Professional Documents
Culture Documents
MFI MFK Predavanja PDF
MFI MFK Predavanja PDF
MEHANIKA FLUIDA I
Predavanja
Zagreb, 2015
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS
UDBENICI SVEUILITA U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
MEHANIKA FLUIDA I
Predavanja
Zagreb, 2015
Predgovor
U Zagrebu, 20.02.2015.
Mehanika fluida I
SADRAJ
3.2. Promjena tlaka izmeu dvije toke (uz konst. i fi konst. ) ..................... 14
Mehanika fluida I I
Sadraj
II Mehanika fluida I
Sadraj
5.5.5. Sifon......................................................................................................... 53
5.5.6. Maksimalna visina usisavanja pumpe ..................................................... 54
5.5.7. Korekcije brzine i protoka pri istjecanju kroz otvore ............................. 54
5.5.8. Formula za izraunavanje vremena pranjenja posude ......................... 55
5.6. Mjerenje brzine ..................................................................................................... 56
5.6.1. Prandtl-Pitotova cijev ............................................................................. 57
5.6.2. Mjerenje protoka u strujanju kroz cijevi ................................................. 58
5.6.3. Venturijeva cijev ...................................................................................... 59
5.7. Primjena zakona koliine gibanja i momenta koliine gibanja za kontrolni
volumen ................................................................................................................ 60
5.7.1. Primjena jednadbe koliine gibanja i momenta koliine gibanja za
odreivanje sile fluida na plat cijevi ..................................................... 64
5.7.2. Primjena jednadbe koliine gibanja za odreivanje sile mlaza fluida na
lopatice .................................................................................................... 67
5.8. Primjena osnovnih zakona za kontrolni volumen koji se translatira konstantnom
brzinom ................................................................................................................. 73
6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na hidraulike strojeve ...................... 79
6.1. Sila mlaza na pominu lopaticu ............................................................................ 79
6.2. Primjena jednadbe koliine gibanja na Pelton turbinu ....................................... 81
6.3. Primitivna teorija propelera .................................................................................. 83
6.4. Primjena jednadbe momenta koliine gibanja na centrifugalni stroj.................. 85
6.5. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na rotirajuu cjevicu ...................... 87
6.6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na aksijalni turbostroj ..................... 89
IV Mehanika fluida I
POPIS NAJVANIJIH OZNAKA
Jedinica u
Fizikalna veliina Oznaka Dimenzija
SI sustavu
povrina A, S L2 m2
brzina zvuka c LT-1 m/s
promjer D, d L m
sila F MLT-2 N
gravitacija g LT-2 m/s2
volumenski modul elastinosti K ML-1T-2 Pa
maseni protok m MT-1 kg/s
moment sile M ML2T-2 Nm
snaga P ML2T-3 W
tlak p ML-1T-2 Pa
volumenski protok Q L3T-1 m3/s
potencijal masene sile U L2T-2 m2/s2
specifina unutranja energija u L2T-2 J/kg
3
volumen fluida V L m3
brzina strujanja fluida v LT-1 m/s
rad sile, energija W, E ML2T-2 J
geodetska visina z L m
gustoa fluida ML-3 kg/m3
koeficijent kinematike viskoznosti L2T-1 m2/s
koeficijent dinamike viskoznosti ML-1T-1 Pas
kutna brzina T-1 rad/s
koeficijent otpora trenja - -
naprezanje , ML-1T-2 N/m2
kut - rad
Mehanika fluida I V
PREPORUENA LITERATURA
Virag, Z.: Mehanika fluida odabrana poglavlja, primjeri i zadaci, Sveuilite u Zagrebu,
Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2002.
Fancev, M.: Mehanika fluida, Tehnika enciklopedija, 8, Hrvatski leksikografski zavod,
Zagreb, 1982.
Munson, B. R., Young, D. F., Okiishi, T. H.: Fundamentals of Fluid Mechanics, John
Wiley&Sons, Toronto, 1990.
White, F. M.: Fluid Mechanics, McGraw-Hill, 2003.
Cengel, Y. A., Cimbala, J. M.: Fluid Mechanics Fundamentals and Applications,
McGraw-Hill, 2006.
VI Mehanika fluida I
1. MATEMATIKE OSNOVE
1. Slobodni indeks je onaj koji se pojavljuje tono jedan puta u svakom aditivnom lanu
jednadbe, a oznauje komponente tenzora. lanovi bez slobodnog indeksa su skalari,
s jednim slobodnim indeksom su vektori, a lanovi s dva i vie slobodnih indeksa su
tenzori odgovarajueg reda. Broj komponenti tenzora u trodimenzijskom prostoru je
jednak 3n gdje je n broj slobodnih indeksa.
2. Ponovljeni (nijemi) indeks je onaj koji se u nekom aditivnom lanu jednadbe
pojavljuje u paru, a oznauje zbroj po svim njegovim vrijednostima.
3. Niti jedan indeks se u bilo kojem aditivnom lanu ne smije pojaviti vie od dva puta.
4. Paru nijemih indeksa se smije promijeniti oznaka.
Tij Cil C jmTlm odnosno Tlm Cil C jmTij (za vektore ai Cil al odnosno a j Cil al )
gdje je matrica Cij cos (xi ,z j ) , a Tij i ai su komponente tenzora i vektora u odnosu na
1.3. Definicije
Mehanika fluida I 1
1. Matematike osnove
1 za i j
5. Kroneckerov delta: ij ; ii 3
0 za i j
3. Mnoenje tenzora
a) skalarno (pojavljuje se jedan ili vie parova nijemih indeksa), primjeri: c j i ij ,
bT
6. Dvostruki skalarni produkt simetrinog Sij i antisimetrinog Aij tenzora jednak je nuli
Sij Aij 0
.
2 Mehanika fluida I
1. Matematike osnove
Mehanika fluida I 3
1. Matematike osnove
Operator nabla: e1 e2 e3 ei
x1 x2 x3 xi
n grad n j (projekcija vektora gradijenta na smjer normale)
n x j
1.9. Totalni prirast polja na putu dr dxi ei dx1e1 dx2 e2 dx3e3
d dr grad dr dx j dx1 dx2 dx3
x j x1 x2 x3
Prirast polja je najvei pri pomaku u smjeru gradijenta (gradijent pokazuje smjer najbreg
porasta polja).
Smanjenje polja je najvee pri pomaku u smjeru suprotnom od smjera gradijenta.
Pri pomaku u smjeru okomitom na smjer gradijenta nema prirasta polja (vektor grad je
okomit na plohu =konst.)
4 Mehanika fluida I
1. Matematike osnove
Primjeri:
p
pn j dS dV ili pndS gradpdV
S V
xj S V
vj
v j n j dS dV ili v ndS divvdV
S V
xj S V
6 Mehanika fluida I
2. FIZIKALNE OSNOVE
Kontinuum je matematiki model materije prema kojem ona zadrava svoja fizikalna
svojstva pri smanjivanju volumena u toku. estica kontinuuma (materijalna toka) ima
infinitezimalni volumen dV, a svaka estica zauzima samo jednu toku prostora, a u jednoj
toki prostora se moe nalaziti samo jedna estica kontinuuma. Hipoteza kontinuuma
omoguuje primjenu integralnog i diferencijalnog rauna u mehanici fluida.
Primjeri:
Gustoa estice kontinuuma (materijalne toke) se izraava derivacijom:
dm kg
, ML3 ; SI .
dV m3
Brzina estice kontinuuma definirana je masenom gustoom koliine gibanja
atoma/molekula unutar estice
m v k k
m
v k
, v LT-1 ; v SI
m k
k s
Definicija fluida: Fluid je tvar koja struji (tj. neprekidno se deformira) pod djelovanjem ma
kako malog sminog naprezanja. Fluid moe biti u kapljevitom ili plinovitom stanju.
Iz definicije fluida slijedi: U fluidu u mirovanju nema sminih naprezanja.
Mehanika fluida I 7
2. Fizikalne osnove
Fluid se opire vanjskim sminim silama putem viskoznih naprezanja, koja se javljaju kao
reakcija na brzinu deformacije (u elastinim tijelima su to naprezanja definirana Hookovim
zakonom, kao reakcija na deformaciju). U newtonskim fluidima viskozna naprezanja su
linearno razmjerna brzini deformacije fluida. Koeficijent razmjernosti se naziva
(dinamika) viskoznost fluida , ML1T-1 ; SI Pa s . Viskoznost je fizikalno
svojstvo fluida, koje pokazuje njegov otpor ka teenju, a zavisi od termodinamikog stanja
fluida. Kod plinova s porastom temperature viskoznost raste, a kod kapljevina opada.
m2
Kinematika viskoznost , L2T -1 ; SI .
s
su posljedica poloaja mase u polju f i masene sile. ( f i je specifina masena sila = sila po
m
jedininoj masi, fi LT 2 ; fi SI )
s2
Fi fi dV
O x2 V
x1 Fi MLT2 ; Fi SI N
Slika uz definiciju masenih sila
inercijske sile: fi ai
8 Mehanika fluida I
2. Fizikalne osnove
su sile dodira izmeu estica fluida ili izmeu estica fluida i stijenke. Definirane su
specifinim vektorom naprezanja i , i ML-1T2 ; i SI Pa .
dFi = i dS
V
x3
Sila Fi na ukupnu povrinu S
S Fi = i dS
S
orijentiranoj normalom n j ).
11 12 13
Slika uz definiciju komponenti
ji 21 22 23
j
tenzora naprezanja 31 32 33
Mehanika fluida I 9
2. Fizikalne osnove
Fluid relativno miruje kada se giba poput krutog tijela (nema pomicanja estica jednih
prema drugima). U relativnom mirovanju nema deformacije, to znai da nema ni
viskoznih sila.
10 Mehanika fluida I
2. Fizikalne osnove
p
S Za p konst. je 0 (gradp 0) pa
xi
je rezultirajua sila konstantnog tlaka na
O x2 zatvorenu povrinu jednaka nuli.
x1
Mehanika fluida I 11
2. Fizikalne osnove
12 Mehanika fluida I
3. STATIKA FLUIDA
p
fi ili f gradp (izraava ravnoteu masenih sila i sila tlaka).
xi
Iz osnovne jednadbe statike imajui na umu svojstva gradijenta zakljuuje se:
1. Ako nema masenih sila ( fi 0 ) slijedi da je tlak p konstantan. Pascalov zakon: Tlak
narinut izvana na fluid u mirovanju iri se jednoliko u svim smjerovima. Ilustracija:
hidraulika prea
Tlakovi ispod stapova su jednaki, to znai da je
F F
F1 F2 A2
1 2 ili F2 F1
A1 A2 A1
A A
to znai da dolazi do pojaanja sile.
1 2
2. Tlak najbre raste u smjeru gradp tj. u smjeru masene sile, a najbre opada u smjeru
gradp tj. u smjeru suprotnom od masene sile,
3. Budui da je gradp okomit na povrinu p=konst. promjena tlaka u okomitom smjeru na
vektor masene sile je jednaka nuli. Drugim rijeima, vektor masene sile je okomit na
povrine konstantnog tlaka (izobare).
Takoer vrijedi:
4. Granica dvaju fluida u mirovanju poklapa se s izobarom, te je vektor masene sile u
svakoj toki okomit na razdjelnu povrinu,
5. Vektor masene sile je usmjeren od razdjelne povrine prema fluidu vee gustoe,
6. Na granici dvaju fluida tlak je neprekidan, ako se zanemare uinci povrinske
napetosti.
Mehanika fluida I 13
3. Statika fluida
p p
p p0 gz p0 gh ili z 0 konst.
g g
gdje z oznauje visinu, h dubinu, a p0 tlak u ishoditu koordinatnog sustava.
p p p
visina tlaka, L, m stupca fluida,
g g g SI
p
z piezometrika visina.
g
14 Mehanika fluida I
3. Statika fluida
Polazi se s tlakom u jednoj toki i tom se tlaku dodaju sve promjene tlaka oblika gh ,
(idui od meniskusa do meniskusa) i to s pozitivnim predznakom ako se ide prema dolje, a
s negativnim ako se ide prema gore. Kada se doe do druge toke tako dobiveni izraz se
izjednauje s tlakom u toj toki.
Mehanika fluida I 15
3. Statika fluida
vrijedi pa 0 gha .
Kao to je uvedena dogovorena (standardna) vrijednost gravitacije, tako se uvodi i
dogovoreni atmosferski tlak, koji iznosi 760 mmHg ili 101325 Pa (izraunato s gustoom
ive 13595 kg/m3 i standardnom gravitacijom g=9,80665 m2/s).
16 Mehanika fluida I
3. Statika fluida
O p0
g
h F0= p0 A
yC n hC
Fh=pC A Fh phC A
= s
hC
x
in
C p=p0+gh
H
C =konst.
H
x
y
y
A
Sila F0 uslijed konstantnog tlaka p0 okomita je na ravnu povrinu A i djeluje od
na osi i kroz teite, prema slici. Pomak x je za povrine s barem jednom osi
simetrije jednak nuli (vidjeti kao primjer tablicu koja prikazuje podatke o
centrifugalnom momentu inercije I ).
Mehanika fluida I 17
3. Statika fluida
p0 g p0 g
O
yC=hC hC
Fh= ghC A
C
h
H C C
Fh= ghC A A A
A
C
a ba 3 ab 3
A ab 0
12 12
b/2 b/2
R
C R4 R4
A R 2 0
4 4
C
4R 1 2
3 A R 0,1098R 4 0,3927 R 4 0
R R 2
18 Mehanika fluida I
3. Statika fluida
a C ab ba 3 ba 2
a A
2
b 2d
3 36 72
b+d
3
b
4R
3
4R
1 2
3 C A R 0,05488R 4 0,05488R 4 0,01647 R 4
4
R
yR
yR
y
y
F0 F0
Fh
FR= Fh+F0 C FR= Fh -F0
C
Fh
H H Fh
Fh yR=y
yR=y Fh -F0
Fh+F0
Ako je tlak s obje strane povrine isti (sluaj otvorenog spremnika), sile konstantnog tlaka
se ponitavaju. Za sluaj zatvorenog spremnika rezultatntna sila konstantnog tlaka se
rauna s manometarskim tlakom pM0 u spremniku. Raunanje sile konstantnog tlaka (u
sluaju da je povrina potpuno uronjena u fluid) moe se izbjei uvoenjem fiktivne
slobodne povrine. Fiktivna slobodna povrina je udaljena od stvarne slobodne povrine za
visinu manometarskog tlaka hf pM0 g (za sluaj pretlaka je iznad, a za sluaj podtlaka
ispod stvarne slobodne povrine). Ako fiktivna slobodna povrina padne ispod teita C
povrine, dubina h postaje negativna, a svi izrazi i dalje vrijede.
Mehanika fluida I 19
3. Statika fluida
Fiktivna slobodna povrina se moe uvesti i za sluaj mirovanja dvaju fluida razliitih
gustoa prema slici.
g
pa
0< fiktivna
h p=pa+0gh slobodna
povrina
h1
O h
hf = h1 1
pM0=0gh
pa
A p = pa+0gh1+g (h -h1)
p = pa+gh
a
in
pov r dSz Sz
n a
b od
slo
hx
x
dV=hdSz Sx
V
Cx h
Hx hxh
hy
Sy n
Cy hxy
dS
x Hy S z
hyh z h yx
h=-z
20 Mehanika fluida I
3. Statika fluida
F0 x p0 S x ; F0 y p0 S y ; F0 z p0 S z
I I I I
hxh hxy hyh hyx
hCx S x hCx S x hCy S y hCy S y
Fhz gV
Negativni predznak se odnosi na sluaj pozitivne projekcije povrine Sz (fluid je iznad
povrine S), a pozitivni predznak za sluaj negativne projekcije Sz (fluid je ispod
povrine S).
Ako se zakrivljena povrina nalazi ispod slobodne povrine sve komponente sile
hidrostatskog tlaka djeluju od fluida prema povrini.
Primjer: Vertikalna i horizontalna komponenta sile na zakrivljenu povrinu ABDEF (prema slici) irine B
(okomito na ravninu slike). Fluid je oznaen sivom bojom, a toke G, H i I su na slobodnoj povrini.
H I G I G H
A
= +
B B B
D E F D F
E
Vertikalna komponenta jednaka je po veliini teini fluida u rafiranom volumenu V, djeluje prema dolje i
prolazi teitem tog volumena. Na dijelu povrine BDEF fluid je iznad povrine, te sila djeluje prema dolje, a
po veliini je jednaka teini fluida u volumenu BDEFIGB. Na dijelu povrine AB fluid je ispod povrine pa
sila djeluje prema gore, a po veliini je jednaka teini fluida u volumenu AHGBA.
Mehanika fluida I 21
3. Statika fluida
povrine s kojom se rauna horizontalna sila tlaka je dakle jednaka umnoku visine AD sa irinom B
povrine. Horizontalna komponenta sile tlaka djeluje od fluida prema dijelu povrine ABD, dakle s desna u
lijevo.
Sila uzgona je rezultat djelovanja sila tlaka po povrini tijela uronjenog u fluid. Sila uzgona
je jednaka teini fluida istisnutog tijelom (teini istisnine), djeluje vertikalno u vis i prolazi
teitem istisnine.
Slika prikazuje sluaj plivanja tijela mase m , gustoe 0 na razdjelnoj povrini dvaju
g 1 Fb1
V1
T Fb2
0
V2
C2
mg
tijelo jednaki nuli (tj. suma momenata sila Fb1 i Fb2 u odnosu na teite tijela mora biti
22 Mehanika fluida I
4. KINEMATIKA FLUIDA
Prema hipotezi kontinuuma vrijedi pravilo da svaka estica fluida (materijalna toka)
zauzima samo jednu toku prostora, a u jednoj toki prostora se moe nalaziti samo
jedna estica kontinuuma.
Materijalni volumen VM (fluidno tijelo) je uoeni dio prostora ispunjen fluidom koji se
tijekom gibanja sastoji stalno od jednih te istih estica. Materijalni volumen je od
okoline odijeljen materijalnom povrinom S M koja se takoer sastoji stalno od jednih
te istih estica. Jasno je da je brzina gibanja materijalne povrine jednaka brzini
gibanja estica fluida, koje ine materijalnu povrinu.
U opem sluaju materijalni volumen tijekom gibanja mijenja svoj poloaj, oblik i
veliinu, pa je za opis njegova gibanja, potrebno opisati gibanje svake njegove estice.
Poloaji toaka prostora i poloaji estica fluida opisuju se radijus vektorom r (ije su
komponente prostorne ili Eulerove koordinate xi ). U apsolutnom koordinatnom
Mehanika fluida I 23
4. Kinematika fluida
VM(t0)
VM(t)
xi=xi(yj,t)
A
A
24 Mehanika fluida I
4. Kinematika fluida
materijalnog volumena.
Ubrzanje estice fluida jest materijalna derivacija brzine
vi ( y j , t ) Dvi
ai ( y j , t ) y j konst.
t Dt
Ponovo se promjenom Lagrangeovih koordinata dolazi do ubrzanja razliitih estica
kontinuuma, u bilo kojem trenutku.
U Lagrangeovom opisu strujanja fluida se funkcijama Lagrangeovih koordinata i
vremena mogu opisati i druga fizikalna svojstva estica fluida. Ako se sa oznai
neko fizikalno svojstvo kontinuuma (gdje za moe stajati skalarno fizikalno
svojstvo poput gustoe i temperature, vektorsko poput poloaja, brzine i ubrzanja ili
tenzorsko svojstvo), openito se moe pisati:
L yj ,t
Rijeima bi se reklo da gornja jednadba opisuje vremensku promjenu fizikalnog
svojstva estice yj. Nadindeks L u oznaci funkcije ukazuje da je fizikalno svojstvo
izraeno Lagrangeovim koordinatama.
U mehanici fluida se uglavnom koristi Eulerov opis strujanja fluida, koji se temelji na
poljima fizikalnih veliina. Ako se svakoj toki prostora u svakom vremenskom
trenutku pridrui fizikalno svojstvo one estice fluida koja se u promatranom trenutku
nalazi u promatranim tokama prostora dobije se polje fizikalne veliine izraeno
Mehanika fluida I 25
4. Kinematika fluida
Gornje jednadbe daju poetni poloaj (u trenutku t 0 ) one estice fluida koja se u
trenutku t nalazi na poziciji definiranoj prostornim koordinatama xi. Uvrtavanjem
gornjeg izraza u Lagrangeov zapis fizikalnog svojstva slijedi Eulerov zapis polja
L y j , t E y j ( xi , t ), t E xi , t
Materijalna derivacija izraava brzinu promjene fizikalnog svojstva estice fluida, tj.
promjenu koju bi osjetio promatra koji bi se gibao zajedno s esticom. Za fizikalno
svojstvo zapisano Lagrangeovim koordinatama ona je definirana kao
D L yj ,t
Dt t
y j konst.
Prvi lan desne strane gornjeg izraza oznauje lokalnu brzinu promjene fizikalnog
svojstva, koju bi osjetio promatra u fiksnoj toki prostora, dok drugi lan desne strane
1
Nuan i dovoljan uvjet za postojanje inverzne funkcije je da je determinanta xi / y j razliita od nule i
konana.
26 Mehanika fluida I
4. Kinematika fluida
Gdje umjesto oznake moe stajati skalarno, vektorsko ili tenzorsko polje izraeno u
funkciji prostornih koordinata i vremena.
Dok se u Lagrangeovom opisu strujanja fluida polazi od jednadbi gibanja (ijim se
deriviranjem dolazi do brzine i ubrzanja), u Eulerovom se opisu polazi od polja brzine
(jer se polje brzine pojavljuje u operatoru materijalne derivacije).
Primjer: Polje ubrzanja. Prema definiciji ubrzanje estice fluida je materijalna derivacija njene brzine, te za
polje ubrzanja ai , vrijedi:
Dvi vi v
ai vj i
Dt t x j
Mehanika fluida I 27
4. Kinematika fluida
28 Mehanika fluida I
4. Kinematika fluida
4.5. Protok
Volumenski protok ili jednostavno protok Q jest volumen estica fluida koje u jedininom
vremenu prou kroz promatranu povrinu S orijentiranu jedininim vektorom normale ni .
