| http://www.balkandownload.

org/
| becca & janja

2
| becca & janja

Prvi svjetski rat je zavrio. Braa Lauritzen osjeaju njegove posljedice, osobno i
financijski. Britanci su konfiscirali Oscarovu imovinu u Africi, Sverreov voljeni
Albie poginuo je sluei u ratu, a sam Sverre izbaen je s posjeda koji mu je bio
dom gotovo dvadeset godina. Lauritz i Ingeborg morali su napustiti Bergen nakon
to je njihov sin Harald umalo nasmrt pretuen zbog svojih pronjemakih
sklonosti. Povratak u bolji ivot u Berlinu i Saltsjbadenu, pokraj Stockholma, nije
jednostavan, ali uskoro stiu lude 1920-te. Njemaka je potpuno usredotoena na
svoj oporavak i Europljanima je nezamislivo da e ikada vie biti rata. Tako ni
obitelj Lauritzen ne vidi crnu sjenu nepojmljivoga zla koje e otjerati svijet u jo
veu katastrofu...

Izmeu crvenog i crnog izuzetno je zanimljiva knjiga. Razdoblje izmeu

dva svjetska rata znaajno je za razumijevanje ostatka XX. stoljea, a
sama knjiga je, kao to to Guillouove knjige obino jesu, odlino napisana
te obuzima itatelja.
Bors Tidning

3
| becca & janja

TRAVANJ 1918.

UDIO JE Z A N JEMAKOM . Kada su napustili Bergen i krenuli vlakom preko Hardangerske

visoravni, mislio je da idu kui u Njemaku. Umjesto toga, sjedio je sada na gatu u fjordu
udaljenom koliko od Berlina, toliko i od Bergena.
Usput, ovdje u vedskoj to se nije zvalo fjord, nego fjrd. vedski je smijean jezik, bilo
ga je lako razumjeti, ali teko pisati. Kao da je ponovno kretao od prvoga razreda i nanovo
uio itati, ali nije osobito zaostajao, najesen e krenuti u trei razred. Ako Njemaka
napokon ne pobijedi, pa da cijela obitelj moe otputovati kui.
Kada je pokuao govoriti vedski s kolegama iz razreda, uvijek bi se nalo bezveznjaka
koji su tvrdili da i dalje zvui vie kao Norveanin nego veanin. Ali to se ne rauna. Zakleo
se da nikada vie nee prozboriti norveki.
Podalje nad fjrdom-fjordom dizalo se nekoliko oblih kumulusa, poput onih u koje bi
znali uletjeti engleski piloti i skriti se kada bi, na svoj uas, otkrili da se pribliava njegov
crveni trokrilac Fokker Dr. 1. Bili su na tri sata, dvjesto metara pod njim i jo nisu uoili
opasnost, est aviona koji su letjeli u V-formaciji. Nije dvojio ni sekunde, napravio je
poluvaljak udesno i obruio se ravno na vou, triput zaredom otvorio rafalnu paljbu svojim
dvostrukim strojnicama, lupingom se popeo ulijevo i ponovno sruio prema neprijatelju, koji
je sada vidio tko ih progoni i u panici odmah postavio kurs prema visokim kumulusima. Vrlo
su dobro znali da protiv baruna Manfreda von Richthofena nemaju nikakve anse. Uspio je
oboriti jo jednoga Engleza, prije nego to su preostala etvorica nestala u oblaku.
Preostalo mu je uiniti samo jedno, budui da su se Englezi u oblaku vjerojatno
namjeravali razdvojiti i odletjeti u razliitim smjerovima. Krenuo je ukoso prema gore da se
podigne iznad oblaka i omogui si dobar pogled prema dolje. Treba mu visine da u poniranju
dobije na brzini, jer njihovi su Sopwith Cameli bili bri od njegova Fokkera.
Drage volje je plaao tu cijenu da bi imao troja krila, ono to je gubio na brzini, uvelike
je nadomjetao na premonoj mogunosti manevriranja.
Imao je sree, kao to dobrome golmanu treba sree. Iznenada je vidio dva Sopwith
Camela na jedanaest sati, izvan dometa, udaljavali su se od njega. Ali vidio je i da je zid od
oblaka u koji su kriom namjeravali ui bio prilino rijedak, uskoro e se nai u podruju bez
oblaka. Okrenuo se poluvaljkom i zaronio punom snagom kroz oblake.
Njegovi prorauni bili su u potpunosti toni. Dostigao je dva neprijateljska aviona

4
| becca & janja

upravo kada su izili iz oblaka i postali potpuno vidljivi. Dalje je sve trebalo biti ista rutina.
Ali kada je oborio dvojicu Engleza, kao niotkud se stvorio novi Sopwith Camel, ravno iza
njega. Pomalo nezgodno jer u ovakvim su situacijama obini letai, ak i njemaki suborci,
znali poginuti.
Dakle, sada treba razmiljati brzo i hladne glave. Priekao je da mu se Englez toliko
priblii da su prva zrna poela fijukati oko njega. Zatim je povukao upravljaku palicu prema
sebi toliko da mu se zabila u trbuh, podignuo avion ravno prema gore i potpuno oduzeo
snagu. Zaustavio se u zraku i nakon nekoliko sekundi poeo padati kovitlajui se. Uto je
zbunjeni Englez, koji nije ni shvatio to je Crveni napravio, proao ravno ispod njega, a on je
otvorio vatru i uspio pogoditi cijelu duinu neprijateljskoga aviona. Valjda je imao sree.
Zatim je trebalo samo dodati snagu, popratiti palicom, zaustaviti vrtnju i krenuti u
smjeru matine baze. etiri Engleza u jedno prijepodne bit e sasvim dovoljna, ipak je
vrijeme ruka. A zatim se mogao s novom snagom, novim smiljenim planom i punim
magazinom ponovno dati u borbu. Rekord u jednome danu bio mu je jedanaest oborenih
aviona, to moda nee moi ponoviti ba danas, osim ako ne bude imao sreu da naleti na
formaciju amerikih poetnika.
Tijekom intenzivne zrane borbe kumulusi iznad Baggensfjrda odlebdjeli su na
jugozapad. Bio je ist i topao dan, osjealo se rano ljeto iako je tek bio kraj travnja.
Zapravo je bio u potrazi za koljukama, zato je posudio klju njihova mola. Legao je na
trbuh i virio kroz procjepe izmeu dasaka. Voda je bila ista i zrake sunca prodirale su sve do
dna, gotovo kao kod kue. Gotovo kao na Osteryu, bolje reeno. Pijesak i pojedinane alge,
smijeno malene dagnje i etiri, pet grgea. Ali ova operacija ne odvija se radi njih. Imao je
zadatak i izvrit e ga precizno i uspjeno.
Nije uspio u prvom pokuaju i to se nije smjelo ponoviti. Majka Ingeborg objasnila mu je
sve njegove pogreke. Koljuke rade gnijezda i zato bi bilo mudro ako bi mogao dodati malo
algi i morske trave u staklenku. No to nije bilo najvanije. Najljepe ribe u vrijeme mrijetenja
obino su bili mujaci, to je vrijedilo za koljuke, kao i za losose i pastrve. One ribe koje su se
sjajile metalno smaragdno, skoro plaviasto i rubincrveno, bile su, dakle, mujaci.
Greka mu je bila uhvatiti samo nekoliko mujaka, staviti ih u staklenku bez algi ili
morske trave i uvjeravati sam sebe da nee biti svae. Poubijali su se, ak je i pobjednik
uskoro okrenuo trbuh prema gore.
Sada je, dakle, bilo bitno zadovoljiti se jednim lijepim mujakom i dvjema enkama, to
su one koje nisu bile sjajnih boja. Ako jedna od enki ugine, ubije je rivalka ili mujak ili
oboje, moda uspije vjenanje izmeu preivjelih.
Uhvatiti par enki bilo je najjednostavnije, kruile su pred gnijezdima mujaka.
Nataknuo je komadi kine gliste na svinutu pribadau, nije se smjelo koristiti vrh harpuna,
ribe moraju ostati ive i itave, tako mu je majka objasnila. Uskoro je imao dvije enke u
staklenci.
Bilo je malo zamrenije uhvatiti mujaka. Skrivali su se u gnijezdu, nisu imali apetita, ali
bi iznenadno munjevito napali kinu glistu na pribadai ili koju od enki i ponovno nestali u
gnijezdu. Shvatio je da ako pritisne kinu glistu prema stropu koljukina gnijezda, mujak
iznenada izvede bijesan napad da zagrize ili oteti kinu glistu, vie nego da je pojede. U

5
| becca & janja

tome je trenutku morao biti brz i povui ga van prije nego to uspije popustiti zagriz. Nakon
etiri ili pet pokuaja, naposljetku je imao mujaka i dvije enke u staklenki i mogao je
zadovoljno krenuti kui. Zadatak uspjeno obavljen, barem zasada.
Dobro je zakljuao crna eljezna vrata mola za sobom, ba kako mu je otac naloio.
Drugi ljudi ovamo nisu imali pristupa.
Komad puta uz obalnu etnicu nije bio dug, ali staklenka s tri bijesne ribe poela mu se
initi tekom jer ju je morao drati podalje od sebe da ne poprska nedjeljnu odjeu,
mornarsku koulju s uglaanim plavim ovratnikom i mornarskoplavim dugim hlaama. Bilo
bi sigurno lake popeti se na Kllvgen i uuljati se na stranji ulaz kroz kuhinju, nego ii
silnim kamenim stubama od glavnoga ulaza na etnici.
Penjui se uz Kllvgen naiao je na dvije susjede u nedjeljnoj etnji, naklonio im se
drei staklenku u gotovo ispruenim rukama pred sobom, izgledalo je kao da im eli dati
dar. Znatieljno su prouile njegov ulov, a on im je pokuao izloiti plan vjenanja koljuki.
Trenutano razbjenjene ribe nisu bile ni najmanje voljne sudjelovati u tom planu. Ponovno
su se poele tui i jedna od susjeda naalila se na temu ljubavi, neto to nije razumio. Zatim
su ga potapale po glavi i nastavile etnju, vjerojatno prema Grand Hotelu.
Nakon to se provukao kroz kuhinju, doekao ga je miris nedjeljna peenja i svjee
peenoga kruha. inilo se da su kuharice u urbi, obilazile su jedna drugu i govorile o
kuponima i racioniranju, ali naglo su zautjele kada su ga ugledale. Zbunjeno se naklonio i
oduljao pored sluavkine sobe i predblagovaonice.
Velika je blagovaonica bila prazna, jo nisu poeli postavljati stol. Bio je to dobar znak,
jer moda e veera biti mala, obiteljska, iako su vikendom esto imali goste. I doista, kada je
proao pored male blagovaonice, jedna je od sluavki bila unutra i latila srebrninu. Dobro je,
veera je, znai, manja. Za velikih veera morao je sjediti za stolom i dosaivati se jer su
odrasli jeli i razgovarali u beskraj. Manjoj brai i sestrama onda je bilo mnogo bolje, jeli su
sami s Marthe u maloj blagovaonici.
Imao je sve manje snage u rukama i morao je na trenutak spustiti ribe na najniu stubu
pod dvije palme. Zatim je nastavio uza stube do kata sa spavaim sobama i na kraj hodnika
do vlastite sobe. Konano je mogao odloiti teret na pisai stol. Donio je runik iz kupaonice
da obrie staklenku i zatim malo sjeo da proui kako je eksperiment proao ovoga puta.
Naalost, ne ba dobro, tako se inilo. Dvije enke bile su pritisnute na dno staklenke i
pokuavale se sakriti ispod jedne alge. Mujak, koji je poeo gubiti svoje lijepe boje, plivao je
po gornjem dijelu staklenke i neprestano iznova udarao malenim ustima o staklo u potrazi za
izlazom kuda bi pobjegao.
Bio je neodluan. Ovo je, u svakom sluaju, bio maleni korak naprijed, nijedna koljuka
nije ubijena, kao zadnji put, kada je ulovio samo mujake, to je odmah dovelo do pravog rata
sa stopostotnim gubicima.
Majka se u obitelji najbolje razumjela u prirodu, ali bila je nedjelja i odvezla se biciklom
u Neglinge pomagati radnikoj djeci s druge strane pruge, na sjevernoj strani, kamo nisu
smjeli ii. Iako, jednako tako, radnici i njihova djeca nisu smjeli bez dozvole prei prugu u
suprotnom smjeru. Zato je bilo tako, to nitko u razredu nije znao objasniti, jednostavno je
bilo tako.

6
| becca & janja

Majka je spomenula nekakav akvarij, vei prostor, da se izbjegne panika meu

zatoenicima. to je moglo imati veze i s opskrbom kisikom, u staklenki sa stajaom vodom
bilo je premalo kisika. Ba kao i ljudi, ribama treba kisik da bi disale, iako je, naravno, mnogo
tee izvui kisik kroz krge nego jednostavno udisati zrak.
Mogao bi se nai jedan stari akvarij gore meu silnom starudijom na tavanu. Ali djeca
gore nisu smjela biti sama jer je bilo vrlo udnih stvari na koje su se mogla ozlijediti. A moda
je postojao neki drugi, tajniji razlog zabrane. Iako bi se to ipak trebalo odnositi na mlae, a
ne na najstarijega sina, koji e na jesen krenuti u trei razred.
Stube prema tavanu poinjale su pred sobom mlaega brata Karla i bile prekrivene
debelim zelenim sagom, da posluga ne ometa obitelj kasno naveer i rano ujutro.
Kao da je uao u divovsku peinu s blagom. Osjeao se jak miris drveta i katrana s
poprenih stropnih greda. Prouljao se pokraj vrata triju malih redovnikih elija, tako su
zvali sobe posluge, nije mogao razumjeti zato, pa sve su ene. Ali ipak je zvualo uzbudljivo.
Vrlo dobro je znao da se ne smije viriti u tue sobe kada unutra nema nikoga, ali napast
ili radoznalost postale su prevelike. Oduljao se natrag i oprezno pritisnuo kvaku prema dolje
na posljednjim vratima u nizu.
Prvo na to je pomislio kada je zakoraio unutra bilo je iznenaujue jarko svjetlo i
pogled koji je bio mnogo bolji nego iz njegove vlastite sobe. Vidjelo se cijelo imanje, obronak
prema etnici uz obalu, s usjeenim kamenim stubama, uma bambusa koja e uskoro toliko
narasti da e postati dungla za mnoge avanture, uma srebrnog bora s druge strane, cvjetne
gredice u kojima je vrtlar upravo sadio maleno crveno, plavo i bijelo cvijee te itav zaljev s
Grand Hotelom i oblinjim otoiem s restoranom. Naravno, bilo je jo profinjenije u
norvekim fjordovima. Zapravo ne, nikako, predomislio se, s Norvekom nee imati posla. Ali
u Njemakoj je na mnogo mjesta pogled bio jo ljepi.
Osim pogleda, nije se imalo mnogo to vidjeti u sobi. Uzak pospremljen krevet, ispod
njega nona posuda. Mali noni ormari s kutijom za cigare, otac je zaposlenima u kui
poklanjao prazne kutije za cigare, a oni su u njima uvali svoje stvari. Kod vrata visjelo je
neto odjee, dvije crne haljine, dvije bijele ukrobljene pregae i one bijele stvarice koje su
se nosile u kosi kao dijademe.
Malo se stidio. Jer iako se u ovakvoj sobi nije imalo mnogo to pijunirati, bilo je
pogreno ui nepozvan. To dobro odgojeni djeaci ne rade. Posluzi uvijek treba iskazivati
potovanje.
Posramljen, oduljao se natrag velikoj avanturi i tiho zatvorio vrata za sobom. Golemu
peinu s blagom bilo je teko obuhvatiti pogledom jer toliko je toga bilo neuredno naslagano,
skije i saonice, drvene, sa skijama presvuenim elikom, dva para crvenih saonica, bicikl s
onim glupim velikim prednjim kotaem kakve vie nitko iv ne koristi, nizovi starinskih
klizaljki od crne suene koe visjeli su du daljega mu zida, velike krinje s mjedenim
okovima na uglovima, stariji ivai strojevi od one vrste po kojoj se trebalo gaziti, otprilike
kao uiteljica po orguljama za pjevanja psalama ujutro, udne vedske zastave na kojima je
bilo neto norveko leale su neuredno naslagane na jednu od krinja, odbaeno salonsko
pokustvo nagomilano jedno na drugo, ak i jedan mali top na pravom lafetu skrivao se u
jednome kutu.

7
| becca & janja

Toliko je uspio vidjeti na jednoj strani. Okrenuo se i vratio, proavi pored ulaza s
tavanskih stuba. Bilo je mrano, jedino svjetlo dolazilo je s prozori visoko gore, morao je
negdje postojati prekida za svjetlo, ali nije znao gdje, vjerojatno je bio previsoko.
Akvarija na vidiku nema, sigurno nema. Ali bilo je gomile divovskih fenjera i velikih
crvenih kugli s kineskim znakovima i izduenih svjetiljki od tkanine, toliko velikih da se kroz
njih dalo puzati i istraivati, ali suzdrao se jer je bio u nedjeljnoj odjei.
Osim toga, veinom pokustvo, pisai stolovi i ormari koji su bili mnogo vii od odraslog
ovjeka, stroj s velikim kotaem s rukom, za koji nije razumio emu bi mogao sluiti, ali i
dalje nikakva akvarija. Ovdje je bilo svega i svaega, osim ba akvarija. Ali akvariji su lomljivi,
moda bi trebao pogledati u velike crne krinje?
Ne, tamo je bilo samo nagomilane pospremljene odjee koja je jako mirisala po
kuglicama naftalina.
Razoaranje je bilo tim vee kada se vratio u svoju sobu. Jedna od koljuki je umirala,
teko ozlijeena. Mujak je stajao uz povrinu vode, otvarao usta kao da pokuava doi do
zraka, sigurno bljei nego kada ga je uhvatio. Druga enka i dalje je bila na dnu i stiskala se
pod algama.
Nije elio da i ovoga puta uginu, tako da mu je preostalo uiniti samo jedno. Odluno je
odnio staklenku u svoj toalet, preokrenuo je svu i pustio vodu. Nije bilo sigurno da e
preivjeti, put kroz odvod do zaljeva bit e pogibeljan. Ali potrajat e samo koju minutu, a
zatim e ponovno moi udisati svjeu vodu.
Za Boi mora zatraiti akvarij, to je bila jedina mogunost jer je ve navrio osam, stoga
mu je sljedei roendan dalji od Boia.
Ponovno nije uspio, unato boljem planiranju i pripremama. Ali kao to je otac uvijek
govorio, svaki neuspjeh je pobjeda onome koji se zna sabrati, pokuati ponovno i biti bolji.
Za obiteljskom veerom otac je bio malo loe volje, a Johanne je eprkala po hrani, iako
su imali telei odrezak u umaku od slatkog vrhnja i Eton Mess za desert. Majka ju je ukorila
uobiajenim rijeima da bi djeca u Neglingeu plakala od sree da dobiju ovakvu veeru. Ne
tako davno, prole godine, bilo je nereda zbog gladi u Neglingeu. Pozvana je narodna zatita.
Johanne se ozlojedila jer nije znala to su neredi, a niti narna zata. Barem se otac
pritom razvedrio i rekao da se upravo zbog toga pokuavao drati podalje od svega to je
imalo veze s vojskom. Ustvrdio je da ima vanije stvari na pameti nego pokuavati gladne
radnike drati u ahu. I povrh toga izgubiti vrijednih tjedan dana.
Ondje vani odvijao se rat i da je bio pozvan, ne oklijevajui bi izvrio svoju dunost. Iako
je doista dugo uspijevao izbjei poziv s obzirom na poslovna putovanja u Berlin, gotovo je.
Hulje su otkrile da se vie ne moe putovati u Berlin, sada, pri kraju rata.
Tim vie, upozorio je Johanne, ima sa zahvalnou pojesti ono to nam je Gospodin dao.
Kao i inae, svi su za veerom govorili norveki osim Haralda, koji se tvrdoglavo drao
iskljuivo njemakoga. Nije se jo usudio vjerovati da mu je vedski dovoljno dobar, morao je
biti potpuno siguran da ne zvui norveki.

8
| becca & janja

K ARLSSON JE izveo automobil i otvorio metalna vrata. Ingeborg i etvero djece stajali su
poredani ispred garae da na rastanku mau ocu koji odlazi u rat.
Upriliila je to kao igru, ali sada kada je stajao pred svojom obitelji, Lauritzu je to
rjeenje vie bilo neugodno i melodramatino nego zaigrano. U krajnjem sluaju, doista u
krajnjem sluaju, bilo je istinito da odlazi u rat, ali njegovi doprinosi ratu bit e to
beznaajni, to kratkoroni.
Igra ili ne, prekasno je da se predomisli. Podignuo je Rosu i Johanne svaku u jednu ruku
i poljubio ih, s Haraldom i Karlom postupio je muevnije i rukovao se. Ingeborg ga je
teatralno poljubila i odglumila da brie suzu iz oka. Bila je to ironija koja mu se u tome
trenutku uope nije svidjela, imao je osjeaj da zbija alu na njegov raun.
Nosio je vuje krzno preko jedne ruke jer su noi u travnju jo mogle biti hladne i od
pozvanih u vojsku zatraeno je da ponesu toplu odjeu. Narodna zatita nije nosila uniforme,
samo puke s bajunetom i trorogi eir iz 18. stoljea, isti onaj koji su nosile vedske trupe
Karla XII. koje su svojevremeno poraene u Norvekoj za Velikoga sjevernog rata.
Ali sada, ujutro, vrijeme je bilo lijepo i Karlsson mu je spustio platneni krov. Lauritz je
navukao konu kapuljau i stavio naoale za vonju, sjeo za upravlja, aljivo salutirao,
ubacio u brzinu i pourio se prema izlazu. Upravo kada je skrenuo ulijevo na Kllvgen,
podignuo je pogled prema istini pred garaom i vidio kako mu cijela obitelj ustro mae, kao
da se sprema preko sedam mora. Tek je tada uvidio sve dirljivo i komino u toj situaciji,
nasmijao se i vano im mahnuo.
Sputajui se niz Kllvgen, imao je pogled prema zaljevu, bijeli hotel Grand nazirao se
izmeu tipinih priobalnih vedskih borova, vornatih i niskih, potpuno razliitih od monih
visokih uma smreke na Osteryu. Skrenuo je lijevo na etnicu Strandpromenaden i ubacio u
viu brzinu.
Kako bilo, krenuo je, tu se nije imalo to uiniti, svaki mukarac mora dati svoj doprinos
domovini, iako nije ba mogao misliti o vedskoj kao domovini. No bilo kako bilo, bio je
roen kao graanin u vedsko-norvekoj uniji i, eto, krenuo je obaviti svoju dunost. Dodue,
bilo je nemogue shvatiti od ega e se ta dunost, strogo vojno gledano, sastojati. Teko da
e Njemaka napasti prijateljsku vedsku. Rusija je ve bila pobijeena i imala je dosta posla
sa svojom revolucijom. Dakle, protiv kojeg to neprijatelja treba braniti Saltsjbaden?
Znai, uskoro e se prijaviti na dunost u narodnu zatitu, koliko je shvatio, to je bila
kombinacija izmeu pokreta izviaa i teritorijalne obrane, za one koji su bili premladi ili
malice prestari za sluenje u vojsci. Poput njega, uskoro e napuniti etrdeset i tri i biti
prestar ak za Landstormen. Usput, sigurno je rije njemakoga podrijetla, Landsturm. Kao i
sve ostalo, na njemakom je zvualo ozbiljnije i vie vojniki.
Nije se bojao fizikoga rada, upravo suprotno. Nije u tome bila stvar. Ali hodati naokolo
s trorogim eirom, pukom i bajunetom i uvati Saltsjbaden od nepostojeega neprijatelja
nije moglo djelovati nikako drukije nego naprosto smijeno. Ako Rusi, protivno zdravom
razumu, odlue napasti upravo Saltsjbaden, umrijet e od smijeha doekaju li ih zastarjeli
vojnici iz 18. stoljea. Kamo sree, iako slabo vjerojatno.
Ali ovdje se nije radilo o vjerojatnosti, ovdje se radilo o principima pravednosti i
dunosti svakoga ovjeka da jednako podijeli teret sa svojom braom, bogatom i

9
| becca & janja

siromanom. Nema se tu to uiniti, mora se kao svi drugi prijaviti na dunost.

Dakako, poduzeo je odreene mjere i korake da si olaka kratko vrijeme provedeno u
ovome vicu od vojske, izmeu ostaloga, zato je sm vozio automobil do stoera, to e rei,
atorskog logora u Plnskome zatonu. Inae bi normalna stvar bila pustiti Karlssona da ga
vozi.
Ili je naprosto mogao otii u malo ozbiljniju etnju. Od obalne etnice preko mosta do
Neglingea, radnikoga dijela Saltsjbadena, ne bi potrajalo vie od pola sata. Jo uvijek je
mogao hodati brzo i na duge staze.
Jasno, nije bilo sluajno to se baza smjestila u radnikim podrujima sjeverno od pruge.
Da su se bojali ruskoga napada s mora, bili bi se utaborili dalje u fjordu, prema poluotoku
lgu. No naravno, ovako je bilo zbog one prologodinje prie o ustancima gladnih, ne samo
u Saltsjbadenu, nego posvuda po zemlji. Nije bilo jasno kako je tono zapoeo sukob u
Saltsjbadenu, on i Ingeborg doselili su se nedugo nakon toga, ali inilo se da se radilo o
nekom brodu punom truloga groa i djeci koja su gladovala. Protesti su narasli do te granice
da su ih nazvali neredima, pa je pozvana i narodna zatita. I dalje je bila smjetena ovdje,
premda se za Saltsjbaden govorilo da ima najmiroljubivije radnike u vedskoj, sve ih je
Wallenberg zaposlio.
Nakon to se dovezao u provizorno dvorite vojarne izmeu nizova atora uz Plnesku
dragu, nije pronaao neko posebno oznaeno mjesto za parkiranje, stoga se zaustavio ispred
najveega atora sa vedskim ratnim stijegom i zastavama narodne zatite, iziao i podignuo
zatitne naoale do ela.
Bilo mu je teko pokucati na ulaz u ator, pa je jednostavno uao u ono to se uistinu
pokazalo nekom vrstom stoernog atora. Za nizom klimavih stolova sjedila su etvorica
asnika, dvojica u propisnim vojnim odorama s jasnim oznakama ina koje nije znao
protumaiti, pretpostavio je da je najdeblji u sredini najkrupnija riba, druga dvojica nosila su
improviziranu vojnu odjeu. Sva etvorica zaprepateno su podignula pogled i neprijateljski
se zapiljila u njega.
Tko ste vi i otkud vam ideja da ovako neotesano uete nepozvani? pitao je onaj u
sredini, krupna riba. Nosio je monokl ba kao pravi njemaki asnik.
Direktor Lauritz Lauritzen, prijavljujem se na dunost, odgovorio je. S kime to imam
ast?
Ja sam major von Born. Molim vas, priekajte vani dok vas ne pozovem, direktore
Lauritzen! naredila je krupna riba.
Gdje za to vrijeme mogu parkirati automobil? pitao je Lauritz kao da ga to uope ne
dira. Imao je neugodan osjeaj da ovo nee dobro proi.
to to hoete rei! Ovamo ste doli automobilom?
Majoru je od silne preneraenosti ispao monokl. Gesta je po svoj prilici bila izvjebana
jer ga je otmjeno uhvatio desnom rukom.
Da, a ne trebam se pobrinuti samo za automobil. Imam sanduk konjaka u prtljaniku,
moda bi ga trebalo uvati na prikladnijem mjestu, ree Lauritz kao da se radi o najobinijoj
stvari na svijetu.
Naravno, to uope nije bilo obina stvar. Konjak se, kao i sva estoka pia, strogo

10
| becca & janja

racionirao.
etvorica asnika u nevjerici su zurila u njega.
Inspekcija! naredio je major i sva etvorica ustala su i odmarirala prema izlazu.
Okupili su se oko automobila i pokuavali izgledati struno, netko je ak doao pred
automobil i ispitivaki nogom udario jednu od guma.
Bio je to Hispano-Suiza, model iz 1917. godine, koliko je Lauritzu bilo poznato, jedan od
tri primjerka u vedskoj. Poklopac motora bio je dug, crn i sjajan, dva prednja okrugla
mjedena svjetla bila su uglaana, kao i karoserija koja je okruivala srebrnu masku, a iznutra
je automobil bio presvuen krvavo crvenom koom.
Lauritz je odgovorio na nekoliko pitanja o konjskoj snazi i maksimalnoj brzini prije nego
to je otvorio prtljanik, za koji je pretpostavio da je pravi razlog inspekcije, a oko njega su
se odmah okupila etvorica asnika da pobono promotre nemali drveni sanduk s bocama
konjaka u drvenoj vuni.
Kapetan Johansson, drago mi je! predstavio se onaj koji se Lauritzu inio kao druga
krupna riba po redu i ispruio ruku.
Istovremeno su se predstavile dvije manje ribe, asnici narodne zatite.
Lauritzen se upuuje na dunost u stoer! naredi major von Born.
Stvar se poela razvijati u smjeru kojem se Lauritz nadao. A tako se i nastavilo nakon to
je sanduk s konjakom diskretno prenesen u stoerni ator.
Odjel narodne zatite 117. Saltsjbaden imao je dva zadatka, to je Lauritz saznao kada
ga je major poveo u inspekciju baze i graevinskih radova, za koje se pokazalo da se sastoje
od projekta kopanja dugog uskog rova pedeset metara iznad obale. Znojni zlovoljni mukarci
kopali su na potezu od gotovo stotinu metara. Kada se Lauritz raspitao o namjeni te gradnje,
dobio je pomalo neodreen odgovor koji se nije ba dao protumaiti. Meutim, otprilike je
shvatio da u sluaju da Rusi, svojoj revoluciji unato, odlue napasti vedsku, i pritom za cilj
kopnene operacije izaberu upravo Saltsjbaden, i povrh toga upravo ovu obalu gdje je
smjetena narodna zatita, tada e sve ljudstvo zauzeti rov s namjerom da suzbiju
neprijatelja.
Lauritzu je bilo teko povjerovati da je ovaj vojni zadatak bio ozbiljan, vie mu se inio
kao neka vrsta placeba, kako bi to njegova supruga rekla, nain da se ljude neime zaokupi,
sada kada su po pravilima i propisima pozvani pod zastavu da brane domovinu.
Morao je postojati neki drugi, ozbiljniji zadatak za Odjel narodne zatite 117. u
Saltsjbadenu.
I postojao je. Trebali su internirati komuniste i drati ih pod nadzorom, a za tu je
namjenu teniska dvorana ispred Grand Hotela po slovu zakona rekvirirana kao zatvoreniki
kamp. Meutim, diskretna procjena komunistike populacije u Saltsjbadenu pokazala je da
postoji samo jedan takav, stolar Gottfrid Lindau. Navedeni komunist sada je, kako i prilii,
interniran u teniskoj dvorani, a slijedom toga, dunost nadziranja pala je na narodnu zatitu.
Patrolirali su oko teniske dvorane jedan po jedan u trosatnim smjenama. Osim nou, kada je
Gottfrid, uz obeanje da nee pokuavati pobjei, preputan sm sebi, svome itanju i
spavanju.
Lauritz je stekao dojam da je stidljiva prisutnost komunizma u Saltsjbadenu ispala

11
| becca & janja

pomalo razoaravajua. Ako nita drugo, barem bi igrai tenisa iz opine trebali biti ljutiti to
se imovina teniske dvorane blokira na ovaj nain, pa bilo to i pozivajui se na dravnu
sigurnost. No s druge strane, igrai su se mogli tjeiti da e sezona igranja na otvorenom
uskoro poeti.
Kako bilo, upravo je ova dunost, patrolirati oko Gottfrida i teniske dvorane s
bajunetom montiranom na Mauser m/96, bila jedan od najlakih radnih zadataka.
Zato se inilo prirodnim da Lauritz, koji je sa svojom zalihom konjaka bio smjeten s
ostatkom stoera, povremeno dobije zadatak uvati Gottfrida. Njemu je to bilo tim lake jer
se mogao spustiti do Grand Hotela vlastitim automobilom.
Osjeao se beznadno budalasto kada je prvi put u bundi od vujeg krzna vrijeme se
bilo pogoralo i, makar je bilo proljee, zahladilo je uz kiu i snijeg s pukom, bajunetom i
trorogim eirom poeo etati oko teniske dvorane po utabanoj patrolnoj stazi. Ne samo da
mu se zadatak inio posve besmislenim i sprjeavao ga da se bavi korisnim poslom u uredu u
Stockholmu, skoro jo gore bilo je hodati naokolo i izgledati smijeno, a istovremeno
pokuavati imati ozbiljan izraz lica da se pokae potovanje prema obrani zemlje.
Kada se po drugi put javio na tu dunost isprva nije naao kolegu kojega je trebao
zamijeniti, stoga je bio iznimno smeten kada su se navodno zakljuana vrata glavnoga ulaza u
tenisku dvoranu otvorila i iziao je ovjek jednako opremljen kao on sm, dodue bez krzna, i
mahnuo mu na pozdrav. Bio je to arhitekt Westman, sreli su se samo usput na doruku u
kampu i odluili malo dulje porazgovarati o gradnji obiteljskih kua.
Kada je Westmana smeteno pitao je li primjereno, ili uope doputeno nadgledati
komunista iznutra, da tako kae, ovaj mu se na odgovor prvo nasmije odbacujui tu tvrdnju,
a nakon kratka oklijevanja objasni mu aljivo da se nadgledanje izbliza ima drati ak
sigurnijim za dravu. Osim toga, Gottfrid je bio iznimno zanimljivo drutvo. Bio je obrazovan
i pristojan. Moda pomalo rezerviran, no to je ipak bilo razumljivo, s obzirom na okolnosti. U
svakom sluaju, samo neka ue i posjeti ga. Gottfrid nije imao nita protiv drutva, a i to je
bilo razumljivo, budui da je bio usamljeni komunist.
Lauritz se u toj prvoj prilici nije mogao upoznati s komunistom u teniskoj dvorani.
Zato, to nije znao, ali nekako mu se, ako je to uope bilo mogue, inilo to jo nerazumnijim
nego hodati naokolo s Mauserom i trorogim eirom i pokuavati izgledati ozbiljno i
patriotski. No probudila mu se radoznalost i uskoro je postala snanija od njegovih, jo uvijek
prilino nejasnih, predodbi o tome to je dolino tijekom nadgledanja.
Osim toga, deurao je naveer tri dana kasnije, kada je stoer vlakom otiao u
Stockholm na tajni opi sastanak, vjerojatno u neki od boljih restorana u gradu. Jo uvijek je
bilo hladno, proljee je kasnilo.
Komunista je naao blizu mree glavnoga terena, vjerojatno jer je ondje osvjetljenje bilo
najbolje. Na stolu pred interniranim nalazile su se gomile knjiga, dio njih ak na njemakom.
Lauritz se predstavio i objasnio da mu je kolega Westman rekao da smije ui i malo
porazgovarati. Komunist je odmah ustao, rukovao se s njim i donio stolac, koji je pribliio
stolu i rukom mu pokazao neka slobodno sjedne. Lauritz nije bio siguran kako zapoeti
razgovor i pokuao je razbiti led podignuvi srebrnu plosku s konjakom. Ne suvie uspjeno
jer se pokazalo da komunist ne pije alkohol.

12
| becca & janja

Uslijedila je neugodna tiina za koje su promatrali jedan drugoga. to god da si je

Lauritz zamislio, vjerojatno grubu mukarinu s crnom kapom sa titnikom, zaraslog u riu
bradu, u tom je smislu Gottfrid bio oito razoaranje. Bio je prilino visok ali vitak, nije imao
velike brkove i bili su njegovani, kosa mu je bila valovita, to je vie asociralo na plesni podij
kakva restorana, nego na masu galamdija u Zimskome dvorcu u Petrogradu.
Nije bilo lako zapoeti razgovor.
Znai, postojao je samo jedan komunist od tri tisue stanovnika opine? pokuao je
Lauritz.
2826, osim ako se nije rodio koji novi otkad sjedim ovdje, ispravio ga je Gottfrid. Ali
inae tono, svi ostali su socijaldemokrati, to jest, svi sjeverno od pruge. Ali ti tamo, naravno,
ne ivi?
Ne, priznao je Lauritz i odluio ignorirati to mu se obratio s ti, ivim uz obalu, na
Strandpromenaden 2.
Znai, pravi desniar?
Kao to uje, zapravo sam Norveanin.
Da, ujem, ali to ba i nije politiko opredjeljenje.
Kako bilo, moja ena je socijaldemokrat, pokua Lauritz.
Iznenaujue, ali uspjelo je. Gottfrid se odmah ozario.
Ingeborg! poviknuo je. Tvoja supruga, je li lijenik? Fina ena, to zaista moram rei.
Mislim, ne fina onako kako se gleda na takve ene, nego dobar je ovjek. Da zna da je vrlo
cijenjena zbog svog volonterskog rada u Neglingeu.
I time je led probijen. Ingeborgina privatna praksa u obiteljskoj kui jo se nije
pokrenula, pa je mnogo vremena posveivala brizi o siromanoj djeci u Neglingeu. Potovanje
koje je ondje stekla sada se nezaslueno prebacilo na njezina mua.
Budui da je Saltsjbaden bio posve nova zajednica koju je Wallenberg umjetno stvorio,
bez povijesti, svi stanovnici koji bi se susreli po prvi put mogli su bez povoda pitati kako je
netko zavrio upravo ondje. Bila je to podjednako samorazumljiva tema razgovora kao to je
negdje drugdje bio razgovor o vremenu.
Gottfrid, koji je bio tono deset godina mlai od Lauritza, zavrio je na crnoj listi nakon
velikoga trajka 1909., borbe koju su radnici izgubili. Bilo je to teko vrijeme jer onaj koji je
bio na crnoj listi nigdje nije mogao dobiti posao. Policija je Udruenju poslodavaca priskrbila
popise svega i sviju. Nakon est tekih godina, ipak je neto nauo o tvornici stolarije u
Moranskome zatonu u Saltsjbadenu. Ispoetka mu to nije zvualo primamljivo, tko bi se
elio preseliti u Wallenbergov osobni zooloki vrt? No kao nezaposlen nije mogao biti
sitniav, a vlasnik tvornice, Axel Andersson, nije bio lan Udruenja poslodavaca i nije ga bilo
briga za crne liste, nego samo da je ovjek dobar stolar i da je trijezan. Sada je Gottfrid sa
enom i djecom ivio u jednosobnu stanu u Neglingeu. I ovaj, brat mu je spavao na sofi u
kuhinji jer drugoga krova nad glavom nije imao. No to e ve doi na svoje.
Lauritz je samo neodreeno uo da se spominje neki veliki trajk 1909. U biti, u to je
vrijeme jo ivio u Bergenu, a nije znao ni to su crne liste. Kao poslodavac, jer mora priznati
da to jest, nikada nije imao sukoba s radnicima. Trebalo je nai pravoga predradnika, prave
muke u koje su i on sm i radnici imali povjerenja. Predradnik je imao zadau dogovoriti

13
| becca & janja

normu. Najbolji predradnik kojega je imao bio je nadniar na pruzi koji se zvao Johan ved,
ako mu ime zvui poznato.
Nije bilo, ali Lauritzova pria o onome to je Gottfrid nazivao neobinim oblikom
klasne suradnje inila mu se iznimno zanimljiva. Pitanja su pljutala.
Zar Lauritz nikada nije imao problema sa trajkovima radnika? ak ni kakav majuni
divlji trajk? Je li on sm pregovarao sa sindikatom, ili je to inio predradnik? Tko je
odluivao o otkazima, on sm ili predradnik?
Lauritz se osjeao neugodno nesigurno, ovo su bila pitanja o kojima zapravo nikada nije
razmiljao. U graevinskoj struci broj zaposlenih itavo je vrijeme rastao ili padao ovisno o
konjunkturama i lokalnim razlikama. Trenutano je bilo poprilino loe u vedskoj, ali malo
bolje u Norvekoj. Dakle, trebalo je imati malu skupinu stalno-zaposlenih na mjesenoj plai,
a oni bi, pak, angairali ili smanjivali radnu snagu sukladno narudbama za gradnju koje bi
pristizale ili se otkazivale.
Gottfrid je izgledao zamiljeno, ali ipak je odluio promijeniti temu razgovora.
A kako je Lauritz zavrio u Saltsjbadenu, je li naprosto poznavao Wallenberga?
Da, jest, priznao je Lauritz. Ali isprva je zavrio u Stockholmu jer je obitelj bila prisiljena
napustiti Bergen. Tuna je to pria, i naravno, ima veze s ratom. Ipak mu je ena Ingeborg
Njemica, to je Gottfrid moda ve shvatio kada su se susreli u Neglingeu?
Ne, Gottfrid je uzeo zdravo za gotovo da je Norveanka, ba kao Lauritz, barem su tako
zvuali.
Da, ali ipak je Njemica, nastavio je Lauritz svoju priu. A to je znailo da su njihova
djeca napola Norveani, a napola Nijemci. Poetkom rata nije to imalo veze. No nakon to je
Njemaka zapoela totalni podmorniki rat, norveka trgovaka flota trpjela je sve vee
gubitke u broju poginulih pomoraca, a to je pomorski grad poput Bergena vrlo snano
pogodilo. Vie nije bilo lako biti Nijemac u Bergenu, to je bila njegova supruga, ili biti
smatran germanofilom, to je bio on.
Prvo to se dogodilo bilo je da su ostali bez prijatelja. To bi moda mogli izdrati, takve
stvari se itekako mogu popraviti nakon rata.
Ali kada je sin Harald krenuo u kolu, dogodilo se neto strano. Prijatelji iz kole napali
su ga, gotovo je umro, samo to nije izgubio vid na lijevo oko, i dalje je vidio slabije. Deko je
doivio traumu, to je terminologija supruge Ingeborg, svojevrstan duboki ok zbog kojega je
posve prestao govoriti norveki. Naravno, vidjeli su koliko je sati. Tvrtka je imala ured i par
nekretnina u Stockholmu, trebalo je samo otputovati, to prije to bolje.
I jo neto, to nije toliko jako pogodilo obitelj, nego njega osobno. Imao je regatnu
jedrilicu u najveoj klasi, jedinu stvar koju je volio i za koju je mislio da se nikada nee
odvojiti od nje. Nekoliko kolaraca ju je zapalilo, jedino to mu je ostalo bilo je nagoreno
kormilo.
Nego, Saltsjbaden. U Stockholmu je upoznao Wallenberga, koji mu je ispriao o svojem
projektu gradnje moderne zajednice iz snova uz more. Ve tada to mu je djelovalo kao
ogromna mogunost, a i dalje je to mislio. Mnogo zdravija okolina za djecu, a ipak samo pola
sata vlakom do sredita grada.
Eto, otprilike tako je doao u Saltsjbaden. Za poetak, moglo se to initi mnogo

14
| becca & janja

neobinijim, nego biti prisiljen doi ovamo zbog one crne liste, ali ipak nije. Lauritz i njegova
obitelj bili su prisiljeni doi ovamo zbog mrnje prema Nijemcima. Toga ovdje nije bilo.
Upravo suprotno, vedska je bila na njemakoj strani i imala njemaku kraljicu, ovdje se u
koli djeca nisu imala ega bojati.
Gottfrid Lindau je vrlo dugo vremena pozorno sluao ne prekidajui pitanjima. Moda
je, sinulo je Lauritzu, shvatio da bergenski inenjer-izbjeglica nikada nije nekome ispriao tu
priu, barem ne ovako drastino skraenu. Kao da ju je saeo i za sebe, iznenadna ispovijest
pred posve nepoznatim stolarom, koji je, povrh toga, bio internirani komunist. U takvim
situacijama ljude se nije prekidalo.
Kako je djeaku sada u koli pretpostavljam da naravno ide u kolu u Tattby, a ne u
besplatnu kolu u Neglinge ali kako mu ide s norvekim? pitao je Gottfrid nakon to je
dugo, zamiljen, utio.
Zapravo, govori vedski, ree Lauritz i ozari se. ini mi se ponekad da ujem neku
vedsko-norveku mjeavinu, ali nahvalili su ga u koli zbog toga.
Zna li da ovdje u Saltsjbadenu imamo najbolje brodogradilite u vedskoj? upita ga
Gottfrid, za kojega se takoer inilo kao da mu je lake, sada kada se crni oblak nad njihovim
razgovorom tako brzo povukao.
Ne, ree Lauritz. nisam to znao. Zapravo, kada bolje razmislim... uo sam neto o
tome, ali zna, veani i brodovi... kakvi brodovi se grade?
Jedrilice, regatni brodovi. Plymovo brodogradilite u Neglingeu, mislim da bi ga
jednom trebao posjetiti. Znam o emu govorim.
Kako to zna, razumije se u regate?
Ne, kao to se ne razumijem ni u golf ni tenis. Ali stolar sam, itav ivot sam proveo
radei svojim rukama, u drvetu. Nisam mogao pogrijeiti u procjeni onoga to sam vidio kod
Plyma.
Lauritz je uljudno pokuao ne pokazati da je skeptian. Trebalo je mnogo vie od
pravilno slijepljenih komada da se stvori moderna regatna jedrilica. Ali kratki posjet tome
brodogradilitu, ako nita drugo, barem iz pristojnosti, to si je mogao priutiti. Moda
jednom kada ne bude imao drugoga posla.
to misli, koliko e dugo biti interniran? pitao je i jednako naglo promijenio temu
kao to je to Gottfrid uinio malo prije.
Dok rat ne zavri, pretpostavljam. U svojoj nedokuivoj mudrosti, naa vlast misli da
im Njemaka pobijedi, nastupit e mir na svijetu. to bi trebalo znaiti da se niti Rusija nee
usuditi napasti vedsku, dakle, valjda se moe pustiti jednog jedinog komunista u
Saltsjbadenu.
Lauritz se nasmijao po prvi put tijekom njihova razgovora i samo to mu nije ponovno
ponudio svoju plosku s konjakom, ali sabrao se i sm povukao iz nje.
Isuse, ree. Nadajmo se brzoj njemakoj pobjedi, ovo zlo traje daleko previe. Nego,
bi li bio ljubazan i pripazio mi na puku, idem se malo olakati?

15
| becca & janja

P ROLJEE SE iznenaujuom estinom odmah pretvorilo u ljeto. No Harald je tada bio

alostan, neutjean, esto je plakao na jastuku kada je mislio da ga nitko ne vidi niti ne uje.
Sve se zacrnilo. Vie ni dugi ljetni praznici nisu bili neto emu bi se radovao. Manfred von
Richthofen, najvei meu letakim asovima sviju vremena, bio je mrtav.
Idioti od Engleza hvalili su se da je netko od njih oborio Crvenog baruna u asnoj
zranoj bitci, nakon teke borbe. Jasno da nije bilo tako, radilo se o zrnu iz puke ispaljenom
sa zemlje, sluajnom hicu, stravinoj nesrei koja se dogodila samo dvaput prije toga.
Majka Ingeborg pokuavala ga je na sve mile naine pridobiti da misli na to drugo, ak
se odvezla u Stockholm i kupila akvarij od 25 litara, ali to mu je skrenulo panju samo na
nekoliko dana. Koljuke su se mnoile u proljee i tada se moglo vidjeti razliku izmeu
mujaka i enki. Ljeti su sve bile sivo-zelene i vie ih nije bilo u plitkim vodama kod mola,
barem on nije uspio pronai nijednu. A sm zadatak, onaj u kojem nije uspio i koji je morao
zapoinjati ispoetka sve dok ne bude proveden, odnosio se na koljuke i ni na to drugo.
Nije ih mogao jednostavno zamijeniti malim grgeima, iako su i oni bili vrlo lijepi.
Otac Lauritz pokuao je s avijatiarski romantinom, zapravo ratnom metodom.
Napravio je konstrukcijski nacrt sa svakim detaljem von Richthofenova Albatrosa na pravome
milimetarskom papiru iz tvrtke u Stockholmu i pribavio sve ostalo to je bilo potrebno, drvo
balze, kirurke noie, japan-papir te crni, bijeli i crveni lak. Nakon to je, poslije nekoliko
neuspjenih pokuaja, prvo krilo napokon bilo gotovo, pokazao mu je kako namoiti
japan-papir i zalijepiti ga preko krila. Trebao je biti oprezan i ne staviti previe ljepila jer bi se
napravile grudice. Nakon to se papir osuio, stisnuo bi se, tako da je bio vrsto zategnut
preko krila, moglo se lupkati po njemu. Tada je bilo vrijeme za crveni lak.
No kada je Harald mislio da je to uspio napraviti kako treba i radio je na drugom krilu,
izmaknuo mu se kirurki no i zarezao veliku posjeklinu u lijevome palcu. Dok se majka s
njim sputala u ordinaciju, s lijevom rukom ispruenom iznad glave, korila ga je i
upozoravala istovremeno. U svoju obranu, drsko joj je rekao neka ranu zaije bez anestetika
jer je to zanemarivo. Kada majka nije razumjela vedsku rije, umalo ju je nesmotreno rekao
na norvekom, ali zaustavio se u posljednji as.
Nakon to je oistila ranu, izvadila kirurku iglu, konac i karice, ponovio je molbu da ga
zaije bez anestetika. Naravno da nee pristati na to, mislio je. Zaudo, izgledala je
zamiljeno, kao da to doista pokuava odvagnuti, slegnula je ramenima i rekla, naravno,
isprui ruku.
Bilo je prekasno da se predomisli, preostalo mu je samo stisnuti zube. Bila su potrebna
dva ava, ali nije dao ni glasa od sebe.
Neko je vrijeme zbog toga bio ponosan i otac ga je pohvalio zbog hrabrosti. Moda je
majka raunala na to.
Ali uskoro se beznadna tuga vratila, poeo je ak sumnjati u pobjedu Njemake, sada
kada su se i Amerikanci punom snagom prikljuili napadakoj strani i otac je djelovao sve
neodlunije dok je itao ratna izvjea u vedskim novinama. Osim toga, na snagu je stupila
zabrana koritenja skalpela, osim u oevoj nazonosti. Ali otac je imao mnogo posla u uredu
u Stockholmu i u pravilu se nije vraao kui prije veere.
Jednoga kinog dana, dok je Harald leao na krevetu i itao neku vedsku knjigu o Karlu

16
| becca & janja

XII. i njegovim pobjedama nad Rusima ondje je nauio rije zanemarivo, junaki kralj
zanemarivom je nazvao prostrijelnu ranu na nozi ula je majka i predloila da ode s njom u
Neglinge, ila je u svoj tjedni obilazak. Zapravo bi najradije nastavio itati jer je bio na vrlo
uzbudljivom dijelu, Karlova konjica upravo e zadati smrtni udarac Rusima. Ali vidjeti
zabranjenu zonu izbliza takoer se inilo uzbudljivim. Mogao je, na primjer, promotriti jesu
li razlike izmeu radnike djece i njih samih toliko velike koliko su to neki od njegovih
prijatelja iz razreda tvrdili.
Kia nije smetala jer majka sada nije morala ii biciklom, Karlsson je utoio benzin iz
nekoliko velikih metalnih bavi koje su bile skrivene u dnu garae, prekrivene ceradom.
Benzin se takoer racionirao, ali k njima u Saltsjbaden stizao je jednakom lakoom kao
teletina i prava kava.
Majka je prvo trebala primiti pacijente u prostoriji kolske medicinske sestre u narodnoj
koli u Neglingeu. Sjedio je s njom za to vrijeme ako je pregledavala djeake, ali dobio bi znak
da se odulja u susjednu prostoriju ako je sljedei pacijent bila djevojica. Majkama djeaka
rekla je da mora voditi sina sa sobom jer ga nema tko uvati, ini se da su sve povjerovale,
iako je la bila dvostruka. Kao prvo, bio je prevelik da bi ga netko uvao, kao drugo, kua na
obalnoj etnici uvijek je bila puna ljudi.
Bilo je malo udno gledati majku kako s drugim djeacima postupa jednako njeno kako
je postupala s njim. Gotovo svima koje je pregledavala, ili bolje reeno, njihovim majkama,
govorila je istu stvar, da je kava tetna, da izrazito pridonosi pothranjenosti djece. Ponekom
bi napisala recept i opirno objasnila da lijek treba podii u ljekarni u Nacki, ali da recept
slui i kao karta za vlak na putu onamo, a lijek koji e kupiti u Nacki postaje povratna karta.
eljezniko dioniko drutvo je to odobrilo. U ljekarni trebaju objasniti da se troak pie na
Lauritzenov raun.
To sigurno znai da je poklanjala lijekove? Je li otac znao za to?
Ako je postojala razlika izmeu njega i prijatelja iz razreda u koli Tattby te radnike
djece u Neglingeu, naravno, bila je to odjea, ovdje su nosili ljetnu odjeu, i bili leernije
odjeveni. No to je imalo veze jedino s dotjeranou i stilom. Znatnija razlika bila je to su
gotovo svi djeaci koje je majka pregledala bili mravi i ona je na to neprestano upozoravala,
osobito kada je napominjala da je bolje jesti vrlo malo, ili ak ne jesti uope, nego piti kavu.
Naravno, to je bila jo jedna razlika. Djeca u Neglingeu pila su kavu, ni on ni njegovi
prijatelji iz razreda nisu to inili. Vino je pio na nedjeljnim veerama, razrijeeno vodom. Ali
kavu nikada.
Nakon pregleda u narodnoj koli majka je trebala ii u kune posjete, a Karlsson, koji se
nije snalazio na tome podruju, neprestano je morao zaustavljati automobil i traiti upute.
Nekoliko je puta dobio vrlo ljutite odgovore, sve dok ljudi ne bi ugledali njegovu majku na
stranjem sjedalu i ljubazno im pokazali put.
Iza eljeznikog kolodvora, u nizu stambenih blokova s unajmljenim stanovima, ekalo
ih je ono najudnije. Nisu to bila radnika djeca i njihove bolesti, koje su bile otprilike iste
kao u ordinaciji u narodnoj koli, ili upozorenja o kavi, recepti i putovanje vlakom, nego
nain ivota. Bilo je kao u zatvoru, barem je on tako zamiljao zatvor. Nije se imao kamo
maknuti ako bi bolesno dijete bilo djevojica, itave obitelji ivjele su u jednoj jedinoj sobi.

17
| becca & janja

Ako je dijete u takvoj obitelj bolovalo od kakve zarazne bolesti, nije ga se moglo odvojiti u
zasebnu sobu. Na primjer, ako se radilo o zaunjacima, koje je on imao jo u Bergenu, a bilo
je odraslih mukaraca koji ih nisu preboljeli, to nije bilo dobro. Morali su se preseliti k roaku
ili kolegi s posla sve dok im je dijete bilo zarazno.
Kod radnika se osjeao udan miris, i to je bilo jedna od razlika. Nije bilo odbojno, samo
vrlo razliito.
Na putu kui sjedio je na stranjem sjedalu, utio i drao majku za ruku. Razmiljao je o
onome uspanienom nainu razmiljanja, kada ovjek razmilja i razmilja, ali ne razumije do
ega bi zapravo trebao doi, samo se vrti u krug.
Kada je automobil preao most u Neglingeu, koji radnici i posluga nisu smjeli prelaziti
bez dozvole, bilo je to kao povratak iz nekoga stranog svijeta, zapravo uzdah olakanja. U
daljini u zaljevu uspravan je stajao visoki crkveni toranj, kue uz cestu poele su izgledati
poznato, u parku Ringvg odrasli su etali, a djeca se igrala na ljuljakama i klackalicama.
Imao je tisuu pitanja, ali nije znao ime bi poeo. Majka mu ni najmanje nije pomagala,
samo mu se blago smijeila i povremeno mu stisnula ruku, to je bio tajni znak. Iako je znaio
samo da se vole.
Majko, moram neto pitati! uspio je na koncu sabrano izbaciti iz sebe.
Da, maleni moj, to eli pitati?
Jesmo bili kod siromanih ljudi?
Da, jesmo.
To znai da smo mi bogati?
Da, jesmo.
Ta ga je spoznaja doekala kao udarac u lice, snaan i posve iznenadan. Rijei poput
bogat i siromaan uvijek je vezivao uza svijet bajki, s onime to nije imalo veze sa stvarnou.
Bogati princ. Siromani seljak.
Znai, to je postojalo. I bilo je tajna.
Svi u razredu ivjeli su otprilike u jednako velikim kuama, iako posve drukijima,
velikima, od crvena drveta, bijelima, obukanima poput njihove, utima ili smeima,
ponekad s visokim tornjiima, ponekad bez njih. Neki su imali automobile, drugi su se vozili
vlakom. Svi su uvijek bili dobrodoli jedni kod drugih, svi su sve pozivali na okoladu i
kolae.
I nikome nikada ne bi palo na pamet rei, hura, bogati smo. Takve stvari se nipoto ne
govore, to su svi znali. Jednostavno je tako bilo. O novcu se ne govori.
Sinulo mu je da ono to je majka rekla Johanne, da bi djeca u Neglingeu plakala od sree
kada bi dobila telei odrezak, zapravo jest istina.
Postojalo je veliko pitanje koje je trebalo postaviti, ali zbrka njegovih misli pregrijala se,
nije mogao doi do tog pitanja.
Nije li to jako nepravedno! na koncu je izletjelo iz njega.
Majka, koja je, ini se, bila u posve drugim mislima, smeteno ga je pogledala. Stali su na
crvenom kod zadnje postaje na sajtsjbadenskoj pruzi, Grand Hotela. Vlak je upravo itei
prolazio pokraj njih.
Jest, majka je ozbiljno potvrdila. Ako misli na to kako je djeci u Neglingeu i kako je

18
| becca & janja

tebi, to doista jest vrlo nepravedno.

Jesu li djeca u Neglingeu mrava od toliko kave jer su siromana?
Da, moglo bi se rei.
Zato mi ne pijemo kavu?
Pijemo, ali ne takvu, napravljenu od prene rai, kore drveta, ueta premazanog
katranom i ne znam ega sve ne.
Odgovor ga je smutio, a istovremeno su se brklje, tresui se, poele podizati i automobil
je krenuo. Morao je jo malo razmisliti i smisliti novo pitanje.
Majko, ako smo mi bogati, a oni u Neglingeu su siromani, je li to tako jer Bog tako
eli, otac obino kae da je sve u Bojim rukama?
O tome tvoj otac i ja imamo vrlo razliito miljenje. Prije bih rekla da smo u ivotu
imali vie sree od siromanih.
Kratko putovanje uskoro je dolo do kraja, stigli su u drugi svijet uz obalnu etnicu.
Nikada nije razmiljao o tome da je to jedan potpuno drukiji svijet od onoga od Neglingeu,
toliko blizu.

Posjed oko kue takoer je bio drukiji svijet, ili ak nekoliko svjetova. Smio je raditi skoro
to god je htio, samo nije smio izlaziti izvan betonskoga ograenog prostora. U itavome
Saltsjbadenu nije bilo boljega mjesta za igru Indijanaca i kauboja, imali su svoje indijansko
selo u velikoj peini u bjelogorinoj umi, koje je ustvari ljeti sluilo za zabave odraslih, ak
za gozbu rakova, tipian vedski obiaj. Sigurno su se tada velike svjetiljke iznosile s tavana i
ispunile svjetlom.
Mogao je vjebati gaanje lukom i strijelom na igralitu s ljuljakama, penjalicama i
toboganom, smjetenom pod starim hrastovima u blizini vozaeve kue. A zatim, nakon to
se izvjebao kao Indijanac, prouljati se pokraj peine, niz obronak do ume srebrnoga bora i
aria, i loviti vjeverice, koje je bilo prilino teko pogoditi strijelom. Jedini put kada mu je to
uspjelo, imao je osjeaj da je to velika greka i osjeao je jedino tugu, iako je pogodak sigurno
bio fantastian. Kada je podignuo teko ozlijeenu vjevericu da joj pokua pomoi, snano je
disala, nekoliko udisaja u sekundi, onako kako je majka opisala hiperventilaciju. Uginula mu
je u rukama i tada se nije mogao suzdrati da malo ne zaplae, iako je otac bio rekao da se u
obitelji Lauritzen ne plae.
Pokuao je prirediti indijanski pogreb za vjevericu, koji su pohodili mlai brat i sestre.
No nije bilo osobito uspjeno. Napravio je drvenu kutijicu u kojoj je ivotinjica leala
spremna za posljednje putovanje k duhovima predaka. Ali vjerojatno je vatra pod kutijom
bila premala, jer vjeverica je pala u vatru prije nego to ju je plamen dovoljno zahvatio i ubrzo
se osjetio miris spaljene dlake, a Johanne je to bilo odvratno i poela je plakati. No to nije bilo
bitno jer Johanne je djevojica.
Mogao se uputiti na alpinistike ekspedicije na Himalaju. Postojale su dvije poznate i
iskuane rute. Mogao se popeti najstrmijim putem, od ume srebrnoga bora prema kuici za
igru. Bilo je strmo i uzbudljivo dok se penjao, ali ekspedicija bi zavrila pomalo
razoaravajue jer je uvijek stigao do djeje kuice, a ne do pustopoljina prekrivenih
snijegom. U najgorem sluaju Johanne bi stajala pred kuicom u pregai i s nekakvim

19
| becca & janja

komadom tkanine na glavi i htjela da neto naprave za ighu.

Druga je ruta bila bolja. Krenuo bi od kraja borove ume, blie glavnome ulazu sa
etnice, gdje su stabla bila rjea, bilo je hrasta i bukve. Pravio se da nema stuba u kamenu,
nego se najstrmijim puteljkom penjao do mjesta gdje je stajao stijeg, najviega mjesta
itavoga posjeda.
Ondje je otac 17. svibnja1 podignuo norveku zastavu, to je zasmetalo neke susjede. Na
svoj nain, razumljivo. Ovdje u vedskoj valjda se treba drati vedske zastave, iako je
norveka, eto, ljepa.
S toga mjesta mogao se spustiti prema bambusovoj umi, u kojoj su u ovo doba,
poetkom ljeta, svijetlozelene mladice bile vrlo meke. Morao si je maetom probiti put kroz
gusti, zbijen u rano ljeto. Pronaao je maetu duboko u jednom od spremita na tavanu.
Moda to i nije bila prava maeta. Kada ju je zaplijenio, saznao je da je to sjeivo koje se
koristilo u vedskoj floti u 19. stoljeu. Vrlo je dobro posluilo kada se trebalo probiti kroz
zaparene bambusove ume u podnoju Himalaje, jer bilo je i teko i otro.
Predobro, pravo budi reeno. Jako su ga izgrdili. I ne samo to, otac je isprva odluio da
Harald mora ostati kod kue kada obitelj ode na cjelodnevnu ekspediciju u vanjski dio
arhipelaga. Otac je pribavio veliki gliser od mahagonija, koji je bio vrlo brz i u koji se moglo
smjestiti velik teret jer ga je prethodno koristio jedan poznati krijumar alkohola. Nakon to
je uhvaen, vlasti su brod zaplijenile i prodale na aukciji. Bio je jeftin jer se gotovo nitko nije
elio voziti naokolo u poznatome krijumarskom brodu. Ali otac ga je kupio i preuredio u
obiteljski gliser s dva salona i kabinom za spavanje, a sada e ga voziti po prvi put, napravit e
dugu turu. U Baltikome moru vie nije bilo ruskih podmornica, tako da je svima bilo
dozvoljeno isploviti brodom.
Bila je to teka kazna to je bio prisiljen otii u svoju sobu, dok su mlai brat i sestre
galamei trali naokolo i pakirali se za izlet.
Naravno da mu je bilo ao, naravno da je shvatio da je bilo glupo posjei bambusovu
umu, u stvarnosti, a ne samo u mati, i to je moglo biti sasvim dovoljno. Ali osjeaj je bio
tako lijep kada je teko sjajno sjeivo ruilo stabljike bambusa. to je, tu je, nita se nije
moglo promijeniti, a kazna nije bila nepravedna.
No kada je mislio da su ostali ve otili, netko je neoekivano pokucao na vrata i majka
je ula u sobu. Uope nije izgledala strogo.
Je li mome malom blesavom djeaku dovoljno ao? pitala je.
Petnaest minuta kasnije itava se obitelj ukrcala na gliser od uglaana mahagonija, to
jest motornu jahtu, jer tako su se zvala bolja plovila na privatnome molu na obalnoj etnici.
Otac je bio vrlo dobro raspoloen i nosio je mornarsku kapicu sa titnikom i amblemom
vedskoga kraljevskog jedriliarskog drutva.
Brzinom od dvadeset i pet vorova krenuli su u smjeru vanjskoga ruba arhipelaga, stii
e u tren oka, pronai otok samo za sebe, kupati se, jesti i sunati.
Sjediti u otvorenomu dijelu kokpita bilo je poput letenja, osjeati vjetar u kosi i miris
mora koji je podsjeao na dom u Norvekoj. Koji je podsjeao na norveku zapadnu obalu,

1
Norveki dravni blagdan (op. prev.).

20
| becca & janja

ispravio se. Ne na dom, jer dom je u Njemakoj.

A Njemaka je zapoela svoju iekivanu krajnju ofenzivu u Francuskoj, uskoro e Pariz
pasti i rat e napokon zavriti. Onda e moi otputovati u Berlin.
Otoii i hridi prolazili su pokraj njih vrtoglavom brzinom, a moni valovi koje je jahta
ostavljala za sobom pjenili su se prema njihovim obalama. Osjeaj sree bio je vrtoglav i
neshvatljiv. Samo se malo stidio to se mogao tako osjeati nakon to je Manfred von
Richthofen pao.

21
| becca & janja

1923.

I PAK JE VIE OD SVE GA bio Afrikanac. Nou, obino u morama iz rata, ili kada bi ga uhvatio
koji od njegovih napada groznice, uvijek je sanjao na svahiliju.
Inae se njegovu pravu nacionalnost moglo jednostavno izraunati. Osamnaest je
godina ivio u Tanganjiki, sve dok nije dopremljen brodom kao ratni zarobljenik u Europu
1919. Takoer, bilo mu je osamnaest godina kada je napustio Norveku radi studija u
Dresdenu, po godinama su, dakle, Norveka i Afrika bile izjednaene. Ali vie od pola
norvekog ivota bio je dijete, a tijekom itava afrikog ivota mukarac.
to se Njemake tie, trebalo je samo dodati onih pet godina studija u Dresdenu na
posljednje etiri godine u Berlinu, znai bio je upola Nijemac koliko je bio Norveanin ili
Afrikanac.
Christa, dakako, ne bi priznala takvo razmiljanje i rekla bi da je za njegovu strogu
inenjersku duu tipino da sve u ivotu mjeri logaritmarom, kao prvo. A kao drugo, da
pitanje nacionalnosti nema nikakvoga znaenja, da je nacionalistiki duh njihova vremena
samo izraz nazadnih tenji desne politike, da je zapravo presudna klasna pripadnost.
Klasno stajalite, ne klasna pripadnost, ispravio se. Christa je pazila na tu razliku. Moda
se tu nema emu uditi, jer bila je baronesa prije nego to je degradirana u gospou Lauritzen
i burujsku klasu, ako su oni bili burujska klasa.
On sm bio je roen u ribarskoj obitelji u norvekome Vestlandetu u kolibi s travnatim
krovom, nije bilo komunista u itavoj Njemakoj koji ne bi prihvatio to asno podrijetlo. To
je bilo stajalite koje su komunisti na svoj nain dijelili s desnicom i nacionalistima. Gledali
su na njega kao na najugledniju vrstu Arijevca, najviu kastu unutar germanskoga plemena,
jednako aavo oboavanje vikinga kakvo su on i braa upoznali jo za vrijeme studija u
Dresdenu.
Sjedio je sada, neposredno nakon svitanja, na svojoj uobiajenoj klupi u Tiergartenu.
Stekao je naviku tako zapoinjati dan, vjerojatno jer su etiri godine na bojitu ostavile traga i
uvijek je ustajao neposredno prije svitanja. Imalo je to veze s preivljavanjem, nikada ne
dopustiti da te iznenadi englesko ili junoafriko otvaranje vatre s prvim jutarnjim svjetlom.
Sada je to bila samo praktina stvar, koji trenutak za promiljanje dnevnih odluka prije nego
to ode u ured i proe kroz more bunih pisaih strojeva, umova i zujanja pneumatske
pote, sve do svoje sobe, gdje su dvije tajnice i etiri direktora odjela ekali na odluke o novim

22
| becca & janja

rezanjima, otkazima, prodajama, zatvaranjima, kupovinama, potkupljivanjima, stratekim

pozivima na veeru, zaustavljenim isplatama plaa, raspolaganju rezervama u stranim
valutama i pomoi potrebitim vjernim radnicima u svakoga dana sve luoj Njemakoj, kao na
sve brem vrtuljku.
Obiavao je kvalitetno iskoristiti vrijeme nakon svitanja. Osobito kada je vrijeme bilo
kao sada, prva jesenja hladnoa, uto lie to je lepralo oko njegove klupe u samoi i tiini
prije nego to bi se grad probudio. Nita od toga on obino nije vidio niti je mislio o tome
kada bi poeo raunati.
No ovo je jutro bilo neobjanjivo drukije. Vidio je lie, ak je uo kako pada i vidio je
paru vlastitoga daha i ranoga jutarnjeg jahaa na crnom konju. Zato ba jutros, to nije znao,
ali izgubio je otrinu. Misli su mu leprale sad amo sad tamo, iako se spremao donijeti
najdrastiniju ekonomsku odluku u mnogo godina, zapravo sve otkada mu je Lauritz povjerio
voenje njemakog dijela obiteljskog konglomerata.
U tom je smislu, dakle, Nijemac, barem vie Nijemac nego ita drugo, neovisno o tome
to nou sanja i neovisno o jeziku?
Teko pitanje. Moda i besmisleno, kako bi Christa rekla. Ona je Njemica i ive u
Berlinu. Djeca su, razumljivo, polunijemci onako, u rasnom smislu, ali vjerojatno bi ih se
zapravo imalo smatrati pravim Germanima? Hans Olaf, Carl Lauritz i Helene Solveig su svi
dobili imena koja su odgovarala i Njemakoj i Norvekoj. A on je, koliko je ilo, slijedio savjet
svoje ogorice da bude vrst u jezinoj disciplini, djeca moraju govoriti njemaki s majkom i
norveki s ocem. To se pokazalo uspjenim kod Ingeborg i Lauritza, jer njihova su djeca bila
dvojezina.
No njima je to bilo jednostavnije. Kada su bila mala, djeca su im ivjela u Bergenu s
norvekim dadiljama. Pa iako je majka dolazila kui samo vikendima sa svoga petogodinjeg
studija medicine u Kristianiji kakav li je to samo pothvat bio! norveki se svakodnevno
odravao na ivotu.
U Berlinu, gdje je djecu vidio samo nakratko rano ujutro i vikendom, to nije bilo toliko
jednostavno. Osim ako ne uvezu norveke dadilje. Moda bi to bila dobra ideja?
S Haraldom je bilo tee. Neaku e uskoro biti etrnaest godina i sjedio je s odraslima za
veerom. Bilo bi itekako neobino da Harald, Sverre i on govore norveki za stolom i
iskljuuju Christu, to ne bi prolo. Uostalom, Harald je imao udne ideje. Ve drugoga dana u
Berlinu ustvrdio je da je duhom u potpunosti Nijemac.
Nije se tu imalo mnogo to rei, Lauritz i Ingeborg smatrali su da im se sin treba
obrazovati u Njemakoj umjesto u Skandinaviji. Vjerojatno su bili u pravu da je bolje tako
nego nastaviti kolovanje u Saltsjbadenu. Obitelj je sada ipak imala pristojan dom i dovoljno
mjesta u Berlinu.
Jezini dvoboj poeo je im je doekao Haralda, tananog trinaestogodinjaka odjevenog
kao da je odrastao, na Lehrter Bahnhofu. Poelio je neaku dobrodolicu na norvekom.
Odgovor je dobio na njemakom i tako se nastavilo.
Sve dok ga Harald stidljivo, ili moda nervozno, nije pitao ne bi li ga stric Oscar mogao
nauiti pucati iz puke.
Isprva je oklijevao. Gaanje je bilo njegova velika zanimacija prije rata i poprilian dio

23
| becca & janja

afrikoga ivota proveo je u lovu. No nakon kapitulacije nije ni pipnuo oruje. Oruje mu se
sada pojavljivalo samo u nonim morama na svahiliju.
Ali sada se radilo o Haraldu, nevinom trinaestogodinjaku i potpunom civilu.
Naravno, mladiu, odgovorio je. Ali sve upute o gaanju odvijat e se na norvekom. I
tako su otili u najbolju berlinsku trgovinu orujem i diskretno plativi u stranoj valuti
pribavili si dvije puke Mauser, jednu kalibra 9,3, kakvu je koristio u Africi, drugu slabijega
standardnog kalibra.
U Berlinu nije nedostajalo streljana, najljepa je bila smjetena uz Wannsee. Harald se
pokazao kao vrlo poletan uenik koji lako ui i nikada nije imao nita protiv obiteljskih
nedjeljnih izleta na Wannsee, osobito otkada su nabavili novi automobil.
ivjeli su ugodnim ivotom, veliko ludilo obitelji se nije ticalo. Barem ne na ikoji drugi
nain, osim to im je svakoga dana bogatstvo raslo. Koliko je hiperinflacija bila zla prema
siromanima, toliko je bila dobra prema bogatima. Nije se tu imalo to uiniti, bilo je to
poput prirodna zakona. Izbor je bio jednostavan onome tko je izbora imao, pojedi ili budi
pojeden. Pravilo koje je Afrikancu odgovaralo.
Pogledao je na sat. Kasnio je, odmah mora krenuti prema uredu i vie se ne moe nadati
da e izbjei prosjake na ulazu. Bila je to neizdriva situacija.
Prvo je ondje bio samo jedan, u porunikoj odori, istina, odlikovan eljeznim kriem
druge klase, ali ipak eljeznim kriem. Bilo je to nemogue ne vidjeti, samo se provui pokraj
njega. Osobito jer je ovjek glasno salutirao kapetanu Lauritzenu.
Izgubio je nogu, bio je obrijan i sjedio na ploniku nagnut prema zidu kue sa takom
pored sebe. Takvih je moglo biti milijun, tko je mogao znati? Ali ovdje je sjedio upravo ovaj i
salutirao.
Nije imao to drugo uiniti, jasno, nego jednako odgovoriti. Da je i sm bio odlikovan u
ratu, vidjelo se prema oznakama koje je nosio na reveru. Christa ga je na to nagovorila i
strogo poslovno uzevi, bila je u pravu, u poslovnom su okruenju ratna odlikovanja bila
velika prednost, to se nije moglo porei. Ali pred asnikom koji se ponizio toliko da prosi bila
je to druga stvar.
Jednonogi porunik pojavio se na poetku hiperinflacije. Oscar je tada jo imao
novanica u lisnici i potraio je pola milijarde.
Sljedeega dana bila su dvojica. Zatim osmorica, zatim omanja grupica. Toliko
novanica nije imao sa sobom, toliko nije imao nitko. Morao se probijati kroz njih kao da ih
ne vidi, ljude koji su izgubili ruku, aku, obje ake, nogu ili su, u najgorem sluaju, sjedili u
malim sanducima s kotaima s djejih kolica jer su izgubili obje noge, oni nagrenih lica, oni
koji su jo bili izbezumljeni od ratnog oka i za koje su se brinuli njihovi drugovi. Bilo je
nemogue ne vidjeti ih. Paralo je srce probijati se izmeu njih. Bili su to njegovi drugovi iz
borbe, razlika je bila jedino jesu li imali sreu ili nesreu.
Organizirao je javnu kuhinju iza ugla, tako da ujutro moe doi do ureda bez metea.
Pomoglo je, barem ispoetka. No sada su se vratili na ulaz.
Automobilski promet poeo je rasti i vjeni miris lignita pomijeao se s benzinskim
parama novoga doba. Navodno je u Berlinu bilo 120 000 automobila, a u ovo jutarnje doba
inilo se da je veina na putu prema Wilhelmstrasse. Kao i on sm, osim to je on radije

24
| becca & janja

pjeaio. Upravo tijekom tih etnji obino bi saeo predstojee odluke za taj dan.
Upravo toga dana uspjeh mu je bio slab jer je itavo vrijeme gubio koncentraciju. Moda
jer se bojao i jer je bio nesiguran je li na pravome putu. itavo obiteljsko bogatstvo bilo je u
igri, to je istina kojoj se mora prisiliti pogledati u oi.
Umjerena inflacija ne bi bila nepovoljna. Svi poslovni znanci iz Herrenkluba preko puta
zgrade parlamenta ispoetka su bili oduevljeni. Dugovi e se regulirati na najpovoljniji
nain, ilo se na ruku izvozu. Ali uskoro je sve poelo propadati. Kada je dolar prema teaju
iznosio milijardu maraka, postao je oprezan. Kada je dolar kotao bilijune, Njemaka se
raskolila.
Unutar poduze Lauritzenovih morali su plae izraunavati sustavom koeficijenata i k
tome ih isplaivati jednom dnevno. Jednoga bi se dana stalni iznos plae mnoio s 27 bilijuna,
drugoga dana s dvostruko, a treega dana sa 67 bilijuna. Zaposlenici unutar grupacije svi su
jednako postupali. Kada bi dobili plau, mobilizirali bi obitelj, uzeli take i transportne
bicikle i krenuli u kupovinu svega, krumpira, dimljenog mesa, brana.
Bilo je kao da jau konja u galopu. Onaj koji padne, koji ne pronae neki novi nain da
se izvue, uskoro bi se polomio i poginuo.
Prvu je ideju dobio kada je itao neki priprosti, skandalozni lanak u Berliner Tageblattu.
Radilo se o potanskom inspektoru, nekoj vrsti nadreenoga potara, kojemu je uspjelo utajiti
1117 dolara i nekoliko stotina francuskih franaka i zatim urno kupiti dvije nekretnine, pritom
je katom jedne raspolagala njegova ljubavnica. I ne samo da je lupe dobro ivio od vika,
velikoduno je darivao crkvu i pokupio svakojake blagoslove a, u najgorem sluaju, i
oprotenje grijeha.
Zakljuci su se ubrzo sami nametnuli. Njegov brat Sverre doao je iz Engleske povijena
repa, s nekoliko bezvrijednih smotanih platna pod jednom rukom, a pod drugom s debelim
portfeljem, koji je sadravao tisuu novanica od pet funti. To je ve onda bila znatna
imovina.
Koliko je potroio otada nije bilo poznato, vjerojatno iznimno malo. Sverre je vodio
odjel za reklamu unutar tvrtke i bio je jedan od najzaposlenijih crtaa reklama u gradu to
je bilo zanimanje novoga vremena te shodno tome, dobro plaen.
Sverre je, dakle, sve dok traje pakao inflacije, bio silno bogat. To je bila jedna stvar.
Druga je bila oita mogunost legalnog koritenja strane valute. Ono gunalo od brata
Lauritza u Stockholmu postalo je trgovac starim eljezom na pola radnog vremena. Iz
zatvorenih tvornica vlastite tvrtke staro se eljezo slalo u vedsku i plaalo u dolarima.
Lauritz se ispoetka alio na to, smatrajui da u Norvekoj i vedskoj vode pravu
inenjersku tvrtku, prvenstveno usmjerenu na mostove i javne zgrade, a ne trgovinu
otpadom. Urazumio se kada je uvidio to jaanje zakonski priskrbljenim dolarima znai za
djelatnost u Njemakoj. Nije se dalo ni izraunati jer bi se ovjeku zavrtjelo od silnih brojki.
Na konkretnijem i opipljivijem planu, novanice dolara promijenile su i obiteljski ivot.
Nisu morali otputati poslugu, ona je dobro ivjela od novanice od pet dolara na mjesec. Kao
i nadreeni inovnici u glavnome uredu od deset.
No sada je predstojalo novo vrijeme. Politiari su u tajnosti pripremali reformu valute sa
zlatnim standardom. To je trebalo oznaiti kraj pekulacija, ali i kraj pekulativne ekonomije.

25
| becca & janja

Kao i strmoglav pad burze.

Dakle, mora biti brz. I odvaan. Inae e obiteljska poduzea nestati u vrtlogu
preuzimanja u kojemu e najsnaniji uzeti sve. Slabost vlastita koncerna bila je u suvie
ratrkanome vlasnitvu, gotovo uvijek se temeljilo na manjinskim udjelima. Prema Lauritzu,
koji je grupaciju Lauritzen svojevremeno podignuo na noge, pravilo je bilo da se ne dre sva
jaja u jednoj koari. Zasigurno mudra stvar u svakome normalnom drutvu. Ali Njemaka nije
bila normalno drutvo i uskoro e najvei smrskati sve one manje i srednje.
S nekretninama je bilo drukije. Trenutano je fond nekretnina u Njemakoj bio
bezvrijedan, to e rei, bezvrjedniji od industrijskih resursa. U malenom prostoru izmeu
bezvrijednoga i jo bezvrjednijega krila se velika mogunost.
Ako se pobrine za to da se unutar sljedeih tjedana rijee veine imovine u industriji i
pretvore to u nekretnine unutar berlinske gradske jezgre, a zadre samo dio izvorne jezgre
djelatnosti, prvenstveno gradnju pruga jasno, naizgled je to bio loe obavljen posao.
Kratkorono.
No Njemaka e se podii, u to je i dalje bio uvjeren. Berlin e ponovno postati jedna od
svjetskih prijestolnica. Vrijednost fonda nekretnina u sreditu takvoga grada porast e stotinu
puta. Prihodi od najma bili su umjereni, ali sigurni. Povrh toga, fond nekretnina nije se
mogao opteretiti zajmovima jer su svi zajmovi i dugovi nestali u inflaciji.
Ne bi smjelo biti greki. Napokon je razmiljao jasno i bistro. No toliko je bio
usredotoen ili utonuo u misli, da nije primijetio da je stigao do ureda na Wilhelmstrasse sve
dok se nije naao pred samim vratima.
Na svoje iznenaenje, vidio je da prosjaka nema. Umjesto njih, pred vratima su stajala
dva policajca u uniformi.
Dobro jutro, direktore Lauritzen! pozdravio je stariji policajac. Nije prikladno imati
mnotvo prosjaka ovdje u etvrti gdje su vlasti, pa smo ih rastjerali. Naredba s najvie
instancije.
Oscar se naklonio kao da zahvaljuje vlasti na brizi o redu i dolinosti, brzo je proao i
dugim koracima krenuo stubitem na prvi kat, jo snanije ispunjen odlunou. Imao je
samo par tjedana, moda ni toliko, da spasi to se spasiti dalo.

C HRISTA JE imala dvije krinke, to je bila jedna od prisilnih misli koje su joj se vraale. Nikada
nije bila odjevena, uvijek je bila preodjevena. Kada je, nenaminkana, radila za Rote Hilfe u
siromanoj etvrti Berlin Alexanderplatz, kosu bi pokrila vrsto vezanom maramom i nosila
bi jednostavnu ravnu pamunu haljinu, strogo zakopanu do grla, do udoredne male bijele
kragne. Haljina je zavravala na pola lista, na nogama je nosila crne glomazne izme. Bila je
preobuena u desniarsku vjeticu.
Kada je ukusno naminkana poluvisokim potpeticama lupkala Kurfrstendammom, na
putu prema Romanisches Cafu, nosila je moderan klo eir sa ik malenim crvenim
titnikom koji je odgovarao kopama na cipelama, u kratkoj krznenoj jakni i svilenoj suknji

26
| becca & janja

koja je dopirala do nemalo iznad koljena. Sada je bila preodjevena u idovsko-marksistiku

izdajnicu domovine, komunistiku vjeticu, ljubavnicu antigermanske idovske republike. Ili
koja god bila druga psovka kojoj bi desniari i njihove novine ve pribjegli.
Ila se nai s najboljom prijateljicom Poulette i, suprotno svome obiaju, kasnila je. U
neko drugo vrijeme ne bi to bila propast svijeta, prijateljica bi jednostavno sjela za stol,
naruila neto i bez problema sama platila ako bi ostala na cjedilu. Ali ako Poulette sluajno
nije imala barem par bilijuna u torbici, to je bilo malo vjerojatno, morala je, za svaki sluaj,
priekati vani dok Christa ne doe, da ne bude problema s plaanjem.
Romanisches Caf bio je vjerojatno jedno od zadnjih mjesta u Berlinu gdje bi si mogle
priutiti indiskreciju male neugodne scene da ne mogu platiti ni au vina. Svi koji su neto
znaili od berlinskih novinara, umjetnika i knjievnika, i oni koji su eljeli jednom neto
znaiti, uvijek i stalno bili su ondje.
Poulette, koja je bila politika novinarka u Berliner Tageblattu, zapravo se zvala Liza von
Huhn, neki francuski dopisnici dali su joj taj nadimak malena koko, s obzirom na von
Huhn. Nadimak se tako brzo primio da ga je sada i Christa upotrebljavala.
Na sreu, stigle su istovremeno u caf, zagrlile se i poljubile u obraz te jedna drugoj
upadajui u rije, rekle da se stvarno prerijetko nalaze.
Jesen je bila neuobiajeno blaga nakon prvih razdoblja naglog zahlaenja, to se
nazivalo babljim ljetom, i terase lokala i dalje su bile otvorene. Dobile su stol uz ogradu
prema ulici, mjesto s kojega im nita nije moglo promaknuti. Christa je ljubazno preuzela
inicijativu i brzo naruila kanapee s lososovim kavijarom i pola boce ampanjca, dok je u
istom dahu objanjavala da mora malo misliti na figuru, jer se sve to stavi pod zub poelo
puno vie primati nego kada su bile dvadesetogodinjakinje.
Pod zub? pitala je Poulette zbunjeno podignuvi obrve.
Izraz lica komino je pojaan jer su njezine prirodne obrve bile brino poupane i
zamijenjene tankim iscrtanim linijama.
Joj, oprosti na izboru rijei. To je na svoj nain interna ala, >prvo pod zub, a onda
moral< kae Oscar kada raspravljamo o otputanjima i radnikim plaama, moe si misliti.
Ali prema onome to sam ula, zapravo, pisalo je u naim novinama, preli ste iz
kapitalistikih tlaitelja u kraljeve nekretnina.
Ovo ba nije bilo lijepo.
Novinarka sam, k tome Berlinanka. Ali ako je pisalo u naim novinama, mora biti
istina?
Kako god, istina je da sada imamo, bolje reeno, Oscar ima, osam tisua manje
zaposlenih i to je donekle moja zasluga. Ili moja krivnja, ovisno o tome kako bude ilo.
Izlajala sam se, a tono kakvu je to teinu imalo, jasno, ne mogu znati. Oscar nije neosjetljiv
ovjek, to mu se mora priznati. Smatrao je da je poelo biti neizdrivo, svi ti trajkovi i
protesti kada je vlada ukinula osmosatno radno vrijeme. Pozvati vojsku ili policiju, to nije
htio. Niti financijski propasti. Bit e, naravno, i gore.
Prekinula su ih dvojica konobara koji su izili i, uz pomalo pretjerane geste, servirali im
lososov kavijar i ampanjac.
Doista e biti gore, priznala je Poulette zamiljeno dok su u tiini uivale u prvim

27
| becca & janja

zalogajima. Jedini izlaz za Njemaku, sada kada e inflacije uskoro nestati, bila su rezanja
svih socijalnih i davanja za nezaposlenost. I smanjenja poreza za industriju. tednjom e se
izvui iz krize. Prema desnoj veini. Socijaldemokrati su, naprotiv, eljeli povisiti iznose
naknada i platiti ih poveanim porezima za bogate. Uobiajena suprotnost. Socijaldemokrati
e izgubiti, vjerojatno e biti prisiljeni napustiti vladu zbog toga.
Dakle, nastat e jo gori pakao, ovoga puta s pravim novcem.
Christa je zakljuila da je to upravo ono to je Oscar predvidio jo prije nekoliko tjedana.
Kako li je mogao gledati toliko unaprijed, onako nepolitian kakav je ve bio. Christi je
uvijek bilo teko pouzdati se u njegovu politiku procjenu i zbog toga se sada malo stidjela.
Jer Poulette je bila jedna od najbolje informiranih politikih novinara u Berlinu, ono to bi
ona rekla gotovo je uvijek bilo istina. Vjerojatno su si zato odgovarale, obje su voljele
raspravljati o politici, Poulette je imala saznanja o onome to se dogodilo i imalo dogoditi,
Christa je preuzimala na sebe politiku analizu. Da je koja od njih bila muko, odavno bi se
bile vjenale. Dodue, nijedna nije bila lezbijka, nisu ni pokuale.
Kako ti ide s radom u Rote Hilfe? pitala je Poulette kada se njihova politika rasprava
poela vrtjeti u krug.
Hvala na pitanju, sada ne mogu namoliti novac od Oscara kada novca nema. Tako da
radim puno radno vrijeme na informiranju o spolnosti.
O spolnosti? Zar se radnika klasa ne zna kresati?
Ne pravi se blesava. Ali zapravo ima pravo. Iscrpljeni mukarci po potleuicama uu,
ejakuliraju i zaspu. To je najosjetljivija strana prie. Ali radnike ene imaju jednaka spolna
prava kao mi, to je demokratsko pitanje. enski orgazam je demokratsko pitanje i jednom se,
eto, ne radi samo o ekonomskoj nejednakosti, nego zapravo i o svojevrsnome politikom
odgoju. Jasno, ograniavanje broja djece je jednostavnija stvar, jednostavno reeno, navesti
one koji ve imaju djecu da koriste gumicu.
I time se bavi? Sasvim ozbiljno?
Da, sasvim ozbiljno.
Zapravo mi imponira, Christa. Stvarno. No nije li to... kako da kaem? Nije li vrlo
nezgodno odravati predavanja, pretpostavljam da to tako funkcionira... o snoaju? Usput,
jesu li istovremeno prisutni i mukarci i ene?
Ne, to vjerojatno ne bi prolo. Doktor Dblin govori mukarcima, ja enama.
Razmatrali smo naknadno odravanje zajednikih predavanja, ali jo nita nije definitivno.
Poulette je bila dirnuta, a Christa se nije mogla sjetiti da ju je dotad vidjela takvu.
Zasigurno nije bila ena kojoj bi nedostajalo berliner Schnauzea, biti brz na jeziku i vrlo
izravan. Ali sada je zanijemjela i posvetila se eprkanju po posljednjim crvenim zrncima ikre,
koje je uzimala jedno po jedno, a zatim podignula au ampanjca.
Nazdravimo junakinji radnike klase, doista to mislim! rekla je.
Nazdravile su. Christa nije nita rekla.
Inae, kako je ivjeti u hotelu Esplanade, jesi li zadovoljna uslugom? pitala je Poulette
gotovo provokativnim tonom glasa koji je znaio promjenu teme razgovora.
Hvala na pitanju, pa zna i sama. Tamo smo, u Vrtu palmi, po prvi put plesale
charleston. Dobrodola si na popodnevni plesnjak sutra, ako eli.

28
| becca & janja

Hvala. Ali je li vam udobno? Preseljenje iz Wilhelmstrasse inilo se zbrzano. to se

dogodilo?
Smjeteni smo u carski apartman, tri spavae sobe s kupaonicom, dnevnim boravkom,
sobom za sastanke, dvije radne sobe sa zidovima u svilenom brokatu, moe si zamisliti.
Posluga stanuje na istom katu. Vlada plaa, tako da nije problem. Uostalom, naa nova kua
na Tiergartenstrasse uskoro e biti ureena. Hotel Esplanade Oscaru izvrsno odgovara, treba
samo malo propjeaiti niz Bellevue, preko malog trga i zatim je u Tiergartenu. Uvijek
zapoinje dan, prije nego to mi ostali ustanemo, sjedenjem u parku. Ondje je neka klupa na
koju se uvijek vraa. Ve sada mu je blie nego s Wilhelmove, a bit e jo bolje nakon to
uselimo na Tiergartenovu, tako da je sve u redu.
Stvarno, zvui ba izvrsno. Ali zato napustiti tako dobru adresu meu politikim
monicima na Wilhelmovoj? Nema li to izvrsnu kako se kae? izvrsnu reklamnu
vrijednost za industrijsku tvrtku, ili hajde, kraljeve nekretnina, imati ured ba ondje?
To je i Oscar rekao, nije ju elio prodati. U demokratskom drutvu nema razloga
povinovati se pred politikom moi, rekao je.
Ali?
Ali objasnila sam mu koje su prednosti toga. Primjerice, izvrsni kontakti s odjelom za
trgovinu, koji je preuzeo nau kuu. Politike veze su uvijek korisne. Kod kue se ja brinem
za diplomaciju, a Sverre se brine za odijevanje. Inae bi Oscar hodao naokolo odjeven u kaki
uniformu, po mogunosti neobrijan, i nikada ne bi pozivao velike zvjerke na veere.
Gdje mogu imati baronesu za stolom.
Barem nekadanju baronesu koja zna voditi razgovor i hvaliti svog mukarca. To je
diplomacija.
Zna, ponekad govori kao da je Oscar dijete.
Zato to ponekad i jest dijete, barem je nevin poput djeteta.
Ali, voli li ga?
U pravom burujskom smislu, da, apsolutno.
A u socijalistikom smislu?
U socijalistikom se smislu ivi u promiskuitetu. Pokuala sam to na nekoliko godina i
ne mogu rei da ponovno udim za tim. Drugovi zahtijevaju solidarnost u valjanju po
plahtama. Trenutano su, tako sam ula, moderni i igraju na psihologiju. Onaj koji se ne
isprsi, pati od >inhibicija< i tako blebeu o >inhibicijama< uzdu i poprijeko, naprijed-natrag,
sve dok ne popusti od puste iscrpljenosti. Za to si vjerojatno i ti ula?
Poulettein visok, malo preprodoran smijeh bio je dovoljan. Da, oito je ula za to.
Moda se i nasluala o tome.
Ali to si vidjela u njemu kada ste se upoznali? nastavila je Poulette smiono, moda
zavedena Christinom nimalo stidljivom iskrenou u pitanjima u kojima je veina, ak i sada,
u moderno vrijeme, obiavala biti suzdrljiva, ak sputana.
Christa je razmiljala toliko dugo da je Poulette imala vremena poaliti to je pitala. No
nije mogla povui reeno.
Nekoliko sam godina ivjela revoluciju, poela je Christa promiljeno i ponovno
utihnula.

