Greg

Iles

Vjeni san
U sjeanje na Silous Marty Kemp

1.
Prestala sam slikati ljude prije s est mjeseci, neposredno nakon s to sam
osvojila Pulitzerovu nagradu. Uvijek sam bila talentirana za slikanje ljudi, ali
poc eli su me umarati puno prije nego s to sam osvojila nagradu. Nastavila
sam ih, meutim, slikati u nekom slijepom pohodu kojeg nisam bila ni
svjesna. Tes ko je to priznati, ali Pulitzer je za mene bila drugac ija prekretnica
nego za vec inu fotografa. Znate, moj otac je dva puta dobio tu nagradu. Prvi
put 1966. godine za seriju u McCombu, Mississippi. A drugi put 1972. godine
za snimku na granici Kambodz e. Tu nikada nije zapravo dobio. Film koji je
dobio nagradu iz njegove su kamere izvukli americ ki marinci s krive strane
rijeke Mekonga. Nas li su samo kameru. Rola crno-bijelog ilma razjasnila je
slijed dogaaja. Snimajuc i svojim Nikonom F-2 pet snimaka u sekundi moj je
otac slikao vojnika Crvenih Kmera kako je brutalno smaknuo zatvorenicu i
uslikao lice njezina krvnika dok je pis tolj bio okrenut prema hrabrom, ali
s as avom, c ovjeku koji je u njega imao usmjerenu kameru. Ja sam imala
dvanaest godina i bila sam s esnaest tisuc a milja daleko, ali taj me metak
pogodio u srce.
Jonathan Glass bio je legenda davno prije toga dana, ali slava nije nikakva
utjeha osamljenom djetetu. Kada sam bila mala, nisam dovoljno c esto viala
oca tako da sam ga upoznati mogla jedino tako da sam krenula njegovim
stopama. Jos u torbi nosim njegov Nikon s oz iljcima iz borbe. Taj je
fotoaparat dinosaur prema danas njim normama, ali s njim sam osvojila
svojeg Pulitzera. On bi se vjerojatno nas alio koliko sam sentimentalna s to
nosim njegov stari aparat, ali znam s to bi rekao na nagradu: Nije loe, za
djevojku.
I onda bi me zagrlio. Boz e, kako mi nedostaje taj zagrljaj. Kao zagrljaj
velikog medvjeda, potpuno bi me progutao, zas titio od svijeta. Nisam te ruke
osjetila dvadeset i osam godina, ali poznate su mi kao i miris slatke masline
koju je zasadio pokraj mog prozora kada sam navrs ila osam godina. Tada
sam mislila da drvo bas i nije neki roendanski dar, ali poslije, kada ga vis e
nije bilo, taj hipnotizirajuc i miris koji bi noc u ulazio kroz moj prozor bio je
kao njegov duh koji me s titi. Pros lo je dugo vremena otkad sam spavala pod
tim prozorom.
Za vec inu fotografa, osvajanje Pulitzerove nagrade vrhunska je potvrda,
velik poc etak, trenutak u kojem ti telefon poc ne zvoniti s ponudama za posao
iz tvojih snova. Za mene je to bila zavrs na toc ka. Vec sam dva puta osvojila
nagradu Capa, a ona je bitna onima koji se u to razumiju. Godine 1936. Robert
Capa uslikao je besmrtnu fotogra iju s panjolskog vojnika u trenutku kada ga
je pogodio smrtonosni metak i njegovo je ime sinonim za hrabrost pod

paljbom. Capa je postao prijatelj mog oca dok je u mladosti bio u Europi,
ubrzo nakon s to su Capa i Cartier- Besson i dva prijatelja osnovali Magnum
Photos. Tri godine poslije, 1954., Capa je stao na nagaznu minu u onome s to
se tada zvalo francuska Indokina i postavio klasic an presedan koji c e moj
otac, Sean Flynn (Errolov nepaz ljiv sin) i oko trideset ostalih americ kih
fotografa slijediti svatko na svoj nac in tijekom tri desetljec a sukoba koji je
americ koj javnosti poznat pod imenom Vijetnamski rat. Ali javnost ne zna za
nagradu Capa i nije ju briga. Oni znaju za Pulitzera i zato dobitnici te nagrade
dobro prolaze na tritu.
Nakon s to sam dobila nagradu, poc eli su stizati novi poslovi. Sve sam ih
odbila. Imala sam trideset i devet godina, neudana (iako je ponuda bilo) i
pros la sam psihic ku fazu poznatu pod nazivom iscrpljenost pet godina
prije nego s to sam toga Pulitzera stavila na policu. Razlog je bio jednostavan.
Moj posao, kada se svede na svoje osnove, bio je kronika stravic nog prolaska
smrti kroz svijet. Smrt moz e biti prirodna, ali ja ju najc es ce vidim kao
manifestaciju zla. Kao i ljudi drugih zanimanja koji vide ovu stranu smrti
policajci, vojnici, lijec nici, neki svec enici - ratni fotogra i stare brz e od
obic nih ljudi. Dodatne se godine ne vide uvijek, ali osjec as ih u dubini, u
kos tanoj srz i i u srcu. One te prikuju za tlo na nac ine koje rijetki izvan nas eg
malog bratstva mogu shvatiti. Kaz em bratstva jer malo z ena moz e taj posao
raditi. Nije tes ko pogoditi zas to. Kao s to je jednom rekla Dickey Chappelle,
z ena koja je fotogra irala ratove od Drugoga svjetskog rata do Vijetnama: Ovo
nije mjesto za enstvenost.
Ali nis ta od toga nije me na kraju nagnalo da prestanem. Moz ete hodati
preko polja prekrivenog mrtvim tijelima i naic i na siroc e koje lez i na mrtvoj
majci i ne osjetiti dio onoga s to c ete osjetiti kada izgubite nekoga koga volite.
Smrt je mome z ivotu dala gotovo nepodnos ljiv gubitak i mrzim je. Smrt je
moj smrtni neprijatelj. Pretjerani ponos, moz da, ali doc i c u do toga. Kada je
moj otac okrenuo svoj aparat prema vojniku Crvenih Kmera, sigurno je znao
da mu je z ivot gotov. Svejedno je uslikao tu sliku. On se nije izvukao iz
Kambodz e, ali njegova slika jest i utjecala je na to da Amerika promijeni
mis ljenje o tome ratu. Ja sam cijeli z ivot z ivjela u skladu s tim primjerom,
oc evim nepisanim kodeksom. Zato nitko nije bio s okiraniji od mene da me
susret sa smru slomio kada se ona opet obruila nad moju obitelj.
Sepala sam kroz sedam mjeseci posla, imala grc kreativnosti zahvaljujuc i
kojem sam dobila Pulitzera i onda se srus ila u zrac noj luci. Sest sam dana bila
u bolnici. Doktori su to nazivali posttraumatskim stresnim poremec ajem.
Pitala sam ih oc ekuju li da im platim za tu dijagnozu. Moji najbliz i prijatelji pa c ak i moj agent - rekli su mi otvoreno da neko vrijeme moram prestati
raditi. Sloz ila sam se. Problem je bio u tome s to nisam znala kako. Stavili su
me na plaz u na Tahiti, a ja sam fotogra irala u glavi gledajuc i u oc i konobara
ili prolaznika, traz ec i z ivot iza z ivota. Ponekad mislim da sam postala

fotoaparat, instrument za biljez enje stvarnosti, da su prekrasni strojevi koje

nosim dok radim samo produljenje mog uma i oka. Za mene odmora nema.
Ako su mi oi otvorene, radim.
Na svu srec u rjes enje se pojavilo. Nekoliko urednika iz New Yorka
godinama me nagovaralo da napravim knjigu. Svi su z eljeli istu stvar: moje
ratne fotografije. Stjerana u kut zbog svog sloma, nagodila sam se s vragom. U
zamjenu za to s to sam dopustila uredniku u Vikingu da napravi antologiju
mojih ratnih fotogra ija, prihvatila sam dvostruk predujam: jedan za tu
knjigu, a drugi za knjigu mojih snova. Knjiga mojih snova u sebi nema ljudi.
Barem ne lica. Nijedan par zapanjenih ili opsjednutih oc iju. Radni naslov te
knjige je Vrijeme.
Vrijeme me ovaj tjedan dovelo u Hong Kong. Hong Kong je moj ulaz u
Kinu. Tamo sam bila prije nekoliko mjeseci slikati monsun koji je razorio
jedan od najnaseljenijih gradova na svijetu. Slikala sam luku Victoriju s tornja
Peak i taj toranj iz grada divec i se razlic itim nac inima na koji bogati i
siromas ni prez ivljavaju kis e koje toliko obilno i neprekidno padaju da su
mnoge doveli do pijanstva ili nec eg goreg. Ovaj put je Hong Kong bio samo
usputna stanica na putu do prave Kine, iako sam isplanirala i tamo provesti
dva dana da zaokruz im svoj portfelj o tome gradu. Ali drugi se dan cijeli moj
knjiz ni projekt urus io. Nisam imala nikakvog upozorenja, nikakav
predosjeaj. Tako se velike stvari u ivotu dogaaju.
Prijatelj iz Reutersa nagovorio me da posjetim hongkons ki Muzej
umjetnosti da vidim kineske akvarele. Rekao je da su stari kineski slikari
postigli gotovo savrs enu c istoc u u svojim slikama prirode. Ja nisam znala
nis ta o umjetnosti, ali smatrala sam da slike vrijedi pogledati, ako zbog ic ega
drugoga onda da dobijem neku perspektivu. Ukrcavs i se kasno poslije podne
na stari trajekt Star, pres la sam luku na Kowloon stranu i pjes ice krenula
prema muzeju. Nakon s to sam unutra provela dvadeset minuta, perspektiva
mi je bila zadnja na pameti.
Straz ar na ulazu bio je prvi znak, ali potpuno sam ga krivo proc itala. Dok
sam ulazila kroz vrata, usne su mu se lagano odvojile i bjelooc nice pros irile u
izraz slic an poz udi. Jos ponekad kod mus karaca izazivam takvu reakciju, ali
trebala sam biti paz ljivija. U Hong Kongu sam ja gaijin, strani vrag i nisam
prirodno privlac na Kinezima iako su MTV i americ ki piratski ilmovi prilic no
promijenili istonjake predrasude o ljepoti.
Drugi znak bila je sitna Kineskinja koja mi je iznajmila walkman, slus alice
i verziju audioture na engleskom jeziku. Pogledala me sa smijekom dok mi je
dodavala opremu a onda su joj zubi nestali i lice joj je izgubilo dvije nijanse
boje. Instinktivno sam se okrenula da vidim stoji li iza mene neki divljak, ali
bila sam samo ja - svih mojih sto i sedamdeset centimetara, mrs ava i
razumno mis ic ava, ali ne bas neka ugroza. Kada sam ju pitala s to je,
odmahnula je glavom i poc ela nes to raditi ispod pulta. Osjec ala sam se kao da

je netko pres ao preko mojega groba. Odbacila sam te misli, stavila walkman i
krenula prema izloz benim prostorijama dok mi je u slus alicama glas slic an
glasu Jeremyja Ironsa govorio glasno i isto na engleskome jeziku.
Moj je prijatelj iz Reutersa imao pravo. Akvareli su me odus evili. Neki su
bili gotovo tisuc u godina stari i nisu izblijedjeli s vremenom. Delikatno
kistom naslikane slike nekako su prikazivale koliko su ljudska bic a sitna a da
ih izdvoje iz njihove okoline. Pozadine nisu bile odvojene od subjekata ili
moz da pozadine uopc e nije bilo, moz da je to bila lekcija. Dok sam se kretala
meu njima, unutarnja tama koja je moj stalni pratitelj poc ela je popus tati,
kao kada slus am odreenu glazbu. Ali predah je bio kratak. Dok sam
prouc avala jednu sliku - c ovjek koji se gura s tapom u rijeci na c amcu slic nom
kanuu - primijetila sam da s moje lijeve strane stoji neka Kineskinja.
Pretpostavljajui da pokuava vidjeti sliku, pomaknula sam se korak u desno.
Ona se nije pomaknula. Krajic kom oka vidjela sam da nije posjetiteljica
nego c istac ica u odori koja drz i pernati c istac pras ine. Izgledajuc i kao
zaleena u prostoru nije promatrala sliku vec mene. Kada sam se okrenula
suoiti s njom, dva puta je trepnula i otrala u tamu susjedne prostorije.
Pomaknula sam se do sljedec eg akvarela pitajuc i se zas to se toliko
zagledala u mene. Nisam mnogo vremena provela ureujuc i kosu ili
s minkajuc i se i kada sam pogledala svoj odraz u staklu izloz bene police,
odluc ila sam da nis ta na meni ne opravdava buljenje. Otis la sam do sljedec e
prostorije u ovoj su se nalazila djela iz devetnaestog stoljec a ali prije
nego s to sam uspjela is ta od njih apsorbirati, opet sam uoc ila da me
intenzivno gleda jos jedan c uvar u plavoj odori. Bila sam uvjerena da ga je na
mene uputio c uvar s glavnog ulaza. U oc ima mu se vidjelo nes to izmeu
fascinacije i straha i, kada je shvatio da ja njega gledam, povukao se iza luka.
Prije petnaest godina, ovakvu sam pozornost uzimala zdravo za gotovo.
Tajni pogledi i c udni pristupi bili su uobic ajeni u istoc noj Europi i starom
Sovjetskom Savezu. Ali ovo je bio Hong Kong poslije predaje, dvadeset i prvo
stoljec e. Potpuno uznemirena, poz urila sam kroz preostale izloz bene
prostorije jedva pogledavs i slike. Ako budem imala srec e s taksijem, mogla
bih se vratiti na trajekt i onda do Sretne doline da napravim nekolika slika u
sumrak prije nego s to moj zrakoplov poleti za Peking. Skrenula sam u kratak
hodnik ispunjen kipovima, nadajuc i se da c u nac i prec icu do ulaza. Umjesto
toga nala sam izlobenu prostoriju punu ljudi.
Oklijevajuc i ispred zaobljenog ulaza, pitala sam se s to ih je tamo dovelo.
Ostatak muzeja bio je gotovo potpuno prazan. Jesu li slike u toj sobi mnogo
bolje od ostalih? Je li u tijeku neko drus tveno dogaanje? Nije se tako c inilo.
Posjetitelji su stajali u tis ini i udaljeni jedni od drugih prouc avajuc i slike s
gotovo jezovitim intenzitetom. Iznad luka nalazila se ploc a s kineskim
pismom i engleskim slovima. Pisalo je
NAGE ENE SE ODMARAJU

Nepoznati autor
Kada sam pogledala natrag prema prostoriji, shvatila sam da nije
ispunjena ljudima bila je ispunjena mus karcima. Zas to samo
mus karcima? Pros li put bila sam u Hong Kongu tjedan dana i nisam opazila
da nedostaje golotinje, ako su to traz ili. Svi mus karci u prostoriji su bili
Kinezi i svi su bili u poslovnim odijelima. Dobila sam dojam da su svi osjetili
nagon da ustanu od radnog stola na poslu, dodu do automobila i dojure do
muzeja gledati ove slike. Posegnula sam prema walkmanu koji sam
pric vrstila za traperice i premotala dok nisam dos la do opisa prostorije
ispred sebe.
Nage z ene se odmaraju najavio je glas u mojim slualicama. Ova
provokativna izloz ba sadrz ava sedam platna nepoznatog umjetnika koji je
odgovoran za skupinu slika poznat pod nazivom serija Zene koje spavaju.
Zene koje spavaju misterija su u svijetu moderne umjetnosti. Poznato je da
postoji devetnaest slika, sve su ulje na platnu, a prva se pojavila na trz is tu
1999. godine. Na tih se devetnaest slika vidi napredak s nejasnog
impresionizma do realizma, a posljednja djela precizna su kao fotogra ije.
Iako se za sve slike izvorno vjerovalo da prikazuju nage z ene koje spavaju,
teorija je sada sporna. Ranije su slike toliko apstraktne da se na to pitanje ne
moz e sa sigurnos cu odgovoriti, ali kasnija platna su medu azijskim
kolekcionarima stvorila dojam da slike ne prikazuju z ene koje spavaju nego
z ene koje su mrtve. Zato je kurator izloz bu nazvao Nage z ene se odmaraju
radije nego Zene koje spavaju. Cetiri slike koje su se na trz is tu pojavile
posljednjih s est mjeseci dosegnule su rekordne cijene. Posljednja od njih,
jednostavnog imena Broj 19 prodana je japanskom poslovnom c ovjeku,
Hodai Takagi, za 1,2 milijuna funti. Muzej je jako zahvalan gospodinu
Takagiju s to je posudio tri platna za tekuc u izloz bu. Sto se tic e umjetnika,
njegov je identitet nepoznat. Radovi mu se mogu nabaviti iskljuc ivo preko
gospodina Christophera Wingatea, pravnika iz New Yorka, SAD.
Osjetila sam iznenaujuc e snaz nu tjeskobu dok sam stajala na pragu te
prostorije pune mus karaca, tihih Azijata koji su stajali kao kipovi ispred slika
koje jos nisam mogla vidjeti. Gole z ene spavaju, moz da su i mrtve. Vidjela
sam vis e mrtvih z ena nego vec ina pogrebnika, mnoge su bile gole jer su im
odjec u raznijele bombe, ili je izgorjela u vatri, ili su ju potrgali vojnici. Slikala
sam tisuc e slika njihovih trupala metodic ki stvarajuc i vlastitu sliku o smrti.
Meutim, pomisao na slike u susjednoj prostoriji me uznemiravala. Stvarala
sam svoje fotogra ije smrti da pokaz em okrutnosti i pokus am sprijec iti
besmisleno krvoprolic e. Umjetnik koji je naslikao slike u susjednoj prostoriji,
osjeala sam, imao je neki drugi plan.
Duboko sam udahnula i ula.
Moj je ulazak uznemirio mus karce, kao kada nova vrsta ribe dopliva u
jato. Osjec ali su se neugodno pred z enom posebno onom s okruglim

oc ima, kao da se srame svoje nazoc nosti u toj prostoriji. Susrela sam njihove
poglede koji su se spus tali i dos la do slike pred kojom je bilo najmanje
mukaraca.
Nakon umirujuc ih kineskih akvarela, s okirala sam se. Slika je bila
utjelovljenje Zapada, portret gole z ene u kadi. Zena okruglih oc iju, kao i ja, ali
deset godina mlaa. Imala je moz da trideset godina. Njezin poloz aj jedna
ruka mlohavo visi preko ruba kade podsjetio me na Smrt Marata, koju sam
poznavala samo zahvaljujuc i drus tvenoj igri Remek djelo koju sam igrala
kao dijete. Ali pogled je bio iz vis eg kuta tako da su joj se vidjele grudi i stidna
kost. Oc i su joj bile zatvorene i kao da su priopc avale neporeciv mir. Nisam
mogla shvatiti je li to mir sna ili smrti. Boja koz e nije bila potpuno prirodna,
vis e boja mramora zbog c ega sam imala osjec aj da bih, kada bih mogla uc i u
sliku i okrenuti je, vidjela lea ruiaste boje od krvi.
Osjec ajuc i da se mus karci iza mene pribliz avaju, pomaknula sam se do
sljedec e slike. U njoj je z enski subjekt lez ao na krevetu od smee slame
ras irene po daskama. Oc i su joj bile otvorene i imale su tupi sjaj koji sam
vidjela u mnogim improviziranim mrtvac nicama i na brzinu iskopanim
grobovima. Kod ove nije bilo sumnje. Ona je trebala izgledati mrtva. To nije
znailo da jest mrtva, ali onaj tko ju je naslikao znao je kako smrt izgleda.
Opet sam c ula iza sebe mus karce. Premjes tanje nogu, s us tanje svile,
neravnomjerno disanje. Jesu li pokus ali vidjeti moju reakciju na ovu Zapadnu
z enu u najranjivijem stanju u kojem z ena moz e biti? Iako, ako je bila mrtva,
zapravo nije vis e bila ranjiva. Meutim, c injenica da stranci promatraju
njezino tijelo c inila mi se konac nom uvredom, potpunim poniz enjem.
Prekrivamo mrtva tijela iz istog razloga iz kojeg se skrivamo iza zidova da
obavimo tjelesne funkcije. Neka ljudska stanja traz e privatnost i smrt je jedna
od njih. Traz i se pos tovanje, ne prema tijelu nego prema osobi koja ga je
nedavno napustila.
Netko je platio dva milijuna dolara za sliku kao s to je ova. Moz da bas za
ovu. Naravno, mus karac je to platio. Zena bi kupila ovu sliku samo zato da je
unis ti. Devedeset i devet od sto z ena. Zatvorila sam oc i i pomolila se za z enu
na slici, za sluaj da je bila stvarna. I krenula sam dalje.
Sljedec a slika visjela je iza male klupe naslonjene na zid. Bila je manja od
ostalih, moz da s ezdeset puta devedeset s dugac kom vertikalnom osi. Ispred
nje stajala su dva mus karca, ali nisu gledali u platno. Napadno su me gledali
kao natec ene ribe dok sam se pribliz avala i zamis ljala sam kako bih
vjerojatno ispod njihovih us tirkanih bijelih ovratnika nas la s krge. Nisu bili
vis i od mene. Brzo su mi se maknuli s puta i oc istili put pred slikom. Dok sam
se okretala prema slici, oblila me vruc ina po vratu i ramena zbog
predosjeaja i osjetila sam kako se prolost trlja o sadanjost.
Ova je z ena isto bila gola. Sjedila je na klupi uz prozor, a glava i jedno rame
bili su joj naslonjeni na prozorsko okno. Koz u joj je osvijetlio ljubic asti sjaj

zore ili sumraka. Oc i su joj bile poluotvorene, ali vis e su slic ile oc ima lutke
nego z ive z ene. Tijelo joj je bilo mrs avo i mis ic avo, ruke su joj stajale u krilu a
frizura u viktorijanskom stilu padala joj je na ramena kao tamni veo. Iako mi
je bila okrenuta licem otkad sam pogledala platno, odjednom sam imala
zastras ujuc i osjec aj da se okrenula prema meni i progovorila na glas. U
ustima sam imala metalni okus i srce mi je u prsima naraslo kao balon. Ovo
nije bila slika nego zrcalo. Lice koje me gledalo sa zida bilo je moje. I tijelo je
bilo moje: moja stopala, moji bokovi, moje grudi, moja ramena i vrat. Ali oc i
su bile ono s to me drz alo, mrtve oc i drz ale su me i onda me bacile kroz
pod u noc nu moru radi koje sam putovala s esnaest tisuc a kilometara da bih
joj pobjegla. Kroz sobu je odzvanjao kineski, alija ga nisam razumjela. Grlo mi
se stegnulo i nisam mogla vritati niti disati.

2.
Prije trinaest mjeseci, jednog toplog ljetnog jutra, moja blizanka, Jane,
izas la je iz svoje kuc e na Aveniji St. Charles u New Orleansu otrc ati svoju
svakodnevnu rutu od pet kilometara oko okruga Gardena. Njezino dvoje male
djece c ekalo ju je u kuc i s dadiljom, prvo zadovoljno, a onda tjeskobno dok se
majc ino uobic ajeno odsustvo produljilo vis e od uobic ajenog. Janein suprug,
Marc, radio je u svojem odvjetnic kom uredu u sredis tu grada blaz eno
nesvjestan da se ita dogaa. Nakon devedeset minuta, dadilja ga je nazvala.
Znajuc i da moz es izac i jedan blok van okruga Gardena i biti u opasnoj
zoni, Marc Lacour odmah je otis ao s posla i vozio po obliz njim ulicama
traz ec i suprugu. Podijelio je okrug Garden na mrez e od jednog bloka od Ulice
Washington do Ulice Maple i temeljito ih pres ao automobilom deset puta.
Zatim ih je prehodao. Izas ao je iz okruga Garden i ispitao svakog tko je sjedio
na trijemu, mehanic ara na crno, svakog tko je udario nogom limenku, dilere
cracka i beskuc nike koje je vidio na susjednim ulicama. Nitko nije c uo niti
vidio Jane. Buduc i daje bio ugledan odvjetnik, Marc je nazvao policiju i
iskoristio svoj utjecaj da gotovo odmah pokrene opsez nu potragu. Policija
nije nala nita.
Kada je Jane nestala, ja sam bila u Sarajevu i fotogra irala seriju o
posljedicama rata. Trebalo mi je sedamdeset i dva sata da doem do New
Orleansa. Tada se vec ukljuc io FBI i nestanak moje sestre dodao mnogo
vec em sluc aju koji su nazivali NOKIDS, odnosno, otmice u New Orleansu.
Ispalo je daje Jane peta u nizu z ena koje su naglo nestajale, a sve su bile iz
New Orleansa. Nije naeno ni jedno tijelo pa su sve z ene klasi icirane kao
z rtve onoga s to je FBI nazivao masovni otmic ar. To je bila neka vrsta
eufemizma. Ni jedan roak nije dobio pismo u kojem se traz ila otkupnina i u
oc ima svakog policajca s kojim sam razgovarala, vidjela sam tamnu,
neizrec enu istinu: za svaku od tih z ena pretpostavljalo se da je mrtva. S
obzirom na to da nije bilo dokaza s mjesta zloc ina, svjedoka ili tijela na
kojima se moglo raditi, c ak je i poseban odjel FBI-a nais ao na hladan trag.
Iako su z ene nastavile nestajati i jos nestaju, ni FBI ni policija u New Orleansu
nisu doli ni blizu tome da otkriju sudbinu moje sestre ili ostalih.
Trebala bih nes to objasniti. Ni jednom otkad je moj otac nestao u
Kambodz i nisam osjetila daje zaista mrtav, nestao s ovoga svijeta. Unatoc
tome s to je posljednja snimka na njegovu ilmu pokazivala krvnika koji ima
pis tolj usmjeren u njegovo lice. Cuda se dogaaju, posebno u ratu. Zbog toga
sam potros ila tisuc e dolara u posljednjih dvadeset godina pokus avajuc i ga
pronai. Zajedno s roacima nestalih u vijetnamskom ratu, davala sam novac,
koji nam je trebao biti za mirovinu, prevarantima i lopovima nadajuc i se da

c e jedan od stotinu tragova ispasti koristan. Na nekoj razini, moja odluka da

uzmem predujam za knjigu bila je vjerojatno nac in da uzmem novac da
osobno potraz im oca, da hodam po Aziji s jednim okom na fotoaparatu, a
uhom na tlu.
S Jane je drugac ije. Dok me agencija nas la uz pomoc satelitskog telefona
CNN-a u Sarajevu, nes to se u meni vec nepovratno promijenilo. Dok sam
prelazila ulicu koja je jednom bila puna snajperista, u grudima sam osjetila
strah - ne poznati strah od metka s mojim imenom, nego nes to puno dublje.
Kakva god to energija inac e animira moju dus u jednostavno je prestala tec i
dok sam trc ala a cesta je nestala. Nastavila sam slijepo trc ati u tamni tunel
ispred sebe kao da sam se vratila devet godina unatrag dok su snajperisti
pucali u sve s to se micalo. Snimatelj CNN-a povukao me iza zida mislec i da
sam vidjela udarac metka iz prigus ivac a na betonu. Nisam, ali trenutak
poslije, kad se cesta vratila, osjetila sam kao da me probio metak i uzeo sa
sobom neto to ni jedan doktor vie nee moi vratiti ili popraviti.
Kvantna izika opisuje odvojene c estice, fotone energije koji se, iako
miljama odvojeni, ponas aju jednako kada su suoc eni s izborom kojim putem
krenuti. Sada se smatra da ih spaja neka nevidljiva veza koja prkosi svim
poznatim zakonima izike djelujuc i odmah, ne obaziruc i se na brzinu
svjetlosti ili neko drugo ogranic enje. Jane i ja smo bile tako povezane. I od
trenutka kada je taj tamni strah pros ao kroz moje srce, osjetila sam da je
moja blizanka mrtva. Nazvali su me dvanaest sati poslije.
Trinaest mjeseci nakon toga - prije dva sata us la sam u muzej u Hong
Kongu i vidjela njezinu sliku, golu u smrti. Nisam sigurna s to se nakon toga
dogodilo. Zemlja se nije prestala okretati. Atomi u atomskom satu u Boulderu
nisu prestali vibrirati. Ali vrijeme u subjektivnom smislu - vrijeme koje sam ja
nestalo je. Postala sam rupa u svijetu.
Sljedec e c ega se sjec am jest kako sjedim u prvom razredu zrakoplova
Cathay Paci ic 747 na putu u New York dok mi kroz prozor bljes ti zalazak
sunca paci ic kog vatrenog prstena, a c etiri velika motora bruje i njihove
vibracije uzrokuju valove u viskiju u c as i na pladnju ispred mene. To je bilo
prije dva viskija, a jos imam devetnaest sati u zraku. Oc i su mi suhe i osjec am
kao da su pune pijeska, peku me. Previs e sam plakala. Um mi se vrac a u
muzej, ali nes to mu stoji na putu. Sjena. Znam da ne smijem pokus avati na
silu vratiti sjec anje. Jednom sam ranjena u Africi i od trenutka kada mi je
metak pros ao kroz rame do trenutka kada sam se osvijestila u hotelu Colonia
dok me s ivao australski reporter, c iji je otac bio lijec nik, nic ega se nisam
sjec ala. Dogaaji koji su nedostajali - hektic na voz nja dz ipom niz cestu, pod
paljbom, mito c uvaru na granici (u kojem sam sudjelovala) - tek su mi se
poslije vratili. Nisu nestali nego su samo ispali iz redoslijeda.
Tako je bilo i u muzeju. Ali tamo, u poznatom okruz enju zrakoplova i
toplini uzrokovanoj trec im viskijem, dogaaji su se poc eli vrac ati. U poc etku

su to bile kratke slike, zatim nepravilni sljedovi, kao los video. Stojim ispred
slike gole z ene c ije lice je moje do posljednjeg detalja i noge su mi prikovane
za pod kao u noc noj mori. Mus karci koji se skupljaju oko mene vjeruju da sam
ja z ena koja je bila model za tu sliku. Beskonac no c avrljaju i trc e okolo kao
mravi nakon s to im je mravinjak poliven kerozinom. Iznenaeni su s to sam
z iva, ljutiti s to se njihova mas tarija o Zenama koje spavaju c ini prijevarom.
Ali ja znam ono s to oni ne znaju. Ja vidim sestru kako izlazi na aveniju St.
Charles i vlaga joj se kondenzira na koz i prije nego s to poc ne trc ati. Cilj joj je
pet kilometara, ali negdje u okrugu Garden, koji nalikuje na pras umu, krivo je
stala i pala u rupu u koju je moj otac pao 1972. godine.
Sada me ona gleda praznih oiju s platna koje je duboko kao prozor prema
paklu. Nakon s to sam u svojim kostima prihvatila njezinu smrt, nakon s to
sam je oplakala i pokopala u svojim mislima, ovo neoc ekivano uskrsnuc e
pokrec e lavinu osjec aja. Meutim, negdje u kemijskom kaosu mog uma, u
sredis tu oluje, moj razum nastavlja funkcionirati. Tko god je naslikao ovu
sliku, znao je nes to o mojoj sestri nakon onoga trenutka kada je nestala iz
okruga Garden. On zna ono s to nitko drugi nije mogao znati: pric u o Janeinim
posljednjim satima, ili minutama, ili sekundama. On je c uo njezine posljednje
rijei. On - on...? Zato sam pretpostavila da je slikar mukarac?
Zato s to je to gotovo sigurno. Ja nemam strpljenja sa svim feministicama
na ovome svijetu, ali statistic ku c injenicu ne moz emo porec i. Mus karci su
poc initelji bestidnih zloc ina kao s to su silovanje, ubojstvo stranca i piece de
resistance, serijskih ubojstava. To je iskljuc ivo mus ka patologija: lov,
planiranje, opsesivan bijes koji se odigrava u obliku sloz enih rituala nasilja.
Mus karac lebdi kao duh iza tih c udnih slika i ima ono znanje koje mu je
potrebno. Samo on mi moz e dati ono s to posljednjih godinu dana nisam
uspijevala nai. Mir.
Dok gledam u sestrine naslikane oc i, u grudima mi se raa divlja nada.
Jane izgleda mrtva na toj slici. A i glas na snimci nagovijestio je da sve z ene u
toj seriji i jesu mrtve. Ali sigurno postoji neka s ansa, unatoc predosjec aju u
Sarajevu, da je bila samo u nesvijesti dok je nastajala ta slika. Moz da
drogirana ili se pretvara da je nepokretna, kako je moja mama to nazivala dok
smo bile djeca. Koliko dugo treba da se nes to tako naslika? Nekoliko sati?
Dan? Tjedan dana?
Caroliju slike razbija posebno glasan zvuk kineskog i vrac am se u
sadas njost dok mi se suze hlade na obrazima, a neka me ruka prima za rame.
Ta ruka pripada jednom od kretena koji su danas tu dos li gledati mrtve z ene.
Imam snaz nu potrebu da pruz im ruke i skinem sliku sa zida, da sakrijem
sestrinu golotinju od tih znatiz eljnih oc iju. Meutim, kada bih skinula sliku
vrijednu milijune dolara, zavrs ila bih u pritvoru kineske policije - s to bi bilo
neugodno iskustvo.
Umjesto toga potrim.

Trc im kao luda i ne stanem dok ne stignem do tamne prostorije pune

dokumenata pod staklima. To je stara kineska poezija oslikana rukom na
papiru koji je krhak kao s to su moljc eva krila. Jedino svjetlo koje dopire jest
ono iz izloz benih polica, a pali se samo kada se pribliz im. Ruke mi se tresu, a
kada zagrlim samu sebe, shvac am da se cijela tresem. U tom mraku vidim
svoju majku koja se polako na smrt opija u Oxfordu, u Mississipiju. Vidim i
Janeina supruga i djecu u New Orleansu kako pokus avaju bez nje s to bolje
mogu i ne ide im bas najbolje. Vidim agente FBI-ja koje sam upoznala prije
trinaest mjeseci, razumne mus karce s dobrim namjerama, ali koji ne znaju
kako pomoi.
Na poc etku karijere slikala sam stotine fotogra ija s mjesta zloc ina, ali
nikada nisam shvac ala koliko je truplo vaz no za istragu ubojstva. Tijelo je
najvaz niji element. Bez njega su istraz itelji pred zidom koji je prazan kao
neizloz en ilm. Ona slika u izloz benoj prostoriji nije Janeino truplo, alije
najbliz e njemu s to c e itko ikada moc i nac i. Ono je poc etna toc ka. Nakon toga
shvatila sam jos nes to: ima jos slika kao s to je ta Janeina. Prema snimci, ima
ih devetnaest. Devetnaest golih z ena namjes tenih kao da spavaju ili da su
mrtve. Ja sam c ula samo za jedanaest z ena koje su nestale u New Orleansu.
Tko su ostalih osam z ena? Ili ih ima samo jedanaest, a neke se pojavljuju na
vis e od jedne slike? I s to, pobogu, rade u Hong Kongu, na drugoj strani
svijeta?
Stani! vie glas u mojoj glavi. Oev glas. Zaboravi na svoja pitanja! Sto bi
SADA trebala uiniti?
Na audiosnimci se vidjelo da slike prodaje prodavac u SAD-u pod imenom
Christopher iz New Yorka. Kako mu je bilo prezime? Windham? Winwood?
Wingate. Kako bih bila sigurna, skidam walkman s remena i guram ga u svoju
pretrpanu torbicu. Zbog tog su se pokreta upalila svjetla iznad izloz benih
primjeraka i oc i me bole koliko su mi se zjenice brzo skupile. Dok se povlac im
natrag u tamu, nes to oc ito postaje mi jasno: ako je Christoper Wingate u New
Yorku, onda su tamo i svi odgovori. Ne u ovome muzeju. U kuratorovu uredu
nac i c u samo sumnjivu znatiz elju. Za to mi ne treba policija, posebno ne
komunistic ka, kineska policija. Treba mi FBI. I to Odjel za potporu istragama.
Ali oni su udaljeni s esnaest tisuc a kilometara. Sto bi geniji bihevioristic kih
znanosti htjeli odavde? Slike, naravno. Njih ne mogu uzeti sa sobom. Ali nes to
pribliz no tome nije nemoguc e. U mojoj torbici bio je mali, jeftini fotoaparat.
On je fotografu kao policajcu pis tolj, alat bez kojeg ne moz es . Onaj dan kad
budes siguran da ti aparat ne treba, toc no pred tobom dogodit c e se najvec a
mogua tragedija.
Pokreni se! Naredio mi je oev glas. Dok su jo zbunjeni.
Bilo je jednostavno nac i put natrag prema izloz benoj prostoriji. Samo
slijedim prigus ene glasove koji odzvanjaju kroz prazne prostorije. Mus karci
jo eu i, bez sumnje, priaju o meni, eni koja spava, koja zapravo ne spava i

sigurno nije mrtva. Ne osjec am strah dok im prilazim. Negdje izmeu sobe s
dokumentima i ovog mjesta koje je nazvano Nage z ene se odmaraju,
gurnula sam sestru u duboku rupu sjec anja i postala z ena koja je pokrivala
ratove na etiri kontinenta - oeva ki.
Kada sam se opet pojavila, Kinezi se skupljaju u uzbuene grupice.
Straz ar dvojicu ispituje pokus avajuc i saznati s to se dogodilo. Hrabro
prolazim pokraj njih i dva puta slikam z enu u kadi. Bljesak malog Canon
fotoaparata potaknuo je bijes Kineza. Krec uc i se brzo kroz prostoriju,
fotogra iram jos dvije slike prije nego s to me straz ar uhvati. Okrenem se
prema njemu i kimnem kao da shvac am i onda se otrgnem i pobjegnem do
Janeine slike. Slikam jedanput prije nego s to zazviz di da pozove pomoc i opet
me uhvati za ruku, ovaj put objema rukama.
Ponekad se iz ovakvih situacija moz es izvuc i rijec ima. Ovo nije bila jedna
od tih situacija. Ako jos budem tu stajala kada doe netko s autoritetom,
nikada nec u izac i iz muzeja sa svojim ilmom. Srus im straz ara udarivs i ga
koljenom na pravo mjesto i potrim kao luda drugi put.
Opet se c uje policijska zviz daljka, iako je ovaj put zvuc ala kao da je lagano
zablejala. Poskliznem se dok pokus avam stati na ulas tenom podu, otrc im
unatrag do poz arnog izlaza i probijeni staklo da izaem van, ostavivs i iza
sebe buku alarma. Prvi put sam sretna zbog guz ve u Hong Kongu, koja c ak
z eni okruglih oc iju omoguc uje da nestane za minutu. Pet stotina metara od
muzeja uhvatim taksi i naredim mu da me odveze na trajekt, na koji se moda
netko sjea da sam se ukrcala, ali kroz tunel koji ide ispod luke.
Kada sam bila ponovno na strani Hong Konga, jurimo do hotela. Boravim
u Mandarinu, koji je bio za mene preskup, ali ima veliku sentimentalnu
vrijednost. Kao dijete od oca sam dobila nekoliko pisama ispisanih na papiru
sa zaglavljem toga hotela. U sobi ubacujem odjec u u kovc eg, pakiram
fotoaparate u njihove aluminijske putne torbe i drugim taksijem odlazim u
novu zrac nu luku. Planiram izac i iz kineskoga zrac nog prostora prije nego s to
neki poduzetni policajac shvati da, iako ne znaju moje ime, na zidu muzeja
imaju savrs enu sliku s mojim licem. Za manje od jedan sat mogli bi imati
letke u hotelima i zrac nim lukama. Nisam sigurna zas to bi to uc inili - nisam
poc inila nikakav zloc in osim krae walkmana ali nekoliko puta su me
priveli i za manje od toga, a u paranoic nom svijetu Kineza u Hong Kongu,
moje ponas anje zbog slika vrijednih nekoliko milijuna dolara c inilo me
savrenim kandidatom za privremeni pritvor.
Meunarodna zrac na luka u Hong Kongu babilon je azijskih jezika i
putnika koji se z ure. Imam rezervaciju za let Air Chine za Peking, ali taj
zrakoplov ide tek za tri sata. Na zaslonima s odlazec im letovima vidim let
Cathay Paci ica za New York za trideset i pet minuta s c ekanjem od dva sata u
Tokiju. Pokazavs i svoju istros enu putovnicu na s alteru tvrtke Cathay,
dopustim prodavaici karata da mi proda kartu za prvi razred po punoj cijeni.

Tim bi se novcem u Sjedinjenim Drz avama mogao kupiti dobar polovni auto,
ali nakon onoga s to se dogodilo u muzeju, nisam mogla dvadeset sati sjediti
uz nekog prodavac a rac unala iz Raleigha. Ta me moguc a stvarnost podsjetila
na jos nes to i pitala sam prodavac icu moz e li me smjestiti pokraj neke z ene.
Nije mi bilo do toga da mi se jos netko upucava, a dvadeset sati je dovoljno
vremena nekome tipu da razradi strategiju. Pros le godine, na letu iz Seoula u
Los Angeles, neki pijani kreten me c ak pitao hoc u li s njim u kupaonicu i hoc u
li se pridruz iti Klubu onih koji su to radili u zrakoplovu. Rekla sam mu da
sam vec c lanica toga kluba, a to je bilo i istina. Pridruz ila sam se prije devet
godina, sa svojim zaruc nikom, meu teretom zrakoplova tipa DC-3 negdje
iznad Namibije. Tri dana poslije uhvac en je s nekim SWAPO gerilcima i
prebili su ga na smrt pa sam se tako pridruz ila jos ekskluzivnijem klubu:
Klubu nesluz benih udovica. Sada, sa c etrdeset godina, jos sam c lanica i jos
sam neudana. Prodavac ica karata Cathay Paci ica znakovito se nasmije i
udovolji mojem zahtjevu.
I tako sam zavrs ila ovdje gdje sam sada: nakon tri viskija i kratkoroc nim
pamc enjem koje mi se lagano vrac a. Alkohol ima nekoliko funkcija, a jedna od
njih je otupljivanje z eravica tuge koje su se poc ele mes koljiti u dubini moje
due. Ali devetnaest je sati dugo vremena skrivati se od samog sebe. U torbici
nosim zalihu tableta za spavanje za one noc i kada me otvorena rana sestrine
nepoznate sudbine toliko boli da ne mogu spavati. Sada me isto boli, ali jos
nije pao mrak. Prije nego s to se uspijem predomisliti, popijem tri tablete uz
gutljaj viskija i uzmem telefon iz naslona za ruku.
Iz zrakoplova mogu uc initi samo jednu korisnu stvar. Nakon s to sam
nekoliko puta provukla svoju Visa karticu i nekoliko minuta provela borec i se
sa sluz bom informacija, na telefon dobijem centralu Akademije FBI-ja u
Quanticu, u Virginiji, koja me prespoji u ured Odjela za potporu istragama.
Taj Odjel sada ima vaz nije poslove nego prije, ali Daniel Baxter, s ef Odjela,
voli bunkersko ozrac je starih dana, doba prije nego s to je pretjerana
izloz enost u Hollywoodu taj odjel pretvorila u mit koji privlac i tisuc e mladih
fakultetlija. Baxter sada sigurno ima pedeset godina, ali u dobroj je formi i
ima oc i borbenog vojnika. To sam pomislila kada sam ga prvi put vidjela.
Vojnik koji se nas ao u FBI-ju po inerciji, kao rezultat toga s to je dobio
promaknuc e na terenu. Ali nitko nikada to nec e dovoditi u pitanje. On je
redao legendarne uspjehe u poslu u kojem je bilo malo pobjeda i porazi su bili
gotovo nepodnos ljivi. Drugim rijec ima, moja sestra i njezinih deset sestara u
c istilis tu. Baxterov odjel tu je potpuno poraz en. Ali c injenica je da, kada se
dogodi odreeno sranje, ne moete nazvati nikoga drugoga.
Baxter - javi se otar bariton.
Ovdje Jordan Glass - kaz em mu pokus avajuc i neuspjes no prikriti fr ljanje.
Sjeate li me se?
Teko je zaboraviti vas, gospodo Glass.

Popijem velik gutljaj viskija. Prije otprilike jednog sata u Hong Kongu
sam vidjela svoju sestru.
Zavlada kratka tiina. - Pijete li gospoo Glass?
Naravno. Ali znam to sam vidjela.
Vidjeli ste svoju sestru.
U Hong Kongu. I sada sam u zrakoplovu 747 i letim prema New Yorku.
Kaete da ste vidjeli sestru ivu?
Ne.
Nisam siguran da shvaam.
Ukratko, s to jasnije mogu, Baxteru opis em svoje iskustvo u muzeju i
c ekam njegovu reakciju. Oc ekujem neki izraz zapanjenosti - ali trebala sam
biti pametnija.
Jeste li prepoznali neku drugu od rtava iz New Orelansa? - upita me.
Ne. Ali nisam prouavala slike nakon broja est.
Sto posto ste sigurni da je na toj slici bilo lice vae sestre?
alite se? To je moje lice, Baxteru. Moje tijelo, golo pred cijelim svijetom.
Dobro... vjerujem vam.
-Jeste li ikada uli za te slike?
Ne. Razgovarat c u s ljudima u Washingtonu koji se bave umjetninama c im
zavrs imo razgovor. I poc et c emo ras clanjivati z ivot toga Christophera
Wingatea. Kada ete biti u New Yorku?
Za devetnaest sati. Oko pet poslije podne prema njujorkom vremenu.
Pokus ajte se malo naspavati u zrakoplovu. Napravit c u vam rezervaciju sa
zrac ne luke JFK za ovamo. American Airlinesom. To c e biti elektronic ka karta
pa pokaz ite samo vozac ku ili putovnicu. Dovest c u se do Washingtona da se
naemo u sjedis tu FBI-ja. Ionako tamo moram biti sutra, a vama je to
zgodnije od Quantica. Zapravo, poslat c u agenta da vas pokupi u zrac noj luci
Reagan. Odgovara li vam tako?
Da. Mislim da mu nisu trebali mijenjati ime nego ostaviti Washington
National.
Gospoo Glass, jeste li dobro?
Odlino.
Zvuite uznemireno.
- Nis ta s to lijekovi nec e rijes iti. S malo najboljega s kotskog pic a. Poc nem
se histerino smijati. - Moram se malo opustiti. Ovo je bio teak dan.
Razumijem. Ali ostavite si malo os troumnosti, dobro? Treba mi vas a
pronicavost.
- Drago mi je c uti da sam potrebna. Prekinem vezu i vratim telefon u
naslon za ruke.
Prije trinaest mjeseci me niste trebali, kaz em tiho. Ali to je bilo tada. Sada
su se stvari promijenile. Sada c e me trebati dok ne shvate vaz nost slika. I
onda c e me opet iskljuc iti. Iskljuc enje je najtez a stvar za novinara i pravi

pakao za z rtvinu obitelj. Ali bolje da sada o tome ne razmis ljam. Bolje je
spavati. Praktic no sam z ivjela u zraku dvadeset godina i spavanje u
zrakoplovima nije bilo tes ko dok Jane nije nestala. Sada mi je potrebna
pomo prijatelja.
Dok se kemijska magla spus ta nad moje oc i, u mozgu mi bljesne
posljednja iskra svijesti i opet uzmem telefon. Nisam u stanju razgovarati sa
sluz bom informacija pa ukljuc im potpuno drugac iju vezu. Ron Epsten pis e
stranicu s est u New York Postu, on zna tko je tko u Gradu. Kao Daniel Baxter,
ovisan je o svome poslu s to znac i da je vjerojatno i sada tamo iako je u New
Yorku jako rano. Kada me centrala prespojila, on se javio:
Ron? Ovdje Jordan Glass.
Jordan! Gdje si?
Na putu u New York.
On se zakikota. - Mislio sam da si negdje u zaleu i da slika slike oblaka ili
neto slino.
Bila sam tamo.
Sigurno neto treba. Nikada ne zove samo radi avrljanja.
Christopher Wingate. Jesi li kad uo za njega?
Naturellement. Vrlo je s ik, glavni hit. Zbog njega SoHo zavrs ava na
Petnaestoj ulici. Stari preprodavac i sada mu se ulizuju, a s to to vis e c ine, to ih
on vis e tretira kao smec e. Svi z ele da Wingate prodaje njihova djela, ali on je
jako izbirljiv.
A jesi li uo za ene koje spavaju?
Tepanje divljenja. - Opa, kako smo upuc eni. Nema mnogo americ kih
kolekcionara koji znaju za te slike.
elim ga vidjeti. Mislim na Wingatea.
Da ga fotografira?
Samo da s njim razgovaram?
Morat e stati u red, ali moda e ga dovoljno zaintrigirati.
Moe li mi nabaviti njegov broj telefona?
Ako ja ne mogu, ne moz e nitko. Ali moz da c e mi trebati malo vremena.
Znam da nije u imeniku. Zivi iznad svoje galerije, ali mislim da ni galerija nije
u imeniku. Toliko je ekskluzivna. Ovaj tip c e propustiti prodaju ako mu se ne
svia kupac. Jesi li negdje gdje te mogu nazvati?
Ne. Mogu li te nazvati sutra? Malo u odspavati.
Do tada u ti nabaviti broj.
Hvala, Ron. Dugujem ti veeru u restoranu Lutce.
Pusti mene da odaberem mjesto i dogovor vrijedi. Nadam se da ne spavas
sama. Znam da nikome ne treba vie ljubavi nego tebi.
Bacila sam pogled po kabini prvog razreda i svim tim neurednim
poslovnim ljudima.
Ne, nisam sama.

Dobro. ujemo se onda sutra.

Magla se sada tako brzo spus ta da jedva spustim telefon u naslon za ruke.
Hvala Bogu na lijekovima. Ne bih sad mogla podnijeti biti budna. Kada se
probudim, moz da c e mi se muzej c initi kao ruz an san. Naravno da ne. On je
predstavljao vrata. Vrata u svijet u koji nisam imala izbora nego ponovno uc i.
Jesam li spremna za to? Naravno - rekla sam glasno. - Rodena sam spremna.
Ali u dubini due, ispod sve te hrabrosti, znala sam da je to la.

3.
Dva sata prije nego s to je zrakoplov Cathay Paci ica sletio u New York,
probudila sam se iz svog lijekovima uzrokovanog sna, doteturala do
kupaonice i natrag i zamolila domac icu zrakoplova da mi donese topao
ruc nik. Nakon toga nazvala sam Ron a Epsteina i dobila broj Christophera
Wingatea. Trebao mi je jedan sat upornog zvanja da preprodavac a umjetnina
dobijem na telefon. Zabrinula sam se da c u morati spomenuti Zene koje
spavaju da privuc em njegovu pozornost, ali Epstein je imao dobar
predosjec aj: Wingatea je dovoljno zaintrigirala moja skromna slava da se
nae sa mnom u svojoj galeriji nakon radnog vremena bez objas njenja.
Nisam iz glasa mogla mnogo o njemu zakljuc iti, ali imao je neki c udan
naglasak. Spomenuo je knjigu na kojoj sam radila pa sam pretpostavila da se
nadao da traim nekoga tko e mi prodavati fotografije na tritu umjetnina.
Rizic no je sama se nac i s Wingateom, ali moj je posao uvijek ukljuc ivao
odreenu dozu rizika. Fotogra iranje ratova je kao komercijalni ribolov uz
obalu Aljaske: kad odlazis , znas da se moz da nec es vratiti. Meutim, na brodu
na Aljasci si ti protiv oceana i vremena. U ratnoj zoni postoje ljudi koji te
pokus avaju ubiti. Ic i vidjeti Christophera Wingatea moz da je slic no tome.
Moram pretpostaviti da je do sada vec c uo za scenu u muzeju. Nec e znati
moje ime, ali znat c e da je z ena koja je uzrokovala probleme u Hong Kongu
izgledala isto kao jedna od Zena koje spavaju. Zna li on da jedna od Zena koje
spavaju izgleda kao fotogra kinja Jordan Glass? Pozna me po ugledu, ali
vjerojatno nije vidio moju sliku. Nisam dvanaest godina ivjela u New Yorku a
tada moj rad nije bio ni pribliz no toliko poznat. Stvarna opasnost ovisi o
tome u kakvom je Wingate odnosu sa slikarom Zena koje spavaju. Zna li da su
subjekti na slikama stvari? Da su nestali i vjerojatno mrtvi? Ako to zna, onda
je voljan okrenuti glavu i ignorirati ubojstvo kako bi zaradio bogatstvo na
postotku od prodaje. Koliko je zbog toga opasan? Nec u znati do razgovora s
njim. Ali jedno je sigurno: Ako sada nastavim prema Washingtonu i naem se
s FBI-jem, oni me nikada nec e pustiti da mu se pribliz im. Sve informacije koje
dobijem bit e iz druge ruke, kao to je bilo kada je Jane nestala.
Kada sam pros la carinu na JFK-u, odvezem torbe do ulaza za American
Airlines, pokupim elektronic ku kartu za Washington i predam torbe na taj let.
Zatim izaem iz zrac ne luke i uzmem taksi. Nije mi bilo drago s to su mi
fotoaparati otis li za Washington bez mene, ali poslije vec eras, kada kaz em
Danielu Baxteru da mi je pozlilo i da nisam stigla na let, laks e c e mi
povjerovati.
Prije nego s to sam otis la u donji Manhattan, zamolim taksista da me
odveze u zalagaonicu na Devedeset i devetoj ulici. Tamo za 50 dolara kupim

suzavac da ga stavim u dz ep. Bilo bi mi draz e imati pis tolj, ali ne z elim
riskirati. Njujors ka policija ozbiljno shvac a sve povrede propisa o nos enju
oruja.
Kada je taksi stao pred Wingateovom galerijom na Petnaestoj ulici u
predvec erje, vidim da se nalazi u jednostavnoj trokatnici od smeeg kamena,
kao s to su tisuc e drugih u gradu, te da je omeena ka ic em sjedne, i
videotekom s druge strane. Elegantno ozrac je umjetnic kog okruga Chelsea
vjerojatno je u drugom dijelu tog okruga.
Plativi taksistu da me prieka, izaem i s rubnog kamena prouim ulazna
vrata. Pokraj njih je zvono koje izgleda normalno, ali vjerojatno skriva razne
sigurnosne ureaje. U sluc aju da ima videonadzor, stavim sunc ane naoc ale
dok prilazim ulaznim vratima.
Eto ga. Pozvonim i priekam.
Tko je? upita glas bez akcenta koji sam ula i kada sam prije nazvala.
Jordan Glass.
Samo trenutak.
Cuje se prekidac , brava se otkljuc ala i otvorim vrata. Donji kat galerije
polovic no je osvijetljen luorescentnim svjetlom s drugog kata koje se
prelijeva po z eljeznim stubama. S naoc alama ne vidim nis ta, ali galerija bas
nije ureena kao popularna njujors ka galerija. Pod je od svijetlog parketa, a
zidovi bijeli. Slike vec inom izgledaju moderne ili barem ja tako zamis ljam
moderno. Mnos tvo jarkih boja c ini asimetric ne uzorke, ali meni to vrlo malo
govori. Nazivali su me umjetnicom - obic no kada su me napadali
fotoreporteri puristi ali to ne znac i da mogu ocjenjivati umjetnic ka djela.
Nisam ak ni sigurna bi li ih prepoznala na prvi pogled.
Svia li Vam se taj Lucian Freund? - pitao je glas koji sam c ula preko
zvunika.
Na pola z eljeznih spiralnih stuba stoji mus karac. Stojec i toc no u zraci
svjetlosti, izgleda kao da se tamo jednostavno stvorio. Mrs av je i proc elav, ali
c elavost nadoknauje sjenom crne jednodnevne brade. U crnim trapericama,
majici kratkih rukava i koz noj jakni izgleda kao trec erazredni ma ijas i koje
sam nekoliko godina prije vidala u Moskvi: malo neuhranjen, ali stras no
grabeljiv, pogotovo oko oiju i usta.
Bas i ne - priznam brzo pogledavs i sliku koja mi je bila najbliz a. - Bi li
trebala?
To nema veze s trebati. Iako bi Vas se laks e dojmila da skinete te sunc ane
naoale.
Ne bi mi se vie svidjela. Nisam ovdje dola to vidjeti.
A to ste doli vidjeti?
Vas, ako ste Vi Christopher Wingate.
Rukom mi pokaz e da priem i onda se okrene i krene uz stube. Slijedim
ga.

Uvijek naveer nosite sunane naoale? - upita preko ramena.

Ima li u tome neto loe?
To je u stilu Julie Roberts.
Onda nam je to jedino zajedniko.
Wingate se nasmije. Bos je i c ini se kao da mu blijede, prljave pete lebde
po stubama. Proe drugi kat na kojem su izloz ene skulpture i nastavi prema
trec em. Oc ito je da tu z ivi. Osjec a se danski duh, prevladava skandinavsko
drvo i miris svjez e kave. Nasred sobe nalazi se velika, otvorena drvena kutija
iz koje proviruje materijal za pakiranje. Na vrhu kutije je c ekic i oko njega su
razbacani c avli. Wingate proe rukom po drvetu dok prolazi pokraj kutije
koja mu see do ramena.
to je u kutiji?
Slika. Sjednite, molim.
Pokaem prema kutiji. - Ovdje radite? Ovo izgleda kao va stan.
To je posebna slika. Ovo moz da posljednji put da je vidim uz ivo. Zelim
uz ivati u njoj dok mogu. Jeste li za espresso? Cappuccino? Ja sam ga taman
planirao popiti.
Cappuccino.
Dobro. Pros ec e do plavog emajliranog stroja na pultu iza njega i poc ne
puniti malu s alicu. Dok mi je okrenut leima, pomaknem se prema otvorenoj
kutiji. U njoj se nalazi tez ak zlatni okvir. Virec i izmeu kutije i okvira ne
uspijevam mnogo vidjeti, ali vidim dovoljno: gornji dio tijela i glavu gole
z ene, otvorene oc i s c udno mirnim pogledom. Wingate je nosio s alicu kada se
odmaknem.
Pa, emu mogu zahvaliti na ovoj asti? - pita.
ula sam o vama dobre stvari. Kau da ste vrlo izbirljiv prodava.
Ne prodajem budalama. Znaajno je izlio malo vrelog mlijeka. Osim ako
su svjesni da su budale. To je druga pric a. Ako mi netko doe i kaz e:
Prijatelju, ne znam nis ta o umjetnosti, ali z elim poc eti skupljati. Hoc ete li me
savjetovati? Toj c u osobi pomoc i. Opet se c ulo zviz danje zakuhalog
mlijeka. Ali od ovih pretencioznih milijunas a mi je zlo. Na Yaleu su slus ali
kolegij iz kritike umjetnosti ili im je z ena diplomirala renesansu na Vassaru.
Ako toliko znaju, s to c u im ja? Zbog pec ata, zar ne? Pa neka se onda nose. Moj
peat nije na prodaju.
Barem ne njima.
Okrene se s osmijehom i ponudi mi vruc u s alicu. Svia mi se vas
naglasak. Vi ste iz June Karoline?
Niste ni blizu odgovorila sam priavi da uzmem alicu.
Ali s Juga? Odakle?
Drava magnolija.
Zauen pogled. Louisiana?
To je raj za sportas e. Ja dolazim iz doma Williama Faulknera i Elvisa

Presleyja.
Georgia?
Definitivno sam u New Yorku. Mississipija, gospodine Wingate.
Svaki dan nauimo neto novo, zar ne? Zovite me Christopher, dobro?
U redu. Prema onome kako mi je Ron Epstein opisao Wingatea, oc ekivala
sam da c e se taj c ovjek nas aliti da je linc ovanje poteklo iz Mississippija. Zovite me Jordan.
Veliki sam oboz avatelj tvog rada rekao je naoko iskreno. Imas oko
lieno saaljenja.
- Je li to pohvala?
Naravno. Ne bojis se strave. Ili apsurda. Ali u tome ima i suosjec anja. Zato
se ljudi mogu povezati s tvojim djelima. Mislim da c e potraz nja biti velika ako
svoja djela z elis na trz is te staviti kao lijepu umjetnost. Nema mnogo
fotografija koje se tu mogu svrstati, ali tvoje... za to nema sumnje.
Ne opravdava predujmove koje naplauje. ula sam da si kukin sin.
Opet se nasmije i popije gutljaj svog cappuccina. Oc i su mu zapanjujuc e
crne boje. - Jesam, prema vec ini ljudi. Ali umjetnicima koji mi se sviaju
beskrajno laskam.
Zelim ga pitati o slici u kutiji, ali nes to mi govori da pric ekam. Govori
se da fotografija moe biti novinarstvo ili umjetnost, ali ne oboje.
To su gluposti. Daroviti uvijek krs e pravila. Pogledaj knjigu Martina Parra.
On je okrenuo fotogra iju naglavac ke sa svojim The last resort. Pogledaj
Nachtweyeva djela. Neupitno je da je to umjetnost. Ti si jednako dobra. Na
odreene naine i bolja.
Sad znam da mi laz e. Jamest Nachtwey je istaknuti ratni fotograf iz
Magnuma: osvojio je nagradu Capa pet puta. Kao, na primjer?
Komercijalne nac ine. U oc ima mu se pojavio trag nestas nosti. - Ti si
zvijezda, Jordan.
Jesam li?
Ljudi gledaju tvoje fotogra ije - odluc ne, stras ne, nepopustljive - i misle:
Tu je stajala z ena i to fotogra irala. Sa z enskom osjec ajnos cu. Zena je to
podnijela pa i ja to moram podnijeti. To ih zapanji. I promijeni im
perspektivu. A to je ono to umjetnost ini.
Sve sam to ve ula i, iako je uglavnom istina, smeta mi. Smrdi na Nije loe,
za curu.
A tu je i tvoja pojava - nastavlja Wingate pogledaj se. Jedva nes to
minke i jo prekrasna s koliko? etrdeset godina?
etrdeset.
Proc i c es dobro na trz is tu. Ako si voljna prez ivjeti nekoliko intervjua i
otvaranja, mogu od tebe napraviti zvijezdu. Ikonu svim enama.
Rekao si da ve jesam zvijezda.
Nije niti trznuo. - U onome s to radis , jesi. Ali s to je to? Ja govorim o pop

kulturi. Pogledaj Eve Arnold. Ti zna tko je ona. Ali ako siem i pitam stotinu
ljudi na ulici, nitko nec e znati. Dickey Chappelle je z eljela biti posvuda
poznata. To joj je bio san. Vukla se po cijelome svijetu, od Iwo Jime do
Sajgona, ali nikada nije postala ono to je najvie eljela postati zvijezda.
Ja se nisam vukla po cijelome svijetu da postanem zvijezda, s togod to
znailo.
Divlji sjaj u oc ima pokazao je novu razinu zanimanja. - Ne, to vjerujem. Pa
zato onda? Zato si hodala posvuda biljeei strahote koje bi okirale i Goju?
Nisi jo zasluio odgovor na to pitanje.
Pljesnuo je rukama. - Ali ja ga vec znam! Zbog oca, zar ne? Dobrog, starog
oca. Jonathana Glassa, vijetnamske legende. Onoga tko je slikao svog ubojicu.
Moda ipak jesi kukin sin.
Osmijeh mu se ras irio. - Ne mogu si pomoc i, kao s to je s korpion rekao
abi. Jednostavno sam takav.
Neki od najvec ih kretena koje sam ikada upoznala bili su karizmatic ni i
Wingate nije iznimka. Pogled mi zastane na kutiji iza nas.
A nac in na koji je umro - uzbueno uzvikne - slikajuc i slike kojima c e
osvojiti Pulitzera. To je mitski. A onda njegova kc i krene njegovim stopama?
To je legitimna pojava, nije potreban publicitet. Mogli bismo napraviti
dvostruku izloz bu. To bi bio besplatan publicitet. Tko ima prava na slike
tvoga oca?
Ne vjerujem da je moj otac umro u Kambodi kaem mirnim glasom.
Wingate me pogledao kao da sam mu upravo rekla da ne vjerujem da je
Neil Armstrong hodao po mjesecu. - Ne vjeruje?
-Ne.
Dobro... pa... to je jo bolje. Mogli bismo...
I ne elim iskoristiti njegov rad da bih zaradila.
Odmahnuo je glavom a rukama molio. Ti to gleda na potpuno krivi...
Koja je to slika tako prekrasna da je moras c uvati blizu sebe? Prekinula
sam ga pokazujui slobodnom rukom na kutiju.
Na trenutak ga izbacim iz takta, ali odgovori bez razmis ljanja: To je
slika jednog anonimnog umjetnika. Njegov me rad fascinira.
Voli gledati slike mrtvih ena?
Wingate se smrzne i pogleda me u oi.
Hoe li mi odgovoriti na pitanje?
Filozofski slegne ramenima. Ja nisam ovdje da odgovaram na tvoja
pitanja. Ali na ovo u odgovoriti. Nitko ne zna jesu li subjekti mrtvi ili ne.
Zna li identitet umjetnika?
Wingate popije gutljaj cappuccina pa stavi s alicu na pult iza njega. Ja
stavim ruku u dz ep da napipam hladan metal limenke sa suzavcem i
ohrabrim se.
Pita li to kao novinarka? - upita me. - Ili kao kolekcionarka?

