (1)
gdje je C koeficijent slinosti za veliinu .
L
L
x3 x3
M(x1,x2,x3,t)
M(x1,x2,x3,t) O x2
x1
O x2
x1
a) Prototipna pojava b) Modelska pojava
Ako su i vektorske veliine (npr. vektori v i v , prema slici) tada e ti vektori u

promatrane dvije pojave biti meusobno paralelni, a mogu se razlikovati samo po veliini,
tj vrijedi vi Cvvi , gdje je konstanta Cv koeficijent slinosti za vektorsku veliinu v .
Svakoj vremensko prostornoj toki M u prototipnoj pojavi odgovara analogna vremensko

prostorna toka M u modelskoj pojavi. Prostorne koordinate se preslikavaju s pomou
koeficijenta slinosti za duljinu (koji se obino oznauje s CL ): xi CL xi , a vrijeme se
preslikava s pomou koeficijenta slinosti za vrijeme t Ct t . Ako su i polja

fizikalnih veliina koja su funkcije prostornih i vremenske koordinate, tada relacija
C vrijedi za bilo koje dvije toke M i M , u kojima su polja fizikalne veliine
definirana.

10.2. Karakteristina vrijednost fizikalne veliine
Svakoj fizikalnoj veliini se moe pridruiti njena karakteristina vrijednost .

Karakteristina vrijednost se obino definira iz rubnih uvjeta koji definiraju pojavu,
mogue je tu vrijednost definirati kao vrijednost u odabranoj toki M . Ako se sa
oznai karakteristinu vrijednost veliine , definiranu kao vrijednost polja u nekoj
toki M, a sa karakteristinu veliinu polja , tj. vrijednost polja u odgovarajuoj
prostorno vremenskoj toki M , tada prema izrazu C vrijedi:
C (2)
Naravno, ako se radi o duljini, za karakteristinu vrijednost se obino odabire neka od

karakteristinih dimenzija, npr. duljina L , prema gornjoj slici. Iz gornje jednadbe slijedi
da je koeficijent slinosti definiran omjerom karakteristinih vrijednosti veliina dviju
pojava:

C (3)

Tako bi koeficijent slinosti za duljinu (esto se iskazuje i kao mjerilo modela) bio
CL L / L .
Naravno, ako su i vektorska polja, karakteristine vrijednosti i oznauju
apsolutne vrijednosti (intenzitete) vektorskih veliina.
10.3. Bezdimenzijska polja fizikalnih veliina
Uvrtavanjem izraza C / u izraz C on prelazi u oblik:

(4)

gdje je sa ~ oznaena bezdimenzijska vrijednost polja i . Iz tog se izraza zakljuuje
da su u dvjema slinim pojavama sva bezdimenzijska polja ista, odnosno da su sve
bezdimenzijske veliine u modelskoj i prototipnoj pojavi iste.
Poznavajui bezdimenzijsko polje ~ lako se dolazi do polja i :
~ i ~ (5)
Naravno da bezdimenzijsko polje vrijedi ne samo za dvije pojave, nego za cijelu obitelj
slinih pojava koje zadovoljavaju iste kriterije slinosti.

10.4. Teorem slinosti
Bezdimenzijsko rjeenje nekog problema definirano je bezdimenzijskim jednadbama i

bezdimenzijskim poetnim i rubnim uvjetima, iz ega se zakljuuje:
Dvije e pojave biti sline, ako su opisane istim bezdimenzijskim jednadbama i istim
bezdimenzijskim poetnim i rubnim uvjetima.
10.5. Postupak odreivanja kriterija slinosti
Do kriterija slinosti dvaju pojava dolazi se svoenjem sustava jednadbi koji opisuje
promatrane pojave i pripadajuih poetnih i rubnih uvjeta u bezdimenzijski oblik. Jasno je
da e sustavi jednadbi koji opisuju prototipnu i modelsku pojavu imati isto
bezdimenzijsko rjeenje ako su koeficijenti bezdimenzijskih jednadbi i bezdimenzijski
poetni i granini uvjeti isti za te dvije pojave. Iz uvjeta jednakosti koeficijenata u
bezdimenzijskim jednadbama prototipne i modelske pojave slijede kriteriji slinosti.
Postupak odreivanja kriterija slinosti je dakle sljedei:

1. Definirati polazne jednadbe koje opisuju pojavu, te pripadajue poetne i rubne
uvjete. (Napomena: poetni i rubni uvjeti takoer mogu biti opisani jednadbom)
2. Za svaku promjenjivu veliinu , odnosno u pojavi, temeljem poetnih i
rubnih uvjeta, te konstanti u jednadbama definirati karakteristine vrijednosti
tih veliina i , pri emu vrijedi

(a) (b) C (c) C (d)

Ako neka od promjenjivih veliina nije definirana u poetnim i rubnim uvjetima
njena se karakteristina vrijednost definira kombinacijom veliina ije se
karakteristine vrijednosti mogu definirati iz konstanti u jednadbama, te poetnih i
rubnih uvjeta (prema pravilima dimenzijske analize).
Primjer 1: ako su rubni uvjeti stacionarni, nema se na temelju ega odrediti karakteristino vrijeme,
pa se za karakteristino vrijeme uzima odnos karakteristine duljine i karakteristine brzine (ili bilo
koja kombinacija veliina koja daje dimenziju vremena).
Primjer 2: Rubnim uvjetima u nestlaivom strujanju nije zadan tlak, pa se za karakteristini tlak
uzima umnoak karakteristine gustoe i kvadrata karakteristine brzine (ili bilo koja kombinacija
veliina koja daje dimenziju tlaka).
3. U jednadbama prototipne i modelske pojave dimenzijske veliine zamijeniti
bezdimenzijskim, prema izrazima (a) i (b), definiranim u prethodnoj toki. U

svakoj jednadbi uiniti jedan od koeficijenata jedininim (dijeljenjem jednadbe s

koeficijentom uz lan uz koji se eli dobiti jedinini koeficijent). Preostali
koeficijenti u bezdimenzijskim jednadbama, te u bezdimenzijskim jednadbama
poetnih i rubnih uvjeta ine kriterije slinosti dvaju pojava.
Alternativno se do kriterija slinosti moe doi tako da se npr. u jednadbama
prototipne pojave sve veliine izraze s pomou veliina modelske pojave, prema
izrazu (c), te trae uvjeti kada e se jednadbe prototipne pojave svesti na
jednadbe modelske pojave. Dakle, nakon uvrtavanja jednadbi (c) u jednadbe za
prototipnu pojavu se ponovo u svakoj jednadbi jedan od koeficijenata svede na
jedinicu, a preostali koeficijenti koji ine umnoke potencija koeficijenata slinosti,
takoer moraju biti jednaki jedinici, ime su definirani kriteriji slinosti.
4. Sve bezdimenzijske veliine su u prototipnoj i modelskoj pojavi jednake. Iz te se
injenice mogu izvesti veze meu koeficijentima slinosti.
2
Primjer 1: Bezdimenzijska povrina A / L
A
A A A CA
Vrijedi 2 2 , ili 1 , odnosno CA CL2
L L L2 CL2
L2
Primjer 2: (bezdimenzijski) koeficijent sile
F
F F F CF
ili 1 , odnosno CF C Cv2CA C Cv2CL2
1
v2 A
1
v2 A v2 A C Cv2C A
2 2 v 2 A
Primjer 3: (bezdimenzijski) koeficijent momenta
M M
, odnosno CM C Cv2CACL C Cv2CL3
1 1
v AL
2
v2 AL
2 2
Primjer 4: bezdimenzijski protok Q / vA
Q
Q Q Q CQ CL3
ili 1 , odnosno CQ Cv C A Cv CL2 .
vA vA v A Cv C A CL / Ct
Ct
v A
Iz reenoga je jasno da e broj nezavisnih koeficijenata slinosti biti jednak broju osnovnih dimenzija u nekoj
pojavi.