29
| becca & janja

Poulette je osjeala neugodnu slutnju o neemu bolnome i jo vie poalila put na koji je
lakoumno navela razgovor.
Christa je duboko uzdahnula i ispriala priu u jednom dahu, ne dvojei, ne zapinjui u
govoru, kao da je sve saimala za sebe, vie nego za svoju najbolju prijateljicu.
Pobjegla je od kue u dobi od sedamnaest godina u velikom stilu, klasina otmica s
preruavanjem i lukavim planovima. Povrh svega, bilo je to usred regate u Kielu, tako da je
skandal bio grandiozan.
avao zavodnik u toj prii bio je umjetnik boljevik koji ju je uvjerio da je genij koji e
stopiti slikarstvo i socijalizam i k tome, snagom svojega politikog uvjerenja, u potpunosti
ravnopravnoga mukarca koji potuje svoje enske drugove jednako koliko muke. Drug
Knstler, tako je sam sebe zvao, nema sumnje, bio je u krivu po svim navedenim tokama. Ali
nije greka bila u socijalizmu, nego u drugu Knstleru i njemu slinima. Solidarnost koja je u
tom pokretu postojala, to se ena tie, vrijedila je samo za druge ene.
Trebala se povui mnogo prije, ali nije se imala emu vratiti. Razumljivo, otac je se
bombastino odrekao. Vjerojatno najvie zbog blamae koju mu je ker priredila
skandalom usred Kielske regate.
Kako bilo. To to je drug Knstler poginuo za pokuaja revolucije 1919. nije bio gubitak
ni za socijalizam ni za nju samu. Puno je gore bilo to je zavrila u zatvoru i vrlo je vjerojatno
mogla tamo skonati.
Prijateljica Ingeborg pomogla joj je da izie iz zatvora i opskrbila je to novom odjeom,
to dokumentima, zahvaljujui kojima je jednostavno preuzela svoj pravi identitet, ivotno
osiguranje od silnih gerilskih skupina desnice, koje su proganjale boljevike po ulicama i
strijeljali sve kojih bi se doepali.
Jednoga proljetnog dana 1919., mora da je bio poetak travnja, sjedila je s Ingeborg na
klupi na Unter den Linden i razgovarala o abortusima koje je imala dok je bila s boljevicima.
Bila je zabrinuta da nikada nee moi imati djece. Ingeborg je procijenila da joj je prognoza
dobra, pod uvjetom da to bude u skorijoj budunosti, najbolje da budueg oca svoje djece
upozna ve danas, kako se naalila.
Upravo to se dogodilo. Trebale su se nai s Lauritzom i njihovom djecom na Pariser
Platzu, gdje se odravala neka parada s junacima afrikoga korpusa koji su se vratili.
Iznenada im je u susret doao Lauritzov brat Oscar. Izboran, omravio od neimatine, s
velikim oiljkom na jednom obrazu, eljeznim krievima u svim zamislivim verzijama, junak
koji definitivno nije bio Prus. Namjesto toga, vidjela je mukarca odreene unutarnje veliine
i milih oiju.
Christa je utihnula kao da je pria time zavravala, ili barem kao da je nastavak bio jasan
sm po sebi. Poulette je bila vidljivo ganuta.
Znai, ljubav na prvi pogled! kliknula je.
To je tako banalan izraz. Ali... da, tako nekako.
Kako krasna pria! Znai, tako je bilo! Zapravo nikada nisam saznala tvoju pozadinsku
priu, ali ovo je kao u kinu. I zatim su ivjeli sretno dok ih smrt ne rastavi?
To nikad ne zna. No ne mogu si zamisliti nita drugo, imamo troje djece koju volim
vie nego to sam ikada mogla zamisliti. Meu drugovima je takva ljubav bila malograanska

30
| becca & janja

romantina iluzija, zna ve. U svakom sluaju, ne mogu si zamisliti da ivim s ikim drugim.
Da vodim ljubav, naravno. Ali ne da ivim, po mogunosti dok nas smrt ne rastavi, ako ba
hoe.
Christa je pogledala na sat i pravila se kako je primijetila da kasni. Nije eljela nastaviti
taj razgovor, slegnula je ramenima ispriavajui se, pozvala jednoga od konobara, diskretno
mu u ruku spustila dvije norveke krune i ustala.
Poljubile su se na rastanku, Christa u glumljenoj urbi. Zaputila se niz Kurfrstendamm
ne osvrui se.
Kada je bila sigurna da je izvan prijateljiina vidokruga, usporila je korak. Nedavno
pristigle norveke dadilje brinule su se o djeci, Harald je bio u koli, nije imala nita osobito
za raditi prije veere. Potisnula je poriv da se zaputi u Tiergarten i pronae klupu, moda ak
njegovu klupu, kamo bi sjela i promislila o onome to je ispriala Poulette. Toliko je toga
nedostajalo, toliko toga to se nije dalo samo tako objasniti.
Bilo je tono da je Oscar ostavio golem i impresivan prvi dojam. Njemaka je bila
pobijeena nacija, ali afriki korpus se, unato izoliranosti i deseterostrukoj nadjaanosti,
nikada nije dao pobijediti. Tek kada su izdajice socijaldemokrati, koji su zapravo bili krivi za
rat, zabili no vojsci u lea, Njemaka je kapitulirala.
A eno Oscara gdje stoji, doslovno ispod Brandenburkih vrata. Izmuen, ali neslomljen,
odlikovan onako kako je inae pristajalo generalima, iako je bio tek kapetan. Sav njegov
imetak u Africi, naravno, bio je znatan, pokrali su Englezi. Imao je razloga vjerovati da je
doveden na prosjaki tap. Svejedno je bio tako dostojanstven.
Naravno da to nije bila ljubav na prvi pogled. Ako se tako to uope dogaa igdje osim
na filmskom platnu, u tom sluaju je to samo za idiote, kao da su izgled, novac i povrina sve.
No kasnije za veerom neto se dogodilo. Obitelj Lauritzen ponovno se ujedinila i bilo je
to vie slavlje nego veera. Jer, kao po Gospodinovu udu, kako je vjernik Lauritz rekao,
nakon samo dvadeset minuta etnje s Pariser Platza naletjeli su na treega brata, Sverrea, koji
je bio pun novca. Zavrilo je itavom veeri u Kempinskome, s rijekama ampanjca.
Svakih sat i pol nekome bi u drutvu izletjela neka vjerojatno vrlo nevina ala o crncima.
Tada je Oscar pokazao neto to joj je imponiralo znatno vie nego njegova vojna
odlikovanja.
Oscar nipoto nije mrzio druge rase. Nipoto. S velikom je ozbiljnou opisao, ukratko,
ali zapravo uz svojevrstan vojni autoritet, kako su njemaki crni vojnici bili stvarni junaci
afrikoga rata. I kako e njegov crni porunik, zaboravila mu je ime, zauvijek biti jedan od
njegovih najbliih prijatelja u ivotu. Ta je pria, naravno, ubila sve ale o drugim rasama u
Oscarovoj prisutnosti, ne samo za vrijeme te veere, nego zauvijek.
Bit e da je tada shvatila kako bi ga mogla voljeti.
No to nije rekla Poulette. Ne zato to bi unitila dobru priu, ovakva nijansirana verzija
bila je moda jo bolja za progresivnu novinarku. Nego jer nikada dotad nije uspjela uobliiti
tu priu tako jednostavno, ak ni za sebe samu.

Kada je ula u Bellevuestrasse, i nije joj preostalo mnogo do hotela, plonik je bio blokiran
jednim od mnogih improviziranih ulinih sajmova koje je policija redovito i revno istila iz

31
| becca & janja

finijih gradskih etvrti.

Ali, nije li ba na takvom podruju jadna osiromaena srednja klasa mogla pronai
kupce? Prodavali su odjeu, zidne satove, pojedinane komade antikna pokustva, cipele,
porculan, srebrni jedai pribor, slike, ivae strojeve, sve to se moglo pretvoriti u hranu.
Stidjeli su se i jedva su se usudili pogledati je dok se pribliavala, iako je posve sigurno
izgledala kao netko tko ima novca, netko tko se ne bi libio iskoristiti svoju premo i kupiti
naslijeenu srebrninu to se prodavala u bescjenje. A pred tom oiglednou stidjela se i
Christa, situacija je bila za ovjeka neizdriva, kamo li nedostojna.
Povrh toga, nije bilo pristojnoga izlaza iz neugodne situacije. Nije mogla dignuti nos,
ubrzati korak i proi pravei se da ne vidi te osiromaene ene pravnika, inovnika,
bankarskih pisara, potanskih inovnika, trgovaca voem i njima slinih, onih koji su uvijek
glasali za desnicu i koji nikada nisu mogli zamisliti da e jednoga dana biti proleteri, a sada
su bili.
Nije se ni mogla prikazati prijateljski raspoloenom, pogledati ih u oi i neto rei. Tada
bi pomislili da im se eli smilovati. Nije mogla stati i kupiti neto po potenoj cijeni,
primjerice, vidjela je jednu dobro saivenu kapu od rakunova krzna i neto to je izgledalo
kao Goetheova sabrana djela u konom uvezu.
Sverre je jednom pokuao, kada je primijetio djelo koje bi izvan Njemake bilo vrijedilo
stotinu engleskih funti, ali koje se usred berlinske stvarnosti prodavalo za dvije funte. Kupio
je sliku od teko promrzla starca koji je drhteih ruku primio pedeset funti i jedva je vjerovao
svojim oima. Sverre se pourio dalje sa slikom pod rukom, ah nije daleko stigao, a ve je uo
i shvatio to se dogodilo. Starca, vjerojatno idova, opljakah su i nasmrt pretukli.
Situacija je bila bespomono neizdriva i morala je stisnuti zube, gledati u pod i samo
brzo proi pored njih. Oajniki se pokuavajui prisiliti misliti na neto drugo, pokuala se
sjetiti imena umjetnika iz Sverreove prie. Poinjalo je na B, ivahna slika klizaa u
srednjovjekovnu selu, ili moda gradu.
Srednja klasa nikada nee oprostiti republici, nikada nee izvui prave politike
zakljuke iz svoje bijede, nego e se baciti u naruje desnici. To je bilo najtunije.
Osjeala je vruinu i kako joj se obrazi crvene, kada je ula u lobi sa stupovima u hotelu
Esplanade i, po navici, izvadila teak mjedeni klju. Dali su napraviti dodatna tri za brojne
lanove obitelji i poslugu, koja je trebala ulaziti u carski apartman i izlaziti iz njega. Veliko
etverokutno dizalo s bruenim staklom polako se kripei uspinjalo prema treem katu.
Otvorila je ulazna vrata i odmah je ula veseli djeji smijeh i jezik koji nije razumjela, a
kada je ula u sobu za igru, nala je dvije mlade Norveanke na leima na podu, svaka je na
ispruenim rukama drala jednog djeaia u zraku. Djeaci su se ludo zabavljali, rairili su
ruke kao krila i pokuavali brundati kao avioni, iako su se guili od smijeha.
Kada su je dadilje ugledale u sobi, prestraeno su spustile blizance na perzijski sag i
ustro ustale, pocrvenjela lica, i ispriavajui se naklonile, kao da su uinile neto nepristojno
ili barem neprikladno. Djeaci su potrali zagrliti mamu. Na nerazumljivom njemakom,
jedna od dadilja se ispriala.
Christa je vedro odmahnula i objasnila da je igrati se aviona oito bilo vrlo zabavno i,
uostalom, posve bezopasno u usporedbi s onim Mrklinovim vlakom.

32
| becca & janja

Dadilje su stajale pognutih glava i inilo se da ne razumiju. Pokuala je reeno ponoviti

aradom, ukazujui na opasnosti elektrinih tranica koje su direktno povezane s utinicom
u zidu i onoga to se moe dogoditi kada trogodinjak stavi punanu ruicu na tranice.
Shvatile su i potvrdno kimnule.
Bio je to Oscarov ekstravagantni, ali po ivot opasni roendanski poklon sinovima, ni
manje ni vie, nego elektrini vlak. ak donekle gore od Sverreove ideje da im daruje engleski
Meccano, trebalo je biti inenjer da bi ga se shvatilo.
Helene Solveig se igrala s vlastitom dadiljom u susjednoj sobi, po svoj prilici s neim vrlo
nemuevnim i bezopasnim, vezanim uz lutke.
Gospon je doma, ree jedna od dadilja.
Mislite rei da je direktor Lauritzen kod kue? pitala je zatim polako, jasne dikcije.
Namjera nije bila samo da djeca po danu govore norveki, nego i da ove mlade ene sa zapada
Norveke naue njemaki.
Obje su ustro kimnule i pokazale u smjeru velike sobe za druenje. Bilo je to pomalo
neobino, Oscar obino nikada nije ovako rano dolazio kui.
Ula je i nala ga leerno odjevenog u najvioj fotelji s naslaganim mnotvom
dokumenata pored sebe te neto manjom gomilom u krilu. Brkovi su mu se proarali
sijedima, primijetila je, trebalo bi ih malo podrezati. Jednako je bio iznenaen kada ju je
vidio, kao ona kada je saznala da je kod kue, ako se hotel moglo tako nazvati.
Ne samo da si lijepa ena, Christa, nego i zna doi u savrenom trenutku, ba kao u
kazalinom komadu. Ba sam jako dobro raspoloen. Zavrio sam, sjedni! eli li au
ampanjca?
Ne hvala, trenutano ne bih, odgovorila je, dogurala neto manji naslonja blie
njemu i sjela. S ime si zavrio?
S promjenom. Obiteljska poduzea vie nemaju obaveza prema njemakoj industriji,
imamo eljezniku tvrtku, ali ta radi s podizvoaima. Zatim imamo reklamnu agenciju, nju
sam zadrao djelomino radi Sverrea, djelomino jer se ona ak i u trenutanoj situaciji
odrava sama uz minimum zaposlenih. Sve ostalo su nekretnine u Berlinu i, ako te smijem
iznenaditi... u Dresdenu!
U Dresdenu? Berlin mogu razumjeti, ali Dresden?
Zapravo mi je tvoj otac pruio informacije o tome.
Moj otac, to moj otac zna o poslovanju?
Ne mnogo, istina. Ali po prirodi stvari, ima jako dobre kontakte, a jedan od njegovih
prijatelja dolje bio je u potekoama i elio je prodati... pa, ne ba beznaajan dio gradske
jezgre u Dresdenu, ali diskretno. Jesi li sigurna da ne eli bar malo ampanjca?
Pa, ovaj, moda jednu au.
Odmah je ustao, otiao do telefona i izdao narudbu. Vidjela je da mu je lake, kretnje
mu vie nisu bile toliko teke, inilo se da ga ne bole stare ozljede. Nije bio ni blijed i upalih
oiju kakav je bio u posljednje vrijeme.
Posluzi je trebalo manje od tri minute da stigne sa ampanjcem, servira ga i povue se.
Pri prvome gutljaju, zabacio je glavu i duboko uzdahnuo, ustvrdivi da je sada kocka
baena. Preostalo je vidjeti je li dobro pekulirao. Naglasio je tu rije ironino pretjerujui,

33
| becca & janja

bila je to jedna od rijei koje je mrzila i najee to ponavljala.

Ono to e se sada dogoditi u Njemakoj, unutar nekoliko dana, ponovno pod uvjetom
da je dobro pekulirao, prvo je golemi pad burze koji e odvesti u propast sve burzovne
pekulante i sve koji nisu meu najveima. Najvei e preuzeti mo i u toj borbi poduzea
Lauritzenovih ne bi bila ni priblino dovoljno jaka da se nau meu pobjednicima. Ali pred
simbom cheeta mora biti brz da preivi.
I prije je ula njegove afrike metafore, razumjela je otprilike samo pola od onoga to je
htio rei, ali ovoga mu puta nije eljela prekidati tok misli detaljnim pitanjima.
U svakom sluaju, sada je njemaka industrija na svoj nain bila nacionalizirana,
otprilike onako kako je ona oduvijek predviala. Iako uz runu razliku da je sve vlasnitvo
bilo u rukama privatnika.
Uskoro e cijene dionica ponovno porasti, ali ne i cijene nekretnina. Tada e moda
izgledati kao da je napravio lo posao. Ali kada Njemaka ponovno ustane, gradska jezgra u
Berlinu, u biti i u Dresdenu, dostignut e silnu vrijednost. I nedodirljivu vrijednost. Lauritz e
biti ljut i razoaran kada ostane bez svojih aviona i automobila, jasno. Ali dugorono gledano,
sve e doi na svoje.
uj, nije ba loe smiljeno za nekoga tko je apolitian? zavrio je retorikim
pitanjem.
Prvo se zbunila njegovom iznenadnom promjenom teme, s posla na sebe.
Ti nipoto nisi apolitian, dragi, ree pruivi au da joj se ponovno natoi. Sve je u
ivotu politika, ak i naa spolnost.
To za mene ne vrijedi. Osobito ne za moju spolnost, to je privatna stvar.
Preokrenula je oima kao da, kao i inae, odustaje od beznadne rasprave i nastavila
pijuckati ampanjac. No zatim se predomislila.
Ti si kao noj, ree mu primjetno zadovoljno to jednom moe povui afriku
poveznicu. ivi u politiki najpromjenjivije doba njemake povijesti, sve velike odluke koje
donosi u ime svojih tvrtki iznimno su politiki utemeljene. Ali ti samo gura glavu u
pijesak.
To nije tono, ree on. Mislim na to o noju koji gura glavu u pijesak da ne vidi
opasnost. Da to doista radi, vie ne bi bilo nojeva. Ba suprotno, nojevi su vrlo oprezni, dobro
vide i pouzdaju se u brz bijeg u sluaju opasnosti. Samo na taj nain mogu biti noj, bjeim od
svih vrsta politike.
Izgledao je zadovoljno jer je uspio preokrenuti njezin argument, ljutilo ju je to. Obino
je gubio u svim takvim raspravama, jer za nju je doista sve bila politika. ak i djeje igrake, u
krajnjoj liniji.
Ali, jasno, nije tako lako poputala kada bi se pokrenula stara tema, kamen spoticanja,
niti je on to oekivao.
Smijem li ti postaviti nekoliko jednostavnih pitanja, na koja smije odgovoriti samo s
da ili ne? pitala je.
Da, naravno.
Jesi li za republiku?
Da.

34
| becca & janja

Dakle, protivnik si ideje o ponovnom uspostavljanju carstva?

Da.
Jesi li za ope i ensko pravo glasa?
Da!
Jesi li za osmosatno radno vrijeme?
Da, zapravo. Ili novanu naknadu za prekovremeni rad.
Jesi li za slobodne sindikate?
To je zamrenije pitanje, teko je odgovoriti s da ili ne. Sindikati imaju izuzetnu
sposobnost stvoriti probleme u proizvodnji i to nas sve skupo kota.
Dobro je znao s ime e ga sada napasti. Njihovo je vjenanje kasnilo jer su svi vlakovi
prema Dresdenu bili otkazani. Ne samo prema Dresdenu, nego svi vlakovi, sve. Njemaka je
stala zbog generalnog trajka.
Kappov pu, rekla je kao da vie od toga nije trebalo rei.
Kimnuo je i podignuo dlanove pokazujui da se predaje. Kada je vojska s nekoliko
desniarskih nasilnika preuzela vladin ured i objasnila da je prezrena demokracija ukinuta,
zakonita vlada bre-bolje je pobjegla. Reichswehr nije prstom mrdnuo. Toga je puta generalni
trajk spasio republiku, to je bila neizbjena istina.
Politiki, ti si negdje u socijaldemokratskom centru, konstatirala je, jednom ne
pokazujui gnuanje prema rijei socijaldemokracija.
Isplati se ne protiviti se, znao je to. Da te Christa proglasi socijaldemokratom, to teko
da je bila pohvala. Vie od svega u politici, Christa je prezirala socijaldemokrate, to je znao.
Iako se to moglo initi zaudnim ne bi li nacionalistika desnica trebala biti najgora? ta je
tema bila previe osjetljiva, a on sm previe politiki neupuen za takvu raspravu.
Mogu barem dobiti etiketu neega u centru, kao Deutsche Demokratische Partei, u
svakom sluaju, slaem se s mnogo toga to pie u Berliner Tageblattu, pokuao se alom
izvui iz kripca.
Ha! Priznaje! trijumfalno je povikala.
to to priznajem?
Da si politiko bie kao i svi ostali.
Demonstrativno je uzdahnuo i odmahnuo rukama. Sve to je mogao rei u svoju obranu,
ve je rekao. Bio je ovjek prakse, ne politike teorije. Pokuao je upravljati onime to mu je
Lauritz povjerio, bio je jednostavan poslovni ovjek, ono to je nauio o poslovanju, nauio je
od prijatelja Karimjee Jiwanjeea u Dar es Salaamu i na Zanzibaru, gdje je sve trebalo biti
poteno, nekomplicirano i, po mogunosti, to je iskrenije mogue da bi funkcioniralo.
Njegova briga prvenstveno se odnosila na djecu, suprugu i ostatak obitelji, jo vie sada u vrlo
tekim vremenima. to se jo moglo traiti od jednog ovjeka?
Na sve bi to ona imala odgovor. A na kraju bi on rekao svoje uobiajeno, prvo pod zub, a
onda moral.
ekala je. Odluio se na posljednji pokuaj izvlaenja iz uvijek jednako neugodna
poloaja.
U svakom sluaju, stvar sada stoji tako da su se preduvjeti naega ivota promijenili iz
temelja, poeo je pomalo sveano. Nismo vie poslodavci, izrabljivai, kapitalisti, i izbjei

35
| becca & janja

emo sve nesuglasice sa zajapurenim sindikatima...

Umjesto toga smo kraljevi nekretnina.
Molim? U redu, ali izbjei emo nesuglasice sa sindikatima.
Bit e udrug najmoprimaca, budi siguran u to.
Da, ali o tom potom. Mislio sam da bismo sada, budui da nismo izili nekoliko
tjedana, mogli proslaviti ovu promjenu. Onako, za pravo. Horcher, Petzer, Kempinski, Adlon,
Ciros s >crnako-idovskim jazzom<, ili onaj klub na krovu hotela Eden?
Nikad hotel Eden, to zna!
Ne, oprosti. Nisam razmiljao. Ali neko od ovih drugih mjesta? Moda bismo mogli
pozvati jo koga od prijatelja? Ili bi radije da smo samo ti i ja?
Brzo je popustila, eljela je izii, ali radije bi da su sami. Najradije bi ila na neko
narodskije mjesto, radije nego u neki od najotmjenijih berlinskih restorana, gdje bi se kretali
meu pekulantima skorojeviima. ak je udila za neim vulgarnijim, uz smijeh i vrisku,
umjesto mirnog lupkanja po glasoviru, primjerice da odu u Haus Vaterland, po mogunosti
tamo gdje svaki sat imaju umjetnu oluju i kiu, u Rheinland Weinterrasse. U tom sluaju nee
se trebati ni posebno oblaiti.
Ustala je iz naslonjaa, prila mu, obgrlila ga i apnula mu da, iako je noj, za nju je lav. Je
li lav cheeta?
Simba, ispravio ju je, povukao k sebi u krilo i iznenadio je dugim poljupcem koji je
brzo postao strastven. Nekoliko tjedana nisu imali vremena jedno za drugo, dok se sve do
dugo u no mukotrpno trudio spasiti to se spasiti dalo ili izgubiti sve. Samo je
budunost mogla pokazati to od toga. Ali sada je njihova udnja nadvladala brigu zbog
ekonomije, politike i budunosti. Lako ju je podignuo, i dalje je bio mnogo snaniji nego to
je izgledao, i kao da je dijete odnio je u spavau sobu pri dnu carskoga apartmana.

S VERRE NIKADA nije ostajao kod kue nakon veere i nakon to bi pao mrak, ni prije u
svome stanu u Friedrichovoj, ni sada u novoj kui u Tiergartenstrasse 27B.
Prezao je pred samoom jer tada bi ga tako lako obuzeli tuga i osjeaj nedostajanja. Ako
bi bio sam kod kue, u tiini, Albiejevo bi lice poelo lebdjeti prostorijom. Nikada nije
prebolio Albiejevu smrt i nikada niti nee, sada, nakon pet godina, bio je siguran u to. Niti
nikada nee voljeti kojega drugog mukarca. Sve donedavno, mislio je da nikada nee moi
imati seksualnih kontakata s drugim mukarcem poradi sebe samoga formulirao je to
takvim klinikim rjenikom, titio je svakodnevnije rijei, kako one vulgarne, tako i
romantinije.
No berlinsku bi no obavio poput ogrtaa oko svoje tuge i usamljenosti. I vani je
veinom bio sam, ali uvijek okruen ljudima, koji su bili pravo ivotno kazalite, histerino
veseli dok su slavili, pijano uplakani tako da bi im crna minka tekla niz lice, podbuhle
karikature crvene u licu, kao da ih je nacrtao George Grosz, jedan od malobrojnih bliskih mu

36
| becca & janja

prijatelja, opijeni, razjareni, puni ivota u oajnikoj bujici osjeaja i raspoloenja u svemu,
od sveano lijepoga dvije vitke pripadnice vie klase koje su plesale charleston mogle su biti
takav prizor do tragino vulgarnoga, poput pretuene i prevarene stare kurve, upravo
izbaene na ulicu. Sve to postojalo je ondje vani, u berlinskoj noi.
Sistematino, gotovo kompulzivno, kako se to sada nazivalo, izmjenjivao je ono to se
nazivalo visokim i niskim. Jednako tako mijenjao je garderobu, ovisno o tome je li traio
jedno ili drugo, svaka je no obeavala avanturu, sve je bilo mogue.
Tri veeri za redom zapoeo je, barem to, tradicionalnom kulturom, otiao je u
Deutsches Theater i pogledao predstavu Bubnjevi u noi novoga i nepoznatog dramatiara
koji se zvao Brecht, sljedee veeri u Lessing-Theater pogledati Kraljicu Kristinu veanina
Strindberga, a tree veeri na spektakl u Trianon-Theater koji se zvao Lissi die Kokotte, i
koji je imao dobnu granicu od osamnaest godina i bio je tako besramno lo i idiotski pun
predrasuda, da je funkcionirao kao satira svoje vrste, dodue, nenamjerna.
Oscaru i Christi je preporuio Bubnjeve u noi, ni na koji im nain ne dajui na znanje
da je predstava donekle o njima.
Mukarac, za kojega su svi mislili da je poginuo poetkom rata, vraa se kui. Njegova
supruga, koja je mislila da je udovica, utjehu je nala u drugom mukarcu. Prvi konflikt.
Nakon to se nekadanji suprunici pomire, ona se eli pridruiti revoluciji, to e rei,
komunistikoj revoluciji. Konflikt broj dva.
Mukarac kae da se nagledao ubijanja. Sada je, poput Thomasa Manna, apolitian
ovjek.
Uzbudljivo pitanje nije bilo hoe li se Oscar i Christa prepoznati u konfliktu broj dva, jer
to se gotovo podrazumijevalo, nego kako e proi kasnija rasprava u kavani ili restoranu.
Oscar je, jasno, znao sve o ratu, borio se etiri godine i, kako se moglo pretpostaviti
sudei po odlijima i svemu to je kruilo o njemu, ubio je straan broj Engleza.
On sm o ratu nije znao nita vie nego to je znala bilo koja udovica. Pokuao je
razumjeti itajui knjigu Ericha Marije Remarquea, koju su svi mislei ljudi opisivali kao
konanu pripovijest o ratu.
itao je intenzivno, srce mu je lupalo. Ali ipak nije razumio.
Sada je bio na svojoj vulgarnoj stranputici nakon tri mirne kazaline veeri. Pjeaio je, u
jednostavnijoj odjei da ne riskira biti opljakan i no mu se prikazivala u prizorima debelih
enskih pozadina s naslagama sala, mukarcima koji se deru, opijeni pivom ili, u svojoj
slikovitosti moda najudnije, slikama Tillerovih djevojaka, dugih redova ena, redom plavih,
koje su plesale udarajui nogama savreno vojniki disciplinirano, imale su ak i vojne kape.
Prikazivale su rat kao slavlje i kabaret, fascinantno. U vrijeme dok je bio umjetnik, bio bi se
bacio na taj motiv.
Kod Potsdamer Platza odravao se masovni skup. U borbu se dao jedan od berlinskih
spasitelja-muenika, ali ovoga puta oito najbolji meu njima, Hussner, koji je ak znao
koristiti reklamu.
Ljudi je bilo na tisue, neki su ve bili u ekstazi, drugi su samo stajali iekujui ili bili
radoznali. Propovjednik je stajao na maloj improviziranoj sceni i posluio se elektrinim
zvunicima.

37
| becca & janja

Bilo je iznimno zanimljivo. Dotini prevarant ve se dovoljno razumio u upotrebu nove

tehnike da nije morao izvikivati poruku u kratkim reenicama i zvuati kako su zvuali stari
politiari najgore je bilo kada bi ih pustili na novom radiju, gdje bi bilo bolje da su aptali u
mikrofon nego se derali kao u svoje stare megafone.
Poruka spasitelja Hussnera bila je jednostavna i jasna. Propast je bila blizu, za to su
idovi, kao i obino, bili glavni krivci. Njemaka je izdana, nisu je izdali samo idovi, nego
takoer marksisti i to je bilo vee iznenaenje plutokrati, dakle, bogati, koji su, jasno,
zajedno sa idovima, stajali iza hiperinflacije koja je od potenih ljudi stvorila toliko
siromanih, a toliko odvratno bogatih od pekulanata i, naravno, idova.
Ali bilo je nade. I spasa u posljednjem asu, po mogunosti u kombinaciji s manjim
novanim darom u krabici, da se osigura zemaljski raj kada Njemaka zbaci robovski jaram i
ponovno se podigne na noge.
Znai, uobiajena desniarska poruka, osim ovoga s plutokratima, pomijeana s malo
hokus-pokusa i prosjaenja. Zanimljivo da je takva reklama padala na plodno tlo. Reklama se
trebala temeljiti na asti i modernosti, barem prema novim teorijama. Ovo je bila suta
suprotnost.
Ostao je stajati, zamiljen, kada se skup poeo razilaziti, utonuo u ideje o ulozi reklame
u modernome drutvu. Na neki nain skrenuo je sa svoga planiranog puta da upravo veeras
potrai najslikovitiju vulgarnost. Moda je trebao otii u Salom, sjediti potpuno mirno u
kojemu od manjih crveno-zlatnih salona i u sebi skicirati prikaze provokativne odjee lezbijki
i transvestita i besramno pipanje pred ushieno zgroenim doljacima sa sela i strancima.
Salom je bilo, ako ne jedino, onda najvee i najvie afirmirano mjesto za homoseksualke i
mukarce koji su se preodijevali u ene. Za obine homoseksualne mukarce postojalo je
barem pedesetak mjesta u gradu, od vrlo otmjenih do onih potpuno propalih. Salom je ipak
bilo najivopisnije mjesto za slobodoumne oblike openja, ondje se moglo sjediti u kutu i
osjeati se poput Toulouse-Lautreca novog doba.
No raspoloenje koje ga je zahvatilo nakon neugodna spasiteljskog skupa imalo je za
posljedicu da je izgubio volju za melankolijom meu izgnanicima nalik njemu samome, i
radije bi potraio radost, ne histeriju, charleston i ampanjac, nego umjetniki napredniju i
moderniju radost, dakle jazz.
Imao je to birati, ali tko je traio pravu stvar, ne njemaki orkestar voen bas-tubom, u
kojemu su glazbenici zacrnili lica kremom za cipele, nego pravu crnaku glazbu, postojala je
u blizini osmerolana skupina iz New Orleansa koja je nastupala u Schwarzer Kateru.
Odmah je dobio stol uz balustradu, koja je dijelila povieni dio lokala od plesnoga podija
i manjih stolova blie orkestru. Konobar koji mu je dao tako dobar stol uope nije reagirao
kada je naruio samo jednu bocu rajnskog rizlinga i jednu au. Bio je dobro znan gost koji je
uvijek plaao stranom valutom.
Orkestar je imao stanku.
Albieju bi se sviala ova glazba, jednako kao Stravinski i Ballets Russes, bila je izraz
novoga i modernoga. Da je Albie sada sjedio ovdje uz njega, ivot bi bio onoliko nadomak
savrenstva koliko to ovjek pristojnih zahtjeva moe zamisliti. Pakao rata je proao, zauvijek
i to s razlogom, novo vrijeme probijalo se naprijed, nezaustavljivo kroz sve prepreke, kao

38
| becca & janja

maslaci u otmjen engleski vrt.

Nije bilo pomoi, ma koliko se puta prisilno razumski pokuavao uvjeriti da je u istoj
situaciji kao i milijuni drugih ljudi, prije svega, dijelio je sudbinu svih silnih ena koje su
takoer u ratu izgubile svoga dragog. Ipak je bilo osobito nepravedno to je upravo Albie
morao umrijeti, on koji ak nije otiao u rat ubijati, odjenuo je odoru radi njih, samo da
simboliki sudjeluje u ratu pri njegovu kraju, na sigurnom mjestu gdje nije trebao ubijati niti
biti ubijen. U Africi, gdje je navodno sve bilo gotovo, Nijemci su bili bezopasni, preostale su
samo manje operacije ienja. A njega je ustrijelio u glavu njemaki snajperist pred sm kraj
rata, kada je rat zapravo ve bio gotov.
Kada se orkestar vratio, vie ih je nazirao kroz dim nego to ih je vidio, pljesak publike
privukao mu je pozornost.
Truba je iziao na scenu, oito da bi solo nastupom napravio uvod. Buka u lokalu
stiala se do amora iekivanja, koji se brzo pretvorio u mjeavinu ushiena smijeha i
svakojake bijesne vike. Poeo je, otvoreno i jasno, s prvim taktovima Deutschland ber alles.
Ubrzo ga je kornet upotpunio varijacijom brega tempa, pridruili su se bubnjevi i klavir i,
kao u vrtlogu, nestale su prve poznate melodijske linije, kao da su bile samo utvara, brze
sinkope, prekinute sporim tonovima bluesa i ubrzanim tempom u itavoj seriji intuitivnih
varijacija, navodile su matu sad amo, sad tamo. U jednom se trenu moglo uti i vidjeti veliku
rijeku, Mississippi, ne Spree, a u sljedeem buni grad i njegov promet, tramvaje s tranicama
koje cvile, tutnjavu pneumatskih ekia, kamione, dim iz tvornikih dimnjaka, sve to ini
grad. Barem je Sverre kada bi zatvorio oi i naulio ui pred oima imao Berlin. Jasno,
mogue je da je orkestar stvarao sliku nekoga grada kod kue, u Americi, u tom sluaju, svoga
rodnoga New Orleansa, no to je nesumnjivo bila glazba kao umjetnost, a ne samo unisono
slavljenje nekog boga ili jednostavna pratnja scenskom tekstu. Jazz nije bio dodatak, nego
zasebna umjetnost, jednako kao i klasina simfonijska glazba.
Prepustio se glazbi da ga zaglui kao morfij konkretno veeras nee se baviti time,
mora biti io kada se sljedeega jutra bude nalazio s Christom i vrijeme je nestalo u mati i
snovima do sljedee stanke. Dotada je proao sat i pol, iako je moglo biti i pet minuta.
Za susjednim stolom sjedila su dvojica mukarca u tridesetim godinama, jedan s blokom
za skiciranje u ruci. Bili su suvie dolino graanski odjeveni da bi bili umjetnici, ali s druge
strane, inili su se posve usredotoeni na orkestar i itavo su vrijeme vodili ivahnu raspravu.
Prizor je, naravno, bio zanimljiv umjetniki izazov. Potekoe nisu izazivali okolina,
zadimljeni lokal, areno i raznoliko odjevena publika, jedni u fraku, drugi u jednostavnim
platnenim haljinama, neki fini poteni graani, drugi posve oito siromanijega podrijetla,
kao i posvuda u berlinskim lokalima. Moto je bio da novac koji danas ima treba odmah
potroiti i da ti danas moe biti posljednji dan. Tako je previe ljudi ivjelo, prvenstveno je to
njegov prijatelj Grosz prikazao bolje od ikoga. Njegove su crtee u Simplicissimusu svi hvalili.
Ne, veliki je izazov bio gotovo nemogu, to se mora priznati pokuati uvui neto od
posebnoga ugoaja jazza u crte.
Na koncu se vie nije mogao suzdrati.
Oprostite ako smetam, ree okrenuvi se prema susjednome stolu. Ali vrlo sam
zainteresiran za umjetnost. Smijem li pogledati?

39
| becca & janja

Nagnuo se i uzeo blok za skiciranje od preneraenoga susjeda, koji se nije stigao niti
pobuniti niti zadrati svoj blok.
Jer blok nije bio blok za skiciranje, nije bilo skica, tek gomila biljeki.
Naravno, ispriao se zbog nametljivosti i zamolio da ih zauzvrat poasti piem.
Uskoro su sjedili za istim stolom, mladii nisu ni najmanje bili sumnjiavi jer Sverre
svojim konzervativnijim engleskim ukusom u odijevanju nikada nije dao naznaiti svoje
seksualne sklonosti, jednako kao to se nije minkao. Samo su ga u nekim barovima prozreli,
ali to je vie bilo stoga to je posjetio upravo ta mjesta.
Mladii su bili doktorandi Humboldtova sveuilita i disertacije e im biti na temu
crnake prirode. Vrlo specifina glazba neupitno je bila jasan izraz te razliite prirode. Jazz je
bio direktna ponovna izgradnja primitivnoga crnakog karaktera, buna, nasilna i djetinjasta.
Isto kao ples. Europejac je mogao jednostavno plesati intelektom, crnci su plesali osjetilima,
njihov su ivot bili sunce, prauma, pjesma ptica, zemlja i rika leoparda u noi. Moglo im se
samo zavidjeti jer su neokaljana rasa. Koji je izriaj jasnije od jazza mogao ilustrirati taj
odnos? Ekspresionizam i primitivizam pritom su se stapali.
Sverre se gotovo uguio od svih protuargumenata koji su mu doli do grla. Nije bilo
niega zlobnog u tim mladim istraivaima, nisu oni bili strunjaci za idove, imali su
znanstvenu tezu koju su pokuali dokazati.
Trebao je slono kimnuti i otii kui. Ali nije se mogao suzdrati i poeo je priati o
razliitim plesovima Masaja, koji su uvijek imali konkretan intelektualni sadraj. A to se tie
primitivnosti pokuao je ne bi li cijenjena gospoda doktorandi bili jednako nezgodni i
strani u savani kao Masaji u Berlinu. to je to dokazivalo, osim da ivimo u razliitim
kulturama s razliitim uvjetima i razliitim zahtjevima za prilagodbom?
A kada se radi o jazzu, on nije neupitno bio afriki, takve glazbe u Africi nema, on je
ameriki.
Protuargument je, jasno, bio da ameriki crnci sviraju intenzivniji i bolji jazz od bijelih
Amerikanaca.
Na to nije imao odgovora. Odustao je, platio i rano otiao kui.

C HRISTA JE U reklamni atelje dola tono na vrijeme, moderno odjevena, ba kako ju je bio
zamolio. Posluit e kao predloak za naslovnicu i sliku za reklamu novoga parfema Vogue.
Posjedovala je savren izgled nove mondene ene, drao je Sverre, upravo ovakve,
odjevene po posljednjoj modi. Uistinu zanimljivo, imajui na umu da je njezin temeljni
politiki stav vjerojatno radije propisivao kone jakne s vrsto stegnutim remenom u struku,
kape sa titnicima za mukarce i mornarske kapice za ene.
No sada je bila savrena. Razgolienih ramena, s bijelim eirom zvonasta oblika koji je
po sredini dijelila crna pruga, u crvenoj haljini koju je vrlo slino dijelila bijela pruga, tanke
narukvice od zlatnih i bijelih perli oko jednoga zapea, oko drugoga ira narukvica lakirana

40
| becca & janja

u crno, s crvenom caklinom. Njezina trenutano tamnocrvena kosa oiana na pa-frizuru

provirivala je ispod eira ba koliko je trebalo, boja rua bila je u skladu s kosom i crvenom
haljinom.
Nisi razmiljala o tome da se baci u reklamnu branu? pohvalio ju je.
Doista nisam! promrsila je. Imam vanije stvari kojima se trebam baviti, a i djecu.
Razumijem, rekao je. Ali nije razumio. Uope mu je bilo teko razumjeti svoju
ogoricu.
A sada se nije inila zainteresiranom za posao kojega su se trebali primiti. Umjesto toga,
obilazila je novoureeni atelje kao da je u inspekciji, dotaknula bi rukom koju sjajnu crnu,
bijelu ili pastelnu plou stola, tu i tamo izvukla ladicu ormaria i poblie ga promotrila.
Ovo mora da je neki ekstremno moderan stil? pitala je retoriki. Radite li slike
jednako kao to birate namjetaj?
Da, moglo bi se rei. Vedre boje, iste povrine, jasnoa, objektivnost.
Moe li mi pokazati kakve slike ena radite, po mogunosti, onakve kakve u i sama
prikazivati?
Otiao je do jednoga od bijelo lakiranih irokih ladiara uz dui zid, izvukao donju
ladicu i podignuo nekoliko nemalih araka, koje je zatim rairio po velikoj praznoj povrini
stola.
Ovako u izgledati? pitala je nakon to se kratko usredotoila na to. Nije mogao
razluiti ima li neega neodobravajueg u njezinu tonu glasa.
Vie ovako, ovo je idejna skica sline slike za reklamu, odgovorio je i poloio gotovo
dovrenu sliku pred nju, preostalo je jo samo dodati malo boje.
A to bi ti rekao, kakva je ovo ena? pitala je, i dalje posve neutralnim tonom.
ena nalik tebi, barem u smislu da si moe priutiti kupiti boicu parfema.
Koja kota?
Dvanaest bilijuna po dananjoj cijeni, dakle, tri dolara.
Jednu radniku tjednu plau.
Da, moe biti, ako ima dobru plau.
Utihnula je s izrazom odbojnosti na licu, kao da su rijei koje su na brzinu razmijenili
odale neto vrlo neprikladno. Nije uspijevao shvatiti tu njezinu sposobnost da uvijek sve u
svojoj okolini dovede u poloaj da se moraju braniti. Je li htjela rei da bi se trebao sramiti to
radi reklame za parfeme? Vjerojatno.
Poprijeko je proao prostorijom te donio sveanj skica i odlomke teksta sa stola jednoga
od kolega. Bilo je to za kampanju naruenu za sredstvo za pranje rublja Persil. Zadatak im je
bio tvrtki poveati udio na tritu na vie od 30 posto, odnosno, udvostruiti ga.
Vidi! ree i rairi skice i probne tekstove na veliku istu povrinu. Christina znatielja
brzo se probudila.
Skice su predstavljale ene posve drukije od onoga kako e Christa biti utjelovljena u
reklami za parfem. Bile su zdrave, snane, plave, s maramom na glavi i zavrnutim rukavima,
povrh toga, oito zadovoljne jer su upravo prele na Persil.
Christa je podignula arak tekstova i glasno itala, kao da deklamira politiku izjavu:
Zdrave ene zdrav narod! Moe li se unaprijediti dobro zdravlje kada nae ene stoje za

41
| becca & janja

koritima u pognutom poloaju i na zastarjeli nain ribaju i maltretiraju svoje rublje? To je tako
besmisleno, tako glupo. U ovo vrijeme moderne osvijetenosti o zdravlju Persil nudi mogunost
da vae rublje bude blistavo bijelo! ene, perite Persilom!
Christa je poprimila izraz lica kao da su komentari suvini. Sverre je ekao ne rekavi
nita.
A ova reklama je vaan doprinos razvoju drutva? pitala je na koncu. Ironija je bila
bjelodana.
Da, siguran sam u to, odgovorio je kao da je pitanje bilo ozbiljno. Ali tekst je, kao to
vidi, predugaak, nain na koji si to proitala mnogo je otkrio. No, skratimo li ga, ovako:
>Persil vas oslobaa muke, briga i srdbe, Persil je metoda pranja za modernu enu.< Tada ne
zvui tako ludo, zar ne?
Dakle, misli da je poruka sada bolja? pitala je uz jednaku ironiju.
Da, mislim. A jo bolje e biti nakon to razvijemo nove strojeve za pranje. Zamisli
koliko vremena odlazi na pranje, koje je enski posao. Zamisli to e se dogoditi ako za koju
godinu prepolovimo to vrijeme. Samo treba prekinuti ukorijenjene navike.
Bila je posve tiha, doista je razmiljala.
Slae li se? pitao je zaueno.
Da..., ree. Uistinu mislim da da. Ako bi se pola vremena koje ene upotrebljavaju na
pranje moglo osloboditi...
Zahvaljujui njezinu oklijevanju izvukao se iz rasprave, brzo je izvadio tafelaj i velik
crtai blok te je uputio da sjedne na stilski konzervativniju stolicu, koju je sigurno dopremio
iz nekog drugog dijela kue. ujno je sjela, a on ju je nekoliko trenutaka pozorno ispitivaki
promotrio prije nego to se, inilo se, predomislio i otiao u svoju privatnu sobu. Kada se
vratio, u jednoj je ruci imao dugi crveni usnik i tek zapaljenu cigaretu koju joj je pruio ne
rekavi nita.
Uskoro je sjedila prekrienih nogu, u svjesno izazivakoj pozi, blago nagnuta naprijed, i
promatrala umjetnika poluzatvorenih oiju iza vijugava dima. Skicirao je brzo i sigurno.
Kada je nakon kojih pola sata mogla vidjeti rezultat, zaprepastila se s kojom ju je
lakoom uspio prikazati u raznim varijantama. Ipak neto nije bilo u redu, kao da je to bila
ona, ali ipak nije. Isprva nije vidjela o emu to ovisi i morala ga je pitati.
Zbog usta, zapravo ba i nije imala mala srcolika usta. No, naalost, ustvrdio je, to je
trenutano ideal. Osim toga, namjera je bila da slika bude dovoljno neutralna da se mnoge
ene s njome mogu identificirati. Dakle, ne portret u uobiajenom smislu, makar je ona bila
savren model, nego donekle opa ena. To jest, od one vrste koje bi eljele kupiti parfem.
Da bi joj pojasnio nain razmiljanja, uzeo je jednu od skica i nacrtao nova usta. Kada je
skicu podignuo pred nju, ponovno se zaprepastila da razlika moe biti toliko velika, uz tako
malu promjenu. Sada je odmah prepoznala sebe.
Doista si vjet, Sverre, ne bi li mogao biti pravi umjetnik? upitala ga je nepromiljeno i
odmah poalila.
Moda, odgovorio je izrazom lica ni najmanje ne odajui je li ga to povrijedilo. To je
mnogo godina bilo velik dio moga ivota, slikanje mi je, nakon ljubavi, bilo glavna stvar u
ivotu.

42
| becca & janja

Poeo je pospremati opremu za crtanje, njegov smireni izraz lica bio je u raskoraku s
dramatinim rijeima koje je upravo izgovorio.
Ima li neku sliku koju bi mi mogao pokazati? pitala je nakon tekog dvoboja izmeu
radoznalosti i obzira.
Podignuo je pogled prema njoj i ustuknuo. Upravo kada je htio odgovoriti, uao je
njegov kolega Max, skinuo kaput i doao ih pozdraviti. Prokomentirali su vrijeme i inflaciju u
nekoliko minuta, a onda se Max ispriao te otiao k svome radnom stolu i kampanji za Persil.
Doi da ti pokaem jednu sliku, ree Sverre i pokae prema vratima koja su vodila u
privatni dio njegove etae.
Uli su u salon, minimalistiki namjeten, s dvije sofe nalik starijemu bidermajerskom
stilu, velikim orijentalnim plavo-be sagom, okruglim turskim metalnim stoliem i arapskim
jastucima za sjedenje. Na zidovima su visjele slike koje Christi nisu previe govorile, empresi
i suncokreti, nekakva mrtva priroda s voem, klizai u srednjovjekovnu gradu, zasigurno ona
slika koju je Sverre svojedobno kupio na cesti, to je imalo tako nesretan epilog i, zapravo joj
je pogled trebao prvo tamo pasti, velika plava slika, noni motiv mora i obale, na kojoj su
toplu dobrodolicu eljela uta i crvena svjetla. Nita nije rekao, samo je uperio prstom.
Nikada nije vidjela neto slino, bila je to slika ugoaja u koju je trebalo utonuti, daleko
od dananje politine umjetnosti koju je najbolje poznavala.
Doi, sjedni! ree on i pozove je na jednu od velikih sofa. S ove udaljenosti to je
druga slika i drugi ugoaj.
Je li to matarija ili stvaran motiv? pitala je samo da neto kae.
To je Brighton u jesen, u biti, posljednje ratne jeseni, no prije nego to je nastupio
mir, ree.
Brighton, gdje je to?
Na jugozapadnoj obali Engleske, ivio sam u blizini.
Nikada nisam vidjela ovakvu sliku, ree ona.
Nisam ni ja. Pred kraj sam imao period u kojem sam kao lud eksperimentirao s
razliitim mjeavinama plave.
Pred kraj ega?
Mog ivota kao slikara i umjetnika. Ovo je bila moja posljednja slika.
Utihnuo je i odmaknuo pogled. Oklijevala je. Postojalo je neto o emu mu je bilo jako
teko govoriti, to se nije moglo ne osjetiti, iako se ni najmanje nije ulo u njegovu glasu.
Istovremeno ju je praktiki pozvao da postavlja daljnja pitanja. Ne moe rei ovo je bila
moja posljednja slika i ne oekivati daljnja pitanja.
Jesi li ikome od prijatelja ispriao to se dogodilo? krenula je oprezno.
Ne, zapravo nisam, ree on, i dalje lica okrenutog od nje. Margie, moja ogorica ili
kako ve da je nazovem ako itko, ona mi je bila najbolja prijateljica, ak je bila prisutna
kada se sve dogodilo. Nakon toga sam ubrzo napustio Englesku. Ne, nikome to nisam
ispriao, zapravo nisam.
Pokuaj sa mnom, i ja sam ti ogorica.
Kimnuo je, ali i dalje je sjedio u tiini. Na koncu se nagnuo naprijed, podupro bradu
lijevom rukom tako da je od nje sakrio dio lica i zapoeo priu.

43
| becca & janja

Kada je Albie poginuo dolje u Tanganjici, pogoen u glavu posljednjega dana rata ili
ak dan kasnije, kada je rat slubeno bio zavren, postojali su odreeni podaci koji su govorili
tome u prilog sve se zacrnilo, bila mu je to najgora trauma u ivotu. Mogla se usporediti
jedino s tugom kada je kao osmogodinjak izgubio oca i strica na moru.
Ali djeje emotivne rane ipak bolje zacjeljuju. Samo nekoliko godina nakon oeve smrti
bio je poput ostalih djeaka, ivio je posve bezbrino. Sjeanje na oca je bljedilo i postajalo
vie junaka bajka, jedna od mnogih u zemlji koja je svjetska prijestolnica junakih bajki.
Nita vie od toga.
S Albiejem je bilo drukije. Trebali su ivjeti zajedno, uz umjetnost i ljepotu, dok ih smrt
ne rastavi. Uvijek su tako govorili, ali nikada nisu raunali da e smrt doi toliko brzo.
Na svoj nain stidio se samosaaljenja, priznao je. U Europi su postojali milijuni ljudi,
jasno, veinom ene, u potpuno jednakoj situaciji kao on, njihovi ljubljeni pogibali su u
Flandriji, Turskoj, po ruskim umama i poljskim movarama, u Francuskoj ili ak Africi,
milijuni mukaraca u vojsci svake zemlje. Svijet se ipak mora podignuti iz pepela, ponovno
izgraditi i nastaviti ivjeti. Koliko li se samo puta pokuao navesti na takvo rezoniranje?
No Albiejeva smrt nosila je sa sobom neto neopisivo strano, osim onoga to je ve bilo
beskrajna crna tuga koju je dijelio s mnogim drugima.
Naalost, to se ne moe opisati bez trivijalnoga skretanja s teme.
Albie je bio 13. grof od Manninghama, dakle, glava porodice u svemu od financija do...
Sverre je po prvi put prekinuo sam sebe i pogledao Christu uz zbunjeni smijeak. Bizarni
odnosi europske aristokracije teko da su bili neto to je njoj trebalo objanjavati. Blago se
nasmijeila i kimnula, shvaajui kontekst, te mu samo oprezno pokazala rukom da nastavi
priu.
Dakle, doao je novi, 14. grof od Manninghama, neki roak, i njegova radikalna
reorganizacija. Odnosno, nije doao on osobno, poslao je odvjetnike.
Formalno su sva umjetnika djela na Manninghamu, dakle, sve to je Sverre naslikao,
bila vlasnitvo imanja. Albie mu, dodue, jest oporuno ostavio sva djela koja je Sverre
naslikao i sve ono to su zajedniki kupili, prije nego to se ukrcao na brod za Mombasu. Ali
inilo se da to ne igra neku ulogu. Ili kako su to dvojica odvjetnika oholo poruila, probajte
nas tuiti.
Naime, dali su spaliti sva umjetnika djela koja nisu predstavljala razne muke i enske
pretke, budui da je ta nesretna nova umjetnost oito bila perverzna ili francuska ili oboje.
Gotovo sve to je Sverre naslikao tijekom svojih osamnaest godina u Engleskoj, lealo je,
dakle, na gomili to je tinjala pred njegovom i Albiejevom kuom.
A to nije bilo ni ono najgore. Dovoljno je bilo strano, ali nije ga slomilo. Jer spalili su
itavu umjetniku zbirku, van Gogha, Gauguina, Czannea, Moneta, Renoira, Picassa,
Maneta, Degasa. Sve to jer je 14. grof, kao i njegovi odvjetnici, bio tipian engleski idiot, to se
barem u kaznenom zakonodavstvu civiliziranih zemalja obino rauna pod olakotne
okolnosti. Spalili su umjetnika djela vrijednosti financijske koja bi moda ve danas
odgovarala dvostrukoj vrijednosti itavoga Manninghama.
Tako da se u pepelu s drugim rtvama palea nalazio u dobrom drutvu. No to nije bila
neka utjeha, upravo suprotno. Dok je stajao i prebirao po jednoj od piramidalnih hrpica

44
| becca & janja

pepela, naao je komadiak s ostacima potpisa, moda Matisseovog, vie se ne sjea tono.
Tada je neto u njemu puklo.
Istina, to je jedna od najuobiajenijih sentimentalnih metafora, da je srce puklo, i to
bi, naravno, trebalo shvatiti tek kao opis. Ali za njega nije bilo tako, bio je to ba ist fiziki
doivljaj, kao da je mogao uti reski zvuk u samome sebi, kao da se neto doista razbilo.
Nakon toga nikad vie nije pogledao paletu.
Utihnuo je. Dakle, ipak je to ispriao.
Christa je bila neodluna, to da kae? Sverre nije gledao u nju, kao da se nekako stidio
svojih psihikih blokada, ako se dobro sjetila ispravnoga termina.
Neto ipak mora rei i prekinuti tiinu.
Strogo tehniki uzevi, poela je i progutala slinu prije nego to je nastavila, bi li,
strogo tehniki, mogao ponovno naslikati ovu plavu sliku?
Vjerojatno da, ree. Sjeam se svega o slojevima boje, razrjeivanju terpentinom,
tehnici struganja, poteza kistom, svega tehnikog. Ali stvar je u osjeajima. Albieju,
Engleskoj, tuzi, ludilu, svemu tome.
Kada sam te vidjela kako crta... istina, nisam strunjak za te stvari, ali oito ima
tehniku?
Da, ali to je ipak novi objektivni stil, reklama, politika, nije prava umjetnosti, kao to si
tako prikladno istaknula.
Mrzi li Engleze?
Pitala je da pobjegne od vlastite bruke, to je itekako dobro shvaala. Stidjela se svoga
otrog komentara, kada je prije umanjila vrijednost njegove, po svoj prilici velike, vjetine
crtanja enskih portreta.
Naravno da ju je prozreo, podignuo je pogled prema njoj i nasmijao se, inilo se da mu je
lake, kao da ga je to razveselilo.
Mrzim li Engleze? ponovio je razrogaenih oiju, nije mogla odrediti je li izraz lica
trebao biti ala.
Da? ponovila je, to je drugo mogla nakon tako kategorikoga pitanja.
Jasno da mrzim Engleze, nastavio je kao da ga je sada najvie veselilo da je sve ono to
je bilo teko izgovoriti bilo izreeno. Pojedine Engleze mrzim gotovo jednako koliko Oscar
na svoj vrst i principijelan nain mrzi sve Engleze, prole, sadanje i budue. Razumije, ne
gledam blago na 14. grofa od Manninghama i njegove priglupe odvjetnike. Ili velik dio
engleske vie klase i, prije svega, englesko drutvo majmunolikih umjetnikih kritiara. Ali
tome treba dodati da sam u Engleskoj imao nevjerojatne prijatelje, dio njih su posve sigurno
the best and brightest of our time, pacifisti, intelektualci, poznavatelji umjetnosti, slikari,
pisci, svi mnogo sjajniji od mene. Ukratko, ne moe se mrziti itav narod. Otprilike kao to se
ne moe voljeti sve Nijemce, zar ne?
Udarila se smijati na pomisao koliko mnogo Nijemaca zapravo u sebi mrzi.

45
| becca & janja

B ITI NIJEMAC nije bilo lako kako je Harald mislio, osobito onome tko je iao u nie razrede
Mladonjemake kole za prirodne znanosti. Bila je to kola za najbolje od najboljih i ve na
poetku polugodita pokazalo se da znatno zaostaje u matematici.
Na sreu, kod kue u Tiergartenstrasse mogli su mu pomoi strievi, koji su, inilo se,
obojica matematiku imali u krvi. No kao uitelji su bili izrazito razliiti. Ako bi se stricu
Sverreu predstavila jednadba, odmah bi izvadio logaritmar i zapisao odgovor kao da je to sve
to treba.
Stric Oscar se ponaao sasvim drukije. Paljivo bi razvio jednadbu u vie redova, cijelo
vrijeme objanjavajui svaki dio prije nego to je trebalo nastaviti dalje. Ali obojica strieva
bila su jednako voljna, iako su bili zauzeti ljudi, jedan od njih odvojio bi najmanje sat
vremena dnevno, od poetka polugodita sve do kraja. I, premda se, kada su poeli, inilo
gotovo beznadnim, primijetio je prilino brzo da dostie kolege iz razreda.
Druga su potekoa bili jezik i pravopis. Osjeao se kao potpuni Nijemac, kao da je
napokon doao kui, u Njemaku, i da norveki moe ostaviti za sobom. Ali ni to nije bilo
tako jednostavno.
Kolege iz razreda zadirkivali su ga od prvoga dana da kada govori zvui kao da je sa sela,
konkretnije, iz Saske, a ak mu je bilo teko razumjeti neke rijei na brzom i drskom
berlinskom dijalektu. Pa jo taj pravopis, jer iako je itavoga ivota govorio njemaki, mnogo
je vie itao na norvekom, pa ak i vedskom, nego na njemakom. Ta je potekoa ostavila
traga u svim njegovim pisanim zadaama.
Znai, mora se snano boriti da postane pravi Nijemac, kako u matematici, tako i u
jeziku, a to je bio izrazito neoekivan ispit. Prije je zamiljao da se ovjek raa kao Nijemac,
da je to vie nego ita drugo pitanje duha. Ali ni to nije bilo toliko jednostavno, iako je, rasno
gledano, bilo lijepo biti polunorveanin. Poetkom polugodita ipak su ga u razredu
zadirkivali da je stranac.
No teta Christa tome je brzo stala na kraj. Kada je doao Dan vojnika s fronte i veina se
mukaraca u Berlinu odjenula u paradne odore, stric Oscar je doao po njega u kolu odmah
nakon mara uenika u kolskom dvoritu. Teta Christa mu je rekla da to uini.
Stric Oscar je takoer ostao i kratko proavrljao s dijelom uitelja. To je bilo i vie nego
dovoljno. asnika odora afrikih trupa i eljezni kri uutkali su sve prie o tome da nije
Nijemac.
Ve nakon par mjeseci stekao je dovoljno dobar berlinski dijalekt da zavara veinu.
Ali to jo nije bilo dovoljno. Da bi se bilo pravi Nijemac treba biti dobar u sportu, zdrav
duh u zdravu tijelu. I mora se podnijeti batine i ne aliti se. to nije bilo toliko teko za one iz
viih razreda, meu kojima je vladala velika slonost oko toga. Gore je bilo onima koji su ili
u nie razrede i stoga bili predmet stalnih iskuavanja tolerancije na batine.
Ali i tu je kunju mogao podnijeti, zapravo, lake nego matematiku i pravopis. Da bi se
izdralo batine, trebala je samo unutarnja snaga, koncentracija, odlunost i hrabrost, to e
rei, najtipinije njemake osobine s kojima je roen.
Utoliko je u njegovoj tenji potpunoj ponijemenosti problematiniji bio sport. Svi
kolege iz razreda bili su ludi za sportom, na odmorima se nije govorilo ni o emu drugome.
Hauben je istrao 100 metara za 10,6. Hoe li Krning uspjeti za 10,3? Hoe li Nijemac

46
| becca & janja

konano doi ispod tono 48 na 300 metara? Moe li Peltzer nadmaiti Nurmija?
Ispoetka je bio izvan svih tome slinih rasprava od ivotne vanosti, na primjer,
osramotio se kada nije znao da je taj Nurmi Finac, a ne Nijemac. Morao je poeti itati
sportske stranice Berliner Tageblatta jednakom disciplinom kojom je vjebao matematiku sa
strievima.
Tranje je bilo jedno od najveih sportova, u koli se atletiarski klub u kojemu su bili
praktiki svi zvao Rennbund Altpreussen i imao je kratak i moan moto: Anti-Spartakus
Sport und Politik.
Sadraj ovih rijei ispoetka je bio malo nejasan. To da je stara Prusija, Altpreussen, bila
nekako bolja od dananje Prusije oito je bilo jasno samo po sebi i zato nije imao mnogo to
pitati jer je riskirao ispasti glup. Anti-Spartakus je vjerojatno znailo da su protiv boljevika i
barem je to bilo neto to je mogao prepoznati od kue iz Saltsjbadena. Sport und Politik je
znailo da se povremeno okupljaju u grupice i odlaze na hitne zadatke usmjerene protiv
uenika u kojoj od slabijih kola i istuku kolarce koje se sumnjii da su pristalice republike.
Ali u takve stvari on nije bio pretjerano umijean, nego najstariji uenici koji su se najvie
bavili specijalnim zadaama.
Kako god, drugi doista vaan sport bio je, na njegovu radost, streljatvo. Nakon samo
nekoliko mjeseci redovita vjebanja nedjeljom sa stricem Oscarom na Wannseeu pucanje mu
je ilo vrlo dobro. Nije bio ni blizu stricu Oscaru, za njega se inilo da nikada ne promauje, a
i imao je zadivljujuu sposobnosti davanja uputa i ispravljanja svih sitnih greaka. Uskoro je
bio dovoljno vjet strijelac da se zadri u kolskom streljakom klubu. Nije se vie trebao
toliko drati tranja. Kao trka nije imao mnogo to ponuditi, iako doista nije bio meu
najgorima, onima koje su uvijek zadirkivali.
kolski streljaki klub dodatno je vjebao utorkom i subotom naveer. Streljiva za
Mauser bilo je dovoljno, osiguravao ga je Reichswehr.
Jedne subote poslijepodne u studenom doli su voditelji kluba i odveli ga na stranu kada
su ostali uenici otili kui. U malom uredu streljane primio je sveanu poruku da ga sada
mogu primiti kao lana u Jungdeutsche Orden, shvatio je jedino da je to neto vrlo asno.
Morao se zakleti na bode i carsku zastavu da nikome nee ispriati ono to e upravo
saznati.

Stajali su ondje, ljem do ljema, puka do puke, kao isklesani u kamenu. Bio sam ispunjen
ponosom to sam vodio napad sa aicom ljudi koje se moglo i rasjei na komade, ali ne
pobijediti. U takvim trenucima trijumfirao je ljudski duh nad snanim zovom materije.
Ti su ljudi odraene opasnosti pozdravljali smijehom Landsknechta, a nadolazee
opasnosti gutljajem iz pune boce smrt i vrag mogu se ceriti koliko ele, sve dok je vino dobro.
Ovako je uvijek bilo u ratu...
Harald je pod poplunom itao uz depnu svjetiljku, a srce mu je lupalo. Rovovska borba

47
| becca & janja

bila je divlja, najkrvavija i najbrutalnija od svih borbi. Otkrila je mukarce koji su bili dorasli
situaciji, nepoznati, smioni ratnici.
Zavrna bitka, preostao je posljednji juri. U njemu e se sudbina naroda odrediti u tekoj
borbi. Na kocki je bilo tko e vladati svijetom. Onaj tko je doivio takve trenutke zna da se
povijest jednog naroda odluuje ishodima velikih bojeva.
Ernst Jnger bio je najdrai pisac svih kolega iz razreda. Priali su da je postao najitaniji
njemaki pisac dosad. Koliko je ta tvrdnja stajala nije bilo lako znati, nije valjda ve sada
mogao imati vie itatelja od Goethea? Ne valjda u itavoj Njemakoj?
Ali kakve to veze ima, u Mladonjemakoj koli za prirodne znanosti bio je daleko
nadmoan pisac.
Najbolji je bio kada je opisivao sm rat, svjetlee metke koji su poput vatrenih muha
letjeli kroz no, avion koji je plesao poput lijepa leptira ili malog sjajnog vretenca. Bojno polje
ispunjeno ljepotom, krajolik bez drvea okupan jutarnjim suncem, divlje cvijee to ispunjava
rovove snanim ugodnim mirisom, ona ljepota prirode koju se moe doivjeti jedino u
drutvu smrti i muke vrline koje dolaze do izraaja jedino kroz ubijanje.
Dobar, ali ne toliko, bio je kada bi preao na objanjavanje i rezoniranje o onome to je
ve opisao, kako je rat stvorio posve novu vrstu ovjeka osloboenu briga sive svakodnevnice,
novu rasu, novu elitu elinih ljudi, onglere smrti, izvanredne grabeljivce, te mukarce
koji e, za razliku od pacifistikih oivotvorenih kukavica demokracije, stvoriti novu
Njemaku. Tada se prezira vrijednu kugu zvanu demokracija bezobzirno mora iskorijeniti.
Bilo je malo jednolino itati takve stvari, otprilike kao na nedjeljnoj propovijedi u crkvi
u Saltsjbadenu, kamo bi ga otac prisilio da ide s njim. No mogao je to preskoiti ili itati
bre dok ne doe do sljedee uzbudljive prie. Problem je bio to je uvijek bilo potpuno
nemogue pokuati zaspati ako bi naiao na neto uzbudljivo. Na svoj nain bilo je najbolje
zavriti na dijelu o tome kako kukavice i pacifisti kopaju novoj Njemakoj grob i tako dalje.
Otkada je uspio posuditi Jngerove knjige raskupusane od itanja, nou je iao spavati
sve kasnije i kasnije te bio sve umorniji i umorniji ujutro, tako da se na koncu morao prisiliti i
poeti poputati snu.
Ali ni to nije bilo posve lako. Kada bi ugasio depnu svjetiljku i stavio knjigu pod jastuk,
lijepe rijei i jo ljepi prizori treptali bi u njemu.
Maschinengewehr-Scharfschtzen-Abteilung, skraeno MGSS, bila je jedna od takvih lijepih
rijei, povrh toga najdulja na njemakom koju je znao.
Mukarci u takvim postrojbama bili su daleko najbolji i najizdrljiviji. Uglavnom su
ratovali nou, morali su najdulje ustrajati da spase drugove ako ih je neprijatelj okruio,
njihova je volja bila elina i niega se nisu bojali.
U polusnu se uljao s jednom takvom postrojbom sve blie engleskim linijama, da izbavi
satniju Nijemaca koji su, da ih ne pokose, morali leati stisnuti na tlu kao listovi. Dakle,
trebalo je neprimjetno dospjeti do engleskih poloaja i uz iznenadnu i razornu vatru svladati
Engleze do posljednjeg ovjeka, a nakon toga dati znak svojima da se bez straha za svoj ivot
mogu vratiti u toplu sigurnost rovova petsto metara dalje.
Ponekad je bio snajperist. Strpljivo je ekao na pravu priliku, nije dao da na njega utjeu
glad, hladnoa ili smrad leeva, sve dok francuski general napokon ne bi izvirio. Dalo ih se

48
| becca & janja

prepoznati jer su imali zlatni obrub na svojim smijenim kapama. Do engleskih generala nije
se moglo doi. Bili su prevelike kukavice i uvijek su se skrivali daleko iza linije fronta.
Takav je heroj bio stric Oscar, iako nikada nije elio govoriti o tome, to je bila teta. No
jedan od kolega iz razreda ispriao je kako je opepoznato da je kapetan Lauritzen ubio vie
od petsto engleskih asnika i da je bio specijaliziran ba za gaanje u glavu.
Moda vie nije toliko siguran da bi u sljedeem ratu vie od svega elio biti leta.

Kada se tri dana kasnije vratio iz kole, knjiga ispod jastuka nije bilo. Dvije je bio posudio od
kolega iz razreda koji su ih proitali toliko puta da su tekst gotovo znali napamet. In
Stahlgewittern i Das Wldchen 125. Te su bile najbolje. Najnoviju, Der Kampf als inneres
Erlebnis, kupio je vlastitim novcem, tako da je njezin nestanak bio manji problem. Ali ta je
bila razoaravajua u usporedbi s pravim priama iz rata, sadrala je uglavnom propovijedi
koje je bilo teko pratiti, primjerice, silne prie o novim oblicima socijalizma, pruski
socijalizam, socijalizam s fronta, i prie o tome kako je Njemaka izgubila rat jer nije bila
dovoljno vrsta, dovoljno rasno ista. Nije to uvijek bilo lako pratiti. Ipak su njemaki vojnici
bili dovoljno vrsti. Upravo je o tome toliko pisalo u drugim knjigama. Njemaka je, naravno,
izgubila zbog idova, to su svi znali.
Kako god, knjiga nije bilo, dakle konfiscirane su, jer posluga ih nikada ne bi ukrala.
Ljutiti roditelji koji konfisciraju knjige nisu bili nita novo, mnogim se kolegama iz
razreda to dogodilo. Iako, tada se radilo o pornografiji.
No Ernst Jnger bio je potpuna suprotnost pornografiji, u njegovim knjigama jedva da je
bilo ena, osobito ne golih ena.
Zapravo je bilo neprilino konfiscirati knjige Ernsta Jngera kao da su pornografija.
Pokuao je odvagati ne bi li se trebao spustiti u ured u prizemlju i jasno i glasno iznijeti
svoju opravdanu albu stricu Oscaru.
No, budui da zapravo nije mogao razumjeti zato su knjige konfiscirane, nije znao ni
kako bi trebao iznijeti albu. Ako prieka, vjerojatno e dobiti objanjenje.
I dobio ga je, prilino brzo. Nakon svakodnevnog sata matematike, koji je bio dosta
kratak, stric Oscar je skinuo naoale za itanje, naslonio se u naslonja i zamolio svoga
potovanog mladoga gospodina neaka, kako se naalio, da ostane sjediti, umjesto da
umakne kao inae. Naime, elio je o neemu razgovarati.
Danas nisam imao osobito mnogo posla, poeo je, pa sam vei dio dana proveo
itajui Jngera. Ne brini, naravno da e knjige dobiti natrag, primijetio sam da su dvije
posuene. Teta Christa bi najradije da se dotini predmeti iznesu iz kue zatvorena nosa, kao
psei izmet, ali ona je na takve stvari osjetljivija od mene. Dakle! Popriajmo o tom dreku. to
ti se to osobito dopada kod tog ratom iskvarenog luaka Jngera?
Harald je oklijevao. Nije bilo lako imati odgovor nakon takvog izljeva. inilo se i da je
stric Oscar shvatio da je pogrijeio.
Oprosti, rekao je i uzdahnuo. Krenimo s konkretnije strane. Vjeruje li u ono to
Jnger pripovijeda, primjerice u knjizi >In Stahlgewittern<?
Zna o emu pria, borio se etiri godine, preivio je kao heroj, odgovorio je Harald
zlovoljno i pogledao u pod.

49
| becca & janja

Inae, moj dojam je da je te knjige napisao netko tko nije nogom kroio na bojno polje.
Ili neki totalni luak. Vjeruje li doista da ljudi ondje stoje, rame uz rame, kao jedan i tome
slino, puni ponosa i radosti pred munjevitim napadom koji slijedi?
Porunik Jnger je po carevoj odluci odlikovan s Pour le Mrite, to je najvie prusko
vojno odlije, usprotivio se Harald.
Oscar je zavrtio glavom i morao je rukom prikriti da jedva ostaje ozbiljan. No bilo mu je
jasno da ga unakrsno ispitivanje nee nikamo dovesti i da, dakle, mora promijeniti taktiku.
Ako vjerodostojnost ovisi o vojnim odlikovanjima, imam ne ba beznaajnu prednost
pred porunikom Jngerom. Ali ne ovisi o odlijima, nego o razumu. ak i onaj koji nije
nogom stupio u rov mora se moi zapitati to je razumno, to je mogue i vie od svega, to je
ljudski. Valjda se ipak mora sloiti s time?
Harald nije odgovarao. Oscar je bio postien jer se primio prednosti u vojnim odlijima.
Bilo je glupo pokuati se spustiti na razinu zagrijanog etrnaestogodinjaka. Jo gore, mogao
je samo ispasti smijean. Jo jednom mora pokuati krenuti drugim putem.
Dopusti da ti ispriam neto o ratu, ree. Borio sam se jednako dugo kao i porunik
Jnger, ali u znaajno teim uvjetima. Nikada nisam elio priati o tome, elio sam to ostaviti
za sobom i umjesto toga gledati u budunost. Ali sada u ti ispriati barem ono najvanije, a
nakon toga moe mi postavljati pitanja umjesto da ja tebe ispitujem. Je li tako bolje, to
misli?
Harald se ozario, izgledao je gotovo sretno zbog mogunosti da uje prie jo ee od
Jngerovih.
Ali stric Oscar nije to ba tako ispriao. Naalost, obrazlagao je kao Jnger u onoj looj
knjizi, iako sve suprotno.
U svakom ratu prvo strada istina, poeo je Oscar uz blago, ali primjetno oklijevanje pred
svojim izlaganjem. Druga rtva je razum, kako bi se inae uspjelo pridobiti milijune ljudi da
se pod razvijenim zastavama i uz limenu glazbu zapute u vlastitu klaonicu? U klaonicu put
koje nije krenuo nijedan general, nijedan predsjednik, nijedan car, nijedan politiar, nijedan
urednik novina, uope nitko od onih koji su eljeli rat. U klaonicu su ili samo nevini iz svih
zemalja svijeta.
To nisu spoznaje do kojih je doao u Africi, nego kada je poslije itao o svemu to se
dogodilo kod kue. U Africi nije bilo nacionalistikog tiska, nije bilo sveanih politikih
govora, samo glavni preduvjet rata, preivljavanje. A za preivljavanje je prvenstveno trebalo
imati sree. Mogao si umrijeti prvoga dana ili nakon dvije godine ili ak preivjeti sav taj
pakao, s odlikovanjima ili bez njih, i to je bila srea, nita drugo nije bilo presudno. Onaj koji
je preivio do posljednjega dana teko da je zbog toga bio vei junak od onoga kojega su svi
zaboravili jer je poginuo prvoga dana.
No jedna je stvar bila sigurna. Nikada nisu stajali rame uz rame, dok bi im krv kolala
ilama, ispunjeni velianstvenom predstavom rata i ljepotom bojnog polja u jutarnjoj magli.
Tada ne bi nikada preivjeli, ne bi nikada mogli dobiti ni najmanju bitku. Takve prie su
gluposti.
Oscar je shvatio da je poeo propovijedati. Moda je sm bio vie iznenaen time nego
mlaahni Harald. Ipak je doao trenutak da se obuzda, inae e samo nastaviti u istom tonu.

50
| becca & janja

Dakle, mladiu, zavrio je pomalo rezignirano. Ovo je bilo tek ono to se na lijepom
njemakom naziva kratkim uvodom. Slobodno pitaj. Pitaj me to god eli o ratu i dobit e
istinit odgovor.
Prije nego to je uope primio prvo pitanje, poalio je i shvatio da mu prijeti rizik da
razgovor krene posve drugim tokom nego to je zamislio.
Je li istina da je stric Oscar ubio vie od petsto engleskih asnika? pitao je Harald
ustro.
Ne, bilo ih je mnogo, ali ne toliko mnogo.
Uvijek pucnjem u glavu?
Ne, ne uvijek, ali najee.
Je li najbolje ciljati u glavu?
Oscar je oklijevao. No, odluio je odraditi to kako treba do kraja, ako je obeao govoriti
istinu, onda mora govoriti istinu. Djeak e valjda uskoro doi do vanijih pitanja.
Ovisi, odgovorio je. Hitac u glavu gotovo uvijek znai trenutnu smrt, osobito sa
streljivom koje smo koristili jer su engleski asnici nosili ljemove. Metak se pone otvarati
im probije ljem, efekt je razoran. Glava u ljemu eksplodira, nazivali smo to pucanjem u
lubenice jer je izgledalo kao kada se pogodi lubenicu. S druge strane, glava je manji cilj od
tijela i svaki pogodak s metkom kalibra 9,3 mm znai da neprijatelj nije sposoban za borbu i
povrh toga je teret svojim drugovima, pogotovo u bushu. Osobito Englezima, koji su imali
mnogo goru zdravstvenu skrb od nas.
Zato ste onda ciljali u glavu, jeste li uvijek bili sigurni da ete pogoditi, kao kada stric
Oscar puca na Wannseeu?
Ne, nismo. isto logiki, bilo bi bolje da smo uvijek ciljali tijelo. Neprijatelj nije
sposoban za borbu, na njega odlaze resursi njegovih drugova. Ali to je stvar logike. Mi smo
bili u slabijem poloaju, uvijek s nadmonim protivnikom. Za nas se radilo o strahu. Ako
glava ovjeka koji stoji pored tebe iznenada eksplodira i poprskaju te krv i komadii mozga,
obuzima te pregolem strah, moda ok, moda histerija. Taj se osjeaj iri na tvoje drugove.
Nijedan tada nee biti ispunjen uzvienim patriotskim osjeajima, u to moe biti siguran.
Znai, to je bilo psiholoko ratovanje?
Tako se to zove, da. Strano, to si sve pokupio.
Moe li rat oistiti rasu?
Oscar je s olakanjem odahnuo. Napokon pitanje koje ide u smjeru jngerske gluposti.
Ne, mladiu moj, odgovorio je iznenada osokoljen. Meci bez pravila pogaaju
najhrabrije i najplaljivije, glupe i pametne. Rasa je ista nakon rata kao to je bila prije, samo
ima manje pojedinaca. To je matematiki aksiom.
Ali, nisu li glupi vojnici u veoj opasnosti od pogibije?
Jesu, iako ponekad jednako vjerojatna moe biti i suprotnost, da bedaci pobjegnu u
posve neoekivanom smjeru i spase se. No u pojedinim sluajevima vidio sam ljude da
pogibaju radi gluposti. Ili najee, i u najveoj mjeri, zbog idiotskih predodbi o rasnoj
premoi. Tvoj Ernst Jnger vrlo je vjerojatno mogao biti jedan od etiri tisue
Junoafrikanaca koje sam vidio kako umiru zbog vjerovanja u premo vlastite rase, dakle,
zbog gluposti.

51
| becca & janja

Nikada nisam uo za to, ali stric Oscar je bio ondje?

Sigurno ima mnogo toga za to nikada nisi uo jer se toliko toga o ratu nikada ne
spominje. Ali da, bio sam ondje. Bilo je to poetkom rata, u sjevernoj Tanganjiki ili junoj
Keniji, ovisi kako rauna. Bili smo dobro skriveni na otrim padinama na granici sa savanom
i bushem. Juna Afrika je bila upravo ula u rat kao pojaanje Englezima u Africi, i prvi
junoafriki kontingent je domarirao po danjem svjetlu, ravno prema nama. ak su pjevali
da si moral odre na razini. ekali smo ih skriveni iza strojnica i nismo mogli vjerovati svojim
oima. Kada su se dovoljno pribliili, zaklali smo ih kao stoku.
Ali vi ste Nijemci, a oni su bili junoafriki Englezi... ne razumijem. Zar su mislili da su
toliko premoni nad Nijemcima?
Ne, ne Nijemcima. Afrikancima. Nai vojnici su bili Afrikanci, a Junoafrikanci svi misle
da su bijelci u svemu premoni nad crncima. Zato imaju vojsku sastavljanu samo od bijelaca.
Mislili su da e se moi jednostavno doetati do naih vojnika, iibati ih i poslati kui. Dakle,
poginuli su zbog svojih idiotskih predodbi o rasnoj premoi. Zapravo su ostvarili najvei
poraz bijele vojske protiv crne u afrikoj povijesti.
Harald je razrogaio oi, prestravljen od neuvenih rijei koje je uo.
Imali smo crnih vojnika? pitao je oklijevajui.
Da, pred kraj nas je bilo samo stotinu njemakih asnika, a najvie smo imali dvadeset
tisua Afrikanaca u vojsci. Fantastinih ratnika, mnogi su dobili eljezni kri. Moj najbolji
prijatelj Kadimba, porunik Kadimba, dobio je eljezni kri prve i druge klase.
Harald je bio zabezeknut. Saznanje da su se crnci borili u njemakoj vojsci bilo mu je
posve novo. Berlin je nekoliko tjedana bio preplavljen lecima konzervativaca koji su prijetnju
okupiranome podruju Ruhra prikazivali kao goleme crnce, napola ivotinje, gorile, dodue,
iljatih zubi. Razlog tome bio je to je u okupatorskim francuskim trupama bilo afrikih
vojnika.
Sada su se desne stranke vratile svojim dobrim starim idovima u kampanji protiv vlade
Gustava Stresemanna i izdajnike republike, republike u prijelaznom razdoblju i idovske
republike.
Mladi Harald oito se okliznuo upravo o takva razmiljanja, takorei od crnaca do
idova, to se vidjelo iz njegova sljedeeg pitanja.
Smatra li stric Oscar da je bilo ispravno odustati od otpora i borbe u Ruhru? pitao je
smrtno ozbiljno.
Sada se trebalo usredotoiti i ne pogrijeiti. Djeak se gotovo tresao od potisnutog
ogorenja, nije bilo teko pretpostaviti kakvi su se stavovi iznosili meu kolegama u razredu i
nastavnicima u njegovoj prevladavajue desnoj koli.
Ja sam nepolitian ovjek, mislim da to zna, poeo je Oscar, oprezno traei izlaz.
Ali, takoer sam kapetan u Reichswehru i kao vojnik imam odreeno miljenje. ovjek mora
pametno birati bitke, napasti uz nedovoljan broj snaga i bez oruja vodi u poraz. A poraze
treba izbjegavati. Tako smo se borili u Africi i zato nikada nismo bili pobijeeni.
Bio je prilino zadovoljan svojim odgovorom, izbjegao je politiko minsko polje tako to
je pitanje uinio vojnim. Ali inilo se da se djeak ne namjerava zadovoljiti takvim
odgovorom. Svejedno, njegovo je sljedee pitanje bilo potpuno iznenadno.

52
| becca & janja

Je li novi kancelar idov? pitao je.

Molim? Stresemann? Ne vjerujem, zato to misli?
Prezime mu zavrava na -mann, kao Goldmann, Silbermann i tome slino.
Da, mogue. Ali da je kancelar idov, blago reeno, bili bismo ve obavijeteni o tome
u novinama, karikaturama i lecima.
Razgovor je skrenuo u za Oscara vrlo neugodnom smjeru, ali nije vidio izlaza, nije
jednostavno mogao ustati i otii. inilo se da Harald duboko razmilja.
Dakle, kancelar nije idov? ponovio je.
Kao to sam rekao, nije.
Ali, je li izdajnik?
Bilo je to opasno pitanje, ponajvie jer je bilo toliko primitivno, tako nemogue glupo.
Ali nije ga niti mogao izbjei. Ako sada uzmakne, izgubit e djeakovo potovanje.
Jednostavno mora pokuati nai naina da o politici govori na nepolitian nain, povrh toga,
odmah.
Primimo se toga kao da se radi o matematikom problemu, pokuao je odluno, kao
da postavljamo jednadbu. Prvi red: U sijenju su Francuzi okupirali podruje Ruhra i...
Iako je to bilo nepravedno! ak ni izdajniki mir u Versaillesu nije im davao pravo da
nastave rat i...
Mir! Moramo razmiljati logino. Drati osjeaje po strani, uope nema veze to
mislimo o Versajskom miru. Dakle. U sijenju su Francuzi okupirali Ruhr. I do ega je to
dovelo?
Do herojskog otpora!
Kako to?
Putem trajkova i sabotaa.
A do ega je to dovelo?
Djeak je oklijevao. Koliko god da je to elio, teko da je mogao proglasiti pobjedu
pasivnoga otpora. Oscar je odmah preuzeo inicijativu.
To je dovelo do toga da je Njemaka platila otpor u papirnatu novcu i inflaciji. To ti je
drugi redak u jednadbi. Ekonomska katastrofa.
Ali iza inflacije stoje pekulanti i idovi!
Ne, naa vlastita vlada pokuala je otplatiti pasivni otpor u Ruhru tiskajui sve vie i
vie bezvrijednih novanica, to to su to neki iskoristili za pekulacije nije uzrok nego
posljedica. Vratimo se na jednadbu. Imamo dva retka. Okupaciju i svjetski rekord u inflaciji.
to je rjeenje?
Herojski otpor! Ne dati se poniziti, boriti se do posljednjeg ovjeka!
Znai, samoubojstvo? Njemaka bi trebala poiniti samoubojstvo u ime asti?
Djeak je iznenada izgledao kao na rubu plaa i Oscaru je palo na pamet da je na
kolskom dvoritu, gdje su svi previe itali onoga Jngera i njemu sline, sva logika osuena
na utapanje u infantilnome romantiziranju nasilja.
Ne bi li zakljuak radije bio da moramo uspostaviti funkcionalnu ekonomiju, pokrenuti
je, tako da Njemaka moe ponovno ojaati i rasti?
Harald je pogledao u pod i nije odgovarao.

53
| becca & janja

Upravo su to Stresemann i njegova vlada ostvarili, nastavio je Oscar neumoljivo.

Inflacije vie nema, imamo uspjenu novu valutu, pokrenula se proizvodnja, Francuzi se
povlae i okupacija Ruhra e se dokinuti. Pokazat e se tako.
Oscar je iskoristio priliku da ustane, uz ispriku kako je vrijeme da se presvue za veeru,
utjeno je potapao Haralda i iziao u hodnik.
Kada je trenutak kasnije promotrio svoje lice u ogledalu za brijanje, uvidio je da je
mnogo vie zabrinut za Haralda nego to je zapravo elio priznati. Djeak je bio vrlo oito
otrouman, pomalo tanaan norveki plavi djearac kojemu je bilo lako u koli, brzo je poeo
nadoknaivati zaostatak u matematici i, to je bilo smijeno, poeo je govoriti njemaki s
berlinskim naglaskom. U njemu je postojala ilavost, ove ideje koje su se rojile zbog tog
pretjerano nervoznog bezumnika Jngera valjda e proi s vremenom, u prirodi stvari bilo je
da se u toj dobi ima bogatu matu. O emu li sve nisu on, Lauritz i Sverre sanjarili kao
djeaci? Koliko se sjea, radilo se o stvarima poput toga da po stranoj oluji prejedre Atlantik
u vikinku dugom brodu i otkriju Ameriku. Da su sada u Haraldovoj dobi, sigurno bi
podjednako romantizirali Manfreda von Richthofena, Crvenog baruna, kao mlaahni Harald.
No nemir koji ga je nagrizao odnosio se na odgovornost kojoj moda nije bio dorastao.
Harald mu je bio neak, ovdje u Berlinu on mu je predstavljao oca, a u tu odgovornost je,
naalost, spadala i prokleta politika.
teta to se Christa i Harald nisu osobito dobro slagali, iako je bilo lako shvatiti zato.
Inae je u politikim raspravama bila neoboriva poput tenka na bojnom polju. No Harald joj
nije vjerovao jer se sluila oito marksistikim rjenikom. Ona nije vjerovala njemu jer se
jednako tako oito razbacivao desniarskim rjenikom, kolaboracionistikom republikom,
izdajnikom republikom, idovskim zabijanjem noa u lea vojske, vojskom koja nikada nije
pobijeena na bojnom polju, nego je izdana ba kada je trebala poeti zasluenu pobjedu.
Konkretno taj e dio moda jednom moi objasniti. Njemaka je izgubila istoga trenutka
kada je Amerika ula u rat. Samo je trebalo preraunati stanovnitvo, ekonomiju i
industrijske resurse. U ratu ne pobjeuje najhrabriji tada bi afrike kolonije bile slobodne
u ratu pobjeuje najbogatiji. A to nema veze s politikom. To bi morao moi objasniti.
Krivac je bila ta prokleta bogataka kola. Poduavanje je sigurno bilo na najvioj
zamislivoj razini, posve u skladu s onime to su Lauritz i Ingeborg eljeli kada su ovamo
poslali sina. Sve je u tome bilo kako treba. No istovremeno je ta kola bila preplavljena
najgorom vrstom desnog nacionalizma i najglupljom vrstom ratnog romantiziranja. Povrh
toga, mrnja prema idovima, itava desnica bila je luda u vezi idovskog pitanja. Otvori
bilo koje od njihovih novina ili sluajno proe pored nekog okupljanja na trgu, to je bilo
gotovo nemogue izbjei, vjerojatno se izvikivalo neto o idovima. Ekonomski kaos
posljednjih godina, ili za to vezan poraz u ratu, nastao je kao posljedica meunarodnoga
idovskog kapitala ili, poneto, proturjeno, moglo bi se rei, zbog idovskih marksista.
U biti, bilo je to preglupo da bi se uope moglo o tome ozbiljno raspravljati. Jednostavno
nije bio dorastao zadatku da se Haralda urazumi. Harald nije niti razumio u emu je
problem.
Ako je postojao kakav meunarodni idovski kapital koji je vladao Njemakom, on bi
bio primijetio tu vezu, izazvala bi pozornost tijekom etiri godine koliko je bio industrijalac,

54
| becca & janja

kao i na druenjima u Herrenklubu, gdje je sveukupna ekonomska mo bila znaajno

zastupljena.
Gore je bilo to, iskreno, sm sa sobom, uope nije razumio to se misli pod idovom.
Imajui na umu neuveno znaenje koje su dvije desne stranke pridavale idovskom pitanju,
bilo je malo nezgodno ne razumjeti tono to se pod time misli. Kao da nekoga dugo poznaje,
istina, povrno, ali ipak poznaje, i ne moe se sjetiti imena. Koliko li je samo moralo biti
neugodno pitati? Ista je stvar bila sa idovima.
Ustruavao se ponovno povui to pitanje s Christom. Kada ju je jednom pokuao
pridobiti da mu objasni, samo je frknula i rekla da je to besmislen i jo gore, glup nain da se
ljude podijeli na rase umjesto na klase, da bi se vrlo vjerojatno i nju samu moglo smatrati
idovkom, ak marksistikom idovkom, da se pitalo desnicu. Ne postoji idovska rasa,
kao prvo. Kao drugo, postojali su siromani idovi s istoka, oni koji su se guvali u
Grenadierstrasse u blizini Berlin Alexanderplatza, oni za koje je desnica tvrdila da se
masovno useljavaju, a koji nisu imali veze s obiteljima idovskog podrijetla to su etiristo
godina ivjele u Njemakoj.
Nije bio nita pametniji od tog objanjenja. idovska religija oito je postojala, bila je
poput kranstva bez Mesije. Postojale su sinagoge za vjernike. A postojalo je i idovsko
podrijetlo ak i meu onima koji nisu vjerovali ni u to posebno ili su ak vjerovali u Isusa
Krista. Ali nije postojala idovska rasa?
Prethodno, kada to pitanje u njegovu ivotu nije postojalo, za djetinjstva u Vestlandetu
jednako kao ni u Africi, koliko je uspio shvatiti, dvaput je imao posla sa idovima, a da nije
nita nasluivao o tome. Gottfried Goldmann bio je jedan od rijetkih ljudi u Tanganjici
kojima se bez rezervi divio, profesor iz Heidelberga, idealist koji je otputovao u Afriku da kao
posljednji doprinos u ivotu da svoj obol debarbarizaciji, zakonu i redu. Dakle, on je bio
idov?
Koji se zakljuak mogao izvui iz tog odnosa?
I Judith Kreisler, u koju je bio zaljubljen preko uiju i zbog nje izgubio razum, ona koja
ga je na prevaru ostavila s gaama na tapu, ukrala mu itav iznos koji je dobio za diplomu u
Dresdenu i lupetala da je grofica Maria Teresia, te ga na koncu dovela do toga da je
razmatrao mogunost samoubojstva. I ona je bila idovka, iz Poznanja. Barem mu je to tako
objasnio jedan umorni i cinini policajac odjela za udoree u Dresdenu, naalost, bio je
iznimno uvjerljiv.
Dvoje idova u njegovu ivotu, koliko je znao, jedan dobar i jedan zao. I koje bi
zakljuke iz toga mogao izvui. Naravno, nikakve, tim vie jer je bio nepolitian ovjek.

Nakon to se obrijao i preodjenuo i bio spreman sii na veeru na prvi kat, obuzela ga je
neoekivana i snana melankolija. Osjeao se nedostatnim, odgovornost koju mu je obitelj
stavila na plea bila je za njega prevelika, on je bio prilagoen Africi, ne Njemakoj. Lauritz je
bio bijesan zbog njegove psine, kada je prodao gotovo svu industrijsku imovinu i jo uvijek je
bilo prerano da bi se moglo rei je li njegovo pekuliranje bilo ispravno ili pogreno, iako je
Lauritz u svoje bio potpuno uvjeren.
Nije ni pridobio Haralda na ispravnu stranu depolitiziranjem izrazito politine rasprave

55
| becca & janja

i na taj nain prividno stavio djeaka u ah-mat. A definitivno nije bio dorastao
nadolazeemu, vjerojatno neizbjenom, razgovoru o idovima. Protiv Haraldovih kolega iz
razreda i onoga prokletog Jngera afriki je stric stajao dosta loe. Bilo je to tuno, ali
naprosto tako.
Za vrijeme veere bio je tih i smuen. Christa je to, naravno, primijetila i odvela ga na
stranu kada je Harald, ushien to je dobio natrag svoju gnusnu literaturu, otiao na kat u
svoju spavau sobu.
Priznao je svoju nedostatnost i svoje strepnje da je prokockao njemaku imovinu obitelji
i da ne moe izii na kraj s Haraldom. Tjeila ga je, obeala da e ga izvjebati u
argumentaciji i to se tie desnice i rasnih pitanja i uvjeravala ga da ga Harald, u svojoj djejoj
ogranienosti, gleda kao boga. Dodue, zbog jedne jedine stvari, ali one koja je bila
odluujua za zavedene djeake te dobi: bio je ratni heroj.
Nije se dao uvjeriti, umjesto toga, popio je te veeri previe brendija. to ni na koji nain
nije pridonijelo boljem raspoloenju sljedeega dana.
Tjedan dana kasnije Haraldu je bio roendan i smio je pozvati trojicu kolega iz razreda
na veeru. Nakon jela, torte i malo ledenog vina, kojeg su dobili ak i djeaci, povukli su se na
kat u sobu za igranje.
Kao to je Christa bez ironije u vie prilika primijetila, vjerojatno je Mrklinov vlak za
koji je sada postojao strujni generator, to ga je inilo manje opasnim po ivot kao i
Meccano, bolje odgovarao etrnaestogodinjacima nego njihovim trogodinjacima. Naravno,
kao i obino, bila je u pravu. Harald je kao roendanski dar dobio dva plava amerika spavaa
vagona s ugraenim elektrinim svjetlom.
On i Christa preselili su se u jedan od salona na prvom katu i neko su vrijeme uli kako
se djeaci buno igraju na katu iznad. No iznenada je gore nastala potpuna tiina.
To mu se inilo neobinim, pa se oduljao vidjeti to se dogaa. Naao ih je u vlastitoj
spavaoj sobi. Harald je pronaao kutijicu s ratnim odlijima koje je upravo pokazivao svojim
prijateljima. Naravno, smrtno su se uplaili kada ih je uhvatio na djelu.
Oprosti, stric Oscar, a... ali samo sam htio neto dokazati, protisnuo je nesretni
Harald.
Dokazati to? pitao je Oscar vie iznenaen nego ljut zbog upada u svoje privatne
odaje.
Da stric Oscar ima Pour le Mrite s hrastovim liem i da je to ljepe od odlija Ernsta
Jngera, i jo eljezni kri prve klase, dok Jnger ima samo drugu klasu, objasnio je Harald
jasno i iskreno, ali pocrvenjevi.
Pomalo iznenaujue, ali Oscar je bio i ponosan i sretan kada mu se uinilo da razumije
o emu se tu radi. Na Haralda je djelovala strieva kritika Jngera i prenio je to u koli, to je
neizbjeno dovelo do rasprave tko je izmeu strica i Jngera vei heroj, i time vei autoritet
kada se radi o ratu. A Harald je sada slubeno, ali nekonvencionalno dokazao svoje.
Da, ree Oscar ozbiljno, znatna je razlika izmeu toga dobijete li Plavog Maxa s
hrastovim liem, kao barun von Richthofen ili ja, i obinoga glatkog odlija. Da ne govorimo
o razlici izmeu eljeznog kria druge i prve klase.
Djeaci su ga gledali bez daha.