-Ja si mogu prius titi jedino skupljati iskustva i pec ate u putovnici. Mislila
sam da to moe shvatiti nakon jednog pogleda na moje cipele.
Opet slegne ramenima. Slijeganje ramenima glavni je dio rjec nika ovog
tipa. - Nitko danas vie ne zna tko ima novca.
elim upoznati umjetnika.
Nemogue.
Mogu li vidjeti sliku?
Napuc io je usne. - Ne vidim zas to ne kad vec jesi. Ode do otvorene strane
kutije, ukopa se nogama i posegne za okvirom. - Moe li mi pomoi?
Oklijevam razmis ljajuc i o c ekic u, ali ne izgleda kao da me z eli izubijati na
smrt. Buduc i da sam vec bila u situacijama u kojima su ljudi bas to z eljeli
uiniti, vjerujem svojim instinktima vie nego drugi.
Dri drugu stranu dok ja vuem kae.
Stavim cappuccino na pod i primim drugu stranu kutije dok on izvlac i
tapecirani metalni okvir koji je drao pozlaeni okvir.
Eto kae. Sad je vidi.
Ne mogu se odluc iti hoc u li otic i s druge strane kutije ili ostati tu gdje
stojim. Ali moram pogledati. Moz da c u prepoznati jednu od z rtava koja je
oteta prije Jane.
Cim sam vidjela lice te z ene znala sam da je ne poznajem. Ali mogla sam je
prepoznati. Izgleda kao deset tisuc a drugih z ena u New Orleansu, mjes avina
francuske krvi i malo afrike, to donosi prirodnu ljepotu koja se rijetko moe
vidjeti u drugim dijelovima Amerike. Ali ova z ena nije u prirodnom poloz aju.
Koz a bi joj trebala biti boje bijele kave, a na slici je boje bijelog porculana. I
oc i su joj potpuno otvorene i ukoc ene. Naravno, oc i na svakoj slici su
ukoc ene: talent umjetnika im daje z ivot. Ali u ovim oc ima nema z ivota. Cak ni
nagovjetaj ivota.
ena koja spava broj dvadeset kae Wingate.
Svia li ti se vie od onih slika u prizemlju?
Tek tad vidim ostatak slike. Umjetnik je subjekt stavio uza zid s koljenima
privuenima grudima kao da sjedi. Ali ona ne sjedi. Samo se naslanja, glava joj
pada na mramorno rame, a oko nje vrtlog boja. Zavjese z arkih uzoraka, plavi
tepih, zraka svjetlosti s prozora koji se ne vidi. Cak i zid na koji se naslanja
proizvod je tisuc a sitnih poteza raznih boja. Samo je z ena prikazana s
iznenaujuc im realizmom. Mogla je biti izrezana iz Rembrandtove slike i
smjetena u taj vrtlog boja.
Ne svia mi se. Ali osjeam... osjeam da je slikar vrlo darovit.
Stras no. U Wingateovim crnim oc ima javilo se iskreno uzbuenje. - On je
uspio uhvatiti nes to c emu nitko tko danas radi nije ni blizu. Svi arogantni
klinci koji dolaze ovamo, koji pokus avaju biti provokativni pa slikaju
koristec i se krvlju i rade skulpture od dijelova pus ke... oni su smijes ni. Ovo je
provokativno. Upravo sad to gleda.

Je li on vaan umjetnik?
To neemo znati jo pedeset godina.
Kako se zove taj stil?
Wingate duboko uzdahne. - Tes ko je rec i. Nije static an. Poc eo je s gotovo
c istim impresionizmom, a on je mrtav. To svatko moz e. Ali vizija je postojala.
Izmeu pete i dvanaeste slike poc eo je razvijati nes to puno fascinantnije. Jesi
li ula za Nabise?
-to?
Nabise. To znai proroci. Bonnard, Denis, Vuillard?
Ono to ja znam o umjetnosti stalo bi na razglednicu.
Nemoj se okrivljavati. To je americ ki obrazovni sustav. Oni vas to
jednostavno ne ue. Osim ako ih ne molite. ak ni na fakultetu.
Nisam zavrila fakultet.
Kako osvjez avajuc e. A zas to i bi. Americ ke institucije oboz avaju
tehnologiju. Tehnologiju i novac.
-Jesi li ti Amerikanac?
Zagonetni osmijeh. - A to ti misli?
Ne mogu odgonetnuti. Odakle si?
Obic no laz em kada me to pitaju. Ne z elim vrijeati tvoju inteligenciju pa
emo preskoiti biografiju.
Skriva mranu tajnu?
Tajnovitost me c ini zanimljivim. Kolekcionari vole kupovati od
zanimljivih prodavac a. Ljudi misle da sam veliki, stras ni vuk. Misle da sam
povezan s mafijom, da posvuda imam klijente koji su zloinci.
Ima li?
Ja sam poslovni c ovjek. Ali kada radis u New Yorku, onda ti takav ugled
ne teti.
Ima li grafike drugih ena koje spavaju da ih vidim?
Nema grafika. To jamim kupcu.
A fotografije? Sigurno ima fotografije.
Odmahnu glavom. Nemam fotografije. Nikakve kopije.
Zato?
Rijetkost je najrjee dobro.
Koliko dugo ima ovu?
Wingate pogleda u platno pa u mene krajikom oka. Ne dugo.
Koliko dugo e je imati?
Saljem je sutra. Imam stalne klijente u Takagiju za sva djela ovog
umjetnika. Jedan zarez pet milijuna funti. Ali za ovu imam druge planove.
Primio je metalni okvir i pokazao mi da drz im kutiju dok sliku gura natrag
unutra. Pomaem mu kako bih ga potaknula da nastavi govoriti.
Za seriju od oko sam slika rekao je Wingate mogao je biti jedan od
proroka. Ali opet se promijenio. Zene su postale realistic nije, tijela su im

izgledala manje z iva, a okolina sve vis e. Sada slika kao jedan od starih
majstora. Tehnika mu je nevjerojatna.
Zar se zaista ne zna jesu li ive ili mrtve?
Daj, molim te - progunao je naprez uc i se da primijeni jednaku snagu da
ne os teti okvir. One su modeli. Ako neki napaljeni Japanac z eli misliti da su
mrtve i za to platiti milijune, odlino. Ne alim se.
Zaista to vjeruje.
Ne gleda me. Ono s to ja vjerujem nije vaz no. Vaz no je ono s to sigurno
znam, a to je nita.
Ako Wingate ne zna da su z ene stvarne, sada c e saznati. Dok se on
ispravlja i brie znoj, okrenem se prema njemu i skinem naoale.
A to sad misli?
Mis ic i na licu jedva su mu se pomaknuli, ali vidi se da je izbezumljen. U
oc ima mu se sada vidi puno vis e bjelooc nica. - Mislim da me pokus avas
prevariti.
Zato?
Zato s to sam prodao tvoju sliku. Ti si jedna od njih. Jedna od Zena koje
spavaju.
Sigurno nije c uo s to se dogodilo u Hong Kongu. Moz da se kurator bojao
da e izgubiti izlobene primjerke?
Ne - kaem tiho. - To je bila moja sestra.
-Ali lice... isto je.
Mi smo blizanke. Jednojajane. U nevjerici je odmahnuo glavom.
Razumije li sada?
Mislim da o ovome znas vis e nego ja. Je li ti sestra dobro? Ne mogu
procijeniti je li iskren. Ne znam. Ali ako moram pogaati, rekla bih da nije.
Nestala je prije trinaest mjeseci. Kada si prodao sliku na kojoj je ona?
Moda prije godinu dana. -Japanskom poslovnom ovjeku?
Da. Takagiju. Dao je najveu ponudu.
Bilo je i drugih koji su dali ponude za tu sliku?
Naravno. Uvijek ih ima. Ali neu ti rei njihova imena.
Slus aj, z elim da nes to shvatis . Nije me briga za policiju ili zakon. Briga me
samo za moju sestru. Platit u za sve to zna to bi mi pomoglo da je naem.
Ne znam nita. Sestre ti nema godinu dana i misli da je jo iva?
Ne. Mislim da je mrtva. Mislim da su sve z ene na tim slikama mrtve. Kao i
ti. Ali ne mogu nastaviti sa z ivotom dok ne budem znala. Moram saznati s to
se dogodilo mojoj sestri. Toliko joj dugujem.
Wingate je pogledao prema kutiji. - Hej, suosjeam s tobom. Ali ne mogu ti
pomoi. Zaista nita ne znam.
Kako je to mogue? Ti si jedini prodava za tog umjetnika.
Naravno. Ali nikada ga nisam upoznao.
Ali zna da je mukarac.

Nisam siguran da ti iskreno kaz em. Nikada ga nisam vidio. Sve obavljamo
pos tom. Poruke ostavljene u galeriji, novac u ormaric ima na z eljeznic koj
postaji, takve stvari.
Ne mogu zamisliti da je z ena naslikala takve slike. Ti? Wingate digne
jednu obrvu. - U ovom sam gradu upoznao neke c udne z ene. Mogao bih ti
ispriati razne prie. Ne bi vjerovala to sam vidio.
Slike dobiva potom?
Ponekad. Ponekad ih ostavi dolje, u galeriji. Kao u s pijunskim romanima
kako to zovu? Razmjena na slijepo?
Kakav bi legitiman razlog mogao postojati za takav dogovor?
Pa mislio sam da se moda radi o Helginu sindromu?
emu?
Helginu sindromu. Sigurno zna za Andrewa Wyetha?
Naravno.
Dok su svi mislili da on moz e slikati samo ruralni americ ki realizam,
Wyeth je potajno slikao jednu z enu sa susjedne farme. Akt. Helgu. Wyeth je
c uvao slike u tajnosti i otkrivene su godinama poslije. Prva Zena koja spava
jednostavno je ovdje ostavljena. Nije bila jedna od prijanjih. Bila je iz njegova
Nabi razdoblja. Cim sam je vidio, prepoznao sam talent. Mislio sam da je
moz da djelo poznatog umjetnika, nekoga tko nije z elio da se zna da
eksperimentira na taj nain. Barem ne dok ne ostvari uspjeh.
Kako mu plac as ? Pa ne ostavljas valjda milijun dolara u ormaric u na
eljeznikoj postaji. Prebacuje li novac negdje na bankovni raun?
Na Wingateovu licu pojavio se mlak izraz. Slus aj, suosjec am s tobom.
Ali nije mi jasno s to se tebe tic e taj dio mog posla. Ako je istina ono s to
govoris , policija c e mi uskoro postaviti ista pitanja. Moz da ti je bolje da se
obrati njima. A meni da se obratim svome odvjetniku.
Zaboravi da sam te to pitala, dobro? Ne pokus avam ti nas tetiti. Briga me
samo za moju sestru. Sve su te z ene nestale iz New Orleansa. Ni jedna nije
naena, ni z iva ni mrtva. Sada sam odjednom otkrila te slike u Hong Kongu.
Svi pretpostavljaju da su te z ene mrtve. Sto ako nisu? Moram nac i c ovjeka
koji je naslikao te slike.
Slegnuo je ramenima. Kao s to sam rekao, morat c emo c ekati policiju
da to rijei.
U glavi mi se oglasila uzbuna. Christopher Wingate ne izgleda kao c ovjek
koji bi jedva doc ekao policijsku pozornost. A ovako odugovlac i tvrdec i da z eli
ekati dok se oni ukljue. Vrijeme je da pobjegnem.
Tko sve zna za ovo? - odjednom me pitao. - Kome si jo rekla?
Zelim da mi je ruka u dz epu i drz i limenku sa suzavcem, ali on me
netremice promatra a eki mu je nadohvat ruke. Nekoliko ljudi.
Kao, na primjer?
FBI.

Wingate se ugrize za donju usnu kao c ovjek koji vaz e svoje moguc nosti.
Zatim mu se pojavi poluosmijeh. - To bi me trebalo uplaiti?
Uzme c ekic i ja odskoc im. Nasmije se mojoj nervozi, uzme c avlic e,
nekoliko ih stavi u usta i poc ne zatvarati kutiju kao c ovjek koji poduzima sve
mjere da zatiti svoje blago.
U svakom zlu neko dobro, zar ne? Zbog c avlic a u ustima govori samo
jednom stranom usta. - Ako FBI poc ne istraz ivati ove slike u sluc aju ubojstva,
one c e postati svjetski poznate. Kao tip u Spanjolskoj koji je ubijao z ene i
stavljao ih u poloz aje kao na slikama Salvadora Dalija. To znac i zaradu,
gospodo.
Ba si kreten, zar ne?
To nije nezakonito. Istina je da c u zaraditi na ovoj slici mnogo vis e nego
to sam mislio. Moda dvostruko vie.
A koja ti je provizija? - upitam odmic uc i se iz dohvata c ekic a i stavljajuc i
ruku u dep.
To je moja stvar.
Koja je uobiajena provizija?
Pedeset posto.
Znai na ovoj bi slici mogao zaraditi milijun dolara?
Dobro ti ide matematika. Trebala bi raditi za mene.
Kutija je gotovo zatvorena. Kada zavrs i, rec i c e mi da odem i onda c e se
primiti telefona i poeti promovirati svoju tek procijenjenu imovinu?
Zas to ove slike prodajes u Aziji, a ne u Americi? Jesi li pokus avao odgoditi
njihovo povezivanje s nestalim enama?
Opet se nasmije. Jednostavno se tako dogodilo. Francuz s Kajmanskih
otoka kupio je prvih pet, ali saznao sam da je vec inu z ivota proveo u
Vijetnamu. Zatim se ubacio japanski kolekcionar. Iz Malezije. Isto Kinez.
Neto u tim slikama privlai istonjaki senzibilitet.
A to i nije ba tako suptilno. Mrtve gole bjelkinje?
Wingate se okrene prema meni dovoljno dugo da napui usta.
- To je grubo i preveliko pojednostavnjivanje.
Kamo e slika u kutiji?
U aukcijsku kuu u Tokio.
Zas to toliko kompliciras , Christopher? Zas to ne idu na draz bu ovdje u
New Yorku? U Sotheby's ili negdje drugdje?
Sada mu se na licu pojavilo c isto samozadovoljstvo. Kao Brian Epstein
s Beatlesima. Broj jedan si u Engleskoj, ali u jednom ih trenutku moras
odvesti u Ameriku. Moda je dolo vrijeme.
Wingateova arogantnost konano u meni neto potakne, besramnost koju
nastojim drz ati pod kontrolom, ali koja ponekad eksplodira unatoc mojim
naporima ili interesima.
Lagala sam za FBI kaz em hladno. - Nisam im jos rekla za slike. Prvo

sam z eljela razgovarati s tobom. Ali buduc i da si takav kreten i nisi mi rekao
nis ta korisno, rec i c u im. Znas li s to c e se onda dogoditi? Ovo platno po kojem
slinis postat c e dokazni materijal u sluc aju masovnih ubojstava i bit c e
oduzeto. A ti nec es na njemu zaraditi nis ta jer ga nec es moc i prodati. Dugo
vremena, Christopher. Kao imovina zamrznuta dok se ne dokaz e zakonitost
oporuke.
Wingate se ispravlja s c ekic em i okrene se prema meni. Jos u ustima ima
nekoliko avlia. eljela bih mu ih ugurati u grlo.
to eli znati? pitao je.
elim ime. elim znati tko slika ove slike.
Podigne c ekic i uz pljesak spusti glavu c ekic a na svoju drugu ruku. - Ako
jo nisi rekla FBI-ju, nisi ba u dobroj poziciji da takvo to trai.
-Jedan poziv.
Sad se nasmijao. Poziv zahtijeva pristup telefonu. Mislis da moz es doc i
do onoga?
Pokaz e c ekic em prema bez ic nom telefonu na pultu iza njega. Vjerojatno
bih ga mogla suzavcem omamiti i doc i do telefona, ali nije u tome bit. Stvar je
u tome da me je voljan ozlijediti - moz da i ubiti da zas titi svoj monopol. To
znai da zna mnogo vie nego to govori o podrijetlu ena koje spavaju.
Dakle? ree gotovo razigrano.
Uzmaknem prema z eljeznim stubama usput prstom traz ec i rasprs ivac
suzavca.
Kamo c es , Jordan? Napravi tri koraka prema meni drz ec i c ekic u ravnini
struka. U tom mi trenutku kroz glavu prolazi novi scenarij. Sto ako slikar nije
ubojica? Sto ako je Wingate smislio cijelu stvar kako bi zaradio milijune na
provizijama? Sto ako on ubija z ene i samo uzima proviziju na slike nekoga
gladnog umjetnika? Tamne mu oc i bljes te dok mi se primic e i nasilje u njima
me uznemirava.
Jednim pokretom izvadim suzavac i prsnem mu u lice s dva metra
udaljenosti. Moc ni mu sprej ispuni oc i, nos i usta s dovoljno kemijski
iritativnih para da mu se zapale sluznice. Vris ti kao dijete, ispus ta c ekic i
poc inje si trljati ic i. Gotovo ga z elim odvesti do sudopera jer toliko stras no
vris ti, ali nisam toliko luda. Dok trc im prema stubama i srce mi divlje lupa,
divovska me ruka povue natrag u sobu i u bubnjiima zaujem paljbu topova
u daljini.
Kada sam otvorila oc i, vidim sivi dim i mus karca koji vris ti. Wingate
toliko glasno vris ti da ne mogu misliti. Mus karci se mogu c uti kako tako
vris te samo u ratnim zonama kada lez e na podu drz ec i svoja crijeva ili
genitalije u zdjeli koju im je dao neki lijec nik. Sada Wingate trc i po sobi kao
slijepi s takor u brodu koji tone; moz da c e izletjeti kroz prozor. Nekako se
dignem na koljena i poc nem puzati prema stubama, ali dim postaje sve gus ci.
Na niim katovima galerije buknuo je poar.

Postoji li izlaz za nudu? vic em, ali on me ne c uje. Jos si pokus ava
iskopati oi.
S lijeve strane vidim slabo plavo svjetlo, ulic nu rasvjetu. To znac i da je
tamo prozor. Brzo dopuz em do njega i dignem glavu iznad prozorske daske
nadajuc i se da su tu stube za izlaz u sluc aju poz ara. Umjesto toga vidim pad
od devet metara. Puz uc i natrag prema stubama, stanem na pola puta i c ekam
da Wingate projuri pokraj mene. To je i uc inio nekoliko sekundi poslije i
sruila sam ga na tlo.
ZAEPI! - viem. - AKO NE ZAEPI, UMRIJET E.
Moje oi - jaue Slijep sam.
NISI SLIJEP. POPRSKALA SAM TE SA SUZAVCEM. OSTANI OVDJE!
Ustavs i u dim koji je postajao sve gus ci, pojurim do sudopera i spremnik
za kavu ispunim vodom. Zatim teturam do njega i isperem mu oc i. On opet
vriti, ali ini se da mu voda godi.
Jo kalje.
Nema vremena. Moramo izai. Gdje su poarne stube?
Spavaa... soba.
Gdje je?
Stranji zid... vrata.
Ustani!
Ne pomic e se dok mu ruku nisam povukla dovoljno da mu istegnem
ligament. Zatim se okrene i poc ne puzati pored mene. Dok se krec emo, sa
stuba se c uje rika kao glas nekog sotonskog stvorenja. Glas vatre. Cula sam ga
na mnogim mjestima i taj zvuk mi unutras nje organe pretvara u z ele. Postoji
razlog zas to su ljudska bic a spremna skoc iti s desetog kata na beton kako bi
izbjegli to da ivi izgore. Ta je rika dio razloga.
Prvo prolazim kroz vrata spavac e sobe. Ovdje dim nije tako los . Ima samo
jedan prozor. Dok puem prema njemu, Wingate me lovi za zglob.
ekaj! vrisne. - Slika!
Zaboravi sliku!
Ne mogu je ostaviti! Automatsko gaenje poara ne radi!
Pritisak njegove ruke na mome zglobu je nestao. Kada se okrenem, nema
mu ni traga. Budala je spremna umrijeti za novac. Vidjela sam ljude da umiru
i iz gorih razloga, ali ne bas mnogo gorih. Stanem na vrata i pokus am ga
vidjeti kroz dim, ali nema koristi.
Zaboravi prokletu sliku! viem u sivi zid.
Pomozi mi! - vikne. - Ne mogu sam pomaknuti kutiju!
Ostavi je!
Nema odgovora. Nakon nekoliko sekundi, c ujem da nes to udara po kutiji.
Vjerojatno eki. Zatim se uje kripa kao trganje drveta.
Zapela je! vic e. Zatim se kroz vatru koja sve vis e napreduje c uje jak
kaalj. Treba mi no! Mogu njime osloboditi platno!

Bas me i nije briga s to Wingate z eli poc initi samoubojstvo, ali odjednom
mi padne na pamet da je ta slika vrjednija od novca. O njoj moz da ovise z ivoti
tih z ena. Spustim se na koljena, duboko udahnem i poc nem puzati prema
zvuku kalja.
Glava mi ubrzo udari u nes to mekano. To je Wingate koji se gus i dok
pokus ava izvuc i kisik iz dima. Plamen je vec stigao do vrha stuba i u njegovu
naranc astom sjaju vidim sliku, napola je izvuc ena iz kutije ali zaglavila se za
ploc u sa strane koju je Wingate samo djelomic no maknuo. Otkopc am torbicu,
izvadim Canon, slikam tri slike i opet ga vratim u torbicu te primim Wingatea
za rame.
- UMRIJET E AKO SE NE POMAKNE!
Lice mu je sive boje, a oc i su gotovo zatvorene koliko su natekle. Primim
ga za noge i pokus am ga izvuc i u spavac u sobu, ali od napora mi se zavrti u
glavi i na trenutak mi se zamrac i pred oc ima. Zamalo se onesvijestim, a to bi
znac ilo smrt. Pustim mu noge, pojurim do prozora, otvorim ga i gurnem
prema gore.
Vanjski zrak me udari kao puna kanta hladne vode i ispuni mi pluc a
bogatim kisikom te razbistri glavu. Na trenutak pomislim vratiti se po
Wingatea, ali instinkt prez ivljavanja ponis ti taj nagon. Ispod mene nalazi se
z eljezni okvir poz arnih stuba. Klasic ni njujors ki model. Kat ispod pric vrs cene
su ljestve koje c e se s mojom tez inom spustiti na ploc nik. Ali kada dopuz em
dolje do ploc e i povuc em zasun, ljestve ostanu na mjestu. Val dima nadima se
kroz prozor iza mene. Povuem ipku svom snagom, ali nita se ne pomakne.
. Dovoljno sam dugo z ivjela u New Yorku da znam kako time rukovati i da
ove ne rade. Do napuklog betona u ulic ici ispod mene ima pet metara i
najbolje mi je skoc iti izmeu nekih kontejnera i res etke s ahte. U daljini se
c uju sirene, ali mislim da vatrogasci spas avanje nec e poc eti u ovoj ulic ici.
Moram se spustiti, a postoji samo jedan nain.
Prebacim se preko ograde i spustim drz ec i se rukama za rub platforme.
Visoka sam metar i osamdeset s to znac i da se pad skrac uje za oko tri metra.
Nis ta stras no za padobranca, ali ja nisam jedan od njih. Jednom jesam skoc ila
iz helikoptera u Sjevernoj Karolini slikajuc i vojnu vjez bu. Cinilo mi se kao
devet metara iako je navodno bilo samo etiri.
Ma kud puklo da puklo. Slomljeni zglob nije nis ta u usporedbi s
Wingateovom sudbinom. Pustim ruke i skoc im kroz mrak. Pete mi lagano
udare o ploc nik i odlete ispod mene ostavivs i moju desnu polovicu straz njice
i zglob da osjete glavnu snagu udarca. Viknem od boli, ali uzbuenje zbog
bijega snaz an je anestetik. Zakotrljam se na lijevo, ustanem i pogledam
natrag prema platformi. Na prozoru kroz koji sam prije nekoliko trenutaka
ispuzala vidi se vatra.
Isuse.
Sljedec i mi je instinkt da pogledam niz ulic icu i najez im se od onoga s to

sam vidjela. Na kraju ulice stoji mus karac i gleda me. Vidim samo sjenu jer je
svjetlo iza njega. Izgleda velik. Dovoljno velik da me unakazi. Dok ga gledam,
krene prema meni, prvo nesigurno, a zatim odluc nim korakom. Ne izgleda
kao vatrogasac. Ruka mi krene u dz ep, ali suzavac nije tamo. Izgubila sam ga
tamo gore. Imam samo fotoaparat koji je u ovoj situaciji vis e nego
beskoristan. Okrenem se i trc im prema drugom kraju ulic ice, prema jadikovci
sirena.

4.
Izas avs i iza ugla ulic ice, suoc avam se sa situacijom koju sam vec mnogo
puta slikala u karijeri. Klasic na scena poz ara: vatrogasno vozilo sa svjetlima
koja se pale i gase i cijevima iz kojih izlazi voda, dolaze specijalci i vozilo
hitne pomoc i, policajci vic u, mnos tvo promatrac a, gomila izlazi iz bara i
videoteke, gledaju, piju i vic u u mobitele. Vec ina njih izas la je iz bara nakon
s to je c ula eksploziju i miris alkohola u zraku. Policija ih pokus ava zadrz ati
iza z ute linije da ih zas titi od cigala koje padaju i letec eg stakla, ali oni se
krec u polako. Proem pokraj najvec eg policajca i pokaz em fotoaparatom
prema vatri.
Hej - vikne - vrati se iza vrpce!
Ja sam iz Posta kaem mu dignuvi fotoaparat.
Da vidim iskaznicu.
Nemam je. Bila sam u baru na pic u s nekim prijateljima. Zato imam samo
ovaj idiot. Daj me pusti, ovjee. Prva sam ovdje. Sve mogu slikati.
Dok policajac razmis lja, okrenem se prema izlazu iz ulic ice, c etrdeset
metara dalje, ali nitko nije istrc ao. Rubni zidovi na trenutak su se zamaglili.
Cinilo se da se vertikalna linija od cigala u tami namres kala. Je li to bio on?
Pokus ava li jos smisliti nac in kako doc i do mene? Iz dubine Wingateove
zgrade uje se snani prasak i zidovi se srue na ulicu. Gomila uzdahne.
Molim te, ovjee. Sve u propustiti.
Policajac kimne glavom prema zgradi i ja projurim pokraj njega brzinom
munje krec uc i se uz gomilu i slikajuc i. Cini se da nitko ne zapaz a da slikam
gomilu, a ne vatru. Svako malo okrenem fotoaparat prema goruc oj zgradi, ali
ne troim na nju snimke.
Izrazi na licima su isti: primitivna fascinacija koja granic i s veseljem.
Neka z enska lica pokazuju suosjec anje, osjec aj da je ovo unis tenje tragedija,
ali kako s prozora ne vris te majke s djecom u rukama, tinejdz eri se ne
pokuavaju spustiti po plahtama, raspoloenje je slinije tulumu.
Ako poz ar nije podmetnuo tip iz ulic ice, osoba koja jest vjerojatno je u
ovoj gomili. Palikuc e vole promatrati svoje vatre kako gore, gotovo to moraju
c initi. Koja je moguc nost da je ovu vatru izazvala krijesnica? Dvadeset i c etiri
sata nakon s to sam otkrila vezu izmeu Zena koje spavaju i z rtava u New
Orelansu, jedina ljudska veza s umjetnikom z iva je izgorjela? Savrs eno
tempirano. Vatra je podmetnuta da us utka Christophera Wingatea. Covjek
koji je to uc inio moz da je nekoliko metara udaljen od mene. Moz da sam ga
ve slikala.
Iz literature koju sam proc itala nakon Janeine otmice nauc ila sam da se
masovni ubojice c esto vrac aju na mjesta zloc ina kako bi uz ivali u svojem

uspjehu, ponovno proz ivjeli stras na djela, pa c ak i da bi masturbirali tamo

gdje su slus ali preklinjanje svojih z rtava. Wingateovo ubojstvo nije ni slic no
ubojstvu z ena na slikama. To je zloc in iz koristi, radi prez ivljavanja. Ali
ubojica c e moz da c ekati da bude siguran da je ostvario svoj cilj. A tko zna
kakvu su bolesnu povijest ta dva mus karca imali zajedno? Sto mi je Wingate
rekao? Ne bi vjerovala to sam sve vidio.
Kad sam maknula pogled s gorec e zgrade, perifernim vidom registrirala
sam skriveni pokret. Sirom otvorene oc i nestale su iza gomile s moje desne
strane. Ljudi su sada preblizu vrpci i vis e ne vidim te oc i. Dok gledam c ini mi
se da se iz zadnjih redova pribliz ava prema meni netko s kapom na glavi.
Dignem fotoaparat i opalim iznad glava u gomili. Glava nestane i pojavi se jos
bliz e. Opet pokus am slikati ali prekidac ne radi i zatim osjetim kako mi u ruci
vibrira motor za premotavanje. Nisam ula zbog buke u gomili.
Nemam vie filma.
Kapa se sada pribliz ava polako prema meni kroz gomilu. U iskus enju sam
pric ekati da mu dobro pogledam lice, ali s to ako ima pis tolj? Dovoljno blizu
da ga vidim bit c e dovoljno blizu za pucanje, a ne z elim ovdje umrijeti.
Jordan Glass, poznata ratna fotogra kinja, ubijena u Petnaestoj ulici u c etvrti
Chelsea.. Taj naslov ima ironini prizvuk istine i neu ekati da se ostvari.
Pogledavs i oko sebe, poz urim prema kapetanu vatrogasaca koji stoji
pokraj jednog vatrogasnog vozila i razgovara s policajcem.
Kapetane!
Iznervirano me pogledao.
-Jane Adams, iz Posta. Slikala sam gomilu i prola pokraj tipa koji smrdi na
benzin. Kada sam to komentirala, poc eo me slijediti kroz gomilu. Nosio je
kapu u obliku arape.
Vatrogaeve oi su se rairile. Gdje?
Zatim se okrenem i pokaz em prema mjestu s kojeg sam prije nekoliko
trenutaka otila.
Tamo na trenutak ugledam blijedo lice s bradom i prodornim oima ispod
kape u obliku arape. Toliko je brzo nestalo da se pitam je li uope tamo bilo.
Tamo! Jeste liga vidjeli?
Kapetan vatrogasaca pojuri prema vrpci, a za njim policajac koji je stajao
pokraj njega.
Sto se dogada? - upita drugi policajac koji se odjednom pojavio pokraj
mene.
Namirisala sam benzin najednom tipu. Otili su provjeriti.
Nemoj zafrkavati? Odlino. Radi za Times?
Ne, za Post. Nadam se da e ga uhvatiti. A to u im rei ako ga uhvate?
Da. Ovo je komplicirano mjesto zloina. On bi mogao biti krivac.
Policajac je mladi Talijan s jednodnevnom bradom koja vis e nalikuje na
desetodnevnu. - Kako to mislite?

U autu preko ceste nali su nekog tipa. Mrtav.

Sto? okrenem se i pokus am vidjeti, ali smeta mi gomila. Kako je
umro?
Netko mu je prerezao grkljan. Moete li vjerovati? Bio je u odijelu.
ini se da nije mrtav ni jedan sat. Neto se udno ovdje dogaa.
Tko je on?
Nema novanika. Auto izgleda kao klaonica.
Kapetan vatrogasaca ve se gura natrag prema nama, a policajac za njim.
-Jeste li ita vidjeli? - upita ih policajac Talijan.
Drugi policajac odmahuje glavom. Prevelika je guz va. Tip bi mogao biti
pola metra dalje, ali ne bismo ga mogli prepoznati osim po mirisu.
Ja u proetati - ree Talijan nagnuvi kapu dok hoda prema vrpci.
Tip bi mogao biti pola metra dalje. I ne osjec a se miris goriva. Mogao bi
me ubiti prije nego s to shvatim da je tu. Vrijeme za odlazak. Ali kako? Taksist
je odavno otiao, a hodanje ne dolazi u obzir. A ni podzemna.
Dok razmis ljam o opcijama, z uti taksi stane na kraju ulice i iz njega izlazi
mladic s dva fotoaparata oko vrata. Sluz beni novinari. Znajuc i da c e traz iti
rac un, poc nem trc ati i trc im u punom sprintu prije nego s to ga je primio u
ruku.
Taksi! viknem. Nemojte ga pustiti.
Iz nekog razloga moz da zato s to je vidio moj fotoaparat fotograf
zadri taksi.
Hvala! kaem mu uskoivi na stranje sjedalo.
Radi li za neke novine?
Ne - lupim po plastinoj pregradi. - Na JFK. Brzo!
ekaj. Poznam li te?
Kreni! viknem mu iza glave.
Hej, zar ti nisi...
Uz kripanje guma, taksist kree prema tunelu Queens-Midtownu.
Sletjela sam u zrac nu luku Reagan National u 10:15 navec er i nakon
iskrcaja na izlazu me c ekao c ovjek u odijelu. Drz i bijeli karton na kojem pis e J.
Glass, ali ne izgleda kao voza limuzine. Izgleda kao uglaeni raunovoa.
Ja sam Jordan Glass.
Specijalni agent Sims ree namrtivi se. Kasnite. Slijedite me.
Krene brzim korakom i proe toc no pokraj pokretnih stuba za dolje na
kojima je pisalo Prtljaga i prijevoz.
Dolje imam neke torbe kaz em mu. - Moji fotoaparati. Bili su ukrcani na
raniji let pa su vjerojatno u skladitu.
Kod nas su vas i aparati, gospoo Glass. Zrakoplovna kompanija vam je
izgubila koveg.
Odlic no. Agent Sims vodi me kroz vrata na kojima pis e - Samo za osoblje
zrac ne luke i u lice me udari hladan zrak. U Washingtonu je isto jesen, ali,

za razliku od New Yorka, vlaga u zraku podsjec a me na kuc u. Kuc u kao u

Mississippiju. Trenutac no z ivim u San Franciscu, ali ni jedno mjesto u kojem
sam z ivjela nije zamijenilo plodni, suptropski vrt potoka, polja pamuka,
hrastovih i borovih uma u kojem sam odrasla.
Ploc nik je sklizak od kis e i odraz ava bljes tava svjetla terminala i
prigus enija, plava svjetla na pisti. Sims mi pomaz e da uem u kamion s
prtljagom i daje znak vozau u kombinezonu koji kree preko prostora zrane
luke. Moje aluminijske torbe za fotoaparate nalaze se meu prtljagom daleko
iza nas.
Mislila sam da idemo u grad - pokus am nadglasati zvuk motora. U
zgradu FBI-ja.
Sef se morao vratiti u Quantico vikne Sims. Sastanak je sada tamo.
A kako emo do tamo?
U onome.
Kada je pokazao prema tami, vidim elegantne linije helikoptera Bell 260.
Kamion za prtljagu je stao. Agent Sims ukrca moje torbe u helikopter i vrati
se po mene. On je visok c ovjek i Bell za njega ima premalo mjesta. Svejedno
ne izgleda nezadovoljno. Vec ina njegovih kolega vjerojatno se trideset i dva
kilometra do Quantica voze u Fordu Taurusu.
Za manje od minute diz emo se u nebo iznad glavnoga grada i Pentagon
nestaje iza nas dok se vozimo prema jugu iznad svjetala Aleksandrije koja je
usporedna s autocestom 1-95. Za manje od deset minuta spus tamo se nad
pomorskom bazom Quantico prema heliodromu Akademije FBI-ja. Jedan
agent c eka da preuzme moju prtljagu, a Sims me vodi izravno u labirint
zgrade Akademije. Nakon kratke voz nje dizalom i s etnje niz tamni hodnik,
doprati me u praznu prostoriju, sterilnu i bijelu, koja nalikuje na sobu za
sastanke nekog hotela.
Priekajte ovdje ree Sims.
Vrata se zatvore i zakljuaju izvana. Zar misle da u njukati po hodnicima
traz ec i nes to s to mogu ukrasti? Ako se netko ne pojavi za dvije minute, mogla
bih jednostavno zaspati na stolu. Zadnje s to z elim jest sjesti jer mi je
straz njica kao velik hematom. Unatoc iscrpljenosti, jos sam nervozna zbog
vatre i spoznaje da je Wingate mrtav. Istraga c e bez njega biti vrlo
hendikepirana. Jedno je sigurno. Nec e biti kao pros le godine. Ovaj put me
nitko nee iskljuiti.
Kvaka s kljocne. Zatim se otvore vrata i udu dva mus karca. Prvi je Daniel
Baxter koji se nije mnogo promijenio od prije trinaest mjeseci kada smo se
prvi put upoznali. Ima tamnu kosu i c vrste je grade. Visok oko metar i
osamdeset i mis ic av. Oc i su mu smee i suosjec ajne, ali mirne kao nis ani
pus ke. Covjek iza njega je vis i - oko metar i devedeset - i barem deset godina
stariji, sijede kose, u skupome odijelu i otresitog izgleda kao oni koji su
diplomirali na Yaleu. Meutim, njegove sivo-plave oc i, okruz ene koz om,

podsjec aju na zlokobnog Georgea Plimptona. Baxter se ne pokus ava rukovati

sa mnom i, kad je sjeo, pone govoriti.
Gospoo Glass, ovo je doktor Arthur Lenz. On je forenzic ki psihijatar koji
savjetuje Biro.
Lenz pruz i ruku, a ja samo kimnem. Rukovanje s mus karcima uvijek mi je
neugodno pa to ne radim. Nemoguc e je neutralizirati razliku u velic ini pa ne
z elim da se osjec aju kao da su u prednosti. Mus karce koje znam, njih grlim.
Ostali se mogu snai.
Sjednite, molim - ree Baxter.
Ne, hvala.
Pretpostavljam da imate objas njenje s to ste propustili let koji sam
rezervirao.
-Pa...
Prije nego s to nastavite, dopustite da kaz em da je Christopher Wingate
bio pod nadzorom FBI-ja otkad ste me nazvali iz zrakoplova.
Nisam bila sigurna hoc u li priznati da sam bila u poz aru. Sada nisam
mogla poricati. - Imali ste ljude ispred galerije?
Baxter kimne glavom, a lice mu se zacrveni od bijesa. - Lijepo smo vas
slikali kako ulazite u zgradu oko c etrdeset minuta prije nego s to je odletjela u
zrak. Otvara dosje pod nazivom NOKIDS i gurne mi fotogra iju preko stola.
Evo me, u digitalnoj raskoi.
Znala sam da Wingate vjerojatno neto zna o mojoj sestri.
- I je li znao?
Da i ne.
Baxter napokon prekipi od bijesa. - Sto ste dovraga mislili da c ete tamo
postii?
Nes to jesam postigla! I dobro je da jesam jer bi bio mrtav dok biste ga vi
odluili ispitati.
To ga je malo omelo.
Ako ste imali ljude ispred galerije - nastavila sam zas to nisu us li i
pokuali nas spasiti?
Tamo smo imali samo jednog agenta, gospoo Glass, koji je nadzirao iz
auta. Vatra je planula na prvome katu, ali bila je eksplozivne prirode.
Uzrokovana zapaljivim sredstvom od benzina i tekueg sapuna.
Napalm iz kuc ne radinosti. To mi je dobro poznato iz malih ratova koji
ne zavre na veernjim vijestima.
Da. Sustav za gas enje poz ara bio je iskljuc en prije nego s to je naprava
eksplodirala, kao i protupoz arni alarm. Otada smo utvrdili i da su ljestve na
poz arnim stubama takoer bile pric vrs cene u uspravnom poloz aju. Nis ta nije
radilo.
Meni govorite? Morala sam skoc iti da se spasim. Vas c ovjek nije nis ta
mogao uiniti da pomogne?

Na ovjek jest neto uinio. Umro je tamo.

Prema valu topline shvatila sam da sam se zacrvenjela u licu.
Baxterove oc i nemaju milosti. - Posebni agent Fred Coates, star dvadeset
i osam godina, oz enjen i ima troje djece. Kada je bomba eksplodirala, nazvao
je vatrogasce. Izas ao je iz auta i slikao zgradu i prve ljude koji su se pojavili na
mjestu zloc ina u sluc aju da i poc initelj ostane u blizini. Zatim se vratio u auto
i s mobitela nazvao ured u New Yorku. Razgovarao je sa svojim s efom kada
mu je netko kroz prozor prerezao grkljan. Sef ga je c uo kako dvadeset sekundi
iskas ljava krv i nakon toga nis ta. Ubojica mu je ukrao znac ku i fotoaparat.
Promaknula mu je jedna memorijska kartica koja je pala izmeu upravljac ke
ploc e i sjedala agenta Coatesa. Tako smo vidjeli vas u sliku. Njegove slike
gomile su izgubljene.
Isuse. ao mi je.
Baxter progovori gledajuc i me optuz ujuc im pogledom. Mislite da nam
to pomae? Rekao sam vam da doete izravno ovamo.
Nemojte pokus avati ovo meni natovariti! Nisam ja toga tipa tamo
smjestila, dobro? Vi ste. Onaj tko ga je ubio podmetnuo bi poz ar, bila ja tamo
ili ne. A ja imam slike gomile.
Obojica se nagnu prema meni otvorenih usta.
Gdje? - upita dr. Lenz.
O tome c emo za minutu. Zelim nes to odmah razjasniti. Ovo nec e biti
jednosmjeran razgovor.
Shvac ate li da je vaz na svaka minuta? - upita Baxter. Skrivajuc i taj
film...
Moje sestre nema vec godinu dana, dobro? Mislim da moz e c ekati jos
dvadeset minuta.
Ne znate sve injenice.
To je tono ono to elim.
Baxter je Lenzu pokazao svoju ljutnju.
Je li moz da Coatesa netko ubio zbog novc anika i fotoaparata? upitam.
Je li mogue da ubojstvo nije vezano za poar?
Zato ostaviti mobitel? - odgovori Baxter. -1 auto? Kljuevi su bili u bravi.
Koliki su izgledi da bi neki palikua ubio nekoga tko gleda poar?
Milijun prema jedan. Gospoo Glass ta je vatrena bomba podmetnuta da
uc ini upravo ono s to je uc inila. Da ubije Wingatea i unis ti njegove
dokumente. Sretni ste to niste odletjeli u zrak sa svima ostalima.
Wingate me zamalo ubio. Mogao se spasiti, ali pokus ao je spasiti glupu
sliku a ja sam, kao budala, pokuala spasiti njega.
Koju sliku? - upita Lenz.
Zene koje spavaju broj dvadeset. To je bila jedina od serije koju je imao
kod sebe i ubio se pokuavajui ju spasiti.
Pitam se zato - tiho e Lenz Sigurno je osigurana.

Osiguranje ne bi bilo dovoljno.

Zato ne?
Kada sam rekla Wingateu kako c u rec i FBI-ju da su z ene na slikama
gotovo sigurno z rtve iz New Orleansa, bio je u ekstazi. Rekao je da c e se
platno prodati vjerojatno za dvostruko od onoga s to su mu nudili, a to je bilo
jedan zarez pet milijuna funti.
-Je li spomenuo ime ponuaa?
Takagi.
Kako je slika izgledala? upita Lenz. - Kao one koje ste vidjeli u Hong
Kongu?
Da i ne. Ne znam nis ta o umjetnosti, ali ova je bila realistic nija od onih
koje sam vidjela. Gotovo fotografski realistina.
ena je izgledala mrtva?
Apsolutno.
Baxter je iz dosjea izvadio fotogra iju i gurnuo je preko stola prema meni.
Bila je to slika mlade tamnokose z ene, neobvezna slika koju je vjerojatno
slikao neki c lan obitelji. Nije bas u ravnini pa sam pomislila da ju je slikalo
dijete. Ali nisu me zbog toga proli trnci.
To je ona. Prokletstvo. Tko je ona?
Posljednja poznata rtva - odgovori Baxter.
Kada je oteta?
Prije etiri i pol tjedna.
Koliki je bio razmak izmeu nje i one prije nje?
est tjedana.
A prije toga?
Pedeset i etiri dana. Sedam i pol tjedana.
Citala sam i o tim krac im vremenskim razmacima. Jedna teorija kaz e da
se masovnim ubojicama svidi ono s to rade, naraste im samopouzdanje i
pokus avaju sve c es ce ostvarivati svoje fantazije. Druga teorija kaz e im se
stanje poc inje pogors avati, odnosno, neuroze koje ih pokrec u poc inju im
unis tavati um i guraju ih prema uhic enju ili c ak smrti, a put koji oni biraju
jest ubrzano ubijanje.
Znai, mislite da e uskoro opet ubiti?
Dvojica mus karaca razmijenili su poglede koje ja ne mogu protumac iti.
Zatim psihijatar kimne glavom i Baxter se okrene prema meni.
Gospodo Glass, prije otprilike jedan sat, mlada bjelkinja nestala je s
parkiralita trgovine u New Orleansu.
Zatvorim oc i zbog zastras ujuc e izjave. Jane ima jos jednu sestru u crnoj
rupi njezina trenutnog postojanja. - Mislite da je on?
Lenz prvi odgovori. Gotovo sigurno jest.
Odakle je oteta?
Iz predgraa New Orleansa, zapravo. Metairiea.

Cak je pogodio i izgovor: Met-a-ree. Nauc io je to radec i godinu i pol na

tome sluaju.
Koje trgovine u Metairieu?
Zove se Dorignac's. U Aveniji veterana. Ovaj put nije pogodio izgovor.
Dorajaks - ispravljam ga. - Tamo sam prije stalno kupovala. To je obiteljska
trgovina, kao stari lanac Schwegmann.
Baxter je napravio zabiljes ku. - Zrtva je napustila kuc u nekoliko minuta
prije nego s to se trgovina zatvorila - osam i pedeset navec er prema njihovu
vremenu kako bi kupila kobasice. Radila je umak za roendansku proslavu
sutradan na poslu. Radila je u stomatolos koj ordinaciji, na recepciji. Do devet
i petnaest njezin se suprug vec poc eo brinuti. Pokus ao ju je dobiti na telefon
u autu i nitko se nije javljao. Znao je da je trgovina zatvorena pa je stavio
djecu u krevet i odvezao se vidjeti je li joj moda potroena baterija.
Naao je prazan auto s otvorenim vratima?
Baxter je ozbiljno kimnuo glavom.
To se dogodilo dvjema rtvama prije Jane. - Zvui kao da je on.
Da. Ali moglo bi biti i nekoliko drugih stvari. Ova z ena je moz da imala
ljubavnika. Nas la se s njim u trgovini da porazgovaraju ili moz da da se na
brzinu poseksaju u autu. Odjednom je odluila zauvijek nestati.
I ostaviti djecu?
Dogaa se Baxterov glas opterec enje iskustvom. Nakon razgovora s
detektivom, ne c ini mi se da je to takva situacija. Druga moguc nost je
uobic ajeno silovanje. Tip koji c eka u kombiju i traz i prikladnu metu. Vidi je
kako sama ide prema autu i uhvati je.
-Je li posljednjih nekoliko tjedana bilo takvih sluajeva?
-Ne.
Jesu li druge z rtve kupovale u Dorignac'su? Jane je sigurno tamo ponekad
odlazila.
Nekoliko njih je ponekad tamo kupovalo. Trgovina drz i neku regionalnu
hranu koju druge nemaju. Detektivi iz opc ine Jefferson upravo ispituju
osoblje, a nas ured u New Orleansu vec im analizira z ivote. Uz pomoc
rac unala u Quanticu. Pritisak sa svih strana, ali ako je to sluc aj kao i ostali...
nita nee dati rezultate.
Zelim nes to rec i ali od s oka ostanem bez zraka. - Cekajte malo. Prema
onome s to ste mi rekli, c ovjek koji je oteo z enu ispred Dorignac'sa nije
mogao ubiti Wingatea.
Baxter polako kimne glavom. Hitna sluz ba u New Yorku zaprimila je
poziv o poz aru kod Wingatea u sedam i pedeset i jedan navec er prema
istoc nom vremenu. To je maksimalna razlika od dva sata i dvadeset i c etiri
minute.
Znac i nema s anse da je ista osoba uc inila obje stvari. Cak ni s Learjetom
na raspolaganju.

Malo je vjerojatno rec e Baxter. - Zapaljivo sredstvo kojim je pometnut

poz ar u galeriji bilo je programirano. Ako je programirano dovoljno
unaprijed, ista se osoba mogla vratiti u New Orleans na vrijeme da otme z enu
pred Dorignac'som.
Ali nije - mislim na glas. - On nije.
Kako znate?
Jer sam ga vidjela.
to?
Sto brz e mogu opisujem dramu s c ovjekom iz ulic ice, slikanje preko
gomile, i slanje vatrogasca i policajca za njima.
Gdje vam je film? - upita Baxter dok mu oi gore od uzbuenja.
Nije ovdje ako ste na to mislili. Jeste li sigurni da je Wingateovo ubojstvo
vezano za sluaj moje sestre?
Gotovo sigurni ree Lenz.
Znai govorite da iza tih nestanaka ne stoji samo jedna osoba.
Nisam to rekao ja nego dokazi. Dva nepoznata subjekta, ne jedan.
Dva ubojice koji djeluju kao tim?
Dogaa se - rec e Baxter. - Ali timovi obic no rade zajedno. Dva bivs a
zatvorenika u kombiju otimaju i muc e z ene, takve stvari. Ovo bi bilo nes to
mnogo sofisticiranije.
Jeste li ikada prije vidjeli nes to slic no? Ljude kako surauju na daljinu
kako bi si pomagali u masovnim ubojstvima ili otmicama?
Samo u sluaju djeje pornografije - ree Baxter a to je neto drugo.
U literaturi nema presedana - ree dr. Lenz.
Ali to ne znac i da moguc nost ne postoji. Skidanje koz e s tijela z ena nije
bilo poznato dok Ed Gein nije uhvac en kako to radi u pedesetima. Zatim je
Tom Harris to iskoristio u knjizi i uc inio dijelom nacionalne svijesti. Mi
krec emo od jednostavne pretpostavke: sve s to moz ete zamisliti je moguc e i
moda se dogaa upravo dok o tome razgovaramo.
Kako bi to funkcioniralo? upitam. Kako vi to vidite?
Podjela rada - rec e Lenz. - Ubojica je u New Orleansu, a slikar u New
Yorku.
Ali Wingate je ubijen u New Yorku.
Tu je drugi motiv. Radilo se o samoodranju.
I ja sam isto mislio. Znac i tip u New Orleansu otima z ene. Kako tip iz New
Yorka slika? Radi prema fotogra ijama? Ili doleti u New Orleans da naslika
trupla?
Ako je scenarij takav - rec e Baxter molim se Bogu da leti. Moz emo
iskoristiti rac unala zrakoplovnih tvrtki da napravimo popis potencijalnih
osumnjienika.
Moe li zaista biti tako lako?
Moglo bi biti. Pros lo je dugih osamnaest mjeseci, gospoo Glass. Nitko to

ne zna bolje od vas. Valjda e nam se posreiti.

Kimnem glavom u nadi, ali u sebi znam bolje. - Ako je Wingate ubijen da
ga se uutka, kako mislite da se to dogodilo? Koja je tu logika?
Baxter se nasloni i spoji prste. - Mislim da je Wingate rekao NESUB-u u
New Yorku o incidentu u Hong Kongu. Iz ispisa Wingateovih telefonskih
poziva vidi se daje primio poziv od kuratora izloz be u Hong Kongu u svoju
galeriju u roku od jedan sat otkad ste u Hong Kongu napravili pometnju.
Wingate je znao za Hong Kong dok smo razgovarali?
Bez sumnje. Iako sumnjam da je znao tko je prouzroio probleme.
Ako jest, bio je odlian glumac.
-Je li pokuao od vas dobiti informacije? - upita Lenz.
Bas i ne. Oblio me hladan znoj. Sto ako mi je namjes tao zamku za
ubojicu i sam se u nju uhvatio?
Moguc e je - rec e Baxter. - Ako je Wingate nekako znao da ste bili u Hong
Kongu, onda je znao da je vas a sestra na jednoj od slika. Moz da je znao sve o
zloc inima. Nazove osumnjic enik i kaz e mu da dolazite u galeriju, ali ne z eli
tamo nikakvo nasilje. Isto tako z eli saznati s kime ste razgovarali prije nego
s to vas ubije. Wingate misli da c ete biti ubijeni kad odete od njega, ali on ima
bolju ideju. Vidi mogunost da ubije vas oboje.
Tako je - promumljam. Isuse. Wingate je izazvao vlastitu smrt.
Gotovo sigurno - rec e Lenz. - A Wingate je mogao biti kljuc za cijeli sluc aj.
Prokletstvo.
Nisam sigurna da je ba toliko znao.
Vjerujete to vam je rekao?
Do odreene mjere. Mislim da nije znao ubojic ino ime. Rekao je da nije
niti siguran je li muko ili ensko.
Sto? obojica pitaju u glas.
Rekao je da nikada nije vidio umjetnikovo lice. Sve se dogaalo
razmjenama na slijepo ili neto slino.
Upotrijebio je taj termin?upita Baxter.Razmjene na slijepo.
Rekao je da ga je nauc io iz s pijunskih ilmova. Ukratko saz mem
Wingateovo objas njenje kako je dobio prvu sliku te kako je ostavljao novac u
ormariima na eljeznikoj postaji.
Pretpostavljam da se moglo tako dogoditi - prihvati Baxter. - Ali s
obzirom na ono to za sada znamo o Wingateu, nije ba bio izvor istine.
-to znate o njemu?
Kao prvo, ime mu nije bilo Christopher Wingate. Zvao se Zjelko Krnich.
Roen je u Brooklyinu 1956. godine, a roditelji su mu se doselili iz Jugoslavije.
Srbi po nacionalnosti.
alite se.
Krnichev otac napustio je z enu i djecu kada je Zjelko imao sedam godina.
Djec ak je z ivio na ulici i onda se poc eo baviti dilanjem droge na malo i

prostitucijom. Teretnjakom se odvezao u Europu kada je imao dvadeset

godina i nekoliko se godina tamo povlac io prodajuc i travu i koku da se
prehrani. Motao se po odmaralis tima, a zahvaljujuc i poslu s drogom
uspostavio je kontakte s poznatim ljudima. Spetljao se s Pariz ankom koja je
prodavala slike od kojih su neke bile originali, a druge nisu. Od nje je nauc io
zanat. Ona mu je dala i njegovo anglosaksonsko ime. Nakon nekoliko godina
su se posvaali zbog novca koji je on, kako je tvrdila, ukrao. Krnich se
odjednom ponovno pojavio u New Yorku, zakonski promijenio ime u Wingate
i poc eo raditi u maloj galeriji na Manhattanu. Dvadeset godina kasnije postao
je jedan od najuspjenijih prodavaa slika na svijetu.
Bome je bio uspjean. Prio se na oko sto i osamdeset stupnjeva kada sam
ga zadnji put vidjela.
Vatre u kuc ama gore na vis e od pet stotina stupnjeva, gospoo Glass.
Baxter nije vec eras raspoloz en za humor, c ak ni za crni humor. Oc i su mu
ozbiljne i nema vie strpljenja. elim film sa slikama koje ste veeras slikali.
Kada vam ih budem dala, iskljuit ete me.
To nije istina ree Lenz. U rodu ste sa rtvom.
A to ne znac i nis ta, prema mom iskustvu. Niste bili tu pros le godine,
doktore. Izvlac enje bilo kakvih informacija od ovog tipa bilo je kao vaenje
zuba.
Uvjeravam vas da to ovaj put nec e biti sluc aj rec e Lenz pokus avajuc i
me smekati.
Baxter krene nes to rec i, ali psihijatar ga prekine mahnuvs i rukom. Arthur
Lenz oito ima visok poloaj u Odjelu.
Gospoo Glass, imam za vas prijedlog. Mislim da e vas zanimati.
Sluam.
Sudbina nam je pruz ila jedinstvenu prigodu. Vas a pojava u Hong Kongu
nije izazvala pomutnju zbog povezanosti izmeu slika i otmica. Ljudi u Hong
Kongu nisu o tome nis ta znali. Uznemirili su se jer ste izgledali toc no kao
ena na jednoj od slika.
-Pa to?
Zamislite kakvu biste reakciju mogli uzrokovati kod ubojice da se s njim
suoite.
Moz da sam to vec eras i uc inila, zar ne? Lenz je odmahnuo glavom.
Nisam uvjeren daje c ovjek koji vas je vec eras napao onaj koji je naslikao tu
neobinu seriju slika.
Nastavite.
Forenzic ka analiza umjetnosti uvelike je napredovala u posljednjih
dvadeset godina. Postoji rendgenska analiza, spektrogra ija, infracrveno
svjetlo i sve ostalo. I otisci prstiju su moz da oc uvani u samoj uljanoj boji.
Moz da c emo nac i dlake ili koz u. Sada kad znamo za slike, vjerujem da c e nas
brzo odvesti do osumnjic enog ili moz da c ak i do skupine osumnjic enika.

Samo analiza stila mogla bi proizvesti popis moguc ih kandidata. A kada

budemo imali te osumnjic ene, gospoo Glass, Vi ste oruz je koja bih ja
najradije upotrijebio protiv njih.
Lenz se prije nije s alio. Zaista me trebaju. Sve su ovo zakuhali davno prije
nego to sam ja stigla.
Sto mislite o tome? upita psihijatar. Da glumite specijalnog agenta
na ispitivanjima osumnjic enika. Usputno uete u prostoriju dok Daniel i ja
promatramo osumnjiene?
Ona bi ubila za tu prigoduree Baxter. Toliko znam o njoj.
Lenz ga je otro pogledao. - Gospoo Glass?
Uinit u to.
to sam rekao? - ree Baxter.
Pod jednim uvjetom - dodam.
Sranje - promumlja Baxter. - Evo ga.
Pod kojim uvjetom? - upita Lenz.
Potpuno sam upuc ena od sada pa do dana kada uhvatite tipa. Zelim
pristup svemu.
Baxter okrene oima. - to mislite pod svim?
Zelim znati sve s to vi znate. Imate moju rijec da nec u nikome otkriti ono
s to mi kaz ete. Ali ne z elim biti iskljuc ena kao pros le godine. To me zamalo
ubilo.
Oc ekujem da c e se Baxter svaati, ali on pogleda u stol i rec e: Dogovoreno. Gdje je film?
Ubacila sam ga u sandui u zranoj luci.
U sandui amerike pote.
-Da.
Sjeate li se koji?
Bio je blizu ulaza za American Airlines. Adresiran je na moju kuc u u San
Franciscu. Dat c u vam adresu. Marke i omotnicu kupila sam blizu s tanda s
novinama. I on je bio blizu sanduia.
Nai emo ga. Moemo ga razviti ovdje u laboratoriju.
I mislila sam da ste savladali krau pos te. Baxter prosikc e prost odgovor i
izvadi mobitel.
Jos nes to... dodam. Slikala sam tri puta enu koja spava broj
dvadeset prije nego s to sam pobjegla iz zgrade. Osvjetljenje nije bilo bas
dobro, ali prilagodila sam aparat pa mislim da e uspjeti.
Zadivljen unatoc tome s to nije htio priznati, Baxter otipka broj i rec e
nekome da nae dez urnog u pos ti te da ga probudi. Kada je poklopio, kaz em:
Zelim da mi elektronic kom pos tom pos aljete digitalne kopije tih slika i da
svaki razvijete u jednom primjerku za mene. Uzet u ih ujutro.
Idete u New Orleans? ree Lenz.
Tako je.

Prekasno je da veeras uhvatite neki let.

Onda oc ekujem da c ete mi osigurati avion. Dos la sam ovamo na vas
zahtjev. Moram rec i suprugu svoje sestre s to se dogodilo i to mu z elim rec i
osobno. A i svojoj majci. Prije nego to to uju na neki drugi nain.
Nita nee uti - ree Baxter.
Zato ne?
Pa s to se uopc e dogodilo? Uznemirili ste nekoliko zaljubljenika u
umjetnost u Hong Kongu. Nita to bi moglo zavriti u novinama.
A to s vatrom u New Yorku? Va mrtav agent?
Za Wingatea se govorilo da ima veze s ma ijom. Oc ekivalo bi se da ga
nadzire FBI. Jedan novinar je vec pretpostavio da je Wingate zapalio galeriju
kako bi pokupio novac od osiguranja i usput ubio sebe.
Znai li to da planirate ovu istragu drati u tajnosti?
to je dulje mogue.
Ali sigurno pokus avate prikupiti sve slike, zar ne? Radi forenzic ke
analize? Nee li se to prouti?
Moz da da, moz da ne. Slus ajte, Arthur ide u New Orleans ujutro,
razgovarati s nekim prodavaima umjetnina. Zato ne biste ili s njim?
Rado c u odletjeti vec eras - rec e Lenz ako gospoa Glass osjec a da je
toliko hitno. Moe li zrakoplov biti spreman?
Baxter je malo razmislio. - Pretpostavljam. Ali gospodo Glass, molim Vas
da zamolite svog s ogora da bude diskretan. A s to ste tic e majke... moz da biste
trebali malo priekati.
Zato?
Posljednju godinu bili smo s njom u kontaktu. Nije ba najbolje.
Nikad nije niti bila.
Previe pije. Mislim da se ne moemo osloniti na to da e biti diskretna.
Radi se o njezinoj keri, gospodine Baxter. Zasluuje znati to se dogaa.
Ali s to joj zapravo imate za rec i? Nis ta ohrabrujuc e. Zar ne mislite da bi
bilo bolje ekati?
To u ja odluiti.
Dobro - rec e umorno. - Ali vas a majka i s ogor su granica kruga. Znam da
ste prije nekoliko godina radili za Times-Picayune u New Orleansu. Siguran
sam da tamo imate prijatelja. Ako z elite biti uc inkoviti u nas oj istrazi, nitko
ne smije znati da ste u gradu. Nema pic a sa starim prijateljima, nema pric a o
povratku fotogra kinje koja je osvojila Pulitzera. Rado c emo vas smjestiti u
hotel.
Vjerojatno u biti kod ogora. Nisam sestrinu djecu dugo vidjela.
Dobro. Ali slaz ete se za izolaciju? Dok ne budemo imali osumnjic enike i vi
se s njima ne suoc ite, nemojte razgovarati ni s kime tko vas pozna i drz ite se
izvan vidokruga.
Dogovoreno. Ali z elim da me u zrakoplovu obavijestite o svemu. To je

dogovor, zar ne?

Baxter uzdahne i pogleda Lenza kao da je psihijatar smislio vlastiti otrov.
- Arthur to moe rijeiti.
Dr. Lenz ustane i protrlja ruke, a ja opet zapazim koliko je visok. Zas to
ne bismo popili kavu i pojeli koju krafnu? upita. Nema hrane i pic a u
zrakoplovu.
Samo trenutak, Arthure - rec e Baxter. Pogleda me oc iju hladnih kao led. Gospoo Glass, z elim da me poslus ate. Nis ta o ovome sluc aju ne uklapa se u
poznate parametre. Nas osumnjic enik iz New Orleansa nije neki jednostavan
c ovjek s niskim samopouzdanjem koji s epa i ima kolekciju osakac enih
barbika. Ovdje se radi o barem jednoj savrs eno organiziranoj osobi. Moz da
vas prati. Ne znamo. Znamo samo da c emo uc i na njegov teritorij. Budite vrlo
oprezni, gospoo Glass. Nemojte si dopustiti da vam misli odlutaju ni na
trenutak. Ili biste se mogli pridruz iti sestri puno ranije nego s to je Bog
planirao.
Unatoc melodramatic nom tonu, zastala sam nakon Baxterova
upozorenja. Ovaj c ovjek ozbiljno shvac a opasnost. Mislite li da trebam
zatitu?
Rekao bih da trebate. Konac nu c u odluku donijeti prije nego s to sletite u
New Orleansu. Samo zapamtite: Tajnovitost je najbolja zatita.
Shvaam.
Ustane i ljubazno kimne glavom. - Cijenim to ste nam voljni pomoi.
Znali ste da hou. To je za mene osobno.
Baxter izvadi iz dosjea fotogra iju smeokosog mus karca u kasnim
dvadesetima, tipic an Amerikanac koji se smije kao da ide na prvi razgovor za
posao. To je sigurno specijalni agent, Fred Coates. Tes ko ga je zamisliti
prerezanoga grkljana kako pljuje krv u mobitel.
I za nas je osobno ree Baxter.
Govori tiho, ali u oc ima mu gori divlja vatra. Daniel Baxter pronas ao je i
zatvorio neke od najopasnijih c udovis ta nas eg doba. Do vec eras je onaj koji je
oteo moju sestru bio samo jedan od onih koji su jos na slobodi. Ali sada
specijalni agent Fred Coates lei negdje na stolu hladne mrtvanice. Prolivena
je krv FBI-ja. I situacija se nedvojbeno promijenila.