Primjer 1: Potrebno je odrediti kriterije slinosti za sluaj gibanja tijela duljine L koje se
trenutno poelo gibati konstantnom brzinom v u mirujuem fluidu gustoe ,
konstantne viskoznosti u kojem vlada tlak p . Pretpostavlja se nestlaivo, adijabatsko

strujanje fluida.
L
L
p p
x3 x3

M(x1,x2,x3,t)
M(x1,x2,x3,t) O x2
x1
O x2
x1
a) Prototipna pojava b) Modelska pojava
Slika 1. Oznake veliina u prototipnoj i modelskoj pojavi
Slika prikazuje opisanu fizikalnu pojavu. Pri definiranju kriterija slinosti za ovakvo
strujanje u prvom koraku se raspisuju polazne jednadbe, ukljuujui poetne i rubne
uvjete. Polazne jednadbe za nestlaivo adijabatsko strujanje su jednadba kontinuiteta i
jednadba koliine gibanja, a energijska (temperaturna) jednadba se u ovom sluaju moe
rjeavati neovisno o ove dvije, pa se ovdje nee uzeti u obzir.
v j
0 (P.1)
x j
vi v p vi
v j i g i 3 (P.2)
t x j xi x j x j
U poetnom trenutku su fluid i tijelo mirovali, a u samom poetnom trenutku je brzina
tijela postigla konstantnu brzinu. Rubni uvjet na povrini tijela kae da je brzina fluida na
toj povrini jednaka brzini tijela (uvjet lijepljenja fluida). Gornje jednadbe oznauju
sustav etiri skalarne jednadbe s etiri nepoznata polja (polje tlaka i tri skalarna polja za
tri komponente brzine), ije je jednoznano rjeenje definirano poetnim i rubnim

uvjetima. U tim se jednadbama pretpostavlja da je gravitacija jedina masena sila (vektor

gravitacije je konstantan i djeluje u negativnom smjeru osi x3 ) i da je ista u obje pojave.
U drugom koraku je potrebno za svaku promjenjivu veliinu u strujanju definirati

karakteristinu vrijednost temeljem poetnih i rubnih uvjeta. Promjenjive veliine u
gornjim jednadbama su: vrijeme t , prostorne koordinate xi , tlak p i brzina vi . Za
karakteristinu vrijednost tlaka usvaja se tlak p , za karakteristinu vrijednost brzine se
usvaja brzina v gibanja tijela, a za karakteristinu duljinu duljina L tijela. Za

karakteristino vrijeme nemamo izbor u rubnim uvjetima, jer smo definirali da se brzina
gibanja tijela trenutno promijenila od stanja mirovanja na stanje jednolikog gibanja, pa
emo karakteristino vrijeme definirati preko duljine L i brzine v u obliku L / v .
Svaka promjenjiva veliina u gornjim jednadbama koje opisuju i prototipnu i modelsku
pojavu, moe se prikazati preko bezdimenzijskih veliina u obliku
x j L~
xj , xj L~
xj , odnosno x j CL xj , CL L / L (D.1)
t ~
t, t ~
t , odnosno t Ct t , Ct / (D.2)
v j v v~ j vj v v~ j v j C v v j Cv v / v
, , odnosno , (D.3)
p p ~
p, p p ~
p, p C p p C p p / p
odnosno , (D.4)
Uvrtavanjem izraza (D.1) do (D.4) u jednadbe (P.1) i (P.2) za prototipnu pojavu,
uvaavajui da su karakteristine vrijednosti veliina konstante, slijedi sustav jednadbi u
bezdimenzijskom obliku koji glasi:
v v j
0 (B.1)
L x j
v vi v2 v p p v vi
v j i g i 3 2 (B.2)
t L x j L xi L x j x j
Analogni bezdimenzijski sustav jednadbi se dobiva i za modelsku pojavu, s jedinom

razlikom da su koeficijenti jednadbi koje opisuju modelsku pojavu sastavljeni od
karakteristinih veliina modelske pojave. Ako se u svakoj jednadbi modelske i
prototipne pojave jedan od koeficijenata svede na jedinicu, tada e jednakost jednadbi
podrazumijevati jednakost koeficijenata uz odgovarajue lanove. Dijeljenjem jednadbe
(B.2) koeficijentom uz konvekcijski lan (lan koji oznauje inercijske sile), sustav
jednadbi (B.1) i (B.2) prelazi u oblik

v j
0 (C.1)
x j
L vi v gL p p vi
v j i 2 i 3 2 (C.2)
v t x j v v xi v L x j x j
St 1 / Fr 2 Eu 1/ Re
Iz uvjeta jednakosti bezdimenzijskih koeficijenata u jednadbi (C.2), koji opisuje

prototipnu pojavu s odgovarajuih koeficijentima u analognoj jednadbi za modelsku
pojavu slijede kriteriji slinosti dvaju strujanja. Jasno je da su ti koeficijenti sastavljeni od
sedam karakteristinih veliina, uvedenih u jednadbama (D.1) do (D.4), a to su: L , , v ,
p te konstanti g , , i u jednadbi (C.2). U dimenzijama ovih sedam veliina se

pojavljuju tri osnovne dimenzije: duljine, vremena i mase, te se prema pravilima
dimenzijske analize moe izabrati skup od tri dimenzijski nezavisne veliine, ijim se
dimenzijama mogu opisati dimenzije svih sedam veliina, odnosno mogue je definirati
etiri bezdimenzijska parametara, koji se ovdje nazivaju kriterijima slinosti. Naravno da
je izbor dimenzijski nezavisnog skupa potpuno proizvoljan, a da o izbranom skupu zavise
oblici bezdimenzijskih parametara. Ako bi se npr. za skup dimenzijski nezavisnih veliina
izabrao skup: , v , L , tada bi se dobio sljedei skup bezdimenzijskih parametara:
v / L , gL / v2 , p /( v2 ) ) i /( v L) . Izborom nekog drugog dimenzijski

nezavisnog skupa dolo bi se do drugih bezdimenzijskih parametara. Isto tako,
bezdimenzijski koeficijenti u jednadbi (C.2) su dobiveni dijeljenjem jednadbi (B.2)
koeficijentom uz konvekcijski lan, a da su dijeljene nekim drugim koeficijentom dobili bi
se neki drugi bezdimenzijski koeficijenti. U nastavku e se tim bezdimenzijskim
parametrima pridruiti ime i objasniti znaenje.
Na lijevoj strani jednadbe (C.2), uz nestacionarni lan, pojavljuje se koeficijent koji se
naziva Strouhalovim brojem, te za dvije sline pojave vrijedi:
L L L lokalna promjena
ili St St , gdje je St (K.1)
v v v konvektivna promjena
Koeficijent uz lan koji oznauje masene sile u jednadbi koliine gibanja (C.2), prikazuje
se Froudeovim brojem, a za dvije sline pojave vrijedi:
gL gL 1 1 v inercijske sile
2 ili gdje je Fr (K.2)
2
v v Fr 2
Fr2 gL gravitacijska sila
Koeficijent uz gradijent tlaka u jednadbi koliine gibanja (C.2), se u nestlaivom strujanju

naziva Eulerovim brojem, a za dvije sline pojave vrijedi:

p p p sile tlaka
2 ili Eu Eu gdje je Eu (K.3)
v v
2
v2
inercijske sile
Koeficijent u lanu koji oznauje viskozne sile u jednadbi koliine gibanja (C.2),
definiran je Reynoldsovim brojem Re vL / , te vrijedi:
1 1 v L inercijske sile
ili gdje je Re (K.4)
v L v L Re Re viskozne sile
Openito govorei dva nestlaiva strujanja fluida e biti slina ako je zadovoljena
jednakost Strouhalovih, Froudeovih, Eulerovih i Reynoldsovih brojeva prototipne i
modelske pojave. Ako bi poetni i rubni uvjeti bili zadani jednadbama, iz njih bi se mogli
pojaviti dodatni kriteriji slinosti. U opem sluaju bezdimenzijsko polje tlaka i brzine u
sustavu jednadbi (C.1) i (C.2) zavisi od bezdimenzijskih prostornih i vremenske
koordinate, te od koeficijenata koji se pojavljuju u jednadbama, tj. vrijedi:
p p( xi , t , St , Fr , Eu, Re)
vi vi ( xi , t , St , Fr , Eu, Re)
U zadanom primjeru nismo iskoristili definiciju za karakteristinu vrijednost vremena
L / v . Ako se u definiciju (K.1) za Strouhalov broj uvrsti pretpostavljena relacija
L / v , onda je jasno da e i u modelskoj i u prototipnoj pojavi vrijednost Strouhalova
broja biti jednaka jedinici, to se moe shvatiti da je jednakost Strouhalovih brojeva ve
zadovoljena, odnosno bezdimenzijska rjeenja nee biti funkcija Strouhalova broja. Dakle
nezavisni kriteriji slinosti (oni o kojima rjeenje problema ovisi) uvijek su definirani
od veliina koje slijede iz konstanti koje se pojavljuju u jednadbama (u ovom
primjeru su to g , i ) i konstanti iz poetnih i rubnih uvjeta (ovdje su to L , p i
v ), pa je jasno da se iz est veliina, od kojih su tri dimenzionalno nezavisne, mogu

definirati tri -parametra. Dakle u dvije pojave treba izabrati takve vrijednosti konstanti
da bezdimenzijski koeficijenti (ovdje Fr , Eu i Re ) u dvije pojave budu jednaki, ime e
se osigurati jednakost bezdimenzijskih rjeenja. Za prototipnu pojavu, koju elimo ispitati
na modelu, poznajemo vrijednosti svih est utjecajnih veliina. U modelskoj pojavi
moemo izabrati slobodno tri od est veliina, a preostale tri su definirane kriterijima
slinosti. Jedna od njih nam je ve zadana jer se modelska pojava odvija u istom polju
gravitacije ( g g ), pa nam za slobodan izbor preostaju jo dvije veliine. Ako je povod
modelskim ispitivanjima smanjenje veliine objekta, onda biramo duljinu L , a biramo i
fluid u modelskoj pojavi, ime su odreene i , te smo ve zadali etiri veliine, a

moemo zadati samo tri. Ako smo zadali etiri veliine, s preostalim dvjema moemo
zadovoljiti samo dva od tri kriterija slinosti, to znai da ne bismo imali potpunu slinost
dvaju pojava. U praksi je to est sluaj, a u takvim situacijama potrebno je izvriti
dopunsku analizu utjecaja pojedinih parametara na rjeenje, tako da se zadovolji jednakost
onih koeficijenata koji znaajnije utjeu na rezultat. Poslije emo analizirati utjecaj svakog
od kriterija slinosti, a sada pogledajmo alternativni nain izvoenja kriterija slinosti.
Prema definiciji slinosti veliine u dvije pojave povezane su koeficijentom slinosti C u
obliku C , gdje je C jednako omjeru karakteristinih vrijednosti promatrane
fizikalne veliine u dvije pojave C / . Ako se u jednadbama za prototipnu pojavu
v j
0 (P.1)
x j
vi v p vi
v j i g i 3 (P.2)
t x j xi x j x j
sve veliine izraze pomou veliina modelske pojave, dobije se
Cv vj
0
CL xj
C Cv vi C C2 v C p C Cv vi
v vj i C Cg g i 3 p 2
Ct t CL xj CL xi CL xj xj
U gornjim jednadbama su plavom bojom oznaeni lanovi koji ine jednadbe modelske
pojave. Svoenjem jednog od koeficijenata u gornjim jednadbama na jedinicu dobije se
vj
0
xj
CL v v C C C p C vi
i vj i L 2 g g i 3 p 2
CvCt t xj Cv C Cv xi C CvCL xj xj
Jasno je da e se iz prototipnih jednadbi dobiti modelske jednadbe, ako su svi

koeficijenti jednaki jedinici, tj. vrijedi sljedee:
L
L
1 ili L 1 ili
CL L
ili St St , to je jednako izrazu (K.1)
CvCt v v v
v

L g
CL C g L g gL gL 1 1
1 ili 1 ili 2 2 ili to je jednako izrazu (K.2)
Cv2
v2
v v Fr 2
Fr2
v2
p
Cp p p p
1 ili 1 ili 2 ili Eu Eu to je jednako izrazu (K.3)
2
C Cv v 2
v v
2
v2

C 1 1
1 ili 1 ili ili , vidjeti izraz
C CvCL v L v L v L Re Re
v L
(K.4)
Dakle dobili smo iste kriterije slinosti. Za one veliine koje se nalaze kao konstante u
jednadbama (u ovom primjeru su to g , i ) ili su zadane poetnim i rubnim
uvjetima (ovdje su to L , p i v ) (dakle parametre koje zadajemo) moemo definirati

nezavisne koeficijente slinosti. Dakle, jasno je da e koeficijent slinosti za vrijeme (za
kojeg nemamo parametra kojim bi unaprijed definirali pripadajui koeficijent slinosti) biti
definiran kriterijem (K.1) iz kojega je Ct CL / Cv , odnosno Strouhalov broj je iskoriten
za definiciju koeficijenta slinosti za vrijeme, pa on nije kriterij slinosti dvaju strujanja. U
ovoj pojavi je Cg 1 , a nakon izbora mjerila modela (koeficijenta slinosti CL za duljinu)
i fluida u modelskoj pojavi (definirani C i C ) moemo jo odrediti koeficijente slinosti
C p i Cv tako da zadovoljimo dva od preostala tri kriterija slinosti. Kao to je ve reeno u
situaciji u kojoj ne moemo zadovoljiti sve kriterije slinosti, jer smo prisiljeni zadati vei
broj veliina nego imamo dimenzionalno nezavisnih veliina, potrebno je zadovoljiti
najutjecajnije kriterije slinosti.

10.6. Analiza vanosti bezdimenzijskih parametara
10.6.1. Strouhalov broj
Strouhalov broj se nalazi na mjestu koeficijenta uz lan koji oznauje lokalnu promjenu
odnosno nestacionarnost strujanja, te se odmah zakljuuje da e biti bitan samo u
nestacionarnom strujanju. Nestacionarnost strujanja moe biti posljedica vremenski
promjenjivih rubnih uvjeta, kada je na temelju vremenske promjene rubnih uvjeta mogue
definirati karakteristino vrijeme. Ako bi npr. tijelo, na koje nastrujava fluid konstantnim i
jednolikim profilom brzine vibriralo odreenom frekvencijom , tada bi strujanje bilo
nestacionarno, a karakteristino vrijeme bi se moglo definirati periodom tih vibracija
=1/, odnosno Strouhalov broj bi bio:
L L
St
v v
Nasuprot nestacionarnom strujanju s vremenski promjenjivim rubnim uvjetima, postoje i
nestacionarna strujanja s vremenski konstantnim rubnim uvjetima. Na primjer ako je
zatvoreni prostor pregraen membranom, tako da se sa svake strane membrane nalazi plin
pod razliitim tlakom, nakon trenutnog puknua membrane doi e do nestacionarnog
strujanja plina, uz stacionarne rubne uvjete. Drugi tipini primjer nestacionarnog strujanja
uz stacionarne rubne uvjete je nestlaivo optjecanje valjka jednolikim i konstantnim
profilom brzine, gdje na stranjem dijelu povrine valjka, dolazi do odvajanja strujanja i
periodikog otkidanja vrtloga. U takvim se sluajevima karakteristino vrijeme ne moe
definirati na temelju vremenske promjene rubnih uvjeta, nego se ono definira s pomou
raspoloivih karakteristinih veliina, npr. karakteristine brzine i karakteristine duljine u
obliku L / v . U tom je sluaju Strouhalov broj identiki jednak jedinici u obje pojave,
to drugim rijeima znai da je kriterij Strouhalova broja automatski zadovoljen. Budui da
je rjeenje nestacionarno, mogue je definirati neko karakteristino vrijeme koje
karakterizira vremensku promjenu rjeenja, ali to vrijeme ne predstavlja osnovu za
postavljanje kriterija slinosti, jer je ono svojstvo samog rjeenja, a ne dolazi iz rubnih
uvjeta. Tako bi se u problemu optjecanja valjka jednolikim i konstantnim profilom brzine,
mogao definirati Strouhalov broj na temelju frekvencije otkidanja vrtloga, koji bi bio
definiran analogno izrazu (K.1), ali taj Strouhalov broj, kao to je reeno ne bi oznaavao