56
| becca & janja

Trenutak kasnije ponovno je sjedio kraj Christe u plavome salonu, sjajno raspoloen.
Donio je jedno od njihovih najdraih vina iz Rajnske oblasti i razdragano joj ispriao, blago
reeno, kominu priu koju je proitao u Berliner Tageblattu pod naslovom: Kraj
majmunarija u Mnchenu.
Jer doista se radilo o majmunarijama, vrlo kominima u svojoj budalastosti. General
Ludendorff jo je jednom uinio neto za ope dobro s jednom od onih grupica desniarskih
ekstremista luaka. Sjedili su u pivnici i oito se raspalili, nakon toga izjurili na mnchenske
ulice i proglasili revoluciju. Njihov voa, kaplar imenom Hippler, u smetenom je govoru
proglasio vladu u Berlinu svrgnutom i u istom dahu sebe samog imenovao kancelarom te
pozvao svekoliko ljudstvo da se odmah prikljui maru na Berlin. Nije dobio neposredan
odaziv, moglo bi se tako rei. A sada su se svi lanovi bande iz pivnice hladili u zatvoru.
Jo neto, gotovo jednako komino. Navedeni Hippler je smrtno ozbiljno optuio efa
Reichswehra, generala von Seeckta, da slijepo slijedi marksiste i idove. Onome tko je
vidio Prusa von Seeckta ne samo s obaveznim monoklom, nego i u korzetu, da bi mu lea
bila potpuno ravna, stvar je bila komina daleko preko granice smijenog. Nego, Ludendorff
e se vjerojatno izvui i ovoga puta, kao to mu je uspjelo nakon Kappova pua, on je samo
jo jedan pajac.
Christu taj dogaaj nije zabavljao kao Oscara. Takvih kao to je gospodin Hippler bilo je
na bacanje, nije se trebalo toliko uzbuivati oko toga, ali Ludendorff je bio general i ratni
heroj, imala je neugodan osjeaj da e uskoro ponovno iskrsnuti. Oito ta stara pruska
desnica nikada ne posustaje.

57
| becca & janja

1924.

U VOENJE DEMOKRACIJE U S ALTSJBADEN nije ispalo tako velik problem kako su se mnogi
bojali. Bili su zabrinuti da e itava ideja s Wallenbergovim rajskim arhipelagom propasti ako
uvedu jednako pravo glasa za mukarce bez ikakvih ekonomskih ograda. Ta u Saltsjbadenu
su radnici bili veina, a oni su ne dvojei glasali za socijaldemokrate. To nije znailo nikakvu
opasnost kada je jedan jedini glas direktora eljeznice prevagnuo nad petsto radnikih
glasova za socijaldemokrate.
No onda je vlada uvela jednako pravo glasa za mukarce i, povrh toga, ensko pravo
glasa, takoer bez ekonomskih ogranienja. Budui da se od radnica moglo oekivati da svoj
glas daju socijaldemokratima, ili nekome jo gorem, barem ako nisu bile pretjerano
religiozne, Saltsjbadenu je, dakle, predstojala propast.
Lauritz je namjerno govorio ironino, Ingeborg se borila za ensko pravo glasa cijeloga
svog odraslog ivota i povrh toga, bila je socijaldemokratkinja, dodue, Njemica
socijaldemokratkinja, to mu se inilo znatno otmjenijim. Sumnjao je, iako nikada nije
otvoreno pitao, da je dvoje njihove djece, Rosa i Karl, ak dobilo ime prema dvoje njezinih
uzora. Nije se tu imalo mnogo to rei, osobito ne nakon to su prole tolike godine. Glavno
da se nije proulo.
Sjedili su kraj otvorena prozora u erkeru, s pogledom preko itava zaljeva i velikoga
dijela Baggensfjrda. Bila je arobno mirna lipanjska no, uz prvi pomalo oprezan ptiji pjev,
gosti su otili kui, djeca su spavala, a posluga je dovravala pospremanje u kuhinji. Da je to
bila veer u studenom, istoga bi asa otili u krevet, im bi se rijeili posljednjega gosta. No
ovim bijelim lipanjskim noima je, prema Ingeborg, bilo nemogue odoljeti, koliko god
umorni bili. Ipak je ona djetinjstvo provela dolje u Dresdenu.
Lauritzu je svjetlost bila manje romantina. U vrijeme Ivanja kod kue na Osteryu
sakupljalo se sijeno, ako je to vrijeme doputalo. Ili tonije, kada je to vrijeme doputalo,
radilo se dan i no bez prekida, da zavre prije sljedee kie. Trojici brae je bilo teko,
osobito prvoga ljeta nakon to su otac i stric nestali na moru, tada su sva trojica djearaca
morala raditi doslovce dok nisu padali s nogu.
Ivanjsko svjetlo nije bilo nita u usporedbi s Ingeborg. Sjediti sm s njom, jo uvijek
nakon svih tih godina, toliko vremena nakon mladenakih trzaja izmeu nade i oaja, bio je
znak milosti. Nita nije govorilo u prilog tome da e se to obistiniti. Njezin otac barun traio

58
| becca & janja

je imunoga zeta, to je bio nemogu zahtjev. Jednako kao to je bilo nemogue napustiti
dunost graditelja eljeznice gore na Hardangerskoj visoravni i pokuati se obogatiti.
A zatim je Oscar, Bojom providnou, u Africi stekao bogatstvo. Kao u vikinkoj sagi,
nakon toga je sve dolo na svoje, na najbolji i najsretniji nain i jo mnogo godina kasnije bilo
je nemogue ne strepiti pred providnou. Bog im je uzeo oca. Bog im je zatim poslao neto
to inae nikada ne bi mogli dobiti. udni su putovi Gospodnji.
Oprezno su pijuckali kasno mozelko vino iz polulitrene boce, uglavnom da bi imali
neto pred sobom na fino izrezbarenome stolu u erkeru.
On je, nadajui se da je zabavno i duhovito, priao o zastraujuem preuzimanju vlasti u
Saltsjbadenu. Naime, vie od jednog susjeda meu viim slubenicima u Banci posve je
ozbiljno mislilo da sada mora dii sidro i preseliti se u grad. Kao da e nasilnici od socijalista
poeti konfiscirati vile uz obalnu etnicu, ili neto jo gore.
Iz erkera su imali dobar pogled na mol. Ondje se nalazila njihova nova brodica, ona koja
je samo djelomino podsjeala na Ran. Rudo kormila bilo je isto, lagano oteeno od vatre
preivjelo je podmetnuti poar. A upravo je rudo kormila imalo posebno tajno znaenje za
oboje, upravo je ono bilo najkonkretnije u snu o tome kako e ponovno sjediti stisnuti
zajedno u kokpitu takve brodice. Ondje dolje je sada bio Beduin na posve mirnom bijelom
ogledalu od vode.
Odlutao je u sanjarenje i utihnuo.
Priaj mi o onim Wallenbergovim vizijama Saltsjbadena, rekla mu je i otpila vrlo
oprezan gutljaj mozelkoga vina. Takve stvari su samorazumljive, toliko da ne moe pitati
ljude o tome, samo ispadne glup. Svi znaju. Moe li mi ispriati ispoetka?
Pokuao je razmisliti kako da skrati priu i istovremeno je uini politiki zanimljivom,
budui da ga ona slua. Jest da su mu injenice bile pri ruci, uo je priu od Knuta
Wallenberga osobno.
Zapravo je bila vrlo jednostavna. Dvojica mladia, obojica ekonomski neovisna, daju se
na izlet u divljinu vrlo blizu Stockholma. Ovdje nije bilo niega, bilo je to 1890-ih. Penju se na
najvii breuljak, gdje e se uskoro izgraditi zvjezdarnica ako se politiari i ostali polako
uspiju dogovoriti. Upravo su bili na putu u Karlove Vari u Bohemiji i stoga breuljak dobiva
ime Karlsbaderberget.
Zatim rade usporedbe s Trouvilleom i Deauvilleom u Francuskoj i pada im na pamet
suluda ideja da bi se upravo takvo ljetovalite moglo izgraditi ovdje. Zamisli ondje dolje bijeli
hotel uz obalu! Zamisli kako onuda stie vlak iz Stockholma! Zamisli etnicu uz obalu ondje
dalje, bijele vile i drvene ljetnikovce!
A dalje, s druge strane pruge uredit emo mali raj za radnike. Moi e podignuti kredit
za vlastiti dom u mojoj banci, ili tvojoj, radit e na pruzi i gradilitima ili u Nacki, u naim
tvornicama. Onamo mogu doi vlakom makar ivjeli ovdje, uz poseban popust. Dakle, treba
nam eljeznica s prvom i drugom klasom.
Kako e se mjesto zvati? Ne bi bilo zgodno da ima francusko ime, ali obavezno neto to
zvui kao ljetovalite. Neto to podsjea na Baltiko more, ili Saltsjn, ako emo radije uzeti
staro lokalno ime mora. Uostalom, ondje dalje moemo izgraditi kupalite za gospodu i
kupalite za dame, jedno do drugoga.

59
| becca & janja

Kupalite, baden... Saltsjbaden! A Duvns uz buduu prugu nazvat emo

Saltsj-Duvns, zatim Saltsj-Boo i tako dalje!
To je bila zamisao, tako je poelo. Svoju su neoekivanu ideju uzeli za ozbiljno i kupili
teren od nasljednika koji je ivio u blizini, bezvrijednu zemlju uz obalu gdje se nita nije
moglo uzgajati u veim koliinama. I tako je sve poelo. Narodna kola za radniku djecu u
Neglingeu, kola za djeake i djevojice te srednja kola za dobrostojee u Tattbyju. Grand
Hotel bio je gotov ve 1893., sanatorij deset godina kasnije, velike vile izgraene su juno od
pruge, vlastite kue radnika sa sjeverne strane. Uskoro je nastao zatvoren sustav. Radnike je
zaposlilo eljezniko dioniko drutvo saltsjbadenske pruge, koju su svi jednostavno zvali
eljeznicom. Rate kredita za kuu skidale su se neposredno s plae, jer je eljeznica bila u
vlasnitvu Banke odnosno, slubenije, Privatne tokholmske banke.
Knut Wallenberg sve je vodio po vlastitoj volji. Kada se sjetio da eli da mu vlastita crkva
i grobnica za njega i suprugu Alice budu dovrene do ezdesetog roendana, samo je nazvao
arhitekta koji mu se najvie sviao, naruio crkvu i jamio za novac.
A nezahvalni su radnici, eto, glasali za socijaldemokrate. Neko vrijeme inilo se kao da
Knut eli odustati od onoga to je stvorio. Ponudio je opini da otkupi preostalo zemljite za
dva milijuna, po iznimno povoljnoj cijeni. Ali u opini su umislili da je neto u vezi te ponude
sumnjivo i odbili su. Zatim je odluio nastaviti graditi uz pomo donacija koje ni
najtvrdoglaviji predsjednik opine nije mogao odbiti. Na primjer, tako je bilo s novom
zgradom opine i zvjezdarnicom. Wallenberg plaa, ja gradim, predsjednik opine
sumnjiavo zahvaljuje, ali ne odbija.
Nastavio je pripovijedati rugajui se vedrim tonom, inilo se da to Ingeborg zabavlja.
Izgleda da drugovi nemaju jasno zacrtanu klasnu borbu, zakljuila je.
Ne, ali nije ba ni lako ako se kapitalistiki klasni neprijatelj uporno ponaa
dobronamjerno i velikoduno, ispadne skroz pogreno u odnosu na tvoje i teorije drugova o
izrabljivanju. Gottfrid mi je vrlo veselo ispriao kako se odvijalo samo preputanje politike
moi. Joj, Gottfrid. Zamisli, prolo je samo nekoliko godina otkad sam ga opremljen
Mauserom, bajunetom i trorogim eirom trebao nadzirati dok je bio zatoen dolje kod starih
teniskih terena. ini mi se potpuno nevjerojatno iz dananje perspektive.
Ovdje u mirnoj Skandinaviji, da.
Ali ne kod kue u Njemakoj, to hoe rei?
Da, upravo to hou rei. Zamisli da von Ludendorfifa sasvim oslobode za onaj pokuaj
dravnog udara dolje u Mnchenu! I da onaj, onaj austrijski kaplar, kako se zvao...
Adolf Hitler, mislim.
Da, tako se zove. On e navodno biti vani za pola godine. Evo ti par njih koje bi trebalo
strpati pod klju.
Da, ali vjerojatno bi se tiskali u zatvoru. U Njemakoj ipak postoji stotinjak takvih
grupica luaka na krajnjoj desnici. U svakom sluaju, nakon to je postalo nepobitno da su
socijaldemokrati veina, prema Gottfridovu prianju, nitko nije znao kako bi se zapravo
trebali ponaati. Nakon pregovora izmeu desnih i liberala doli su do zakljuka da, koliko
god se to moda inilo okantnim, sadraj demokracije mora se tumaiti tako da onaj koji
dobije vie glasova takoer pobjeuje na izborima. ak i u sluaju da je pobjednik

60
| becca & janja

socijaldemokrat. Reeno, uinjeno. Na konstituirajuem sastanku novoizabranome

predsjedniku opine predano je vodee mjesto, uz pismenu molbu da zadri lijepu tradiciju
Saltsjbadena i usmjerenost na to da nastavi cvjetati kao podruje obiteljskih vila. Neto u
tom stilu.
I tako je bilo?
Nego to. Jedini klasni neprijatelj koji se nudio gore na Hardangerskoj visoravni kada
su najmljenici ili slaviti prvi maj bili smo mi inenjeri. Morali smo ostati na zatvorenom dok
su pjevali borbene pjesme i demonstrirali pred zgradom kolodvora u Finseu. Sljedeeg dana
radilo se kao i obino. Mi inenjeri smo crtali i raunali, najmljenici su gradili. Po meni, nema
potrebe da bude imalo tee od toga.
Ali danas moda nisu svi kapitalisti toliko taktini kao ti i gospodin Wallenberg. Inae,
kako Gottfridu ide sa stolarenjem po stanovima slubenika?
Zijevnula je kako je to rekla, diskretno i uz isprike, ali svejedno.
Pohvalio je Gottfridov stolarski rad na djejoj kuici za igru i na dva nova stana za
osoblje gore navrh posjeda, odmah pored smjetaja za vozaa. Upravo kako je predosjetio,
ubrzo je ustala, poljubila ga u elo, zahvalila mu na ugodnoj veeri i otila prema
spavaonicama na katu. Poelio joj je laku no i obeao da nee ostati jo dugo.
Uvijek bi neto krenulo krivo kada bi razgovor skrenuo na politike teme, a nikada nije
razumio u emu je stvar. Oscar je nekom prilikom spomenuo da sa svojom Christom ima isti
problem, ako se to moe nazvati problemom. Njima dvjema prijateljicama politika je bila
neto drugo, mnogo vanije nego veini ostalih. Sigurno je u pozadini toga stajala borba za
ensko pravo glasa, angairale su se oko toga jo kao adolescentice. Ali sada je pravo glasa
napokon ostvareno, znai, sve bi trebalo biti u redu. Barem u Saltsjbadenu.
Ne, neto nije bilo kako treba, samo je bilo teko odrediti to. Imalo je veze s time to se
moda previe rugao dok je priao kako se pokorno socijaldemokracija drala u
Saltsjbadenu. Ili je moda imalo veze s Haraldom.
Ako je Ingeborgino dranje bilo pomalo hladno zbog politike, vjerojatnije je da je imalo
veze s radnikom opinom. Nije to raspravila s njim sve dok se nije pokuala ulaniti.
Gottfrid Lindau ga je uputio u to. Kada je Gottfrid u subotu poslijepodne s dvojicom
pomonika doao dodatno raditi, tako je rekao, kao izgovor je iskoristio doraivanje ograde,
pozvonio je na vrata glavne zgrade i rekao da ima neka sitnica o kojoj mora porazgovarati s
inenjerom.
To su i uinili, dok je Gottfrid pokazivao razne ablone likova s paprenjaka, zeeve,
svinje i zvjezdice koje e ispiliti u ogradi. A zatim je izbacio iz sebe to je imao za rei.
Nema nita loe u tome da netko iz vie klase simpatizira radniki pokret, poeo je. Nije
to bilo ni sasvim neobino, osim toga, vou stranke i premijera Hjalmara Brantinga teko se
moglo svrstati u radniku klasu. Naravno, nije bila stvar ni u tome da su u radnikoj opini
ita loe mislili o gospoi Lauritzen. Upravo suprotno, njezin volonterski lijeniki rad u
Neglingeu zadnjih godina gladi i rata bio je iznimno i zaslueno cijenjen.
Ovdje ga je Lauritz morao prekinuti i priznati da mu nije posve jasno to se misli pod
radnikom opinom. Gottfridova duga objanjenja protumaio je kao da postoji nekakva
savjetodavna grupa socijaldemokratskoj veini u predsjednitvu opine i da je zatraiti

61
| becca & janja

primanje jednako kao i ui u stranku, otprilike tako nekako.

Unutar radnike opine ljudi to nisu dobro primili, nastavio je Gottfrid uznemireno,
pokuavajui doi na stvar. Otmjena gospoa koja ivi na etnici uz obalu, a k tome je
lijenica, ne bi se uklopila meu druge ene na sastancima u Narodnom domu. Gottfrid se
nije elio praviti da zna stavove i miljenja burujske klase, no usprkos tome pretpostavio je
da bi za njega, inenjera, moglo biti neugodno da mu se supruga otvoreno kree meu
radnicima. Summa summarum, odbor radnike opine veinski je odluio gospoi Lauritzen
odbiti zahtjev za lanstvom.
Lauritz je prvo bijesno reagirao, uvrijeen u ime svoje supruge. Ona, koja se borila za
ensko pravo glasa u tri zemlje, nije dovoljno dobra da je prime meu radnike u Neglingeu?
To nije samo uvreda njoj, nego podjednako tako i samim radnicima.
Nakon to se bijes primirio, razmislio je. Nema sumnje da ima istine u onome to je
Gottfrid vie nasluivao nego znao, da bi Ingeborgino eventualno lanstvo u radnikoj opini
sa sobom nosilo druge probleme. Za prolim nedjeljnim rukom dolje u Grand Hotelu dvije
susjede su se glasno i iscrpno alile kako je Savez kooperativa kupio udio i otvorit e svoju
dvoranu za predavanja u srcu Saltsjbadena, na korak od Grand Hotela. Zvuale su kao da su
crvene horde, ijeg su se napada iz Rusije svojevremeno bojali, sada na putu prema ovome
domu mira.
Dok je trajalo njihovo lamentiranje, on i Ingeborg izmijenili su kratak znaajan pogled, i
iz pristojnosti se radije sloili s tom uasnom prijetnjom koja je visjela nad Saltsjbadenom.
to bi te umiljene gospoe i itav njihov krug prijatelja mislili da Ingeborg otvoreno
istupi kao socijaldemokrat, u to nije trebalo ni najmanje dvojiti.
Biti socijalno izopen i u Saltsjbadenu, kao to su bili u Bergenu, doista nije neto emu
bi teili. kolu u Tattbyju pohaalo im je troje djece, koja su se svakoga jutra radosno i
neoptereeno biciklom vozila uz Kllvgen prema mostu za Tattby. Johanne, Karl i Rosa nisu
imali problema u koli, ni jer su stranci ni zbog ega drugog, uostalom, sada su, koliko je
shvatio, svi govorili vedski bez greke. Djeca tako brzo ue. Ali takoer, koliko je shvatio,
djeca nemaju nijednog prijatelja iz razreda, ni iz kole, iji su majka ili otac socijaldemokrati.
Nije moglo doi do onako strane situacije kao to je bila Haraldova onomad u Bergenu,
kada je gotovo nasmrt pretuen jer je bio njemako kopile, ali moglo je biti loe.
Rasprava na tu temu izmeu njega i Ingeborg bila je vrlo kratka jer je krenuo s te strane,
naglaavajui rizik za djecu. Odmah je odustala, gotovo se ispriavala to je bila tako
nepromiljena, ili je razmiljala suvie njemaki. Tjeio ju je, ili je barem pokuao,
ironizirajui da nitko od tih cijenjenih susjeda nema ni najmanji prigovor kada se jedna
pristojna ena bavi dobrotvornim radom s radnikom djecom, kako je to Ingeborg radila.
Upravo suprotno, to je bilo gotovo uzorno. Klasno drutvo nesumnjivo je imalo svoje
apsurdne, kao i gnusne strane, u tome se praktiki slagao sa socijalistima.
Harald je bio druga pria, o tome je kao otac i glava obitelji donio odluku prije nego to
je Ingeborg raspravu smatrala zavrenom.
Harald je elio na ljeto otii na planinarenje u Njemaku sa sportskim drutvom iz svoje
kole. Samo po sebi nije to bilo nita neobino, sve dijelove Njemake po ljeti bi uzdu i
poprijeko prelazile te mlade ptice selice, kako su ih nazivali, sad tu sad tamo, uz veselu

62
| becca & janja

pjesmu pod zastavama koje su sami napravili. Bilo je to poput epidemije, moda pretjerano,
ali u svakom sluaju korisno i bezopasno. Haraldu je bilo preko etrnaest godina, a na izletu
e biti starijih voditelja. Barem prema Lauritzovu miljenju, u ovome je bilo teko vidjeti
neto nezdravo, dok je Ingeborg bila iznimno sumnjiava i mobilizirala je Christu da joj
pomogne. No, ono to su navodile bili su samo politiki prigovori.
Dakle, Harald e propustiti i regatu u Saltsjbadenu u lipnju, i jedrenja oko Gotlanda i
nee doi na sjever sve do kraja srpnja, kad e biti vrijeme da otputuju k baki Maren Kristine
na Ostery. Bolje tako, nego da im djeak bude u vedskoj mrzovoljan, gdje e, naravno,
nastaviti kontrirati i govoriti samo njemaki i aliti se da mu nedostaje dom, Njemaka.
Ingeborg se odluka nije svidjela, to je bilo prilino jasno. Osim toga, mora priznati da ju
je donio prebrzo, mogao si je priutiti duu raspravu o tome. Nije bio u redu naspram nje. I
vjerojatno je napokon shvatio, u tome je bila stvar.
Nije imalo smisla nastaviti, najbolje da ode spavati.
Oprezno se uljao uz stube da ne probudi Ingeborg, skinuo je cipele i nosio ih u ruci
prolazei pored njezine kupaonice i spavae sobe. Sunce je izilo i svjetlost se probijala u
hodnik sa svih strana, tako da nije morao traiti prekidae po putu.
U svojoj spavaoj sobi naao je oba prozora uz krevet irom otvorena, bilo je hladno i
vlano od jutarnje izmaglice. Ali jedan ribarski sin s norvekog zapada nee prigovarati
takvim stvarima. Razodjenuo se, umio hladnom vodom, oprao zube i uvukao se pod debelu
norveku perinu. Ondje vani se pjev ptica poeo pribliavati jutarnjem crescendu, uspijevao je
raspoznati samo razliite kosove. Toplina pod perinom brzo se irila, ali nije mogao biti
siguran to mu to ne da spavati, prohladan zrak u sobi ili pjev ptica. Uskoro je postalo
pretopio i morao je zbaciti perinu sa sebe, nakon toga postalo je prehladno.
I nemogue zaspati. Bilo je to neobino, to je stanje povezivao s razdobljima kada je u
ivotu imao velikih briga. Obino su se brige odnosile na novac, prvenstveno novac koji je
morao imati, a nije imao, novac koji je bio cijena da barun von Freital popusti. Kakve li su
samo sitnice bile to s Ingeborginim zahtjevom za lanstvo u radnikoj komuni u
Saltsjbadenu i Haraldovo planinarenje meu stotinama tisua drugih mladih ljudi u
Njemakoj, ako bi se ilo usporeivati.
Jer iako je Oscar svojim riskantnim planovima spiskao vei dio obiteljske imovine,
upravo da se to i pokae potpuno pogreno, ostalo im je dovoljno da dobro ive u vedskoj.
Dolje na molu nalazila se jedrilica od dvanaest metara i jedna povlateno kupljena motorna
jahta. Ingeborg je i dalje bila njegova supruga, za to je zahvaljivao Bogu svake veeri prije
nego to bi zaspao. Harald je imao velikih uspjeha u koli u Berlinu, unato tome to je na
svoj nain bio odvaan pothvat poslati ga tamo. Ostalima troje izvrsno je ilo ovdje u
vedskoj koli. Nije bilo tamnih oblaka na nebu, svi ratovi su zavrili, Njemaka e se
ponovno podignuti.
I jo neto, neobino, ali zamalo je zaboravio na to, za dva dana e Plymovo
brodogradilite iz Neglingea dostaviti njegovu novu regatnu jedrilicu u klasi od est metara
koju e nazvati eik, jer ve je imao Beduina.
Sklopio je ruke na svojem pomalo preoblom trbuhu i na trenutak raspravljao s Bogom,
kako je nazivao svoje molitve. Zahvalio Mu je, kao i uvijek, prvo na Ingeborg, najdivnijoj

63
| becca & janja

meu enama, zahvalio je na zdravlju obitelji i zamolio Boga da uva Haralda za vrijeme
njegovih izleta po Njemakoj.
Za materijalne stvari nije zahvaljivao, ni za jedrilice, kue, ugovore o gradnji ili druge
svjetovne stvari.
Prije nego to je napokon usnuo, jedriliarske matarije treperile su mu pred oima,
kako zajedno s braom, po prvi put, treba jedriti s velikom brodicom na tekom natjecanju.
Kada je nastavio kliziti u svijet snova, dolazile su mu slike njih trojice kao djeaka kako uz
pomo vesla podiu jedro barke i klize prema vanjskom dijelu fjorda uz vrlo slab vjetar, pod
jakim suncem.

T REBALA SU IM tri taksija da ih prevezu s glavnoga tokholmskog kolodvora do pristanita u

centru grada, kod Slussena, gdje je bio privezan Lauritzov motorni amac. Garderoba Christe
i Sverrea bila je razlog to je prtljaga prela razumne razmjere. Barem je Oscar tako mislio.
Sve njegove stvari stale su u dvije putne torbe, a ponio je sa sobom i tek kupljenu
jedriliarsku odjeu i veernje toalete. Njegova zabrinutost da u motornjaku nee biti mjesta
za prtljagu ipak e se uskoro pokazati potpuno neutemeljenom.
Svi su imali visoka oekivanja. Lauritz je, dodue, vrlo esto dolazio u posjet u Berlin, ali
nikada s obitelji, nego samo radi poslova. Teke godine nakon rata Berlin su uinile otunim i
negostoljubivim, smatrao je. Dodue, o tome se moglo imati razliita miljenja. Za onoga koji
si je to mogao priutiti, u Berlinu nije nedostajalo zabave ni prethodne, najtee godine. No
Lauritz je ipak bio umjeren kada se radilo o lakoj zabavi.
to se Oscara tie, svaki je dan u Berlinu bio borba na ivot i smrt za njemake
obiteljske investicije. Ludi vrtuljak s kojega nije mogao sii.
Sverre na financijskom planu nije imao tekoa, reklamna djelatnost razvijala se polako,
ali sigurno kroz dugorone projekte i u svakom danom trenutku imao je posla barem za
sljedea dva tjedna. U novoj industriji potroakih proizvoda uvijek je bilo prostora za
reklamu, reklama je bila jedini izlaz iz krize u koji se moglo investirati, a k tome i
najmoderniji.
No iako je Sverre, gledano s poslovne i praktine strane, mogao napustiti Berlin na
tjedan ili dva, ne riskirajui time financijsku katastrofu, nikada mu nije niti palo na pamet da
sm posjeti najstarijeg brata. Sverreove rane bile su daleko od zaraslih. U boju providnost
koja je prije pet godina okupila trojicu brae unutar dvadeset minuta onoga hladnog
travanjskog dana u Berlinu, nije povjerovao ni na trenutak. Bila je to tek sluajnost koja je
iskljuivala kakvog god boga. Strogo razumski uzevi, nije mogao na to gledati nikako
drukije.
To bi trebalo vrijediti ak i za Lauritza, koliko god on svoja religiozna uvjerenja
pokuavao umijeati u sve malo i veliko u ivotu. No nije vrijedilo, ako bi se njegov bog naao
na putu razuma, pobjeivao je.

64
| becca & janja

Ta iracionalna crta kod njega dovela je do bizarne odluke da iskorijeni sjeanje na svoga
najmlaeg brata i zakune se kako njegova usta nikada vie nee spomenuti njegovo ime,
nakon to je saznao da je Sverre ovjek neizrecivih navika, abominalan u Bojim oima, i
stoga osuen da gori u paklu.
Podjednako iracionalna bila je odluka da se predomisli i sve to povue kada ih je Bog
okupio onoga dana u Berlinu.
Ta religija je otrov za razum. Kada je saznala, majka Maren Kristine je ispoetka
reagirala jednako kao Lauritz, doslovno vjerujui pismu. Ali kada je nakon nekoliko godina
ok proao, smirila se i oprostila, tada da joj je ak mogao predstaviti Albieja.
Ali kako stvar stoji s Lauritzovim oprostom, nije se moglo pouzdano znati. Taj bog od
kojeg se nije dao bio je izrazito nepouzdan i mogao je izmisliti kojeg god vraga je htio.
Posljedino, bilo bi pretjerano izazivanje sudbine, ili boga, da je sm otputovao do tog
ljetovalita i prepustio se sljedeem kranskom Lauritzovu hiru.
Sada, pod zatitom doslovno govorei gotovo itave obitelji, mogao se osjeati
sigurnim. Meu enama i djecom bilo je vrlo malo vjerojatno da e kreposni Lauritz povui
pitanje seksualnih sklonosti. Vea je vjerojatnost da e to biti tema koju sljedeih tjedana
nikome nee pasti na pamet dirati. Stoga se napokon mogao radovati ponovnom okupljanju
obitelji nakon dugoga rata.
Putovanje iz sredita Stockholma prema Saltsjbadenu u Lauritzovome motornom
amcu bilo je buno, to je onemoguilo ikakav razgovor.
Na privatnome molu podno kue ekala je posluga s kolicima i takama, pobrinut e se
za prtljagu.
Dok su se Christa i djeca povukli odmoriti se koji sat prije veere putovanje od dva
puna dana, vlakom i danskim trajektima, bilo je naporno i aavo Lauritz je brau poveo na
obilazak parka. Pokazivao im je sad ovo, sad ono. Sa sitnicama je iao u detalje, kao na
primjer da ima susjede koji su imali drskosti aliti se ako bi on, kao danas, podignuo
norveku zastavu.
Osjeaj je bio malo neobian, kao da im je teko meusobno razgovarati, kao da Berlin i
izgubljene industrije ne postoje. Atmosfera meu njima ak je postala malo napeta, jer su i
Oscar i Sverre vie nego dobro shvaali da Lauritza trenutano nita ne moe zanimati vie
od ekonomskog stanja u Njemakoj.
Ipak je tvrdoglavo nastavljao. Nakon to su pregledali itav park, nakon detaljnog
izvjetaja o svim vrstama drvea, osobito onima koje se obino nisu nalazile ovako daleko na
sjeveru, poveo ih je kroz glavni ulaz dolje na obalnoj etnici, natrag do mola gdje su pristali
nekoliko sati ranije.
Uslijedit e nastavak predavanja, sada o dvjema jedrilicama, eiku od est i Beduinu od
dvanaest metara. Oscar i Sverre bili su usput zamijetili dvije elegantne jedrilice kada su stigli,
ali nisu ih povezali s Lauritzom.
eik je bio tipina regatna jedrilica, to su sada saznali, zapravo izgraen u
brodogradilitu ovdje u Saltsjbadenu. Dvanaestmetarski Beduin nipoto se nije mogao
usporediti s njegovom prethodnom jedrilicom iz te klase, Ran, s kojim je pobijedio na tolikim
Kielskim regatama prije rata. Ran je bila ekstremna regatna jedrilica, napravljena za pobjede i

65
| becca & janja

ni za to drugo.
Beduin je bio kompromis, vrijedna postarija dama, izgraen u Glasgowu 1909., nije ba
bio stroj za pobjeivanje, vie je bio ukras na moru, bilo je ugodno ploviti njime u drutvu
itave obitelji. eli li da sve iroj rodbini bude ugodno na brodici, a sada je imao tu
odgovornost, onda je ova klasina ljepotica bila znatno prikladnija nego to je to bila
pobjednika Ran.
I stoga je, doslovno uz njega, dao napraviti dodatnu brodicu samo za natjecanja, dakle,
estmetarskog eika.
Predavanje se neumorno nastavilo prvo dok su prouavali obje privezane jedrilice iz
udaljenosti, a zatim i nakon to su se popeli na njih. Oscar i Sverre su postali radoznali i tu i
tamo bi razmijenili upitan pogled. inilo se gotovo kao da Lauritz nastavlja govoriti iz iste
nervoze. Ako je to bio razlog, nije mu bio nimalo nalik.
Kada su se na koncu vratili na kopno, iznenada je na molu postao tih, duboko je
uzdahnuo i doao do onoga to je po svoj prilici bila bit.
Prijavio je Beduina, njih trojicu i jo dvojicu vrlo sposobnih mladih otoana za
Visbyjevsku regatu. To je bilo najuglednije takvo natjecanje u vedskoj, svojevrsna plava
vrpca. A na Sandhamnskoj regati koja e uslijediti sudjelovat e sa eikom, na esticama je
jedrilo po troje, tako da im nije trebala posada. Samo trojica norveke brae, napokon
ponovno ujedinjeni na moru.
Lauritz ih je obojicu zagrlio, sa suzama u oima.
Ovoj vrlo neoekivanoj sentimentalnosti, od njega koji je inae tako strogo stajao s obje
noge na zemlji, i povrh toga njegovoj iznenaujuoj predodbi o njihovoj kompetenciji
regatnih jedriliara, Oscar i Sverre su se pokorili najbolje to su znali. Nisu se bunili, nisu se
neotesano nasmijali i nisu rekli ba nita.

Nakon to se Oscar par sati odmorio, sprao sa sebe prljavtinu nakupljenu po putu i
preodjenuo se, ispriao je Christi neobinu priu o jedrenju, dok joj je pomagao s korzetom
koji ju je trebao spljotiti i zakopavao joj dug niz sedefaste dugmadi na leima njezine
smaragdnozelene svilene haljine s ravnim strukom. Bilo je to po njezinu ukusu, ili
trenutanoj modi, ili oboje, po njegovu ukusu ba i nije. Smatrao je da se enske grudi trebaju
vidjeti.
On sm nije znao to bi mislio, priznao je. Planirani boravak u tokholmskom
arhipelagu oito nee biti toliko ispunjen ljenarenjem koliko je zamiljao. Nije da se treba
buniti, ali bilo je malo neobino.
Ali ti i Sverre valjda znate jedriti? pitala je Christa dok je na svoj uobiajeno otmjeni
nain vezivala leptir-manu njegova smokinga.
Da, naravno, ree on. Barem u smislu da smo neko bili s mora i znamo plivati. Ali
zaboga, regata je zacijelo neto posve drugo!
Znai, ne misli da ti je to u krvi?
Khm. ini se da je Lauritz odluan u tom, naglaavam, romantinom shvaanju. Meni
to zvui kao tvrdnja da svi Afrikanci znaju uloviti lava.
Kao ti?

66
| becca & janja

Da, kao ja. Ali teko je to, treba vremena da se naui i nije bezopasno, kao to zna.
U ali joj je uzeo lijevu ruku i preao njome preko svoga obraza s tri velika izblijedjela
oiljka od lavljih kandi.
Pusti, o tom potom, zakljuila je neoptereeno. Lijepo jedrite to bolje moete, po
norveki. Idemo vidjeti to je s djecom! Jesu li pokloni dolje?
Nisu, ali mogu se pobrinuti za to, ti ih provjeri za to vrijeme!
Nasmijao se i zavrtio glavom kada je iziao u hodnik potraiti poslugu.
Koji trenutak kasnije nali su se dolje, u salonu sa zlatnim satom iz Leipziga i s velikim
kaminom. Lauritz je naloio da se odraslima servira aa suhoga njemakog vina, promrmljao
je neto o tome kako je prestao s francuskim ampanjcem, i domai sok od bazge najmanjoj
djeci. Haraldovi mlai sestra i brat, Johanne i Karl, smatrani su, moda prilino velikoduno,
poluodraslima i dobili su svaki po pola ae vina. Ipak su bili ljetni praznici i slavilo se
ponovno okupljanje obitelji. Radi Christe su sada svi govorili njemaki, i djeca.
im su svi imali au u ruci, i djeca i odrasli, Lauritz je odrao kratak i vrlo norveki
govor, koji je obojicu njegove brae odmah podsjetio na njihovu majku. Lauritz ju je moda i
namjerno oponaao:
Velika tama spustila se na nas.
Rasprili smo se kao lie na vjetru rata.
Gospodovo udo ujedinilo nas je nanovo u Berlinu,
sada se konano rasvjetljava.
Ovdje stojimo, ponovno zajedno.
ivjeli!
Pili su utke ozbiljnih lica. Tiina se na trenutak snano primila jer nije bilo lako
prekinuti atmosferu nakon teke Lauritzove poezije.
Sverre je taj vor razrijeio okrenuvi se prema lijepo odjevenim neacima, Johanne,
Karlu i Rosi, poredanima zajedno na jednoj rokoko sofi, s jednostavnim pitanjem zanimaju li
ih darovi iz Berlina? Nakon to su viknuli da i pljesnuli rukama, ne primijetivi namrteno
elo svoga oca na taj frivolan znak loeg odgoja, Sverre je zadrao inicijativu i teatralno
velikim koracima iziao kroz klizna vrata prema velikoj blagovaonici, tajnovito ih otvorio
dvadesetak centimetara i neto proaptao.
Potom su uneseni darovi za djecu. Rosa, koja je bila najmanja, dobila je ormar za lutke,
potpuno opremljen, Karl mini kopiju otvorenoga Mercedesa kojeg se moglo pokrenuti
oprugama i voziti u dvije brzine i unatrag. U Johanneinu paketu nalazila se duga crvena ravna
haljina apsolutno najnovijega kroja u Berlinu i crvene cipele od telee koe, sa srednje
visokom petom i zlatnom kopom.
Najmanja djeca, Carl Lauritz, Hans Olaf i Helene Solveig, sjedila su jednako lijepo
poredana na susjednoj sofi i inilo se da se doista sile ne pokazati ljubomoru. Christa se
douljala do njih, nagnula se i apnula im neto od ega su se odmah ozarili.
ivimo u svijetu korupcije, pomisli Oscar. Obeala im je darove kada se vratimo kui.
Nakon to se cika i vika darivane djece poela stiavati, doao je red na Oscara da
nakratko ode do kliznih vrata i ponovno kroz odkrinuta vrata neto apne. Ubrzo su
unesene dvije povee drvene kutije, naizgled ispunjene drvenom vunom, i oprezno sputene

67
| becca & janja

nasred svilenoga turskog saga. Radosni razgovor pretvorio se u tiinu i napeto iekivanje
kada je Oscar otiao do jedne od kutija, ispruio ruke oprezno premeui te podignuo dvije
male kristalne ae, koje je odnio k Lauritzu i Ingeborg i polako ih postavio na mramorni stol
pred njih.
Najfiniji eki kristal, pripadao je caru, ali prodan je na javnoj aukciji, uspjeli smo
kupiti dva tuceta. Kao to vidi, nae kolanje novca u Berlinu nije toliko loe kao to si
mislio, objasnio je.
O poslu emo poslije, ne sada, gotovo ga je prekinuo Lauritz, ne maknuvi pogled s
dvije vinske ae, iji je tamni sjaj blistao pred njim. Ali ako smijem primijetiti... ovo su
bogme najljepe ae za vino koje sam ikada vidio. Blagi Boe!
U tome teko da bi mu se itko usprotivio. Muka aa bila je oblikovana kao osmokutni
pehar, visoka i teka. enska aa bila je mekoga oblika poput tulipana, obje je obuhvaao
zlatni reljef s povijesnim motivima, klasinim rimskim ili germanskim, vjerojatno potonjima.
Odrasli su se okupili oko aa, divili im se i komentirali ih, djeca su, dobro odgojena
kakva su bila, ostala sjediti na sofama.
Oscar je predloio da za veerom krste careve ae i njegova ideja pobudila je vrlo
ushieno odobravanje, koje je pokrenulo grozniavu aktivnost, kada su najmanja djeca
zajedno s Rosom, koja je trebala biti njihova mala domaica, povedena prema djejoj
blagovaonici, careve vinske ae odnesene u kuhinju da ih se prvo opere i na velikom stolu
zamijeni s, u usporedbi s njima, obinima, a posljednje kapi vina nestale su.
Ingeborg i Lauritz organizirali su veeru dobrodolice to je vie mogue norveki,
poevi sa sleom i rakijom, to je prelo u kuhanog bakalara s razrijeenim maslacem, zatim
na pari pripremljenu ovetinu, prije nego to je na red doao kola od jabuke s umakom od
vanilije. Jednostavno i izvorno.
Uskoro je atmosfera postala sveana, veera i ale na raun aktualne zabrane alkohola u
Norvekoj postali su, naravno, neizdrivo dugi za Johanne i Karla, koji su smatrani odraslima
i morali su sjediti s njima i jesti lijepo i paljivo sve to deserta, kada su se napokon smjeli
iskrasti u malu blagovaonicu.
Nakon veere Lauritz je predloio, prijateljskoga tona kao da se doista radi samo o
prijedlogu, da se dame povuku u koji od salona, gdje se zasigurno moe posluiti osvjeenje
po elji.
Christa je bila neskriveno iznenaena to je otpravljaju kao damu nakon dobre veere
za vrijeme koje su svi bili dobro raspoloeni i zasigurno je bilo mnogo tema razgovora koje su
se odnosile na itavu obitelj, i na mukarce i ene. Donekle brzo se pribrala i upitala, moda
pomalo kiselo, postoji li sluajno gramofon u kojem od tih salona za dame, budui da sa
sobom ima i poklon za Ingeborg.
Postoji, elektrian, najnoviji njemaki model, uvjerio ju je vedro Lauritz, koji uope nije
shvatio prikrivenu kritiku. I glasovir, jasno. I sve ostalo to je pripadalo u salon za dame.
Potom se naklonio, obuhvatio brau oko ramena i poveo ih prema sobi za gospodu.
Oscar i Sverre bili su posve nepripremljeni kada su zakoraili u prostoriju namjetenu i
ureenu u stilu koji je radikalno odskakao od svih ostalih prostorija u kui. Unutra je bilo
mrano, tako da su morali upaliti elektrino osvjetljenje na vie mjesta, teki turski ilimi i

68
| becca & janja

draperije prekrivali su prozore, to je Sverrea navelo da se ironino prisjeti odreenih

engleskih soba za gospodu u koje se apsolutno, iz razloga koji bi Lauritza doveli do guenja
od gnuanja, nije smjelo vidjeti izvana.
Osvjetljenje se uglavnom sastojalo od stolnih svjetiljki u secesijskome stilu, kone fotelje
bile su velike i oble, nalazili su se tu stol od lijehe, dva odloena i sklopljena igraa stola sa
zelenim stolnjakom i velik taman hrastov stol u sredini sobe, gdje su paradirali Lauritzovi
pobjedniki pokali, uglaani, s runim carevim pokalom u sredini, onim to ga je Lauritz
zauvijek ponio kui.
Ipak su najvee iznenaenja bila umjetnika djela koja su bila stijenjena po zidovima i
uskoro su zauzela svu Sverreovu pozornost. Adolph Tidemand, Hans Gude i nacionalni
romantizam za lijep novac, vrlo lijep novac. Fjordovi i planine, prikaz usmenih ispita kod
kue, sa strogim upnikom u siromakoj kolibi u Vesdandetu, zapravo prava izloba
umjetnosti toga razdoblja. Naravno, potpuno pass, ali povijesno zanimljiva.
Odavde dolazimo, ovo smo mi, i ne smijemo zaboraviti svoju prolost, objasnio je
Lauritz kratko kada je vidio Sverreovo intenzivno zanimanje. Imam ondje jednu modernu
sliku, onoga Muncha. Nije da mi se osobito svia, ali ipak je on najpoznatiji norveki slikar,
koliko sam shvatio.
Lauritz je aljivim pokretom zaustavio Sverrea, koji je krenuo prema Munchovoj slici i
prijateljski ga pogurnuo u jednu od konih fotelja i rukom pozvao Oscara da zauzme mjesto
u naslonjau neposredno pored, dok je on sm otiao prema srebrnome pladnju s kristalnim
vrevima, okrenuo se i pitao to gospoda ele, viski, konjak, zapravo, trebao bi imati i
francuskoga konjaka, njemaki brendi, porto ili to drugo? Moda i cigaru?
Nakon to su se smjestili svaki sa svojom aom i svojom cigarom, Oscar i Sverre su
oekivali moda koju priu iz djetinjstva, sjeanja iz fjorda ili kuda god da su ti fjordovi,
planine, vodopadi ili amci kojima se veslalo do crkve mogli odvesti razgovor. No njihove su
pretpostavke bile posve krive.
Dakle! Sada smo sami, kako i prilii. Hajmo o poslu! zapovjedio je Lauritz odrezavi
kratko i iznenaujue.
Oscar i Sverre samo su se kriom pogledali, pokuavajui odrediti koji bi trebao poeti.
Krenuo je Oscar. Poeo je rekavi da bi moda trebao otii po karte, nije sada oekivao ovaj
razgovor. Uz te je rijei nestao. Lauritz nije nita rekao, samo je puio cigaru, pijuckao brendi
i demonstrativno odlutao pogledom do sjajnoga zelenog lustera od obojenog stakla i bronce.
Sverre je iskoristio priliku da ponovno obie umjetniku zbirku i ovoga je puta imao vremena
zastati pred Munchovom slikom, dobro poznatom iz njegova repertoara, postojala je u
brojnim varijacijama ova je bila vrlo dobra, ena s crvenom beretkom, crne kose, koja je bila
zla zavodnica, ili vampir, bolje reeno. Daleko od Gudea i Tidemanda da dalje nije moglo.
ini mi se da ta slika izgleda nedovreno, promrmljao je Lauritz iz svoje fotelje.
Mislim, ima toliko praznih neoslikanih dijelova.
Sverre nije odgovarao. Raspravljati o umjetnosti s nekime tko je ne razumije bila je jedna
od besmislenijih stvari u ivotu. No Munchova slika mu se obraala, imao je osjeaj da bi i
sm mogao napraviti neto slino, vidio je ideju koja je bila osloboenje od pravila i tradicije.
Po prvi put u neto vie od est godina osjetio je elju koja ga je vukla natrag ka slikanju.

69
| becca & janja

Oscar je doao s dokumentima i kartama i poeo otvarati kartu sredita Berlina na stolu
za puenje. Bila je gusto prekrivena crvenim tokama ili crveno povezanim podrujima,
osobito gustima u sreditu grada. Izgledalo je kao da je Berlin pogoen ospicama.
Dakle, to su bile nekretnine u posjedu obitelji. Prihod je godinje bio otprilike deset
posto nii nego to je bio s industrijskom imovinom. No ipak, to je bila raunica nakon
investiranja u odravanje, preureenja i poboljanja. Osim toga, nije bilo kreditnih dugova,
budui da su se krediti sanirali za vrijeme hiperinflacije. Moglo se oekivati da e rast
vrijednosti sljedeih nekoliko godina vjerojatno biti sitan, moda pet posto godinje. Ali, i to
je bio velik ali. Pod pretpostavkom da e Njemakoj sada sve ii na ruku, s ime su svi
razumni ljudi raunali, taj e se rast vrijednosti ubrzati do razina koje su trenutano teko
predoive. Deseterostruk, pedeseterostruk ili vie. Teko manje.
Lauritz ne ree nita, samo nastavi puiti cigaru.
Oscar je izvadio novu kartu, ovoga puta kartu Dresdena. Razlika u usporedbi s Berlinom
bila je u tome to je crvena povrina gotovo posve bila povezana i prekrivala velik dio
najstarije gradske jezgre.
Ovdje je odgovornost za restauriranje vea, ipak je Dresden jedan od najbolje ouvanih i
najljepih baroknih gradova u Europi. S druge strane, zgrade su u boljem stanju, stanari su u
pravilu bili dobra imovinskog stanja i nisu radili probleme sa stanarinom. Prihod je, raunat
u postocima, bio vei nego u Berlinu, rast vrijednosti po svoj prilici sporiji.
Lauritzovo lice i dalje je bilo nepromijenjeno.
Oscar je odluio jednostavno ekati na njega. Takoer je poeo zamiljeno puiti cigaru i
usmjerio pogled prema stropu. Ni on nije davao ni najmanjega znaka da e nastaviti. Mora
upaliti, pomislio je. Ipak je tiina razdraivala, dulje nego to je oekivao.
Druga strana toga je, ree Lauritz na koncu, da, ustvari, nae industrijske imovine
vie nema?
Tono, odgovori Oscar odluno. Ustvari nae industrijske imovine vie nema. Vie
nita nije ostalo, ni u automobilskoj industriji ni proizvodnji zrakoplova, nema elektrinih
proizvoda. Ono to umjesto toga imamo jest najvei fond nekretnina u privatnom posjedu u
Njemakoj, mala reklamna agencija koja odlino napreduje i tvrtka za gradnju pruga. Tako
stvari stoje. Tako stvari stoje.
Ali budunost lei u svemu onome to si prodao. Automobilima, zrakoplovima, tehnici.
Valjda se obojica morate sloiti oko toga? prigovorio je Lauritz.
Ostala dvojica kimnula su ne rekavi nita.
Znai, slaete se u tome?
Ponovno su kimnuli. Lauritz je utio neko vrijeme.
Ne radi se samo o novcu, ree nakon to se neko vrijeme primjetno muio. Kako
stvari trenutano izgledaju, toga imamo dovoljno. Ali mislio sam da je izrazito poticajno
sudjelovati u izgradnji budunosti. Oko toga da e 20. stoljee biti veliko stoljee tehnikog
napretka uvelike smo se slagali jo od dana kada smo diplomirali. Zar ne?
Da, to je lijep san u koji podjednako vjerujem i danas, sloio se Oscar. Ali u ovome je
trebalo misliti hladne glave. Da smo se vrsto drali svoje industrijske imovine, postojao bi
velik rizik da izgubimo sve. Ili bismo zavrili u dugovima preko glave i preko svih tvornikih

70
| becca & janja

dimnjaka. Imaj na umu da nam je na primjer Krupp postao jedan od neprijatelja. Mogao si ga
pobijediti u jedrenju prije rata, ali ovo bi bila sasvim druga igra. Zamisli sljedee. Krupp kupi
veinu dionica u tvornici zrakoplova u kojoj imamo manjinski udio. Zatim on odlui izdati
nove dionice i prorijediti nae vlasnitvo. U sluaju da ne pratimo igru i posudimo novac na
amerikom tritu, jer vlastitoga kapitala u tolikoj mjeri ne bismo imali. A posuivanje nije
besplatno. Praktiki smo vidjeli to se dogodilo, svi mali i srednji su izili iz igre, najvei su
preuzeli sve. Njemaka industrija je odsada oligopolistika. Veliki igrai izgazili bi nas kao
slonovi, kao to su sve ostale. Da, upravo tako! Sjeti se da smo poeli samo sa slonovim
kljovama i trupcima mahagonija!
Na to je Lauritz napokon kimnuo, sloivi se, isprva uz smijeak, zatim je udario u
smijeh. Svoj trojici bilo je to oslobaajue olakanje. Istinu nije bilo samo nemogue zaobii,
jer upravo su Oscarovi poslovi u Africi udarili temelj svemu to su posjedovali, istina je povrh
toga bila komina.
Sada, kada je led razbijen, mogli su i Oscar i Sverre jo veim arom poeti priati o
logici s nekretninama. Ta bili su inenjeri sva trojica, graditelji, imali su upravo tu
kompetenciju, to se teko moglo rei za njihovu sposobnost igranja igre velikih kapitalista
protiv njemakih gorostasa. No znali su graditi.
I to graditi novo i moderno, ne samo odravati i poboljavati postojee starije
nekretnine. Imali su mnogo uzbudljivih ideja, poeli su graditi stambeno naselje pored
Berlina u novom eksperimentalnom stilu, bili su u kontaktu s par neuveno zanimljivih
inovativnih arhitekata. propos toga, ne moe li se kupiti oblinji teren s druge strane
Kllvgena ovdje u Saltsjbadenu? Da bi se ondje izgradila vila kakvoj nitko u vedskoj ne bi
mogao nai par i kojom bi mogla raspolagati njemaka strana obitelji. Staklo, beton, travnati
krov, susret izmeu staroga i novoga, veliki otvori za svjetlo, iste povrine, tapisoni i tekstili
neposredno na betonu, funkcionalno, jednostavno i lijepo na posve nov nain.
Lauritz si je dopustio, ispoetka malo protiv svoje volje, da se prepusti. Ozraje je malo
pomalo raslo, Lauritza nije smetala ni glazba s gramofona koju su Christa i Ingeborg sve
glasnije putale u susjednome salonu, tome je posvetio samo povran komentar da zvui
oaravajue i zatim je imao pitanja o eksperimentalnoj vili. Oscar i Sverre tiho su
blagoslovili upadljivo nepoznavanje odreenih vrsta glazbe svoga starijeg brata.
Jer iz damskoga salona odzvanjao je itav komunistiki glazbeni repertoar Njemake i
Rusije, dok su tri pomirena brata nastavila piti brendi i bili sve glasniji, moda da bi
nadglasali glazbu.
One barijere, ili ona stidljivost, to su moda postojale meu njima kada su se susreli,
odleprale su u smijehu i na koncu do smijenih sjeanja iz djetinjstva u Vestlandetu,
Bergenu i na Osteryu.

I NGEBORG I C HRISTA sjedile su ugodno zavaljene svaka u svoju lealjku na plai u

71
| becca & janja

Sandhamnu, daleko na rubu tokholmskog arhipelaga. Bila je to logistika operacija vojnih

razmjera, sa samo dvije brodice prevesti estero djece, petero odraslih i poslugu s kojom
tonom prtljage i hrane iz Saltsjbadena daleko na more. Oito je to bila vjeta, jednako kao i
draga potekoa, svi su stanovnici Stockholma izvodili taj manevar dvaput godinje.
Plaa se zvala Skrkarlshamn i bila je smjetena na etvrt sata pjeke od klupskih
prostorija i molova vedskog kraljevskog jedriliarskog drutva nie u luci. S druge strane
Skrkarlshamna Lauritz je bio kupio teren i izgradio nekoliko provizornih baraka za
jedriliarsku opremu koje nee dugo dostajati, ali uspjelo mu je i iznajmiti jednu od tri velike
dotrajale drvene kue na vrhu plae.
Mukarci su sada bili na moru, trimali jedra i frenetinim arom se pripremali za
veliko jedrenje. Djeca su se neprekidno kupala ili gradila dvorce u pijesku ili bila zaokupljena
kako to ve djeca jesu na lijepoj pjeanoj plai s kristalno istom vodom.
Christa je tvrdila da nikada nije toliko uivala u toj modernoj stvari koja se nazivala
praznicima dodue, pjeanih plaa, kupalita i otprilike jednakih mirisa bilo je i na
njemakoj baltikoj obali, ali ovo je bilo toliko ugodno drukije ba zato to to nije bila
Njemaka. Nestao je stalni gr u elucu, bila je na odmoru od Njemake, jednostavno reeno,
bilo je to poput vizije jedne sretnije budunosti, onako kako bi to zapravo moglo biti i kod
kue. ak iako su obje prijateljice gotovo demonstrativno pokuavale izbjei politike teme
razgovora i radije su razgovarale o tome kako se oiati na bob frizuru i skratiti kosu prema
posljednjoj modi, ili o komino konzervativnoj odbojnosti mukaraca prema garonne modi
za ene, kao da su uzele odmor i od politike, ipak je bilo neizbjeno tu i tamo se okliznuti o
ozbiljnije rasprave.
Kao kada se Christa zaplela u dugo razmiljanje o onome to je nazivala kazalitem
klasa. inilo se da je u Lauritzu pronala sjajan primjer, nije mislila nita loe, apsolutno joj to
nije bila namjera. On je bio tek jedna od mnogih rtvi toga osebujnoga oblika glume. Iako se
najsmjenije primjere moglo pronai ako bi se trailo na drugoj strani. Unutar komunistikog
pokreta naletjela bi povremeno na ponekog druga iste pozadine kao to je bila njezina, takve
stvari ne mogu se sakriti, ali koji bi se pravio da je radnik, odijevao se onako kako su si
zamiljali radnike, grublje govorio, upotrebljavao vulgarne psovke i useknuo se u ruku. Bilo je
smijeno, skoro jadno. A na posve suprotnu stranu moglo se smjestiti Lauritza, koji se ve
nauio manirama vie klase, kao to da dame trebaju imati vlastiti salon i nemaju pravo glasa
kada mukarci mudro i pametno pretresaju neto meu sobom, s poslugom treba imati dosta
kratki kontakt, ali se prema njima uvijek treba odnositi s potovanjem, djeca trebaju biti
poslune lutkice i drati jezik za zubima u drutvu odraslih, a iznad svega itav niz pravila i
ogranienja s kojima su ona i Ingeborg odrasle. Dakle, bilo je iznimno neobino kako je
jednostavno uz pomo novca uklizati u kazalinu ulogu vie klase.
Ingeborg je sluala namrtena ela, zamiljena i usredotoena. Kada je Christa dovrila
svoju klasnu analizu iz kazaline perspektive, ponudila je niz prigovora koji su bili u
potpunosti iznenaujui. I, Christa je to morala zbunjeno priznati, injenino potpuno
porazni.
Sve to to si pobrojala, poela je Ingeborg, ono za to si, dakle, procijenila da je
imitacija saske aristokracije, u biti je onaj pravi Lauritz. Siromani ljudi na norvekoj

72
| becca & janja

zapadnoj obali dre se upravo tako, to zbilja nije stvar glumljenja plemstva, upravo suprotno.
Meu ribarskim stanovnitvom otac obitelji je pater familias jednako kao tvoj ili moj otac, i tu
nema rasprave. Najstariji brat je iznad ostale brae i sestara. Za veerom se nikada ne
razgovara o novcu. Poznato? Sluge i sluavke, ako ih ima, opominje i dri pod jednakom
Gospodinovom disciplinom kao i ostale u domainstvu, ali mora ih potovati. Lauritz se
zapravo dri samo kao stariji brat u ribarskoj kolibi blizu Bergena, u toj kazalinoj ulozi
sasvim je kod kue. Ono to je dodano dok su za vrijeme studija ivjeli u Dresdenu su sitnice,
manire za stolom, ukus za vina i takve stvari. Dodue, nehotino si primijetila neto vrlo
zanimljivo. Mukarci su mukarci, i u kolibici i u dvorcu.
Udarile su u smijeh nad ovim gotovo blasfeminim tumaenjem svih poznatih teorija
klasne borbe.
No kao da je ovaj iznenadan izlet u politiku automatski prizvao odreenu ozbiljnost
udaljenu od modernih kupaih kostima i frizura, Christa se ohrabrila i zamolila da otvore
jednu teku temu.
Radilo se o Haraldu. To to su djeaku dopustili da ostane nekoliko tjedana u Njemakoj
radi izleta nije bilo toliko nevino koliko se inilo, i kako bi Oscar i Lauritz rado vjerovali.
Jasno, postojala su bezopasna planinarska drutva koja bi otrala u prirodu, nejasnih ideja o
nalaenju duha stvoritelja, eventualno kroz kupanje bez odjee ili imitacije poganskih ili
zamiljenih poganskih kultova. No to je takoer bila jedna od najefikasnijih metoda
ekstremne desnice da mobilizira mlade. Jednostavno, Harald se naao u loem drutvu i
imali su razloga za brigu. Christa je, naime, sluajno vidjela knjiicu s pjesmama koju je
zametnuo, tekstovi koji su bili u njoj bili su o stvarima poput gledanja idovske krvi kako tee
s bajunete, i druge podjednako ne ba poticajne stvari.
Njezin problem s Haraldom bio je to mu nije bila krvni rod kao obojica strieva, koje je
gledao kao bogove. Hm, divio se bogme i Sverreu, ali Oscara je gledao kao boga. Naalost,
zbog osobina za koje se mora rei da su kod njega najmanje istaknute, poput njegove
dokumentirane sposobnosti da ubija druge ljude.
Oscar bi najradije podcijenio njezine strepnje. Harald ju je prezirao, u biti iz istih
politikih razloga, tako da u Berlinu nije mogla puno uiniti. Bilo je to teko i tuno ispriati.
Ali ipak je to izrekla.
Ingeborg je od nemira posivjela u licu, Christa je suosjeala s prijateljicom, ali nije mogla
poaliti svoje rijei. Pred sobom su imale dugu i beznadnu raspravu, jedno je znati neto, ali
shvatiti to bi trebalo uiniti s tom opasnou bilo je neto posve drugo.
Morat emo se vratiti ovome, ree Ingeborg i znaajno pogleda na sat. Pribliava se
vrijeme starta.
Otile su do velike drvene kue koja je ugodno mirisala, a zatim su produile prema
breuljku koji je vjerojatno bio najvia toka otoka, ili je barem imao pogled na podruje s
kojega se startalo. Pogled odozgora prema otvorenom moru, otoiima, hridima i otocima,
izazivao je vrtoglavicu. Najvee jedrilice startat e prve, kruile su i manevrirale nadmeui se
za najbolji poloaj prije pucnja koji e oznaiti start. Ingeborg je pokazala na Beduina koji je
bio prepoznatljiv, ako ne iz drugih razloga, onda zbog oznake 12 S 1 na glavnom jedru, upravo
se okretao i pribliio njihovu breuljku, a trojica mukaraca u posadi poredala se i mahnula

73
| becca & janja

svojim mornarskim kapicama. Udaljenost je bila prevelika da bi odredile tko je tko od brae,
osim toga, svi su bili jednako odjeveni. A ni oni nisu mogli vidjeti tko je tko u njihovoj publici
na breuljku. Ali Ingeborg, Christa i sva djeca oduevljeno su im uzvratile mahanjem.
Pucanj je odjeknuo i Beduin je crtu preao kao drugi po redu, prilino dobar start, koliko
je Christa shvatila. Vjerojatno, priznala je Ingeborg, ali onaj koji je prvi, brodica s oznakom 10
S 2 je Refanut, favorit, Lauritzov najei konkurent Wallenberg. To jest, ne onaj Wallenberg,
onaj iz Saltsjbadena, nego neak koji se zove Jacob.
Kako god, sada su svi jedriliari bili na putu prema Gotlandu i nee se vratiti do
prekosutra, ili kao kiseli gubitnici ili veseli uzbueni djearci jer su pobijedili. O tom potom,
uz nadu u potonje. Vratimo se plai!
Ruale su uz more, gledajui kako se posljednja jedra usmjeravaju prema svjetionicima
Grnskru i Almagrundetu te na koncu nestaju u treperavoj sunevoj svjetlosti.
No sada je razgovor bio trom, gotovo frivolni osjeaj razgovaranja o nevinim ili
beznaajnim stvarima nestao je i nije se elio vratiti. Harald samo to nije zalutao u dunglu
ekstremne desnice. Christa joj je ispriala kako stvari stoje i istovremeno je zaalila i nije
alila. No takoer se nije usudila vratiti kojoj od nevinijih tema razgovora jer nije mogla ne
primijetiti bolni nemir kod Ingeborg. Sada je bilo na Ingeborg da izabere temu, ona je morala
odluiti hoe li nastaviti razgovarati o Haraldu ili emu drugom.
Na koncu je Ingeborg definitivno odabrala drugu temu, gotovo agresivno, gotovo poput
nesvjesne osvete Christi. Barem je to ona tako protumaila.
Jedna stvar mi nikad nije bila jasna, poela je Ingeborg. Ti i ja smo najbolje
prijateljice jo iz mladih dana. Ja sam socijaldemokratkinja i ostat u. Obje mrzimo desnicu i
bojimo je se, a desnica neprestano eli ukinuti demokraciju i, po mogunosti, pobiti sve one
poput tebe i mene. Ali ti socijaldemokraciju mrzi vie od iega drugog, a svejedno si mi
prijateljica. Kako to, zaboga, ide jedno s drugim?
Christa je utke sjedila neko vrijeme i nonim palcem crtala krugove u pijesku, tu i tamo
bacila bi pogled na djecu za njihovom sve veom kulom od pijeska, kao da se eljela izbaviti
od pitanja nekakvim majinskim uplitanjem. Vidjelo se da joj je pitanje muno, to i nije bilo
toliko udno.
Pa da, na koncu je uzdahnula. Jedan dio je lak, ti si mi najbolja prijateljica, nisu svi
socijaldemokrati hulje, ti si dobar socijaldemokrat, otprilike kako vidim i Oscara. Posve
jednostavno.
Ali?
Ali sada ipak znamo to se dogodilo. Razrijeilo se to jo u studenom 1918. Jedan
general neposredno podreen Hindenburgu nazvao je vodstvo socijaldemokrata i dao
jednostavnu ponudu. Ako vojska stane na stranu socijaldemokrata i republike, mogu li se
onda ujediniti da zajedno pobijede komuniste? Odgovor je bio da. U sijenju je poelo
ubijanje koje su provodili vojska i paravojne trupe, socijaldemokrati su tiho aplaudirali u
pozadini.
Ipak nije bilo tako jednostavno?
Jest, ba tako jednostavno. estoga sijenja je socijalist Ebert imenovao svog bliskog
prijatelja Noskea zapovjednikom vojske u Berlinu, posao koji je on oduevljeno preuzeo, uz

74
| becca & janja

objanjenje da netko ipak mora odigrati ulogu psa tragaa. Tako da, tono je razumio o emu
se radi. Tako je sve pokrenuo. Stotine naih ubijene su ve prvoga dana, kao to zna, bila
sam tamo. Petnaestoga sijenja je zavrilo, Rosa Luxemburg i Karl Liebknecht odvedeni su u
hotel Eden, ustrijeljeni i baeni. Pet tisua naih ubijeno je tijekom prve godine. Da, mrzim
socijaldemokrate koji su to dopustili da bi zadrali mo, koju nakon toga nisu upotrijebili ni
za to drugo nego da samo gledaju kako se ubija pet tisua naih tijekom te prve godine da,
mrzim socijaldemokrate. Ali tebe volim. Uostalom, upravo ti si me spasila iz zatvora u
Moabitu, od egzekutorskih plotuna koji su me ekali.
Mislim da pretjeruje, veina zatvorenika je putena, samo dio ih je ustrijeljen.
Pa mogla sam biti meu tima.
Istina, oprosti. Boe mili, to to radimo. Hou rei, kako emo izdrati muenje
otvaranjem tih starih rana?
Neemo. Idemo se malo poigrati s djecom.

U PREDVEERJE se oekivao povratak prvih jedriliara s Gotlanda. Ingeborg, Christa i djeca,

lijepo mornarski odjeveni za sluaj da im se oevi vrate toliko rano da e moi s njima u klub.
Nikad se ne zna.
Ingeborg je sa sobom uzela veliki Zeissov dalekozor od one vrste koja se koristila na
njemakim podmornicama. Strano je puhalo gore na breuljku, haljine i hlae podrhtavale
su na vjetru. To je bio dobar znak, Beduinu je najbolje ilo na snanom vjetru.
Daleko na moru vidjelo se jedno jedino jedro, ali ni s dalekozorom s podmornica nije se
moglo razluiti nita osim da su ugledale jedan od najveih krstaa. Zasada nije bilo mogue
odrediti je li to Beduin, Refanut ili Mariska.
Preostalo im je ekati kojih sat vremena, dale su nestrpljivoj djeci jesti sendvie koje su
imale sa sobom i pokuavale smisliti razliite igre, prije nego to je Ingeborg, gledajui
netremice, uspjela iitati crnu brojanu oznaku na jedru brodice koja se pribliavala. 12 S 1.
Bogu hvala, Gott im Himmel, stvarno su to vai tate ondje daleko! poviknula je prema
djeci koja su odmah poela skakati i vikati hura. Uskoro se proula glasina meu ostalim
promatraima i ljudi su poeli dolaziti estitati Ingeborg, a takoer da ih upozna s Christom.
Kada je Beduin, i dalje napetoga jedra, sa snanim vjetrom u pola krme, otklizao pored
kolja Skansa, odjeknuo je pucanj koji je oznaio stizanje na cilj, a promatrai na breuljku
odobravajue su povikali. Istoga asa postalo je vidljivo novo jedro daleko u smjeru
Almagrundeta.
Ne mogu ba rei da sam iznenaena, ree Ingeborg kada su poeli etati prema
klupskom terenu i molovima rezerviranima za natjecatelje Visbyjevske regate. Pa sjea se
kako je Lauritz porazio sve dolje u Kielu kad smo bili mladi.
Da, ali tada je ipak jedrio na ivot i smrt, da srui opiranje tvoga oca i vie nego ita
drugo, da osvoji tebe. Sada je to vjerojatno samo igra?

75
| becca & janja

Nisam sigurna u to, nemoj nikada Lauritzu rei da je jedrenje igra. Mukarci su
mukarci, u kolibi kao i u dvorcu, nismo li se sloile u tome na plai?
Smijui se ruku pod ruku, krenule su niz kamenit breuljak prema zgradi kluba, s lijepo
odjevenom djecom to su skakutala oko njih, osim male Helene koju je nosila dadilja.
Beduin samo to nije pristao kada su Ingeborg i Christa s djecom stigle na najvei mol
pred zgradom kluba. Jedan od mladia iz Sandhamna koji su bili mornari na brodici ve je
skoio na mol i privezao konop oko bitve, drugi je plutau privlaio akijom. Trojica brae
sjedila su u kokpitu, neobrijani i primjetno suzdrani. Sverre je skoio na noge i prihvatio
jedno dijete za drugim i prebacivao ih dalje Oscaru, a zatim pruio ruku enama koje su,
naviknute na brodove jo iz mladosti, lako preskoile ogradu i skoile meu ostale. No kada
su im poele estitati, Lauritz je opominjui podignuo ruke.
Neemo se veseliti unaprijed. Wallenberg ima sat i dvadeset i tri minute hendikepa u
odnosu na nas, a preostalo je jo gotovo sat vremena, osim toga, mislim da je upravo Refanut
bio drugi kada smo napustili Nynshamn.
Pravila su pravila, a u ovome sluaju raunala su se prema povrini jedara. Beduin je
imao znatno veu povrinu jedara od Refanuta, zato je to bilo nervozno ekanje, dok su
Ingeborg i Christa vie ili manje angairano sluale muka izlaganja o svim potekoama.
Imali su sree utoliko to im je trebao jak vjetar, a to su imali. Osobito na povratku iz Visbyja.
Jo vie sree imali su kada se na povratku vjetar okrenuo, pa su izbjegli letanje, budui da su
i Mariska i Refanut bili bri u tome. I tako dalje.
Na koncu je vrijeme isteklo i estitari su se okupili oko Beduina. Serviran je ampanjac, a
jo dodatnog Pommaca, novoga pia koje je bilo u modi, narueno je za djecu.
Banket u zgradi kluba nee se odrati prije, nego tek sljedee veeri, tako da dok su se
mornari krenuli pobrinuti o jedrima, itava je obitelj krenula natrag u troni dvorac u
Skrkarlshamnu. Ingeborg je oprezno ula u klupsku zgradu u kojoj se nalazio telefon i dala
upute kuharicama da pripreme bolju od dviju alternativa to ih je planirala za veeru.
Proslava je bila sjajna i vesela, na verandi sa irokim pogledom na more, gdje su
jedriliari s Gotlanda jedan za drugim poeli pristizati klizei po povrini. Vjetar je jenjavao,
kao to je to esto bilo za ljetnih noi, a uasno za one koji su se jo borili na moru.
Kada je dolo vrijeme za grog, Lauritz se iuljao telefonirati, to se isprva inilo izrazito
udnim. Vratio se sjajno raspoloen i ispriao da je nazvao redakciju Tidens Tegna u
Kristianiji i uspio doi do sportskog reportera, koji je sveano mogao prenijeti da je Norveka
istoga dana uzela dvije olimpijske zlatne medalje u jedrenju, u klasi od est metara i onoj od
osam metara, tako da je ovo doista bio norveki dan jedrenja. Je li to bila samo diskrecija ili
previd, to je Lauritz u brzini zaboravio rei da se Olimpijske igre odvijaju u Francuskoj,
svejedno je bilo podsjetnik koji je razdraio Oscara. Olimpijske igre bile su pjeanik
pobjednikih snaga, Njemaka nije smjela niti prisustvovati. Prologa puta, 1920.,
Belgijancima je dana ta ast. Belgijancima! Olou svijeta, ubojicama itavog naroda, koji e u
povijest otii kao narod najveih ubojica, oni koji su pobili est milijuna est milijuna!
ljudi u Kongu. A upravo ovih dana nagraeni su kao kolonijalna sila za uzorno vladanje tako
to su im dodijeljena nova podruja odsjeena od Njemake Istone Afrike, tim vrajim
ubojicama koji...

76
| becca & janja

Tu je negdje Christa zaustavila svojeg mua. Ve je bila prisutna pri takvim ispadima,
osobito nakon to bi se previe popilo. Podignula je au i postavila sasvim retoriko pitanje,
ne bi li ponovno trebali nazdraviti glavnome razlogu, pobjedi u najuglednijem navigacijskom
jedrenju na Baltikome moru, neemu znatno veem od kakve olimpijske pobjede. Svi su se
brzo sloili s njom i uskoro je oblak nemira nestao, a njihova ljetna proslava u noi koja je
postajala sve svjetlijom ponovno se zahuktala.

Pobjedniki banket u klupskoj zgradi sljedee veeri bio je sjajna zabava. Prema obiaju
unutar vedskog kraljevskog jedriliarskog drutva, mukarci nisu bili odjeveni u smokinge,
nego u tamnoplave mornarske sakoe, ali suprugama je bilo preporueno odjenuti se kao da se
radi o zabavi u smokingu.
Neko je vrijeme za ene i djecu ponovno na snazi bila lijenost tipina za plau, dok su se
trojica brae borila s onime to je iznenada trebalo biti pravi veliki izazov, dokazati se sa
eikom za vrijeme same Sandhamnske regate u tekoj klasi od est metara.
Debitantski nastup eika, pak, nije bio uspjean. Nakon to je u prvome jedrenju stigao
trei, brai je uspjelo, tada na vodeem mjestu, za drugoga jedrenja doivjeti havariju s
jarbolom. I tako je regata za njih zavrila.
Ingeborg i Christi nije bilo posve jasno tono ija je greka havarija bila, dok su se silile
sluati vjenu raspravu, sve vie izmorene dosadom. Mukarci su mukarci.

77
| becca & janja

1926.

F RANZ G LCKLICH OSTAVIO JE izrazito neugodan dojam na Oscara. Nije bilo do toga to je
bio policajac s oznakom ina vieg narednika ili neega tome odgovarajueg. Odore i oznake
inova nisu Oscara inile nesigurnim, upravo suprotno.
Ali radilo se o njegovu laskavom ponaanju, njegovoj pretjeranoj uglaenosti i blagom
tonu koji se, paradoksalno, inio prijeteim. Telefonski se ispriao to ometa, nadajui se da
time ne stvara neprilike, uz molbu za brzim sastankom, najbolje nasamo, najbolje u uredu u
Tiergartenstrasse. No u sljedeem dahu dodao je da bi posljedice mogle biti prilino teke
ako ne budu u prilici razgovarati prije veeri.
Znai, bila je to prijetnja, iako poneto neodreena. Prilino teke posljedice mogle su
zapravo znaiti to god. Ali bila je to prijetnja.
Sada su sjedili sami u Oscarovoj radnoj sobi u Tiergartenstrasse, sasvim u dnu dijela
zgrade u kojoj je bio ured, a mali policijski ef je, na Oscarovo iznenaenje, prihvatio i brendi
i cigaru, kao da je oekivao dulje prijateljsko druenje. Sve skupa bilo je vrlo neobino, a taj je
osjeaj pojaavala pretjerano nakiena uniforma gospodina policijskog efa Glcklicha, bio je
odjeven u jahae hlae i visoke sjajne izme kao da je general. Njegove sitne oi jedva su se
vidjele iza okruglih naoala s elinim okvirima, a njegova frizura nije stvar inila nita
boljom, kosa mu je bila izbrijana po strani i na zatiljku, to je ostavljalo samo malen pramen s
jasnim razdjeljkom na vrhu glave. Oscaru je kroz glavu prola misao da je sve to ala koju je
postavio netko od Christinih prijatelja kazalitaraca. No ala ili ne, preostalo mu je samo
ekati.
Doista izvrsna cigara, pohvalio ju je policajac. Koliko sam shvatio, posao unutar
brane s nekretninama vrlo je unosan.
Pa da, potreba za stanovima i kuama u Berlinu je velika, nai politiari su to konano
uvidjeli, tako da smo unutar poduzea svi vrlo zaposleni, odgovorio je Oscar iekujui. to
god da je ovjek sa zmijskim pogledom doao rijeiti, to zasigurno nije bilo trite
nekretninama. No vjerujem da gospodin policijski narednik nije doao na ovaj urno
dogovoreni sastanak raspravljati o nekretninama? nastavio je Oscar, vrlo odluan u namjeri
da ne dopusti igru make i mia.
Prije nekoliko godina, kada su se, praktiki uzevi, svi poslovi obavljali na crno ili s
ilegalnom stranom valutom i nitko nije imao istu savjest, mogao se neoekivani posjet

78
| becca & janja

policije initi vjerojatno vrlo prijeteim. Ali sada ne vie.

Naravno da ne, samo sam primijetio da gradnja ide naprijed velikim koracima, to me
raduje, koliko mi je i zanimljivo, odgovorio je policajac i s uitkom povukao dim cigare prije
nego to je nastavio. Ne, zapravo sam direktora Lauritzena potraio da bih ga zamolio za
osobnu uslugu.
Oscar je davao sve od sebe da ne pokae kako ga je to potpuno iznenadilo.
Vrlo neoekivano, rekao je. A kakva bi to usluga bila?
elio bih da me direktor Lauritzen preporui za lanstvo u Herrenklubu. Kao to znate,
potrebna su tri potpisa, a ve imam dva.
Oscar nije imao odgovor. Onaj koji bi preporuio lana u Herrenklub, takoer je jamio
za kandidatovo ponaanje, a to nisu jamstva koja bi se dijelila na sve strane. Ako bi na taj
nain pridonio da se u koaru dovede trula jabuka, to bi bilo vrlo nezgodno.
Policijski narednik Glcklich mirno je nastavio puiti, kao da nije bilo niega ni
najmanje udnoga u njegovu neoekivanom zahtjevu.
Pretpostavljam da znate, poeo je Oscar oprezno, da je vrlo osjetljiva stvar
preporuiti neije pristupanje u Herrenklub, po mogunosti trebate vrlo dobro poznavati
osobu koju predlaete. A mi smo ipak, uza sve duno potovanje, vrlo povrni znanci. Meu
lanovim ima policijskih efova, ne bi li bilo bolje da se okrenete svojim kolegama s ovim
zahtjevom?
Da, moe biti, ali imam ve dva takva potpisa. No to bi moglo izgledati kao neka vrsta
kolegijalnog nepotizma ako imate preporuke iskljuivo od svojih kolega. A gospodin
Lauritzen je visoko odlikovan asnik bez ikakvih poveznica s policijom. Vae bi ime imalo
teinu i bio bih vam vrlo zahvalan ako biste mi uinili tu malu uslugu.
Objanjenje je logiki bilo u potpunosti ispravno i, osim toga, od a do u skladu s
kriterijima za odabir lanstva u Herrenklubu. Utoliko nije bilo problema.
Takoer nije bilo teko shvatiti da taj mali policijski narednik eljan uspinjanja po
drutvenoj ljestvici eli postati lan Herrenkluba.
Ono to je, pak, bilo nemogue shvatiti bila je cijena. Gospodin policijski narednik
zatraio je, smireno i samouvjereno, veliku uslugu. Povrh toga, korumpiranu uslugu. to ga je
to navelo da pomisli da e mu to jedan potpuno nepoznati poduzetnik koji se bavi
nekretninama bez daljnjega potpisati? Teko da je to moglo biti mito. Dakle, ucjenjivanje ili
istovrijedna usluga. Zato ne bi jednostavno izravno pitao.
To nas dovodi do izrazito zanimljivog pitanja, kako da se vladam da bih bio vrijedan
ovakve vae zahvalnosti? pitao je Oscar prijateljski, ali uz odreeni napor.
Oh, pa na to je vrlo jednostavno odgovoriti! kliknuo je policajac ushieno. Ako
potpiete, doista ete imati moju zahvalnost. No pitanje na koje ste pomislili vie se odnosilo
na to to bih vam ja mogao ponuditi, tako da nae prijateljstvo ojaa, da tako kaem?
Da, to je vjerojatno preciznije uoblieno, sloio se Oscar.
Osjetio je kako mu se nelagoda poela penjati kraljenicom. Ako policajac moe nekoga
dovesti u situaciju da mu je zahvalan i duan, kao to je ovaj neugodni ovjeuljak bio
uvjeren da moe, znai da osoba negdje ima nemalu slabost, da riskira biti optuena ili
privedena. S druge strane, takva vrsta mrane tajne ne moe biti tajnom i osobi samoj. Nije se

79
| becca & janja

ba moglo poiniti zloin i biti toga nesvjestan, ne u demokraciji poput Njemake.

Polazim od toga da znate za Organisation Consul? pitao je policajac blago kao da je
pitanje posve nevino.
Oscar je samo kimnuo na odgovor. Ali drugi nije poputao.
Koliko dobro znate Organisation Consul? pitao je, i dalje jednako uglaenim tonom.
Oscar je nasluivao politiku stupicu, ali ipak je odluio odgovoriti posve iskreno, nije
vidio razumnoga razloga da se izmotava oko svoga i poimanja svakoga pristojnog ovjeka o
toj ubilakoj bandi.
Organisation Consul je sve do unatrag nekoliko godina bio jedan od mnogih preivjelih
dobrovoljnih korpusa koji su vrlo ambiciozno ubijali politike protivnike, znai, demokrate i
pristalice republike, poeo je, pokuavajui iitati policajevu reakciju na svoj izbor rijei.
Sluam, ree policajac ne trepnuvi i nanovo povue dim cigare.
Ali kada su ubili Walthera Rathenaua prije etiri godine, to je izazvalo meunarodni
bijes, s pravom, rekao bih, nastavio je Oscar u svome nastojanju. I dalje nije mogao iitati
nikakvu reakciju kod sugovornika. I ne samo meunarodni bijes, nastavio je. Ubojstvo
Rathenaua postalo je velika stvar u parlamentu, vlada je takoer pobjesnila, lov na
Organisation Consul bio je iznenaujue efikasan, ubojice uhvaeni i osueni, voe su
pobjegli iz zemlje. Time bih mislio da je Organisation Consul u praksi prestajao postojati. No
sada doista moram pitati, na to ciljate s ovime, gospodine policijski narednie?
Kao prvo, grijeite u nekoliko stvari, zakljuio je policajac smireno. Ubojice su, istina,
uhvaeni, ali dosuene su im prilino blage kazne, imajui na umu njihovu mladost i
idealistike motive. Veina ih je odavno vani. Zatim, a za to ne krivim vau neupuenost jer
dijelite je s veinom Nijemaca, Organisation Consul je izrazito aktivna u dananjem Berlinu.
Polazim od toga da ne pripadam krugu osumnjienih, odbrusio je Oscar. Poelo ga je
doista umarati sugovornikovo kruenje kao maak oko vrue kae, a nikako da prijee na
stvar.
Ne, doista niste, direktore Lauritzen, odgovorio je policajac uz svoj postojani osmijeh.
Ne biste li onda bili neizmjerno ljubazni i bez okolianja rekli to je na stvari,
gospodine policijski narednie!
Jasno! Ne na ope zadovoljstvo, ali definitivno bez okolianja. Budite ljubazni i paljivo
sasluajte to vam imam rei, radi se o policijskim informacijama s oznakom tajnosti.
ega god da se Oscar bojao, saznat e, moguim se inilo sve i nita, tako da je ipak
osjetio olakanje to je djelovalo kao da je silno zaobilaenje teme zavrilo. Pokuao se
pripremiti na bilo to i demonstrativno se nagnuo unatrag kao da samo slua.
Ispoetka se policajevo pomalo birokratsko pretjerano brbljivo pripovijedanje inilo
kao da nema nikakve veze ni s Oscarom ni obitelji. Stvar je, dakle, bila u tome da se
Organisation Consul ponovno primila svoje aktivnosti i politikih pogubljenja, ne samo u
Berlinu, nego i na drugim stranama Njemake. Motiv je bio isti kao i prije, da se svaki poteni
protivnik demokracije, radi Boga i Njemake, mora rtvovati, riskirati, staviti Njemaku
ispred svoje sigurnosti i tako dalje. Utoliko su operirali na istim idealistikim temeljima kao
prije.
No postojale su dvije taktike razlike. Kao prvo, postali su mnogo tajnovitiji i time je bilo

80
| becca & janja

tee doi do njih. Kao drugo, intenzivirah su regrutaciju mladia. Plan je bio izgraditi elino
snanu elitu budunosti et cetera et cetera.
Tijekom posljednjih ljetnih mjeseci i poetkom jeseni Organisation Consul je, koliko se
moglo pobrojiti, stajala iza kojih stotinu politikih pogubljenja. No, budui da se rtve nisu
sastojale od politiara ili drugih poznatih zagovornika republike, njihovo djelovanje pobudilo
je ogranienu pozornost. Neprijatelje su hvatali sluajno, najuobiajenije je bilo oteti
djelitelje letaka. Zatoenike bi prevezli kamionima i kombijima u razne dijelove uma u
okolici Berlina, poredali i strijeljali.
Njihovo je djelovanje zapravo vie nalikovalo vjebi nego politiki motiviranim
ubojstvima. Glavni cilj trebao je biti izgraditi lojalan i discipliniran bataljun mladih. Zbog tog
razloga veina su regruta bili adolescenti i kolarci. inilo se da je pretpostavka bila da e
djeaci koje se ovako inicira, tako da ustrijele svoje prve politike protivnike, nakon toga biti
povezani apsolutnom lojalnou svetome cilju. Teoretski su riskirali smrtnu kaznu, iako je to
bilo samo u teoriji.
Osobine njihove djelatnosti, uvjebavanje i regrutacija, objanjavale su to to su se
zadovoljavah strijeljanjem kojeg god djelitelja letaka, naravno, crvenih djelitelja letaka,
pogreka u tom detalju vjerojatno bi bila neoprostiva. Sm akt, ubijanje neprijatelja, bio je
presudan. Ne ugled rtve.
Djelovanje je, znai, trajalo neko vrijeme i policija unato rastuim spoznajama i razvoju
nije... kako da to kae? Nisu promatrali predmet kao neto od presudnoga znaenja, da bi na
to usmjerili ograniene resurse berlinske policije. Meutim, kada je to vlada primila na
znanje, okolnosti su se radikalno promijenile. Sluaj je dobio najvii prioritet.
Sada kada veliki dio te organizacije zavri u zatvoru, noas i tijekom sljedeih dana,
imali su razloga pretpostaviti da vlasti nee djelovati u rukavicama.
Strogo operativno predstojao je, ve noas, prepad sedam kilometara sjeverozapadno od
Berlina u poznatom skrovitu. Koliko je policijska obavjetajna sluba uspjela pribaviti
informacije, slijedilo je strijeljanje dvadesetak radnika, djelitelja letaka i socijaldemokrata
openito. Egzekucijska eta sastojala se od kolaraca izmeu esnaest i devetnaest godina.
Eventualno e mobilizirana jedinica saekati s hvatanjem dok se hici ne ispale, tako da svi
uhvaeni nedvojbeno budu povezani sa zloinom. Kako e tono provesti taj plan nije jo bilo
jasno, izmeu policije i predstavnika vlade su u tijeku bile odreene etike diskusije na tu
temu.
Time je policijski narednik Franz Glcklich zavrio izlaganje, demonstrativno ispio
preostali brendi i zabrinuti pogledao u au kada je, izgleda, shvatio da je prazna.
Oscar je bio pepeljastosiv u licu. Mehaniki je ustao, donio bocu i policajcu nemalo
natoio. Zatim je natoio i sebi, podignuo au nazdravivi po njemaki, ispio i spustio pogled
na povrinu pisaeg stola pred sobom.
Ako sam dobro shvatio vau namjeru s prianjem ove prie, gospodine policijski
narednie, poeo je Oscar, zadrhtao i morao se sabrati. Ako sam vas dobro shvatio, moj
mlaahni neak Harald je u pogibelji?
To je posve ispravan zakljuak. Aspirant Harald Lauritzen, kodnog imena Norwegen,
prikljuio se Jungdeutsche Ordenu u dobi od etrnaest godina. Sada mu je esnaest i time,

81
| becca & janja

prema... oprostite, Jungdeutsche Orden se ovdje u Berlinu razvio u ogranak mladih

Organisation Consula. Imamo posla s vukom koji se skriva u ovjoj koi, lukava kamuflaa, s
bandom ubojica koja se krije iza naizgled umjerene organizacije mladih. Dakle, sada, u dobi
od esnaest godina, mladi Harald bit e iniciran, ime dobiva prvu oznaku ina. Noas oko
1:00.
Kako to da imate tako tone informacije?
Kapetane Lauritzen, molim vas. Takve tone informacije o neprijateljevim planovima i
aktivnostima mogu se dobiti samo na jedan nain, zar ne?
Preko obavjetajne slube.
Tako je. Imamo informacije iznutra.
Znate li i to Harald ini kako bi se prikljuio tim... vjebama?
Zapravo, da. Stavi lutku u krevet i iskrade se poarnim stubama sa stranje strane kue.
ini se da je tim mladiima to, recimo to tako, standardni postupak.
Oscar je pogledao na sat. Pola sedam, uskoro e veera u velikoj blagovaonici kat iznad.
Jo nekoliko sati prije nego to e Harald krenuti u najluu, moda posljednju psinu svoga
ivota.
Oscar je oklijevao. Policajac je ekao, sasvim smiren, i zadovoljno pijuckao svoj brendi.
to, zaboga, mislite da bih trebao napraviti, gospodine policijski narednie? pitao je
oajniki. Nije mu se svidjelo pokazati slabost i nervozu pred ovim gadnim ovjeuljkom u
smijenoj odori, ali trenutano ga nije bilo briga.
Odluka ne bi trebala biti teka, ako se samo saberete i razmislite. Imate znatnu
prednost s informacijama u odnosu na toga mladia, ustvrdio je policajac, ponovno svojim
mekim uljudnim tonom. Ako va neak noas krene tamo, vjerojatno se nee vratiti. Ili zato
to e ga ustrijeliti pri prepadu motoriziranih snaga, ili jer e ga osuditi na sudu koji ima
upute vlade, podrazumijeva se da e vrlo snano udariti na njih. Tako stvari stoje. Dakle, pred
vama uope nije teka odluka. I time stvarno mislim da nemam mnogo to jo dodati,
gospodine direktore. Ovo je, unato zlokobnoj temi, za mene bio vrlo ugodan razgovor.
Zahvaljujem vam na iznimnom brendiju i na vaem vremenu.
Oscar je ukoeno ustao.
Ispratit u vas van, gospodine policijski narednie, ree.
Hodali su u tiini kroz pet soba u kojima je svjetlo bilo ugaeno, sada je to bio stidljiv
glavni ured poduze Lauritzenovih u usporedbi s nekadanjim. Vani se smrailo, no tu i
tamo neka je od djevojaka iz ureda na pisaem stolu ostavila upaljenu svjetiljku, to im je
dobro dolo, premda je Oscar stigao i nakratko tu sitnicu neodobravajue primijetiti i
postidjeti se to uope moe misliti na raun za struju, sada kada ga eka odluka koja je
znaila ivot ili smrt.
Nije bilo portira na ulaznim vratima, Oscar je sm otvorio i ispruio ruku. Nakon
rukovanja, policajac je salutirao, ali nije pokazivao namjeru da e otii. U pogledu mu se
vidjelo jasno pitanje.
Ovaj, da, ree Oscar. Budite ljubazni i poaljite dokument za preporuku
Herrenklubu, potpisat u ga i poslati vam natrag potom.
Znao sam da se mogu pouzdati u vas, direktore Lauritzen, vi ste izrazito poten ovjek i

82
| becca & janja

doista me raduje da smo sada poznanici.