5.
Zrakoplov FBI-ja poletio je u nebo iznad Virginije u tri sata ujutro nakon
dugog c ekanja na mehanic ke provjere, toc enje goriva i novo osoblje. Trebala
sam c ekati do jutra, ali nisam mogla. Nauc ila sam se nevjerojatnom strpljenju
dok sam dvadeset godina hodala po svijetu i provela tisuc e sati iza svog
objektiva, ali sve je to nestalo kada i Jane. Vis e nisam mogla podnositi
c ekanje. Kad sam na jednome mjestu imam previs e vremena za razmis ljanje.
Kretanje je moje spasenje.
Unutras njost zrakoplova neobic no me smiruje. Tijekom karijere dosta
sam radila za velika poduzec a, uglavnom slikajuc i za sjajna godis nja izvjes ca,
i putovanje privatnim zrakoplovima tvrtki jedno je od pogodnosti toga posla.
Neki od mojih kolega c istunaca zbog toga su me kritizirali, ali na kraju pric e,
ja sam ta koja moram plac ati svoje rac une, a ne oni. Ja sam odrasla u
siromas tvu. Ne mogu si prius titi da budem snob. Unutras njost ovog
zrakoplova namjes tena je kao ured. Dva sjedala okrenuta jedno prema
drugome preko sklopivog stola i dr. Lenz je ta sjedala izabrao za nas. Cini se
daje naviknut na mali prostor u kabini, unatoc svojoj visini. Pretpostavljam
da je nekoc putovao od jednog mjesta zloc ina do drugog kao i ja od rata do
rata.
Lenz izgleda kao da ima najmanje s ezdeset godina i lice mu se objesilo od
stalnog umora s to prepoznajem kod odreenih mus karaca koje poznam
mus karaca koji su previs e toga vidjeli i ostali bez emocionalne energije da se
nose s onim teretima koje vec nose, a kamoli s onima koji dolaze u
buduc nosti. Izgleda, ukratko, kao c ovjek koji se predao. Ne osuujem ga zbog
toga. Ja sam dvadeset godina mlaa i dola sam i sama blizu sloma.
Gospoo Glass - rec e provest c emo zajedno nes to vis e od dva sata.
elio bih to vrijeme provesti to korisnije.
Slaem se.
Razgovor s vama - posebno zato s to ste jednojajc ana blizanka jest
gotovo kao da mogu razgovarati s vas om sestrom prije samog c ina. Zelio bih
vam postaviti neka pitanja, od kojih su neka vrlo osobna.
Odgovorit u na ona koja smatram vanima.
Jednom je trepnuo polako, kao sova. Nadam se da c ete pokus ati
odgovoriti na sva pitanja. Ako budete skrivali informacije, moz da c ete me
sprijeiti da saznam neto to bi nam moglo pomoi da naemo ubojicu.
Otkad sam dos la koristite se rijec ju ubojica. Vjerujete da su sve z ene
mrtve?
Oc i mu se nisu pomaknule. Vjerujem. Daniel se nada, ali ja ne. Smeta li
vam to?

Ne. I ja isto mislim. Zeljela bih da ne, ali ne mogu zamisliti gdje bi mogle
biti. Jedanaest z ena moz da sada i dvanaest - zatvorene negdje osamnaest
mjeseci? A da nijedna ne pobjegne? Sumnjam. A i z ene na kasnijim slikama
izgledaju mi mrtve.
A vidjeli ste mnogo smrti.
Da. Imam jedno pitanje. Znate li za telefonski poziv koji sam primila prije
osam mjeseci?
Onaj usred noi? Za koji ste mislili da bi mogao biti od vae sestre?
Da. Ured je otkrio daje doao sa eljeznike postaje u Tajlandu?
Lenz se suosjec ajno nasmijao. Poznat mi je taj dogaaj. Po mome
mis ljenju toc na je vas a pretpostavka sljedec eg jutra. Daje to bio netko koga
ste upoznali dok ste pokuavali nai oca, netko iz obitelji nestalih.
Mislila sam moda... to to sam nala slike u Aziji...
Istrait emo to. Budite sigurni. Ali sada bih elio krenuti dalje, ako moe.
to elite znati?
Koliko sam shvatio sestra i vi niste bile bliske kao odrasle osobe pa bih
z elio da mi ispric ate kako ste odrastale. Sto je oblikovalo Janeinu osobnost. I
vau.
U ovakvim trenucima poz elim da sam pus ac . - Dobro. Znate tko je bio moj
otac, zar ne?
-Jonathan Glass, poznati ratni fotograf.
Da. U Mississipiju je bio samo jedan rat. Onaj za graanska prava. Za taj je
rat dobio prvog Pulitzera. Zatim je otis ao u druge ratove, s to je znac ilo da
gotovo nikada nije bio kod kue.
Kako je obitelj na to reagirala?
-Ja sam se s time nosila bolje nego moja majka i moja sestra. Cak i kao
dijete razumjela sam zas to je otis ao. Zas to se motati po Mississipiju ako
moe lutati po svijetu i odlaziti na mjesta na njegovim slikama?
eljeli ste kao dijete putovati po ratnim zonama?
Tata je na tim mjestima slikao razne slike. Njegove ratne slike nisam
vidjela dok nisam bila dovoljno stara da odem u knjiz nicu i sama proc itam
Pogled i ivot. Mama te slike nije drala u kui.
Zato se vaa majka udala za ovjeka koji nikada nee biti kod kue?
Nije to znala kada se udala za njega. On je bio samo veliki Skot-Englez koji
je izgledao kao da se moz e nositi sa svime. I uglavnom je i mogao. Mogao bi
prez ivjeti u pras umi samo sa dz epnim noz ic em. Ono s to nije mogao
prez ivjeti jest z ivot u braku u Mississipiju. Posao od devet do pet. To mu je
bio pakao.
Pokus ao je prema njoj biti u redu i drz ati je uz sebe dok mu se karijera
razvijala. Cak ju je preselio u New York. Izdrz ala je dok nije zatrudnjela. Kada
je bila u osmome mjesecu trudnoc e, on je otis ao na zadatak u Keniju. Ona je
otis la do z eljeznic ke postaje sa s est dolara u torbici i otis la vlakom do

Memphisa. Zatim iz Memphisa do Oxforda u Mississipiju. Da nije bila trudna

kad je otis la, tata se vjerojatno nikada ne bi vratio kuc i. Ali jest. Ne bas c esto,
ali kada je doao, meni je to bio raj. To su bila prekrasna ljeta.
A Jane?
Njoj bas i ne. Bile smo blizanke, ali emocionalno razlic ite od najranije
dobi. Djelomino jednostavno zato to nismo imale sree.
Kako to?
Jane je napao pas kad je imala c etiri godine. Izgrizao joj je ruku.
Zatvorim oc i kada sam se toga sjetila, toga stras nog napada koji sam gledala
s c etrdeset metara udaljenosti. - Dok je majka Stigla do nje, s teta je vec
nastala. Morala se cijepiti protiv bjesnoc e i sve ostalo. Zbog toga je bila cijeli
ivot plaljiva. - Je li vas majka jednako odijevala i sve to?
Pokus ala je. Moj se otac tome uvijek opirao kada je bio kod kuc e, a i ja
sam. On je z elio da budemo odvojene osobe. To je svojstveno fotoreporteru.
Grubi individualizam. On me to nauio i jo mnogo drugih stvari.
Fotografiju?
To bas i ne toliko. Nauc io me loviti i ribariti. Malo o zvijezdama, drvec u,
divljim biljkama koje se mogu jesti. Pric ao mi je o dalekim mjestima koje je
posjetio. Cudnim obic ajima, stvarima koje nikada ne moz es proc itati u
National Geographien.
Je li i Jane nauio tim stvarima?
Pokus ao je, ali ona bas nije bila za to otvorena. Po tome je bila slic na
majci. Mislim da su ih njegove pric e podsjec ale na to da samo na kratko
dolazi kui, da e se jednog dana probuditi i njega vie nee biti.
Ti si mu bila miljenica.
Da. A Jane mamina. Ali to nekako nije bilo jednako vrijedno. Tata je bio
dominantna osoba, c ak i kada nije bio kod kuc e. On je bio poduzetan. Majka
se samo pokuavala sa svime nositi i to joj ba i nije uspijevalo.
-Jane mu je s vremenom sve vie zamjerala to to ga nema?
Da. Mislim da ga je poc ela mrziti prije nego s to je nestao zbog toga s to je
mama bila tuna i jer nismo imali novca.
Otac nije zaraivao mnogo?
Ne znam bas . Neki od vodec ih fotoreportera iz vijetnamskog razdoblja
zaraivali su neznatno. Iako je on stalno donosio darove. Ne govorim da je
bio savren, u redu? Samo govorim da smo on i ja bili povezani.
-Je li majka radila?
Neko vrijeme. Konobarila, prala rublje, uglavnom kao slus kinja. Kada je
poela piti, nije vie ni to radila.
Zato se otac oenio njome?
Iskreno mislim da je to uc inio zato s to je ona jedino tako mogla s njim
spavati.
Lenz se sjetno nasmije. To je u mojoj generaciji bilo esto. Majka vam je

bila lijepa?
Da. To je bila ironija tog osakac enog braka. Ona je izgledala egzotic no, ali
nije bila. Zbog alzas ke krvi, vjerojatno, egzotic ni dio. Izvana je izgledala kao
c udnovata princeza, a iznutra je bila obic na. Zeljela je mus karca koji c e joj
izgraditi kuu i dolaziti kui s posla svaki dan u pet i trideset.
A Jane je eljela isto?
Naravno. Od oca i muz a, kada ga je nas la. Tata joj to nikada nije pruz io, ali
nala je mua koji jest.
Lenz je podignuo kaz iprst. Prije nekoliko trenutaka upotrijebili ste
rije nestao za oca. Zar nije ope prihvaeno da je umro u Vijetnamu?
Da, zapravo u Kambodz i. Ali ja to nikada nisam prihvatila. Nikada nisam
osjec ala da je mrtav i tijekom godina su ga bivs i kolege povremeno viali u
Aziji. Mnogo sam novca potroila godinama ga pokuavajui pronai.
Kakav scenarij imate u glavi? Ako je prez ivio, otac vam je moz da odluc io
da se nee vratiti u Ameriku. Odluio napustiti vas, vau sestru i majku.
Vjerojatno.
Mislite li da je to bio sposoban uiniti?
Podigla sam kosu i noktima pros la po tjemenu. Ne znam. Uvijek sam
sumnjala da tamo ima neku z enu. U Vijetnamu. Moz da i jos jednu obitelj.
Mnogi su vojnici imali. Zato bi fotografi bili drugaiji?
U Lenzovim je sivo-plavim oima bljesnulo hladno svjetlo. Moete li mu to
oprostiti?
Najvanije pitanje mog ivota. Provela sam mnogo vremena
fotogra irajuc i ratove u dalekim zemljama, kao i on. Znam koliko c ovjek moz e
biti osamljen. Odsjec en si od svijeta, ponekad od bilo kakvog prijateljskog
kontakta. Moz da si jedina osoba na dvjesto kilometara udaljenosti koja
razumije engleski i z ivis u paklu koji nitko drugi nikada nec e vidjeti. To je
osamljenost na rubu oaja.
Ali u Vijetnamu nije bilo tako. Tamo je bilo mnogo Amerikanaca.
Tata je radio i na mnogim drugim mjestima. Ako saznam da je z iv - ili da
je neko vrijeme preivio - onda u se pokuati s tim nositi.
Rekli ste da nikada niste osjetili da vam je otac mrtav. A za Jane? Osjec ate
li da je mrtva?
Osjetila sam to dvanaest sati prije nego to su me nazvali.
Znac i vas ste dvije dijelile neku intuitivnu vezu o kojoj govore mnogi
blizanci?
Unatoc razlic itostima, to smo imale. Po mome mis ljenju, to je nes to s to
zaista postoji.
Ne sumnjam. Cijenim s to ste tako otvoreni prema meni, Jane. Mislim da
bismo mogli us tedjeti mnogo vremena ako jednostavno opis ete ono s to
smatrate vanim dogaajima u vaem sestrinskom ivotu.
Ne sjec am se nekih posebno vaz nih dogaaja. Lenzove oc i se c ine

toplima, ali ispod je neka tvrdoc a, c ak okrutnost i ona se sada vidi. Moz da je
to jedan od preduvjeta za taj posao.
Ovo nije psihoterapija, Jordane. Nemamo tjedne za probijanje kroz vas e
obrambene mehanizme. Siguran sam da ete se neega sjetiti, ako razmislite.
Ne kaem nita.
Na primjer, proc itao sam u vas em dosjeu da nikada niste zavrs ili srednju
s kolu. Jane je maturirala s izvrsnim uspjehom i sudjelovala u raznim
izvans kolskim aktivnostima. Navijac ica, debatni tim itd. Vi nis ta od toga
niste radili.
Vi stvarno kopate, zar ne?
Otkrio sam i da ste imali najbolje rezultate na testovima u s koli. Pa
prekrii ruke i digne obrve zato bi takva uenica odustala?
Mali mi se zrakoplov odjednom c ini jos manjim. Slus ajte, ne znam kako
e vam pitanja o mojoj srednjoj koli pomoi da razumijete Jane.
Ono s to se dogodi jednom djetetu dogodi se i drugome. Razmislite. Vi i
sestra imate dvanaest godina. Otac je umro, majka se ne moz e s time nositi,
nema novca za osnovne stvari. Blizanke ste, imate iste uc itelje a opet
ispadnete suprotne. U emu je stvar?
Upravo ste to ukratko opisali, doktore. Prebacimo se sad na nes to s to
vam moe pomoi da naete Janeina ubojicu. To nam je i cilj, zar ne?
Lenz me samo promatra. - Vi ste fotogra kinja. Znate se koristiti iltrima
da postignete odreene vizualne efekte, zar ne? Da modi icirate svjetlo prije
nego to doe do filma?
-Da.
Ljudska bic a koriste se slic nim iltrima. Emocionalnim iltrima. Njih
postavljaju nai roditelji, braa i sestre ili prijatelji i neprijatelji. Slaete li se?
Pretpostavljam.
Daniel i ja vas planiramo iskoristiti za vrlo vaz nu svrhu u ovome sluc aju.
Ali prije nego s to vas stavim u dodir s osumnjic enima, moram vas razumjeti.
Moram moi ispraviti za va odreeni filtar.
Pogledam prema prozoru na lijevo. Nema dovoljno mjesec ine da se vide
oblaci. Moz emo biti na tisuc u petsto ili deset tisuc a metara. Tako se osjec am
u odnosu prema svojoj pros losti i buduc nosti, bez uporis ta, plutam izmeu
nepoznatog i jako dobro poznatog. Lenz z eli moje tajne. Zas to? Psihijatri su,
kao i fotogra i, u biti voajeri. Ali neke stvari su samo izmeu mene i moje
savjesti, nikoga drugoga. Cak ni Boga, ako ja na to budem mogla utjecati.
Svejedno osjeam obvezu suraivati. Lenz je strunjak u tome podruju, ne ja.
I vjeruje mi da nec u upropastiti istragu. Pretpostavljam da mu moram malo
vjerovati.
Godine nakon oc eva nestanka bile su tes ke. Istina je daje Jane to
proz ivljavala kao da je nekoliko godina prije umro. Njezina je strategija bila
asimilacija. Prilagodba. Puno je uila, postala navijaica, pa glavna navijaica i

tri je godine imala istog dec ka. Divim joj se. Nije lako biti popularan ako
nema novca.
ini se da se novac stalno ponavlja kao tema kada se radi o Jane.
Ne samo o njoj. Prije nego s to je tata otis ao, nisam niti shvac ala koliko
smo siromas ni. Ali do trinaeste godine poc injete to zapaz ati. Materijalne
stvari dio su snobizma u srednjoj s koli. Odjec a i cipele, kakav auto imate,
kuc a. Mama je razbila nas auto i nakon toga nismo imale nikakav. Sve je vis e
pila i c inilo se da nam Elektra svaki drugi mjesec iskljuc uje struju. To je bilo
poniz avajuc e. Jednog sam dana, kopajuc i po tavanu, pronas la tri kutije pune
stare fotografske opreme. Mama mi je rekla da je, kada je ostala trudna s
nama, nagovorila tatu da otvori studio za protrete i pokus a im z ivote uc initi
stabilnijima. Ne znam zas to se sloz io s njom. Naravno da od toga nikada nije
nis ta bilo. Ali zadrz ao je opremu. Veliku Mamiya kameru, re lektore, plahtu za
pozadinu, opremu za mrac nu komoru, sve. Majka je z eljela sve prodati, ali ja
sam se pobunila pa mi je dopustila da sve zadrz im. U sljedec ih nekoliko
mjeseci nauc ila sam kako se time koristiti. Godinu dana poslije vodila sam
studio za portrete u nas oj kuc i i u slobodno vrijeme slikala za Oxford Eagle.
Bolje smo z ivjele. Plac ala sam rac un za struju i kupovala namirnice i zbog
toga sam mogla raditi sve to sam htjela.
Lenz je ohrabrujue kimnuo glavom. - A to ste htjeli raditi?
Zivjeti svoj z ivot. Oxford je fakultetski grad i vozila sam se po njemu na
biciklu s deset brzina, promatrala ljude, slikala. Sony je lansirao walkman
kada sam bila u treem razredu srednje kole i, im sam ga dobila, ivjela sam
s glazbom u us ima i aparatom oko vrata. Dok su Jane i njezini prijatelji plesali
na Bee Geese, ja sam slus ala kasetu oc eve glazbe koju sam snimila kod kuc e:
Joni Mitchell, Motown, Neil Young, Beatlesi i Stonesi.
Zvuc i kao idilic no djetinjstvo - rec e Lenz s mudrim osmijehom na licu.
Je li takvo bilo?
Bas i ne. Dok su se druge djevojke moje dobi vozile do Sardis Reservoira
da se pipkaju po straz njim sjedalima s dec kima iz nogometne ekipe, ja sam
radila neto malo drugaije.
Lenz se potpuno umirio. Kao i svec enik, c uo je toliko ispovijedi da ga
nis ta nije moglo iznenaditi, ali svejedno je c ekao s tolikom primljivos cu da se
inilo da mi izvlai rijei iz usta.
Prvi tjedan c etvrtog razreda umro je nas profesor iz povijesti. Imao je oko
sedamdeset godina. Na njegovo je mjesto s kolski odbor zaposlio mladog
profesora pod imenom David Gresham koji je drz ao vec ernje tec ajeve na
Sveuc ilis tu u Mississipiju. Gresham je dobio poziv za vojsku 1970. godine i
odsluio je jednu turu u Vijetnamu. U Oxford se vratio ranjen, ali rane mu nisu
bile vidljive pa ih s kolski odbor nije uoc io. Nakon nekoliko dana na njegovim
predavanjima, ja jesam. Ponekad bi prestao govoriti u sredini rec enice i bilo
je oc ito daje mislima s esnaest tisuc a kilometara daleko. Mozak bi mu iskakao

iz trac nica i prebacivao se na drugu stvarnost kakvu moji prijatelji iz razreda

nisu mogli niti zamisliti. Ali ja jesam. Pozorno sam promatrala gospodina
Greshama jer je bio tamo gdje je moj otac nestao. Jedan dan poslije s kole,
ostala sam da ga pitam s to zna o Kambodz i. Znao je mnogo - ali nis ta dobro,
osim ljepote Phnom Penha i Angkor Wata. Kada je pitao zas to me to zanima,
rekla sam mu za oca. Nisam htjela, ali kada sam mu pogledala u oc i, moja tuga
i bol izlili su se kao rijeka kroz razbijenu branu. Mjesec dana poslije toga
postali smo ljubavnici.
Koliko je imao godina? - upita Lenz.
Dvadeset i s est. Ja sam imala sedamnaest i pol. Djevica. Oboje smo znali
da je to opasno, ali nikada se nije radilo o tome da je on zaveo nevino dijete.
Da, ja sam osjec ala prazninu u z ivotu zbog oc eve smrti i da, on je bio
suosjec ajan stariji mus karac. Ali znala sam s to radim. On me nauc io mnogo o
svijetu. Otkrila sam mnogo o sebi, o svojem tijelu i s to ono moz e uc initi. Za
mene i za nekoga drugoga. I pruz ila sam malo mira djec aku koji je slomljen na
neki temeljni nac in koji se nikada ne moz e ispraviti, samo se bol moz e
ublaiti.
Predivno je kako ste se nas li rec e Lenz bez imalo osuivanja u oc ima. To naravno nije dobro zavrilo.
Vec inu godine uspjeli smo zadrz ati svoju vezu u tajnosti. Za to vrijeme on
se otvorio i poeo priati o Vijetnamu i ja sam kroz njegove oi proivjela ono
s to je i moj otac vjerojatno vidio. Vidio, ali izostavio iz svojih pisama. Cak i iz
fotogra ija. U travnju nas je jedan od Davidovih susjeda vidio kako se ljubimo
pokraj potoka iza njegove kuc e s tim da je moja kos ulja bila otkopc ana do
struka - i uzeo si je za pravo prijaviti nas s kolskom odboru. Odbor je sazvao
poseban sastanak i tijekom nec ega s to su zvali izvrs ni sastanak pruz ili su
Davidu moguc nost da sam otkaz ili da napusti grad prije nego s to pokrenu
istragu koja c e i meni i njemu unis titi buduc nost. Ja sam sve porekla kako bih
ga zas titila, ali nije pomoglo. Ponudila sam mu da c u otic i s njim, ali rekao je
da to ne bi bilo pos teno prema meni. Na kraju krajeva, nismo bili jedno za
drugo, rekao je. Kada sam pitala zas to, rekao je: Zato s to ti imas nes to s to
ja nemam.
to? - pitala sam.
Budunost? - dovri Lenz.
Tako je. Dvije vec eri poslije, otis ao je do potoka i utopio se. Mrtvozornik
je to nazvao nesrec om, ali David je u sebi imao dovoljno viskija da omami
bika.
ao mi je.
Oc i mi opet traz e prozorc ic , okrugli bunar noc i. - Pokus avam misliti da je
bio u nesvijesti kada je otis ao pod vodu. Vjerojatno je mislio da c e njegovom
smrc u zavrs iti taj skandal, ali samo se pogors ao. Jane je doz ivjela z ivc ani
slom zbog drus tvenog poniz enja. Moja majka je poc ela vis e piti. Govorilo se o

tome da c e nas poslati udomiteljima. Vratila sam se u s kolu podignute glave,

ali nije potrajalo. Povukli su mi nagradu za najboljeg studenta. Zatim se i moj
kalendar ispraznio. Nitko nije z elio da fotogra iram njihove obiteljske
portrete. Bila sam slikala mnogo umirovljenika, ali nisu c ak niti dos li po slike.
Negdje su se drugdje ponovno slikali. Kada sam se odbila pokajati, mnoge
majke rekle su s kolskom odboru da ne z ele da njihove kc eri budu izloz ene
tinejdz erskoj poganskoj princezi Izabeli. Stvarno su me tako nazivale.
Iskljuc enost se ubrzo pros irila na Jane. Stotinu puta su je na ulici uhvatili
roditelji koji su je zamijenili sa mnom. U tom trenutku uc inila sam ono s to je
David trebao uc initi. Imala sam tri tisuc e dolara u banci. Uzela sam dvije
tisuc e, spakirala odjec u i fotoaparate, odvezla se autobusom u New Orleans,
nas la suca koji me osamostalio i nas la posao razvijanja fotogra ija za
fotografe Times-Picayunea. Godinu dana poslije i ja sam postala njihov
fotograf.
Jeste li nastavili novano uzdravati obitelj?
Da. Ali moj i Janein odnos samo se pogorao.
Zato?
Oajniki je eljela postati lanica Chi O-a. Mislila je...?
Molim? ega?
Chi Omega. To je sestrinstvo. Vrhunac juz njac ke z enstvenosti na
Sveuc ilis tu u Mississipiju. Plavooke bogate plavus e. Kao ona pjesma - Ljeto?
Tata ti je bogat i mama ti je zgodna...
-Ah.
Nekoliko njezinih prijateljica navijac ica trebale su postati c lanice Chi O-a.
Njihove su sestre ve bile lanice, ili majke. Tako je bilo.
Nasljea - ree Lenz.
Kako god. Jane je stvarno mislila da ima izgleda. Mislila je da sam joj ja
jedina prepreka da ue. Tvrdila je da su me c lanice toga sestrinstva vidjele po
Oxfordu na biciklu kako izgledam neuredno i govorim s to me volja i da su
mislile da je to ona. To se vjerojatno i jest dogodilo. Ali istina je ta da nikada
nije imala izgleda. Te joj kuc ke to ne bi dopustile. Samopouzdanje im je raslo
kada bi iskljuivale djevojke kao s to je Jane, koje su to oc ajnic ki z eljele, ali
imale su neku manu. A Jane ih je imala nekoliko. Nije imala novca - prema
tome ni skupu odjec u, auto ili druge ukrase. Otac joj je bio slavan, ali ne na
odgovarajuc i nac in. I tu sam bila i ja. Jane je bila ljeps a od svih njih. Kaz e se da
je ljepota sama po sebi aristokracija, ali nije uvijek tako. Mnoge se privlac ne
ene boje ljepote.
Nije li to zanimljivo? Lenzove oc i igraju se po mome tijelu na c udan
nac in, ne poz udno, nego na hladno ocjenjivac ki nac in. Jane se slomila
nakon skandala koji je nastao zbog vas i uitelja?
Nije izlazila iz kuc e. Ali kada su poc eli govoriti da c e nas dati u skrbnis tvo
drz avi, vratila se u s kolu. Diplomirala je druga po ocjenama, ali nikada nije

postala c lanica CHi O-a. Postala je c lanica Delta Gamme koje se smatralo
dobrim, ali svakako drugorazrednim sestrinstvom.
Istaknuli ste daje Jane bila lijepa. Vi ste jednojajc ane blizanke. Sto mislite
o vlastitom izgledu?
Znam da sam privlac na. Ali Jane je njegovala svoj izgled na nac in na koji ja
nikada nisam. Prema idealima juz njac ke ljepote, znate? To je c udna stvar koja
se s iri s nas eg izgleda na nas u osobnost. Za mene je izgled manje vaz an.
Koristila sam se njime da bih neke stvari dobila u poslu - bila bih luda da to
ne radimali zbog toga se osjec am neugodno. Ljepota je stvar genetike i ja
za nju nisam zasluna.
To je u najmanju ruku neiskreno.
Nasmijem se. Vi ste mus karac. Ne znate koliko puta sam slus ala majku
kako cvili koliko imam potencijala i kada bih barem nes to s njim uc inila,
malo se sredila kao Jane izmeu redaka - nas la bih divnog hranitelja koji
c e se oz eniti mnome i brinuti se za mene cijeli moj z ivot. Pa, mama, probudi
se. Ne treba bi hranitelj. Ja sam taj.
Koga hranite, Jane?
Sebe.
Tako znac i Lenz pogleda na sat i onda potaps a koljena. - Jane se udala
za bogatog odvjetnika?
Tako je.
Vratimo se na njezin nestanak. Niste to dobro podnijeli? U dosjeu pis e da
ste se mijeali u istragu.
Ne podnosim dobro kad me iskljuc uju. Ja sam novinarka. Ona je bila moja
sestra. A FBI nije nikamo is ao s tim sluc ajem. Maltretirala sam ih umjesto
obitelji z rtava, hodala po ulicama, molila za pomoc moje bivs e kontakte u
Times-Picayuneu. Ali nije bilo koristi.
to ste na kraju uinili?
Otis la i pokus ala se zakopati u posao. Doslovno. Otis la sam u Sierra
Leone. Riskirala i nekoliko puta se jedva izvukla. Za to je c ula moja agencija.
Molili su me da usporim, pa jesam. Usporila sam toliko da se nisam mogla
ustati iz kreveta, stalno sam spavala. Kada sam se konac no ustala, nisam vis e
uopc e mogla spavati. Morala sam piti tablete samo da bih mogla zatvoriti oc i
a da ne vidim kako Jane siluju i veu u nekoj mranoj sobi.
-Je li se ona posebno bojala silovanja?
Svaka se ena toga posebno boji.
A Vi? Sigurno ste bili u nekim opasnim situacijama s to se tic e silovanja.
Ratne zone prepune mukaraca. Tinejderi s pukama.
Znam se brinuti o sebi. Jane je puno njenija.
Lenz polako kimne glavom. Da sutra naemo Jane - z ivu - s to biste joj
rekli? Drugim rijeima, to vam je najvie ao da joj niste rekli?
To se Vas ne tie?

Objasnio sam zato...

Neke su stvari previe osobne, doktore. Ostanimo na tome.
Lenz je protrljao lice rukama pa nagnuo glavu prema meni.
Prije nekoliko godina radio sam na vrlo tes kom sluc aju ubojstva. Tijekom
te istrage izgubio sam z enu. Ubijena je. Nasilno. Okrutno. I osjec ao sam se
odgovornim. Moz da sam i bio. Udaljili smo se u braku, ali to nije umanjivalo
agoniju. Svi smo uc inili stras ne stvari ljudima koje volimo, Jordan. To je
ljudska priroda. Ako postoji tako nes to izmeu vas i sestre, pomoglo bi mi da
znam. Da je vidim kakva je zaista bila.
Bol u Lenzovim oc ima izgleda iskreno, ali on je iskusan igrac u ovoj igri.
Moda ima mnotvo takvih pria kojima izvlai intimne pojedinosti.
Nita takvoga.
Frustrirano uzdahne kroz nos i podsjeti me na kirurga koji pokus ava
izvaditi metak, drz i s kare a palcem i kaz iprstom u rukavicama, prvo pod
jednim pa pod drugim kutom, pokuava nai put do sredita rane.
Neki ljudi postaju mete grabez ljivaca - rec e Lenz. - Na isti nac in na koji
leopardi biraju ozlijeene ili slabe z ivotinje. Neku djecu c es ce zlostavljaju, na
primjer: sramez ljive, one koji se ne uklapaju, one koji su na rubu grupe, koji
se izdvajaju iz raznih razloga. Isto vrijedi i za odrasle. Trenutac no radim
pro il svih z rtava u ovom sluc aju. Neke su imale vrlo los e mis ljenje o sebi, a
druge su bile pune samopouzdanja. Neke su imale brata ili sestru, a neke
nisu. Neke su bile domaice, a druge ene od karijere. Moram nai...
Rekla sam vam sve to znam, doktore.
Niste mi jos niti poc eli govoriti sve s to znate. Premjestio se na stolici i u
oima mu se opet pojavila okrutnost. Zato se nikada niste udali, Jordan?
Bila sam zaruena. Poginuo je. Kraj prie.
Kako je poginuo?
Bio je novinar za ITN. Bio je u helikopteru koji su srus ili iznad Namibije i
na smrt su ga muili.
Ubijeni su vam otac, zarunik i sestra?
Loe stvari se dogaaju u skupinama od tri, zar ne?
Imate c etrdeset godina. Sigurno je u vas em ljubavnom z ivotu bilo vis e od
samo jednih zaruka.
Imala sam ljubavnike. Jeste li sretni zbog toga?
-Je li Jane imala ljubavnike?
Jednog deka kroz cijelu srednju kolu. Nikada s njim nije vodila ljubav.
Kako znate?
Jednostavno znam. Dobro? Nakon njega je s nekima izlazila, ali to nije
bilo nis ta ozbiljno. Zatim je na fakultetu upoznala dec ka iz bogate obitelji u
New Orleansu. Udala se za njega na njegovoj zadnjoj godini prava. Nas la je
najzgodnijeg, najpouzdanijeg hranitelja kojeg je mogla nac i, udala se za njega,
rodila dvoje djece i ivjela sretno do kraja ivota.

Iz nekog razloga su mi zbog ovog netoc nog saz etka suze navrle na oc i.
Treba mi pie. Mislite li da u ovom zrakoplovu imaju onih malih boica?
Ne, Jordan. elim da...
Pustite me. Dobro? eljeli ste svoju priu i dobili je. Mi smo tipine cure za
raspravu priroda protiv odgoja. Jednojajc ane smo blizanke do mitohondrija,
ali emotivno potpuno suprotne. Jane se ponas ala kao da me prezire, ali bila je
toliko ljubomorna na mene da joj je od toga bilo zlo. Bila je ljubomorna na
moje ime. Mislila je da je Jordan egzotic no ime, a njezino je bilo doslovno,
jednostavno Jane. Tako sam je zvala kada sam bila ljuta. Mrzila je s to mora
ovisiti o meni zbog novca, tros kova za odjec u za navijac ice i ostalog. Zeljela je
majice marke Izod i cipele Bass Weejun, a ja sam je tjerala da nosi jebenu
konfekcijsku odjec u marke J. C. Penney. Toliko je to bilo nevaz no. Ali
djevojkama u naoj situaciji bilo je vano. Je li na neki nain bila slaba ili krka?
Jest. Ali slabiji ljudi ne mogu si pomoc i s to su slabi. Pokus ala sam je zas tititi.
Dok nije prestala z eljeti da je s titim, a c ak sam i onda pokus avala. Jane je
postala juz njac ka ljepotica jer je to bio jedini izbor koji je bila sposobna
napraviti. Morala se osjeati sigurnom.
Sve nas de iniraju izbori koje moramo napraviti da bismo prez ivjeli - rec e
Lenz oinskim glasom. Walter Mittyji* i udovita.
Konac no izgubim strpljenje zbog tog oc inskog komentara. - Je li to trebalo
biti dubokoumno? Doktore, moz da vam je z enu uzeo ubojica, ali mislim da
ste vec inu trauma proz ivjeli kroz druge. Ispric ali su vam ih pacijenti ili
zatvorenici. Znam da je ponekad tes ko slus ati stvari. Ja sam i sama c ula
mnoge stras ne pric e. Ali i proz ivjela sam neke stras ne stvari. Sis la sam u
pakao, ako bas hoc ete znati. Vidjela sam svata. Sav ovaj razgovor ne znac i
nis ta, Jane je z iva ili mrtva. U svakom sluc aju, moram znati. Takva sam.
Meutim, vas e nas igre nec e pribliz iti odgovoru. Mislim da nis ta ne povezuje
ove rtve, osim injenice da su ene.
Jordan, zar ne elite...
elim ono s to mi je Baxter obec ao. Opis cijele dosadas nje FBI-jeve istrage.
elim kratku i jasnu verziju i to odmah.
Lenz stavi ruke, pjegave od starosti, na stol i nasloni se. Osjec ate li se
bolje nakon izljeva bijesa?
Ponite govoriti, prokletstvo!
Nema se s to puno rec i. Sada prikupljamo svaku poznatu sliku iz serije
ena koje spavaju.
-Gdje?
U Nacionalnoj galeriji u Washingtonu.
Koliko ih do sada imate?
Ni jednu. Cetiri dolaze sutra zrakoplovom, pa jos nekoliko dan nakon toga.
Neki kolekcionari odbili su poslati slike, ali pristali su da forenzic ki tim i
savjetnici za umjetnine doputuju do njihovih kolekcija. Prvo c emo pokus ati

spariti slike s poznatim z rtvama u New Orleansu. U nekim bi sluc ajevima to

trebalo biti lako. Tez e c e biti s apstraktnijim slikama, ali imamo neke ideje.
Zatim c emo utvrditi redoslijed kojim su prodavane. Istovremeno c emo po
slikama traz iti otiske prstiju, dlake, dijelove koz e i druge biolos ke elemente.
Analizirat c e se i sama boja i potraz iti brojevi serija, ako to bude moguc e.
Moz da c emo nac i vlakna iz kistova i pokus ati otkriti njihovo porijeklo.
Struc njaci c e analizirati slikarov stil i pokus ati ga usporediti s poznatim
umjetnicima. To je samo poetak onoga to e slike proi.
Tko je u Uredu odgovoran za taj sluaj?
Glavnu odgovornost ima direktor. Taktic ki postoje razlic iti ogranci
istrage. Daniel c e voditi tim u Washingtonu. On c e biti zaduz en za
pro iliranje, a ja c u ga savjetovati. Sef ureda u New Orleansu vodit c e kraj
sluaja.
Tko je tamo ef? Isti onaj od prole godine?
Ne. Patrick Bowles. Sposoban c ovjek - Lenz izgleda kao da c e nastaviti, ali
se zaustavi.
to je?
Jos jedan c ovjek u New Orleansu mogao bi u ovome trenutku imati
vanu ulogu u istrazi. To je jedna od stvari koje u tamo rjeavati.
-Tko?
Lenz uzdahne. - Zove se John Keiser. Sada je obic an agent, ali prije dvije
godine bio je lan Odjela za potporu istragama.
U Quanticu? S Baxterom?
-Da.
Zato je u New Orleansu?
Premjes ten je iz Odjela na vlastiti zahtjev. Daniel ga je pokus ao nagovoriti
da uzme dopust i vrati se, ali Kaiser je odbio. Rekao je da c e dati otkaz ako ne
dobije posao obinog agenta.
Zato? to mu se dogodilo?
Pustit u njega da Vam kae. A on e to i uiniti.
Zato bi Keiser imao glavnu ulogu u ovome sluaju?
Atmosfera u New Orleansu u posljednjoj je godini postala vrlo napeta.
Moz ete si zamisliti: Nestaje z rtva za z rtvom, a policija ne ostvaruje nikakav
napredak. Cak ni nikakav trag. Policija u New Orleansu pod velikim je
pritiskom. A sve je jos zamrs enije zbog toga s to je istraga u mjerodavnosti
nekoliko policijskih uprava. Ono s to ljudi smatraju New Orleansom zapravo
je skupina zajednica...
Znam o tome sve. Jeffereson Parish, Slidell, Kenner, Harahan. Serifovi
uredi i policija su pomijeani.
Da. Jedini c ovjek koji tamo ima stvarnog iskustva u ovakvim sluc ajevima na terenu je John Keiser. Koliko sam shvatio na poc etku se nije htio
ukljuc iti, ali je poc eo raditi na sluc aju jer je nestajalo sve vis e z rtava. Sada je

opsjednut njime.
-Je li ostvario neki napredak?
Nitko nije dok Vi niste nas li te slike. Ah ne sumnjam da John Keiser zna
vis e o z rtvama i napadima od bilo kojeg drugog c ovjeka. Osim ubojice,
naravno. A moda i slikara, ovisno o tome koliko komuniciraju.
Zaista mislite da se radi o timu? O uroti?
Da. To objas njava veliki profesionalizam kod otmica u New Orleansu.
Cinjenicu da nemamo z rtve ni tijela. Poc injem misliti da je slikar u New Yorku
glavni u cijeloj operaciji i da jednostavno plac a profesionalcu da mu otima
ene za njega.
Tko je profesionalac za otmice?
Lenz slegne ramenima. Moz da je slikar proveo neko vrijeme u zatvoru.
Moz da pozna osuenika iz New Orleansa. Ili je moz da i sam izvorno iz New
Orleansa. Moz da ovdje pozna mnogo ljudi. To bi objasnilo zas to je uopc e
izabrao taj grad.
Psihijatrova teorija ima smisla, ali ipak osjec am da ima krivo. Je li
Kaiser bio dobar kada je bio u Quanticu?
Lenz pogleda prema prozoru. Imao je vrlo visoku stopu uspjeha.
Ali ga ne volite.
Ne slaemo se u osnovnim metodolokim pitanjima.
To su za mene psiholos ke gluposti, doktore. Nes to sam u svome poslu
nauila. Svialo se to Vama ili ne.
A to to?
Rezultati su ono to je vano.
Lenz nastavi gledati kroz prozor.
Sto mislite o Baxterovoj teoriji? Uhvatiti jednoga uz pomoc rac unala
zrakoplovnih tvrtki? Pratiti putnike na letovima za New York?
Nisam uvjeren u uspjeh.
Naslonim se i protrljam oi. - Koliko jo imamo do New Orleansa?
Otprilike jedan sat.
Prekasno je da nazovem s ogora. Mislim da c u uzeti sobu u hotelu u
zranoj luci i nazvati ga sutra.
Ja u odsjesti u Windsor Courtu. Zato ne biste tamo odsjeli?
Nadam se da sam krivo shvatila njegov ton. U Vaoj sobi?
Skupio je usta kao da je ideja apsurdna. Pobogu. U hotelu.
Ako se dobro sjec am, soba u Windsor Courtu stoji oko pet stotina dolara
po noi. Ja to neu platiti, a znam da ni FBI nee.
Ne. Ali ja astim.
-Jeste li bogati?
Polica z ivotnog osiguranja moje supruge omoguc ila mi je odreen z ivotni
standard koji prije nisam mogao priutiti.
Hvala, ali ostat u u zranoj luci.

Lenz me prouc ava s c udnim odmakom pod slabim svjetlom, kao

antropolog koji prouava nekoga novog primata.
Znate, obiavao sam svakome s kim sam razgovarao postaviti tri pitanja?
Koja?
Prvo je bilo: - Koja je najgroznija stvar koju ste ikada napravili?
-Jesu li odgovarali na to?
Iznenaujui broj jest.
Koje je bilo drugo pitanje?
Na koji trenutak u ivotu ste najponosniji?
- A tree?
Koja je najgroznija stvar koja vam se dogodila?
Na silu se nasmijem, ali nes to u mojoj dus i je posrnulo kada je to
izgovorio. - Zato mene niste to pitali?
Vie nikoga to ne pitam.
Zato ne?
Dosadilo mi je slus ati odgovore. Premjestio se na stolici, ali oc i mu ne
naputaju moje lice. - Ali u Vaem sluaju elio bih znati.
Dovoljno ste stari da ste naviknuti na razoaranje.
Odmahnu rukom. - Nes to mi govori da c u ionako saznati prije nego s to
sve ovo zavri.
U kabini se zac uje pis tanje. Lenz stavi ruku u jaknu, uzme telefon i stisne
tipku. - Da? Cini se da se stisnuo u sjedalu dok je slus ao. - Kada? - upita. - Da...
da... dobro.
to je? - upitam kad je spustio telefon u krilo. - to se dogodilo?
Prije dvadeset minuta, dvojica tinejdz era nas li su tijelo z ene koja je oteta
iz trgovine Dorignac's.
Njezino tijelo?
Lenz ima izraz duboke koncentracije. Lez ala je na obali kanalizacijskog
kanala. Klinci su se popeli na zid iza nekih stanova da popiju pivo i c uli su
zvukove uz vodu. Lez ala je u korovu. Jela ju je nutrija, s to god to bilo. Policija
je ogradila mjesto zloina za forenziare. Suprug je upravo identificirao tijelo.
To je veliki vodeni takor.
to? Aha - ree Lenz a misli su mu kilometrima daleko.
Pozlilo mi je od njegove vijesti, ali ne zato to je bila strana.
- To nije bio on - kaz em tiho. - Ako su nas li tijelo, znac i da to ubojstvo nije
povezano.
Nije nuz no. Moz da je svejedno on Lenz kimne s c udnim intenzitetom.
Razmislite. Od posljednjeg ubojstva pros lo je c etiri i pol tjedna.
Osumnjic enik iz New Orleansa noc as je bio u zasjedi - moz da cijelo
poslijepodne. Moz da je znao s to se dogodilo u Hong Kongu, ali nije znao s to
mu je partner uc inio: da c e Wingate biti us utkan zajedno s Vama. Otima z enu
iz Dorignac'sa i odvede je kuc i. Kada je stigao, na govornoj pos ti c eka ga hitna

poruka od partnera. Ili ga moz da on nazove. Zrtva je pronaena, s to - Lenz

pogleda na sat - sedam sati nakon s to ju je oteo? Dovoljno vremena. Partner
iz New Yorka rekao mu je da Wingate vis e nije problem i da je Jordan Glass
pobjegla. Istraga c e se zahuktati. Zato, umjesto da je slikaju, on je ubija i baca
u kanal. U nekom trenutku u posljednjih sedam sati. - Lenz se lupi po koljenu
od uzbuenja. - Sedam sati, Boz e. Ne bih se iznenadio daje to sceniranje.
Uope ne bih.
Sto je sceniranje? - upitam traz ec i po sjec anju ostatke priruc nika za
klasifikaciju zloina koje sam itala mjesec dana nakon Janeina nestanka.
Lenzove oc i sjaje. Kao i cijeli Baxterov tim, i on je u dus i lovac.
Sceniranje je pokus aj da se istraz itelje navede na krivi put tako da se izmijeni
mjesto zloc ina ili tijelo. On moz e unakaziti tijelo pokus avajuc i stvoriti dojam
nasilnog silovanja, stravic nog ubojstva, mnos tvo toga. Ne, ne moz emo
iskljuiti ovu rtvu samo zato to smo nali tijelo.
Zelim mu vjerovati, ali zbog nec ega ne vjerujem. Ali znam da je
dovoljno pametan da baci tijelo i da ne bude pronaeno.
U tome i jest stvar! vikne Lenz. Doputa nam da je naemo kako bi
nas zbunio.
Nije li to rizic no ako ju je vec imao? Mislim, uz svu tu sudsku medicinu na
raspolaganju.
Psihijatar se prvi put nakon dugo vremena nasmijao. Da, jest. Moz emo
uspostaviti osnovnu liniju dokaza od dlaka i vlakana. Moz da c ak naemo i
DNK. Ali budemo li imali srec e, neki biolos ki element na nekoj od slika
odgovarat c e nec emu s to smo nas li na tijelu ili u njemu. Nije velika
vjerojatnost da su slikar i otmic ar dvije razlic ite osobe, ali moguc e je. Bio bi
to odlian poetak.
Neka mi Bog oprosti, ali nadam se da ju je on oteo.
Lenz stisne lijevu ruku u s aku. Ako jest, ovo je prekretnica u ovom
sluaju.
Zato to imate tijelo?
Ne. Zato to on vie ne dirigira nego reagira na nas.
Na mene podsjetim Lenza. Nas la sam slike. Slike s platna koja sam
vidjela u Hong Kong lebde mi umom s jezivom jasnoc om. - Zbog c ega se taj
tip tako ponas a, doktore? Pokus ava proz ivjeti neku fantaziju, jel? U c emu je
stvar?
Crte Lenzova lica ublaz ile su se zbog c udne vedrine. Da to znam, on bi
sada bio u pritvoru. Psihijatar zatvori oc i i stavi ruke na naslonjac na
rukohvat svog sjedala. - Nemojte govoriti, molim Vas. Moram razmisliti.
Sranje. Stavim ruku u torbicu, otvorim svoju vjernu boc icu s tabletama i
progutam tri tablete za spavanje. Dok stignem u hotel u zrac noj luci, bit c u
kao zombi i sretna zbog toga. Posljednja stvar koju sada elim jest razmiljati.

6.
Jutros sam ostala dugo spavati i drago mi je zbog toga. Osim desnog boka
koji me boli kao da me udario tovar, osjec aj u mis ic ima je prekrasan, onakav
kakav se javlja samo nakon seksa ili previs e sna. Od prvoga je pros lo dosta
vremena pa mogu zahvaliti tihoj sobi u Americi, koja mi zna biti prilic an
luksuz. Pojela sam doruc ak u predvorju pa nazvala tvrtku koja iznajmljuje
automobile, Budget, i unajmila Mustang kabriolet. Nakon mjeseci provedenih
putujuc i po Istoku, vozec i se u sporim taksijima, na biciklima, pa c ak i na
riks ama, osjec am se izvrsno u americ kom frajerskom autu. Sada je kraj
listopada u New Orleansu, ali mogu spustiti krov. Lis ce je zeleno i jos je na
drvec u, a po jutarnjem suncu temperatura do ruc ka mogla bi narasti na
dvadeset i pet stupnjeva. Tako je u ovome gradu: vruc ina i kis a, kis a i vruc ina.
Kad konano doe zima, hladna je zbog vlage u zraku, ali zima ne traje dugo.
Kasnim na sastanak s FBI-jem jer mi se nitko nije udostojio rec i da su
urede premjestili iz sredis ta grada gdje su bili od pamtivijeka u sasvim
novu zgradu na juz noj obali jezera Ponchartrain, izmeu zrac ne luke
Lakefronta i Sveuc ilis ta u New Orleansu. To je golema struktura od cigle na
c etiri kata i izgleda kao zgrada sveuc ilis nog kampusa, ali s to se vis e
pribliz avam, to vis e nalikuje na zamaskiranu utvrdu. Smjes tena daleko od
glavne ceste, okruz ena je tes kom z eljeznom ogradom koja na vrhu ima os tre
s iljke u obliku ljiljana, a ispred nje je straz arska kuc ica s protuteroristic kim
preprekama na betonskoj cesti. Naoruz ani straz ar provjerava moju vozac ku
dozvolu, najavi me i zatim digne rampu i mahne mi da krenem prema
parkiralitu.
Kad sam zakljuc ala Mustanga i krenula prema ulazu, osjec am da me
unutra gledaju na zaslonima. Danas nec u dobiti nikakvu modnu nagradu:
traperice, svilena kos ulja, espadrile i moja torbica. Jordan Glass ne nosi
elegantne torbice, osim ako ne ide na neku formalnu zabavu. Znam kako se
urediti, ali ne radim to za FBI. Ulaz je isto u junac kom stilu sa zastavama i
crnom mramornom ploc om na kojoj pis e FBI-jev moto: Odanost. Hrabrost.
Integritet.. Druga su pravosudna tijela osmislila i malo pogrdnije rijec i koje
idu uz tu kraticu, ali danas u ostati suzdrana.
Detektor metala na vratima odveo me u malo predvorje slic no doktorskoj
c ekaonici u kojem iza stakla c eka recepcionarka. Kad sam joj rekla ime, kroz
rupicu mi je gurnula komad papira na potpis i rekla mi da c e netko za minutu
doc i po mene. Trideset sekundi poslije, otvaraju se vrata i kroz njih pokraj
njezina prozora izlazi visok mus karac s duboko usaenim oc ima i
jednodnevnom bradom.
-Jordan Glass?

Da. Oprostite to kasnim. Otila sam u saveznu zgradu u sreditu grada.

Onda je to naa krivnja. Ja sam John Kaiser.
Ovaj tip ne izgleda kao agenti FBI-ja koje poznajem. Ima metar i
devedeset, kos cat i izgleda kao da se u bijeloj kos ulji i sportskoj jakni osjec a
ugodno kao kauboj u smokingu. Njegova tamnosmea kosa duz a je od
propisane duz ine, a aura mu je potpuno nesluz bena. Izgleda kao student
prava koji je tri dana uio bez spavanja. etrdesetpetogodinji student prava.
Kao da mi c ita misli, izvadi novc anik i pokaz e znac ku FBI-ja. Tu mu se
crno na bijelom vide ime i prezime: Agent John Kaiser. Covjek na fotogra iji
izgleda mnogo urednije od onoga koji stoji kraj mene, ali to je nedvojbeno on.
Odlino se zna urediti.
Ne izgledate kao agent FBI-ja.
Iskrivljeni smijeak. - Moj ef mi to rado govori.
Zato su premjestili ured?
Nakon bombe u Oklahoma Cityju, vlada je naredila da moramo biti
trideset metara udaljeni od glavne ceste. Ovdje imamo dva puta vie prostora
nego u sredis tu grada i puno bolji pogled. Preselili su se pros log rujna, mjesec
dana prije nego to sam doao.
Idemo li gore?
Spustio je glas. Da vam iskreno kaz em, radije c u prvo s Vama
razgovarati nasamo. Volite li kinesku hranu? Nisam jeo od sinoc pa sam
naruio. Naruio sam za dvoje.
Volim kinesku hranu. Ali zato ne elite jesti u uredu?
Kaiser ima smee oc i koje su pogledale moje s blagim intenzitetom. Zato to elim razgovarati bez ometanja.
A tko bi mogao ometati?
Sino ste ga upoznali.
Doktor Lenz?
Kimnuo je glavom.
Znai osjeaj je obostran.
Naalost.
Ne moete sprijeiti Lenza da ue u va ured?
Nisam siguran. Ali svakako ga mogu sprijec iti da doe na stol za piknik na
ulici Lakshore Drive, pogotovo ako i ne zna da idem tamo.
Ii u ako idemo mojim autom.
Citate mi misli, gospoo Glass.
Kaiser uzme stvari i slijedi me kroz glavni ulaz. Pokuava uskladiti korak s
mojim, ali to je borba s obzirom na razliku u visini.
Dobili smo film iz poara - kae.
to se vidi?
Ima dobrih slika gomile. New York se muc i pokus avajuc i uc i u trag
svakome licu koje se na njima pojavljuje. To je opsez an posao. Dobra je vijest

da videoteka ima popis c lanova, a konobar kaz e da su vec ina onih koji su
tamo bili sino stalni gosti.
Mislila sam da sam moz da fotogra irala tipa koji je podmetnuo poz ar. To
bi trebala biti snimka prema dolje, c etrdeset i pet stupnjeva prema zadnjim
redovima gomile.
Kaiser me udno pogledao. Neete vjerovati.
to?
Slikali ste vrhove nekih glava i ruku bijelca koji vam je pokazao srednji
prst.
Pokazao...? alite se.
Moj se smisao za humor ne primjenjuje na ovakve sluajeve.
Mislite li daje to bio on? Ili samo neki klinac?
Fotoanalitic ari kaz u da je odrasla ruka, vjerojatno mus ka, ali to ne mogu
rec i s potpunom sigurnos cu. Mislite li da je vidio s to radite na vrijeme da se
sagne i pokae vam prst?
Vidio je s to radim, naravno. Kretao se po zadnjim redovima i pratio me.
Mislim da se pokus avao pribliz iti dovoljno da me moz e ubiti. Zato sam
poslala vatrogasce za njim.
To je bilo pametno.
Mislila sam da sam dovoljno brzo dignula kameru. Prokletstvo.
To je prolostkae. - Ne moete to promijeniti, pa zaboravite.
Zvui jednostavno kada to kaete. inite li Vi tako kad neto zeznete?
Radite kako govorim, a ne kako radim.
Evo nas.
Stao je pokraj crvenog Mustanga i s uitkom se nasmijao. Mali auto.
Otkljuc am Mustang daljinskim, uem i spustim krov. Kaiser stavi vrec ice
s hranom na malo straz nje sjedalo i nekako se savije da sjedne na suvozac ko
sjedalo. Na nekoliko sekundi spus tamo se niz Lakeshore Drive prema livadi
uz jezero Pontchartrain. On zabaci glavu i pogleda u nebo.
Kako je ovo dobar osjeaj.
to?
Voziti se u kabriju sa zgodnom enom. Nisam dugo.
Unatoc neobic noj situaciji, osjetim da me preplavilo zadovoljstvo. To s to
me primijetio John Kaiser potpuno je drugac ije od objektivne rasprave o
mom izgledu s doktorom Lenzom. Dugo vremena otkad ste se vozili u
kabriju? Ili blizu zgodne ene?
Nasmije se. - Pozivam se na peti amandman.
Kaiser izgleda nekoliko godina starije od mene, ali dobro se drz i. Iako to
ne volim priznati, malo me podsjec a na Davida Greshama, uc itelja povijesti o
kojem sam pric ala Lenzu. Nes to u nac inu drz anja, vis e od izic ke slic nosti. U
pokretnima mu se vidi oprez, kao da je uvijek svjestan toc no gdje se nalazi i
svjestan svojeg okruz enja. Pitam se s to mu je Lenz rekao o sinoc njem

razgovoru u zrakoplovu.
Naglo zakoc ivs i zaustavim Mustang u betonskom polukrugu pokraj
drvene klupe uz stranu ceste blizu jezera. Dok diz em krov da galebovi ne
unis te unutras njost, Kaiser nosi hranu na klupu, nogama prekorac i jedan kraj
i stavi kartonske kutije i pic a ispred sebe. Dok sjedi, nogavice hlac a dignu mu
se iznad zglobova i otkriju crne korice iz kojih izviruje zadnji kraj automatika.
Imam pekins ku piletinu i zac injenu govedinu kaz e. Kao prilog malo
prz ene riz e s rac ic ima, rolice od jaja i dva, nezaslaena, ledena c aja. Uzmite
to elite.
Pekinku piletinu. Sjednem na drugi kraj klupe i uzmem jednu od posuda.
Bacite se na hranu kae.
Stavim malo bijele riz e na mali tanjur, na nju zac injenu piletinu i tikvice i
ponem jesti.
elite li krenuti prvi? - upita. Ili da ja ponem?
Hoc u. Zelim da znate da je ovo za mene c udna situacija. Nisam dobro
podnijela Janein nestanak, ali u protekloj godini uspjela sam pomiriti se s tim.
Na nekoj sam razini prihvatila da je vis e nikada nec u vidjeti i da taj sluc aj
nikada nec e biti rijes en. Sada je ta sigurnost nestala. I drago mi je da jest.
Samo sve je... uznemirujue. Opet se osjeam ranjivom.
Razumijem. Vjerovali ili ne. Vec sam doz ivio slic ne stvari. Sluc ajevi
nestalih osoba koji su mirovali godinama i onda se odjednom pojavi dijete ili
suprug. To ljude dezorijentira. Homo sapiensi su prez ivjeli jer su se brzo
prilagoavali promjenama, c ak i onima stras nima. Kada morate ponis titi
neku prilagodbu koju ste napravili radi prez ivljavanja, javljaju se mnogi c udni
osjeaji. Mnogo zamjeranja.
Ja ne osjeam zamjeranje.
On me gleda blagim oc ima. Nisam rekao da Vi to osjec ate. Samo sam to
vidio u drugim sluajevima.
Popijem dugi gutljaj c aja i osjec am kofein na koz i i u srcu. - Zeljela bih
znati u kojoj ste fazi sluaja? to mislite kakvi su izgledi da bude rijeen?
Kaiser je vec pojeo rolicu od jaja. Sada istraz uje zac injenu govedinu. - Ne
volim davati procjene. Previe puta sam bio razoaran.
Vjerujete li da je smrt Christophera Wingatea dio sluaja moje sestre?
Da.
Vjerujete li da je iza svega toga krije vis e od jedne osobe? Kaiser nagne
glavu na jednu stranu. Da i ne.
Kako to mislite? Ne slaz ete s Lenzovom teorijom? Otmic ar u New
Orleansu i slikar u New Yorku.
Ne slaem se.
Zato ne?
Vec inom zbog instinkta. To je elegantna teorija i dosta toga objas njava.
Na primjer, zas to ne moz emo nac i nis ta s to je z rtvama zajednic ko. Lenz bi

rekao da otmic ar iz New Orleansa dobiva novac da otima z ene pa ih onda

samo nasumce bira. Ali takve se stvari ne rade na taj nac in. Grabez ljivci c e
uzeti z rtvu kada im se pokaz e prilika, ali uvijek postoji neki uzorak u tome
odabiru. ak i ako je samo zemljopisne prirode.
Mislite da neto povezuje sve rtve?
Nes to uvijek povezuje z rtve. Masovni ubojice seksualni su ubojice. To je
univerzalna istina. Moz da se katkad c ini drugac ije, ali uvijek je u osnovi svega
ozbiljan seksualni problem. A kriterij za odabir z rtava obic no proizlazi iz
toga. Zrtve su iz New Orleansa. Instinkt mi govori da se tu radi odabir. I to ne
nasumce. Samo mi to jo ne razumijemo.
Imate li kakvu sliku o tome tipu? Ili o onome to ga tjera na takve stvari?
Pokus ao sam, ali nemam od c ega krenuti. Obic na pravila se ovdje ne
primjenjuju. Organizirana osoba nasuprot neorganiziranoj? Usporediti ovog
tipa s Tedom Bundyjem - kojeg su smatrali organiziranim -jest kao
usporedba Stephena Hawkinga s gospodinom Rogersom. Nema trupla. Nema
svjedoka. Nema dokaza. Zrtve su mogli oteti i izvanzemaljci. A to je ono s to
me plai vie od svega.
Zato?
Zato s to je tes ko dobro sakriti tijelo. Posebno u gradskom okruz enju.
Trupla smrde. Psi i mac ke ih otkrivaju. Beskuc nici pronalaze. Prolaznici
prijavljuju c udne aktivnosti c es ce nego s to mislite. A i posvuda ima
znatieljnih susjeda.
Oko New Orleansa ima mnogo moc varnog tla istic em. O tome imam
none more. Jane ostavljena negdje ispod panja empresa.
Kaiser odmahnu glavom. - Pretraz ujemo moc vare vec mjesecima bez
ikakvih rezultata. Cak i jezero Pontchartrain. A te moc vare nisu prazne. Tamo
ima lovaca, ribara, naftas a. Lovoc uvari, obitelji koje z ive u kolibama na vodi.
Razmislite. Ako otmic ar baci z enu sa staze, netko c e vidjeti da pluta.
Jedanaest tijela za redom? Zaboravite. A ako ide duboko u moc varu - vozec i
mrtvo tijelo u c amcu to mora raditi gotovo noc u. Moz ete li zamisliti
umjetnika koji je dovoljno darovit da napravi te slike kako odlazi u moc varu
punu zmija i aligatora usred noc i? Ja ne. Ako su mrtve, mislim da ih pokapa. A
najsigurnije mjesto je ispod kuc e. Kuc e u kojoj z ivi. Podrum ili prostor po
kojem se moe puzati.
Kuc e u New Orleansu nemaju podrume. Razina vode je previsoka. Zato
ljude pokapaju iznad zemlje.
To je vis e obic aj nego nuz nost - kaz e. A vodostaj je znatno pao zadnjih
godina. Moz da ih pokapa ispod kuc e gdje ostaju pokopane. I osus e se. Svako
malo baci malo vapna pa i ne smrde.
Iz Kaiserova dz epa c uje se pis tanje. Izvadi mobitel i pogleda na zaslon.
To je Lenz, pokuava me pronai. Pustit emo ga da trai.
Oprostite... upravo ste rekli ako su mrtve.

Kaiser paljivo osmisli odgovor. - Tako je.

Doktor Lenz je siguran da su mrtve.
Doktor i ja ne slaemo se u mnogim stvarima.
Vi ste prva osoba iz policijskih tijela koja je izrazila sumnju. Baxter kaz e
da e se nadati dok ne vidi truplo, ali to je samo iz ljubaznosti.
Baxter je dobar c ovjek - Kaiser me pogleda u oc i. Ali on misli da su
mrtve.
A Vi ne?
Nikada nisam vidio ovakav sluc aj. Jedanaest z ena nestalo? Ni glasa od
otmic ara? Obic no bi nas tip koji je nekaz njeno oteo toliko z ena na neki nac in
izazivao.
Ali zato mislite da bi mogle biti ive? Gdje bi mogle biti?
Svijet je velik, gospoo Glass. Ali postoji jos nes to. Autopsija z ene iz
Dorignac'sa uskoro je gotova. Tijelo je izvana c isto, ali uzeli smo nes to koz e
ispod njezinih noktiju. Za sada je nemamo s c im usporediti, ali poslije bi to
moglo biti jako vano. Toksikoloki nalaz emo malo morati priekati.
Sve je to odlino. Ali zato zbog toga mislite da bi rtve mogle biti ive?
Ne zbog toga. Ali nas li smo i c udnu opeklinu na njezinu vratu. Takva je
kontaktna opeklina rezultat nekakvog elektric nog ureaja za omamljivanje,
kao to je elektropitolj za omamljivanje.
Srce mi pone bre kucati. - to Vam to govori?
Da ih moz da nije odmah ubio kada ih je otimao iako se sve brzo odigralo.
To znai da NESUB moda nije elio riskirati da ubije rtve, ak ni sluajno.
O, Boe. Da je barem tako.
Ne z elim Vam davati laz ne nade, ali po meni je to dobar znak. Usput
rec eno, medijima govorimo da mislimo da z ena iz Dorignac'sa nije dio ovog
sluc aja. Prikazujemo to kao nasumic no silovanje i ubojstvo. Bacanje tijela
podupire tu priu.
Nadam se da vam se ta bajka nee obiti o glavu.
Kaiser uzme jos jedan zalogaj zac injene govedine i odmjeri me pogledom.
Ovaj mi je zanimljiv zbog jo nekoliko stvari.
Kao, na primjer.
Pod jedan, on je jedini masovni poc initelj zloc ina za kojeg znam da c e
zaraditi velike novce na svojim zloc inima. Vec ina takvih zloc inaca ne
zarauju na onome s to rade. Za njih novac nije dio jednadz be. Ali za ovog tipa
jest.
Dobro.
Pod dva, njega ne zanima publicitet. Barem ne uobic ajeni. Ako z rtve jesu
mrtve, on ne ostavlja tijela tamo gdje ih se moz e pronac i da bi zavrs ile u
vijestima. A ako nisu mrtve, ne s alje odrezane prste roacima i TV postajama.
Za njega su, dakle, te z ene samo dio procesa stvaranja slika. To je razlog
ubojstava. Slike.

Ali nisu li slike same po sebi neka vrsta publiciteta?