nezavisni kriterij slinosti (ijim bi podeavanjem uvjetovali rjeenje) jer on sam dolazi iz
rjeenja.
Dakle, Strouhalov broj e se pojavljivati kao nezavisni kriterij slinosti samo u
problemima s vremenski promjenjivim rubnim uvjetima.
10.6.2. Froudeov broj
Froudeov broj oznauje odnos inercijske i gravitacijske sile. Ovaj e broj biti znaajan u
opisu problema kod kojih je bitan utjecaj gravitacije na polje brzine, odnosno kod kojih je
bitna preraspodjela potencijalne i kinetike energije. Tipini primjer pojave u kojoj je
Froudeov broj nezaobilazan kriterij slinosti su povrinski valovi nastali gibanjem broda
po povrini vode, kod kojih upravo dolazi do preraspodjele izmeu kinetike i potencijalne
energije estica fluida (jer je tlak na slobodnoj povrini konstantan). Pri istjecanju fluida iz
velikog spremnika, takoer dolazi do pretvorbe potencijalne energije u kinetiku, te e sila
gravitacije biti znaajna za polje brzine. Nasuprot tome, ako se promatra strujanje kroz
kosu cijev konstantnog poprenog presjeka izmeu dva presjeka sa zadanim tlakom, iz
Bernoullijeve jednadbe i jednadbe kontinuiteta je jasno da gravitacijska potencijalna
energija nema utjecaja na polje brzine (jer kinetika energija ne zavisi od potencijalne
energije), a sila gravitacije utjee samo na polje tlaka. Slino se moe zakljuiti i za sluaj
horizontalnog optjecanja tijela potopljenog duboko ispod slobodne povrine (tako da se na
slobodnoj povrini ne pojavljuju valovi). Ako se od stvarnog polja tlaka oduzme promjene
tlaka nastala uslijed gravitacije, slika strujanja se nee promijeniti, iz ega se zakljuuje da
masene sile nemaju utjecaja, odnosno Froudeov broj nije kriterij slinosti. Iz slinih se
razloga pri strujanju plinova s nametnutim gradijentom tlaka u smjeru strujanja (sluaj
prisilne konvekcije), utjecaj gravitacije redovito zanemaruje.
10.6.3. Eulerov broj, kavitacijski broj, Machov broj
U nestlaivom strujanju razina tlaka nema utjecaja na polje strujanja, jer tlak nema utjecaja
na gustou fluida, a njegov utjecaj na polje brzine se oituje kroz gradijent tlaka, koji se
pojavljuje u jednadbi koliine gibanja. Jasno je da se polju tlaka moe dodati konstanta a
da se polje brzine ne promijeni. Ako su u nekom problemu zadane brzine po rubu
podruja, tlak se zadaje samo u jednoj toki, pa je jasno da u takvim uvjetima Eulerov broj
nije nezavisni kriterij slinosti, jer polju tlaka moemo dodati ili oduzeti konstantnu
vrijednost bez da se slika strujanja promijeni (dakle Eulerov broj se moe smatrati
zadovoljenim). U takvim se sluajevima za karakteristinu vrijednost tlaka bira dvostruka

vrijednost dinamikog tlaka, pa je Eulerov broj jednak jedinici, to znai da ispada iz skupa
nezavisnih parametara.
Jednakost Eulerova broja e morati biti zadovoljena u dva strujanja u kojima je zadana
neka razlika tlaka, ime je na neki nain odreen gradijent tlaka. Na primjer u pojavi
strujanja kroz cijev, ako je tlak zadan na ulaznom i izlaznom presjeku cijevi, razlika tih
tlakova postaje presudna za vrijednost brzine strujanja. U tom sluaju se Eulerov broj moe
definirati izrazom u kojem se tlak zamjenjuje razlikom tlaka
p
Eu
v2
Slino vrijedi i kod pumpe, koja predaje energiju fluidu, pa se tlak od ulaza do izlaza iz
pumpe povea za p .
Sljedei primjer, gdje je zadana razlika tlaka su pojave nestlaivog strujanja s mogunou
pojave kavitacije, kada je zadan tlak pv para, pa je p p pv . Dakle ako se u jednom
strujanju pojavljuje kavitacija, treba osigurati uvjete za pojavu kavitacije i u njemu slinom
strujanju. Za te se potrebe Eulerov broj preureuje u kavitacijski broj, koji je definiran
izrazom
p pv

v2
U analizi stlaivih strujanja, kod kojih se gustoa fluida znaajno mijenja, Eulerov broj se
moe prevesti u Machov broj, koji je u stlaivom strujanju vaan kriterij slinosti. Znamo
da je sila tlaka na esticu fluida odgovorna za promjenu njena volumena, odnosno gustoe,
pa se govori o sili tlaka kao o sili stlaivanja. U savrenom plinu je brzina zvuka definirana
izrazom c 2 p / ( je eksponent adijabatske ekspanzije), pa se Eulerov broj moe
zapisati u obliku
p 1 c2 1 1 v inercijske sile
Eu , gdje je Ma .
v
2
v2
Ma 2
c sile stlaivanja
Strujanje plinova pri niskim vrijednostima Machova broja (recimo Ma 0.3 ) tretiramo
kao nestlaivo strujanje, jer je promjena gustoe u takvim strujanjima s inenjerskog
stajalita zanemariva. Tako se npr. strujanje zraka oko automobila, koji se kree brzinom
recimo 150 km/h (41.7 m/s), pri brzini zvuka, koja pri normalnim uvjetima zraka iznosi
331 m/s, odvija pri Machovom broju Ma v / c 0.125 , pa se redovito smatra nestlaivim.
Kod modelskih ispitivanja istog problema treba paziti da u slinoj pojavi Machov broj ne

prijee, recimo vrijednost 0.3, jer bi tada u modelskoj pojavi strujanje bilo sa znaajnim
utjecajem sila stlaivanja, nego u originalnoj pojavi, pa bi slinost strujanja bila naruena.
10.6.4. Reynoldsov broj
Jedan od najvanijih bezdimenzijskih parametara, bilo za sluaj vanjskih zadaa

(optjecanja) bilo unutarnjih zadaa (protjecanja fluida) je upravo Reynoldsov broj. Kao to
je jasno iz jednadbe koliine gibanja on oznauje omjer inercijskih i viskoznih sila i
glavni je kriterij prelaska laminarnoga u turbulentno strujanje fluida. Laminarno strujanje
fluida odrava se pri malim vrijednostima Reynolsova broja, gdje je utjecaj viskoznosti
vei. Velike vrijednosti Reynoldsova broja oznauju mali utjecaj viskoznosti, te se pri
visokim vrijednostima Reynolsova broja viskozne sile mogu i zanemariti u veem dijelu
podruja strujanja. Meutim, kad god u podruju strujanja postoji vrsta stijenka utjecaj
viskoznih sila se nee moi zanemariti u neposrednoj blizini stijenke. Zbog viskoznosti
fluida brzina fluida na stijenci jednaka je nuli, a udaljavanjem od stijenke brzina estica
fluida se postupno poveava. Zbog toga e uz stijenku uvijek postojati podruje u kojem se
strujanje fluida odvija malim brzinama s malim inercijskim silama, te se u tom podruju
(koje se naziva graninim slojem) utjecaj viskoznih sila nee moi zanemariti. U tim e
sluajevima Reynoldsov broj biti vaan kriterij slinosti. Postoje viskozna strujanja fluida
u kojima Reynoldsov broj nije nezavisni kriterij slinosti. Jedno takvo je npr. problem
prirodne konvekcije (strujanje koje nastaje uslijed izmjene topline, tj. razlike u gustoi koja
nastaje zbog razlike temperatura estica fluida) u zatvorenom prostoru, gdje su brzine po
svim granicama jednake nuli, te iz rubnih uvjeta nije mogue definirati karakteristinu
brzinu, koja bi ula u definiciju Reynoldsova broja. Naravno, u takvom bi se strujanju
mogao definirati Reynoldsov broj na temelju npr. maksimalne brzine koja se pojavljuje u
rjeenju. U slinim strujanjima bi vrijedila jednakost tako definiranog Reynoldsova broja u
dvije pojave, a s obzirom da je Reynoldsov broj definiran na temelju brzine koja dolazi iz
rjeenja, on ne bi oznaavao nezavisni kriterij slinosti.