Raduje i mene, odgovorio je Oscar.
Na neki perverzan nain, to je bilo tono. Oscar je promatrao gibak vedri hod policajca
koji se sputao prema eljeznim vratima prije nego to je zatvorio ulaz. Gnusni ovjeuljak je,
eto, otiao, ispunjen time to si je svojom izdajom priskrbio lanstvo u Herrenklubu. Hoe li
Harald ili drugi djeaci poginuti, ivo mu se fukalo.
Oscar je pogledao na sat. Nije imao vremena, pourio se uz dugo zavojito stubite da bi
se do veere stigao obrijati i promijeniti sako, mogue da e imati kojeg gosta, nije imao
vremena dogovoriti se s Christom jer je posjet policijskoga narednika potrajao znatno dulje
nego to je mogao oekivati.
No nisu imali gostiju za veerom, stoga je obrok bio vrlo jednostavan, na Oscarovo
olakanje. Christa je veselo ispriala kako e doktor Dblin veeras u salon dovesti prijatelja
koji je moderan dramatiar, i da se nada kako e svi moi doi. Sverre je podignuo ruku i
potvrdio da e biti prisutan, pozvao je svoga prijatelja slikara Georgea Grosza, Oscar je,
poneto odsutno, potvrdno kimnuo da moe doi, trenutano nije imao mnogo posla
naveer.
Za vrijeme veere promatrao je Haralda, sada ga je gledao posve drugim oima.
Mrzovoljni, ne vie toliko suhonjavi adolescent vjebao je prema Sverreovim uputama u
gimnastikoj dvorani na tavanu izgledao je jednako kao i inae. Bio je utljiv, ali ljubazan,
nastojao je vladati se kao mladi gospodin. Izbjegavao je razgovor o politici, ak se nauio
suzdravati od komentara kada bi Christa zavrila u istoj agitaciji.
A veeras e debitirati kao ubojica, to je bio plan. to ga je to onda navelo da sjedi i jede,
osmjehuje se na sve strane i vlada se kao da je ovo sasvim obina veer?
U Haraldovoj predodbi svijeta ovo je bio zadnji obrok prije napada, onoga o emu je
toliko mnogo itao u svojoj idiotskoj literaturi. Jesu li se sada u tajnosti njegove grudi
ispunjavale ponosom, osjeajem da pripada izabranoj eliti koja je stajala ljem do ljema u
iekivanju divnoga elinog orkana?
Njegov zadatak bio je samo ubiti nekoliko uhvaenih i svezanih radnika
socijaldemokrata.
Ili je on to vidio kao ispit prije primanja, neto dosta teko, ali ne toliko da ne bi uspio u
tome? U tom sluaju, je li se radilo u nedostatku imaginacije, pervertirane zbog one hukake
literature?
I iskreno govorei, kako, dovraga da to kae Lauritzu i Ingeborg?
Ili da jednostavno uti o tome, sklopi dogovor s Haraldom. Prvi uvjet, da te gluposti
prestanu, i drugi uvjet, pritom se potedi majku i oca. Jer saznaju li, vjerojatno e bez
dvoumljenja smjesta prisiliti Haralda da se vrati u vedsku. Ta bi prijetnja trebala dati
rezultata. Ali koliko je pouzdan onaj koji je prisiljen pokoriti se temeljem prijetnje?
Oscar je za veerom jedva bio prisutan duhom, bio je itekako svjestan toga i prije nego
to ga je Christa poela peckati zbog njegova odsutnoga dranja. Naravno, ispriao se i
pokuao dati miljenje o onome to se inilo opom temom razgovora veeri, novome
Chaplinovu filmu, koji su, ukratko, dosada vidjeli svi Berlinani. Vrhunac filma, prema
Sverreu, bila je scena u kojoj je Chaplin dugo kuhao cipele i pokuao ih pojesti noem i

83
| becca & janja

vilicom, kako dolii.

Upravo ta scena bila je jo genijalnija sat i pol kasnije u crvenome salonu. Novi poznanik
imenom Bert, prijatelj doktora Dblina, odrao je dugo izlaganje na temu kako se siromatvo,
patnja i parodija nedostinih ciljeva kapitalistikoga svijeta, kao to je u ovome sluaju
kopanje zlata na Aljaski, itekako u svojoj formi mogu ujediniti s drastinim humorom.
Nakon dugoga i djelomino kompliciranog izlaganja, Oscar je pokuao rei bilo to i
povukao je svoju uobiajenu poslovicu da, to se tie pitanja zlata i jedenja cipela, barem je
jedno bilo jasno. Prvo pod zub, a onda moral.
Christa je preokrenula oima na to staro naklapanje, ali mladi dramatiar je u svojoj
fotelji izgledao zauen, iznenada se nagnuo naprijed i poeo se na neobian nain smijati ne
na van, nego prema unutra, tiho, kao da se smije i istovremeno priguuje sm sebe. Zatim je
skinuo naoale, objema nadlanicama istrljao oi i od ushienja pljesnuo po koljenima.
Zaboga, zacvilio je. Prvo pod zub, a onda moral, strano dobro. Moram to jednom
iskoristiti.
Oscar je pretpostavio da se tu procjenu ima shvatiti kao pohvalu, opravdavajui se
slegnu ramenima prema Christi i ree kako mora izii u etnju da ublai iznenadnu
glavobolju.
Napustio je drutvo i nije osjeao da e im osobito nedostajati. Christin salon bio je
jedan od najpopularnijih u Berlinu unutar krugova koji su ili na takve, uvijek otvorene
zabave, na koje se moglo svratiti naveer, izliti u sebe nekoliko piva za vrijeme strano
dubokoumnih diskusija, otpiriti do kina i baciti se na nove dubokoumnosti. Novi talent Bert
barem je bio dovoljno prijateljski nastrojen da se nasmije njegovoj prastaroj ali.
Iziao je na glavna vrata, vrlo toplo odjeven. Tek je bilo prolo deset sati, ali bolje
prerano nego prekasno. Osobito ako se radi o ivotu i smrti.
Kada je proao kroz glavni ulaz, nije nastavio prema eljeznim dvorinim vratima, nego
se vratio kroz nadsvoeni prolaz prema stranjem vrtu i skrio se u zasjedu iza kanti za smee,
gdje se, ba praktino, nalazio odbaen stolac.
U zasjedi. Igrom sluaja, pomislio je upravo te rijei. U zasjedi.
Ispoetka je pucao samo u konje. Kada se prikljuio njemakim obrambenim trupama u
Tanganjiki, uinio je to kao inenjer i graditelj pruga, ali pod uvjetom da nikada nee morati
ubijati ljude. Zatim je napredovao do pucanja u konje koji su juriali. Ciljao je konju u prsa,
to je na razjarenom bivolu bio najtei cilj, ali premda je bilo bolje ciljati konju u njuku, kao
to se radilo s bivolima u tekim situacijama, suzdravao se od toga zbog rizika da ne pogodi
jahaa.
to je bilo samozavaravanje. Ili vie pretvaranje. Engleski konjanik koji bi juriao
sputenoga koplja i srca koje je odjekivalo hrabrou, kako si je to Harald predoavao, kada je
konj pod njim ustrijeljen, pogiba. Dodue, u veim mukama nego da je ustrijeljen.
Dva debela takora cupkala su besramno na velikoj blizini pored njega. Mora uiniti
neto u vezi toga.
Posljednje dvije godine ispalio je svaki hitac s namjerom da ubije. Tako je bilo. Uivao je
u zadovoljstvu ispravnog pogotka, gledanju neprijatelja koji umire spastino se koprcajui,
pada na pod dok mu se noge divlje tresu, to su bili samo ivani refleksi nekoga tko je ve

84
| becca & janja

bio mrtav, otprilike kao hitac u glavu antilope.

Takav je postao. I posvetio je osam godina potiskivanju i zatomljivanju.
Gore u Haraldovom prozoru gorjelo je svjetlo. Kako se djeak gore u sobi pripremao? Je
li sjedio s Mauserom u krilu, uljio ga i brisao, brisao i istio svaku patronu prije nego to je
stavi u spremnik? Vjerojatno.
Ili je leao i itao hukaku literaturu da se dovede u pravo raspoloenje za svoj ubilaki
debi? Moda i to.
Bilo je lako mrziti Engleze, na koncu toliko lako da je postao uitak ubijati ih.
Nevjerojatno sramotno za priznati, ali ipak je bilo istina. Englezi i njihovi saveznici poklali su
na stotine tisua Afrikanaca, vlastitih i neprijateljevih, bili su najbezobzirnije ljudske zvijeri
na svijetu. Stoga ih je bilo lako mrziti. Tim je bilo lake u jednostavnoj situaciji kada je bilo
ili Englez, ili ti.
Ali Harald? Ustrijeliti otete sunarodnjake, svezanih ruku na leima, pored rake?
Ili kako li su to ve ti desniari organizirali s praktine strane.
Kao aspirant, posve je mogue da je Harald bio prisutan kao oevidac kada su stariji
drugovi debitirali. I za time je udio?
Ne, nije mu bilo jasno.
Je li Harald naprosto zao, avao u ljudskome liku kojega bi trebalo prepustiti vlastitoj
propasti?
Neugodna pomisao, ali kada je mozak slobodno radio, to god je moglo iskrsnuti. Ne,
Haraldu je bilo esnaest godina, bio je njegov neak, Lauritzov i Ingeborgin voljeni najstariji
sin, djeak kojega su mu povjerili na uvanje i brigu. Sve drugo je nebitno. Harald ne smije
umrijeti.
Tu i tamo bacio bi pogled prema prozoru Haraldove spavae sobe, gdje je svjetlo itavo
vrijeme bilo upaljeno. Oscar je osjetio kako mu puls raste, ba kao da sjedi u zasjedi. Slaba
kripa s prozora, prvi prigueni zvukovi nogu koje su se uljale niz poarne stube.
Dakle, sve je bilo tono. Prokleti gnusni i istovremeno bogomdani policijski narednik
koji e uskoro debitirati u Herrenklubu, govorio je istinu.
Tamna prilika sputala se brzo i tiho niz poarne stube. Oscar je ustao, ispruio se i
uinio par krugova gornjim dijelom tijela da se razgiba od ukoenosti, kao da i on upravo ide
u borbu.
Kada je Harald stigao do posljednje stube, Oscar mu je preprijeio put vrsto primivi
rukohvat s obje strane. Harald je iznenada stao. Bio je odjeven u nekakav vojni ogrta i preko
jednog je ramena nosio puku u mekanoj futroli. Oi su mu bile irom otvorene od straha.
Dobra veer, aspirante Lauritzen, ovdje emo stati! zapovjedio je Oscar.
Stric mi se nema pravo preprijeiti! odgovorio je Harald.
Stat emo ovdje i idemo gore k tebi, istim putem. Ovo je naredba!
Harald je oklijevao.
Oscar se pitao hoe li uistinu morati upotrijebiti silu nad vlastitim neakom.
Kao to sam rekao, ponovio je. Upravo si primio naredbu od kapetana u
Reichswehru!
Vojno oslovljavanje konano je urodilo plodom. Haraldova ramena su utonula, okrenuo

85
| becca & janja

se i tekim koracima poeo se penjati uz poarne stube.

Uspeli su se istim putem niz koji se Harald spustio, kroz prozor njegove spavae sobe.
Kada su uli, Oscar je upalio sva svjetla, zbacio sa sebe ogrta i kaput i pokazao na sofu za
posjetitelje. Harald je sjeo u vrsto zakopanom vojnom kaputu.
Oscar je izvukao stolicu pisaeg stola i sjeo mu nasuprot, bacio pogled na Haraldov
krevet i zakljuio da ondje doista lei nekoliko naguvanih deka koje se u nudi moe
zamijeniti za usnulog ovjeka. Na jastucima je strala plava perika, dopola prekrivena
prekrivaem.
Harald je utio i sjedio na sofi u vojnom kaputu, otkud god da ga je dobio, zakopan,
prekrienih ruku. Oscar je nasluivao uzrok tome, ali odluio je poeti s druge strane.
Iznenada je ustao i krenuo prema njemu te povukao prema sebi Haraldovu futrolu za oruje,
koju je bio poloio kraj sebe. Harald nije uinio nita da ga sprijei. Oscar se okrenuo natrag
prema stolcu te naviknutom kretnjom povukao patentni zatvara i izvadio Mausericu. Kao
to je i mislio, oruje je bilo paljivo nauljeno i ulateno. Otvorio je mehanizam i zakljuio da
je spremnik ispunjen otrim zrnima, ali da nema nijedne ahure u cijevi.
Dobro, ree, ne smije se kretati s metkom u cijevi, daleko previe nesrea i
nepotrebnih gubitaka dogodilo se jer su ljudi nemarni.
Haraldovo lice bilo je nepomino. Izgledao je kao da se uljuljkao u predodbu da je
samo duan dati broj, ime i in, kao ratni zarobljenici prema enevskoj konvenciji.
Oscar je oklijevao. Nije bilo lako odabrati taktiku, moda je ipak najbolje poeti sa
strogo praktinim stvarima. I takoer nastaviti na njemakom, intuitivno je poeo na
njemakom, iako je obino tvrdoglavo uvijek govorio norveki kako s vlastitom djecom, tako i
s Haraldom. To to je Harald i dalje odbijao govoriti norveki, nauio je ignorirati. Ali,
konkretno, prirodi ovoga razgovora bio je nedvojbeno najprimjereniji njemaki.
U vezi oruja u kui, ubudue vrijede jednostavna, ali jasna pravila, poeo je,
istovremeno zaplijenivi streljivo iz Mausera i vrativi ga natrag u futrolu. Nabavit u
poseban sigurnosni ormari i staviti ga u ured. Ondje emo uvati oruje. Izvadit emo ga po
potrebi, primjerice ako idemo vjebati na Wannsee, ili ako ima neko natjecanje u streljatvu
ili vjebu sa kolom. Pod uvjetom da se radi o dnevnoj vjebi, dakle, kada se moe vidjeti
meta. Je li jasno?
Harald je utke kimnuo.
Ima li pitanja?
Harald je zavrtio glavom.
Odlino! Onda moemo dalje. Budi ljubazan i skini kaput!
Harald je oklijevao, zatim je zavrtio glavom.
Oscar je priekao sve dok nije postalo oito da Harald nema namjeru posluati.
Zamolit u te samo jo jednom, ree, ali se zatim zaustavi jer je poeo prijetiti i
iznenada se odluio za drugu taktiku.
Paljivo me sluaj, Haralde. Razgovor koji emo sada imati bit e najvaniji u tvom
ivotu. Na jedan ili drugi nain e ti i promijeniti ivot. Saznat e neke stvari koje e se
pokazati iznimno bolnima. Dakle, nema mjesta tvrdoglavom prkosu. Skini kaput!
Harald je nekoliko sekundi oklijevao, zatim je iznenada ustao, naglo otkopao kaput,

86
| becca & janja

skinuo ga i nonalantno bacio na pod.

Kao to se Oscar i bojao, djeak je bio odjeven u jednu od onih izmiljenih odori kojima
su se desniarske skupine ponosile, smea koulja, crna kravata, crne hlae, uglaane crne
izme. Nije bilo oznake ina.
Ako policija sutra ovdje napravi raciju, nee pronai tu odoru. Skini je, odloi na kaput
i navuci pidamu! naredio je Oscar.
Dio s policijom bio je dovoljan da poslua, pomislio je dok se Harald preodijevao
sukladno naredbi i uredno posloio opremu na vojni kaput. Kretao se demonstrativno sporo,
kao da slua jer je prisiljen. Oscaru je to izvrsno odgovaralo, nije imao razloga ubrzavati
razgovor.
Kada se Harald preodjenuo u pidamu od flanela, ponovno je sjeo na sofu, nonalantno
prebacio jednu nogu preko druge i blago se nagnuo unatrag, kao da je najobinija mogua
veer, a on posve obino odjeven, oito pazei da donekle pokua odrati dostojanstvo.
Dakle! ree Oscar. Ima par stvari koje treba znati. Kada sutra doe u kolu, nee
biti nekih starijih kolega i bojim se da ih nikad vie nee vidjeti. Ili jer e biti mrtvi, ili jer e
biti uhieni i kasnije osueni, u najgorem sluaju na smrt ako su stariji od osamnaest, na
duge kazne zatvora ako su mlai. Ti koji vie nisi >aspirant Norwegen<, usput, nije ba
neoito kodno ime, ti si od sutra obian srednjokolac civil. Je li to potpuno jasno?
Haraldove oi bile su irom otvorene i trzao mu se kut usne, no je li izraavao strah ili
oaj nije se dalo odrediti, inilo se da mu tek treba sjesti sadraj onoga to mu je stric upravo
rekao.
Oscar je odluio privremeno stati da prisili neaka da sm neto kae. Neka potraje,
smrtna drama u umi sedam kilometara odavde nee zavriti jo neko vrijeme. Nije postojalo
apsolutno nita to bi netko od njih dvojice mogao uiniti u vezi toga.
Vrijeme je stalo. Harald nije rekao nita, Oscar je ekao. Moda je prolo samo pet
minuta dok djeak nije otvorio usta, ali obojici se inilo kao da se radi o satima.
Znai da su nas izdali! planuo je Harald hvatajui zrak, od ega mu je glas podrhtavao.
Lice mu se trzalo, izgledao je kao da se luaki bori protiv nabujalog plaa.
Otkriveni ste, ispravio ga je Oscar. Takoer vas je prevarila i iskoristila banda starih
desniarskih umobolnika koji i dalje vjeruju da se sat moe vratiti unatrag uz pomo
bezumnih sitnih ubojstava, vi djeaci ste jednostavno rtve politike gluposti. Ako juri
naokolo i ubija nedune ljude, drava e, koja god to drava bila, izgubiti strpljenje, a onaj
tko misli da se nasiljem moe boriti protiv drave, taj je lud. Zavrili ste s itavim
Reichswehrom za petama, moglo je zavriti samo na jedan nain.
Ali izdali su nas? tvrdoglavo je nastavio Harald, inilo se da je poriv za plakanjem
stavio pod kontrolu. Imali smo izdajice i dounike u svojim redovima i za njih sada nee biti
milosti.
Oscar samo to nije izgubio prisebnost. Djeak je za dlaku izbjegao smrt i svejedno
razmilja samo u operativnim crtama, poraz, posljedice, pregrupiranje, poistiti izdajice,
poeti nanovo. Je li bio u tolikom oku da je izgubio sposobnost jasnog razmiljanja? U tom
sluaju, posve je razumljivo.
Mora shvatiti jednu stvar, Haralde, ree Oscar to je smirenije mogao. Za tebe vie

87
| becca & janja

ne postoji >mi< u ovoj osobito podmukloj frakciji Jungdeutsche Ordena. Od sutra e

organizacija biti rasputena i zabranjena. Tajna uredska skrovita su zbrisana, svi dokumenti,
svi popisi lanstva su zaplijenjeni i oni od vas koji preive, bit e pod posebnom policijskom
paskom. Izgubili ste, bili ste osueni na poraz. Onaj tko se pokua osvetiti novim ubojstvima
nesumnjivo e zavriti u zatvoru i biti osuen. Rekao sam to ve i rei u ponovno. Nasilje ne
vodi niemu ako nisi dovoljno jak.
Poalio je zadnju reenicu jo prije nego to ju je izgovorio do kraja, tim vie kada je
vidio iznenadan bljesak prkosa na Haraldovu licu.
Nasilje je opravdano ako se bori za pravu stvar, ree Harald s novom snagom u glasu.
Nasilje je bilo opravdano za nae afrike trupe koje su se borile protiv beznadno nadmonog
neprijatelja tijekom etiri godine. Zato to ste bili u pravu, a ako si u pravu, ne treba gledati
rizik, nego principe.
Zvualo je kao napamet nauena zadaa. Oscar je proklinjao svoju nepromiljenost.
A koji su vas to visoki principi naveli da ubijate ljude jer dijele letke i lijepe plakate?
pitao je.
Borimo se za ponovno uspostavljanje zdrave Njemake, protiv svih izdajica, protiv svih
pobornika Versaillesa, protiv svih pobornika idovske republike, protiv svih koji su zabili no
u lea pobjednikoj njemakoj vojsci! izrecitirao je.
Oscar je vie osjeao tugu nego bijes. Djeak je bio izvan sebe, nije se dalo raspravljati s
njim.
Kada i kako je stric Oscar saznao za ovo? pitao je Harald, kao da je preuzeo inicijativu
u razgovoru.
Prije nekoliko sati, od vrlo dobro upuenog izvora, inae bismo ovaj razgovor vodili
mnogo ranije. Imajui na umu to se upravo dogaa, moemo rei da sam saznao u zadnji
as.
to se upravo dogaa? pitao je Harald izbaen iz svoje novoosvojene samouvjerenosti.
Upravo sada umire dio tvojih stranakih kolega, dok druge hvataju. Upravo sada
oslobaa se, nadam se, tucet zatoenika koji su noas trebali biti ubijeni, zakljuio je Oscar
gledajui na sat. Ali, zato eli znati kako sam ti uao u trag, i zato misli da bih govorio o
tome?
Zato to mi treba objanjenje koje dri vodu.
Objanjenje za to?
Veeras sam po naredbi trebao biti prisutan na vanoj operaciji. Nisam doao. Sutra
moram objasniti zato. Moe se initi kao da sam ja dounik. Smijem li, dakle, rei da je stric
Oscar saznao i zato me sprijeio?
Oscar se iznenada osjeao posve izbaen iz takta. Mora razmisliti. Na stranu sav moral,
sva politika i sva pristojnost, Haraldovo pitanje bilo je izrazito relevantno. Upravo je djeaka
spasio iz pepela. Sada ga mora spasiti iz vatre. Tako je bilo, neumoljivo.
Potpunu istinu ne moe rei, razmiljao je. Ako se prouje da sam unaprijed primio
odreene informacije, nastat e zla krv i na koncu prijei na tebe. Ono to mora rei jest
pola istine, da sam te presreo kada si izlazio, naoruan i u odori.
Recimo da mi nitko ne povjeruje, zato bih imao tu nesreu da me uhvate ba prije

88
| becca & janja

katastrofe?
Naalost, Harald je bio u pravu. Zato bi on imao takvu kolosalnu sreu da ga stric
uhvati sada, a ne prije dva tjedna, ili tri dana ili kad god; zato ba ove veeri?
Oscar se morao poteno zamisliti prije nego to je smislio kako odraditi taj manevar.
Sljedeega dana dovest e Haralda u kolu za ui, slikovito ako ne doslovno, uzrujano
potraiti ravnatelja i ispriati da je naao svoga neaka u nekakvoj paravojnoj odori i da je to
neto to kola ima odgovornost obuzdati.
U upravi kole tada e ve vrlo vjerojatno znati to se dogodilo tijekom noi. No obojica
se mogu praviti da ne znaju nita o tome. Trebalo bi proi.
Jo bolje, predloio je Harald pun nade, ako bi se stric Oscar za posjet koli mogao
odjenuti u odoru. Po mogunosti s odlijima.
Oscar je pokuao odvagnuti za i protiv. No, uskoro je prihvatio plan kao jedino ostvarivo
rjeenje dileme. Nije bilo lako, a bilo je i apsurdno. Uao je u svojevrsnu urotu sa svojim
radikalno desnim malim neakom da bi prikrio duboku i stranu krivnju.
Vrijeme je za Haraldove kolege u umi isteklo, bili su mrtvi ili zarobljeni. Oscar je
pokupio Haraldovu uniformu i opremu, prebacio futrolu puke preko ramena i otiao uz
jedno iznemoglo laku no.
Nie u kuhinji i dalje je gorjela vatra u jednoj od pei na ugljen. Spustio je u nju
uniformu, komad po komad odjee i promatrao plamene jezike sve dok se nisu primirili.
Zatim je vratio eljezne kolutove na pe i tuno krenuo prema svojoj sobi. Iz Christina
crvenog salona uo se amor i radostan smijeh.

IVOT NIKADA nee moi biti kao prije, ali mogao bi se pretvoriti u novi ivot. Dokazano je
bilo tako, ali ipak se radilo o neemu to si Sverre nije mogao predoiti. inilo mu se gotovo
nemoralno, ili barem sramotno priznati to, ali ponovno je postao harmonian ovjek.
Nevjerojatno, koliko i banalno.
Nije da e tuga za Albiejem, ili manjak onoga to je u englesku dijelu njegova ivota bilo
dobro, Margie, prijatelja u Bloomsburyju, ikada otupjeti. Ti akordi zauvijek e odzvanjati u
njemu.
No, od svih moguih mjesta daleko od Bloomsburyja, upravo je sada u Berlinu postao
ovjek kojemu je sve ilo od ruke. Reklamna agencija udvostruila je prihod dvije godine za
redom, ii na posao znailo je pohoditi sveanost kojoj prisustvuju samo stvaralaki
nastrojeni i produhovljeni kolege. Novi stambeni kompleks izveden je dosljedno u radikalno
modernoj formi koja je nezaustavljivo mijenjala predodbu o tome kako ljudi trebaju ivjeti,
njihove nekretnine renovirale su se mahnitom brzinom, stotini tisua ljudi pruali su ii i
bolji ivot, a takvim koracima naprijed oito nije bilo granica.
A povrh svega toga, njegov puni pogodak kada mu je uspjelo nagovoriti arhitekta
Brunu Tauta da iz Magdeburga doe u Berlin i da naveliko zaponu suradnju. Tada je krenuo

89
| becca & janja

stvarni napredak, jedan za drugim, poeli su pljutati ugovori za gradnju.

A ipak su mu poput Gospodinova uda kako bi to Lauritz rekao posljednjih godinu
dana djeaci zapravo priinjavali najveu radost. Blizanci Carl Lauritz i Hans Olaf napunili su
est godina, on sm nacrtao je sve kostime u koje se obitelj maskirala kada su probudili
djeake uz pjesmu, tortu i darove.
Carl Lauritz i Hans Olaf nisu vie bili nekakve skupe lutke o kojima se brine posebno
osoblje, postali su mali ljudi i to je bilo divno otkrie. Povrh toga, bili su vrlo razliiti mali
ljudi ve u dobi od est godina. Hans Olaf je bio malo stidljiv i povuen, tamne kose i
umjetniki nadaren. Njegov dva sata stariji brat bio mu je suta suprotnost, plav i snaan kao
otac i stric, ekstrovertan i, u skladu s tim, zainteresiran za Meccano.
Na neki nain je mali Hans Olaf zapoeo itav taj teko predvidljivi razvoj prema
organskoj harmoniji, nakon svih tih godina grevite tuge i oajnikih izleta u berlinsku no.
Dan nakon proslave roendana dvojice djeaka, ostao je sm raditi prekovremeno u
reklamnom ateljeu na zadnjem katu kue, kada mu je netko pokucao na vrata tako stidljivo i
oprezno, da je to jedva uo. Kada je zbunjeno otiao provjeriti je li doista dobro uo i otvorio
vrata, Hans Olaf je stajao ondje pognute glave i objema rukama pruio sliku koju je naslikao
svojim novim vodenim bojama, promrmljao hvala za roendan i izgledao kao da namjerava
mugnuti iste sekunde im Sverre primi sliku.
Uhvatio je djeaka i poveo ga sa sobom u atelje, odloio akvarel na svijetli stol i upalio
radnu lampu.
Da vidimo to si napravio, maleni..., ree dobroudno i stavi naoale za itanje.
Zatim je utihnuo, oko mu je zapelo za kompoziciju slike. Motiv je bio brod u oluji, ali
razlikovao se od svih drugih djejih crtea koje je vidio. Slika nije bila statina, brod se doista
kretao, kao i valovi.
Hans Olaf je stidljivo stajao pokraj njega, vrhom nosa jedva je dosezao preko ruba stola.
Sverre je donio stolac i jastuk za sjedenje te odluno ali njeno posjeo djeaka za radni
stol, da bi zatim donio set profesionalnih vodenih boja, kistove i nekoliko aa.
Samo to se nije bacio u ustre upute, ali pribrao se.
Hans Olafe, dragi mali neae, ree. Ova slika koju si napravio zapravo je jako dobra,
nema mnogo ljudi koji bi je mogli preurediti. Ali moe biti jo bolja, sada u ti pokazati
nekoliko trikova!
Uzeo je ist arak i pored njega poloio djeakovu sliku, umoio kist u vodu, a zatim u
plavu boju i brzo poeo kopirati sliku. Hans Olaf je velikim oima gledao kako se brzo moe
prekopirati stvar za koju su njemu vjerojatno trebali sati razmiljanja i truda.
Kada je osnova kopije bila gotova, uzeo je nov kist, umoio ga u bijelu i poeo vrhovima
valova slikati pjenu. Zatim ju je zamijenio za tamnoplavu, osjenao dno i upotrijebio crnu da
pojaa obrise broda.
Hans Olaf je razrogaenih oiju samo gledao, kao da promatra maioniarsku toku.
Evo! ree Sverre i prui mu kistove. Kopiraj iste stvari na svojoj slici!
Tako je to poelo. Taj prvi put sjedili su i zajedno radili, toliko da su zaboravili na veeru
sve dok ih sobarica nije pronala.
No ono to se pokrenulo, nije bila samo marljivost Hansa Olafa, iji su novi pokuaji bili

90
| becca & janja

sve hrabriji. Iskra se zapalila i u Sverreu.

Sljedeega dana nazvao je prijatelja Grosza i pitao koja je trgovina sa slikarskim
priborom najbolja, zatim je otiao ravno tamo i kupio svu opremu, boje i terpentin, kistove i
platna, okvire, avlie, stalak, paletu, slikarsku patulu, i sve ega se u tome uzbudljivom
trenutku mogao dosjetiti.
Bio je to neobian sanjiv osjeaj, istisnuti malo boja na posve istu paletu. Poeo je s
crnom, bijelom i tri plave nijanse te se pozabavio japanskim valom. Bruno Taut bio je vrlo
zainteresiran za sve japansko, ispadne li dobro, moglo bi postati iznenadan dar.
Stalno mu iznova nije uspijevalo, ali svakoga puta je bilo malo bolje. Potroio je mnoga
platna, ali nije da si to nije mogao priutiti. Unato neuspjesima, osjeao je kako klija nada da
se vraa na svoj put. Barem osjeajno. A ako vrijeme lijei sve rane, moda ga vrijeme moe
vratiti tamo gdje je jedno bio, u engleskome dijelu ivota.

Meccano se razvio. Sada su dijelovi bili ljepi, crveni i zeleni, a svi vijci i matice bili su od
sjajne mjedi.
Christa je, naalost, bila posve u pravu kada je jednom upozorila da Meccano moda nije
idealan roendanski dar za trogodinjake. Ali sa estogodinjacima je stvar stajala posve
drukije, bili su mali ljudi kojima se moglo neto objasniti i s kojima se moglo rasuivati.
Carl Lauritz se odmah elio baciti na najambiciozniji projekt meu razliitim nacrtanim
prijedlozima, elio je napraviti dizalicu. Najveu. inilo se da ga se ne moe nagovoriti na
neto drugo, jednostavnije.
Dakle, bit e dizalica.
Sverre je elio pronai preac i pitao je to e im dizalica. Pa jasno, za podizanje tekih
stvari, objasnio je djeak gotovo uvrijeen tako glupim pitanjem.
Pronali su glavne dijelove dizalice, vitlo, tanko elino ue i kuku. Sverre je dijelove
poloio na pod pred njima. Carl Lauritz je uzeo crte dizalica i pokazao na najambiciozniju
konstrukciju.
Trebalo bi mu pola radnog dana, uz znoj i proklinjanja, kada bi angairao obojicu svoje
brae inenjera.
Snudeno je promatrao kompliciranu konstrukciju s golemim kosim kranom koji je
kretao od baze samoga tornja i kojime e se upravljati elinom uadi i pomicati gore-dolje,
dok se bonim manevrima upravljalo pomou velikog zupanika pod upravljakom kabinom.
Napravit emo to sasvim drukije, nai emo vlastitu dizalicu, rekao je na kraju.
I tako su uinili. Uskoro su sastavili ravan i visok toranj. Nakon toga su zavrnuli
popreni krak koji je bio gotovo istih omjera i uvrstili ga o toranj tako da podjednako stri
na obje strane. Onda su konstruirali spravu za podizanje, s uetom, kukom i vitlom na dnu.
Konstrukcija je izgledala kao veliko T.
No mora se moi okretati i bono.
To su rijeili lako, smjestivi nosei toranj na zupanik. Poelo se razvijati. No jedna je
vana funkcija nedostajala.
Logika je bila tako oita da je Carl Lauritz odmah vidio da se kran mora moi pomicati
naprijed-natrag, ili barem kota oko kojega se namatalo elino ue. Ovisno o tome koliko je

91
| becca & janja

teak teret. Ili koliko je blizu ili udaljen.

No ako je teret bio daleko od dizalice, postojao je rizik da se itava konstrukcija prevrne.
Pod uvjetom da se ne stavi protutea na drugom kraju poprenog ramena.
To su rijeili dodavi poprilino teku igraku automobil.
Kran je dokazano radio i izgradili su ga za dva sata umjesto da tome posvete dane. No
Carl Lauritz bio je malo nezadovoljan, gotovo razoaran, to je ta jednostavna konstrukcija
funkcionirala. Kranovi u Meccanovim uputstvima bili su mnogo ljepi.
S time se Sverre morao sloiti, uobiajeni kranovi bili su ljepi. Zato i jesu bili uobiajen
umjetniki motiv, redovi mirnih dizalica koje niu nad vodom u jutarnjoj magli, na primjer.
Izgledali su poput irafa koje su dole piti. No ljepota je bila jedno, uinkovitost i trokovi
drugo. A doista su mnogo bre izgradili dizalicu jednako uinkovitu poput one lijepe, osim
toga, jednostavno se premjetala i jednostavno se mijenjala visina, trebalo je samo po potrebi
dodati jo jedan dio.
Kada su pomalo snudenoga Carla Lauritza pozvali u djeju blagovaonicu, Sverre je
zamiljeno ostao sjediti na prekrienim nogama i promatrao rezultat njihove igre.
Potrajalo je prije nego to je shvatio u to gleda, iako je osjeao da se radi o neemu
vanom.
Gledao je u graevinsku dizalicu. Umjesto da se kue grade kat po kat, novi betonski
kalupi rade na svakome katu, a zatim ih se razbije kada se nastavlja dalje, moe se lijevati
gotove komade na zemlji, zatim ih podignuti i uvrstiti na licu mjesta. Hoe li to prepoloviti
vrijeme gradnje modernog predgraa, ili e jo vie dobiti na vremenu?
Jo vie dobiti na vremenu, pokazalo se nekoliko mjeseci poslije, kada je graevinska
tvrtka u Stockholmu preradila i unaprijedila ideju te zatraila meunarodni patent. Dizalicu
su nazvali Carl Lauritz, a prvi prototip isproban je ve na graevinskome kompleksu u Britzu.
Sverre je bio jo uvjereniji u predodbu da se nalazi u razdoblju ivota kada mu sve ide
na ruku. Tome sretnom razdoblju najvie je pridonijelo slikanje vodenim bojama s Hansom
Olafom, i novo, hrabro konstruiranje s Carlom Lauritzom i Meccanom. Nije nikad znao da
voli djecu, kada je bio dijete, uvijek je bio najmlai djeak. A sa sestrinama u oblinjem
dvoritu nije se smio igrati zbog majke, makar nikada nije shvatio zato.
Christa mu je, dodue, postavila drsko pitanje koje se odnosilo na njegov primjetan
interes za vrlo male djeake. Teko mu je palo. Christa se nikada nije vratila na to.
Ipak je to bio samo vjetri nesklonosti, jer itavo je vrijeme plovio s vjetrom u jedrima,
ak mu je potajno krenulo i slikanje te je naposljetku, koliko god to banalno bilo, bio ovjek
koji se svakoga jutra radostan ustajao iz kreveta, ne osjeajui vie grinju savjesti zbog onoga
to se dogodilo prethodne noi.

C HRISTA NIJE mogla ne primijetiti da Oscar nije bio sebi nalik, ipak su bili sedam godina u
braku, sedam dobrih godina, povrh toga. Koliko kod malograanski to zvualo.

92
| becca & janja

Neto ga je progonilo, unato tome to su prole velike ekonomske brige toga vremena.
Stoga je bila razoarana, ali ne zabrinuta, kada je za nedjeljnim dorukom poruio da ne
raunaju na njega za izlet do novih zgrada dolje u Britzu i u Onkel-Tom-Siedlungu, obeao je
da e povesti Haralda na streljanu u Wannseeu.
Ipak je Sverre taj koji je regrutirao arhitekte i zapravo znao vie o toj gradnji nego svi
ostali. Osim toga, trenutano je raspolagao vlastitim automobilom, tako da nije bio problem
ako Harald i on sm uzmu Mercedes do Wannseea.
Harald nije ni najmanjim izrazom lica pokazivao to misli o tome kada je Oscar ispriao
da su planovi promijenjeni. Uope nije mnogo rekao za dorukom, a njoj nije rekao
apsolutno nita. Od toga da je samo drao distancu, sada je postao gotovo otvoreno
neprijateljski raspoloen. Kada se udaljio od stola, udostojao joj se samo kimnuti.
Christa je poela razbijati glavu i pustila da joj natoe jo jednu alicu kave, strogo
protivno njezinim navika. Kava nije dobra za kou kada se pribliava klimakteriju. Ovaj,
nalazi u klimakteriju.
Neto se moralo dogoditi, i to neto tuno ili teko. Nije moglo imati veze s poslom jer
Oscarova reorganizacija od industrije do nekretnina pokazala se uspjenom, nita manje kada
je poduzee dobilo natjeaj za golemi projekt gradnje poput ovoga kojemu je posveen njihov
nedjeljni izlet. ak ako su nekretnine i imale nisku kvotu dobiti, zbog svih popravaka i
restauriranja, reklamna agencija bila je suta suprotnost, rog obilja u koji je novac pljutao
bez ikakvih trokova osim plaa i malo materijala za crtanje.
Dakle, nije se radilo o novcu. U obitelji nije bilo nesree, nije bilo mukaraca koji su se
vratili kui sa sifilisom, nikoga tko je zatrudnio nekoga od posluge, nije bilo keri koja se
osramotila za to jo ima vremena nije bilo nevjernih supruga, bolesti, zloina.
Naravno, dogodio se neki skandal u Haraldovoj koli, koji u novinama nije dobio osobito
mnogo prostora jer je sve palo u sjenu uspjeha Stresemannove vanjske politike, napokon su
imali ugovor s Francuskom i Njemaka je izabrana u Ligu naroda. Tako da u toj bujici vijesti
djeaka vragolija i paravojno djelovanje u jednoj koli za djecu vie klase nije izazvala
previe zanimanja, a ono malo to se spominjalo nije bilo nita strano. Nekoliko uenika
uhieno je iz tajnih razloga, neki drugi izbaeni su bez daljnjih objanjenja.
No Harald oito nije bio niti uhien niti izbaen.
Je li Oscar nevjeran, ima tajnu avanturu, eli se razvesti?
Ne, teko je to zamisliti. Kada bi imao vremena za to? Nije ba vodio noni ivot poput
Sverrea.
Uostalom, sjedinili su se, jednostavno je bilo tako. Kada su se susreli onoga hladnog
travanjskog dana prije vie od sedam godina, oboje su bili teko ranjeni, Oscar pritom
doslovno. Oboje su osjetili blizinu smrti, oboje su odustali od nade u budunosti, bili su
jedno drugome spas koji ih je vratio u ivot.
ivio je posve drugim ivotom u Africi, to si ona nije mogla ni predoiti, a on bi uvijek
skrenuo s teme kada bi poela postavljati pitanja. Jednom kada budu bili stari i sjedili i priali
i bude im trebala deka oko nogu ak i pred ognjitem, naalio se, tada e joj ispriati o svojem
ivotu u Africi, drugome ivotu, ne onome koji se odnosio na rat i lov na slonove.
Istovremeno dok je on ivio tim nepoznatim ivotom u Africi, ona je ivjela posve drugi

93
| becca & janja

ivot, koji bi isto bilo najbolje ispriati kada budu stari i sjedili pred ognjitem.
Ne, ona i Oscar pripadali su jedno drugome dok ih smrt ne rastavi, kako to krani kau.
Bilo je gotovo smijeno u tom smjeru traiti objanjenja Oscarova neobinog ponaanja. No,
samo je istraila najgoru moguu varijantu, a sada dosta s tim.
Ipak, neto ga jest muilo. Nije mogla sjediti za kuhinjskim stolom s hladnom kavom i
pokuati shvatiti to od nabrojanih stvari. Dakle, zato teku stvar ne uiniti jednostavnom,
otvoriti bocu vina i sjesti s njim u kobaltnoplavi salon koji je Sverre uredio i neposredno
pitati? Sve do sada je u njihovu zajednikom ivotu uvijek upalilo.
Napraviti e i sada tako, ali prvo e to jednostavno odgoditi u skladu s dnevnim redom.
Ipak sada ide na uzbudljiv izlet.
Sverre je bio otiao po prijatelja arhitekta Brunu i upravo je skrenuo pred eljeznu kapiju
na Tiergartenstrasse u svojemu malom posuenom automobilu, ba kada je otkucao sat.
Bruno je ve sjedio na majunom stranjem sjedalu, kavalirski joj otvorio prednja vrata, i
samo to nije ispao iz automobila kako se ispruio.
Sverre je uz veseo smijeh priao o automobilu Steyru dok su se vozili kroz rijedak
nedjeljni promet. Ideja je bila da postane narodni automobil, da si ga i radnici, barem radnici
koji dobro zarauju, mogu priutiti. Na svoj nain bila je to revolucionarna misao, proizvesti
mnogo jeftinih automobila umjesto nekoliko skupih, tako da se mogu iskoristiti veliki
pogoni, kao Fordov u Americi. To je sigurno model budunosti.
Njihovo reklamno poduzee dobilo je zadatak da lansira Steyra, to se ispoetka nije
inilo ba jednostavno. Kada se radilo o automobilima, radnika klasa bila je, ako nita drugo,
nova ciljana skupina, tako se to zvalo. Ideja je stoga bila da se pone s druge strane, da se
potakne ljeviarske intelektualce da kupe automobil. Osobito onakve ljeviarske
intelektualce koji su se nazivali kulturnim radnicima i odijevali se kao komunistiki
prosvjednici, u kone jakne i plave hlae, s kapama sa titnikom. A tko iz njihova kruga
prijatelja savreno odgovara tome opisu?
Bert, naravno! zahihotala se Christa i pljesnula rukama. Jest malen, ali konu jaknu i
kapu ima, a bogme je i vraki ljeviarski intelektualac!
Sverre nije trebao niti potvrditi neto toliko oito. Kako bilo, dogovorio se s
automobilskom tvrtkom u vezi Berta, koji je poeo biti poznat, ak su ga se i uvali, barem u
ljeviarskim krugovima. Uvjeti su bili jednostavni. Ako Bert napie pjesmu hvale narodnome
automobilu Steyru i pridonese vlastitim portretom u reklami, s kapom i konom jaknom,
zauzvrat e dobiti automobil, moe birati boju. S porezne strane, to je bilo najpovoljnije za
obje strane, proizvoau automobila nije bilo teko pristati na taj ugovor. Kao ni Bertu, taj
radniki automobil savreno mu je odgovarao. Bio je to pravi automobil, ali automobil koji
via klasa ne bi ni pogledala.

Kroz Britz su krenuli od jugoistoka. Podruje se tako zvalo jer je plemika obitelj koja je
opini prodala zemljite postavila uvjet da se novo predgrae nazove prema njima. Prosudili
su da se radi o jednostavnom zahtjevu, i u opini i u poduzeu, ak su i uobiajeno sitniavi
arhitekti pristali bez pogovora. Britz je kao ime zvualo nevino, u njemu nije bilo niega
provokativnog, kao to bi bilo da se radilo o Hohenzollernu ili von Moltkeu, zadirkivao je

94
| becca & janja

Sverre Christu.
Primila je to kao mukarac. Dok se mali narodni automobil gegao po blatnjavu
graevinskom putu usred formacije u obliku potkove, dignula je nos i poruila da se ona, kao
dio saske grane roda von Moltke, zahvaljuje na svakoj insinuaciji da ima ikakve veze s onim
pruskim generalom.
Sverre se nasmijao. Gume su mu klizile kroz glinu i parkirao se uz odreene potekoe,
usred potkove, tako da su imali pogled na sve strane.
Svjetlo, zrak, sunce! poviknuo je Bruno kada su izili iz automobila, pazei kamo staju
po vlanom blatu. Kao to vidite, svi stanovi imaju svjetla, ista suprotnost naguranim
mranim ulicama u gradu.
Christa je ispoetka bila vie impresionirana nego to je oekivala, sve je doista izgledalo
vrlo moderno. Neodlunija je postala kada je Bruno nastavio entuzijastino priati da
zaobljen oblik znai da svi dobro vide susjede, ime se ojaava osjeaj zajednitva. Kada je
oprezno prigovorila da stalno gledanje susjeda moda nije ba idealno u odreenim intimnim
trenucima, kao da je ni Sverre ni Bruno nisu uli, ispunjeni vlastitim oduevljenjem, kakvi su
ve bili. Sverre je svu svoju pozornost usmjerio na neobinu dizalicu u obliku slova T,
nazvanu po Carlu Lauritzu, prvi prototip, prvi korak prema revolucionarnoj gradnji.
Preostalo je otprilike godinu dana do zavretka projekta u Hufeisenu, ali ve se sada
moglo pogledati gotove stanove u prizemlju. Na putu prema jednom od ulaza, Sverre i Bruno
jedan su drugome upadali u rije, govorei o vanosti zadravanja drvea i grmlja, proirenju
umjetnog jezerca u sredini, doputanju prirodi da se organski stopi s arhitekturom, izgradnji
igralita i puteljaka za etnju.
Moderan stan u duhu drave blagostanja bio je prilagoen obitelji s dvoje djece, tako e
se organizirati ivot modernoga ovjeka. Najvaniji meu novim principima modernoga
ivljenja, ispriao je Bruno kada su uli u jedan dovren ogledni stan, bio je da kuhinja bude
posve odijeljena od ostatka stana, kuhinja je bila funkcionalni centar doma i ondje se ovjek
mora moi odvojiti. U modernoj kuhinji su, povrh toga, tednjaci i sudoper bili prilagoeni
na odgovarajuu visinu, tako da domaica ne mora pogrbiti lea niti stajati na prstima da
obavi sve svoje dunosti. Odustalo se od otvorenih polica, zidovi kuhinje bit e prekriveni
ormariima koje se moe zatvoriti, tako da masna para od peenja ne zaprlja ae i porculan.
Tekua voda e se odsad nadalje podrazumijevati, ne samo u kuhinji Bruno je ustro
pogurnuo Christu kroz jedna od kuhinjskih vrata te iza ugla, gdje je otvorio nova vrata
voil{! Kupaonica s tuem i ugraenom kadom!
Vrativi se otamo u sredite stana, ovjek bi se naao u kombiniranoj blagovaonici i
dnevnom boravku. Dvoja vrata povezivala su zajedniku sobu sa spavaim sobama, jednom
za roditelje i jednom za djecu.
Christi nije bilo lako srediti nove dojmove i nije bila sigurna to zapravo misli, a jo
manje to bi trebala rei. Naravno, bilo je funkcionalno, kao to su obojica neprestano
ponavljali, i naravno, higijenski, koja radnika obitelj natiskana u Grenadierstrasse ne bi
otamo eljela preseliti ovamo? Ako bi si mogli priutiti.
Istovremeno je bilo neega sterilnog i prestrogog u cijeloj toj prii, kao da je se radi o
nekakvoj tvornici stanovanja. Gdje e doi cvijee kada se prozorske nie racionalizacijom

95
| becca & janja

ukinu?
U tom sluaju, vie u stilu drave blagostanja, barem u romantinom smislu rijei, inili
su joj se gusti nizovi spojenih obiteljskih kua u blizini. Prvenstveno su joj se boje inile
pogoenima, budui da su kue bile obojane u posve razliite boje, to je ponitilo strogo
uniformirani dojam koji su ostavljali identini stanovi u velikom kompleksu u obliku
potkove. Kada joj se omaknuo komentar o tome, Bruno se sav zapalio i jureim tempom
odrao omanje predavanje upravo o mjestu boje u modernitetu, posebice njemakome
modernitetu.
Za bijelu nema nade, bijela pripada istome sredozemnom zraku. Svaki pokuaj s bijelim
kuama u Berlinu osuen je na propast, estice smeeg ugljena u zraku unutar nekoliko
godina pretvorit e bijelu u prljavo sivu jer su dulja godinja doba bila obiljeena upravo
maglom i sivilom. Ne bi bilo jednako radosno doi nakon posla u takvu kuu, koja se
predobro stapala s opom sjetom.
Tamnocrvene i sivo-zelene fasade bile su idealne. Te boje mogle su se oduprijeti sivim
berlinskim silama. U tamnije nijanse boje su se, uostalom, mogle bojiti fasade prema zapadu,
one koje su primale otru veernju svjetlost. Rubovi i uglovi zelenih kua bit e ukraeni
utom, crvenom i bijelom, kue koje su imale temeljnu tamnocrvenu boju e se, pak, ukrasiti
samo utom i crvenom, pritom, dakako, svjetlijom crvenom.
U tome su bili miljama daleko od uniformiranoga grada Berlina, sivih stambenih zgrada
nalik vojarnama lanoga starinskog stila.
Ponovno u automobilu, na putu prema Onkel-Tom-Siedlungu, nazvanom prema postaji
podzemne eljeznice istoga imena, kod Zehlendorfa u blizini Schlachtenseea i Grunewalda,
Christa se osjeala optimistinije, ak uzbueno od pomisli na novu dravu blagostanja, iako
ne ba euforino poput Sverrea i Brune.
Onkel-Tom-Siedlung bio je Brunov vlastiti projekt, podruje oko Hufeisena u Britzu
dijelio je s Martinom Wagnerom. Ovdje nije trebao ni s kim raditi kompromise, Sverre i
Oscar dali su mu potpuno odrijeene ruke i nagovorili ljude iz opine da uine isto.
Slinosti meu dvama graevinskim kompleksima bile su, jasno, vee od razlika, i
Christa je ak morala pitati Brunu da joj sm pokae svoje posebnosti. Na primjer, mnogo se
slobodnije drao funkcionalistike dogme o ravnim linijama, objasnio je. Ako se napravi
blago zakrivljeno proelje, u oku nastaje pokret, dakle, ivotnije je. Drugi mogui nain
izbjegavanja monotonije bilo je da stubite razbije ravne linije proelja i pritom ih zaobli.
Istina, to je protiv pravila nekih modernista, prvenstveno rabijatnoga Gropiusa. Ali pravila su
tu da se kre, vano je da oblik, boja i funkcija uvijek mogu organski uzajamno djelovati.
To je bila rije koju je neprestano ponavljao, organski. Koliko je Christa shvatila, bilo je
to neto emu je vrijedilo teiti, ali takoer je moglo znaiti svata pomalo.
Budui da je bilo vrijeme ruka, stisnuli su se u automobil i odvezli do Schlachtenseea,
gdje su pronali uz plau gostionicu koja je sluila alkohol. Mjesto je bilo popularno i morali
su priekati da dobiju stol.
Naruili su jednostavnu hranu, hrenovke, kiseli kupus, seljaki kruh i bavarsko pivo,
jedino to je bilo iz Bavarske, a nije bilo uasno. Bruno se ubrzo zapetljao u beznadni stav
kada je odluno ustvrdio da arhitektura nije samo najpolitinija od svih suvremenih

96
| becca & janja

umjetnikih vrsta, nego i sjedinjenje svih njih, Gesamtkunstwerk kojemu se teilo. Christa i
Sverre su mu svaki sa svoje strane zadavali udarce serijom primjedbi. Politika, da. Stopljena s
bojom i oblikom, da. Ali stopljena s glazbom? Ili dramom? Bruno je ubrzo morao popustiti.
No oko toga da je arhitektura izrazito politina nisu se teko sloili. Desni tisak bio je
pun bujica na temu da su ljepota i povijest nerazdvojive veliine i kako, da bi se graevinu
smatralo lijepom, ona mora predstavljati vjene vrijednosti, podsjeati na ponosnu i
duhovniju prolost, a uostalom, ravni krovovi su negermanski.
Neke od Brunovih kua u Onkel-Tom-Siedlungu pokrenule su neto to su novine
nazivale rat krovova u Zehlendorfu. Tako da je desnica oito potpuno razumjela o emu se
radi, da je modernizam protivnik konzervativizma.
Moe puno gore od toga, ree Sverre i izvue preklopljene novine iz depa sakoa. U
Dresdenu sam imao dobrog prijatelja u studentskom klubu ljubitelja opere, izvjesnoga Emila
Hgga, sada je zapravo profesor arhitekture. Razveselilo me kada sam vidio da je nairoko
izrazio miljenje o arhitekturi i puno sam oekivao. Ali ono to je neki dan napisao gotovo je
nemogue opisati, ne da se prenijeti, ne biste mi vjerovali. Imate li strpljenja da vam
proitam, makar to ne bilo osobito pouno?
Njih dvoje su, naravno, morali prihvatiti prijedlog, iako itanje naglas za stolom u
restoranu ba i nije bilo najzabavniji oblik rasprave.
No napad nekadanjeg kolege sa studija, a sadanjeg profesora arhitekture na novu
arhitekturu doista je skrivao asove u rukavu. Radilo se o nomadskoj arhitekturi koja e
dovesti do gubljenja korijena, duhovne povrnosti i proletariziranja, takoer, bila je to
boljevistika arhitektura, za razliku od prave narodne arhitekture i slijedom toga,
neposredna posljedica toga to je idovska krv upropastila njemaki narodni materijal.
Istinska njemaka kua treba odavati dojam da raste iz da poput stabla koje je spustilo
korijenje u unutranjost zemlje i ujedinilo se s njom, to je ona koja budi nae osjeaje za
zaviajem i za poveznicu izmeu krvi i tla.
Tekst je bio fantastian. Tim vie to je nekadanji prijatelj u njega uspio ugurati veinu
signalnih rijei ekstremne desnice: nomadski, gubljenje korijena, proletariziranje,
boljevistiki, idovska krv, njemaki narodni materijal, zaviaj, krv i tlo.
Kada je Sverre, koji je itao vedro ironinim tonom, utihnuo, nijedno od njih dvoje nije
nita reklo, oboje su spustili pogled na stol. Sverre nije poeo smijeh koji je oekivao.
Atmosfera je odmah prela na njega.
Izrazito uznemirujue pitanje bilo je trebaju li se doista smijati, ili bi se zapravo trebali
bojati, naglasila je Christa kada je tiina meu njima postala predugaka. Jedno je ako se sve
ove smijene stvari mogu proitati u malim tabloidnim novinama koje je raspaavala
ekstremna desnica i koje su vjerojatno najvie itali raspaljivi kolarci. Recimo, vidjela je te
grotesknosti sve odjednom u bavarskim novinama koje je mlaahni Harald dovukao kui,
mogue da su se zvale Vlkischer Beobachter. Zaboravila je koja ih je od svih tih umobolnih
sekti izdavala. Tome se moda mogu samo nasmijati, sve dok se radi o suludoj demagogiji
koju nijedna razumna ili obrazovana osoba ne moe uzeti za ozbiljno. Ali druga je stvar ako
jedan profesor arhitekture prihvaa taj isti rjenik, stvar je postala opasna.
Jasno, mora da je to do moje idovske krvi to stojim iza ravnih krovova

97
| becca & janja

Onkel-Tom-Siedlunga, pokuao je Bruno alom odagnati pitanje.

Drugo dvoje nije se nasmijalo.
Veeras imamo nedjeljni salon u Tiergartenstrasse, kao i uvijek Bruno, vrlo si
dobrodoao, pa da vidimo moemo li se tada smijati, zavrila je Christa demonstrativno,
podignula torbicu i ustala.
U skuenom bunom automobilu na povratku u centar razgovor je tekao sporo.
Tim je ivahnije postalo naveer, kada je Bert za poetak dobio jezikovu juhu. O
nedavnoj neuspjenoj premijeri Baala, njegova komada iz mladosti, nije se imalo to
raspravljati. Blago reeno, izvedbu su nadglasali desniari, bilo je teko shvatiti o emu se u
komadu radi, a nije ni bilo vremena za pretjerano rezoniranje dok su dojmovi bili svjei, jer je
tunjava poela ve u foajeu, dok je publika izlazila.
Moda mi je malo teko razumjeti kako si uspio isprovocirati desnicu s tim, ree
Poulette blago gorko. Koliko sam shvatila, komad je o mladom i neshvaenom knjievnom
geniju u Bavarskoj, moemo pretpostaviti, ne toliko razliitom od tebe sama dok si bio mlad,
koji ne uspijeva u karijeri koja je u biti trebala biti sjajna. I zato umire tragino, usamljen,
preputen zaboravu vremena. Jen, dva, tri, bajci je doao kraj.
Ako tako tumai moj komad, onda nisam uspio, odgovorio je Bert primjetno
energino. Volio je napade. to se desno usmjerene kazaline publike tie, to je zapravo
zanimljiviji problem, stvar je jednostavna, ti ljudi kao da su razumjeli jo manje od tebe,
trebali su bacati gnjilo voe i urlati da odigramo >Fausta<. Da jesmo, ne bi ni primijetili.
Desnica je protiv mene i na to sam ponosan.
No moda je i ljevica, barem ja, ubacila se Christa brzo, da stigne uzeti rije prije
mukaraca koji su se spremali na napad. Ovdje prisutan Sverre preporuio je >Trommeln in
der Nacht< prije koju godinu.
Jao! ree Bert i prekrije ui s oba dlana. Mislim da znam na to cilja.
Vidjet emo! Dakle. Imamo ovjeka koji se vraa iz rata, preskoit u problem sa
eninim zamjenskim muem. Kada se ona prikljuuje revoluciji, on ne eli sudjelovati. Jer je
>umoran od nasilja< Ali ona svejedno odlazi u smrt s drugovima, dok uzorni mu ostaje
sjediti kod kue i umoran je od nasilja. Je li to ba bilo tako vraki uspjeno?
Iznenada se nitko od ostalih mukarca nije elio baciti u arenu. Svi su gledali u Berta,
takve udarce obino nije primao.
Tako mi svega, u pravu si, ree nakon razmiljanja koje nije bilo osobito dugo, ali koje
se inilo dugim jer su svi ostali utihnuli napeto iekujui. Ali ovako je bilo. Napisao sam taj
komad neposredno nakon rata, bio sam ispunjen tragedijom koju sam vidio meu vojnicima
koji su se vratili kui. No lijepa stvar kod teatra je to komad nikada nije zavren, teatar je
dinamian, osim toga je i kolektivan rad. Dakle, sasvim ozbiljno ti zahvaljujem na tvom
doprinosu. Komad treba ponovno napisati, kao uostalom i sve komade.
Ako je veer zapoela iznenaujue, tako to su dvije valkire neoekivano svladale
samoga dramatiara, uskoro su bili na utabanijim stazama. Velika tema razgovora tijekom
sljedeih sat vremena ponovno je bio film. Netko je saznao i ispriao da je prole godine u
Berlinu bilo 400 milijuna posjeta kinu. to nije bilo loe na etiri milijuna stanovnika,
statistiki je to znailo stotinu posjeta po Berlinaninu godinje. Moda bi barem polovicu od

98
| becca & janja

toga broja trebalo pripisati turistima koji su posjetili grad, no u svakom sluaju, nije loe.
Dva velika filma te godine nedvojbeno su bili Chaplinova Zlatna groznica i
Ejzentejnova Oklopnjaa Potemkin, sada kada ju je cenzura napokon propustila, nakon
silnih diskusija o boljevistikoj propagandi.
Oba filma bila su velika umjetnost, utoliko se nije imalo to raspravljati. Uzbudljivo
pitanje bile su razliitosti meu njima. Chaplin je radio s patetikom i humorom, Ejzentejn s
patetikom i tragedijom. I tako su poeli ponovno usporeivati scene kada proletarizirani i,
dakako, temeljito prevareni Chaplin u potrazi za sreom, da ne bi umro od gladi pokuava
pripremiti svoje izme, a odrati odreeno ljudsko dostojanstvo za stolom. Ubrus, no i
vilica. Kolika li je samo udaljenost izmeu toga i scene s djejim kolicima u Potemkinu?
Careve trupe bile su okrutne i bezobzirne, to je novo u tome? Trebamo li nakon toga sjediti,
biti dirnuti, primiti se revolucije opijeni osjeajima?
Barem u teatru osjeaji su bili neugodni, pojasnio je Bert. Teatar, zapravo film takoer,
trebali su se obraati razumu publike, ne njihovim osjeajima. U japanskom teatru imali su
tako iznimno dobru metodu distanciranja radi izbjegavanja upravo takve stupice. Prije nego
to e uslijediti scena s agresijom, pala bi uta zastava upozorenja da pripremi publiku. Ako
se radilo o ljubomori, zastava je bila zelena, ili moda obratno. Tako se moglo zauzdati
osjeaje publike, da razum prevlada. Druga metoda bila je prikazati scenske radnike koji su
pripremali sljedeu scenu ili prikazati plakat, tekstualnu najavu otprilike kao na filmu. No
kvragu i to jer uskoro e doi trenutak za veeranju veliku atrakciju!
Bio je to me za prvaka u tekoj kategoriji u boksu izmeu Genea Tunneya i Jacka
Dempseya, verzija na platnu, koja e upravo veeras imati premijeru. Bert je napisao poetian
uvod koji e proitati iznimno fiziki snaan glumac.
U vie ili manje kaotinim okolnostima, inae vrlo intelektualni mukarci barem
prema vlastitu shvaanju jurnuli su pozvati taksije.
Zanimljivo, ree Poulette. Pa znaju kako je prolo. Jack Dempsey je bio favorit, onaj
drugi je pobijedio na bodove. Nije da e snimka drukije zavriti. A zato je Bert toliko lud za
boksom?
Moda jer nikada ne bi mogao biti boksa, razmiljala je Christa. Mali okrugli
kratkovidni tip s naoalama, koji je uvijek dobivao batine. Kada ponekad sluajno sjedi
izmeu Oscara i Sverrea ne moe ne pomisliti upravo na to.
Nije li to ideoloki, Bert sigurno mora imati ideoloko objanjenje zato je ba tunjava
sa akama u zavojima neto najbolje?
Radniki sport. Demokratski. ovjek protiv ovjeka neovisno o klasi, pretpostavljam da
tako nai ljeviarski momci rezoniraju kada kau da je tunjava najbolji sport.
Ostale su same. Magla dima bila je gusta, Bert je ak ostavio zapaljenu cigaru u pepeljari
kada su uspanieno pojurili. Netko je u urbi preokrenuo stolicu.
Mukarci su mukarci, ree Poulette.
Znam, ali nemoj to rei ikome osim meni, ree Christa. Svi e nam istovremeno
skoiti za vrat i nokautirati nas klasnom borbom.
Nakon to je Poulette otila, a Christa otvorila sve prozore da ih prozrai i izbaci oblak
dima, te se pobrinula da se ae, boce i dopola popijeno pivo odnesu u kuhinju, odlunim je

99
| becca & janja

koracima krenula prema plavome salonu. Bila je sigurna da je ondje, slabano je ula glazbu,
ali nema sumnje da je Brahms, kojega je putao kada je bio potiten.
Iznutra se i dalje ula glazba, jedan od violinskih koncerata. Spustila se u kuhinju i
naruila na kat bocu silvanca, vlastitu berbu iz Saske, pa se vratila na kat, prema plavome
salonu zatvorenih vrata. Bilo je to gotovo demonstrativno, Oscar je obino volio sjediti u
crvenom salonu, ali veeras se povukao ne rekavi nita.
Mislila sam ti neko vrijeme praviti drutvo, ree bez daljnjih objanjenja kada je ula i
zatvorila vrata za sobom. Uskoro e donijeti i malo vina.
Kao i uvijek, vrlo si dobrodola, Christa, ree on, ali nije izgledao kao da to misli.
Premda nije izgledao kao ni da to ne misli.
Slua Brahmsa, zakljuila je nakon to je sjela. To nije dobar znak.
Da, ree on i ustane te iskljui gramofon. Fantastina je razlika u prenoenju zvuka s
novim pojaalima.
Netko je oprezno pokucao na vrata, Oscar je otvorio. Jedan od djeaka koji su pomagali
u kuhinji uao je i postavio ae, otvorio vino i nestao.
Tiho su nazdravili.
Taji mi neto, krenula je ravno na stvar.
Stvarno ne mogu nita tajiti pred tobom, ne due vrijeme.
A to to trenutano ne moe tajiti preda mnom?
Tuna je to pria, imamo jednu veliku brigu. Radi se o Haraldu.
Ajme! Onda se toga moramo odmah prihvatiti.
Ne bih vidio nekog smisla u ivotu da nema tebe, voljena moja Christa. Bez tebe bih
bio samo stara ratna olupina, ne bih se domogao obale, bujica bi me odnijela kao toliko
mnogo drugih.
Njegove su je rijei zagrijale, posve je svladao njezinu odlunost da sazna istinu.
I ti si smisao moga ivota, Oscare. Gotovo se stidim rei to, jer toliko je toga u
ljudskom ivotu objektivno vee od osobne sree pojedinca. Ali tebi to drage volje govorim,
dok smo sami. Namjerava li mi sada ispriati koji je to na veliki problem s Haraldom?
Namjeravam.

100
| becca & janja

1927.

L AURITZ SE TEKO MIRIO S novom vilom s druge strane Kllvgena, ako je to uope bila vila.
Bila je barem graevina, sm ju je izgradio prema nacrtima koje su Oscar i Sverre poslali iz
Berlina. Lijevanje betona bilo je doista jedna od specijalnosti poduzea, sada su vie od
polovice kapaciteta posvetili gradnji mostova po vedskoj.
Zli jezici u Saltsjbadenu zvali su je Betonski akvarij pored Ville Bellevue. Ili naprosto
Betonski akvarij, ne mijeajui u to kontrast s njegovom Villom Bellevue. Znalo se uti i Kozja
staja, no to je ipak bilo previe nategnuto i, po svoj prilici, ciljalo je na gotovo ravni krov
prekriven travom i tresetom.
Inae je to bio detalj koji mu se najvie sviao, potpuno neoekivan spoj neega
ultramodernog njemakog i tradicionalnog norvekog.
Ve kada je vidio prve nacrte, imao je niz prigovora, ali suzdrao se. Enormno stakleno
proelje na najviem katu, staklo od poda do stropa vijugalo je u zavojima oko itave izrasline
na brdu. Ljeti e biti nepodnoljivo vrue, kao u stakleniku, a ljudi koji budu prolazili po
obalnoj etnici imat e potpun uvid u itav kat.
Braa te prigovore nisu ozbiljno shvatila. Staklo, beton i elik bili su graevinski
materijal novoga vremena, svjetlo se moglo regulirati tilom ili debljim zavjesama, a
temperatura modernom tehnikom hlaenja zraka koja se koristila u novim robnim kuama.
Iza obla staklenog proelja, samog akvarija, smjestile su se prostorije vile, spavae sobe,
kuhinja, kupaonica i ostali privatni prostori. Dodue, prozori su ovdje bili manji, i dalje veliki,
ali ni priblino toliko indiskretno predimenzionirani.
Ono to je zapravo mislio o njoj bilo je pomalo aljivo. U toj zgradi bilo je novih
kreativnih i nevjerojatno zanimljivih ideja, to je morao priznati. Primjerice, nije se poravnao
teren za gradnju, nego se iskoristilo postojeu uzvisinu onakvu kakva jest i pustilo kuu da se,
dakako organski, stopi s breuljkom. Doista hrabro.
Ali siv, brutalno hrapavi beton odavao je ruan dojam neega nedovrenog. U tome su
se braa u Berlinu donekle sloila, raspravljali su s arhitektom ne bi li obojili betonske zidove
u sivo-zelenu ili tamnocrvenu.
Lauritz je odluno dao glas tamnocrvenoj, ona bi se najbolje uklopila u Saltsjbaden,

101
| becca & janja

gdje su tolike kue u nacionalno romantinome stilu bile upravo crvene. Dolje u Berlinu su
jo uvijek razmiljali o tome.
Otprilike isti osjeaji obuzeli su ga kada je po prvi put vidio nova stambena podruja u
Britzu i Onkel-Tom-Siedlung koje je izgradilo obiteljsko poduzee. Mnogo toga bilo je oku
uzbudljivo, no jednostavno i presudno pitanje bilo je bi li sm elio ondje stanovati. On ne bi.
Ni Oscar i Sverre, ako e ve biti zao. Kua u Tiergartenstrasse 27B bila je izrazito
tradicionalna, i arhitektonski i po unutarnjem ureenju, osim, naravno, Sverreova kata na
kojem se nalazila reklamna agencija.
U Tiergartenstrasse se, u svakom sluaju, moglo ugodno stanovati kao ovjek, iako se
onuda nou vrzmalo mnogo udni ljudi, pijanih, s cigaretama. No oni su se ionako drali
prvoga kata.
Kako bilo, Oscar i Sverre su eljeli da im vedska rezidencija izgleda ovako. I tako je
imalo biti, nema se tome to dodati ni oduzeti, bili su podjednako suvlasnici u tvrtci kao i on
sm. Njihov ukus je njihov ukus i moda to doista jest budunost. On je stanovao otprilike u
jednakim uvjetima u Saltsjbadenu kao oni u Berlinu.
Dakle, imao je razloga vjerovati da e obojica brae pasti u nesvijest, ili barem ostati bez
zraka, kada ugledaju novu kuu u Sandhamnu. Ondje drugoga osim nacionalnog romantizma
nije bilo, dodue norvekoga, ne vedskoga.
To to je kua u Sandhamnu ispala vikinka duga kua, otprilike kao majina na
Osteryu, samo s tresetom i travom na krovu umjesto drvenih ploa, imalo je svoj razlog, i to
kraljevski. Tako to ne moe bilo tko samo usput rei, ali bilo je istina.
U proljee su za vodstvo vedskoga kraljevskog jedriliarskog drutva postojala dva
sporna pitanja. Jedno se odnosilo na Njemaku, drugo na krunskoga princa Olava od
Norveke.
Norveka manjina, kako su kolege iz uprave u ali zvali njega i Carla Mattbiessena,
potegnula je oba pitanja. Kao prvo, to se vedske tie, vie nije bilo razloga da se odrava
sportski bojkot nad Njemakom. Kielska regata tradicionalno je bila jedno od najuglednijih
jedriliarskih natjecanja na Baltikome moru. Carski jedriliarski klub, smijeno, ali i dalje su
se tako nazivali, poslao je veanima poziv za sudjelovanje, to bi znailo da bi prekrili
bojkot ako prihvate.
vedska nije sudjelovala u svjetskom ratu. Norveka bi vjerojatno takoer bila neutralna,
ali morala je podnijeti teke gubitke na moru. Ako svijet doista eli mir za nae doba, kako je
glasilo poznato geslo, to bi bilo prirodnije nego da oni, kao neutralni, prvi prekinu bojkot?
To to su pobjednike snage Olimpijske igre nakon rata i sve do 1932. podijelile meu sobom
bila je njihova stvar, njihova osveta. Ali za vedsko kraljevsko jedriliarsko drutvo nije bilo
razloga za sudjelovanje u toj politici.
Uprava nije bila suglasna. Bilo je onih koji su se sloili, bilo je onih koji su smatrali da
jedrenje i politika ne idu skupa, da je najbolje ekati da proe neko vrijeme. Kada se ipak
inilo da e strana pobornika imati veinu, protivnici su se poeli pozivati na praktine
prepreke. Kiel se nalazi sasvim na jugu Baltika, poprilian je manevar doi tamo sa vedskim
brodovima i ljudstvom, moda zato mnogi nisu imali objektivnih preduvjeta ili volje, stoga bi
prvo trebalo ispitati to pitanje.

102
| becca & janja

No tada je Lauritz obeao da e pridonijeti s dvije natjecateljske brodice, eikom i

Beduinom. Cari Matthiessen je iznio svoju namjeru da pridonese barem s Mariskom u klasi od
dvanaest metara. Time je pitanje bilo praktiki razrijeeno, na stranu da su neki od anglofila,
iako u manjini, poeli komplicirati, pa koju e zastavu te brodice razviti, imajui na umu da
su kormilari norveki dravljani.
Istu zastavu kao kada jedrimo do Gotlanda ili Sandhamna, zakljuio je predsjedatelj von
Heidenstam. Presudno je bilo to su jedrilice bile registrirane pri vedskome kraljevskom
jedriliarskom drutvu, otuda vedska zastava.
Drugo pitanje, koje se odnosilo na protivljenje pozivanju krunskoga princa Olava od
Norveke na regatu u Sandhamnu, nije imalo skriven politiki motiv. Tu je, pak,
problematina bila kraljevska etiketa. Smatrali su da ne mogu osigurati primjerene odaje u
Sandhamnu, koje bi mogli ponuditi kraljevskoj linosti. Prethodni kraljevski gosti, iz Danske
ili vedske, prebivali su na vlastitim jahtama. No krunski princ Olav jedrio je u klasi od est
metara, a ostaviti kraljevsku linost u tako stijenjenu prostoru nije dolazilo u obzir.
Vrlo impulzivno, Lauritz se ponudio izgraditi vikinku kuu na vlastitome zemljitu u
Sandhamnu, ionako je ve polako bilo vrijeme da provizorne jedriliarske kuice zamijeni
neim potenijim.
Time je i to rijeeno. Lauritz je rekao da ih uvjerava kako od vikinkoga doba naovamo
norveki jedriliar teko da moe biti smjeten u ita primjerenije od duge kue, bio on
kraljevska roda ili ne.
Uprava je odluila zatraiti od predsjedavatelja da prvo odobri nacrte za kuu i potom
poalje poziv norvekome dvoru. No postojala je jedna slubena stvar. Nie na dnevnom
redu, moda kao mala ala na Lauritzovu spremnost da odjedri sve do Kiela, odreen je za
predsjedavatelja komiteta za navigacijsko jedrenje.
Nakon sastanka uprave Lauritz i Carl Matthiessen zajedno su uzeli taksi do Lauritzova
omiljenog restorana Blanche, koji se nalazio blizu luke, odmah iza ugla od njegova ureda u
Vstra Trdgrdsgatan. Obojica su bila dobre volje, jo jedanput norveka je manjina
pobijedila, kako su se alili.
Moda je tada Lauritza neto malo bocnulo. Tako su se alili i prole godine prije
presudnoga jedrenja za pokal Visbyja. Tri jedrilice ostvarile su po dvije pobjede, Refanut
Jacoba Wallenberga, Mariska Carla Matthiessena i jo Beduin. Onaj tko pobijedi trei put,
osvojit e pokal zauvijek. Bila je to Mariska, emu se nije imalo to prigovoriti. Presudio je
pogrean izbor rute i na Beduinu i na Refanutu na posljednjem jedrenju iz Nynshamna.
Nije bilo do toga da su bili ozbiljni suparnici koji su se jedan pred drugim drali pomalo
rezervirano, unato tome to su bili sunarodnjaci stvar je bila u neem drugom, teko
shvatljivom. Moda se radilo o onome reklamnom sloganu koji je pratio Carla Matthiessena,
a koji je Lauritza ohladio, Kralj banana i ovjek koji je veane nauio jesti banane.
Obogatiti se na neemu toliko primitivnom kao to su banane Lauritzu se inilo smijenim,
ili barem nedostojnim.
No to god on mislio o ozbiljnosti banana, Trgovako drutvo Banana razvilo se u veliku
tvrtku s milijunima kruna prihoda. A velike tvrtke koje su se irile, esto su morale graditi.
Ve za predjela u Blanche, jeli su kamenice i pili suh ampanjac slavei pobjedu na

103
| becca & janja

sastanku uprave, Matthiessen je spomenuo da treba izgraditi veliko novo glavno skladite u
slobodnoj luci u Stockholmu, trebao mu je prostor za hladnjae za barem 20 000 grozdova
banana, tako da se nije radilo o neemu sitnom.
Novi poslovni kontakti sa Somalijom osiguravali su tvrtci velik priljev sljedeih godina i
morat e imati odgovarajui kapacitet skladita.
Uz glavno jelo, govei odrezak s lukom, uz koji su pili pivo i naps, dogovorili su posao.
A uz desert, smokve u konjaku, raspoloenje je toliko naraslo da su poeli planirati
Kielsku regatu. Uposlit e ljude da odjedre dolje sa esticama, a oni sami kormilarit e na
velikim jedrilicama. ak e se prijaviti na norveku regatu oko Hanka, a moda i na one kod
Marstranda i Lysekila jer se tim putem prolazilo do Hanka. Lauritz je uzeo logaritmar i
nakon kraega brzog raunanja mogao je zakljuiti da, u tom sluaju, ako otplove iz
Sandhamna ili Saltsjbadena, oborit e stari rekord u navigacijskom jedrenju vedskoga
kraljevskog drutva iz 1896., to e se vratiti u glavu kolegama iz uprave za cijelu priu s
izborom predsjedavajuega u komitetu za navigacijsko jedrenje.
Uz kavu i konjak Lauritz je postao malo sentimentalan, izgubio se u sjeanjima na
Kielski tjedan prije rata. Bilo je to njegovo vrijeme velikih uspjeha kao jedriliara, to vie
nikada nee ponovno ostvariti, a brodicu nalik Ran nikada vie nee imati. Iskreno govorei,
postao je prestar.
Napunio je pedesetu, ali odbio je ikakvo slavlje izvan obitelj, dostignuti podne ivota
nije bilo posve pozitivno, barem ne za jedriliara. Ovo jedrenje do norvekoga Hanka, preko
Kiela i natrag, bit e pravo slavlje, svojevrsno zbogom tekome natjecateljskom ivotu na
moru. Ubudue e samo ii na nedjeljno jedrenje s obitelji ili sjediti u mrei izmeu stabala
na plai u Skrkarlshamnu i gledati start jedrenja do Gotlanda. Zaredat e se tuga i alost.
Deset godina mlai Kralj banana morao ga je tjeiti i kolegijalno hvaliti njegovo
jedriliarsko umijee, pa je predloio da se ponovno razvedre i tako zavre veer, u drutvu
finih dama, zna izvanredno mjesto, najbolje u Stockholmu.
Lauritza je pomisao prestravila, kao da se iznenada otrijeznio od opijenosti svojim
mislima, pijan u klasinom smislu nije bio. Ispriao se, rekavi da mu je sutranji dan
ispunjen obavezama. Treba iz Norveke naruiti sirovine i radnu snagu, rezervirati na vrijeme
prijevoz do arhipelaga za svibanj, priskrbiti si dozvolu za gradnju, napraviti nacrt kue,
nacrtati i izraditi namjetaj u starinskom norvekom stilu, planirati ukraavanje umjetnikim
djelima. U tom sluaju, najbolje je ustati u zoru.
Novosteeni prijatelji zavrili su veer stidljivije, uz grog i cigaru, a raspoloenje se
ponovno poboljalo.

D EPORTACIJA , ili kaznena prekomanda na Beduin i navigacijsko jedrenje, Haralda nije ni

najmanje brinula. Da majka i otac, o stricu Oscaru i njegovoj komunistikoj vjetici od ene
da se ni ne govori, dopuste jo jedno ljeto planinarenja s kolegama iz Jungdeutsche Ordena,

104
| becca & janja

bilo je, naravno, nemogue nakon onoga to se dogodilo. Iskreno govorei, bilo je i posve
razumljivo. Sada, mnogo vremena kasnije, nakon svega promiljanja i nakon svih razgovora
sa stricem Oscarom dok su vjebali na streljani i mogli slobodno razgovarati o kojeemu, a da
okolina ne razumije to govore, nije ba s osobitim ponosom gledao na avanturu u tajnosti
organiziranoga patriota. Strijeljati pojedinane radnike nije vodilo nikamo. Ono to je nova
Njemaka trebala bilo je mnogo vee od toga.
To su bile djetinjarije, jednako djetinjaste kao odbijati govoriti norveki, koji je ionako
germanski jezik.
to god da je Njemaka za njega spremala u budunosti, streljatvo je u svim zamislivim
okolnostima bilo korisna vjetina. Takoer je bilo korisno za koncentraciju i sposobnost
nadilaenja neuspjeha i ponovnog usredotoenja. A stric Oscar nije bio samo pravi njemaki
vojnik ije je rijei uvijek trebalo shvaati vrlo ozbiljno, bio je sjajan instruktor streljatva. I,
najvanije, nije imao prigovora na Haraldove planove da postane vojnik, da se pokua
kolovati za asnika nakon mature za dvije godine. Bude li tada imao jednako dobre ocjene
kao sada, primit e ga gdje god, pitanje je bilo samo to e izabrati. Kao dijete htio je postati
leta, kasnije je elio postati snajperist kao stric Oscar, ali sada vie nije bio siguran. Upisati
kolu carske ratne mornarice bila je posve nova ideja, zapravo ju je stric Oscar ohrabrivao.
Njemaka je upravo gradila novu ratnu flotu, iako se to djelomino dralo u tajnosti. Imajui
na umu vodee mjesto njemake inenjerske znanosti u svijetu, bit e to najmodernija i
najefikasnija flota ikada, posve ravnopravna engleskoj, ako ne i premona nad njom. Bude li
se pokuao upisati u vojnu pomorsku kolu, bit e mu prednost to je sudjelovao u jedrenju
dugom vie od 2500 pomorskih milja.
Odreen smjer unutar vojske nije morao izabrati jo dvije godine, glavno je bilo da eli u
vojsku. Jer nije imao volje sjediti kao idov u uredu i zgrtati prihode od najma po sav dan, jo
manje graditi rune i nenjemake kue u stilu koji e ionako biti zbrisan kada se nova
Njemaka uzdigne. Put iz Berlina bio je divna avantura, podjednako u mati kao i
zemljopisno. Stric Sverre odjenuo ga je poput dentlmena, kako bi to Englezi rekli,
putovao je prvom klasom s uglaenim suputnicima i jako se trudio i sm se drati jednako
uglaeno, bilo mu je ugodno na crvenu samtu kupea prve klase, a kada je po prvi put trebao
letjeti, postojala je nova linija izmeu Hamburga i Malma koja je put skraivala za jedan
dan, pokuao je djelovati kao da mu je to rutina i iskoristio je priliku da utjei djevojicu iz
Bremena, neznatno stariju od sebe, rijeima da se u ovo doba godine ionako moe kupati,
doe li do najgorega. Avion je, naime, bio hidroavion koji je mogao uzletjeti s vode i sletjeti
na nju. Za polijetanja zamiljeno je listao novine, djevojica iz Bremena, koja je sjedila pored
njega, bila je bijela u licu i panino ga je primila za ruku eljeznim zahvatom. Mirno je
odloio novine na stranu i ponovno je uvjeravao da se apsolutno nema ega bojati, rizik da je
pregaze na ulici u Berlinu bio je beskrajno vei.
Naalost, ona nee dalje od Malma, gdje ima roake.
Bio je sjajno raspoloen kada je siao s vlaka u Saltsjbadenu, gdje su ga doekali majka i
voza Karlsson. Ni najmanje nije skrivala da joj je olakanje i veselje vidjeti ga ovako dobro
raspoloenog, unato prisilnoj prekomandi, a on ju je ve za kratke vonje automobilom
prema Villi Bellevue uvjeravao da se doista raduje jedrenju morem, po mogunosti uz velike

105
| becca & janja

napore, budui da razmilja o kolovanju za pomorskog asnika nakon mature.

Primila je tu vijest pribranije nego to je oekivao, majino miljenje o vojnicima
openito, a posebno o pruskim vojnicima, u obitelji ba i nije bila tajna. No inilo se da se ne
eli upustiti u raspravu, barem ne sada.
Svome ocu priredio je ljepe iznenaenje, ne samo to je bio dobro raspoloen, i to mu
je potvrdio da se doista raduje avanturistikoj plovidbi. Kada su se zagrlili, jasno da se to
primijetilo. Otac ga je iznenaeno lagano odgurnuo od sebe i znatieljno ga promotrio.
Postao si mukarac, osjeam to. Tako mi svega, ima miie kao hrva, to stoji iza te
promjene? poviknuo je otac podjednako ponosan i iznenaen.
Svakodnevni trening sa stricem Sverreom, odgovorio je kratko, kao da se radi o
neemu samorazumljivom.
No tako je stvar stajala. Tijekom posljednjih godinu dana, naporno su i dosljedno
vjebali zajedno. Sat vremena svaki dan osim nedjelje, to nije imalo veze s religijom, nego s
time da tijelo, prema stricu Sverreu, jednom tjedno treba dan oporavka, a nedjelja je za to
najbolja jer se tada ovjek ionako oporavlja od subotnjih veeri.
Stric Sverre bio je jedini od trojice brae koji je pazio na svoj tjelesni izgled, da ih se sada
poreda jednog do drugog i vanjske promatrae upita to misle, koji je od njih asnik i ratni
heroj, svi bi prstom uprli u Sverrea.
Tako su njegovi strievi podijelili odgoj neaka nakon rune epizode kada je njegov tajni
ogranak Jungdeutsche Ordena izdan i iskorijenjen. Stric Sverre preuzeo je odgovornost za
stil, odjeu i tjelesni odgoj, stric Oscar za streljatvo i moralni odgoj, a takva podjela
odgovarala mu je jednako kao i njima. Sve to su ga uili bit e od velike koristi buduemu
njemakom asniku.
Nakon ruka dobrodolice preodjenuo se u uniformu koju su svi nosili na brodu,
mornarskoplave hlae, bijeli pulover sa zastavicom Beduina izvezenom zelenim i bijelim
koncem te mornarskom kapicom s istom oznakom. Dvojica kapetana na jedrilici, otac i
banana-direktor Matthiessen, nosila su crnu kapu sa titnikom s emajliranim amblemom
vedskoga kraljevskog jedriliarskog drutva.
Harald se odmah osjeao na svom terenu, uivao je nositi uniformu, cijenio je to su se
trojica mornara, vrsti i pouzdani momci s mora koji su jedrenje imali u krvi barem jednako
kao i otac, poteno muki rukovali s njim, ve se osjeao kao kadet u vojnoj mornarikoj koli
i nadao se tekim vremenskim uvjetima za puta prema Kielu.
A Kielu se doista radovao, bolje reeno, Kielskoj regati. Neki kolege iz kole, bez iznimke
oni iz najbogatijih i najuglednijih obitelji, hvalisali su se da su sudjelovali na tome natjecanju
i kako unutar obitelji imaju simpatine nadimke za neke od najuglednijih ljudi u Njemakoj,
primjerice Kruppie za Gustava Kruppa von Bohlen und Halbacha.
Po nekoj vrsti instinkta koju nije potpuno razumio, Harald je u takvim situacijama
uvijek izbjegavao nadmetanje u hvalisanju. Objektivno, imao je na temelju ega. Njegov
vlastiti otac poznavao je sve koji su pripadali takozvanim jedriliarskim obiteljima, kielskom
visokom drutvu. Osim toga, est je puta pobijedio u najuglednijoj, carskoj klasi. A to nije
bilo sve. Tata Lauritz je zauvijek osvojio veliki pokal Cara Vilima II., stajao je u sobi za
gospodu u Saltsjbadenu. A Haraldov djed po majci, barun von Freital, pripadao je uem

106
| becca & janja

krugu jedriliarskih obitelji.

Sve je to bilo potpuno istinito. No stvar s hvalisanjem bila je tako udna, brzo je to
nauio u koli, gdje je hvalisanje bilo uobiajeno, da ono to je istinito nije ba dobro, istina
se uvijek moe dovesti u pitanje. Istovremeno, najneobuzdanije matarije prole bi bez i
najmanje sumnje. Kao kada je jedan od kolega iz razreda pred pobonim sluateljima
prepriao kako je vlastitim rukama zadavio tri idovske vjetice na koje je sluajno naletio
nou. Tu la su svi progutali. Nitko nije pitao kako je dolo do tih teko vjerojatnih susreta.
Kako to da je davitelj lutao naokolo nou, sm, idovskom etvrti kod Grenadierstrasse? Kako
to da je ondje u vrevi, daleko od kue, nita manje nego tri puta imao toliku sreu da naie na
posve same i pogodne rtve?
Ne, takve stvari su zbilja prolazile. Kolege je mnogo vie zanimalo opisivanje kako su
idovske vjetice preokrenule oima i hroptale dok ih je davio, nego sasvim praktine
okolnosti. Znai, samo je trebalo nastaviti lagati.
No da je on rekao kako su njegovi majka i otac tek zarueni sjedili za Carevim poasnim
stolom prvoga puta kada je otac odnio kui veliki pokal, nitko mu ne bi vjerovao. I
neprestano bi ga zadirkivali.
No moda sada uslijedi revan. Po prvi put nakon rata strani jedriliari sudjelovat e na
Kielskoj regati, a otac je bio meu njima. Ako, uz naglasak na ako, otac tada bude mogao
ponoviti barem neki od svojih prethodnih trijumfa, drugo mjesto u najgorem sluaju, moi e
ispriati istinitu priu, a da ne bude dovedena u pitanje. Stajat e u svim novinama, gdje e se
takoer pisati kako to norvekome jedriliarskom heroju zapravo nije prvi put da osvoji Kiel.
Da je vjerovao u Boga, bio bi se molio za to. Ali religija je bila zastarjelo praznovjerje,
osobito kranstvo, koje je uguilo germansku kulturu. Ipak, ovjek se uvijek mogao nadati.
Dopalo ga je veslati amcem naprijed-natrag izmeu mola i Beduina, koji je bio usidren i
privezan za zeleno-bijelu plutau. Trojica mladia s mora radila su grimase na njegovu
tehniku veslanja, mislei da ih ne vidi. Mnogo je toga trebalo natovariti, najvanija od svega
bila su nova jedra u bijelim, vrsto stegnutim vreama iz Ratseya & Lapthorna u New Yorku.
To su najbolja regatna jedra, pouio ga je otac. Ratsey & Lapthorn pokrenuli su posao na
otoku Wightu krajem 18. stoljea, no sada su vie bili amerika tvrtka sa sjeditem u New
Yorku. Vulgarni Amerikanci su se, naalost, u jedrenju poeli isticati kao najznaajnija nacija.
Osim jedara, goleme su koliine stvari trojica vinih morskih vukova trebala prevesti i
natovariti, sanduke leda, konzervi, unke, kruh, pivo, rakiju, vino, viski i konjak, kina odijela
i pripadajue kape, kutije s jajima, vree za odjeu, garderobe na kotaima na kojima je bila
objeena odjea za sveane prilike, pribor za brijanje, posteljinu, sve. Bilo je gotovo
nevjerojatno koliko je toga brodica mogla progutati.
Poslijepodne 17. lipnja, sunce sja, povjetarac umjeren, otrgnuli su se od plutae i
dostojanstveno otklizali u Hotelski zaljev, maui svima koji su se spustili na obale da vide
njihov polazak.
Pustolovina je zapoela, bili su na putu prema Kielu i novim pobjedama, Harald je to
osjeao.
No ispoetka je putovanje bilo vrlo mirno, smatrao je da se ne dogaa nita to bi
osnailo buduega kadeta. Mirno su klizili naprijed kroz juno otoje i posvuda su im ljudi

107
| becca & janja

mahali iz amaca i kua uz obalu, gdje su sjedili na svojim ostakljenim verandama i jeli i pili.
Nakon prvih nekoliko sati spustila se bijela ivanjska no i ostali su sami te jedan po jedan
otili na poinak, odavno su napravili popis bdijenja. S obzirom na trenutano vrijeme, bio je
potreban samo jedan kormilar, dakle otac ili Kralj banana koji nije imao nita protiv da ga
tako zovu i jedan mornar. Za promjene vremena probudit e vie ljudi.
Kralj banana je do Kiela zapravo trebao jedriti na vlastitoj dvanaestici, Mariski, ali
nasukala se i popravci su bili nuni. No kao i otac, imao je esticu kojom su drugi jedrili do
Kiela, ispriao je otac dok su sami sjedili u kokpitu.
Harald je dugo ostao na nogama, na koncu mu je otac rekao neka ode u krevet jer, iako
se u zatienom unutarnjem dijelu otoja moda nije inilo tako, no ekalo ih je teko
jedrenje. Formacije oblaka odavale su promjenu vremena.
Leajevi trojice mornara bili su sasvim naprijed, u pramanoj kabini, meu vreama za
jedra, dok je Harald dobio vrlo udobno mjesto u prednjem salonu, gdje e spavati sm.
Dvojica kormilara imali su svoje leajeve, znatno manje, u krmenom dijelu, blie kokpitu.
Kada je spustio glavu na jastuk, uo je kako voda njeno zapljuskuje du trupa. Ujedno
je bilo uspavljujue i poticalo matu. Leaj je bio opremljen remenjem, za sluaj da se treba
svezati, ali za to ga nije bilo briga. Upijao je mirise drveta, katrana, mora i ostaloga to nije
mogao identificirati, gotovo nije elio zaspati, iako je zapravo trebao biti vrlo umoran nakon
dvodnevnoga puta. No to bi znailo prespavati neto dobro poput najboljeg sna. Posljednja
slika koju je prizvao u mati bila je slika modernog razaraa koji plovi naprijed brzinom
preko 30 vorova i sprema se torpedirati dvije engleske krstarice.
Probudio se kada je pao s leaja ravno na pod, gotovo da je jo uvijek spavao dok se
puzei podizao na noge i pokuavao shvatiti gdje je i to se dogodilo. Do njegovih nosnica
dopro je miris peenih jaja i slanine.
Nakon to se odjenuo i po strano uzburkanom moru oteturao prema kokpitu, naao je
sve ostale gdje ondje sjede, svi u poslu.
Mislili smo da ti treba malo vie sna nakon dugog puta! vikao je otac kroz huku vjetra.
Zauzeo je mjesto meu njima i pokuao ga razumjeti, valovi su bili visoki, vjetar snaan.
Koliko, to nije znao rei.
Proli smo Landsort, slijedi otvoreno more sve do Kalmara! vikao je otac. Skratili
smo glavno jedro, vjetar je zapadni-jugozapadni, hladan, dalje moramo kriati!
Beduin je koso jahao na valovima, gore, dolje, gore, dolje. Jedan od momaka iz
Sandhamna doao je u kokpit s tanjurom i dorukom koji se sastojao od slanine i jaja, to je
Harald zahvalno prihvatio, iznenaen kako se to momak kree s tanjurom u ruci, a da se nije
ni poskliznuo. Brzo je jeo, imao je apetita, iako se borio da mu sve ne poispada.
Stresao se od hladnoe i shvatio da je jedini u kokpitu odjeven u bijelu majicu koju su
svi sino imali. Ostali su sada nosili debele plave jedriliarske jakne, zakopane do grla.
vrsto je lijevim palcem pritisnuo no i vilicu na tanjur, odluno ustao i posrnuo poput
pijanca niz stepenice u salon, krenuo je odloiti posue i otii po jaknu. Uskoro je sjedio sa
alicom kave u ruci, okruen ostalima koji su raspravljali o vremenu rijeima koje nije
razumio i o svim zamislivim manevrima, koje takoer nije razumio. Dvojica mornara
kimnula su i zaputila se prema pramanoj kabini, pretpostavio je da su zapravo namjeravali

108
| becca & janja

otii spavati. Uskoro je norveki Kralj banana uinio istu stvar. Otac je promatrao nebo pred
njima i izgovorio nekakvu naredbu preostalome mornaru, koji je odmah nestao u salonu i
vratio se s dva kina odijela i dvije kine kape, zatim je ponovno nestao.
Ui emo u kiu i gustu maglu! pojasnio je otac priteui konop preko vida i privlaei
jedno od prednjih jedara. Inae, uo sam da razmilja o tome da postane pomorski
asnik-aspirant!
Da, oe! Ne vjerujem da sam osobit graditelj mostova, ali elim raditi neto vano to
Njemakoj neto znai!
Tvoga djeda, kojega nikada nisi upoznao, uzelo je more, kao i njegovoga djeda, kao i
mnoge iz naega roda, a ipak volimo more. To si od mene naslijedio!
Harald nije znao to bi odgovorio. Povrh toga, bilo je teko voditi razgovor viui da se
nadglasa oluju. Otac se, osim toga, inio posve zauzet promatranjem jedara i vremena.
Jedrili su prema crno-sivome zidu od kie i magle. Otac je viui izdao naredbu, zaas su
stigla dvojica mornara i s iznenaujuom lakoom podignuli se na palubu, spustili glavno
jedro i omotali ga jo nekoliko puta oko deblenjaka, tako da je samo treina jedra ostala na
vjetru.
Moramo vie skratiti da smanjimo brzinu po magli! objasnio je otac.
Mornari su ponovno nestali u kabini, a otac i sin navukli su na sebe kina odijela i kape.
Uskoro im je kia ibala u lice.
Harald je uivao, istinu govorei, doista jest. Ovo je bio ispit koji je iekivao. More i
oluja, odlunost i hrabrost.