Da, ali vrlo posebna vrsta. Ovdje su povezani publicitet i zarada. Da radi
slike samo kako bi zadovoljio vlastite potrebe, ne bi ih trebao prodavati.
Zamislite koliko riskira kada ih stavlja na trz is te. Samo smo tako nes to o
njemu nauc ili. Da nije prodao slike, sada bismo bili izgubljeni kao i nakon
prve otmice.
Kako su zarada i publicitet povezani?
On z eli da umjetnic ki svijet vidi s to on radi. Moz da kritic ari, moz da drugi
slikari, ne znam. Novac moz da nije vaz an sam po sebi. Ne bi me iznenadilo da
nije potros io ni kune. Moz da zna da je u nas em drus tvu vrijednost umjetnosti
odreena prema tome koliko su ljudi voljni za nju platiti. Prema tome, ako
z eli da svijet obrati pozornost na njegova djela, mora ih skupo prodavati.
Zato je riskirao i poc eo raditi s Christopherom Wingateom. Ili s onime tko je
ubio Wingatea za njega. Sada samo nagaam, naravno.
Ovo ima vis e smisla od bilo c ega s to sam do sada c ula. Sto on z eli da ljudi
od njegovih djela dobiju? Zas to slika mrtve z ene? I zas to poc eti s apstraktnim
licima, pa slikati z ene koje izgledaju kao da spavaju da bi poslije eksplicitnije
prikazivao smrt?
Sada jos ne bih o tome nagaao - Kaiser pogleda na sat. - Zelio bih Vam
postaviti osobno pitanje, ako mogu.
-Koje?
Telefonski poziv.
Telefonski poziv?
Onaj koji ste dobili iz Tajlanda.
Danas sam se probudila razmis ljajuc i o tome pozivu. To je bilo
najstranije iskustvo u mome ivotu.
Ne c udi me. Znam da ste nam dali izjavu kada se to dogodilo, ali biste li mi
ispriali o tome?
Da, ako mislite da bi vam moglo pomoi.
Moglo bi.
Bilo je to pet mjeseci nakon Janeina nestanka. Bila sam jako los e. Morala
sam piti tablete za spavanje. Ne sjeam se jesam li im to rekla u izjavi.
Rekli ste da ste bili iscrpljeni.
Moglo bi se to i tako nazvati. Tada mi Ured bas i nije bio tako drag. U
svakom sluc aju, usred noc i je zazvonio telefon. Vjerojatno je dugo zvonio
kada me uspio probuditi i kada sam se konano javila, veza je bila jako loa.
to ste prvo uli?
enu koja plae.
-Jeste li prepoznali glas? U tome trenutku?
Ne. Razbudio me, ali nisam odmah osjetila neto u trbuhu. Kuite?
Da. I to onda?
Zena je jecala. - Jordan. Zatim tis ina. Pa, trebam tvoju pomoc . Ne

mogu... Zatim opet tis ina kao los a veza mobitelom. Zatim je rekla: Tata je
z iv, ali ne moz e mi pomoc i. Zatim: - Molim vas kao da oc ajnic ki moli. U
tom trenutku sam osjetila da je to Jane i htjela sam pitati gdje se nalazi kada
je c ovjek u pozadini rekao nes to na francuskom s to nisam razumjela i c ega se
ne sjec am. Cak i sada, na ovoj toplini od dvadeset i nes to stupnjeva, osjetim
hladnu jezu. I pomislila sam na sekundu...
-to?
Pomislila sam da zvuc i kao moj otac. Prkosno sam pogledala Kaisera
izazivajuc i ga da me nazove budalom. Ali on to nije uc inio. Djelomic no mi je
drago, ali opet se pitam je li on lud to mi vjeruje.
Nastavite - rekao je.
Zatim je c ovjek rekao na engleskom. - Ne, chrie, to je samo san. I linija se
prekinula.
Izgubila sam apetit. Ispod kos ulje probijao je ljepljiv znoj i pokrenuo
hladni potok niz moja rebra. Pritisnula sam svilu na tijelo da ga zaustavim.
Sjeate li se jasno oeva glasa?
Bas i ne. Mislim daje to samo neki osjec aj. Mislim da me glas na liniji
posjetio na oca jer je i on ponekad govorio malo francuskog. Nauc io ga je u
Vijetnamu, mislim. Ponekad me zvao chrie.
Nemojte rei. to se zatim dogodilo?
Da budem iskrena, mozak mi je jedva radio. Mislila sam vjerojatno sve
halucinirala. Ali sljedec i dan sam to prijavila Baxteru i on mi je rekao da su
nas li zabiljez en poziv i da su otkrili da je potekao sa z eljeznic ke postaje u
Bangkoku.
Kada ste to saznali, to ste osjetili u sebi?
Nadala sam se da je to bila moja sestra. Ali s to sam vis e o tome
razmis ljala, to sam manje u to vjerovala. Znam mnogo obitelji c iji su c lanovi
nestali u akciji jer sam dugo traz ila oca. Sto ako je to bila roakinja neke
nestale osobe koja je bila u potrazi? Stalno tamo idu. Znate, z ena ili kc i nekog
nestalog vojnika koja je bila u nevolji i trebala joj je pomoc ? Moz da je bila
pijana i depresivna. Iz svoje torbe izvadila je moju posjetnicu. Razgovor se
moz e i tako protumac iti ako praznine ispunite na odreeni nac in. Jordan. ..
treba mi tvoja pomoc . Moj tata je z iv, ali on... mislec i na svog oca... mi ne moz e
pomoi.
Ali roaci nestalih vojnika idu tamo pokus ati tim vojnicima pomoc i, zar
ne? A ne obrnuto.
Da.
Jeste li pitali obitelji nestalih koje poznajete?
Da. Kao i FBI. Nikada nismo nas li nekoga tko je priznao da me zvao. Ali jos
ima vis e od dvije tisuc e nestalih osoba. To je mnogo obitelji. A na sastancima
svi sa mnom razgovaraju jer sam poznata i jer sam toliko putovala po Istoku.
Ako je to sluaj, kome bi pripadao muki glas?

Suprugu. Oc uhu. Tko zna? Ali pomislila sam na jos jednu moguc nost. Sto
ako me ubojica pokuavao prevariti? Iskoristio neku enu koju poznaje da me
uznemiri.
Kaiser odmahnu glavom. Roaci drugih z rtava nisu primili takve
pozive. Provjerio sam.
Pa to mislite?
Lijeno ubode ostatak govedine. Mislim da je to moda bila Vaa sestra.
Duboko udahnem i pokuam se smiriti.
To vam govorim - ree trijezno - jer mi je Baxter rekao da ste vrsti.
Ne znam jesam li toliko vrsta.
Priekao je pustivi me da obradim informaciju.
Zato niste htjeli da Lenz bude s nama, zar ne?
Djelomino.
Kada sam pitala Lenza to misli o pozivu, on je to samo odbacio.
Kaiser pogleda u tlo. - Svi se u Odjelu slaz u da je vas tajnovit pozivatelj bio
c lan obitelji nestalih osoba, kao s to ste pretpostavili. Lenz vas nije o tome
pitao jer je vidio vas u izjavu i smatrao je da je to pouzdaniji opis dogaaja
nego to se sada sjeate.
To zvui kao slubeni odgovor. A koje je vae miljenje?
Ako vam je sestra z iva, to dovodi u pitanje sadas nju Lenzovu teoriju - koja
god ona bila. Lenz govori da je sve moguc e, da nema pravila, ali u dubini dus e
ima zastore. Mislim da ih nije uvijek imao. Ali sada ima predrasude prema
traginom kraju. Ja sam otvoren za druge mogunosti. To je ukratko.
Zato ste otvoreni za druge mogunosti?
Na rubovima Kaiserovih usnica i oc iju pojavio se sjetan osmijeh. Zato
to znam da u svijetu nema pravila. Nauio sam to na tei nain. Uzme kolai
sudbine zamotan u plastiku i baci ga. - Lenz Vas je vjerojatno pitao svas ta o
obitelji. Zar ne? Osobnih stvari?
-Da.
Tako on radi. Zeli znati sve odnose. Tako je uznemirio obitelji mnogih
z rtava. Ja ga ne kritiziram zbog toga. Na poc etku karijere radio je vaz ne
stvari.
To je rekao i on o vama.
Zaista? Pa, nec u vas zafrkavati, ali mislim da on ne bi smio biti ukljuc en u
ovu istragu.
Zato ne?
Ne vjerujem njegovim instinktima ni prosudbi. Bio je ukljuc en u jednu
istragu koja je tragic no zavrs ila. Baxter previs e uzima u obzir ono s to on
govori, zbog njihove povijesti.
Lenz mi je rekao da mu je z ena ubijena tijekom sluc aja. Jeste li na to
mislili?
Da. Je li vam rekao zato?

Ne. Samo da je bilo zlobno ubojstvo.

Bome jest. A dogodilo se zato s to je Lenz uc inio nes to jako arogantno i
glupo. Doao je pet minuta nakon to je umrla na vlastitom kuhinjskom stolu.
Boe.
Nakon toga je otis ao u mirovinu. Od tada ponekad savjetuje Baxtera, ali
mislim da nije nauc io pravu lekciju iz onoga s to se dogodilo. Jos previs e
vjeruje u svoje sposobnosti.
Sto mislite o njegovu planu da me iskoristi da uznemirite osumnjic ene
koje uspijete iskopati?
Moglo bi uspjeti, ali nije jednostavno ni sigurno kako zvuc i. Rezultati ne bi
mogli biti priznati kao dokazi, a i strategija bi Vas mogla staviti pod ubojic in
radar.
Kaiserov telefon je opet zapis tao. Dignuo ga je s ostataka obroka i
pogledao zaslon. - Opet Lenz.
Hoete li se javiti?
-Ne.
Buduc i da je Kaiser prebacio razgovor na osobnu razinu, osjec ala sam da
je opravdano da i ja uc inim isto. - Otkrili ste mi Lenzovo prljavo rublje. A
Vae? Zato ste napustili Quantico?
to Vam je Lenz rekao?
Nita. Rekao je da e prepustiti Vama da mi kaete, ako budete htjeli.
Kaiser pogleda prema skupini palmi gdje su dvoje ljubavnika i pas lez ali
na deki, a pokraj njih hladnjak. - Zapravo je prilic no jednostavno. Pregorio
sam. Svakome tko radi taj posao to se dogodi prije ili poslije. Samo sam
puknuo malo spektakularnije od drugih.
to se dogodilo?
Nakon c etiri godine u Quanticu, postao sam Baxterova desna ruka. Nosio
sam pretez ak teret. Vis e od sto i dvadeset aktivnih sluc ajeva. Ubojstva djece,
masovna silovanja, bombe, otmice, cijeli spektar bolesnika. U takvoj situaciji
nema prioriteta. U pozadini svakog sluc aja, svake fotogra ije, nalazi se oc ajna
obitelj. Unis teni roditelji, muz evi, brac a i sestre. Frustrirani policajci koji im
oc ajnic ki z ele pomoc i. Dogodilo se to da sam z ivio u Akademiji. Nisam niti
primijetio kada mi se privatni z ivot raspao. Onda se jednog dana dogodilo
ono neizbjeno.
Zbog te referencije na privatni z ivot pogledam mu lijevu ruku. Nema
vjenanog prstena.
to je to bilo? upitam. - To neizbjeno?
Baxter i ja bili smo u drz avnom zatvoru u Montani gdje smo ispitivali
zatvorenika osuenog na smrt. Silovao je i ubio sedam djec aka. Vec inu njih je
muc io prije nego s to su umrli. Nije to bilo nis ta drugac ije od ispitivanja koja
sam mnogo puta prije obavio, ali ovaj tip je stvarno uz ivao govorec i nam s to
je uc inio. Mnogi od njih uz ivaju, naravno, ali taj put... Nisam mogao napraviti

odmak. Nisam mogao prestati razmis ljati o jednom djec aku. Sestogodis nji
djec ak vris tec i zove majku dok mu ovaj tip gura alate u rektalni otvor. Kaiser
proguta kao da su mu usta suha. - I izgubio sam kontrolu.
to ste uinili?
Skoio sam preko stola. Pokuao sam ga ubiti.
-Jeste li bili blizu?
Slomio sam mu c eljust i razmjestio druge kosti lica. Os tetio sam mu
glasnice i iskopao jedno oko. Baxter me nije mogao maknuti. Na kraju me
udario u zatiljak s alicom za kavu. To me os amutilo dovoljno dugo da me
odvue. Tip je bio u bolnici dvadeset i est dana.
Isuse. Kako ste zadrali posao?
Kaiser polako odmahnu glavom kao da procjenjuje koliko c e mi rec i. Baxter me pokrivao. Rekao je ravnatelju zatvora da je zatvorenik skoc io na
mene i da sam se branio. Kaiserove oc i opet traz e ljubavnike. Pretpostavljam da c ete sada krenuti s liberalnim stajalis tima, rec i mi da sam
mu povrijedio graanska prava?
Pa i jeste. To znate. Ali shvac am zas to. I meni se znalo dogoditi da sam se
previs e ukljuc ila u pric u umjesto da je samo prenosim. Cini mi se da ste imali
zakanjelu reakciju na neto drugo.
Pogleda me kao da je iznenaen. - Naravno da je u tome bila stvar. Tjedan
dana prije izgubio sam djevojc icu. Radio sam na sluc aju silovanja i ubojstva u
Minnesoti. Savjetovao sam Odjel za ubojstva u Minneapolisu i bili smo blizu
da uhvatimo ubojicu. Stvarno blizu. Ali udavio je jos jednu djevojc icu prije
nego to smo ga uhvatili. Da sam bio samo dan bri... znate.
To je pros lost. Niste li mi to rekli? Ne moz ete to promijeniti, pa
zaboravite.
To su gluposti.
Nasmijes im se zbog njegove iskrenosti. Prije nekoliko minuta rekli ste
veliko sranje. To je vijetnamski naziv, zar ne?
Odsutno kimne glavom. Da.
-Jeste li bili tamo?
-Da.
Izgledate premlado.
Bio sam na kraju. Sedamdeset i prve druge.
Znac i da ima c etrdeset s est ili sedam godina ako je is ao s osamnaest.
Kraj je bio sedamdeset i trec e - podsjetim ga. Sedamdeset i pete, zapravo.
Sedamdeset i prve je jo velik dio bio u ratu.
To sam i mislio. Na kraju borbi.
A koji ogranak vojske?
Pjeatvo.
Dobili ste poziv?
Da barem mogu to rec i. Ali dobrovoljno sam se javio. Svaki civil nastojao

je izbjec i vojsku, svaki vojnik je nastojao pobjec i iz Vijetnama, a ja sam se

pokus avao ubaciti. Sto sam ja znao? Bio sam klinac iz ruralnog Idaha. Is ao
sam u policijsku kolu i sve te stvari.
to ste tamo mislili o novinarima? Fotografima?
Morali su odraditi posao, kao i ja.
Drugaiji posao.
Istina. Upoznao sam nekoliko njih koji su bili dobri. Ali neki su samo bili u
hotelima i slali Vijetnamce da umjesto njih fotogra iraju. Za njih me nije bilo
briga.
To se i dalje na nekim mjestima dogaa.
Vidio sam Vas e ime pod nekim prilic no okrutnim slikama. Jeste li jako
slini ocu?
Da budem iskrena, ne znam. Znam samo ono s to su mi o njemu govorili.
Deki koji su radili s njim na terenu. Mislim da smo kao fotografi razliiti.
Kako to?
Ratovi privlac e razne ljude. Ima tamo onih koji su samo po hotelima i oni
se ne rac unaju. Zatim ima onih koji z ele biti kao Hemingway, tamo su kako bi
sebe testirali. Ima ih koji se pale na opasnost, koji z ive za taj adrenalin. To su
oni luaci, kao Sean Flynn, koji jure kroz borbe na motoru s fotoaparatom u
ruci. I tu su zatim i oni dobri. Oni koji to rade jer misle da to treba c initi.
Svjesni su opasnosti, na smrt prestras eni, ali svejedno to rade. Puz u toc no u
centar gdje lete meci i strojnice razbacuju blato.
Takvu sam hrabrost tamo pos tovao tiho rec e Kaiser. Poznavao sam
takve vojnike.
Na licu mu se pojavila tuga. Pitam se zna li to. Nes to mi govori da ste
bili takav vojnik.
Nije odgovorio.
Takvu je hrabrost imao moj otac - kaz em mu. Nije bio toliko darovit
kao fotograf, kada sve analizirate. Kompozicija mu nikada nije bila tako
dobra. Ali on bi se toliko pribliz io slonu koliko ne bi ni luaci. A kada ste tako
blizu, kompozicija nije vaz na. Samo snimka. Zbog toga su mu slike
jedinstvene. Bio je u Laosu i Kambodi. Proveo je dvanaest dana pod zemljom
u Hje Sanhu, za vrijeme najtez e opsade. Imam njegovu fotogra iju koju je
slikao neki marinac, a kako mokri nasred Ho Chi Minh staze.
Kaiserove oc i konac no su bljesnule prema meni. Tko Vam je to rekao?
Za slona?
Moj tata. Kad sam bila mala, pitala sam ga zas to radi tako opasan posao i
on je pokus ao prikazati kao da uopc e nije opasan. Rekao je da vojnici borbu
zovu vidjeti slona i da je sve kao veliki cirkus.
Na mnoge naine i jest bio.
Poslije, kada sam to sama iskusila, bolje sam ga shvaala.
Ako niste kao on, kakav ste onda fotograf? Zato to radite?

Zato to moram. ak se i ne sjeam da sam to svjesno odluila.

Pokuavate li promijeniti svijet?
Opet se nasmijem. U poetku jesam, ali sada nisam vie toliko naivna.
Vjerojatno ste ga promijenili vis e puta nego s to c e mnogi drugi ikada
uspjeti. Pomaz ete ljudima da se predomisle, da stvari vide na drugac iji nac in.
Ako mene pitate, to je najtea stvar na svijetu.
Hoe li se oeniti mnome?
Nasmije se i udari me po ramenu. - Zar toliko eli afirmaciju?
Ova prola godina bila je stvarno grozna.
Meni su zadnje dvije bile takve. Dobro dos la u klub. Kaiserov telefon opet
je zazvonio. Ignorirao ga je, ali ovaj put nije prestajao i konac no ga je uzeo i
pogledao zaslon. To je Baxter iz Quantica. Javio se.
Kaiser. Lice mu se stisne dok slus a. - Dobro, hoc u. Poklopi i pokupi
ostatke u vreice.
to se dogodilo?
Baxter eli da se vratim u ured.
Zato?
Ne znam, ali rekao je da te dovedem. Uspostavljaju video vezu s
Quanticom i eli da si tamo.
Srce mi je zastalo. - O, Boe. Misli da su saznali neto o Jane?
Nema smisla pogaati. Bacio je vrec ice jednu za drugom u metalnu kantu
za smec e koja je bila udaljena petnaest metara. Ulete a da nisu dotaknule rub.
Baxter je zvuao nervozno. Neto se negdje pojavilo.

7.
Podruc nim uredom FBI-ja upravlja se s c etvrtog kata koji je tako
osmis ljen da se ne vidi nis ta osim vrata i hodnika ako ne ues kroz jedna od
njih. Neka su vrata otvorena i osjec am da me ljudi gledaju dok prolazim. Kod
vrata na kojima pis e Patrick Bowles, glavni specijalni agent, Kaiser mi
uputi ohrabrujui pogled.
Nemoj se sramiti. Samo reci to misli.
Obino tako i inim.
Kimne glavom i uvede me u veliku prostoriju u obliku slova L s velikim
prozorom koji gleda na jezero Pontchartrain. Na donjoj crti slova L nalazi se
radni stol, a iza njega sjedi zajapuren c ovjek brzih zelenih oc iju i srebrne
kose. Kaiser mi je na putu rekao da je s ef Bowles vis i duz nosnik FBI-ja u
drz avi Louisiani, zaduz en za 150 agenata i 100 administrativnih zaposlenika.
U modnom smislu, glavni specijalni agent suprotnost je Johna Kaisera: nosi
odijelo od tri dijela koje nikada nije visjelo na vjes alici neke robne kuc e, ima
srebrne kopc e na mans etama i svilenu kravatu. Kada ustane pozdraviti me,
vidim da su mu cipele u najmanju ruku marke Johnston & Murphy.
Gospoo Glass? - ree pruivi ruku. Patrick Bowles.
U glasu malo irskog prizvuka. Podsjeti me na irski Channel, ali Channel je
sada dom crnac kih i kubanskih obitelji, a ne irskih doseljenika. Kako bih
izbjegla nelagodu, stisnem mu ruku i oprezno ga pogledam.
Ovdje moete sjesti ree pokazujui prema konoj fotelji u skupini.
Pogledavs i na lijevo, vidim Arthura Lenza na kauc u u odvojenom dijelu za
sjedenje na duz em dijelu slova L. Dobri doktor ne izgleda sretno, ali ustane i
doe do nas. On i Kaiser se ne pozdrave. Kaiser sjedne na stolicu nasuprot
mojoj, a Lenz na kauc uza zid s moje desne strane. Sef Bowles vrati se na
svoje mjesto iza radnog stola. Izgleda kao tip s kojim nema s ale i meni to
odgovara.
Jeste li saznali neto o mojoj sestri? upitam.
Upoznali ste gospodina Daniela Baxtera? upita glavni agent
ignorirajui moje pitanje. Iz odjela za potporu istragama?
Znate da jesam.
Pogleda na sat. Gospodin Baxter z eli razgovarati o nec emu s nas
etvero. Imat emo satelitsku videovezu za oko trideset sekundi.
Bowles stisne dugme na stolu i veliki dio zida iznad doktora Lenza se
pomakne otkrivi veliki LCD zaslon.
Ba kao James Bond kaem tiho.
Lenz ustane iznervirano uzdahnuvs i i nasloni se na veliki prozor s desne
strane Bowlesova radnog stola. Pogledam Kaisera koji ne pokazuje osjec aje.

Pretpostavljam da u FBI-ju ima mnogo poz uri pa c ekaj situacija. Toga ima
mnogo i kod fotoreportera. Nakon nekoliko trenutaka, LCD zaslon postane
plave boje i u donjem desnom uglu ponu treperiti brojevi.
Iznad zaslona nalazi se kamera. - rec e Bowles. Baxter nas sve moz e
vidjeti.
Odjednom je zaslon ispunilo lice Daniela Baxtera i iz skrivenih zvuc nika
zauje se njegov glas.
Zdravo, Patrick. Zdravo, gospoo Glass, Johne. Arthure.
Ovaj video se ne trese kao oni spojeni na kuc na rac unala. Ima
besprijekornu rezoluciju kao oni za korporativna americ ka c avrljanja. Sef
Odjela gleda izravno u mene dok govori zbog c ega se osjec am kao da stoji s
nama u sobi.
Gospoo Glass, otkada ste me nazvali s leta iz Hong Konga, zajednic kim
smo snagama Ministarstva obrane i vanjskih poslova nastojali prikupiti Zene
koje spavaju radi forenzic ke analize. Takvi pregovori obic no traju tjednima,
ali ova nam je situacija dopustila da primijenimo neuobic ajeni pritisak. Sada
kod sebe imamo s est slika. Vec smo poc eli analizu pomoc u nas ih i stranih
strunjaka. Loa je vijest da nismo u boji nali nikakve otiske prstiju.
Prokletstvo! - opsuje Bowles.
Na okvirima ima na stotine otisaka, naravno, ali oni vjerojatno nisu vaz ni.
U boji smo nas li tragove pudera u prahu s to upuc uje na to da je umjetnik
nosio kirurs ke rukavice dok je radio. Imamo sliku koju smatramo prvom i
pozitivna je na puder, s to znac i da je od poc etka planirao zas tititi svoj
identitet. Ovaj tip ne uc i u hodu. On je uc en. Sada sve slike pregledavamo
rendgenom da vidimo ima li skrivenih poruka ili duhova, ali mi...
to je to? - upita Bowles. Duh?
Slika ispod slike - ree Lenz oglasivi se prvi put.
Rendgenom se mogu otkriti i otisci prstiju na platnu ispod boje nastavi
Baxter. Nas osumnjic enik moz da nije bio toliko oprezan dok je crtao
znajui da e povrina ubrzo biti prekrivena bojom.
Ne bih na to rac unao - rec e Kaiser. - Umjetnici znaju za rendgensku
analizu.
Drago mi je da ste me u sve ovo uputili kaz em zaslonu. - Ali c emu to
vodi? to je bilo toliko hitno?
Strpite se - rec e Baxter. Dogovorili smo da nam osam slika bude
poslano u Washington. Vlasnici jos s est slika - svi u Aziji - dopustili su nam da
u njihove domove ili galerije pos aljemo forenzic ke timove da naprave nuz ne
analize. Ti su timovi sada na putu.
Znai ostaje jo pet slika - ree Kaiser. - Ukupno ih je devetnaest, zar ne?
Baxter kimne glavom. Ostalih pet su u vlasnis tvu c ovjeka koji se zove
Marcel de Becque.
Francuz? - upita Bowles.

U mozgu mi se neto upalilo, neto to je rekao Christopher Wingate.

Malo je sloz enije od toga rec e Baxter. De Becque je roden u Alz iru
1930. godine, ali odrastao je u Vijetnamu. Otac mu je bio francuski kolonijalni
poslovni ovjek koji je novac ulagao u plantae aja.
I ivi na Kajmanskim otocima dovrim.
Kako ste to znali? strogo upita Baxter.
Wingate ga je spomenuo.
De Becque nam ne eli poslati svoje slike? - upita Kaiser.
Ne samo da je odbio poslati nam slike vec je odbio i dopustiti nas im
forenzic kim timovima da dou na njegovo imanje na Veliki Kajman i
analiziraju ih.
Kaiser i Lenz se pogledaju.
A to je naveo kao razlog? - upita psihijatar.
Rekao je da mu ne odgovara.
Kuc kin sin - zarez i Bowles. - Sto radi na Kajmanskim otocima? Vjerojatno
bjei od neega.
Tako je potvrdi Baxter. Godine 1975., dok smo skupljali zadnje
Amerikance s krova veleposlanstva u Sajgonu, de Becque je bjez ao privatnim
zrakoplovom. Prodao je plantaz e neposredno prije Tet ofenzive, s to je samo
po sebi sumnjivo. Imao je veze sa s pijunima na objema stranama i
nesumnjivo je sjedio na dvjema stolicama kada je mogao. Govori se da je
tijekom sukoba bio duboko umijean u neslubeno ratno profiterstvo.
Trgovac na crno - ree Kaiser s oitim gaenjem.
Prije c etiri godine - rec e Baxter Marcel de Becque bio je ukljuc en u
prijevaru s dionicama na Paris koj burzi. Prijevara je ukljuc ivala laz no otkric e
platine u Africi. Morao je pobjec i, ali na tome je zaradio oko pedeset milijuna
neto.
Bowles je zazvidao.
Francuzi ga ne mogu izruc iti s Kajmanskih otoka jer je u jednom trenutku
z ivio u Quebecu i dobio kanadsko drz avljanstvo. Kanada i Kajmanski otoci
nemaju ugovor o izruc enju. Mi moz emo izruc ivati s Kajmanskih otoka, ali de
Becque nije poc inio nikakav zloc in na teritoriju SAD-a. Imun je na bilo kakav
pritisak s nae strane.
Koliko znamo - rec e Bowles ako imamo dovoljno dokaza da izdamo
nalog za uhic enje zbog urote, mogli bismo otic i po njega i dovesti ga prema
novim zakonima.
Ovaj put to nije mogue, Pat ree Baxter.
Kaiser neoc ekivano rec e moje mis ljenje. Kakve to veze ima s Jordan
Glass?
Baxter mi se opet okrene. - Gospodin de Becque predloz io je nes to vrlo
neobic no. Osobno mi je rekao da bi dopustio da njegove Zene koje spavaju tako ih naziva, kao da su prave z ene dopustio bi da ih fotogra iramo - ne

forenziki ispitamo, pazite - ali samo ako je fotografkinja Jordan Glass.

Soba je utihnula i osjetila sam strah.
Zato je pobogu traio mene?
Nadao sam se da biste nam vi to mogli objasniti ree Baxter.
Moz da je de Becque ubojica predloz i Bowles. Ubio je Jane Lacour i
sada je otkrio da ima blizanku. eli ubiti i nju. Napraviti komplet.
Lenz c e na to glasom punim prezira: - Molim ogranic ite teorije na teme
koje poznajete. Kao to je pljaka banke.
Arthure upozori ga Baxter.
Bowles je tako crven da se c ini da c e mu puknuti z ila. De Becque ima
sedamdeset godina - ree Baxter. - Ne uklapa se u profil masovnog ubojice.
Ovo moz da nije masovno ubojstvo rec e Kaiser, zbog c ega ga ostali
mus karci c udno pogledaju. -I de Becque je moz da onaj koji bira. Moramo
saznati je li dolazio u New Orleans u posljednjih osamnaest mjeseci i ako jest,
koliko esto.
De Becque ima vlastiti zrakoplov - ree Baxter. - Marke Cessna Citation.
Kaiser podigne obrve.
Sada pokuavamo ui u trag njegovim kretanjima.
Lenz se usredotoc i na Kaisera. - Zaista mislite da bi ubojica - ili otmic ar koji je do sada bio toliko oprezan, pozvao sljedec u z rtvu u svoj brlog i to
preko FBI-ja?
Mogao bi rec e Kaiser kao s alu. Zavrs nu s alu. Ostario je. Zna da smo
otkrili vezu izmeu njegovih z rtava i slika. Ubio je Wingatea ili naruc io
njegovu smrt tako da mu se marketins ka veza ugasila. U svakom sluc aju,
svjestan je da nema mnogo vremena. Zato se odluc i uc initi besmrtnim
nainom na koji e ga uhvatiti. Ubojstvo-samoubojstvo sa slavnom linou.
Unatoc tome s to su Kaiser i Lenz jedan drugome antipatic ni, c ini se da
psihijatar razmis lja o njegovoj teoriji. Ako je suicidalan tip, zas to se uopc e
trudio ubiti Wingatea?
Re leks. Kao ljudi koji ubijaju svaku zmiju koju ugledaju. Uoc io je opasnost
i neutralizirao ju prije nego s to je potpuno istraz io kako bi ona mogla utjecati
na njegovu situaciju.
Lenz je napuc io usne razmis ljajuc i. Je li de Becqueov zrakoplov juc er
letio za New York?
Ne - rec e Baxter. - Zadnjih dvadeset i c etiri sata nalazi se na Velikom
Kajmanu. To smo potvrdili. Provjeravamo komercijalne letove.
To moete zaboraviti promrmlja Lenz.
De Becque kaz e da c e poslati svoj zrakoplov po gospou Glass i njezinu
opremu - ree Baxter. Stvar je u tome da mora ii sama.
Kaiser ga pogleda s nevjericom. Nije moguc e da stvarno razmatrate tu
mogunost.
John, moramo pogledati...

Kaiser se okrene prema Lenzu. Koliko ve znate za de Becquea?

uo sam isto to i ti, kada i ti ree Lenz. A to zapravo nije bilo nijekanje.
Uinit u to kaem im.
Soba je opet utihnula.
Ako to uc inite rec e Baxter nec ete to uc initi pod de Becqueovim
uvjetima.
Ni pod kakvim uvjetima ree Kaiser. Tamo nemamo kontrolu.
Moramo vidjeti te slike, John.
Ako bude is la nas im zrakoplovom - rec e Bowles mogli bismo unutra
smjestiti tim za spas avanje talaca. Ona ulazi s prislus nim ureajem i ako sve
krene po zlu, oni mogu uletjeti i oboje izvesti van - Glass i de Becquea.
Ako krene po zlu? - ponovi Kaiser. Mislite ako je de Becque upuca u
glavu? U tom sluaju tim, koji se nalazi u zranoj luci, krene prema imanju?
Nemoj se truditi - posprdno c e Lenz on govori o napadu na stranu
zemlju.
Prvo c emo razgovarati s Britancima - rec e Bowles. - Kajmanski otoci jos
su britanska kolonija.
Boz e dragi - promrmlja Lenz kao da je ostao bez rijec i zbog neznanja oko
sebe. Ili je psihijatar zaboravio na c ijem se teritoriju nalazi, ili misli da je zbog
toga to ga Baxter titi otporan za metke.
Da pokus am shvatiti kaz em Kaiseru. Mislite da
sedamdesetogodis nji mus karac hoda po New Orleansu i otima z ene u
dvadesetim i tridesetim godinama? Bez traga? Moja je sestra svaki dan trc ala
pet kilometara i vjez bala s utezima. Mogla bi namlatiti na mrtvo ime vec inu
sedamdesetogodinjaka, oprostite na izrazu.
Sedamdeset nije tako staro - rec e Lenz igrajuc i se vraz jeg odvjetnika. Postoje sedamdesetogodinjaci koji su odlinog zdravlja.
-I zaboravljate ranu od elektric nog pis tolja za omamljivanje na z rtvi iz
Dorignaca - rec e Kaiser. - Ali ako je iza toga de Becque, vidim ga kako dijeli
provizije na slikama. Plac a jednom ili nekolicini mus karaca da za njega
otimaju z ene i jednom umjetniku da ih slika. Takav tip? Traz eni ekspatrijat?
Vjerojatno na imanju ima razne tjelesne c uvare. Umirovljene izraelske
komandose. Bive parase ili lanove Legije stranaca.
Elegantan scenarij ree Lenz.
Mislite da bi ih de Becque mogao sam naslikati? upita Bowles.
On je kolekcionar, a ne slikar - Lenz uzdahne odbacujuc i tu zamisao. Ali
ako ih rade za njega, zato je onda vlasnik samo tih pet? Zato ih nema sve?
Moda ih prodaje - ree Baxter.
Tip koji ima pedeset milijuna dolara? - upita Bowles.
Dobro razraena prijevara - predloz i Kaiser. - Okretanje svijeta
umjetnosti naglavac ke. Radi zabave. Neke lude fantazije koju jos ne
razumijemo.

Ne razumijem tko zagovara koju teoriju. Iako se Lenz i Kaiser ne vole,

oc ito pos tuju meusobna mis ljenje, a Baxter pos tuje obojicu jer im dopus ta
da vode igru. Dok tako prebacuju lopticu, neto mi padne na pamet.
Wingate mi je rekao da je de Becque kupio prvih pet Zena koje spavaju kaem Baxteru. Kako ste onda mogli prvu sliku testirati na puder?
Te slike nisu prodavane redoslijedom kojim su slikane - odgovori. Testirali smo prvu koju je naslikao. Jednu od onih apstraktnijih. One
realistinije su se prodavale prve i zapoele cijeli fenomen.
Njegovo Nabi razdoblje - ree Lenz.
Nabiji ponavljam. - Wingate ih je spomenuo. Hebrejska rijec za
proroke.
Upravo tako.
-Je li de Becque znao da ve radim s vama? - upitam.
inilo se da zna ree Baxter.
Kako je to mogao znati? - upita Kaiser.
Ne znam, Johne.
Kaiser se okrene prema Bowlesu. Koliko ste ovo drali tajnim?
Irac je stisnuo usne. Ipak je on Kaiserov s ef. Ako negdje curi, to nisu
nai ljudi.
Kaiser ne izgleda uvjereno. Kao ni Lenz.
Pa to emo uiniti? - upita glavni agent.
Ja idem na Veliki Kajman kaem im. Ovako ili onako.
Lenz kimne odobravajui, ali Kaiser me otro pogleda.
Ovo nije put kroz Somaliju s novinarskom iskaznicom u depu.
Sad seja zacrvenim. - Laska mi s to me z elite zas tititi, agente Kaiser, ali
mislim da to nee pomoi istrazi.
Ima pravo ree Lenz.
Uc init c emo tako - rec e Baxter zakljuc ujuc i da c emo dopustiti gospodi
Glass da ide svojim poslom. Znamo s to ona z eli. O nama ovisi da odluc imo
koja je najbolja strategija.
Potrebna joj je zas tita rec e Kaiser. - Ne znamo s to se u ovom sluc aju
dogaa, ne znamo nis ta o motivu. De Becque moz da sada ima ljude u New
Orleansu. Mogli bi je u bilo kojem trenutku oteti ili ubiti.
Dogovoreno rec e Baxter. Patrick, moz es li odrediti jednog svog
agenta da uva gospou Glass dok ne kontaktiramo s njom?
Bowles potvrdno kimne glavom.
Gospoo Glass rec e Baxter. Cijenimo s to ste voljni to uc initi. I da vas
agent Kaiser pozna kao i ja, znao bi da nema smisla svaati se s Vama.
Bowles pogleda Kaisera. Odvedi je van i nai joj neku zas titu, Johne.
Nekoga s kim e biti zadovoljna.
Kaiser ustane i izae a da me ne pogleda.
Ustanem i kaz em: - Gospodo - u stilu koji sam nauc ila dvadeset godina

radei posao u kojem prevladavaju mukarci te izaem za njim.

Kaiser eka u hodniku stisnute eljusti.
Posao ti je otupio sposobnost procjene rizika - kaz e. - Mislis da je posjet
Kajmanskim otocima nula jer si pros la nekoliko ratis ta. Ali postoji razlika. U
ratnoj je zoni neprijatelj novinara nesrec a. Moz e te pogoditi zalutali metak ili
neki s rapnel, ali nitko se posebno ne trudi ubiti te. De Becque moz da nema
nis ta drugo na pameti osim ubiti tebe. Shvac as ? Moz da c es uc i kroz ulazna
vrata i on e ti zabiti no u grlo i nasmijati ti se u lice.
Jeste gotovi?
Ne ako jos mislite ic i. Nekako c emo drugac ije dobiti fotogra ije tih slika.
Nije na vama da toliko riskirate.
Imate li sestru, agente Kaiser?
-Ne.
Brata?
-Da.
Pa zato se onda svaate?
Uzdahne i pogleda u vrata. Krenem proc i pokraj njega, ali on me primi za
rame.
A zatita?
Naite mi nekoga tko nije robot i bit c u zadovoljna. Dodirnem ga lagano
po ramenu. - Nisam glupa, dobro?
to planirate raditi danas poslijepodne?
Kupovati darove za nec akinju i nec aka. Vec eras bi trebala biti s njima. U
ogorovoj kui.
Tamo vam je sestra nestala. U okrugu Garden.
Sto je dokaz da ni jedna c etvrt nije sigurna, zar ne? Osim ako se preselite
na drugu stranu jezera kod bijele elite. Gdje ivite?
S druge strane jezera. Kao i veina agenata.
-to to govori o vaim nastojanjima da se borite protiv zloina?
Kaiser se okrene i krene prema dizalima, a ja ga slijedim. - Ubojstva nisu u
naoj ovlasti ree.
Osim onih posebnih.
Tako je.
Pretpostavljam da vi niste slobodni danas popodne da me uvate?
Nasmijei se. - Ne. Ali imam na umu nekoga dobrog.
-Je li opasan?
Zato pretpostavljate da je mukarac?
Dobro, je li opasna?
Hobi joj je natjecanje u pucanju iz pitolja. lanica je naih specijalaca.
Hoe li mi se upucavati?
Kaiser se namrs ti ali oc i mu se smiju. - Da ste u Uredu, kaznili bi vas zbog
te primjedbe.

Ali nisam.
Sugerirate li da su agresivne ene od karijere ponekad lezbijke?
Susrela sam se s tim.
Zastane u hodniku i pogleda me od glave do pete. -1 vi se jako dobro
uklapate u tu kategoriju, gospoo Glass.
Zar ne?
Tada pogleda moju lijevu ruku. Mus karcima treba dulje da se zapitaju za
brac no stanje. Ne vidjevs i prsten, digne obrve. Ne mogu si pomoc i da se ne
nasmijem. - Ne brinite se, agente Kaiser. Volim maslac na uobic ajenoj strani.
Sada me upoznajte s mojom tjelesnom uvaricom.
Proe pokraj dizala i krene prema stubitu.
Treba nam vjeba? upitam.
Dizala su bolno spora.
Slijedim ga jedan kat niz e i uemo u kos nicu, s iroku farmu kockica sa
staklenim ogradama i lijepo odjevenim z enama i mus karcima koji z ure
izmeu radnih stolova. Nakon deset sekundi u sobi, shvatim nes to s to su
gore uspjeli sakriti: Ured FBI-ja u New Orleansu je zgrada pod opsadom. Lica
agenata izgledaju progonjeno, najmanji su im pokreti puni frustracija. Klima
radi najvec om snagom, ali ne moz e otpuhati smrad oc aja. Godinu i pol dana
dva vruc a ljeta ovi mus karci i z ene uzaludno rade dok sve vec i niz
z rtava stvara strah i paniku u gradu koji je ranih devedesetih imao najvec u
stopu ubojstava u zemlji. Izvan ove zgrade, moja sestra je izblijedjelo
sjec anje, zamagljeni element lebdec e paranoje koja je obojila ulice ovog inac e
opus tenoga grada. Ali ovdje, u ovoj farmi kockica koja podsjec a na neku
korporaciju, Jane se svi sjec aju. Ovdje sram nemoc i opterec uje vojnike u
civilu koji nemaju pojma tko im je neprijatelj. Dok se krec em kroz prostoriju
pokraj Kaisera, upuc uju mi poglede u opsegu od c uenja do zamjeranja.
Enoje, govore sami sebi. Ona koja je nala slike. Fotogra kinja. Ona iju su
sestru uhvatili. Ona koja je bila u poaru...
U kutu velike prostorije nalazi se ured s c etiri prava zida i otvorenim
vratima. Kaiser nas uvede unutra gdje mus karac u kos ulji kratkih rukava
sjedi iza stola i razgovara telefonom. Njegov je ured jedna trec ina ureda
glavnoga specijalnog agenta kat vis e, ali glas mu ima tez inu autoriteta. Kada
je poklopio, namigne Kaiseru.
to ima, Johne? - ree oiju spremnih na sve.
Bille, ovo je Jordan Glass. Gospoo Glass, Bill Granger, s ef odreda za
nasilne zloine.
Granger se nagne naprijed i stisne mi ruku. - Zao mi je zbog vas e sestre,
gospoo Glass. Radimo sve to je u naoj moi.
Hvala Vam. Razumijem.
Glavni agent z eli dodijeliti gospodi Glass nekog agenta na nekoliko sati rec e Kaiser. - Moz da preko noc i. Ne postoji neposredna opasnost, ali z elimo

da s njom bude netko naoruz an. Mislio sam na Wendy Travis. Moz ete li bez
nje?
Granger se ugrize za donju usnu, kimne glavom i digne slus alicu.
Mislim da moz emo bez nje nekoliko sati. Prstima lupi po koljenu i rec e:
Moz es li doc i na trenutak?... Hvala. Kada je poklopio, vaz no pogleda Kaisera. Cuo sam da gore imamo psihijatra iz Quantica i da c e moz da doc i i sam
Baxter. Imate plan?
Radimo na njemu.
Moemo li mi to uiniti?
Nadam se da ne.
Iza nas c uje se kucanje, okrenem se i ugledam mladu z enu nekoliko
centimetara niz u od mene, ali u puno boljoj formi. Privlac na je na uredan
americ ki nac in, odjevena u plavu suknju, bez kos ulju i usklaenu jaknu koja
izgleda kao daje od Liz Claiborne. Mogla bi biti rac unovoa u jednoj od pet
velikih revizorskih tvrtki da nema pitolja koji vidim kroz otvor na jakni.
Gospoo Glass - rec e Granger ovo je specijalna agentica Wendy Travis.
Agentice Travis, Jordan Glass. Zelio bih da provedete dan s njom. Radi se o
osobnoj zatiti.
Agentica Travis mi se drsko nasmije i pruz i ruku. Kada je prihvatim,
rukuje se dva puta vre od veine profesionalki.
Samo da uzmem torbicu kae. I spremna sam za polazak.
Oekujem da ode, ali ona ostane na vratima gledajui Johna Kaisera.
Kaiser se nasmije i rec e: Hvala, Wendy. Znao sam da si prava za ovaj
posao.
Praktic ki cvjetajuc i od zadovoljstva, agentica Wendy kimne glavom i
veselo ode prema jednoj od staklenih kockica. Kada se okrenem prema stolu,
Kaiser se crveni, a Bill Granger kiselo smije i odmahuje glavom.

8.
Sjedim na Aveniji St. Charles u unajmljenom mustangu i pokus avam
skupiti hrabrost da pokucam na s ogorova vrata. Parkirala sam malo dalje od
kuc e u sluc aju da mi nec akinja i nec ak gledaju kroz prozor. Moja tjelesna
c uvarica stoji trideset metara dalje, ispod hrasta sa s irokom kros njom, s
rukama opus tenim uz tijelo. Agentica Wendy se pokazala u redu i osjec am se
sigurnije nego ikad. Wendy misli daje Jane laka kategorija kad trc i samo pet
kilometara na dan. Nije ju tes ko zamisliti kako stoji u streljani uz mus karca
od 130 kilograma koji je iznerviran jer prokleta cura puca bolje od njih. Ona
se upisala na Akademiju FBI-ja 1992. godine, s to mi govori da je vjerojatno
jedna od slavuja koja se prijavila Birou nakon s to je vidjela Jodie Foster kao
izmis ljenu agenticu u ilmu Kad jaganjci utihnu. Ne ismijavam je. Nakon s to
sam gledala Annie Hall, tri sam tjedna s etala okolo u s irokim hlac ama, kravati
i eiru. Wendy je barem izabrala neto korisno za oponaati.
Ljubazno me pratila po gradu dok sam traz ila darove za nec aka i
nec akinju. Henry ima osam godina i ime je dobio po ocu moga s ogora, Marca
Lacoura. Lyn ima s est godina i dobila je ime po mojoj maci. Vidjela sam ih
samo jedanput otkad sam otis la iz New Orleansa prije jedanaest mjeseci.
Obec ala sam si da c u ih c es ce posjec ivati, ali to je obec anje bilo tes ko odrz ati.
Iz jednostavnog razloga: Izgledam toc no kao njihova majka koja je nestala. I
bez obzira na to s to im otac rekao da ih pripremi za moj posjet, na kraju budu
zbunjeni i plau.
Wendy gleda u mustang i mislima me pokus ava nagovoriti da izaem.
Zna da sam nervozna zbog toga posjeta. Prije jedan sat nagovorila sam je da
me odvede u mali, c udan bar na Magazinskoj ulici. Ona nije nis ta popila, a ja
sam popila dva dz ina i tonika. Kako ne bih mislila na ono s to me c eka, pitala
sam je o uredu u New Orleansu. Poc ela je sa s efom Bowlesom, koji je u
poc etku dvosmislenost zloc ina i politike u Louisiani koji su u jednom
trenutku bili jedno te isto - smatrao malo skliskim terenom. Ali sada je na sud
odveo bivs eg guvernera i niz drugih dostojanstvenika. Zanimljiv je bio nac in
na koji je Wendy pric ala o Johnu Kaiseru. Nije dobrovoljno davala informacije
nego sam ja morala pitati. A njezini su mi samosvjesni pogledi govorili da
pokuava shvatiti prirodu i stupanj mog zanimanja.
Kaiser je, c ini se, glavni frajer u uredu. Sve asistentice i tajnice s njim
besramno koketiraju, ali on nikada ni jednu nije pozvao van, potaps ao ili c ak
stisnuo za rame zbog c ega je agentica Wendy stras no zadivljena. Kaiserova
biogra ija je isto zanimljiva. Bio je s erif u Idahu kada je susjedni s erif pozvao
Daniela Baxtera da ih savjetuje o nizu ubojstava koja su se preklapala s
Kaiserovim okrugom. Uz Baxterovu pomoc , Kaiser je na kraju uhvatio

ubojicu i pokazao se vrlo spretnim u ispitivanju osumnjic enika i izvlac enja

priznanja. Iskreno zadivljen, Baxter je mladog s erifa ohrabrio da se prijavi na
Akademiju FBI-ja. Dec ko sa sela iz Idaha neoc ekivano je uspio upisati se i
nakon rada u uredima u Spokaneu, Detroitu i Baltimoreu, Baxter je Kaisera
pozvao u Odjel za potporu istragama. Tamo je odlic no radio dok jednog dana
nije puknuo pod pritiskom. Kada sam rekla Wendy da znam taj dio pric e, nije
mogla sakriti sumnju. Kako sam, pitala se, u jednom danu saznala nes to za
to su njoj trebali tjedni?
ena ga je ostavila - rekla je. Je li ti to rekao?
-Ne.
Zadovoljan osmijeh. - Nije mogla podnijeti s to ga nikada nema kod kuc e.
To je c est sluc aj. Sada se ljudi sve vis e z ene unutar Biroa. Ali on ni tada nije
prestao raditi, pokuati to rijeiti. Samo ju je pustio da ode.
Djeca? - pitala sam.
Odmahnula je glavom.
Rekao mi je da je sluio u Vijetnamu. Zna li neto o tome?
Ne govori o tome. Ali Bowles je rekao mom zapovjedniku u specijalcima
da je vidio Johnov dosje i da ima mnos tvo medalja. Bowles je mislio da bismo
trebali pokus ati Johna ubaciti u specijalce. Moj zapovjednik ga je pitao, ali
nije bio zainteresiran. to o tome misli?
To me ne iznenauje. Mus karci koji su sudjelovali u mnogo borbi nemaju
iluzije o tome da se problemi mogu rijeiti orujem.
Wendy se ugrizla za usnicu i pitala je li to uvreda: - Ti si to vidjela?
pitala je. - Rat, mislim. Jesi li ga slikala i to?
-Da.
-Jesi li ikad ranjena?
-Da.
Odmah sam joj narasla u oima. Je li boljelo?
Ne bih nikome preporuc ila. Jednom me s rapnel pogodio u straz njicu. To
je boljelo puno gore od metka. Bome je bilo vrue.
Wendy se nasmijala, ja sam se nasmijala s njom i dok smo zavrs ile
razgovor, znala sam daje zaljubljena u Johna Kaisera i da me, iako joj se
sviam, smatra velikom prijetnjom.
Sada osmijeh poputa i ako odmah ne izaem iz mustanga, neu nikada.
Osjec am Wendyno olaks anje dok izlazim sa zamotanim darovima i
hodam prema s ogorovoj kuc i. Zapravo se to ne moz e nazvati kuc om. Jane i
njezin suprug smjestili su se u jednom od onih velikih domova na Aveniji St.
Charles koju bi bilo gdje drugdje zvali dvorcem. Na ovom dijelu Avenije St.
Charles, z eljezne su ograde stajale vis e od kuc a u ostatku grada. Popnem se
na trijem i mjedenom alkom pokucam po hrastovim vratima. Udarac je
odzvanjao po golemom prostoru iza vrata. Oc ekujem da c e otvoriti
Annabelle, obiteljska domac ica obitelji Lancour, koju su sada naslijedili

potomci, ali vrata je otvorio sam Marc.

Covjek bi pomislio da ljudi mogu biti blagoslovljeni novcem ili dobrim
izgledom, ne i jednim i drugim, ali Marc Lancour pobija tu pretpostavku. Ima
svijetlu plavu kosu, plave oc i, lijepe crte lica i tako je mis ic av da izgleda kao
da ima deset godina manje od svoje c etrdeset i jedne koju ima. Nakon
roenja djece, udebljao se deset kila, ali je nakon Janeina nestanka sve skinuo
dok se manijakalno borio s depresijom. Vec eras ima plave, vunene hlac e,
koz ne cipele i kos ulju Brooks Brothers. Nasmije se kad me vidio i onda me
povue u zagrljaj, koji sam mu uzvratila. Blago mirii na kolonjsku vodu.
-Jordan - ree kada sam se odmaknula. Drago mi je da si dola.
Povuc e me u veliko predvorje i zatvori vrata pa me odvede do dnevne
sobe koja izgleda kao slika iz c asopisa Architectural Digest. Nigdje se ne vidi
odbac ena igrac ka ili kutija od pizze. Gotovo se osjec am krivom s to sam
darove stavila na pod, kao da sam poremetila neki skriveni plan. Jane je to
malo opus tenije drz ala. Pretpostavljam da se z ivot u kuc i poc eo vrac ati na
ono kako je Mare nauc io u djetinjstvu. Naravno da on ne zna drugac ije, ali
srce me zaboljelo zbog djece i sterilnosti te kue.
Jesu li Henry i Lyn gore? upitam oprezno sjedec i na fotelji koja
izgleda kao da bi preko naslona za ruke trebala imati zavezanu muzejsku
vrpcu.
Kod mojih su roditelja. Marc sjedne nasuprot mene na kau.
O. Kada e se vratiti?
Moji su roditelji kupili kuu dolje niz ulicu. Dovest e djecu im nazovem.
Dobro. - to se dogada Marc?
Htio sam s tobom razgovarati prije nego to ih vidi.
Neto nije u redu?
Ne. Ali mora neto znati.
-to?
Zastane kao odvjetnik na suenju i onda progovori najdubljim glasom koji
je uspio smoi. - Djeca znaju daje Jane mrtva, Jordan.
to?
Morao sam im rei. Nisam imao izbora.
Nevjerojatno je do kojeg smo se stupnja spremni zavaravati.
Mjesecima sam si govorila da sam u srcu oplakala i pokopala sestru. Ali
sada, suoc ena s konkretnim c inom utemeljenim na toj pretpostavci, z elim
vris tati da to nije istina. Iz mojih usta izas ao je glas iznenaene
etverogodinjakinje Ali... ne zna daje mrtva.
Marc odmahnu glavom. Koliko c es dugo c ekati da to prihvatis ? Otac ti
je mrtav gotovo trideset godina i jos ga traz is . Moram odgajati tu djecu i ona
ne mogu toliko dugo ekati.
To nije istina, Mac.
Nego s to je, onda? Mislili su da Jane negdje pati, da je na milost i nemilost

nekog zloc estog c ovjeka. Da ne moz e pobjec i ili nac i put kuc i. To ih je
izluivalo. Nisu mogli uc iti, spavati, jesti. Samo su sjedili pokraj prozora
c ekajuc i Jane da doe kuc i. Na kraju sam im rekao da je Bog uzeo mamu u
nebo da bude s Njim. Nije s nekim zloc estim c ovjekom vec s Bogom i
njegovim anelima.
Kako si im rekao da je umrla? Sigurno su pitali.
Rekao sam im da je zaspala i da se nije probudila. Isuse. - Sto su rekli? -Je li
boljelo?
Na to ne mogu ak niti odgovoriti.
Marcovo lice je odluc no. Najbolje je tako, Jordan. I ne z elim da im is ta
kaz es o tome s to se sada dogaa. O slici, istrazi, bilo c emu. Nis ta s to bi im
moglo dati ludu nadu da bi se ona mogla vratiti. Jer znas da nec e. Te su z ene
mrtve. Sve do jedne.
Moz da zato nemam svoju djecu. Moz da svakodnevica u odgoju djece ne
moe podnijeti golem upitnik iznad svega.
Zelim da budes dio njihovih z ivota rec e Mac. - Ali moras shvatiti
osnovna pravila. U ovoj je obitelji Jane umrla. Imali smo ak i misu za nju.
to? Niste me zvali.
Bila si u Aziji, nitko nije znao gdje.
Moja me agencija mogla nai.
Mislio sam da c e biti manje zbunjujuc e da majc in odraz odjednom ne
doe niotkuda biti na njezinu sprovodu.
Ne mogu vjerovati. Odjednom mi se odluka koju sam mjesecima prije
donijela c ini los om. - Postoji nes to s to ti nikada nisam rekla, Marc. Prije osam
mjeseci dobila sam telefonski poziv, iz Tajlanda. Linija je bila jako los a i
moda grijeim, ali mislim da je to moda bila Jane.
-to?
Rekla je da joj treba pomoc , ali da joj tata ne moz e pomoc i. Zatim se javio
mus karac i rekao nes to na francuskom. Zatim je na engleskom rekao: - To je
samo san - i poklopio.
I ti si mislila daje Jane? Da zove iz Tajlanda?
Nisam bila sigurna. Tada ne. Ali sada kad smo u Hong Kongu nas li te
slike... Mislim, zar ti ne misli da to daje novu perspektivu?
Zato mi prije nisi spominjala taj poziv?
Nisam te htjela uznemiriti.
Kada si primila poziv? Po danu? Ili usred noi?
Zato?
Zas to s to prije osam mjeseci nisi mogla ustati iz kreveta, zar ne? Tvoj
mali odmor pod lijekovima?
Pobjesnim, ali potisnem bijes. - Da, ali zamolila sam FBI da provjeri
pozive. I zaista sam primila poziv iz Tajlanda usred noc i. Sa z eljeznic ke
postaje.

Marc me malo dulje gledao i onda se okrene prema portretu svojih

roditelja na zidu. Oni izgledaju bogato i distancirano. - Znas s to trebas uc initi,
Jordan. To svi radimo. Ali ja to ne z elim znati. Osim ako ne naes c vrste
dokaze daje Jane ili neka od drugih z ena z iva. Sve manje od toga donosi samo
bol.
Rekao si to kao pravi odvjetnik.
Zacrvenio se. - Mislis da mi ne nedostaje? Vis e sam patio... Zaustavi se,
uzme mobitel iz dz epa i stisne tipku. - Ja sam... Naemo se na vratima.
Poklopi i ustane s kaua.
Iznenaena sam to mi uope doputa da ih vidim.
Rekao sam ti, z elim da budes dio ove obitelji. Zato sam te zamolio da
ostane kod nas. Ti si dobra osoba. I odlian si uzor za Lyn.
Zaista to vjeruje?
Sluaj, zaboravimo sve ostalo i usredotoimo se na djecu.
Ostalo se odnosilo na njegovu nestalu enu. ekat u ovdje.
Marc uzdahne i izae iz sobe.
Istina je da ne znam bas mnogo o odnosu izmeu Jane i Marca. Jane je
voljela sve prikazivati savrs enim. Oz enili su se mladi, ali Marc je z elio
odgoditi djecu dok ne odradi godine rada po cijeli dan koje su potrebne da
postane partner. Jane je zbog toga bila zabrinuta jer je z eljela djecu gotovo
odmah. Tada sam se bojala da je to vis e zato da uc vrsti tu vezu nego zbog
djece same po sebi. Ali kada ih je konac no dobila, pokazala se kao prekrasna
majka koja je djeci stvorila toplo i sigurno okruz enje koje nas dvije nikada
nismo poznavale.
Cula sam zvuk vrata kako se otvaraju i onda tihe glasove. Iznad ostalih
uje se od cigareta hrapavi glas ugledne ene: -Jednostavno ne mislim da je to
ono to treba uiniti. Marc svojim tihim, odvjetnikim glasom uvjerava majku
da zna s to radi. Zatim se, dragi Boz e, c ulo lupkanje malih cipelica na drvenom
podu nakon c ega se c ulo udaranje Marcovih cipela. Osjec am jac u tjeskobu
nego dok c ekam na upoznavanje s efova drz ava. Koraci postaju glasniji, pa
stanu, ali prag je i dalje prazan.
Samo odite - ree Marc iz hodnika. U redu je.
Nita se nije dogodilo.
Kupila je darove - ree veselim glasom.
Iza praga pojavi se malo lice, Lynino lice. Fizic ki odjek moga. Sa svojim
velikim tamnim oc ima izgleda kao lane koje viri iza drveta. Kada su joj se
usta s irom otvorila, iznad nje pojavi se Henryjeva plava kosa i plave oc i.
Henry trepne, pa nestane. Osmijehnem se s to jac e mogu i pruz im ruke. Lyn
pogleda iza sebe vjerojatno prema ocu - i onda izae na otvoreno i potrc i
prema meni.
Potreban mi je velik napor da se suzdrz im od plac a dok me njezine ruc ice
grle oko vrata kao ruc ice djeteta koje se utapa i ona govori - Mama, mama

u moje uho.
Lagano ju odmaknem i pogledam u vlaz ne oc i. Ja sam Jordan, dus o. Ja
sam...
Zna ona to - ree Mare gurajui Henryja prema meni drei ga za ramena.
Rekla je mama.
Lyn, zna li tko je ovo?
Ona ozbiljno kimne glavom. Ti si teta Jordan. Vidjela sam tvoje slike u
knjigama.
Ali rekla si mama.
Podsjea me na mamu. Ona je otila u nebo da bude s Bogom.
Stavim ruku preko usta da se smirim i Marc mi pomogne gurnuvs i
Henryja prema naprijed. Ovaj deko ovdje zove se Henry, teta Jordan.
Znam to. Zdravo, Henry.
Dobio sam pokal za prvo mjestu u nogometu objavi on.
Zaista?
eli ga vidjeti?
Naravno. Ali donijela sam ti dar. eli li prvo vidjeti njega?
Pogleda oca za doputenje.
Pogledajmo ree Marc.
Pokaz em prema umotanom paketu pored vrata. Jesi li ti dovoljno velik
da ga sam otvori, Henry?
-DA!
Praktic ki napadne paket i za nekoliko sekundi ugleda kartonsku kutiju
velic ine knjige na kojoj pis e Panasonic. To je DVD c itac . Tata! Pogledaj!
Onaj za auto!
Malo ekstravagantno, zar ne? rec e Marc pogledavs i me s podignutom
obrvom.
To je povlastica neudane tete.
ini se da je tako.
Lyn tiho stoji kraj mog koljena i gleda me. I ne upita jesam li joj nes to
donijela.
I ovo je za tebe - kaem joj pruajui joj malu kutiju pokraj stolice.
to je to?
-Pogledaj.
Ona paz ljivo makne mas nu i stavi je sa strane i ta mi jednostavna radnja
opet slomi srce. Tu je s tedljivu naviku pokupila od Jane, a Jane ju je nauc ila od
nas e majke. Moja sestra nastavlja z ivjeti na razne nac ine. Konac no se vidi
kutija i Lyn je paljivo prouava.
to je to?
Pogledajmo moe li pogoditi. to pie na kutiji?
Nikon? Coolpix. Devet-devet-nula.
Savrs eno! Sad c u ti ga ja izvaditi. Otvorim kutiju, skinem pjenu iz c udne

plastine kutije i pruim joj ga. to misli da je to?

Prouava dva dijela i onda se usredotoi na mali objektiv.
Je li to fotoaparat?
-Da.
Usne joj se napuc e u c udan izraz. -Je li to djec ji fotoaparat ili fotoaparat za
odrasle?
To je fotoaparat za odrasle. Jako dobar. Moras biti paz ljiva dok se budes
uc ila sluz iti s njime. Stavi remen tako da ga ne ispustis . Ali nemoj biti previe
paz ljiva jer je to samo alat. Ono s to je vaz no jesu tvoje oc i i ono s to vidis u
svojoj glavi. Aparat ti samo pomaz e da pokaz es drugim ljudima ono s to vidis .
Razumije li?
Polako kimne glavom sa sjajem u oima.
Tata! - vrisne Henry. Ovdje su i dva DVD-a! eljezni div i El Dorado!
Hoe li zaista veeras spavati kod nas? - upita Lyn.
-Da.
Hoe li me nauiti kako se radi s ovim?
Naravno. Slike iz ovog fotoaparata idu prvo u rac unalo prije nego s to
zavre na papiru. Kladim se da ima raunalo.
Tata ga ima.
Posudit emo njegovo prije nego to dobije svoje. Moe, tata?
Mare odmahuje glavom, ali se smijes i. Da. Dobro, tko je spreman za
veeru?
Jesi li ti kuhao?
ali se? Annabelle!
Nakon trideset sekundi c uje se lupkanje potpetica iz hodnika i glas starije
crnkinje. Zato viete, gospodine Lancour?
Kako napreduje veera?
Skoro je gotova.
Annabelle je nestala u hodniku. Nije bila debela i spora kako sam je
zamis ljala nego mrs ava, visoka i uspjes na. Ima topao osmijeh na licu dok joj
se oc i smiruju na meni. Osmijeh joj odmah nestane i zamijeni ga kombinacija
uenja i straha.
Annabelle, ovo je Jordan - ree Mare.
Gospode, vidim to - rec e tiho. Dijete, ti si pljunuta.. .Pogleda djecu i
stane. Kao da ju nes to vuc e protiv njezine volje, Annabelle prijee prostoriju i
doe do mene. Primim je za ruku i ona moju stisne iznenaujuc om snagom. Bog te blagoslovio - kaz e. Zatim ode Henryju i Lyn, sagne se, svakoga od njih
zagrli i odeta natrag do vrata.
Moe ii kad veera bude gotovaree Marc.Ugodna veer.
im stavim kekse u penicu ree odsutnim glasom idem kui.
Kada je nestala, kaem: Mislila sam da takve vie ne postoje.
Predugo si odsutna s Juga - odgovori Marc. - Annabelle je najbolja. Ova

obitelj bez nje ne bi mogla funkcionirati. Ali mislim da si je okirala.