Primjer 2. Otpori strujanju u cjevovodnom sustavu s odgovarajuom armaturom (ventili,

zasuni i sl.), kroz koji e strujati voda ( 998.2 kg/m3 , =1.002 10-3 Pa s ) srednjom
brzinom v=2 m/s odreuju se na nain, da se kroz njega puta zrak ( = 1.16 kg/m3 ,
=1.56 10-5 Pa s ). Odredite srednju brzinu v strujanja zraka u cjevovodnom sustavu, da

bi se zadovoljili kriteriji slinosti ova dva strujanja. Ako je pri ispitivanju sa zrakom u
sustavu izmjeren ukupni pad tlaka pF =8750 Pa , koliki e biti ukupni pad tlaka u sustavu
kada kroz njega struji voda?
Rjeenje:
Problem nestlaivog strujanja u cjevovodu opisan je jednadbom kontinuiteta i
jednadbom koliine gibanja i u ovom sluaju konstantnim rubnim uvjetima. U takvom
problemu su kriteriji slinosti Strouhalov, Froudeov, Eulerov i Reynoldsov broj. Ako se
analizira postavljeni problem, onda je jasno da ovdje nema vremenski promjenjivih rubnih
uvjeta, pa Strouhalov broj ispada iz skupa utjecajnih parametara. Strujanje je u zatvorenom
cjevovodu, bez slobodne povrine, pa gravitacijske sile sigurno nemaju utjecaja na
strujanje, iz ega se zakljuuje da i Froudeov broj nije utjecajni parametar. Ostaju dakle
Eulerov broj, koji izraen razlikom tlaka glasi
p Cp
Eu ili preko koeficijenata slinosti 1 (a)
v 2
C Cv2
i Reynolsov broj
vD C CvCL
Re ili preko koeficijenata slinosti 1, (b)
C
gdje je D recimo karakteristini promjer u cjevovodnom sustavu. U zadanom problemu se

modelsko strujanje odvija u istom cjevovodu ( D D ili CL 1 ), sa zrakom poznatih
fizikalnih svojstava, tako da se poznaju koeficijenti slinosti za gustou i viskoznost

C 860.5 i C 64.2 . Iz gore napisanih kriterija je jasno da se iz

Reynoldsova broja odreuje koeficijent slinosti za brzinu, a iz Eulerova broja koeficijent
slinosti za tlak, to znai da je Reynoldsov broj kriterij slinosti. Temeljem reenoga,
slijedi
v C v 2
iz (b) Cv 0.0746 ili v 26.8 m/s
v C C L Cv 0.0746

pF
iz (a) C p C Cv2 4.79 ili pF C p pF 4.79 8750 41.95 kPa
pF
Napomene:
U ovoj pojavi smo strujanje vode modelirali strujanjem zraka, koje moe biti i
stlaivo, pa je u takvim situacijama dobro provjeriti i vrijednost Machova broja.
Brzina zvuka u zraku pri normalnim uvjetima je oko c=330 m/s , pa je Machov broj u
modelskoj pojavi oko Ma v / c 28.6 / 330 0.0867 , to omoguuje pretpostavku o
nestlaivom strujanju.
Jasno je da kada se u cjevovodu zada brzina, da je pad tlaka time odreen, pa u tom
smislu Eulerov broj postaje zavisni kriterij slinosti (drugim rijeima nakon to smo
odabrali brzinu, vie ne moemo slobodno zadavati razliku tlaka). Eksperiment bi se
mogao organizirati tako da se u modelskoj pojavi zadaje razlika tlaka, ali se tada ne bi
mogla slobodno zadavati brzina (jer bi Cv bio odreen Eulerovim brojem). U tom bi
sluaju Reynoldsov broj (uz zadani fluid u modelskoj pojavi) definirao koeficijent CL
geometrijske slinosti (ne bismo mogli imati isti cjevovod za modelsku pojavu).
Primjer 3. U cilju provedbe modelskih ispitivanja djelovanja lukobrana i zatite luke od

valova izraen je model CL 360 puta manjih dimenzija od prototipa. Prototipni valovi
imaju visinu H =4 m i brzinu propagacije c=8 m/s , a period pojave plime je =12 h .
Odredite visinu H i brzinu c valova te period pojave plime pri modelskim
ispitivanjima.
Rjeenje:
Problem je opisan Navier-Stokesovim jednadbama za nestlaivo strujanje u kojima su
kriteriji slinosti dvaju strujanja dani Strouhalovim, Froudeovim, Eulerovim i
Reynoldsovim brojem. U ovoj pojavi imamo vremenski promjenjive rubne uvjete zbog
izmjene plime i oseke, te se moe definirati karakteristino vrijeme, npr. , to znai da e
Strouhalov broj biti kriterij slinosti u ovoj pojavi. S obzirom da u pojavi imamo
povrinske valove, koji su posljedica gravitacije, to je tipian primjer problema gdje je
bitno zadovoljiti kriterij Froudeova broja. Na slobodnoj povrini je tlak jednak
atmosferskom tlaku, i s obzirom na nestlaivo strujanje Eulerov broj nije utjecajan
parametar. U ovom problemu inercijske i gravitacijske sile su puno vee od viskoznih sila,
ije je djelovanje ogranieno na podruja uz dno mora i neposrednoj blizini stijenki
lukobrana, pa se njihov utjecaj na pojavu valova, koji su raspodijeljeni po itavoj

slobodnoj povrini, moe zanemariti, tj. tvrditi da Reynoldsov broj nije utjecajan parametar
u ovoj pojavi. Dakle, ako se za karakteristinu duljinu izabere visina H vala (iako se moe
uzeti bilo koja linearna dimenzija, npr. duljina ili irina lukobrana, ili dubina mora u nekoj
toki i sl.), a za karakteristinu brzinu, brzina c , po kriterijima Strouhalova i Froudeova
broja mora biti
H H CL
ili preko koeficijenata slinosti 1 (a)
c c CvCt
St St
c c Cv
ili preko koeficijenata slinosti 1 (b)
gH g H C g CL
Fr Fr
Obje pojave se odvijaju u istom polju gravitacije ( g g , odnosno Cg 1 ), pa uz zadani
koeficijent slinosti CL 360 , slijedi
c c 8
iz (b) Cv Cg CL 18.97 odnosno c 0.422 m/s
c Cv 19
CL 360 12
iz (a) Ct 18.97 odnosno 0.6326 h=2277 s .
Cv 19 Ct 18.97
H 4
Visina valova preslikava se sukladno koeficijentu slinosti CL : H 11.1 mm .
CL 360
Napomena:
Pojavom upravljaju etiri veliine: H , c , g i , u ijim se dimenzijama pojavljuju samo
duljina i vrijeme, to znai da se moe odabrati skup od samo dvije dimenzionalno
nezavisne veliine, pa prema pravilima dimenzijske analize, od navedenog skupa fizikalnih
veliina mogu se definirati dva bezdimenzijska parametra. Ako se za dimenzijski
nezavisan skup izabere c i , dobili bi se sljedei bezdimenzijski parametri
H
1 koji odgovara Strouhalovu broju, i
c
gH
2 , koji se moe preurediti u Froudeov broj.
c2
Primjer 4. U zranom tunelu se ispituje model automobila visine H M =0.95 m pri
konstantnoj brzini strujanja vM =40 m/s , pri emu je izmjerena sila otpora FM =1150 N .
Preslikajte te rezultate na prototipni automobila visine H =1.5 m (odredite brzinu v i silu