Mora i oluje dobio je koliko mu je srce eljelo, do granice koja je prilino brzo poela
nagrizati i odlunost i hrabrost. Toliko loega vremena, koliko se zabiljeilo tih lipanjskih
tjedana, nikada dosad nije bilo u ovo doba godine, barem ne otkada su postojali zapisi. Bilo je
nalik jesenjim olujama.
Prvoga puta kada su u nevolji bili prisiljeni potraiti luku, u Borgholmu na landu, bilo
je to nakon dvodnevne borbe. Pokuali su se probiti naprijed, ali bili su prisiljeni okrenuti se i
ostati etiri dana i noi. Nije oluja sama po sebi bila problem, nego jo vie jugozapadni
vjetar, to e rei ravno u pramac. Da je vjetar bio suprotna smjera, bili bi mogli
bjesomunom brzinom jahati na valovima sve do Kiela.
Kada su napokon mogli napustiti Borgholm, na putu prema Kalmaru odrali su
vijeanje. Ba toga jutra ispaljen je startni hitac za prvo jedrenje u najveoj klasi u Kielu.
Trebali su biti ondje prije dva dana. Sada, dakle, vie nije postojala mogunost da Beduin
sudjeluje.
No i Lauritz i Carl Matthiessen su na licu mjesta u Kielu imali estice i, bilo je za
pretpostaviti, na njima uznemirenu posadu koja ih je ekala. Postojala je mogunost da
vlakom iz Kalmara i dalje preko Kopenhagena stignu na vrijeme za prvi start estica. Dodue,
bilo je nezamislivo da obojica kormilara ostave Beduin s volonterom Haraldom, samim s tri
mornara. Ili Lauritz ili Kralj banana, netko mora ostati na jedrilici.
Odluka nije bila laka, istaknuto mjesto na Kielskoj regati bio je san svakoga jedriliara.
Nisu uspjeli razumski odluiti tko bi trebao ostaviti ekspediciju i otii na vlak, a tko bi trebao

109
| becca & janja

ostati na jedrilici. Lauritz je smatrao da bi, dakako, on trebao odustati od jedrenja u Kielu, jer
je on bio domain. Kralj banana je smatrao suprotno, da ba domain treba imati prednost.
Na koncu su odluili bacati novi.
Lauritz je pobijedio. Harald se nadao da e mu otac izgubiti, toliko su mu oluje i kia
koja je ibala slomile smiona nadanja da e se imati ime hvaliti u koli.
Dogovorili su se da e Lauritz telegrafirati u Kiel sa eljeznikoga kolodvora u Kalmaru i
obavijestiti ih i o svojem dolasku, i da mornari Carla Matthiessena imaju jedriti u njegovo ime
ako mogu nai treeg ovjeka u tako kratkome roku.
Nastavak jedrenja prema Kielu protekao je u gotovo jednakom paklu od vremena kroz
kakav su ve proli.
Tonije, kada su prolazili uvalu Hanbukten, doekalo ih je 25 metara po sekundi. I
dalje bi bilo podnoljivo, ak vrlo ugodno, da su plovili niz vjetar. Sada su se morali muiti i s
vjetrom i s nemirnim morem, svaki bi val zapljusnuo pramanu palubu i kokpit se u
pravilnim razmacima punio vodom. Kaljune pumpe radile su bez prestanka. Nije bilo
vremena za razgovor, samo za izvikivanje naredbi i, budui da im je nedostajao jedan ovjek,
Harald je stvarno morao dati sve od sebe sa konopima i crpkama.
Jedan jedini put su ga pohvalili, kada je potpuno promoen sjedio u kokpitu odmah
pored Kralja banana i najbolje to je mogao pokuao provesti naredbe koje je dobio:
Vrag me uzeo, stvoren si za jedriliara, Haralde. Vidi se na koga si se uvrgnuo, nema
tog volontera koji bi prvi put na brodu izdrao ovo putovanje, a da ne ispovraa duu!
Bila je istina da nije patio od morske bolesti, nije ni pomislio na to i zaboravio je sva
aljiva upozorenja koja je dobio poetkom putovanja.
No jednostavne rijei hvale od velikoga jedriliara poput Kralja banana gotovo su ga
doslovno ugrijale. Prestao je cvokotati zubima, skupio je hrabrost i uz elinu volju odluio
izdrati.
Dana, 30. lipnja, tek to su proli oluju s tuom, opazili su kielski brod-svjetionik, a
istovremeno se vjetar smirio. Nastalo je potpuno zatije, kao da im se priroda po zadnji put
eljela narugati. Vidjeli su svjetla u Kielu, ali sasvim su mirno stajali na uzbibanome moru,
tako da su morali odustati od svih nada da e stii na veeru.
Na koncu su primili pomo, dovukla ih je teglenica i pristali su uz molove Kaiserlicher
Yacht Cluba oko jedan sat u noi. Gore iz klupske zgrade jo se ula glazba, amor i glasan
smijeh, barem e stii na nachspiel i moda se domoi kojega komada hrane.
Kada su, nakon to su brzo preodjenuli ono najnunije, pitali za put kroz klupsku
zgradu, ubrzo su nali Lauritza i njegovu brau neskriveno pijane za stolom prepunim aa i
ostataka neega to je zasigurno bio gospodski obrok. Braa su bila crvena u licu, urlikala su
od smijeha i natakala vino u sebe. Harald nikada nije vidio oca u takvu stanju, a ni strieve.
No ako je ovo izrazito neoekivano ponaanje bilo prvo to su vidjeli, situacija se
objasnila kada su vidjeli neto drugo. Nasred stola kraljevao je golem srebrni pokal i jo
jedan, koji bi bio izgledao veliko da je stajao sam.
im su se svi oporavili od meusobna iznenaenja, uslijedilo je prisno i neposredno
druenje. Donesene su stolice, naruena je hrana, Lauritz, Oscar i Sverre istovremeno su
pokuavali ispriati to se dogodilo. No, budui da su si viui upadali u rije, nije bilo reda

110
| becca & janja

dok Kralj banana u ali nije udario akom o stol i viknuo tiina, jedan po jedan. Red je
ponovno uspostavljen i Lauritz je poeo pripovijedati.
Ne samo da su pobijedili, nego su premono pobijedili. eika je doekao pucanj na
ciljnoj liniji u etiri od est jedrenja. Dakle, pobijedili su u klasi od est metara, prvi put u
kielskoj povijesti da su trojica brae kui odnijela takvu pobjedu. No to nije sve. Osim te
pobjede, poaeni su posebnim poasnim pokalom Kaiserlicher Yacht Cluba, onime kojega
je nekada dodjeljivao sam car, za najbolju izvedbu za vrijeme itave regate. Sveanost dodjele
nagrade ranije te veeri bila je sjajna.
Tako je glasila, ukratko i vrlo saeto, Lauritzova pripovijest. No uskoro je postala znatno
dua, kada su se izgladnjeli kolege s Beduina bacili na meso i ribu, pivo i vino, a Lauritz,
Oscar i Sverre su je za to vrijeme naizmjence dopunjavali zanimljivim detaljima o svim
rizicima tijekom natjecanja svog ivota. Jer to je i bilo, s time se ak i Lauritz sloio, ovo je
jedrenje nadmailo ak sve to je on sm doivio u dobra stara vremena u Kielu.
I tako do dugo u no.
Sljedeega jutra, ili vie prijepodneva, svi su se nali kraj Beduina da se prihvate
napornoga posla pospremanja sveg smea, odnoenja rublja na pranje u klupsku zgradu,
vjeanja jedara na suenje, sastavljanja lista namirnica, ribanja palube slatkom vodom,
pregledavanja uadi i konopa da se vidi to treba zamijeniti ili popraviti.
Takoer, rezervirali su sobe u Kaiserhofu. Prve noi su tri mlada mornara iz Sandhamna
spavala na jedrilici, sigurno dobro i duboko nakon hrane i pia, unato vlazi u njihovom
kutku meu vreama za jedra u pramanoj kabini. Sljedee noi preuzeli su Lauritzovu
hotelsku sobu, dok su on i Harald preuzeli nadzor nad jedrilicom.
Bilo je i vie nego dovoljno ruku za rad na Beduinu, pa je Lauritz predloio da Oscar
povede Haralda sa sobom razgledati klub, jer ima se toliko toga vidjeti ako nikada nisi bio
ovdje. Upozoreni su da se propisno odjenu u jedriliarske sakoe i bijele hlae.
Tijekom razgledavanja Oscar, naravno, nije mogao izbjei ponavljanje pria o trijumfu.
Dodue, u biti je sve bila zasluga Lauritza i brodice, smatrao je. Sverre i on uinili su samo
ono to im je reeno, to god da je Lauritz mislio pod onim da se jedrenje ima u krvi samo
zato to si s norveke obale, to jednostavno nije bilo istina. Lauritz je sa sobom mogao imati
koje god mornare i svejedno pobijediti.
Dok su stajali nekoliko molova dalje i promatrali Kruppovu novu dvanaesticu i sloili se
da e biti pravi izazov Beduinu, priao im je visok i vrlo snaan mukarac velike glave i
estitao im na vedskoj pobjedi. Na reveru je imao ukras koji su nosili mnogi u okolici,
njemaku i vedsku zastavu. Takoer je posvuda u luci bilo vedskih zastava. Stranac je
predstavio enu pored sebe kao svoju suprugu Carin.
Nije neobino bilo to to ih je smatrao veanima, zakljuio je to zahvaljujui
minijaturnim zastavicama na njihovim reverima, nego to je govorio svojevrsnom
mjeavinom vedskog i njemakog. Supruga Carin je, dodue, bila prava veanka te je
ispriala da ive u Stockholmu, u Odengatan, da je njezin mu izrazito sklon vedskoj i da su
uzeli godinji i otputovali u Kiel prisustvovati velikome dogaaju kada vedska kao prva
nacija prekine sportski bojkot Njemake.
Tek sada je izilo na vidjelo da Oscar i Harald u biti govore norveki i na trenutak je

111
| becca & janja

dolo do nesporazuma, jer je eik plovio pod vedskom zastavom. Kada je Oscar pokuao
objasniti da zastava ovisi o nacionalnosti broda, a ne posade, golemi je ovjek smijenoga
govora opazio neto to ga je oduevilo.
Zaboga, gospodine, pa vi ste Nijemac! kliknuo je na njemakom s bavarskim
naglaskom i pokazao prstom na malu znaku na Oscarovu zapuku, koja je oznaavala Pour
le Mrite, te je istovremeno znaajno pokazao palcem prema vlastitu zapuku, na kojem se
nalazio potpuno jednaki simbol.
Ne u pravom smislu, ali borio sam se na njemakoj strani u ratu, odgovorio je Oscar
rezervirano.
I to uspjeno, koliko vidim, gdje ste to zasluili?
U afrikim trupama. A vi?
U zrakoplovstvu, Jagdgeschwader 1, moda poznatija kao Richthofenova eskadrila.
Harald je skoro pomislio da e pasti u nesvijest od oduevljenja, evo ga gdje jedan od
heroja nepobjedivih zranih snaga stoji iv ivcat pred njim.
Je li gospodin poznavao baruna Manfreda von Richthofena! poviknuo je ne mogavi se
suzdrati, bez i najmanje primisli o tome kako se djeca i mladi imaju vladati u drutvu
odraslih.
Da, naravno, potvrdio je junaki leta nenametljivo. Manfred mi je dvije godine bio
nadreen, dakle, do travnja 1918., kada je, naalost, oboren. Preuzeo sam njegovo
zapovjednitvo.
Nastao je kratak trenutak zbunjenosti, nitko nije znao to bi rekao. Njemaki letaki
heroj prvi se pribrao.
Oprostite, ree. Zaboravio sam se predstaviti, vrlo drsko od mene. Ime mi je
Hermann Gring, hoe li mi gospoda uiniti veliko zadovoljstvo i pridruiti se na ruku?

N ARAVNO DA mi je to bio svojevrstan ok, priznala je Ingeborg nakon Christina pitanja.

Ni u snu mi nikad ne bi palo na pamet da bi neki od mojih sinova poelio biti vojnik. S
druge strane, naravno, zahvalna sam to mu srce ne stoji uz kopnenu vojsku, nego uz
mornaricu. Pomorski asnici djeluju mi ak kao poteni vojnici u usporedbi s njima.
Slaem se, ree Christa. Zapravo su mornari u Kielu, i mnogi mlai asnici s njima,
bili ti koji su zapoeli revoluciju. Mornarica se ini najmanje inficiranom desnim
ekstremizmom, tako da svako zlo ima u sebi neto dobro.
Sjedile su na vlastitoj plai u Sandhamnu i lijeno se ljuljale u mrei. Nova tradicionalna
kua bila je gotova i ekala na norvekoga krunskog princa. Uz malo hihota i smijeha, sloile
su se da se osjeaju kao da ive na nekoj seoskoj farmi, stil je bio dosljedno izveden, osim
otvorene verande na jednome kraem kraju kue. Trava na krovu izgledala je kao da je rasla
godinama, a ne da je dopremljena kao gotovo busenje prije samo nekoliko tjedana.
Neto dalje, uz rub obale, igrali su se Christini blizanci blago se svaajui oko toga kako

112
| becca & janja

izgraditi most, ovjek bi pomislio da im je neki inenjer davao savjete.

Ingeborgina djeca odetala su do velike pjeane plae Trovill, na drugi kraj otoka.
Ingeborg je vrtjela glavom samoj sebi dok je opisivala kako je, nita ne slutei, pokuala
argumentirati da plaa kao plaa, pijesak u Trovillu nije nita zeleniji nego na vlastitom
posjedu. Oito nije upotrijebila matu, priznala je. Istovremeno je to bila jedna od neobinih
stvari koje dolaze s godinama, tako se lako zaboravlja kako je bilo biti mlad. Moda jer
ovjeku lakne.
Johanne je napunila petnaest godina i dobila je prvu menstruaciju prije pola godine. Nije
bilo toliko teko shvatiti to je traila na najpopularnijoj plai u Sandhamnu, kamo su odlazili
svi mladi, bez i najmanjeg osjeaja za luksuz vlastite plae na kojoj moe leati, a da te nitko
ne ometa.
Na odreen nain, sve je to bilo pomalo komino. Jer kada je Johanne dobila dozvolu da
ode na Trovill umjesto da se kupa na privatnoj plai, dvije godine mlai brat Karl traio je da
ide s njom. Bilo je teko navesti argument protiv toga. A kada je dvoje starijih smjelo otii,
jedanaestogodinja Rosa je odluno ustvrdila da je to nepravedno. Tako da je i ona smjela
poi, uz uvjet da sa sobom uzme Christinu ker Helene Solveig, najmlau meu njima.
Rosa je prigovorila kako je Helene Solveig premala da toliko hoda, to se nije moglo
oekivati od petogodinjakinje, rekla je posve ozbiljno.
Sve do toga trenutka majkama je bilo lako prevariti djecu. Rosa je dobila dozvolu da ide,
pod uvjetom da povede Helene Solveig u maloj prikolici. Ipak moraju sa sobom ponijeti
prikolicu s hranom, prekrivaima i sokovima.
I, to misli, to se dogodilo kada je ekspedicija stigla na plau u Trovillu? pitala je
Christa.
Kratko su se pogledale i prasnule u smijeh.
Jer ono u to su obje bile uvjerene bilo je da e Johanne paljivo birati mjesto, da e
pomoi mlaima rairiti prekrivae i naslagati na njih sokove i vreice s hranom, i da e
nakon toga strogo narediti Karlu neka pazi na mlau djecu dok ona neto obavi. A zatim e si
potraiti vrnjake koji lee malo iznad plae, skriveni u rai.
To bi one bile napravile u toj dobi da su dobile i najmanju mogunost. No u njihovu
djetinjstvu takve su prilike bile izuzetno rijetke. Nikada ih nisu putali na plau bez pratnje.
Jedna od sluavki spustila se od kue s pismom i prenijela da e ruak biti serviran na
verandi za pola sata.
Pismo je bilo od Lauritza, poslano u Helsingborgu, kamo su doli obnoviti zalihe na
putu prema Hanku i regati Norvekoga kraljevskog jedriliarskog drutva. Ingeborg je,
smijeei se, pogledom prohujala preko pisma i presavila ga.
Opet pobjednike fanfare? zanimalo je Christu.
Itekako, sumnja li da su pobijedili i u navigacijskom jedrenju, Kiel-Travemnde, imali
su tri i pol sata prednosti. To je vrlo dobro, kolika je udaljenost izmeu Kiela i Travemndea,
66 nautikih milja?
Da, tako neto. Doista su bili bolji. Zamisli koliko je to davno bilo, sasvim drugi svijet.
Teko je predoiti si da smo nekada bile tamo.
Gdje to tamo?

113
| becca & janja

U Kielu po ljeti. Najstroe nadgledane adolescentice u Njemakoj. Ali nije da smo

imale neto protiv Kielske regate, sve dok se radilo samo o gledanju mladia, to smo
djelomino i radile. Iako samo izdaleka, naravno.
Da, i to samo mladia koji su bili mornari, siromani, neplemii i potpuno nezamislivi
u oima naih dragih tatica.
Dok su nas, zauzvrat, predstavljali jednom idiotu za drugim, samo to su idioti bili od
dobre obiteljske loze. Da, bio je to drugi svijet.
Kako god bilo, ti si pobjegla s komunistom, a ja sam se udala za ribarskog sina. to
misli da tatice danas misle?
Mislim da su to preboljeli davnih dana. Ako razmiljaju o prolosti, vjerojatno to rade
uz uzdah olakanja to je sve odavno gotovo. Ta svog sam komunista zamijenila ratnim
herojem i imunim ovjekom, ti jedriliarskim herojem. Oprosti, ali moe i gore, barem to
se mene tie. Ti si uvijek bila pristojna.
Da, Lauritz mi je uzeo nevinost. U biti, uzeo? Natjerala sam ga da je uzme, i otada sam
imala samo njega.
Boe mili, kako dosadan ivot.
Ne pravi se glupa, moj je ivot u mladosti bio bolji nego tvoj. A sada smo ipak dobre
djevojice kakve su tatice prieljkivali. Jer, sigurno se ne pokuava iivjeti naokolo?
Ne, stvarno ne. Nisam do kraja shvatila zato, ali tako je. Dodue, za tebe sada sve
poinje ispoetka.
Teko mi je povjerovati u to. Ili, to zapravo pokuava rei?
Johanne je sasvim sposobna ostati u drugom stanju. Ti si moderna ena dvadesetog
stoljea i ne misli da nad kerima treba bdjeti kao to se bdjelo nad nama. Dakle, ako ostane
u drugom stanju, to onda?
O tom potom, zasad sigurno nita osim abortusa ne dolazi u obzir. to ti misli, ipak si
ti seksualna prosvjetiteljica, to govori sluateljicama na Berlin-Alexanderplatzu?
Gumica, uvijek gumica. Neovisno o dobi.
Pozvali su ih na ruak, dobro peen sandhamnski list kupljen u luci rano ujutro. Imale
su zadau kuati vina prije dolaska norvekoga krunskog princa i prilino su se brzo sloile da
e sue francusko vino biti prikladnije od njemake alternative.
Ploa stola za kojim su sjedile bila je od hrastovine debljine kojih desetak centimetara,
stolice su bile toliko velike da bi ena bez kavalira za stolom teko sjela. itava je kua
nedvojbeno bila muka kua. Nije da bi se od norvekoga princa oekivalo prigovore, ta bio je
mukarac. No da Sverre i Oscar, o prijatelju Bruni Tautu da se i ne govori, dobiju priliku
vidjeti ovu kuu, umrli bi od smijeha.
Ili moda ipak ne, moda je ak organska, utoliko to je to kua u divljini namijenjena
ivotu u divljini, za jedriliare kvrgavih aka, kojima mogu snano lupati o stol.
Pokuale su. No njihove enske ruke nisu imale nikakva efekta, kao da stol nije ni
primijetio da se po njemu udara akama. Udarile su u dug smijeh.
Ove godine Oscar i Sverre ipak e preskoiti priliku da vide ovu zaviajnu parodiju.
Nakon dugoga jedrenja e se vjerojatno bre-bolje vratiti u Berlin i prihvatiti se posla. Christa
i djeca takoer e se vratiti s braom, ne samo da se lokacija u Sandhamnu pripremi za princa

114
| becca & janja

Norveke, uskoro poinje sezona u Berlinu. Svi prijatelji koji su dolazili u salon otili su preko
ljeta i pisali, poput Berta koji je uvijek putovao na jug u Augsburg. Osim toga, Christu je
poela pei savjest to je doktora Dblina toliko dugo ostavila samoga u poslu. Osobito sada,
kada je desnica poela pozivati na zabranu seksualnog obrazovanja.
Barem je jedna stvar bila jasna. Ako ovjek nema veih briga od tih, ili od toga to mu
sin eli postati admiral, ivot je vrlo ugodan. Berlin, jasno, nikada nee biti idila u kojoj se
sjedi na plai bosih nogu i ima vremena i duhovnih mogunosti biti i nostalgian i
sentimentalan. Ali Berlin je bio na dobrome putu, danilo se na horizontu.

115
| becca & janja

1928.

S ANJALA JE DA JE BILA U NESVIJESTI . Bio je to izrazito udan doivljaj, budui da je

istovremeno znala da sanja. U mozgu nije bilo reda, slike su se mijeale bez uzorka ili logike.
Stajala je za govornicom, kao i inae. Drala je jedno od svojih uobiajenih predavanja i
publika je, kao i inae, bila brojna, veinom su to bile radnice, veina je ivjela u blizini. Bio je
to vrlo miroljubiv skup, obiavali su uvijek biti takvi, pitanja suivota nisu bila pogodna za
glasnu agitaciju.
Neto se dogodilo, neto zastraujue. Gnusne pjesme.
Oscarovo lice blizu njezinoga. Drao je vlanu krpu u ruci, moda je to bio ve stoti put.
Hladna voda na licu.
Ili je to bio doktor Dblin. Ne, Alfred, drugi su ga zvali doktor Dblin, ali zvao se Alfred.
Stajala je za pultom i sve je bilo kao i obino. Ne, nipoto. Neto se dogodilo, ta pjesma,
drvene palice i eljezne cijevi, smee odore.
Die Strasse frei den braunen Bataillonen, die Strasse frei dem Sturmabteilungsmann! Es
schaun aufs Hakenkreuz voll Hoffnung schon Millionen.
Uli su poredani u dva reda okruivi publiku, pribliavali su joj se. Ili su moda ipak
kasnije pjevali.
Ponovno Oscarovo lice. Ne, nije ga vidjela na javi, samo je osjeala njegovu prisutnost,
ula njegov glas, osjeala svjeu vlanu krpu.
Novi snovi. Zatim jedan posve drugi dan, ili je to bila no?
Bila je budna, ali nije mogla vidjeti tko sjedi kraj nje. Pokuala je neto rei, ali rijei se
nisu ule. Je li sanjala da je slijepa i nijema?
S obzirom na sve, imala si sree, ree Alfred. Znam da me moe uti, stisni mi ruku
jednom za da, dvaput za ne.
Jednom mu je stisnula ruku. Nema sumnje, nije vie sanjala. Bol u licu i jednoj ruci
naprosto je bila prejaka.
Dijagnoza je jednostavna, ree Alfred. Ima teki potres mozga, bila si dva dana bez
svijesti. No opasnost je prola, oporavit e se. Razumije li to ti govorim?
Jednom mu je stisnula ruku.
Sjea li se to se dogodilo?
Dvaput mu je stisnula ruku.

116
| becca & janja

Predavanje su ti prekinuli oni divljaci iz SA, bili su naoruani palicama i cijevima,

premlatili su koga su dohvatili, ali ti si im bila glavni cilj. Mnoge ene iz publike su ti
priskoile u pomo, dobile su mnogo batina zbog toga, zahvaljujui tome si preivjela.
Naalost, nisu sve. eli li spavati ili da nastavim dalje? Oprosti, naravno, jedno po jedno
pitanje. eli li spavati?
Odgovorila je dvaput mu stisnuvi ruku.
Znai, eli da nastavim dalje?
Jedan stisak.
Izvrsno. Dopusti da ti opiem tvoje ozljede. Ima prijelom desne nadlaktice, moda
boli, ali ne treba se brinuti oko toga. Ima neto ozljeda po licu koje sam zaio to sam bolje
mogao, prerano je rei hoe li ostaviti trajnih oiljaka. Ima zavoje preko oba oka da se
otekline dre pod kontrolom, povremeno ih hladimo vodom, ako si se pitala to je to. Jezik ti
je zaiven, pretpostavljam da je osjeaj neugodan, ali nije opasno. Za nekoliko dana oteklina
e splasnuti i moi u ti izvaditi konce. Oscar i ja smo naizmjence bdjeli nad tobom. Jedina si
iz obitelji koja je loe zavrila, svi ostali su neozlijeeni. Zanima li te jo to?
Jedan stisak.
Neto medicinske prirode?
Jedan stisak. No umjesto da svojega prijatelja, a sada i lijenika, prisili na dugu igru
pogaanja, oprezno je oslobodila ruku koju je mogla micati i uz odreen napor pokazala na
nos, na prednje zube koji su bili ogoljeni i suhi kao i jezik, a nakon toga, uz jo vei napor i
stenjanje od boli, u stranu iznad struka.
Nita zbog ega bi se trebala brinuti, ree on. Ali da, izgubila si jedan kutnjak i jednu
plombu, ima napuknue nosne kosti, ali kost se nije slomila. Trenutano, jasno, ima nos
irok kao lavica njuku. Da, to je bila Oscarova asocijacija, ali to je kompliment. to se tie
rebara, primila si neto udaraca nogom, ima napuknua tu i tamo, ali nema fraktura. Sve u
svemu, medicinsko stanje izgleda dobro, za nekoliko tjedana sasvim e se oporaviti. eli li
znati jo to?
Traila je njegovu ruku i jo jednom dala znak.
Neto osim medicinskih pitanja?
Pustila je njegovu ruku i pokazala gestu za utiavanje, pokazala na svoje uho i zatim u
smjeru u kojem je smatrala da se on nalazi.
U dnu grla vie je stenjala nego proizvodila melodiju. Dio teksta snano joj se urezao u
pamenje, uz njegovu pomo sjetila se melodije. Die Strasse frei den braunen Bataillonen, die
Strasse frei dem Sturmabteilungsmann!
Pozorno je sluao i razmiljao nekoliko sekundi dok nije shvatio na to misli.
Zanima te to se dogodilo s ruljom SA-ovaca?
Pokuala je kimnuti, no pritom je glavobolja zapekla poput vatre.
Budi mirna! upozorio ju je. Pa, policija kae da nema tragova poinitelja i tvrdi da su
podaci koje su dali svjedoci bezvrijedni jer samo opisuju odore. Jasno ti je, policija na
Berlin-Alexanderplatzu odgovorna je za istragu koje nikada nee biti. Ali po meni, bolje da
pustimo tu politiku raspravu za neku bolju priliku. Nije ba u redu da mora trpjeti razgovor
u kojem moe odgovarati samo s da i ne. Prvo u ti dati malo vode, da si navlai usta. Zatim

117
| becca & janja

e dobiti injekciju da odspava kojih est-sedam sati, otprilike do veere.

Christa je zastenjala od neugode na rije veera.
Tekue veere, to jest, objasnio joj je i paljivo joj pomilovao obraz. Laku no, draga
hrabra kolegice, molim te, broji unatrag od deset.
Osjetila je blagi ubod u ruku i brojila unatrag do pet, kada je bol nestala, sve je utrnulo i
prve slike sna poele su leprati iza njezinih kapaka pod zavojima.

T O JE BIO najbolji dan njegova ivota, pomislio je. Nakon dugoga i vrlo velikodunoga ruka
prole godine u Kielu, onkel Hermann naveo ga je da obea kako e se doista javiti za
otprilike godinu dana, kada on i gospoa Gring presele iz Stockholma u Berlin barem su
planirali selidbu. Kada se Harald javi, povest e ga avionom u obilazak koji nee tako skoro
zaboraviti.
Bilo je to fantastino obeanje. Iako takve stvari ljudi kau, ali nikad ne zna misle li ih,
ili hoe li ih se uope sjeati godinu dana kasnije.
A sada je prola godina dana. Srce mu je lupalo dok je birao broj telefona koji je
narkan na istrgnutu papiriu za rukom u Kielu, nije imao velikih nada, ali naravno, bilo bi
glupo niti ne pokuati.
Javio se ljutit vojniki glas nadugo izdeklamiravi neto to nije uspio shvatiti i pitao
koga trai.
Gospodina zapovjednika zrakoplova Hermanna Gringa, odgovorio je pretiho i suvie
preplaeno.
Oprostite, koga?
Gospodina zapovjednika zrakoplova Hermanna Gringa! ponovio je glasno, ali gotovo
na rubu suza. Ve je osjeao da ga se eli otarasiti.
A kako ste rekli da vam je ime?
Harald Lauritzen.
Kako? Glasnije!
Student Harald Lauritzen!
Molim, priekajte!
Hrabrost ga je dodatno napustila dok je ekao, to je potrajalo nerazumno dugo i ve je
poalio to je nazvao. S druge strane, obeao je. Mukarac dri do svoje rijei.
Na kraju je uo neto to je zvualo poput priguenih psovki u pozadini, uz utanje i
struganje kada je netko podigao slualicu.
Halo! Haralde, jesi li to ti?
Jesam, gospodine zapovjednie! Bio sam obeao da u...
Sjajno! Jesi li danas slobodan? kola ti valjda nije jo poela? Vrijeme je sjajno. Idemo!
I to je bilo sve. etvrt sata kasnije pred vrata mu je stigao Mercedes 260D s amblemom
Reichswehra i pokupio ga. Sat vremena kasnije bili su u jednoj od tajnih berlinskih

118
| becca & janja

zrakoplovnih baza, gdje su lovci novoga tipa stajali poredani u dugom nizu. To to je letaki
heroj Hermann Gring srdano primljen u zrakoplovnoj bazi, jasno, nije bilo osobito
neobino, ali ovo je bilo gotovo pretjerano ulagivanje svih zrakoplovnih asnika, kojima je
Harald predstavljen poneto neodreenim rijeima, kao mlaahni roak. Ubrzo su bili
opremljeni pilotskim kombinezonima i konim kacigama.
Harald se nadao nekom od novih izduenih lovaca, ali umjesto toga, dobio je dvokrilac
FW starijega tipa, dvosjed s otvorenom kabinom. Pomogli su mu da se smjesti na prednje
sjedalo.
Ovo je kolski avion s dvostrukim komandama, objasnio je Gring. Vidi da se miu
ispred tebe, ali ja upravljam! Jesi li i dalje siguran u ono u to smo se kladili u Kielu?
Da, gospodine zapovjednie!
Dobro! Ali nemoj mene kriviti...
Te zadnje rijei zagluila je tutnjava paljenja motora i poeli su se kotrljati po travnjaku
prema velikoj betonskoj uzletnoj stazi.
Harald nije stigao vidjeti kako su se letai u bazi poredali da vide demonstraciju letenja.
Jer oito se o tome radilo. Najvei ivui njemaki borbeni pilot odrat e demonstraciju,
djelomino se tako dodatno uzdravao posljednjih godina. Harald je umalo poalio, no
razumije se, bilo je prekasno.
Prole godine, tijekom dugoga ruka u Kielu, onkel Hermann uinio je sve da ga uvjeri
kako mornarica kao rod vojske ne pripada budunosti, nego zrakoplovstvo, koje e igrati
presudnu ulogu, otprilike kao mornarica svojevremeno. Tijekom rata je zrakoplovstvo bilo u
povojima i kao borbeni pilot, ovjek nije mogao uiniti mnogo vie nego ruiti kolege,
poginuti ako nije imao sree, pokupiti hrpu odlija ako je imao. No presudno za ishod rata,
iskreno govorei, nije bilo. U budunosti e to biti sasvim druga stvar. Ono to Harald, dakle,
mora uiniti jest izbaciti iz glave te ideje o mornarici, razmiljati unaprijed umjesto unatrag.
Ne bi li moda elio s njim napraviti krug avionom?
Misli li da bi izdrao, a da se ne prestrai?
Na to je bio mogu samo jedan odgovor.
Bi li izdrao i neto hrabriji let, a da ne povrati?
I na to je pitanje bio mogu samo jedan odgovor, osobito nakon to je sudjelovao na
dramatinom jedrenju izmeu Saltsjbadena i Kiela.
Okladili su se. Onaj koji izgubi nakon letenja plaa ruak.
Jedno je bilo samouvjereno razgovarati o svojem vrlo upitnom letakom talentu za
ljetnog dana u restoranu uz more.
Sada, kada je avion stajao na uzletnoj stazi, a jedan od najboljih borbenih pilota na
svijetu pokretao motor i isprobavao volan, bilo je to neto posve drugo. No takoer, stvar je
principa odrati svoju rije.
Iznenada su se konice opustile i avion, koji je vibrirao u mjestu poput ustra trkaeg
konja u boksu, bacio se naprijed punom snagom i gotovo istovremeno krenuo otro prema
gore. Ve sada se Haraldu okrenuo eludac, no stisnuo je zube.
Raspoznavao je neke od zranih akrobacija, ak im je znao nazive. Poput startanja
otrim podizanjem koje je izgleda, izravno prelo u luping. Kada je Harald podignuo pogled,

119
| becca & janja

vidio je tlo, hangare, poredane lovce, ak skupinu pilota promatraa. No na vrhu petlje
zaustavljen je gas i iznenada je nastala tiina, izuzev fijukanja vjetra izmeu upornica. Nakon
neega to se inilo kao trenutak oklijevanja, avion se sasvim zaustavio i u sljedeem
trenutku vrtei se strmoglavio repom prema dolje. Tada je onkel Hermann dodao snagu do
kraja, zaustavio vrtnju i, posve kontrolirajui situaciju, pojurio naprijed dvadeset metara
iznad tla. Trenutak kasnije izvodili su valjak, i to polagano!
Harald se u mati pokuao vratiti u vrijeme dok je bio malen, hvatao koljuke na molu u
Saltsjbadenu i pretvarao se u baruna Manfreda von Richthofena. Mata ne samo da je
pomogla, udesno je pomogla u suprotstavljanju ikakvoj primisli munine. Doista je ovdje!
Ovo je stvarno, kada je poloio dlanove na komande i oprezno slijedio pokrete, on je bio taj
koji leti.
Nakon nove serije akrobatskih toaka letjeli su ravno na visini od stotinu metara i tada
mu je odostraga doviknuta naredba da primi palicu koju je ve imao u rukama, prvo skrene
ulijevo, zatim udesno i na koncu se podigne to otrije moe. Posluao je naredbu.
Sletjeli su nakon dvadesetak minuta koje su se Haraldu inile poput dvadeset sati, bilo
mu je kao da se naao u nekoj vrsti opijenosti kakvu nikada prije nije doivio. Poput
opijenosti bez pijanstva. Svi detalji i sve boje postali su izotreni i jasni, kao da sm sebe gleda
na filmu, dodue, u boji.
Nakon to su sili iz aviona, doekao ih je pljesak borbenih pilota okupljenih pred
zajednikom blagovaonicom, prvo naravno usmjeren samome letakom heroju, ali potom i
prema Haraldu.
Onkel Hermann, koji zapravo jo nije bio postao onkel Hermann, poloio je ruku
Haraldu oko ramen i razdragano ga protresao.
Koji je od vas, prijatelji, napravio ovakav krug, a da nije malo teturao nakon to je
iziao? pitao je okupljenu skupinu pilota smijui se, oni su, smijeei se, vrtjeli glavom na
odgovor.
Moj mladi tienice, dugujem ti ruak! poviknuo je onkel Hermann i podignuo ruku
kao da nastupa u operi.
Dakle, na tome je ruku, zajedno sa zamjenikom i zapovjednikom zrakoplovne baze,
Harald dobio naredbu da mu se ubudue ne obraa s gospodine kapetane i tome slino, nego
jednostavno s onkel Hermann. I odsada je jedna stvar bila sigurna. Ovdje u najtajnijoj od
njemakih zrakoplovnih baza bez i najmanje dvojbe s radou e primiti kadeta-pilota
Lauritzena!
Obojica nadreenih kimnula su slaui se i podignula ae piva.
Odlueno je, tako nedavno. Bio je to najsretniji dan njegova ivota.
A sada, jedva tjedan dana kasnije, doivio je najnesretniji dan svoga ivota. Kao puku
formalnost trebao je obaviti medicinske preglede, moglo ih se odraditi godinu dana
unaprijed, tako da se sljedee godine nakon prijamnoga ispita moe zaputiti ravno u
zrakoplovnu bazu.
Nikada ne bi pomislio da nee proi. Bio je istreniran kao stric Sverre, da je bio boksa,
bio bi u lakoj kategoriji. Bio je snaan, brzo je trao i dokazano bio jedan od trojice najboljih
na berlinskim natjecanjima mladih iz streljatva, jednoga loeg dana bio je trei, jednoga

120
| becca & janja

dobrog dana je pobijedio.

Na desno je oko, ono kojim je pucao, vidio kao sokol. No ne i na lijevo oko, u koje je
primio udarac svojih kolskih drugova germanofoba u Bergenu. Na to je vidio vrlo oslabljeno.
Uvijek je prikrivao tu manu, moda jer je se sramio, moda jer nije elio da mu nature
naoale ili ga ponu tetoiti. Dobro je itao, jo bolje pucao i nauio na manu gledati kao na
neto beznaajno.
Zrakoplovni lijenici se nisu slagali, upravo suprotno. Pucati strojnicom iz zrakoplova u
pokretu nije imalo veze s uspjenim gaanjem nepokretne mete. Za pilota je bilo presudno da
mu je vid dobar na oba oka radi procjene udaljenosti. To je za pilota bilo alfa i omega.
Tako da, koliko god mu predispozicije u svemu drugome bile sjajne, osim sjajnih
preporuka s istaknutog poloaja, stvar je, naalost, bila odluena. Nikada nee postati
borbeni pilot.
Doao je najnesretniji dan njegova ivota. Mali bergenski germanofobi ozlijedili su mu
lijevo oko i to se nikada nee moi promijeniti.
Morao se nevjerojatno svladati da ne zaplae kada je nazvao onkel Hermanna, ovoga
puta na broj u njemaki parlament, da mu prenese iznenaujue i alosne vijesti.
Odmah je imao doi u posjet u zgradu parlamenta.
Siguran sam da bi postao jedan od najboljih njemakih letaa, uzdahnuo je onkel
Hermann. Ovo s procjenom udaljenosti bilo je vanije nekada, ali ne pri dananjim velikim
brzinama, sada su druge stvari presudne. Da imamo vei utjecaj nego to imamo u ovom
prokletom parlamentu, stvar bi se moda dalo rijeiti. No daj da se saberemo i procijenimo
stanje. Njemaka ne smije izgubiti jednog ovako sjajnog mladia. Ono to Njemakoj treba su
arijski uzori poput tebe. Mladii koji imaju hrabrosti i odlunosti, a ti to ima. I za kraj, ali
nita manje bitno, trai se elina volja za sudjelovanje u ponovnoj rehabilitaciji Njemake. A
ti i to ima. Zapravo letenje nije jedina mogunost. Ima li ti alternativnih elja?
Nije imao. Ne sada kada je jedan san zavrio u krhotinama. Ne moe se vratiti ideji
konzerva na vodi umjesto da leti kroz oblake, osjeao bi se jadno.
Nipoto ne smije odustati, Haralde, ree onkel Hermann. elim te imati kraj sebe,
da zna da imam veliko povjerenje u tebe. Dopusti da ti neto predloim.

T IJEKOM pet dana ivjela je Christa s Franzom Biberkopfom, glavnim likom u Alfredovu
novom romanu koji e biti izdan sljedee godine. Alfred je sjedio s njom poslijepodne po par
sati, prije nego to e se vratiti svojoj popodnevnoj smjeni socijalnoga lijenika. Naizmjence
je glasno itao i rezonirao u komentarima, kao da je elio braniti svoj tekst i pred njom i pred
sobom, barem je Christa tako shvatila te neobine seanse. Kao da se potrudio hrabro i
odlunije nego u svojim prethodnim romanima, koji, iskreno govorei, nisu poluili osobit
uspjeh.
Djelomino je situacija bila komina, jer ako je Alfred osjeao toliku potrebu raspravljati

121
| becca & janja

o svojoj knjizi, bilo je malice ekscentrino za raspravu odabrati sugovornika kojemu je jezik
bio saiven, tako da nije mogla proizvesti mnogo vie od zvukova koji su znaili da ili ne. ak
niti kada joj je napokon izvadio konce iz jezika nije mogla govoriti, iako je bilo ugodno
osloboenje moi zatvoriti usta i zadrati vlagu svaki put kada bi dobila neto za pie.
Franz Biberkopf itekako je mogao biti jedan od nasilnika meu SA-ovcima koji su
pretukli nju i nepoznat broj radnica, a ubili dvije. Bilo je lako predoiti si ga, takvih je bilo
posvuda.
Eno ga gdje stoji, nezaposlen i propao, u blizini Berlin-Alexanderplatza, s kukastim
kriem oko ruke, gdje prodaje nacistike novine. Ne zato to je nacist, jedva da je razlikovao
naciste od svih ostalih njima slinih grupa, nego zato to je dobivao proviziju. Da je dobio
proviziju za prodavanje komunistikih novina, jednako bi tako mogao prodavati njih. Nije ni
shvaao to je drutveno neprihvatljivo, opasnost da se ni ne spominje, u tome da nakon
dobro obavljena posla ode u svoju dobru staru uobiajenu krmu u Elsasser Strasse, i dalje s
kukastim kriem oko ruke, na nekoliko piva za kojima je udio. A ondje su sjedili njegovi
stari prijatelji iz doba prije rata, nezaposleni kao i on, ali komunisti. Kada ga ponu grditi
zbog kukastoga kria, on nema politikih argumenata u svoju obranu, jer se uope ne
razumije u politiku. Umjesto toga on im odbrusi optuujui svih i sve za izdaju. Republika se
ba i nije pobrinula za one koji su se iz rata vratili da bi ih doekala nezaposlenost, trebali su
imati pravo na poten ivot, makar nisu ubijeni ili osakaeni na frontu i makar je doao mir.
Kada drugovi ponu priati o izdanoj revoluciji, preostaje mu samo podrugljivost. A
kada ele oitovati svoje snano jedinstvo tako da jedinoga klasnog neprijatelja u krmi, koji
niti nije klasni neprijatelj, uutkaju pjevanjem Internacionale, Franz Biberkopf na to ima jo
jadniji odgovor. Budui da ne zna nijednu nacistiku pjesmu, pa se ukljuuje s onime to
doivljava kao najprovokativniju pjesmu koje se moe sjetiti:
Die Wacht am Rhein, fest steht und treu die Wacht, die Wacht am Rhein...
Christa se pokuala nasmijati, ali zvualo je kao hrapavo siktanje.
Namjera nije bila tu otunu spodobu izvrgnuti ruglu, uvjeravao ju je Alfred. Moramo
suosjeati s njime, moramo ga razumjeti. Po cijeloj zemlji postojali su sada nesretnici poput
njega, u svojevrsnim ekaonicama, iza jeftinih krmi. Dobivali su besplatno pivo, dobivali su
ak i plaicu i ivjeli na javnoj kuhinji. Odore su dobili na kredit. Iznenada bi se pojavila neka
SA-ovska prilika u jahaim izmama i puhnula u zvidaljku, potom bi svi navrat-nanos izili
odalamiti nekoga u vilicu, ometati okupljanje, sabotirati demonstraciju ili neto drugo to je
koristilo njihovoj stvari.
Oni koji su sve to financirali bili su glavni neprijatelji. Ukratko, desnica. No takvi poput
Franza Biberkopfa bili su nesvjesni toga kao i svega drugoga.
Jer na primjer, da se okupi te genijalce koji su napali Christu i skup koji se ticao enskog
pitanja i suivota u emu su se sastojali njihovi politiki prigovori? to je u tom okupljanju
bilo toliko neprijateljski i prijetee da su morali posegnuti za eljeznim ipkama?
Pornografija i prljavtina oito je doviknuo netko od smeekouljaa. No to je zapravo
bila glavna parola katolikog centra unatrag nekoliko godina. Da bi spasili njemaku mlade,
uspjelo im je postii zabranu stotinjak knjiga, hvala bogu, onih jednostavnije prirode. Jer da
e se tako spasiti moral njemake mladei. Bilo bi loginije da se napad usmjerio na jedan od

122
| becca & janja

susreta za duhovnu izgradnju politikog centra. Bar jednom da idovsko pitanje nije bilo
aktualno, jer ak meu tupanima od jurinika nikome nije palo na pamet da bi seksualnost
bila idovska izmiljotina.
Ovako meu sobom, mogli su se izrugivati koliko su htjeli svim tim Franzovima
Biberkopfima. No da su to uinili javno, samo bi im potvrdili njihove vlastite predodbe o
reimu koji ih nikada nije potivao i nikada nije uzimao za ozbiljno. Takav prijem lako bi ih
ojaao, imao bi suprotan uinak, postali bi odluniji, nasilniji, jo vie puni mrnje.
Veliko pitanje za njemaku suvremenu literaturu, nastavio je Alfred razmiljati, bilo je
kako se nositi s posljedicama poraza u ratu, kako se nositi s procvatom revanizma, to jest,
udnjom za novim i boljim ratom, kako sprijeiti da se oajavanje, siromatvo i potrebitost
kanaliziraju u desni ekstremizam.
Christa na duge staze ne bi bila mogla formulirati knjievno-politiko pitanje jednako
uvjerljivo. Sada se nije mogla ni sloiti dalje od ustra kimanja glavobolja je gotovo sasvim
prola i izgrgljati neto to se imalo protumaiti kao slaganje. Rukom je pokazala prijatelju
da nastavi.
Sredinja zadaa bila je pisati anti-jngerski, nastavio je Alfred rezonirati, opisati
rovovsko ratovanje kakvo je doista bilo, a ne kao kakav boanstveni san o hrabrosti. Bio je na
tom tragu jer je donekle znao vie od veine to se zbivalo u rovovima, unato tome to
nikada nije tamo nogom kroio. No, bio je vojni lijenik u Elzasu i etiri je godine proveo
deuran danju i nou, spreman primiti etvu osakaenih iz Verduna i s drugih bojnih polja.
Jednom je izraunao da je prosjeno izvodio osam amputacija nogu dnevno. 240 mjeseno.
2880 godinje i, uzevi u obzir blagdane, pojedinane otpuste i tome slino, iznosilo je to oko
10 000 amputacija noge. Dakle, samo amputacija nogu. Ruke i drugi dijelovi tijela nisu
uraunati.
Ovo o blagdanima moglo bi je navesti na krivi zakljuak. Naravno da su amputirali na
blagdane i vikende, no lijenici su nakon dvogodinje slube imali pravo na slobodan svaki
drugi vikend.
Od te se strahotne monotonije nije dalo napraviti knjievnost, osim toga, nedostajala je
razumna polemika svrha, budui da ni Jnger ni sline nerazumne budale nisu mislile da su
osakaivanja u ratu bila ba draesna. Leali smo ondje, noga do noge i osjeali kako nam se
grudi ispunjavaju opijenou divlje oluje, u iekivanju bijelih kuta i njihovih skalpela i
pila..., ne, ne bi ilo.
Drugi e pakao rovovskog ratovanja opisati bolje od njega, njegovo ratno iskustvo nije
bilo dovoljno. No njegovo iskustvo socijalnoga lijenika kod Alexanderplatza itekako je bilo
dovoljno za priu o onome to se dogodilo nakon rovova.
Eto, otprilike tako je to zamislio. Christa je mogla samo potvrdno kimnuti i pokuati mu
zaeljeti sreu s romanom, oduevio ju je.
Bio je to prvi put da joj je uspjelo protisnuti neto to je barem nalikovalo rijeima otkad
su joj izvaeni avovi iz jezika. Njoj samoj zvualo je posve ujno. No nije mogla vidjeti je li
Alfred doista razumio, samo se prijateljski nasmijeio i pokupio papire, pomilovao joj obraz i
uz naklon se udaljio.
Bili su poput trojice patuljaka, pomislila je. Alfred, Bruno i Bert, osobito kada bi sluajno

123
| becca & janja

sjeli jedan pored drugoga za veeri u salonu, male okrugle glave, jednake naoale, ponekad
skroz suglasni, ponekad skroz nesloni. U njima trojici okupila se umjetnika inteligencija
modernoga vremena. U trojici patuljaka, kako dirljiva misao. Bila je ast imati ih za prijatelje,
ivot je bio uzbudljiviji i vaniji s njima pod krovom.
Nije mogla zaspati, Alfred joj je prestao davati morfij uz mnogo moralizatorskih
upozorenja o tome to bi se moglo dogoditi ako bi se predugo drali tog lijeka. Sigurno je bio
u pravu, uostalom, osjeala je tek beznaajne boli u trupu, najvie su je svrbjeli oiljci i kraste.
Jo se nije usudila zatraiti ogledalo, premda je vidjela na oba oka.
Sinulo joj je da bi mogla poeti itati knjige, pa je pruila ruku prema zvonu da pozove
njegovateljicu.
U tom je trenutku netko pokucao na vrata i zaas je uao Harald i naklonio se. Nijedan
je posjetitelj ne bi vie iznenadio, manje bi bila iznenaena da ga je vidjela meu nasilnicima
SA-ovcima.
Oprostite teta Christa to sam si uzeo slobodu ui, ali uo sam da ste na putu oporavka
i obeajem da vas neu zamarati.
Isuse, pomislila je, kakav je to pristao mladi, izgleda kao da je siao s politikog plakata,
naalost, plakata krive strane snani mladi arijski junak, plavi viking.
Smijem li sjesti? pitao je i upitno pokazao rukom prema stolici.
Milostivo je kimnula. Dovukao je stolicu do ruba njezina kreveta. Izgledalo je kao da se
pokuava pribrati i da razmilja prije nego to e izrei ono to je oito doao rei.
Nemam rijei kojima bih dovoljno izrazio aljenje zbog onoga to se dogodilo, poeo
je odluno. Ni rijei kojima bih dovoljno izrazio svoj prezir prema odredima koji su poinili
to podmuklo djelo. Nasilje koje su usmjerili protiv vas, takoer su usmjerili protiv mene.
inilo se da je time dovrio svoju dobro promiljenu izjavu. Bila je doista precizno
odmjerena, pomisli Christa. Mora da je sjedio i oblikovao je uz papir i olovku.
Pokazala je na au i vr vode, a Harald ju je posluio brzo i elegantno. Otpila je i
promukala vodu u ustima, rana ju je manje boljela, znatno manje.
Kada ti je dodjela svjedodbe? pitala je, ovoga puta sigurna da se dobro uje to
govori.
Za dva tjedna. Kako stvari stoje, teta Christa e uz pomo malo make-upa biti, kao i
obino, jedna od najsjajnijih gostiju, ree on.
Mejkapa? pitala je.
Oprostite, naravno, pokupio sam to od strica Sverrea. To je engleska rije za minku.
Christa se pokuala nasmijeiti. Dobro joj je ilo, stezalo ju je samo ondje gdje je imala
avove.
Kakvi... su... ti... planovi za ljeto? artikulirala je paljivo, govor joj je ve zvuao gotovo
sasvim normalno. Ponovno je otpila vode.
Prvo posjet ocu i majci u Sandhamn, moda u biti mornar na nekoj od regata. Nakon
toga u otii u Kiel radi prvoga temeljnog teaja, obaveznoga ljetnog teaja za sve koji
poinju u njemakoj mornarici.
Dakle... ipak... si... odluio u mornaricu?
Ne ba, ali skoro. Kao to teta Christa zna, a ja znam da se to teti Christi ne svia,

124
| becca & janja

imam visokopozicioniranog zatitnika.

Onoga Gringa!
Nekadanjeg efa eskadrile u Richthofenovoj diviziji, zrakoplovnog zapovjednika
Hermanna Gringa, tako je. Teta Christa prezire njegovu politiku stranku, koliko god ona
mala bila, ali ja vie na njega gledam kao na njemakog heroja. Zahvaljujui njegovim
vezama, primljen sam u Abwehr, dodue, u Marinenachrichtendienst, zato poinjem s
preliminarnim ljetnim teajem u Kielu. Nakon to to poloim sljedee godine, vjerojatno u
biti stacioniran ovdje u Berlinu.
Dakle, ipak e postati pomorski asnik?
Da. Dodue, ne na moru, nego unutar mornarice u Abwehru.
Nije razumjela znaenje njegovih rijei, ali odluila je kasnije to raistiti sa svojim
ljubljenim starim rezervnim asnikom od mua.
Dolaze li mama Ingeborg i tata Lauritz... ovamo na dodjelu svjedodbi? pitala je, jo
malo i uspjet e izgovoriti itavu reenicu bez prekida.
Razumije se, danas sam razgovarao s njima, prosljeujem njihove tople pozdrave i elje
za brzim ozdravljenjem, ree Harald, ustane, nakloni se i otie.
Christine misli su zanijemile. Harald je iznenada postao mukarac. Bio je otmjeno
odjeven, tipino sverreovski, to samo po sebi nije bilo toliko udno. Sverre je bio Haraldov
mentor za stil i tjelesnu kulturu.
Ukupni rezultat je bio dojmljiv, to se nije moglo porei. Harald je postao i vie nego
mukarac, bio je gentleman, kako bi to Sverre rekao. I usvojio je jezik koji je bio gotovo
komino otmjen iz usta adolescenta.
A u plavoj asnikoj odori bit e miljama daleko od onih vulgarnih SA-ovaca. To je
najbolje od svega. Svima e biti drago i sprijeit e Ingeborginu brigu. Sin e se napokon
vratiti u mirnu luku, ako se to moe rei za buduega pomorskog asnika koji nee izvoditi
vojne operacije na moru. Da, itekako se moe rei. Kakvo olakanje za sve njih! Oficir i
Sverreovim engleskim rjenikom reeno dentlmen.
Ironino, ovjek koji je potpomogao ovu radosnu promjenu bio je luak Hermann
Gring, koji je praktiki bio zamjenik predsjednika u onoj nacistikoj stranci, s onim
odredima kojima se trenutano nije mogla sjetiti imena. Kratica je u svakom sluaju bila
NSDAP. Ili tako neto.
No da, u svakom zlu neko dobro.

Zaboga, pa ti si isti Franz Diener dan poslije! kliknula je Poulette spontano nakon to je
ula u mali uti salon za dame na drugom katu. Ali gore od toga nije, onaj tvoj stav
ne-elim-vidjeti-ni-ivu-duu naveo me da se bojim najgorega, izgladila je brzo stvar.
Tko je, bogati, Franz Diener? pitala se Christa.
Onaj koji je dobio batine od Bertova najnovijeg idola Maxa Schmelinga i tako nije
postao njemaki prvak u tekoj kategoriji.
Bertov najnoviji idol? Aha, neki boksa. Hvala na komplimentu.
Poulettein britki novinarski argon bio je takav i u njezinu drutvu nisi smio biti
osjetljiv. A sada, nakon kojih dva tjedna, bilo je vrijeme da se pone aliti na raun toga.

125
| becca & janja

Otekline na licu su se povukle, ali oiljci od avova su se tu i tamo jasno vidjeli, u licu joj je
boja vukla na zeleno i uto. Prema Alfredu, potrajat e jo koji tjedan prije nego to bude
izgledala normalno.
to moemo dobiti za popiti? pitala je Poulette kada se bacila u naslonja i prebacila
jednu nogu preko naslona za ruke. Pretpostavljam da si u posljednje vrijeme ivjela
suzdranim ivotom?
Jesam, ali recimo da je i to gotovo. to eli?
Vino, lagano proljetno vino koje nema previe alkohola, po mogunosti iz tvojih
egzotinih krajeva.
Silvanac? Dogovoreno.
Nakon to su malo kasnije bile posluene i Christa je oprezno pijuckala vino, doista joj
se inilo da mu je okus po proljeu i nadi istovremeno, poput oita znaka da se ivot sada
moe vratiti u normalu.
A jo normalniji je postao kada su se uskoro zaokupile svojom uobiajenom ustrom
raspravom o dobru i zlu njihova vremena i prvenstveno o svemu u vezi fijaska one jurinike
stranke.
Dobili su mnogo pozornosti i indirektne podrke u desnom tisku za sve svoje psine pred
izbore. Jurini odredi pustoili su itavim Berlinom, dok se policija obino igrom sluaja
nalazila negdje drugdje. Napad na Christin skup bio je samo jedan od desetaka slinih
napada, ili kaznenih ekspedicija, kako su sami desni ekstremisti nazivali svoj teror nad
javnim okupljanjima. Mnogi su se bojali da e uspjeti, da e imati uspjeha na izborima. U
usporedbi s njihovim oekivanjima i onim nekih desnih novina razoaranje je moralo biti vrlo
veliko, spali su s etrnaest mjesta u parlamentu na dvanaest i time postali u potpunosti
beznaajni, dok su socijaldemokrati i komunisti dobili 42 posto glasova. Moglo bi se rei da
tko pod drugim jamu kopa...
No, Christa je istovremeno smatrala da postoji vei i nepoznati potencijal za
populistiku stranku ove vrste, trenutano je ondje vani naokolo tumaralo moda milijun
potpuno neodlunih ljudi. Otprilike se toliko glasova bacilo na parlamentarnim izborima na
razne opskurne male stranke, Unpolitische Liste der Kriegsopfer, Volksblock der
Inflationsgeschdigten, Evangelischer Volksdienst i kako se sve nisu zvale, o konkurentima
jurinike stranke da i ne govori.
Christa je pomislila na Franza Biberkopfa, no to bi bilo predugo skretanje s teme.
Mogle su se zapitati postoji li neka tema ili snaga koja je mogla ujediniti te razoarane i
opljakane ljude. Ta sve su uobiajene desne stranke bile antisemitske, pa ak i centar, tako
da, konkretno tim stajalitem, valjda nitko nije mogao priliku iskoristiti vie nego netko
drugi?
propos toga, Poulette se nagnula naprijed malo pretjerano konspirativno i sklopila
dlanove pred ustima te teatralno proaptala da je prebrojavanje idova doista provedeno,
ali da je Reichswehr rezultat oznaio kao tajnu.
to se moglo initi pomalo udnim, budui da su to svi toliko eljno iekivali,
antisemiti koliko i sami idovi. Antisemiti su eljeli dokaze za svoju omiljenu tezu, da je
idovima, zahvaljujui izrazitoj prepredenoj sposobnosti, u potpunom skladu s njihovim

126
| becca & janja

tipom osobnosti, uspjelo izbjei vojnu obvezu u vrijeme rata. Svaki boji dan desni tisak bi
objavio koji oit primjer kako je neki mladi idovski mukarac, po mogunosti iz imune
obitelji, izbjegao novaenje.
U svakom sluaju, prebrojavanje idova je napokon provedeno. A Poulette je, kao i
mnogi novinari, znala rezultat: od 560 000 idov a u Njemakoj znai, nije ih bilo vie od
toga, jedan postotak stanovnitva otprilike 100 000 ih je sluilo u vojsci, 80 000 na frontu,
gdje je 35 000 odlikovano. To je vjerojatno znailo da su idovi bili poneto prezastupljeni u
vojnoj slubi, ah nipoto nije bilo suprotno.
A zato je Reichswehr toliko eljene podatke oznaio kao tajnu, nije bilo toliko teko
procijeniti. Nije to bilo radi sigurnosti zemlje kao to su tvrdih. Nego da se popularni mit
odri na ivotu.
Pitanje je bilo koje e novine prve otkriti tajnu. Rasprave u Pouletteinoj redakciji vrtjele
su se naprijed-natrag. Bilo je teko predvidjeti koje bi bile pravne posljedice nakon odavanja,
u najgorem sluaju, vlasti bi mogle zagristi za neki paragraf o pijunai i ustvrditi da su
novine otetile nacionalnu sigurnost. Problem je bila tekoa predvianja reakcija u
Reichswehru.
Prije ili kasnije, na jedan ili drugi nain, istina e sigurno izmigoljiti, smatrala je Christa.
Pa o tome se toliko strano mnogo raspravljalo.
No ono doista zanimljivo kada se radilo o desnom ekstremizmu, bili su strogo objektivni
odnosi iza brojki. Dakle, idovi su bili samo jedan posto stanovnitva. O tome, iskreno
govorei, nije imala pojma, dovoljno je neugodno to si je ak dozvolila da joj propaganda
idovske mrnje sugerira da vjeruje kako ih je barem viestruko vie. Jedan posto!
Politika koja je bila opsjednuta borbom protiv jedan posto stanovnitva bila je osuena
na neuspjeh. Jednostavno, bilo je suvie glupo. Nita vjerodostojnije nije postajalo od svega
silnog blebetanja o masovnom useljavanju idova, koji su prijetili rastakanju njemakoga
nacionalnog identiteta, i tako dalje. Bilo je suvie glupo, nije moglo uspjeti na velikom planu.
Osim ako neka vanjska prijetnja, kakva katastrofa, ponovno ne zapadne Njemaku?
pokuala je Poulette.
Istina, teoretski, sloila se Christa. No to bi to, za ime boga, moglo biti? Novi svjetski
rat? Slabo vjerojatno. Tko bi elio ponoviti pakao rata? ak ni pobjednike sile, prvenstveno
ne njihova biraka tijela.
Nova hiperinflacija? Itekako, ako srednjoj klasi jo jednom opljakaju svu uteevinu,
bila bi vjerojatno spremna glasati za samog vraga, ako nita drugo, onda iz osvete.
No njemaka se ekonomija podigla na noge, dostigli su i prestigli ekonomski poloaj
koji su imali prije rata. Sve statistike krivulje pokazivale su prema gore, rasla je industrijska
proizvodnja, graevinska jo vie, rasla je potronja, blagostanje je raslo vrlo vidljivo svakoga
dana. A najvanije od svega, smanjivala se nezaposlenost.
Dakle, nije bilo katastrofe na pomolu, dakle jurini odredi i sline figure mogu si obrisati
stranjicu svojim povezima oko nadlaktica, mogu premlaivati ene i openito biti odvratni,
ali nita vie od toga. Jasno, bilo je neugodno za Njemaku u parlamentu imati ni vie ni
manje, nego dvanaest desnih mjesta najgore vrste, ali barem je stvar jenjavala i uskoro bi
trebala nestati iz politike. to e se jo pokazati.

127
| becca & janja

Rijeivi politiko pitanje dana, prijateljice su s jo veim poletom prele na raspravu bi

li Christa na zadnjem salonu prije ljetne stanke trebala pokuati minkom prekriti ozljede ili
ne. Sve dosada nije uope upotrebljavala minku jer ju je Alfred upozorio na manje infekcije
koje bi mogle oteati zaljeenje. No sada to vie ne bi trebao biti problem. Pitanje je bilo
postoji li unutar ueg kruga prijatelja ikoji razlog da se pokua prikriti to se dogodilo, ionako
su svi znali.
Ili bi to djelovalo preteatralno meu svim tim kazalinim strunjacima? Kao da eli
glumiti muenicu? Jer kao to su rekle, ionako su svi znali to se dogodilo.
Obje prijateljice ovome su pitanju posvetile neznatno vie vremena nego prethodnim
analizama sve manje prijetnje desnog ekstremizma.

K AO RAVNATELJ kazalita, Sverre je, naravno, bio loa ala. Ili bolje reeno, to jest bila loa
ala. Jednostavno se zamijenio za nekretninu jer je bila smjetena u centru, iza Bahnhof
Friedrichstrasse i time je, takorei, zavrio u kazalitu. Iako je pitanje to e uiniti s tim
pomalo ostarjelim Theater am Schiffbauerdammom ostavio za kasnije, postojalo je vie
moguih rjeenja. Pri ruci je moda najvie bilo sruiti zgradu i izgraditi novu. Lokacija u
centru mogla bi biti odlina za novu robnu kuu.
I on i prvenstveno Oscar bili su, meutim, na kunji kada se radilo o tome da imaju vie
najmoprimaca, vlasnika trgovina. Takvih su imali mnogo za vratom kada su prije vie od
etiri godine svoju industrijsku imovinu pretvorili u fond nekretnina, s desecima tisua
nevoljkih platia najma. U velikom dijelu sredita Berlina unajmljene nekretnine imale su niz
trgovina u prizemlju, znalo je to biti bilo to, od ivenih namirnica i malih krojakih radnji,
do trgovaca antikvitetima, povrem i namjetajem, mali i veliki pomijeani bez ikakva reda,
osim u veim trgovakim ulicama poput Leipziger Strasse.
Dosta brzo uvidjeli su da je mnogo bolje sve te vlasnike trgovina financijski odravati na
ivotu, nego uporno zahtijevati plaanje najma sve dok ih se ne prisili na zatvaranje.
Nekretnina sa zatvorenim buticima i daskama zakucanim preko izloga da se izbjegne
bacanje kamenja, iz nedokuivih razloga zatvorene trgovine privlaile su ljude eljne
razbijanja izloga odavala je siv i otuan dojam. Djelovalo je to na najmoprimce, postajali su
agresivniji, i utjecalo na ozraje u itavoj etvrti.
Prva ideja, Oscaru je pala na pamet, bilo je dogovoriti s vlasnicima trgovina, velikim i
malim, da ako uloe novac u renoviranje i ureivanje svoje trgovine, svi ti trokovi oduzet e
im se od cijene najma.
Svatko je mogao predvidjeti da e to dovesti do toga da gotovo svi vlasnici radije ulau
novac u poboljanje trgovine nego ih bacaju u ralje kuevlasnika. to se, naravno, i dogodilo.
Bilo tko takoer je mogao predvidjeti da to dovodi do varanja, da e pojedinci prikazati
znatno vee trokove renoviranja od stvarnih koje su imali. to se takoer dogodilo.
Umjenost je, stoga, bila u tome da se do odreene mjere dopusti biti prevaren, a ne

128
| becca & janja

ispadne odmah idiot. Kao prvo, trgovine koje se odravaju na ivotu uvijek su isplativije od
zatvorenih trgovina, neovisno o prihodima od najma. Kao drugo, zatvaranje trgovina
dovodilo je do neeljenih stanara koji ne plaaju, to je bilo jo gore jer je neizbjeno vodilo u
kriminal i svae sa stanarima koji plaaju.
Raunica je bila vrlo jednostavna. Srdaan, susretljiv i lako prevaren najmodavac
izbjegao bi prepirke, trajkove najmoprimaca i pritom ono najgore, uplitanje policije radi
deloacija. Ako bi se sve to izbjeglo, prihodi od najma mirno su pritjecali, dakle vie se
zaraivalo tako da se bude fin i glup nego vrst, principijelan, kao to su neki u berlinskoj
udruzi kuevlasnika odluno tvrdili da se treba biti. Oni koji su najotrije zahtijevali ouvanje
reda i zakona, na sebe su navukli najvie nereda i veeg kriminala.
Povrh toga, prihod od najma poduzeima u vlasnitvu obitelji bio je znatno manji od
rasta imovine u nekretninama, jer su cijene nekretnina poele dramatino rasti. to su vie
stanari poljepavali zgrade, tim im je vie vrijednost rasla. Od toga su obje strane imale
koristi.
Posebice to su poduzea svoj novani tok primala s druge strane, iz reklamne agencije i
gradnje na ugovor o izvedbi radova.
Sve je to bilo logino i iskuano i savreno je funkcioniralo sve dok nije bilo kazalita za
vratom. Theater am Schiffbauerdamm bio je oito na rubu propasti i umalo zaboravljen,
unato lokaciji u sreditu grada. Bilo je to klasino devetnaestostoljetno kazalite, crveno,
bijelo i zlatno, pli, ogledala, nimfe i gipsani aneli, ak i carski grb na stropu. Velik projekt
renovacije, ako bi ga se eljelo vratiti u izvorno stanje, jo vei izdaci ako bi ga se eljelo
modernizirati.
Neko je vrijeme pustio stvar na miru i zadovoljio se time da se tu i tamo bliskim
prijateljima ironino predstavi kao ravnatelj kazalita, sve dok ga jednoga dana nije
potraio Ernst, nekadanji glumac, ili moda glumac bez posla, koji si je zamislio da bude
pravi ravnatelj kazalita i naao da bi mu Theater am Schiffbauerdamm odlino odgovarao za
tu novu i presudnu fazu njegova ivota.
Kada je Ernst potraio Sverrea u reklamnoj agenciji radi dogovora o tome, susret je ispao
gotovo poput najmodernija ekspresionistikog teatra, u kojemu su se slagali apsurd na
apsurd.
Dodue, Ernst, koji je izgledao vrlo dobro i po svoj prilici mu bio istomiljenik,
primijetio je Sverre usput, nije imao novca. Njegova nakana bila je iznajmiti kazalite na
kredit, napraviti senzaciju s novom vrstom teatra, igrati pred rasprodanim gledalitem i tako
naknadno otplatiti znatan najam.
Sverre se zainteresirano raspitao u emu se sastoji to senzacionalno kazalite, isto
dramaturki, i prvo je dobio dug nerazumljiv odgovor nabijen silnim kazalinim floskulama
svoga vremena, o scenskoj slici, direktnosti, apsurdnom realizmu, organskoj povezanosti,
distanciranju i jo kojeemu.
Kada je prisilio nervozno preentuzijastinoga Ernsta da poblie konkretizira projekt,
pokazalo se da se ideja sastoji u transformiranju jednoga engleskog djela, Prosjake opere,
na njemaki. Uz pretpostavku da se promijeni glazba, moda i radnja.
Sverre zasada nije bio oduevljen. Ne iz zlobe, nije imao nikakvih namjera buiti te

129
| becca & janja

sanjarske balone od sapunice koji su lebdjeli prostorijom, samo je elio uti vie od lijepe
mate.
Prema tome, kako e se ta transformacija engleskoga komada iz 18. stoljea provesti ako
se promijene i glazba i radnja? pitao je iskreno zainteresiran.
Ima jedan dramatiar, objasni mu tada Ernst prigueno tajnovito, ali s entuzijazmom
koji je i dalje ario, koji bi mogao pretvoriti taj temeljni materijal u remek-djelo smjeteno u
nae doba, i jasno, s posve drugom glazbom. Dotini dramatiar, praktiki jedan od mladih
njemakih genija, iako je to daleko premalo ljudi shvaalo, bio je, povrh toga, i sam nelo
instrumentalist i odmah bi uoio mogunosti. A ako on zagrize, uspjeh je zajamen.
Sverre je vjerovao da razumije na koga se misli. No svejedno je otvoreno pitao tko je taj
mladi i jo nedovoljno cijenjen genij.
Njegovo je ime Bertolt Brecht, ako vam je poznato?
Prijatelj Bert, znai.
Jest, priznao je Sverre, sada bespomono uvuen kao lik u apsurdnome teatru stvarnosti
koji su igrali, ime mu je poznato.
Ali, pravio se da razmilja, ima li Ernst prisnijih veza s tim Bertoltom Brechtom? Jer
oito je ipak da je presudni preduvjet za ovaj sjajni projekt da spomenuti Brecht a) sudjeluje u
sjajnoj zamisli s engleskom prosjakom operom i b) da se spomenuti Brecht potom prihvati
zadae ispunjavanja Theater am Schiffbauerdamma rasprodanim izvedbama?
Da, upravo tako. No to je bio sporedan problem, praktiki samo pitanje vremena. Oiju
sjajnih od neukrotiva entuzijazma objasnio je Ernst, blago nagnut naprijed nad sjajni bijeli
crtai stol, osjea da e sresti nekoga tko moe posredovati. I time stvar samo to nije
rijeena.
Prizor je bio neodoljiv. Sverreova zavrna replika bila je praktiki samorazumljiva.
Smireno je objasnio da e ve iste veeri posredovati u presudnu kontaktu i da Ernst odsad
nadalje iznajmljuje Theater am Schiffbauerdamm na kredit, uz dane uvjete da e platiti tek
kada svjetski uspjeh bude injenica.
Kada mu se Ernst bacio oko vrata i gotovo plaui od olakanja iznio da je itavo vrijeme
osjeao kako e se srea okrenuti, Sverre je jo vie bio uvjeren da u naruju dri
istomiljenika. To prizor nije inilo ni boljim ni gorim, ili ako jest, onda je bio gori.
Tako je to poelo.
Bilo je to prije vie od godinu dana. A veeras na zadnjem salonu ranoga ljeta Bert e
recitirati i diskutirati o dijelu skice za Prosjaku operu, iako je to bio tek radni naziv. Na
njemakom e se zvati drukije, jo nije odlueno. Moda Opera za tri groa.
U najgorem sluaju mogla bi to ispasti vrlo monotona i preduga veer u crvenom salonu.
No tako je to bilo s nekima od prijatelja.
A zatim e se svi razmiliti na praznike i radi pisanja, oni kojima je to bilo zanimanje, ili
samo jer su bili slobodni, oni koji su imali prozainija zanimanja. Oscar, Christa i djeca
provest e ljeto izmeu Sandhamna, dok norveki princ ne bude tamo, i Dresdena, kod
njezinih roditelja. Sm Sverre mislio je, i tajio to pred svima, da bi mogao napraviti izlet do
Engleske. No nita nije bilo sigurno, o tome se nije smjelo ni zucnuti u Oscarovoj prisutnosti.
Dosta neodlunosti. Veeras e veer u Christinu crvenom salonu najvie biti nalik

130
| becca & janja

kabaretu.

U I EKIVANJU premijere oekivanja su bila toliko niska da je vie glumaca dogovorilo nove
poslove samo nekoliko dana kasnije. Po gradu je kruila glasina da je ovo jedan od onih
komada koji e ii samo jednu veer. Umjetnica koja je trebala igrati Jenny Rupetinu javila je
da je bolesna dan prije premijere jer nije mogla podnijeti pomisao da e na nju bacati jaja i
trulo voe.
Morala je uskoiti supruga Kurta Weilla, Lotte Lenya, jer bila je prisutna tijekom itava
perioda pisanja na Rivijeri i probno otpjevala uzdu i poprijeko svaki tekst. No neoekivano
ubacivanje bilo je toliko kratko prije premijere da su programi ve bili tiskani, tako da nije
bilo njezina imena. Sreom po nju, aptalo se.
Kurt je, pak, bio pria za sebe. To to si je bio dobar prijatelj s Bertom bilo je jedno, iako
je bilo teko shvatiti zato, jer nikada nije imao nita zanimljivo za rei i osim toga, bio je
toliko moderan skladatelj da se uglavnom bavio nerazumljivom i atonalnom glazbom,
onakvom koja je svakome, odnosno, svakome normalnom, bila nesluljiva. Ansambl se, povrh
toga, sastojao veinom od kabaretskih glumaca, koji nikada nisu nastupali na kazalinoj
sceni. Bila je to neka ideja to ju je Bert imao, da takvi umjetnici glume neposrednije i
agresivnije.
Moglo se slobodno rei da se oblak nemira nadvio nad premijeru.
I, koliko je Sverre shvatio amor publike na premijeri, uglavnom su to bila zlurada
nadanja da e vidjeti golemi fijasko i nakon toga biti meu malobrojnim svjedocima koji e
moi priati o skandalu.
To to je Oscar sjedio pokraj Christe ljut kao ris imalo je posve razumljive razloge.
Radilo se o prepirki na onome zadnjem salonu prije ljetne stanke. Prije nego to su Bert i
Kurt doli u crveni salon, sve je bilo kao inae. Grosz je donio nekoliko skica koje je napravio
za postavljanje Dobroga vojnika vejka jer je elio uti miljenje i savjete prijatelja.
Postojao je rizik od tube, barem je tako mislio njegov izdava. Dvije njegove skice pobudile
su znatan ushit meu prijateljima. Jedna je predstavljala Silazak Duha Svetoga u vidu
osobito debela sveenika koji riga granate. Druga je predstavljala Isusa Krista na kriu, s
gas-maskom i vojnikim izmama, uz tekst: Zaepi gubicu i nastavi dalje!
Satira je bila jasna i precizna, oko toga su se svi mogli sloiti. No nije bilo vojske u
Europi koja nije imala bataljun sveenika koji su blagoslivljali topovsko meso kada bi
odmariralo prema bojnom polju. Problem je bio to se pravno napad protiv sadraja slika
nee oblikovati politiki, nego religiozno. Optube e biti za svetogre. Strogo pravno
gledano, od toga nije samo bilo teko obraniti se, bilo je i teko pronai politiku zatitu
upravo od svetogra, osim u openitom govoru o slobodi umjetnosti, slobodi izraavanja kao
jednome od temeljnih stupova demokracije i slinih stajalita koja, iskustveno se pokazalo,
pravnicima na sudu nisu imponirala.

131
| becca & janja

Rasprava je upravo poela jenjavati Oscarovim i Sverreovim obeanjem da e platiti

eventualnu novanu kaznu, kada je Bert, snano uvlaei dim svoje cigare Virginia, uletio s
povuenijim Kurtom za petama. Naravno, odmah je preuzeo scenu neoekivanim stajalitem,
jednim od svojih najuobiajenijih trikova.
Trebalo bi dozvoliti puenje u kazalitu, zapravo, trebalo bi to preporuiti! poviknuo
je prije nego to se smjestio i priekao da proe stanka iznenaenja i zatim nastavio s dugom
argumentacijom da puenje potie misaonu aktivnost i da je u kazalitu najvanije da
gledatelji misle, ne da budu dirnuti ili oarani ili jo gore, posve ukljueni u dramu i
prvenstveno da ne sjede i uvjeravaju sami sebe da e dobiti neto u to mogu vjerovati.
Time je Bert preuzeo vodstvo veeri i nitko nije imao nita protiv jer su svi bili radoznali
od ega e se sastojati novine u toj prosjakoj operi. Rizik da netko napusti Tiergartenstrasse
te veeri, a da nije bio u potpunosti informiran u vezi toga, bio je beznaajan. Jer uskoro je
recitiranje razliitih skica, i rezoniranje, i moda prije svega dociranje, zapoelo punom
parom.
Dolo je do neslaganja izmeu Berta i Oscara kada je Bert proitao tekst koji je smatrao
jednim od kljunih scena predstave, rijei Mackie-Noa pod vjealama:
Nas male graanske zanatlije, koji primitivnim turpijama obijamo niklane blagajne
sitnih zemljoposjednika, progutat e veliki poduzetnici, iza kojih stoje mone banke. to
znai jedan otpira prema bankovnoj transakciji? to je provala u jednu banku prema
osnivanju jedne banke? to je umorstvo jednog ovjeka prema namjetenju jednog ovjeka? 2
Uslijedio je tu i tamo koji pljesak, pomalo oklijevajui. Bert je naao da stvar oito treba
temeljitije pojasniti.
Dakle, radi se o zabludi da razbojnik nije graanin, ree on i napravi teatralno
razvuenu umjetniku stanku prije nego to e nastaviti. Zabludi koja potjee od druge
zablude, naime, da graanin nije razbojnik. Taj se nesporazum mora ispraviti.
Oscar je tu eksplodirao.
Nisam ja nikakav razbojnik! planuo je. Kog to vraga govori? Ako zaposlim novog
portira to je isto kao da sam ga ubio? Volio bih da to kae ravno u lice nekome tko je dvije
godine bio nezaposlen i samo to ga nisu deloirali, a upravo ga je spasio posao portira!
Drugi ljudi bi se povukli pred ovakvim ispadom. No to, naravno, nije vrijedilo i za Berta,
kojega je upravo to vrlo primjetno oraspoloilo i sjajnih je oiju poeo hvaliti Oscara to je
doista razmiljao, a to je bio najvaniji zadatak publike. Zatim su uslijedila duga
objanjavanja o tome to je realizam, kako prevesti scensku sliku u vlastite misli kada scenska
slika predstavlja iskljuivo prostitutke, svodnike, ubojice i lopove, kao da drugi ljudi i
alternative ne postoje.
No Oscar se nije dao primiriti, premda bi se loe proveo u raspravi o kazalinoj teoriji s
Bertom. Naravno, i svi drugi bi jednako proli, no to nije bila neka utjeha Oscaru, koji je
smatrao da se Bert samo skriva iza svoga uobiajenoga oblaka teorija.
To je bilo to.
Sada, nekoliko mjeseci kasnije, sjedili su ovdje i ekali da pone premijera. Oscar nije

2
Bertolt Brecht: Opera za tri groa. Zagreb: Zora, 1964:126. S njemakog preveo Marko Fotez.

132
| becca & janja

elio ii, Christa ga je nagovorila rekavi da moraju pokazati solidarnost s ono malo prijatelja
to imaju, premda se ponekad dogodi da se ne slau. No Oscar je i dalje bio kiseo. Sverre se
bojao da bi Oscar ak mogao biti u zluradoj veini u publici koja se nadala fijasku.
Predstava je poela i publika se drala suzdrano sve do prvog songa. No tada se neto
poelo dogaati. A od drugoga songa nadalje, stalno su morali poinjati da capo zbog glasnih
i entuzijastinih zahtjeva publike. Sverreu je bilo ugodno iznenaenje da je njegov brat, koji
je sjedio Christi s druge strane, poeo pljeskati sve jae i ushieno se glasno smijati svakoga
puta kada bi doao njegov vlastiti pripjev, sada podignut na razinu kazaline umjetnosti:
Prvo pod zub a onda moral!
Na kraju je publika ustala i pljeskala, a itavo je vrijeme kolalo jedno pitanje, tko je ona,
ona koje nema u programu? Tko je ta sjajna, izvrsna umjetnica?
Prava glavna enska uloga imala je razloga proklinjati svoje taktiko bolovanje veer
prije premijere. Kurt Weill je na zabavi nakon predstave napravio dramu zbog stranoga
skandala to se nije stiglo otisnuti Lottino ime.
Kada su se Christa, Oscar i Sverre, sjajno raspoloeni, Christa s po jednim bratom pod
svakom rukom, zaputili prema zabavi, Oscar se dobroudno naalio da kapitalistiko
iskoritavanje oito moe poprimiti najneobinije oblike, imajui na umu kako se komad
financirao i tko je to genijalnome drugu Bertu priskrbio kazalite.
Sverre je ustvrdio kako je siguran da je veeras doivio istu stvar kao prije petnaest
godina u Parizu. Tada je bila premijera Stravinskijeva Posveenja proljea. Iako je publika
tada, za razliku od danas, bila strano podijeljena. Jedna je stvar ipak bila sigurna, sumirao je,
Opera za tri groa bila je doista neto posve novo kada se radilo o stapanju kazalinog
teksta i glazbe. Mogao bi se kladiti da e izvedbe biti rasprodane tjednima.

133
| becca & janja

1931.

N ASLIJEDILA JE JED NAK U tamnu bakrenocrvenu kosu kakvu je imala njezina baka i tijekom
posljednjih godinu dana pretvorila se iz djeaki graene djevojke nalik onima iz 20-ih
godina u mladu enu koja je nalikovala amerikim filmskim zvijezdama. Bila je to vrlo
napadna preobrazba.
No jednako kao to je to bilo neizbjeno opaziti, bilo je neugodno pomisliti ili uope
razmiljati u tom dvojbenom smjeru. Johanne mu je bila ker, ali vie nije bila dijete.
Lauritz je sjedio u svojoj radnoj sobi u Villi Bellevue i listao slike nje s maturantskom
kapom u tipinoj bijeloj haljini, napravljene unaprijed u jednom ateljeu u Stockholmu. Bilo je
ljudi koji su smatrali da je izazivanje nesree raditi takve fotografije unaprijed. No to se nije
moglo odnositi na Johanne. Ona je bila nadarena djevojka, osobito za jezike, a to je onome
tko je pohaao klasini program bilo najvanije. ak joj ni latinski nije zadavao brige, iako je
to bio nepotreban predmet. Iz najvanijeg jezika, njemakog, imala je istu peticu, pa
oduvijek je bila dvojezina. A iz francuskoga i izbornog predmeta engleskog imala je tek
ocjenu nie. Dakle, to je znailo da zapravo govori pet jezika, jer se, poput svoje brae i
sestara, bez problema mogla prebacivati s norvekog na vedski i obratno. Bila je to
sposobnost koju on sm nije imao, kao ni Oscar ni Sverre. Carl Matthiessen imao je istih
potekoa, ispriao mu je, nije se mogao osloboditi norvekoga, dok su njegova djeca
nesmetano mijenjala, sad jedan, sad drugi jezik. Oito je to bilo neto to se dalo nauiti
samo u ranoj mladosti.
Bilo je est sati ujutro, sunce je ve stajalo visoko na nebu, nije bilo vjetra i ptice su
pjevale pred njegovim otvorenim prozorom gotovo zaneseno, najbrbljavije su bile zebe.
Johanne e imati lijep dan za maturu. uo je blagi zveket, u kuhinji i uokolo se radilo, od
obitelji su svi i dalje spavali.
Nije razumio svoju melankoliju. Trebao bi biti sretan i ponosan. Johanne e ovime stei
pravo studiranja, poloit e ispit zrelosti, kako se to zvalo. Nakon ljeta upisat e se na
Sveuilite u Uppsali i napustiti gnijezdo.
Je li zbog toga alio, to e svakoga dana za stolom imati jednoga lana obitelji manje?
Ne, tako to ide u ivotu.
Je li bio nezadovoljan njezinim izborom sveuilinih studija? Da, moda. Studirat e
samo nepotrebne predmete, poput francuskog, povijesti umjetnosti i knjievnosti. Takvo

134
| becca & janja

obrazovanje bilo je prvenstveno namijenjeno mladim enama koje se trebaju udati u skladu
sa svojim statusom. Poput Wallenbergovih keri, gotovo sve su udane za plemie i imale su
oite koristi od odreena klasinog obrazovanja, radi svih razgovora za stolom koji su ih
ekali. Bio je to posve jednostavan posao to su ga Wallenbergovi provodili, razmjena novca
za lozu.
S poslovne strane takav aranman nije ba bio neto novo, Ingeborg i Christa odgojene
su s tradicionalnim ciljem. No obje su se pobunile protiv svojih oeva i ustrajale u tome da se
udaju iz ljubavi. A ivot se ipak tako posloio da ni grof Moltke ni barun von Freital nisu
imali razloga biti nezadovoljni svojim norvekim ribarskim sinovima od zetova. Novca je bilo.
ak i novca spaenog od orkanske burzovne i industrijske krize koja je upravo pustoila
Njemakom. Njihov fond nekretnina nije bio optereen hipotekama, ono to se isprva
financijski inilo potpuno nerazboritim, sada je izgledalo financijski genijalno. Ako se neto
iz toga moglo nauiti, bilo je to da se treba drati podalje od zajmova i pekulacija na burzi.
Jednako tako i u vedskoj, gdje su ljudi kao ludi jurili za dionicama Kralja akalica Kreugera.
Takve napasti treba izbjei.
Ne, ne smije ovako sjediti i razmiljati o novcu na svean dan poput ovoga. Ovo je
Johannein veliki dan, njezin prvi iskorak u samostalni ivot.
Moda je ipak to bio razlog njegove melankolije. Poeo je starjeti, za samo koju godinu
sva e djeca odleprati iz gnijezda. Beduin vie nije imao stvarnih izgleda za pobjedu na velikim
natjecanjima. Kralj banana doradio je i modificirao Marisku, Refanut II Jacoba Wallenberga
unatrag nekoliko godina pokazao se daleko nadmonim. Jedriti na estici bilo je fiziki preteko
za onoga tko je navrio pedeset i etiri godine. A u ne tako dalekoj budunosti moraju nove
snage unutar obitelji preuzeti poduzea. Harald je ve odabrao drugi put. A sada Johanne. Karl
je, sreom, odabrao realku i nastavit e vie tehniko ili ekonomsko obrazovanje, ali potrajat e
barem jo osam godina prije nego to bude mogao ui u vodstvo poduzea.
Ne, opet je krenuo tim putem. Ovo je Johannein dan, trenutano je samo ona bitna. A
njezina je budunost neispisana ploa.
Osobito sada kada je prekinula s onim kolskim kolegom koji je ivio u Neglingeu,
Jonasom Axelsonom.
Kao otac nije mogao porei da je bio vrlo zadovoljan takvim razvojem dogaaja, iako je i
dalje osjeao odreenu ozlojeenost situacijom koja je oito vladala meu mladima prije
nego to bi prekinuli. Djelovala je poput bliske veze koja prethodi zarukama, poput prilika
kojima je moderna i slobodoumna mlade vladala posve samostalno i to se
podrazumijevalo. Ingeborg ih je oboje okarakterizirala upravo kao moderne i
slobodoumne. U Lauritzovim uima to nije zvualo iskljuivo pozitivno, ali taj stav mudro je
zadrao za sebe.
Ono to je kao otac imao protiv mladoga gospodina Axelsona ipak se ni na koji nain
nije odnosilo na intiman ivot mladih golupia, silio se ne misliti na to. Takoer, nije imao
nita protiv djeakova oca koji je bio radnik na pruzi, ni protiv toga to je obitelj ivjela u
kuici u Neglingeu. Nipoto, neki od najboljih prijatelja u mladosti bili su mu upravo radnici
na pruzi. A to to je opina platila da polazi kolu za djeake i djevojice u Saltsjbadenu bilo
je, naravno, potpuno u redu. To je uzorna opinska politika, vrijedna plaanja poreza.

135
| becca & janja

Naslijeeno siromatvo nije neto ega se treba stidjeti, jednako kao to ni naslijeeno
bogatstvo nije neto ime se treba ponositi.
Jednostavno, ono to je imao protiv deka bile su te njegove knjievne bube u glavi. I
kao da nije bilo dovoljno to e postati pisac, postat e proleterski pisac, valjda neka finija
sorta koja pie o radnikoj klasi, knjievno usmjerenje za koje je, tovie, mislio da snano
napreduje u vedskoj.
Ukratko. Nikada nee moi uzdravati Johanne. Stoga e ona morati uzdravati njega, a
imajui na umu njezin izbor studija, bit e prisiljena postati uiteljica. Nema nita loe u
tome, to je odgovorno i vano zanimanje. Problem je bio to e ena morati uzdravati
mukarca koji je iz iste tatine odbijao raditi kao sav ostali svijet. Da je deko barem imao
dovoljno razuma da si priskrbi nekakav izvor prihoda prije nego to se baci u to svoje
proletersko pisanje, talenta za izraavanje nije mu nedostajalo, prole godine je maturirao u
koli koju mu je opina financirala s izvrsnim ocjenama. Ali ni sluajno neemo nastaviti sa
kolom, odmah se treba baciti na pisanje.
Ingeborg je bila iznenaujue otra u tim raspravama. to je loe u tome da ena
uzdrava mukarca, ako stvar bude stajala tako da zanimanje uitelja bude bolje plaeno od
zanimanja pisca? A ako deko ima talenta, valjda mu treba dati vremena da to pokae? A
bogme ni ne postoji prirodni zakon koji kae da pisci uvijek moraju opisivati graansku
klasu? Zar svi moraju pisati kao gnjavator i demokrat relativno novijeg datuma, Thomas
Mann, Nobelova nagrada vie-manje? A ako elimo razumjeti svijet, posebno ako elimo
razumjeti sadanju Njemaku, to je hitnije od razumijevanja radnike klase? Prole godine
su milijuni nezaposlenih doista glasali za uskrsnuloga klauna Adolfa Hitlera. to je vanije od
pokuaja razumijevanja tog paradoksa?
Naravno, nije se mogao suprotstaviti Ingeborginoj argumentaciji, nikada to nije mogao
kada bi razgovor skrenuo u politiku. Jedini slabi prigovor bio mu je da knjievnost o
radnicima ne moe pruiti pristojan prihod jer radnici ne itaju knjige, niti ih kupuju, a time
niti ne mogu pridonijeti prihodima gospodina proleterskog pisca. A nee valjda buruji, oni
koji kupuju knjige, itati o muci i patnjama radnika?
Na tu temu nije bilo ugodnih razgovora. Tim bolje da se problem sada rijeio sm jer je
Johanne prekinula, tako da je ta brana igra time vraena natrag na poetak.
A danas je njezin veliki dan.
Poeli su se uti glasovi njegove brae, Ingeborg i djece. Ustajali su, ispunjeni
iekivanjem pred proslavu, sigurno zadovoljni kao i on ugledavi sjajno ranoljetno vrijeme.
Svi su pristigli iz Berlina tijekom jueranjega dana, svi osim Haralda koji je bio na moru, na
tajnoj vojnoj vjebi negdje na Baltiku, donijeli su sa sobom njegovu fotografiju kao
novoimenovanog porunika u njemakoj mornarici. On i Ingeborg su prouili sliku svojega
sina uz pomalo ambivalentne osjeaje. No najvie s ponosom, nitko nije mogao porei da se
Harald vrlo dobro drao u odori.
Dosta s tim. Danas je Johannein dan i niiji tui.