Dok stignemo do blagovaonice, stol je pun hrane. Svinjsko pec enje koje
miris e na preljev od meda i smedeg s ec era, grickalice od sira, keksi i salata.
Nakon dugo vremena na azijskoj hrani, ovi mirisi iz djetinjstva preplavili su
mi osjete. Jane je svuda oko mene. Ona i ja odgojene smo ne znajuc i nis ta o
inom porculanu tako da je normalno da se mjesecima pokus avala odluc iti za
starinski uzorak Royal Doulton koji se sada nalazi ispred mene. Kao i kristal
Waterford i pribor za jelo Barton.
Izgleda izvrsno, zar ne? - kaz em Henryju. - Ajde, sjedni do mene. Lyn, ti
sjedni s ove strane.
Za tebe je sve prostrto na kraju stola ree ona pokazujui mi.
Ali ja bih radije sjedila pokraj vas.
Lyn se s iroko osmjehnula. Ona i Henry sjeli su svaki s jedne moje strane i
poc eli smo jesti. Cudno kako se jednostavno ukljuc iti u prirodan ritam
razgovora, a jedini neugodni trenuci dolaze s tis inom. Djeca me gledaju kao
da su izgubila osjec aj za vrijeme i znam da ponovno proz ivljavaju trenutke
koje su provodili za stolom sa svojom majkom. U jednom se trenutku uc inilo
da su se c ak i Marcove oc i zacaklile dok je kliznuo u dimenziju koju djeca
puno laks e posjec uju. Ne mogu ih kriviti. Prije trinaest mjeseci je boz anska
ruka iz slike njihova z ivota, koja je izgledala kao da ju je naslikao Norman
Rockwell*, otela majc insku iguru i ostavila bolan prazan prostor. Sada je
c arolijom taj prostor opet popunjen z enom koja izgleda isto kao ona koja je
izbrisana.
Pribliava se vrijeme spavanja ree Marc.
Ne! - djeca viknu u isti as.
A da ih pusti malo dulje ovu prvu veer?
Marc izgleda kao da mu je dosta toga da se ja mijes am, ali sloz i. Odemo u
dnevni boravak i ja odrim Lynn uvodno predavanje o digitalnom Nikonu dok
Henry stavlja El Dorado u svoj prijenosni DVD c itac . Lyn ima spretne ruke i
odjednom me preplavi ponos. Nakon s to je slikala nekoliko testnih slika,
prenesem ih na Marcovo rac unalo. Rezultati su dobri i Lyn praktic ki prs ti od
zadovoljstva. Marc opet pokus a nagovoriti djecu da idu na spavanje, ali oni
odbijaju te sjednu meni u krilo kako bih stala na njihovu stranu. Popustim im
i ubrzo je Henry u nesvijesti, a moje noge utrnule. Marc sjedi u stolici na
drugoj strani sobe s nogama na otomanu i poluotvorenim oc ima gleda
izvjes ce s burze na CNBC-u pa ne primjec uje kada pogledam dolje i vidim Lyn
kako me gleda dok joj se brada trese.
to je, duo? - apnem.
Ona c vrsto zatvori oc i i stisne suze pa zarije lice u moje grudi i poc ne
jecati. Nedostaje mi mama.
Ovaj put nisam uspjela zaustaviti suze. Nikada nisam osjetila zas titnic ki
instinkt kao u tome trenutku. Cak ni kada sam praktic ki odgajala Jane u

Oxfordu. Ubila bih da zas titim ovu djecu. Ali tko moz e ubiti da ih zas titi od
gubitka majke? Sada mogu samo maziti Lyn po elu i tjeiti je da e biti bolje.
Znam dus o. I meni nedostaje. Ali sada sam tu za tebe. Razmis ljaj o veselim
trenucima.
Hoe li ostati s nama?
Hou.
Koliko dugo? Oi su joj iroke i krhke kao baloni od sapunice.
Koliko me god dugo treba. Koliko dugo je potrebno.
Mare nas pogleda i oc i su mu odjednom s irom otvorene. Sto se
dogodilo?
Nis ta s to zagrljaj nec e izlijec iti kaz em mu njis uc i Lyn najbolje s to mogu
dok mi Henry lez i na nogama. Ali u glavi c ujem glas na telefonu koji sam c ula
prije osam mjeseci. Boe, daj da to bude Jane, molim se u tis ini. Ovoj je djeci
potrebno vie nego to im ja ikada mogu dati.
Pola sata poslije, Marc i ja odnesemo djecu u krevete. Spavaju zajedno
otkad je Jane nestala i to z ele biti u sobi pokraj Marcove, a ne u vec im, ali
izoliranijim, sobama na katu. Kada smo se vratili u dnevni boravak, on otvara
drugu bocu vina i popijemo vec inu te boce prisjec ajuc i se Jane. Marc nije
lagao kada je rekao da mu nedostaje. Kada je popio i posljednje kapi u boci,
oi mu se zacakle.
Znam da mislis da sam kreten s to sam im rekao da je mrtva. Samo im
pokuavam to vie olakati.
Pomirbeno kimnem glavom. Sada kada sam ih vidjela, bolje sam
shvatila zas to si uc inio to s to si uc inio. Ali s to c es uc initi ako ispadne da imas
krivo?
On prijezirno puhne. - Ne misli valjda stvarno da su te ene ive?
Zaista ne znam. Uvjerila sam se daje Jane mrtva. Ali sada nec u odustati
dok ne vidim njezino tijelo.
Kao i s ocem promrmlja. Nikada ne odustaje.
eljela bih da ni ti ne odustaje. Barem u srcu.
Mom srcu. Pokaz e prema svojim grudima s c as om u ruci i vino mu se
izlije po kos ulji. - Moj je z ivot bio sranje posljednjih trinaest mjeseci. Da nema
te djece, moda ne bi ni bio ovdje.
Marc...
Znam, znam. Samosaaljevajui dosadnjakovi.
Nisam to mislila.
On vis e ne slus a. Pokrio je oc i i poc eo jecati. Alkohol ne treba mijes ati s
depresijom. Neugodno mi je, ali ustanem, doem do njega i stavim mu ruku
na rame.
Znam da je teko. I ja sam prola kroz teko razdoblje.
Snano odmahnu glavom kao da eli sakriti suze i onda se uspravi i obrie
lice o rukav koulje. Prokletstvo! ao mi je to sam ovakav.

Sjednem na otoman i stavim mu ruke na ramena. Hej. Pros ao si jednu

od najteih stvari koje se u ivotu mogu proi. Doputeno ti je.
Njegove krvave oi potrae moje. - Jednostavno se ne mogu pribrati.
Moda ti treba odmor. Jesi li bio na odmoru otkad se to dogodilo?
Ne. Posao mi pomae da se s tim nosim.
Moda ti posao pomae da se ne nosi s tim. Je li ti to palo na pamet?
Nasmije se kao da mu ne treba amaterska psihologija ili je ne cijeni.
Bogati mus karci majstori su ironic nog odmaka. - Drago mi je da si dos la
kae. - Ne mogu vjerovati kako su djeca na tebe reagirala.
Ja ne mogu vjerovati kako sam ja na njih reagirala. Gotovo osjec am da
su moji.
Znam. - Nestane mu osmijeh. - Samo... hvala s to si dos la. Nagne se
naprijed i zagrli me. I zagrljaj mi je godio. Moram priznati. Nisam dobila
mnogo zagrljaja ovih posljednjih mjeseci. Odjednom sam se s okirala. Na
vratu osjeam neto vlano. On me ljubi po vratu. I to ne na bratski nain.
Ukoila sam se unato svojoj eli da ne reagiram pretjerano. Marc?
Maknuo je usne, ali prije nego s to sam se uspjela pribrati, ljubi me u usta.
Odmaknem se i stavim svoje ruke na njegove da ga zadrim.
Njegove me oc i tiho mole. - Ne znas kako je bez nje. Tebi nije isto. Ja se ne
mogu prisiliti ni da pogledam drugu z enu. Vidim samo Jane. Ali gledajuc i tebe
veeras, za stolom, s djecom... gotovo jesi ona.
Ja nisam Jane.
Znam. Ali ako dopustim da mi um samo malo odluta, kao da jesi. Gak i na
dodir. Oslobodi ruke i stisne moje dlanove. - Ruke su ti iste, oc i, grudi, sve.
Njegove plave oc i pogledaju moje s intenzitetom svec enika. - Znas li s to bi mi
znac ila ova jedna noc s tobom? Samo jedna noc . Bilo bi kao da se Jane vratila.
Bilo bi...
Prestani! us utkam ga u strahu da c e se djeca probuditi. Cujes li ti
sebe? Ja nisam Jane i ne mogu se pretvarati da jesam! Ne kako bih ti izbrisala
tugu. Ne zbog djece i posebno ne u tvome krevetu. U njezinu krevetu. Boe!
Pogleda u pod pa opet u mene i oc i mu sjaje neugodnim svjetlom. Ne bi
bilo prvi put da se pretvara da si ona, zar ne?
Osjec am se kao da mi je pustio tekuc i dus ik kroz z ile. Ostala sam bez
rijec i. Ne mogu se pomaknuti. Tek kada me stisnuo za ruke, re leksno sam ih
maknula.
O emu govori?
Nasmije se kao djeak koji ima tajnu. Pa zna.
Ne znajuc i kako sam tu zavrs ila, naem se kako stojim metar dalje od
njega s rukama prekriz enima na grudima. - Odlazim. Spavat c u u hotelu. Reci
djeci da u doi tijekom dana.
Trepne i onda se c ini da se malo sabrao ili da je barem osjetio malo
srama. Nemoj. Nisam te htio naljutiti. Samo si tako prokleto lijepa. Zapne

za otoman kad je krenuo prema meni. Instinktivno z elim skoc iti i pomoc i mu,
ali ne uinim to. Ne elim situaciju jo pogorati.
Idem gore po stvari. Ti za to vrijeme ostani ovdje.
Ne budi melodramatina. Nema se zato brinuti.
Ozbiljna sam, Marc.
Ne c ekajuc i odgovor, otrc im uz stube i uzmem kovc eg zahvaljujuc i Bogu
to se jo nisam raspakirala. Kada se vratim dolje, on me eka na dnu stuba.
to da kaem djeci? pita.
Da se nisi usudio tako ih iskoristiti protiv mene. Reci im da sam morala
otii na snimanje. Vratit u se da ih vidim. Samo neu prespavati.
Sad izgleda kao da mu je z ao, ali prizvuk toga da me smatra svojim
vlasnis tvom koji sam mu c ula u glasu prije nekoliko trenutaka jos me
proganja. Prije nego s to poc ne s pijanim isprikama, proem pokraj njega i
odem bez rijei.
Kad sam izas la na ploc nik, otvore se automobilska vrata nekoliko metara
dalje i na plonik izae taman lik.
-Jordan? - ree enski glas. - to je bilo?
Dobro sam Wendy. Samo u spavati negdje drugdje.
to se dogodilo?
Moja mi se s ala Kaiseru da c e mi se Wendy upucavati obila o glavu kao
instant karma. Bome mi se netko veeras upucavao.
Ali nisam mogla niti zamisliti da bi to mogao biti sestrin muz .
Problemi s mukarcima - promrmljam.
Kuim. Kamo emo?
Pretpostavljam u hotel.
Uzme moj kovc eg i krene prema mustangu pa stane. - Hm, slus aj... Ne
znam s to mislis o hotelima, ali u stanu imam praznu spavac u sobu. Ja ionako
moram biti s tobom kamo god is la. Ti odluc i. Ali tako c emo imati hranu i
kavu, kozmetiku, sve to ti je potrebno.
Bilo je noc i kada bih ubila za hotelsku sobu. Spavala sam u bunkerima i
bila na tome zahvalna. Ali vec eras ne z elim biti na sterilnom, praznome
mjestu. Zelim oko sebe realne stvari, ljudsku neurednu kuhinju i CD-ove,
izvezeni pokrivac na kauc u. Nadam se da Wendy nije previs e uredna. To
zvui odlino. Idemo.
Krenula sam upaliti mustang kada se u njemu zac uje tihi zvuk. - Sto je to?
- upitam gledajui zbunjeno oko sebe.
Mobitel - ree ona. - Nokia. Prepoznajem zvuk. Imamo ih u uredu.
Oh. Uzmem svoju torbicu sa straz njeg sjedala, otvorim je i izvadim telefon
koji mi je Kaiser dao u uredu FBI-ja. - Halo?
Gospodo Glass? Ovdje Daniel Baxter.
to je?
Pregovarao sam s gospodinom de Becqueom s Kajmanskih otoka.

-I?
Kaz e da moz ete doc i nas im zrakoplovom i dovesti jednog pomoc nika da
pomogne s osvjetljenjem i slino.
Odlino. Kada kreem?
Sutra. Nas nekoliko proveli smo zadnjih pola sata svaajuc i se zbog toga
tko bi vam trebao biti pomoc nik. Ja zagovaram da to bude c lan Tima za
spas avanje taoca. Ako sve krene na los e, on c e imati najbolje izglede da vas
izvue ivu.
Zar se netko ne slae s vaim izborom?
Agent Kaiser ima drugaije miljenje.
Nasmijem se u sebi. Koga erif eli poslati?
Baxter rukom poklopi slus alicu, ali unatoc tome c ujem ga kako govori: Upravo te nazvala s erifom. Kada je s ef Odjela maknuo ruku, rec e: - Serif ne
eli poslati nikoga. On eli ii osobno.
Onda ga pustite da ide.
Je li to ono to elite?
Apsolutno. Ve se osjeam sigurnije.
Dobro. Vjerojatno c ete ic i sutra poslijepodne. Nazvat c u vas ujutro zbog
pojedinosti o putovanju.
ujemo se sutra. Wendy se odlino brine o meni.
Dobro. Vidimo se sutra.
to se dogaa? - upita Wendy kad sam poklopila.
Idem na Kajmanske otoke.
Oh. Premjestila se na sjedalu. A to je to bilo sa erifom?
ala. Priala sam o Kaiseru.
Toliko je pretpostavila. On ide s tobom?
ini se da ide. Zbog sigurnosti.
Ona pogleda kroz prozor. Blago tebi - ree napokon.
Vjec na z enska nesrec a. Prije minutu bile smo prijateljice. Sada bi ona
z eljela povuc i svoju ponudu da dijelimo stan. Ali previs e je pristojna. Zeljela
bih utjes iti agenticu Wendy da se nema zas to brinuti, ali ne z elim je vrijeati.
Upalim auto i krenem u Aveniju St. Charles.
Daj mi neke upute. Vrijeme je da se naspavamo.
Ravno - ree ona. Rei u ti gdje da skrene.
Krenem niz aveniju obrubljenu drvoredom. Trac nice tramvaja bljes te pod
svjetlima dok ih mustang guta. Lis ce na drvec u izgleda sivo, ali samo mali dio
mog mozga je to zabiljez io. Ostatak stalno premotava komentar Marca
Lancoura: Ne bi bilo prvi put da se pretvara da si ona, zar ne? A zatim se iz
mraka uje glas dr. Lenza: Koja je najgroznija stvar koju ste ikada uinili?
Kada bih se barem u svojoj savjesti mogla pozvati na peti amandman?

9.
Vec ina letova na Kajmanske otoke krec e iz Houstona ili Miamija, ali stvari
su jednostavnije s FBI-jevim Learom. Kaiser, ja i dva pilota u prednjem dijelu
zrakoplova krec emo na dvosatni let iz New Orleansa do velikog Kajmana,
najvec eg od triju otoka koji c ine tu britansku koloniju. Posljednji put kada
sam tamo letjela, zglobovi prstiju bili su mi pola puta bijeli. Pokrivala sam
zrac ni konvoj koji americ ki piloti voze na Kajmanske otoke na godis nju
smotru, a vrhunac toga puta je provokativno prelijetanje preko
komunistic ke Kube. Prije petnaest godina to nije bila s ala i sretna sam s to
sada letim bez ikakvih drugih briga osim te s to je sedamdesetogodis nji
Francuz iz nekog nepoznatog razloga zatraio moju nazonost.
Letimo vec jedan sat i Kaiser je neobic no tih. Pretpostavljam da nema
mnogo toga rec i. Ili moz da zrac im tolikim neprijateljstvom da ga
obeshrabrujem da poc ne razgovor. Jos na vratu osjec am s ogorove usne i
tes ko mi je rijes iti se emocionalnih posljedica toga. Najtez i dio je Marcov
komentar nakon to sam ga odbila: ne bi bilo prvi put da se pretvara da si ona,
zar ne? Nadala sam se da sam to poglavlje svog z ivota dijelila samo sa
sestrom, ali oc ito sam oc ekivala previs e. Cinjenica daje Jane o tome ispric ala
svome suprugu otkriva bolnu istinu: nikada nije zaista vjerovala u moju
stranu prie.
Koja je najgroznija stvar koju ste ikada uinili? Pitao je dr. Lenz svoje
pacijente. Jednostavno pitanje koje vas moz e unis titi. A drugo koje je bilo?
Koja je najgroznija stvar koja vam se ikada dogodila? Meni se dogodilo
nekoliko groznih stvari o kojima sada ne z elim govoriti, ali odluc ujuc i o
svome ponas anju, nisam c esto is la protiv onoga s to mi govori savjest.
Gotovo me sram s to mi dvadeset i dvije godine z ivota nakon srednje s kole
nisu donijele nes to c ega bih se sramila, ali put kroz adolescenciju jedan je od
najteih u ivotu i rane koje tada nastaju ostaju za cijeli ivot.
Godine napetosti izmeu mene i sestre zakuhale su tijekom zadnje
godine srednje s kole nekoliko tjedana prije nego s to je moja vez a s Davidom
Greshamom postala s kolska senzacija. Jane se ponas ala uzvis eno te
neprestano govorila kako c e sljedec e godine postati c lanica sestrinstva Chi
Omega i pitala zas to se ne priberem, malo sredim i pokus am biti imalo
normalna, s to god joj to znac ilo. Kada se nisam brinula o tome kako c u
platiti njene tros kove na faksu, fotogra irala sam portrete u svom malom
studiju ili se s uljala po s umi do kuc e svog uc itelja povijesti. Kada se sada toga
sjetim, bila sam kao duh. Tiha na predavanjima, nestajala nakon s kole,
propus tala okupljanja i utakmice, nikad nisam odlazila na mjesta gdje su se
okupljali srednjokolci.

Jane je sumnjala da sam s nekim u vezi, ali nisam niti pomis ljala kakva je
priroda njezinih sumnji. Jednog dana, dok smo se svaale zbog neke gluposti,
shvatila sam da misli da sam lezbijka. Da se u c udne sate iskradam iz kuc e da
se naem s nekom z enom. Bilo je to smijes no, zaista, ali kada sam se
nasmijala, ona je poc ela vris tati kako sam c udna, kako joj upropas tavam
izglede da postane c lanica CHi O-a i da ima normalan z ivot. Rekla sam joj da
nisam lezbijka i da znam vis e o mus karcima nego s to c e ona ikada znati.
Nasmijala se s visoka na nac in koji mi je pokazao da me ne shvac a ozbiljno.
Rekla sam joj da bih ja mogla hodati s Bobbyjem Evansom, njezinim bogatim
dec kom s kojim je hodala tri godine, da su okolnosti bile malo drugac ije, a
ona bi onda radila i plac ala rac une. Pogledala me s nevjericom i rekla: - Bobby
i ti? Zajedno? Sigurno se s alis . Zatim se nasmijala. Iz nekog razloga me to
stras no pogodilo. Zas to ne? pitala sam. Zato s to si udna rekla je
gledajuc i me sa saz aljenjem. Tada sam shvatila da me vidi kao i ostali, kao
nekog izopc enika koji je sam sebe iskljuc io. Sve s to sam uc inila da odrz im
obitelj na okupu, ona je jednostavno uzela kao svoje pravo.
Dva dana poslije dos la sam iz s kole i vidjela poruku na Janeinu prozoru.
Poruka je bila od njezina dec ka i pisalo je da se nae s njim to poslijepodne u
s umi iza tribina. Bacila sam poruku, digla kosu u rep, stavila jedne Janeine
naus nice i obukla jedan od njezinih dragocjenih dz empera marke Lacoste te
se odvezla u s umu na njezinu biciklu. Bobby Evans ju je tamo c ekao. Dok je
tamo stajao, izgledao je kao mladi Robert Redford, iako mu IQ bas i nije bio
visok.
Jane sam odglumila savrs eno. Glumile smo jedna drugu otkad smo bile
male i bilo je lako. Zas to sam to uc inila? Zeljela sam znati s to lez i iza njezina
posprdnog osmijeha. I pretpostavljam da sam na svoj nac in bila na nju
ljubomorna. Cesta kojom se upute nekonformisti osamljena je, a ja sam po
njoj dugo hodala. Bobby Evans bio je jedna od nagrada dobrih djevojaka;
s to je znac ilo slijediti sve dvolic ne juz njac ke obic aje i vis e od toga
ukoc enos cu viktorijanske djevice. Dok smo razgovarali, Bobby nas je odveo
medu drvec e i ja sam shvatila daje to njihov ritual. Poljubio me u sjeni, prvo
lagano, a onda strastveno. Sve se to dogaalo u tipic nom srednjos kolskom
stilu - ili onako kako sam ja to zamis ljala - ubrzano i bez daha i intenzivno. On
mi je gnjec io grudi preko dz empera i gurao svoju zdjelicu na moju. Potpuno
drugac ije od mojih iskustava s Davidom Greshamom. Kada sam mu pustila
da stavi ruku ispod dempera, vidjela sam da nikada nisu ili dalje od toga. To
sam shvatila iz toga kako je polako ruku spustio prema mome struku. Cekao
je Ne ili Ne jo ili elim, ali jednostavno ne moemo.
Nisam rekla nita od toga.
Nekoliko minuta diranja po onome mjestu bilo je vis e nego s to je mogao
podnijeti. Nakon toga je sjeo uz moje noge. Bilo ga je previs e sram gledati me
pa je gledao u tlo. Osjec ao se kao da mu je netko konac no dao kljuc eve od raja.

Pitao je zas to sam mu dopustila da to radi, a ja sam rekla da sam jednostavno

odluc ila da je danas taj dan. Tada se vec spus tao mrak. Pogledao je gore kao
psic i rekao: Moras li se sada vratiti kuc i? Rekla sam da je jedina osoba
koja e primijeniti da kasnim Jordan, a koga za nju briga? Nasmijao se.
Ovaj put sam i ja njega dotaknula kada je on dotaknuo mene. Nisam
sigurna zas to. Vec sam se Jane osvetila za sve. U tom trenutku se vec radilo o
hormonima, mislim. Imala sam osamnaest godina i bila sam iskusna, a on je
imao osamnaest godina i bio je zgodan pa su stvari krenule prirodnim
tokom. Cinilo se da vis e nema smisla i nisam htjela da misli da je razdjevic io
Jane. Ali nisam se mogla natjerati da mu kaz em istinu. Ostavila sam kos ulju
na sebi kako bih sakrila ruku na kojoj je Jane imala oz iljke i usta drz ala na
njegovim kako ne bih nita govorila.
Kada je bio u meni, uc inio je suprotno od onoga s to sam oc ekivala. Nije
zatvorio oc i i krenuo svom snagom. Radio je vrlo polako i gledao me ravno u
oc i, na licu mu c isto ushic enje. Shvatila sam da je to dijelom bilo zbog toga
s to je vjerovao da mu se djevojka koju je tri godine stavljao na pijedestal
konac no potpuno predala. Tada sam poz eljela prestati, ali nije se moglo
uc initi na graciozan nac in. Zato sam pokus ala brz e sve privesti kraju. Kada
sam to uc inila, pogledao me s c udnim svjetlom u oc ima i rekao: Ti nisi
Jane, zar ne?
Bio je to najstras niji trenutak u mome z ivotu. Znao je. Da nije znao, ne bi
riskirao to rei.
- Ne - rekla sam prestravljena da c e skoc iti i poc eti vikati drvec u da sam
drolja. Trebala sam znati. Tog sam dana nauc ila lekciju o mus karcima. Nije
niti trepnuo. Oi su mu se rairile, stenjao je u ekstazi i uivao dvostruko vie.
Bio je to najvec i ego trip u njegovu mladom z ivotu i ja sam bila budala s to
sam i na trenutak pomislila da c e moc i o tome s utjeti. Nije rekao prijateljima,
to bi bilo dovoljno grozno. Uinio je neto beskrajno gore.
Sljedec i put kada je bio s Jane, ponas ao se kao da je ona pros li put kada su
bili zajedno s njim vodila ljubav i inzistirao da to opet uc ini. Ona je
pobjes njela i traz ila objas njenje i on joj je dopustio da shvati sama. Nakon
toga nije tri godine sa mnom razgovarala vis e od deset rijec i na mjesec.
Pokus ala sam joj objasniti zas to sam to uc inila i s to se zapravo dogodilo, ali
nije bilo koristi. Kada bi Jane prihvatila istinu o onome s to je Bobby uc inio,
izdaja bi bila potpuna i nepodnos ljiva. Dva mjeseca poslije proc ulo se o mojoj
vezi s Davidom Grishamom i otila sam u New Orleans.
Snaz an osjec aj ogorc enosti je polako izblijedio. Bobby Evans postao je dio
pros losti kao i druge srednjos kolske stvari. ( Sada prodaje kuc e u Oxfordu). Ja
sam nastavila inancirati Jane dok nije dos la na trec u godinu fakulteta kada je
pronas la drugi izvor novca. Sljedec i put sam je vidjela na vjenc anju iako
nisam pozvana kao kuma (tu je duz nost dobila sestra Marca Lancoura). U
dvadeset godina koje su slijedile nakon toga uspjeli smo polako premostiti

jaz koji nas je jednom dijelio. Tri godine prije nego s to je nestala, bile smo
bliz e nego ikada u z ivotu i to vis e zahvaljujuc i Janeinim nastojanjima nego
mojima i poc ele smo vjerovati da nas a veza koju smo stvorile zbog oc eva
nestanka i majc ine nesposobnosti - moz e podnijeti prekid zbog bilo kojeg
mus karca. A moz da je tako i bilo. Moz da je moju izdaju Marcu otkrila na
poetku braka.
Kada se sada osvrnem, lako mi je uoc iti daje Janein cijeli z ivot bio bijeg od
obitelji koju joj je sudbina dodijelila. Svi njezini napori da potraz i nes to, da se
pridruz i, da pripada navijac icama, s kolskim klubovima, crkvenim
skupinama, sestrinstvima - c inili su se dijelom oc ajnic kog pokus aja da
pronae zamjensku obitelj, da postane dio savrs ene obitelji, a kojoj nas e
kuc no ozrac je nije ni malo slic ilo. U tome kontekstu moja jednodnevna
avantura s Bobbyjem Evansom nije bila jednostavna seksualna prijevara: bila
je to strijela u srce Janeinih iluzija o napretku. A buduc i da su nas e iluzije
uvijek ono to nam je najdragocjenije, kako bi mi ikada mogla oprostiti?
Ali konac na, stras na ironija njezina z ivota bila je vec a. Nakon s to je
uspjela u svom nemoguc em pohodu, nakon s to je dobila bogatog i zgodnog
muz a, dvorac i dvoje prekrasne djece sve znakove pro injenosti i
sigurnosti - iz srca njezine fantazije is cupala ju je neka muc ena dus a koja je
bez sumnje roena u obitelj koja je bila jos disfunkcionalnija od nas e. Ako je
Jane mrtva, ne mogu zamisliti koje su joj bile zadnje misli. Ako je iva...
- Spava li?
Trepnem prenuvs i se iz transa i pogledam preko puta uskog prolaza
prema Johnu Kaiseru koji me prouc ava zabrinutim pogledom. On ima
tamnoplave hlac e, majicu s kragnom i svijetlosmeu jaknu od brus ene koz e
koja mu savrs eno pada na ramenima. Ja sam se sama odjenula ovaj put u
s ivane crne, svilene hlac e i jaknu i platnenu kos ulju s velikim izrezom.
Pokvareni stari Francuz moda e reagirati na malo ukusnog dekoltea.
Hej - upita - jesi li u transu?
Ne. Samo razmiljam.
O emu?
Ne poznamo se dovoljno dobro da me to pita.
Nasmije se stisnutih usana. - Ima pravo. Oprosti.
Ispravim se na sjedalu. - Vjerojatno za taj sastanak imas neki veliki plan?
Strategiju?
Ne. Doktor Lenz bi ga imao. Ali ja u vec ini sluc ajeva slijedim instinkt.
Svirat emo po uhu.
Sigurno pretpostavlja to de Becque eli sa mnom.
Ili de Becque stoji iza svega od prvog dana svakog nestanka ili mu je
to nekakva zabava. Bogatas eva igra. Ako je igra, pretpostavljam da zna da si
dvojnica jedne od Zena koje spavaju. Moz da je vidio Janein portret kada ga je
Wingate stavio na prodaju. Zatim, kada je c uo s to se dogodilo u Hong Kongu -

pojavila se blizanka jedne od ena koje spavaju sve mu je bilo jasno.

Ali kako? Ako nije znao nis ta od prije, kako je mogao jedno od lica na
slikama u Hong Kongu povezati sa mnom? Znati moje ime?
Ti si u neku ruku slavna osoba. Ako je imao gra iku Janeine slike, mogao ju
je skenirati i poslati elektronikom potom. Pitati poznaje li te netko.
Gra ike Zena koje spavaju ne postoje. To mi je Wingate rekao. Nema ni
fotografija, nita.
Onda te moda netko u Hong Kongu prepoznao. Znao da si u gradu.
Nisam tamo bila na zadatku. Pis em knjigu. Idem kamo z elim i samo
nekoliko prijatelja uvijek zna gdje sam.
Onda je moz da nes to i znao. Ako je to sluc aj, onda c emo se uplesti u nes to
sloeno.
Kao, na primjer?
Kaiser se ugrizao za usnu i pogledao na sjedalo ispred njega.
to je?
Nisam htio nis ta rec i prije sastanka, ali ovo c e ti moz da pomoc i da se
pripremi na ono to nas moda tamo doeka.
Veze s Vijetnamom poinju mi smetati.
Kako to?
Tvoj je otac nestao u Vijetnamu 1972. godine, tono?
Na granici s Kambodom.
Ista stvar. A de Becque je u Vijetnamu ivio godinama.
-I?
Zene koje spavaju prodaju se samo na Istoku. A tvoj je misteriozni poziv
stigao iz Tajlanda, koji je praktic ki u susjedstvu Vijetnama. I ja sam tamo
sluio 1970. godine.
Jesi li se zarazio nekom sramotnom boleu?
Ne, ali nije da nisam pokuavao.
Kakve veze Vijetnam ima s ovim?
Ne znam. Ali sluc ajnosti se gomilaju. Mislila si da si moz da c ula oc ev glas
za vrijeme toga poziva iz Tajlanda, jel tako?
U glavi sam odjednom c ula c udno i uznemirujuc e zujanje. - Sto to
govorite, agente Kaiser?
Samo pokuavam spojiti sve niti.
Sugerira li daje moj otac oteo Jane? I ostale?
Vjeruje da je jo iv, zar ne?
Ja sam jedina osoba koja vjeruje. Ako ak i jest, on ne bi...
Ne bi, s to? Hajde, reci. Da je jos z iv, ne bi uzeo Jane da bude s njim. Zar ne?
Uzeo bi tebe.
Pretpostavljam da sam to mislila. Nadala se. Ali kako bi to uopc e moglo
biti mogue? Morao bi se vratiti u SAD.
Svaki dan ima neki let. Ako je z iv, moras prihvatiti dvije stvari. Kao prvo,

odluc io je da nec e kontaktirati s tobom gotovo trideset godina. Kao drugo, ne

znas nis ta o njemu osim onoga s to je dvanaestogodis nja djevojc ica znala o
svome mladom ocu.
Ne mogu vjerovati s to sugeriras . Moj otac je bio nagraivani fotoreporter.
Iz kojeg bi se razloga umijeao u neku ovakvu bolesnu situaciju?
Kaiser uzdahne i stavi ruke na koljena. Gledaj, sve su to nagaanja.
Gotovo je sigurno da ti je otac mrtav.
To znam. Iako prema Kaiseru u tom trenutku osjec am iracionalan bijes,
ne mogu odbaciti njegove ideje. Sjedim ovdje i pokus avam se sjetiti je li
moj otac ikada neto naslikao?
Gleda me nekoliko minuta. - Je li?
Ne. Bavio se samo fotografijom.
Dobro. Jer struc njaci koji prouc avaju Zene koje spavaju kaz u da ih je
naslikao netko tko ima nevjerojatnu sposobnost i klasino obrazovanje.
Hvala Bogu.
Koliko je godina imao tvoj otac kada je nestao?
Trideset i est.
I nikada nije nita naslikao. To ga odmah oslobaa svake sumnje.
Kimnem glavom ali nove strahove nije tako lako odbaciti. Zaista ima
previs e sluc ajnosti koje su vezane za Vijetnam i gotovo od poc etka se stvara
neka slika urote. Sto povezuje ene koje spavaju s Azijom? Sada stvarno nema
smisla o tome razmis ljati. Meutim, moz da Marcel de Becque, kolonijalni
francuski uzgajivac c aja i trgovac na crnom trz is tu, moz e malo osvijetliti to
pitanje.
Veliki Kajman lei 240 kilometara juno od Kube. Prije petnaest godina, to
je bio nedirnuti raj. Sada nije puno drugac iji od Cancuna jako
komercijaliziranog i funkcionalno amerikaniziranog iako je za malo
bogatije. Dijelovi otoka jos nisu razvijeni, ali kako biste vidjeli stare
Kajmanske otoke, morate letjeti malim zrakoplovom na istok do manjeg,
primitivnijeg otoka Kajman Brac.
Nas je pilot FBI-ja preletio jednom preko sjevernog zaljeva da nam pokaz e
Becqueovo imanje, ograen kompleks na izboc enom dijelu kopna blizu
marine. Francuza oc ito ne zabrinjava s to se mora skrivati ili bi se smjestio u
diskretnijoj zajednici Kajman Kai, blizu Rum Pointa. Gledajuc i dolje prema
plavome moru, bijelim plaz ama i prekrasnim kuc ama, oc ekujem c uti glas
novinarke Robin Leach, ali umjesto toga c ujem pilota koji nam daje upute da
zaveemo pojaseve jer emo sletjeti u zranu luku blizu Georgetowna.
Na pisti nas c eka bijeli automobil marke Range Rover, a Ministarstvo
pravosua unaprijed je rijes ilo carinu. Britanski guverner na otocima zna da
smo tamo i, ako se za vrijeme nas eg boravka dogodi bilo s to c udno, nec e biti
sumnje tko je kriv. Bijeli vozac i njegov kajmanski suradnik stave moj
fotoaparat i opremu za osvjetljenje u prtljaz nik Rovera te, napustivs i zrac nu

luku, krenemo prema sjeveru.

Koliko ima do imanja gospodina de Becquea? - upitam.
Nekoliko minuta odgovori voza francuskim naglaskom.
Kaiser nije nita rekao.
Na Kajmanskim otocima, kao i u Ujedinjenom kraljevstvu, sav promet
tec e na lijevoj strani. Svakih nekoliko sekundi, nas se vozac prebacuje u desni
trak da pretekne s arene dz ipove, kombije i skutere koji svi voze opus teno jer
su na odmoru. S turistic kimje vozilima izmijes an prilic an broj mercedesa i
BMW-a. Kajmanski otoci su bogati otkad je kralj George III. njegove graane
oslobodio poreza zbog junas tva za vrijeme tragic nog potonuc a deset
brodova. Zbog tog su statusa - zajedno sa strogim zakonima o bankovnim
tajnama Kajmanski otoci postali meunarodna porezna oaza i peti najvec i
inancijski centar na svijetu. Za razliku od ostalih Karipskih otoka, na kojima
prosci mogu biti smetnja, domoroci na Kajmanski otocima bogatiji su od
veine turista.
De Becqueovo imanje okruz uje visoki zid, ali kada nas vozac otvori
eljezna vrata kodiranim daljinskim, vidim veu verziju onoga to sam vidjela
iz zraka: britanski kolonijalni dvorac koji, kao neka veleposlanstva, izgleda
kao tvrava. Vozac ue automobilom na prilaz u obliku polumjeseca i stane
ispred s irokih mramornih stuba. Njegov pomoc nik izae, otvori nas a vrata i
pokae nam prema gore.
Masivna su se vrata otvorila prije nego s to smo pozvonili i pred sobom
vidim jednu od najljeps ih z ena koje sam ikada vidjela. Lijepe crne kose,
svijetlosmee koz e i bademastih oc iju, ona posjeduje rijetku kombinaciju
azijskih i europskih crta zbog kojihjoj je nemoguc e pogoditi godine. Mogla bi
imati trideset ili pedeset, a drz i se nevjerojatno dobro. Stoji potpuno mirna i
odaje dojam da bi mogla tako ostati jedan sat ili cijeli dan. Gotovo smo se
iznenadili kada je progovorila.
Bonjour, Mademoiselle Glass.
Zdravo.
-Ja sam Li. Molim Vas, uite.
Uem unutra a nakon mene Kaiser koji s vozac em unosi aluminijske
kovc ege. Kada su ih spustili na granitni pod u predvorju, Li rec e: Moram
Vas zamoliti da oruje ostavite s ovom gospodom.
Ona to ree oputeno kao stjuardesa koja trai nae kapute.
Nemam oruje ree Kaiser.
-Ni ja.
Oprostite na ovoj smetnji.
Pomoc nik vozac a ue s crnim s tapom i njime pree preko Kaiserova
tijela. Zatim skenira i moje i kimne Li koja nam se nasmije.
Poite za mnom, s'il vous plait? Oprema c e vam biti odnesena u
odgovarajuu prostoriju.

Kaiser slegne ramenima i krene za slatkorjeivom pojavom.

Nas e putovanje kroz de Becqueov dvorac predavanje je o nenapadnoj
eleganciji. Prostorije odis u Zen jednostavnos cu kao i pokuc stvo. Osvjetljenje
je neizravno. Samo nekoliko vidljivih zraka svjetlosti u pomno odabranim
razmacima osvjetljuje slike. Ne znam dovoljno o umjetnosti da prepoznam ta
djela, ali imam osjeaj da bi netko tko zna to gleda bio okiran.
Nas e je odredis te velika soba s visokim stropom i masivnim staklenim
zidom koji gleda na luku. Pokuc stvo je porijeklom iz juz ne Azije, ali tema nije
pretjerana. Iza staklenog zida je bazen plave boje koja se stapa s morem u
pozadini. U daljini desetak brodova plovi Sjevernom zaljevu i dok ih gledam
shvatim da uz donji desni rub stakla stoji mus karac. Prvo ga nisam opazila jer
stoji jednako mirno i pribrano kao z ena koja nas je doc ekala na vratima. On je
srednje visine i potamnio, te ima prodorne plave oi i gustu sijedu kosu.
Bonjour rec e tihim, ali muz evnim glasom. Ja sam Marcel de Becque.
Upravo sam se prisjeao sretnijih dana. Nadam se da je let bio dobar?
Bio je u redu.
Krene naprijed i prije nego s to sam se uspjela pribrati, uzme moju ruku,
sagne se i pristojno je poljubi. Puno ste ljeps i uz ivo, ma cherie. Hvala s to
ste doli.
Unatoc neobic noj situaciji, osjetim da sam pocrvenjela. Ovo je moj
pomonik, John Kaiser.
De Becque se nasmije na nac in koji nam daje do znanja da c e progutati
nas u pric u, ali i da je svjestan daje to samo pric a. Zatim mahne rukom prema
zidu s moje desne strane na kojem se nalazi velika izloz ba crno-bijelih
fotogra ija. Vec ina njih, c ini se, potjec e iz razlic itih faza Vijetnamskog rata i
svaka je oito djelo vrhunskog fotografa.
Sviaju li vam se? upita de Becque.
Prekrasne su. Odakle Vam?
Za vrijeme rata poznavao sam mnogobrojne novinare. A i mnoge
fotografe. Svi su bili ljubazni i s vremena na vrijeme mi davali kopije svojih
fotografija.
Teme nisu vojne na svim fotogra ijama. Neke od njih prouc avaju
vijetnamske mus karce, z ene ili djecu, a druge prikazuju hramove i kipove.
Ima i onih koje prikazuju skupine mus karaca u kaki odjec i koji izgledaju kao
ratni dopisnici. Kada bolje pogledam, prepoznam nekoliko fotografa: Sean
Flynn, Dixie Reese, Dana Stone, Larry Burrows. Najbolji od najboljih. Tu je i
Capa, arhetip svih njih, a njegov mu opus ten osmijeh daje mladenac ki sjaj c ak
i u srednjim godinama. Kada se pomaknem do sljedec e fotogra ije, krv mi se
sledi u ilama. Sam pokraj kamenog Bude stoji moj otac. Jonathan Glass.

10.
Ne mogavs i nis ta rec i, nagnem se bliz e fotogra iji na zidu francuskog
ekspatrijata. Moj otac oko vrata ima fotoaparat marke Leica i u ruci nosi
Nikon F2, isti onaj koji danas ja imam. To znac i daje fotogra ija slikana 1972.
godine kada je fotoaparat puten u prodaju i kada je on navodno umro.
Otkud Vam ovo? - konac no uspijem s aptom izgovoriti pokazujuc i
drhtavim prstom.
Terry Reynolds je to slikao sedamdeset i druge - rec e de Becque. - Prije
nego to je nestao u Kambodi. Dobro sam poznavao tvog oca, Jordan.
Izgovorio je moje ime s mekim J. Ispravim se i pokus avam ostati
pribrana dok govorim - Jeste?
De Becque me primi za lakat i odvede do stola na kojem stoji boca vina i
tri c as e. Natoc i c as u bijelog vina, koju popijem u dva gutljaja, pa zatim ponudi
jednu Kaiseru, koji ju je odbio. De Becque natoi sebi i popije mali gutljaj.
Samo malo - kae. Jetra mi neto pokuava rei.
Gospodine...
Zaustavi me podignutom rukom. - Siguran sam da imate tisuc u pitanja.
Zas to prvo ne biste fotogra irali moje slike? Zatim se moz ete vratiti ovdje i
zadovoljiti znatielju. Lice mi je vrue, a grlo ne mogu otvoriti.
Molim Vas - ree de Becque ima vremena.
Prvo mi recite jednu stvar. Je li moja sestra z iva ili mrtva? On odmahnu
glavom. Je ne sais pas, ma chrie. To ne znam.
Fotogra iranje De becqueovih slika je jednostavno, tehnic ki govorec i.
Prije nego s to smo napustili New Orleans, napisala sam popis opreme i
Baxter je poslao jednog FBI agenta da je nabavi. Glavni komad opreme bio je
Mamiya fotoaparat srednjeg formata koji slika negative 5x5 te tako daje
vrhunsku kvalitetu slike i lako je prenosiv. Tez ina je ljudski c imbenik. Kaiser
c ini najbolje s to moz e da slijedi moje upute u vezi s osvjetljenjem, ali Li - koju
je de Becque poslao da pazi da se previs e ne pribliz imo platnima - potpuno je
jasno da moj pomonik nikada nije radio s reflektorom ili sjenilom.
Ni ja nisam u najboljoj formi. Moguc nost da c u moc i c uti sve s to de
Becque zna o mome ocu toliko je privlac na da gotovo zaboravim na brigu o
Jane i najjednostavniji su mi zadaci kao s to je spajanje fotoaparata na
stalak - postali tes ki. Kaiseru su pozornost odvukle druge stvari. Velik dio de
Becqueove zbirke umjetnina nalazi se u tri ogromne prostorije koje
podsjec aju na muzej. Zene koje spavaju samo su dio te zbirke. Ostatak su
slike iz raznih razdoblja, prema Kaiseru, koji je oc ito u posljednjih dva dana
na brzinu uc io povijest umjetnosti, vec ina slika potjec e od 1870. do danas i
ukljuc uju nekoliko djela koja su napravili Nabis. Kaiser se metodic ki krec e

kroz prostorije, pamtec i s to vis e moz e, a u jednom se trenutku vratio do

mene da mi s apne da su neke od slika moz da nacisti ukrali u Drugom
svjetskom ratu. Pita Li moz emo li slikati cijelu kolekciju, ali ona oklijeva
govorec i da je de Becque naglasio da aktivnosti moramo ogranic iti na Zene
koje spavaju.
Fotogra iram slike toliko temeljito da granic i s prisilnom radnjom, ali
pokus avam ih ne gledati previs e detaljno. U odreenom smislu svaka od tih
z ena meni predstavlja Jane. Ipak, nemoguc e je porec i njihovu neobic nu moc .
Za razliku od slike koju sam vidjela u Wingateovoj galeriji, z ene na ovim
platnima zasic ene su bojom, a ne okruz ene njome: jake plave i naranc aste
boje naglas ene bijelom i z utom bojom. Dvije lez e u kadama namjes tene
vec inom kao z ena na prvoj slici koju sam vidjela u Hong Kongu, ali njihova su
lica manje de inirana od njezina. Da ne znam da bi te z ene mogle biti mrtve,
vjerovala bih da spavaju jer im je koa osvijetljena.
Ali ja znam.
Covjek koji je naslikao te slike sjedi ili stoji ispred ukoc enih ljudskih bic a
upijajuc i tez ak, metalni smrad koji je speci ic an za znoj koji se javlja zbog
straha. Osim ako su ene bile mrtve kada ih je slikao. Koliko dugo bi to mogao
podnijeti? Boraviti u istoj prostoriji i s mrtvim z enama koje se raspadaju.
Fotogra irala sam mnos tvo mrtvih tijela i nije lako podnijeti njihovu blizinu.
Moz da nekim ljudima to nije tes ko. Nekima je to moz da ugodno iako bi,
nakon nekog vremena, c ak i nekro ila sam smrad otjerao. Ili je c ak i to naivna
pretpostavka?
Koliko dugo bi trebalo da se takve slike naslikaju? - ispod glasa upitam
Kaisera.
Struc njaci kaz u dva do s est dana. Ne znam na c emu temelje taj zakljuc ak.
Sino sam proitao u knjizi kako impresionisti vjeruju da se slika treba poeti
i zavriti odjednom.
Ako su z ene mrtve, mislis li da ih je moz da nekako oc uvao prije nego s to
ih je poeo slikati? Balzamirao?
Mogue je.
Dva puta slikam posljednju sliku. - Pogledaj ovu sliku. Sto vidis ? Je li z ena
iva ili mrtva?
Prie blie platnu i proui enu.
Ne znam rec e napokon. Po meni tu nema nis ta s to oc ito upuc uje na
smrt. Oc i su joj zatvorene, ali to ne mora nis ta znac iti. Okrene se opet prema
meni, zamis ljen. Mislim, gdje je linija izmeu sna i smrti? Koliko su oni
zapravo udaljeni?
Pitaj mrtve.
Ne mogu.
Evo ti odgovor. Stavim poklopac na objektiv Mamiya i izvadim posljednji
film. Gotova sam. Idemo vidjeti de Becquea.

Li se tiho pojavi pod lukom s moje lijeve strane, kao pratnja u neki drugi
svijet.
Stari Francuz c eka u prostoriji sa staklenim zidom. Stoji okrenut leima, s
c as om vina u ruci, i promatra jahtu kako iz zaljeva plovi prema Karipskom
moru.
Zdravo? kaem.
Okrene se polako i pokaz e nam prema paru kauc a koji su okrenuti jedan
prema drugome ispred velikog prozora. Li nam natoi vina pa nestane a da se
ne uje i zvuk papua na granitnom podu.
Zelite li da nam se pridruz i vas pomoc nik? - upita de Becque s jednom
podignutom obrvom.
Okrenem se prema Kaiseru koji uzdahne i rec e: Ja sam specijalni agent
John Kaiser, FBI.
De Becque doe do Kaisera i rukuje se s njime. - Zar to nije olaks anje?
Prijevara je naporna, a aava prijevara je najnapornija. Sjednite, molim Vas.
Kaiser i ja sjednemo na jedan kau, a de Becque na onaj nasuprot nas.
Zato sam Vas doveo ovamo? - ree mi Francuz. - To je prvo pitanje?
Dobar poetak.
Ovdje ste jer Vas z elim vidjeti uz ivo, kako kaz u. Jednostavno je. Upoznao
sam Vas eg oca u Vijetnamu. Kada sam c uo da radite na ovome sluc aju,
poduzeo sam mjere da se upoznamo.
Kako ste saznali da je ga. Glass ukljuena? - upita Kaiser.
De Becque na francuski nac in pokaz e gestu rukama koja se moz e prevesti
kao Neke stvari moramo prihvatiti bez objanjenja. Kaiseru se to bas ne
svia, ali tu nita ne moe uiniti.
Kako ste upoznali mog oca?
Ja sakupljam umjetnine i fotogra iju smatram umjetnos cu. Barem kada se
njome bave odreeni ljudi. Imao sam plantaz u c aja u strates kom dijelu
Vijetnama. Ona je bila dobra baza za one novinare kojima sam dopustio da se
njome koriste. Moj stol bio je poznat u cijeloj zemlji i uz ivam u dobrom
razgovoru.
I pristupu informacijama? - otvoreno upita Kaiser.
De Becque slegne ramenima. - Informacija je roba, agente Kaiser, kao i
svaka druga. A ja sam poslovni ovjek.
to znate o smrti mog oca?
Nisam siguran je li umro onako i na onome mjestu kako misli cijeli svijet.
Evo ga. To je izgovorio ovjek koji je u poziciji to znati.
Kako je mogao preivjeti?
Kao prvo, nestao je na vrlo sramotnom mjestu. Mislim sramotnom za
americ ku vladu. Kao drugo, dok su Crveni Kmeri uglavnom ubijali novinare
koji su bili izvan ruke, svi Kambodanci nisu to radili. Vjerujem da je Jonathan
bio upucan. Ali mogli su ga i izlijec iti. Kao i vi, tijekom godina sam c uo

nekoliko puta daje bio vien.

Ako je prez ivio - rec e Kaiser - i smatrao vas prijateljem, zas to vas nije
potraio?
Moz da jest. Ali ja sam vec prodao plantaz u kada je on nestao. Da me is ao
traz iti, ne bi me nas ao. Meutim, postoji jednostavan odgovor. Do kraja 1972.
godine, Vijetnam nije bio mjesto na koje bi se netko htio vratiti.
A nije ni Kambodz a - istaknula sam. - Ako nije izas ao prije nego s to je Pol
Pot* poeo s genocidom, nije mogao preivjeti.
Opet slijeganje ramenima. To je misterij. Ali c uo sam da su Jonathana
dva puta vidjeli na Tajlandu i to iz pouzdanih izvora.
Mislite li da je moda jo iv?
Suosjeajni osmijeh. - Mislim da bi se tome nadati bilo previe.
Koje godine je vien?
Prvi put oko 1976., a posljednji oko 1980.
Prije vis e od dvadeset godina. - Ovdje smo, naravno, iz drugog razloga. Ali
bi li bilo u redu da vas poslije nazovem zbog detalja?
Potrudit u se da dobijete moje brojeve prije nego odete.
Kaiser se nagne prema naprijed s aom vina izmeu koljena.
elio bih vas pitati nekoliko pitanja.
Naravno. Ali ja mogu odabrati na koja u odgovoriti.
Znate li identitet umjetnika koji slika ene koje spavaju?
Ne znam.
Kako ste saznali za njegove slike?
Poznavao sam Christophera Wingatea, trgovca umjetninama. Imam
naviku kupovati nove umjetnike c iji me radovi privuku. To je rizic no, ali z ivot
je rizik, zar ne?
Je li to iskljuivo poslovni pothvat?
De Becqueove oc i zasjaje od humora. To nema nikakve veze s poslom.
Kada bih elio zaraditi, za to postoje sigurniji naini.
Znai, Wingate Vam je pokazao ene koje spavaju i...
Rekao sam da u kupiti sve to mi moe nabaviti.
-I on Vam je nabavio pet slika?
Da. Pogrijes io sam kada sam dopustio nekim znancima iz Azije da vide
moje slike. Cijena je narasla preko noc i. Nakon pete slike, Wingate me izdao i
poc eo prodavati Japancima. Ali... de Becque okrene dlanove ne moz emo od
Srbina oekivati da bude astan.
to vas je prvotno privuklo slikama?
Francuz napui usne. - Teko je rei.
-Jeste li znali da bi subjekti mogle biti prave ene?
Pretpostavio sam da jesu. Modeli, naravno.
-Jeste li znali da bi mogle biti mrtve?
Na poc etku nisam. Pretpostavio sam da spavaju, kao i svi ostali. Ali kada

sam vidio c etvrtu, poc eo sam sumnjati. Zatim sam vidio genija u tim slikama.
To su bile slike smrti, ali na nain na koji se to nikada prije nije radilo.
Kako to mislite?
Na Zapadu je odnos prema smrti poricanje. Zapad oboz ava mladost, z ivi u
strahu od starosti i bolesti. A najvie u strahu od smrti. Na Istoku je drugaije.
Znate i sami. Bili ste tamo.
Ova je izjava Kaisera izbacila iz takta. Kako to znate?
Vi ste vojnik. Vidio sam kada ste prvi put uli.
Nisam bio vojnik dvadeset i pet godina.
De Becque se nasmije i odmahnu rukom. - Vidim po nac inu hoda, nac inu
gledanja. A buduc i da ste Amerikanac, prema godinama pretpostavljam da
ste bili u Vijetnamu.
Bio sam tamo.
Pa. Znate kako je. U Americi se svi diz u na noge kad nekoga ugrize
zvec arka. U Vijetnamu c ovjek kojeg je ugrizla zmija sjedne i c eka da umre.
Smrt je na Istoku dio z ivota. Za mnoge je to slatko osloboenje. To je dio
onoga s to vidim u Zenama koje spavaju. Samo subjekti nisu Azijati. Oni su
zapadnjaci.
To je zanimljivo ree Kaiser. - Nitko prije nije spomenuo to tumaenje.
De Becque dotakne rub oka. - Svi imaju oi, mladiu. Ali ne vide svi dobro.
Znate da je barem jedan od subjekata na slikama nestao i mrtav?
Da. Sestra ove jadne djevojke.
to mislite o tome?
Nisam siguran da razumijem pitanje.
Mislim, moralno. Sto mislite o tome da mlade z ene moz da umiru kako bi
nastale te slike?
De Becque pogleda Kaisera s gaenjem. - Je li to ozbiljno pitanje, mon
ami?
-Da.
U americ kom stilu. Borili ste se u ratu u kojem je poginulo pedeset i osam
tisuc a vas ih sunarodnjaka. Osim toga i milijun azijskih z ivota. Sto su te smrti
kupile, osim jada?
To je sasvim druga rasprava.
Imate krivo. Ako devetnaest z ena umre da proizvedu vjec nu umjetnost,
onda je, u povijesnom smislu, to niska cijena. Smijeno, zaista.
Osim ako ste voljeli jednu od tih ena rekoh tiho.
Bas tako - potvrdi de Becque. To je potpuno druga stvar. Ja samo
istic em gospodinu Kaiseru da mnogi ljudski pothvati poc nu spoznajom da c e
stajati ljudskih z ivota. Mostovi, tuneli, farmaceutski pokusi, zemljopisna
istraz ivanja i, naravno, ratovi. Ni jedan od tih ciljeva nije ni blizu vaz nosti
umjetnosti.
Kaiser se zacrvenio. Da ste sigurni da su z ene ubijene kako bi nastale

ove slike i da znate identitet ubojice, biste li ga prijavili vlastima?

Rado, nisam u dvojbi to se toga tie.
Kaiser uzdahne i spusti vino. - Zas to niste htjeli slike poslati u
Washington na prouavanje?
Ja sam izbjeglica. Ne vjerujem vladama, posebno ne americ koj vladi.
Suraivao sam s Indokinom i uvijek sam bio razoc aran. Americ ke duz nosnike
smatram naivnima, sentimentalnima, dvolinima i glupima.
Sve to iz usta trgovca na crnom tritu.
De Becque se nasmije. - Mrzite me, mladi vojnice? Zbog crnog trz is ta? To
je isto kao da mrzite kiu ili ohare.
Nisam bas oboz avatelj Francuza, to je sigurno. Vidio sam s to ste radili u
Vijetnamu. Bili ste puno gori od nas.
Istina je da smo bili brutalni, ali u malim razmjerima. Americ ko pjes as tvo
dijelilo je c okoladice dok je njihovo zrakoplovstvo ubijalo desetke tisuc a
civila.
Bilo vam je drago kada smo to uinili u Njemakoj.
Ovo nikamo ne vodi - ubacila sam se os tro pogledavs i Kaisera. Nakon
godina provedenih putujuc i po svijetu, nauc ila sam izbjegavati ovakve
razgovore. Vec ina Europljana nikada nec e shvatiti americ ka stajalis ta, a kada
ih shvate, glasno ih osuuju. Ja vjerujem da je u dubini te njihove strasti
ljubomora, ali nis ta se ne moz e postic i svaom s njima. Mislila sam da Kaiser
to zna.
Sada ste me vidjeli uz ivo kaz em de Becqueu. Sto mislite? Plave su
mu se oi zasvijetlile kao one Mauricea Chevaliera.
Rado bih Vas vidio au naturel, cherie. Vi ste umjetniko djelo.
Bi li bilo dovoljno da sam gola ili bi bilo bolje da sam gola i mrtva?
Nemojte biti smijes ni. Ja sam libertin. Slavim z ivot. Ali... - digne c as u kako
bi tiho nazdravio - smrt je uvijek s nama.
-Jeste li naruc ili sliku moje sestre? Vis e se nije smijao. Ne. -Jeste li je
pokuali kupiti?
Nikada nisam imao priliku. Nisam je nikada vidio.
Biste li znali tko je ona?
Mislio bih da ste to Vi.
Kaiser upita: Kada ste prvi put uli za gospou Glass?
Kada sam vidio njezino ime ispod fotogra ije u c asopisu International
Herald Tribune. Negdje ranih 1980-ih. De Becque se nasmijes i. - Zamalo sam
iskoio iz koe. Pisalo je J. Glass, kao da je njezin otac.
To sam uinila u ast njemu.
I to je bila jako dobra fotogra ija. Ali malo je s okirala one koji su ga
poznavali.
To se dogodilo mnogim ljudima. Nakon nekoliko godina poc ela sam
koristiti se punim imenom. Ne mogavs i se usredotoiti na neposredni

zadatak, stisnem zube i upitam de Becquea pitanje koje me najvis e zanimalo:

- Kakav je moj otac bio ovjek?
U poc etku? Lakovjeran Amerikanac, kao i tisuc e drugih. Ali gledao je
svojim oc ima. Bilo mu je dovoljno nes to samo jednom rec i. Okusio je samo
malo Azije, ali bio je otvoren prema svima. I Vijetnamci su ga voljeli.
Pretpostavljam da je to ukljuivalo ene.
Jo jedna galska gesta koja se moe prevesti kao Mukarci kao mukarci.
Je li postojala neka posebna ena?
Zar ne postoji uvijek? Ali u Jonovu sluaju, to zaista ne znam.
Kako to? Je li imao tamo obitelj, gospodine de Becque? Vijetnamsku
obitelj?
Kako biste se osjeali da jest?
Nisam sigurna. Samo elim znati istinu.
-Jeste li vidjeli Li?
-Da.
Ona ima francuske i vijetnamske krvi. One su najljepe ene na svijetu.
-Je li moj otac imao takvu enu?
Sigurno je da im je bio izloen.
Na vaoj plantai?
Naravno.
De Becque je c ovjek kod kojeg morate c itati izmeu redaka. Obic no sam
dobra u c itaju takvih mus karaca, ali u ovome sam sluc aju izgubljena. Ako je
moj otac tamo imao vijetnamsku obitelj, zato mi to iskreno ne kae?
Jeste li razmis ljali o ovome? upita de Becque. Te godine kada je Vas
otac nestao, prestali su izlaziti asopisi Look i Life.
-I?
To su bili odlic ni c asopisi. Bio je to kraj jednog razdoblja. Jonathan nikada
nije morao doz ivjeti trz is te koje se smanjuje, dominaciju televizije,
poniavajuu transformaciju industrije u kojoj je izgradio karijeru.
elite rei da se nije imao emu vratiti?
Samo z elim istaknuti da su, s profesionalnog stajalis ta, najbolje godine
fotoreporterstva vec pros le. Jon je osvojio sve nagrade koje je mogao osvojiti.
ivio je opasan ivot s pobunjenicima.
Fotografirao najstranije dogaaje u tome stoljeu i onda preao na druge
dogaaje prije nego s to mu oni posljednji uspiju unis titi duh. Na svoj su nac in
bili velic anstveni. Nisu nis ta dugovali, a imali su cijeli svijet. Oni su bili spoj
izmeu mladih Hemingwaya i rock-and-roll zvijezda.
Ali njihovo vrijeme je zavrilo. To elite rei?
Svijet se promijenio nakon Vijetnama. Amerika se promijenila. A i
Francuska.
Kaiser spusti vino i ree: - elio bih se vratiti sestri gospoe Glass.
I ja bih - rec e de Becque gledajuc i me. - Sto se nadate postic i kao dio ove

istrage, Jordan? Matate li o nekoj pravdi?

Mislim da pravda nije mata.
Sto bi u ovome sluc aju bila pravda? Kazniti c ovjeka koji je naslikao ove
z ene? Covjeka koji ih je oteo iz njihovih domova kako bi ih uc inio
besmrtnima?
-Je li to isti ovjek? upitam. - Je li otmiar istovremeno i slikar?
Ne znam. Ali to vi elite, kazniti ga?
Radije bih ga zaustavila nego kaznila.
De Becque zamiljeno kimne glavom. A vezano za vau sestru? emu se
nadate?
Nisam sigurna.
Mislite li da je moda negdje iva?
Nisam to mislila dok nisam vidjela njezinu sliku u Hong Kongu. Sada...
nisam sigurna.
Kada de Becque nije nis ta rekao, upitam: Sto Vi mislite, jesu li te z ene
ive ili mrtve?
Francuz uzdahne: Rekao bih da su mrtve.
Iz nekog razloga njegovo me mis ljenje jos vis e deprimiralo nego mis ljenje
nekoga kao to je Lenz.
Ali - doda - ne bih pretpostavio da sve te ene dijele istu sudbinu.
Zato ne? upita Kaiser.
Svas ta se dogaa. Ni jedan plan nije savrs en. Ne bih rekao da je apsurdno
nadati se da su jedna ili dvije od tih devetnaest ena jo uvijek ive.
Ima li devetnaest z rtava? - upita Kaiser. Pokus avamo spojiti slike sa
z rtvama, ali imamo problema s tim. U New Orleansu je bilo samo jedanaest
z rtava. Ako je na svakoj slici druga z ena, onda postoji osam z rtava za koje ne
znamo.
Moz da su tih osam z ena bile samo modeli? - predloz i de Becque.
Plaene i zaboravljene. Jeste li na to mislili?
Naravno da bih volio da je to istina. Ali apstraktna priroda ranijih slika
onemoguc ava spajanje lica sa z rtvama. Jos ih nismo spojili ni s jedanaest
rtava za koje znamo.
Rane slike nisu apstraktne - rec e de Becque. Naslikane su
impresionistic kim ili postimpresionistic kim stilom. Taj se stil sastoji od toga
da se malim kapljicama primarnih boja u neposrednoj blizini stvaraju
odreene nijanse, a ne stapaju se boje. To stvara dojam koji je puno bliz i
nac inu na koji ljudsko oko vidi svjetlost. Vjerojatno ih je naslikao vrlo brzo i
elio im samo naznaiti lica, a ne ih jasno naslikati.
Ili im je elio sakriti lica ree Kaiser.
-I to je mogue.
Ako su neke od tih z ena jos z ive - upitah - gdje bi mogle biti? Zas to se do
sada nisu vratile?

Svijet je vrlo velik, chrie. I prepun ljudi s c udnim apetitima. Ja sam vis e
zabrinut za Vas. Mislim da je ovo nestabilno vrijeme za c ovjeka koji slika ove
slike. De Becque me prodorno pogleda. Mislim i da bi Vas mogao
primijetiti zbog toga s to radite s FBI-jem. Ne bih z elio da Vam se nes to
dogodi.
Bit e pod zatitom - ree Kaiser.
Dobre namjere nisu dovoljne, Monsieur. Trebala bi razmisliti o tome da
ostane ovdje sa mnom dok se sve ne zavri.
to? - upitam.
Naravno da biste mogli slobodno dolaziti i odlaziti. Ali ovdje Vas mogu
zatiti. Iskreno govorei, nemam ba povjerenja u FBI.
Cijenim Vas u zabrinutost, Monsieur, ali z elim ostati dio napora da se ovaj
ovjek zaustavi.
Onda c u vam dati savjet. Budite oprezni. Ove slike pokazuju umjetnika
koji se traz i. Njegovi su rani radovi zbunjeni i izvedeni, vaz ni samo zbog
onoga s to su izazvali. Novije slike daju nam odreeni pogled na smrt. Kamo
taj c ovjek ide? Nitko ne zna. Ali ne bi mi bilo drago da Vas uskoro vidim na
drabi.
Ako me vidite, kupite me. Radije u visjeti ovdje nego u Hong Kongu.
Na pocrnjelom Francuzovu licu pojavio se bijeli osmijeh. - Ponudio bih
vie od bilo koga, chrie. Dajem Vam svoju rije.
De Becque odjednom ustane i pogleda kroz veliki stakleni prozor prema
zaljevu. U z ivotu sam fotogra irala nekoliko poznatih zatvorenika i nes to u
Francuzovu stavu me podsjetilo na te situacije. U ovom dvorcu, vrijednom
nekoliko milijuna dolara, i bogatstvom u slikama na zidovima, ovaj
ekspatrijat nes to dijeli s najsiromas nijim osuenikom koji hoda po svojoj
eliji u Angoli ili Parchmanu.
Mislim da je vrijeme da krenemo - kaem Kaiseru.
Cekam da se de Becque okrene natrag prema meni, ali on to nije uc inio.
Dok hodam prema vratima, rec e melankolic nim glasom: Bez obzira na to
to kae Va prijatelj, Jordan, zapamtite ovo. Francuzi znaju to je odanost.
Zapamtit u.
Li e vas otpratiti.
Merci.
De Becque se konac no okrene prema meni i digne ruku u pozdrav. U
oc ima vidim iskrenu privrz enost, ali odjednom sam sigurna daje poznavao
mog oca puno bolje nego to je tvrdio.
Vai brojevi - viknem. - Niste mi ih dali.
ekaju u zrakoplovu.
Naravno.
Range Rover ravnomjerno bruji prema zrac noj luci. Jaka sunc ana svjetlost
odbija se od haube i prometnih znakova lovec i plavu iguanu ispod zelenog

grma pokraj ceste. Kada je gmaz nestao, kroz misli mi prou Zene koje
spavaju iz de Becqueove galerije i najeim se od manjeg otkria.
Upravo sam shvatila nes to vaz no. Prije nego s to sam uspjela nastaviti,
Kaiser me primi za bedro iza koljena i gotovo mi prekine cirkulaciju u
donjem dijelu nogu. Ostala sam tiha dok nismo dos li do zrakoplova gdje su
nam pratitelji unijeli torbe i nestali bez rijei.
to je? upita Kaiser. - ega si se sjetila?
Slika. Znam gdje se slikaju.
-to?
Ne toc no gdje, vec kako. Rekla sam ti, ne znam nis a o umjetnosti. Ali znam
o osvjetljenju.
Osvjetljenju?
Te se z ene slikaju pod prirodnim svjetlom. To je toliko oc ito da nisam niti
primijetila u Hong Kongu. Pa c ak ni danas, barem na poc etku. Ali prije minute
sam to shvatila.
Kako? Kako zna?
Dvadeset i pet godina iskustva. Svjetlo je vrlo vaz no za boju. Za prirodan
izgled. Fotografska svjetla su prilagoena bojama da oponas aju prirodno
svjetlo. Kladim se da su umjetnici jo izbirljiviji. Ne znam koliko je to vano za
sluaj, ali zar nam to neto ne govori?
Ako imas pravo, puno bi nam moglo pomoc i. Je li svjetlost koja dolazi kroz
prozor prirodna svjetlost?
To ovisi o staklu.
Ako on te z ene slika negdje vani, to bi znac ilo da je na vrlo izoliranom
mjestu. Tamo ima mnogo s uma i moc vara, ali bilo bi tes ko doc i sa
zarobljenikom ili mrtvim tijelom.
Dvoris te - kaz em mu. - New Orleans pun je ograenih vrtova i dvoris ta.
Mislim da je to ono to traimo.
Kaiser me stisne za ruku. - Bila bi dobra u Quanticu. Ukrcajmo se.
Ne mic em se. Znas , nisi tamo bas bio od pomoc i. Sto je bilo sve to
sranje o Francuskoj?
Slegne ramenima. - O c ovjeku ne moz es nis ta nauc iti u kratko vrijeme
pristojnim razgovorom. Malo ga iznervira pa vidi to e izbiti na povrinu.
De Becque se samo htio prisjeati.
Ne, bilo je vie od toga.
Reci mi.
Ukrcajmo se prvo.
Poz uri me u Lear i onda ode naprijed dogovoriti se s pilotima. Nakon
nekoliko trenutaka, vrati se do mog sjedala.
Moram nazvati Baxtera. Moda e potrajati.
Prvo mi reci za de Becquea.
Donosio je neku odluku o tebi.