Ako se estice fluida gibaju brzinom vi , a toke povrine brzinom ui , tada je relativna
Mehanika fluida I 29
4. Kinematika fluida
formuli Q vi ni dS .
Mirujua povrina S S
integralom Q vi ni dS .
S
Poseban sluaj (brzina okomita na ravnu povrinu) Brzina je okomita na ravnu povrinu i konstantna
Q vi ni dA vdA Q vdA vA
A A A
v A v
dA
Q ui ni dS .
S
S(t)
Gibanjem povrine S, element dS opisuje kosu prizmu kojoj je
duljina brida udt , a volumen dV ui ni dS dt . Dakle gibanjem
dS
S(t+dt) povrine S mirujue estice fluida prelaze s desne na lijevu
stranu povrine, pa gledano relativno u odnosu na povrinu to
je isto kao da je povrina mirovala, a estice brzinom u
Q vi ui ni dS 0 . Jasno je da kroz materijalnu povrinu nema protoka estica fluida jer se ona sastoji
S
30 Mehanika fluida I
4. Kinematika fluida
Q vi ni dS 0 .
S
estice fluida osim volumena imaju masu, energiju, koliinu gibanja, itd. Prolaskom
estice fluida kroz neku povrinu, ona pronosi fizikalne veliine, pa se govori o protocima:
volumena (to je gore definirano jednostavno kao protok), mase, energije, koliine gibanja
i sl. Ako se s F oznai fizikalna veliina, a s volumensku gustou te fizikalne veliine,
koja je definirana izrazom
F dF
lim ,
V 0 V dV
odnosno sadraj fizikalne veliine unutar estice fluida (unutar infinitezimalnog volumena
dV ) jest dF = dV , a sadraj te fizikalne veliine unutar odreenog volumena V je
definiran integralom
F = dV
V
1 2 1
Primjeri: F = V 1 ; F =m ; F = mvi vi , F= mv v 2
2 2
Mehanika fluida I 31
4. Kinematika fluida
Dakle za sluaj gibajue povrine u gibajuem fluidu, volumenski protok kroz elementarnu
povrinu dS e biti dQ vi ui ni dS , a protok fizikalne veliine pronesene kroz tu
je
QF vi ui ni dS
S
Primjeri:
1
d) Protok kinetike energije: QEK v 2 vi ui ni dS ; QEK ML2 T3 , QEK SI W .
S
2
dV u
ui ni dS i dV .
dt S V
xi
32 Mehanika fluida I
4. Kinematika fluida
d dV ui
dV
dt xi
b) Sluaj materijalnog volumena VM ija se granica S M pomie brzinom vi gibanja estica
dV DVM
( ui vi ), pa vremenska derivacija postaje materijalnom derivacijom , te se
dt Dt
moe pisati
DVM v
vi ni dS i dVM
Dt SM VM
xi
Pri graninom prijelazu kada se materijalni volumen saima u toku ( VM dVM ) odnosno
esticu fluida, vrijedi
D dVM vi vi 1 D dVM D dVM
dVM ili , gdje oznauje brzinu promjene
Dt xi xi dVM Dt Dt
obujma estice fluida.
c) Sluaj volumena s nepominom granicom ( ui 0 ) iji je obujam konstantan, pa vrijedi
dV
0 , to se dobije i iz opeg izraza uz ui 0 .
dt
d ui
dt V t S t xi dV
dV dV ui ni dS
V V
lokalna promjena promjena uslijed
gibanja volumena
d D
b) Materijalni volumen ( ui vi , )
dt Dt
D vi
Dt VM
dV
VM
t
dV vi ni dS
SM VM
t
xi
dV
c) Mirujui volumen ( ui 0 )
d
dt V
dV
V
t
dV
Mehanika fluida I 33
4. Kinematika fluida
a) sluaj kontrolnog volumena VKV koji je ograen mirujuom kontrolnom povrinom SKV
D
Dt VM
dV
VKV
t
dV vi ni dS (Reynoldsov transportni teorem)
SKV
d
uz napomenu da vrijedi:
VKV
t
dV
dt
VKV
dV
D d
dV dV vi ui ni dS
Dt VM dt V S
Materijalni volumen se tijekom gibanja sastoji stalno od jednih te istih estica fluida, to
znai da mu je masa konstantna, to se moe izraziti rijeima: Brzina promjene mase
materijalnog volumena jednaka je nuli tj. matematiki:
34 Mehanika fluida I
4. Kinematika fluida
D
Dt VM
dV 0
Lijeva strana oznauje brzinu promjene mase fluida unutar kontrolnog volumena, a desna
ukupni maseni protok kroz kontrolnu povrinu. Na dijelu kontrolne povrine kroz koju
fluid ulazi u kontrolni volumen vektor vanjske normale i vektor brzine ine kut vei od
90, te je vi ni 0 i maseni protok je negativan, a negativni predznak ispred integrala
ukazuje da e taj protok poveavati sadraj mase unutar kontrolnog volumena. Na izlaznoj
granici je vi ni 0 , pa negativni predznak ispred integrala ukazuje na istjecanje fluida iz
kontrolnog volumena tj. oznauje smanjenje sadraja mase unutar kontrolnog volumena.
Kroz nepropusnu stijenku nema protoka, to znai da je brzina ili jednaka nuli ili je
tangencijalna na stijenku. Ako se sa m u oznai ukupni maseni protok kojim fluid ulazi u
kontrolni volumen, a sa mi maseni protok kojim fluid iz njega izlazi, tada vrijedi:
d
dt VKV
dV mu mi .
Mehanika fluida I 35
4. Kinematika fluida
36 Mehanika fluida I
5. DINAMIKA FLUIDA
Mehanika fluida I 37
5. Dinamika fluida
dS VM
x3
Sustav Okolin
dm=dV
a
SM
Materijalni sustav se sastoji od n toaka
Unutranje sile i njihovi momenti se ponitavaju O x2
x1
prema III. Newtonovom zakonu (snage ne!)
Fk = rezultirajua vanjska sila na k-tu toku Povrinske sile dodira meu esticama fluida
unutar VM su unutarnje sile, a sile dodira s
Fk = rezultirajua unutranja sila na k-tu toku
okolinom (po SM) su vanjske.
mk , vk = masa i brzina k-te toke
38 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
Mehanika fluida I 39
5. Dinamika fluida
mehanike
v dV v 2 v j n j dS
d 1 2 1
energije
dt VKV 2 SKV
2
VKV
fi vi dV v dS
SKV
i i PF
Snaga unutarnjih
povrinskih
Brzina promjene kinetike Protok kinetike energije Snaga masenih sila Snaga vanjskih sila unutar KV
energije kontronog volumena kroz kontrolnu povrinu na kontroni volumen povrinskih sila na KV
koliine d
dt VKV
vi dV vi v j n j dS fi dV dS
i
gibanja SKV VKV SKV
momenta d
dt VKV
kji x j vi dV kji x j vi vr nr dS kji x j f i dV kji x j i dS
koliine SKV VKV SKV
Brzina promjene momenta Protok momenta koliine ukupni moment masenih ukupni moment povrinskih
gibanja koliine gibanja KV gibanja kroz KP sila na KV sila na KV
U nastavku emo posebno obraditi redom, zakon mehanike energije, pa zakone ouvanja
koliine gibanja i momenta koliine gibanja. Ponovit e se definicije zakona za materijalni
volumen, formulirat e ih se za kontrolni volumen, te primijeniti prvo na sluaj
jednodimenzijskog strujanja u cijevima, a zatim dati praktine primjene tih zakona u
strojarstvu.
40 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
2
U zakonima koliine gibanja i momenta koliine gibanja se unutarnje sile i njihovi momenti meusobno
ponitavaju po treem Newtonovom zakonu (princip akcije i reakcije). Budui je snaga skalarni umnoak
vektora sile i vektora brzine, snage sile akcije i reakcije na dvije estice nee biti jednake, budui da se
estice mogu gibati razliitim brzinama.
Mehanika fluida I 41
5. Dinamika fluida
D v2
Dt VM 2
dV fi vi dV i vi dS PF
VM SM snaga
unutranjih
Brzina promjene snaga masenih snaga vanjskih sila unutar
kinetike energije VM sila na VM povrinskih VM
sila na VM
v dV v 2 v j n j dS
d 1 2 1
dt VKV 2 SKV
2
VKV
fi vi dV v dS
SKV
i i PF
Snaga unutarnjih
povrinskih
Brzina promjene kinetike Protok kinetike energije Snaga masenih sila Snaga vanjskih sila unutar KV
energije kontronog volumena kroz kontrolnu povrinu na kontroni volumen povrinskih sila na KV
42 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
Pretpostavke:
x3
A2 1. Fluid je nestlaiv
vj=vnj
2. Masena sila je sila
gravitacije fi g i 3
A1 A w
S 3. Vektori brzine
vj=-vnj okomiti na presjeke, a
dsj=dsej
dV=dAds uvodi se faktor
korekcije kinetike
energije u obliku
1
v AA v3dS 3
sr
Integracijom jednadbe kinetike energije, po kontrolnom volumenu prema slici i uz
navedene pretpostavke, dobije se
v dV v 2 v j n j dS fi vi dV i vi dS PF
d 1 2 1
dt VKV 2 SKV
2 VKV SKV
Qg z2 z1 Q p2 p1
2 1
v Q 2 v22 1v12
Q t ds 2
1
2
p gz Q
2
2
p gz
Q
1
PF Q
1
t
ds
Ako u cjevovodu izmeu presjeka postoji stroj (pumpa koja predaje snagu PP fluidu ili
turbina koja oduzima snagu PT od fluida), onda se modificirana jednadba moe poopiti u
sljedei oblik
v2 v2 2
v
2
p gz Q
2
2
p gz
Q
1
PF Q
1
t
ds PP PT
Mehanika fluida I 43
5. Dinamika fluida
Pumpa je pogonjena motorom, pri emu motor predaje pumpi snagu PM , pa je faktor
PP
korisnosti pumpe P . Turbina obino pogoni generator, pri emu generatoru predaje
PM
PG
snagu PG , pa je faktor korisnosti turbine definiran odnosom T .
PT
U gore prikazanom obliku modificirane Bernoullijeve jednadbe, svaki lan ima dimenziju
snage, a koriste se i sljedei oblici te jednadbe
Oblik Dimenzija
v2 v2 PF v PP PT
2 snaga
p gz p gz ds volumenki protok
2 2 2 1 Q 1
t Q Q
v2 p v2 p PF
2
v P P snaga
gz gz ds P T maseni protok
2 2 2 1 Q 1 t Q Q
v2 p v2 p PF 1 v
2
PP PT snaga
2g g
z
2 2 g g
z
1 gQ g 1 t
ds
gQ gQ
teinski protok
Primjer:
Slika prikazuje ravastu cijev s dva ulazna presjeka (1 i 2) te
dva izlazna presjeka (3 i 4). Izmeu toaka 5 i 6 se nalazi
pumpa koja predaje fluidu snagu PP. Prema jednadbi
kontinuiteta ukupni protok kroz pumpu je
Q Q1 Q2 Q3 Q4 . Ako nema gubitaka energije u ravi,
u tokama 5 i 6 visina energije (energija po jedinici
teinskog protoka) ostaje konstantna neovisno o protoku.
Integralni oblik zakona kinetike energije za stacionarno strujanje fluida kae da je snaga na izlazu iz KV
(presjeci 3 i 4) jednaka snazi na ulazu (presjeci 1 i 2) uveanoj za snagu pumpe i umanjenoj za snagu
viskoznih sila, tj.
44 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
a izmeu toaka 6 i 3
v32 p3 v12 p1
3 z3 1 z1 hP hF15 hF56 hF63
2g g 2g g
Dakle modificirana Bernoullijeva jednadba vrijedi du strujnice. Analogno se dobije izraz za modificiranu
Bernoullijevu jednadbu izmeu presjeka 1 i 4 ili izmeu presjeka 2 i 3 ili izmeu presjeka 2 i 4. Vano je
zapamtiti da se snaga viskoznih sila dobije mnoenjem visine gubitaka hF s pripadajuim teinskim
Mehanika fluida I 45
5. Dinamika fluida
46 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
biti negativan (tj. HGL ne moe presijecati GL), to nije sluaj kad se radi s pretlakom.
3. Nakon toga se prvo crta EL. Kod kvalitativnog crtanja EL, poinje se od poznate toke
na EL (u kojoj moemo definirati ukupnu visinu energije). Ako se ide u smjeru
strujanja EL se sniava za visinu gubitaka i pad visine energije u turbini, a poveava
za visinu dobave pumpe, pri prolasku kroz pumpu. Ako se ide u suprotnom smjeru od
smjera strujanja fluida, tada EL raste za visinu gubitaka i pad visine energije kroz
turbinu, te pada za visinu dobave pumpe, kroz pumpu. Ako imamo vie toaka s
poznatom visinom energije, tada se crtanje kombinira malo od jedne, malo od druge
toke, tako da EL proe kroz sve toke sa zadanom visinom energije.
4. Nakon to je definirana EL, crta se HGL tako da se u svakoj toki cijevi od EL
oduzme visina kinetike energije. Pri tome se vodi rauna da e u cijevi manjeg
promjera visina kinetike energije biti vea (jer je po jednadbi kontinuiteta, brzina u
takvoj cijevi vea). Slino vrijedi i za gubitke trenja, pri zadanom protoku, oni e biti
vei u cijevi manjeg promjera (ponovo zbog vee brzine, to e poslije biti pokazano).
5. Kad se imaju definirane sve linije, u svakom se presjeku (npr. u presjeku A, prema
slici) moe oitati geometrijska visina, visina tlaka i visina brzine, ime se stjee
predodba o promjeni tih veliina du cjevovoda.
Mehanika fluida I 47
5. Dinamika fluida
EL
HGL T 5
4
2 A
P 3 z6
Simetrala cijevi = GL
1
zA
z1
Napomena: U kvalitativnom prikazu za promjere cijevi d34 d12 d56 , pa je v526 v122 v324 ,
a nagibi za pravce koji prikazuju gubitke su F56 F12 F34 .
48 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
2 1 2 3
z1 G.L.
z2 z z z
z=0 z=0
Promjer cijevi je konstantan, pa je prema Visina z je konstantna, pa dolazi do
jednadbi kontinuiteta konstantna i brzina. preraspodjele izmeu visine brzine i visine
Dolazi do preraspodjele visine tlaka i geodetske tlaka.
visine, a promjena tlaka je ista kao u fluidu u Iz jednadbe kontinuiteta Q=vA=konst., slijedi
mirovanju. da e u presjeku manje povrine A biti vea
Smjer strujanja neodreen (slika je ista za oba brzina, a iz Bernoullijeve jednadbe je jasno da
smjera strujanja). e pri veoj brzini biti nii tlak.
Poloaj z=0 se odabire proizvoljno. Minimalna vrijednost tlaka je dakle u najuem
Energetska linija se moe definirati ili s presjeku, a ne moe biti manja od tlaka para
apsolutnim tlakom ili s pretlakom (ako je (tlaka kod kojeg fluid pri zadanoj temperaturi
definirana s apsolutnim tlakom, tada visina poinje isparavati).
tlaka ne moe biti negativna, tj. HGL ne moe Minimalnim tlakom je definirana i maksimalna
biti ispod GL, kao ni EL). brzina strujanja, odnosno maksimalni protok Q.
pa
pa pa
B pa
A A
Mehanika fluida I 49
5. Dinamika fluida
EL Mlaz: p pa konst.
Dolazi do preraspodjele kinetike energije
i potencijalne energije. Bernoullijeva
GL= jednadba je istog oblika kao i zakon
sredina
mehanike energije za materijalnu toku u
mlaza
mehanici mv2 / 2 mgz konst . , jer
v2
z konst .
2g
5.5.1. Kavitacija
p1
p2 (kavitacija), ime se smanjuje
A2
A1 popreni presjek te dolazi do
zaguivanja strujanja. Protok pri
kojem se pojavljuje kavitacija je
maksimalno mogui protok za
zadanu visinu energije.
Mjehurii pare bivaju noeni u podruje vieg tlaka, gdje implodiraju (ponovo se
pretvaraju u kapljevitu fazu). Pojava kavitacije je popraena vibracijama i bukom, a pri
imploziji mjehuria pare u blizini stijenke dolazi i do njena oteenja. U nestacionarnom
strujanju se kavitacija moe pojaviti uslijed naglog ubrzavanja fluida.
50 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
5.5.2. Ejektor
Mehanika fluida I 51
5. Dinamika fluida
pa v2 pa v2
h1 h2 ili uz h1 h2 H: H
g 2g g 2g
p4 / g
Ponovo je jasno da e brzina biti funkcija razlike visina u spremnicima. Ako se za desni
spremnik usvoji model mirujueg fluida onda e energija desnog spremnika biti jednaka
piezometrikoj visini i bit e manja od energije lijevog spremnika. Dakle u cijevi e prema
Bernoullijevoj jednadbi visina ukupne energije biti jednaka energiji lijevog spremnika, a
ulaskom u desni spremnik energetska linija skokovito opada za visinu H, odnosno za
visinu brzine, te se govori o gubitku utjecanja (ili istjecanja) u veliki spremnik.
Bernoullijeva jednadba se formalno postavlja od slobodne povrine lijevog spremnika do
slobodne povrine desnog spremnika, s tim da se pri ulasku u spremnik obrauna gubitak
visine ukupne energije koji je jednak visini brzine. Tako bi Bernoullijeva jednadba
izmeu toaka 1 i 2, prema prethodno slici, (uz z2=0), glasila:
pa pa v2
H
g g 2g
energija u toki 1 energija gubitak
u toki 2
52 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
5.5.5. Sifon
r v2
H ili v 2 gH
2g
H Sputanjem izlaznog kraja poveava se brzina
istjecanja. Iz Bernoullijeve jednadbe od 1 i 2
2
p1 pa g H h
pa
Sputanjem izlaznog kraja ili podizanjem toke
1 smanjuje se tlak p1, koji mora biti vei od
tlaka para pv da ne bi nastupila kavitacija, ijom
bi se pojavom strujanje prekinulo.
Mehanika fluida I 53
5. Dinamika fluida
p1 v12
Uz pretpostavku da su visine zanemarive,
g 2g
teorijski maksimalna visina usisavanja je jednaka visini
atmosferskog tlaka, a stvarno je to i manje.
Protok Q fluida kroz otvor e biti jednak umnoku stvarne brzine i stvarne povrine mlaza:
Q vA CvCc vid A0 CdQid , gdje je Cd CvCc faktor korekcije protoka (esto se
Cd Qid
oznauje i s CQ )
54 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
Tanka stijenka-otri rub: Cc=0.62 Cv=0.98 Lijepo zaobljeni rub: Cc=1 Cv=0.98
A(z) pa Pretpostavke:
0 t=t0
g dz Posuda je otvorena prema atmosferi.
v0=-
dt Visina z se mjeri od presjeka mlaza u
t=t1 H0 kojem su strujnice paralelne (vena
H1 z contracta).
A0 Cd
1 pa Povrina poprenog presjeka posude
v
A(z), je puno vea od povrine A0 otvora
na dnu (kvazistacionarno strujanje
vid 2 gz ).
Mehanika fluida I 55
5. Dinamika fluida
h v12 / 2 g .
56 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
<
1 h 1 2
x v1
R
R x
v1
h
1 2
>
v1 2 gh 1 0 v1 2 gh 0 1
Sastoji se od dvije koaksijalne cijevi, pri emu je unutarnja cjevica svojim otvorom
suprotstavljena strujanju i mjeri zaustavni tlak (toka 2 na slici). Vanjska cijev ima po
obodu rupice s otvorima preko kojih estice fluida prolaze tangencijalno kojima se mjeri
statiki tlak (toka 3 na slici). Donja slika kvalitativno prikazuje promjenu tlaka du
strujnice 1-2-3. U toki zastoja je brzina jednaka nuli, a tlak je maksimalan. Od toke
zastoja fluid se ponovo ubrzava, a tlak opada. U podruju izmeu toaka 2 i 3 brzina na
nekim mjestima premauje brzinu v1 , te tlak opada ispod tlaka p1 , ali se na odreenoj
udaljenosti od toke 2 tlak ponovo vraa na vrijednost tlaka p1 . Ako se zanemari uinak
mjerene visine h moi izraunati brzina v1 , pri emu vrijedi izraz v1 2 gh 0 1 .
Mehanika fluida I 57
5. Dinamika fluida
tlak
p1
v1 3
1 2
p3=p1
h
>
58 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
0
2 gh0 1
D22
Qid 4
4 D2
0 1
D1
v1D1
brzine Cv je funkcija Reynoldsova broja Re . Primjer zavisnosti faktora Cv o
Reynoldsovu broju Re je dan na sljedeoj slici.
Mehanika fluida I 59
5. Dinamika fluida
kji x j vi dV .
D
Dt VM
r vdV r f dV r dS
VM SM
60 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
Brzina promjene momenta Protok momenta koliine ukupni moment masenih ukupni moment povrinskih
koliine gibanja KV-a gibanja kroz KP sila na KV sila na KV
Kontrolna povrina SKV se openito moe prikazati zbrojem ulaznog dijela S u (kroz koji
fluid utjee u kontrolni volumen), izlaznog dijela S i (kroz koji fluid naputa kontrolni
volumen) i povrine plata (stijenke nekog ureaja, stroja ili konstrukcije) S w kroz koji
nema strujanja fluida v j n j 0 ).