136
| becca & janja

A KO J OHANNE neto upravo danas nije htjela, to je bilo izazivati razmirice. Bit e fina i
dobra djevojka, to je bila namjera. Ako e uspjeti nagovoriti oca da se predomisli, mora to biti
u nekom trenutku usred proslave kada, nadajmo se, bude najbolje mogue raspoloen.
Uglavnom je od oca dobivala to je htjela. No kada je uo da se pria kako ona i njezina
najbolja prijateljica Birgitta preko ljeta planiraju putovanje do Pariza, Londona i na Rivijeru,
istoga asa je stao na stranje noge. Tako mlade djevojke ne mogu putovati same u opasne
velike gradove. I toka.
U suzama se poalila mami Ingeborg. Plan je bio uzbudljiv. Nakon to maturiraju, valjda
e biti odrasle? Otac nikada ne bi odbio Haralda, a ne bi ni Karla da on sljedee godine dobije
slinu ideju.
Bilo je tako nepravedno. itavoga ivota zapovijedalo joj se kamo e za ljeto,
naprijed-natrag. Ako se nije ilo u Dresden, onda se ilo na Ostery, budi dobra djevojica u
mornarskoj kouljici s kragnicom, kod majinih roditelja ili kod druge bake. Ako to nije bio
Berlin, bio je Sandhamn, nikada nije mogla sama odluivati. A bilo je nepravedno i jer je
Birgitta smjela na put, dopustili su joj i otac i majka.
Naalost, pokazalo se da je konkretno taj argument modificirana istina. Kada je mama
Ingeborg nazvala Birgittinu mamu, pokazalo se kako su Birgittini, istina, odvagnuli i
zakljuili da ako Johanneini roditelji pristanu na putovanje, onda e i oni, iako nerado i uz
odreenu brigu, popustiti. No ne pristanu li Johanneini roditelji, onda ni Birgitta nee moi
na putovanje.
Sve je ovisilo o tome da nae pravi trenutak i nagovori oca.
Njezina matura nije nikakav problem. Nije imala ocjenu ispod vrlo dobrog, dakle, nije
mogla ne uspjeti. A bodova za primanje na Sveuilite u Uppsali imala je i vie nego to je
trebalo. Usmeni ispit na dan mature bio je, dakle, samo formalnost. Ispitivat e je iz dva
glavna predmeta, latinskog i njemakog, a zatim iz nekog od manje vanih predmeta, poput
izbornog engleskog, geografije ili kranstva. Nita nije moglo poi po zlu.
Majka i ki sjedile su zajedno pred velikim toaletnim stoliem u majinoj kupaonici i
ponovno sve pretresale, dok je Ingeborg snanim zahvatima eljala Johanneinu dugu
tamnocrvenu kosu. eljela ju je nositi rasputenu, onako kako su odrasle i slobodne ene
sada izgledale. Mama Ingeborg pokuala je napraviti kompromis, Johanne e imati brino
podignutu frizuru tijekom samoga ispitivanja, nije da treba zavoditi ispitivae, samo ih
uvjeriti u svoju marljivost i vrline. Podignute pletenice u krunu iznad zatiljka, moda?
Ni sluajno, nee izgledati kao njemako djetece, protestirala je Johanne.
Ingeborg se predala jer je to ipak bila nebitna stvar, barem je trebala biti. Ostavile su se
te teme i ponovno prole dnevni raspored. U deset sati e maturanti pristii u kolu na
dvosatno ispitivanje, naravno, Karlsson e je odvesti, tako da bijelu haljinu po putu ne zadesi
kakva nezgoda.
Zatim ruak, jo dva sata ispitivanja i oko dva sata oekuje se da novopeeni budui
studenti istre u kolsko dvorite sa svojim bijelim kapama.
Nakon toga druenje od nekoliko sati kod kue, jer kolege iz razreda idu od kue do
kue. Oko sedam sati veera za sve uenike, nastavnike i roditelje u francuskoj blagovaonici u
Grand Hotelu. Otprilike u deset roditelji i veina nastavnika, iako ne svi, Ordnung muss sein,

137
| becca & janja

povui e se kada jazz orkestar preuzme podij i na kraju e uenike pokupiti automobilima
po prilici u dvanaest. I budu li mogli i bili zainteresirani, prikljuit e se svatko svojim
roditeljima na nachspiel po kuama.
Tada e vjerojatno biti prava prilika za posljednji pokuaj nagovaranja oca, osobito ako
Johanne dobije podrku svih odraslih. Christa i Sverre definitivno e stati na njezinu stranu.
Dalo bi se rijeiti. Samo da ne izazove koju od svojih uobiajenih scena tijekom dana.
Uvijek je u redu imati vlastito miljenje, poduila ju je mama Ingeborg. No nije uvijek
mudro izraziti ga. Johanne je obeala da e to imati na umu i odmah je zaboravila to je
obeala. Moda ne bi bilo igralo toliko veliku ulogu to god da je vrsto odluila, imajui na
umu razvoj skandala.
Prvo je odgovarala geografiju i ispoetka je bila malo uznemirena jer je mogla zavriti
bilo gdje na Zemlji, usred kineskoga graanskog rata s nejasnim granicama ili u Latinskoj
Americi, ili u Britanskoj Istonoj Africi (koju u tom sluaju nee nazvati Njemakom
Istonom Afrikom!).
Troje kandidata, dvoje u bijelim haljinama, jedan u tamnom odijelu, sjedilo je u uionici
s nervoznim glavnim uiteljem i dravnim ispitivaem stroga pogleda, koji je imao zadnju
rije nad ocjenama. Ocjena vlastitoga nastavnika, tehniki uzevi, bio je tek prijedlog sve dok
je ispitiva nije odobrio.
Ispitivanje je poelo muenjem Grana, kolege iz razreda, s razliitim regijama Kanade i
imenima velikih jezera. Dobro je to odradio i Johanne je bila zahvalna to je izbjegla tu temu.
Nakon toga je prijateljica Louise morala prikazati sliku Afrike prije i nakon svjetskoga rata,
to joj je bilo kao vodu piti, i uskoro je podijelila slijepu kartu koju je dobila na engleska,
francuska, belgijska i portugalska podruja.
Kada je Johanne dobila zadatak, nije mogla vjerovati, inilo se gotovo kao varanje.
Trebala je pobrojati njemake savezne drave. Kao da su je ispitivali o raznim adresama u
Saltsjbadenu, barem onima s prave strane pruge.
Ispit iz latinskoga koji sat kasnije bio je, jasno, formalniji, trebalo je samo proitati i
prevesti tekst o drugome punskom ratu, nema problema.
Za vrijeme ruka gledala je na to kao na gotovu stvar, ostao joj je samo njemaki, a to joj
je bilo kao da avrlja je kod kue.
Moda je trebala biti malo uznemirena kada ju je njezin nastavnik, koji joj je uvijek
davao iste petice iz jednostavnog razloga to joj je njemaki bio jedan od dva materinska
jezika, pozvao na stranu i upozorio na toga ispitivaa Ljungheda. Bio je na zlu glasu zbog
svojih kolerinih ispada koji su ponekad nasmrt plaili uenike.
Moda je trebala uzeti u obzir upozorenje, ali nije. Bilo je prejednostavno, jednako tako
ju je veanin mogao ispitivati norveki. Dodue, dotini ozloglaeni lektor Ljunghed
izgledao je zlo. Za razliku od nastavnika iz njezine kole, bio je odjeven u prsluk, visok
ukrobljen ovratnik starinskoga modela i, umjesto kravate, plastron na tamno odijelo. Iza
njegovih zlatnih okvira naoala zurile su sitne otre zmijske oi. Govorio je njemaki s jasnim
kominim vedskim naglaskom. Odjenuo se u njemakog desniara, no taj nedostatak nije
mogao sakriti.
Ispit je proveden kao i prije, po abecednom redu maturanata. Nelagoda se poela iriti

138
| becca & janja

ve kada je ispitiva izmrcvario Grana, njega koji je bio najgori od sve troje, prekidajui i
ispravljajui i najmanje beznaajne greke u izgovoru, jednom a da niti nije bilo pogreno.
Gran se poeo znojiti, postao je nervozan i uskoro je grijeio na stvarima koje je zapravo
znao.
Predmet ispitivanja bio je Goetheov i Schillerov Weimar, o emu Gran, iskreno
govorei, nije znao previe. No ispit se ionako odnosio na njemaki jezik, ne kulturnu
geografiju. Zavrilo je s prijeteim nagaanjem ispitivaa da treba odvagati ne bi li moda
trebalo spustiti dvije ocjene, umjesto jedne.
Bila bi to katastrofa, znailo bi da ga rue, uz rizik da bude prisiljen izii na stranja
vrata kada svi ostali istre na glavni ulaz sa svojim bijelim kapama.
Ispitivanje je prelo na Louise i pokazalo se da se radi o dobitniku Nobelove nagrade
Thomasu Mannu. Bilo je to prilino oekivano pitanje koje je veina onih koji su polagali
njemaki pripremila.
Louise je nervozno brbljala o Buddenbrookovima i Der Zauberbergu, prije nego to je
maltretiranje poelo. No sada se nije toliko radilo o gramatikim pogrekama, jer za
veanku je Louise bila neuobiajeno sigurna u svoj njemaki, nego o tome koliko je Mann
bio bolji mislilac prije 1922. Ili je maturantica imala kakvo drugo miljenje glede toga?
Louise je izgledala kao upitnik na dvije noge. A nije bilo ni udo, ni sama Johanne ne bi
razumjela o emu se radi, da nije ula Brechta i ostale iz berlinskog drutva da govore o
Mannovu odglumljenom preokretu 1922., kada je iznenada, shvativi otkud vjetar pue, izdao
konzervativizam i poeo pruati podrku republici. No nije se moglo oekivati da vedski
uenici znaju tako to?
Ipak se nije trebalo brinuti za Louise, njezini rezultati na pismenim ispitima bili su jako
dobri, njezin njemaki itekako siguran, iako je, ba kao i ispitiva, zvuala poput veanke. Iz
nekog razloga htio joj je pokazati gdje joj je mjesto.
Johanne se nadala da e, kada doe red na nju, na drijebu dobiti kojeg modernog
njemakog pisca, po mogunosti nekoga koga je upoznala u Tiergartenstrasse i, shodno
tome, koga taj ispitiva preodjenut u njemakog desniara, naravno, mrzi. Zato ne Brechta,
Piscatora ili Dblina, ili jo bolje, Ericha Mariju Remarquea, premda konkretno njega nikad
nije upoznala? Ba bi moglo biti zabavno.
No ispala je politika faktografija. Zamoljena je da izloi stanje parlamenta u Njemakoj.
Moglo je biti zabavnije od toga, ali preostalo joj je samo stisnuti zube. Najvei
parlamentarni problem, poela je uz uzdah, sastoji se, naravno, u tome to su oni divljaci od
nacista, nakon prologodinjih izbora na opi uas i sramotu Njemake, uli u parlament i
postali druga najvea stranka. To je stvorilo nered i slabe koalicije jer su graanska desnica i
socijaldemokrati morali pokuati nai naina da surauju...
Nije stigla dalje.
S kojim pravom gospoica Lauritzen govori o prvoj stranci parlamenta kao o
divljacima! prekinuo ju je ispitiva.
Nemoj se razbjesniti, nemoj stvarati neprilike, pomislila je.
Njemakoga parlamenta, ili zato ne, njemake skuptine, ispravila ga je dok je
razmiljala. A nacisti nisu prva stranka, nego druga po veliini, nakon socijaldemokrata.

139
| becca & janja

Trebam li podsjetiti gospoicu Lauritzen da sam ja taj koji ispravlja, a ne obratno!

urliknuo je prije nego to je smislila kako e objasniti to s neotesancima.
Dakako da je tako, ali sluajno ste krivo rekli, gospodine lektore, odgovorila je brzo
prije nego to e nastaviti. Neprijeporno je da se dotina stranka dri svojih neotesanaca,
njih na stotine tisua zapravo, koji tuku protivnike i ne libe se niti ubijati ene. Otuda moj
izbor rijei, gospodine lektore.
Dakle, gospoica Lauritzen ne dvoji oznaavati prvu stranku Njemake kao ubojice
ena? pitao je, sada prijetee tiho.
Ne ustruavam se, ispravila ga je mehaniki, oznaiti nacistike neotesance kao
ubojice ena iz jednostavnog razloga to je to tono.
U prostoriji je nastala oluja, glavna nastavnica i njezino dvoje kolega za stolom djelovali
su kao da su se zgurili, kao da tome vie ne ele prisustvovati. Razjareni ispitiva pokuavao
ju je prostrijeliti zmijskim pogledom.
A u kojoj je to opskurnoj propagandnoj tiskovini gospoica Lauritzen dola do ova
prijepornog podatka? pitao je s osmjehom koji je izgledao kao cerekanje, to je sigurno bilo i
namjera.
Toga prijepornog podatka ste eljeli rei, lektore Ljunghed, ispravila ga je. Ni u
kakvoj propagandnoj tiskovini, to zaista nije potrebno. Za prologodinje predizborne
kampanje nacisti su ubili vie od stotinu politikih protivnika samo u Berlinu, stajalo je to u
svim njemakim novinama. A moja obitelj je imala osobnih iskustava u Berlinu koja su koliko
strana, toliko i razjanjavaju stvar. No oprostite, nije li lektor Ljunghed ovdje da me ispituje
o njemakom, vie nego o politici?
I radim to. Da bi se vladalo njemakim jezikom potrebno je vie od slovnice, potreban
je zdrav odnoaj prema njemakoj kulturi i openita obavijetenost o odnosima u Njemakoj.
A na tome gospoica Lauritzen posve oito pada.
Vie od gramatike, zdrav odnos i opa obavijetenost, ispravila ga je. Nije li ipak
udno da se lektor Ljunghed, koji njemaki govori toliko loije od mene, postavlja iznad
mene, samo zato to vi sami simpatizirate naciste?
Na to je eksplodirao i skandal je postao neizbjean.
Poelo je tako to je crven u licu odjurio prema vratima, okrenuo se, pokazao na
Johanne i urliknuo pala! Zatim je otiao i zalupio vratima, tako da je jedno staklo na njima
puklo.
Sastanak kolegija oduio se sat vremena vie od predvienog vremena. Vani na lijepome
ranoljetnom vremenu pred glavnim ulazom ekali su nemirni roditelji. Proirila se glasina, te
da se dogodio nekakav skandal, te da je jedan od maturanata iznenadno sruen.
Na koncu su ipak istrali u velikoj skupini, kliui, kroz kolska vrata. Nemirni roditelji
uskoro su ih mogli pobrojiti, nitko nije sruen.
Johanne je bila tako draesna sa svojom maturantskom kapom da je Lauritz umalo
zaplakao, ispriao je kasnije u govoru dobrodolice na primanju u Villi Bellevue. Rekao je to
kao golemu pohvalu, budui da je tako esto tvrdio da nikada ne plae, da nitko u njegovoj
obitelji nikada nije plakao, osobito ne mukarci.
Ingeborg je ipak osjeala, ve u automobilu na putu kui, da neto nije posve kako treba.

140
| becca & janja

Njezina ki nije bila nimalo euforina kako bi novopeena maturantica trebala biti, vie se
inila napeta. Nije mnogo govorila na putu kui. Budui da je Lauritz razdragano nastavio
priati o vlastitim pothvatima iz studentskih dana i budui da je putovanje bilo kratko, nita
nije primijetio.
Kada su pred garaom izili iz automobila i krenuli se sputati prema vili, gdje se itava
obitelj Lauritzen osim Haralda, Leutnanta zur See, stajala i ekala s norvekim, njemakim i
vedskim zastavicama ispred ulaza u kuhinju, Johanne se sabrala i primila oca za ruku upravo
dok se spremao podignuti je u naruje i po norveki muki je nositi kao dijete do ostalih.
ekaj! ree. Dogodilo se neto ne ba dobro, najbolje da vam odmah ispriam.
Da? ree on i popusti medvjei zahvat. Ingeborg je shvatila da je osjeaj nije varao.
Vraja mala! Opet skandal?
Napravila sam skandal, ree Johanne postieno.
Lauritz je bio toliko iznenaen da se jedva sjetio postaviti pitanje koje se samo
nametalo.
Kako to?
Spustili su mi ocjenu iz njemakog s petice na minus pet.
Molim? Pa to nije mogue, njemaki ti je materinski jezik! planuo je, na njemakom
ak. Kako je dolo do toga, hou rei, gdje je tu skandal?
Ispitiva je bio idiot.
Oito. Ali, skandal?
Govorio je o sastavu njemakog parlamenta i ovaj... nazvala sam ga nacistom i onda je
nastao sveopi kaos.
to!? Ispitivaa si nazvala nacistom? Ali malena...?
Nisam direktno. Ali nakon to je prvo terorizirao moje kolege, dao se na mene i rekao
da ne znam nita o Njemakoj. A onda sam ja rekla da je jako udno da se on, koji govori
njemaki toliko loije od mene, postavlja iznad mene samo zato to simpatizira naciste.
Delegacija rodbine koja je ekala pred ulazom u kuhinju stajala je predaleko da bi ula
to se govorilo, ali do toga trenutka svima je moralo biti jasno da se gore kod automobila
dogaa neto udno. Utihnuli su i njihove su norveke, njemake i vedske zastavice klonule.
Lauritz je stajao kao okamenjen, Ingeborg je pruila ruku prema Johanne i stisnula je
kao podrku.
Jesi li tono to rekla ispitivau? pitao je Lauritz pribrano.
Da, oe. Tim rijeima.
I zato su ti smanjili ocjenu s petice na minus pet?
Da, oe.
Majka i ki intenzivno su ga gledale dok je probavljao tu informaciju. Ingeborg je jo
jae stisnula Johanneinu ruku. Tada oevo lice kao da je napuklo, isprva je izgledalo kao tuga,
a zatim je prasnuo u grohotan smijeh.
Pa to je fantastino, hrabra moja djevojice! uzviknuo je, sada na norvekom. Kakva
sjajna pria! Prepriavat emo je u obitelji iduih sto godina, fantastino! Doi brzo da te
primim.
Trijumfalno ju je podignuo i nosio, lako kao pero prvih etrdeset metara, sputajui se

141
| becca & janja

prema rodbini koja ih je ekala i ponovno poela mahati zastavicama.

Posljednjih trideset metara oito je postalo preteko, ali nije se dao.
Tijekom itavoga vremena ampanjac je tekao, a pria se prepriavala stalno ispoetka,
uz klicanje i povike. Od svih moguih i nemoguih naina da se dobije niu ocjenu na
usmenom ispitu, ono to je Johanne izvela mora da je bilo najzabavnije i najhrabrije to je
neka maturantica ikada napravila. To je bilo Lauritzovo miljenje koje je neprekidno
ponavljao i, kako je to Christa uobliila, vladala je posvemanja politika usuglaenost po tom
pitanju.
Nekoliko sati kasnije, na otvaranju maturalnog plesa dolje u Grand Hotelu, ravnatelj je,
kako se ne ba otmjeno izrazio, primio bika za rogove i u govoru dobrodolice ispriao itavu
priu jer bi se inae poele iriti udne glasine. U vezi ispitivaeve apsurdne odluke da snizi
ocjenu iz njemakog nekome tko je jezik govorio znatno bolje od njega samog, nije se moglo
nita uiniti. Vladala su pravila na dravnoj razini. Saltsjbadenska kola za mladie i
djevojke nije se mogla postaviti iznad drave. No kolegij je naao izlaz. Nad ocjenama iz
drugih predmeta, osim onih koji su se ispitivali na usmenom, nisu vladali dravni ispitivai.
Stoga je kolegij donio odluku, jednoglasnu, to treba podcrtati, da ciljano ispravi nepravednu
ocjenu. Naime, Johanneinu ocjenu minus pet iz, dodue, manje vanoga izbornog predmeta
engleskog podignuli su na peticu. Time je gubitak studentskih bodova kompenziran. Pravda
je zadovoljena.
Publika se smijala i pljeskala, epovi ampanjca ponovno su odjeknuli i uskoro je
zasvirala glazba.

V RATILI SU SE U Villu Bellevue u kasni suton, redom dobro raspoloeni jer su se izvukli s
razvuene proslave dolje u Grand Hotelu. Onaj bombastini poasni govor o sjajnoj
Budunosti, blagoslovu Mladosti i opasnostima koji vrebaju prije velikoga koraka u ivot na
koncu je ispao velik test strpljenja. Po svoj prilici su se novopeeni maturanti osjeali
jednako, ali sada su ipak imali par sati zabave s vlastitim jazz orkestrom u hotelskoj sali za
bal.
Bila je blaga no ranog ljeta i Karlsson je vozio veliki Mercedes sa sputenim platnenim
krovom, to je, naravno, izgledalo elegantno, ali je moda ipak bilo malo pretjerano, imajui
na umu da je od glavnoga ulaza Ville Bellevue do Grand Hotela pjeke bilo pet minuta. S
druge strane, tijekom dana se popilo mnogo ampanjca i moderne damske cipele nisu ba
bile za dugo hrapavo granitno stepenite koje se dizalo od obalne etnice, osobito ne po
sumraku.
Kada su na istini pred garaom izili iz automobila, Christa je predloila da se nachspiel
odri u spilji. Lauritz je uspio samo kratko prigovoriti da nije jo sezona za to, no Christin je
prijedlog pobudio ope oduevljenje. Ubrzo se pripremio vrtni namjetaj, donesene su deke i
petrolejske pei, stolnjak i pribor za jelo koji su ve bili spremni u velikoj blagovaonici

142
| becca & janja

spakirani su u koare s hladnim vrevima rakije, piva i toplim predjelima za mukarce,

mozelkim vinom i kolaima za ene. Improvizirana je vatra na samome ulazu u spilju i
uskoro su svi sjedili zgureni jedni do drugih u polutami. Nakon nekog vremena dolo je
osoblje s petrolejskim svjetiljkama koje su uspjeli pronai na tavanu.
Lauritz je podignuo svoju oroenu aicu za rakiju prema brai i rekao kako je bilo i
vrijeme. Iz svojevrsna potovanja prema trezvenosti mladih, rakiju se nije serviralo na
maturalnoj veeri, nego samo vino. Kada je sin Karl zbog toga ispao pomalo natmuren,
morao se zadovoljiti aom vina, imao je jo itavih godinu dana do vlastita ispita zrelosti.
Podsjeanje na to kao da ga nije osobito udobrovoljilo. Prenio je poruku svoje mlae sestre
Rose da se povukla zbog glavobolje.
Ingeborg time nije bila iznenaena. Rosa je bila vrlo drutvena ako je bila u sreditu
pozornosti, inae je bila primjetno rezervirana. Dodatno estitati i nazdravljati starijoj sestri
Johanne sigurno joj se inilo pretjeranim.
Doli su se lijepo provesti, dame s norvekim pokrivaima na velike cvjetove preko golih
ramena, mukarci u smokinzima s pokrivaima iza lea. No razgovor je primjetno tekao
sporo, tijekom dana su se tako iscrpno posvetili Johanneinu hrabrom i divljenja vrijednom
skandalu te kominim posljedicama koje su uslijedile, da se vie nije imalo mnogo to
dodati.
A iako se podrazumijevalo da razgovor na taj sveani dan nee skrenuti na goruu temu
ovoga vremena, kao to se ni za stolom nije govorilo o politici, novcu ili bolesti, no
neumoljivo se to ipak probilo. Johanne im se nee pridruiti jo par sati, nee joj teko pasti
ako u njezinu odsustvu ponu razgovarati o njemakoj katastrofi. Barem su sigurno svi tako
mislili, jer iznenada su pukle brane pristojnosti i oslobodila se zabranjena tema razgovora.
Njemaka se nalazila, ako ne na rubu propasti, onda barem u dubokoj krizi. Naravno,
sve zbog kraha burze u New Yorku u listopadu 29. Odande je krenula lanana reakcija i
tijekom crnoga tjedna 50 milijuna dolara otilo je u dim. Ako je Hitler neemu trebao
zahvaliti za trenutano jak poloaj koji je imao u parlamentu nacisti su od svojih stidljivih
dvanaest mandata doli do 107, ba neuveno zabrinjavajue onda je to bio krah burze.
Daljnje prelijevanje krize u meunarodni bankarski sustav bilo je tek logina posljedica.
A bankarska kriza nije pogodila samo Njemaku, gdje je Darmstdter und Nationalbank bila
prva ploica domina, najvea austrijska banka Credit-Anstalt bankrotirala je nakon samo
nekoliko mjeseci. Neposredno nakon toga Banque de Genve i sve ostale.
Ve bi bankarska kriza i veliki pad burzi po Europi bili dovoljno loi za njemaku
industriju. No smrtni udarac zadan je kada su Amerikanci traili povrat svojih naoko
dareljivih kratkoronih zajmova. Tada je sve naglo stalo.
Prole godine nezaposlenost je naglo porasla na 4,4 milijuna ljudi. Sada je ve daleko
premaila pet milijuna i nastavljala je rasti. Njemaka je stala u mjestu, industrijska
proizvodnja je dvije godine padala po 40 posto.
Bio je razumljiv neobuzdani impuls Amerikanaca da trae natrag svoj novac, iako je bilo
nerazumno od njih to su nastupili tako nasilno da su samo izazvali bankrote i time sami
izgubili. I, najgore od svega, moglo se razumjeti te milijune nezaposlenih kojima se probudila
nada zlatnih godina 1927. 29., to ih je ponovno svladalo oajavanje i beznae kada su

143
| becca & janja

baeni natrag u nezaposlenost. Je li im se moglo zamjeriti to su oajniki poloili nade u

toga Hitlera koji je drsko obeao iribu-iriba, posao za svakoga?
Hitlerov blef, naravno, neumoljivo e se razotkriti. Njegov trenutano neugodno snaan
poloaj u politici uskoro e biti potkopan, ponajvie jer je bio bizarna osoba. Sa svodnikom
frizurom, onim bekim dijalektom iz predgraa, blebetanjem, divljom gestikulacijom,
pogledom koji luta i zuri, prijetnjama i matarijama o pogubljenjima ukratko, bio je
nemogu politiar. Gomile oajnih nezaposlenih koje su mu klicale u Sportpalastu ne bi dale
da im pripali cigaretu da ga sretnu na ulici.
Ne, pitanje nije bio Hitler, nego to e doi nakon Hitlera. Anti-republikanska desnica
nanjuila je nove mogunosti.
Vanije od prodora toga maloumnika bilo je kako trenutano ide Heinrichu Brningu,
koji je na putu za London i Pariz radi pregovora o odgoenom plaanju ratne odtete.
Jasno, postojale su naoko nepremostive potekoe za socijaldemokrate i desnicu oko
stvaranja koalicije bez nacista. Desnica je, kao i obino, eljela smanjiti poreze industriji i
bogatima i smanjiti potporu za nezaposlenost. Socijaldemokrati su, kao i obino, eljeli
suprotno, vie poreze i vea socijalna davanja.
Nastavili su mljeti. Nije se dalo zaustaviti tu nesretnu temu razgovora, nitko nije niti
pokuavao, nastavila se kao bujica izmeu njih sve dok se Mercedes nije zaustavio pred
ulazom u garau, zalupila se vrata automobila, a on nastavio dalje uz Kllvgen.
Zabrinuta tiina proirila se drutvancem kada su nazreli u bijelo odjevenu Johanne
kako dolazi od vrata garae. Tada je Sverre zapjevao studentsku pjesmu iako jo nije nauio
tekst, ostali su se pridruili i ustali, a Johanne je dola do njih smijui se i izgrlila ih jednog po
jednog prije nego to je sjela i dobila pokriva preko ramena, koji je oprezno upotrijebila da
prikrije veliku mrlju od crnog vina na jednome bedru, koju su svi vidjeli, ali nitko nije
komentirao.
Nazdravili su po stoti put toga dana, kako je Lauritz ustvrdio, sjajnoj maturi i prvoj koja
e u obitelji stvoriti vedskog studenta, a radost se meu njima ponovno proirila kao da je
mlada u bijelo odjevena djevojka samim svojim postojanjem otjerala sve crne demone. Ipak
su bili malo bojaljivi, nikome nije uspjelo prirodno navesti razgovor na lake teme. Johanne
je to primijetila.
Aha! rekla je. im sam se okrenula, poeli ste priati o politici i novcu. Onda mogu
iskoristiti priliku i zauzvrat neto pitati po posljednji put.
Ne, pomisli Ingeborg, ne sada kada nam pred oima mariraju jurini odredi. Ili moda
ipak...
Nekoliko mojih kolega otputovat e na ljeto, poela je i svi osim njezina oca radoznalo
su je pogledali. Christa, Oscar i Sverre, ak i njezin mlai brat Karl, bili su posve
nepripremljeni za ono to e uslijediti.
A sada, znai, stvar stoji tako da Birgitta i ja, znai, moja najbolja prijateljica, koju je
Karlsson upravo odvezao kui, imamo odlinu ideju, nastavila je bez oklijevanja.
Namjeravale smo otputovati u Pariz i London, jednom ionako moramo progovoriti francuski
i engleski za pravo, a poslije moda svratiti do Rivijere. Stignemo se vratiti kui do
Sandhamnske regate i susresti se s princem Olavom i Mrthom.

144
| becca & janja

Johanne se nije posebno obraala svome ocu, nego se ogledavala oko sebe, kao da
jednostavno pria o lijepim planovima za ljeto koji e se svima svidjeti.
No sada su svi pogledali Lauritza, koji uope nije izgledao radosno.
Nalazim potpuno neprimjerenim da se dvije mlade dame upute u takve velike gradove
posve same, odgovorio je sporo, ali odluno, kao da je stvar ve odluena.
Berlin bi u tom sluaju bio mnogo opasniji, pobunila je Johanne.
Moe biti, sloio se Lauritz. No u Berlinu ne biste nikada bile same, to je posve druga
stvar.
Svi su ispoetka oklijevali. Nitko se nije elio umijeati, osim, iznenaujue, mlaega
brata Karla.
Sljedee godine kada maturiram, i ja bih elio na takvo putovanje, rekao je. Hoe li
to otac i meni zabraniti?
Sljedee godine e biti mukarac, Karle, odgovorio je Lauritz smireno. Djelovao je
neumoljiv, ni najmanje bijesan ili uznemiren, samo smireno neumoljiv. Johanne je uzdahnula
i pognula glavu. Nastala je potpuna tiina, nitko se nije ni pomaknuo.
Mislim da imam ideju, ree Sverre i svi pogledae u njega. Zapravo sam i sm na ljeto
kanio na otprilike jednako putovanje. Trite nekretnina u Berlinu ne mie se s mjesta, a
reklamnoj agenciji za odravanje ne treba velik pogon, tako da je prilika savrena. Odavno
nisam bio u Parizu i Londonu, iako su to gradovi za koje vjerojatno mogu tvrditi da sam u
njima udomaen. Dakle, Lauritze, ako nema nita protiv... bilo bi mi veliko zadovoljstvo
pratiti dame na putovanju. Jasno, ako je damama prihvatljiv takav aranman?
Zadnje je pitanje uputio Johanne, koja je odgovorila prekrivi usta rukama kao da eli
priguiti vrisak ushienja i ustro odobravajue kimala prema stricu.
Izvrsno, ree Sverre. Uvjeravam te da vam mogu pokazati znatno vie od Eiffelovog
tornja i Towera, osobito jer imam armantnih starih prijatelja u Londonu, hm, moda i u
Parizu.
Johannein je pogled bio sjajan od ushita i ve je pred oima imala da e doista upoznati
Virginiju Woolf.
Svi su ponovno pogledali Lauritza, ega je itekako bio svjestan. Gotovo sa zanimanjem
ogledavao se oko sebe, produavajui napetost.
Jedna je stvar posve jasna, ree ozbiljno i nakon toga uini poduu umjetniku stanku,
zadirkujui ih. Mislim da teko da ste ti i Birgitta von Vegesack mogle dobiti boljega vodia,
bilo u Parizu, bilo u Londonu. Preostaje mi zaeljeli vam objema Gute Reise, kako god se to
zvalo na francuskom.
Bon voyage! nadopunio ga je Sverre i podignuo au prema Johanne. Et { votre sant,
mademoiselle Lauritzen. Cheers!

Kada su ustali sljedeega dana, bilo je jednako lijepo ljetno vrijeme, petak 15. svibnja, datum
koji e ostaviti dubok trag na nekima unutar obitelji Lauritzen, onima koji su ivjeli u
vedskoj. I na to e ostali, oni koji su ivjeli u Njemakoj, samo slegnuti ramenima.
Toga dana je Lauritz pomno isplanirao ekskurziju u Saltsjbaden, elei dvije graevine
posve razliitih stilova pokazati svojoj brai. Johanne nije eljela s njima, ili bolje reeno,

145
| becca & janja

morala je to preskoiti jer je duboko i posve zaslueno spavala. Ingeborg, koja je sve ve prije
vidjela, ostala je kod kue da sredi sav nered nakon jueranjega slavlja. Budui da je to
vrijeme doputalo, uzeli su veliki otvoreni Mercedes.
Izgradnja opinske zgrade u okolici Neglingea nije daleko dogurala, otvorit e se tek
sljedeega ljeta. No temelji su bili postavljeni, podizali su se vanjski zidovi, osim toga, na
mjestu gradnje su se nalazili nacrti koje je Lauritz mogao pokazati brai i Christi, koja se
posljednjih godina poela prilino zanimati za arhitekturu. Ovdje se, dakle, radilo o nekoj
vrsti funkcionalizma, dodue u tamnocrvenoj opeci, ne gotovim betonskim zidovima. Oblik
je bio jasno odreen, ravne linije i sve to.
Bilo je prikrivene komike u izgradnji, ili moda vie ironije. Jer kao i toliko puta dosada,
Wallenberg, dakle, pravi Wallenberg, preuzeo je na sebe troak presudne donacije, tonije
372 132 kruna i 80 ra. Lauritz nije bio siguran hoe li mu posao biti dodijeljen, pa je projektu
donirao 20 000 kruna. Upalilo je.
Dobro odmjerena donacija u pravome trenutku gotovo bi uvijek upalila. Jednako je
postupio kada je htio dobiti posao izgradnje opservatorija, kamo e ii kasnije. I jednako tako
bilo je s izgradnjom tokholmskoga Pomorskog muzeja, koja e konano poeti nakon
desetaka godina oklijevanja i lutanja. Wallenberg se isprsio s vrlo velikom donacijom,
Lauritzen s pristojnom. I tako je ponovno dobio posao. Bilo je zadivljujue to se s malo
novca tu i tamo moe postii. Ne samo kada se radilo o svemonim financijerima, nego i kada
se radilo o politiarima. Osobito kada bi si politiari i njihovi ekonomski savjetnici u tekim
vremenima umislili da je tako najbolje za ekonomiju i prestali graditi. Imali su neku teoriju o
ekonomskom pregrijavanju. Iako se to, naravno, nije odnosilo na javnu gradnju, o kojoj su
odluivali sami politiari. Ako se novac u tom sluaju ne bi nazvalo donacijom, nego tajnom
potporom stranci, stvar bi se rijeila.
Kako bilo, komino na potpuno nakoenoj zgradi opine bilo je to je Wallenberg
odluio budui da e unutra uglavnom sjediti i odluivati socijaldemokrati da je najbolje
graditi u funkcionalnom stilu. Bio je uvjeren da to socijaldemokrati tako ele. ak je odluio
da se pored etverokutne zgrade opine ravnih linija izgradi manja, jednako etverokutna
trgovina Konsum, tako da socijalistima bude blizu, da mogu otii u kupnju putem kui nakon
posla. Bila je to Wallenbergova ekscentrina i velikoduna crta koju je tu i tamo pokazivao.
No s Pomorskim muzejom na otoku Djurgrdenu usred Stockholma stvar je bila
drukija. Odluio je, rijeima koje se nisu mogle dovesti u pitanje, da ovdje ne smije nastati
jedna od onih kutija za cipele, ovdje treba biti lijepa zgrada. I onda je na taj arhitektonski
zadatak uposlio samoga Ragnara stberga, ovjeka koji je projektirao tokholmsku vijenicu.
Problem koji je tada nastao za Lauritza i arhitekta stberga bio je u odreenoj znaajki
funkcionalnog stila, veliki prozori i otvori za svjetlo, koja je nepobitno bila jako dobra ba za
muzeje. Tako da su odluili malo varati, napraviti zgradu u nekoj vrsti klasinoga talijanskog
stila, ali s pretjerano velikim prozorima. Stari to ionako nee primijetiti.
U automobilu po putu od zgrade opine do dovrena opservatorija, smjetenoga na
najvioj toki Saltsjbadena, raspravljali su uzdu i poprijeko bi li financijer Wallenberg
mogao biti u pravu u svojoj pretpostavci da upravo socijaldemokrati preferiraju moderni
funkcionalizam. Itekako je moglo biti neega u tome. Ta i sami su u Berlinu izgradili na

146
| becca & janja

tisue radnikih stanova u tom stilu. No pitanje je bilo, Christa ga je postavila gotovo
agresivno, smatraju li oni da takav stil odgovara radnicima, pa se samo tome prilagoavaju?
Ili, bi li sami radnici eljeli ivjeti u kutijama za cipele?
Dakle, pitanje je bilo to je koko, a to jaje.
Inae, kad su kod funkcionalizma, ree Lauritz, dogodilo se gotovo usred dana prije
jedne godine da je bitanga od arhitekta imenom Markelius pozvao tisak i stvorio znatnu
samoreklamu pokazivanjem vile koju je gradio u Nockebyju posve u skladu sa zakonima
funkcionalizma. A to je to? Pa, izliti itave dijelove u betonu, za to je navedena bitanga
ustvrdila da se dogaa po prvi put u vedskoj. Vjerojatno je namjera toga bila prva reklamna
kampanja za tokholmsku izlobu to se otvarala koji mjesec kasnije.
Lauritz je tada telefonirao tom hvalisavcu i podosta drsko pitao je li gospodin
funkcionalistiki arhitekt vidio vilu Akvarij u Saltsjbadenu, staklo, itavi zidovi od betona
i tako dalje?
Vidio je. No takozvani Akvarij nije pravi funkcionalizam, ustvrdio je. Jer ima zaobljenih
linija.
Oscar i Sverre pristojno su se nasmijali i pokuali ne pokazati da misle kako je stariji
brat poeo biti malice zamoran.
No na vrhu opservatorija su ivnuli. Bila je to zanimljiva mjeavina klasinog, granitnih
lunih svodova i svodova naglaenih tamnocrvenom opekom.
Ispoetka nije bilo zadanih uvjeta, nastavio je Lauritz predavanje. Opservatorij mora
imati svod u obliku polukugle, poput damije ili grke pravoslavne crkve. Golemi teleskopi
zadali su taj preduvjet. Sve ostalo sjelo je na svoje mjesto, vie ili manje samo od sebe.
Iako je bilo jasno da otvorenja nee biti jo barem mjesec dana, zbog toga to kralj
Gustav V. treba predvoditi ceremoniju, a on nije imao vremena prije sredine lipnja, hvala
Bogu, ne usred Saltsjbadenske regate.
Ne razmiljajui o tome, a osobito ne privukavi Lauritzovu pozornost, Oscar, Sverre i
Christa s olakanjem su odahnuli kada je automobil skrenuo niz ulicu prema Grand Hotelu
na ruak. Izrekli su nekoliko pristojnih fraza na raun lijepog opservatorija.
No za stolom s lijepim pogledom preko fjorda oraspoloili su se i puni oekivanja bacili
na jelovnik. Uto je stigao glavni konobar, koji je izgledao vie kao pogrebnik nego konobar, i
doao k Lauritzu te mu diskretno pruio presavijen primjerak Svenska Dagbladeta i apnuo
neto o jueranjim dogaajima koji bi mu moda mogli utjecati na apetit.
Lauritz je nehajno listao novine preko cijeloga stola i par minuta itao, sve bljei u licu.
Dogodilo se neto strano, ree promuklo i nakalje se.
Ostalo troje zapanjeno su ga pogledali i jelovnici su im ispali iz ruku.
Ustrijelili su radnike, nastavio je Lauritz svladan osjeajima. U mjestu koje se zove
dalen u sjevernoj vedskoj. Pozvana je vojska da zatiti trajkolomce i sve je zavrilo
nesretno.
Koliko mrtvih? pitao je Oscar sabrano.
Petero, ree Lauritz promuklo. Petero mrtvih i petero ranjenih, strano...
Tako znai, samo petero mrtvih, dobro da nije neto ozbiljnije, ree Christa, ponovno
uzme jelovnik i odlui se za peeni list.

147
| becca & janja

SVIBANJ 1933.

LESKI PJEENJAK , GLAZIRANA OPEKA , terakota, romaniki lukovi, Lehrter Bahnhof bio je
poput katedrale. U zgradi kolodvora ivot se inio normalnim, kao da je Njemaka i dalje bila
Njemaka. Djeca su plakala na peronu, nosa mu je nosio prtljagu, zaljubljeni par mahao si je
na zbogom, tretalo je iz zvunika i prenosilo se poruke o polascima i dolascima kao da je sve
i dalje normalno.
Ujutro je posjetio knjiaru u naivnom uvjerenju da e se domoi neega za itanje po
putu. Bila je to skrivena i prilino ekskluzivna knjiara par etvrti dalje iza Leipziger Strasse i
inilo mu se da su je jurinici zaobili, onoliko koliko su takvi uope poznavali gradske
knjiare.
Nita oni nisu zaobili. Imali su sa sobom ljude sa sveuilita, s dugim popisima autora i
naslova knjiga. Unutra je izgledalo kao da je eksplodirala bomba. Police su veinom zjapile
prazne, tu i tamo je neka knjiga leala odbaena na podu, ali uglavnom se radilo o
putopisima, vojnim biografijama, knjigama s kartama i prirunicima za kuanice. Knjiar,
kojega su unitili, ispriao je kako je voditelj akcije tijekom itave provedbe kaznene
ekspedicije ponavljao uputu neka radije spale knjigu vie nego manje.
Spalili su sve to su napisali Bert, Alfred, George i svi drugi prijatelji, i njihovi prijatelji,
koji su obino dolazili u salon na Tiergartenstrasse. Spalili su ak i Einsteina i Freuda, Andra
Gidea i Marcela Prousta, Jamesa Joycea i Jacka Londona. U roku od jedne noi Njemaka je
postala zemlja bez moderne knjievnosti. Knjinice su unitene i opljakane jednako kao
knjiare.
Prijatelja vie nije bilo. Veina ih je bila mnogo dalekovidnija od njega. Bert je bio u
bolnici, primljen zbog teke bolesti eluca, one noi kada je izgorjela zgrada parlamenta.
Kada je rano sljedeega jutra saznao to se dogodilo, odmah je shvatio koliko je sati, smjesta
je ustao iz kreveta i praktiki bosonog pobjegao u bijeloj bolnikoj halji. Nije se usudio niti
svratiti kui na peti kat Sprochenstrasse 19 i zgrabiti svoj najnoviji rukopis. Umjesto toga
provezao se automobilom kroz Tiergartenstrasse, posudio neto novca i odjee te se smjesta
zaputio na jug prema Pragu. U tom trenutku djelovao je posve paranoino.
Sljedeega jutra pokazalo se da je bio u pravu. Sve ceste prema sjeveru zatvorene su ve

148
| becca & janja

prve noi. Da se bio usudio otii kui bio bi uhvaen, jer ve su bili ondje i prekopavali mu po
mnotvu rukopisa. Postao bi jedan od 4000 njih koji su uhvaeni ve prve noi. Da je pokuao
ostati kod prijatelja pripadao bi onim 20 000 uhvaenih tijekom sljedeega tjedna. A onda bi
na koncu zavrio u Oranienburgu kraj Berlina; nacistima je trebalo samo nekoliko tjedana
nakon poara da izgrade prvi koncentracijski logor. Ili jo gore, bio bi zavrio u kojem od
tisua privatnih jurinikih zatvora, koje su podizali u svakom okrugu kako i gdje su eljeli.
Moglo se rei jedino da su nacisti bili iznenaujue dobro pripremljeni za poar u zgradi
parlamenta.

Bio je poetak sjajnoga ljeta. Novine, koje su bile jezivo slone u svemu, sloile su se i da se
ini kako bi ovo ljeto moglo potrajati sve do rujna i da e 33. biti jedna od boljih vinskih
godina u dugo vremena.
Normalno, sve je bilo perverzno normalno. Vlak koji je krenuo s Lehrter Bahnhofa bio je
kao bilo koji drugi njemaki vlak, iako se putnike koji su ulazili u vagone za Travemnde
kontroliralo malo vie. I to je bilo normalno, krenuli su izvan zemlje. Bila je potrebna izlazna
viza, a za njemake graane i potvrda da su platili pristojbu za izlazak iz zemlje, nita osobito
udno, gotovo normalno.
Vrata kupea u stranu je gurnuo kondukter koji je pomagao otmjenoj eni u pedesetima s
iznenaujue malo prtljage da se smjesti nasuprot njemu. Ustao je, pomogao joj s prtljagom i
predstavio se, kao to je situacija nalagala.
Sverre Lauritzen vama na usluzi, moja gospoo.
Maria Teresia von Brauner, odgovorila je nezainteresirano i pruila mu ruku, brzo
sjela, izvadila zrcalo i rupi da obrie malo znoja s ela i napudra se. Djelovala je nervozno.
A i to je sada u Njemakoj bilo normalno.
Radoznalo ju je promatrao, bila je najbolja razbibriga koju je mogao imati na ovome
jezivom putovanju. Maria Teresia, negermansko ime koje mu je odzvanjalo u nekom dalekom
sjeanju. uo ga je ve, ali nije mu bilo jasno u kojem kontekstu, zasigurno prije mnogo
vremena. Prezime von Brauner nije mu govorilo nita, trebao bi mu netko poput Christe ili
Ingeborg da mu kae je li lano ili pravo plemstvo.
Imala je skupocjenu odjeu i prepoznao je miris njezina parfema, osobno je za nj radio
reklamnu kampanju. U mladosti je bila ljepotica, sada je bila lijepa ena u pedesetima, moda
je upravo napunila toliko. Putovala je s malo prtljage iako je krenula u inozemstvo, jer nije
bilo vjerojatno da je njezino krajnje odredite Travemnde. Krenula je prema vedskoj ili
Danskoj. Nije tonirala sive vlasi koje su joj proarale crnu kosu, to je upuivalo na dobar
ukus, ili samouvjerenost, ili oboje.
No oito je bila u bijegu. Kao i on. Te kao i on, nije mogla uiniti kako se nekada inilo,
uzeti knjigu i demonstrativno se udubiti u nju. U dananje vrijeme bilo je to preriskantno.
Onaj tko bi u ruke uzeo neprimjerenu knjigu da je svi vide, a sada je veina knjiga bila
neprimjerena uostalom, nije se moglo znati jer popisi su bili beskrajni riskirao je da ga
savjesni graani prijave najblioj bandi divljaka iz SA-a.
Jedna grupa SA-ovaca nalazila se u vlaku, vidio ih je kada su uli u vagon druge klase za
Travemnde.

149
| becca & janja

Dakle. Nije se mogao sakriti iza knjige. Kao to se moglo u svim drugim zemljama.
Mogao je u tiini gledati kroz prozor, promatrati ljetni krajolik, upravo je poinjalo
sakupljanje sijena, gledati krave, konje, djecu u igri, koije, ak i koji pojedinani automobil,
sve ono normalno to je odavalo dojam da se nita nije dogodilo.
ovjek bi se doista mogao zapitati je li Hitler itao knjige Johna Maynarda, kao to se
mogao pitati to to uope taj ovjek ita. No bilo je oito da se nezaposlenost poela snano
smanjivati, moda se ak prepolovila ve godinu dana nakon preuzimanja vlasti, kao to je
Hitler obeao. I, posve jasno, s temeljima u kejnezijanskim teorijama. Je li John Maynard
doista dobio tako zamren pridjev, nazvan prema njemu? Kako god, posvuda javna ulaganja,
gradnje cesta, odravanja i radne brigade koje su ispresijecale zemlju. Hitler je prvo dao
uhititi socijaldemokrate i napravio od njih kriminalce, a zatim proveo njihove ideje?
Sjediti u tiini i zuriti kroz prozor u ljetni njemaki krajolik koji prolazi sve do
Hamburg-Altone, po svoj prilici ondje e njihov vagon prespojiti za Travemnde, nee
oboma biti samo ispit za ivce. Moda ne i ona, ali on e utonuti u snudenost.
Barem je neke koristi bilo od njegova zakanjela naputanja zemlje. Zakon o imovini
izbjeglica, o kojemu su zasada samo kolale glasine, ali koji e se sigurno obistiniti, vie se
nije mogao okrenuti protiv obitelji. Oscar je preuzeo njegove nekretninske dionice, zauzvrat
je on preuzeo kompletno vlasnitvo reklamne agencije i zadrao odgovarajuu dozvolu za
izvoz.
Izvesti reklamnu agenciju bilo je, dodue, kao izvesti pisca, jednako ludo i jednako
besmisleno. No slubeno ispravno, kao i dopustiti Maxu i dvojici drugih suradnika idova da
se presele s njom. Red i poredak, peati na svim dokumentima, peati s kukastim krievima.
Bio je to nesumnjivo tek maleni detalj, ti peati. No bilo je udesno kako su brzo
napravljeni, jednako brzo kao i nove dravne zastave.
Nije mogao nastaviti tako zurei kroz prozor, jednako kao i ona. Sasvim sigurno je i ona
bila uznemirena zbog tih peata.
I bojala ga se. Vie se nije moglo znati tko ti sjedi nasuprot u kupeu vagona, ak ni kada
je bio prve klase, nije se moglo znati niti prislukuju li te. Christa je ispriala priu iz
planinarskih kua, da se ljudi vie ne usude spavati meu strancima kao nekada, iz straha da
u snu ne kau to krivo i sljedeega dana ne budu prijavljeni. Strogo tehniki uzevi,
vjerojatno je bilo nemogue prislukivati kupe vlaka u pokretu, ali prestravljenost je rijetko
kada racionalna.
Neobino da je tako brzo krenulo otkucavanje. Ili su to moda bile planinarske bajke ili
izmiljotine iz straha.
Kako zapoeti razgovor sa enom u bijegu, a da je se ne uplai ili pobudi njezina
sumnjiavost i time je se svejedno uplai? Bio je to sasvim nov problem u Njemakoj.
Svojevremeno je dama poput nje, iz obitelji graanskog podrijetla ili nieg plemstva,
pristojnih, ako ne i velikih ekonomskih sredstava, mogla promotriti njegovu odjeu i
zakljuiti da pred sobom ima neku vrstu stranoga dentlmena. Tvid u Njemakoj nije bio
nepoznat, iako, jasno, nije bio osobito popularan, kao niti ita englesko, osim moda
Meccana, za koji su svi mislili da je njemaki.
Znao je da e mu nedostajati graditi s Carlom Lauritzom. Za zadnji projekt iznenadili su

150
| becca & janja

Oscara konstruiravi model njegova najveeg mosta u Africi. Nedostajat e mu i osjeajni

Hans Olaf, koji e za koju godinu moi biti primljen u koju god umjetniku kolu u Europi da
se pokua upisati. S djeacima je doista proveo trenutke pune ljubavi, iako je izbjegavao tako
se izraavati o tome. I bliski ljudi lako bi mogli krivo shvatiti tako to.
Kada stignemo u Travemnde, milostiva gospoo, imate li tada namjeru nastaviti za
vedsku ili Dansku? pitao je kada vie nije mogao podnijeti tiinu, koja se, inilo se, samo
ispunjavala zlim slutnjama i strahom.
Za vedsku, odgovorila je, stisnula usne i odmaknula pogled.
A namjera vam je ostati u vedskoj ili ete nastaviti dalje? ponovno je pokuao.
Nastavit u dalje. A vi?
Prihvatljivo uljudna, kakva je i Njemaka donedavno bila. Uljudnost ju je navela da
postavi protupitanje, makar to uope nije eljela, i time mu je pruila mali prst.
Oh, nastavit u dalje, kui u Norveku, rekao je. Zapravo sam Norveanin, imam
majku koju trebam posjetiti, na otoju oko Bergena. Znate li za taj grad, Bergen na zapadnoj
obali Norveke?
Dakle, Norveanin ste! iznenadno se ozarila. Doista vam se ne uje.
Hvala vam na tome, no tijekom dosta dugoga razdoblja sam vodio poslove u
Njemakoj.
Sjena sumnje prela joj je licem.
Moete li rei tu reenicu koju ste upravo izgovorili na norvekom, taj jezik mi je tako
lijep? pitala je.
Naravno. Takk for det, men jeg har hatt forretninger i Tyskland i ganske mange r,
odgovorio je.
Oprostite ako se ini bezobrazno, ali moete li mi rei volim te na norvekom?
Jeg elsker deg, odgovorio je pomalo izbaen iz takta, ali sve radoznaliji.
Kako lijep, pjevan jezik! ree ona i sklopi dlanove kao da e zapljeskati. Podsjea me
na toliko toga, iako ne razumijem ni rijei. Moja mladenaka ljubav je bio Norveanin.
Posjetili ste Norveku u mladosti? pokuao je.
Ne, nipoto, bilo je to u Dresdenu.
Iznenada je izgledala radosno, ili kao da su joj misli skrenule na neto to je neko bila
srea.
Sverre je ostao kao skamenjen. Matematika vjerojatnost bile je neupitna. Mogao je
svjesno pustiti da mu ovakva prilika izmakne iz ruku. Ili je mogao pokuati dobiti odgovor na
zagonetku koja je praktiki stvorila itavu njegovu obitelj.
Svijet je ponekad zapanjujue malen, ree. Norveanin o kojemu govorite mora da je
moj brat Oscar.
Rukama je prekrila usta kao da se odala, to je, strogo uzevi, bilo tono.
Oprostite, nisam razumjela kada ste rekli svoje prezime, znate kako je to s
predstavljanjima, ree.
Lauritzen. Moj brat Oscar diplomirao je na Technisches Hochschule u Dresdenu prije
tono trideset i dvije godine. Kao i ja, moje ime je Sverre, i na najstariji brat Lauritz. A vi ste
legendarna Maria Teresia, izmeu ostaloga, panjolska grofica koja je zbog nesretnih

151
| becca & janja

okolnosti privremeno bila prisiljena raditi u javnoj kui. Ne, ne bojte se, ak ni Gestapo ne
moe prislukivati eljeznike vagone u punoj brzini, ovdje smo samo vi i ja, a ono o emu
razgovaramo dogodilo se prije trideset i dvije godine. I ne tie se nikoga osim nas. Moda
Oscara.
to je bilo s Oscarom? pitala je stegnuta grla na rubu plaa. Glumi li ili ne, to nije
mogao odrediti.
Ah, znate, milostiva gospoo von Brauner, Oscar je bio romantian mladi od dvadeset
i etiri godine, uvjeren da nikada vie nee voljeti nijednu drugu. Razmiljao je o
samoubojstvu, ak je stajao na mostu... zaboravio sam kojem, i namjeravao skoiti u Labu.
Nego, tom prilikom, bilo je to u svibnju, rijeka nije bila toliko nabujala, a Oscar je sjajan
pliva. Samo bi se smoio, otrijeznio i razbjesnio. A tada bi pria vjerojatno dobila posve
drukiji tok. On je, pak, obiljeen sramotom, navrat-nanos napustio nas brau i otputovao u
Afriku. Sljedeih je devetnaest godina proveo ondje, obogatio se i time postavio temelje
naem sadanjem obiteljskom poduzeu koje cvjeta.
Doista mi je strano ao, ree ona i uzme rupi da obrie kut oka.
Sverre nije mogao razluiti je li to gluma, no trenutano ga nije bilo briga o emu se
radi. Situacija je bila fantastina. Usred nestvarne Njemake govorili su o neemu istinitom,
no podjednako nestvarnom.
Neka vam ne bude, ree on. Imali ste svojih razloga, pretpostavljam da ste bili pod
utjecajem nekog zlog mukarca, moda zlog mukarca iz Poznanja, niste li odande?
Jesam, tako je. No vjerujte mi, to me je sjeanje progonilo itavoga ivota i strano sam
se kajala. Bila sam guska, eljela sam se bogato udati, sve smo to eljele, to nam je bio san i
izlaz.
I jeste li?
Jesam, dobro sam se udala. Na koncu.
S Oscarom ne biste.
Ali rekli ste da je utemeljio obiteljsko bogatstvo?
Naravno da jest. Nakon to ga je ljubav njegova ivota razoarala, otiao je u svijet i
obogatio se. No to mu nije bila namjera, dogodilo se grekom. Da ga niste izdali, bili biste
prisiljeni ii s njim u hladne planine koje okruuju Hardangersku visoravan, na svoj nain,
zemaljski pakao u bijelom. A ako biste izdrali pet godina toga, vjerojatno biste zavrili u
kuici u Bergenu, meu izrazito kranskom i moralnom srednjom klasom te bili prisiljeni
govoriti norveki ostatak svog ivota. A to ne bi bilo sve. Da se nije dogodio Oscarov bezglavi
bijeg u bijeli svijet, ni moj najstariji brat ne bi se mogao oeniti svojom voljenom. Oscarov je
novac to omoguio. Lauritz i njegova Ingeborg ive, koliko mi se ini, u vrlo sretnom braku.
Imaju etvero djece koja u biti ne bi postojala da vi jednoga svibanjskog dana prije trideset i
dvije godine niste naglavce preokrenuli Oscarov ivot. Moglo bi se rei da vam je itav na
rod veliki dunik.
udesno, ree ona. Kamo vas sve ivot odvede.
Istina. A sada ste u bijegu pred progonima idova.
Kako znate?
Jer sam se iznenada sjetio vaega pravog imena, namjesto umjetnikoga Maria Teresia.

152
| becca & janja

Zvali ste se Kreisler, ba kao najbolja violinistica naega doba, Judith Kreisler. Imate li obitelji,
jesu li i oni na putu prema slobodi?
Imam mua i dvoje djece. On nije idov, ali djecu se, naravno, smatra idovima, ve su
stigli u Prag, a ja sam tek sada mogla otputovati. Nai emo se u Parizu, vjerojatno emo
zatim nastaviti put do Amerike.
Zaista vam elim sreu. to moe poi krivo?
Mislite, u Travemndeu?
Da. U Travemndeu. to moe poi krivo s vaim papirima?
To se nikad ne zna. Imam dozvolu za izlazak za vedsku.
Ali imate li dozvolu za ulazak u vedsku?
Ne, treba li i to?
Ne znam, ja sam Skandinavac i, kako god, u tom sluaju ne treba.
Namjeravate li rei Oscaru?
Ne znam. to vi mislite?
Nemojte.
Zato?
Nije stigla odgovoriti jer su vrata kupea otvorila dvojica zajapurenih SA-ovaca, ula
podignutih ruku i izvikala Heil Hitler!
Sverre je odmah ustao, podignuo desnicu i iz petnih ila odgovorio s Heil Hitler. Jedan
od SA-ovaca prijetei je pruio crvenu krabicu. Sverre se nasmijeio, kimnuo i izvadio
novanik te pronaao novanicu od dvadeset maraka, paljivo je presavio i gurnuo u krabicu.
Uvijek me raduje vidjeti dobru njemaku mlade kako marira! planuo je tako
uvjerljivo oduevljen da je nekadanja Judith Kreisler, sadanja Maria Teresia von Brauner,
koja je ipak bila idovka u bijegu iz Njemake, problijedila i pobojala se da se dala prevarom
navesti na jednu od najgorih greaka u ivotu. A imala je mnogo greaka na izbor.
Je li gospodi tijesno u drugoj klasi? pitao je Sverre prijateljski. Ovdje imamo dovoljno
mjesta, samo da odloimo moje slike na prolaz. Kupio sam karte za njih, zato imaju mjesto za
sjedenje. Ali uz jurinike u blizini, ionako nam se nita ne moe dogoditi!
Gospodin je stvarno jako ljubazan, istina, malo nam je tijesno. Smeta li ako donesemo
sendvie i pie? pitao je onaj od dvojice s veom oznakom ina.
Naravno da ne! nasmijeio se Sverre na odgovor. Moda ak mogu dobiti gutljaj
piva?
Za to ne brinite, gospodine! Heil Hitler!
Heil Hitler! pozdravio ih je Sverre, zatvorio vrata za dvojicom smeekouljaa i
ponovno sjeo nasuprot Mariji Teresiji, alias Judith Kreisler. Zurila je u njega irom otvorenih
oiju, bila je prestravljena.
Smirite se, gospoo von Brauner, ree Sverre. Imajte na umu da bi nas one zvijeri
vrlo rado nasmrt premlatile da znaju tko smo, mene iz drugih razloga nego vas. Imajte na
umu da nam je preostalo jo samo nekoliko sati u Njemakoj. Uz uvjet da se ne odamo. Heil
Hitler.
Na zadnju ironiju nije se ni nasmijeila.
Dali ste im novanicu od dvadeset maraka! ree optuujue.

153
| becca & janja

Da, s obzirom na okolnosti, smatram to jeftinom premijom osiguranja. Naime,

vjerujem da emo imati priliku ponovno vidjeti ove ljude na carini u Travemndeu. Kao to
su trenutano pomona policija, pretpostavljam da mogu biti i pomoni carinici.
Vjerojatno niste neiskusna glumica, koliko sam shvatio srcedrapajuu priu moga brata
Oscara. Upotrijebite sada taj talent kada nam se drutvo vrati.
utke je kimnula i prola dlanovima preko oba obraza, kao da eli poravnati i ponititi
vlastito lice.
Heil Hitler! ponovno je zatutnjalo kada su se SA-ovci vratili.
Heil Hitler! odgovorio je Sverre i ustao ispruene desne ruke.
Heil Hitler, ree Maria Teresia i napravi gestu ne ustavi.
Sverreova velika prtljaga, slike uivene u platno za jedra napunjeno drvenom vunom,
oprezno je podignuta i iznesena u hodnik da se pripremi mjesto za sada etvoricu SA-ovaca
koji su se predstavili samo imenima, rasprostrli hranu i Sverreu pruili bocu piva. Maria
Teresia je stidljivo enski odbila istu ponudu.
Obraamo li vam se s Rottenfhrer? upitao je Sverre ljudinu koji se inio njihovim
voom. Od sviju neobinih oznaka inova kojih su se SA i SS drali bila je upravo ova rije,
koja je valjda odgovarala desetniku, Sverreov apsolutni favorit. Skandinavskome uhu
asocijacija je bila kristalno jasna: ef rttor, takora.
Ne ba, ali blizu, a meu prijateljima se ne drimo tako slubeno, zovite me
jednostavno Franz, odgovorila je ljudina.
Franz Biberkopf, pomisli Sverre. Franz Biberkopf s Berlin--Alexanderplatza, tako izgleda
i tako zvui, kao na filmu, osim to se dogaa u stvarnosti.
ivjeli! ree Franz Biberkopf i podigne bocu piva prema Sverreu, koji mu je uzvratio
nazdravivi.
Tek je sada primijetio da su sva etvorica SA-ovaca u posve novim odorama. Nisu vie
nosili isprane bezobline ute koulje i kakve god smee hlae. Odore su sada bile posve
smee, jednake i dobro saivene. To mora biti golem zadatak, tako opremiti 400 000 ljudi.
Naravno, puno ste se naradili u posljednje vrijeme, i dalje ima puno posla? pitao je.
Da, namuili smo se, naporni radni dani, jednoliniji i ne ba zabavni kao prije
nekoliko godina, uzdahnuo je Franz.
Zabavni prije nekoliko godina? pitao je Sverre zaueno i pomislio kako su svi ti
Franzevi zamalo ubili Christu jer je drala predavanja iz spolnog obrazovanja.
Da, posebno se sjeam onoga s bijelim mievima, to je bilo zabavno, ree Franz i ozari
se prisjetivi se. Taktiki smo bili u tekoj situaciji, ef policije Grzenski bio je i socijalist i
pristalica idovske republike i pozvao je velike policijske snage na Nollendorfplatz da uvaju
onaj pacifistiki izdajniki film. A u ono vrijeme policija nije uvijek bila na naoj strani, da
tako kaem. Taj put smo zapravo humorom rijeili problem i fino je prolo.
Humorom? pitao je Sverre pristojno, iako je ve shvatio kontekst.
Znai, da smo se poeli tui s tako velikim policijskim snagama, samo bi dobili batina,
pa nismo napali na veer premijere. Ali drugu veer smo nabavili pedeset karata, obukli se
kao civili i svaki ovjek je bio odgovoran za kutiju bijelih mieva. Ba kada je film trebao
poeti, na zadani znak smo pustili sve mieve. Prokleti bili! Trebali ste biti tamo!

154
| becca & janja

Umalo i jesam, pomisli Sverre. Dodue, bio sam na premijeri Na zapadu nita novo,
tada se prikazao po prvi i posljednji put.
Zaboravio sam to se zbilo, ree. Jasno, nastala je panika zbog mieva, ali kako je to
prekinulo sva daljnja prikazivanja?
Naravno, prijetili smo s jo mieva, i takora. Pa je film zabranjen jer da je problem s
odravanjem reda. Trebali su ga zabraniti jer je pacifistiki, ali bitan je rezultat, jel.
Franz se osvrnuo na svoje drugove, koji su se cerili i potvrdno kimali.
Da, to s mievima je bilo dobro, sada se vie rinta, ree jedan od njih.
Sverre pomisli na crte Georgea Grosza u Simplicissimusu, koji je potpuno izludio
naciste. Slika je prikazivala izmu okruenu bijelim mievima u maru, s malim povezima s
kukastim kriem oko prednje lijeve apice, prednjom desnom apicom su izvodili Hitlerov
pozdrav. Samo zbog te bi ga slike bili ubili da nije uspio pobjei istoga dana kada i Bert.
Sverre je pokuao odvagati bi li trebao duljiti s razgovorom. Moda nije bilo dobro da
netko izvana pokae pretjeranu radoznalost. Ali nije bilo ni dobro samo neobjanjivo izgubiti
interes.
Koji je va okrug u Berlinu, pretpostavljam da ste u Berlinu stacionirani? pitao je
odmjereno neutralno.
Kpenick, uzdahne Franz. Naalost, tamo nam fali idova. Ali ipak smo se doepali
jedne enske koja se, imali smo pouzdane podatke, prila sa idovom, pa smo joj napravili
tablu na kojoj je pisalo Prila sam se sa idovom, objesili joj ju oko vrata i oiali kosu,
potjerali ju par krugova oko stare vijenice i onda ju odveli u centar za sasluanja, namlatili ju
i odrali joj lekciju iz pravog arijskog prenja, neka mi dama oprosti.
Ispriku je uputio Mariji Teresiji, koja je pocrvenjela i vjeto izgledala postieno.
Ali takve zabavne stvari su naalost rijetke, kao to sam rekao, fali nam idova,
poalio se Franz. I pederasta ima malo, najvie je socijaldemokrata. Ali oni znaju biti
prokleto teki za slomiti. Dva moja najbolja prijatelja je ubio socijaldemokrat, strana pria.
Franz uzdahne i zavrti glavom u iskrenoj tuzi. Sverre je oklijevao, pretpostavljao je da se
od njega oekuje suosjeajno pitanje o ubojitosti socijaldemokrata. Kriom pogleda Mariju
Teresiju, koja je izgledala raspoloeno i zainteresirano. Bogme zna raditi predstavu.
Da, socijaldemokrati znaju biti problematini, uzdahne Sverre suosjeajno. Imam ih
par u uem krugu, pa znam o emu govorim.
Time je loptica prebaena Franzu. eli li nastaviti priu o svojoj patnji, dobio je priliku.
eli li promijeniti temu razgovora, dobio je priliku. eli li, u najgorem i najmanje vjerojatnom
sluaju, uti Sverreove probleme sa socijaldemokratima, moe odabrati taj put.
Franz je izabrao nastaviti priati o nevoljama jurinika u Kpenicku. Kao to je rekao,
dvojicu ljudi su im ubili, obojica su Franzu bili prijatelji. Drugovi su jedne veeri otili kui k
jednome poznatom socijaldemokratu uhititi ga i odvesti na sasluanje. Ali proklet bio, opirao
se i ustrijelio obojicu SA-ovaca.
Sljedeega dana itav je odjel SA Kpenick doao na mjesto zloina, izvukao van
socijaldemokrata i njegovu obitelj i objesio ih na cesti. Glupa budala je traila policijsku
zatitu, ali nita od toga.
Jo dan kasnije provedena je kaznena ekspedicija po cijelom Kpenicku i uspjeli su

155
| becca & janja

pobiti sve socijaldemokrate koji nisu stigli dati petama vjetra.

Pederasta nisu imali previe, ali uz efikasne metode ispitivanja uvijek se moglo dobiti
koju prijavu, povremeno. Najbolje ih je bilo uzeti dvojicu odjednom. Baciti ih u podrum i
skinuti im odjeu, pa ih svezati elinom icom i napraviti vor oko jaja, s lisicama iza lea i
obeati im da e onaj koji kastrira drugog izvui i kitu i ivu glavu. Pederasti su se bez
iznimke pokazali nevoljnima napraviti to i spasiti svoj ponos. No to se uvijek rijeilo uz
pomo nekoliko razjarenih njemakih ovara. Onda bi se pobjedniku odrezalo kitu i
ustrijelilo ga.
Da, naporima i mukama nikad kraja.
Sverrea je oblio hladan znoj, osmjeh Marije Teresije postajao je sve ukoeniji.

Nije im preostalo jo mnogo sati do Travemndea kada je Franz zapoeo dugu litaniju o
jadnim jurinicima koji naporno rade i njihovim svakodnevnim nevoljama. Tu i tamo ubacili
bi se njegovi drugovi s kojim osobito egzotinim detaljem za koji su smatrali da se ne treba
preskoiti.
Samo nekoliko sati. A ipak, najdulje putovanje vlakom koje su Sverre i Maria Teresia
ikada doivjeli. Kada su se srdano oprostili od svojega SA-ovskoga drutva, koje se sada
moralo javiti na dunost, trebao im je samo jedan pogled da pokau to osjeaju. Maria
Teresia ponovila je svoju gestu s prelaenjem dlanovima preko oba obraza da povrati vlastito
lice. Privremeno su se oprostili i unaprijed dogovorili veeru na trajektu prije nego to su se
rastali.
Naime, carinu su zasebno prolazili stranci, a zasebno njemaki dravljani.
Sunce je sjalo, kumulusi na nebu, galebovi su kriali kada je iskoraio u prokletu
normalnost, u kojoj nita nije odavalo dojam da je svijet poludio. Putnici su vukli prtljagu
prema dvama postavljenim nizovima stolova s carinicima u plavim odorama. Manevarska
lokomotiva za to je vrijeme dovukla vagon Berlin-Travemnde-Stockholm pedesetak metara,
tako da je zavrio iza visoke ograde. U ogradi uz tranice nalazila su se iana vrata, dakle,
izlaz u slobodu.
Veina putnika koja je trebala nastaviti za vedsku, kroz ta vrata, da bi ponovno uli u
vagon vlaka, bili su Nijemci i veina njih vjerojatno idovi. Na njih je meu carinicima ekala
kunja.
Njegova nezgrapna prtljaga toliko ga je zadrala da je stigao meu posljednjim
nenijemcima na kontrolnu postaju koja je za njih bila namijenjena. S druge strane, s njima e
se postupati uljudnije i bre nego s njihovim njemakim suputnicima, prvi su upravo primili
vojniki pozdrav i peate u putne dokumente kada je Sverre pristigao.
Kada su sljedea dva nenijemca bila gotova i prola kroz uska vrata od eline mree, jo
nijedan od njemakih dravljana nije se izvukao. Ton razgovora bio je, tovie, agresivno
povien na njemakome dijelu.
Kao to je Sverre naslutio, ili strahovao, etvorica SA-ovskih zapovjednika poredala su se
iza niza carinika, iroko razdvojenih nogu i ruku na leima, strogih izraza lica. A iza tih
Rottenfhrera, tih predvodnika takora, stajala je skupina od deset obinih vojnika jurinika
jednako krutoga dranja.

156
| becca & janja

Sverre je opsesivno sm sebe uvjeravao da se nema ega bojati. Da je uhvaen u

najranijem valu kaznenih ekspedicija protiv homoseksualnih mukaraca, moda bi bio nestao
u Oranienburgu ili u kojem od privatnih SA-ovskih podrumskih rupetina. Tada ga njegova
narodnost ne bi bila spasila, jedina bitna bila bi njegova seksualnost. elina ica oko...
U ruci je imao pravu norveku putovnicu. Papiri su mu bili potpuno uredni, nita se nije
moglo dogoditi.
Jo su tri nenijemca putena uz salutiranje i poeljen im je sretan put te su se mogli
provui kroz mreasta vrata. Kod dijela za njemake dravljane vodila se sve glasnija rasprava
o dozvoljenoj koliini prtljage. Netko je plakao, ali ipak je bio prisiljen ostaviti pola prtljage,
za koju su se SA-ovci bre-bolje pobrinuli.
Bio je meu posljednjima u svojem redu kada je stigao do carinika.
Pristojno salutiranje i pitanje ima li to prijaviti.
Da, ree. Nosim sa sobom etiri umjetnika djela koja su moja osobna imovina.
Ovdje imam dokumentaciju.
Naslonio je nezgrapan paket sa slikama o stol i poeo prekapati po svojoj maloj putnoj
torbi, izvadio dokumente koje je poloio na stol pred carinika, a ovaj je zainteresirano stavio
naoale za itanje jer je, ini se, neto trebalo provjeriti, a kada neto treba provjeriti, uvijek
moe biti sitnih greaka.
Ovdje imam prvo dokument o uvozu iz 1919. za dvije nizozemske slike potpisane s
Vincent, ree neoptereeno i uzdahne. A ovdje su dozvole Ministarstva trgovine za izvoz
tih istih slika.
Prije nego to je stigao nastaviti, carinik je podignuo ruku da ga utia i poeo temeljito
prouavati dokumentaciju s kukastim krievima i svim ostalim.
More je bilo plavo, galebovi su kriali, ugodan vjetar, sve je bilo posve normalno.
Fino! ree carinik na koncu. Dalje?
Ovdje imam dozvole za izvoz za sliku potpisanu sa Sverre Lauritzen, to e rei, moju
vlastitu.
Znai, vi ste naslikali navedenu sliku?
Tako je, da.
Dalje?
Na kraju imamo stariju njemaku sliku nepoznata umjetnika koju sam nabavio u
Berlinu, ali dobio sam dozvolu da je izvezem od Ministarstva trgovine, to se vidi iz ovoga
dokumenta.
Ponovno detaljno provjeravanje.
Istina, lagao je o tome da je umjetnik nepoznat. No to vie nije bila njegova la, budui
da ju je preuzelo Ministarstvo trgovine. Najgore to se moglo dogoditi bila je zapljena i
zabrana izvoza. Mislio je da si taj rizik moe priutiti kada je uz pomo Christinih kontakata
u Ministarstvu sredio dokumentaciju za izvoz. Sada vie nije bio toliko siguran u to.
Fino, dokumenti su u redu. Dajte da vidimo navedene slike! naredio je carinik.
Sverre je prvo bio zbunjen, ali brzo je shvatio da se radi o greci u koracima kod njega
samog; kome bi na pamet pala besmislena ideja da prokrijumari neto drugo pod
Vincentovim imenom, ili jo lue, svojim vlastitim?

157
| becca & janja

No hajde, inspekcija je sasvim u redu, sve je bilo normalno. Ovako bi bilo u kojoj god
zemlji.
Poeo je odvezivati jedreno platno oko zapakiranih slika, paljivo je sastrugao drvenu
vunu i naslagao je na hrpu. Za to vrijeme carinici su iskoristili priliku da rijee posljednje
nenijemce i poeli su skupljati papire i peate.
Na kraju su etiri slike stajale izloene na suncu, naslonjene na klimavi carinski stol.
Da vidimo, ree carinik autoritativno i pogleda u svoju knjiicu. Znai, imamo dvije
slike potpisane s Vincent. To su valjda one dvije velike sa suncokretima i borovicom ili to to
ve je, je li tako?
Tako je! potvrdi Sverre.
Postariji par, mukarac s nakovranim pramenovima, pribliavao se tekim koracima po
ljunku, s vidljivo znatno smanjenom prtljagom. Zastali su iznenaeno i uprli prstom u slike.
Zatim imamo vau sliku, to je ovo neto plavo? nastavio je carinik, prekinuo se i ljutito
potjerao stari idovski par.
Tako je, to je moja slika, potvrdio je Sverre i uzdahnuo s olakanjem. idovima je bilo
jasno. Sva srea to ih je otjerao.
A ostala nam je nepoznata starija njemaka umjetnina, to je ona s ovjeuljcima koji se
kliu ili to li ve rade? zavrio je carinik nestrpljivo. Fino, sve je kako treba, moete ih
zapakirati.
Vratio se u svoju stolicu, frenetino potambiljao gomilicu dokumenata i Sverreov putni
dokument.
Kunja je ovdje trebala zavriti. No nije. Rottenfhrer Franz ljutito je stupao izmama po
ljunku sa svojim podjednako rabijatnim podreenim za petama.
Vi tamo! poviknuo je i pokazao na Sverrea. Zato ste glumili naklonost, a putujete sa
idovkom!
Sverre je zinuo od iznenaenja jer je iznenaenje bilo nepatvoreno. Kako je to takora
znao? Iznenaenje mu je pruilo dovoljno vremena da razmisli.
Ha? ree. Stvarno nisam imao pojma. Dama se predstavila kao Maria Teresia von
Brauner, zar joj to nije ime?
Je, je. Ali svejedno je idovka, poznato je da se podmuklo prikrivaju. Znai, ne putujete
zajedno?
Nali smo se u istom kupeu u Berlinu, to je sve.
A umjetnine koje imate sa sobom, vrijedne su?
Ovaj, da, moglo bi se tako rei.
Znai, krijumarite umjetnine sa idovima?
Nikako! Ovo je moja i samo moja imovina, i to odavno.
Dokumenti su svi u redu i..., pokuao je carinik.
Zaepi! Nisam ti se obratio! Nego, gospodine...
Zgrabio je Sverreovu putovnicu.
... gospodine Lauritzen. Prisiljeni smo uiniti nasuminu kontrolu. Dajte mi referencu
u Berlinu, nekoga tko moe jamiti za vae vladanje i nekoga koga moemo dobiti telefonski,
a da nije broj neke sinagoge!

158
| becca & janja

Sverre je grozniavo razmiljao. Veina njegovih prijatelja u Berlinu koji bi mogli jamiti
za njegovo vladanje davnih su dana pobjegli. A i da nisu stigli pobjei, njihove rijei prema
procjeni jednoga Rottenfhrera ne bi imale teinu. Brat mu je bio brat, a Christa mu je bila
ogorica, osim toga, vrlo vjerojatno su je sumnjiili da je komunistkinja.
Referenca do koje je lako doi jest moj neak Harald Lauritzen, ree usta suhih od
straha.
A gdje ga moemo nai?
U glavnoj upravi SS-a u Berlinu. Traite Obersturmfhrera Haralda Lauritzena. Ako
nije tamo, najlake ga je nai u stoeru Hermanna Gringa, neposredno mu je podreen.
Rottenfhrer Franz je oklijevao. Sverre je bio gotovo siguran da e odmah odustati. Bilo
je pohvalno provjeriti takve podatke ako bi se pokazali lanima. Ako bi se pokazali
ispravnima, kontrolor je mogao raunati na probleme.
Nije loa referenca, ree Rottenfhrer Franz i zakilji, napravivi grimasu. Ako je
tona, vratit u se i moliti vas za oprost na golim koljenima. Ako ste slagali, bacit emo i vas i
onu idovsku kurvu skupa sa slikama u zatvor. Jesmo se razumjeli!
Jesmo, ree Sverre. Samo vi nazovite!
Rottenfhrer Franz je odmarirao, proavi pored nekoliko svojih podreenih ljutito je
pokazao na Sverrea i izvikao neku zapovijed, trojica su dotrala da paze na njega. Carinik je
smeteno ostao sjediti za stolom, Sverre je poeo pakirati slike. Jedan od jurinika maio se
pitolja i naredio mu da prestane, budui da e slike moda biti zaplijenjene.
Slike e, najvjerojatnije, otputovati sa mnom za koji trenutak, odgovorio je. A u tom
sluaju, elim ih dobro zapakirati. Ili ako ih se, u to uope ne vjerujem, zaplijeni, isto tako
trebaju biti zapakirane. Smijem li nastaviti?
SA-ovac je nekoliko sekundi duboko razmiljao, odobravajue kimnuo i vratio Luger u
korice. Sverre je bio jednako iznenaen svojom fatalistikom smirenou, kao i time da
SA-ovski divljak naokolo hoda s Lugerom, mislio je da je to asniko oruje. Ali to on zna o
takvim stvarima, u ovoj novoj Njemakoj sve je ionako preokrenuto naglavce.
Ostalo je samo dvoje putnika za carinskim stolovima. Za arijskim stolom, razmiljao je
Sverre ironino oajniki, stajao je samo on. Za idovskim stolom samo ona. Svi drugi putnici
proli su carinu, nitko nije priveden.
Bojao se da e potrajati, ali nije.
Rottenfhrer Franz vraao se uurbano i posrui po ljunku, s podreenim koji ga je
slijedio u stopu. Zapuhan, stao je pred Sverra i ispravio se.
Obersturmfhrer Harald Lauritzen iz Gringovog taba pozdravlja vas i eli vam sretan
put u vedsku, izdeklamirao je salutirajui. Heil Hitler! dodao je za svaki sluaj.
Sljedei potez bio je vee iznenaenje. Pao je na koljena, odnosno, na jedno koljeno.
SA-ovci dre do svoje rijei, ree. Istina, nisam na golim koljenima, ali stvarno molim
za oprost.
Oproteno! odgovori Sverre pokuavajui se izraziti jednakim vojnikim staccatom.
Dobro, uzdahne Franz i tekim pokretima ustane. Znai, idovska kurva je lagala
kada je rekla da imate dugu obiteljsku povijest?
Sverre je pokuao prikriti oklijevanje dugim ironinim smijehom. Na neki nain je to

159
| becca & janja

bila istina, a ipak nije. Ako potvrdi, znait e da je on sm lagao, barem naoko lagao, kada je
rekao da su se susreli prvi put u kupeu vlaka.
Naravno da je lagala, takve poput nje zna uhvatiti oaj kada poele emigrirati, ree.
Kako da ne. Ali, oete ju kupiti?
Kako, molim?
Kupiti ju. Evo, jedna od onih slika i moe dalje s vama.
Posljednje kontrolno pitanje da provjeri skriva li ipak neto, pomislio je.
O, ne, toga stvarno nije vrijedna, bila kurva ili ne, odgovori i pokua se nasmijati
onako kako su se mukarci u svom krugu smijali kada bi govorili o odreenim enama, to je
mrzio.
I mislio sam, ree Rottenfhrer Franz i nasmije se od srca, barem je djelovalo iskreno
od srca, u stilu meu nama mukima. Nita, noas e ostati kod nas, imamo lijep podrum u
gradu.
Ali papiri su joj valjda u redu i platila je sve poreze za izlazak iz zemlje i sve ostalo?
primijetio je Sverre to je nezainteresiranije mogao.
Je, je. Ali lagala je njemakim vlastima o vama. Takve stvari se u novoj Njemakoj ne
toleriraju. Gute Reise, gospodine Lauritzen i Heil Hitler!
Heil Hitler! odgovorio je automatski i pomislio da mu je to posljednji put u ivotu.
uvar pored vrata od eline mree salutirao je dok je Sverre pokuavao kroz njih
progurati slike i pourio se k vagonu to je ve kretao prema trajektu za slobodu.

160
| becca & janja

1934.

P OZIV JE STIGAO POTOM , obina bijela omotnica od lanena papira s natpisom Geheime
Staatspolizei napisanim crnom frakturom u donjem lijevom kutu. Ime adresata napisano je
crnom tintom, otmjenim rukopisom.
To je bilo pismo koga su se u Njemakoj najvie plaili. Moglo je stii kome god, kad
god, bez i najmanjeg upozorenja. Govorilo se da nitko nije siguran. A ipak je Oscar bio
potpuno osupnut kada je pronaao pismo u gomili dnevne pote na pisaem stolu. Prva
pomisao nakon to je iznenaenje popustilo bilo je da se mora raditi ili o pogreci ili o pozivu
na kakvu proslavu ili vojnu obljetnicu.
No nije. Kada je pokidao omotnicu, naao je samo kratki nalog otipkan na pisaem
stroju da se pojavi u Prinz-Albrecht-Strasse 8, u utorak 6. oujka 1934. u 20:00 sati i javi se
portiru.
Bilo je i vie nego zbunjujue. esti oujka bio je dananji dan. Moglo bi se rei da je
poziv bio u vrlo kratkom roku. Od onoga koga se pozove u Gestapo oekivalo se, dakle, da
istoga asa otkae koje god planove da je imao za taj dan, radilo se o roendanu u krugu
obitelji, vjenanju ili karminama. Poruka je bila ledeno jasna. Nitko Gestapu ne otkazuje ili
javlja da je sprijeen.
Ali u osam sati naveer? Je li to svojevrsna pristojnost da se ne remeti radni dan
vjerojatno zauzetom ovjeku? Ili je to jo jedan nain da se pozvanome utjera strah u kosti?
Glasine o grozotama u podrumskoj etai Prinz-Albrecht-Strasse 8 kolale su itavim Berlinom
ve mjesecima. Neki od onih koji su proli kroz ta vrata, nestali su i nikada se vie za njih nije
ulo.
No to nije moglo imati veze s njim. Kada je Christa oprezno spomenula mogunost da i
oni odu, kao Sverre, odbacio je i pomisao na to. Ve je predloeni zakon o imovini izbjeglica
presudio, riskirali su da im budu zaplijenjene nekretnine vrijedne na desetke milijuna
maraka. A onaj koji pobjegne, ili pokua pobjei, sm je sebe obiljeio kao krivca, nije bilo
jasno za to tono, ali svejedno je bio kriv. Sa Sverreom je to bila posve druga pria, riskirao
bi ivot da je ostao, kao i Bruno i drugi njemu slini iz kruga prijatelja. Takvima poput njih
sada je nad glavom visjela smrtna kazna. Moda ne slubeno, i pogotovo ne nakon sudskog
postupka i presude, nego, pak, u bilo kojem od jurinikih privatnih podrumskih zatvora.
Jednako kao i idovima, komunistima ili politiarima socijaldemokratima.

161
| becca & janja

Ali ne i njemu. Bio je nepolitian ovjek, kao prvo, ni prijatelj ni neprijatelj. Nema
sumnje da je punokrvni Arijevac, njegova djeca Hans Olaf, Carl Lauritz i Helene izgledali su
poput djece na nacistikim propagandnim slikama, a supruga mu je pripadala saskom
plemstvu. Teko da je neka obitelj u dananjoj Njemakoj mogla biti toliko neokaljana. Osim
toga, bio je satnik u rezervi Reichswehra, odlikovan eljeznim krievima oba stupnja i
odlijem Pour le Mrite, ukratko, nedodirljiv. Bila bi glupost uiniti bilo to drugo osim
izdrati do Hitlerova pada, i to u najgorem sluaju, neuveno skupa glupost.
Ve je tim smijenim brigama posvetio daleko previe vremena. Bolje da se primi posla,
koji naalost vie nije bio toliko naporan. Njihova graevinska djelatnost praktiki je stala.
Ugovori su im uobiajeno bili za gradnju stanova i kua, veina ugovora potpisivana je s
lokalnim politiarima socijaldemokratima, a veina tih ugovora se, pak, odnosila na gradnju u
modernom stilu. Naalost, ta podloga nestala je kao otpuhana. Vie nije bilo lokalnih
politiara socijaldemokrata. A nacisti su mrzili sve to je bilo moderno, osim toga, Bruno i
ostali arhitekti su izbjegli, Bruno je ak imao ast doivjeti da mu se pisani rad spali na
lomai.
Dakle, obiteljska poduzea svedena su na to da odravaju poslovnu djelatnost najveega
vlasnika nekretnina u Berlinu. Taj je posao bio slaba inspiracija, donosio je prihode, ali u biti
je ubijao duu. Umjesto da smanje osoblje u glavnom uredu, skratili su radno vrijeme za dva
sata, pa su poinjali u devet sati i odlazili kui u etiri. Veina zaposlenih podravala je tu
reformu, premda su se pojedinci alili na smanjenje plae koje je uslijedilo. No rijetki su
eljeli spominjati alternativu, a to je bilo otputanje.
Morao je stisnuti zube da izdri birokratske triarije do kraja radnoga dana, prije nego
to napusti ured u prizemlju i ode na kat potraiti Christu, koja je u zadnje vrijeme gotovo
uvijek bila kod kue. Naao ju je, oekivano, u biblioteci, sklupanu s nogama podvuenim
pod sebe, u jednome od najveih konih naslonjaa.
Pozdravio ju je s: Achtung! Zabranjena literatura! kada je uao u biblioteku.
Podignula je korice knjige prema njemu uz odglumljenu pokornu gestu.
Molim vas, gospodine knjievni policaje, Maksim Gorki valjda nije nenjemaki?
pitala je.
Dakako da jest, jer je Rus. Sva ruska literatura je nenjemaka i stoga zabranjena,
odgovorio je, doao k njoj, poljubio joj oba obraza i usput joj tutnuo poziv u Gestapo prije
nego to je sjeo u naslonja odmah do njezina.
itala je i problijedila.
Otkucali su nas, ovo je moda kraj, proaptala je.
Otkucali? procijedio je. A za to?
Zabranjeno je spominjati okrutnosti i zloine SA-ovskih divljaka, ak i u vlastitom
domu, zabranjeno je aliti se na raun Fhrerova blebetanja ili Goebbelsova uvrnutog
stopala, svaka ala na raun nacista je zabranjena i tako dalje, ima toga. Kao to vidi, nai
prijestupi su mnogobrojni.
Naravno, kao i u milijunima domova. Kao to i milijuni domova vrve nenjemakom
literaturom, itava naa biblioteka je jedno golemo mjesto zloina. Ali da smo otkucani? Tko
bi to uinio?

162
| becca & janja

Imamo novu djevojku meu poslugom. U djecu se pouzdajem, nije da imamo Haralda
od trinaest godina, on bi bio otrao u najblie gnijezdo SA-ovaca ili Gauleitern.
Da, mogue. Nego, reci mi, ta nova sluavka... kako se zove?
Ewa.
Recimo da Ewa ode u Gestapo i prijavi alu o Goebbelsu i njegovom uvrnutom stopalu.
Da ne spominjemo gore varijante, jer budui da se umobolnost mora sprijeiti sterilizacijom,
Fhrer bi mi prvi pao na pamet, jel, i tako dalje u beskraj. Recimo da Ewa ode u Gestapo s
takvim priama.
Da? Recimo da je to uinila. I?
to bi time dobila?
Moda ideoloko zadovoljenje.
I riskirala bi otkaz. A ja bih veeras riskirao da mi malo natrljaju nos. Uostalom, moja
rije protiv njezine.
Obeaj mi jednu stvar.
Da?
Veeras odjeni odoru, u punoj spremi. Zna na to mislim.
Znam, znam. Poeo sam se ugodno osjeati u odori, iako sam morao dati saiti novi par
hlaa zbog struka. Ali sasvim si u pravu, odora i eljezni krievi su jedino to naciste dira.

etao je po hladnom sumraku prema Prinz-Albrecht-Strasse, s odorom kao mentalnim

oklopom. U dananje vrijeme se usamljeni eta naveer nije trebao bojati depara i lopova
kao nekada. Sada su iz prikrajka vrebale bande jurinika i pokuavale izazvati svau, obino
bivajui tako nasrtljive sa svojim crvenim krabicama da bi rtva na koncu prosvjedovala, a
tada bi uslijedilo pljakanje i premlaivanje. No u odori Reichswehra, kao prvo, nije bio
duan odgovarati na njihovu dernjavu s Heil Hitler, rezervirano vojniko otpozdravljanje bilo
je dovoljno. Kao drugo, nacisti su se smrtno bojali navui na sebe bijes Reichswehra. Onaj ili
oni koji nacistima ele preoteti vlast moraju se osloniti na podrku regularnih obrambenih
snaga. To je bio klju za zadravanje ili gubitak vlasti.
Ni jedna jedina banda jurinika nije ga uznemirila za njegove etnje.
Kada je otkucalo osam proao je ulaz glavnog stoera Gestapa. Zgrada je bila nekadanja
umjetnika kola, to je moda utjecalo na dojam. Ovo uope nije bila sumorna zatvorska
elija kakvu se moglo oekivati, bila je svijetla i prozrana, osoblje je vedro razgovarajui
jurilo uz i niz stube s papirima u rukama. Ovdje se marljivo radi dugo nakon kraja radnog
vremena, pomislio je kada se javio na portu, gdje se doasnik odjeven u crno odmah ustao i
pozdravio ga s Heil Hitler, na to je odgovorio salutiranjem, a zatim je otpraen uz stube i
dalje niz mraan hodnik koji je zavravao pred efovom sobom u dnu.
Njegov pratitelj pokucao je na vrata, priekao na poziv da uu, otvorio vrata, dugim
koracima uao, ponovila se procedura s Heil Hitler, a zatim je Oscar uo da mu spominju ime.
Pratitelj je iziao i rekao mu da moe ui, izveo jo jednog Heil Hitlera i nestao.
Oscar je uao i zatvorio vrata za sobom.
Vrlo ste dobrodoli... ah, kapetane Lauritzen, ba mi je drago da ste mogli doi, moje
ime je Rudolf Diels, pozdravio ga je najvii dunosnik Gestapa, prilazei mu pruene ruke.