Kakvu odluku?
Ne znam. Pokuavao te proitati, razumjeti.
Zna mnogo o mome ocu, to sam shvatila.
Zna mnogo i o drugim stvarima. Umijean je u ovo do grla. Osjeam to.
Moda ene nisu ubijene. Moda ih dre negdje u Aziji.
Misli da ih tamo prevoze u de Becqueovu zrakoplovu?
Moda. Jeste li pratili njegova kretanja u posljednjih godinu dana?
Imamo s tim problema. Ali Baxter c e se i dalje truditi. On je kao buldog
kada se radi o takvim stvarima.
Kaiser ode naprijed i sjedne pokraj pregrade te za nekoliko trenutaka na
uhu drz i poseban, zas tic eni telefon. Ne razumijem s to toc no govori, ali, kako
razgovor napreduje, vidim da mu se u vratu i ruci stvara napetost. Zrakoplov
krene i brzo opet jurimo sjeverno prema Kubi. Nakon desetak minuta, Kaiser
poklopi i vrati se na sjedalo preko puta mene. U oc ima mu se vidi uzbuenje
koje ne moe sakriti.
to se dogodilo? Neto dobro, zar ne?
Osvojili smo zgoditak. Laboratorij u Washingtonu us ao je u trag onim
dvjema dlakama s kista koje su uzeli sa slika. Jedinstvene su, najbolje koje se
mogu kupiti. Napravljene su od rijetke vrste prirodne dlake Kolinsky, a
kistovi su ruc no raeni u New Yorku. Postoji samo jedan uvoznik u Ameriku,
koji se nalazi u New Yorku. Kupuje dva paketa na godinu i oni su prodani prije
nego s to uopc e stignu. Ima posebne mus terije. Stalne mus terije. Vec ina je iz
New Yorka, ali ima ih nekoliko ratrkanih po cijeloj zemlji.
Ima li koji u New Orleansu?
Kaiser se nasmije. - Najvec a narudz ba izvan New Yorka otis la je u New
Orleans. Umjetniki odjel Sveuilita Tulane.
Boe dragi.
To je trec a narudz ba koja je otis la tamo u posljednjih godinu i pol. Baxter
upravo ide na sastanak s rektorom sveuc ilis ta. Dok sletimo, imat c e popis
svih koji su u posljednjih osamnaest mjeseci imali pristup tim kistovima.
Zar nije jedna od rtava oteta na kampusu sveuilita Tulane?
Dvije. Jedna iz parka Audubon, blizu zoolos kog vrta. Sto je vrlo blizu
Tulanea.
Isuse.
To je samo tri od jedanaest. Sama analiza mrez e nije upuc ivala na Tulane,
ali ovo nedvojbeno mijenja stvari.
Gdje je otila sljedea narudba koja je najblia New Orleansu?
U Taos, New Mexico. Nakon toga, San Francisco.
Osjetim prazninu u elucu. To bi moda stvarno moglo biti to.
Kaiser kimne glavom. - Lenz nam je rekao da c e nas slike dovesti do
osumnjienika. Bio sam skeptian, ali kukin sin imao je pravo.
Ti si vis e imao pravo nego on. Juc er si i rekao da si mislio da se ubojica ili

otmic ar nalazi u New Orleansu. Da se tamo obavlja odabir i da je ubojica

moda istovremeno i slikar. Lenz je mislio da je slikar u New Yorku.
Kaiser uzdahne kao c ovjek c iji su predosjec aji c esto istiniti, ali nisu bas
ugodni. - Zna to?
-to?
De Becque nam je lagao.
Kako?
Rekao nam je da nikada nije vidio Janeinu sliku. A to je tip koji moz e
privatnim zrakoplovom odletjeti u Aziju kad god poz eli. Ljutit je na Wingatea
s to je novije Zene koje spavaju prodao nekome drugome, azijskim
kolekcionarima. Cak i da nije vidio te slike kada su stavljene na prodaju,
misli li da ne bi odletio u Hong Kong iste minute kada su tamo izloene?
Teko je zamisliti da to ne bi uinio.
A jesi li opazila da je poslao Li s nama da vidimo slike? Nije doao sam.
Da. Misli da bi se htio hvaliti svojom kolekcijom?
I gledati tvoju reakciju. Privlac e ga te slike. A i ti. De Becque je poseban tip.
Kladim se daje malo perverzan. Nisam vidio nadzorne kamere, ali to danas
nita ne znai.
to eli rei?
Kaiser pogleda kroz prozor zrakoplova, a lice mu je plavo pod gusto
iltriranom svjetlos cu sunca. - Ovo je kao iskopavanje goleme skulpture
zakopane u pijesku. Prvo otkrijes rame, pa koljeno. Mislis da znas s to je ispod,
ali ne znas . Ne dok sve nije vani. Intenzivno me pogleda. Znas li kako se
zbog toga osjeam? Mislim, zbog tog osjeaja urote. Na to mislim?
-to?
Bijelo ropstvo. Zene otete iz svojih domova, poslane daleko i prisiljavane
na prostituciju. To se jos na razne nac ine dogada, c ak i u Americi. Ali u Aziji je
to veliki biznis, posebno u Tajlandu. Zloc inac ke organizacije otimaju mlade
djevojke iz planinskih sela i voze ih u gradove. Zakljuc aju ih u malim
prostorijama, oglas avaju kao djevice i prisiljavaju da usluz uju desetke
klijenata na dan.
Zatvorim oc i i potisnem val muc nine. Sam spomen na tu stravu prisiljava
me da prihvatim daje to jedna od Janeinih moguc ih sudbina. Ali c ak i da nije,
zbog slike koju stvaraju Kaiserove rijec i stresem se od uz asa i bijesa. Mogu
hodati kroz bojno polje prekriveno truplima i ne povratiti, ali sama pomisao
na prestravljenu mladu djevojku zakljuc anu u neku kockicu straha dok ne
dobije sidu, previe mi je.
Zao mi je rec e Kaiser dotaknuvs i me za koljeno. Glava mi je puna
takvih stvari i ponekad zaboravim.
U redu je. Samo... od svih loih stvari, ta mi je najtea.
Iako on to pokua sakriti, pitanje u njegovu umu svijetli mu kroz oi.
Nemoj pitati. Dobro?

U redu. Gledaj, puno smo bliz e tome da ga uhvatimo. Bliz e da ga

zaustavimo. Usredotoi se na to.
Dobro.
Hoe li vode ili neto drugo?
Da... molim te.
Ustane i ode, a ja uzmem primjerak sigurnosnog letka iz zrakoplova sa
sjedala u zadnjem redu s druge strane. Bilo s to na s to c u se usredotoc iti, kako
bih sprijeila um da krene tim tamnim smjerom. Koja je najgroznija stvar koja
ti se ikada dogodila? Pitao je Lenz svoje pacijente. Koja je najgroznija stvar...

11.
U glavnoj sobi za sastanke podruc nog ureda u New Orleansu, na
strates kom se sastanku odluc uje u kojem c e smjeru sada ic i istraga. Ja nisam
na tome sastanku. Poslana sam u ured s efa Bowlesa. Ovo iskljuc enje jos
jedanput de inira moj status autsajdera. Sastankom predsjeda zamjenik
direktora FBI-ja, a nazoc an je i drz avni odvjetnik za New Orleans, s ef policije
u New Orelansu, s erif okruga Jefferson i mnoge druge velike face.
Nevjerojatno je kako se svi odnekud pojave kada se u zraku osjeti miris
uspjeha.
Dok c ekam, glava mi kljuc a od sjec anja na Marcela de Becquea, na njegove
slike, prekrasnu slus kinju Vijetnamku te sliku mog oca na njegovu zidu. Ali ta
su sjec anja samo static ko pucketanje oko elektric ne spoznaje da c u ja uskoro,
ako ne odbace plan Daniela Baxtera, biti suoc ena s osumnjic enicima mus karcima koji su moz da ubili moju sestru - u nadi da c u ih dovoljno
uznemiriti da se otkriju. Ta mi moguc nost smiruje dus u vis e nego bilo s to
drugo to sam pokuala u posljednjih godinu dana.
Agentica Wendy, moja tjelesna c uvarica, us la je dva puta i pokus ala
c avrljati, ali nisam se mogla koncentrirati i shvatila je. Ovaj put su se otvorila
Bowlesova vrata i us ao je John Kasier s poslovnim izrazom na licu. Dok su se
vrata iza njega zatvarala, ugledam kako Wendy gleda iz hodnika.
-Jesi li spremna? pita.
Sto se do sada dogodilo?
Uglavnom nis ta. Birokrati su se morali umijes ati. Mnogo birokrata kojima
se na ovom sluc aju treba ulizivati. Zamjenik direktora i drz avni odvjetnik su
otis li. Zeljeli su te upoznati, ali rekao sam im da nisi velika oboz avateljica
Ministarstva pravosua.
Neke elemente volim vie od drugih.
Kaiser se nasmije. - Velika vijest je da imamo c etiri osumnjic enika. Svi su
bili ovdje u gradu kada je Wingate umro u New Yorku. Oboje c emo tamo c uti
pojedinosti. Kada zavrs imo, htio bih s tobom razgovarati nasamo. Nismo
veerali. Moda da odemo na kasnu veeru ako si raspoloena.
Naravno. I Wendy s nama?
Puhne. - Ja u to rijeiti. Idemo.
Do sobe za sastanke dos li smo brzo, a ona je zapanjujuc e velika i ureena.
Oc ekujem stol od tri metra i neke stolice kao u lijec nic koj ordinaciji. A
ugledam sobu dugac ku dvanaest metara s prozorom po cijeloj duz ini i
panoramskim pogledom na jezero Pontchartrain koje je u mraku
prepoznatljivo po nestajuc im svjetlima na molu. Konferencijski stol dugac ak
je devet metara i okruz en masivnim, plavim direktorskim stolicama s

us ivenim grbom FBI-ja na mjestu gdje bi neki visoki mus karac mogao
nasloniti glavu. Za bliz im krajem stola, sjedi standardna ekipa: Daniel Baxter,
glavni agent Bowles, dr. Lenz i Bill Granger, voditelj odreda za nasilne zloc ine.
Izmeu s alica za kavu, polupraznih boca vode i trokutastog telefona sa
zvuc nikom ras irene su hrpe papira i dosjea. Kaiser sjedne pokraj Grangera,
nasuprot Bowlesu i Lenzu, a ja do njega.
Baxter izgleda umorno ali odluc no na c elu stola, kao pomorski kapetan
koji je proveo dane na valovima uragana i sada je dos ao u vidokrug svoje
matine luke. Progovori promuklim glasom.
Gospodo Glass, u posljednjih osam sati ostvarili smo fenomenalan
napredak. Prirodne dlake s kista dovele su nas do umjetnic kog odjela
Sveuc ilis ta Tulane. Uz pomoc rektora Sveuc ilis ta, ustvrdili smo da je
narudz bu napravio odreeni Roger Wheaton, umjetnik koji radi na koledz u
Newcomb, koji je dio Sveuilita Tulane.
Ime mi zvui poznato.
Wheaton je jedan od najcijenjenijih umjetnika u Americi. Star je pedeset i
osam godina i doao je u Tulane prije dvije godine.
Otprilike u isto vrijeme kada su poele otmice ree Bili Granger.
Wheaton je odrastao u Vermontu - nastavi Baxter - i osim stoje c etiri
godine proveo u marincima, z ivio je izmeu Vermonta i New York Cityja.
Posljednjih deset godina, opsjedali su ga ponudama kao s to je ona koja ga je
dovela u Tulane, ali malo je povuc en i uvijek je prije odbijao takve ponude.
Prije dvije godine prihvatio je mjesto na Sveuilitu Tulaneu.
Zato?
Do toga c emo doc i za minutu. Glavna stvar je da Wheaton nije te posebne
kistove naruc io samo za sebe. Ima troje poslijediplomskih studenata koji
pohaaju satove i on im je predavac otkad je stigao. Dvojica su mus karci koji
su doli za njim iz New Yorka. A trea je ena, rodom iz Louisiane.
Jedan od osumnjienika je ena?
Ona ima pristup kistovima i zbog omamljivac a koji je uporabljen u otmici
rtve iz Dorignaca mogue je i daje poinitelj ena.
Koliko god mi to zvuc alo nevjerojatno, odmah prijeem na svoje sljedec e
pitanje. Wheaton je svoje studente doveo sa sobom?
Tulane je zaposlilo Rogera Wheatona zbog njegova ugleda. Imati njega im
je kao pero u s es iru i dali su mu potpunu slobodu da odabere koga hoc e za
svoj program. Wheaton isto tako predaje - pedeset i jednome studentu - i bilo
tko od njih mogao je doc i do tih kistova. Meutim, u toj fazi istrage nec ete
nam trebati. Usredoc it c emo se na Wheatona i troje poslijediplomskih
studenata.
Kada emo s njima razgovarati?
Sutra. Sa svima, bez obzira na to koliko dugo trajalo. Zelim umanjiti
moguc nost da oni meusobno razgovaraju prije ispitivanja. Meutim, prije

nego s to prijeemo na detalje, morate shvatiti nas sadas nji poloz aj. Odjel za
potporu istragama obic no ima savjetodavnu funkciju za drz avnu ili lokalnu
policiju. Mi im dajemo savjete u vezi s masovnim ubojicama, ali policija
obavlja posao. Oni obavljaju razgovore, uhic enja i ubiru sve zasluge.
Meutim, u dugotrajnom sluc aju kao s to je ovaj, u kojem imamo spoznaje da
e zloin biti opet poinjen u budunosti, ukljuujemo se u sve oblike istrage.
Razumijem.
Ovdje u New Orleansu imamo jedinstvenu situaciju. Zbog ras irenosti
grada pitanje ovlasti je noc na mora. Sedam odvojenih policijskih uprava
ukljuc eno je u ove nestanke. Iako sve uprave nemaju detektive koji se bave
ubojstvima, na ovome sluc aju radi vis e od dvadeset detektiva. Mi trenutno
vodimo zajednic ku radnu skupinu, ali ti bi detektivi htjeli ispitati Wheatona i
njegove studente. Meutim, najmoc nije oruz je koje bilo tko ima u takvom
razgovoru ste Vi, gospodo Glass. I da otvoreno kaem, Vi ste u naem timu.
Za sada.
Baxter brzo pogleda Kaisera, ali on ostane bezizraz ajnog izraza lica. Uspjeli smo skupiti i vec inu Zena koje spavaju iz Nacionalne galerije u
Washingtonu, a to gradske policije nikada nisu uspjele. Zbog toga, a i zbog
suparnis tva zbog mjerodavnosti, nama c e dati prvu priliku s
osumnjic enicima. Svi c etvero su pod nadzorom od trenutka kada su
identi icirani, ali nec emo im pric i do sutra. Ova istraga je pod velikim
pritiskom. Zrtve u ovom sluc aju dolaze iz bogatih obitelji. Jedna od
studentica na sveuc ilis tu Tulaneu bila je - jest - kc i saveznog suca u New
Yorku. Zbog toga c e, dok mi razgovaramo s Rogerom Wheatonom na
sveuc ilis tu, policija temeljito pretraz iti njegov dom. Vec sada mu z ivot
preokrec emo naglavac ke, barem ono s to postoji na papiru. Njegovih troje
studenata dobit c e jednak tretman iako u dva sluc aja nisam bas optimistic an.
Istraz ivati studente umjetnosti jest kao istraz ivati konobare: gotovo ne
postoje na papiru. Sada nitko od njih c etvero nema alibi na papiru za otmicu
kod Dorignac'sa. Svi c etvero bili su na otvaranju Muzeja umjetnosti u New
Orleansu do sedam i trideset. To je potvrdio rektor. Vis e od toga ne znamo.
Baxter me pogleda svojim tamnim oc ima. - Sutra ste Vi, gospoo Glass, vrh
vrlo velikog koplja. Moramo udariti metu. Ako promas imo, propustit c emo
najbolju s ansu koju c emo ikada imati da iznenadimo osumnjic enika kako bi
neto priznao.
Razumijem. Da ujem pojedinosti.
Baxter prelista kroz svoje papire. - Ukratko c u opisati svakoga od njih
ree Baxter. Ovo je korisno i za Johna.
Sef Bowles ustane i ugasi svjetla, a veliki zaslon koji visi od stropa do
kraja sobe oivi od bijelog svjetla.
Prvo z elim da vidite sve c etvero - rec e Baxter. Vidite izgledaju li
poznato. Onda c emo po redu. Ove slike prenose se iz nas eg centra za hitne

operacije, koji je takoer na ovome katu. Baxter se nagne i govori u zvuc nik
na stolu. Dajte nam sve, Tome.
Na zaslonu se istovremeno pojave c etiri slike. Nitko ne izgleda poznato ili
onako kako sam oc ekivala, ali zas to i bi? Moja mentalna slika o umjetnicima
dolazi iz knjiga i ilmova, vec inom slika iz drugih stoljec a. Kada c ujem rijec
studenti, pomislim na ljude u dvadesetim godinama. Najstariji ovdje
Roger Wheaton, pretpostavljam ima bifokalne naoc ale i podsjec a me na
glumca Maxa von Sydowa. Ima os tar i skandinavski izgled te sijedu kosu do
ramena. Na slici, do njega je tip u c etrdesetima koji izgleda kao bivs i
osuenik: uvuc ene oc i, neobrijan, grub. Zatim shvatim da nosi zatvorsku
odjeu.
-Je li ovaj tip osuenik?
-Dva puta je odsjedio u Sing Singu - rec e Baxter. Doc i c emo do toga.
Ovdje imamo pravu ekipu udaka, ne alim se.
-Je li to znanstveni opis? - upita Kaiser.
Bowles se od srca nasmije.
Jesu li vam ova lica poznata?upita Baxter reui me pogledom.
Za sada ne.
Drugi mus karac je nevjerojatno zgodan i s esto mi c ulo govori daje
homoseksualac. Obic no takve stvari zakljuc ujem na temelju izic kog izgleda,
govora i ponas anja. Ovdje imam samo fotogra iju, ali vec inu sam z ivota
provela prouc avajuc i fotogra ije i za ovoga sam sigurna. Zena je isto
privlana. Ima dugu crnu kosu, svijetlu kou i crne oi. Unato boji koe, neto
u njezinim crtama lica upuuje na to da ima afrike krvi.
Stariji mus karac je Roger Wheaton - rec e Baxter. - Osuenik je Leon Isaac
Gaines, c etrdeset i dvije godine. Odrastao je U Queensu, New York. Trec i
mus karac je Frank Smith. On ima trideset i pet godina i isto je roen u New
Yorku. Zena je Thalia Laveau, trideset i devet godina, porijeklom iz opc ine
Terrebone ovdje u Louisiani.
Sad sam shvatila. Thalia Leveau je Sabin, rasna skupina za koju FBI
vjerojatno nikada nije niti uo.
Svi troje osumnjic enih neko su vrijeme z ivjeli u New Yorku rec e Baxter pa su svi mogli znati onoga tko je ubio Wingatea. Nagne se prema zvuc niku.
Stavi samog Wheatona.
Nestane zajednic ka slika i zamijeni je jedna slika Rogera Wheatona.
Umjetnik ima uvuc ene oc i ispod svojih bifokalnih naoc ala i dugac ko, grubo
lice. Vie nalikuje na obrtnika nego na slikara, genija s drvetom ili metalom.
Prije nego s to prijeemo na njegovu biogra iju - rec e Baxter - recimo
nes to o tome kako je Wheaton dos ao u New Orleans. Prije tri godine, ovom je
povuc enom
umjetniku
meunarodnog
ugleda
dijagnosticirana
sklerodermija, potencijalno smrtonosna bolest. Baxter se okrene prema
doktoru Lenzu: - Arthure?

Lenz s mrkne i nagne glavu prema meni govorec i: Sklerodermija se

obic no smatra z enskom boles cu, ali od nje obolijevaju i mus karci i onda je jos
ozbiljnija. Vanjski simptomi, kao s to je tvrda koz a lica i tako dalje, nisu uvijek
oc iti niti se vide kod mus karaca, ali unutras nja se s teta brz e dogaa.
Sklerodermija pogaa krvne z ile i uzrokuje os tec enja pa c ak i prestanak rada
unutras njih organa, ukljuc ujuc i pluc a. Jedan posebno vaz an simptom kod
Wheatona zove se Raynaudov fenomen. To su grc evi i suz avanje krvnih z ila u
udovima - obic no prstima, ali ponekad i nosu ili penisu a uzrokuje ih
kontakt s niskim temperaturama, obic no vode ili zraka. Ti napadi potpuno
prekidaju cirkulaciju do prstiju, ponekad i toliko dugo da izazivaju
nepovratno os tec enje tkiva. Ceste su i amputacije. Bolesnici c esto vec inu
dana nose rukavice.
Wheaton se preselio na jug kako bi to izbjegao? upitam.
Oc ito, iako lijec nici to ne savjetuju jer je na neki nac in beskorisno. Na jugu
ima vis e klima ureaja, a napad moz e potaknuti c ak i otvaranje hladnjaka.
Meutim, sveuc ilis te se potrudilo zadovoljiti Wheatonove posebne potrebe.
Umjetnik Paul Klee patio je od sklerodermije kasno u z ivotu. To je uvelike
utjecalo na njegov rad. Slike su mu postale tamnog sadrz aja i os tec enja
prstiju prisilila su ga da potpuno promijeni stil slikanja. On...
Baxter je podignuo ruku. - Arthure, ne smijemo u detalje. Puno toga
moramo proraditi.
Lenz voli slus ati zvuk svoga glasa i nije mu drago kada ga netko prekine.
Ali Daniel Baxter ne pree od toga.
Roger Wheaton - rec e Baxter tonom mus karca koji c ita s blesimetra. Roden 1943. godine u ruralnom Vermontu. Najmlai od troje brac e. Brac a su
mu otis la u vojsku kada su maturirala jedan u vojsku, a drugi u mornaricu.
Wheaton nije kao dijete pros ao formalno obrazovanje, ali u intervjuima kojih je dao vrlo malo - rec e da mu je majka jako voljela klasic nu umjetnost.
Kupila mu je opremu i potaknula ga da oponaa stare umjetnike, preslikava iz
knjige koju mu je kupila. Pokazalo se da je osobito darovit i sa sedamnaest
godina je otis ao od kuc e u New York. O tome razdoblju njegova z ivota
nemamo mnogo informacija, ali u intervjuima je rekao da se sam uzdrz avao
radec i c udne poslove i slikajuc i portrete na ulici. Nije bio uspjes an kao
umjetnik i godine 1966. otis ao je u marince. Dva puta je sluz io u Vijetnamu i
zaradio Bronanu zvijezdu i Purpurno srce.
Pogledam Kaisera koji mi stane na nogu ispod stola.
Wheaton je pokrenuo i stegovni postupak protiv dvojice iz njegova voda
jer su silovali dvanaestogodis nju Vijetnamku. Gurao je to do vojnog suda i ta
su dvojica sluili u Leavenworthu. to misli, Johne?
Kaiser kimne glavom u polumraku. Zbog toga je Wheaton vjerojatno
bio nepopularan u svome vodu. To nam govori nes to o njemu, ali nisam
siguran s to. Ili je ono s to je vidio bilo stvarno stras no i osjec ao se moralno

obveznim to progoniti ili je imao neki nagon za junaenjem.

Ta me primjedba ogorc ila. Koje silovanje nije stras no gledati? - upitam,
pokus avajuc i kontrolirati glas. - Zas to Wheaton nije moz da jednostavno c inio
pravu stvar kada je to gurao?
Baxter odgovori umjesto Kaisera. -I ja sam sluz io u Vijetnamu, gospodo
Glass. Vec ina vojnika bi, kada bi nais lo na ovakvu situaciju, bilo uvrijeeno i
zgroz eno, ali pravili bi se da nisu nis ta vidjeli. Vrlo malo njih bi sudjelovalo.
Ali vrlo malo bi ih preskoc ilo zapovjedni lanac i inzistiralo na stegovnom
postupku.
Gledajuc i unatrag, nije bilo lijepo, ali u tome trenutku nitko nije bio
spreman kaz njavati vlastite vojnike zbog ic ega drugog, osim pokolja.
Wheaton se nakon toga prebacio iz svoje jedinice i nije tes ko pogoditi zas to.
Ipak mu je dosje besprijekoran i zapovjednici su ga nekoliko puta pohvalili.
Trebali bismo potraz iti imena onih s kojima je sluz io - rec e Kaiser. Ne
samo zapovjednika.
Radimo na tome - odgovori Baxter. - Morate znati i to da je Wheaton u
Vijetnamu izgubio jednog brata. Ubila ga je teroristic ka bomba u baru u
Sajgonu. Drugi mu je brat umro 1974. godine od modanog udara.
Baxter kopa po papirima. - Nakon Vijetnama, Wheaton se vratio u New
York, upisao studij umjetnosti na Sveuc ilis tu u New Yorku i polako se probio
slikajuc i portrete. Na taj se nac in uzdrz avao godinama dok je radio na svojoj
privatnoj opsesiji, a to su pejzaz i. Posljednjih dvadeset godina stalno slika
istu temu, c istinu usred s ume, i svaka se slika u seriji zove Cistina. Kada je
poc eo slikati, radio je vrlo apstraktnim stilom, a s godinama je postao
apstraktniji. Ranije, realistic nije slike prikazivale su c istinu u stilu Vermonta,
ali i lis ce pras ume koje je tipic no za Vijetnam ponekad kombinaciju - paje
nemoguc e rec i koje je pravo porijeklo slike ili koje je njezino znac enje. Kada
ga u intervjuima za to pitaju, Wheaton ree da slike govore same za sebe.
Napredak od realistinog prema apstraktnom ree Kaiser.
ista suprotnost enama koje spavaju.
Wheatonov napredak je oc itiji rec e Lenz. Njegov je stil sada toliko
de iniran da je iznjedrio z anr ili s kolu u svjetskoj umjetnic koj zajednici. Zove
se Tamni impresionizam. Ne zato s to su slike nuz no tamne iako vec ina
novijih slika jest nego zbog njihova sadrz aja. On se koristi
impresionistic kim tehnikama, ali izvorni impresionisti slikali su ono s to bi
se moglo nazvati sretnim subjektima. Pastoralne, mirne teme. Pomislite na
Maneta, Renoira, Moneta, Pissarra. Wheatonove slike su potpuno drugaije.
De Becque je rekao da se umjetnik koji je naslikao Zene koje spavaju sluz i
impresionistic kim tehnikama - kaz em Lenzu. - Barem zbog nac ina na koji
nanosi boju.
To je istina - rec e Lenz. Ali brzo je napustio c isti stil. Mnogi umjetnici
poc etnici oponas aju impresioniste, kao s to mladi skladatelji oponas aju

popularne skladatelje iz pros losti. Ali c isti impresionizam vis e nije u modi.
Wheaton uspijeva jer je u taj stil unio nes to novo. Sto se tic e toga je li on
mogao naslikati Zene koje spavaju, dva su nam poznavatelja umjetnosti rekla
da ene koje spavaju nemaju nikakvih slinosti sa slikama Rogera Wheatona.
Moz e li jedan c ovjek naslikati dva potpuno razlic ita stila i da struc njak ne
moe prepoznati da je on naslikao obje slike? - upita Baxter.
Vjerojatno je to mogue ako bi on to radio da neto dokae.
A kako bi izbjegao da ga otkriju? - upita Baxter.
Vjerojatno. Ali ako se pogleda neki opus radova, mogu se otkriti
osebujnosti. Dos li smo do nekoliko portreta koje je Wheaton naslikao mnogo
godina prije, kako bismo usporedili stil na koji on slika koz u, oc i, kosu i ostalo
nac inom i stilom umjetnika koji je naslikao Zene koje spavaju. Sve je to vrlo
tehnic ki, ali konac ni odgovor je nijec an. Ne bi se tako mogao sakriti. Naravno,
analizirat emo boje, platna i sve druge materijale kako bismo bili sigurni.
-Jeste li na Wheatonovim slikama nas li te prirodne dlake s kistova
Kolinsky?
Da. Nali smo ih i u slikama koje su naslikali Smith, Gaines i Laveau.
Otkad?
Od prije dvije godine. Kada su doli u Tulane.
Wheaton se tek poeo koristiti tim posebnim kistovima?
Oc ito. Morat c emo njega pitati zas to. Idemo dalje. Mogao bih jedan sat
govoriti samo o Wheatonu, ali u ovoj skupini imamo vjerojatnijeg kandidata.
Baxter ree u zvunik: - Stavi Gainesa, Tome.
Wheatonovu fotogra iju zamijenila je slika osuenika. Kako bi izbjegla
ovog tipa, spremna je pretrc ati autocestu. Lude oc i, ; nezdravo blijeda koz a,
zapetljana crna kosa, lice s jednodnevnom bradom i slomljeni nos. Jedini kist
koji mogu zamisliti da dri bio bi irok 15 centimetara.
Leon Isaac Gaines rec e Baxter da sad moram pogaati, rekao bih da
je ovo nas c ovjek u New Orleansu. Otac i majka su mu bili pijanci. Otac je
sluio u Sing Singu zbog silovanja maloljetnika i vjerojatno poploao put sinu.
Mukog ili enskog maloljetnika? - upita Kaiser.
enskog.
-Dob?
Cetrnaest. Leon je nekoliko puta uhic en kao maloljetnik. Provala, napad,
s pijuniranje, s to god hoc ete. Zavrs io je u popravnom domu zbog
potpaljivanja poz ara i do dvadesete godine je stalno bio po popravnim
domovima.
Kaiser proguna, a znam i zas to. Sklonost potpaljivanju poz ara u
djetinjstvu jedna je stranica ubojitog trokuta pokazatelja potencijalnih
masovnih ubojica kod djece. Mokrenje u krevet, palez i okrutnost prema
ivotinjama: sjeam se svega toga jer sam prole godine o tome itala.
Ima pokazatelja i sa z ivotinjama rec e Baxter. Kada je imao dvanaest

godina, zakopao je susjedova mac ka u pijesak i pres ao preko njega kosilicom

za travu.
Mokrenje u krevet? - upita Kaiser.
Nije zabiljez eno. Oba roditelja su umrla, ali nisu bili osobe koje bi zbog
toga zatraz ile lijec nic ku pomoc . Jos pokus avamo pronac i lijec nike koji su u to
doma radili u okolici. Opet prekapanje po papirima u polumraku. - Gaines je
dva puta zavrs io u zatvoru, jednom zbog tes kog izic kog napada, a drugi put
zbog pokuaja silovanja.
Isuse promrmlja Bowles.
U zatvoru nije stvorio nikakve veze s bandama, ali bio je dio velike
pobune u Sing Singu. Pokus avamo uc i u trag njegovim cimerima u zatvoru pa
c emo poslati agente da s njima razgovaraju. Gaines nikada u z ivotu nije
primio kist dok nije prvi put sluz io kaznu u Sing Singu 1975. godine. Obec ao
je pa je ravnatelj zatvora neka njegova djela pokazao prodavac ima u New
Yorku. Oni su ga oc ito promatrali jer su neke njegove stvari prodali dok je
drugi put bio u zatvoru. Privukao je pozornost umjetnic ke zajednice u New
Yorku kao s to je Jack Henry Abbott privukao pozornost Normana Mailera i
onih drugih budala s glupostima u svojoj knjizi U raljama zvijeri.
-Je li Wheaton tada prvi put uo za Gainesa? upita Kaiser.
Wheatona tada nitko ne spominje u vezi s Gainesom. Wheaton je uvijek
bio povuc en i nije se druz io s drugim umjetnicima. Kada je dobio dijagnozu,
prekinuo je sve veze sa svima osim sa svojim prodavac em i studentima.
Lokalni mecene u New Orleansu pozivali su ga na zabave, vec ere, i slic no, ali
on uvijek odbije. Rektor nije ba sretan zbog toga.
Kakve slike slika Gaines? - upita Kaiser.
Poc eo je sa zatvorskim scenama. Sada slika samo svoju djevojku. Koja god
ona bila u tome trenutku. Koliko znamo, redovito je zlostavljao svaku z enu s
kojom je bio. Usput rec eno, i to slika. Kritike njegovih djela kaz u, citiram,
nasilno.
Izmeu koliko kandidata Wheaton je morao birati kada je izabrao toga
tipa?
Vie od est stotina.
Isuse. Pa zato je izabrao Gainesa?
Moete ga sutra to pitati.
Osjeala se Kaiserova napetost pokraj mene. Ja u voditi ispitivanje?
To emo se dogovoriti kada prouimo ove ivotopise brzo e Baxter.
Suparnis tvo izmeu Kaisera i Lenza sigurno c e u ovome sluc aju dostic i
vrhunac.
Znai Gaines u biti isto slika seriju, zar ne? upitam. - Uvijek isti subjekt?
Kao Wheaton i osumnjienik?
-I ostali to rade na vlastite nac ine rec e Lenz. Wheatonu je to oc ito
bio glavni kriterij pri odabiru. Jednom je rekao da samo temeljito

prouc avanje odreenog subjekta moz e pridonijeti novom shvac anju, dubljim
razinama istine.
To i pedeset centi kupit e ti alicu kave nasmije se Bowles.
Sklon sam sloz iti se s time rec e Baxter. Ali Wheatonu za to mnogo
plaaju.
Koliko? upita Kaiser.
Posljednja je slika prodana za etiristo stotina tisua dolara.
To nije ni priblino dostiglo cijenu koju su postigle ene koje spavaju.
Istina. Ali Wheaton je mnogo produktivniji od nas eg osumnjic enika.
Znajte da su susjedi nekoliko puta zvali policiju u stan Leona Gainesa, ali
djevojka jo nije prijavila. Gaines je obino pijan kad tamo dou.
Mislim da smo shvatili kakav je Gaines - ree Kaiser.
Ba i ne. Ima kombi marke Dodge sa zatamnjenim staklima.
U sobi je zavladala tiina.
Ima li jo netko od njih takvo prijevozno sredstvo? - Kaiser e tiho.
Ne - ree Lenz.
Moramo uc i u taj kombi. Ako naemo biolos ki trag, moz emo ga
usporediti s uzorcima baze DNK naih rtava.
Kako ste dobili DNK rtava? - upitam. - Nemate tijela.
Za c etiri z rtve imamo pramenove kose sac uvane iz djetinjstva - rec e
Kaiser. - Dvije z rtve prez ivjele su rak dojke i u bolnicama imaju sac uvane
stanice kos tane srz i za buduc e presaivanje. Dvije z rtve imaju jajas ca
sac uvana u klinikama za oplodnju. A dvije su sac uvale krv iz pupc ane vrpce
kada su im roena najmlaa djeca. To ne odgovara toc no majci, ali moz e biti
korisno.
Zadivljena sam.
John je to smislio ree Baxter. Sve se moe iskoristiti.
Kao jednojajc ana blizanka rec e Kaiser - vi biste mogli dodati bazi za
svoju sestru. Ve sam vas to htio zamoliti.
Kad god elite.
Cim sutra zavrs ite razgovor s Gainesom rec e Baxter policija c e
zaplijeniti kombi.
Zas to je vaz an taj teretni transportni kombi? Dobar nac in da se premjesti
tijelo?
Kaiser se okrene prema meni dok mu samo oc i sjaje na tamnome licu. Silovatelji i masovni ubojice preferiraju takav tip vozila. To im je najvaz niji
dio opreme, sredstvo kojim z rtvu mogu lako maknuti iz vidokruga, c ak i na
javnome mjestu. Poslije ono esto postaje i mjesto zloina.
Uzalud pokus avam izbaciti iz glave slike Jane koju siluju i rez u na
komadie u tamnom, smrdljivom kombiju.
-Ja se kladim da je poc initelj Leon Gaines - rec e Baxter. - Ali moramo
obraditi sve. Idemo na Franka Smitha, Tome.

On je zagonetka rec e Baxter. Frank Smith roen je u bogatoj obitelji

u okrugu Westchester 1965. godine. Od djetinjstva se usredotoc io na
umjetnost i diplomirao je umjetnost na sveuc ilis tu Kolumbiji. Smith ne
skriva da je homoseksualac i slika homoseksualne teme obic no nage
mukarce od fakulteta.
Ne gole mukarce koji spavaju? Kaiser e.
Da bar - rec e Baxter. Prema onome s to smo c uli, Smith je stras no
darovit i slika u stilu starih majstora. Njegove slike me podsjec aju na
Rembrandta. Stvarno nevjerojatno.
Zapravo je slic niji Ticijanu - rec e Lenz zbog c ega je glavni agent otpuhnuo.
- Frank Smith radi vlastita platna i sam mijes a pigmente. Cudno je zapravo
s to uopc e radi u Wheatonovu programu. Vec je i sam poznat. Wheaton
naravno ima vec u tez inu, ali nisam siguran s to bi Smith mogao od njega
nauiti.
Sutra emo pitati Smitha - ree Kaiser.
Lenz uzdahne i pogleda Baxtera, koji namjerno pogleda u stol. Plavo
svjetlo zrake iz projektora naglas ava umorne crte na licu s efa Odjela za
potporu istragama.
Smithove slike sada se prodaju za vis e od trideset tisuc a dolara - dodaje
Lenz.
Oh, zaboravio sam rec e Baxter. - Wheaton trenutno radi na slici koja
zauzima cijelu prostoriju u umjetnikom centru Woldenbergu u Tulaneu.
Misli cijeli zid? - upita Kaiser.
Ne, cijelu prostoriju. Vis e platna ras irenih preko zakrivljenih okvira tako
da c ine savrs eni krug. Vec godinama slika na zakrivljenim platnima kako bi
stvorio dojam da ulazite u tu c istinu koju slika. Monet je to isto pokus avao.
Ali ova nova stvar je potpuni krug. Golem. Zauzima pola galerije od tisuc u
etvornih metara.
Ima li Smith dosje? - upita Kaiser.
Nekoliko je puta uhic en zbog neprirodnih djela u dvadesetima, tijekom
racija u parkovima. Nis ta vaz no. Roditelji su se potrudili da optuz be za
sodomiju nestaju, ali u intervjuima je spominjao uhic enja. Cini se da je na njih
ponosan. Imam evidenciju o uhienjima iz New Yorka da to provjerimo.
Sto je s njihovim alibijima? - upitam. Za sve nestanke? Provjerava li
netko to?
Oko dvije stotine policajaca zarez i Bowles. -I mi. To policija zna raditi.
Ali dok ne ispitaju osumnjic enike, nis ta drugo ne mogu uc initi. Samo
papirnate tragove. Evidencija tros kova napravljenih kreditnim karticama i
slic no. Za sada se c ini da su svi osumnjic enici bili u gradu za vrijeme otmica.
Nakon vas ih sutras njih razgovora, skidamo rukavice. Oni c e biti pod paskom.
Zatim e zaposliti odvjetnike i sve e postati medijska nona mora.
A djevojka? ree Kaiser. to je s njom?

Gubitak vremena rec e Lenz. Nema presedana daje z ena ikada

poinila takav zloin.
Nismo sigurni da to jesu ubojstva rec e Kaiser suzdrz avajuc i bijes.
Dok ne naemo tijela - barem jedno nec emo znati o c emu se radi. Ne
mislim iskljuc iti nikoga na temelju standardnih tehnika pro iliranja.
Pogledajte Rogera Wheatona. Tip je daleko iznad dobne granice, ali na
temelju onoga to sam uo, imam pitanja.
Thalia Laveau - rec e Baxter pokus avajuc i smiriti strasti. Roena u
Bayou Terrebonne 1961. godine. Otac lovac, a majka kuanica.
to je lovio? upita Kaiser.
Sve to prije nije ulovilo njega odgovorim.
Bowles se opet od srca nasmije.
Znate za njih? - upita Baxter.
Radili smo tamo nekoliko pric a dok sam bila u Times Picayuneu. Problemi
u industriji s kampi. To je potpuno drugi svijet. Cijeli grad smrdi na umiruc eg
kampa. To se ne moe zaboraviti.
Ubacite se ako se sjetite nec eg vaz nog Baxter s kicne u dosje. Sto se
tie rasnog podrijetla, Laveau ima francuske, crnake i indijanske krvi.
Zambos? - upita Bowles.
Ne, to je drugo - kaem mu.
to znai zambos? - upita Kaiser. Kao Leon Redbone?
Zambosi su mjes anci izmeu crne i indijanske rase odgovorih. Naseljeni su u zapadnoj Louisiani i istoc nom Teksasu. Thalia Laveau je ono
to se naziva Sabin.
To nije istina ree Baxter krivo shvativi moj izgovor.
Da, jest. U opc inama Lafourche i Terrebonne izgovaraju Sob-in, a ne
Saj-bin ili Sajbine, kao oni o kojima ste uc ili u rimskoj povijesti. Ne
znam zato, ali tako je.
Ta mi djevojka nije izgledala crno ree Bowles.
Ili kao Indijanka rec e Kaiser koji je odrastao na zapadu. - Vratite
njezinu sliku.
Da vidimo Laveau, Tome ree Baxter.
Na sljedec oj fotogra iji ova je u boji - Thalia Laveau nije samo privlac na
nego prekrasna. Oc i i kosa su joj toliko crni i sjajni da se c ini da lebde sa
zaslona, a koa joj izgleda kao surutka.
Vi ste strunjak - ree mi Baxter. - Recite nam o tim ljudima.
Sabini su lovci i ribari odgovorim prisjec ajuc i se. Love Skampe. Zive
u kuc icama u malim moc varama koje vode u Meksic ki zaljev. Nisu Kahuni, ali,
s obzirom na dob, ona je vjerojatno odrasla govorec i francuski. Obic no ih se u
s koli moralo uc iti engleski. Katolici su, ali c udno praznovjerni. Mislim da
tamo ima i vudu magije, a i z enidbe s rodbinom. Koz a im je od svijetle, kao
s to ona ima, do jako tamne boje. Neki imaju kovrc avu kosu, a neki ravnu kao

s to je njezina. Grubi su ljudi, ali vole plesati i svirati. Stvaraju klanove. Nije
vjerojatno da c e se obratiti vlastima u sluc aju nevolje. Osamdesetih su imali
problema s vijetnamskim izbjeglicama koji su se dos li na njihov teritorij
natjecati. Bilo je pucanja i unitavanja brodova. To su bile velike vijesti.
To je vis e nego s to ja imam ovdje - rec e Baxter. Koliko znamo, Thalia
Laveau nije imala formalno obrazovanje iz umjetnosti. Jedan je dan samo
poc ela crtati i pokazala da ima talenta. U jednom je trenutku pres la na
slikanje, uglavnom akvarele moc vara i velikog Zaljeva. U drugom razredu
srednje s kole napustila je s kolovanje i sa sedamnaest godina otis la u New
York.
Ba kao Wheaton kaem tiho.
Da. Kao i Wheaton, na poc etku nije bila uspjes na. Uzdrz avala se na razne
nac ine, od konobarenja do rada u umjetnic kim galerijama. Profesorica
umjetnosti mislila je da je c ula da je Laveau nes to rekla da je plesala striptiz u
New Yorku kako bi zaradila, ali poslije je odluc ila daje to krivo shvatila.
Laveau je radila kao slikarski model na sveuc ilis tu Tulane i ponekad je
pozirala i gola. Najvanija stvar koju smo do sada uli jest da je lezbijka.
Je li to glasina ili injenica? - upitam.
Nije potvreno. U ovom trenutku nismo htjeli ispitivati studente. Htjeli
bismo da oni budu potpuno nepripremljeni za sutranje ispitivanje.
to Lavenau slika? - upita Kaiser. - Gole ene?
Ne. Ona ide u domove stranaca, tamo neko vrijeme z ivi i onda poc ne
slikati njihove ivote.
Kao dokumentarni fotogra i s ezdesetih godina glasno razmis ljam. Gordon Parks.
Ona svaku sliku zavrs i u jednom dahu - nastavi Baxter. - Privukla je
pozornost medija, ali radovi joj se prodaju za malo novaca. Nije ni pribliz no u
klasi Wheatona ili Franka Smitha.
Za koliko? - upita Kaiser. - Tisuu dolara po komadu?
Pa... Do sada je najvei plaeni iznos sedam tisua.
Prodaju li se slike Leona Gainesa? - upitam.
Netko je za jednu platio pet tisuc a. Mogao bi z ivjeti od toga da nije u
tolikim dugovima. Do grla je duz an za studentske zajmove, a duguje i
kladioniarima. Jedan bivi cimer u zatvoru rekao je da je u tu postao ozbiljno
ovisan o heroinu.
Imam osjec aj da Laveau i Gaines z ive prilic no siromas no rec e Kaiser.
Gdje su onda milijuni zaraeni na enama koje spavaju?
Dobro pitanje.
Dr. Lenz rec e: Trenutno mi se sviaju Wheaton ili Frank Smith. Vec su
bogati pa znaju gdje sakriti novac ili znaju ljude koji to znaju. Gaines je
nasilan idiot koji misli samo na sebe. Pokus aj silovanja je pokazatelj, ali on je
previs e oc it. Previs e grub za zloc ine o kojima se ovdje radi. A Laveau... je

ena.
Ne z elim nikoga iskljuc iti - rec e Kaiser. Nakon posjeta Kajmanskim
otocima, uvjeren sam da bi iza svega mogao stajati Marcel de Becque. Moz da
od nekoga naruc uje slikanje slika i plac a im sitnis u usporedbi s ukupnom
zaradom. To ukljuuje Thaliu Laveau ili propalicu kao to je Gaines.
Ako de Becque stoji iza svega suprotstavi se Lenz - zas to privuc i na
sebe pozornost traz ec i da mu pos aljemo Glass u zamjenu za fotogra ije
njegovih slika?
On je arogantan tip. Ne boji nas se.
Ni malo - potvrdim. - Ali s to je s Thaliom Laveau? Koji bi bio njezin motiv?
Zaista mislite da bi ena slikala gole ene za novac?
Nisam jos s njom razgovarao rec e Kaiser. Zato ne znam. Ali ljudi
kakve ste opisali - Sabini - najee ostaju tamo gdje su odrasli, zar ne?
-Da.
Zas to je ona onda otis la? Je li bila pametno dijete s ambicijom? Ili je od
nec ega bjez ala? Kasier pogleda Baxtera ne c ekajuc i odgovor. Kakav c e biti
pristup? Tko e ih ispitivati?
Baxter doe do zida i upali svjetla. Lenz trepne zbog jakosti svjetala, ali
spreman je za bitku.
Johne - rec e Baxter. - Znam da si dugo bio glavni u ovome, i to protiv
svoje volje, to je veliki plus kod...
Prokletstvo - promrmlja Kaiser.
Baxter napravi gestu rukama kao da moli Kaisera. - Slus aj, Johne. Zato s to
je Wheaton umjetnic ki tip i zbog zdravstvenih problema, sklon sam pustiti
Arthura da preuzme glavnu rijec . Zna mnogo o umjetnosti i moc i c e
Wheatonu postavljati pametna pitanja o bolesti, analizirati njegovo psihic ko
stanje vezano za tu bolest i...
Kaiser sjedi u tis ini dok Baxter nastavlja govoriti. Odluka je donesena i
zbog medicinskog aspekta je svaka svaa besmislena.
Naravno, i ja bih trebao biti tamo zakljuc i Baxter. Ali zato s to mislim
da bi ti trebao biti tamo, Johne, poslat c u tebe na svoje mjesto. Ako osjetis da
nes to niste dotaknuli, moz es krenuti u tome smjeru. Bit c es tamo. Dobro?
Samo e Arthur imati glavnu rije s pitanjima.
A gdje e ti biti? - upita Kaiser napetim glasom.
U kombiju za nadzor izvan izgrade. Arthur e biti ozvuen.
Kaiser je zinuo.
To je veliko krs enje politike Ureda rec e Baxter ali direktor je to
osobno odobrio. Kao uvjet da nam prepuste ispitivanje, policija je inzistirala
na prijenosu uivo i snimkama.
A Glass? - upita Kaiser ne pogledavi me.
Ona c e biti u kombiju sa mnom dok joj Arthur ne da znak. Sifra je Zao mije,
naa fotogra kinja trebala je stii prije deset minuta. To je pric a za

osumnjic enike: ne zapljenjujemo im slike nego ih samo fotogra iramo.

Meutim, kad budemo gotovi, policija c e zaplijeniti sve s to vidi.
Osumnjic enici c e se nakon toga potpuno otuiti i tu vis e ne moz emo nis ta
uc initi. Imamo samo jednu prigodu sa svakim od njih. S Wheatonom moramo
u rukavicama. Gaines je drugi i njega c emo pritisnuti. Johne, ti c es biti glavni
s Gainesom jer imas vis e iskustva s bivs im zatvorenicima. Smith i Laveau
emo prema uhu. Ali u svakom sluaju, kada gospoa Glass ue...
Molim Vas, zovite me Jordan - prekinem ga. - Gospoa Glass je vec
otrcano.
Baxter zahvalno kimne glavom. Kada Jordan ue unutra, nec e gledati
ravno u osumnjic enika. Tako c e nekome koga je njezina pojava s okirala biti
tez e potvrditi da dobro vidi. Nevini ljudi nec e je dva puta pogledati iako
sam siguran da c e ju Gaines malo odmjeriti - ali krivac bi trebao izgledati kao
da je vidio duha. A, u odreenom nekom smislu, on e duha i vidjeti.
Ili ona ree Kaiser.
Ili ona - sloi se Baxter.
Gaines c e me malo odmjeriti? ponovim. Izgleda kao da c e mi pric i,
polizati me po licu i izazvati da ga oamarim.
Ako to uc ini - rec e Bill Granger, voditelj odjela za nasilne zloc ine - udarite
ga u prepone.
Baxter se namrs ti. - Ako Gaines uc ini nes to takvo, nemoj pretjerano
reagirati. Ne znamo s to bi se moglo dogoditi u takvim situacijama. Slikar je
moz da ubojica ako z ene jesu mrtve i mogao bi odluc iti da je igra gotova
kad te vidi. Moz e uc initi nes to potpuno ludo. Iz toga razloga c e John biti
naoruz an. Baxter os tro pogleda bivs eg s tic enika. - Budi oprezan kada se radi
o primjeni sile.
Lenz je oc ito nervozan zbog ovog dijela plana. Cak i ja imam pred oc ima
sliku Kaisera kako skac e preko metalnog zatvorskog stola i pokus ava udaviti
zatvorenika osuenog na smrt o kojem mi je govorio. Ali Baxter jasno
pokazuje da podupire Kaisera i Lenz se ne protivi. Barem ne ispred njega.
Ako jedno od vas izae i kaz e da je netko sumnjiv - rec e Baxter - mi ih
dovodimo na ispitivanje prije nego s to se pojavi policija. Pogleda sve za
stolom. - U redu. Sutra ujutro, toc no u sedam, imat c emo jos jedan strates ki
sastanak. Od osam sati na dalje s nama c e biti promatrac i iz policije. Jesmo
svi spremni?
Lenz frkne nosom i ironic no se nasmije Baxteru. Ja pokus am uhvatiti
Kaiserov pogled, ali on nije reagirao.
Moram neto pojesti i malo odspavati kaem im ustajui sa stolice.
Neka agentica Travis ide s vama - ree Baxter mislei pritom na Wendy.
Dobro.
Restoran Camellia Grill jos je otvoren Kaiser c e usputnim glasom. Znate li gdje je?

Vjerojatno sam tamo jela stotinu puta kad sam bila mlaa.
to imate u toj torbici? - upita Lenz.
To je moja arobna svjetiljka. Protrljam je i izae to god mi je potrebno.
Sigurno je teka hladno e glavni agent Bowles.
Da. Ali zar vam nije drago s to sam imala fotoaparat kada je buknuo poz ar
u galeriji?
Da, jest - ree Baxter. - Naspavaj se, Jordan. Sutra je velik dan.
Vidimo se ovdje u sedam.
Kaiser mi mahne dok sam odlazila, ali dr. Lenz samo promatra i njegovim
mudrim oima nita ne moe promaknuti.

12.
Restoran Camellia Grill nalazi se na raskriz ju izmeu ulica Carrollton i St.
Charles, a rijeka prolazi toc no uz nasip. Kao i mnoga mjesta u New Orelansu, i
ovo je vrlo skromno mjesto, staromodna pec enjarnica s ruz ic astim zidovima,
zaposlenicima u pregac ama i visokim stolicama za s ankom. Agentica Wendy
i ja upravo smo dobile jelovnik kada je John Kaiser us ao kroz vrata i pogledao
po sobi. Dos ao je do nas i pogledao Wendy c iji se izraz lica promijenio iz
iznenaenog u neugodan.
Moemo li nasamo na trenutak porazgovarati? pita.
Ona ustane bez rijec i i izae s njim van. Kroz prozor vidim Kaisera kako
govori dok Wendy pozorno slus a. Kada se vrate unutra, Wendy ode na drugi
kraj anka dok Kaiser sjedne na njezinu stolicu pokraj mene.
To nije bilo ba lijepo - kaem mu. - to si joj rekao?
Da moram s tobom razgovarati a da nas ne uje Lenz.
Vidim. Strano je zaljubljena u tebe.
Ja joj nikada nisam dao povoda.
Misli da joj je zbog toga lake?
Kaiser uzme jelovnik. Ona je dobra i c vrsta. Moz e to podnijeti. On me
pogleda i u oc ima mu vidim razumijevanje koje mu je tes ko izraziti rijec ima.
Koa oko njegovih oiju tamna je od umora.
Dobro kaem gledajui svoj jelovnik. to radimo ovdje?
Ovo nam je prvi izlazak, zar ne? rec e on usputno i ja se nehotice
nasmijem.
Ma daj. to se dogaa?
Ono s to sam rekao Wendy. Zelim s tobom razgovarati bez Lenza u blizini.
Ili Baxtera. Osjec am odreenu dozu straha da malo kasnimo. Onaj tko ovo
vodi, preduhitrio nas je. Moda je ak daleko ispred nas.
Osjeam u njemu nemir zbog naina na koji se dri. Dobro. Priaj mi.
Ne mogu to objasniti. Radi se samo o osjeaju, ali elim neto poduzeti.
-to?
Doi emo do toga. Idemo naruiti.
Kaiser da znak konobaru i on doe gotovo odmah. Naruc imo omlete i sok
od naranc e, a ja zamolim i bijelu kavu. Lijepo je biti na mjestu gdje bi te
pogledali kao idiota da naruc is neku posebnu kavu s mlijekom ili neobic ne
dodatke. Pogledavi na lijevo, uhvatim Wendy kako nas gleda preko ramena.
to e Baxter rei na to to si nasamo sa mnom razgovarao?
Mislim da mu Wendy nee rei. Ovaj put e nas pustiti.
Ali ne bi mu se svidjelo, zar ne?
Vjeruje mi u odreenoj mjeri. Ne bi mu se svidjelo ono to u sada rei.

-A to je?
Kaiser stavi laktove na pult i okrene stolicu tako da gleda ravno u mene.
Jesi li ikada pucala iz pitolja?
-Da.
Automatika ili revolvera?
Oboje.
Da ti ga nabavim, bi li ga nosila?
A to bi Baxter na to rekao?
Ne bi mu se svidjelo, a Ured za profesionalnu odgovornost vjerojatno bi
me otpustio.
Pa zato to onda predlae?
Zas to s to mislim da si u opasnosti. Ako te ubojica z eli, mogao bi upucati
Wendy prije nego s to i jedna od vas shvati da je tu. Onda bi ostali samo vas
dvoje. Ako bude naoruana, moda e imati priliku na vrijeme reagirati.
Misli, ubiti ga?
Bi li mogla to uiniti?
Da upuca Wendy ispred mene, naravno da bih.
A s to da je samo onesvijesti i pokus a te ugurati u auto? Bi li ga onda
upucala?
Obuzela me neka neugoda, sjec anja koja sam potisnula natrag u dubinu.
Uinit u to je potrebno da se spasim.
Kaiser me netremice promatra. - Jesi li ikada prije nekoga upucala?
Ve su jednom na mene pucali. To je sve to u rei.
Imam osjec as da ti je z ivot bio uzbudljiv c ak i prema mjerilima ratnih
dopisnika.
Nije bio dosadan.
-Je li te to iscrpilo?
Pogledam na stranu i usredotoc im se na Wendyna ravna leda. Sto ju vis e
gledam, to mi se vis e svia. Put koji je odabrala je puno sistematic niji od
moga, ali ona u njega unosi strast koji sam ja unosila kada sam bila mlada.
Da, jest.
Zato si uzela predah da radi na toj knjizi?
Da.
To si dugo ekala?
Da. Opet pogledam Kaisera u njegove smee oc i iz kojih izvire iskrena
znatiz elja. - Ali kada sam jednom poc ela, nisam bila sigurna da c u iz toga
dobiti ono to sam htjela.
A to je to?
Nisam sigurna.
Stignu nam omleti i sok, ali ni jedno od nas nije podignulo vilicu.
Mogu ti postaviti osobno pitanje? - upita.
Moe ga postaviti.

Nikada se nisi udavala?

Tako je. Zar ti je to udno?
Iznenauje me. Nema mnogo heteroseksualnih z ena koje izgledaju kao ti i
uspiju doi do etrdesete a da se barem jedanput ne udaju.
-Jesi li me to na lijep nain pitao to sa mnom nije u redu?
Kaiser se nasmije. To je lijep nain zabadanja nosa u tue stvari.
Ti bi rekao da sam pravi zgoditak, zar ne?
Da, bih.
Mnogi tipovi tako misle. Iz daljine.
A to ti nedostaje iz blizine?
Nisam kao veina ena.
Kako to?
Pa ovako. Upoznam tipa. Zgodan, uspjes an, neovisan. Doktor, lijec nik,
bankar. Prva liga. Kako god. On jedva c eka da izaemo. Ja sam z ena koja nije
ruz na i koja radi ono s to mnogi smatraju glamuroznim poslom. Prvih
nekoliko puta kada izaemo pokazuje me svojim prijateljima. Sviamo se
jedno drugome. Postanemo intimni. Zatim, za tjedan ili mjesec dana, dobijem
novi zadatak. Afganistan. Brazil. Bosna. Egipat. I to ne tako da mogu dolaziti i
odlaziti. Mjesec dana navlac enja fotoaparata po terenu. Moz da taj tip sljedec i
tjedan dogovara neki meunarodni posao i z eli da budem nazoc na njegovoj
proslavi u c ast toga. Moz da je sljedec i tjedan dodjela Oskara. Ali ja prihvac am
zadatak. Ne z elim niti razgovarati o tome da ga odbijem. I dok se vratim, on je
odluio da ta veza moda ipak ne funkcionira.
Zato misli da je to tako?
Zato to veina mukaraca ima gornji gen?
-to?
Gornji gen. Moraju biti u superiornom poloz aju. Svia im se ideja da budu
sa mnom. Ali stvarnost je puno drugac ija od onoga kako su je oni zamis ljali.
Nekima se ne svia s to zaraujem vis e od njih. Oni koji zarauju vis e od
mene ne vole kada se njihovi prijatelji ponas aju kao daje moj posao vaz niji od
njihova. Neki ne mogu podnijeti da mi je u z ivotu nes to vaz nije od njih. Ne
elim se aliti. Samo elim da shvati.
Ja zaraujem s ezdeset i osam tisuc a dolara na godinu - rec e Kaiser.
Znam da ti zarauje vie od toga.
Kako zna?
Vidio sam tvoju poreznu prijavu.
to?
Morali smo te iskljuiti kao osumnjienika. To je bio dio istrage.
Odlino.
Ali mislim da tvoj posao nije vaz niji od moga. Uzme vilicu i zaloga omleta.
- A ti?
Ne. I znam da ti nisam najvaniji u ivotu.