otpora F prototipnog automobila). Gustoa i viskoznost zraka su konstantne i jednake za

model i prototip.
Rjeenje:
Problem se opisuje Navier-Stokesovim jednadbama u kojima su kriteriji slinosti dvaju
strujanja dani Strouhalovim, Froudeovim, Eulerovim i Reynoldsovim brojem. U ovoj
pojavi strujanje je stacionarno, to znai da Strouhalov broj nije utjecajni parametar.
Masene sile se mogu zanemariti, to znai da Froudeov broj takoer nije utjecajan
parametar. Ako se strujanje moe smatrati nestlaivim, a strujanje nije zadano razlikom
tlaka, ni Eulerov broj nije utjecajan parametar, pa ostaje da je jedini kriterij slinosti
Reynoldsov broj.
vM H M vH C CvCL
ili preko koeficijenata slinosti 1
C
S obzirom da su C 1 , C 1 i CL H / H M 1.5/ 0.95 1.58 , vrijedi
v C 1 1
Cv 0.633 , odnosno v Cv vM 0.633 40 25.3 m/s
vM C CL CL 1.58
S obzirom da su sve bezdimenzijske veliine u dvije sline pojave jednake, moraju biti
jednaki i koeficijenti otpora, koji se definiraju u obliku
F FM
ili preko koeficijenata slinosti CF C Cv2 CL2
1 2 1
v A M vM2 AM
2 2
gdje je iskoriteno da je koeficijent slinosti za povrinu A , CA CL2 . Budui da je C 1 ,
1
a Cv slijedi da je CF 1 , to znai da e sile na model i prototip biti jednake
CL
F FM 1150 N .
Napomena:
Openito kod problema optjecanja tijela, gdje nas zanima sila otpora, koja je posljedica
viskoznosti fluida, jedini utjecajan parametar je Reynoldsov broj. Iako se sila otpora sastoji
od dijela koji dolazi od integrala tlanih sila (otpor oblika) i dijela koji dolazi od sila trenja
(viskozni otpor), valja naglasiti da je i otpor oblika posljedica viskoznosti strujanja, jer je
polje tlaka koje rezultira otporom oblika posljedica viskoznih sila (sjetimo se da u

neviskoznom potencijalnom strujanju nemamo otpora). Drugi parametar koji utjee na silu
otpora je hrapavost povrine. Taj se parametar u dvije sline pojave ne moe pojaviti jer
geometrijska slinost podrazumijeva i slinost hrapavosti povrine, o emu treba voditi
rauna kod izrade modela u nekom mjerilu. Slinost hrapavosti podrazumijeva, njenu
visinu, raspored, gustou i sl., ona uglavnom zavisi od tehnologije obrade povrine i
najee e slinost hrapavosti povrine biti teko zadovoljiti. Meutim, postoje i strujanja
fluida kod kojih se hrapavost povrine ne manifestira (govori se o hidrauliki glatkim
povrinama), kada geometrijska slinost hrapavosti povrine nije bitna.
Primjer 5. Neki prototip broda duljine L i njemu geometrijski slian model duljine L
ispituju se u vodi identinih svojstava. Izrazite odnose sila F / F CF i snaga P / P CP
koeficijentom slinosti CL L / L kada se pri ispitivanju modela osigurava slinost: a) sila

viskoznog porijekla, b) sila uzrokovanih gravitacijom.
Rjeenje:
Ovo je klasian problem u modelskim ispitivanjima otpora broda. Gibanjem broda po
povrini vode izmeu trupa broda i okolne vode nastaje sila. Ako se gleda djelovanje vode
na trup onda se ta sila zove otporom broda. Jasno je da i brod djeluje na vodu silom F
koja je jednaka po veliini i suprotna po smjeru sili otpora. Budui da se brod giba za to je
gibanje potrebno ulagati snagu, koja je jednaka umnoku P Fv , sile otpora i brzine
gibanja broda. Dio te snage se putem viskoznih sila pretvara u unutarnju energiju, a dio
ostaje u obliku kinetike energije valova koji nastaju na povrini vode (naravno da se ta
energija putem valova prenosi po velikom dijelu slobodne povrine, i u konanici e zbog
viskoznih sila takoer zavriti u unutarnjoj energiji fluida). U tom svjetlu se ukupna sila
otpora moe podijeliti na viskozni dio otpora, otpor oblika (kao i kod optjecanja tijela
potopljenog u fluid) te otpor valova. Prva dva dijela otpora su posljedica viskoznosti, a
trei dio je posljedica gravitacije. Prema tome utjecajni parametri za modelsko ispitivanje
otpora broda su Reynoldsov broj (zbog viskoznog otpora i otpora oblika), te Froudeov broj
(zbog otpora valova), pa ako je v brzina gibanja broda, vrijedi
vL vL C CvCL
Reynoldsova slinost: ili preko koeficijenata slinosti 1
C
v v Cv
Froudeova slinost: ili preko koeficijenata slinosti 1
gL g L C g CL

U gornja dva kriterija slinosti pojavljuje se pet veliina (pet koeficijenata slinosti) od
kojih se tri mogu zadati slobodno, a dva se odreuju iz kriterija slinosti. S obzirom da
brodovi plove morima, odnosno rijekama, a ispituju se u bazenima (ispunjenim slatkom
vodom), fluidi u prototipnoj i modelskoj pojavi imaju priblino jednaka svojstva, i tu se ne
moe puno utjecati. Ovdje je pretpostavljeno da su fizikalna svojstva fluida identina, tj.
vrijedi C 1 i C 1 , ime smo iskoristili mogunost slobodnog zadavanja dviju
veliina. Model s obzirom da mora stati u bazen, mora biti manjih dimenzija, dakle zadaje
se i koeficijent geometrijske slinosti CL , ime smo potroili i tree slobodno mjesto za
zadavanje koeficijenata slinosti, a iz kriterija slinosti bi trebali odrediti koeficijente Cv i
C g . Na alost koeficijent C g je jednak jedinici, jer se obje pojave odvijaju u istom polju
gravitacije, tako da nam ostaje samo koeficijent slinosti za brzinu s kojim ne moemo
istovremeno zadovoljiti dva kriterija slinosti.
1
Prema Reynoldsovoj slinosti je: Cv , a prema Froudeovoj slinosti je: Cv CL
CL
pa je jasno da ove dvije relacije ne mogu biti istovremeno zadovoljene. Stoga sljedea
tablica prikazuje koeficijente slinosti za silu i brzinu, kada je zadovoljena jedna ili druga
slinost.
Sluaj C C Cg 1 Froudeova slinost Reynoldsova slinost
Koeficijent slinosti za: Cv CL Cv 1/ CL
silu: CF C Cv2CL2 CF CL3 CF 1
snagu: CP CF Cv CP CL7 / 2 CP 1/ CL
Primjer 6. Nestlaivi fluid gustoe , konstantne viskoznosti nalazi se izmeu dvije
velike paralelne ploe udaljene za 2h , prema slici. Fluid oscilira pod djelovanjem
pulsirajueg tlaka, a jednadba koja opisuje prosjenu brzinu u po presjeku je
u 2u
P cos t 2
t x
gdje je frekvencija, a P konstantna amplituda pulsirajueg gradijenta tlaka, a
konstantna viskoznost. Pretpostavlja se da se ustalio stalni ritam promjene brzine s tlakom
(izgubio se utjecaj poetnih uvjeta). Izrazite gornju jednadbu u bezdimenzijskom obliku i
odredite kriterije slinosti za ovakvo strujanje. Odredite koeficijent slinosti za frekvenciju
u dvije sline pojave, ako je u obje pojave isti fluid, a razmak se poveao dva puta.