163
| becca & janja

Dobro je izgledao, tamnokos elegantan mukarac u tridesetima u nekakvoj crnoj odori

brigadira ili generala, no lica unakaenog oiljkom od sablje iz studentskog dvoboja.
Nadam se da vam poziv u ovako kratkom roku nije uzrokovao neprilike, nastavio je
ef Gestapa, promotrio oiljak na Oscarovu obrazu i ozario se.
Vidim da imamo slinu prolost, to nisam znao. Moji oiljci su iz vremena kada sam
studirao pravo na sveuilitu u Marburgu, a vai?
Oscar nije shvatio na to cilja i bio je to prisiljen priznati.
Oprostite? ree. Ne razumijem ba...?
Oiljci! objasni ef Gestapa i znaajno pokae prvo na svoje obraze, zatim na
Oscarove.
Aha, sada mi je jasno, ree Oscar s olakanjem. Ne, moji oiljci nisu sa sveuilita,
nego od lavljih pandi, jednom je bilo blizu.
Gestapovac ga je prvo preneraeno pogledao, a zatim udario u smijeh.
Zaboga! ree. Razumijem da nije ba ista stvar. A ja sam pomislio da imamo neto
zajedniko, to su moji informatori ozbiljno propustili. Budite ljubazni, sjednite.
Pokazao je na dva naslonjaa oko okruglog stolia i otiao do velikoga pisaeg stola po
neto, dok se Oscar smjestio.
Tek je sada sm sebi priznao da se u mislima dotaknuo podruma s jakim svjetlima
uperenima u lice i SA-ovskim divljacima. A umjesto toga, zavrio je kod glavnog efa u
ravnopravnom razgovoru za stolom i izbjegao nisku stolicu na kojoj bi se zgurio pred velikim
pisaim stolom.
Imam ovdje va dosje, kao to vidite, prilino je tanak, ree ef Gestapa vrativi se.
Oprostite, mogu li vam to ponuditi, moda brendi?
Hvala, moe, ali nemojte prevelik, nisam veerao.
Niti ja. Predlaem da zajedno veeramo kada zavrimo ovaj kratki povjerljivi
razgovori, odgovara li vam?
Pod jednim uvjetom, odgovori Oscar ozbiljno, iako se u sebi smijao od olakanja.
Naravno, recite?
Da prvo nazovem enu i objasnim joj da idem samo na veeru, da se ne brine radi
predugoga nonog posjeta Prinz-Albrecht-Strasse.
Doputam! nasmije se ef Gestapa, ode do svog stola i narui brendi preko internog
telefona. Doputam itekako, vrlo dobro promiljate, nastavi vraajui se svome naslonjau.
No budui da sam vam ja uzrokovao tu neugodnost, inzistiram da veera bude na moj
raun.
Doputam! ree Oscar oponaajui ga, sada s velikim olakanjem.
Da vidimo, ree ef Gestapa i otvori Oscarov dosje. Ovaj, ne brinite se oko ovih
papira, veina je o vaim vojnim uspjesima u Africi, odluke o odlikovanjima i tome slino. No
prijeimo odmah na na problemi. U vie sluajeva prole godine prijavljeno je da niste
odgovorili na pozdrav SA-trupa na cesti.
Priznajem, odgovori Oscar. S druge strane, nove odluke su donesene 19. lipnja, da
stranci nisu obuhvaeni opom obavezom. Moj susjed, novi ameriki ambasador Dodd, bio se
alio da je vie amerikih dravljana imalo problema s SA-ovim... s jurinicima. A ja sam

164
| becca & janja

norveki dravljanin.
Potpuno ste u pravu, sada ste osloboeni obaveze otpozdravljanja. Ali prije toga? Prije
19. lipnja?
Tada, gospodine... oprostite, koji vam je in, kako da vas oslovljavam?
Najjednostavnije je s brigadire.
Tada, gospodine brigadire, jednostavno sam bio uvrijeen. Djeaci u neurednim
odorama, koje ja sm ne bih prihvatio za kaplare, traili su od mene da im salutiram kao
nekakvim nadreenima. Besmisleno. A iako sam sada izuzet od dunosti otpozdravljanja kao
Norveanin, moram rei da je olakanje biti odjeven u odoru, da izbjegnem bilo kakav
nesporazum.
Posve vas razumijem. No ini se da po tom pitanju takoer imate pomalo neobian
obiaj u svojem uredu?
Kako to mislite?
Sredinji ured poduze Lauritzenovih u Njemakoj, u Tiergartenstrasse, usuuje se
biti jedina vea poslovna organizacija u kojoj se dan ne zapoinje energinim pozdravljanjem
s Heil Hitler, je li tako?
Tako je barem utoliko to nemamo taj obiaj u vezi mene, da.
Kako je to mogue?
Oscar je naslutio stupicu. Mladi prijateljski nastrojeni brigadir iznenada se uozbiljio.
Mogu vam jedino rei kako stvari stoje, priznao je Oscar. Jednoga jutra, prije moda
nekoliko mjeseci, kada sam doao malice nakon zaposlenih u ured, obino dolazim ranije,
doekali su me na nogama, ispruenih ruku i viknuli mi Heil Hitler. Moram priznati da sam
ostao zbunjen.
I to ste tada rekli zaposlenicima?
Rekao sam da moje ime nije Hitler i da ne doputam da me se kao direktora Lauritzena
ujutro pozdravlja s heil, ali da, naravno, u bilo kojoj drugoj prilici, svatko moe slobodno
pozdravljati s heil, otprilike to.
inilo se da ovo efa Gestapa primjetno zabavlja. Oscar nije mogao odrediti je li to
dobar ili lo znak.
Prijava je stigla od Frulein Brbel Niedermayer i Frau Jutte Seedorf, proitao je ef
Gestapa iz svojih dokumenata. Navodno su bile vrlo uznemirene. Smatrale su da sabotirate
iskrenu patriotsku elju osoblja da odaje poast naem Fhreru. Predlaem da ih otpustite
ve sutra.
Oscar je zanijemio.
Naravno da u ih otpustiti, ree nakon duge stanke i razmiljanja. Pokazale su
nelojalnost prema tvrtci, to je sasvim dovoljno. No kako da objasnim da znam?
Recite istinu.
Koju istinu?
Da sam vam ja rekao.
Ali onda e se prouti da ako odete Gestapu s povjerljivim podacima, riskirate...
I to je odlino. Najradije bih da to pie u novinama, ali to bi bilo previe za oekivati.
>Ovako prolaze oni koji dolaze s lanim prijavama<, to bi imalo uspjeha. to se vas tie,

165
| becca & janja

moemo pretpostaviti da ete ubudue imati znatno manje problema s lojalnou svoga
osoblja, to mislite?
U to nema sumnje. Naravno, zahvalan sam vam na pomoi. Ali...?
Da?
Nee li neizbjeno irenje glasina koje e uslijediti loe utjecati na... kako da to kaem?
Va pritok informacija, ne moe li se ak ustvrditi da sam pridonio tom loem utjecaju?
Tek sada im je stigao brendi, obojica su zaboravili na to. ef Gestapa se po slubenoj
dunosti izvikao i otjerao podreenoga koji ih je posluio, zatim su nazdravili i nasmijeili se
jedan drugome. Premda je Oscar i dalje slutio neto sumnjivo.
Stvar ovako stoji, ispriao mu je Rudolf Diels, prvi nositelj dunosti efa itave tajne
policije nove Njemake. Pretrpavaju ih prijavama. Ljudi se meusobno prijavljuju za sve
mogue i jo vie za nemogue. Nedavno su proveli statistiku studiju na vie od 3000 prijava.
Pokazalo se da ih je samo 20 posto bilo politiki motivirano, a to je ono to se doista ticalo
Gestapa. I to ako se velikoduno rauna, dakle, prijava Frulein Niedermayer i Frau Seedorf
mogla se staviti u kategoriju motiviranih prijava. Gledaju li se injenice, ipak se radilo o
iskazanom nedostatku potovanja prema Fhreru.
No ak i uz te donekle velikoduno postavljene granice, vie od 80 posto bilo je izvan
okvira onoga to je doista imalo veze s Gestapom. Veinom se radilo o prijavama iz privatnih
razloga, ljubomore, zbog dugova, svaa iz krme, bilo ega. to znai da su se resursi Gestapa
rasipali na gluposti, da su bili prisiljeni istraiti toliko bedastoa da su se ozbiljni zadaci
utopili u tome. Ili e stati na kraj tim nepodoptinama ili e biti prisiljeni zaposliti dodatnih
10 000 istraitelja i izgraditi gestapovsku etvrt veliine predgraa da smjeste sve slubenike,
koji bi povrh toga bili prisiljeni svoje radno vrijeme posvetiti besmislicama. To doista nije bila
svijetla perspektiva.
Slijedom toga, moraju pod svaku cijenu podignuti kvalitetu prijava graanstva, to se
trenutano moe postii samo metodama zastraivanja. Ako ne upali val glasina o tome kako
se postupa s neprimjerenim prijavama, pri emu e Frulein Niedermayer i Frau Seedorf biti
prvi, ali zasigurno ne jedini pokusni kunii, morat e nastaviti sa stroim metodama. Strogim
represalijama protiv onih koji im dou s upitnim podacima, malo muenja i tjelesnog
kanjavanja. Ljudska elja da se prijavi blinjeg svog bila je zvijer koju je trebalo obuzdati pod
svaku cijenu. Ne toliko iz moralnih, koliko praktinih razloga.
I tako su doli do pitanja u koji e restoran na veeru. Rudolf Diels predloio je Adlon.
Oscar nije imao prigovora. Bilo bi neprilino, budui da je ef Gestapa izriito zahtijevao da
ga pogosti.
Istovremeno mu se Adlon uinio kao neobian izbor, gotovo demonstrativan. Bio je
smjeten nasred Unter den Linden i bio je konica svih diplomata, stranih dopisnika i
politiara u gradu. Pola Berlina vidjet e ih zajedno, sljedeeg dana e itav Berlin znati.
Zamolio je da se javi kui. Rudolf Diels je kimnuo i pokazao na jedan od telefona, dok je
sm poeo prtljati po svojem interfonu da narui prijevoz i pobrine se da se najavi njihov
dolazak u Adlon.
Zdravo, ja sam, ree Oscar kada je Gestapova telefonistica javila da je Frau Lauritzen
na liniji. Idem van prigristi neto sa efom Gestapa Rudolfom Dielsom. Ugodno smo se

166
| becca & janja

proveli. A sutra emo otpustiti Brbel Niedermayer i Juttu Seedorf, one su nas prijavile.
Uglavnom, pokuat u ne doi prekasno, ne treba me ekati.

Naravno da ga je ekala. Tek to je prola pono. Naao ju je, oekivano, u biblioteci.

to ste to finog prigrizli i kako stojimo s moralom? pitala je. Ipak se ini dolino
trijezan.
Dobro da si shvatila moj specifini izbor rijei, ree. Pa, kako stvari stoje, ne moe
odbiti efa Gestapa, a nakon toga dolazi moral. A trijezan? Zaboga, obojica smo bili u odori i
to u Adlonu.
U Adlonu! Mislila sam da je Gestapo diskretniji.
I jest, ali mislim da je cilj veeras bio suprotan, ak se naalio na tu temu. Oprosti, htio
bih se presvui?
Moe, ako me prvo uvjeri da se nemam razloga brinuti i kae mi to eli popiti,
imamo bogme o emu priati.
Nema se razloga brinuti. Rado bih Blauburgunder, itave se veeri pio rizling, koliko
sam shvatio, voli Rheingau.
Oscar joj je poslao poljubac i otiao na kat gdje su bile spavae sobe, objesio odoru,
skinuo odlija i posloio ih u etui, ispljuskao se hladnom vodom i navukao ogrta za puenje
od crvene svile s crnim okovratnikom od krtijega krzna, Christin boini dar. Vjerojatno je
bio zamiljen kao ala, crveno i crno.
Kada se vratio u biblioteku, vino je bilo servirano, a ona nervozna, iako je to pokuavala
prikriti.
Nije pitao nita o idovima? pitala je.
Ne, zato bi?
Ali dakle, odao je nae prokazivae? nastavila je i podignula au vina.
ivjela! Da, jest.
Zato? Njegovi podreeni bi zato dobili otkaz.
Bi, ali ipak je on na najvioj poziciji. Nakon to sutra odradimo ceremonijicu otkaza
Brbel Niedermayer i Jutti Seedorf, na njegovu u zamolbu razjasniti da sam upravo od njega
saznao tko nas je prijavio. To e mi, samo po sebi, biti uitak.
Zvui mi suludo.
To sam i ja rekao, ali ima neto u tome. Ubudue se ne trebamo brinuti oko prijava
svojih zaposlenika. Njegova tajna policija prima manje gluposti kojima se mora baviti. Moram
rei da mi je Rudolf Diels najvee iznenaenje od svih ljudi koje sam u ivotu upoznao.
Ispoetka sam imao osjeaj da sam, kao u onoj prii, magarac koji ide na veeru s lavom, to je
afrika legenda, u kojoj magarac, naravno, ima razloga bojati se da je veera on sm...
Molim te, Oscare! Uza sve duno potovanje afrikim legendama, ali nije trenutak!
Radije mi ispriaj dalje!
Na sreu, nije bio osobito pripit. Pria e biti duga, u mnogo je toga trebalo pokuati
proniknuti, a kada se radilo o pronicljivosti, ni s kime nije razgovarao radije nego s njom.
Osobito u situacijama kao sada, kada se svata s veere u Adlonu inilo tekim protumaiti.
Za poetak, najvee iznenaenje, neto o emu u novinama nisu napisali ni retka.

167
| becca & janja

Tijekom posljednjih godinu dana, Gestapo je imao jedan jedini zadatak, prema onome to je
saznao tijekom veeri, a to je bilo ii od grada do grada, od ulice do ulice i istiti silne
SA-ovske divlje zatvore, osloboditi zatoenike, spasiti one koji su jo imali anse preivjeti,
zatvoriti zatvore i najgore tipove staviti pod klju. Privatno sudstvo SA je, prema Rudolfu
Dielsu, bilo najvea njemaka sramota u moderno doba. Njemaka e biti blagoslovljena
onoga dana kada SA vie ne bude i, ukratko, taj dan moda nije bio toliko dalek.
to je bila fantastina stvar koju je dao naznaiti, i to nita manje nego usred Adlona,
gdje su toliki sluali. Za SA Ernsta Rhma tvrdilo se da ima milijun uniformiranih ljudi, vie
ili manje naoruanih. Reichswehr je na raspolaganju imao 100 000 ljudi, dodue, bolje
opremljenih i, naravno, bolje uvjebanih i discipliniranih, ali ipak, deset naprama jedan.
Uostalom, bili su praktiki susjedi sa samim Ernstom Rhmom. Njegovo sredite bilo je
samo koju ulicu dalje, u Standartenstrasse. Rhm je bio onaj jaha na crnom konju u
Tiergartenu ranom zorom, gdje je Oscar sjedio na klupi i vidio priliku nalik duhu kako jai
kroz jesenju maglu, ili po proljetnom suncu, uvijek sm, uvijek na crnom konju.
ivjela, da, da, poeo se gubiti u svojoj prii.
Rudolf Diels bio je vrlo zainteresiran za Sigmunda Freuda i inilo se da ga injenica to
je Freud ipak bio jedan od autora koje se u Njemakoj najvie spaljivalo i zabranjivalo nije ni
najmanje dirala.
ak je iznio dugo razmiljanje o ljudskoj surovosti, naravno, { propos prie o gnusnim
prilikama koje su otkrivene za Gestapovih racija u rupetinama od SA-ovskih privatnih
zatvora. Oscar mu je ispriao svoja zapaanja iz Afrike, koja su ga uvjerila da su prvenstveno
Belgijanci i Englezi po prirodi surovije rase od Nijemaca i Skandinavaca. Rudolf Diels bio je
posve drugoga stava. To uope nema veze s rasom, ustvrdio je. I Nijemci se mogu pretvoriti u
udovita.
Problem je bio psiholoki, smatrao je Diels. Nanoenje boli ljudima nije posao koji se
moe povjeriti kome god. Stoga se posebna pozornost posvetila odabiru ljudi za koje se
smatralo da imaju osobite talente na tom podruju. Da, naalost, isto bi se u odreenoj mjeri
moglo rei i za Gestapo. No ono to nisu razumjeli tijekom toga procesa regrutacije bila je
isto frojdovska strana prie.
Jer ako se tijekom odreena vremena regrutira svaki pojedini sadist, i svaki nesvjesni
sadist, dakle, oni koji nisu otkrili vlastite sklonosti prije nego to su i sami dobili priliku
bievati i zlostavljati druge ljude, uskoro se kroz pritisak grupe i meusoban utjecaj stvara
barbarska kultura. Naoko normalni mukarci i ene u takvoj su se okolini u relativno
kratkom roku mogli pretvoriti u udovita. Prema Dielsu, samo je Freud imao objanjenja za
takve ljudske specifinosti, ali njegovo je odluno uvjerenje bilo da tu imaju posla s
opeljudskim slabostima i defektima koji nisu ili u paketu s nacionalnou, a niti rasom.
Slijedom toga, Nijemci bi se mogli ponijeti ak kao Englezi i Belgijanci.
Oscaru je to bila zastraujua misao. Christa se slagala s Rudolfom Dielsom i
Sigmundom Freudom. Njezin argument u prilog tome bio je vrlo jednostavan. Inae bi se
moralo, imajui na umu to je SA pokazao tijekom posljednjih godina, zakljuiti da su
Nijemci, od svih naroda, najokrutniji i najvei barbari. To je bila apsurdna pomisao.
Zar nita tijekom veeri, zanimalo je Christu, Oscara nije navelo da pomisli kako je taj

168
| becca & janja

neobini ef Gestapa pokuavao doi do informacija, ili ga htio navesti da se izlane?

Oscar je razmislio. Je li dobio koje politiki otrovno pitanje tijekom veeri? Moda. Diels
je ispriao da je tijekom prole godine 50 000 idova u panici pobjeglo iz zemlje. No 10 000 se
ve vratilo jer su, kao i mnogi drugi, ili vjerovali da Hitler nikada nije mislio ozbiljno s tim
antisemitizmom, da je to bio samo demagoki dio agitacije dok doe na vlast, ili da e ionako
uskoro vlast izgubiti. Kolale su prie koje su prvenstveno spominjale generala Kurta von
Schleichera i ministra vanjskih poslova Heinricha Brninga kao najvjerojatnije Hitlerove
nasljednike. Diels je ovdje Oscara upitao za njegovo miljenje.
A on, naravno, kao i obino nije imao neko miljenje. Tu priu sa idovima uope nije
razumio. O nasljedniku Hitlera moda i jest par puta razmiljao. No zaobiao je temu
razgovora jer je bilo samorazumljivo da nije kompetentan prosuivati o tome. Moda je ak
za to okrivio svoje norveko dravljanstvo.
Sve je razgledao sa svih strana, malo-pomalo, dok su praznili bocu crnog vina, i postajao
sve manje razgovijetan u analizama, kako se Christa naalila. Na koncu su otili u krevet.
Te su noi duboko spavali i oboje su ujutro osjeali glavobolju. Naravno da se popila
koja aa previe, no to nije bilo teko sada kada su naveer i nou jedno drugome bili jedino
drutvo. U kui je utihnulo i vrijeme kada bi Oscara po povratku kui s nekog kasnog
sastanka u gradu doekao dim cigara i amor iz crvenoga salona na prvom katu, sada je bilo
tako osjetno daleko da se inilo kao posvemanja matarija. Prijatelja nije bilo, otili su u
Prag, Be, Pariz, ak i u Ameriku, i nikada nisu slali pisma da ne stvaraju neprilike. Primiti
pismo od idova koji su pobjegli iz zemlje, ili od prepredenih demokrata, nije ovjeku ba ilo
u prilog, opa cenzura pisama uvedena je nakon poara u parlamentu.
Christi su dani postali jednolini. Nerado je izlazila da ne naleti na jurinike u maru ili
bude prisiljena stati s podignutom desnicom i tako se pridruiti zvijerima, ili da riskira da je
pretue koji od kontrolora koji su prolazili pored parada i pazili da nitko od promatraa ne
izbjegne dunost odgovaranja s heil. Poulette je ponekad dolazila u posjet, a ponekad su se
nalazile u susjednoj kui kod njezine nove prijateljice Marthe, koja je bila ker amerikoga
ambasadora Dodda. etnja do tamo bila je kratka i bezopasna, od Tiergartenstrasse 27B do
Tiergartenstrasse 27A.
Osim toga, dani su joj bili prazni. Volonterski posao u Rote Hilfe i slinim
organizacijama zabranjen je, kao i bilo kakva predavanja na neodobrenu temu, to je
podrazumijevalo ba kao i s knjigama veinu tema.
Povremeno bi oprezno razmiljala o ideji da bi moda trebali uiniti kao svi ostali,
pobjei iz zemlje na neko vrijeme dok Hitler ne nestane. Ta nitko od prijatelja nije emigrirao,
svi su se namjeravali vratiti im ova nona mora zavri. Ali Oscar se uvijek ogluivao na to,
smatrao je da moraju izdrati, da ne smiju riskirati konfiskaciju sve imovine, koja je bila
sigurnost i garancija ugodnog ivota za djecu i buduu unuad. inio se ustrajnim po tom
pitanju jer je osjeao da je iznad svih opasnosti, osobito kada bi na sebe navukao odoru. A to
se oigledno nije smanjilo sada, kada je veerao sa samim efom Gestapa i dobio svojevrstan
imunitet od prijavljivanja.
eljela je biti prisutna kada dvije dounice budu otputene, eljela je vidjeti kako e
reagirati i kako e ostali reagirati. eljela im je pogledati u oi kada budu razotkrivene.

169
| becca & janja

Sve se uredsko osoblje okupilo u najveoj radnoj sobi, onoj najblioj garderobi i ulazu.
Kuhinjsko osoblje i servirke takoer su zamoljene da budu prisutne, stajale su poredane du
zidova.
Kada je Oscar uao s Christom pod rukom, graja je utihnula i etrdesetak zabrinutih lica
okrenulo se prema njima. Nije bilo sumnje to su zaposlenici oekivali, tednju i rezanje broja
osoblja. Oscarov smrtno ozbiljan izraz lica ispoetka se nije mogao drukije protumaiti.
Christin pogled traio je dvije odreene ene, no njihovi izrazi lica nisu se razlikovali od
drugih.
Imam loe vijesti, poeo je Oscar i priekao dok nije nastala potpuna tiina. Ne, ne
radi se o snienju plaa ili smanjenju broja osoblja, bojim se da imamo jednu veu brigu.
Naime, meu sobom imamo Gestapove dounike.
Prostorija je iznenada oivjela, uasnut amor proao je sobom i ljudi su poeli vrebati
pogledima jedni prema drugima. Christa je zakljuila da su se dvije dounice ponaale posve
jednako kao svi ostali.
Prijave Gestapu odnose se prvenstveno na albu to ne zapoinjemo radni dan
povikom Heil Hitler. to se toga tie, prvo elim rei kako niti se treba niti oekuje da se
stranim dravljanima i asnicima Reichswehra salutira na taj nain. Ja sam i jedno i drugo.
Stoga sam sm sebe izuzeo od tog oblika jutarnjeg pozdrava. Ali takoer sam naglasio kako je
svakome od vas dano na slobodan izbor da se na taj nain meusobno oslovljavate ako
osjeate osobitu potrebu za tim. To e vrijediti i ubudue. Pitam vas ima li tko to protiv?
Nastala je grobna tiina, nitko nije odavao ni najmanju namjeru neto kazati. Oscar je
prelazio pogledom od jednoga do drugoga.
Ali vi koji ste podnijeli pritube Gestapu, to je, moglo bi se rei, prilino drastina
mjera, vi ste valjda protiv? nastavio je neumoljivo.
Nitko nije ni trznuo u namjeri da se izjasni.
Igrom sluaja, sino sam veerao sa efom Gestapa Rudolfom Dielsom, nastavio je
Oscar nakon to je tiinu razvukao do granice neizdrivosti. I on mi je rekao tko su dounici.
Dakle, pitam vas po posljednji put, ne biste li iznijeli svoje kritike ovdje, preda mnom i pred
svojim kolegama, ako to smatrate toliko vanim da ste osjetili potrebu otii Gestapu sa
svojim pritubama?
Jednaka tiina. Christa je intenzivno gledala prema jednoj od izdajica, ali nije mogla
uhvatiti njezin pogled, uporno je zurila u pod.
No dobro, ree Oscar. Time je stvar rijeena. Frulein Niedermayer i Frau Seedorf,
upravo ste otputene zbog nelojalnosti koju ste iskazale poduzeu i svojim kolegama i zbog
svoje neasnosti. Budite ljubazne i istoga asa napustite zgradu i vie se ne vraajte!
Dokumenti e vam biti poslani potom, uz naveden razlog otputanja.
Dvije prokazivaice stajale su kao skamenjene i nijedna nije pokazivala nakanu da ode ili
protestira. Starija ena je blago rumenjela, mlaa je, pak, problijedila.
ule ste me! Nestanite! naredio je Oscar i inilo se da je popustila njihova oduzetost.
Pognutih glava pourile su prema garderobi i izlazu.
Kod vrata prema velikome hodniku, starija se okrenula sa suzama u oima.
Heil Hitler! poviknula je ispruene desne ruke.

170
| becca & janja

Nekoliko se ruku trznulo, no nitko joj nije odgovorio na njezino zbogom. Obje
otputene ene nespretno su se probile kroz vrata. Oscar je ekao dok se nije ulo kako su se
ulazna vrata zalupila.
Izvrsno! ree. Vraamo se poslu.
Poveo je Christu sa sobom i otiao, uz naklon osoblju.
Mislim da smo se rijeili briga o odavanju Gestapu to se tie naih zaposlenih, barem
do daljnjega, ree kada su sjeli u biblioteku. Kao po preutnom dogovoru, vratili su se u iste
naslonjae u kojima su prethodne veeri ostali predugo.
Bogme da. Isuse, kakav e tra iz ovoga nastati, zakljuila je Christa. Ne samo kod
nas, ne samo u Tiergartenstrasse, nego uskoro u cijelom gradu!
Pa naravno, barem se Rudolf Diels tome nadao. No ipak je to tuno, ne volim stvarati
nezaposlene ljude. Toga imamo i previe. Nego, kako se moemo oraspoloiti nakon ovoga?
Odavno nismo ili u kazalite, valjda postoji neki stari klasik ili to drugo to nije zabranjeno.
to misli?
Ne, ree ona. Odnosno, da, postoji tu i tamo neki dozvoljeni klasini komad, i
naravno, opera, ali ne moemo vie ii u kazalite.
Molim? Zato?
U sluaju da ne eli stajati i pjevati Deutschland ber alles, i to sve kitice, pa onda
prijei na Horst Wessel Lied, sve kitice. A to jo s podignutom desnicom.
Oscar je piljio u nju neprikriveno preneraen, nesiguran ali li se.
Nisi to znao? pitala ga je podjednako iznenaena kao on. U dananje vrijeme sve
kazaline predstave u Njemakoj tako zavravaju.
Kino? pokuao je.
Ma kakvi, ista stvar.

M ODA JE bilo neprilino i pomisliti to, makar samo za sebe, ali onkel Hermann bio je sretan
poput djeteta radi svoga novoga Carinhalla. A to se Haralda tie, bio je uvjeren da e se
jednoga dana prisjeati kratkih lipanjskih tjedana na mjestu pomonika nadzornog efa u
novome lovakom dvorcu kao jednog od najljepih doba u ivotu.
Bio je siguran da je na koncu dobro odabrao kada je odustao od slube u obavjetajnom
i sigurnosnom odjelu mornarice i kada je primljen kao asnik u SS. I na tome je mogao
zahvaliti onkelu Hermannu. On je bio taj koji je predloio da Harald proe temeljnu obuku u
mornarikom odjelu Abwehra, jer tada obitelj nee prigovarati niti brinuti. Upravo suprotno,
inilo se da je majci, ocu i svima ostalima laknulo kada je postao pomorski asnik. A kada je
dolo vrijeme za to, mogao je potpuno diskretno prijei u SS, ba kao to je od poetka bio
plan.
Nadgledati lovako imanje i dvorac pri kraju izgradnje doista nije bio osobito teak
zadatak, niti su za to trebale osobite kvalifikacije, to mu je vie bio odmor. Vatreno krtenje

171
| becca & janja

za snage sigurnosti, do tada po svoj prilici znatno pojaane, doi e za ljetnoga solsticija 20.
lipnja, kada se Carinhall slubeno otvori. Oekivalo se da e i Fhrer i Himmler i Goebbels
prisustvovati polaganju preminule Hermannove supruge Carin u grob. Njezin mauzolej bio je
ve spreman dolje uz obalu jezera, est golemih nadgrobnih kamenova izmeu dva hrasta.
Njezin je grob bio smjeten u sredini te formacije.
Za svojevrsnu generalnu probu, onkel Hermann je pozvao amerike, engleske, francuske
i talijanske ambasadore i par tuceta drugih velikih igraa na velianstveno poslijepodne za
kojega im se sve pokazalo i sve je prolo kao podmazano, osim moda Ivana.
Ivan je bio mujak europskoga bizona, jedan od malobrojnih preivjelih jedinki. U planu
onkela Hermanna da imanje pretvori u prapovijesnu germansku umu, Ivan je igrao
presudnu ulogu, budui da je trebao biti zaetnik buduega krda bizona.
U ograenom prostoru ve su se nalazile etiri enke, kada je 10. lipnja u elinom
kavezu prispio Ivan i trebao izvesti glavnu toku obilaska imanja. Dakle, namjera je bila
pustiti ga k enkama upravo pred ambasadorima, a prvenstveno pred njihovim enama,
onkela Hermanna je osobito zabavljala ta pomisao. Nadali su se da e se Ivan odmah
nevjerojatnom silinom baciti na enke.
Konkretno taj dio generalne probe nije proao onako kako su raunali. Kada su otvorili
vrata kaveza, Ivan je pokazivao izrazitu nevoljkost da izie k enkama koje su preivale i
inilo se da im osobito ne imponira. Morali su ga istjerati van ipkama. Kada je napokon bio
vani, uope se nije bacio na svoje enke, nego je pokuao mugnuti natrag u svoj boks. Kada
mu je to uskraeno i bio je prisiljen ponovno izii iz kaveza, pobjegao je na drugu stranu
ograenog prostora i pokuao se sakriti od enki.
Eksperimentiranje s ljudskim rasplodom teklo je drukije. Kao svjee unovaeni asnik
SS-a, Harald je ve tijekom prvih mjeseci imao vie ena nego to je za svojih adolescentskih
noi mogao i zamisliti. Program je bio tajan. Mladi asnici SS-a odabirani su temeljem
podrijetla i izgleda, kao i ene. Za savrenu arijsku djecu kojom je to rezultiralo pobrinut e
se SS.
Ali najljepi dio vremena provedenog na Carinhallu bili su trenuci provedeni s onkelom
Hermannom. etali su buduim germanskim praumama i ponekad uveer sjedili pred
golemom balvanskom vatrom i razgovarali o budunosti Njemake. Onkel Hermann je,
jasno, esto imao goste s kojima je morao razgovarati nasamo, ili bi mu dola ljubavnica
Emmy Sonnemann i tada se ne bi vidjelo nijednog od njih. No budui da je udaljenost od
Berlina bila samo sat vremena automobilom, a onkel Hermann je bio tako djetinje zaljubljen
u svoj germanski raj, gotovo uvijek bi se odvezao tamo nakon to bi zavrio posao za taj dan.
Znalo se dogoditi da ima samo po jednoga gosta i tada mu nije bilo mrsko predstaviti
svoga mladog tienika, kako je zvao Haralda, unato tome to se esto razgovor vodio o
najveim tajnama i onome to se ima dogoditi u bliskoj budunosti Njemake. Neto se
veliko spremalo.
Jedne veeri predstavili su ga bivem efu Gestapa koji se zvao Rudolf Diels i koji je, na
njegovo iznenaenje, poslao pozdrave stricu Oscaru, s kojim se navodno vrlo ugodno druio i
nadao se da to nee postati nezgodno sada kada je na mjestu efa Gestapa dobio nasljednika,
nasljednika od kojega se, naalost, nije moglo oekivati da ima povjerenja u one u koje je on

172
| becca & janja

sm imao povjerenja.
Zvualo je zagonetno. No kao mladi Obersturmfhrer, Harald nije ba bio u poziciji da
trai pojanjenje od tako visoka namjetenika.
Te veeri onkel Hermann je Haralda posve otvoreno pitao to misli o SA-u. Harald je
prvo pokuao izbjei odgovor ukazivanjem na svoj poloaj, koji nije bio primjeren za davanje
procjena o nainu voenja drave.
Obojica nadreenih su se nasmijeila, gotovo malo zajedljivo.
Haralde, mladiu moj, valjda se pouzdaje u mene? pitao je onkel Hermann.
Naravno, onkel Hermann! odgovorio je, a to je drugo mogao rei.
Onda elim da bez zadrke i uljepavanja tono i iskreno kae svoje miljenje o Ernstu
Rhmu i njegovim jurinim odredima, naloio mu je Hermann Gring.
Obojica su sada ozbiljno gledala u njega, bez i najmanjeg osmjeha.
Nije imao izbora.
Nalazim da su jurini odredi..., poeo je, oklijevajui dok se nije uspio sabrati i
izgovoriti neuvenu stvar koja bi veinu Nijemaca odvela u smrt. Nalazim da su oni najvea
njemaka sramota, grupa vulgarnih zvjerskih ubojica, zbog kojih pokret vie nego zbog iega
drugog riskira biti prikazan u loem svjetlu, to ih ini najveom prijetnjom Treem Reichu,
priznao je napokon, stisnuo zube i osjeao kao da e se pod njime otvoriti reetka i da e se
istoga trena sunovratiti u podzemlje.
Druga dvojica zamiljeno su gledala u njega, zatim su pogledali jedan drugoga i
zadovoljno kimnuli.
Vlastito miljenje ne bih mogao tonije uobliiti, ree Rudolf Diels. Pokuao sam dati
svoj doprinos kao ef Gestapa, u svakom sluaju, ispraznio sam njihove male privatne
koncentracijske logore i muilina gnijezda. No to me takoer kotalo posla.
Harald je mogao samo kimnuti, nita nije razumio. ovjek koji je za sebe ustvrdio da je
ostao bez posla, zapravo je bio odjeven u crnu generalsku odoru.
Imaj nade, Haralde, imaj nade, ree Hermann Gring iroko se nacerivi. Okruen si
prijateljima. Ernst Rhm pati od grandomanije, nakanio je preuzeti vlast nad svim oruanim
snagama Njemake, ne samo SA-om i SS-om, nego i Reichswehrom, urotio se da na
Fhrerovo mjesto postavi sebe.
Bila je to neuvena novost. Ili neuvena optuba. Harald je zanijemio.
Znao sam da si ti pravi materijal ve prvi put kada sam te vidio na molovima u Kielu,
nastavio je Hermann Gring. A jo sigurniji sam bio kada smo otili na onu vonju avionom,
nema mnogo poetnika koji bi ono izdrali, to ti mogu rei. Zato si mi kao sin, Haralde. Ali
uskoro u od tebe traiti veliku i teku uslugu, i od drugih poput tebe. Osjea li se
spremnim?
Da, onkel Hermann! odgovorio je odluno. to je drugo mogao rei.
SA-u su dani odbrojeni, to ti mogu povjeriti, nastavio je Hermann Gring smireno.
Trenutano je to jedna od najveih dravnih tajni, to saznanje ne prenosi dalje. Nikome, ni
pod kojim uvjetima, ak ni nadreenima unutar SS-a. No ovako stvar stoji. Znai, prvo emo
slubeno otvoriti Carinhall, nakon toga poinje velika ozbiljna stvar. A tada u te raunati
pod svoje najblie pouzdanike.

173
| becca & janja

Unatrag gledano, Harald nije mogao opisati svoje osjeaje u tome trenutku kao ita
drugo osim mjeavine zebnje i ponosa.
Zatim je prolo tjedan dana, a da se nita nije dogodilo.
Za ljetnoga solsticija provedeni su velianstveni rituali polaganja u grob na Carinhallu.
Paradirao je SS, koveg s preminulom suprugom Carin smjeten je na kolica koja je vuklo est
konja, svirao je Beethovenov pogrebni mar, pri samome polaganju u grob uli su se lovaki
rogovi iz ume, metalne posude s vatrom svijetlile su u sumraku. Svi su bili ondje. Osim
Ernsta Rhma.
Sve je bilo sveano, lijepo i dostojanstveno. Osim neobinoga incidenta kada je ef SS-a
Himmler pozvao k sebi Gringa i Hitlera na kratak hitni sastanak. Kao tjelesni uvar
Hermanna Gringa, Harald je stajao samo nekoliko koraka od njih i uo je svaku rije.
Himmler, koji je doista izgledao kao bivi farmer i uzgajiva kokoi, kako se onkel Hermann
znao aliti, gotovo je histerino ispriao da su ga na putu od eljeznike postaje do Carinhalla
pokuali ubiti. Zrno je probilo vjetrobransko staklo automobila u kojem je putovao,
jednostavno, mora da Ernst Rhm i SA stoje iza toga.
Nemogue, Harald je to znao. Nema tog atentatora koji se mogao provui iza linije
nadzora s vie od stotinu vojnika SS-a odgovornih za sigurnost od eljeznike postaje sve do
Carinhalla. Nezamislivo. inilo se da je i Hitler to shvatio jer je brzo prekinuo razgovor,
zapovjedio da se vrate predvienom redoslijedu i prave da se to nije dogodilo. Bio je to prvi
put da je Harald vidio Fhrera u zbilji, k tome na udaljenosti od nekoliko metara.
Strunjaci iz SS-a su dvadeset minuta kasnije pregledali Himmlerov automobil.
Jednoglasno su zakljuili da u vjetrobransko staklo nije doletjelo zrno, nego kamen.
No Himmler je praktiki optuio Ernsta Rhma da ga je pokuao ubiti.
Harald je ustrajao u nerazmiljanju o onome to je onkel Hermann rekao one ne tako
davne veeri, da su SA-u dani odbrojeni. Mislio je da ipak razumije kako Njemaku oekuje
neto neuveno. A i njega.

Tjedan dana nakon to su se Harald i njegova struna skupina vratili svojoj slubi u Berlin,
grad je pogodila najvea vruina te godine. Nije bilo samo nesnosno vrue, zrak je bio vlaan,
a predveer su veliki crni olujni oblaci visjeli nad horizontom. Bio je 29. lipnja.
Kada su Harald i njegova skupina, koja je bila u stanju visoke pripravnosti 48 sati ne
znajui zato, pozvani u glavni stoer Hermanna Gringa na Leipziger Platzu, njihovi
natkriveni kamioni proli su putem glavni stoer Gestapa na Prinz-Albrecht-Strasse. Ulica se
upravo zatvarala, bila je prepuna SS-odreda s orujem i u borbenim odorama. Neto se
dogaalo, a Harald je slutio o emu se radi.
Parkirali su se pred Gringovim glavnim stoerom, Harald je svojoj grupi naredio neka
eka dok on sm ode unutra po upute. Na ulazu je vladao kaos, prvo samo to ga nisu pustili
unutra. Kada se naao u uredu Hermana Gringa, i Himmler i onaj novi ef Gestapa Heydrich
bili su ondje i viui jedan drugome upadali u rije, Hermann Gring nosio je visoke crne
izme, nekakve svijetloplave jahae hlae, ali bez kratkoga kaputa. Preznojio se pod
pazuhima. No i ostali su se na vruini obilno znojili.
Harald nije stigao ni izvesti Hitlerov pozdrav, a ve ga je Hermann Gring ugledao,

174
| becca & janja

doao do njega, obgrlio ga jednom rukom i poveo do svojega orijakog pisaeg stola.
Gledaj, Haralde! ree i prui mu arak bijelog papira. Ovo je nalog za uhienje
generala Schleichera i njegove ene. General je kriv za veleizdaju, namjeravao je preuzeti
vlast zajedno s Rhmom. Dovedi ga ovamo, ivi u blizini tvoga nekadanjeg doma, brzo to
obavi, ali uzmi samo osmoricu ljudi sa sobom! itava operacija ovisi o tome da ponemo s te
strane. Kucnuo je presudni as, Haralde!
Harald je vidio sebe kako u nekakvoj porunikoj odori pokuava privesti generala i na
silu je morao postaviti jedno pitanje.
Kratko pitanje, gospodine ministre! javio se oajniki.
Da?
Ako general Schleicher ne bude elio suraivati i ne dopusti se dobrovoljno privesti?
Ustrijeli njega i enu, ali neka bude brzo!
Tako je to poelo.
Iako je sunce zalo, i dalje je vruina izazivala muninu kada je mali kamion stigao na
cilj i osam Haraldovih ljudi skoilo s tovarnog dijela. Naredio je etvorici da nadgledaju
stranji dio kue, a sa sobom poveo ostalu etvoricu na glavni ulaz velike urbane vile i
pozvonio.
Naknadno nije znao je li to bilo dobro, ili je radije trebao dati razvaliti vrata. No kada je
sluga doao i otvorio, upali su unutra i nali generala u civilnoj odjei sa suprugom u salonu,
gdje su sluali Beethovenov koncert.
Generale Schleicher, uhieni ste po naredbi Reichministra Hermanna Gringa, budite
ljubazni i poite s nama bez opiranja, naalost, to se takoer odnosi na vas, gospoo
Schleicher! zapovjedio je Harald sigurnou koja je iznenadila i njega samog, mora da je bilo
do uzbuenja.
No general nije pokazivao ni najmanji znak da e posluati naredbu.
Sluajte me, mladi porunice, ili to ve predstavljate ovako kostimirani, ja od vas ne
primam naredbe, odgovorio je general kao da se radi o posve obinom razgovoru. Kao to
sigurno znate, ja sam general Reichswehra, morat ete doi s vojnom policijom i pismenom
naredbom predsjednika Hindenburga. A pravo da vam kaem, iskreno sumnjam da moete
uspjeti u tako neemu.
General se inio toliko uvjeren da je pravda na njegovoj strani da niti nije bio ustraen.
Za Haralda je to bio presudan trenutak. Sada i ovdje ili e iznevjeriti veliko povjerenje
koje mu je ukazano, ili e ga opravdati. Odanost je moja ast. Bila je to krilatica SS-a.
Maio se pitolja, otkoio ga i usmjerio generalu u prsa.
Primili ste neposrednu naredbu, generale, ree. Morao je uhvatiti zraka prije nego to
e nastaviti. Ili ete ustati i svojevoljno poi s nama, ili u vas ustrijeliti tu gdje sjedite.
Doista sumnjam u to, ree general.
Uto je ispalio dva hica ovjeku u prsa, usmjerio pitolj prema supruzi i ustrijelio je na
jednak nain.
etvorica njegovih ljudi stajala su kao okamenjena.
Odvucite ih u vrt, ali neka bude brzo! Otiite po ostalu etvoricu iza kue! naredio je.
Izvukli su tijela u vrt, Harald je izdao zapovijed da ih se ponovno ustrijeli, ovoga puta u

175
| becca & janja

glavu. Preznojavao se na vlanome vruem zraku, svi su se znojili.

Dvadeset minuta kasnije nalazio se u uredu Hermanna Gringa, pozdravio s Heil Hitler
i kratko izvijestio da su general i njegova supruga ustrijeljeni pri pokuaju bijega, odnosno
odbijanju pokoravanja naredbi, kao i da tijela lee u vrtu uz ogradu vile.
Nije znao to oekivati, no trojica velikih zvjerki oduevljeno su kliknuli stisnutih
pesnica jedni prema drugima, zatim prili k njemu i estitali mu.
Operacija je poela za ozbiljno, sada moraju naporno raditi ostatak noi.
Sljedea je naredba Haraldu bila da se zaputi prema kui Ernsta Rhma u
Standartenstrasse, to je Haraldu takoer bilo kao da ide kui, to je bilo najblie krianje
njegovu domu u Tiergartenstrasse.
Harald nije mogao sakriti iznenaenje.
Hermann Gring je, smijui se, pojasnio da su se za Rhma ve pobrinuli na drugome
mjestu i da je tu akciju vodio Fhrer osobno. U Standartenstrasse je trebalo jo samo provesti
manje akcije ienja. No moraju se brzinski obaviti, uzet e itavu grupu sa sobom.
I bilo je brzo. Uletjeli su u kuu s dviju strana, maljevima provalili vrata, najurili one
koje su nali unutra, sve ih ustrijelili, paljivo dovrili stvar samilosnim hicima u glavu. Vratili
su se u stoer Hermanna Gringa i Haralda je doekao isti entuzijazam nadreenih kao i
prologa puta.
Ovako, mladiu moj, ree Hermann Gring i povede Haralda u stranu. Slijedi najtei
dio. Zadatak koji trai elinu volju i nepokolebljivu odanost, a znam da se u tebe mogu
pouzdati. Zaputi se u kadetsku kolu u Gross-Lichterfelde, uzmi sve ljude sa sobom. Tijekom
noi i do jutra dopremat emo zarobljene SA-ovce. Sve ih treba ustrijeliti. Na raspolaganju
ima prijevoz, leeve treba maknuti nakon egzekucije. Je li to nejasno?
Nije, gospodine Reichministre, Heil Hitler!
Da, da, heil. Pripazi samo da i ovo izvede savreno!
U poetku je bilo malo neuredno. Kadetska kola bila je prazna i naputena kada su
stigli tamo, oito je bila ispranjena. Dvorini prostor bio je velik i zatvoren zidom, ali i
mraan. Morali su si osigurati zadovoljavajue osvjetljenje. To se, dodue, dalo dosta
jednostavno rijeiti. Kada je stigao prvi kamion i SA-ovce su navrat-nanos van istjerali
naoruani SS-ovci, organizacijski problem je i dalje bio prilino nekompliciran. Poredali su ih
uz jedan vanjski zid i strijeljali.
No zatim se stvar zakomplicirala. Kada je na isti ulaz stigao novi kamion i kada je novi
tovar SA-ovaca koji je izbaen van ugledao svoje mrtve drugove, poeli su bjeati naokolo
poput oamuenih kokoi, dio ih je poeo pruati otpor, jedan se ak domogao puke i
pogodio SS-vojnika u ruku.
Ovako ne valja, shvatio je Harald. Kao zapovjednik na licu mjesta bio je odgovoran za
organizaciju operacije bez daljnjih neugodnosti.
Odluio je da se ne smije uvesti novi tovar prije nego to se prethodni poisti i da
kamion koji odlazi mora izabrati drugi put. Istraili su lokaciju i pronali stranji izlaz. Potom
je krenulo nabolje. Stigao je novi kamion natovaren SA-ovskim divljacima, potjerani su van,
poredani du dugoga zida i strijeljani. Zatim su natovareni u isto vozilo kojim su stigli, koje je
puteno na stranji izlaz, mjesto egzekucije isprano je vodom i primljena je dostava sljedee

176
| becca & janja

grupe.
Ve nakon tri obavljene dostave, ljudi su poeli izgledati stravino, krvavi poput
mesarskih egrta. Harald je stoga odluio da e se iz svakoga novopristiglog kamiona
etvoricu SA-ovaca zadrati kao pomonike i zatim ih se ustrijeliti u sljedeoj rundi, iz koje
e se opet izvui etvorica. I tako dalje.
Te je noi radio pod sanjivim osjeajem koji je plutao izmeu zbilje i nestvarnosti.
Jedno kao kolarac pokuao se pripremiti za to vjebajui strijeljanje zarobljenih
socijaldemokrata. Sva srea da ga je stric Oscar uhvatio i zaustavio taj put. Inae ne bi stigao
ovamo gdje je stajao sada. Tada bi bio samo obian mladac prijestupnik, sada je napokon
pruao teak i za Njemaku vaan doprinos.
Kada je sve poelo tei kako treba, dao si je vie vremena da promotri te SA-ovske
divljake. Bili su najgori olo, sramota za Njemaku. Zlostavljai, ubojice, silovatelji i ubojice
ena. Moraju nestati, kao korov. Kada pukne zora, Njemaka e biti jedna nova i ista
Njemaka.
Dio ih je bio neodjeven, neobrijan, prljav, s pivskim trbusima, neki su molili, preklinjali i
plakali, drugi su se pokuavali praviti herojima i umirali su ispruenih ruku viui Heil Hitler.
Bio je to prljav posao. Zahtijevao je strogu disciplinu i uvjerenje da se izvodi nuna
zadaa ienja.
Kada se poelo pribliavati osam sati ujutro, vie nisu pristizali novi tovari ni streljiva ni
SA-ovskih svinja. Harald i njegovi ljudi pronali su praznu spavaonicu s tuevima i
pospremljenim krevetima za kadete. Plahte su bile iste, pali su u san.

177
| becca & janja

BOI 1934.

N AKON , DAKAKO , PREOBILNE I SVEANE , ali prvenstveno razvuene boine veere,

ispriao se rekavi da mu je potrebno malo svjeeg zraka, ogrnuo se krznom i krenuo u dugu
etnju po bljuzgavici.
Dresden je bio sasvim pust. Po krovovima snijeg, boini ukrasni sjali su gotovo u svim
prozorima, a gdjegdje po trgovima stajalo je boino drvce s elektrinim osvjetljenjem, no
ljude se nije vidjelo, ak ni gomile SA-ovaca to urliu. Inae su obiavali uzeti zamah ba u
boino doba, budui da su si osigurali monopol nad prodajom boinih drvaca zlostavljajui
ili ubijajui svu konkurenciju. Barem je tako bilo u Berlinu. Tvrdili su da novac ide njihovoj
Winterhilfe, za siromane i nezaposlene.
Bolna ljepota Dresdena, koji je nesumnjivo bio jedan od najljepih europskih gradova i
inilo se da se to doista vidi tek s vremenskim odmakom. Tijekom studija si nikada nije, kao
sada, uzeo vremena i kruio pogledom po proeljima, nikada nije hodao ovako polagano.
Uostalom, nikada si nije mogao predoiti sebe i brau kao vlasnike veine nekretnina u staroj
gradskoj jezgri.
No bilo je teko uivati u tome, sada kada je sm gazio po vlanom svjeem snijegu. Bio
je to alostan Boi.
Uope je sve bilo vrlo sumorno. Christina duboka i oajnika tuga zbog Pouletteina
samoubojstva kao da se nije dala zalijeiti. Nita se tu nije moglo rei i nita se nije moglo
uiniti. Nakon svega, bilo je besmisleno razmiljati jesu li on i Christa mogli to uiniti.
Ispostavilo se da je Poulette imala baku idovku po majinoj strani i tu se nije moglo nita,
iznenadilo je i nju samu dok je jurila naokolo, od dravnih institucija do upnog ureda,
sakupljajui dokumente za potvrdu o arijevskom podrijetlu, koja e se ubudue traiti od svih
koji budu eljeli obavljati novinarski posao. Nije imala pojma da joj je baka bila idovka.
Naravno, moglo se rei da je samoubojstvo bilo impulzivno, ili da je bilo pretjerana reakcija te
da se sve moglo rijeiti, samo da su imali vremena razgovarati s njom. No koja je sad korist od
toga?
Najbolje bi bilo da su Boi proslavili gore u Saltsjbadenu, kod Lauritza, Ingeborg i
Sverrea, drugi najbolji izbor unato svemu bio bi ostati u Berlinu, iako im je kua u
Tiergartenstrasse poela biti prevelika i pusta. No Christini roditelji bi tada po prvi put u
ivotu bili ostavljeni sami za boine praznike. Njezina braa i sestre, ogorice i ogori, svi su

178
| becca & janja

sada bili negdje drugdje, vani, svi su posljednjih godina napustili Njemaku, zato, to nije
tono znao, koliko je shvatio, najvie je imalo veze s poslom. No dakle, bilo bi teko ostaviti
stare roditelje same.
Poeo je gubiti optimizam, iako to nije htio priznati naglas. Sve to se prialo, da je
nacistika nona mora bila samo privremena, poelo se initi sve manje vjerojatnim. Kada je
Hindenburg umro, Hitler se uinio diktatorom, ukinuo je instituciju predsjednika, a time i
sve budue predsjednike izbore. Preostao je samo jedan narod, jedna zemlja, jedan voa.
Bilo mu je zlo kada bi vidio Hansa Olafa i Carla Lauritza kako idu u kolu u odorama
Hitler-Jugenda. Pokuao je sm sebe uvjeriti da ako je to obavezno za svu djecu, onda se
zapravo ne istiu, isto je bilo s Helene, koja se morala odijevati kao i sve ostale djevojice, u
Bund Deutscher Mdel. Ono to moraju imati svi, to nema nitko.
Tvrdoglavo je elio ovrsnuti. Alternativa bi bila potpun raskid sa svime, prodati sve to
imaju u Njemakoj i emigrirati kamo zapravo? U Saltsjbaden ili Bergen?
Ne, Lauritz i Ingeborg bili su prisiljeni pobjei iz Bergena, potjerala ih je podivljala
mrnja prema Nijemcima. Istina, to je bilo davno, ali gdje je Hitleru granica, i tko kae da
nee krenuti novi valovi mrnje? Osim toga, Ingeborg je nauila norveki, Christa bi u
Bergenu bila potpuno izolirana, a moda bi i nju mrzili jer je Njemica. U Saltsjbadenu bi se
barem nala u krugu obitelji u kojoj svi govore njemaki. A vedska nije bila protunjemaki
nastrojena, prije je bilo suprotno. No osjeao bi se poraeno da bude prisiljen emigrirati,
odustati.
Misli su mu samo nastavljale leprati, nigdje nije vidio svijetlu toku. Upravo je zbog
toga napustio zimsku rezidenciju von Moltkea u sreditu grada i zaputio se u ovo neplansko
lutanje, nisu imali to rei jedni drugima. Erich von Moltke pripadao je staromodnoj desnici
koja je pomogla Hitleru da doe na vlast, jer moi e ga kontrolirati, ta je tema razgovora
bila praktiki zabranjena. A ako se nije moglo razgovarati o Hitleru, nije preostala razumna
tema razgovora koja ne bi djelovala kao ita do li glume.
Vratio se u kuu i nadao se da su svi otili lei i da e izbjei daljnju besmislenu
konverzaciju. No stari grof sjedio je budan i ekao ga u jednoj od soba za gospodu otvorenih
vrata, da vidi kada se zet vrati. Pomalo neobino, jer teko i da on ima volje razgovarati ni o
emu.
Ba dobro to si stigao, Oscare! doviknuo je starac kada se Oscar pokuao provui
pokraj otvorenih vrata gospodske sobe. Ui i nakratko mi pravi drutvo!
Nije mogao odbiti, zakoraio je unutra, posluio se meu vrevima s piem, sjeo u jedan
od slobodnih naslonjaa pored svojega tasta i podignuo au, nazdravljajui.
Mislio sam da bismo ti i ja obavezno morali porazgovarati u etiri oka, ree postariji
mukarac. Naime, mislim da bih te trebao uputiti u odreene injenice, stvari koje ti, koliko
mi se ini, nisu posve jasne.
Oscar si nije mogao predoiti nijednu temu, barem ne vanu temu, iz koje bi ga ovaj
stari aristokrat iz nekoga drugog stoljea imao emu poduiti. Erich von Moltke pripadao je
politikoj stranci koja je utabala put Hitlerovu preuzimanju vlasti. No nije imao razloga
odbiti, ili jo gore, pokazati prezir pred ovim naoko obzirnim prijedlogom.
Naravno, dragi taste, pretvorio sam se u uho, ree.

179
| becca & janja

Govori li ti to prezime Sachson, djevojako prezime moje supruge? pitao je grof.

Da budem iskren, nikada nisam poblie razmiljao o tome, odgovori Oscar zbunjeno.
Jednostavno sam uzeo zdravo za gotovo da ima veze sa Saskom.
Ah! Upravo ono to sam mislio! izleti tastu. No naalost, stvar tako ne stoji. Obitelj
Sachs i Sachson vrlo je razgranata financijerska dinastija u Njemakoj. Moja draga Lotte
donijela je u kuu znaajan miraz koji je, to moram priznati, bio poput blagoslova, izmeu
ostaloga i za odravanje nae ljetne rezidencije. Kao to zasigurno zna, imajui na umu da
ste i ti i tvoj brat Lauritz prienjeni u sasku aristokraciju, ovo je uobiajen aranman. Loza
ojaana novcem i novac ojaan lozom, tako bi se to moglo rei.
Daa? Ovaj, nije mi to posve strano, ree Oscar upitno. Nije shvaao emu ove
potpuno nepotrebne informacije.
Meutim, postoji problem novijega datuma, nastavi tast. Obitelj Sachson je
idovska.
Ta informacija Oscara je pogodila poput munje i nastao je kratki spoj. Odjednom nije
mogao misliti.
Grana obitelji moje drage supruge Lotte idovstvo zasigurno nije prakticirala barem
stotinu godina, nastavio je tast. No to u dananjoj Njemakoj ne igra ulogu. A znait e jo
manje za koju godinu, nacisti e donijeti novu zakonsku odluku, saznao sam to iz pouzdana
izvora, u kojoj e stajati da se idove uope ne smije zapoljavati, dakle, ne kao sada, kada se
radi samo o nizu navodnih izuzetaka, novinarima, sucima, odvjetnicima, lijenicima i emu
jo ne. Uope ih se vie nee smjeti zapoljavati, nee smjeti posjedovati imovinu, a
moebitno ak niti sauvati slobodu ni dravljanstvo. Tako stvari stoje.
Oscar je bio posve oduzet i nesposoban ita rei. Stari tast, posve sijede kose, otmjen,
njegovanih brkova, s monoklom, aristokrat, sve donedavno astan nedodirljiv graanin,
primijetio je Oscarovu zakoenost.
Ukratko, da samemo cijelu priu, nastavio je neumorno, moja supruga Lotte je
idovka. to znai da je njezina ki Christa idovka. to znai da su njezina i tvoja ljupka
plavokosa djeica takoer idovi.

180
| becca & janja

BOI 1935.

B LAGDANSKI MIR , PROMRMLJAO JE raspoloeno i sarkastino sam za sebe kada je navukao

krznenu kapu i al od kamira i mugnuo niz prilaz kuhinji. Ako se pod blagdanskim mirom
misli na tiinu i kontemplaciju, onda je imao pola sata vremena, i moda jo zornicu iduega
jutra. Barem jednom nije bio sam u tome, pretpostavljao je da e majka Maren Kristine eljeti
ii s njim. No nitko drugi u obitelji nije se vie dao nagovoriti na zornicu, ak ni Ingeborg.
Davno su prola vremena kada su djeca mislila da je uzbudljivo biti budan na Badnju no, ak
ni ove godine kada je bilo dovoljno snijega da se unajme konjske saonice s bakljama i
praporcima nije ih mogao privui. inilo se da su odrasla djeca u potpunosti izgubila osjeaj
za ljepotu takva putovanja u Boji dom. Osim toga, bili su slabi u vjeri, ba kao i ostali u
obitelji, osim njega i majke Maren Kristine.
Ovo je bio prvi put da ih posjeuje u vedskoj, uvijek je odbijala otputovati izvan zemlje,
kako je to nazivala, i uvijek je tvrdila da je dolinije da djeca i unuci dolaze k njoj za Boi.
Konano je popustila nakon viestrukih upozorenja da bi u tom sluaju imala dobrih tucet
gostiju. Mjesta u kui na Osteryu nije nedostajalo, a ni ruku koje bi pripomogle. No takvom
je slavlju trebalo dodati roake s oblinjeg imanja i njihove obitelji, tako da bi ih zapravo bilo
dvostruko. U svakom sluaju, dola je, po prvi put. Sverre je otiao po nju.
Poelo se mraiti. Ipak je krenuo pjeke uz Kllvgen u produenu etnju od barem pola
sata prema ljeilitu Badhotelletu, gdje e pokupiti Ingeborg. Sada se moda zvao Sanatorij,
to mjesto bi tu i tamo promijenilo naziv i jedino to je bilo sigurno bilo je da to uope nije
hotel, s kupalitem ili bez njega. injenino gledano, bila je to bolnica i kada je Ingeborg
praksu preselila onamo, bila je to vrlo uspjena promjena. Uskoro se pokazalo da pacijenti
mnogo radije posjeuju ordinaciju smjetenu u bolnici nego u privatnoj kui, koja povrh toga
ima nezgodno kameno stepenite to vodi do ulaza.
Nitko mu po cesti nije doao ususret. U ovo doba Badnje veeri svi su odavno bili kod
kue, potpuno zaokupljeni posljednjim uurbanim pripremama sve do veere. Posvuda su se
vidjeli svijenjaci sa zapaljenim svijeama u prozorima i osvijetljena drvca u vrtovima, bila je
to nova moda, ak je bilo ljudi koji su palili svjeice na stablu jabuke.
Biti sm za etnje i nakratko imati mira znailo je da ima koji trenutak promisliti o
temama neprimjerenima za razgovor tijekom blagdana, novcu i politici.
Vrijeme je bilo teko i mnogo je toga trebalo odraditi otkada je prije godinu dana primio

181
| becca & janja

telegram od Oscara iz Dresdena. itav ivot u jednome im se trenutku okrenuo naglavce.

Prvo je, naravno, trebalo u uvjetima vee ili manje panike Oscara i cijelu njegovu obitelj
dovesti kui. Sm taj dio nije bio osobito teak, Oscar je bio toliko dalekovidan da zatrai
norveko dravljanstvo za Christu, a time i norveku putovnicu. Vlasti u Oslu malo su radile
problema oko toga kakve ona ima veze s Norvekom, no ipak je bila udana za Norveanina
i majka troje norveke djece. Bijeg iz Berlina utoliko je bio najlaki dio tog aranmana.
Zatim su na red dole financijske dispozicije, a s tim je ilo tee, bilo je vraki
komplicirano. Pravnici koji su u Njemakoj prakticirali financijsko pravo ne samo da su imali
obiaj raditi iznimno razvueno, nego su i dobro na tome zaraivali, osobito ako bi nanjuili
strah i oaj.
No to su bogme i Oscar i on sm uspjeli dobro prikriti. Oscar je, kako je znao govoriti,
umro stotinu puta i susreo se s veim opasnostima od svojeglavih odvjetnika i nebrojenih
zakona, mada su zakoni u Njemakoj bili nepredvidljiviji nego igdje drugdje.
Ipak, bilo je jasno to se eli postii i to je bilo jednostavno opisati. Poduzea obitelji
Lauritzen treba djelomino germanizirati da bi se sprijeio rizik od mogue konfiskacije
poradi stranoga vlasnitva, ili idovskoga dijela vlasnike slike, ili kako su to ve ti bezumni
nacistiki zakonodavci mogli formulirati.
Oita mogunost germanizacije bila je ukljuiti baruna von Freitala i grofa von Moltkea
u krug vlasnika. No oba starca imala su preko osamdeset godina. Bez prevelika cinizma,
moralo se slobodno raunati da su mogli umrijeti u bilo kojem trenutku. Trebalo je, dakle,
sastaviti ugovor koji je oduzimao pravo nasljeivanja Ingeborginoj i Christinoj brai i
sestrama. Osobito Christinima, naravno, jer su sada smatrani idovima, a idovi unatrag
nekoliko mjeseci nisu imali pravo posjedovati tvrtku.
Bilo je tu natezanja. Oscar i on uspostavili su svojevrsno sredite pregovora u Zrichu i
pozvali k sebi dvojicu staraca i njihove sinove, Albrechta von Freitala, koji je toliko dignuo
nos da bi mu se kia slila u nos da je sluajno padala, i najstarijega sina baruna Friedricha
Wilhelma von Moltkea, kojega nikada nisu upoznali, ali koji je, pravo budi reeno, djelovao
imbecilno.
Ovaj posljednji bio je glavni razlog to su se pregovori u Zrichu poneto oduili. Barun
von Moltke nije razumio na to se cilja s angairanjem posrednika, mislio je da bez mnogo
prie treba dobiti deset posto poduze Lauritzenovih na pladnju i nije mogao pojmiti da on
sm ne dolazi u obzir kao nasljednik svoga oca jer ga se dri idovom, to je stalno iznova
odbacivao kao glupost.
Na koncu se sve rijeilo. Slubeno su 20 posto dionica poduzea obitelji Lauritzen u
Njemakoj preuzele obitelji von Moltke i von Freital. Sukladno dokumentaciji koja je
deponirana u sef banke u Zrichu, zajedno s darovanim ispravama o dionicama, vlasnitvo e
se vratiti obitelji Lauritzen u nekoliko predvienih etapa, od kojih je Hitlerov pad
predstavljao prvu toku. Bio je to zakuast i muan, ali nuan aranman.
Ondje gdje je Kllvgen zavravao u Neglingevsku zaljevu, skrenuo je nalijevo u
Ringvgen. Bit e kod Badhotelleta za dvadeset minuta.
Ima li jo koju zabranjenu misao i temu o kojoj mora promisliti, a ne smije spomenuti za
boinoga slavlja?

182
| becca & janja

Hm, moda Kreugerov slom. Wallenberg mu je savjetovao da sudjeluje u grabei dionica

zbrisanoga imperija. U biti, nije problem bio u Kreugerovoj tvrtki, nego je samo njegov
vrtuljak zajmova otiao predaleko, a panika koja je uslijedila nakon to se ustrijelio
uzrokovala je da se mali dioniari ponu rjeavati dionica to bre to bolje, u uvjerenju da su
postale bezvrijedne. Otuda pad burze. Tko je imao dovoljno razuma da otkupi te nipoto
bezvrijedne, ali trenutano nepojmljivo jeftine dionice, taj se obogatio. Od poetka je shvatio
da e biti tako, upravo kao to je Wallenberg rekao, ali ipak nije sudjelovao. Bio bi to suvie
neukusan nain obogaivanja. ovjek se treba bogatiti u znoju lica svoga, vlastitim radom, ne
spekulacijama i prvenstveno ne na tetu malih dioniara. Teoretski je izgubio par milijuna na
toj odluci, ali nije alio.
Jo zabranjenih misli?
Da, naravno, projekt gradnje pomorskoga muzeja je krenuo, bit e gotov za tri godine,
nije bilo problema. Krajnja postaja linije za Saltsjbaden i gradnja novih uredskih prostora za
tvrtku Saltsjbaden eljeznice zapoet e sljedee godine, sve je ilo po predvienom planu.
Pitanje je bilo kako e ii onaj najvei projekt, most do Sanda. Bit e to najdulji luni most
na svijetu, vrlo velik posao. Bio je to dravni projekt u kojemu e stranaki doprinosi
vjerojatno odigrati znaajnu ulogu u izboru izvoaa radova koje bira drava, to e rei,
socijaldemokrati. No to uope nije bila nerizina metoda. Premijer C. G. Ekman bogme je
loe zavrio nakon to je u vie navrata primio 100 000 kruna od Kreugera i bio je prisiljen
dati ostavku. Skandal je moda politiare uinio opreznijima s tom vrstom transfera. Kako
god, izgledalo je da e se Sknska Cement domoi glavnine projekta mosta Sandbron, inilo
se da imaju nevjerojatno dobre politike veze. No kao strunjak za lijevanje betona u gradnji
mostova, mora si u tom sluaju moi priskrbiti poziciju podizvoaa, eventualno uz
primjeren doprinos stranci. Politiari socijaldemokrati uope nisu imali privatnog imutka,
za razliku od liberala i desniara koji bi zavrili na mjestu premijera. To bi ih trebalo initi
prijemivima za odreen financijski poticaj, no to e se jo pokazati.
Problem graevinske brane nije bila drava. Upravo suprotno, drava je uloila preko
deset milijuna u javne graevinske radove. Problem su bili neprestani trajkovi. Samo od 1931.
do 1934. godine zemlja je izgubila deset milijuna radnih dana zbog trajkova i lockoutova.
Sindikalni pokret kao da je poludio nakon onoga u dalenu i onih pet ustrijeljenih radnika.
inilo se kao da svi ele otpiliti granu na kojoj sjede.
Ne, zaboga, ta Badnjak je. Dosta neprimjerenih misli.
Kada je stigao do Badhotelleta, ve se bilo smrailo. etnja ga je proistila, rijeio je sva
materijalistika promiljanja, dah mu je poput bijela dima izlazio na usta, a snijeg ugodno
kripio pod izmama. U gotovo svaku prozoru na bijelome proelju Badhotelleta gorjele su
svijee.
Upalo mu je u oko kako mora da dovoljno osoblja radi na Badnjak, budui da se toliko
svijea nije moglo ostaviti a da nitko ne pazi na njih. Zar zdravstveno osoblje nema kakav
sindikat koji bi ih sve mogao ostaviti bez posla? Ta socijaldemokrati su poeli organizirati
kune pomonice u Saltsjbadenu i zahtijevali su deset puta veu plau. U tom sluaju sve e
kune pomonice, sve kuhinjsko osoblje i posluga ostati bez posla. On sm ve je angairao
nove ljude iz Norveke, koji nisu imali namjeru ui u sindikat i tako sami sebi uzeti posao.

183
| becca & janja

Ne, evo ga opet. Duboko je udahnuo hladni zrak i uao na glavni ulaz, izmeu dva
boina drvca s elektrinim osvjetljenjem i crvenim staklenim kuglicama.
Ingeborg je sjedila sama u svome uredu, nadvivi se nad pisai stol s velikom blokom
pred sobom.
Je li to moj voza stigao? pitala je veselo podignuvi pogled. Upravo zavravam.
Zatvorila je blok, utrnula zelenu stolnu svjetiljku i krenula prema njemu rairenih ruku.
Sretan Boi, moj stari jedriliarski prvae, ree i lagano mu poljubi usne.
S naglaskom na ovome stari, pretpostavljam, napravio se da guna i snano je zagrlio.
Ne, nema vozaa, nadoda. Proetao sam se, mislio sam da bismo mogli pjeke kui.
Osjeam da su ti obrazi ledeni. Dobro da previe ne natjerava Karlssona, on e valjda
biti Djed?
Ne, ree i dohvati ogrta, al i kapu to su visjeli na samostojeoj vjealici te joj
pomogne s perzijanerom, ukinuli smo Djeda.
Molim?! Zar si pod stare dane postao radikal?
Opet ti s tom starou, ree i primi je pod ruku, ugasi rasvjetu krenuvi prema vratima
i pridri joj ih. Ne, ali vie nemamo male djece u kui. Carlu Lauritzu i Hansu Olafu je, ako
me sjeanje slui, petnaest, a Helene trinaest. Karlsson je dobio slobodno za Boi da ga
neometano proslavi s vlastitom obitelj, nije to radikalizam, nema veze sa sindikalizmom, to je
samo lijepo ljudsko suosjeanje, to su stvari u koje vie vjerujem.
Poto su izili na glavna vrata izmeu dvaju boinih drvca, Ingeborg se uvjerila da
doista nema automobila koji bi ih ekao. Ispriala se i otrala navui par kaljaa.
Doista je vrijedna divljenja, pomisli on valjda po tisuiti put u ivotu. Badnjak je. Ona je
lijenica. Ne treba joj plaa, nikada joj ne bi palo na pamet naplatiti takozvano
prekovremeno, a koliko je shvatio, radni dan joj je poeo kod kue u est sati ujutro, dugim
pregledavanjem kuhinjskoga osoblja. S organizacijske strane, blagdanska veera za
dvanaestero ljudi mogla je biti nalik manjoj bitki.
Istina. Dola je majka Maren Kristine, no i dalje e ih biti dvanaestero, ne trinaestero.
Dobro je. Na stranu to su izbjegnuli da ih bude trinaestero za stolom, ali Haraldova
neprisutnost nee se jednako snano osjetiti.
Vidim da nosi al koji si dobio prolog Boia na poklon, ree.
Da, pa to bi bilo prigodnije od toga?
Polako su krenuli kui. Pojavio se mjesec, Jupiter je sjao poput boine zvijezde, led u
zaljevu blistao je tu i tamo gdje nije bilo snijega, a u blagovaonici Grand Hotela svjetlo je bilo
ugaeno i gotovo u svim prozorima bio je mrak. Jedini gosti hotela u noi poput ove bili su,
naravno, kralj Lkerol bombona i njegova obitelj, koji su ionako vie-manje za stalno ivjeli
ondje.
Zapita se kako je to provesti Boi u hotelu, razmiljala je Ingeborg kao da je slijedila
njegov pogled i pogodila o emu misli.
Vjerojatno vrlo lijepo, nema komplikacija, nema jurnjave, ree on. Kralj Lkerola je
ipak malo poseban, ima tvrtku gore u Gvleu, a ipak ivi u Grand Hotelu, pet sati vonje
automobilom otamo. Mogao si je prije puno godina kupiti vilu ako ba toliko eli ivjeti u
Saltsjbadenu. Ali evo, tamo u vili kralja duhana je svjetlo. Samo fali da kralj banana preseli

184
| becca & janja

ovamo, onda u ja postati kralj betona, a pravo da ti kaem, to mi se ne bi svidjelo.

Nisi o tome elio razgovarati, ree ona.
Naravno da ne, ree on.
O emu si onda elio razgovarati?
Kako zna da sam elio razgovarati o bilo emu posebnom, moda sam samo elio u
lijepu etnju sa svojom enom prije nego to nastane blagdanska kakofonija.
Da, lijepo je. I fino to snijeg kripi pod nogama, ba je ugoaj prave zime. Ali ipak si
elio o neemu razgovarati?
I opet, kako to zna?
Jer smo dvadeset i osam godina u braku, jer te poznajem, jer znam da iskoritava
priliku da rijei sve nezgodne stvari prije boinog slavlja, tako da se za vrijeme blagdana ne
spominje nita to se ne bi trebalo spomenuti. Dakle, da ujem!
Christa, ree. Kako joj je zapravo?
Morat emo jako polako hodati ako eli da ti pokuam odgovoriti na to, ree
Ingeborg tonom glasa zbog kojeg je pomislio da joj se prilika ba i ne ini odgovarajuom.
Onda emo polako, ree on.
Ingeborg duboko uzdahne i pone mu priati.
Medicinski gledano, s Christom je sve u redu. Krvni tlak, rad srca, krvni nalazi, sve je
izvrsno. No njezino mentalno stanje moglo bi se opisati kao depresija koja je sve vie i vie
rasla nakon sezone u Sandhamnu. Nije to udno kao to zvui. Sunce i svjetlo, kupanje i
etnje, gledanje jedrilica, druenje s norvekim prijestolonasljednikim parom, sve takve
razbibrige djelovale su poput antidepresiva. No sada je bilo najmranije doba godine, s jedva
pet sati dnevnoga svjetla, to je tee djelovalo na neskandinavce koji nisu na to bili naviknuti.
Christa je naizmjence optuivala samu sebe i druge. Bila je izrazito labilna i bilo koja
krivo izreena stvar ili nezgodna rije u njezinu prisustvu mogla ju je nagnati u pla. Kao
kada je Oscar pokuao rezonirati o njihovu poloaju i igrom sluaja upotrijebio rije
priznati na praktiki katastrofalan nain. Bio joj je rekao neto poput da je trebala
priznati da je idovka, da bi bilo lake da je to znao prije.
Znai, priznati, kao da se radilo o zloinu. Jasno, Oscar to nije tako mislio i iako se
mogao bolje izraziti, vjerojatno bi svejedno isprovocirao njezinu bijesnu i oajniku obranu.
Trebalo ga je razumjeti. U Njemakoj dananjice nije bilo posve nevano je li se nekoga
raunalo kao arijevca ili idova, ili ak mijeane krvi, to je bila najnovija izmiljotina. im
je saznao, djelovao je vrlo brzo i odluno. Selidbene stvari su u Saltsjbaden stigle
neposredno nakon prole Nove Godine. Time je opasnost prestala.
No ne i Christin problem. Jednostavno, sama sebi nije priznala da je idovka, jednako
kao to sebe nije vidjela kao aristokratkinju, sve takve stvari bile su u sukobu s njezinim
temeljnim shvaanjima. Tako da, iako je tvrdila da je to, dakako, spomenula Oscaru, to
vjerojatno nije bilo posve tono.
Stvar nije inilo boljom ni to to je djecu drala u neznanju. Blizanci i Helene od poetka
su mislili da e otputovati rodbini u vedsku na skijanje i proslavu Nove Godine, ne da e
zapravo emigrirati, zavriti u koli u stranoj zemlji gdje svi govore neki drugi jezik, ostaviti
prijatelje i kolege iz razreda bez pozdrava. To je, naravno, za sve troje bilo posve neshvatljivo.

185
| becca & janja

Moda je upravo to bila najosjetljivija toka. Djeca nisu saznala zato je obitelj
bre-bolje morala napustiti Njemaku. Djeacima, koji su dva dana u tjednu odlazili u kolu u
odori Hitler-Jugenda i u koli vikali Heil Hitler barem pet, est puta dnevno, a moda je i
svaki sat nastave tako zapoinjao, antisemitska kampanja mrnje nije bila nepoznata. Barem
je Carl Lauritz bez potekoa usvojio vei dio tog argona. Jednom je, krajem ljetnog
polugodita, ovdje u Saltsjbadenu zamalo uspio odetati u kolu u Tattby odjeven u odoru i
s povezom na nadlaktici. Nevjerojatna je srea bila to ga je Oscar vidio ba kad je sjeo na
bicikl.
Ipak je Christa ustrajala u tome da se djeci ne smije rei istina. Dakle, istina da ih se sve
troje, kao i njihovu majku u Njemakoj smatra idovima i da su zato morali pobjei. No u
Saltsjbadenu smatra ih se Norveanima.
Nije to trebalo biti toliko teko rei. I jasno, bio je to izvor sve veega neslaganja izmeu
Christe i Oscara. On je elio rei istinu, ona nije.
U tome je Christa bila u krivu i Ingeborg joj je to rekla u vie prilika. No Christa je bila
zakoena, negirala je to, a anksioznost i depresija bivale su sve snanije.
Uskoro bi se moglo postaviti pitanje treba li je poslati na psihijatrijski odjel
Badhotelleta. Toliko je stanje bilo loe.
I toliko o inspirativnu badnjem razgovoru.
Za kraj, to je zvualo kao doista posljednja Ingeborgina rije na tu temu, izgovorena
nakon to su, sve vie usporavajui, na koncu stali podno susjedne vile, vile kralja duhana
Ljunglfa. Boine zvijezde i sedmokraki svijenjaci naizmjence su osvjetljavali prozor
golema ruevnog dvorca. Izgledalo je doslovno kao iz bajke.
Lauritz je utke stajao pognute glave i jednom nogom risao krug za krugom u snijegu.
Ingeborg je smatrala da je za badnju veer dovoljno toga rekla na temu.
Moramo se trgnuti, ree naposljetku. Kasnimo, ostali nas ve ekaju s kuhanim
vinom, a nismo se ni preodjenuli. Ali ne razumijem to, stvarno ne razumijem cijelu tu priu
sa idovima.

J OHANNE SU bile dvadeset i etiri godine i bila je diplomantica njemakoga i francuskoga

jezika te povijesti knjievnosti. Odlikovao ju je pogled koji je mogao prozreti sve na svijetu,
pogled koji se moe imati samo u toj dobi, a k tome je bila toliko politiki radikalna da je na
vlastitu majku gledala praktiki kao na obinu burujsku reakcionarku.
Barem je to bila procjena njezina ljubljenog strica Sverrea. Teko joj je padalo, ali nije to
smatrala posve nepravednim. Da nije strica Sverrea, jedinoga mukog intelektualca u obitelji,
te preduge proslave Boia teko bi se dale izdrati, dani i dani razgovora apsolutno ni o
emu. Naime, za vrijeme Boia nije se smjelo razgovarati ni o emu, osobito ne za stolom
dok se objedovalo. Njemaku samo to crni vrtlog ne povue u pakao, svijetu se, protivno
svakom zdravom razumu, bliio novi rat, ali ne. O takvim stvarima se ne govori. Moda u

186
| becca & janja

sobi za gospodu, ali ena je to teko mogla saznati.

Nije bilo osobito teko nagovoriti mamu Ingeborg da joj dodijeli strica Sverrea za stolom
tijekom blagdanske veere. Samo je njoj Johanne mogla potpuno otvoreno prepriati
nevjerojatno putovanje u Pariz i London nakon mature. Pred ocem je iznijela vrlo
cenzuriranu verziju u kojoj su se uglavnom spominjala poznata imena za Matissea je znao,
ali ne za Virginiju Woolf a da je tata saznao vie detalja o drutvenom ivotu u
Bloomsburyju i Charlestonu, po drugi put u ivotu raskrstio bi s najmlaim bratom. Mamina
je reakcija bila praktine prirode, opskrbila je ker i njezinu prijateljicu Birgittu
dijafragmama.
Prije veere stric Sverre je doao po nju, koja je sjedila uz kamin s kuhanim vinom
neobino, ali majka i otac su kasnili, a trebat e im neko vrijeme da se presvuku kada stignu
te je poveo u staru Haraldovu sobu, gdje su drali boine darove, da joj pokae svoja dva
zasebna portreta njezinih roditelja. To je bio njegov boini dar, k tome i dar ocu za ezdeseti
roendan.
Naslonio je portrete na ormar za odjeu i pitao je to vidi i to misli, naglasivi da eli
uti ba sve.
Bila su to dva nevjerojatno dobra portreta, to joj je prvo upalo u oi. Mama u bijeloj
lijenikoj kuti sa stetoskopom oko vrata stajala je pokraj prozora s vazom s raznobojnim
vuikama. Tata je bio prikazan u mornarskom odijelu, s kapom vedskoga kraljevskog
jedriliarskog drutva u kokpitu Beduina, s cigarom u jednoj ruci, a s drugom rukom na
kormilu ukraenom ornamentima, jasno naznaenoga trbuha, ali ne prenaglaenoga.
Drugo to je vidjela bila su njihova lica. Jasno, bila su nalik portretima, neobino nije
bilo to, nego ono to su poruivala. Vidjelo se da je mama vrlo mudra i iskusna, smireno
samosvjesna. Tata je uglavnom zraio snagom volje, posijedjeli viking koji je i dalje kormilo
drao u elinom stisku.
Tree to je vidjela bili su kratki brzi potezi kistom kojima je stric Sverre prikazao
odjeu, bila je tek naznaena, kao da se slikaru urilo, ili je polazio od toga da promatra ne
mora vidjeti svaki av. Prepoznala je pristup, ali morala je razmisliti dok nije shvatila da se
imitira Zorna.
etvrto na to je pomislila bila je situacija u kojoj su roditelji prikazani, ne stojei u
fraku s odlijima, ne u sveanoj haljini s mnogo nakita, nego u situaciji koja je bila tipina u
njihovu ivotu.
Uzela si je vremena, no zatim je posve otvoreno iznijela to je primijetila i samo je malo
oklijevala na toki broj tri, onome o oponaanju Zornova stila u odjei.
Stric Sverre ju je dugo gledao nakon to je zavrila. Pomislila je kako je kao mukarac
nevjerojatno atraktivniji od svoje brae, izgledao je barem deset godina mlae, bio je u dobroj
tjelesnoj formi, poput sportaa, a povrh svega, intelektualac. Sva srea da je homoseksualac,
kakav li bi samo skandal inae mogla prirediti.
To si pokupila od bake, ree na koncu. Taj pogled, taj osjeaj. Ja sam ga naslijedio,
Hans Olaf ga je naslijedio, a oito i ti. Lauritz, kao to zna, uope ne razumije umjetnost, ni
Oscar, ni Ingeborg, ak ni Christa, iako ima politiki promiljenu misao o tome to bi
umjetnost trebala biti. Ti, ja i Hans Olaf. Nitko drugi, koliko sam uspio vidjeti kroz godine.

187
| becca & janja

Naslijee je udna stvar.

Presuuje li to hoe li netko postati umjetnik? pitala je tako iznenadno da je Sverre
naslutio kako postoji neto to mu nikada nije rekla.
Pa, sad, oklijevao je. Ono to nazivam pogledom, ono priroeno, jedan je sastavni
dio, ali mora se biti voljan raditi, vjebati, studirati druge, uiti. Ja sam sve to imao. No
postoji i trea komponenta, moda najvanija, a to je suluda elja, bila ona estetski
nastrojena, ili ak politiki. Bojim se da na tome padam, dao sam se slomiti.
Misli da se to odnosi i na pisce? pitala je toliko ustro da se u Sverreovim oima sada
neopozivo odala.
Da, mislim, ree. Sjea se Virginije? Kada si je upoznala, bila je priznata spisateljica.
Kada sam je ja imao priliku upoznati, i tijekom itavoga vremena to sam je poznavao prije
nego to sam napustio Englesku, bila je nametljiva, starmala, vrlo brbljiva mlada ena koja je
eljela postati spisateljica i pobjesnila bi kada bi je netko zadirkivao i nazvao >buduom
spisateljicom< ili tako to. Mislim da je imala veu elju od nadarenosti i to je, unato svemu,
bilo presudno. To eli, postati spisateljicom?
Molim? Ne, ne ba..., odgovorila je zateeno. Imam samo taj pogled, dio sam
redakcije jednoga knjievnog asopisa... zovemo se Spektrum, zapravo nisam ba u redakciji,
ali sudjelujem i...
Zamuknula je i bila je vidljivo postiena.
Znai, drui se s boemima? naalio se.
Da, da. A to s tim imitiranjem Zorna? vratila mu je lopticu.
Parodija Zorna je uspjela, zar ne? odgovorio je, oito ga je to zabavljalo. Zanimljivo
to si to spomenula. Jer stoji, elim da promatrai koji se ne razumiju u umjetnost, a takvih e
biti mnogo, pomisle na Zorna kada vide ova dva portreta. Razmisli. Direktor Lauritzen imat
e dva portreta u blagovaonici, ova dva sigurno e visjeti nad stoliem za serviranje, zna na
koji mislim, onaj gdje sada imate neki dramatian morski motiv. Takoer, vidjet e situacije
iz svakodnevnice, to e smiriti dojam. Ali vjerovat e da gledaju Zorna, dakle neto strano
skupo, to e, usput budi reeno, jednoga dana biti jeftino, i imponirat e im. A mi iz obitelji
gledat emo Lauritza i Ingeborg onakve kakvi jesu, ona lijenica, mudra, on jedriliar i, ne
znam, snaan. Svi sretni i zadovoljni u svakom sluaju, to mi je bila namjera.
Moramo se spustiti na kuhano vino! prestraeno ree nakon to je bacila pogled na
sat. Oprosti, ali morat emo nastaviti sa Zornom neki drugi put.
Zapravo, imponira mi da si odmah prozrela taj trik sa Zornom, ree on dok su silazili
niz stubite prema velikoj blagovaonici.
Istoga trenutka kada joj je mama obeala da e za stolom sjediti do strica Sverrea, mogla
je bez imalo muke odrediti gdje e tko sjediti. Braa Carl Lauritz i Hans Olaf svaki na jednom
kraju, baka Maren Kristine na duoj strani stola izmeu tate i strica Oscara, sestra Rosa
nasuprot stricu Sverreu, njezin malo smijeni mlai brat Karl, naravno u mornarskom sakou
umjesto smokinga, pored Rose, ali za kaznu s trinaestogodinjakinjom Helene, najmlaim
Oscarovim djetetom, sebi nasuprot.
Sve je bilo uobiajeno, a ipak nije. Prvo to se mogla zapitati bilo je kako e baka biti
odjevena. Spustila se u blagovaonicu u norvekoj bunad, nordhordlandskoj narodnoj nonji,

188
| becca & janja

bilo je toliko predvidljivo, skoro zabrinjavajue predvidljivo. Drugo to se mogla zapitati bilo
je kako, zaboga, napraviti blagdansku veeru u Villi Bellevue sa strogo religioznom bakom za
stolom. Istina, baka nije imala nita protiv pretjerivanja s hranom, to je bilo tipino norveki.
No rakija, pivo i vino u ne ba neznatnim koliinama? Ovoga puta moda donekle bude i
jezinih problema. Ipak su u obitelji svi bili dvojezini osim tete Christe i bake.
inilo se da e se sve rijeiti prilino jednostavno, tata je jednostavno na jednu stranu
govorio njemaki s teta Christom i norveki na drugu stranu s bakom koja, nevjerojatno ali
istinito, nije prijekorno gledala na alkohol, iako ona sama nije pila. Samo je sjedila, posve
mirna, dostojanstvena i lijepa, i dalje je bila vrlo lijepa, skoro u osamdesetima i sijede kose, ali
stasa koji se mogao mjeriti s onim tete Christe.
Iznenaenja ili neugodnosti za veerom nije bilo. Sve je ilo svojim tokom, sle, sir i
rakija, norveko sueno meso, ovetina i ovje kobasice s Osterya u pretjeranim koliinama,
stric Sverre doao je s majkom natovaren kao magare vinom iz Elzasa uz suhomesnate
proizvode, u ovoj obitelji nikome nije padalo na pamet nazivati pokrajinu Alsace, unkom,
tradicionalnom juhom u koju se umakalo kruh, i tako dalje sve do tradicionalne boine kae,
kolaa i ledenog vina.
Kao i obino, stric Sverre je naao badem u kai, to je prema predaji znailo da e se
oeniti u roku od godine dana. Kao i obino, svi su se od srca nasmijali toj ironiji, iako djeca
za stolom ba i nisu razumjela to je toliko smijeno.
Norveku ribu i njemaku gusku sauvat e za boinu veeru. Moderniziramo se,
ustvrdio je tata Lauritz, to je korak prema umjerenosti.
Stric Sverre posvetio se uglavnom njoj za stolom, no tu i tamo bi se ljubazno okrenuo
prema mlaoj Rosi s druge strane stola i pravio se zainteresiran za njezin vraji studij
ekonomije na Sorbonni i njezina iskustva u Parizu. Bila je poput Karla, doasnika u
priuvnome sastavu mornarice, posve usmjerena na to da bude posluno tatino dijete. Karl e
studirati na Visokoj trgovakoj koli i krenuti istim putem kao Rosa. Ogranieni buruji.
Na dugim veerama, dodue, gdje se jela druga hrana, a osobito se pila druga pia, stric
Sverre je uvijek imao zabavnih pria iz Engleske. Margie, koju je upoznao u Bloomsburyju,
rijeila je neke manje egzistencijalne probleme u ivotu na isti nain kao Johanne, zakljuio
je. Margie je kao prava lady kakva je po roenju bila doma, to jest, ondje gdje je nekada
bio dom, stilski besprijekorno konzumirala roendanske veere i sve ostalo to se moralo.
Sljedeega dana otila bi u London i ivjela drugim ivotom. A to je valjda ipak bilo jedino
lako rjeenje?
Tata Lauritz imao je pomalo neobian redoslijed, nije obiavao odrati pozdravni govor,
meutim, kasnije bi odrao govor zahvale. Bilo je malo udno na poetku obroka kada bi svi
samo odjednom poeli jesti. Ali ideja uope nije bila loa. Uostalom, uvijek bi netko
izbjegnuo muku za itave beskrajne veere, nervozan to e rei u zahvalnome govoru. S
obzirom na trenutani raspored sjedenja, ovoga se puta posreilo petnaestogodinjem Hansu
Olafu.
Tata Lauritz se nakaljao i kucnuo o au, a oko stola je nastao potpun mir. Iz oblinjeg
salona ulo se smijuljenje i kripa namjetaja, to posluga upravo pali svijee na boinome
drvcu, pretpostavi Johanne. Prisutnost bake Maren Kristine otegotna je okolnost za ionako

189
| becca & janja

malo vjerojatnu tatinu elju da se prepusti elokvenciji, pretpostavljala je.

Okupili smo se ovdje u blagdanskome miru da proslavimo roenje svoga Spasitelja,
poeo je muklo. itava je obitelj na okupu, vie od ovoga ne moemo poeljeti i na tome
zahvaljujem Bogu. Vee nagrade od toga nema, osjeam duboku radost dok vas gledam ovako
okupljene oko blagdanskog stola. A sada zahvalimo Bogu za plodove zemlje.
To je bilo sve. Kada je Johanne, kao i svi drugi, sklopila ruke i spustila pogled u tanjur,
cilj je bio moliti u tiini, sinulo joj je da u tatinoj lakonskoj i, povrno gledano, trivijalnoj
zahvali ima neto neobino, ak pomalo zastraujue. Spomenuo je okupljanje itave obitelji,
a to oigledno nije bilo tono. Nedostajao je Harald, navodno je slavio germanski Boi u
nekom SS-ovskom gnijezdu tko zna gdje. Tata ga vie nije raunao pod obitelj?
Nakon molitve u tiini prva je ustala mama Ingeborg, to je bio znak za opi pokret.
Klizna vrata prema salonu otvorena su i svi su uli, oteo im se pokoji usklik divljenja pred
etiri metara visokim i vrlo irokim drvcem punim goruih svijea. Bilo je to u njemakom
stilu, nipoto se nije smjelo imati elektrino osvjetljenje boinog drvca, to bi bilo gotovo
bogohulno.
Vatra je ugodno gorjela i bila je dekorativna ba koliko je trebalo, svi su se okupili oko
jaslica, koje su, kako se ukalo, bile raskonije nego ikada.
I doista jesu, bez sumnje u to tko ih je takvima uinio. Osim uobiajenih figurica koje su
se svake godine sputale s tavana zajedno sa stotinjak kilograma vijenaca, crvenih svijenjaka,
zelenih i crvenih papirnatih natpisa i svinja koje su pomicale glavu i kimale, sa svilenim
zvoniima oko vrata i svime ostalim to je obino u jaslicama okruivalo malog Isusa, Mariju
i Josipa, sada je dodana jedna mala menaerija od kasirana papira obojena vodenim bojama.
Bilo je zebri i deva, irafa, ak i slonova i nilskih konja u jezercu, sve zaprepaujue stvarno.
Porumenjelome mladom umjetniku Hansu Olafu estitali su i hvalili ga sa svih strana.
Naslonjai i par zgodnih sofa iz jednog od salona za dame posloeni su u polukrug
izmeu drvca i vatre, te je ondje tata Lauritz sjeo na svoje uobiajeno mjesto, s mamom
Ingeborg i bakom, svakom s jedne strane. Odmah je zapalio svoju tradicionalnu boinu
cigaru, gotovo poput neslane ale. Smijeei se, Johanne se prisjetila muke iz djetinjstva. Sve
dok tata nije popuio cigaru, nije bilo vrijeme za darove. Dok se ekalo, trebalo je pokuati
ravnoduno avrljati.
Obitelj Lauritzen imala je stroga slubena pravila u vezi boinih darova. Svatko je smio
poeljeti samo jednu stvar. Ne vie. Trebalo je pokazati mjeru, a ne dopustiti da te dira
vulgarni mentalitet imanja u potroakome drutvu novoga doba, ne razmetati se. Bilo je to
formalno ogranienje koje je onda sa sobom nosilo odreene organizacijske probleme kada je
trebalo odrediti tko e to nabaviti s liste. No obino se sve rijeilo.
Tata Lauritz zadovoljno je puio i priao ni o emu zapravo, o lijepoj zimskoj etnji, da
se Jupiter povremeno pokazao kao boina zvijezda i da e sutranji dan biti izuzetno
pogodan za skijanje ako se zadri visoki tlak.
Carl Lauritz, Hans Olaf i Helene sjedili su napeti kao strijele u salonu na svijetloplavom i
be nainskome sagu i tako glumili poslunu i dobro odgojenu djecu, to im je bila uloga na
ovoj boinoj slici. Vrag e ga znati, moda im i oi svjetlucaju, pomislila je Johanne. Zlobno
se zabavljala.