Istina.
I to mi ne smeta.
Promatram ga dok lijeva vruc i umak po omletu, ali u oc ima mu ne mogu
nita proitati. - O emu govorimo?
Mislim da ti je jasno.
Pa, barem se u neemu slaemo.
Nasmije se i ovaj put mu se vide bijeli zubi, a oc i mu sjaje. - Nisam
zapravo dos ao ovamo to rec i, ali mi je drago s to jesam. Neugodno mi je zbog
tvoje sestre.
To nema nikakve veze s mojom sestrom. Ono to se dogodilo Jane samo je
potvrdilo ono s to sam davno nauc ila. Ako c ekas da napravis ono s to z elis ili
to bi trebao, moda e umrijeti prije nego to ti se pokae prilika.
I to sam nauc io, u Vijetnamu. Ali lako je to zaboraviti kada te uhvati z rvanj
svakodnevnog z ivota. Toliko se udubis u ono s to radis , ljude koji o tebi ovise,
da ne vidi nita drugo. Je li ti poznat taj osjeaj?
Dugo vremena sam svijet gledala samo kroz staklo.
A sada?
Sada lebdim. Barem dok nisam nas la slike. Ali osim toga, nis ta me bas ne
vee.
Moe li podnijeti jo jedno osobno pitanje?
A to mi preostaje.
Lenz mi je rekao da nisi bila bliska se sestrom. S druge strane, radis puno
vis e od bilo kojeg drugog roaka ukljuc enog u ovaj sluc aj. Odluc ila si daje
tvoja misija pronai nju ili pronai istinu. Kako to objanjava?
Kako to objanjavam? Nisam Lenzu sve ispric ala. Jane i ja smo imale
problema dok smo odrastale. Neki od tih problema ostali su i kada smo
odrasle. Meutim, prije tri godine, uplas ila sam se za svoj z ivot. Zavrs ila sam
na hitnoj zbog bolova i za tren sam se nas la na odjelu onkologije. Mislili su da
imam rak jajnika. Sva srec a da se to dogodilo u San Franciscu, a ne dok sam
bila negdje na zadatku. Ali moji su prijatelji bili na zadatku. Bila sam sama i na
smrt uplaena.
Zastanem i progutam knedlu. Odjednom se usred noc i probudim i
vidim Jane pokraj mog kreveta, drz i me za ruku. Mislila sam da sanjam. Rekla
je da se usred noc i probudila. Osjetila je snaz nu bol, kao trud za vrijeme
poroaja, i pred oc ima je vidjela moje lice. Nazvala me kuc i i dobila govornu
pos tu. Zatim je nazvala moju agenciju i saznala da sam u bolnici. Djecu je
ostavila s Marcom i odmah doletjela da bude pokraj mene. Spavala je u toj
bolnic koj sobi c etiri dana. Vozila me u kolicima na testiranja, razgovarala s
lijenicima i medicinskim sestrama, sve je radila. Nikada nije otila od mene.
A prije toga niste bile bliske?
Ne. Ne kaz em da su svi grijesi iz pros losti odmah opros teni. Ali ispric ala
mi je neke stvari. Rekla je da je odrastajuc i shvatila koliko sam se z rtvovala

da bih se za nju brinula dok smo bile djeca. Da zna da joj z elim samo najbolje
c ak iako ponekad ni ona sama nije znala s to je to. Ja sam njoj rekla da
pos tujem z ivot kakav si je izgradila iako sam ga prije podcjenjivala. To joj je
mnogo znac ilo. Uzmem vilicu i radim zamis ljene krugove po s anku. Lako
se osjec ati neovisno kada si mlad, kao da ti nitko ne treba. Ali kako vrijeme
prolazi, vrijeme postaje vaz no. A s obzirom na to u kakvom nam je majka bila
stanju, Jane i ja trebale smo jedna drugu.
Govori u prolom vremenu.
Ne znam vis e u s to vjerujem. Znam samo daje moram pronac i. Zivu ili
mrtvu. Ona je moja krv i volim je. Jednostavno je. Moram nai sestru.
Kaiser prui ruku i njeno me primi za zglob. - Hoe, Jordan.
Hvala.
Jesi li ikada eljela vlastitu obitelj? Smiriti se, roditi djecu i sve ostalo.
Svaka z ena koju sam ikada poznavala to je u nekom obliku ili na neki
nain eljela.
-A ti?
Cujem da mi sat otkucava. Sinoc sam posjetila nec aka i nec akinju i
preplavili su me osjeaji.
On pogleda u s ank. Wendy je rekla da je tamo moz da bilo nekih
problema. Kod tvog ogora.
A c uj. Mus ke mogu u z ivot ukljuc iti do odreene granice. Ali tu granicu ne
moete prijei.
To nam je rekla samo zato to joj je posao da te zatiti.
Nec u se odrec i sve svoje privatnosti zbog zas tite. Popijem dugi gutljaj
kave i nastojim kontrolirati narav. Sto sve znas o meni uopc e? Lijec nic ki
karton? Sve do veliine grudnjaka?
Ne znam koja ti je veliina grudnjaka. Mrtav je ozbiljan.
eli li znati?
Mislim da sam sklon tome da istraim to pitanje.
Misli ako dobije dovoljno vremena.
Naravno. Popije gutljaj soka i obris e usta ubrusom. - Koliko vremena
misli da e trebati?
Barem etiri sata. Bez prekida.
Sutra neemo imati etiri sata.
A nemamo ni veeras.
On opet pogleda Wendy koja se trudi ne gledati nas. - Ne, nemamo. Radna
se skupina upravo sastaje u Centru za hitne operacije. Moram se vratiti i ne
znam kada u se moi izvui.
Kada smo vec na tome, rekao si de Becqueu da nec ete imati problema
spojiti apstraktna lica na slikama sa rtvama, zar ne?
Kaiser kimne glavom. Jedanaest z rtava, devetnaest slika. Dva velika
problema. Sigurno ima z rtava za koje ne znamo. Ubojstva ili nestanci koji

odgovaraju potpuno potpisu zloc ina. Moz da su bile prostitutke ili su pobjegle
od kuc e, a ne bogate z ene, pa nitko nije prijavio njihov nestanak. Moz da smo
nas li njihova tijela, ali buduc i da odgovaraju apstraktnijim slikama, nismo
toga ni svjesni. Meutim, detektiv iz opc ine Jefferson i ja pros li smo svaki
sluc aj ubojstva i nestale osobe u New Orleansu u pros le tri godine i imamo
samo nekoliko moguih, ali vrlo je mala vjerojatnost.
Koliko ste slika spojili s poznatim rtvama?
Sest od jedanaest stopostotno odgovaraju. Kod dvije postoji vrlo velika
vjerojatnost. Meutim, na nekim su slikama lica toliko nejasna ili iskrivljena,
da ne moemo nita postii.
Tko radi na njima?
Sveuc ilis te u Arizoni. Oni su dosta za nas radili u pros losti. Digitalno
uveavanje fotografija.
Ali ovaj put ne.
Barem ne za sada.
Mislim da je to zato s to u ovom sluc aju zapravo ne treba uvec avanje
fotogra ija. Iskrivljenja koja z elite popraviti nisu rezultat nejasnoc e ili manje
rezolucije koja zamagljuje stvarnost. Ta su iskrivljenja nastala u umu ljudskog
bic a, moz da poludjelog. Moz da imaju vrlo malo ili nikakvu vezu sa
stvarnou. Kaiser me netremice promatra. to predlae?
Poznajem neke fotografe koji rade iskljuc ivo u digitalnom obliku. Ne
z elim spominjati imena, ali sjec am se da je jedan od njih govorio o sustavu
koji drz ava razvija CIA ili NSA ili netko drugi za tumac enje satelitskih
slika. Svrha je pokus ati iz kaosa stvoriti vizualni sklad. Nije smio puno o tome
govoriti i mene to nije toliko zanimalo, ali toga se sjeam.
Kada je to bilo?
Prije dvije ili tri godine.
Ima li taj sustav ime?
U tome trenutku zvali su ga Argus. Po onoj mitolos koj zvijeri sa stotinu
oiju.
Rei u Baxteru da upita druge agencije i vidi to moe saznati.
Dobro. To je moj doprinos. Je li ovaj doruak na raun Ureda?
Mislim da si Ured to moz e prius titi. Odjednom me Kaiser primi za ruku i
osjetim takvo uzbuenje da mi se u glavi odmah oglasi alarm. - Slus aj - rec e
pogledavi jo jedanput Wendy - zato ne bismo...
Povuc em ruku. - Nemojmo z uriti, dobro? Osjec aji su tu. Svjesni smo toga.
Vidjet emo to e biti.
Polako kimne glavom. - Dobro. Ti odluc ujes . Pojedemo ostatak obroka u
tis ini gledajuc i jedno drugo i njez nu komediju kasnih vec era oko nas.
Zahvalna sam to se ne osjea obveznim da avrljamo. To je dobar znak.
Kada je platio rac un, odvede me do Wendy i zahvali joj na vremenu koje
nam je dala. Razgovara i ponas a se toliko profesionalno suzdrz ano da se c ini

da se Wendy malo ohrabrila. To nis ta ne govori o njezinoj inteligenciji. Svi

vidimo ono to elimo vidjeti dok nismo prisiljeni vidjeti neto drugo.
Vani, usred buke studenata koji tulumare, Kaiser nas pozdravi i ode u
ured. Wendy ne govori puno putem prema stanu i to mi odgovara. Iako mi se
svia, mislim da bi sutra bio dobar dan za pronai hotel.

13.
Sjedim u malom kombiju FBI-ja na kampusu Sveuc ilis ta Tulanea, koji je
dom Zelenog vala, a to je pravo ime za ekipu c iji je kampus prepun zelenila
kao vrt, c ak i u listopadu. Hrastovi su jos prekriveni lis cem, palme cvjetaju i
travnjaci bljes te na suncu kao svjez e pokos ene livade. Osamnaest metara
dalje od kombija nalazi se umjetnic ki centar Woldenberg, stari kompleks od
cigle u kojem se nalaze umjetnic ki odjeli sveuc ilis ta i umjetnic ka galerija
Newcomb.
John Kaiser i Arthur Lenz us li su kroz vrata galerije prije trideset sekundi
da se nadu s Rogerom Wheatonom, umjetnikom zaposlenim na sveuc ilis tu.
Doktor Lenz na sebi ima skriveni mikrofon i odas iljac koji stalno testira dok
ulazi u zgradu.
Arthur ne vjeruje u tehnologiju rec e Baxter koji sjedi pokraj mene sa
slus alicama i mikrofonom. Usput rec eno, provjerio sam za onaj rac unalni
program o kojem si govorila Johnu. Zaista postoji. Nacionalni ured za
satelitsko prac enje koristi ga za tumac enje satelitskih fotogra ija. Vec dva
sata primjenjujemo ga na digitalnim fotogra ijama Zena koje spavaju koje ne
moemo identificirati.
Jeste li to nali?
Baxter mi uputi ohrabrujuc i smijes ak. Kaz u mi da izbacuje lica koja
izgledaju kao da ih je nacrtao Picasso. Ali nastavit e raditi.
Moda nam se posrei.
Smjestio sam te u hotel. Doubletree hotel, u blizini nas eg ureda, samo niz
ulicu blizu jezera. Misle da radis za neku korporaciju pa nemoj spominjati
Ured.
Nema problema. Hvala.
U unutras njosti kombija je neugodno toplo iako je devet ujutro. To je
dijelom zbog vanjske temperature, zbog tjelesne temperature te elektric ne
opreme koja se nalazi na zidovima kombija.
Na vrhu hladnjaka napunjenog ledom nalazi se ventilator, ali on jedva
uspijeva rezati gusti zrak.
Prije pojave agentica rec e Baxter skidali bismo se u bokserice u
ovim kombijima.
Nemojte zbog mene oklijevati. I ja c u se skinuti ako ovdje budemo morali
dugo ostati.
Baxter se nasmije. Na njegov zahtjev, imam odijelo sa suknjom i cipele s
visokom petom tako da osumnjic enima izgledam z enstvenije kad uem
unutra. Jedna je agentica ujutro poslana u robnu kuc u Dillard's s popisom
mojih velic ina. Glavni agent Bowles oc ito nije imao problema ranije otvoriti

trgovinu, ali zbog isprobavanja raznih kombinacija propustila sam vec inu
jutarnjega stratekog sastanka.
Koliko ste unaprijed Wheatona obavijestili o ovom razgovoru?
Jedan sat prije. Rektor je to uc inio. On samo sebe z eli zas tititi. Ako
ispadne da je zaposlenik sveuc ilis ta kriv za nestanak ili smrt studenta,
pravna odgovornost bila bi golema. Rekao je Wheatonu da mora s nama
suraivati iako mu se c inilo da je potpuno apsurdno da bi on mogao biti
ukljuc en u neki zloc in. Nije spominjao kistove ni Zene koje spavaju nego
samo da imamo dokaze koji povezuju umjetniki odjel Tulanea s ubojstvom.
Wheaton nije imao problema s ispitivanjem?
Ne ako moz e raditi dok se s njim razgovara. Oc ito je opsesivan kada se
radi o radnom rasporedu.
Ulazimo - ree Lenz kroz kranje statikog elektriciteta.
Baxter provjerava aparaturu da vidi biljei li sve to psihijatar govori.
Iz zvuc nika malog monitora na konzoli ispred nas c uje se kucanje. Zatim
se uje zvuk vrata koja se otvaraju.
to je sad? - ree Kaiser.
To je slika - ree Lenz. - Nastavi. Ovdje, s tvoje desne strane.
Baxter rec e: - Zelimo da ues s to prije, Jordan. Prije nego s to se Wheaton
previe opusti.
-Jeste li vi Roger Wheaton? - upita Kaiser.
Zavlada stanka pa se c uje duboki glas nekog c ovjeka. - Da. Jeste li vi
gospoda iz FBI-ja?
Ja sam specijalni agent Kaiser. Ovo je doktor Arthur Lenz. Doktor Lenz
je forenziki psihijatar.
Zanimljivo. Dobar dan obojici. Kako vam mogu pomoi?
Imamo za vas neka pitanja, gospodine Wheaton. Neemo dugo.
Dobro. elim brzo namazati boju.
Slika je... oc aravajuc a rec e Lenz glasom punim divljenja. To je
remek-djelo.
Nadam se - odgovori Wheaton. - To mi je zadnje.
Zadnja istina, mislite?
-Da.
To je spomenik vaega cijelog opusa.
-Hvala.
Ali zato biste sada stali?
Opet stanka i zatim Wheaton odgovori glasom punim z aljenja. - Zdravlje
me vis e ne sluz i kao nekada. Vrijeme je za novi smjer. Barem tako mislim.
Rektor je rekao da imate pitanja? Sve je zvualo vrlo tajnovito.
Gospodine Wheaton - rec e Kaiser u posljednjih godinu dana iz New
Orelansa bez traga je nestalo jedanaest ena. Jeste li znali za to?
Kako ne bih znao? Studentice dva puta na tjedan imaju sastanke na

kojima se govori o sigurnosti. Letci su na svakome zidu.

To je dobro. Ovdje smo zbog tih nestanaka. Vidite, nekoliko z rtava se
pojavilo, na odreeni nain.
Proc itao sam da je pronaena z ena iz trgovine. Ali u novinama je pisalo
kako FBI misli da to nije uinio isti ovjek.
Kaiser rec e povjerljivim glasom: - Mediji znaju manipulirati. Siguran sam
da to znate.
Nakon stanke, Wheaton rec e: - A tako. Dobro. Rekli ste da se nekoliko
rtava pojavilo. Otkrili ste jo tijela?
Ne ba. Nali smo seriju slika na kojima su naslikane te ene.
Slika? Slika nestalih ena?
Toc no. Na slikama su z ene nage i namjes tene kao da spavaju, a moz da su i
mrtve.
Boe. I doli ste me za to pitati?
-Da.
Zato? Jesu li slike pronaene u blizini?
Ne. U muzeju u Hong Kongu.
Hong Kongu? Ne razumijem.
Primim Baxtera za ruku. Mislila sam da c e dr. Lenz imati glavnu rijec u
pitanjima.
Arthur je htio da idemo ovako. Zeli da John postavi pitanja koja moraju
biti postavljena. A on e se ukljuiti kada bude spreman. Arthur je suptilan.
Gospodine Wheaton - rec e Kaiser tijekom forenzic kog pregleda ovih
slika, otkrili smo neke dlake iz tih kistova. Dlake su iz posebnih kistova.
Kolinsky dlake.
Istraz ujete svakog umjetnika u Americi koji rabi kistove od Kolinsky
dlake?
Ne. To bi bio prevelik posao, c ak i za nas. Ali ovo nisu bile obic ne Kolinsky
dlake. One su vrlo posebne zapravo najbolje - proizvedene u jednoj maloj
tvornici u Mandz uriji. Postoji samo jedan uvoznik u SAD i on prodaje vrlo
ogranienu koliinu. Odabranim kupcima.
A Sveuc ilis te Tulane je jedno od tih kupaca. Sad razumijem. Naravno. Ja
sam ih naruio. Nadam se da vidite daje to iz oitih razloga.
Moete li nam rei zato, koliko god to bilo oito?
To su najbolji kistovi na svijetu. Vrlo otporni. Obic no se rabe za akvarele,
ali prilagodljivi su za svaki medij. Ja se njima koristim za ine radove na
svojim uljima.
Koriste li se njima i vai studenti?
Da ih nisam naruc io za ovaj program, dvoje mojih studenata ne bi si ih
moglo priutiti. To je jedna od prednosti akademskog okruenja.
Ti bi studenti bili gospoa Laveau i gospodin Gaines?
Wheaton se nasmije. - Da. Frank bi mogao kupiti ran za uzgoj da hoe.

Govorite o gospodinu Smithu? - upita Kaiser.

Da. Franku Smithu.
-Je li ovo to sada rabite Kolinsky kist?
- Ne nego od svinjske dlake. Malo grubo zvuc i, zar ne? Ali ipak je to dobar
kist.
Koristite li se oduvijek rijetkim Kolinsky kistovima?
Ne. Ovaj se put stanka c inila beskrajnom. Prije tri godine
dijagnosticirali su mi autoimunu bolest koja utjec e na moje ruke i prste.
Morao sam promijeniti mehaniku poteza kistom kako bih ostao dosljedan
svojem stilu. Neko sam vrijeme eksperimentirao i onda otkrio posebne
Kolinskyje. Toliko su bili dobri da sam nagovorio studente da ih isprobaju.
Tako znai. Koliko ljudi ima pristup tim kistovima?
Moj poslijediplomski studenti, naravno.
-Jo netko?
Pa... kao s to vidite, ovo bas i nije zas tic eno podruc je. Svatko moz e uc i i
uzeti jedan ako to z eli. Studenti prijediplomskog studija c esto prolaze da vide
kako moj rad napreduje. Morao bi imati straz are dvadeset i c etiri sata na dan
da ih sprijeim da prolaze.
Gospodine Wheaton - rec e Kaiser poniznim tonom - tes ko mi je to pitati,
ali biste li nam mogli dati alibije za odreene datume u posljednjih
osamnaest mjeseci?
Morao bih vidjeti o kojim se datumima radi? Zelite rec i da sam
osumnjien za te strane zloine?
Po de iniciji je osumnjic en svatko tko ima pristup tim kistovima. Znate li
gdje ste bili prije tri vec eri, nakon otvorenja muzeja? Recimo od osam i
etrdeset i pet do devet i petnaest?
Kod kuc e. I predviam sljedec e pitanje. Bio sam sam. Trebam li se obratiti
odvjetniku?
To je vae pravo, gospodine. Ja ne elim utjecati na vau odluku.
Dobro. Wheaton sada sporije odgovori, paljivo razmiljajui.
Moete li nam ispriati kako ste odabrali svoje studente? upita Kaiser.
Mogu. Svaki kandidat predao je sliku. Imao sam mnogo toga za pregledati.
Prvo sam pogledao fotogra ije poslane elektronic kom pos tom. Zatim sam
otiao tamo i pregledao izbor slika svakog od finalista.
Jeste li primijenili neki drugi kriterij osim slika kandidata?
-Ne.
Jeste li imali kakvih biografskih podataka u kandidatima?
Mislim da sam imao po jednu stranicu za svakoga. Neku vrstu z ivotopisa
iako to nije formalan dokument kada se radi o umjetnicima. Zivotopis Leona
Gainesa bio je zanimljivo tivo.
Mogu misliti. - Kaiser pokus ava zvuc ati prijateljski, ali ne moz e se sakriti
injenica da se radi o ispitivanju. - to Vas je dojmilo kod svakoga?

Mislim da ne mogu na to kratko odgovoriti - odgovori Wheaton.

Moete li nam dati kratak opis svakog studenta?
Ne znam toliko o njima.
Na primjer, o Franku Smithu.
Opet duga tis ina, ali iz izolacije kombija nemoguc e je zakljuc iti je li
nastupila zbog toga to Wheaton ne eli odgovoriti ili zato to trai rijei.
-Jako mi se svia Frank - rec e Wheaton na kraju. - On je darovit mladic .
Nikada nije upoznao inancijske probleme, ali mislim da mu je djetinjstvo
bilo tes ko. Imao je jednog od onih oc eva, znate. Velika oc ekivanja i to
tradicionalne vrste. Frank ima neogranic eni talent i vrlo je posvec en poslu pa
c e biti sve bolji i bolji. Vrlo je pedantan i neustras iv kada radi na svojim
temama. Ne znam to bih drugo rekao. Nisam kritiar. A detektiv jo manje.
Naravno. Jeste li ikada vidjeli Franka Smitha nasilnog?
Nasilnog? On je strastven kada se radi o poslu. Ali nasilan? Ne. Jedino s to
mogu rec i jest da ne cijeni rad drugih umjetnika. Ne zna se odnositi prema
ljudima. Frank zna sve o povijesti umjetnosti, ali ne podnosi budale. Moz ete
misliti kako to utjee na ovjeka kao to je Leon Gaines.
Recite nam kako.
Leon bi vjerojatno vec ubio Franka da zbog toga ne bi zavrs io na
doz ivotnoj robiji u zatvoru u Angoli. To bi mu bilo trec e kazneno djelo.
Nikada ga vie ne bi pustili.
Priajte nam o Gainesu.
Wheaton toliko glasno uzdahne da smo ga c uli i mi preko odas iljac a. Leon je jednostavan c ovjek. Ili vrlo sloz en. Ne mogu se odluc iti. On je
izmuc ena dus a koja se nikada nec e rijes iti svojih demona. Cak ni uz pomoc
umjetnosti, koja je sigurno dovoljno jaka da istjera nekoliko demona.
Jeste li svjesni toga da Gaines tue svoju djevojku?
Ne znam s to Leon radi u slobodno vrijeme, ali nis ta me ne bi iznenadilo. I
njegove su slike pune takvih stvari.
Mislite li da je sposoban ubiti?
Svi smo sposobni ubiti, agente Kaiser. Siguran sam da to znate.
Sluz ili ste u Vijetnamu - rec e Kaiser nadovezujuc i se na Wheatonov
odgovor. Je li tako?
Ako ba morate znati, jesam.
Imate izvanredan dosje.
Radio sam ono to su me traili.
Radili ste i vis e. Zaradili ste bronc anu zvijezdu. Moz ete li mi rec i kako ste
je dobili?
Sigurno ste nekako doli do izvjetaja.
Daniel Baxter odmahnu glavom pokraj mene. - Wheaton se previs e
opustio. Uzvraa Johnu pitanjima.
Izvjes taji ne mogu potpuno doc arati s to se dogodilo, zar ne? upita

Kaiser.
Bili ste tamo, zar ne? uzvraa Wheaton.
Da. Bio sam u konjic koj ophodnji, satnija H, deveta konjanica. Vi ste bili
marinac?
Trei vod.
Nisu dijelili medalje za kopanje rovova.
Ne. Radilo se o jasnoj akciji. Moja je satnija bila u zamci u blizini Quan
Trija. Narednik je stao na minu koja mu je raznijela nogu iznad koljena.
Dvojica su otis la po njega. Obojicu je ubio snajper. Vrijeme je bilo los e pa se
nismo mogli traz iti napalm za snajperista, ali on je dovoljno dobro vidio da
moz e pucati. Ni topnis tvo ga nije moglo pogoditi. Narednik je vikao da c e
izvaditi iglu na vlastitoj bombi ako jos netko pokus a doc i po njega. Mislio
sam da bi stvarno to mogao uiniti, ali iskrvario bi pa sam otiao po njega.
Samo tako?
Tako to katkad ide, zar ne? Snajperist je pucao u mene, ali je promaio.
U izvjetaju pie da ste ubili i snajperista.
Mislim da sam pomislio kako sam besmrtan kada sam dovukao
narednika. Jeste li se ikada tamo tako osjeali?
Samo jedanput, hvala Bogu. To je opasan osjeaj.
Da. Ali ja sam ga iskoristio. Posudio sam bacac granata od desetnika i
pojurio preko polja...
Koje je bilo minirano?
Da. Ali dok sam trc ao cik-cak preko polja, snajperist je stalno pucao i
promas ivao. Zbog toga sam uspio vidjeti bljesak cijevi i uoc iti gdje se nalazi.
Kada mi je bio u dometu vec mu je bilo kasno pomaknuti se. Ja sam se popeo
na drvo. Zapravo zapetljao. Samo sam ukopao noge i lansirao. Imao sam
sree. On nije.
Tako je to tamo bilo. A to je s incidentom u vezi sa silovanjem?
Opet tis ina dok Wheaton mijenja brzinu razgovora. Kaiser se za dvije
sekunde pretvorio iz ratnog druga u neprijatelja.
to s tim? - upita Wheaton.
Sigurno ste zbog toga izgubili prijatelje u satniji jer ste toliko daleko
gurali.
Nisam imao izbora.
Kako to mislite?
Odgojen sam tako da prema z enama postupam s pos tovanjem, agente
Kaiser. Bez obzira na to kojim jezikom govore i kakve su boje koe.
Poelim na glas klicati.
A ona i nije bila ena - doda - bila je dijete.
Je li to bio pokuaj silovanja ili gotov in?
Naletio sam dok je zloc in bio u tijeku. Pregledavali smo vilu da vidimo
ima li sanduka s orujem i uo sam vritanje iz kuice u stranjem dijelu.

Tako dakle. Dvojica poinitelja?

Tako je. Jedan je sjedio na njezinim grudima i koljenima joj drz ao ruke.
Drugi je... inio zloin.
A to ste Vi uinili?
Rekao im da prestanu.
Ali jedan od njih je bio va nadreeni, zar ne? Desetnik?
Tako je.
-Jesu li prestali?
Nasmijali su se.
to ste onda uinili?
Uperio sam u njih oruje i zaprijetio da u ih ubiti.
Svoj M-16?
Tada sam nosio vedski K-50.
Zvui kao da se razumijete u oruje.
Nisam htio umrijeti jer se M-16 zaglavio kada ga trebam. Kupio sam K od
nekog pijuna na odmoru u Sajgonu.
to se onda dogodilo?
Psovali su i prijetili da e me ubiti, ali su prestali.
Biste li ih ubili?
Ranio bih ih.
Tada ste prijavili incident.
Tako je.
-Jeste li pokuali utjeiti djevojicu?
Ne. Nisam htio toj dvojici okrenuti leda.
ini se kao pametna odluka.
Djevojc ic ina majka je bila u kolibi. Nju su onesvijestili, ali tada se vec
budila. Je li to vano za vau istragu?
Ne znam, gospodine Wheaton. Ali moramo pitati o svemu. Hvala Vam s to
se iskreni. To vam ide u prilog.
-Je li?
Zvuk tkanine koja se trlja o mikrofon govori mi da se Lenz krec e po
prostoriji.
Spremi se - ree mi Baxter.
Gospodine Wheaton - rec e Lenz. - Moram Vam rec i da sam zadivljen ovim
s to radite. Povratak vas em izvornom nadahnuc u okrenut c e umjetnic ki svijet
naglavake.
S ovakvim odmakom lako je uoc iti kulturu i obrazovanje u psihijatrovu
glasu u usporedbi s Kaiserovim.
To mi ne bi smetalo rec e Wheaton. Ne razmis ljam mnogo o
kritic arima, ali ih ne volim. Uvijek su bili prema meni ljubazni, ali rastrgali su
rad ljudi kojima se divim i to im neu oprostiti.
Sto je Wilde rekao o kritic arima? - upita Lenz. - Oni koji u lijepim stvarima

pronalaze runo znaenje pokvareni su bez imalo arma?

Da! - vikne Wheaton s uz itkom u glasu. Zvuc ite kao Frank. On je veliki
oboavatelj Wildea.
Stvarno? Siguran sam da c emo se onda odlic no slagati. Opet se c uje
s us tanje Lenzove odjec e. - Gospodine Wheaton, s obzirom na to da sam
forenzic ki psihijatar, ja sam isto tako i lijec nik. Ako vam ne smeta, pitao bih
Vas o Vaoj bolesti i kako je ona utjecala na ono to radite.
O tome radije ne bih govorio.
Lenz nije odmah odgovorio, ali mogu zamisliti kako laserskim pogledom
u tome trenutku pretraz uje Wheatonovo lice. Razumijem - na kraju c e
psihijatar. - Ali bojim se da moram inzistirati. Takve dijagnoze imaju velik
utjecaj na psihologiju ljudi, kao s to i sami dobro znate. Jeste li znali da je i
Paul Klee patio od sklerodermije?
Da. To je jednako utjecalo i na njegov rad.
Vidim da nosite rukavice. Jesu li se simptomi Raynaudova sindroma is ta
ublaili otkad ste se preselili na jug?
Nes to jesu. Ali vis e zbog toga s to me sveuc ilis te s titi. Preduvjet za
slus anje mog predavanja jest pristanak na slus anje predavanja u dvorani bez
klimatizacije. To u New Orelansu moz e biti tes ko. Ali c ini se da nikome bas ne
smeta.
Mogu misliti. Vi ste slavni.
U nekim krugovima. Da odgovorim na pitanje, jos c esto imam napadaje
bolesti.
Imate li trajno oteenje tkiva na rukama?
Jo jedanput ponavljam da radije ne bih o tome govorio.
Bit u vrlo kratak. Lijeite li se ovdje u New Orleansu?
-Jednom sam posjetio reumatoloki odjel u Tulaneu. Nisam bio zadivljen.
Sigurno postoje i drugi sveuilini gradovi u koje ste mogli otii i u kojima
autoimunosne bolesti imaju prioritet? Jeste li razmatrali druge ponude?
Kamo god da odem, lijec enje je uglavnom palijativno. To sigurno znate,
doktore. Cini mi se da mi je bolje ako nijec em bolest i trudim se najbolje s to
mogu.
Dobro. Jeste li u posljednjih godinu dana testirali rad organa?
-Ne.
Provjeravate li redovito barem tlak?
-Ne.
Znate li da je povieni tlak zatitni znak...
Nisam budala, doktore. Radije bih da promijenimo temu, molim Vas.
Imam premalo vremena da bih ga provodio razgovarajuc i o onome s to me
ubija.
Preplavi me osjec aj saz aljenja zbog Lenzova neumoljivog ispitivanja. Zato ga ne pusti na miru?

Osjea da je na dobrome putu - ree Baxter strogim glasom.

-Mislite daje?
Dijagnoza neizljec ive bolesti velik je stresor. Moz e uzrokovati homicidno
ponaanje kod pojedinaca koji su tome skloni.
Jeste li svjesni da se iskus avaju neke revolucionarne nove metode
lijec enja? - upita Lenz. - Na primjer, u Seattleu primjenjuju presaivanje
kotane sri...
Svjestan sam svega toga, doktore...?
Lenz.
Doktore Lenz, hvala Vam. Potpuno shvac am u kakvoj sam situaciji. Pitam
se razumijete li Vi. Ja sam umjetnik. Nemam obitelj. Moj posao je moj
prioritet. Radit c u koliko dugo budem sposoban. Kada umrem, moja c e me
djela nadz ivjeti. To je vec e zadovoljstvo od onoga s to c e ga vec ina ljudi ikada
doivjeti.
Wheatonov glas je os trica istine i zahtijeva tis inu iz pos tovanja, kao i
molitva.
Ajde Baxter c e tjeskobno lupkajuc i po konzoli ispred sebe pusti je
unutra.
Ali Lenz ne zna kada stati. elio bih nastaviti s...
Ispric avam se, gospodine Wheaton - os tro c e Kaiser. - Nas a fotogra kinja
je trebala doi prije deset minuta. Ako..
Kreni! kae Baxter lupivi me po koljenu.
Otvorim vrata kombija i za nekoliko sekundi hodam po ploc niku prema
umjetnic koj galeriji Newcomb pokus avajuc i odrz ati ravnotez u u petama na
koje nisam naviknula dok mi srce snano lupa.
Na ulazu me preplavi miris uljane boje koji postaje sve jac i dok se
pribliz avam glavnoj galeriji prisjec ajuc i se tlocrta koji nam je Baxter pokazao
u kombiju. Ulaz je s obiju strana vrata ukras en ploc ama obojenog stakla iz
Tiffanyja. Kada sam us la, nais la sam na zakrivljeni bijeli zid. Ugledavs i drveni
okvir, gledam u zadnji dio Wheatonova krunog platna veliine sobe.
S moje desne strane nalazi se otvor u zakrivljenom zidu. Dok prolazim,
prisjec am se Baxterovih uputa da se ponas am suzdrz ano i profesionalno, ali
prekine me pogled na sliku.
Krug od spojenih platna visok je dva i pol metra i s irok barem deset
metara. Sam pogled na to pobuuje strahopotovanje. Osjeam se kao da sam
us la u svijet J.R.R. Tolkiena, sjenoviti svijet u kojem ti se korijenje mota oko
nogu i granje oko vrata, gdje zapetljana vinova loza i jarci skrivaju ono s to
z elimo sakriti. Kroz taj tamni svijet tec e uska, crna rijeka koja povremeno
prelazi preko stijena ili palih grana. Scena me s okirala jer sam oc ekivala
nes to apstraktno nalik na sva Wheatonova kasnija djela. To je Lenz mislio
pod povratkom izvornome nadahnuc u. Cini mi se kao da bih mogla pruz iti
ruku u sliku, uzeti granc icu i slomiti je. Da miris boje i ulja nije toliko jak,

mislim da bih mogla namirisali truljenje lis ca. Samo jedno zakrivljeno platno
je nedovrs eno, a ispred njega stoji sam Wheaton i u rukama sakrivenima u
bijelim rukavicama dri kist i paletu.
Zatim me zapanjila visina umjetnika. Zbog slike koju sam sinoc vidjela
dobila sam dojam da se radi o sitnom c ovjeku, ali to samo dokazuje koliko
nas fotogra ije mogu zavarati. Wheaton je nekoliko centimetara niz i od
Kaisera koji je visok metar i devedeset. Ima tanke ruke i velike s ake s dugim
prstima, a ramena su mu samo lagano pognuta zbog starosti. Lice mu je
toliko snaz no da naoc ale s tankim okvirom - odavde vidim crte na staklima izgledaju samo kao ukras, a ne kao funkcionalno pomagalo. U pedeset i osmoj
godini ima puno sijede kose koja mu je zalizana od c ela, neki pramenovi sez u
i do ramena, a koz a mu je neobic no glatka. Odaje dojam c ovjeka koji je
ostvario stanje nevjerojatnog mira iako je, s obzirom na ono malo njegove
prolosti koju znam, to potpuno krivi dojam.
-Je li ovo vaa fotografkinja? - upita i nasmije mi se.
Wheatonov osmijeh nestane kada se okrene Lenzu koji, kao ni Kaiser, nije
niti c uo umjetnikovo prvo pitanje jer pozorno promatra znakove
prepoznavanja na Wheatonovu licu. Mogla sam ih pos tedjeti muke. Ovaj me
tip nikada u ivotu nije vidio.
Da, gospodine - kaem glasno pokuavajui ih prenuti.
Wheaton se opet okrene prema meni. - to ste doli fotografirati?
Vaa djela.
Pa krenite. Ali nadam se da c e slike ostati kod FBI-ja. Ne z elim da novinari
vide ovu sliku prije nego to je dovrim.
Naravno - konano e Kaiser. - Smatrat emo ih povjerljivim materijalom.
Kaiser me pogleda i odmah vidim da i on dijeli moju prosudbu Wheatona.
Veliki c ovjek iz Vermonta ne zna tko sam ja. Nakon ove poc etne zbunjenosti,
shvatim koliko je u studiju vruc e. Kaiser je skinuo kaput i na kos ulji mu se
vide tragovi znoja, a Lenz jos ima jaknu vjerojatno kako bi sakrio sumnjivu
izboc inu na tijelu ili z ice. Fotoaparatom marke Mamiya kojim sam koristila i
kod de Becquea, slikam platno na vis e mjesta, ali sve je to varka. Cim
razgovor zavrs i, vec ina Wheatonovih slika bit c e zaplijenjena, a razgovor
zapravo vec i jest zavrs io. Osjec am se krivom s to sam dio ove predstave
znajuc i da c e ono s to slijedi utjecati na umjetnika i zbuniti ga, a c ini se da
nam je voljan pomoi.
Dok radim, Wheaton dovuc e ljestve do nedovrs enog platna, popne se na
njih i poc ne slikati malim potezima na oko dva metra visine. Nekoliko puta u
karijeri osjec ala sam se kao da sam u blizini prave velic ine. Sada osjec am
isto. Imam snaz nu z elju slikati Wheatona kako bih dokumentirala umjetnika
dok radi. Nakon kratkog oklijevanja, slikam njega nekoliko puta i c ini se da
mu to ne smeta. U torbici imam jos jedan ilm i za manje od minute stavila
sam ga u fotoaparat jer sam se toliko udubila u osnovnu radnju svog

zanimanja. Whaton ima talent koji posjeduju mnogi velikani: sposobnost

nastaviti raditi ono s to radi kao da u blizini nema fotoaparata. Dok slika,
znam da c e ove slike biti prekrasne i dijelom mozga se nadam da FBI nec e
zahtijevati da negativi ostanu u njihovu vlasnitvu.
Lenz i Kaiser su se pomaknuli u drugi kraj sobe na dogovor i osjec am da
su spremni krenuti dalje na Leona Gainesa. Kaiser me pogleda i kimne mi da
zavrs im. U kombiju imam jos ilmova pa zavrs im ovu rolu prije nego s to
odem do ljestvi i pruz im Wheatonu ruku. Obic no se ne rukujem, ali u ovom
sluc aju osjec am da bih mu nekako trebala zahvaliti na velikodus nosti.
Ostavivs i kist i paletu na vrhu ljestava, Wheaton se spusti i njez no sa mnom
rukuje. Cak i kroz pamuc ne rukavice osjec am da mu je ruka njez na kao z enska
ruka. Zbog te bolesti sigurno ne smije raditi nikakve izic ke poslove osim
slikanja.
Hvala to ste mi olakali posao - kaem.
Umjetnik se sramez ljivo nasmije. Lako je podnositi paz nju lijepe
djevojke.
Hvala Vam.
Pogleda gore i stisne oi ispod naoala. Radite li oduvijek za FBI?
Ne. Prije sam bila fotoreporter. To ba i nije la.
Malo me jos pogleda i opet se nasmije. Molim Vas, navratite i ispric ajte
mi jednom o tome. Fotogra ija me zanima. Rijetko imam posjetitelje, a to je
uglavnom zbog toga to sam sebi postavljam neka ogranienja.
Pokuat u.
Gospodine Wheaton - rec e Kaiser. Zelim vam zahvaliti na pomoc i.
Policija iz New Orleansa vjerojatno c e isto htjeti s vama razgovarati. Moj je
savjet da suraujete s to vis e moz ete unatoc smetnji. Tako c e se cijela pric a
bre zavriti.
Wheaton uzdahne kao da predvia to e se dogoditi.
Na to c e dr. Lenz: Moram vas zamoliti i da ne kontaktirate sa svojim
poslijediplomskim studentima i da s njima sljedec ih dana o ovome ne
razgovarate. Siguran sam da razumijete.
Umjetnik pogleda kao da dobro razumije.
Dovienja, gospodo - ree i okrene se meni. - Dovienja, draga moja.
Kaiser se okrene da krene, ali Lenz malo pric eka. - Zaboravio sam Vam
postaviti jedno pitanje. Je li Cistina stvarno mjesto? Negdje u blizini vas e
kue u Vermontu, pretpostavljam. Ili je to mjesto u Vijetnamu?
Wheaton oklijeva kao da odluc uje hoc e li uopc e odgovoriti. Na kraju rec e:
- U z ivotu sam vidio nekoliko ovakvih mjesta. Ona su mi se c inile kao nekakav
centar. Mjesto u kojem se usredotoc uje snaga prirode. Tu je s uma ili dz ungla,
ali u pozadini, tako da se vidi sunce i nebo. Ima vode, ali ne previs e. A tu je i
zemlja.
To zvui jako smirujue ree Lenz. - Ali slike Vam nisu smirujue.

Neke jesu rec e Wheaton. Druge nisu. Priroda nije ljubazna sila. Ona
ima mnogo lica i ni jedno se ba ne brine za nas ili nae potrebe.
Istina - ree Lenz. I jo jedna stvar, ako Vam ne smeta.
Poelim ga pljusnuti zbog glupe taktike.
Leon Gaines slika samo z ene. Ponekad nage, a ponekad ne. Frank Smith
slika gole mukarce. Je li ikada slikao gole ene?
Wheaton odmahnu glavom. - Frank oboava ene, ali samo odjevene.
Kaiser izgleda kao da je spreman izvuc i psihijatra van iz prostorije. Na
kraju Lenz pruz i Wheatonu svoju ruku, ali umjetnik samo kimne glavom i
vrati se ljestvama, zbog ega se ja nasmijem.
Gotovo smo dos li do vrata kada Wheaton rec e: - Thalia Laveau slika z ene.
Je li to vano?
Kaiser i Lenz su natrag kod njega za sekundu. - Kako to mislite? upita
Kaiser. ene koje rade u kuama? Tako neto?
Ne. Njezine dokumentarne slike su me iznenadile. Jer je na audiciju
predala aktove.
ena? Lenzov glas gotovo je apat.
Iskljuivo.
Lenz pogleda Kaisera koji upita: Imate li koju od tih slika?
Ne. Ali siguran sam da ih ona ima. Hoete li s njom razgovarati?
Kaiser i Lenz gledaju jedan drugoga kao lovci koji su us li u s ikaru lovec i
lava i nali jednoroga.

14.
Ajde! vie Baxter kroz otvorena vrata kombija za praenje.
Ulazite!
Kaiser i Lenz izgubljeni su u mislima o Thaliji Laveau i njezinim aktovima,
ali nes to u Baxterovu glasu ih je prenulo. Uguramo se u skuc eni kombi i
sjedimo u vruc ini dok su nam lica meusobno udaljena samo nekoliko
centimetara.
Prije deset minuta ree Baxter banka je zaplijenila Gainesov kombi.
Prokletstvo vikne Kaiser. Murphyjev zakon.
Pokus ali su ga oduzeti vec i prije, ali Gaines ih je otjerao. Danas je tip
samo dos ao do kuc e, otkljuc ao bravu i odvezao se prije nego s to je policija
bilo to uspjela uiniti.
Gdje je kombi sada?
Policajci iz opc ine Jefferson zaustavili su ga na autocesti Veterana. Odvest
e ga na parkiralite i zapeatiti dok ne dou nai forenziari.
Zna li Gaines da nema kombija? - upita Lenz.
Nego s to. Upravo se svaa s djevojkom. Cuju ga na ulici kako vic e, a
razaznali su i zvuk amara i udaraca.
Lenz odmahnu glavom. - Znamo li ima li pitolj?
Ovo je Louisiana - rec e Kaiser. - Pretpostavite da ima. Sto znamo o
djevojci?
Zove se Linda Knapp odgovori Baxter. Ima dvadeset i devet godina,
konobarica. S prekidima su zajedno nes to vis e od godinu dana. Hoc emo li
razgovarati s njim ili ekati?
Sada - rec e Kaiser dok je ljutit. Treba uc i, smiriti ga i onda uvesti
Jordan.
Baxter se okrene prema meni i dok govori u zadahu mu se osjeti miris
kave. - To nije kao razgovor s Rogerom Wheatonom. Gaines je nasilni
zloinac.
Jutros sam potpisala da vas oslobaam odgovornosti. Kaiser je
naoruan, a i vani e biti policajaca. Spremna sam.
Baxter jos trenutak oklijeva i onda udari po ploc i koja nas razdvaja od
vozac a kombija. Motor se upali i krenemo malo unatrag pa unaprijed. Dok
odlazimo iz kampusa, Kaiser me pogleda i kimne glavom u znak zahvalnosti.
Leon Gaines z ivi u uskoj kuc ici u Ulici Freret, iza okretis ta na ulicama St.
Charles i Carrollton, vrlo blizu rijeke. To je uglavnom crnac ka c etvrt iza
staroga trgovac kog centra u kojoj se svatko brine samo za sebe i nije vaz no je
li tko zloc inac ili ne. Stari ljudi sjede na trjemovima, neki piju iz papirnatih
vrec ica, a drugi se polako ljuljaju i promatraju automobile kako prolaze. Djeca

koja su premlada za s kolu igraju se u malim dvoris tima ili na cesti a skupine
s kolaraca stoje na uglovima. Nas vozac nas jednom proveze po c etvrti da
malo razgledamo i onda stane nekoliko prilaza dalje od Gainesove kue.
Baxter otvori vrata. - Zapamti kakva je situacija, John. Ovo nam je jedina
ansa s njim.
Kaiser kimne glavom, izae i krene po popucalom ploc niku dok se dr.
Lenz trudi pratiti ga. Za koju sekundu iz zvunika se uje Kaiserov glas.
Nemoj reagirati na ono to u uiniti. Ponaaj se kao da si to oekivao, ak
i ako si okiran.
to e uiniti? - ree Lenz.
Sto god mi se uc ini prikladnim. I podsjeti me da ga pitam poznaje li
Marcela de Becquea. To smo zaboravili pitati Wheatona.
Ima pravo otpuhne Lenz.
Baxter mi rec e: Propustila si vec inu jutros njeg sastanka. Dobili smo
potvrdu da se de Becque i Christopher Wingate nisu slagali. Vec ina
umjetnic ke zajednice je za to znala. Kada je Wingate prodao one slike koje je
obec ao de Becqueu, ovaj mu se osvetio tako da je upropastio neki veliki
ulagaki posao u koji je Wingate bio umijean. Jo ne znamo pojedinosti.
Do ovdje ujem Gainesa kako vie ree Lenz zabrinuto.
Idemo ree Kaiser.
Cuje se lupkanje cipela po drvenim stubama. Zatim se zalupe mrez asta
vrata i kroz kombi odzvoni zvuk glasnog kucanja.
Leon Gaines! vikne Kaiser. Otvorite! FBI!
Stanka pa se uje prigueno vikanje.
Baxter ree: Ovo e biti malo tee.
Iz zvuc nika dolazi zvuk otvaranja vrata. Zatim se c uje glasni zvuk glasa s
njujors kim akcentom: Tko ste, dovraga, vi? Kreteni iz banke? Ako jeste,
imam neto za vas.
-Ja sam specijalni agent John Kaiser, FBI. I imam nes to za Vas, Leone.
Nalog za premetainu. Odmaknite se od vrata.
FBI? Zaudio se i utihnuo. - Nalog za premetainu? Za to?
Odmaknite se od vrata, Leone.
to je ovo, ovjee? Ovo je moja kua.
Tih enski glas izgovori neto nerazumljivo.
Vrati se u spavau sobu! izdere se Gaines.
Dva puta sam ti rekao da se maknes s vrata rec e Kaiser. - Uc ini to
odmah ili u te ja maknuti.
Hej, nema problema. Ali prvo moram vidjeti nalog.
Zvuk borbe prekrije Lenzovo gunanje od s oka i glasno Gainesovo
prigovaranje.
to je Kaiser uinio? upitam vrsto se drei za metalnu ipku.
Maknuo ga s vrata - rec e Baxter. - Kao s to je rekao da hoc e. Bivs em

zatvoreniku mora odmah pokazati tko je gazda.

Ovdje imamo dvije moguc nosti, Leone - rec e Kaiser glasom koji jedva
prepoznajem. - Moz emo razgovarati s tobom ili pretraz iti ovu rupu. Sada
z elim razgovarati. Ako mi se svidi s to sam c uo, moz da nec u morati traz iti.
Ako mi se ne svidi ono s to c ujem, morat c emo pretraz iti kuc u i vjerojatno
c emo naic i na neku drogu. Ili na pis tolj. U svakom sluc aju, zavrs it c es
ponovno u Angoli...
O emu elite razgovarati?
O umjetnosti?
O emu?
Umjetnosti, Leone. Tvojim slikama.
-Aha.
-Jedanaest z ena nestalo je iz New Orleansa u posljednjih godinu i pol.
Zna li neto o tome?
Da. Pa?
to zna o tome?
Ono to vidim na TV-u.
Pronas li smo niz slika koje prikazuju te nestale z ene. Na slikama su z ene
gole i namjes tene kao da spavaju ili su mrtve. Zatvorene oc i, blijeda koz a,
tako neto.
-Pa?
Posljednja se prodala za vie od milijun dolara.
Je li ja vama izgledam kao da sam upravo zaradio milijun dolara?
Tvoje slike otkrivaju sklonost nasilju - ree Lenz.
Tko si, dovraga, ti?
Ovo je doktor Lenz, Leone - rec e Kaiser. - Obrac aj mu se s pos tovanjem ili
c es uskoro inancirati koncesiju za vazelin u Angoli. To je jedini program
samopomoi koji tamo neto znai.
Gaines uti.
Umjetnik koji slika te slike ne potpisuje svoja djela. Ali u boji na nekima od
njih nali smo rijetke dlake s kistova. Zvui poznato?
Nastupila je stanka dok Gaines to procesuira. To su oni skupi kistovi
koje nam je Wheaton nabavio, zar ne?
Tako je.
Dlake su vas od Hong Konga dovele do Tulanea.
To nam je posao, Leone. Pomoc u stidnih dlaka moz emo tebe povezati s
javnom kuc om Algiers. Zelim odgovore. Ako mi potros is i pet minuta, gotov
si.
Gaines nije rekao nita.
Gdje si bio prije tri veeri, nakon otvorenja muzeja?
Ovdje.
Moe li to netko potvrditi?

Linda! vikne Gaines prekinuvi zvuk iz mikrofona koji Lenz ima na sebi.
Stanka pa se uje Kaiser. - Gospodo Knapp?
Tko eli znati? upita hrapavi enski glas.
-Ja sam iz FBI-ja. Moete li nam rei...
Reci ovim tipovima da smo bili ovdje nakon onog otvaranja ubaci se
Gaines - ne vjeruju mi.
Sranje - promrmlja Baxter.
Tako je - rec e z ena. - Dos li smo ravno doma. Bilo mi je dosadno. Svi na tim
umjetnikim dogaanjima misle da su neke face. Bili smo ovdje cijelu no.
Moe li to jo netko potvrditi? - upita Kaiser.
Ne rec e Gaines. Malo smo se zabavljali nas dvoje, znate na s to
mislim?
Dobro ree Kaiser umorno.
To je sve rec e Gaines i pos alje djevojku natrag u sobu kao da je
konobarica.
Ona ti je stalni alibi, Leone? - ree Kaiser.
Ne znam o emu govori.
Priaj mi o Rogeru Wheatonu.
to s njim?
Zato si se htio ubaciti u ovaj program?
Roger je faca.
Kako to misli?
Radi svoje i nije ga briga s to drugi o tome misle. A zato s to je to radio
cijeli ivot, sada je bogat i poznat ovjek.
eli li i ti, Leone, biti bogat i poznat?
to god.
Voli li Wheatona?
to se tu ima za voljeti ili ne voljeti? Frajer slika i to je to.
Potuje li ga?
Frajer umire, ali i dalje slika i ne z ali se. To pos tujem. Jeste li vidjeli ono
to sad radi? Ono sa sobom?
-Da.
Unitava ga. Ima razne probleme sa zglobovima. Tetive ili neto.
Entezopatije ree Lenz.
Sto god. Mora se popeti na ljestve i tamo sjediti satima drz ec i vrat u
jednom poloz aju. To je gore od Sikstinske kapele. Michelangelo je imao
postolje pa je mogao lez ati na leima, kuz ite. A Wheatonove ruke.. .Prsti mu
ponekad poplave, c ovjec e. Poplave. Prvo su bijeli, pa plavi, a ponekad c ak i
crni. U njih ne dolazi krv pa onda ne moz e niti slikati ni nis ta drugo. To je
prava agonija. Ali sjedne i eka dok to proe i onda se vrati na posao.
Oc ito je da ga pos tujes - rec e Lenz. - A pretpostavljam da tvoje pos tovanje
nije lako zaraditi.

To je toc no. Mislim da je Roger u ratu vidio razna sranja. Mudar je i zna to
prenijeti.
A Frank Smith? upita Lenz.
Gaines napravi zvuk kao da pljuje.
Ne voli Smitha?
Frankie je bogati govnar iz Westchestera. Hoda kao da u straz njici ima
metlu i stalno neto propovijeda.
A njegove slike?
Gaines se prezirno nasmije. Serija golih pedera? Jako ukusno. Jeste li ih
vidjeli? Oponas a stare majstore kako bi izgledale manje kao pornjava i onda
ih uvaljuje neukim homoseksualcima iz New Yorka. Prijevara je slatka, to mu
priznajem. I sam bih to pokus ao, ali ne volim analnu penetraciju. Kuz ite? Ali,
ujte, moda je u meni problem.
to je s Thaliom Laveau? upita Lenz.
Opet stanka kao da Gaines razmis lja hoc e li odgovoriti. - Ona je ukusna
ako volite tamno meso. Sto ja, ponekad, volim. Ne izgleda kao crnkinja, ali
ima crne krvi, to je sigurno. to tamnija bobica, to slai sok, zar ne?
A njezine slike? - upita Kaiser.
Ona slika siromas ne i poraz ene. Tko to z eli kupovati? Nekoliko krivih
liberala iz Nove Engleske. Trebala bi se vratiti striptizu.
Rekla ti je da se skidala za novac? upita Lenz.
Rekla mi je cura iz Newcomba s povijesti umjetnosti. Ona i Thalia nekad
zajedno spavaju. Nemojte mi rei da to niste znali.
Poznaje li ovjeka pod imenom Marcel de Becque? - upita Lenz.
Nikad uo.
Slikat c emo nekoliko slika - rec e Kaiser nezainteresiranim glasom.
Nas a fotogra kinja je vec trebala stic i, ali siguran sam da c emo u
meuvremenu nai neto o emu moemo razgovarati.
Baxter me pljesne po koljenu. Ajde. Ako krene po zlu, baci se na pod.
Otvori vrata i ja sam vec na betonu krec uc i se prema nizu uskih kuc ica uz
glazbu R. Kellyja koja dolazi iz jednog zvuc nika. Kimnem ljudima koji sjede na
trijemu i koji c e prema mojoj odjec i i fotoaparatu oko vrata zakljuc iti da sam
ono s to sam nekad i bila, fotoreporterka koja je ovdje poslana da slika
mrtvaca ili neto vezano za drogu.
Sa zidova Gainesove kuc e skida se zelena boja, a mrez asta vrata zbog
hre izgledaju kao izvezeno platno u naranc astoj i crnoj boji. Na trenutak
osjetim strah kada sam primila kvaku, ali svijest o tome da Kaiser ima pis tolj
dovoljno me smirila da pokucam i uem kroz vrata.
Prvo s to osjetim je smrad. Mirisi boje i ulja zbog kojih je Wheatonov
studio bio toliko ugodan ponis teni su smradom pljesni, ustajalog piva, hrane
koja trune, duhana i marihuane. Kaiser, Lenz i Gaines praktic ki su ispunili
dnevnu sobu, koja je dugac ka i uska i podsjeti me na mnogobrojne kuc ice

koje sam posjetila dok sam radila za Times-Picayune.

Tko je ovo? - upita Gaines.
Nastupi c udna stanka dok Kaiser i Lenz prouc avaju njegovu reakciju na
mene. Ja se prisilim da ga ne gledam prtljajuc i oko fotoaparata. Malo dalje
vidim smei kauc propaljen cigaretama i tepih umrljan kapljicama uljane
boje. Zidovi su vec inom prazni. Jedino se najednom zidu nalazi Elvis, naslikan
prskanjem, te mala, ali apstraktna slika iznad kauc a. U uglu pokraj mene stoji
veliki tafelaj prekriven prljavom krpom.
Ona je nas a fotogra kinja - rec e Kaiser. Pokaz e prema s tafelaju: - Je li ovo
tvoja slika?
Da? - odgovori Gaines i prema zvuku njegova glasa osjec am da me jos
gleda.
Pokaz em mu svoje lice traz ec i njegove oc i kako bih uoc ila znakove
prepoznavanja. Oc i su mu crne kao ugljen na z utim bjelooc nicama i izgledaju
kao da su stalno s irom otvorene, kao pacijent koji boluje od bolesti s titnjac e.
Taj je dojam jos jac i zbog tamnih polumjeseca ispod njih. Preko c ela mu visi
pramen crne kose a lice mu je prekriveno trodnevnom bradom. Uz ivo mu je
lice bolesno blijede boje kao zmijski trbuh. Nije ga tes ko zamisliti kako vozi
kosilicu za travu preko ivog maka.
Skini krpu sa slike da je moemo uslikati - naredi Kaiser.
Moda ne elim da je slikate prije nego to je zavrena.
Moz da je nekoga negdje briga s to ti hoc es . Kaiser ode do s tafelaja i naglim
pokretom skine krpu.
Buduc i da nisam imala velika oc ekivanja, Gainesova slika uc ini mi se
iznenaujuc e moc nom. Plavus a strogog lica sjedi za kuhinjskim stolom pod
grubim svjetlom gole z arulje. Okruz ena je prljavim posudama za z itarice i
vrec icama od brze hrane, a kos ulja joj je otvorena do struka otkrivajuc i male,
visec e grudi. Njezine duboko usaene oc i gledaju iz platna kao oc i ljutite,
rezignirane z ivotinje koja je pomogla u izgradnji vlastitog kaveza. Tes ko je
zamisliti da tako iskrena umjetnost dolazi od stvorenja koje stoji preko puta
mene u prostoriji, ali talent se ne dijeli po zaslugama.
Upalim bljeskalicu na Mamiya fotoaparatu i poc nem slikati nastojec i
ignorirati Gainesa c ije oc i osjec am na svojoj koz i kao masne prste. Nakon
deset slika, okrenem se prema maloj apstraktnoj slici na drugome zidu.
Drugac ija je od Gainesovih djela, ali izgleda kao izvornik. Vjerojatno mu ju je
dala neka studentica umjetnosti nakon to je s njom spavao.
Tko je ovo naslikao? upitam slikajui malo platno.
Roger odgovori Gaines.
Roger Wheaton? upita Lenz.
Da. Gaines mi se pribliz i. - Vidim da ti se svia moja slika. Trebala bi se
poslije vratiti i dopustiti mi da te naslikam.
Nasmijala bih se da situacija nije tako ozbiljna.

Zaepi, ti prokleta varalico!

Okrenem se i ugledam plavus u sa slike kako ulijec e u sobu. Oc i joj bljes te
na blijedom licu, a masnica velic ine s ake prekriva joj jedan obraz od oka do
usta. Sredina masnice ve je poela plavjeti.
Brii natrag tamo! - vikne Gaines ve stisnuvi desnu ruku i aku.
Kaiser stane izmeu Gainesa i djevojke, koja na sebi ima samo malu
spavaicu. Gospodina, je li vas ovaj ovjek napao?
Prejebao me, to je uc inio! On je prokleti laz ljivac! Rekao je da c u biti
model!
-Jeste li mu pozirali bez odjee?
Nego s to! I ne dopus ta mi da nes to obuc em. Ali ne z eli slikati, z eli samo
jebati. To i nadrogirati se, svaki dan po cijeli dan. kad se napus i, onda ne
moe ni to raditi!
Brii, prokletstvo! - Gaines vriti podiui aku.
Djevojka me pogleda prkosno i bijesno. - Nemoj da te zavaraju te lude oc i,
duo, on je gubitnik.
Kao da ti neto zna o tome? vikne Gaines. - Ova dama ima stila.
ena se nasmije. A da? To znai da ne spava sa smeem kao to si ti.
Gaines krene na nju, ali Kaiser uc ini nes to s nogom i Gaines je odjednom
na podu rukama se drz ec i za koljeno. Djevojka se histeric no nasmije
pokazujui prstom prema Gainesu.
Mislim da je bolje da odete s nama - ree joj Kaiser.
Nemam kamo ii da me on ne pronae.
Organizirat emo sklonite. Zatieno mjesto.
Stvarno?
Samo probaj, kurvo - promrmlja Gaines.
Kaiser pogleda Lenza. Imate li pitanja?
Psihijatar odmahnu glavom.
Moda u i otii s vama ree djevojka Kaiseru.
Kada je on kimnuo glavom, ona odjuri u straz nji dio kuc e i ubrzo se vrati s
torbicom i vreicom za namirnice punom odjee.
Moz ete zaboraviti ono s to sam prije rekla ona c e. - Ne znam gdje je bio
prije tri veeri. Trebao se vratiti nakon otvaranja NOMA-e, ali nije.
Gaines pogleda s poda kao da e je ubiti.
Pa, Leone ree Kaiser - mislim da ima problem. Javit e ti se policija.
Samo sekundu - rec e djevojka. Nagne se iza kauc a i izvadi nes to s to
izgleda kao ishlapjelo pivo. Zlobno pogleda Gainesa i onda sliku na s tafelaju
polije pivom. - Dosta si od mene dobio, propalice.
Gaines zarez i od bijesa i ona odjuri kroz ulazna vrata. Lenz krene za njom,
a i ja odmah za njim iznenaena jac inom svoje z elje da s to prije izaem iz
toga pakla.
Hej, gospoo s fotoaparatom! - vikne Gaines za mnom. - Znas gdje c es me

nai kada te zasvrbi.

Okrenem se na vrijeme da vidim Kaisera kako klec i pored Gainesa i
blokira moj pogled. Prvo mislim da mu nes to s apc e, ali onda Gaines zavris ti
kao z ena i djevojka se na trijemu poc ne smijati. Lenz proviri kroz vrata i
ukoeno gleda Kaisera koji ustaje, bezizraajnog lica, i doe do nas.
to je, dovraga, bilo to? upita Lenz.
Vie nemam strpljenja kao to sam nekad imao - promrmlja Kaiser.
Kada smo stigli do plonika, Kaiser da znak nekome koga ne vidim. ovjek
u civilu i s futrolom preko ramena dotrc i do nas, Kaiser mu nes to rec e i onda
odvede Gainesovu djevojku. Nas troje se okupimo oko otvorenih straz njih
vrata kombija i Baxter s iekivanjem pogleda svoje izaslanike.
to ti misli?
Nije Gaines ree Lenz.
Baxter pogleda Kaisera. - John?
Ne znam.
Lenz otpuhne s negodovanjem. - Vec smo izgubili previs e vremena.
Idemo vidjeti Franka Smitha.
Bome je reagirao na mene kaem tiho.
Kao pas na kuju - rec e Lenz. - To je sve. Nisi ga ni malo uplas ila. Nikada te
prije nije vidio.
Baxter me pogleda. - to ti o njemu misli?
Znam da bi bilo previs e oc ito da je on. Ali nes to u njemu me uplas ilo. Kao
da se iza toga stava skriva nes to drugo, nes to s to me odbilo na sasvim drugoj
razini. Ima li to smisla?
Da - ree Kaiser. I ja sam to osjetio.
Iznenadila me kvaliteta njegove slike. Zaista promatra ene koje slika.
Baxter ree: - Na zidu je imao sliku Rogera Wheatona?
Da - odgovori Kaiser. - Iznenaen sam stoje ve nije prodao radi droge.
Bolje da pitamo Wheatona da provjerimo da ju moz da nije ukrao doda
Lenz.
Pustite to - rec e Baxter. - Policija je spremna uc i i pretresti cijelu kuc u. Je
li to ono to elimo?
Sigurno c e nac i drogu ili oruz je - rec e Kaiser. - Moz emo ga staviti u zatvor
pa vidjeti hoe li otmice prestati.
Zaista oekujete jo otmica? - upitam. Sada kada smo toliko blizu?
Ne znamo koliko smo blizu - rec e Lenz. - Nas bi interes mogao
konvencionalnijeg masovnog ubojicu usporiti, ali onaj tko je odgovoran za
ovo nema razloga usporiti. Slikar je moz da i zamjenjiv element u jednadz bi.
Ako z ele jos jednu z enu, uzet c e je. Moz da c e to uc initi samo kako bi pokazali
da mogu.
Nitko ne dovodi u pitanje to to Lenz govori u mnoini.
Nemojte uhititi Gainesa rec e Kaiser. Ako je umijes an, vis e c emo

saznati ako ga budemo pratili nego ako ga stavimo u zatvor.

Baxter pogleda Lenza koji kimne glavom.
Baxter pritisne dugme na konzoli i rec e u mikrofon na glavi. - Ed? Krenite
na Gainesa, ali ako moz ete izbjec i uhic enje, z eljeli bismo da ga ostavite tu
gdje jest.. .Ista pretraga, sve, samo ga ostavite doma... Hvala. Vidimo se na
sastanku u etiri sata.
Baxter skine slualice i pogleda mene. - Spremna za Franka Smitha?
Sigurno je napredak u odnosu na Gainesa.
Ako nita, barem je ii ree Kaiser.
Baxter pokuca na ploc u i kombi uz s kripu guma izae na UlIcu Freret i
krene prema ugodnijem ozraju Francuske etvrti.

15.
Roger Wheaton je zvao Smitha i upozorio ga da dolazimo rec e Baxter
skidajui slualice. Prisluni ureaj je upravo to uhvatio.
Parkirani smo preko puta prekrasne kreolske kolibe nizvodno na strani
Esplanade, na istonoj granici Francuske etvrti. To je posljednje dvije godine
bio dom Franka Smitha.
Zato ga Wheaton ne bi upozorio? upita Kaiser.
Zamolili smo ga da to ne uini ree Lenz.
I sada mu pretraz uju kuc u i obavjes tavaju ga da c e morati dati uzorke
koz e i krvi za DNK analizu radi usporedbe s koz om koju smo nas li pod
noktima rtve iz Dorignac'sa.
Zbog toga poziva Wheaton izgleda c ak manje sumnjiv rec e Kaiser. Nije glup. Zna da je osumnjic en, s to vjerojatno znac i da ga prislus kujemo, ali
svejedno je nazvao. To je neto to e netko uiniti kada je nevin i ljutit.
Osim ako to ne uine kako bi izgledali nevini ree Lenz.
Zato nije upozorio Gainesa? - upitam.
Moda ne voli Gainesa ree Kaiser smijui se. To nije teko zamisliti.
-Je li upozorio Thaliju Laveau? upita Lenz.
-Jo ne odgovori Baxter. - Samo Smitha.
Frank mi se jako svia - rec e Kaiser. - To je Wheaton rekao dok smo s
njim razgovarali.
Pitam se postoji li neka homoseksualna veza ree Lenz.
Wheaton se nikad nije z enio - rec e Baxter. Zas to ga niste pitali je li
homoseksualac? Nikada se nije enio.
Moz da jos nije priznao rec e Lenz. Nisam htio potpuno upropastiti
svaki odnos s njim. To moemo saznati negdje drugdje.
Kaiser se pomakne do straz njih vrata. Frank Smith je otvoreno
homoseksualac. Moz da c e nam on rec i. Pogleda me. Vidimo se za nekoliko
minuta. On i Lenz izau iz kombija i zalupe vratima. Baxter se nabije uz
zatamnjeni prozor kombija. - Kuc a ne izgleda tako elegantno kao s to sam je
zamiljao.
Gledas straz nji dio - kaz em mu. Vec ina je ovih kuc a otvorena prema
unutra. Neke na dvorita, a druge na fantastine vrtove pune tropskih biljaka.
-John mi je govorio o tvojoj teoriji o prirodnoj svjetlosti. Ova kuc a ima vrt.
Smith je jedini osumnjic eni koji ima vrt. Wheaton ima vanjski vrt, ali bez
zidova. Hej, pogledaj ovo. Prislonim obraz uz njegov i stavim oc i na
zatamnjeni prozor. Frank Smith stoji i c eka Kaisera i Lenza na trijemu. Mrs av
je zgodan, a tamni mu se ten istic e zbog bijele, tropske odjec e od lana ili svile.
Ima velike ive oi i ironian osmijeh na usnama.

Pogledaj ga ree Kaiser preko zvunika. Pametnjakovi, ve vidim.