Uradak:
U ovom primjeru imamo jednu jednadbu u kojoj je nepoznanica brzina u , a zavisi od
vremenske i prostorne koordinate.
u 2u
P cos t 2
t x
Utjecaj poetnih uvjeta se zanemaruje, a rubni uvjeti ne govore nita o prosjenoj brzini u .
Za karakteristinu vrijednost duljine se uzima polurazmak h meu ploama, a za
karakteristino vrijeme reciprona vrijednost frekvencije . Karakteristina vrijednost
brzine nije definirana rubnim uvjetima, pa se ona moe definirati kombinacijom h .
Dakle slijedi:
1~
t t

x h~
x
u hu~
Uvrtavanjem gornjih relacija u polaznu jednadbu dobije se
u h 2u
h P cos t 2
2
t h x 2
Dijeljenjem gornje jednadbe s P , dobije se
h 2 u 2u
cos t
P t hP x 2
Odakle slijede kriteriji slinosti za dvije pojave
h 2 h 2 C CLC2
ili 1 (K.1)
P P CP
C C
ili 1 (K.2)
hP hP CL CP
Ova dva kriterija slinosti definirana su s pet veliina, od kojih su tri dimenzionalno
nezavisne. Dakle tri veliine moemo zadati nezavisno, a preostale dvije moraju biti
odabrane sukladno kriterijima slinosti. Ako je u obje pojave isti fluid, znai da je
C C 1 , a koeficijent slinosti za duljinu je CL h / h 1/ 2 . Dijeljenjem izraza za

kriterije (K.1) i (K.2) slijedi traeni koeficijent slinosti za frekvenciju
C C / C CL2 4 (frekvencija e se poveati 4 puta).
Primjer 7. Punjenje balona (s elastinom stjenkom) nestlaivim fluidom opisano je

slijedeim jednadbama
dV dQ pP p RQ 2
Q; ; p p0 E (V V0 ) ;
dt dt M
gdje su: tlak pP , M , R , p0 i V0 konstante, t je vrijeme, Q protok kroz otvor balona, V

volumen fluida u balonu, a p prosjeni tlak u balonu. Punjenje zapoinje od tlaka p0 ,
volumena V0 i protoka Q 0 . Odredite kriterije slinosti za ovu pojavu. Odredite
koeficijent slinosti za vrijeme u dvjema pojavama kod kojih je koeficijent slinosti za
volumen CV =1/5, koeficijent slinosti za tlak C p =1 i koeficijent slinosti za veliinu M :
CM =5.
Rjeenje:
1. Punjenje balona s elastinom stjenkom je opisano dakle jednadbom kontinuiteta
dV
Q
dt
Bernoullijevom jednadbom za nestacionarno strujanje
dQ pP p RQ 2

dt M
i jednadbom stanja balona s elastinom stjenkom
p p0 E (V V0 )
U navedenim izrazima nezavisna varijabla je vrijeme, a zavisne promjenjive veliine su
protok, tlak u balonu i volumen balona. S obzirom da u ovom problemu ne postoji
prostorna koordinata, nema niti rubnih uvjeta, a poetni uvjeti kau:
za t 0 : Q 0, p p0 i V V0 .
U sustavu triju jednadbi su tri nepoznanice, te je uz zadane poetne uvjete problem
jednoznano definiran. Potrebno je nai kriterije slinosti za modelsko ispitivanje ove
pojave.
2. Nakon to su definirane jednadbe i poetni uvjeti, u drugom koraku se definiraju

karakteristine vrijednosti svih promjenjivih veliina u pojavi, s pomou kojih e se
definirati njihove bezdimenzijske vrijednosti. Karakteristine veliine definiraju se

temeljem poetnih i rubnih uvjeta, te konstanti koje se pojavljuju u samim jednadbama. Iz

poetnih uvjeta se samo po sebi namee da karakteristina vrijednost tlaka bude p0 , a
karakteristina vrijednost volumena V0 . Karakteristine vrijednosti vremena i protoka

trebat e odrediti kombinacijom konstanti iz jednadbi i poetnih uvjeta. Iz Bernoullijeve
jedandbe je jasno da je dimenzija konstante otpora R (koja se mnoi s Q 2 da se dobije
tlak) jednaka dimenziji tlaka podijeljenoj s kvadratom dimenzije protoka, tj.
p
R (a)
Q
2
analogno je dimenzija koeficijenta M uz inercijski lan jednaka

p t
M , (b)
Q
a prema jednadbi stanja dimenzija konstante E je
p
E (c)
V
Iz jednadbe (a) je oito da se dimenzija protoka dobije kao korijen iz odnosa dimenzije
tlaka i dimenzije veliine R , pa se karakteristini protok moe definirati kao
p0
Qkarakteristino .
R
Iz jednadbe (b) se moe definirati dimenziju vremena t M Q / p , odnosno
karakteristino vrijeme
MQkarakteristino M p0 M
tkarakteristino
p0 p0 R p0 R
Sada, kad imamo karakteristine vrijednosti svih veliina moemo veliine u dvije pojave
(veliine druge pojave se oznauju s crticom) prikazati pomou bezdimenzijskih veliina
(bezdimenzijske veliine se oznauju s ~)
M
M M t M CM
t t t t Ct (B.1)
p0 R p0 R t p0 R C p CR
p0 R
p p
p p0 p p p0t Cp 0 (B.2)
p p0

V V
V V0V V V0V CV 0 (B.3)
V V0
p0
p0 p0 Q p0 Cp
Q Q Q Q CQ (B.4)
R R Q R CR
R
Uvrtavanjem gornjih izraza u polazne jednadbe i poetne uvjete dobije se (npr. za prvu
pojavu)
V0 dV p0
Q
M dt R
p0 R
p0 p
pP p0 p R 0 Q 2
R dQ R
M dt M
p0 R
p0 p p0 E (V0V V0 )
poetni uvjet: t 0 : Q 0 , p0 p p0 i V0V V0 .
Nakon sreivanja gornjih jednadbi i dijeljenjem s koeficijentom uz jedan lan (da se

dobije jedan od koeficijenata jedininim) slijedi
V0 R dV
Q
M dt
dQ pP
p Q2
dt p0
EV0
p 1 (V 1)
p0
poetni uvjet: t 0 : Q 0 , p 1 i V 1 .
Kada bi se isti postupak ponovio s jednadbama koje opisuju drugu pojavu, dobio bi se
istovjetan sustav jednadbi, s jedinom razlikom da bi lanovi oznaeni crnom bojom bili
definirani veliinama te druge pojave. Zakljuuje se da e sustav jednadbi za dvije pojave
biti isti ako su koeficijenti oznaeni crnom bojom jednaki u dvije pojave, tj. kriteriji
slinosti dvije pojave su

V0 R
V0 R V0R V R CV CR
ili izraeno koeficijentima slinosti 0 1 (K.1)
M M M CM
M
E V0
EV0 E V0 E V0 CE CV
ili izraeno koeficijentima slinosti 1 (K.2)
p0 p0 p0 Cp
p0
pP
pP pP pP C p
ili izraeno koeficijentima slinosti 1 (K.3)
p0 p0 p0 C p
p0
pP
(naravno da su veliine V0 R / M , EV0 / p0 i takoer bezdimenzijske, to znai da im
p0
vrijednosti moraju biti iste u dvije pojave). Ako se gornji kriteriji gledaju kroz dimenzijske
veliine, onda je jasno da se u tri jednadbe pojavljuje est veliina ije vrijednosti trebaju
zadovoljiti tri kriterija, to znai da se tri veliine zadaju slobodno. Npr. znaju se parametri
jedne pojave ( pP , M , R , p0 i V0 i E ), a eli se pojava ispitivati na modelu, na smanjenom
volumenu V0 , na balonu s drugim materijalom stjenke, koji je zadan s E i s otporom R . Iz
kriterija slinosti (K.1) do (K.3) slijede vrijednosti parametara M , p0 i pP .