SKV S u S i S w
vi dV g i3 V dV u i vi v j n j i dS
d
dt VKV dS i
KV S S Sw
brzina promjene Gi =teina fluida u KV - Fiw =sila stijenke
koliine gibanja KV na fluid
Posljednji integral u gornjoj jednadbi daje ukupnu povrinsku silu izmeu stijenke i fluida
i to silu kojom okolina (stijenka) djeluje na fluid. Ta je sila po treem Newtonovom zakonu
jednaka negativnoj vrijednosti sile Fi w kojom fluid djeluje na stijenku. Vektor povrinske
sile se moe prikazati zbrojem sile tlaka i viskoznih sila
i pni if
pri emu se viskozne sile na ulaznoj i izlaznoj povrini obino zanemaruju (tangencijalne
viskozne sile se obino meusobno ponitavaju, a normalne komponente viskoznih sila su
male u odnosu na tlane sile), tako da zakon koliine gibanja za kontrolni volumen prelazi
u oblik
Mehanika fluida I 61
5. Dinamika fluida
vi dV Gi u i vi v j n j pni i dS Fi
d f w
dt VKV S S
brzina promjene
koliine gibanja KV
Oito je da e za odreivanje sile kojom fluid djeluje na stijenku biti potrebno poznavanje
profila brzine i tlaka na ulaznom i izlaznom dijelu kontrolne povrine, te viskoznih
naprezanja po ulaznim i izlaznim dijelovima kontrolne povrine. Viskozna naprezanja su
redovito puno manja od tlaka, te se ona uobiajeno zanemaruju, kao to je to uinjeno i u
jednadbi mehanike energije. Sljedea tablica daje rekapitulaciju osnovnih zakona za
sluaj stacionarnog nestlaivog strujanja fluida, za sluaj da je sila gravitacije jedina
masena sila te uz zanemarenje sila viskoznosti na ulaznim i izlaznim dijelovima kontrolne
povrine.
62 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
mehanike energ. 1 2
(JME)
PF g vdV v p v n dS
2 vn
VKV S u Si
koliine gibanja
v v n pn dS
(JKG) Fw G
S u Si vn
momenta koliine
v v n pn dS
gibanja (JMKG) r w F w r G G r
S u Si vn
Mehanika fluida I 63
5. Dinamika fluida
ni vi ni
vi
i
A A
u
vi vni vi vni
vn v j n j v vn v j n j v
vi v j n j pni dS ni v 2 p dS
vi v j n j pni dS ni v 2 p dS
Au
vn v Au Ai vn v Ai
kji x j vi vr nr pni dS kji x j vi vr nr pni dS
Au vn v Ai vn v
kji x j v 2 p ni dS kji x j v 2 p ni dS
Au Ai
Pri strujanju viskoznog fluida brzina po poprenom presjeku cijevi nije konstantna, ali se
integral kvadrata brzine po presjeku moe prikazati pomou kvadrata srednje brzine i
1
v A A
gibanja definiran izrazom 2
v 2dS . Vrijednosti faktora su:
sr
64 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
r2 1,33
analitiko rjeenje za profil brzine v vmax 1 :
R2
Konaan izraz za izraunavanje sile kojom fluid djeluje na plat cijevi jest
k
Fi w Gi ni v 2 p A Gi I i k ili F w G I k
k k k
k = imulsna funkcija
Ii
Ako su povrine poprenih presjeka male u odnosu na veliinu radijus vektora, tada se u
integralu koji se pojavljuje u jednadbi momenta koliine gibanja promjene radijus vektora
po povrini poprenog presjeka mogu zanemariti i zamijeniti ga u konstantnim radijus
vektorom do teita presjeka, pa umnoak kji x j ni moe izluiti ispred integrala, te vrijedi
kji x j v 2 p ni dS kji x j ni v 2 p dS kji x j I i
A A
Ii ni v 2 p A
odnosno zakon momenta koliine gibanja prelazi u oblik
k
kji x wj Fi w kji xGj Gi kji x(j k ) ni v 2 p A kji xGj Gi kji x(j k ) I i k
k k
Ii
k = imulsna funkcija
Mehanika fluida I 65
5. Dinamika fluida
k
ili r w F w r G G r ( k ) n v 2 p A r G G r ( k ) I k
k k
I
k = imulsna funkcija
66 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
Treba naglasiti da gornja formula vrijedi za bilo kakav oblik kontrolnog volumena, jedino
je vano da na ulaznim i izlaznim presjecima strujnice budu meusobno paralelne i da su
vektori brzine okomiti na pripadajue presjeke.
Impulsne funkcije raunate s apsolutnim tlakom definiraju silu fluida na stijenku (dakle
silu na plat samo s unutranje strane). Ako s vanjske strane plata djeluje atmosferski tlak,
onda bi rezultantna sila na plat bila jednaka zbroju unutarnje sile i vanjske sile
atmosferskog tlaka. Do rezultantne sile se dolazi tako da se u impulsnu funkciju umjesto
apsolutnog tlaka uvrtava manometarski tlak, dakle vrijedi
Fi Gi ni v 2 pM A
Mehanika fluida I 67
5. Dinamika fluida
Ako bi strujanje bilo neviskozno (nema sminih naprezanja), a ploa bila ravna (nema
razdjelnika strujanja) sila fluida bi bila okomita na plou (jer postoje samo sile tlaka), a
protoci Q2 i Q3 bi bili upravo takvi da nema tangencijalne komponente sile na plou.
68 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
Primjer 1: Odreivanje sile fluida na branu u ravninskom strujanju. Donja skica prikazuje sliku strujanja u
jednom otvorenom toku, koji skree uslijed brane. Jasno je da za skretanje strujanja treba sila, to znai da
brana mora djelovati na fluid, tako da on skrene (prema slici je to u lijevo), a to znai da fluid djeluje na
branu po principu akcije i reakcije silom Fx u desno. Pretpostavit emo strujanje neviskoznog fluida, to
znai da od povrinskih sila postoje samo sile tlaka, a to znai da e sila fluida na ravnu stijenku uvijek biti
okomita na stijenku. Znai, sila F na vertikalnu branu 2-3 (koja nas ovdje zanima) e biti horizontalna (u
smjeru osi x), a sila na podlogu 4-5 e biti vertikalna (u smjeru osi z). To znai da emo za odreivanje sile
Fx iskoristiti samo x-komponentu jednadbe koliine gibanja. Jednadba koliine gibanja glasi
F G v v n p n dS ,
M
S u Si vn
a njena x-komponenta je
Fx v v n p n dS
x M x
Su Si vn
U jednadbi koliine gibanja je koriten manometarski tlak, to znai da je F (odnosno Fx) rezultantna sila u
kojoj je obraunata i sila atmosferskog tlaka izvana.
g
tlak 1 pa 2
3
V =1000 kg/m
H=3,2 m
L=0,45 h=3,9 m
4 5m
p4=pa+gH pa
B=1 m
z 6 3
x v
Ako za kontrolni volumen izaberemo osjeneni volumen oznaen tokama 1-2-3-6-5-4-1, tada je povrina 1-
4 ulazna, a povrina 3-6 izlazna povrina. Kroz povrine 1-2 i 5-6 nema protoka fluida ( v n 0 ), a na njima
vlada atmosferski tlak (pretlak je nula), pa je vrijednost integrala vx v n pM nx dS koji definira
S 0 0
impulsnu funkciju jednak nuli. Povrinu Sw na koju djeluje sila F ine povrine 4-5 (na koju djeluje
z-komponenta sile F ) i povrina 2-3 na koju djeluje x-komponenta sile F ). Prema tome, od izraza za silu Fx
ostaje
Fx vx v n pM nx dS
vx v n pM nx dS V 2 HB g H HB
2
(a)
S1 4 V V gh 1 S 3 6 0 v 0 0
Mehanika fluida I 69
5. Dinamika fluida
Na povrini 3-6 vektor vanjske normale gleda u smjeru z, to znai da joj je komponenta u smjeru osi x,
nx 0 , a isto vrijedi i za x-komponentu brzine (budui je brzina na toj povrini vertikalna). Ostaje dakle
samo integral po povrini 1-4. Na toj povrini brzina je horizontalna, pa je vx V , kao i vektor vanjske
normale, koji gleda u negativnom smjeru osi x, pa je nx 1 , budui da vektor brzine i vektor normale
jednolik po presjeku 1-4, protok koliine gibanja je V 2 HB (gdje je uzeto u obzir da je strujanje ravninsko i
promatra ga se za jedininu irinu (B=1 m) okomito na ravninu slike). Kao to je prije reeno promjena tlaka
okomito na ravne paralelne strujnice je ista kao u fluidu u mirovanju, to znai da je raspodjela tlaka od toke
1 do toke 4 hidrostatska, a u presjeku 3-6, koji je horizontalan, je tlak konstantan i jednak atmosferskom
tlaku pa. Prema tome manometarski tlak po presjeku 1-4 se mijenja linearno po zakonu pM gh , gdje je h
dubina koja se mjeri od slobodne povrine. Kao to se zna iz hidrostatike integral linearno promjenjivog tlaka
po povrini jednak je umnoku tlaka u teitu (ovdje gH / 2 ) i povrine (ovdje HB).
Da bismo izraunali silu Fx prema izrazu (a) trebamo odrediti brzinu V, a za to imamo na raspolaganju
jednadbu kontinuiteta i Bernoullijevu jednadbu. Jednadba kontinuiteta kae da je protok Q na ulazu u
kontrolni volumen jednak protoku na izlazu, tj.
H
Q VHB vLB ili v V (b)
L
S obzirom da smo zanemarili viskozne sile, vrijedi Bernoullijeva jednadba koja kae da energija du
strujnice ostaje konstantna. U prikazanom strujanju, moemo uoiti dvije strujnice: 1-2-3 i 4-5-6. Primijetimo
da je toka 2, toka zastoja. U toki zastoja je dinamiki tlak V 2 / 2 , pretvoren u potencijalnu energiju
poloaja (jer je tlak konstantan), pa e se slobodna povrina fluida pred branom povisiti, kako je naznaeno
na skici. Bernoullieva jednadba du strujnice 1-2-3 (izmeu toaka 1 do 3, pri emu je z=0 u toki 3) glasi:
V2 v2
h , (c)
2g 2g
a Bernoullijeva jednadba du strujnice 4-5-6 (izmeu toaka 4 i 6) glasi:
gH
2
V p v2
M4 h H
2g g 2g
H
Uzimajui u obzir da je pretlak u toki 4 pM4 gH , oito je da obje Bernoullijeve jednadbe daju isti
rezultat. Uvrtavanjem jednadbe (b) u (c) daje
2 gh
V 2
1, 24 m/s
H
1
L
H
to uvrteno u izraz (a) daje Fx / B V 2 g H 55,15 kN/m .
2
70 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
Donja skica prikazuje ravninsku situaciju optjecanja mirujueg profila (okomito na ravninu slike duljina
profila je dovoljno velika da se moe pretpostaviti da slika strujanja ostaje ista u smjeru osi z, pa uzimamo
jedininu irinu B=1 m) jednolikim profilom brzine v konst. (dovoljno daleko od tijela brzina je
y
v vx=v AB v z=
konst.
vanjsko neviskozno
strujanje
vrtloni 2D
x
H D w
trag
S 0,5v 2D
Au
=konst. Ai deficit u
profilu
vx=v AB brzine
Poremeaj u polju brzine se najvie osjea neposredno uz povrinu profila (podruje graninog sloja unutar
kojeg se brzina strujanja mijenja od nule, na samoj povrini, do brzine neporemeenog strujanja) i unutar
vrtlonog traga, ija je granica na skici oznaena crtkanom linijom. Izvan graninog sloja i vrtlonog traga
utjecaj viskoznosti se moe zanemariti, pa se moe pretpostaviti da je komponenta brzine vx jednaka brzini v
u itavom podruju izvan vrtlonog traga. Na izlaznom presjeku se utjecaj tijela oituje kroz deficit u profilu
brzine, koji je ovdje idealiziran trokutastim oblikom. Za odabrani kontrolni volumen koji je na gornjoj skici
osjenan, kontrolna povrine se sastoji od ulazne povrine Au, izlazne povrine Ai, dvije bone povrine AB i
povrine profila Sw. Iz jednadbe kontinuiteta je jasno da su bone povrine izlazne povrine, jer kroz njih
mora protjecati fluid razmjerno deficitu u profilu brzine, koji se moe za trokutasti oblik deficita brzine
jednostavno izraunati kao povrina trokuta osnovice 4DB visine 0,5v , to iznosi v DB , odnosno vrijedi
v n dS v DB (a)
2 AB
Ukupna sila fluida na povrinu Sw definirana je zakonom koliine gibanja, koji za sluaj stacionarnog
strujanja i zanemarivanja viskoznih sila po ulaznoj i izlaznim povrinama glasi:
F G v v n p n dS
M
S u Si vn
U promatranom sluaju strujanje je u horizontalnoj ravnini (z=konst.), pa sila teine djeluje okomito na
ravninu slike (ima komponentu samo u smjeru osi z), a uz pretpostavku simetrinosti tijela, bit e i slika
strujanja simetrina, pa e komponenta sile F u smjeru osi y biti jednaka nuli. Dovoljno daleko od tijela,
gdje brzina poprima vrijednosti neporemeene brzine, i tlak poprima vrijednosti neporemeenog tlaka p ,
Mehanika fluida I 71
5. Dinamika fluida
pretlak pM p p jednak nuli. Na temelju reenoga x-komponenta jednadbe koliine gibanja prelazi u
oblik
Fx v v n dS v v n dS
u v
x
v i
x
vx B
vx v n dS
v
A A 2A
pri emu su integrali po bonim stranicama prikazani, zbog simetrije, za obje povrine jednim integralom. Na
ulaznoj povrini je vx v i v n v , na bonim stranicama je takoer vx v , a integral v n po
bonim stranicama je definiran jednadbom kontinuiteta (a), dok je na izlaznoj povrini potrebno integrirati
promjenjivi profil brzine po koordinati y , u podruju 2D y 2D . Pri tome e se zbog simetrije
integrirati po polovini izlazne granice, pa e se integral mnoiti faktorom dva. Na temelju reenoga gornja
jednadba se moe pisati u obliku
integral po Au prema (a)=v DB
2D v y
2 H/2
Fx v HB 2 1+
dyB v2 dyB v v n dS
2
0 2 2 D
2D 2 AB
H/2
H
2D
v2 dyB v2 B
2
2D
Uoimo da sila Fx ne zavisi od veliine izabranog volumena, ve samo od profila deficita brzine u izlaznom
presjeku. Fx je sila otpora, a najee se izraava u obliku bezdimenzijskog koeficijenta, koji se dobije
72 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
esto e u analizi inenjerskih problema trebati koristiti kontrolni volumen koji se giba,
odnosno kojemu se granice pomiu. Pri tome bitno razlikujemo dva sluaja: prvi u kojem
se kontrolni volumen giba nekom brzinom, pri emu kontrolni volumen zadrava svoj
oblik i veliinu, pa je za promatraa koji se giba zajedno s kontrolnim volumenom taj
volumen nepomian i nepromjenjivog oblika i veliine, i drugi sluaj u kojem se granice
kontrolnog volumena gibaju potpuno proizvoljno, tako da se mijenjaju oblik i veliina
kontrolnog volumena (npr. volumen u cilindru motora s unutarnjim izgaranjem omeen
stijenkama cilindra i elom gibajueg stapa). U prvom sluaju kontrolni volumen se moe
gibati konstantnom brzinom (po veliini i smjeru), pa promatra koji se giba nee osjeati
nikakve inercijske sile, to znai da je takav koordinatni sustav inercijski kao i apsolutno
mirujui koordinatni sustav (definirali smo ga kao koordinatni sustav vrsto vezan za
Zemlju, iako znamo da se i Zemlja giba). Naprotiv, ako bi se koordinatni sustav gibao
promjenjivom brzinom, promatra koji se giba zajedno s takvim koordinatnim sustavom bi
osjetio inercijske sile (umnoak negativnog ubrzanja koordinatnog sustava i mase
promatraa) pa bi takav koordinatni sustav bio neinercijski. U jednadbama koje opisuju
osnovne zakone u neinercijskom koordinatnom sustavu, masenim silama (npr. sili
gravitacije) se dodaju inercijske sile uslijed gibanja koordinatnog sustava.
Ovdje e nas zanimati poseban sluaj kontrolnog volumena (odnosno koordinatnog sustava
koji je vezan za kontrolni volumen) koji se giba pravocrtno konstantnom brzinom. Tako bi
na primjer avion koji leti konstantnom brzinom V prema donjoj lijevoj slici, izazivao
gibanje estica zraka koje bi za promatraa iz apsolutnog koordinatnog sustava oxyz (koji
mirno stoji na zemlji) bilo nestacionarno, jer bi avion mijenjajui svoj poloaj izazivao
gibanje estica mirujueg zraka na razliitim pozicijama.
Mehanika fluida I 73
5. Dinamika fluida
V
V
Z
z
X O Y
o y
x koordinatni koordinatni
sustav vezan za sustav vezan za
Zemlju avion
Nasuprot tome ako se oko aviona formira kontrolni volumen, koji se giba zajedno s
avionom brzinom V u lijevo, za promatraa koji stoji u ishoditu O pominog koordinatnog
sustava OXYZ, koji se giba zajedno s kontrolnim volumenom, avion e mirovati, a init e
mu se da na njega nastrujava zrak relativnom brzinom V suprotnom od brzine gibanja
aviona. Jednako tako u prethodnom primjeru u kojemu je profil mirovao, a na njega
nastrujavao fluid jednolikim profilom brzine v , problem se mogao formulirati tako da je
74 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
Vezu izmeu apsolutne i relativne brzine se moe izvesti temeljem donje slike.
Z
Brzine ine trokut
z O Y brzina
X Relativni
(gibajui)
o y koordinatni
x
Apsolutni (mirujui) sustav
koordinatni sustav
Neka je poloaj neke estice fluida u relativnom koordinatnom sustavu opisan vektorom
poloaja (kojemu su komponente koordinate X, Y i Z relativnog koordinatnog sustava).
Poloaj iste te estice fluida je u apsolutnom koordinatnom sustavu opisan vektorom
poloaja r (kojemu su komponente koordinate x, y i z apsolutnog (mirujueg
koordinatnog sustava). Iz slike je jasno da vrijedi
r R
gdje je R(t ) vektor koji opisuje poloaj (gibanje) ishodita relativnog koordinatnog
sustava u vremenu t. Deriviranjem gornjeg izraza po vremenu dobije se
Dr dR D
ili v u w
Dt dt Dt
v u w
Gdje materijalna derivacija oznauje vremensku promjenu poloaja estice fluida, odnosno
njenu brzinu. Tako je materijalna derivacija poloaja gledano iz mirujueg koordinatnog
sustava apsolutna brzina v koju mjeri promatra iz mirujueg koordinatnog sustava, a
materijalna derivacija vektora oznauje relativnu brzinu w estice fluida, koju bi mjerio
promatra koji se giba zajedno s relativnim koordinatnim sustavom. Brzina u oznauje
brzinu gibanja relativnog koordinatnog sustava u odnosu na mirujui koordinatni sustav i
nazivamo ju prijenosnom brzinom. Za sluaj gibajueg aviona, prijenosna brzina je
jednaka brzini aviona V , a ako zrak gledano iz apsolutnog koordinatnog sustava miruje ( v
=0), onda je relativna brzina zraka koju mjeri instrument na avionu, prema gornjoj formuli
w v u V , kao to je i dano na slici.
Mehanika fluida I 75
5. Dinamika fluida
pM pM
pM
pa pa pa
Slika (a): Nepomini spremnik, koji se promatra iz nepominog koordinatnog sustava. Pretpostavlja se da je
spremnik velik, tako da mu se razina fluida ne smanjuje znaajno zbog istjecanja fluida kroz mlaznicu, i
pretpostavlja se da je pretlak pM velik tako da se visinska razlika H moe zanemariti. Bernoullijeva
jednadba od slobodne povrine do izlaza iz mlaznice glasi:
pM v2 2 pM
, odakle je v (a)
g 2g
Uslijed istjecanja fluida, na spremnik djeluje sila F koja je jednaka impulsnoj funkciji
F I v2 A 2 pM A , (b)
gdje je A povrina poprenog presjeka mlaznice. S obzirom da se spremnik ne pomie ova sila ne vri
nikakav rad.
Protok fluida kroz mlaznicu je Q vA , a prema jednadbi kontinuiteta je brzina smanjena volumena fluida u
spremniku
dV
Q vA (c)
dt
Slika (b): Kolica se gibaju brzinom u = konst., a strujanje se promatra iz relativnog koordinatnog sustava
vezanog na kolica. Svi zakoni su isti kao i u apsolutnom koordinatnom sustavu, samo se umjesto apsolutne
brzine koristi relativna brzina. Relativna brzina na slobodnoj povrini priblino je jednaka nuli, a iz mlaznice
fluid istjee relativnom brzinom w u odnosu na kolica. Bernoullijeva jednadba vrijedi za relativnu brzinu i
glasi
pM w2 2 pM
, odakle je w (d)
g 2g
Dakle, relativna brzina je jednaka apsolutnoj brzini za sluaj mirovanja kolica. Sila na kolica jednaka je
impulsnoj funkciji raunatoj s relativnom brzinom (jer je kontrolni volumen koji obuhvaa unutarnji dio
kolica definiran u relativnom koordinatnom sustavu), pa vrijedi:
F I w2 A 2 pM A , (e)
Protok fluida kroz mlaznicu je definiran relativnom brzinom, Qrel wA , pa jednadba kontinuiteta glasi
dV
Qrel wA (f)
dt
S obzirom da se kolica pomiu, sila fluida na kolica vri rad, a snaga te sile je
76 Mehanika fluida I
5. Dinamika fluida
P Fu w2 Au Qrel wu (g)
Slika (c): Pomina kolica kao na slici (b), koja se gibaju brzinom u = konst., ali se promatraju iz apsolutnog
koordinatnog sustava. S obzirom da se kolica pomiu, promatra iz apsolutnog koordinatnog sustava e
vidjeti da se estice fluida na slobodnoj povrini gibaju brzinom kolica, a apsolutna brzina u izlaznom mlazu
je po definiciji v u w , tj. u ovom sluaju v w u . U Bernoullijevoj jednadbi od slobodne povrine do
izlaza iz mlaznice, gledano iz apsolutnog sustava treba uzeti u obzir da fluid vri rad (predaje snagu za
gibanje spremnika), pa e snaga na izlazu biti manja za predanu snagu (visina pada energije je P /( gQrel )
gdje je Qrel protok kojim fluid naputa spremnik, tj. koji sudjeluje u predaji snage spremniku), pa je
2
pM u2 P v2 w u w2 2uw u2
g 2g gQrel 2g 2g 2g
Ako se pM / g zamijeni s w2 / 2 g prema jednadbi (d) slijedi da je P Qrel wu , kao i u jednadba (g).