190
| becca & janja

Na koncu je, kao i uvijek, doao i taj trenutak. Razumije se, krenuli su od djece, bilo to
drugo bilo bi tortura i predugo stavljanje strpljenja na kunju. Helene je dobila strukiranu
bundu od antilopa podstavljenu plavo obojenim ovjim krznom, osim na ovratniku, gdje je
bilo izbijeljeno. Skoro pa pretjerano otmjeno za trinaestogodinjakinju, pomislila je Johanne.
No inilo joj se da primjeuje blago Helenino razoaranje, iako se, jasno, iznimno trudila ne
pokazati to. Po svoj prilici eljela si je perzijaner ili bundu od nutrije, a u tom sluaju mama
Christa je to, jasno, uskratila jer se nikada, ali nikada ne smije skupom odjeom isticati pred
svojim kolegama iz razreda.
Nakon to je Helene obila sve, lijepo se naklonila i zahvalila, doao je red na Hansa
Olafa, a to je vjerojatno bio najiekivaniji i najoitiji dar. Dobio je drvenu kutiju podijeljenu
u etiri pretinca, koji su se, kada bi se otklopio poklopac, podizali kao stube. Unutra je bilo
stotinu tuba s uljanim bojama poredanih po duginim nijansama. Blistao je od sree i prvo je
pojurio zahvaliti stricu Sverreu.
Zatim je uslijedilo neto neobino. Sudei prema onome to je Johanne ula, Carl
Lauritz je bio poelio skije za skijake skokove. Skokovi su u Saltsjbadenu bili velika stvar,
imali su najbolju kolu u zemlji. Umjesto toga, od svoga strica Lauritza dobio je etvrtasti
paket i ustro pokidao papir za umatanje. Na kutiji je bila dinamina slika aviona koji ponire.
Messerschmitt 109! Molim! Ve postoje modeli, a prvi put su letjeli u proljee! gotovo
je viknuo od oduevljenja i iznenaenja.
Da, i mene je to iznenadilo kada sam zadnji put bio u Berlinu i vidio da je maketa ve
stigla na trite, smjekao se Lauritz. Ako bolje pogleda, vidjet e da su sada makete
jednostavnije, samo treba slijediti iscrtkane crte kada izrezuje drvene dijelove, a dalje ide
kao s Meccanom.
Najbolji lovac na svijetu! klicao je Carl Lauritz i ponovno podignuo sliku da je svi
mogu vidjeti i diviti joj se.
Tata je ponekad naivniji nego to bi smio biti, pomisli Johanne, a k tome socijalno
osjetljiv poput nosoroga, kada nije ni primijetio da su roditelji Carla Lauritza, Oscar i Christa,
bili bijeli u licu, a usta su im postala ravne crte.
Znam to misli i sasvim si u pravu, proapta stric Sverre, koji je sjedio na stolcu
odmah pored nje.
Lauritz uope nije primijetio napetu atmosferu koja je zavladala prostorijom za
predstavljanja najboljega lovca na svijetu, ve je prekopavao po naslaganim darovima pod
drvcem, pronaao to je traio i s malenim izduenim paketom otiao k sinu i mornarikom
doasniku Karlu.
Takav bi paket za enu znaio narukvicu, pomisli Johanne, ali za mukarca? Ubrzo se
osjeala glupo, pokazalo se da se radi o satu, vicarskom runom satu poznate marke, od
zlata i elika, vodootpornom do dubine od 25 metara, k tome s ugraenom topericom i jo
raznim finesama.
Karl je doista bio sretan, strgnuo je svoj stari sat, na kojem je kona narukvica bila
pohabana, a staklo vrlo izgrebeno, i uzeo novi sat podignuvi ga za narukvicu da ga svi vide.
Dar je savren, jednako dobar kao uljane boje za Hansa Olafa, zakljuila je Johanne.
Doao je red na nju, a kada je tata doao s gotovo jednakim paketom, pretpostavljala je

191
| becca & janja

da se radi o istome satu u enskoj varijanti. No radilo se o narukvici od platine i zlata,

etvrtastim ploicama povezanim zlatnim kopicama, vrlo moderno, u biti suvie rafinirano
da bi tata to odabrao. U ruci je bila teka, vjerojatno je bila nevjerojatno skupa, jedna od onih
stvari koje izgledaju suludo skupo ako se nose na veernju haljinu, a jeftino na osobi
odjevenoj u samtene hlae, nenaminkanoj, koja za stolom ispravlja korekturu. Radije bi
dobila sat, ali tako to bude kada odbije zatraiti neto konkretno.
Pokazalo se da je Rosa poeljela narukvicu. Dobila je narukvicu jednake izvedbe, samo
obratnu, s ploicama od utoga zlata i platinastih kopica. Sestre su pristojno paradirale s
narukvicama na ispruenim zapeima.
Stric Oscar je dobio kutiju pravih Havana cigara, stric Sverre par cipela boje trule vinje
proizvoaa iz Londona, stric Oscar je oduevljeno ispriao kako je kriomice pogledao i broj
cipele, kao i londonsku trgovinu meu hrpama Sverreovih nemarno sloenih papira.
Veliko iznenaenje te veeri unio je Sverre, visoko naslagane pletene pulovere, svaki s
papiriem na kojem je pisalo ime. Bio je to dar bake Maren Kristine svima njima, sama je
isplela svaki od njih. To su, dakle, bili izvorni puloveri s Osterya, koji su poluili tolik uspjeh
kod engleskih i njemakih turista prije rata. Tada je to brzo postala prava mala industrija, a
zatim su, dakako, doli pletai strojevi, ali ovo je ipak bio pravi runi rad.
Dok su svi, divei se, podizali pulovere jedni prema drugima, Johanne se pitala zato je
stric Oscar objasnio taj dio o puloveru s Osterya, nije li to baka sama mogla ispriati? Po
svoj prilici, nije. Ne smije biti ponosan, ne smije se hvalisati, ne smije misliti da si neto
posebno ne, to je Sandemoseovo3, ali ista stvar, odnekud je to ulo u knjievnost. U
stvarnosti je oito dolazilo s Osterya. Baka je sjedila ne govorei nita, prvenstveno nita nije
pila i nije izgledala ni zadovoljno ni nezadovoljno. Bila je poput sfinge.
No imala je nevjerojatno vjete ruke i bila vjeta s bojama. Sverre je ivahno pokazivao
na uzorak i objanjavao Johanne da se tu pojavilo neto posve novo. itav dio oko ramena bio
je na svoj nain modernistika improvizacija, strana matematikoj pravilnosti zaviaja. Svaki
komad oko ramena prikazivao je nordijsku zimsku no, plavo, crno, crveno i naranasto. A
svi su puloveri bili meusobno razliiti u tom dijelu. Nie pod ramenima bili su redom
tradicionalni uzorci.
Fantastino, promrmlja Sverre. Majci e uskoro biti osamdeset godina i sada se
oslobodila i iznenada poela improvizirati. Shvaa li sada to sam htio rei kada smo gore
gledali slike, to s pogledom?
Johanne je odluno kimnula, razumjela je, ovo je bio donekle konkretan dokaz.
Preostao je Christin dar. Oscar je ustao i podignuo jo jedan izduen paket, dodue, dui
od prethodnih.
Ogrlica, pomisli Johanne.
Christa, ovo je ogrlica, izjavi Oscar sveano. Moda je se sjea iz djetinjstva, jer je
pripadala majci tvoje bake po ocu, to je dakle dar od majke, oca i mene. Moj doprinos je bio
dati je restaurirati. Kraljevski draguljar Bolin u Stockholmu pola godine je radio na njoj,

3
Aksel Sandemose (1899. 1965.) dansko-norveki pisac, u svojim djelima razvio koncept (ve. Jantelagen nor., dan.
Janteloven), za koji se smatra da je nepisano pravilo skandinavskih drutava, a prema kojemu se pojedinac ne smije
previe isticati od okoline (op. prev.).

192
| becca & janja

izbrusio kamenje, promijenio kopu, doradio optoenje, i to sve ne. Ovaj... dopusti mi!
Otvorio je paketi i brzo joj nakit objesio oko vrata, zakopao ga i napravio par koraka
unatrag. Isprva je nastala potpuna tiina, uo se samo tata Lauritz koji je aptom prevodio
baki, Oscar je, naravno, sve rekao na njemakom.
Uslijedio je uzdah divljenja koji nije bio samo nuan iz pristojnosti. Ogrlica je imala
raznovrsne velike smaragde i zvjezdice od briljanata, sve je sjalo kao novo, iako mora da je
napravljena u ranome 19. stoljeu. Nevjerojatno je lijepa, mogao je netko rei. Strano
imponira, mogao je rei netko manje tankoutan. Christa je zbunjeno gledala, a Helene se
prva pribrala, otrala i brzo se vratila sa zrcalom s drkom.
Svima je zastao dah dok su Christine sjetne oi prelazile zrcalom i svi su odahnuli kada
se ozarila uz slab, ali iskren osmjeh.
Doao je trenutak za finale. Sverre je nestao iza kliznih vrata prema blagovaonici i vratio
se s portretima za Ingeborg i Lauritza. Prvo je nastala tiina i iznenaenje. Zatim je netko
poeo pljeskati i pridruili su se svi, osim Lauritza i bake Maren Kristine.
Kvragu, pomisli Johanne. Naravno, grijeh je pljeskati na Badnjak, sva srea da od bake
nisam naslijedila moral.
Zatim su poeli pljutati komentari. Najvie dirnuta i oduevljena bila je Ingeborg, koja
je odrala spontan kratki govor Sverreu o znaaju toga da ene mogu biti izjednaene sa
svojim zanimanjem na modernim portretima, i tako im se daje identitet. Ljubazno je sluao s
odobravanjem, kao da je doista trebalo razmisliti o onome to je govorila.
Ovo nije daleko od Zorna! bio je prvi Lauritzov spontani komentar, a Sverre i Johanne
izmijenili su kratak pogled.
Uskoro su se na ista vrata u povorci vratili u blagovaonicu, gdje je Sverre u tajnosti
priredio vjeanje slika. Skinuo je onu s morskim motivom i smjestio suprunike jedno do
drugoga na zid. Nastao je poboan trenutak i osjeaj da se radi o kruni neijeg djela, kao da
se uspjeh graanske obitelji konano manifestirao u tome trenutku.
Barem je to bila analiza koju je Johanne apnula Sverreu, kada se, drei ga pod ruku,
vraala u salon.
Sukladno tradiciji, sada e koji sat samo sjediti, razbijati orahe, prigricnuti koju datulju,
smokvu i prasad od marcipana, moda voditi razgovor o uspjenome odabiru boinih
darova, izvrsnoj ovjoj kobasici s Osterya i slinim bezopasnim stvarima.
Vatra je trebala nove cjepanice, pa je Lauritz izvadio nekoliko komada za koje je
procijenio da e gorjeti kojih sat vremena.
Od svih njih, upravo je Karl izazvao katastrofu, no pravo budi reeno, nije to mogao
predvidjeti. Samo je elio rei neto lijepo, moda je prvenstveno elio Christi rei neto na
njemakom jer su svi govorili iskljuivo norveki otkad su se poeli diviti portretima Ingeborg
i Lauritza.
Nevjerojatno sjaje ti smaragdi nakon to su izbrueni, pohvalio je Christinu
restauriranu obiteljsku dragocjenost i ona se blago nasmijeila. Takva zelena boja bila bi
neto za sestru Johanne, njezina crvena kosa je kao stvorena za tu kombinaciju, nastavio je,
na nesreu.
Bio je to toliko nevin komentar da su od svih u prostoriji samo Oscar i Ingeborg naslutili

193
| becca & janja

da neto nije u redu i izmijenili kratki upitan pogled. Upravo je zapucketalo drvo u kaminu,
Lauritz se zadovoljno ispruio u golemome naslonjau i otvorio usta da e neto rei. No nije
stigao.
Ma nemoj mi rei, oficiriu moj, ree Christa polagano, njeno i podmuklo. A da
isprobamo? nastavila je povienim glasom koji je pucao, otkopala je ogrlicu, otila do
Johanne i grubim pokretima je zakopala.
Evo! Jesi li sada zadovoljan, ti mali faistu! graknula je. Johanne bi ionako naslijedila
ogrlicu od mene, pa neka je dobije sada, unaprijed!
Christa je, spotiui se i jecajui, otrala prema vratima, okliznula se i udarila glavom u
jedna vrata, nastavila dalje posrui, sada ve udarivi u pla.
Oscar se munjevito ustao i krenuo za njom.
Pobrinut u se da ode u krevet, potreban joj je odmor, dobacio je preko ramena
ostalima te nestao.
U sobi je nastala grobna tiina. Vie se nita bezazleno nije moglo rei.
Kao to sam rekao, ree Lauritz prekinuvi tiinu. Majka i ja se rano diemo na
zornicu, pa mislim da bismo se trebali pozdraviti.
Mirno je primio baku Maren Kristine pod ruku, ona je kimnula i nasmijeila se svima, te
su polako izili.
Ponovno tiina.
Mislim da je vrijeme da povedem djecu preko u Akvarij, ree Sverre i ustane. Doite,
djeco, nemojte zaboraviti darove.
Posluno su ustali i u tiini ga slijedili, sve troje, s boinim darovima pod rukom.
Ponovno tiina.
Neobian ispad, zamiljeno e doasnik Karl.
Idiote! prosike Johanne.
Pa, ovaj... da, mislim da je i meni vrijeme da odem u krevet, nastavi, ustane i ode, uz
naklon prema majci Ingeborg.
Ponovno tiina. Preostale su samo njih dvije. ivahno je pucketalo u kaminu, koji je
prema tonim inenjerskim izraunima imao jo vie od etrdeset i pet minuta.
Tiha no, ironino e Johanne.
Da, u svakom zlu neko dobro, uzdahne njezina majka. Doi, sjedni mi blie da malo
popriamo, o emu god, iako je Badnjak.

B RAA SU , jednako opremljena, nakon doruka zakoraila u bljetav zimski dan. Bili su
odjeveni za izlet, s hlaama za skijanje dugima do koljena, debelim arapama, gojzericama
temeljito namazanima kremom i debelim norvekim puloverima s uzorkom zimske noi na
ramenima. Dodue, nisu imali skija. Sverre i Oscar su smatrali da im je skijanje u krvi koliko i
jedrenje, pa im je drae bilo ii pjeice. Zauzvrat su se ponudili da e drati korak s
najstarijim bratom. U to je on, naravno, naglas posumnjao. Tako su uz Kllvgen krenuli na
194
| becca & janja

put prepirui se, svaki sa svojom naprtnjaom, samo bez skija.

Bilo je kao u sobi za gospodu u tom smislu da su braa mogla razgovarati o bilo emu
to im je palo na pamet, ne morajui uzimati u obzir ni enu ni djecu ni to je prilino, ak ni
Boga to e rei, Lauritzova Boga kojega je posjetio na zornici dok su ostali poganski lijepo
spavali pod svojim norvekim perinama.
Malice su odugovlaili s tekim ili bolnim temama, pa su se bacili na naoko posve
bezazlenu temu boinih darova za poslugu. Osim vozaa Karlssona, trenutano su u Villi
Bellevue i Akvariju imali est zaposlenih ena, tri veanke, gospoicu Klaru, gospoicu
Astrid i gospoicu Karin, koje su sve ivjele kod svojih roditelja u Neglingeu. To je bio cilj
njihova puta, braa su u naprtnjaama nosila boine koare sa slasticama i delikatesama.
Osim njih, imali su tri djevojke Norveanke koje su radile za itavih boinih praznika,
Turid, Unn i Sidsel. Razlika meu djevojkama nije bila toliko u dravljanstvu, koliko u
geografiji. Tko je ivio u Neglingeu, mogao je spavati kod kue i dobiti dopust za vrijeme
praznika te se ponovno primiti pranja i ienja izmeu samih blagdana. Barem su to bile
objektivne predispozicije, one koje su se odnosile na geografiju i logistiku, a pomalo i na
sindikalna pravila, budui da je vedsko osoblje polako nestajalo. Uskoro e sve osoblje biti
norveko.
Utoliko je pitanje bilo zato se toliko razliito odnose prema norvekim i vedskim
djevojkama. Ingeborg je tradicionalno okupila Norveanke na ranome boinom doruku, uz
zapaljene svijee u inae mranoj kuhinji. Ondje je svakoj darovala eir s aplikacijama od
janjeeg krzna i svakoj po muf od istoga materijala. Ukratko, luksuzne darove, stvari koje se
nisu jele. K tome, u vrijednosti izmeu jedne i dviju mjesenih plaa u gotovu novcu.
Oni su sada, pak, nosili koare s namirnicama trima obiteljima, podjednako
rasporeenima, prebrojena je svaka smokva. Prema tome, koare su sadravale neto
norvekih boinih specijaliteta, suenu ovetinu, rolanu unku i kobasice s Osterya,
izmijeane s tradicionalnim vedskim jelima poput obine unke, svinjskih noica, razliitih
boinih slastica i malene prasadi od marcipana. Stijenjene vedske radnike obitelji u
jednosobnu stanu u Neglingeu vjerojatno e ne, iskreno budi reeno, gotovo sigurno
cijeniti boinu hranu meu kojom je bilo poneto za svakoga. No da dou onamo s
pokrivalom za glavu i mufom za djevojku, vjerojatno bi bilo zbunjenih izraza lica. A im bi se
vrata za darivateljima zatvorila, sigurno bi dolo do podijeljenih miljenja i tekih rijei.
U emu je bila razlika izmeu tih darova? inilo se da je Lauritz doista duboko
razmiljao o tome problemu.
Sverrea je zbunjivalo to Ingeborg nije uspjela objasniti razliku. Sve skupa doista nije
bilo teko razumjeti. Siromane asne djevojke koje su se uzdravale pristojno, no za neveliku
plau, moglo se obradovati luksuzom, barem onime to je s pravom bio luksuz u njihovim
oima. Jednom tjedno Norveanke su imale slobodnu veer i mogle su otii vlakom u
Stockholm. Tada bi otmjen eir i muf od perzijanera posve sigurno bili velika radost.
Jednako kao to muf ba i nije bio neko veselje u Neglingeu, kamo su se oito zaputili.
Lauritz je razmiljao o tome problemu namrtena ela, ali nije imao nita za dodati.
Spustili su se na kraj Kllvgena, uz obalu Neglingeova zaljeva i promatrali visoki toranj
Crkve otkrivenja s druge strane zaljeva. Crkva s grobnicom, kako im je ispriao Lauritz.

195
| becca & janja

Wallenberg ju je dao izgraditi za sebe i suprugu Alice, leat e ondje svaki u svome sarkofagu
jedno do drugoga, u otvorenoj kripti, tako da im se svatko moe doi diviti i poslije smrti.
Nije li to perverzno, recite? Uza sve duno potovanje, mnogo su poslova zajedno odradili, ali
dati se pokopati u vlastitoj crkvi?
Sverrea i Oscara problem nije ni najmanje dirao. Obojica su pretpostavljala da je pitanje
bilo vjerske prirode i stoga vie neto o emu e ozbiljno razmiljati njihov brat blaeni
siromani i tako dalje nego oni. Naravno, postoje korisnije stvari u koje se moe uloiti
novac. Premda, s druge strane, ovisi koliko novca ima. Jer ako posljednji novi potroi na
crkvu sebi za grobnicu, oni koji te nadive imaju dobar razlog za kritike. Kao kada
ekscentrini milijunai u Americi oporuno ostave itavo nasljedstvo svojim psima.
Lauritz se natmurio na tu usporedbu i ostavio se te teme. No tada su postali oputeniji s
temama razgovora, pa su uskoro doli na neizbjean, koliko i muan teren.
U travnju je Hitler objavio da e Njemaka uvesti opu vojnu obavezu i uspostaviti 36
vojnih divizija, to je znailo 500 000 ljudi. Versajski ugovor doputao je Njemakoj vojsku od
100 000 ljudi, dakle, oitije krenje mirovnoga ugovora nije se moglo zamisliti. A Nijemci su
na to klicali. Njemaka je objavila da je zapoela gradnju dvanaest ultramodernih
podmornica. A Nijemci su na to klicali. Hermann Gring je objavio da Njemaka sada,
zahvaljujui serijskoj proizvodnji Messerschmitta 109, ima najbolje orue za zranu borbu. A
Nijemci su na to klicali.
Nije trebalo biti politiar da se shvati kamo to vodi, zakljuio je Oscar. Hitler eli rat.
S kime? S Francuskom, naravno, vratiti Elzas i Lothringen im prije mogue, ipak je to
bio samorazumljiv cilj.
Da, itekako jest, razmiljao je Lauritz. Ali kada bi se samo zaustavilo na tome, bilo bi sve
u redu. Ipak su to zapravo njemake provincije, ljudi ondje govore njemaki. Da su ondje
odrali referendum kao ove godine u Sarskom podruju, premona veina bila bi za
pripajanje Njemakoj.
Moe biti, sloio se Oscar. Ali recimo da Hitler nije naglo stao kod Strasbourga, nego
nastavio prema Parizu? Imaju posla s potpunim luakom, a uostalom, je li bilo ba
promiljeno pokloniti petnaestogodinjaku novi njemaki borbeni avion za Boi?
Lauritz je osjetio da su obojica njegove brae definitivno bila protiv njega i brzo je
odustao. Da, moda je bio malo nepromiljen, ali i samoga ga je toliko ushitilo vidjeti taj lijepi
moderni zrakoplov, malo ga je i uinilo ponosnim, neobino. Gledajte! Ipak smo u tehnici
najbolji na svijetu! Neto u tom stilu. No prihvatio je njihov protest, Carl Lauritz e na dar
dobiti par skija za skokove u zakanjenju, iako je to bilo protiv principa boinoga darivanja.
Preli su most prema Tattbyju, a Crkva otkrivenja sve je vie rasla pred njima. Lauritzov
plan puta bio je ii duljim putem do Neglingea, zatim se vratiti preko eljeznikog mosta i
zaputiti se prema Grand Hotelu.
Carl Lauritz je, dakle, bio krenuo u kolu i htio se pokazati u svojoj pravoj pravcatoj
odori Hitler-Jugenda?
Sverre je pokrenuo tu temu, ali mogao je to biti bilo koji od brae. Problem se nije
moglo zauvijek izbjegavati.
Carl Lauritz nije shvaao da je idov. Prema idovskome shvaanju, bio je k tome pravi

196
| becca & janja

idov, budui da mu je majka bila idovka, a ona je to bila jer je, pak, imala majku idovku.
Oscar je to malo istraio. Ironino u svemu tome bilo je da su Carl Lauritz, kao i njegovi brat i
sestra, prema idovsku gleditu bili pravi idovi, a samo Mischlings, mijeana rasa, prema
nacistiku stajalitu. Christa je odbijala razgovarati o tome s djecom. Ne bi li ipak on trebao?
Bila je to beskonana tema razgovora. Veina je bila za da im se kae jer djeca, sada ve
adolescenti, trebaju znati. Ako nita drugo, barem bi to saznanje vrlo efikasno smanjilo elju
da se netko u kolu u Saltsjbaden odveze odjeven kao Hitler-Jugend, uza sve to bi to nosilo
sa sobom. S druge strane, Christa im je majka, njezina odluka ima teinu.
Iako je to iracionalna i nepromiljena odluka?
Da.
Ili ipak ne.
Nije im ilo.
Zaputili su se prema zgradi opine, koja je bila dovrena i u stvarnosti izgledala upravo
onako kako su si je predoavali kada su prije nekoliko godina bili na gradilitu.
Sverre je promijenio temu razgovora, ili vie promijenio kolosijek kojim su krenuli. Kada
je pobjegao prije dvije i pol godine, bojao se da ne zavri u zemlji koja bi takoer mogla
postati nacistika. Na zadnjim izborima u Njemakoj nacisti su dobili 37,4 posto glasova,
njihov najvei uspjeh dotada, nakon toga su pali za nekoliko postotaka prije nego to je
ukinuta demokracija. No iste godine bili su izbori u vedskoj. vedski nacisti dobili su 0,6
posto glasova. A na izborima prole godine bila je ista stvar, 26 000 glasova u itavoj zemlji.
Ovdje u Saltsjbadenu bilo je trinaest nacista, i to ako se velikodunije rauna. Prole
godine otiao ih je posluati kada su imali sastanak u Grand Hotelu. Nazivali su se
Nacional-udrugom mladih u Saltsjbadenu i razbacivali se pozamanom koliinom poznatih
rijei posuenih iz njemakog, jedan narod, mijeanje rasa, ouvanje izvorne rase,
strani rasni elementi i tome slino. No prema Sverreovoj raunici, bila su samo
trinaestorica od 3300 stanovnika u Saltsjbadenu. To je ak i manje od 0,6 posto.
Otprilike koliko je Hitler imao kada je poeo karijeru pivnikim puem 1923., primijetio
je Oscar suho.
To uope nije ista stvar, usprotivio se Sverre. Nakon 1923. slijedile su jedna ekonomska
katastrofa za drugom tijekom itavih 20-ih godina, a kulminiralo je meunarodnim krahom
burze. Ovdje u vedskoj ekonomija je sada ila naprijed, nezaposlenost je bila relativno niska
i padala je. Izmeu ostaloga, i jer je vedska izvozila toliko eljezne rude za njemake
tvornice oruja, sada u punom pogonu. inilo se da socijaldemokrati vrsto dre vlast u
svojim rukama. Dakle, nacisti nisu imali anse.
Lauritz je smatrao da je prerano veseliti se. Kada Hitler zapone onaj svoj rat protiv
Francuske, sa svim tim Messerschmittima 109, znai, kada ponovno pone
francusko-njemaki rat, sve e ovisiti o tome kako e to ii. Pobijedi li Njemaka, to je
vjerojatno, ali nipoto sigurno, pobijedit e pristalice nacista. Inae nee.
Na koncu im je bilo previe i dok su prelazili prugu i uli u sm Neglinge, bili su politiki
toliko iscrpljeni da e bez problema ostatak blagdana provesti u Villi Bellevue, a da ne
progovore ni rije kako o Hitleru, tako ni o Messerschmittima.
Hodali su uzbrdo neko vrijeme, sve do samoga srca radnikoga dijela Saltsjbadena,

197
| becca & janja

stali i ogledali se oko sebe. Lauritz im je poeo objanjavati. Dakle, ovo je podruje s
radnikim kuama. Dobili su velikodune zajmove od Banke, uz preduvjet da kupe parcelu u
Neglingeu. Bilo je nezamislivo pokuati se nastaniti gdje drugdje u Saltsjbadenu, zajmovi su
se odobravali samo za Neglinge. Budui da ih je sve zapoljavala Tvrtka, a Banka je
posjedovala kako zemljite, tako i Tvrtku, rate i stidljiva kamata skidale su se direktno s
plae. Sistem je bio vrlo spretno smiljen.
Oscar je primijetio da ima neto smijeno u proporcijama tih kuica, inile su se tipino
vee u visini nego u irini. Lauritz je objasnio da je to zbog vrlo malih parcela, pa ako bi ile
vie u visinu, ostalo bi im vie povrine za gredice u vrtu, sjenice s jorgovanima i to li su ve
htjeli imati u vrtu. Veina radnika gradila je sama, malo-pomalo kako bi uspjeli utedjeti za
drvnu grau i ostali materijal. Takoer, pomagali su si. Bili su to radini i fini ljudi, ponosio se
njima, gotovo kao da su bili njegovi vlastiti radnici, a ne Wallenbergovi. Bogme nisu trajkali,
u Saltsjbadenu su vladali red i sloga.
Oekivali su ih u prvoj kui kojoj su doli u posjet, ka gospoici Astrid. Djeai s
kapom, vjerojatno njezin brat, bio je na strai uz ogradu, s odreenim iznenaenjem ili
razoaranjem pogledao je trojicu brae koja su se pribliavala i zatim se pourio u kuu.
Lauritz je pokucao na vrata, koja je odmah otvorila lijepo odjevena Astrid i pozvala ih
unutra. U kuhinji to se nastavljala na predvorje oekivao ih je ostatak obitelji. Mirisalo je na
istou, sredstva za ienje, sapun i blago na juhu, iji se miris zadrao u zraku.
Lauritz i braa su otresli snijeg s gojzerica koliko su mogli, nisu eljeli unositi rastopljeni
snijeg u istu kuu, ali nisu niti mogli poeti odvezivati gojzerice dok je obitelj ekala na njih.
Lauritz je uao prvi i predstavio svoju brau. Rukovali su se s majkom, ocem i dvojicom
mlae brae gospoice Astrid. Lauritz je zbacio naprtnjau, otvorio je i izvadio koaru na stol.
Astridina majka pljesnula je rukama uz priguen usklik oduevljenja.
Direktor je stvarno preljubazan, ree.
Ali direktor ove godine nije doao u autu, usudio se primijetiti jedan od brae.
Ne, ree Lauritz istovremeno shvaajui djeakovo razoaranje. elio je vidjeti jedini
Mercedes 540 K Autobahnkurier u Saltsjbadenu, ne tri idiotska Norveanina koji dolaze
pjeke u runo pletenim puloverima. Sada je to bilo lako razumjeti.
Ne ele li se direktor i gospoda pridruiti uz malo kave i kruha?, pitala je majka,
nezgrapnom gestom pokazavi prema blagovaonici.
Trenutak smetenosti.
Moe, drage volje! sabrao se Lauritz. Samo dajte da prvo skinemo gojzerice.
Ne, ne, ne treba, usprotivila se. Slobodno ih ostavite.
Itekako treba, ne elimo da gospoica Astrid mora istiti nakon nas i u vlastitoj kui, a
ni itko drugi.
Demonstrativno se vratio u predsoblje i poeo skidati mokre gojzerice prekrivene
bljuzgavicom. Oscar i Sverre su slijedili njegov primjer. Uskoro su u arapama sjedili u
blagovaonici, gdje su dva pomina kreveta stajala naslonjena uz jedan od duih zidova, pod
oleografijom kraljevske obitelji. Servirani su kava i domae pecivo s kardamomom.
Slobodno umoite! pozvala ih je domaica.
Posluali su je.

198
| becca & janja

Lijepa vam je kua, je li ju Gustaffson sm izgradio? pitao je Lauritz mukarca u kui.

Je, je, potrajalo je, ali imam drugove koji su mi pomogli, odgovori ovjek gledajui u
alicu kave.
Ba sam to priao svojoj brai, kako si meusobno pomaete graditi ovdje u Neglingeu.
Ali Gustaffson je sigurno najmljenik sa eljeznice, kakvih je bilo nekad, gdje je Gustaffson
nauio zidati?
Kako direktor zna da sam sa eljeznice? pitao je ovjek smeteno.
Zbog rukovanja, ree Lauritz. Ve sam stiskao takve ruke, i sm sam radio na
eljeznici u mladosti.
Nitko nije odgovorio. Lauritzov pokuaj da se pokae kao jedan od njih nije urodio
plodom. Izribani i isti djearci piljili su u trojicu gostiju kao da ni na koji nain nisu
odgovarali njihovim oekivanjima. Domaica ih je uporno nudila s jo peciva. Gospoica
Astrid izgledala je najzbunjenije, ali ipak je podignula mali prst dok je oprezno srkala kavu.
Lauritz je pokuao s novom temom razgovora, o lijepome zimskom vremenu, ali ni to
nije ilo.
Domaini su im bili kao na iglama i eljeli su se rijeiti udno odjevenog direktora i
gostiju to prije mogue, ako nita drugo, da mogu lake disati i istraiti kakvi se boini
darovi nalaze u koari koja ih je mamila s kuhinjskog stola.
Lauritz i njegova braa takoer su eljeli otii im im pravila pristojnosti dopuste. Ve
su pojeli dvije krike slatkog peciva i doista ga umoili u kavu, nisu se uope sjeali jesu li to
radili kao djeca odrasla uz norveku obalu. Kada ih je majka ponudila po trei put, zahvalili
su se i Lauritz se napokon mogao ispriati, rekavi da moraju nastaviti dalje k ostalim
kolegicama gospoice Astrid.
Zar ne bi bilo bolje da je direktor uzeo auto? pitao je oito vrlo nasrtljivi mlai brat.
Bi, imat u to na umu sljedeeg Boia, odgovori Lauritz i prui ruku najprije
domaici, zatim vrsto kako prilii prihvati pruenu radniku ruku i opreznije ruke gospoice
Astrid i njezine mlae brae.
Izili su na hladnou i sva trojica nesvjesno odahnuli od olakanja.
Danas emo se najesti domaeg, zakljui Oscar lakonski.
I jesu. Sljedea dva posjeta bila su identina prvome, razlika je bila jedino u broju mlae
brae i sestara u kui.
Osjeali su olakanje kada su sat i pol kasnije prelazili most iz Neglingea prema
graanskome dijelu Saltsjbadena. Radnici su sada smjeli prelaziti most bez posebnih
doputenja.
U svakom sluaju, dobro im je, ree Lauritz. Koliko znam, u Saltsjbadenu nemamo
nezaposlenih. Ni trajkova.
A ako je Sverreova studija tona, imamo samo trinaest nacista, nadopunio ga je Oscar.
To stoji, ree Sverre. Trinaest za sada, ali vjerojatno im broj pada. Saltsjbaden je
jako daleko od Berlina.

199
| becca & janja

1936.

ITAV SVIJET DOAO JE U N JEMAK U . Radilo se o pobratimstvu i bez sumnje, o vrstoj i

rjeitoj zadovoljtini te slinim, vrlo pravinim stvarima. Oko olimpijskoga stadiona uskoro
e se podignuti zastave vie od pedeset zemalja. Najpoznatiji zrani brod na svijetu,
Hindenburg, klizio je velianstveno visoko na nebu i 115 000 ljudi je pljeskalo, bilo je
neshvatljivo da se toliko brojna publika mogla okupiti na jednom jedinom sportskom
objektu.
Veliina dogaaja u Lauritzu je izazivala divljenje, ali morao je priznati i da ga je malo
dirnulo bar jednom vidjeti Njemaku u miru i toplom zajednitvu sa svima drugima, kao
staru Njemaku, impozantnu Njemaku.
Sama sportska natjecanja nisu ga toliko zanimala, atletika mu nije bila po ukusu. U
veljai za zimskih igara u Garmisch-Partenkirchenu bilo je drukije, ondje je Norveka, kao
najuspjenija zemlja, pokupila vei broj medalja nego Njemaka kao druga i vedska kao
trea zajedno. Ivar Ballangrud bio je ba fenomenalan, zlato u svim disciplinama brzog
klizanja osim na 1500 metara, u kojem je osvojio srebro. Pa zatim izvanredna Sonja Henie,
koja je po trei put osvojila olimpijsko zlato. Nije mogao dovoljno iskazati aljenje to nije
imao vremena otputovati u Garmisch, kada je ve bio u Berlinu, upravo je bio doao
zamijeniti Oscara u izdravanju tromjesena boravka u samoi, smjene, kako su to
nazivali. Netko iz obitelji morao je uvijek biti prisutan i brinuti se o poslu.
No sada se naao usred velike predstave. Pritom i na poasnoj tribini, samo petnaest
metara od Hermanna Gringa, kojega zbilja nije bilo teko primijetiti u mnotvu. Gring se
prilino udebljao od onoga puta kada su veerali zajedno nakon pobjede na eiku, osim toga,
nosio je bijelu uniformu koja je bila u snanoj opreci crnim i smeim uniformama to su ga
okruivale.
Natjecanja u jedrenju. Moda bi imao vremena otputovati do Kiela? Norveka se
natjecala i u klasi od est i od osam metara, a nije osvojila zlato na OI-u otkada je to uspjelo
Olavu u Amsterdamu prije osam godina. Najsmjenije od svega, nakon toga je sa svojom
Normom stigao tek drugi na sljedeoj Sandhamnskoj regati.
Misli su mu lutale, moda je to znak starosti? Uglavnom, neto se napokon dogodilo.
itav je stadion poeo brujati od povika heil, nastala je silna buka. Fhrer se pokazao, pojavio
se s onim svojim pomalo kominim, gotovo nonalantnim pozdravom, samo je podignuo

200
| becca & janja

desnicu i blago je zabacio unatrag, kao da mae. Doetao se do velika prazna prostora,
doekala su ga djeica, djevojica odjevena u svijetloplavo, koja mu je pruila buket cvijea.
Primio je cvijee, vjerojatno potapao dijete po glavi ba glupo od njega to nije ponio
dvogled i krenuo dalje prema svome podiju, na prednjem dijelu poasne tribine, gdje je
jednostavno stao i priekao nekoliko sekundi da orkestar zasvira Deutschland ber alles.
Ubrzo je zatutnjao moda najmoniji zbor ljudskih glasova koji se ikada uo na jednome
mjestu.
Nakon toga je predstava prela u sljedeu fazu. Uz pedeset i etiri stijega du gornjega
ruba stadiona klizile su zastave natjecateljskih nacija, polagano i dostojanstveno, posve
ujednaenim tempom, prema vrhu.
Dostojanstvenici su mogli umarirati, sada je mogla poeti i politika igra. Pitanje je bilo
koliko e nacija odbiti izvesti Hitlerov pozdrav kada promariraju podno poasne loe.
Naveliko se pisalo o tome u tisku.
Poelo je dobro. Prva je bila Grka, oito je uvijek tako na olimpijskim sveanostima
otvaranja igara, i upravo dok su Grci prolazili poasnu tribinu, svi tamnoplavi rukavi ispruili
su se u krutom Hitlerovu pozdravu. Doekani su oduevljenim klicanjem i deseci tisua istih
pozdrava odgovorili su im iz publike.
Lauritz je odluio brojiti ih. Afganistan je tako pozdravio. Argentina nije, nije Australija,
nije Belgija. Bermuda i Bolivija, pak, jesu, ali ne Brazil. No onda su stigli Bugari, koji nisu
samo izveli Hitlerov pozdrav, nego su i marirali strogo vojniki, pa ih je doekalo ponovno
klicanje i pljesak s tribina.
Od onih ljubaznih, ili kako to ve nazvati, najmanje oekivana bila je Francuska, koja je
s velikom formacijom u plavim beretkama u punom sastavu ispruila desnice ravno prema
Hitleru. Izazvali su ope oduevljenje.
Tako se nastavilo, ali bilo se teko usredotoiti na to koliko ih je bilo za ili protiv jer je
silna rasko odjee, izmijeana sa zauujue siromakom opremom, privukla svu pozornost
na sebe.
Nordijske delegacije prikljuile su se nepristojnima. Ni Danska, ni raznobojno odjevena
Finska ni Norveka nisu se udostojale podignuti jednu jedinu desnicu. Meu veanima nala
se upravo jedna, no izgledalo je kao da ovjek mae nekom poznaniku, a ne da pozdravlja
Fhrera.
Parada je potrajala neto vie od sat vremena, a moda i dulje. Lauritz se izgubio u
brojanju onih za i onih protiv jer je na koncu golema u bijelo odjevena skupina Nijemaca
domarirala savrenim korakom, a klicanje dostiglo zagluujue razine na golemu stadionu
kada su njemaki sportai, kao na zadani znak, pruili ruke ravno prema Fhreru.
Ispunivi posljednji slobodan prostor na terenu usred stadionskog grotla, a poeli su se
bliiti slubeni vrhunci sveanosti. Neki je veanin odrao malo previe kien govor o
mladima u svijetu. Odana je poast Fhreru, on je ustao, nastala je tiina.
Ovo je bio trenutak o kojemu se unaprijed najvie diskutiralo i spekuliralo. Hoe li se
Fhrer sada, kako to obino ini, baciti u dug govor pun mrnje i time iz temelja izbaciti
argumente svima koji su tvrdili da su Olimpijske igre nepolitine?
Fhrer je ekao. Napetost je rasla.

201
| becca & janja

Proglaavam jedanaeste Olimpijske igre otvorenima, ree monotono svojim

austrijskim naglaskom i sjedne.
To je bilo sve, ak su povici heil koji su uslijedili zvuali gotovo nesigurni.
Odjeknuo je top, oito da poplai tisue golubica koje su poletjele prema nebu.
Nastala je stanka. Lauritz je procijenio da je udaljen od Fhrerovih lea petnaest metara.
Da je naoruan, mogao bi ustrijeliti diktatora, matao je. Nitko ga nije pretraio da provjeri
nosi li oruje. S druge strane, dalo se to lako objasniti time to je doao u drutvu
Hauptsturmfhrera u crnoj SS-ovskoj odori. Harald je promaknut, Hauptsturmfhrer
odgovarao je kapetanu u regularnoj vojsci.
Preostale su dvije ceremonije. Orkestar je zasvirao olimpijsku himnu i jedan je trka u
bijelom s bakljom u ruci potrao du itava stadiona, pa uz mnoge stube prema trononom
kotlu, visoko podignuo baklju u zrak, nakratko priekao i zatim brzo njome dotaknuo kotao.
Olimpijska je vatra zapaljena.
Starac Grk u nekoj vrsti sveane odore potom je odveden k Hitleru da mu preda malu
zelenu granicu prema programu, bila je to maslinova granica s Olimpije, a starac je bio
prvi pobjednik maratona 1896. Hitler je dobrohotno primio simbol mira.
Automobilska guva prema sreditu grada nakon ceremonije nije bila zabrinjavajua,
upravo suprotno, sve je proteklo prilino umjeno. Harald je na raspolaganju imao Mercedes
260 D s platnenim krovom, koji je njegov voza sada mogao spustiti jer su se prijetei kini
oblaci povukli.
Voza ih je ostavio u blizini Pariser Platza i dobio je ostatak dana slobodan. Harald je
vedro objasnio da mu je ipak preostalo jo nekoliko sati slube u ophodnji, to e rei, nije se
radilo ni o kakvoj vojnoj ophodnji, upravo suprotno. Dijelu mladih asnika SS-a koji su
govorili vie jezika i k tome se isticali kao naoiti, poput Haralda, nareeno je da se tijekom
Olimpijskih igara koliko je god mogue kreu najveim turistikim potezima, da budu na
raspolaganju stranim gostima. Ta posebna dunost oglaavala se nacionalnim zastavicama
pod lijevim depiem odore. Harald je imao tri takve zastavice, norveku i naravno vedsku,
ali na Lauritzovo iznenaenje, i britansku. Nisu napravili mnogo koraka niz Unter den
Linden, a ve je par Amerikanaca sa slamnatim eirima zaustavio Haralda i postavili su mu
nekoliko pitanja. Prema Lauritzovoj procjeni, Haraldov je engleski bio sasvim tean. Kada je
Amerikancima proslijedio informacije, pozdravio ih je salutiranjem, ne Hitlerovim
pozdravom. I u to su ga uputili.
Nauio sam tijekom prve dvije godine kolovanja u Abwehru, objasnio je Harald
nakon oeva zbunjenog pitanja otkud sad taj engleski. Kao prvo, trailo se da barem jedan
strani jezik govori savreno da bi te primili, u mom sluaju, to je naravno bio norveki. A
onda su nas dva i pol sata dnevno drilali s engleskim ili francuskim. Mogli smo birati i ja sam
izabrao engleski, a kao to je otac moda primijetio, ide mi i vie nego dobro.
Trojica opijenih veana prila su im i pitala za put do poznate pivnice. Harald ih je
primio savreno ljubazan i besprijekorno im objasnio kako e je nai, prije nego to je s
osmijehom salutirao.
Berlin je postao grad u kojemu se lake die, pomislio je Lauritz. Posvuda su susretali
vesele i neoptereene ljude na tome irokom etalitu, dokud je pogled sezao visjele su duge

202
| becca & janja

crvene nacistike banderole i lelujale se na vjetru, ali protuidovskih parola nije bilo. Na
kioscima su se mogle kupiti koje god strane novine, Le Figaro, The Times ili ak The New York
Times, naravno, norveki Aftenposten, njega je bilo i inae, ali sada je bilo i Tidens Tegna i
vedskog Svenska Dagbladeta. SA-ovskih odreda nigdje se nije vidjelo. Umjesto njih, niz
Unter den Linden marirala je kolona Hitler-Jugenda. Prizor je imponirao, mnotvo stranih
turista zastalo je i pljeskalo, tu i tamo bi koji ak ispruio desnicu.
Na ulice su poslane dvije divizije Hitler-Jugenda, 28 500 mladia, ispriao je Harald.
Sluili su tijekom itavih Olimpijskih igara. Osim mariranja naprijed-natrag s bubnjarom i
orkestrom na elu, svakoga e dana popunjavati mjesta za gledatelje na olimpijskom
stadionu, tako da uvijek bude popunjen.
Lauritz je priznao da mladi ostavljaju vrlo pozitivan i optimistian dojam, iskreno
reeno, daleko od onoga ne tako davnog vremena kada su jurinici iz SA vladali ulicama.
Bogme jest tako. Ali problem s SA-ovcima doao je do konanoga rjeenja, objasnio je
Harald, no nije stigao objasniti dalje, ve su ih zaustavila dva postarija norveka para,
pokazala na norveku zastavu kod lijevog depa na Haraldovim prsima i zaueno pitali
govori li doista norveki. Potvrdio je salutirajui i uz irok bijeli osmjeh, no uskoro se morao
zakleti da je doista Nijemac, a ne preodjeveni Bergenanin. Norveani su eljeli fotografirati
svoje supruge svaku s jedne njegove strane, no to je odbio, ljubazno ali odluno, pozivajui se
na opu zabranu fotografiranja koja se odnosila na odreene asnike, a u toj kategoriji je bio i
sm, rekao je izrazivi aljenje.
Da, tako je to s SA, nastavio je priati kada su gotovo otpravljeni Norveani krenuli
dalje. SA je odigrao vanu ulogu prije preuzimanja vlasti, kada su prodrmali njemaki narod
prije presudnoga buenja. Bio je to doprinos koji ne treba podcjenjivati, a i komuniste su
drali u aci. No potom je SA otiao predaleko i pretvorio se u regimentu straha koja je
predstavljala sramotu za Njemaku. Time su imali velik i nezgodan problem za vratom, s
kojim se vrlo odluno trebalo uhvatit ukotac. Prvo, ienje koje je trebalo maknuti one
najgore elemente. Taj je zadatak u glavnini povjeren SS-u, on sm odigrao je sitnu ulogu u
razdoblju kada su provodili reformu. Sljedei je korak bio preuzeti barem par stotina tisua
ljudi iz jurinih odreda, onih koji nisu bili posve nesposobni ili moralno propali, u
Reichswehr. Zato im je opa vojna obveza tako dobro dola. U vojsci se od naoko beznadnih
sluajeva dalo napraviti ljude.
Ono to je od SA preostalo, bila je posve druga i dotjerana organizacija koja ubudue ni
na koji nain nee sramotiti Njemaku. Moglo ih se koristiti kao pomonu policiju na veim
dogaajima i, naravno, na paradama na odreene znaajne dane. Barem su znali marirati.
Ipak, bilo je vano da je SA sada iskorijenjen kao ulina jedinica, ili ak nasilna drava u
dravi, u to su se pretvarali. Sada je u Berlinu vladao red, to se i vidi.
Da, vidi se. Promet je tekao bez problema, a na ulicama je vladao mir i red meu silnim
stotinama tisua etaa. Tu i tamo Harald bi naiao na kolegu u jednakoj elegantnoj
SS-ovskoj odori i pozdravili bi se diskretno bez podizanja ruke. Pri treem ili etvrtom
susretu te vrste Lauritz je uvidio da SS-ovci koje susreu izgledaju identino kao Harald, svi
plavokosi, plavih oiju, fiziki savreni primjerci. Ovi mukarci sigurno nisu samo temeljem
svojih jezinih vjetina poslani na ulicu da budu pri ruci rojevima stranca. Bili su ive

203
| becca & janja

propagandne slike nove Njemake.

Jedan za drugim, stalno su im prilazili turisti, preteno govorei engleski, i postavljali
pitanja koja nisu ba uvijek bila ozbiljna. U Lauritzovim oima vie su izgledali kao da ele
izbliza promotriti, gotovo dotaknuti pravog asnika SS-a. Harald je uvijek znao odgovoriti na
pitanja, nepromjenjivo ljubazno, ili u pojedinim sluajevima uputiti na najblii informacijski
pult, koji bi oznaio na maloj karti koju je povremeno vadio iz depa. U jednoj jedinoj prilici
dao se nagovoriti na fotografiranje. Dvije mlade Norveanke u dresovima reprezentacije,
stidljive i privlane, mlaoj nije moglo biti vie od sedamnaest godina, prile su i predstavile
se kao natjecateljice u skokovima u vodu i jedine ene meu norvekim predstavnicima.
Starija se zvala Inger, uobiajeno, a mlaa i stidljivija Tullik, to je vie zvualo finski nego
norveki. Harald se postavio s obje djevojke, svakom pod jednom rukom, i njihov fotoaparat
pruio ocu, koji je zbunjeno i pomalo uznemireno okinuo par fotografija, a radei to, vidio je
neto u zanesenim pogledima djevojaka to je dosada previdio. asnici SS-a bili su uzbudljivi
na vie naina. Razmislivi, shvatio je da su mnoge ene koje su sreli u etnji nimalo stidljivo,
da ne kae neprilino, dale naznaiti tu privlanost.
Pribliavali su se drugi turisti sa spremnim fotoaparatima, a Harald se brzo ispriao,
salutirao nasmijeivi se, okrenuo na peti i krenuo kao da mu se odjednom uri.
Patrolirali su na dionici do Potsdamer Platza, odmah dobili stol u Caf Jostyju i
naruili si svaki po povee pivo.
Toliko o Njemakoj, barem do daljnjeg, ree Harald nakon to je ubrusom obrisao
pjenu s usana. Sada je red na ocu, kako stoje stvari u obitelji? Kako je moja draga majka?
Nadam se da sam meu djecom ja jedino razoaranje?
Lauritz se pravio da nije primijetio zadnje prikriveno pitanje o razoaranju, nego je
smireno i sistematino stao odgovarati na ostala pitanja.
Majka Ingeborg imala je vlastitu lijeniku ordinaciju u Saltsjbadenu, u Badhotelletu, i
bila je zadovoljna, Karl je postao porunik u priuvnom sastavu mornarice i krenut e u Viu
trgovaku kolu na jesen, Johanne je magistrirala i sada priprema doktorat iz povijesti
knjievnosti, a Rosa e uskoro diplomirati na Sorbonni u Parizu. Tako da se na sestre ba i ne
moe raunati u vezi budunosti obiteljskih poduzea.
Johanne e vjerojatno uploviti u akademski svijet, a Rosa je zamislila da se eli baviti
diplomacijom. Nema se tu to prigovoriti. Nada za obiteljska poduzea bila je, dakle,
uglavnom u Karlu.
Jer, bratiima Carlu Lauritzu i Hansu Olafu bilo je tek esnaest godina, sestrini Heleni
etrnaest, i zasad su bili neispisane ploe. Osim moda Hansa Olafa koji je imao umjetnike
bube u glavi, riskirali su tako izgubiti jo jednoga sina.
Lauritz je prekasno poalio grubi sud o jo jednome izgubljenom sinu, uspio je samo
vidjeti kako je sjena prekrila Haraldovo lice prije nego to je postariji par Amerikanaca, oboje
s praktiki obaveznim slamnatim eirima, priao stolu i neto ga pitao, a on odmah ustao i
salutirao.
Izmeu Haralda i para Amerikanaca razgovor je odmah postao ustar, moglo bi se rei i
pomalo uan, inilo se da se uglavnom radi o politici. Vodio se malo prebrzo za Lauritzov
zahrali engleski, ali koliko je uspio razumjeti, Amerikanac je optuivao Njemaku za

204
| becca & janja

antisemitizam i diktaturu. Harald je odgovorio pristojno i suzdrano, inilo se da se poziva na

zadnji referendum na kojemu je Hitler dobio 99 posto glasova, i na jednu idovku meu
njemakim olimpijskim reprezentativcima, to nipoto nije uspjelo razuvjeriti upornoga
mukarca, kojega je njegova postiena supruga poela vui odande.
Harald se lagano nagnuo naprijed, gotovo kao u naklonu, zatim se brzo uspravio, otro
pogledao Amerikanca u oi i poeo govoriti polako, emfatiki, tako da je i Lauritz odjednom
sve razumio.
Sir, imajte jednu stvar na umu, ree. Gost ste u naoj zemlji i kao takav ste izrazito
dobrodoli. Rado u odgovoriti na vaa pitanja i pokazati vam pravi put. Ali ne moete traiti
od mene da se raspravljam o politici s gostom.
Harald je zavrio salutiranjem, donekle povratio osmjeh i sjeo. Amerikanka je ugrabila
priliku i odvukla svojeg mua.
Amerikanci! promrsio je Harald. Stvarno neotesan narod, ali ionako emo njih
svladati prve.
Kako to svladati? upita Lauritz zaprepateno.
Ne, ne, oe! nasmije se Harald. Ovo je nesporazum. Naravno da sam mislio na sport.
Amerika je dosada bila najbolja nacija na Olimpijskim igrama, ali ovoga puta red je na
Njemakoj. Dakako, imaju jednog crnca koji nevjerojatno brzo tri i govori se da bi mogao
uzeti etiri zlatne medalje, ali to isto tako mogu i Alfred Schwarzmann i Konrad Frey. A Max
Schmeling je nedavno postao svjetski prvak u tekoj kategoriji, pobijedio je amerikog crnca,
tako da borba nipoto nije izgubljena. Njemaka e pobijediti i pokazati svijetu tko je prva
zemlja, uvjeren sam u to.
Nadajmo se da si doista u pravu, ree Lauritz. Njemakoj treba svaka zadovoljtina
koju moe dobiti.
A kako stvar stoji s izgubljenim sinovima? pitao je Harald iznenadno.
Uh, zna to sam htio rei, odgovori Lauritz i spusti pogled na kriglu.
Ne, da budem iskren, ne znam. Odluio sam sluiti Njemakoj umjesto nekretninama
iz dvaju razloga. Kao prvo, elim ostvariti neto vano, neto u to vjerujem. Kao drugo, jer se
ne vidim u tome da budem lo i nezainteresiran upravitelj najmova. To ne moe automatski
znaiti da sam izgubljeni sin.
Ne, naravno da ne, nisam to ni mislio. Mislio sam samo na obiteljska poduzea. Nego,
jesi li se ti to zaruio?
Lauritz pokae na sinov lijevi prstenjak, kojega je krasio neobian prsten. Bijeg od
neugodne teme bio je toliko oit da su se obojica nasmijeila.
Na neki nain da, na neki nain ne, ree Harald i podigne ruku da otac poblie vidi
srebrni prsten ukraen malim lubanjama i runskim slovima.
Pomalo neromantian motiv za zaruke, primijeti Lauritz.
Harald udari u smijeh.
Otac je tu potpuno u pravu, sloi se. Ovo je prsten SS-a, rijetkima je od nas ukazana
ta ast, otprilike kao da sam dobio eljezni kri.
A kako si to tono zasluio takvo odlikovanje?
Na astan, ali naalost, tajni nain.

205
| becca & janja

Razumijem, ree Lauritz. Ili bolje reeno, naravno da ne razumijem. No, dakle, nisi
zaruen za enu?
Zasad se viam s mnogim enama, u okolnostima za koje sam siguran da bi otac drao
moralno upitnima, tako da bih zapravo morao rei da je i to tajna. Priajmo radije o poslu to
nas eka ovdje u Berlinu. Moda mogu pomoi, unato svemu.
Bila je to pruena ruka koju Lauritz nije mogao samo tako odbiti, iako je bilo vrlo
nejasno s ime bi asnik SS-a mogao pomoi, ali ipak, bila je to pruena ruka, a Harald je k
tome rekao nas, u emu je na neki nain bio u pravu. Pravo nasljeivanja odnosilo se i na
lanove SS-a. Osim toga, dolo mu je kao olakanje za promjenu govoriti o stvarima u kojima
je bio sigurniji, stvarima koje su bile konkretne i ekonomine i nisu imale veze s nacizmom.
U biti nije bilo teko. On i Oscar naizmjence su odravali djelatnost u Berlinu. Supruge
im nisu pravile drutvo kada bi otputovali na jug. Christa iz oitih razloga, a Ingeborg
jednostavno jer nije eljela ostaviti svoju lijeniku praksu, a i tvrdila je da je raskrstila s
Njemakom, barem dok... ovaj, da. Djeca, to jest, Haraldove sestre i brat, odrasla su i ive
vlastite ivote. Oscarova i Christina djeca su u koli. Tako stvari stoje.
Teta Christa i stric Oscar zapravo nisu trebali otii onako u panici, prekinuo ga je
Harald zamiljeno. Teta Christa je postala norveka dravljanka jo u oujku 1933., stric
Oscar je podnio zahtjev ve dan nakon poara u parlamentu. A on sm je jedan od najvie
odlikovanih ratnih vojnih asnika. Nisu se imali ega bojati.
Kako to zna?
to to?
Da je Christa postala norveka dravljanka u oujku 1933. A kada si me prekjuer
nazvao, vrlo iznenadno, moram priznati, kako si znao da sam upravo stigao u Berlin?
Harald uputi dug pogled ocu, razmiljao je prije nego to e odgovoriti.
Dragi oe, ree. Zapravo sam u sigurnosnoj slubi SS-a. Naravno, provjeravamo sve
koji doputuju u Njemaku na najvei dogaaj nakon velike obnove. Nita nepredvieno ne
smije se dogoditi, nikakva ometanja, nikakve nesuglasice. Kada sam vidio oevo ime na
popisu putnika iz Bromme, jednostavno sam odluio nazvati jer mi je otac nedostajao i elio
sam da se vidimo, to je sve.
Razumijem, ree Lauritz.
Nego... usput, eli li otac jo jedno pivo?
Ne, hvala, ne mogu vie. Ali rado bih au rizlinga.
Dok se Harald pobrinuo za narudbu, Lauritz je pokuao podrobnije promotriti svojega
najstarijeg sina, shvatiti to bi trebao misliti, ili barem bolje razumjeti to to vidi pred sobom.
Crna odora SS-a, crveni povez s kukastim kriem na lijevoj nadlaktici, srebrne oznake ina i
remen, mrtvaka glava na asnikoj kapi, odlikovanja koja nije znao protumaiti, jahae hlae
koje su mu savreno pristajale, ba po mjeri, ulatene crne izme, ukratko, prava SS-ovska
zastraujua vanjtina. A ipak ljubazan i susretljiv asnik aristokratskoga dranja, suta
suprotnost SA-ovskim divljacima.
Onaj monokl na lijevom oku nepobitno ini svoje u pojaavanju tog dojma. Vjerojatno
to nije nikakav oblik snobizma, kao to se nekada mislilo o pruskim asnicima. Harald je
slabije vidio na lijevo oko i monokl je bio pomono sredstvo jednako kao naoale. No

206
| becca & janja

pojaavao je dojam aristokrata, a ne grubijana, kao da je to naslijedio od majke.

to je bilo proturjeno, nije se uklapalo u uobiajenu abloniziranu sliku nacista. Na
koncu konca, Harald je unatrag dvadeset i est godina bio njegov voljeni sin. Nita to ne
moe promijeniti. A prizor koji je predstavljao istovremeno je bio slika nacizma koji se
humanizira. Pitanje je bilo hoe li Ingeborg prihvatiti tu misao.
Nego, vratimo se gdje smo stali, oe? Da ujem, posao! potaknuo ga je Harald kada im
je na stol stiglo pie.
Lauritz je ponovno bio na svome terenu i govorio je konkretno i razumljivo. Poduzea u
posjedu obitelji nisu imala uspjeha u pokuaju ponovna osvajanja svoje pozicije na rastuem
tritu gradnje i arhitekture. Moda tvrtci nije ilo u prilog to je toliko bila usmjerena na
modernistiku arhitekturu, koja je sada pala u nemilost. S druge strane, trite nekretnina
dobro je stajalo, cijene su uz to poele rasti istim tempom kojim se smanjivala nezaposlenost,
a rasla potronja. To je znailo rastui udio vlastitog kapitala i veu stabilnost.
Krupnije su probleme imali u Stockholmu. Dijelom jer su imali ovjeka vika u
glavnome uredu u Vstra Trdgrdsgatan, dijelom jer im je trebao znatan priljev kapitala da
izgrade novu reklamnu agenciju, ili kupe udio u kojoj od onih najveih u Stockholmu. Sverre
se prihvatio zadatka da pomogne nekima od svojih nekadanjih njemakih zaposlenika koji
su se takoer preselili u vedsku, ali ilo mu je sporo.
Stoga je Lauritzov zadatak ovoga puta bio prodati dio nekretnina koje su posjedovali u
Berlinu i pritom odabrati zgrade koje su bile rasprene tu i tamo, zasebne, tako da se usmjere
na povezanu cjelinu i otarase se onoga to je bilo suvie izolirano. Sve dotud ili su u pravom
smjeru, trite nekretnina se zahuktalo, s rastuim cijenama i prometom.
Potekoe su bile vie birokratske i odnosile su se na dozvole da se novac od prodaje
iznese iz Njemake, naravno legalno. Nije bilo teko zaobii zakone o izvozu valute,
primjerice kupovinom zbirke zlatnih novia koje bi se nosilo kao osobno vlasnitvo. No to
su bili poniavajui aranmani, bilo je gnusno biti prisiljen postati vjet, daleko previe
suvremenih krtaca bilo je takvo.
Dakle, trebaju mu peatirane dozvole, da se jednostavno izrazi. No veza to ih je obitelj
imala u Ministarstvu financija u Wilhelmstrasse vie nije bilo. Bio je prisiljen jurcati uzdu i
poprijeko i satima ekati pred vratima besposlenih visokih dunosnika, prije nego to bi ga
milostivo pustili unutra i zamolili da se vrati sljedei dan.
Osim to je bilo vremenski zahtjevno, izazivalo je i bijes. Uostalom, Harald je zapravo u
krivu da se Oscar i Christa nisu imali ega bojati u Berlinu. Njihov bijeg navrat-nanos bio je
nuan.
Molim? Ovo je pomalo vratolomno skretanje s teme! ree Harald, djelujui kao da je
upravo primio uku, jer inio se duboko utonuo i usredotoen dok je Lauritz opet i opet
ponavljao ekonomske i birokratske probleme.
Da, bilo je iznenadno, prizna Lauritz. Dok sam govorio o poznatoj svakodnevnici,
oito je neki drugi dio mozga mislio na ono to si rekao o Christi i Oscaru. U krivu si.
Kako to? Nema sumnje da je Oscar prvoklasni ratni heroj, teta Christa je norveka
dravljanka, te time izdignuta nad bilo kakva pitanja o idovstvu ili mijeanoj rasi, a iako se
sada ne bi mogli vjenati, brak im je legalan. to bi ih moglo zadesiti?

207
| becca & janja

Djeca, zakljui Lauritz lakonski. Troje djece, Carl Lauritz, Hans Olaf i Helene. Svi
plavi, govore njemaki. Djeaci radosno dvaput tjedno idu u kolu u uniformi Hitler-Jugenda,
i to entuzijastino, zbog ega su im roditelji bili sve nesigurniji. Zar ne razumije?
Iskreno govorei, ne.
Onda moram rei da ti malo nedostaje mate.
Kako to?
Jednog lijepog dana razredom se prouje da se braa Lauritzen lano predstavljaju kao
Arijevci, a u biti su idovi. Stvar se malo istrai. Roditelje kolega iz razreda posebno uznemiri
gluma. Djeca su izbaena i upuena u idovsku kolu, gdje su potpuni stranci. Razumije li
sada?
Harald ispoetka nije odgovarao, ali zatim je alosno potvrdno kimnuo.
Otac je u pravu, priznao je nakon nekog vremena. Naalost, otac je u pravu, ali
moram priznati da jednostavno ne mogu gledati na svoje mlae roake kao na idove, to mi
se ini kao potpuno bizarna ideja. Histerija oko idova otila je malo predaleko, ovdje u
Njemakoj idovi nisu nikakva prijetnja, nitko niti ne misli da jesu. idovsko pitanje
praktiki je rijeeno iseljavanjem, u roku od jedne generacije vie ih nee biti. Pred strankom
je duga, stabilna i mirna vlast, dok se Njemaka uzdie kao ptica Feniks... tko e se tada
raspravljati o idovima?
Kako god bilo, u krivu si.
Naalost, otac je u pravu. Podcijenio sam problem. Kako su roaci primili vijest da su
idovi?
Ne znaju, nikada nisu dobili objanjenje zato su se odjednom bre-bolje morali
preseliti u Saltsjbaden.
Nije li to malo udno?
Je, pokuavali smo sa svih strana sagledati problem. Ali stvar je u tome to, iako se
prema uvjetima koji su trenutano na snazi u Njemakoj mogu smatrati idovima, u
Saltsjbadenu nisu nita drugo do li Norveani. Naravno, s time se mogu identificirati, kao i
da su polunijemci. Ali kao idovi?
Harald je razmiljao, otpio piva i nakon krae stanke promiljeno kimnuo, kao da se
slae s odlukom da se djeci nita ne kae.
To tebi ne predstavlja problem? pitao je Lauritz otro.
Molim? To to imam roake idove, ili roake koji su Mischlings, bolje reeno.
Upravo tako. To nije mrlja na tvojem rodoslovnom stablu?
Ne, nije. Ja sam jedan od stotinu ljudi u Njemakoj kojima je genetsko i rasno
podrijetlo najvie istraeno, imam uvjerenje zajamenog pravog Arijevca unatrag vie od
dvjesto godina. Ako to oca zanima, mogu ga informirati o tome da u obitelji von Freital nema
nijedne ene udane u obitelj idovskoga podrijetla unatrag onoliko vremena koliko je to
mogue istraiti, u ovome sluaju, od 14. stoljea. to se tie Osterya, uzelo se zdravo za
gotovo da stvar stoji jednako tako. Dakle, sve je vrlo pomno istraeno.
Strano, koje stvari si pokupio.
Nije mi se svidjela oeva ironija o mrlji na rodoslovnom stablu. Uvijek su mi moji
roaci bili dragi i nikada prema njima nisam imao ni najmanje zadrke. Kada ih vidim,

208
| becca & janja

uvjeravam oca da u na njih gledati prvo kao na svoje roake, a zatim kao na Norveane.
Nita drugo. Nita drugo!
Sva srea, ree Lauritz bez primjetne ironije.
Harald je naglo ispio preostalo pivo iz krigle, Lauritz je brino pijuckao iz svoje vinske
ae. Razgovor je zaao u slijepu ulicu, netko od njih mora pronai izlaz. Bio je to Harald.
Mislim da imam jednostavno rjeenje oeva problema s izvozom valute, ree mirno.
To bi, naravno, bilo sjajno, ree Lauritz. Da ujem.
Budui da sam najstariji sin, bilo bi, naravno, sasvim normalno da budem prisutan za
sljedeeg posjeta birokratima u Ministarstvu trgovine, hou rei, ipak sam vjerojatan budui
suvlasnik tvrtke?
Misli, da ide sa mnom odjeven kao sada?
Naravno. Prilino sam siguran da e novopostavljeno osoblje u Ministarstvu dakako,
lanovi stranke biti itekako voljno suraivati ako budu imali posla s
SS-Hauptsturmfhrerom.
Lauritza nije trebalo nagovarati. Tek je sada pojmio, ili priznao sam sebi, da su njihovi
nekadanji kontakti u Ministarstvu trgovine, oni koji su otputeni prethodnih godina,
naravno bili idovi. Ne bi bilo mudro s taktike strane pozvati se na dotine slubenike dok
naokolo trkara s molbom za izvoz valute.
Bacio je pogled prema satu na tornju na Potsdamer Platzu, gdje je upravo kretao tramvaj
uz resku kripu. Dan je odmicao i shvatio je da je gladan. Takoer, mora malo razmisliti o
samorazumljivoj ideji koja se rodila, odluka nije bila laka, obitelj u Saltsjbadenu moda nee
blagonaklono gledati na to. Ali ipak je Harald njegova krv.
Postoji li neto... kako da se izrazim? poeo je zamiljeno, ali opet je utihnuo.
Harald, koji je vidio da se zadubio u razmiljanje, tiho je ekao.
Ima li u vaim pravilnicima, ili kako se ve zovu, neto to brani da asnik SS-a
posjeduje dionice njemakog poduzea? pitao je napokon.
Ne, naravno da ne, nismo mi protiv privatnog vlasnitva, ve komunisti. Zato?
odgovorio je Harald zbunjeno.
Aha, komunisti? Dobro. Zapravo, izvrsno. Naime, stvar je u tome da sam namjeravao
dodatno germanizirati tvrtku tako da dvojici naih suradnika dam da preuzmu dva i pol
posto dionica svaki. S jedne strane, malo skupo. S druge strane, dobili smo poveanu
lojalnost dvojice od najboljih. Sada imamo drugu mogunost. Preuzet e pet posto dionica.
To je poten imutak, ali ne smije ga kapitalizirati na tritu, nego samo prodati obitelji.
Osim toga, imat e dobar prihod od toga. Aranman emo raunati kao predujam
nasljedstva, to je otprilike polovica od onoga to bi ionako naslijedio od mene. Potrajat e
neko vrijeme da se ispiu svi ti papiri zahvaljujui odreenim krvopijama od financijskih
pravnika, ali neka. Nakon toga, ali tek nakon, ti i ja emo otii u posjet Ministarstvu trgovine
kao predstavnici vlasnika tvrtke. Po mogunosti, dovikni im Heil Hitler kad ue u tu utvrdu
birokracije.
Harald se blago smijeio i razmislio, a zatim odluno sm za sebe kimnuo i odgovorio.
Zapravo, dok traju Olimpijske igre pozdravljamo samo vojniki, odgovori, ponovno uz
svoj irok bijeli osmjeh. Ali za dobru stvar spreman sam napraviti iznimku. Otac je doista

209
| becca & janja

izuzetno velikoduan!
Nisam, nipoto, ree Lauritz. Upravo suprotno, bilo bi vrlo nemoralno da sam te
izuzeo iz nasljedstva. Bilo bi nepravedno, ti si mi sin, moja krv. Osim toga, od ovoga koristi
imam i ja i prvenstveno Sverre. Eto! Imamo razlog za slavlje. Jesi li spreman poastiti oca
veerom?
Naravno. Kamo otac eli?
U Adlon.
Da ne povjerujem. Zato Adlon?
Oscar ima zabavnu priicu o tome kako je ondje veerao s asnikom SS-a, hou i ja
svoju priu.
Jasno, to je dobar razlog, ali otac e mi morati oprostiti, ne mogu si to priutiti.
Zbilja. A pria se da SS...
Harald se smraio i samo to nije neto rekao, ali predomislio se i uzdahnuo.
Otac mora razumjeti da ivim od obine satnike plae, ni od ega drugoga, apsolutno
niega. A u novoj Njemakoj korupciju emo iskorijeniti.
Zbilja, tako treba, ree Lauritz. Sjajno, rado u platiti raun jer doista imamo to
slaviti, na primjer, to to izgubljeni sin postaje suvlasnik!
Obojica su se nasmijali s olakanjem, moda malo usiljeno.
Dogovorili su se da e se nai u Adlonu sat i pol kasnije, Lauritz se trebao otii presvui
u veernje odijelo, a i Harald je morao obui istu koulju i obrijati se, Adlon nije bio mjesto
kamo bi ovjek doao nemarno odjeven.
Lauritz je ostao sjediti sam uz polupraznu kriglu, nije mu se urilo, kratka je bila etnja
do Tiergartenstrasse, a trebao mu je koji trenutak mira da izae na kraj s time to zapravo
misli o svojem sinu. Nije bilo lako, jer na terasama lokala na Potsdamer Platzu mira ba i nije
bilo. Svakako, najvea je prometna guva prola, ali ovuda je i dalje prolazilo vie od 3000
automobila svaki sat, barem ako je vjerovati novinama. A sada, s prvim sumrakom, palile su
se neonske reklame koje su mjesto pretvarale u golemu kabaretsku scenu. Obilno je teklo
toplo crveno svjetlo s velike vinarije, zeleno svjetlo s varijetea, uto svjetlo s reklame za
tvornicu cipela. Usred sve te modernosti konji su vukli dvoja kola natovarena bavama piva.
Pogledao je prema impozantnome proelju s devet etaa Columbushausa, jo malo
modernosti, stakla i elika. Graevina je bila vie nego dvostruka od ostalih zgrada u blizini,
ali svejedno se inila laganom, gotovo kao da lebdi od svega svjetla kojim je bljetala. Takvim
stilom gradili su Oscar i Sverre, stilom koji je u Njemakoj sada odbaen, i ovaj je arhitekt
odavno pobjegao. Lauritz nije bio sasvim siguran to misli o tom stilu stakla i elika, jednako
kao to se nije mogao odluiti to duboko u sebi misli o Akvariju na parceli pored svoje u
Saltsjbadenu. Ali jasno, modernost se ne moe sprijeiti, ak i kada bi to bilo poeljno, a
ovdje u srcu Berlina, gdje se sretalo dvadeset i pet tramvajskih linija i podzemna eljeznica i
sve je neprestano bilo u pokretu, taj je dojam bio vrlo jak, beskrajni promet ljudi i vozila
nezaustavljivo se valjao naprijed, u budunost. Ne moe se napretku povui konicu. Moda
je s Haraldom ista stvar. Ne moe ga se zakoiti, kao to se ne moe ni Njemaku.

210
| becca & janja

U AVIONU na povratku u vedsku sumirao je rezultat. Trebalo je vremena da se svlada

birokraciju, ponajvie kada je trebalo srediti predujam nasljedstva uza sva ogranienja.
Ponovno su se krvopije od financijskih pravnika pokazale pravim majstorima umjetnosti
zavlaenja i pronalaenja novih prepreka. Na koncu se sve rijeilo.
Onoga trenutka kada su zakoraili u Ministarstvo trgovine, dvojica suvlasnika, od kojih
je jedan bio SS-Hauptsturmfhrer s tajnovitim prstenom koji su svi lanovi stranke okom
sokolovim primjeivali a Harald podignuo desnicu na pozdrav Hitleru, svi peati s orlom i
kukastim kriem stvorili su se gdje je trebalo.
Sverre e dobiti svoju reklamnu agenciju. Daljnja germanizacija obiteljskih poduzea
razvila se znatno povoljnije nego to su ispoetka mislili. U vodstvu tvrtke sjedio je sada
asnik SS-a s, izgleda, dobrom mogunou napretka u karijeri.
Pod uvjetom da im na pragu ne stoji katastrofalan razvoj rata u panjolskoj. Harald je
bio tajnovit i vie je naznaio nego to je otvoreno ispriao da ide tamo, kao dio tajnoga
projekta imenom Legija Kondor. Prema Haraldu, operacija je vie bila namijenjena
isprobavanju modernih bombardera u stvarnim uvjetima, nego ratu. Nije zvualo toliko
uznemirujue, barem ne to se Haralda tie.
Njemaka je na Olimpijskim igrama pobijedila sjajnije nego to se itko usudio nadati.
Njemaka je osvojila 33 zlatne medalje, SAD 24, Njemaka 26 srebrnih medalja SAD 20,
Njemaka 30 bronanih medalja, SAD dvanaest. Nijedna zemlja u olimpijskoj povijesti nije
pobijedila premonije od toga.
Onaj ameriki crnac koji je strano brzo trao osvojio je, naravno, etiri zlatne medalje,
ali nita manji nije bio uspjeh njemakoga gimnastiara Konrada Freya, u posjedu tri zlata,
jednoga srebra i dvije bronce, prozvanoga najboljim sportaem Olimpijskih igara godine
1936., najvelianstvenijim, najbolje organiziranim, najuspjenijim Olimpijskim igrama svih
vremena. Uostalom, Njemaka je imala natjecatelja idova, u maevanju je Helene Mayer
osvojila srebrnu medalju.
Norveka postignua nisu bila razlog osobita ponosa. Jedrei u Kielu, norveke brodice u
klasi od est i osam metara morale su se zadovoljiti srebrom. A dvije draesne natjecateljice u
skokovima u vodu koje su sreli u Unter den Linden, Inger Nordb i Tullik Helsing, morali su
dugo traiti na tabelama s rezultatima, nisu dogurale dalje od dvanaestoga i trinaestoga
mjesta.
Glavno da je na putovanju uspio jo vre usidriti obiteljsku imovinu u Njemakoj, da
nikada ne riskiraju izgubiti nekretnine koje su posjedovali u Berlinu i Dresdenu. Tako da je
budunost bila svijetla.
A po povratku kui nije li udesno letjeti, ujutro si u Berlinu, naveer u Saltsjbadenu
nijedan od brae nije imao prigovora na aranman kojim je Harald ukljuen u krug vlasnika
umjesto nekoga izvana, ipak krv nije voda.
No Oscar se itekako odluno usprotivio tome da se gimnastiara Konrada Freya smatra
najboljim na Olimpijskim igrama. Gotovo zajapureno tvrdio je da e onaj tamo crnac ui u

211
| becca & janja

povijest kao jedan od najboljih svih vremena, uostalom onaj tamo crnac ima ime, a ime mu
je Jesse Owens.
No Oscar je ionako uvijek bio takav kada se radilo o crncima.

212
| becca & janja

31. KOLOVOZA 1939.

N EUOBIAJENO SNANA O LUJA nad Stockholmom dola je kao proienje i osloboenje.

Posljednji tjedan ljeta sve do tada bio je nepodnoljivo vru. Sljedeega dana u ispranome,
istom gradu ponovno e se otvoriti ljeti zatvorena kazalita, restorani i kina, kao i kole,
budui da su ljetni praznici zavrili. Trgovine su se opskrbile zalihama, oekujui navalu
supruga i kunih pomonica koje su upravo na raspolaganje dobile novac za domainstvo za
novi mjesec.
Lauritz je sjedio u svojoj sobi u uredu na vrhu zgrade u Vstra Trdgrdsgatan i
pokuavao se osvjeiti na propuhu prohladna istog zraka koji je strujio kroz otvorene
prozore.
Netko je od njegovih suradnika ostavio otvoren zadnji broj utog tjednika
Vecko-Journalen negdje na sredini, s crveno zaokruenom reenicom u kozeriji poznatoga
humorista Kar de Mumme:
ini se suludom misao da e 25 milijuna ljudi umrijeti samo zato to je Engleska
odluila unititi hitlerizam.
Kako istinito. Ni sm to ne bi bolje napisao. Kapriciozni Poljaci pravili su probleme oko
posve prirodnoga zahtjeva Njemake da ima pristup koridoru izmeu Danziga i Istone
Pruske. Bila je to praktiki sitnica u usporedbi sa svime to se posljednjih godina ukalo u
vezi novih njemakih teritorija, pa naravno da ni ovoga puta nee biti rata.
Razdraeno je bacio novine u smee pod pisaim stolom i nekoliko puta nestrpljivo
odlupkao prstima po podloku za pisanje na stolu. Doista nije elio sjediti sada prikovan za
ured, trebao je biti gore u Lundeu i nadgledati posljednja dva, tri dana betoniranja.
Sandbron nije bio samo njegov najvei most, svojevrsni vrhunac duge karijere koliko mu je
bilo poznato, bio je to najdulji betonski luni most na svijetu, dug 264 metara i visok 40
metara. A uskoro e biti dovren, preostalo je tek par desetaka metara na vrhu.
No ipak je sada sjedio u uredu jer je Ingeborg inzistirala. Na veeri e imati nekoga
njemakog pisca, Bertolta Brechta, u Saltsjbadenu i nita od toga zapravo ga se nije ticalo.
Taj pisac bio je prijatelj Oscara, Christe i Sverrea iz vremena u Berlinu, ba kao onaj pisac koji
je dobio nagradu za mir norvekog parlamenta, ovaj, Nobelovu, prije koje godine, kada je
doslovno bio u koncentracijskom logoru i pouzdano ju nije mogao primiti u Oslu. Osim toga,
sada je mrtav.

213
| becca & janja

Ispoetka je namjera bila da Oscar, Christa i Sverre za njemakoga gosta organiziraju

malo bolju veeru u Grand Hotelu. No to oito nije bilo odgovarajue rjeenje jer je igrom
sluaja Nobelovac Thomas Mann odsjeo u Grandu, a Brecht i Mann su se iz nekog razloga
mrzili. Zato su planovi promijenjeni u veeru za gospodina Brechta, njegovu suprugu i dvoje
djece u Villi Bellevue, gdje su mirno mogli spavati ne riskirajui da za dorukom nalete na
gospodina Manna. Toliko je svijet poludio, ak su i njemaki pisci u egzilu mogli biti
neprijatelji. I zato je veera morala biti kod kue u Saltsjbadenu, a Ingeborg je smatrala da
tada domain ne smije izostati. Sve to samo zato to je neki drugi njemaki pisac odsjeo u
Grandu. Idiotski, ali nije se tu imalo to uiniti.
Pogledao je na sat. Jo kojih sat vremena do svakodnevnoga telefonskog izvjetaja o
napretku s betoniranjem gore na sjeveru.
Okrenuo se u uredskoj stolici, nagnuo se prstiju isprepletenih na zatiljku i promotrio tri
uveane uokvirene fotografije koje su prikazivale ono to su vjerojatno za njega bila tri
najvea trenutka u posljednje vrijeme. Ne u mladosti, tada bi se radilo o veeri povodom
zaruka za carevim stolom 1907., pobjedama s Ran te iste i sljedeih godina, moda Haraldovu
krtenju u katedrali u Bergenu.
No tri fotografije iza njegova pisaeg stola prikazivale su, ako nita drugo, da se velike
stvari mogu dogaati i kasnije u ivotu. Slijeva je visjela uveana fotografija na kojoj je
prikazan kako prima kri zapovjednika reda Svetog Olava. Bio je to velik trenutak, tako biti
poaen od vlastite domovine. Fotografija zdesna prikazivala ga je kako prima poasni pokal
u Kielu 1927. za pobjede na eiku, dvadeset godina nakon trijumfa s Ran.
No slika u sredini prikazivala je ono najvee, sada u svibnju, kada je golemi luk mosta,
1000 tona drva, 70 tona avala, 264 metara dug, dvanaest metara irok i 41 metar visok upravo
postavljen na mjesto, upravo u tom trenutku.
Rad je zapoeo u oujku godinu dana ranije, dakle, trebalo je etrnaest mjeseci da se tu
konstrukciju izgradi na obali u Lundeu. Kada je gradnja dovrena, doao je odluujui dan,
kada su uz pomo pontona polako trebali dotegliti golemi luk i zaokrenuti ga na mjesto u
centimetar. Bilo je poput narodna slavlja, obale su bile prepune ljudi koji su pjeaili na
desetke kilometara, s velikim vreicama zapakirane hrane, da vide dotada najvei transport
na svijetu. Kakvo li je olakanje i kakva radost bilo kada su radnici s druge strane rijeke
ngermanlven mogli signalizirati da je uporite uvreno i na svome mjestu.
Nakon toga trebalo je zaliti cementom armirano eljezo u nepojmljivo dugu kalupu,
metar po metar, dan za danom. Za najvie dva dana bit e sve gotovo. U usporedbi s tim
ostatak posla bit e jednostavan.
Bi li taj trijumf trebao zamijeniti primjerice s velikom pobjedom na eiku 1927.? Da,
gotovo sigurno bi. Pobjeda na regatama bilo je mnogo, ali ovakav je most samo jedan, to je
bio vrhunac ivota jednoga graditelja mostova, koji je zapravo poeo na Hardangerviddi jo
1901.
Telefon i dalje nije zvonio.
Njemaki gosti u egzilu i opoziciji su, pak, bili meu stvarima koje si je sada najmanje
elio, bit e to beskrajna litanija, jedna jedina tema razgovora, Hitler, Hitler i opet Hitler.
Nevjerojatno zamorno. I naporno.

214
| becca & janja

Prole godine Nijemci su umarirali u Austriju ne doekavi ni najmanji otpor, umjesto

toga, doekale su ih mase ljudi i klicale im. Eto. Austrija kao Ostmark proglaena je
dijelom onoga to se sada nazivalo Velikom Njemakom. Eto. Oko toga su se vodile strane
raspre, a da nitko nije spomenuo kako je u Austriji odran referendum o prikljuenju i da je
tada 99,75 posto Austrijanaca glasalo i za prikljuenje i za Hitlera. No tamo ipak nije bilo
njemakih pisaca u egzilu koji bi tome pridavali pozornost.
Zatim sporazum u Mnchenu. to se tu imalo raspravljati? Sudetski Nijemci su valjda
vei Nijemci od Austrijanaca? Velesile su to prihvatile, engleski premijer Neville Chamberlain
vratio se trijumfalno u London poput heroja i objasnio da je ono to se dogodilo najbolje
to se moglo dogoditi i da je to znailo mir naega doba. Ako su ak i zakleti neprijatelji
Njemake iz rata podravali ponovno ujedinjenje nekadanjih njemakih zemalja, a svi
njemake nacionalnosti, kojih se to prvenstveno ticalo, takoer su bili za takve reforme, kako
bi se netko izvana tome mogao suprotstaviti?
Neto je bijesa, dodue, izazvalo kada je Hitler, ba kao to su svi predviali, Velikoj
Njemakoj pripojio itavu Bohemiju i Moravsku, koje su ipak bile dio izmiljene zemlje
ehoslovake. No Engleska i Francuska zadovoljile su se da reda radi isporue protestne
note, to je bilo sve, osim toga svi su bili zadovoljni.
Vei je skandal nastao dan prije ulaska u Prag kada je jedan veanin, Sven Selnger,
pobijedio u skijakim skokovima na Holmenkollenu. tovie, jo je vei bijes izazvalo to je to
bio novi rekord od 62 metra. Stranac nikad prije nije pobijedio na Holmenkollenu.
Ove teritorijalne korekcije u Europi, koje su podravali svi ukljueni i koje su slijedile
jezino i rasno jedinstvo, nisu bile ono naporno u jednolinim raspravama koje su ga ekale
za nekoliko sati na veeri u Saltsjbadenu.
vedska nije bila protiv Njemake kao nacije, nije stvar bila u tome. to bi inae
vedskoga kralja Gustava V. nagnalo da maralu Reicha Hermannu Gringu dade veliki kri
Ordena maa, najvrsnije vojno odlije koje je vedska uope mogla ponuditi?
Nije problem bila Njemaka, nego idovsko pitanje.
I dalje nije bilo poziva s gradilita.
Pokuao si je prizvati pred oi kako veliki kran sipa cement, kako radnici na vrhu
golema mosta neprestance takama dovoze materijal, grabe lopatama i prekrivaju posljednje
metre. Uskoro e luk mosta biti vrst i siguran kao nekada, u doba kamenih mostova, kada se
konano mogao postaviti glavni kamen na vrh.
Dakle, idovsko je pitanje bilo problem. Obrane od toga nije bilo, nee se tu imati to
rei na dananjoj veeri s, po svoj prilici, knjievnim lijevim radikalom i njegovom
podjednako mahnitom i iskljuivom suprugom glumicom, protunjemaki nastrojenom, pa
jo u drutvu Christe i Oscara. Sverre je imao vlastitih razloga da mrzi naciste, ne ba jednako
respektabilnih. No konkretno taj dio teko da e iskrsnuti tijekom veeranjeg razgovora.
Da se Hitler barem mogao drati podalje od idova! Njegovo okupljanje velebne
njemake nacije bio je doprinos povijesti, i vie nego ispravan nakon Versajskoga mira. Taj
postupak dalo se obraniti, izmeu ostalog, pozivajui se na to da su se prikljueni
folksdojeri, koji su se nali unutar tuih nacionalnih granica, doista sami eljeli prikljuiti
Nijemcima u Njemakoj. Ako je 99,75 posto Austrijanaca bilo za prikljuenje, tko se izvana

215
| becca & janja

smije uplitati u to?

No prologodinju Kristalnu no nije se dalo braniti. Mnogi su podaci u opticaju,
naravno, bili pretjerani ili ak izmiljeni zahvaljujui antinjemakim elementima, poput
onoga da je 33 000 idova zatvoreno za kaznu to su im oni SA-ovski divljaci koji su, kako
se naalost inilo, puteni da ponovno prave amok, kao prije, premda ga je Harald uvjeravao
da je SS tome stao na kraj porazbijali trgovine i spalili sinagoge. Ili jo gore, da idovi
moraju platiti milijardu maraka odtete za unitavanje koje je poinio SA. Dakako, to su bile
apsurdne optube.
U to vrijeme, prole godine, nije pridavao ni najmanje pozornosti oitoj prljavoj
antinjemakoj propagandi. Tada se mnogo vie zanimao za Saltsjbadenski ugovor izmeu
sindikalnog pokreta i poslodavaca. Sjedili su dolje u Wallenbergovu Grand Hotelu, samo pet
minuta od Ville Bellevue i pregovarali o toj prekretnici u modernoj vedskoj povijesti. Na
sreu, dogovor je uspjeno postignut.
Uspostavljeni mir bio je presudan za dobrobit vedske, a uostalom i njegove vlastite
obitelji. Bio je blagoslov prekinuti tu nesreu od silna trajkanja. inilo se da su se radnici
napokon primirili nakon one petorice poginulih u dalenu 31.
Nego, kako li je ono bilo ime Brechtovoj supruzi? Po svoj prilici, morat e je povesti do
stola, ba kao to e sm pisac dopratiti domaicu. Izvadio je Ingeborgin papiri koji mu je
sluio kao podsjetnik. Helene Weigel.
Oigledno je fanatina antinacistkinja. Da vidimo, o emu se moe razgovarati, a da
nema veze sa idovima?
Na zadnjim vedskim parlamentarnim izborima, socijaldemokrati su osvojili 49,5 posto
glasova, kako god, brojke i dalje dobro pamti. Zbrisana je jedna od dvije vedske nacistike
stranke, a druga je osvojila 20 000 glasova, to nije dostajalo ni za jedno mjesto u parlamentu.
vedska je, dakle, bila, ako ne judenfrei, a onda barem nazistenfrei.
Ne, zaboga, koje li gluposti! Potpuna blamaa. Ne uvlai idove u to, bilo to drugo,
samo ne idove.
Telefon i dalje nije zvonio, bilo je ve 16:30, uskoro e kraj vedskoga radnog vremena.
udno.
Uostalom, kae se judenrein, kao i nazistenrein, ba neobino da je tako pogrijeio.
Nazistenrein bi se kao rije zasigurno svidjela gospoi Brecht.
Samo da je Hitler prestao s tim djetinjim glupostima o idovima, kao to se tolikima
podrazumijevalo da e uiniti nakon to preuzme vlast, ukljuujui i njega samoga, pa ak i
Haralda.
Mora misliti na to drugo. Uskoro e pet sati, s gradilita iz Lundea i dalje nitko ne zove.
Rosa je primljena u Ministarstvo vanjskih poslova kao pripravnica. Bilo je to izrazito
zaslueno, a mnogo je bilo prijavljenih. Jasno, pitanje je bilo kakve mogunosti za karijeru
ima ena u diplomaciji. Karl, je, pak, sada radio po dva dana tjedno u glavnom uredu,
preostala mu je samo jo koja godina do diplome na Visokoj trgovakoj koli. Sistematino su
ga selili s jednog mjesta asistenta na drugo, da bi od svega zasigurno prvorazrednoga
teorijskog znanja imao koristi i mogao ga primijeniti u praksi. Sljedee e godine poeti raditi
kao asistent uprave, ve je bio u upravnom odboru. Povremeno je imao praksu u Sverreovoj

216
| becca & janja

reklamnoj agenciji, koja se upravo bavila kampanjom za novu perilicu rublja Maytag,
naravno, ameriku. Strojevi da e prati sue, to nije bilo nita novo, ali da e prati i rublje, pa
gdje je tome kraj? to e kune pomonice raditi, osim istiti i kuhati? Povrh svega, od
svibnja je postalo nezakonito otpustiti ih ako ostanu u drugom stanju. Svijet je poludio.
Svakako jest, iako moda ne konkretno zbog toga to se vie nije moglo otpustiti nosee
kune pomonice kuna pomonica, bio je to nov izraz.
Napokon zazvoni telefon. Odahnuo je s olakanjem i pogledao na sat, ve je prolo pet,
ali kod kue treba biti prije est, izvrsno, stigne se na vrijeme preodjenuti i posluiti
ampanjac u sjenici.
Na prvu nije shvaao poruku koja je tretala iz slualice i morao je dvaput ponovno
pitati.
Sandbron, najvei jednoluni most na svijetu, sruio se. Deset do dvadeset radnika koji
su se nalazili na njegovu vrhu preminulo je. Zato se to dogodilo, nitko zasad nije znao, samo
da se dogodilo. Svi prozori u Lundeu pukli su od siline udarca, amce i pontone du rijeke
ngermanlven razbili su golemi valovi posljedica ruenja, naokolo plutaju dijelovi mosta i
mrtvi radnici.
Povienim glasom stalno je iznova pitao, ali poruka je ostajala ista.
Najvea svjetska katastrofa na mostu. Najvea nesrea na radu u vedskoj povijesti,
povrh svega u dalenu, gdje je zbog samo pet mrtvih radnika skoro dolo do revolucije.
A on nije imao vremena otputovati i prisustvovati presudnome dijelu betoniranja jer mu
na veeru dolazi neki opskurni njemaki pisac.
Njegov se ivot sruio na samome vrhu, ba kao i most.
Ovo je kraj. Primio se za srce, uvjeren da e u tom trenu pasti mrtav. Nije osjeao nita,
moda samo ubrzani puls.
Sutra e novine po cijelom svijetu kilometre teksta posvetiti ovoj stravinoj i traginoj
nesrei. A on, ba on, morat e biti rtveni jarac.
Samoubojstvo je loe. Samo se Japanci bave takvim stvarima. Graevinsko poduzee
Lauritzen & Co, mora se, naravno, zatvoriti nakon juria koji slijedi u tisku.
Najvei svjetski jednoluni most se sruio.
Na ovaj ili onaj nain, greka je bila njegova. Trebao je biti ondje.
Sjedio je posve miran, nalaktivi se o stol, glave meu dlanovima, mozak mu je prestao
razmiljati, sve je pobijelilo, kao da vie nita ne postoji.

Sljedeega dana u vedskom su se tisku pojavile samo notice o katastrofi, a u svjetskome tisku
ba nita. Nala se jedna znatno vea vijest. Hitler je napao Poljsku, poeo je drugi svjetski
rat.
becca
&
janja http://www.balkandownload.org/

217
| becca & janja

U prirodi je opsene tematike da nisam u mogunosti sastaviti popis literature. U

knjievnim djelima niti ne postoji takva moralna obaveza da se iznose izvori, na
svu sreu.
No budui da sam, razumije se, posudio ili ukrao, plagirao, stilski parodirao,
indirektno citirao, upisao previe znaenja i iskrivio dosta onoga to sam pronaao
u tuim knjigama, na koncu sam zavrio u svojevrsnom kompromisu. Upotrijebio
sam dva kriterija da izaberem tek pet knjiga itekako vrijednih spomena. Ta su dva
kriterija da su mi te knjige bile od velike koristi i prvenstveno da su vrlo itke, pravi
itateljski uitak:

Sebastian Haffner
Geschichte eines Deutschen. Die Erinnerungen 1914. 1933.
DEUTSCHE VERLAGS-ANSTALT, MNCHEN 2000.

Erik Larson
In the Garden of Beasts
CROWN PUBLISHERS INT ERNATIONAL ,
NEW YORK 2011.

Ragnar Svanstrm
Kejsarens arvtagare
NORSTEDTS FRLAG , STOCKHOLM 1982.

Erik D. Weitz
Weimar Germany: Promise and Tragedy
PRINCETON UNIVERSITY PRESS , PRINCET ON 2007.

Lars Westman
Till Saltsjbaden! En skapelseberttelse
CARLSSON BOKFRLAG , STOCKHOLM 2012.

218
| becca & janja

s mnogo strana, izmeu ostaloga, i od svoje nakladnike kue. Ipak,

posebnu zahvalu upuujem vedskom kraljevskom jedriliarskom
drutvu, koje mi je omoguilo saznanja o jedriliarskim bravurama
mojega djeda Oscara Botolfsena iz 1920-ih, koje u romanu pripisujem
Lauritzu Lauritzenu, profesoru Kystiju Tuuttiju, zahvaljujui kojem
sam barem neto shvatio o gradnji mostova, Jacobu Wallenbergu, koji mi
je omoguio pristup obiteljskom arhivu i iskusnom kolegi novinaru Larsu
Westmanu koji mi je to tekstom, to osobno bio cijenjeni vodi kroz
ono to je Saltsjbaden bio u naem djetinjstvu i naoj mladosti.

219
| becca & janja

J AN G UILLOU (1944., S TOCKHOLM ) ugledni je

vedski knjievnik, novinar i scenarist koji je od 1971.
do danas objavio etrdesetak romana i mnotvo djela
publicistike tematike. Preveden je na vie od
dvadeset jezika, a prema nekoliko romana snimljeni
su filmovi. Dobitnik je mnotva nagrada za svoj
novinarski i spisateljski rad, izmeu ostalog: Stora
Journalistpriset (1984.), Bsta svenska kriminalroman
(za najbolji vedski krimi-roman, 1988.), rets
frfattare (za vedskog pisca godine, 1998.), rets bok
(za knjigu godine Kraljevstvo na kraju puta, 2000.), a
meu novijima je Jan Myrdals stora pris Leninpriset (za drutveno angairanu
knjievnost Drutva Jan Myrdal) koja e mu biti uruena u travnju 2014.
Najpoznatiji je kao autor trilogije o templarskom ratniku Arnu (Put u
Jeruzalem, Vitez templar i Kraljevstvo na kraju puta) te romana Arnovo naslijee
koji se nadovezuje priom o postanku vedskog kraljevstva. Iznimno su popularni i
njegovi pijunski trileri o Carlu Hamiltonu.
Romani Graditelji mostova, U visokom drutvu i Izmeu crvenog i crnog ine
novu trilogiju Veliko stoljee, koja propituje prirodu ovjeanstva i istodobno
donosi pregled stoljea koje je odredilo smjernice modernog svijeta.

220