Gledano kroz koeficijente slinosti, ostaju samo kriteriji (K.1) i (K.2) u kojima se
pojavljuje pet koeficijenata slinosti, pa je opet jasno da se tri koeficijenta slinosti mogu
izabrati slobodno (uz napomenu da kriteriji (K.1) i (K.2) moraju biti zadovoljeni).
Sukladno spomenutom primjeru, zadavanje E , R i V0 odgovara zadavanju koeficijenata
slinosti CE , CR i CV , te se iz kriterija (K.1) i (K.2) dolazi do koeficijenata slinosti CM i
C p . Kada se zna koeficijent slinosti za tlak iz poznatih tlakova pP i p0 se mogu
izraunati pP i p0 .
1
Za zadane koeficijente slinosti CV , C p 1 i CM 5 iz izraza (K.1) slijedi
5
CM 5
CR 25 , a iz (B.1) traeni koeficijent slinosti za vrijeme
CV 1/ 5
CM 5
Ct 1
C p CR 1 25
Iz (K.2) je

Cp 1 Cp 1
CE 5 , a iz (B.4) je CQ .
CV 1/ 5 CR 5
2. nain
Do istog bi rezultata doli da smo polazne jednadbe za prvu pojavu
dV dQ pP p RQ 2
Q, , p p0 E (V V0 )
dt dt M
uz poetni uvjet t 0 : Q 0 , p p0 i V V0 .
prikazali veliinama druge pojave, prema izrazima (B.1) do (B.4) i analognim relacijama
za konstante R , M i E , u obliku
CV dV CQ dQ C p ( pP p) CR RCQ2 Q2

CQQ , , C p ( p p0 ) CE ECV (V V0)
Ct dt Ct dt CM M
uz poetni uvjet Ct t 0 : CQQ 0 , C p p C p p0 i CV V CV V0 .
Nakon sreivanja ovih jednadbi, one prelaze u oblik

CR CQ2
pP p RQ2
CV dV CM CQ dQ Cp CE CV
Q , , p p0 E (V V0)
CQCt dt C p Ct dt M Cp
uz poetni uvjet t 0 : Q 0 , p p0 i V V0 .
Usporedbom ovih jednadbi s jednadbama za drugu pojavu, zakljuuje se da sljedei
koeficijenti moraju biti jednaki jedinici
CV
1 (C.1)
CQ Ct
CM CQ
1 (C.2)
C p Ct
CR CQ2
1 (C.3)
Cp
CE CV
1 (C.4)
Cp
U ova etiri uvjeta sadrani su kriteriji slinosti (K.1) i (K.2), te veza meu koeficijentima
1
slinosti danim u (B.1) i (B.4). Za zadane koeficijente slinosti CV , C p 1 i CM 5
5
iz izraza (C.4) slijedi: CE C p / CV 5 . Mnoenjem izraza (C.1) s (C.2) dobije se

CM CV
1 , odakle je Ct 1 , na temelju kojega je iz (C.1) CQ CV 1/ 5 , a iz (C.3)
C p Ct2
CR C p / CQ2 25 .
Jasno je da u sustavu etiriju jednadbi (C.1) do (C.4) ima 7 nepoznanica, to znai da tri
od njih moemo zadati slobodno, ali uvaavajui kriterije (K.1) i (K.2). Ako bi se izabrale
vrijednosti za CV , CR i CM koje ne zadovoljavaju kriterij (K.1) tada sustav jednadbi
(C.1) do (C.4) ne bi imao rjeenje. Npr. izaberimo kombinaciju: CV 1 , CR 1 i CM 1/ 3

, koja ne zadovoljava kriterij (K.1). Uvrtavanjem tih vrijednosti u sustav jednadbi (C.1)
do (C.4) on prelazi u
1
1 (D.1)
CQ Ct
CQ
3 (D.2)
C p Ct
CQ2
1 (D.3)
Cp
CE
1 (D.4)
Cp
CQ2
Dijeljenjem jednadbe (D.2) s (D.1) dobije se 3 , to je kontradiktorno jednadbi
Cp
(D.3), pa je jasno da nema rjeenja.

MFI MFK Predavanja PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

MFI MFK Predavanja PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveuilite u Zagrebu

Fakultet strojarstva i brodogradnje

Zdravko Virag, Mario avar, Ivo Dijan

Zdravko Virag, Mario avar, Ivo Dijan

Gradivo izneseno u ovim skriptama pokriva sadraj predavanja iz kolegija

Zdravko Virag, Mario avar, Ivo Dijan

1. Matematike osnove ...................................................................................................... 1

2. Fizikalne osnove ............................................................................................................. 7

3. Statika fluida ................................................................................................................ 13

3.3. Promjena tlaka u mirujuem fluidu u polju sile tee ( fi g i 3 ,

g 9,80665 m/s2 ) ................................................................................................ 14

3.6.1. Geometrijska svojstva nekih povrina ..................................................... 18

4. Kinematika fluida .........................................................................................................23

5. Dinamika fluida ............................................................................................................37

7. Dimenzijska analiza ..................................................................................................... 93

8. Hidrauliki proraun cjevovoda ............................................................................... 107

Mehanika fluida I III

MEHANIKA FLUIDA K DODATAK ........................................................................117

9. Osnovne jednadbe dinamike fluida u diferencijalnom obliku.............................. 117

10. Teorija slinosti ...........................................................................................................159

1.1. Pravila indeksnog zapisivanja vektorskih i tenzorskih veliina

1.2. Pravila za promjenu komponenti tenzora pri rotaciji koordinatnog sustava

Oxi dok su Tlm i a j komponente u odnosu na koordinatni sustav Ozj.

1. Izotropni tenzor drugog reda ima svojstvo da mu se rotacijom koordinatnog sustava

2. Transponirani tenzor drugog reda dobije se tako da se indeksima zamijene mjesta

3. Simetrini tenzor Sij se ne mijenja transponiranjem tj. vrijedi Sij SijT S ji .

4. Antisimetrini tenzor Aij je suprotan po predznaku svome transponiranome tenzoru, tj.

vrijedi Aij AijT Aji . Slijedi: A11 A22 A33 0.

1 za ijk 123, 231, 312 = 1

0 za dva (tri) jednaka indeksa j k 3

1.4. Raunske operacije s tenzorima

1. Zbrajanje: Aij Bij Cij (za vektore ci ai bi )

2. Mnoenje skalarom: Aij Bij (za vektore ci ai )

Aij Bij (dvostruki skalarni produkt tenzora).

b) vektorsko (pojavljuje se permutacijski simbol), primjer: Clj bT

c) tenzorsko (svi su indeksi slobodni), primjer: Ckij bkTij

4. Kontrakcija (izjednaavanje) indeksa:

5. Pravilo skalarnog mnoenja s Kroneckerovim delta:

1.5. Geometrijska interpretacija skalarnog umnoka vektora:

a c a c cos c a cos ai ci a1c1 a2c2 a3c3

Ako je npr. a jedinini vektor onda skalarni umnoak

ca obrnuto, za sluaj da je c jedinini vektor je projekcija ac

vektora a na vektor c . Za sluaj skalarnog umnoka

1.6. Geometrijska interpretacija vektorskog umnoka vektora:

Indeksni zapis vektorskog produkta v a c glasi

Geometrijski gledano intenzitet vektorskog produkta ima

1.7. Diferencijalni operatori

Opis Polje operator oznaka Ineksni zapis

1.8. Derivacija u smjeru jedininog vektora n

1.10. Geometrijska interpretacija gradijenta na primjeru funkcije dviju varijabli

Prostorni prikaz polja x1 , x2

Crte oznauju presjeke sa =konst.

Polje gradijenta je vektorsko polje.

Dvodimenzijski prikaz polja izolinijama

1.11. Gaussova formula

Povezuje volumenski integral s povrinskim

gdje umjesto tokice moe stajati skalarno,

Slika uz Gaussovu formulu

2.1. Osnovne dimenzije u mehanici fluida

Veliina Oznaka dimenzije Jedinica u SI sustavu

2.2. Hipoteza kontinuuma

Kinetika energija estice fluida

2.3. Fluid ili tekuina