Mehanika fluida I 77
5. Dinamika fluida
78 Mehanika fluida I
6. PRIMJENA OSNOVNIH ZAKONA DINAMIKE FLUIDA
NA HIDRAULIKE STROJEVE
Mehanika fluida I 79
6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na hidraulike strojeve
pa w2 p w2
z a 1 z iz koje je jasno da vrijedi w1 w
g 2g g 2g
Jednadba kontinuiteta glasi Qrel wA w1 A1 iz koje je jasno da je A1 A . Treba naglasiti
da je Qrel relativni protok kojim fluid struji preko lopatice i da je taj manji od apsolutnog
protoka Q vA kojim fluid izlazi iz mlaznice, jer se razmak izmeu mlaznice i lopatice
stalno poveava, te se dio apsolutnog protoka troi na popunjavanje mlaza u prostoru
izmeu mlaznice i lopatice.
I Sila fluida na lopaticu definirana
je jednadbom koliine gibanja.
A
pa Sa
Veliine impulsnih funkcija na
I
V x ulaznom i izlaznom presjeku su
A jednake, tj. vrijedi
Sw
I w2 A Qrel w , dok je na
Kad bi to bila jedina sila na lopaticu u smjeru osi x, lopatica bi se po II. Newtonovom
zakonu ubrzavala, to je protivno pretpostavci da se lopatica giba konstantnom brzinom u.
Dakle zakljuuje se da za odravanje konstantne brzine na lopaticu mora izvana djelovati
sila Fx koja e ju koiti (uravnoteiti silu fluida na lopaticu). Tim koenjem se dobiva rad
(lopatica djeluje poput turbine), a snaga tog koenja je definirana izrazom
PT Fx u uwQrel 1 cos
80 Mehanika fluida I
6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na hidraulike strojeve
PT uw
hT 1 cos
gQrel g
Do istog se rezultata moglo doi promatranjem problema iz apsolutnog koordinatnog
sustava. Slika prikazuje kontrolni volumen koji miruje, te trokut brzina na izlazu kojim se
definira apsolutna brzina v1 .
w
v1=u+w
u
v
PT
v u=R
A
Mehanika fluida I 81
6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na hidraulike strojeve
u
w=v-u
Kada se usporedi sluaj lopatice Pelton turbine, koja se giba obodnom brzinom u R s
pominom lopaticom u prethodnom primjeru, jasno je da e trokut brzina na izlazu mlaza s
lopatice biti isti, pa e i izraz za pad visine energije biti isti. Meutim bitna je razlika u
tome to je razmak izmeu mirujue mlaznice i pokretnih lopatica stalno jedan te isti, pa se
apsolutni protok ne gubi na popunjavanje prostora izmeu mlaza i lopatica, nego sav
protok fluida prijee preko lopatica (pri emu mlaz moe biti u zahvatu s vie lopatica),
tako da je snaga turbine jednaka PT gQhT Quw 1 cos . Uzimajui u obzir da na
PT n u vA v u 1 cos
Q w
v
Maksimalna snaga PT max turbine je pri 180 i pri obodnoj brzini u , pri emu je
2
1 3
PT max n v A , to odgovara raspoloivoj snazi mlaza, tako da je teorijski faktor
2
korisnosti jednak jedinici. U tom bi sluaju apsolutna brzina mlaza na izlasku s lopatice
bila jednaka nuli, dakle sva snaga mlaza bi bila pretvorena u snagu turbine.
82 Mehanika fluida I
6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na hidraulike strojeve
Povrina A1 kroz koju fluid ulazi u kontrolni volumen je dovoljno daleko ispred propelera,
snage koju propeler predaje fluidu tlak p3 iza propelera e biti vei od tlaka p2 ispred
propelera. Dovoljno daleko iza propelera tlak e se smanjiti na vrijednost neporemeenog
tlaka p , a brzina e narasti na vrijednost v4 v v . U izlaznom presjeku A4
pretpostavlja se jednoliki profil brzine. Preostali dio kontrolne povrine ini strujna
povrina kroz koju nema protoka i na kojoj se pretpostavlja neporemeeni tlak p .
Q v A1 vP AP v4 A4 v v A4
djeluje suprotno od vektora brzine v . Prema jednadbi koliine gibanja, ta je sila jednaka
Mehanika fluida I 83
6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na hidraulike strojeve
Primjer: Avion leti brzinom v 320 km/h kroz mirujui zrak gustoe 1,22 kg/m3, pri emu kroz
njegova dva propelera promjera D 800 mm protjee Q 100 m3/s zraka. Odredite teorijski faktor
korisnosti propelera, potisnu silu, skok tlaka kroz propeler i snagu potrebnu za pogon propelera.
Rjeenje: Brzina aviona je v 88.9 m/s, a brzina zraka kroz propeler kroz koji je protok Q / 2
Q
4
vP 2 99,5 m/s
D2
84 Mehanika fluida I
6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na hidraulike strojeve
v
Teorijski faktor korisnosti propelera je 0.894 ,
vP
F
A skok tlaka kroz propeler p3 p2 2 2.57 kPa.
D2
4
1
Snaga koju propeler predaje fluidu je P Q v42 v2 256.8 kW.
2
Pretpostavke:
z
g
1. Rotor se okree konstantnom kutnom
Q brzinom .
kuite 2. Strujanje izmeu lopatica je u
radijalnom smjeru (visina lopatice na
b1
lopatica b2
ulazu je b1 , a na izlazu iz rotora b2 ).
rotor 3. Kontrolni volumen obuhvaa prostor
u2
v2
izmeu lopatica. Kontrolna povrina se
n2 sastoji od ulaznog dijela veliine
v1
w1
S1 2R1 b1 , izlaznog dijela veliine
1 u1
w2
2
S2 2R2 b2 te plata, kroz kojeg nema
n1 lopatica
=konst.
protoka.
R2
4. Na rotoru se pretpostavlja beskonano
1
R
Mehanika fluida I 85
6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na hidraulike strojeve
v u w cos
vn w sin
Apsolutna brzina se moe rastaviti u radijalni i obodni smjer, gdje je radijalna komponenta
okomita na ulazni i izlazni presjek, pa se oznauje s vn , a obodna s v . Ako se jedinini
MT Q R2v2 R1v1
86 Mehanika fluida I
6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na hidraulike strojeve
ulazu u lopatice okomita na obodnu brzinu), a pad visine energije u turbini pri v 2 0.
Mehanika fluida I 87
6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na hidraulike strojeve
=konst. pa
g pa 1
2
D
H
=konst. H
g
pa D
2
1 pa
u
u v
R vq v
w
=90o w
R
(brzina v je uvijek pozitivna tj. gleda u (ako je brzina v pozitivna radi se o pumpi,
smjeru brzine u pa e moment i snaga biti ako je negativna radi se o turbini, a ako je
pozitivni, odnosno radi se o pumpi). jednaka nuli o slobodnorotirajuoj cijevi)
D2
Jednadba kontinuiteta: Q w konst.
4
uv
Visina dobave pumpe: hP (kod turbine e se dobiti negativna visina dobave)
g
Snaga koja se predaje fluidu: PP gQhP (za turbinu negativno)
PP
Moment sile kojom cjevica djeluje na fluid: M P
88 Mehanika fluida I
6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na hidraulike strojeve
Mehanika fluida I 89
6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na hidraulike strojeve
relativne brzine i negativne prijenosne brzine, a kut 1 180 1 . Jedinini vektori vanjske
w n
A1
dS
A2
w n dS 0
wn1 w1 sin 1 wn 2 w2 sin 2
Q wn1 A1 wn 2 A2 konst.
I1 I2
pa je rezultirajua sila na preostali dio kontrolne povrine (ukupna kontrolna povrina osim
A1 i A2 ) jednaka
F Q w1 w2 p1n1 A1 p2 n2 A2
Za izmjenu snage izmeu fluida i stroja odgovorna je samo tangencijalna komponenta sile
(u smjeru gibanja), a dobije se skalarnim mnoenjem gornjeg izraza s jedininim vektorom
et . Uzimajui u obzir da je et n 0 , te da su w1 et w1 cos 1 w1 cos 1 i
Ft Q w1 cos 1 w2 cos 2
Navedena sila se odnosi na silu kojom fluid djeluje na povrine lopatica (tako smo se
dogovorili pri izvodu jednadbe koliine gibanja), i kada je ona u smjeru brzine u, to znai
da fluid vri rad (tj. fluidu se energija smanjuje) pa stroj radi kao turbina. Moment file Ft
je
M T Ft Rsr QRsr w1 cos 1 w2 cos 2 ,
90 Mehanika fluida I
6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na hidraulike strojeve
snaga je
PT M T Qu w1 cos 1 w2 cos 2 ,
Mehanika fluida I 91
6. Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na hidraulike strojeve
v12 p v2 p
1 2 2 hT
2g g 2g g
Ako se u ovu jednadbu uvrste prikazi apsolutne brzine preko relativnih dobije se
u 2 w12 2uw1 cos 1 p1 u 2 w22 2uw2 cos 2 p2
h
2g g 2g g T
Ako se od ove jednadbe oduzme Bernoullijeva jednadba u relativnom koordinatnom
sustavu, slijedi ponovo isti izraz za hT , koji glasi
u
hT w1 cos 1 w2 cos 2 .
g
92 Mehanika fluida I
7. DIMENZIJSKA ANALIZA
Dimenzijska analiza i teorija slinosti predstavljaju znanstveni temelj eksperimentalnom
istraivanju sloenih fizikalnih pojava kako u mehanici fluida, tako i u ostalim podrujima
fizike. Primjenom dimenzijske analize minimizira se potrebni broj mjerenja za istraivanje
neke pojave, a olakavaju se prikaz i tumaenje rezultata mjerenja. Teorija slinosti daje
podlogu za primjenu modelskih istraivanja i primjenu analogija u fizici.
Dimenzija Q odnosno jedinica Q SI svake fizikalne veliine Q u mehanici fluida se
Q Ma LbTc d
Q kg a mbsc K d
SI
Jedinica u SI
Fizikalna veliina Oznaka Dimenzija
sustavu
povrina poprenog presjeka A, S L2 m2
brzina zvuka c LT-1 m/s
promjer D, d L m
sila F MLT-2 N
gravitacija g LT-2 m/s2
volumenski modul elastinosti K ML-1T-2 Pa
maseni protok m MT-1 kg/s
moment sile M ML2T-2 Nm
snaga P ML2T-3 W
Mehanika fluida I 93
7. Dimenzijska analiza
Jedinica u SI
Fizikalna veliina Oznaka Dimenzija
sustavu
tlak p ML-1T-2 Pa
volumenski protok Q L3T-1 m3/s
potencijal masene sile U L2T-2 m2/s2
specifina unutranja energija u L2T-2 J/kg
volumen fluida V L3 m3
brzina strujanja fluida v LT-1 m/s
rad sile W ML2T-2 J
geodetska visina z L m
gustoa fluida ML-3 kg/m3
koeficijent kinematike viskoznosti L2T-1 m2/s
koeficijent dinamike viskoznosti ML-1T-1 Pas
brzina vrtnje T-1 rad/s
koeficijent otpora trenja - -
naprezanje ML-1T-2 N/m2
kut - rad
94 Mehanika fluida I
7. Dimenzijska analiza
Primjeri:
1. Sila, masa i ubrzanje su dimenzionalno zavisne veliine, jer su vezane drugim Newtonovim zakonom.
2. Skup od n=3 veliine: brzina, ubrzanje i kutna brzina ije su dimenzije opisane s dvije osnovne dimenzije
duljine i vremena (k=2), zbog n>k ne mogu biti dimenzionalno nezavisne.
3. Ispitati dimenzionalnu nezavisnost skupa veliina , v, L
Prema teoremu o dimenzionalno nezavisnom skupu trai se rjeenje za eksponente a, b, c, koji ine produkt
potencija veliina bezdimenzionalnim, tj.
a b c
v L M0 L0T0
Izjednaavanjem eksponenata nad istim bazama lijeve i desne strane gornje jednadbe, slijedi sustav
linearnih algebarskih jednadbi
M: a =0
L: -3a +b +c =0
T: -b 0
1 2
Ilustracija: Promjena puta pri pravocrtnom gibanju konstantnim ubrzanjem s v0t at je fizikalni zakon
2
izmeu n=4 fizikalne veliine u ijim se dimenzijama pojavljuje samo put i vrijeme (k=2), pa se zakon moe
prikazati pomou dvije bezdimenzijske varijable. Dijeljenjem gornje jednadbe s v0t dobije se
s 1 at 1 s at
1 ili 1 1 2 , gdje su 1 i 2 .
v0t 2 v0 2 v0t v0
Primjenom Pi-teorema se smanjuje broj varijabli u pojavi, ime se smanjuje potrebni broj
mjerenja i olakava analiza rezultata. Pi-teorem se openito realizira kroz sljedee korake:
Mehanika fluida I 95
7. Dimenzijska analiza
96 Mehanika fluida I
7. Dimenzijska analiza
Primjer 1: U turbulentnom strujanju fluida ustaljenim profilom brzine kroz okruglu horizontalnu cijev,
tangencijalno naprezanje na stijenci cijevi zavisi od gustoe i koeficijenta dinamike viskoznosti
fluida, od promjera D cijevi, srednje brzine v strujanja fluida te od visine hrapavosti k stijenke cijevi.
Primjenom dimenzijske analize potrebno je pronai opi oblik zavisnosti tangencijalnog naprezanja od
preostalih veliina.
Rjeenje:
Prvi korak u provoenju Pi-teorema je sainiti tablicu s popisom oznaka i dimenzija fizikalnih veliina koje
upravljaju pojavom, to je za ovaj primjer dano u sljedeoj tablici:
Veliina D k v
Dimenzija L L LT-1 ML-1T-2 ML-3 ML-1T-1
n=6, k=3
U tablici se pojavljuje n=6 fizikalnih veliina i k=3 osnovne dimenzije (M, L, T), te se moe izabrati skup od
3 dimenzionalno nezavisne veliine. U zadatku se trai zavisnost tangencijalnog naprezanja od preostalih
veliina, pa se ono nee ukljuiti u dimenzionalno nezavisan skup. Tangencijalno naprezanje je direktna
posljedica viskoznosti i hrapavosti stijenke iji se utjecaj eli posebno istraiti, te se ni te dvije veliine nee
stavljati u dimenzionalno nezavisan skup, za kojeg onda ostaju veliine , v i D u ijim se dimenzijama
pojavljuju sve tri osnovne dimenzije to je osnovni preduvjet dimenzionalne nezavisnosti izabranog skupa.
Drugi korak u provoenju Pi-teorema je dokazivanje dimenzionalne nezavisnosti izabranog skupa fizikalnih
veliina , v i D, prema teoremu o dimenzionalno nezavisnom skupu. Prema spomenutom teoremu trae se
vrijednosti eksponenata a, b, c da bi produkt potencija bio bezdimenzijski, analogno prethodnom primjeru
v D M0 L0T0
a b c
(a)
odnosno
(b)
to vodi sustavu linearnih algebarskih jednadbi:
M: a =0
L: -3a b c =0 (c)
T: -b 0
kojeg je rjeenje trivijalno (a=b=c=0), to dokazuje dimenzionalnu nezavisnog izabranog skupa.
U treem koraku provedbe Pi-teorema od svake veliine izvan dimenzionalno nezavisnog skupa formira se
po jedan parametar. U ovom je sluaju mogue formirati n-k=6-3=3 parametra.
- Parametar 1 s tangencijalnim naprezanjem ima oblik
' a vb Dc (d)
Koeficijenti a, b, c se odreuju temeljem analize dimenzija izraza (d)
Mehanika fluida I 97
7. Dimenzijska analiza
rjeenje kojeg je a=-1, b=-2, c=0, to uvrteno u izraz (d) daje parametar 1 oblika
'
v2
rjeenje kojeg je a=-1, b=-1, c=-1, to uvrteno u izraz (g) daje parametar 2 oblika
'
vD
Reciprona vrijednost ovog parametra predouje Reynoldsov broj
1 vD
Re (j)
'
- Parametar 3 formira se s visinom hrapavosti stijenke k oblika
k a vb Dc (k)
98 Mehanika fluida I
7. Dimenzijska analiza
Ako se usporede sustavi jednadbi (e), (i) i (m), vidi se da su koeficijenti uz nepoznanice a, b, i c u svim
sustavima jednaki, a sustavi se razlikuju samo po slobodnim lanovima koji odgovaraju eksponentima
svojstvenim fizikalnoj veliini s kojom se formira parametar. U parametru 3 veliine k i D imaju istu
dimenziju te je jasno da njihov kvocijent oznauje bezdimenzijski parametar. U takvim je situacijama
rjeavanje sustava linearnih algebarskih jednadbi suvino.
Nakon formiranja parametara fizikalni zakon izraen funkcijom G(v, D, , , , k,)=0 est dimenzijskih
varijabli moe se izraziti funkcijom (1, 2, 3)=0 tri bezdimenzijske varijable ili eksplicitno 1=(2,
3). Dimenzijskom analizom problem nije rijeen do kraja jer su funkcije , odnosno nepoznate kao i
funkcija G. Doprinos dimenzijske analize ogleda se u smanjivanju varijabli u pojavi ime je znatno olakano
eksperimentalno odreivanje funkcije (ili ) u odnosu na funkciju G. Uvrtavanjem znaenja
parametara u funkciji izraz za tangencijalno naprezanje prelazi u oblik
1 k
v 2 Re (o)
2 D
Ako se radi o pravocrtnom strujanju fluida ustaljenim profilom brzine, to znai da nema promjene koliine
gibanja fluida te suma sila na kontrolni volumen koji obuhvaa unutranjost dijela cijevi duljine L mora biti
jednaka nuli. Ako se promatra ravnotea sila u smjeru strujanja, u kojem su masene sile okomite na smjer
strujanja, slijedi da su u ravnotei normalne povrinske sile od kojih u smjeru strujanja djeluje sila tlaka p1 na
ulaznom i tlaka p2 na izlaznom presjeku, te konstantno (zbog ustaljenog profila brzine) tangencijalno
naprezanje po platu cijevi koje je usmjereno suprotno od smjera brzine strujanja. Jednadba ravnotee glasi
D 2
p1 p2 D L (p)
4
Uvrtavanjem jednadbe (o) u (p) dobije se Darcy-Weissbachova formula za proraun pada tlaka u
strujanju ustaljenim profilom brzine kroz okrugle cijevi koja glasi
k L 1
p1 p2 4 Re, v 2 (q)
D D 2
k
lan 4 Re, se oznaava sa i naziva koeficijentom trenja, a odreen je eksperimentalno i daje se u
D
Moodyevom dijagramu. Izraz (q) predstavlja osnovu za hidrauliki proraun stacionarnog strujanja kako u
cjevovodima tako i u sloenim cijevnim mreama (vodovodima, plinovodima, naftovodima, itd.).
Primjer 2: Treba istraiti zavisnost sile otpora R hidrauliki glatke kugle promjera D potopljene u fluid
(gustoe , koeficijenta dinamike viskoznosti ) kroz koji se ta kugla giba stalnom brzinom v u
horizontalnoj ravnini.
Pretpostavlja se dakle da je sila otpora definirana nekom funkcijom G R, D, , , v 0 meu n=5 fizikalnih
veliina.
Mehanika fluida I 99
7. Dimenzijska analiza
Drugi korak je izbor skupa dimenzionalno nezavisnih veliina, za to postoji vie mogunosti. Ako se trai
zavisnost sile otpora R, ona se nee ukljuiti u taj skup, a obzirom da je ona posljedica viskoznosti iji se
utjecaj eli posebno analizirati, koeficijent dinamike viskoznosti takoer nee ui u taj skup, te ostaje skup
, v, D ija je dimenzionalna nezavisnost ve dokazana u prethodnom primjeru (gdje je uzeto L umjesto D)
U treem koraku formiraju se bezdimenzijski parametri, jedan od sile F, a drugi od koeficijenta dinamike
viskoznosti u obliku
a b
R v Dc
Nakon izjednaavanja eksponenata nad istim bazama na lijevoj i desnoj strani gornje jednadbe slijedi sustav
tri linearne algebarske jednadbe
M: 0 1 a
L: 0 1 -3a b c
T: 0 -2 -b
R
v2 D2
vD
koji oznauje recipronu vrijednost Reynoldsova broja
1 vD
Re
Prema tome, funkcija G meu pet fizikalnih veliina, prevodi se u funkciju meu dva parametra oblika
1 D2 vD
CD Re ili R v2
2 4
Jednom odreena bezdimenzijska funkcija (Re) moe posluiti za odreivanje sile otpora R pri gibanju
kugle bilo kojeg promjera, bilo kojom brzinom u bilo kojem fluidu. Ako bi se raspolagalo samo jednim
mjerenjem CD1=(Re1), ono bi jo uvijek moglo posluiti za odreivanje sile R u velikom broju situacija
kojima je zajednika vrijednost Reynoldsova broja Re1 iz koje slijedi jedna te ista vrijednost koeficijenta sile
CD1, dakle padaju u istu toku prostora bezdimenzijskih varijabli. Openito za pojave koje su opisane istim
fizikalnim jednadbama i koje su karakterizirane istom tokom u prostoru bezdimenzijskih varijabli kae se
da su fizikalno sline. Tako bi se npr. iz sljedeih podataka mjerenih u vodi: 999,8 kg/m3,
1,03 10 3
Pas, D 300 mm, v 0.142 m/s, R 0,3 N, mogao izraunati koeficijent otpora
R vD
CD =0.421, pri Reynoldsovom broju Re 4.135 104 . Iz tih se podataka moe
1 D2
v2
2 4
izraunati sila na kuglu promjera D1 50 mm, koja se giba u ulju gustoe 1 820 kg/m3, viskoznosti
Re 1
1 0.08 Pas, brzinom v1 80.7 m/s pri kojoj e sila otpora biti
1D1
1 2 D12
R1 1 v1 CD 2207 N .
2 4
v v2
Froudeov broj Fr , Fn ,
gL gL
L D
Strouhalov broj Sh ,
vt v
p0
Eulerov broj Eu 1
v2
2
F FD FL
, ,
Koeficijent sile (otpora, uzgona) CF , CD , CL 1
v2 A
1
v2 A
1
v2 A
2 2 2
M
Koeficijent momenta CM 1
v 2 AL
2
p f h f
Faktor trenja za strujanje u ,
1
v2
L v2 L
cijevima 2 D 2g D
Doprinos dimenzijske analize je u smanjenju broja varijabli kojima je opisana neka pojava,
a ona ne moe dati odgovor o funkciji koja povezuje bezdimenzijske parametre. U
pojedinim sluajevima se razmiljanjem moe doi do nekih zakljuaka o nepoznatoj
funkciji, koja povezuje bezdimenzijske parametre. Tako bi se u prethodnom primjeru
moglo pretpostaviti, da su pri gibanju kugle malom brzinom v (tonije pri niskim
vrijednostima Reynoldsova broja Re 1 ), inercijske sile zanemarive u odnosu na viskozne
sile, pa u tom sluaju sila otpora nee zavisiti od gustoe fluida (koja je predstavnik
mase, odnosno inercijskih sila). Uzimajui u obzir da je sila otpora pri mirovanju kugle
jednaka nuli, zakljuuje se da zavisnost koeficijenta otpora o Reynoldsovu broju mora biti
konst
oblika CD , odnosno sila otpora je R konst vD . Ovo je potvreno
Re
eksperimentima i vrijedi ne samo za kuglu nego za optjecanje bilo kojeg tijela (vrijednost
konstante ovisi o obliku tijela), a donja tablica daje neke primjere.
v 20.4/Re
D
D 13.6/Re
Kugla
v 24/Re
D
Polukugla
v
22.2/Re
D
v
D
CD Stokesov zakon
CD=24/Re
v D
Gornja slika prikazuje u logaritamskom mjerilu zavisnost koeficijenta otpora kugle u irem
rasponu Reynoldsova broja. Uoava se podruje Reynoldsova broja u kojem je koeficijent
otpora priblino konstantan, i podruje u kojem dolazi do pada koeficijenta otpora zbog
promjene slike strujanja (pomicanja toke odvajanja prema stranjem dijelu kugle, to e
se objasniti u MF II).
Krug
CD
Elipsa
Aeroprofil
Pri opstrujavanju nesimetrinih tijela, ili pri opstrujavanju simetrinih tijela kod kojih se
pravac vektora brzine ne poklapa s osi simetrije pojavljuje se i sila u okomitom smjeru na
smjer brzine, koja se naziva silom uzgona (za razliku od sile otpora iji se pravac
djelovanja poklapa s pravcem brzine). Avioni lete upravo zahvaljujui sili uzgona. Sila
uzgona poveava se poveanjem kuta izmeu vektora brzine i skeletne linije krila (napadni
kut ), a sljedee slike prikazuju zavisnost sile uzgona i sile otpora o napadnom kutu. Pri
odreenoj vrijednosti kuta koeficijent uzgona doivljava maksimum, nakon ega s
poveanjem napadnog kuta sila uzgona naglo opada jer se na gornjoj strani profila
pojavljuje odvajanje strujanja.
Oba se dijagrama mogu prikazati na jednoj slici s kutom kao parametrom, kao to
prikazuje sljedea slika za podruje kuta do 8. Optimalna toka je ona u kojoj je odnos
sile uzgona spram sile otpora maksimalan (crtkani pravac s najveim nagibom koji tangira
krivulju).
1 k 2,5119
0,86859 ln 0, 2698
D Re
Iz koje bi se faktor trenja odredio iterativnim postupkom, to je nepraktino, te se
preporua koristiti eksplicitnu formulu Swamee-Jain, koja je dovoljno tona, a primjenjiva
praktiki za itavo podruje Moodyjeva dijagrama uz Re>5000, a koja glasi
1,325
2
k 5,74
ln 3,7 D Re0 ,9
Ovaj izraz vrijedi i za hidrauliki glatke cijevi (k/D=0) i za podruje potpuno izraene
turbulencije ( Re ).
Zavisnost faktora trenja od Reynoldsova broja Re i relativne visine k/D hrapavosti
stijenke cijevi je prikazana grafiki Moodyevim dijagramom, prema sljedeoj slici. Uz
dijagram su dane neke tipine visine hrapavosti stijenke.
Moodyjev dijagram
Treba imati na umu da prikazani model linijskih gubitaka vrijedi za strujanje ustaljenim
(izobraenim) profilom brzine, gdje je pad tlaka uslijed trenja linearno razmjeran duljini
cjevovoda. U odreenim dionicama cjevovoda, npr. ulazni dio cjevovoda prikljuen na
veliki spremnik, strujanje iza koljena, ventila, naglog proirenja i slino, strujanje nee biti
ustaljenim profilom. U realnim cjevovodima je duljina dionica u kojima je strujanje
ustaljenim profilom brzine obino puno vea od duljine dionica s neustaljenim profilom te
se prikazani model s dovoljnom tonou moe primijeniti na itavu duljinu cjevovoda.
Lokalni gubici strujanja nastaju pri strujanju kroz koljena, ventile, zasune, filtre, nagla
proirenja i slino. Gledajui lokalno u svim nabrojanim situacijama, strujanje je
trodimenzijsko, ali se pretpostavlja da su dimenzije prostora u kojem se to strujanje dogaa
zanemarivo male u odnosu na ukupnu duljinu cjevovoda pa se takav prostor moe smatrati
tokom cjevovodnog sustava, a nastali gubitak lokalnim ili mjesnim. Jasno je da je gubitak
mehanike energije vezan uz strujanje pa e i visina lokalnih gubitaka biti razmjerna visini
kinetike energije u obliku
v2 8Q 2
hfm K K 2 4
2g Dg
gdje je K koeficijent lokalnog gubitka. Usporedbom Darcy-Weissbachove formule s
gornjim izrazom moe se rei da se i linijski gubici mogu izraziti koeficijentom gubitka
K L D . U opem je sluaju koeficijent K funkcija Reynoldsova broja i relativne visine
hrapavosti stijenke. Kao to i faktor trenja pri visokim vrijednostima Reynoldsova broja
postaje konstantnim tako se i koeficijent lokalnog gubitka moe smatrati konstantnim pri
visokim vrijednostima Reynoldsova broja. Za sluaj da ulazna i izlazna brzina nisu jednake
uz koeficijent lokalnog gubitka mora tono stajati na koju visinu kinetike energije se on
odnosi, iako se najee koristi najvea visina kinetike energije. Tako je na sljedeoj slici
definiran koeficijent lokalnog gubitka naglog proirenja (koji se moe dobiti teorijskim
razmatranjima), a s obzirom da ulazna i izlazna brzina nisu jednake definiran je i izraz za
visinu lokalnih gubitaka da se zna uz koju visinu kinetike energije se gubici raunaju.
2
D2
K 1 12
D2
D2
D1
v1 v2 v12
hfm K
2g
Posebni sluaj naglog proirenja je utjecanje u veliki spremnik gdje se moe uzeti da je
D2 D1 te vrijedi da je K=1, kao to je i prije prikazano. Sljedea tablica daje pregled
nekih tipinih lokalnih gubitaka.
Lokalni gubitak Koeficijent lokalnog gubitka K
Ulaz iz spremnika u cijev: otri rubovi 0,50
lijepo zaobljeni rubovi 0,04
Koljeno 90 - veliki radijus luka 0,20
- mali radijus luka 0,70
Kuglasti ventil: potpuno otvoren 0,05
1/3 zatvoren 5,50
Ventil s pladnjem potpuno otvoren 10,00
Pri analizi istjecanja kroz otvore uveden je pojam faktora brzine Cv kojim se uzima u obzir
gubitak mehanike energije uslijed trenja. Isti se ti gubici mogu obuhvatiti koeficijentom
lokalnog gubitka K.
Gledajui sliku moe se pisati izraz za brzinu istjecanja
Kod strujanja kroz cijev konstantnog promjera lokalni gubici se mogu zamijeniti
ekvivalentnom duljinom cjevovoda. Sljedea slika prikazuje energetsku liniju za strujanje
kroz cijev konstantnog promjera s ugraenim ventilom, koja ima skokoviti pad visine
energije na mjestu lokalnog gubitka.
E.L.
E.L.
L L Le
Lue
gdje je h21 razliku visina energija na kraju i poetku cjevovoda (razlika geodetskih visina,
razlika visina tlakova i razlika visina brzina). Ovom se izrazu pridodaje izraz za faktor
trenja
1,325
2
(b)
k 5,74
ln 3,7 D Re0 ,9
i izraz za Reynoldsov broj
4 Q
Re (c)
D
to ini osnovni sustav jednadbi za hidrauliki proraun jednostavnih cjevovoda. Iz ovog
sustava triju jednadbi mogu se izraunati tri nepoznanice. S obzirom da se radi o sustavu
nelinearnih jednadbi one e se u veini sluajeva rjeavati iterativnim postupkom.
100 1 200
180
80 0.8 160
140
60 0.6 120
h/m
h/m
100
40 0.4 80
60
20 0.2 40
20
0 0 0
0 0.2 0.4 0.6 0.8 1 0 0.5 1 1.5 2
3 3
Q / m /s Q / m /s
esto se u praksi radi s paralelno ili serijski spojenim pumpama. U paralelnom radu
jednakih pumpi visina dobave je zajednika za sve pumpe, a ukupni protok je jednak
zbroju protoka kroz sve pumpe. U serijskom radu pumpi protok je kroz svaku pumpu
jednak, a ukupna visina dobave jednaka je zbroju visina dobava svih pumpi. Slika gore
desno prikazuje karakteristiku jedne pumpe (plava krivulja), te karakteristike serijskog
rada (zelena krivulja) i paralelnog rada (crvena krivulja) dviju takvih pumpi.
2ab
De
b ab
a
Strujanje u otvorenom pravokutnom kanalu
4ac
De
c a 2c
a
Strujanje izmeu dvije koaksijalne cijevi
De D2 D1
1
D
D2
Faktor trenja za ustaljeno strujanje kroz cijevi nekrunog presjeka se takoer oitava iz
Moodyjeva dijagrama ili rauna iz formule Swamee-Jaina s tim to su Reynoldsov broj
v De
Re i relativna visina hrapavosti k definirani na temelju ekvivalentnog
De
promjera.
Srednja brzina v u svim izrazima se definira omjerom protoka i stvarne plotine poprenog
Q L v2
presjeka toka v . Izraz za visinu linijskih gubitaka glasi hf u kojem v
ST De 2 g
ponovo oznauje stvarnu srednju brzinu strujanja fluida.
pa ako se operator materijalne derivacije uvue pod integral treba derivirati i diferencijal
volumena:
D D D dV D v j
Dt VM(t ) Dt Dt VM(t ) Dt
dV dV dV 0
VM ( t )
x j
v j t v j x
dV
x j j
Bilo koje fizikalno svojstvo fluida (masa, koliina gibanja, energija, ) mogue je izraziti
volumenskom gustoom ili masenom gustoom (fizikalna veliina izraena po
jedinici mase je specifina vrijednost fizikalne veliine). Tako je npr. volumenska gustoa
mase m jednaka =dm / dV , specifina masa =dm / dm 1 . Za kinetiku energiju
sadraj moe izraziti ili s pomou volumenske gustoe ili s pomou masene gustoe
D D D D D
Dt
VM ( t )
dV
Dt
VM ( t )
dV
Dt dm
m m
Dt
dm
VM ( t )
Dt
dV
dm
D
vj
Dt t x j
Ako se desnoj strani gornjeg izraza doda jednadba kontinuiteta pomnoena s slijedi
D v j
v j
Dt t x j t x j
0 prema jednadbi kontinuiteta
dobije se:
D v j
v j pravilo B
Dt t x j t x j
Zakon koliine gibanja za materijalni volumen glasi: Brzina promjene koliine gibanja
materijalnog volumena jednaka je sumi vanjskih masenih i povrinskih sila koje djeluju na
materijalni volumen. Matematiki zapis, rijeima iskazanog zakona koliine gibanja je:
D
Dt
VM ( t )
vi dV
VM ( t )
fi dV i dS
SM ( t ) n j ji
VM ( t )
fi dV
SM ( t )
n j ji dS
Primjenom pravila A na lijevu stranu gornjeg izraza i prikazom povrinskih sila preko
volumenskog integrala (primjenom Gaussove formule), slijedi:
Dvi ji
VM ( t )
Dt
dV fi dV
VM ( t ) VM ( t )
x j
dV
Iz gornjeg izraza slijedi nekonzervativni diferencijalni zapis zakona koliine gibanja koji
glasi:
Dvi ji
fi
Dt x j
Mnoenjem gornjeg izraza s volumenom estice fluida, dobije se poznati oblik drugog
Newtonovog zakona za gibanje estice fluida, u kojem je lijeva strana jednadbe jednaka
umnoku mase estice fluida i njena ubrzanja (materijalna derivacija brzine), a desna strana
je jednaka zbroju sila koje djeluju na esticu fluida, ovdje su to masena i povrinska sila.
Volumenska gustoa ukupne povrinske sile na esticu fluida je matematiki definirana
ji
divergencijom tenzora naprezanja , to naravno oznauje vektor. Komponente toga
x j
j1 11 21 31
x j x1 x2 x3
Fizikalna interpretacija gornja tri lana slijedi iz analize povrinskih sila na esticu fluida
oblika elementarnog paralelopipeda sa stranicama dx1 , dx2 i dx3 , kao to prikazuje slika.
Na prikazanu esticu fluida ucrtane su samo
x3
sile u smjeru osi x1 , a na svim povrinama
su pretpostavljene pozitivne komponente
3'
tenzora naprezanja. Teita povrina u
1
2 2' kojima djeluju povrinske sile su oznaena
1' brojevima 1 do 3 i 1' do 3'. Povrine 1 do 3
3 x2
imaju normale u negativnim smjerovima
x1
0 osi, pa na njima pozitivna naprezanja
gledaju u negativnom smjeru osi x1 (vidjeti
dogovor o predznacima naprezanja u
poglavlju Fizikalne osnove).
Normale povrina 1' do 3' su u pozitivnim smjerovima osi, pa pozitivna naprezanja na tim
povrinama gledaju u pozitivnom smjeru osi x1 . Komponente naprezanja su u opem
, onda e u bliskoj toki 1', koja je od toke 1 pomaknuta u smjeru osi x1 , doi do prirasta
naprezanja 11
dx1 tako da je u teitu 1' naprezanje 11
11
dx1 . Slino vrijedi i za
x1 x1
a na povrini 1' 11
11
dx1 dx2dx3 . Doprinos povrinskoj sili u smjeru osi x1 na
x1
povrine 3 i 3'. Ukupna povrinska sila na esticu fluida jednaka je zbroju sila na est
povrina i iznosi
11 21 31 j1 j1
dx1dx2dx3 dV , pa je jasno da je volumenska
x1 x2 x3 xj x j
koji glasi:
vi v j vi ji
fi , a prema pravilu B jasno je da vrijedi i
t x j x j
vi vi ji
v j fi ,
t x j x j
Zakon momenta koliine gibanja za materijalni volumen glasi: Brzina promjene momenta
koliine gibanja materijalnog volumena, u odnosu na odabrani pol, jednaka je sumi
momenata vanjskih masenih i povrinskih sila koje djeluju na materijalni volumen, u
odnosu na taj isti odabrani pol.
Kao to je ve prije dano, matematiki zapis zakona ouvanja momenta koliine gibanja za
materijalni volumen je:
D
k
x
Dt VM V S V
j ri
x v dV x f dV x n dS x f dV
kji j i kji j i kji j r ri kji j i
M M M
x r
Brzina promjene momenta ukupni moment masenih ukupni moment povrinskih ri x j
ri
koliine gibanja VM sila na VM sila na VM xj
xr xr
ji
Uvoenjem operatora materijalne derivacije pod integral na lijevoj strani gornjeg izraza, i
deriviranjem u zadnjem lanu desne strane, kao to je naznaenu u gornjem izrazu, dobije
se
D x j vi ri
kji
VM
Dt
dV
VM
kji x j fi x j
xr
ji dV
Dx j Dv
vi x j i
Dt Dt
vj
Uzimajui da je kji v j vi jednako nuli (vektorski umnoak vektora samog sa sobom) izraz se
moe preurediti u
Dv ri
kji j Dt
x i
f i
xr
dV kji ji dV ,
VM
VM
0 jednadba koliine gibanja
Odnosno iz jednadbe momenta koliine gibanja slijedi kji ji 0 , to znai da je tenzor
3
Slijedi iz pravila da je dvostruki skalarni umnoak antisimetrinog i simetrinog tenzora jednak nuli.
Budui da je kji antisimetrian u odnosu na indekse j i i, tenzor naprezanja mora biti simetrian.
Do sada smo govorili samo o nestlaivom strujanju (strujanje kod kojega je gustoa
konstantna). Konstantnost gustoe fluida podrazumijeva i konstantnost volumena estica
fluida, to znai da one ne mogu niti ekspandirati niti se komprimirati, pa kao to znamo iz
termodinamike ne mogu spremiti mehaniki rad u obliku unutarnje energije (za vrijeme
kompresije), da bi za vrijeme ekspanzije na raun smanjenja unutarnje energije izvrile
mehaniki rad. U nestlaivom strujanju dakle postoji samo mehanizam pretvorbe
mehanike u unutarnju energiju putem viskoznih sila, a taj je proces uvijek jednosmjeran
(nepovrativ). Zbog toga smo pri bilanciranju energije gledali samo mehaniku energiju, pri
emu smo pretvorbu mehanike energije u unutarnju smatrali gubicima mehanike
energije, jer nema mehanizma za povrat jednom pretvorene mehanike energije u
unutarnju, nazad iz unutarnje u mehaniku energiju. Ako se radi o stlaivom strujanju u
kojem postoji promjena gustoe odnosno volumena fluida u bilancu energije e trebati
uzeti i unutarnju energiju, jer e se ona moi pretvarati u mehaniku energiju. U tom
smislu emo ovdje definirati zakon ouvanja energije (u termodinamici se on naziva prvi
zakon termodinamike) u kojem emo uzeti u obzir i unutarnju energiju fluida, te emo pod
energijom smatrati zbroj unutarnje i kinetike energije fluida. Iz prvog zakona
termodinamike znamo da se energija termodinamikog sustava mijenja zbog vrenja rada
nad sustavom i izmjene topline s okolinom. U termodinamici je uobiajeno promatrati
termodinamiki sustav izmeu dva ravnotena stanja pa se zakon definira kao: porast
energije termodinamikog sustava izmeu dva stanja jednaka je izvrenom radu nad
sustavom i dovedenoj toplini. U sluaju strujanja fluida imamo stalne promjene pa
promatramo dva bliska vremenska trenutka. Ako zakon ouvanja energije izraen
promjenom energije sustava u dva bliska trenutka podijelimo s vremenom umjesto
promjene energije dobijemo brzinu promjene energije, umjesto rada dobijemo snagu i
umjesto izmjenjene topline dobijemo brzinu izmjene topline (toplinski tok). Za sluaj
materijanog volumena zakon ouvanja energije bi glasio: Brzina promjene zbroja
kinetike i unutarnje energije materijalnog volumena jednaka je snazi vanjskih
masenih i povrinskih sila koje djeluju na materijalni volumen, te brzini izmjene
topline materijalnog volumena s okolinom.
jednak
dm=dV
v2 v2
SM dV dVu u dV .
2 2
Energija materijalnog volumena
O x2
jednaka je zbroju (integralu) energija
x1
svih estica unutar materijalnog
volumena, a brzina promjene te
energije oznauje se materijalnom
derivacijom toga integrala, tj. vrijedi
D v2 D De
Brzina promjene energije VM je: u dV
Dt VM (t ) 2
Dt VM (t )
edV
VM ( t )
Dt
dV ,
ji vi
volumen, prikae volumenskim integralom. Tako bi lan imao fizikalno znaenje
x j
sustavu mjera je W/m2 ), onda je toplinski tok (izmijenjena toplina u jedinici vremena)
kroz elementarni dio materijalne povrine razmjeran normalnoj komponenti tog vektora
(vektor qi skalarno pomnoen s jedininim vektorom ni vanjske normale na materijalnu
De ji vi qi
VM ( t )
Dt
dV fi vi dV
VM ( t ) VM ( t )
x j
dV
VM ( t )
xi
dV
De ji vi qi
fi vi
Dt x j xi
e e ji vi qi
v j fi vi i
t x j x j xi
e v je ji vi qi
fi vi
t x j x j xi
ji vi ji vi ji
vi ji vi ji D ji
x j x j x j x j
naprezanje tenzor
ukupna snaga D ji V ji rezultirajua na povrini brzine
povrinskih sila povrinska estice deformacije
sila
snaga povrinskih sila
ubrzava esticu koja se troi na
fluida mijenja deformaciju estice
kinetiku energiju fluida mijenja
unutarnju energiju
moe prikazati zbrojem tenzora brzine deformacije i tenzora vrtlonosti. Tenzor vrtlonosti
je antisimetrian tenzor, te je njegov dvostruki skalarni produkt sa simetrinim tenzorom
naprezanja jednak nuli, tako da je drugi lan produkt tenzora naprezanja (povrinske sile) i
tenzora brzine deformacije, iz ega se zakljuuje da on oznauje dio snage povrinskih sila
kojom se deformira estica fluida, a snaga te deformacije se pretvara u unutarnju energiju,
kao to je poznato iz termodinamike.
U skup osnovnih zakona dinamike fluida spadaju opisani zakoni: ouvanja mase, koliine
gibanja, momenta koliine gibanja, ouvanja energije i drugi zakon termodinamike. Dani
matematiki zapisi navedenih zakona vrijede uz pretpostavku hipoteze kontinuuma,
homogenog, jednofaznog i kemijski inertnog fluida u kojem nema povrinskih i masenih
momenata. Kao to je reeno, za taj se sluaj zakon momenta koliine gibanja svodi na
injenicu simetrinosti tenzora naprezanja, te, ako se ta simetrinost unaprijed pretpostavi,
jednadbu momenta koliine gibanja se isputa iz skupa osnovnih diferencijalnih
jednadbi, jer ne nosi nikakvu novu informaciju u odnosu na jednadbu koliine gibanja.
Drugi zakon termodinamike, je kao to je reeno pasivna jednadba, te se ni ona ne mora
ukljuiti u osnovni skup jednadbi, te od skupa osnovnih zakona koji opisuju strujanje
fluida ostaju:
-zakon ouvanja mase (jednadba kontinuiteta)
v j
t x j
vi v j vi ji
fi
t x j x j
e v je ji vi qi
fi vi
t x j x j xi
Jednadba koliine gibanja je vektorska jednadba (koja se moe razloiti na tri skalarne
jednadbe), a jednadba kontinuiteta i energijska jednadba su skalarne jednadbe, tako da
sustav jednadbi oznauju sustav pet skalarnih jednadbi. U tim jednadbama poznata je
gustoa masenih sila f i , a nepoznata polja su: polje gustoe , tri komponente vektorskog
Univerzalni zakoni fizike koji vrijede za sve fluide bez obzira na njihovu vrstu i stanje nisu
u stanju jednoznano opisati strujanje fluida, te je u cilju usklaivanja broja jednadbi i
broja nepoznatih polja nuno uvesti dopunske pretpostavke o reolokim i termodinamikim
svojstvima fluida. Te dopunske relacije nemaju univerzalni karakter, te e tako zatvoreni
sustav jednadbi biti valjan samo za odreenu kategoriju fluida. U nastavku se daje primjer
dopunskih relacija za savreni (termodinamiki idealni) plin.
Fourierov zakon toplinske vodljivosti uspostavlja linearnu vezu izmeu vektora povrinske
gustoe toplinskog toka i gradijenta temperature, koja uz pretpostavku izotropnosti fluida,
poprima oblik:
T
q i
xi
Gibanje krutog tijela (kod kojeg je relativni meusobni poloaj estica stalan) mogue je
prikazati zbrojem translatornog i sfernog (ili rotacijskog) gibanja. Fluid je tvar koja se pod
djelovanjem ma kako malog sminog naprezanja neprekidno deformira, pa je za oekivati
da e u strujanju fluida meusobni poloaj estica fluida biti promjenjiv, to nazivamo
deformacijskim gibanjem.
Prirast brzine u dvije vrlo bliske toke prostora opisuje se gradijentom brzine u obliku
vi
dvi dx j
x j
Gradijent brzine je tenzor drugog reda koji se uvijek moe prikazati zbrojem simetrinog
Dij i antisimetrinog Vij dijela, a antisimetrini dio se moe prikazati dualnim vektorom
Simetrini dio Dij tenzora gradijenta brzine naziva se tenzorom brzine deformacije,
definiran je izrazom
1 v v
D ji i j
2 x j xi
ili u simolikom zapisu D
1
2
gradv grad T v
Tablini prikaz komponenti tenzora brzine deformacije, koji ima 6 razliitih komponenti je
v1 1 v2 v 1 v3 v
1 1
x1 2 x1 x2 2 x1 x3
1 v1 v v2 1 v3 v
D ji 2 2
2 x2 x1 x2 2 x2 x3
1 v1 v 1 v2 v v3
3 3
2 x3 x1 2 x3 x2 x3
v2 1 D dx2 v 1 D dx3
D22 i D33 3
x2 dx2 Dt x3 dx3 Dt
1 D dV 1 D dx1dx2dx3 v j
D11 D22 D33 divv
dV Dt dx1dx2dx3 Dt x j
lanovi izvan glavne dijagonale govore o brzini kutne deformacije, tj. o brzini smanjenja
kuta meu bridovima poetnog elementarnog paralelopipeda. Tako bi npr. vrijedilo
D12 v v
2 D12 2 D21 2 1 ,
Dt x1 x2
gdje je 12 kut izmeu bridova dx1 i dx2 iz poetne konfiguracije. Analogno vrijedi i za
ostale komponente.
1 v v
V ji i j
2 x j xi
ili u simolikom zapisu V
1
2
gradv grad T v
1 v2 v 1 v3 v
0 1 1
2 x1 x2 2 x1 x3
1 v1 v 1 v3 v
V ji 2 0 2
2 x2 x1 2 x2 x3
1 v1 v 1 v2 v
3 3 0
2 x3 x1 2 x3 x2
esticu fluida. Strujanje fluida kod kojega je vektor vrtlonosti identiki jednak nuli (
rotv 0 ) je po definiciji bezvrtlono, odnosno potencijalno strujanje.
Komponente tenzora vrtlonosti mogu se prikazati preko komponenti vektora vrtlonosti
ili komponenata vektor kutne brzine rotacije, u obliku
1
V ji kji k kjik
2
Ako se u polaznom izrazu za prirast brzine dvi vBi vAi u dvije bliske toke A i B
kutne brzine, dobije se izraz za brzinu u toki B izraenu s pomou brzine u toki A
vBi vAi D ji dx j ikjk dx j
translacija deformacija sferno gibanje
Gornji izraz oznauje sadraj prvog Helmholtzovog teorema koji kae da se gibanje dviju
bliskih toaka kontinuuma moe prikazati zbrojem translacijskog i sfernog gibanja (kao
kod krutog tijela) te deformacijskog gibanja.
Lijeva strana gornjeg izraza je srednje mehaniko naprezanje, ija se negativna vrijednost
naziva i mehanikim tlakom, a koji se razlikuje od termodinamikog tlaka za lan koji je
Treba naglasiti da osnovni zakoni klasine fizike vrijede za sve fluide, a pojedini
matematiki modeli strujanja fluida razlikuju se jedino po dopunskim ili konstitutivnim
relacijama, koje opisuju specifino ponaanje pojedinih fluida. Uvrtavanjem
konstitutivnih relacija u jednadbe osnovnih zakona dobiva se matematiki model u kojem
je broj nepoznatih polja usklaen s brojem jednadbi, a koji vrijedi samo za fluide koji se
ponaaju sukladno uvedenim konstitutivnim relacijama. Tako su osnovne jednadbe
dinamike newtonskog savrenog plina:
- jednadba kontinuiteta
v j
t x j
vi v j vi p ji
fi , gdje je
t x j xi x j
v j v 2 v 2
ji i V k ji 2 D ji V Dkk ji
xi x j 3 xk
3
- energijska jednadba
v2 v2 pvi ji vi T
cV
T
jv cVT fi vi
t 2 x j 2 xi x j xi xi
Navedeni sustav jednadbi je sustav est jednadbi u kojima se pojavljuje est nepoznatih
polja ( , v j , p, i T ). Uz zadane poetne i rubne uvjete, ovaj sustav jednoznano opisuje
Posebnu klasu strujanja ine nestlaiva strujanja, u kojima gustoa fluida tijekom strujanja
ostaje konstantna. To se uglavnom odnosi na strujanje kapljevina, iako u strujanjima s
velikim gradijentima tlaka (npr. podvodna eksplozija) moe doi do razlike u gustoi
kapljevina (jer su i kapljevine stlaive) tako da bi strujanje trebali promatrati kao stlaivo.
S druge strane i strujanje plinova (koji su izriito stlaivi) pri malim brzinama strujanja u
odnosu na brzinu zvuka, moemo smatrati nestlaivim. Tako npr. strujanje zraka u
ventilacijskom kanalu brzinom do desetak metara u sekundi, uzrokuje vrlo mali pad tlaka
(svega nekoliko paskala) po jedinici duljine kanala. Ako se uzme da je tlak zraka reda
veliine atmosferskog tlaka (dakle reda veliine 100000 Pa), a strujanje priblino
izotermiko, onda je iz jednadbe stanja jasno da zbog pada tlaka nee doi do znaajne
promjene gustoe zraka, pa se takvo strujanje takoer opisuje modelom nestlaivog
strujanja. U nestlaivom strujanju se dakle toplinska jednadba stanja p RT zamjenjuje
s konst. , ime se gubi zavisnost gustoe od temperature (odnosno unutarnje energije)
fluida. Ako se moe zanemariti promjena viskoznosti fluida o temperaturi, tada jednadba
kontinuiteta i jednadba koliine gibanja postaju posve nezavisne od temperature. U tom se
sluaju rjeavanjem tih dviju jednadbi dolazi do polja tlaka i brzine, a nakon toga se
rjeava energijska jednadba (koja je jedina jednadba u kojoj se pojavljuje temperatura)
ime se dolazi do polja temperature (odnosno specifine unutarnje energije). Ako nas polje
temperature ne zanima energijsku jednadbu ne moramo niti rjeavati. Jednadbe koje
opisuju nestlaivo strujanje uz =konst. su:
- jednadba kontinuiteta
v j v1 v v
0 ili 2 3 0
x j x1 x2 x3
vi v j vi p 2vi
fi
t x j xi x j x j
Dani sustav jednadbi opisuje nestlaivo strujanje bilo kojeg newtonskog fluida, u bilo
kakvom geometrijskom podruju. Kad bi znali analitiki integrirati ove jednadbe, dobili
bismo njihovo ope analitiko rjeenje u kojem bi se pojavile odreene funkcije
integracije, koje bi inile ope rjeenje neodreenim, sve dok se ne zada podruje u kojem
se neko strujanje analizira, uvjeti koji vladaju u tom podruju u poetnom trenutku
integracije (poetni uvjeti), kao i uvjeti koji vladaju na rubu tog podruja tijekom vremena
integracije (rubni uvjeti). Ako nas zanima samo stacionarno rjeenje (rjeenje koje se
dobije kad ieznu sve vremenske promjene), poetne uvjete nije potrebno zadavati.
Tipini rubni uvjeti za brzinu
1. Rubni uvjet na nepropusnoj stijenci.
Viskozni fluid se lijepi na stijenku, tako da je brzina fluida na stijenci jednaka brzini
stijenke (nema relativne brzine izmeu fluida i stijenke, kao to je to bio sluaj u
potencijalnom strujanju). Jasno je da je na mirujuoj stijenci brzina fluida jednaka nuli.
2. Rubni uvjet na granici dvaju fluida.
Ako se dva fluida (razliitih gustoa i viskoznosti) koja se ne mijeaju, gibaju laminarno
svaki u svom sloju, pri emu se slojevi dodiruju, tada se dodirna povrina ponaa kao
nepropusna stijenka, na kojoj nema relativne brzine izmeu dva sloja. Po principu akcije i
reakcije slojevi djeluju jedan na drugoga istom silom po veliini suprotnom po predznaku,
to znai da su povrinske sile na dodirnoj granici neprekidne.
3. Rubni uvjet na slobodnoj povrini.
Slobodna povrina je u principu razdjelna povrina dvaju fluida, od kojih jedan ima puno
manju gustou i viskoznost od drugoga (primjer strujanje vode u kanalu gustoa i
viskoznost zraka su za tri reda veliine manji od gustoe i viskoznosti vode). U tom se
sluaju viskozne sile u fluidu s malom viskoznou (u spomenutom primjeru u zraku)
mogu zanemariti, pa rubni uvjet na slobodnoj povrini prelazi u uvjet nultog sminog
naprezanja. U takvoj se situaciji promatra strujanje samo u fluidu vee gustoe ( u
spomenutom primjeru u vodi).
U prethodnom obliku energijske jednadbe smo vidjeli da pri strujanju fluida u polju
potencijalne sile pod ukupnom energijom moemo promatrati zbroj triju oblika energije,
to je zgodno u integralnom pristupu rjeavanja problema. U diferencijalnom pristupu
emo uvijek teiti najjednostavnijem obliku energijske jednadbe. Kao to smo vidjeli iz
modela nestlaivog strujanja, polje brzine i tlaka su odreeni jednadbom kontinuiteta i
jednadbom koliine gibanja, a kada je poznato polje brzine uvijek moemo odrediti
kinetiku energiju fluida, stoga se samo od sebe namee kao ideja da se iz energijske
jednadbe eliminira kinetiku energiju fluida. To se moe uiniti na nain da se od
energijske jednadbe oduzme jednadba kinetike energije.
Kao to je poznato iz mehanike jednadba kinetike energije se dobije skalarnim
mnoenjem jednadbe koliine gibanja s brzinom. Primijenjeno na nekonzervativni oblik
jednadbe koliine gibanja u diferencijalnom obliku dobije se
Dvi p ji
vi fi vi vi vi
Dt xi x j
D v2
Dt 2
D v2 p v ji vi T
u fi vi vi p i vi ji
Dt 2 cvT xi xi x j x j xi xi
pri emu su plavom bojom oznaeni lanovi koji se pojavljuju u jednadbi kinetike
energije. Oduzimanjem jednadbe kinetike energije od jednadbe ukupne energije
(energijske jednadbe) dobije se jednadba unutarnje energije (lanovi oznaeni crvenom
bojom u gornjoj jednadbi), koja glasi
D cvT vi vi T
p ji ,
Dt xi x j xi xi
cvT v j cvT vi vi T
p ji
t x j xi x j xi xi
p D dV v 0
dV Dt
energija smanjuje, to znai da estica vri rad prema svojoj okolini. Pri kompresiji je
dV 0 (volumen estice fluida se smanjuje) pa se unutarnja energija estice fluida
poveava, to znai da se estici dovodi rad iz njene okoline. Iz reenog je jasno da se
putem tlanih sila mehanika energija moe pretvarati u unutarnju i obrnuto.
lan v u jednadbi unutarnje energije oznauje volumensku gustou snage viskoznih sila
Ako se u gornji izraz za viskozna naprezanja uvrsti Newtonov zakon viskoznosti, gornji
izraz za volumensku gustou snage viskoznih sila, nakon razvoja po nijemim indeksima,
prelazi u oblik:
2
v ji D ji D11 D22 D22 D33 D33 D11
2 2 2
4 D12
2
D13
2
D23
2
V D11 D22 D33 2
cvT v j cvT T
v , gdje je
t x j xi xi
v ji D ji 2 D ji D ji
DT cvT v j cvT T
cv v
Dt t x j xi xi
T T T T T
c
t xi xi x1 x1 x2 x2 x3 x3
Naravno, u izvodu prethodne jednadbe nije uzeta u obzir mogunost postojanja toplinskih
izvora raspodijeljenih po volumenu fluida. Za sluaj konstantne toplinske provodnosti,
jednadba se moe pisati u obliku
T 2T
t c xi xi
a
PRIMJER 1: U prostoru izmeu dvije horizontalne ravne ploe, udaljene za h, nalazi se fluid
konstantne gustoe i konstantne dinamike viskoznosti . Donja ploa miruje, a gornja
se giba konstantnom brzinom u (Couetteovo strujanje). Uz pretpostavku ravninskog,
stacionarnog, laminarnog strujanja s izobraenim profilom brzine i uz zanemarenje masenih
sila odredite:
a) profil brzine u strujanju u zavisnosti od uzdunog gradijenta tlaka dp / dx1 ,
b) smino naprezanje na ploi (silu potrebnu za vuu ploe jedinine duljine i irine),
c) protok kroz presjek jedinine irine okomito na ravninu slike i srednju brzinu,
d) vezu izmeu pada tlaka na duljini L i srednje brzine pri u=0 (Poiseuilleovo
strujanje).
=konst.
h
=konst.
Uradak:
a) Prvo rezimirajmo uvjete iz zadatka u kojem je reeno da je strujanje
1. ravninsko, to znai da se slika strujanja ponavlja u ravninama paralelnim s
ravninom slike, a za izabrani koordinatni sustav 0x1 x2 , prema slici to su ravnine
x3 konst. , to znai da nema promjena veliina u smjeru osi x3 , tj. 0, a
x3
2. stacionarno, to znai da slika strujanja nije funkcija vremena, pa vrijedi 0,
t
3. izobraenim profilom brzine: to znai da se profil brzine vie ne mijenja u smjeru
vi
strujanja 0 . Ovdje se pretpostavlja da su ploe dovoljno duge da se profil
x1
brzine formirao (izobrazio). Naime na ulazu u prostor izmeu ploa profil brzine je
neizobraen i mijenja se, a nakon neke duljine e se izobraziti.
v j v1 v2 v3
0 ili u razvijenom obliku 0
x j x1 x2 x3
Prvi lan je jednak nuli zbog izobraenog profila brzine, a trei je jednak nuli zbog
v2
ravninskog strujanja, te slijedi 0 , to znai da komponenta v2 brzine nije funkcija
x2
koordinate x2 , zbog izobraenog profila nije funkcija od x1 , zbog ravninskog strujanja nije
v2 C konst.
nije funkcija x1 zbog izobraenog profila, nije funkcija t zbog stacionarnog strujanja, a nije
Prvi lan lijeve strane otpada zbog stacionarnosti problema, a masene sile se prema
uvjetima zadatka, zanemaruju. Razvojem preostalih lanova u gornjoj jednadbi po
nijemom indeksu j slijedi:
vi v vi p 2vi 2vi 2vi
v1 v2 i v3 2
x1 x2 x3 xi x1
2
x2 x32
0
=0, zbog 3) =0, zbog 1) =0, zbog 3) =0, zbog 1)
Nelinearni lanovi na lijevoj strani gornje jednadbe su jednaki nuli, a od viskoznih sila
ostaje samo lan s derivacijom komponente brzine v1 . S obzirom da je to vektorska
p 2v
i 1 21
x1 x2
p
i2 0
x2
p
i 3 0
x3
strujanja nije funkcija vremena t , te se zakljuuje da tlak p moe biti samo funkcija od x1 ;
p p( x1 ) . Iz prve jednadbe
dp d 2v
21 konst.
dx1 dx2
f x1 f x2
x2 h v1 u
v1 h 2 dp x2
v0 ; P ; y0
u 2u dx1 h
p
za P 0 0 , tlak raste u smjeru strujanja, i
x
p
za P 0 0 , tlak je konstantan.
x
Sljedea slika prikazuje profile brzine za razliite vrijednosti parametra P.
x2
Za sluaj P 0 dobije se linearni profil brzine v0 y 0 ili v1 u .
h
2
Za sluaj P 1 vrijedi v0 2 y 0 y 0 (parabola s nultokama u y 0 0 i y 0 2 ,
2
tom sluaju vrijedi v 0 y 0 , tj. profil je opisan parabolom s tjemenom u y 0 0 . Za
21 1 P 1 2 y 0
u
h
Smino naprezanje na gornjoj ploi ( y0 1) je:
u
21 y 0 1
1 P
h
Slika prikazuje definiciju pozitivnog smjera sminog naprezanja na ploi i fluidu. Na ploi
vektor normale gleda u negativnom smjeru osi x2 pa pozitivno smino naprezanje 21
gleda u negativnom smjeru osi x1 . Ako se makne ploa s fluida, tada vanjska normala na
fluid gleda u pozitivnom smjeru osi x2 , pa prema dogovoru pozitivno naprezanje 21 gleda
PLOA
FLUID
Za P 1 , je 21 y 0 1
21 x2 h 0 jer profil brzine ima tjeme na y0 1 (na gornjoj ploi je
dv1
0 ) to znai da izmeu ploe i fluida nema sile (ploa slobodno pluta na povrini
dx2
gibajueg fluida). Za P 1 smino naprezanje je pozitivno, to znai da na plou treba
djelovati silom u desno (treba ju vui) silom F 21 A ( A je povrina ploe), a za P 1
smino naprezanje je negativno, to znai da plou treba koiti (djelovati silom suprotnom
od smjera gibanja). To je fizikalno jasno i iz samih profila brzine.
c) Izraz za protok Q kroz presjek okomit na ploe i jedinine irine okomito na ravninu
slike je definiran izrazom
h 1
Q v1dx2 1 ili u bezdimenzijskom obliku uz v1 uv i x2 hy Q uh v 0dy 0
0 0
0 0
Integriranjem izraza za brzinu v0 y 0 Py 0 1 y 0 , dobije se
1
Q uh
y0 2 y 0 2 y 0 3
P uh 1 P uh 3 P
2 2 3 2 6 6
0
Oito je za P 3 protok jednak nuli, to je jasno i iz profila brzine, jer fluid uz gornju
plou struji u desno, a uz donju u lijevo.
Srednja brzina je definirana izrazom
Q u
vsr 3 P
h 1 6
u
Za P 0 profil brzine je linearan pa je vsr .
2
d) Za poseban sluaj u 0 , dobije se strujanje izmeu dvije mirujue ravne ploe, koje se
u literaturi naziva Poiseulleovo strujanje, a izraz za brzinu
x2 1 dp 2 x2 x2
v1 x2 u h 1 prelazi u
h 2 dx1 h h
1 dp 2 x2 x2
v1 h 1
2 dx1 h h
iz kojeg je jasno da e do strujanja doi samo ako postoji gradijent tlaka. Profil brzine je
parabolian (parabola ima nultoke u x2 0 i x2 h , odnosno tjeme u x2 h / 2 ) s
maksimalnom brzinom u sredini razmaka, kao na sljedeoj slici
h
Maksimalna brzina je u simetrali kanala x2 i iznosi
2
h h 2 dp
vmax v1 x2
2 8 dx1
-srednja brzina je
Q h2 dp 2
vsr vmax
h 1 12 dx1 3
2
i iznosi vmax .
3
dp dp p2 p1
Budui da je konst. vrijedi , gdje je p2 p1 promjena tlaka izmeu
dx1 dx1 L
dva presjeka udaljena za L , pri emu je presjek 2 u smjeru strujanja u odnosu na presjek 1.
Ako se to uvrsti u izraz za srednju brzinu slijedi formula za pad tlaka na duljini L u
Poiseuilleovom strujanju izmeu dvije ravne ploe
12 L
p1 p2 vsr .
h2
Uradak:
vi v p v j
v j i ,
t x j xi x j x j
te energijska jednadba, koja izraena s pomou unutarnje energije, za nestlaivo strujanje
glasi
u u T
v j v ,
t x j x j x j
T
Uz pretpostavku stacionarnog strujanja ( 0 ), izobraenog profila temperature 0 i
t x1
ravninskog strujanja ( 0 ) energijska jednadba
x3
T T T T 2T 2T 2T
c cv1 c v2 c v3 v 2 2 2
t x1 0
x2 0
x3 x1 x2 x3
0 0 0 0
prelazi u oblik
2T
0 v , gdje je
x2 2
v 2 Dij Dij 2 D112 D122 D132 D212 D222 D232 D312 D322 D332 ,
pa je
1 u 2 1 u 2 u
2
v 2 0
4 h 4 h h
u
2
dT
x2 C1 ,
dx2 h
a nakon druge integracije dobije se
u 2
2
T x2 C1 x2 C2 .
2 h
Konstante integracije C1 i C 2 odreuju se iz sljedeih rubnih uvjeta
za x2 0 (donja ploa): T T0
Za x2 h (gornja ploa): T TW
u
2
Tw T0 h 2 C1h , odakle je
2 h
T T u
2
C1 w 0 h
h 2 h
Uvrtavanjem izraza za C1 i C 2 u polaznu jednadbu za temperaturu, dobije se konaan
izraz za profil temperature u Couetteovom strujanju s linearnim profilom brzine, za sluaj
ploa razliitih temperatura
T T u u2 2
2
T T0 W 0 x2 hx x2
2 h 2 h 2
2
h
T T0 x u2 x2 x2
2 1
TW T0 h 2 TW T0 h h
u2
Za 0 , profil temperature je linearan. Iz definicije parametra je jasno
TW T0
u 2 x2 x2
T T0 1 ,
2 h h
dakle profil je parabolian, kao na sljedeoj slici.
Uradak:
=konst.
2R=D
z
=konst.
Slika prikazuje dio cijevi promjera D, te, s obzirom na geometriju, izabrani cilindrini
koordinatni sustav.
Pretpostavke:
stacionarno strujanje: 0 (veliine u strujanju nisu funkcija vremena)
t
osno-simetrino strujanje: 0 (slika strujanja se ponavlja u ravninama konst. ), a
brzina v 0 .
vz vr
izobraeni profil brzine: 0, 0 (komponente brzine se vie ne mijenjaju u
z z
smjeru strujanja u smjeru osi z )
zanemaruju se masene sile: f 0 .
Strujanje je nestlaivo ( konst. ) to znai da je prvi lan jednak nuli, a cijelu jednadbu
moemo podijeliti s . Trei lan je jedak nuli zbog osnosimetrinosti strujanja, a etvrti
zbog pretpostavke o izobraenom strujanju, pa ostaje da je
(rvr ) 0 , odakle je
r
C
vr
r
Konstanta C integracije, se odreuje iz rubnog uvjeta na stijenci cijevi gdje je r R i
vr 0 , pa slijedi da mora biti C 0 , odnosno vr 0 (brzina vr je jednaka nuli u svim
tokama fluida)
- Jednadba koliine gibanja je vektorska jednadba, a njena r -komponenta je za sluaj
konst. (vidjeti npr. formule uz vjebe 7) glasi
vr v v vr v 2
vr
vr r vz
t r r r z
1 1 2v 2vr 2 v p
(r vr ) 2 r
2 r f r
r
r r r 0 r 0zbog z
2 2
0 zbog 4)
2) 0 zbog 3) 0 zbog 2)
Kao to je naznaeno u jednadbi svi lanovi s brzinom su jednaki nuli , te ostaje
p
0
r
to znai da tlak nije funkcija koordinate r , zbog stacionarnosti nije funkcija t , a zbog
osnosimetrinosti strujanja nije funkcija niti koordinate , to znai da je tlak funkcija
samo koordinate z , pa parcijalna derivacija tlaka po koordinati z prelazi u potpunu
derivaciju.
vz vz v vz vz
vr vz
t r r z
1 vz 1 2vz 2vz p
(r ) 2 fz
r r r r 2 z 2 z =0 zbog 4)
=0 zbog 2)
=0 zbog 3)
Svi inercijski lanovi (lijeva strana gornje jednadbe) su jednaki nuli i dva lana viskoznih
sila, kao to je naznaeno u jednadbi, te nakon dijeljenja jednadbe s ostaje
1 dp 1 vz
r konst.
dz r r r
Kao to je prije zakljueno, lijeva strana jednadbe moe biti samo funkcija koordinate z ,
a desna samo koordinate r ( vz nije funkcija t zbog stacionarnosti, nije funkcija zbog
osno-simetrinosti strujanja i nije funkcija z zbog izobraenosti profila, pa moe biti samo
funkcija r ), pa zakljuujemo da se jednakost strana moe zadovoljiti ako su obje strane
konstante.
Nakon prve integracije gornje jednadbe dobije se
dv 1 dp 2
r r C1 ,
dr 2 dz
a nakon dijeljenja gornje jednadbe s r
dvz 1 dp C
r 1
dr 2 dz r
i druge integracije dobije se
1 dp 2
vz vz ( r ) r C1 ln r C2
4 dz
vz
u simetrali cijevi za r 0 , 0 (zbog osno-simetrinosti strujanja)
r
Uvrtavajui drugi rubni uvjet u izraz za derivaciju brzine (izraz dobiven nakon prve
integracije) slijedi da je C1 0 . To je jasno da mora biti i iz samog izraza za brzinu, jer
kad bi konstanta C1 koja se nalazi uz lan ln r bila razliita od nule, u simetrali bi brzina
1 dp 2
C2 R
4 dz
Uvrtavanjem vrijednosti konstanti C1 i C2 u polazni izraz dobije se konaan izraz za
profil brzine u laminarnom strujanju kroz okruglu cijev
1 dp 2 r2
vz ( r ) R 1 2
4 dz R
1 dp 2 2 dp 4 dp 4
Q R R R D
4 dz 2 8 dz 128 dz
U laminarnom strujanju je protok fluida razmjeran gradijentu tlaka i etvrtoj potenciji
promjera cijevi, a obrnuto je razmjeran viskoznosti fluida (Poiseuilleov zakon). Jasno je da
za strujanje u pozitivnom smjeru osi z gradijent tlaka mora biti negativan.
S obzirom da je gradijent tlaka konstantan, moe se definirati pomou razlike tlaka u dva
presjeka, npr. udaljena za L
dp p2 p1
dz L
gdje indeks 1 oznauje uzvodni, a indeks 2 nizvodni presjek. Uvrtavanjem toga izraza u
izraz za protok dobije se
p2 p1
Q D4
128 L
Ako se gornji izraz usporedi s Darcy-Weissbachovim izrazom za pad tlaka u strujanju kroz
cijevi, koji glasi
L vsr2
p1 p2 ,
D 2
slijedi
D 2
vsr
4
128 L Q L vsr2
D4 D 2
odakle je faktor trenja za laminarno strujanje u okruglim cijevima
64 64
vsr D Re
Re
dvz 1 dp
rz r
dr 2 dz
a samo naprezanje na stijenci dobije se za r R
1 dp
rz max r R R.
2 dz
Jo primjera moete nai u kolegiju Mehanika fluida II.
4
Teorija slinosti takoer daje podlogu i za primjenu metode analogije. Za dvije pojave iz razliitih grana
fizike se kae da su analogne ako su opisane istim oblikom jednadbe. Tako je npr. potencijalno strujanje
fluida opisano Laplaceovom jednadbom
2
/ xi2 0 , a polje temperature u krutini s konstantnom
toplinskom provodnou , takoer Laplaceovom jednadbom T / xi 0 . Oito postoji analogija
2 2
izmeu potencijala brzine i temperature, te brzine strujanja fluida vi / xi i vektora toplinskog toka
qi / T / xi . Tako za svako rjeenje Laplaceove jednadbe za polje temperature postoji analogno
rjeenje potencijalnog strujanja fluida.
5
Pojavom raunala dolazi do naglog razvoja raunalne dinamika fluida (engl. Computational Fluid
Dynamics CFD), u kojoj se do rezultata dolazi numerikim rjeavanjem teorijskih jednadbi koje opisuju
strujanje fluida. Ovdje izloena teorija slinosti valjana je (moe se primijeniti) i za preslikavanje rezultata
prorauna s jedne na drugu slinu situaciju.
Za dvije fizikalne pojave kae se da su sline ako su opisane istim fizikalnim zakonima i
ako se veliine u jednoj fizikalnoj pojavi (npr. na prototipnoj) mogu odrediti iz veliina
druge fizikalne pojave (npr. modelske) jednostavnim mnoenjem konstantom koja se
naziva koeficijentom slinosti.
Ako oznaava neku od fizikalnih veliina prve pojave (npr. prototipne), a istovjetnu
fizikalnu veliinu u drugoj pojavi (npr. modelskoj), tada prema definiciji slinosti vrijedi:
C (1)
L
L
x3 x3
M(x1,x2,x3,t)
M(x1,x2,x3,t) O x2
x1
O x2
x1
C (2)
(4)
gdje je sa ~ oznaena bezdimenzijska vrijednost polja i . Iz tog se izraza zakljuuje
da su u dvjema slinim pojavama sva bezdimenzijska polja ista, odnosno da su sve
bezdimenzijske veliine u modelskoj i prototipnoj pojavi iste.
Poznavajui bezdimenzijsko polje ~ lako se dolazi do polja i :
~ i ~ (5)
Naravno da bezdimenzijsko polje vrijedi ne samo za dvije pojave, nego za cijelu obitelj
slinih pojava koje zadovoljavaju iste kriterije slinosti.
Do kriterija slinosti dvaju pojava dolazi se svoenjem sustava jednadbi koji opisuje
promatrane pojave i pripadajuih poetnih i rubnih uvjeta u bezdimenzijski oblik. Jasno je
da e sustavi jednadbi koji opisuju prototipnu i modelsku pojavu imati isto
bezdimenzijsko rjeenje ako su koeficijenti bezdimenzijskih jednadbi i bezdimenzijski
poetni i granini uvjeti isti za te dvije pojave. Iz uvjeta jednakosti koeficijenata u
bezdimenzijskim jednadbama prototipne i modelske pojave slijede kriteriji slinosti.
2
Primjer 1: Bezdimenzijska povrina A / L
A
A A A CA
Vrijedi 2 2 , ili 1 , odnosno CA CL2
L L L2 CL2
L2
Primjer 2: (bezdimenzijski) koeficijent sile
F
F F F CF
ili 1 , odnosno CF C Cv2CA C Cv2CL2
1
v2 A
1
v2 A v2 A C Cv2C A
2 2 v 2 A
Primjer 3: (bezdimenzijski) koeficijent momenta
M M
, odnosno CM C Cv2CACL C Cv2CL3
1 1
v AL
2
v2 AL
2 2
Primjer 4: bezdimenzijski protok Q / vA
Q
Q Q Q CQ CL3
ili 1 , odnosno CQ Cv C A Cv CL2 .
vA vA v A Cv C A CL / Ct
Ct
v A
Iz reenoga je jasno da e broj nezavisnih koeficijenata slinosti biti jednak broju osnovnih dimenzija u nekoj
pojavi.
Primjer 1: Potrebno je odrediti kriterije slinosti za sluaj gibanja tijela duljine L koje se
trenutno poelo gibati konstantnom brzinom v u mirujuem fluidu gustoe ,
L
L
p p
x3 x3
M(x1,x2,x3,t)
M(x1,x2,x3,t) O x2
x1
O x2
x1
Slika prikazuje opisanu fizikalnu pojavu. Pri definiranju kriterija slinosti za ovakvo
strujanje u prvom koraku se raspisuju polazne jednadbe, ukljuujui poetne i rubne
uvjete. Polazne jednadbe za nestlaivo adijabatsko strujanje su jednadba kontinuiteta i
jednadba koliine gibanja, a energijska (temperaturna) jednadba se u ovom sluaju moe
rjeavati neovisno o ove dvije, pa se ovdje nee uzeti u obzir.
v j
0 (P.1)
x j
vi v p vi
v j i g i 3 (P.2)
t x j xi x j x j
U poetnom trenutku su fluid i tijelo mirovali, a u samom poetnom trenutku je brzina
tijela postigla konstantnu brzinu. Rubni uvjet na povrini tijela kae da je brzina fluida na
toj povrini jednaka brzini tijela (uvjet lijepljenja fluida). Gornje jednadbe oznauju
sustav etiri skalarne jednadbe s etiri nepoznata polja (polje tlaka i tri skalarna polja za
tri komponente brzine), ije je jednoznano rjeenje definirano poetnim i rubnim
t ~
t, t ~
t , odnosno t Ct t , Ct / (D.2)
v j v v~ j vj v v~ j v j C v v j Cv v / v
, , odnosno , (D.3)
p p ~
p, p p ~
p, p C p p C p p / p
odnosno , (D.4)
Uvrtavanjem izraza (D.1) do (D.4) u jednadbe (P.1) i (P.2) za prototipnu pojavu,
uvaavajui da su karakteristine vrijednosti veliina konstante, slijedi sustav jednadbi u
bezdimenzijskom obliku koji glasi:
v v j
0 (B.1)
L x j
v vi v2 v p p v vi
v j i g i 3 2 (B.2)
t L x j L xi L x j x j
v j
0 (C.1)
x j
L vi v gL p p vi
v j i 2 i 3 2 (C.2)
v t x j v v xi v L x j x j
St 1 / Fr 2 Eu 1/ Re
p p p sile tlaka
2 ili Eu Eu gdje je Eu (K.3)
v v
2
v2
inercijske sile
Koeficijent u lanu koji oznauje viskozne sile u jednadbi koliine gibanja (C.2),
definiran je Reynoldsovim brojem Re vL / , te vrijedi:
1 1 v L inercijske sile
ili gdje je Re (K.4)
v L v L Re Re viskozne sile
Openito govorei dva nestlaiva strujanja fluida e biti slina ako je zadovoljena
jednakost Strouhalovih, Froudeovih, Eulerovih i Reynoldsovih brojeva prototipne i
modelske pojave. Ako bi poetni i rubni uvjeti bili zadani jednadbama, iz njih bi se mogli
pojaviti dodatni kriteriji slinosti. U opem sluaju bezdimenzijsko polje tlaka i brzine u
sustavu jednadbi (C.1) i (C.2) zavisi od bezdimenzijskih prostornih i vremenske
koordinate, te od koeficijenata koji se pojavljuju u jednadbama, tj. vrijedi:
p p( xi , t , St , Fr , Eu, Re)
vi vi ( xi , t , St , Fr , Eu, Re)
U zadanom primjeru nismo iskoristili definiciju za karakteristinu vrijednost vremena
L / v . Ako se u definiciju (K.1) za Strouhalov broj uvrsti pretpostavljena relacija
L / v , onda je jasno da e i u modelskoj i u prototipnoj pojavi vrijednost Strouhalova
broja biti jednaka jedinici, to se moe shvatiti da je jednakost Strouhalovih brojeva ve
zadovoljena, odnosno bezdimenzijska rjeenja nee biti funkcija Strouhalova broja. Dakle
nezavisni kriteriji slinosti (oni o kojima rjeenje problema ovisi) uvijek su definirani
od veliina koje slijede iz konstanti koje se pojavljuju u jednadbama (u ovom
primjeru su to g , i ) i konstanti iz poetnih i rubnih uvjeta (ovdje su to L , p i
moemo zadati samo tri. Ako smo zadali etiri veliine, s preostalim dvjema moemo
zadovoljiti samo dva od tri kriterija slinosti, to znai da ne bismo imali potpunu slinost
dvaju pojava. U praksi je to est sluaj, a u takvim situacijama potrebno je izvriti
dopunsku analizu utjecaja pojedinih parametara na rjeenje, tako da se zadovolji jednakost
onih koeficijenata koji znaajnije utjeu na rezultat. Poslije emo analizirati utjecaj svakog
od kriterija slinosti, a sada pogledajmo alternativni nain izvoenja kriterija slinosti.
Prema definiciji slinosti veliine u dvije pojave povezane su koeficijentom slinosti C u
v j
0 (P.1)
x j
vi v p vi
v j i g i 3 (P.2)
t x j xi x j x j
sve veliine izraze pomou veliina modelske pojave, dobije se
Cv vj
0
CL xj
C Cv vi C C2 v C p C Cv vi
v vj i C Cg g i 3 p 2
Ct t CL xj CL xi CL xj xj
U gornjim jednadbama su plavom bojom oznaeni lanovi koji ine jednadbe modelske
pojave. Svoenjem jednog od koeficijenata u gornjim jednadbama na jedinicu dobije se
vj
0
xj
CL v v C C C p C vi
i vj i L 2 g g i 3 p 2
CvCt t xj Cv C Cv xi C CvCL xj xj
L g
CL C g L g gL gL 1 1
1 ili 1 ili 2 2 ili to je jednako izrazu (K.2)
Cv2
v2
v v Fr 2
Fr2
v2
p
Cp p p p
1 ili 1 ili 2 ili Eu Eu to je jednako izrazu (K.3)
2
C Cv v 2
v v
2
v2
C 1 1
1 ili 1 ili ili , vidjeti izraz
C CvCL v L v L v L Re Re
v L
(K.4)
Dakle dobili smo iste kriterije slinosti. Za one veliine koje se nalaze kao konstante u
jednadbama (u ovom primjeru su to g , i ) ili su zadane poetnim i rubnim
situaciji u kojoj ne moemo zadovoljiti sve kriterije slinosti, jer smo prisiljeni zadati vei
broj veliina nego imamo dimenzionalno nezavisnih veliina, potrebno je zadovoljiti
najutjecajnije kriterije slinosti.
Strouhalov broj se nalazi na mjestu koeficijenta uz lan koji oznauje lokalnu promjenu
odnosno nestacionarnost strujanja, te se odmah zakljuuje da e biti bitan samo u
nestacionarnom strujanju. Nestacionarnost strujanja moe biti posljedica vremenski
promjenjivih rubnih uvjeta, kada je na temelju vremenske promjene rubnih uvjeta mogue
definirati karakteristino vrijeme. Ako bi npr. tijelo, na koje nastrujava fluid konstantnim i
jednolikim profilom brzine vibriralo odreenom frekvencijom , tada bi strujanje bilo
nestacionarno, a karakteristino vrijeme bi se moglo definirati periodom tih vibracija
=1/, odnosno Strouhalov broj bi bio:
L L
St
v v
Nasuprot nestacionarnom strujanju s vremenski promjenjivim rubnim uvjetima, postoje i
nestacionarna strujanja s vremenski konstantnim rubnim uvjetima. Na primjer ako je
zatvoreni prostor pregraen membranom, tako da se sa svake strane membrane nalazi plin
pod razliitim tlakom, nakon trenutnog puknua membrane doi e do nestacionarnog
strujanja plina, uz stacionarne rubne uvjete. Drugi tipini primjer nestacionarnog strujanja
uz stacionarne rubne uvjete je nestlaivo optjecanje valjka jednolikim i konstantnim
profilom brzine, gdje na stranjem dijelu povrine valjka, dolazi do odvajanja strujanja i
periodikog otkidanja vrtloga. U takvim se sluajevima karakteristino vrijeme ne moe
definirati na temelju vremenske promjene rubnih uvjeta, nego se ono definira s pomou
raspoloivih karakteristinih veliina, npr. karakteristine brzine i karakteristine duljine u
obliku L / v . U tom je sluaju Strouhalov broj identiki jednak jedinici u obje pojave,
to drugim rijeima znai da je kriterij Strouhalova broja automatski zadovoljen. Budui da
je rjeenje nestacionarno, mogue je definirati neko karakteristino vrijeme koje
karakterizira vremensku promjenu rjeenja, ali to vrijeme ne predstavlja osnovu za
postavljanje kriterija slinosti, jer je ono svojstvo samog rjeenja, a ne dolazi iz rubnih
uvjeta. Tako bi se u problemu optjecanja valjka jednolikim i konstantnim profilom brzine,
mogao definirati Strouhalov broj na temelju frekvencije otkidanja vrtloga, koji bi bio
definiran analogno izrazu (K.1), ali taj Strouhalov broj, kao to je reeno ne bi oznaavao
nezavisni kriterij slinosti (ijim bi podeavanjem uvjetovali rjeenje) jer on sam dolazi iz
rjeenja.
Dakle, Strouhalov broj e se pojavljivati kao nezavisni kriterij slinosti samo u
problemima s vremenski promjenjivim rubnim uvjetima.
Froudeov broj oznauje odnos inercijske i gravitacijske sile. Ovaj e broj biti znaajan u
opisu problema kod kojih je bitan utjecaj gravitacije na polje brzine, odnosno kod kojih je
bitna preraspodjela potencijalne i kinetike energije. Tipini primjer pojave u kojoj je
Froudeov broj nezaobilazan kriterij slinosti su povrinski valovi nastali gibanjem broda
po povrini vode, kod kojih upravo dolazi do preraspodjele izmeu kinetike i potencijalne
energije estica fluida (jer je tlak na slobodnoj povrini konstantan). Pri istjecanju fluida iz
velikog spremnika, takoer dolazi do pretvorbe potencijalne energije u kinetiku, te e sila
gravitacije biti znaajna za polje brzine. Nasuprot tome, ako se promatra strujanje kroz
kosu cijev konstantnog poprenog presjeka izmeu dva presjeka sa zadanim tlakom, iz
Bernoullijeve jednadbe i jednadbe kontinuiteta je jasno da gravitacijska potencijalna
energija nema utjecaja na polje brzine (jer kinetika energija ne zavisi od potencijalne
energije), a sila gravitacije utjee samo na polje tlaka. Slino se moe zakljuiti i za sluaj
horizontalnog optjecanja tijela potopljenog duboko ispod slobodne povrine (tako da se na
slobodnoj povrini ne pojavljuju valovi). Ako se od stvarnog polja tlaka oduzme promjene
tlaka nastala uslijed gravitacije, slika strujanja se nee promijeniti, iz ega se zakljuuje da
masene sile nemaju utjecaja, odnosno Froudeov broj nije kriterij slinosti. Iz slinih se
razloga pri strujanju plinova s nametnutim gradijentom tlaka u smjeru strujanja (sluaj
prisilne konvekcije), utjecaj gravitacije redovito zanemaruje.
U nestlaivom strujanju razina tlaka nema utjecaja na polje strujanja, jer tlak nema utjecaja
na gustou fluida, a njegov utjecaj na polje brzine se oituje kroz gradijent tlaka, koji se
pojavljuje u jednadbi koliine gibanja. Jasno je da se polju tlaka moe dodati konstanta a
da se polje brzine ne promijeni. Ako su u nekom problemu zadane brzine po rubu
podruja, tlak se zadaje samo u jednoj toki, pa je jasno da u takvim uvjetima Eulerov broj
nije nezavisni kriterij slinosti, jer polju tlaka moemo dodati ili oduzeti konstantnu
vrijednost bez da se slika strujanja promijeni (dakle Eulerov broj se moe smatrati
zadovoljenim). U takvim se sluajevima za karakteristinu vrijednost tlaka bira dvostruka
vrijednost dinamikog tlaka, pa je Eulerov broj jednak jedinici, to znai da ispada iz skupa
nezavisnih parametara.
Jednakost Eulerova broja e morati biti zadovoljena u dva strujanja u kojima je zadana
neka razlika tlaka, ime je na neki nain odreen gradijent tlaka. Na primjer u pojavi
strujanja kroz cijev, ako je tlak zadan na ulaznom i izlaznom presjeku cijevi, razlika tih
tlakova postaje presudna za vrijednost brzine strujanja. U tom sluaju se Eulerov broj moe
definirati izrazom u kojem se tlak zamjenjuje razlikom tlaka
p
Eu
v2
Slino vrijedi i kod pumpe, koja predaje energiju fluidu, pa se tlak od ulaza do izlaza iz
pumpe povea za p .
Sljedei primjer, gdje je zadana razlika tlaka su pojave nestlaivog strujanja s mogunou
pojave kavitacije, kada je zadan tlak pv para, pa je p p pv . Dakle ako se u jednom
strujanju pojavljuje kavitacija, treba osigurati uvjete za pojavu kavitacije i u njemu slinom
strujanju. Za te se potrebe Eulerov broj preureuje u kavitacijski broj, koji je definiran
izrazom
p pv
v2
U analizi stlaivih strujanja, kod kojih se gustoa fluida znaajno mijenja, Eulerov broj se
moe prevesti u Machov broj, koji je u stlaivom strujanju vaan kriterij slinosti. Znamo
da je sila tlaka na esticu fluida odgovorna za promjenu njena volumena, odnosno gustoe,
pa se govori o sili tlaka kao o sili stlaivanja. U savrenom plinu je brzina zvuka definirana
izrazom c 2 p / ( je eksponent adijabatske ekspanzije), pa se Eulerov broj moe
zapisati u obliku
p 1 c2 1 1 v inercijske sile
Eu , gdje je Ma .
v
2
v2
Ma 2
c sile stlaivanja
Strujanje plinova pri niskim vrijednostima Machova broja (recimo Ma 0.3 ) tretiramo
kao nestlaivo strujanje, jer je promjena gustoe u takvim strujanjima s inenjerskog
stajalita zanemariva. Tako se npr. strujanje zraka oko automobila, koji se kree brzinom
recimo 150 km/h (41.7 m/s), pri brzini zvuka, koja pri normalnim uvjetima zraka iznosi
331 m/s, odvija pri Machovom broju Ma v / c 0.125 , pa se redovito smatra nestlaivim.
Kod modelskih ispitivanja istog problema treba paziti da u slinoj pojavi Machov broj ne
prijee, recimo vrijednost 0.3, jer bi tada u modelskoj pojavi strujanje bilo sa znaajnim
utjecajem sila stlaivanja, nego u originalnoj pojavi, pa bi slinost strujanja bila naruena.
brzinom v=2 m/s odreuju se na nain, da se kroz njega puta zrak ( = 1.16 kg/m3 ,
i Reynolsov broj
vD C CvCL
Re ili preko koeficijenata slinosti 1, (b)
C
pF
iz (a) C p C Cv2 4.79 ili pF C p pF 4.79 8750 41.95 kPa
pF
Napomene:
U ovoj pojavi smo strujanje vode modelirali strujanjem zraka, koje moe biti i
stlaivo, pa je u takvim situacijama dobro provjeriti i vrijednost Machova broja.
Brzina zvuka u zraku pri normalnim uvjetima je oko c=330 m/s , pa je Machov broj u
modelskoj pojavi oko Ma v / c 28.6 / 330 0.0867 , to omoguuje pretpostavku o
nestlaivom strujanju.
Jasno je da kada se u cjevovodu zada brzina, da je pad tlaka time odreen, pa u tom
smislu Eulerov broj postaje zavisni kriterij slinosti (drugim rijeima nakon to smo
odabrali brzinu, vie ne moemo slobodno zadavati razliku tlaka). Eksperiment bi se
mogao organizirati tako da se u modelskoj pojavi zadaje razlika tlaka, ali se tada ne bi
mogla slobodno zadavati brzina (jer bi Cv bio odreen Eulerovim brojem). U tom bi
sluaju Reynoldsov broj (uz zadani fluid u modelskoj pojavi) definirao koeficijent CL
geometrijske slinosti (ne bismo mogli imati isti cjevovod za modelsku pojavu).
imaju visinu H =4 m i brzinu propagacije c=8 m/s , a period pojave plime je =12 h .
Odredite visinu H i brzinu c valova te period pojave plime pri modelskim
ispitivanjima.
Rjeenje:
Problem je opisan Navier-Stokesovim jednadbama za nestlaivo strujanje u kojima su
kriteriji slinosti dvaju strujanja dani Strouhalovim, Froudeovim, Eulerovim i
Reynoldsovim brojem. U ovoj pojavi imamo vremenski promjenjive rubne uvjete zbog
izmjene plime i oseke, te se moe definirati karakteristino vrijeme, npr. , to znai da e
Strouhalov broj biti kriterij slinosti u ovoj pojavi. S obzirom da u pojavi imamo
povrinske valove, koji su posljedica gravitacije, to je tipian primjer problema gdje je
bitno zadovoljiti kriterij Froudeova broja. Na slobodnoj povrini je tlak jednak
atmosferskom tlaku, i s obzirom na nestlaivo strujanje Eulerov broj nije utjecajan
parametar. U ovom problemu inercijske i gravitacijske sile su puno vee od viskoznih sila,
ije je djelovanje ogranieno na podruja uz dno mora i neposrednoj blizini stijenki
lukobrana, pa se njihov utjecaj na pojavu valova, koji su raspodijeljeni po itavoj
slobodnoj povrini, moe zanemariti, tj. tvrditi da Reynoldsov broj nije utjecajan parametar
u ovoj pojavi. Dakle, ako se za karakteristinu duljinu izabere visina H vala (iako se moe
uzeti bilo koja linearna dimenzija, npr. duljina ili irina lukobrana, ili dubina mora u nekoj
toki i sl.), a za karakteristinu brzinu, brzina c , po kriterijima Strouhalova i Froudeova
broja mora biti
H H CL
ili preko koeficijenata slinosti 1 (a)
c c CvCt
St St
c c Cv
ili preko koeficijenata slinosti 1 (b)
gH g H C g CL
Fr Fr
c c 8
iz (b) Cv Cg CL 18.97 odnosno c 0.422 m/s
c Cv 19
CL 360 12
iz (a) Ct 18.97 odnosno 0.6326 h=2277 s .
Cv 19 Ct 18.97
H 4
Visina valova preslikava se sukladno koeficijentu slinosti CL : H 11.1 mm .
CL 360
Napomena:
Pojavom upravljaju etiri veliine: H , c , g i , u ijim se dimenzijama pojavljuju samo
duljina i vrijeme, to znai da se moe odabrati skup od samo dvije dimenzionalno
nezavisne veliine, pa prema pravilima dimenzijske analize, od navedenog skupa fizikalnih
veliina mogu se definirati dva bezdimenzijska parametra. Ako se za dimenzijski
nezavisan skup izabere c i , dobili bi se sljedei bezdimenzijski parametri
H
1 koji odgovara Strouhalovu broju, i
c
gH
2 , koji se moe preurediti u Froudeov broj.
c2
konstantnoj brzini strujanja vM =40 m/s , pri emu je izmjerena sila otpora FM =1150 N .
Rjeenje:
Problem se opisuje Navier-Stokesovim jednadbama u kojima su kriteriji slinosti dvaju
strujanja dani Strouhalovim, Froudeovim, Eulerovim i Reynoldsovim brojem. U ovoj
pojavi strujanje je stacionarno, to znai da Strouhalov broj nije utjecajni parametar.
Masene sile se mogu zanemariti, to znai da Froudeov broj takoer nije utjecajan
parametar. Ako se strujanje moe smatrati nestlaivim, a strujanje nije zadano razlikom
tlaka, ni Eulerov broj nije utjecajan parametar, pa ostaje da je jedini kriterij slinosti
Reynoldsov broj.
vM H M vH C CvCL
ili preko koeficijenata slinosti 1
C
v C 1 1
Cv 0.633 , odnosno v Cv vM 0.633 40 25.3 m/s
vM C CL CL 1.58
S obzirom da su sve bezdimenzijske veliine u dvije sline pojave jednake, moraju biti
jednaki i koeficijenti otpora, koji se definiraju u obliku
F FM
ili preko koeficijenata slinosti CF C Cv2 CL2
1 2 1
v A M vM2 AM
2 2
gdje je iskoriteno da je koeficijent slinosti za povrinu A , CA CL2 . Budui da je C 1 ,
1
a Cv slijedi da je CF 1 , to znai da e sile na model i prototip biti jednake
CL
F FM 1150 N .
Napomena:
Openito kod problema optjecanja tijela, gdje nas zanima sila otpora, koja je posljedica
viskoznosti fluida, jedini utjecajan parametar je Reynoldsov broj. Iako se sila otpora sastoji
od dijela koji dolazi od integrala tlanih sila (otpor oblika) i dijela koji dolazi od sila trenja
(viskozni otpor), valja naglasiti da je i otpor oblika posljedica viskoznosti strujanja, jer je
polje tlaka koje rezultira otporom oblika posljedica viskoznih sila (sjetimo se da u
neviskoznom potencijalnom strujanju nemamo otpora). Drugi parametar koji utjee na silu
otpora je hrapavost povrine. Taj se parametar u dvije sline pojave ne moe pojaviti jer
geometrijska slinost podrazumijeva i slinost hrapavosti povrine, o emu treba voditi
rauna kod izrade modela u nekom mjerilu. Slinost hrapavosti podrazumijeva, njenu
visinu, raspored, gustou i sl., ona uglavnom zavisi od tehnologije obrade povrine i
najee e slinost hrapavosti povrine biti teko zadovoljiti. Meutim, postoje i strujanja
fluida kod kojih se hrapavost povrine ne manifestira (govori se o hidrauliki glatkim
povrinama), kada geometrijska slinost hrapavosti povrine nije bitna.
Primjer 5. Neki prototip broda duljine L i njemu geometrijski slian model duljine L
ispituju se u vodi identinih svojstava. Izrazite odnose sila F / F CF i snaga P / P CP
v v Cv
Froudeova slinost: ili preko koeficijenata slinosti 1
gL g L C g CL
U gornja dva kriterija slinosti pojavljuje se pet veliina (pet koeficijenata slinosti) od
kojih se tri mogu zadati slobodno, a dva se odreuju iz kriterija slinosti. S obzirom da
brodovi plove morima, odnosno rijekama, a ispituju se u bazenima (ispunjenim slatkom
vodom), fluidi u prototipnoj i modelskoj pojavi imaju priblino jednaka svojstva, i tu se ne
moe puno utjecati. Ovdje je pretpostavljeno da su fizikalna svojstva fluida identina, tj.
vrijedi C 1 i C 1 , ime smo iskoristili mogunost slobodnog zadavanja dviju
veliina. Model s obzirom da mora stati u bazen, mora biti manjih dimenzija, dakle zadaje
se i koeficijent geometrijske slinosti CL , ime smo potroili i tree slobodno mjesto za
C g . Na alost koeficijent C g je jednak jedinici, jer se obje pojave odvijaju u istom polju
gravitacije, tako da nam ostaje samo koeficijent slinosti za brzinu s kojim ne moemo
istovremeno zadovoljiti dva kriterija slinosti.
1
Prema Reynoldsovoj slinosti je: Cv , a prema Froudeovoj slinosti je: Cv CL
CL
pa je jasno da ove dvije relacije ne mogu biti istovremeno zadovoljene. Stoga sljedea
tablica prikazuje koeficijente slinosti za silu i brzinu, kada je zadovoljena jedna ili druga
slinost.
Sluaj C C Cg 1 Froudeova slinost Reynoldsova slinost
Koeficijent slinosti za: Cv CL Cv 1/ CL
silu: CF C Cv2CL2 CF CL3 CF 1
snagu: CP CF Cv CP CL7 / 2 CP 1/ CL
velike paralelne ploe udaljene za 2h , prema slici. Fluid oscilira pod djelovanjem
pulsirajueg tlaka, a jednadba koja opisuje prosjenu brzinu u po presjeku je
u 2u
P cos t 2
t x
gdje je frekvencija, a P konstantna amplituda pulsirajueg gradijenta tlaka, a
konstantna viskoznost. Pretpostavlja se da se ustalio stalni ritam promjene brzine s tlakom
(izgubio se utjecaj poetnih uvjeta). Izrazite gornju jednadbu u bezdimenzijskom obliku i
odredite kriterije slinosti za ovakvo strujanje. Odredite koeficijent slinosti za frekvenciju
u dvije sline pojave, ako je u obje pojave isti fluid, a razmak se poveao dva puta.
Uradak:
U ovom primjeru imamo jednu jednadbu u kojoj je nepoznanica brzina u , a zavisi od
vremenske i prostorne koordinate.
u 2u
P cos t 2
t x
Utjecaj poetnih uvjeta se zanemaruje, a rubni uvjeti ne govore nita o prosjenoj brzini u .
Za karakteristinu vrijednost duljine se uzima polurazmak h meu ploama, a za
karakteristino vrijeme reciprona vrijednost frekvencije . Karakteristina vrijednost
brzine nije definirana rubnim uvjetima, pa se ona moe definirati kombinacijom h .
Dakle slijedi:
1~
t t
x h~
x
u hu~
Uvrtavanjem gornjih relacija u polaznu jednadbu dobije se
u h 2u
h P cos t 2
2
t h x 2
Dijeljenjem gornje jednadbe s P , dobije se
h 2 u 2u
cos t
P t hP x 2
Odakle slijede kriteriji slinosti za dvije pojave
h 2 h 2 C CLC2
ili 1 (K.1)
P P CP
C C
ili 1 (K.2)
hP hP CL CP
Ova dva kriterija slinosti definirana su s pet veliina, od kojih su tri dimenzionalno
nezavisne. Dakle tri veliine moemo zadati nezavisno, a preostale dvije moraju biti
odabrane sukladno kriterijima slinosti. Ako je u obje pojave isti fluid, znai da je
C C 1 , a koeficijent slinosti za duljinu je CL h / h 1/ 2 . Dijeljenjem izraza za
Rjeenje:
1. Punjenje balona s elastinom stjenkom je opisano dakle jednadbom kontinuiteta
dV
Q
dt
Bernoullijevom jednadbom za nestacionarno strujanje
dQ pP p RQ 2
dt M
i jednadbom stanja balona s elastinom stjenkom
p p0 E (V V0 )
U navedenim izrazima nezavisna varijabla je vrijeme, a zavisne promjenjive veliine su
protok, tlak u balonu i volumen balona. S obzirom da u ovom problemu ne postoji
prostorna koordinata, nema niti rubnih uvjeta, a poetni uvjeti kau:
za t 0 : Q 0, p p0 i V V0 .
U sustavu triju jednadbi su tri nepoznanice, te je uz zadane poetne uvjete problem
jednoznano definiran. Potrebno je nai kriterije slinosti za modelsko ispitivanje ove
pojave.
karakteristino vrijeme
MQkarakteristino M p0 M
tkarakteristino
p0 p0 R p0 R
Sada, kad imamo karakteristine vrijednosti svih veliina moemo veliine u dvije pojave
(veliine druge pojave se oznauju s crticom) prikazati pomou bezdimenzijskih veliina
(bezdimenzijske veliine se oznauju s ~)
M
M M t M CM
t t t t Ct (B.1)
p0 R p0 R t p0 R C p CR
p0 R
p p
p p0 p p p0t Cp 0 (B.2)
p p0
V V
V V0V V V0V CV 0 (B.3)
V V0
p0
p0 p0 Q p0 Cp
Q Q Q Q CQ (B.4)
R R Q R CR
R
Uvrtavanjem gornjih izraza u polazne jednadbe i poetne uvjete dobije se (npr. za prvu
pojavu)
V0 dV p0
Q
M dt R
p0 R
p0 p
pP p0 p R 0 Q 2
R dQ R
M dt M
p0 R
p0 p p0 E (V0V V0 )
poetni uvjet: t 0 : Q 0 , p 1 i V 1 .
Kada bi se isti postupak ponovio s jednadbama koje opisuju drugu pojavu, dobio bi se
istovjetan sustav jednadbi, s jedinom razlikom da bi lanovi oznaeni crnom bojom bili
definirani veliinama te druge pojave. Zakljuuje se da e sustav jednadbi za dvije pojave
biti isti ako su koeficijenti oznaeni crnom bojom jednaki u dvije pojave, tj. kriteriji
slinosti dvije pojave su
V0 R
V0 R V0R V R CV CR
ili izraeno koeficijentima slinosti 0 1 (K.1)
M M M CM
M
E V0
EV0 E V0 E V0 CE CV
ili izraeno koeficijentima slinosti 1 (K.2)
p0 p0 p0 Cp
p0
pP
pP pP pP C p
ili izraeno koeficijentima slinosti 1 (K.3)
p0 p0 p0 C p
p0
pP
(naravno da su veliine V0 R / M , EV0 / p0 i takoer bezdimenzijske, to znai da im
p0
vrijednosti moraju biti iste u dvije pojave). Ako se gornji kriteriji gledaju kroz dimenzijske
veliine, onda je jasno da se u tri jednadbe pojavljuje est veliina ije vrijednosti trebaju
zadovoljiti tri kriterija, to znai da se tri veliine zadaju slobodno. Npr. znaju se parametri
jedne pojave ( pP , M , R , p0 i V0 i E ), a eli se pojava ispitivati na modelu, na smanjenom
izraunati pP i p0 .
1
Za zadane koeficijente slinosti CV , C p 1 i CM 5 iz izraza (K.1) slijedi
5
CM 5
CR 25 , a iz (B.1) traeni koeficijent slinosti za vrijeme
CV 1/ 5
CM 5
Ct 1
C p CR 1 25
Iz (K.2) je
Cp 1 Cp 1
CE 5 , a iz (B.4) je CQ .
CV 1/ 5 CR 5
2. nain
Do istog bi rezultata doli da smo polazne jednadbe za prvu pojavu
dV dQ pP p RQ 2
Q, , p p0 E (V V0 )
dt dt M
uz poetni uvjet t 0 : Q 0 , p p0 i V V0 .
prikazali veliinama druge pojave, prema izrazima (B.1) do (B.4) i analognim relacijama
za konstante R , M i E , u obliku
CV dV CQ dQ C p ( pP p) CR RCQ2 Q2
CQQ , , C p ( p p0 ) CE ECV (V V0)
Ct dt Ct dt CM M
uz poetni uvjet t 0 : Q 0 , p p0 i V V0 .
Usporedbom ovih jednadbi s jednadbama za drugu pojavu, zakljuuje se da sljedei
koeficijenti moraju biti jednaki jedinici
CV
1 (C.1)
CQ Ct
CM CQ
1 (C.2)
C p Ct
CR CQ2
1 (C.3)
Cp
CE CV
1 (C.4)
Cp
U ova etiri uvjeta sadrani su kriteriji slinosti (K.1) i (K.2), te veza meu koeficijentima
1
slinosti danim u (B.1) i (B.4). Za zadane koeficijente slinosti CV , C p 1 i CM 5
5
iz izraza (C.4) slijedi: CE C p / CV 5 . Mnoenjem izraza (C.1) s (C.2) dobije se
CM CV
1 , odakle je Ct 1 , na temelju kojega je iz (C.1) CQ CV 1/ 5 , a iz (C.3)
C p Ct2
CR C p / CQ2 25 .
Jasno je da u sustavu etiriju jednadbi (C.1) do (C.4) ima 7 nepoznanica, to znai da tri
od njih moemo zadati slobodno, ali uvaavajui kriterije (K.1) i (K.2). Ako bi se izabrale
vrijednosti za CV , CR i CM koje ne zadovoljavaju kriterij (K.1) tada sustav jednadbi
CQ
3 (D.2)
C p Ct
CQ2
1 (D.3)
Cp
CE
1 (D.4)
Cp
CQ2
Dijeljenjem jednadbe (D.2) s (D.1) dobije se 3 , to je kontradiktorno jednadbi
Cp