-Ja u prvi krenuti - ree Lenz.
Glas Franka Smitha kroza zvuc nik zvuc i veselo kao glas c ovjeka koji
pozdravlja goste koji mu dolaze na zabavu. Dobar dan! Jeste li vi gospoda
iz FBI-ja? Kada stiu specijalci?
Isuse - promrmlja Kaiser. - Nema specijalaca, gospodine Smith. Zbog
odreenih dokaza postali ste osumnjic enik za vrlo ozbiljna kaznena djela. To
se ne moe uljepati. Ovdje smo da vam postavimo nekoliko pitanja.
Niste doli po uzorak krvi? Ili moda urina?
Ne. Doli smo razgovarati.
Dobro, nemam alibi za onu vec er kada je ona z ena oteta iz Dorignac'sa.
Bio sam ovdje, sam i slus ao glazbu. - Kroz prozor vidim Smitha kako pruz a
ruke kao da eli da mu stave lisiine. Rijeimo to.
Doli smo samo razgovarati inzistira Kaiser.
Predigra za policiju? - upita Smith izazivajui.
Mi ne kontroliramo policiju u ovome gradu.
Mislio sam da ipak kontrolirate nakon svih korupcijskih skandala u
ovome gradu.
Baxter, koji sjedi pokraj mene, rec e: - Dosta je dobro obavijes ten s
obzirom na to da se tek nedavno doselio.
Jos prije nekoliko godina su korupcija u policiji i stopa ubojstava u gradu
bili vrlo visoki. Dva su policajca c ak poc inila ubojstva tijekom krade i kaos
koji je nakon toga slijedio zamalo je izazvao to da je Ministarstvo pravosua
stavilo policiju u New Orleansu pod saveznu upravu.
Moz emo razgovarati ovdje, na civiliziran nac in rec e Kaiser. Ili vas
policija moe odvui u grad.
Smith se nasmije. - Boz e, pa to je Humphrey Bogart u podignutim
cipelama. Zato ne bismo uli u salon? Naruit u kavu.
U kombiju odzvanja zvuk koraka i zatvaranja vrata pa jo malo koraka.
Sjednite, molim - ree Smith.
uje se stenjanje opruga pod Lenzovom teinom.
-Juan? Tri kave, molim. -Si.
Frajer ima slugu rec e Baxter. Sranje. Moji studentski dani bili su
malo drugaiji.
Gospodine Smith poc ne Lenz. - Ja sam Arthur Lenz, forenzic ki
psihijatar. Ovo je specijalni agent John Kaiser. On radi psiholos ke pro ile za
Ured.
Dva Von Heisinga u mom salonu. Treba li mi to laskati ili me vrijeati?
O emu on govori? - upita Baxter.
Von Heising je bio profesor koji je lovio Drakulu kaem mu.
Ovo e biti zabavno, ve vidim.
Stavi pladanj tamo, Juan. Hvala. Stanka pa Smith rec e potiho. I dalje ga

treniram. Mora jos puno raditi, ali je vrijedan toga. Kakvu kavu volite,
doktore?
Crnu, molim.
I ja - ree Kaiser.
uje se lupkanje porculana i jo malo cviljenja opruga.
Ne znam odakle poeti ree Lenz. - Mi...
Obojici c u vam us tedjeti malo vremena prekine Smith. - ovdje ste zbog
z ena koje nestaju. Otkrili ste da serija slika poznata pod nazivom Zene koje
spavaju prikazuje te z ene. Neki dokazi doveli su vas do programa Rogera
Wheatona na Tulaneu. Sada ispitujete Wheatona i nas ostale prije nego s to
pustite na nas policiju i unis tite nam z ivote. Roger je jako uznemiren, a onda
sam i ja. Rado bih uo pojedinosti o tim navodnim dokazima.
Zvuite kao da ste ve znali za ene koje spavaju - ree Kaiser.
Da, jesam.
Kako ste uli za njih?
Od prijatelja u Aziji.
Imate mnogo prijatelja u Aziji?
Imam prijatelje po cijelom svijetu. Prijatelje, kolege, klijente, ljubavnike.
Prije otprilike tri mjeseca c uo sam da se slike iz neke nove serije prodaju za
vis e od milijun dolara u privatnoj prodaji, zatim sam c uo da c e neke biti
izloene u Hong Kongu. Razmiljao sam da ih odem vidjeti.
Znali ste koja je tematika? upita Lenz.
Prvo sam c uo da su to nage z ene koje spavaju. Tek sam nedavno c uo
glasine o toj teoriji da su one zapravo mrtve.
Sto ste mislili o tome da neke z ene moz da umiru da bi se naslikale takve
slike?
Duga stanka. - Nisam vidio slike pa mi je teko odgovoriti.
Lenz uzme gutljaj iz s alice za kavu. Cujemo to preko mikrofona. - Zelite
rec i da bi kvaliteta slika odredila vas e stajalis te o tome koliko je moralno da
ene umiru kako bi nastale te slike?
Parafrazirat c u Wildea, doktore, ne postoji moralna ili nemoralna slika.
Slika je ili dobro ili los e napravljena. Ako su slike prekrasne, ako su zaista
velika umjetnic ka djela, onda opravdavaju vlastito postojanje. Sve su druge
okolnosti ukljuene u njihovo stvaranje nevane.
To mi zvui poznato - ree Kaiser.
Kako to? - upita Smith.
Poznajete li ovjeka pod imenom Marcel de Becque?
-Ne.
On je francuski ekspatrijat koji ivi na Kajmanskim otocima.
Ne znam ga. Ali u imenu postoji odreena ironija.
A koja to? upita Lenz.
Emile de Becque je bio francuski ekspatrijat u Junom pacifiku.

Kukin sin - prosike Baxter.

Kroz eter osjeam Lenzov sram. - Imate pravo - kae. Zaboravio sam.
Moda je taj ovjek prezime uzeo kao lano ime.
De Becqueov otac bio je u Jugoistoc noj Aziji 1930.-ih godina - rec e Lenz. Moda je Michener uo ime i dao ga jednom od svojih likova na otoku.
Rec i c u vam koga jesam poznavao rec e Smith. - To c e vas sigurno
zapaliti i zasmetati vam. Christophera Wingatea.
Ovaj put je stanka malo dulja. - Zas to spominjete Christophera Wingatea?
- upita Lenz.
Nemojmo igrati igrice, doktore. Cuo sam za Wingateovu smrt. Znao sam
da prodaje Zene koje spavaju. Tada mi to nije bilo znac ajno. Ali sada, kada su
slike povezane uz moguc a ubojstva, njegovu smrt vidim pod drugim
svjetlom.
Kako ste upoznali Wingatea? - upita Kaiser.
Zajednic ki prijatelj nas je upoznao na zabavi u New Yorku. Razmis ljao
sam o tome da umjesto sadanjeg prodavaa svojih slika uzmem njega.
Zato?
Zato to je bio, kako bi se to reklo, moderan.
Pitat c u Vas jedno osjetljivo pitanje - rec e Lenz. Nemojte se uvrijediti.
Ovo je jako vano.
-Jeim se od iekivanja.
Lenz je vjerojatno bijesan s to ga ismijava, ali nastavlja kao vojnik. Je li
Roger Wheaton homoseksualac?
Smith se nasmije na nain koji je teko proitati. - Jeste li Rogera to pitali?
Ne. Nisam bio siguran i nisam ga elio uvrijediti.
Ja sam uvrijeen za njega. Ne zbog homoseksualnosti nego zbog
povrede privatnosti.
Kada ljudi umiru, privatne stvari obic no postaju javne. Ako ne odgovorite
na pitanje, morat emo pitati Wheatona. elite li da to uinim?
-Ne.
Dobro.
Nakon zamis ljenog predaha, Smith rec e: Ne bih rekao da je Roger
homoseksualac.
to biste rekli?
On je sloz en c ovjek. Osobno ga poznajem samo dvije godine i cijelo je to
vrijeme bio ozbiljno bolestan. Mislim da se zbog svoje bolesti vis e
usredotoio na neseksualna podruja svog ivota.
-Jeste li ga ikada vidjeli vani sa z enom? upita Lenz. - Ili kod njegove
kue s nekom enom?
Roger ne izlazi. On je kod kue ili na fakultetu. I da, dolaze mu goe.
Prespavaju?
Mislim da ne.

Ima li posebnih mukih prijatelja?

-Ja sebi laskam i nazivam se njegovim prijateljem.
-Jeste li bili njegov ljubavnik?
-Ne.
Biste li eljeli biti? - upita Kaiser.
Da, bih.
Sluaj ovog tipa ree Baxter. - Mrtav hladan.
Biste li nam mogli rei to ste radili na odreene datume? pita Kaiser.
Mislim da bih. Nes to c u vam iskreno rec i, gospodo. Suraivat c u u ovoj
istrazi do odreene mjere. Ali, ako policija bude u neprikladnoj mjeri utjecala
na moj z ivot, podignut c u tuz bu protiv policije i FBI-ja. Imam sredstva da se
posvetim toj tuz bi, a s obzirom na nedavnu povijest policije u ovome gradu,
rekao bih da su mi izgledi jako dobri. Zato budite upozoreni.
Nastupila je tis ina koju mogu protumac iti samo kao s ok. Sumnjam da su
predstavnici FBI-ja naviknuli na to da osumnjic enici za serijske zloc ine ovako
s njima razgovaraju.
Pomalo se bavim psihologijom, doktore - nastavi Smith. - Zbog toga znam
da ima nula posto masovnih ubojica koji su hoomoseksualci. Zato mislim da
c e vam biti tes ko porotu uvjeriti da sam ja dobar kandidat za maltretiranje u
ovome sluaju.
Ne vjerujemo da je slikar nuz no i ubojica u ovom sluc aju - rec e Lenz. Meutim, Vi niste osumnjic enik. Vi ste jednostavno jedna od c etiriju osoba
koja ima pristup odreenim dlakama s kistova koji su pronaeni na platnima
ena koje spavaju.
Priajte mi o tim dlakama.
Kaiser ukratko same vezu izmeu tvornice u Manduriji, uvoznika u New
Yorku i Wheatonovih posebnih narudz bi. Kada je zavrs io, Smith rec e:
Toliko pitanja vidim u vas im oc ima, agente Kaiser. Kao mali crvi koji se
migolje. Zelite znati sve. Kako to funkcionira? Prima li Frank u straz njicu? Je li
promiskuitetan? Pred oc ima imate slike stare scene u homoseksualnoj sauni.
I bio sam tamo, na samom kraju. Imao sam samo sedamnaest godina. I sisao
sam dok mi se miii lica nisu ukoili. Jesam li zbog toga ubojica?
Sluaj ovog tipa ree Baxter.
Zato ivite u Francuskoj etvrti radije nego blizu Tulanea? - upita Kaiser.
Niz a c etvrt je raj za homoseksualce. Niste to znali? Ovdje nas ima moz da
vis e nego vas. Trebali biste se vratiti na dan kada se odrz ava parada i vidjeti
me s mojom pratnjom. Ovdje sam slavna osoba.
Pric ajte nam o svojim kolegama studentima rec e Lenz. Sto mislite o
Leonu Gainesu?
Smec e. Roger mu je kao dar dao par apstraktnih slika, malih, ali jako
dobrih. Leon je jednu prodao dva tjedna poslije - za heroin, vjerojatno. Nisam
imao srca rei to Rogeru.

A Gainesova djela?
Njegova djela? Opet smijeh. - Nasilje je autentic no. Ali Leona smatram
umjetnikom koji crta gra ite. Djec ak koji crta ruz ne rijec i i simbole na zid.
Oajniki eli okirati, ali nema pravi uvid pa je krajnji uinak slab.
A Thalia Laveau?
Thalia je divno stvorenje. Draga i tuna.
Zato tuna?
Jeste li ve s njom razgovarali?
Ne.
Kao dijete je strano patila. Nosi sa sobom veliku koliinu boli.
A njezine slike?
Sarmantne su. Na odreeni nac in slave plemenitost niz ih stalez a mit
koji ja ne podupirem, ali koji ona nekako uspijeva oivjeti na platnu.
Jeste li vidjeli njezine aktove?
Nisam znao da ih ima.
Sto mislite o njoj kao o umjetnici?
Thalia ima dara. Radi vrlo brzo, vjerojatno zato s to tako brzo prodre u bit
stvari. Uspjet e ako tako nastavi.
Zato ne bi?
Kao s to sam rekao... krhka je. Krhkost u sredis tu c vrstoc e. Kao nautilus
skriven u koljci.
A djela Rogera Wheatona? - upita Kaiser.
Roger je genije. Smith govori usputnim tonom, kao da je rekao - Nebo je
plavo. Jedan od rijetkih koje sam upoznao u ivotu.
Zato je on genije? - upita Kaiser.
-Jeste li vidjeli njegova djela?
Neto.
Ne mislite da je genij?
Nisam kvalificiran da to prosuujem.
Pa, ja jesam. Roger nije kao mi ostali. On slika iznutra. Potpuno. Ja to
pokus avam i c ini mi se da ponekad i uspijem. Ali za mene je vanjsko vaz an
dio procesa. Ja planiram, koristim se modelima, strogom tehnikom. Nastojim
uhvatiti ljepotu, zamrznuti je, a opet joj udahnuti z ivot. Roger se ne koristi
modelima, fotogra ijama ni bilo c ime drugim. Dok slika, nes to boz anstveno
jednostavno klizi iz njegova kista. Svaki put kad pogledam njegova platna,
vidim neto drugo. Posebno apstraktna platna.
Znate li neto o toj istini koju navodno slika? Je li to stvarno mjesto?
Pretpostavljam da jest, ili je bilo, ali ne znam. Mislim da to nije vaz no. Za
njega je to samo polazna toc ka, kao s to litica moz e biti polazna toc ka jednog
orla.
To bi moglo biti vano vezano za ove zloine ree Lenz.
Zar stvarno smatrate Rogera osumnjic enikom? To je smijes no. On je

najnjeniji ovjek kojeg poznam. I najpoteniji.

Jeste li znali da je u Vijetnamu ubio nekoliko ljudi? - upita Kaiser.
Znam daje bio u ratu. Ne govori o tome. Ali sigurno ne smatrate
ubojstvom ako je ubio nekoga u bitki?
Ne. Ali c ovjek koji je ubio jedanput moz e upiti opet. Moz da laks e od
drugih.
Moda. Jeste li vi ikada nekoga ubili, agente Kaiser?
Da.
U ratu?
Da.
A kao civil? Na poslu?
Da.
Kladim se da jeste. U vama vidim nasilje. elio bih Vas jednom slikati.
Nisam dostupan.
Vidjeli ste strane stvari, zar ne?
Svijet je okrutan, Frank.
Zar ne? Dr. Lenz je isto svas ta vidio, ali to na njega ne utjec e na isti nac in.
Vas zlo i brutalnost vrijeaju. Imate snaz nu moralnu crtu. Nagon da
osuujete.
Ovo je gubitak vremena - Kaiser c e nestrpljivo. - Nas a fotogra kinja
trebala bi svaki ast stii.
Baxter me primi za lakat. Kreni. Ajde, ajde, ajde.
Kada sam izas la iz kombija, pogledam na obje strane, zatim prijeem
Ulicu Esplanade gledajuc i u kolibu Franka Smitha. Prema ulici je jednostavna:
c etiri prozora, tri krovna prozora i nagnuti krov, a vrata se nalaze gdje bi se u
pros lom stoljec u nalazio ulaz za koc iju. Pokucam i vrata mi otvori prekrasan
hispanac u dvadesetima. Pretpostavim da je to Juan.
Da? - ree on.
Ja sam iz FBI-ja. Dola sam slikati nekoliko slika.
Da. Slijedite me.
Dok me vodi kroz predvorje, shvatim da je Smithova koliba pretvorena iz
devetnaestostoljetnoga skromnog doma u izloz beni prostor za antikvitete i
umjetnic ka djela. S moje desne strane nalazi se luksuzna blagovaonica sa
stolom marke Regency, lusterima Empire i velikim zrcalom iznad francuskog
stolic a. Na zidu iznad s anka nalazi se portret nagog c ovjeka u stvarnoj
velic ini koji se naslanja na sklopivu stolicu. Izgleda poznato: ima velike kosti,
ali ne previs e mis ic a dok mu lice odis e izvanrednom plemenitos cu. Ova je
slika blago erotina jer je golotinja izravna i izgleda kao da je slikana 1500.-ih.
Seora? - upita Juan. - Molim Vas?
Nakon nekoliko koraka i skretanja u lijevo doemo do salona u kojem
ostali sjede i piju kavu. I ova je prostorija prekrasna s okvirima od
orijentalnog drveta i tepihom Aubusson velic ine manjeg bazena. Kad sam

dos la na vrata, Frank Smith pogleda gore i, iako sam namjeravala gledati u
fotoaparat, odjednom gledam toc no u Smithovo lice. Mladi slikar ima morsko
zelene oc i, nijansa akvamarina koje sam samo vidjela kod z ena. Usaene su u
osunc ano lice iznad pravilnog nosa i senzualnih usta. I lice i tijelo su mu
nevjerojatno simetric ni i izgleda mrs avo i mis ic avo ispod bijele lanene
odjec e. Odjednom sam se sjetila zas to sam tamo, trepnula i okrenula se
prema Kaiseru.
Oprostite na kanjenju. to elite da slikam?
Sve to je djelo gospodina Smitha.
Frank Smith ne skida pogled s mene i imam neki jezoviti osjec aj da me
vec prije vidio. Mene ili moju sestru. Zbog te mi se moguc nosti stisnulo grlo i
znoj mi je izbio na lice.
Akt u blagovaonici je moj ree Smith.
Kimnem glavom i uspijem progovoriti jednu rec enicu. - Dolazim za
minutu.
Oprostite - ree on - poznajemo li se?
Proc istim grlo i pogledam Kaisera djelomic no se nadajuc i da c e izvuc i
pitolj. - Mislim da ne.
Moda smo se vidjeli u San Franciscu. Jeste li bili tamo?
ivim tamo kad ne radim.. .Da, ali dugo...
O Boe, pa Vi ste Jordan Glass.
Kaiser, Lenz i ja pogledamo se kao budale.
- Jeste - rec e Smith. - Zamalo vas nisam prepoznao, ali nes to je kliknulo u
mojoj glavi kada sam vidio fotoaparat. Boz e, pa s to radite ovdje? Nemojte mi
rei da radite za FBI?
-Ne.
Pa to onda ovdje radite?
Istina ima svoj glas. Moja sestra bila je jedna od rtava.
Smith zine od c uenja. O, ne. O, tako znac i. Ustane i izgleda kao da me
z eli zagrliti, kao da se tragedija upravo dogodila. Zapravo, to nije istina.
Uope ne shvaam.
Kaiser bulji u mene kao da mi hoc e rec i da nisam smjela otkriti igru, ali
kada me Smith prepoznao, vie nije bilo smisla nastaviti.
Bile smo jednojajane blizanke objasnim.
Umjetnikove oi se stisnu dok pokuava shvatiti. Nije mu dugo trebalo.
Vi ste zamka! Iskoris tavaju Vas da pokus aju izazvati paniku kod
ubojice i da se onda oda.
Ne kaem nita.
Smith zadivljeno odmahnu glavom. Pa, drago mi je to smo se upoznali,
unato okolnostima. Sviaju mi se vaa djela. Ve godinama.
Hvala Vam.
Kako ste je prepoznali? - upita Lenz.

Smith odgovori meni. - Netko mi Vas je pokazao na zabavi u San

Franciscu. Dvadeset minuta sam stajao metar od vas i razgovarao s nekim.
elio sam Vas upoznati, ali nisam se elio nametati.
Kad sam opet pogledala Smitha, sjetim se portreta u njegovoj
blagovaonici. Je li ovjek na slici u dnevnome boravku Oscar Wilde?
Oc i su mu se zasjajile od zadovoljstva. - Da. Fotogra iju na Ellmannovoj
biogra iji iskoristio sam da mu napravim lice i razne druge fotogra ije da
dobijem ideju o ostatku tijela. Wilde je moj junak.
Svia mi se kuc a kaz em mu primajuc i ga za ruku da prouc im njegovu
reakciju. Oito mu je drago. - Imate li vrt?
Smith se nasmije od uha do uha. - Naravno. Slijedite me.
Uopc e ne obrac ajuc i pozornost na Kaisera ili Lenza, otprati me do ulaznih
vrata koja vode u ograeni vrt pun biljaka citrusa, ruz a i penjac ica koje su
vjerojatno stare koliko i kuc a. Jedan zid vrta c ine odaje starih sluga koje su
pretvorene u dio kuc e. Voda koja tec e iz fontane na tri kata ispunjava
dvoris te zvukovima, ali ono s to me zadivilo jest svjetlost velic anstvena
sunc ana svjetlost koja njez no prolazi kroz lis ce sa savrs enom jasnoc om koje
se sjeam sa ena koje spavaju Marcela de Becquea.
Prekrasno je - kaz em tiho pitajuc i se je li moja sestra ikada lez ala u
nesvijesti ili mrtva na ploama ispred mene.
Uvijek ste dobro doli. Rado bih Vas ugostio. Nazovite bilo kada.
Moj drugi dananji poziv. Moda u to i uiniti.
Na trijemu iza nas c uju se koraci. Kaiser rec e: Gospodine Smith, z eljeli
bismo da nazonost gospoe Glass u New Orleansu zadrite za sebe.
Kvaritelj veselja odgovori Smith intenzivno me gledajuc i. Uopc e
nisu zabavni, zar ne?
I molim vas nemojte obavijestiti Thaliu Levenau o naem posjetu.
U Smithovim oc ima probudi se ljutnja. Prestanite mi nareivati u
mojoj kui.
U neugodnoj tis ini koja je nakon toga slijedila odjednom poz elim izac i van
iz tog mjesta, pobjec i od toga c ovjeka koji je moz da posljednja osoba koju je
moja sestra vidjela.
Zaista moramo ii - ree Lenz.
Zloc esti se ne odmaraju rec e Smith kojem se humor oc ito vratio.
Uzevs i me za ruku odvede me natrag kroz kuc u do trijema koji je okrenut
prema Aveniji Esplanade.
Zapamtite - ree uvijek ste dobro doli.
Kimnem glavom, ali nis ta ne govorim a Smith se, ne rekavs i nis ta Kaiseru
i Lenzu, okrene i vrati u kuu ostavivi nas na malome trijemu.
Toliko o elementu iznenaenja rec e Kaiser dok prelazimo kroz promet
do kombija. - A to je s tom slikom Oscara Wildea?
Prekrasno - ree Lenz kojeg neto mui.

Smith me podsjec a na Doriana Graya - razmis ljam naglas. - Prekrasnoga

nemoralnog ovjeka koji nikada nee ostarjeti.
Zato nemoralnog? upita Kaiser. - Ne zato to je homseksualac.
Ne. Imam neki osjec aj kod njega. On je kao de Becque, a drugac iji. Sto Vi
mislite, doktore?
Lenz na licu ima c udan osmijeh. Znate s to se nitko ne sjec a o Dorianu
Grayu? -to?
Ubio je c ovjeka pa podmitio kemic ara da doe u njegovu kuc u i unis ti
tijelo. Kemic ar je rabio posebne smjese da potpuno unis ti tijelo tako da nis ta
ne ostane.
ali se ree Kaiser.
Ne. Wilde je na mnoge nac ine bio ispred svog vremena. Prema teoriji
zloina Doriana Graya, ako nema tijela, nema dokaza i nema zloina.

16.
Thalia Laveau z ivi na drugom katu viktorijanske trokatnice blizu
Sveuc ilis ta Tulane. U kuc i z ivi jos devet z ena i dva mus karca, s to policiji
otez ava prac enje. Sedam vrata, dvadeset i jedan prozor u prizemnu i dva
izlaza za sluc aj poz ara. Parkirani u c etvrti u kojoj prevladavaju studenti,
sjedimo u kombiju FBI-ja kao specijalni agenti iz doba J. Edgara Hoovera koji
pijuniraju vanjske hukae.
Plan je da John uzme glavnu rijec kod Laveau - rec e Baxter gledajuc i dr.
Lenza. eli li netko to promijeniti prije nego to uete?
Kaiser i Lenz se pogledaju, ali ni jedan ne progovori.
Ja elim kaem im.
Sva trojica me zbunjeno pogledaju.
Kako to misli? ree Baxter.
elim ui sama.
to? - viknu u isti as.
Dec ki, to je z ena. Moz da homoseksualka. Ja c u uspjeti iz nje izvuc i dva
puta vie nego vi.
Stvar nije u tome da nes to iz nje izvuc emo - podsjeti me Baxter. - Bit je da
saznamo je li te ikada prije vidjela, s to znac i i tvoju sestru. Buduc i da se c inilo
da te nitko drugi nije prepoznao osim Smitha, koji to nije niti pokus ao
sakriti ovo bi mogao biti kljuan razgovor.
Pogledam ga ravno u oc i. Stvarno mislis da je z ena kriva za ove
nestanke? Ili da je ukljuena u to?
Pusti je rec e dr. Lenz iznenadivs i me. Vrlo je mala moguc nost da je
Laveanu umijes ana, a njezini aktovi vjerojatno c e nam rec i vis e od nje. Ako
Jordan moz e dobiti njezino povjerenje, moz da c emo nauc iti nes to korisno o
jednom od mukaraca.
Vidjeli ste kako je Smith reagirao na mene - pritisnem Baxtera. - Mislim
da bi mi se otvorio da smo bili sami. A i Wheaton.
Smith je reagirao na tvoju slavu - rec e Kaiser kojem se ideja ne svia. - A
ne na tvoj spol.
Ako ue sama, to e rei? upita Baxter.
Neu znati dok ne doem tamo. Tako ja radim.
Sef odjela za potporu istragama izgleda kao da je u iskus enju, ali zabrinut.
Isuse, odgovornost...
Kakva odgovornost? Ja sam graanka koja je dos la nekome na vrata. Ako
me pozove unutra, pa to?
A s to ako te vidi i izbezumi se? - upita Kaiser. - Napadne te? Ako je
ukljuena, to je stvarna mogunost.

Neu odbiti pitolj ako mi ga ponudite.

Baxter odmahnu glavom. - Ne moemo ti dati pitolj.
A suzavac?
Nemamo.
To nije dobra ideja - ree Kaiser.
Bolje nego poslati tebe i Lenza unutra - inzistiram. Gledajte, c im otvori
vrata znat c u je li me ikad prije vidjela. Onda c u joj rec i da ste vani. Rec i c u joj
istinu. Ja sam sestra jedne od z rtava i pokus avam nac i odgovore, a FBI mi je
osigurao zatitu.
Pusti je - rec e Lenz. Moramo znati s to Leveau zna. To je najbolji nac in
da saznamo. Pogleda Kaisera. - Ne slae se?
Kaiser izgleda kao da bi se svaao, ali nije to uc inio. - Stavite joj mikrofon,
a ja c u stajati ispred kuc e i slus ati. Gleda me svojim intenzivno smeim
oc ima. - Ako osjetis da nes to ide po zlu, vic i upomoc . I to mislim doslovno.
Nikakve ifre koje emo moda krivo shvatiti.
Slaz em se rec e Baxter. Idemo prije nego s to Laveau odluc i otic i
frizeru.
Skini mikrofon - rec e Kaiser Lenzu koji skine kaput i poc ne otkopc avati
kos ulju udarajuc i nas laktovima u uskoj prostoriji. Baxter odlijepi vrpcu s
Lenzovih rebara, a Kaiser se nasmije na psihijatrove grimase.
Odas iljac c e se vidjeti ispod ove kos ulje - istaknem pokazujuc i im tanak
pamuk.
Morat c es ga nositi ispod suknje rec e Lenz drz ec i odas iljac , antenu i
mikrofon u ruci.
Imate li jo ljepljive vrpce?
Baxter stavi ruku u metalnu ladicu i izvadi rolu koju mi nespretno doda.
Sad ne treba biti stidljiv - kaem im dignuvi suknju. - Imam donje rublje.
I to lijepo ree Lenz gledajui svilene gaice.
Ajde, zalijepite to.
Ne znam ba to radim - prigovori Lenz.
Daj mi to! - vikne Baxter.
Uzme od Lenza odas iljac i pod budim okom ostale dvojice nagne se i
zalijepi odas iljac i antenu za moja bedra s unutras nje strane, dovoljno visoko
da se najez im unatoc tome s to sam tvrdila da nisam sramez ljiva. Kada je
zavrio, dao mi je mali mikrofon koji je povezan s odailjaem uskom icom.
Stavi to ispod suknje do grudnjaka.
Mogli bi sada zatvoriti oi.
To su uc inili i ja sam mikrofon s malom kopc om pric vrstila izmeu dviju
koarica grudnjaka. Spremni ili ne kaem tiho. - Uinimo to.
Oni otvore oi i Kaiser otvori vrata.
Zapamti - rec e Baxter. Ako ti bilo s to bude c udno, reci i konjanica c e
uletjeti.

Nee se nita dogoditi.

Kuc a u kojoj z ivi Laveau treba novi krov i sloj boje, s to, c ini se, nec e dobiti
sljedec ih deset godina. Ulazna vrata njezina stana na drugome katu nalaze se
na vrhu nekih nestabilnih stuba koje su pric vrs cene uz vanjski dio kuc e koji je
u raspadnom stanju. Drz im se za rukohvat dok se penjem stubama jer se u
s tiklama osjec am udobno kao u pancericama. Glasno pokucam i c ekam.
ujem korake.
Tko je? - upita prigueni glas.
Zovem se Jordan Glass. elim s Vama razgovarati o Vaim slikama.
Tiina. Zatim: - Ne poznam Vas. Kako ste znali gdje ete me nai?
Poslao me Roger Wheaton.
Cuje se otkljuc avanje i zatim se vrata malo otvore, ali i dalje su zatvorena
lancem. Provirilo je jedno tamno oko i prouava me.
Kako ste rekli da se zovete?
Toliko o tome da c e je moje lice prisiliti na priznanje. Gospoo Laveau,
znate li za z ene koje su posljednjih osamnaest mjeseci nestajale iz New
Orelansa? Dvije su otete iz Tulanea?
Znam li za njih? Nosim pitolj ve tri mjeseca. to s njima?
Jedna od njih bila je moja sestra.
Tamno oko trepne. ao mi je. Kakve to veze ima sa mnom?
Nas la sam neke slike z rtava. Slike su bile u Hong Kongu, ali FBI je u njima
pronas ao posebne dlake s kistova zapele u boji i one su ih dovele do
programa Rogera Wheatona na Tulaneu.
Oko se rairi i dva puta trepne. To je ludost. Slike otetih ena?
Da. Sve su aktovi i z ene su namjes tene kao da spavaju ili su mrtve.
Gospoo Laveau, pokus avam saznati je li mi sestra z iva ili mrtva i FBI mi
pomae. Odnosno, doputa mi da ja njima pomaem.
Zato to ine?
Cudno se osjec am razgovarajuc i s pukotinom na vratima, ali to mi nije
prvi put i moras raditi s onim s to imas . - Zato s to smo sestra i ja bile
jednojajc ane blizanke. FBI me pokazuje osumnjic enicima nadajuc i se da c e
uznemiriti ubojicu i da e se on izdati.
Ili ona? upita Laveau. - To mi hoc ete rec i? Da sam osumnjic ena za
ubojstvo zbog nekih dlaka s kista?
Nitko ne vjeruje da ste Vi umijes ani, ali zbog toga s to imate pristup tim
posebnim kistovima FBI Vas mora iskljuiti kao osumnjienu osobu.
Pretpostavljam da elite ui?
eljela bih ako ete sa mnom razgovarati.
Moram li birati izmeu Vas i FBI-ja?
Vie-manje je tako.
Oko nestane i c ujem je kako uzdis e. Vrata se otvore, lanac zazvecka i vrata
se opet otvore. Uem prije nego s to se predomisli i ona zatvori vrata za

mnom.
Kada se Thalia Laveau konac no nas la preda mnom, shvatim koliko je
njezina fotogra ija krivo prikazuje. Na slikama koje sam sinoc vidjela njezina
je crna kosa izgledala tanka, ali gus ca je jer je danas svezana u dugac ke, guste
pletenice koje izgledaju kao dreadlocks, ali nisu, i vise joj gotovo do struka.
Koz a joj je svijetla kao i moja, unatoc afric koj krvi, a izraz lica pokazuje z enu
zadovoljnu u svojoj koz i koju zabavljaju tez nje drugih. Sveukupan uc inak je
egzotian kao da je ona prekrasna ena vra u nekom nepoznatom plemenu.
Zas to ne doete ovamo? - rec e ona odmahujuc i na maleno predvorje.
Ovdje nema dovoljno mjesta niti za opsovati mac ka a da ti dlake ne zavrs e u
ustima.
Glas joj je dubok i nema nikakav akcent, s to mi govori da je radila na tome
da se rijes i akcenta iz djetinjstva. Slijedim je kroz prazan okvir vrata u vec u
prostoriju.
Djelomic no sam oc ekivala radnu sobu prepunu krunica, dima mirisnih
svijec a i vudu pomagala, ali umjesto toga ugledam tradicionalnu sobu
namjes tenu u spartanskom stilu. Tu se nalazi udoban kauc , na koji me uputi
da sjednem, te stolica i otoman, na koji je ona sjela. Kad je sjela, iza njezine
stolice izae debeli prugasti mac ak koji izgleda poludivlje. Nepovjerljivo me
pogleda pa skoc i na njezina bedra, obliz e se i sjedne joj u krilo. Laveau ugura
noge ispod nje i gladi ga izmeu us iju. Sjedi neobic no opus teno gledajuc i me
kao da bi mogla zauvijek ekati da objasnim to elim.
Na zidu iza nje je slika Katedrale st. Louisa na Trgu Jacksonu. To me
iznenauje jer je Katedrala vjerojatno najkic astija slika u New Orelansu,
onakva kakve studenti stalno iz poc etka slikaju i uvaljuju ih turistima na
Trgu. Ne c ini mi se bas prikladnim kao ukras u stanu nekog ozbiljnog
umjetnika, iako je ova slika neto bolja od uobiajenih.
Jeste li Vi to naslikali? upitam je.
Laveau se njeno nasmije. Frank Smith ju je naslikao u ali.
ali?
Rekla sam mu da se ne moz e zvati umjetnikom iz New Orleansa dok ne
naslika Katedralu pa je uzeo s tafelaj, otis ao na Trg i sjedio c etiri sata. Nikada
niste tako nes to vidjeli. Do podneva su se oko njega skupili svi umjetnici na
Trgu. Nisu mogli vjerovati kako je dobar.
To je slino njemu.
Razgovarali ste s Frankom?
Da. Odjednom sam postala nesigurna pa sam povukla suknju preko
koljena kako ona ne bi vidjela odailja koji mi je zalijepljen za bedro.
S kim jo?
Rogerom Wheatonom. Gainesom.
Znai ja sam eer na kraju. Je li to dobro ili loe?
Vi ste FBI-ju najmanje sumnjivi.

Nasmije se pokazujuc i bijele zube s malo zlatnog prema unutras njosti

usta. To je dobro znati. Je li Vam plan uspio? Je li se netko od drugih
izbezumio kada Vas je vidio?
Teko je rei.
Laveau kimne glavom pokazujuc i da je svjesna da o nekim stvarima ne
mogu biti potpuno iskrena. - Jeste li bili bliski sa sestrom?
To me pitanje iznenadilo, ali ne vidim razloga da laz em. Ne na nac in na
koji bi to rekla veina sestara. Ali voljela sam je.
Dobro. Kako se ono zovete?
-Jordan. Jordan Glass.
Svia mi se to ime.
Kakav god je bio odnos izmeu mene i sestre, moram saznati s to joj se
dogodilo.
Razumijem. Mislite da bi mogla biti iva?
Ne znam. Hoete li mi pomoi da saznam?
Kako to mogu uiniti?
Tako da mi kaete to znate o nekim stvarima.
Usne joj nestanu meu zubima i prvi put izgleda kao da joj je neugodno. Mislite da razgovaramo o mojim prijateljima?
-Je li Vam Leon Gaines prijatelj?
Namrti se kao znak gaenja.
Mogu li Vas zvati Thalia?
-Da..
- Nec u ti lagati, Thalia. Kad ja odem, doc i c e policija i ispitivati te gdje si
bila svih onih vec eri kada su te z ene nestale. Hoc es li im moc i dati alibi za sve
te veeri?
Ne znam. Dosta vremena provodim sama.
A to si radila prije tri veeri, nakon otvaranja?
U oc ima joj se vidi zbunjenost. - U novinama je pisalo da z ena koja je tu
veer oteta nije imala veze s drugima.
Znam. Ali FBI radi na svoj nain.
Onda... o, Boe. Jo ih otima. I mislite da ja...
Ja nis ta ne mislim, Thalia. Ja sam samo postavila pitanje i nadala se da c es
znati na njega odgovoriti tako da ti skinemo policiju s vrata.
Dos la sam ravno kuc i i radila jogu. Bila je to vec er u radnome tjednu i
nisam se ba dobro osjeala.
-Je li te netko posjetio ili te nazvao? Netko tko bi to mogao potvrditi?
Sada se zabrinula. Ne sjec am se. Mislim da ne. Kao s to sam rekla, c esto
sam sama.
Kimnem glavom nesigurna kojim smjerom s njom krenuti.
I ti si, zar ne? ree ona.
Prvi mi je nagon da promijenim temu, ali nisam to uc inila. Dok sjedim

gledajuc i tu z enu koju nikada prije nisam vidjela, padne mi na pamet sam bila
okruz ena mus karcima otkad sam dos la iz Hong Konga. Naravno, tu je
agentica Wendy, ali ona je petnaest godina mlaa od mene i izgleda kao
dijete. Thalia je bliz e mojim godinama i s njom se osjec am iznenaujuc e
ugodno. Osjeam neko olakanje u enstvenosti njezina doma.
-Jesam - priznam.
to radi?
Kako zna da neto radim? Kako zna da nisam kuanica?
Zato s to se ne ponas as kao kuc anica. I ne izgledas kao kuc anica, c ak ni u
toj suknji. Sljedec i put se drugac ije zamaskiraj, nemoj obuti cipele na petu,
osim ako ima u njima prakse.
Nisam se mogla suzdrz ati da se ne nasmijem. Moja sestra je bila
kuanica. Prije nego to je nestala. Ja sam fotoreporterka.
Uspjena?
-Da.
Nasmije se. Kladim se da je to dobar osjeaj? Ta potvrda?
Je. I ti e to postii.
Ponekad sumnjam. Thalia pogladi mac ka po leima koja se uzdignu pod
pritiskom njezinih ruku kod svakog dodira. Vidim da mi z elis postavljati
pitanja. Izvoli. Rei u ti ako mi smeta.
Neka od pitanja su FBI-jeva. Ali ako te ja ne pitam, oni e.
Radije bih da pita umjesto njih.
Zato si napustila Terreborne Parish i otila u New York?
Jesi li ikada bila u Terreborne Parish?
-Da.
Oi joj zabljesnu od iznenaenja. - Stvarno?
Jednom sam radila za novine u ovome gradu. Prije mnogo godina.
Provela sam tamo nekoliko dana.
Onda zna zato sam otila.
Sjec am se da ljudi nisu imali mnogo materijalnih stvari, ali voljeli su
mjesto u kojem ive.
Ona ogoreno uzdahne. Nisi tamo bila dovoljno dugo.
Zato si eljela studirati kod Rogera Wheatona?
Salite se? Pa to je bila jedinstvena prilika. Oduvijek su mi se sviale
njegove slike. Nisam mogla vjerovati kada me odabrao.
Na audiciju si predala enske aktove?
Da. Stavi ruku na usta. - Zbog tih aktova sam osumnjiena?
Neki tako misle. Zas to si pres la s aktova na slikanje ljudi u njihovim
domovima?
Ne znam. Valjda zbog frustracije. Moji se aktovi nisu prodavali, osim
poslovnjacima koji su z eljeli nes to staviti u ured. Nes to umjetnic ko sa
sisama, kuite? Nisam roena da bih ispunjavala tu zadau.

-Ne.
Jesi li vidjela moja djela?
Ne. Samo imam takav osjeaj.
Zanimljivo.
Thalia, poznaje li ovjeka pod imenom Marcel de Becque?
Odmahnu glavom. - Tko je on?
Kolekcionar umjetnina. A Christophera Wingatea?
-Ne.
On je veliki prodava umjetnina u New Yorku.
Onda ga definitivno ne poznam. Ne poznam ni jednog velikog prodavaa.
Ovoga nee niti upoznati. Ubijen je prije nekoliko dana.
To ju je malo omelo. Je li on bio dio ovoga? Nestanaka?
On je prodavao slike rtava. Serija se zove ene koje spavaju.
Mogu li jednu vidjeti? Imate li fotografiju ili neto slino?
Ne. Da barem imam.
Jesu li dobre?
Poznavatelji kau da jesu.
Prodaju li se?
Posljednja je prodana za dva milijuna dolara.
Boe. Zatvori oi i odmahnu glavom. A ena na slici je izgledala mrtva?
-Da.
Kupac je naravno mukarac.
Da. Japanac.
Zar to nije tipino?
Kako to misli?
Mrtva gola z ena proda se za dva milijuna dolara. Mislis da Di se neka
druga slika od istog umjetnika prodala za isti novac? Pejza? Apstrakcija?
Ne znam.
Naravno da ne bi! Rogerove se slike ne prodaju za toliki novac.
-I njegove se prodaju za dosta novca.
Samo etvrtinu toga. A on radi ve desetljeima.
Sada kada bolje razmislim, vidim da imas pravo. Umjetnikove prve slike
su bile apstraktnije i nisu se prodavale. Ono s to je pokrenulo fenomen bile su
one na kojima je bilo jasno da su z ene porijeklom sa Zapada, da su nage i da
spavaju ili su mrtve.
Thalia sjedi c vrsto zatvorenih usta kao da odbija toliko nisko se spustiti i
ukljuiti se u raspravu koja je toliko ljuti.
Priaj mi o Leonu Gainesu. to misli o njemu?
Leon je svinja. Uvijek njus ka okolo, govori mi s to bi mi htio raditi.
Ponudio mi je pet stotina dolara da mu poziram gola. Ne bih to uc inila ni za
deset tisua dolara.
Bi li pozirala gola Franku Smithu za pet stotina dolara?

Franku bih pozirala gola besplatno, ali on slika samo mukarce.

A Rogeru Wheatonu?
Na usnama joj se pojavi c udan osmijeh, znak da razmis lja o nec emu s to
nec e podijeliti. - Roger me nikada ne bi traz io da mu poziram. I dalje, nakon
dvije godine, drz i se distancirano. Mislim da me se boji. Moz da ga privlac im
pa ne z eli prijec i neku granicu, ne znam. On je sloz en c ovjek i znam daje
bolestan. Ne govori o tome, ali na licu mu mogu proc itati bol. Jednom sam
us la u njegov studio dok je otkopc avao kos ulju i grudi su mu bile prekrivene
krvavim ranama, od kas lja. Sto god bilo, sada mu je u pluc ima. Nes to osjec a
prema meni, ali ne znam s to. U mojoj se blizini ponas a kao da se srami.
Mislim da je moda vidio moje aktove koje je naslikao neki student.
Zna li on da si lezbijka?
Thalia se ukoc ila i oc i su joj se prebacile u stanje uzbune. - Je li me FBI
pijunirao?
Ne. Ali policija jest. Nisi ih uoila?
Vidjela sam da neki policajci promatraju kuc u. Mislila sam da su iz
narkotika, da paze na dva tipa koja ovdje ive.
Ne. Ali pratili su te samo jedan dan.
ini se da joj je lake.
FBI z eli znati jesi li ti lezbijka. Oni u ovim sluc ajevima rade psiholos ke
profile i misle da im je to vano.
Ona napuc i usne i pogleda na stolic izmeu nas, pa me pogleda u oc i. Misli li ti da sam lezbijka?
-Da.
Ona se nasmije i pogladi mac ka. Cudna sam. Zapravo se nikamo ne
uklapam. Imam seksualni nagon kao i svi ostali, ali mu ne vjerujem. Izdao me.
Tjera me da se koristim seksom kako bi me zapazili. Pa kad nekoga trebam,
onda idem enama.
A to je s ljubavlju i njenou?
Imam prijatelje. Uglavnom z ene, ali i mus karce. Imas li ti mnogo
prijatelja?
Bas i ne. Imam kolege, ljude koji rade s to i ja i razumiju s to takav posao
znac i. Dijelimo iskustva, ali to nije ono pravo. Ali provodim toliko vremena na
putu da mi je tes ko nac i prave prijatelje. Imam vis e bivs ih ljubavnika nego
prijatelja.
Suosjec ajno se nasmije. Prijatelje je tes ko pronac i kad imas c etrdeset
godina. Moras se otvoriti ljudima i to je tes ko. Ako imas jednog ili dva
prijatelja iz djetinjstva, ima sree.
Ja sam napustila svoj rodni grad, kao i ti. Ima li prijatelja kod kue?
Jednu. Ona je jo u movari. Ponekad se ujemo telefonom, alija ne idem
tamo u posjete. Ima li djece?
-Ne. Ti?

Jednom sam zatrudnjela, kada sam imala petnaest godina. Roak mi je

napravio dijete. Pobacila sam. I to je bilo to.
Oh. Osjeam da sam se zacrvenjela u licu. - ao mi je.
Zato mrzim to mjesto. Otac me zlostavljao otkako sam navrs ila deset
godina, a poslije roak. To me stvarno unis tilo. Cim sam bila dovoljno stara,
pobjegla sam, ali trebalo mi je dugo vremena da se s tim pomirim. Nikada to
zapravo nisam preboljela. Ne volim da je mus karac gore koliko god mi stalo
do njega. Zato biram z ene. To mi je sigurnost. Nekad sam mislila da c e se to
promijeniti, ali sad mislim da nee.
Razumijem.
Izgleda sumnjiavo. - Zaista?
-Da.
-Jesi li seksualno zlostavljana?
Ne na taj nac in. Ne od obitelji. Ali... Odjednom sam postala svjesna
Baxtera, Lenza i Kaisera koji u kombiju slus aju svaku rijec . Osjec am se kao
izdajica, prema Thaliji i prema sebi, i z elim otrgnuti odas iljac koji nosim. Ali
da to uinim, Thalia to ne bi mogla razumjeti.
Samo polako ree ona. - eli li aja?
Silovana sam - kaz em tiho ne vjerujuc i da sam to izgovorila. Bilo je to
prije mnogo vremena.
Vrijeme nita ne znai kada se radi o takvim stvarima.
Ima pravo.
-Je li to bio prijatelj?
Ne. Bilo je to u Hondurasu, za vrijeme rata u El Salvadoru. Tek sam poc ela
raditi. Fotogra irala sam izbjeglic ki kamp s nekolicinom reportera i razdvojili
smo se. Otis li su bez mene i ja sam morala hodati do grada. Nais ao je auto
koji je stao pokraj mene. U autu su bili drz avni vojnici. Cetiri vojnika i jedan
narednik. Bili su ljubazni i nasmijes eni. Rekli su da c e me odvesti u grad.
Uvijek sam bila paz ljiva, ali grad je bio daleko. Prihvatila sam ponudu.
Kilometar i pol niz cestu skrenuli su i odvezli me u pras umu. Toliko daleko da
me nitko ne moe uti kako vritim. To znam jer sam tu veer izgubila glas.
U redu je - promrmlja Thalia. - Ovdje sam.
Znam. Ali nije u redu. Nikad nije postalo u redu. Vis e se sramim toga nego
iega drugog to sam u ivotu uinila.
Ti nisi nis ta kriva, Jordan. Sto si uc inila? Pristala si da te voze mus karci
koji su rekli da e ti pomoi.
U oc ima su me zapekle suze bijesa i gaenja prema samoj sebi. Ne
govorim o silovanju. Govorim o onome nakon toga. Prije nego s to su poc eli,
zavezali su mi ruke iza lea. Nisam se mogla boriti i to je trajalo satima. U
jednom sam se trenutku tijekom noc i onesvijestila. U zoru sam se probudila i
ruke su mi bile utrnule, ali vis e nisam bila vezana. Slijedila sam tragove guma
do ceste i dos epala do grada krvarec i i plac uc i. Nikome nisam rekla s to su

uc inili. Mislila sam da sam tako c vrsta, ali nisam imala snage otic i ni do
bolnice. Mislila sam da c e me ljudi za koje sam radila odmah vratiti kuc i ako
shvate s to se dogodilo. Ne da me zas tite nego zato s to c e misliti da se ne
mogu s time nositi. Razumijes ? Mrzim se zbog toga straha. Od tada me
proganjaju misli o z enama koje su moz da silovane nakon mene jer ja te
mukarce nisam prijavila.
Thalia polako odmahnu glavom. - Vjerojatno je bilo z ena prije i poslije
tebe. Ali sada je gotovo. Dovoljno si se kaz njavala. Ti su vojnici mrtvi. Ako
nisu izic ki mrtvi, dus e su im mrtve. Ono s to je vaz no jest kako se ti osjec as .
To je jedino to moe promijeniti.
Znam.
Tvoja glava to zna, ali srce ne. U srcu to mora znati, Jordan.
Znam. Pokuavam.
Boji se za sestru, zar ne? Boji se da e morati preivjeti neto takvo.
Ili gore.
Dobro, ali pogledaj s to radis . Radis sve s to je u tvojoj moc i da ju naes .
Kladim se da radi vie od bilo kojeg roaka tih drugih ena.
Moram znati, Thalia.
Hoc es , dus o. Znat c es . Podigne velikog mac ka i stavi ga na tlo pa zatim
dos eta do mene i podigne me na noge. Doi u kuhinju. Napravit c u ti zeleni
aj.
Zao mi je s to sam to uc inila. Ti si prva osoba kojoj sam to ispric ala i ne
znam zato. Ni ne poznam te.
Thalia Laveau stavi obje ruke na moja ramena i pogleda me duboko u oc i.
- Zna to?
-to?
Upravo si nala prijateljicu u etrdesetoj godini.
U grudima osjetim udan osjeaj slian otpustu nakon vjerske ispovijedi.
Sada doi u kuhinju.
Trideset minuta poslije spus tam se niz nestabilne stube i c ujem Johna
Kaisera kako mi ape iz ugla u kui.
Ovamo Jordan.
Ne z elim ga vidjeti, ali ne mogu to izbjec i. Kada skrenem iza ugla, on se
pojavi na stubi ispred mene.
ao mi je to smo to morali uti - kae. ao mi je to ti se dogodilo.
Ne z elim o tome razgovarati. Vjerojatno hodam jako brzo jer me Kaiser
jedva prati unato svojim velikim koracima.
Zao mi je zbog nac ina na koji sam govorio o silovanju koje je Roger
Wheaton sprijeio u Vijetnamu ree on.
Ugledam kombi kako polako dolazi prema nama niz ulicu.
to eli Jordan? Reci mi.
elim ii u svoj hotel i otuirati se.

Na putu si prema tamo.

Ne elim se voziti u kombiju.
Nabavit u auto. ekat u s tobom i onda te odbaciti. Dobro?
Nisam ga pogledala. Osjec am snaz an, iracionalan bijes prema njemu i na
pomisao da me on z eli. On me sada z eli zagrliti, utjes iti, ali ne moz e. Mogla
me utjes iti samo z ena za koju sam ludo vjerovala da je mogla biti umijes ana u
nestanak moje sestre, a ona je ve uinila sve to je mogla.
Kombi stane i otvore mu se straz nja vrata. Kaiser ode iza vrata i onda
dotri natrag do mene.
Auto je na putu. Za jednu minutu bit c es na putu prema hotelu. Je li to u
redu?
Pogledam ga. - Thalia me nije poznala. Nikada me prije nije vidjela. To
znai da nije nikada vidjela ni Jane. To ste shvatili?
-Da.
Dobro.

17.
Dok se tus iram u svojoj hotelskoj sobi, odjednom vis e ne mogu biti
sabrana i kroz glavu mi poc nu prolaziti nepovezane slike: Wingate koji
pokus ava spasiti sliku dok mu vatra dolazi do nogu; vojnici koji mi vezuju
ruke i pritis cu mi lice o tlo u pras umi; moj s ogor koji me ljubi po vratu i
pokus ava odvesti u krevet duh svoje z ene; de Becque koji me gleda sa sjajem
u oima dok polako otkriva informacije o mome ocu...
Otvorim vruc u vodu, zatvorim oc i dok mi prska u lice, a pred oc ima vidim
c udne dus e koje sam danas susrela: umiruc eg c ovjeka, nasilnog c ovjeka,
z enstvenog c ovjeka i ranjenu z enu. Juc er sam se jos nadala nekom
razrjes enju. Zavaralo me povjerenje koje su mus karci imali u svoje sustave i
svoje dokaze, privid napretka, vjerovanje da c e vrijeme sigurno dati neke
odgovore. Ali duboko u sebi znam da se na vrijeme, kao i na sudbinu, ne moz e
utjecati. Sto sada govore ti mus karci kada im je propao veliki plan? Baxter.
Lenz. Kaiser. Pokazivali su me pred svojim osumnjic enicima i nisu vidjeli ni
trag panike. Nitko se nije niti trznuo ugledavi moje lice...
Zazvoni telefon. Prvo mislim da je u mojoj glavi jer je nevjerojatno glasan.
Zatim povuc em zastor tus a i vidim telefon nisko na zidu, pokraj ormaric a.
Stisnem desni dlan o bijeli runik na suilu i dignem slualicu.
-Da?
Ovdje John.
-John?
Kaiser. Zvui kao da mu je neugodno.
Oh. to je?
Jo sam u prizemlju.
Zato?
Sada c emo imati sastanak. Prije sluz benog sastanka radne skupine.
Baxter, Lenz, Bowles i ja. Znam da nisi dobro, ali mislio sam da c es biti jos
ljua ako ga propusti.
Pod tuem sam. To e vjerojatno biti samo bdijenje, zar ne?
Mislim da ne. Upravo sam razgovarao s Baxterom na mobitel. Rekao je da
ima neke nove stvari.
Koje stvari?
Neu znati dok ne doem do ureda.
Iako imam snaz nu z elju otvoriti mini bar i lec i na krevet zamotana u
runike, znam da ima pravo. Osjeat u se jo loije ako ne odem.
Evo me za pet minuta.
Kaiser poklopi vjerojatno razmis ljajuc i kako ni jedna z ena koju pozna nije
uspjela izai ispod tua i spremiti se za pet minuta.

Upravo e neto nauiti.

Ovaj put smo se sastali gdje i prvi put: u uredu glavnog agenta Bowlesa.
Kaiser je prvi pokucao, a ured se c inio prazan iako sam c ula glasove. Kroz
dugac ak prozor na desnoj strani, jezero Pontchartrain izgleda sivo pod
poslijepodnevnim nebom, a na njemu nekoliko osamljenih jedara.
Us avs i unutra vidim Baxtera, Lenza i Bowlesa kako c ekaju na duz em
dijelu slova L. Bill Granger, s ef odjela za nasilne zloc ine, rukuje se s Kaiserom
na odlasku i posramljeno mi kimne glavom. Oc ito je bio meu onima koji su
uli prijenos iz stana Thalie Laveau. Prekrasno.
Kaiser i ja sjednemo jedno pokraj drugoga na kauc u nasuprot Baxteru i
Lenzu. Glavni agent Bowles ima svoju stolicu s moje desne strane. Nitko ne
izgleda sretno, ali ne izgledaju ni oc ajno kao s to bi se oc ekivalo. Meutim,
izgledaju iznenaeno to me vide.
Izvrsno si danas obavila posao, Jordan ree Baxter slubenim glasom.
teta to nikoga nisam izbezumila.
On pogleda Kaisera. Imamo c etrdeset minuta do sastanka radne
skupine i z elim tamo uc i spreman. U ovome trenutku imamo dva agenta na
dva odvojena zrakoplova koji nose dokaze s to ih je policija danas skupila do
laboratorija u Washingtons Sve od slika do DNK uzoraka. Sam direktor je to
poz urio, s to znac i da c e neki testovi biti gotovi za dvanaest, a neki za
dvadeset i c etiri do c etrdeset i osam sati. Ako budemo imali ludu srec u, DNK
e biti gotov za tri dana.
Tri dana? upita Kaiser. - Mene bi okiralo i tri tjedna.
Obitelji nekoliko z rtava imaju velik utjecaj. Za s to moz emo zahvaliti Bogu.
Baxter me pogleda kao da se pita treba li me uvjeravati da FBI na svakom
sluc aju radi jednako vrijedno, ali nije to uc inio. Svi u ovoj sobi znaju da bi
dokazi na tim zrakoplovima tjednima trunuli u laboratorijima da su tih
jedanaest ena bile prostitutke.
Prije nego s to odluc imo kako c emo dalje rec e on idemo
rekapitulirati gdje smo sada. Danas nji razgovori nisu dali oc ekivane
rezultate. Zato ne?
Dvije moguc nosti rec e Lenz. - Pod jedan, ni jedan od osumnjic enika
nije ubojica/slikar. Ovu teoriju jednoglasno podupiru i nas i struc njaci za
umjetnost koji kaz u da ni jedan od osumnjic enika nije naslikao Zene koje
spavaju. Pod dva, jedan od osumnjic enih je prepoznao Jordan, ali nas je
prevario ostavi miran kada je ula.
Ili mirna podsjeti ih Baxter.
Nitko nas nije prevario rec e Kaiser osim moz da Franka Smitha.
Njega je iznenadilo Jordanino lice, a i rekao je da ju je vidio na nekoj zabavi
prije nekog vremena, to je zapravo nemogue provjeriti.
Baxter pogleda Lenza. - Kako ti se ini Smith?
Jako pametan, darovit, siguran u sebe. Od njih c etvero, on je

najsposobniji takvo to izvesti.

A prva mogunost? Nitko od osumnjienih nije na ubojica?
Dlake s kistova dovele su nas do njih c etvero rec e Kaiser. - Vis e
vjerujem fizikim dokazima nego strunjacima za umjetnost.
Dokazi su nas doveli do njih c etvero i do pedeset dodiplomskih studenata
koji su mogli doc i do tih posebnih kistova istakne Lenz. - Kako tu
napredujemo?
Ni jednog od studenata nismo ispitali - odgovori Baxter. - Zbog godina i
zato s to su rijetki tako talentirani da bi mogli naslikati Zene koje spavaju,
mali su izgledi. Osim toga, c im poc nemo ispitivati dodiplomce na sveuc ilis tu
Tulaneu, mediji e se odmah umijeati. Do sada smo imali sree.
Mnogo sree - kaem tiho. - Pitam se zato.
Mediji u New Orelansu nisu tako agresivni - rec e Bowles. - Ne znam zas to.
Mogli bi biti puno agresivniji nego to jesu.
Ali kada se jednom uhvate nec ega rec e Kaiser - nastane ludnica. A s
obzirom na to da je umijes an Roger Wheaton da ne govorim o bogatim,
ljutitim roditeljima i njihovim odvjetnicima - sve c e zavrs iti u nacionalnim
novinama.
Nemojte zaboraviti Jordan rec e Bowles kimnuvs i u mom smjeru. -I ona
daje na vanosti.
Za sada zaboravite medije rec e Baxter. - Policija kaz e da nitko od
osumnjic enih nije oklijevao dati DNK. Ako je jedan od njih oteo z enu iz
Dorignac'sa, ne bi bio tako bezbrian.
Ako slikar samo slika ree Lenz i netko drugi otima ene, slikar se ne
bi imao ega bojati na temelju DNK testa.
Cak i ako slikar samo slika - rec e Kaiser - trebalo bi ga iznenaditi
Jordanino lice.
Istina.
Kaiser pogleda Baxtera: - Koje su to novosti koje si spomenuo preko
telefona?
Ja bih bila poela s tim pitanjem, ali oni, ini se, imaju svoj ritam.
Iako su se Wingateovo ubojstvo i otmica iz Dorignac'sa dogodili u
razmaku od samo dva sata rec e Baxter - s est agenata radilo je stalno
provjeravajuc i popise putnika i razgovarajuc i s putnicima koji su putovali u
tih nekoliko sati izmeu New Yorka i New Orleansa. To se na kraju isplatilo.
Sto ste saznali?
Sat nakon s to je Wingate umro, jedan je c ovjek platio gotovinom za kartu
od zrac ne luke JFK do Atlante i onda opet gotovinom kartu do Baton Rougea
drugom kompanijom.
Tko je to bio? - upitam.
Dr. Lenz prekriz i noge i odgovori pedantnim glasom. Laz no ime,
naravno. Moz da je c ovjek koji je ubio Wingatea vec bio u New Yorku kada ste

pokrenuli lavinu u Hong Kongu. Us utkao je Wingatea i onda doletio ravno - ili
gotovo ravno - u New Orleans upozoriti partnera. Ako prouc ite vremenski
okvir, mogao je doc i oko s est sati nakon s to je oteta z ena kod Dorignac'sa.
Moz da je plan bio naslikati je, ali osumnjic enik iz New Yorka je donio
promiljenu odluku. Silovati je i odbaciti.
Baxter os tro pogleda psihijatra. To je moguc e. Ali bez obzira na to tko
je c ovjek u New Yorku ili s to je on uc inio nakon s to je oteta z rtva iz
Dorignac'sa, netko ju je u New Orleansu ve morao oteti. Vjerojatno slikar.
Zavladala je tiina dok svi ne obrade tu informaciju.
Ima li opis osumnjienika iz New Yorka? upita Kaiser.
Vrlo opc enit. Srednje tridesete do srednje c etrdesete, mis ic av, grubo lice.
Opus tena odjec a. To je vjerojatno tip koji je Jordan pokazao prst nakon
poara.
Onaj s kapom u obliku arape? - upitam u poluali.
Ima jos nes to - rec e Kaiser. - Linda Knapp, Gainesova djevojka, ona koja je
unis tila njegovu sliku i otis la s vama pojavila se opet kod Gainesa prije
trideset minuta. Policija je nije pustila Gainesu, ali ona im je rekla da je svaku
vec er za koju im treba alibi on bio kod kuc e s njom, opijao se ili je s evio do
iznemoglosti.
Prisjetim se koliko je bila ljutita i oc ajnic ki z eljela pobjec i od Gainesa.
Sada je opet s njim i s titi ga od policije. To je uobic ajena misterija koju nikada
nisam razumjela i nisam sigurna da elim.
Je li Knapp bila s Gainesom posljednjih osamnaest mjeseci?
Ne Baxter c e. Gaines je naveo jednu drugu djevojku kao alibi za
ubojstva koja su se dogodila prije nego s to je prohodao s Knapp. Pokus avamo
je pronac i. Sto se tic e alibija ostalih, situacija je sljedec a. Na temelju uporabe
kreditnih kartica, Roger Wheaton i Frank Smith bili su u gradu za vrijeme
svakog ubojstva. Leon Gaines i Thalia Lavenau nemaju kreditne kartice.
Policija nakon prvog ispitivanja nije dobila nikakve vrste dokaze. To zapravo
ne iznenauje. Gotovo sve su se otmice dogodile u tjednu, izmeu deset sati
naveer i est sati ujutro.
A s to je sa Smithom? - upita Lenz. - Sigurno ima ljubavnika koji su kod
njega prespavali i mogu mu dati alibi za barem jedno ubojstvo?
Danas nije naveo ni jednoga odgovori Baxter. - Moda nekoga titi.
Nekoga tko jos nije objavio da je homoseksualac rec e glavni agent
Bowles.
A Juan? - upitam. - Sluga ili to je ve?
Nismo za njega znali do danas rec e Baxter. - Policija upravo s njim
razgovara. Pokus ao je pobjec i, ali su ga uhvatili. Izgleda kao ilegalac.
Salvadorac.
Sad mi je jasno zas to mi je bio poznat. Dosta sam vremena provela u El
Salvadoru gledajui lica slina njegovu.

Sto jos imamo? upita Kaiser. A s to je s vojnicima s kojima je

Wheaton sluio? Osuenicima s kojima je Gaines dijelio zatvorske elije?
Imamo dva popisa - rec e Baxter. - Mislio sam da c es ti moz da htjeti
porazgovarati s veteranima iz Vijetnama.
Dok oni razrauju pojedinosti, odjednom sam nes to shvatila. Polako je na
povrs inu izlazio paradoks odnosa izmeu mis ljenja struc njaka i izic kih
dokaza. - Sjetila sam se tree mogunosti - tiho kaem.
Kaiser mahne rukom da utia ostale i svi se okrenu prema meni.
Koje? - pita.
Sto ako jedan od c etvero osumnjic enih s kojima smo danas razgovarali
ubija, ali ne zna da ubija?
Nitko nije odgovorio. Baxter i Kaiser izgledaju kao da su iznenaeni
prijedlogom, ali dr. Lenz je pribran.
Kako ti je to palo na pamet? - upita psihijatar.
Stara teorija Sherlocka Holmesa. Kada iskljuc is sve nemoguc e scenarije,
ono to je ostalo je rjeenje, bez obzira na to koliko se inilo nevjerojatnim.
Nismo iskljuili druge mogunosti - ree Baxter.Ni priblino.
Ali one nas i ne vode nikamo Kaiser zamis ljeno pogleda Lenza. - Sto
kaete na to?
Psihijatar napravi nejasnu gestu rukom kao da prvi put razmis lja o toj
ideji. - Govorite o disocijativnom poremec aju identiteta. Vis estrukom
poremec aju osobnosti. To je vrlo rijetko. Rjee nego s to ilmovi ili knjige to
vole prikazati.
Cijelo vrijeme dok sam radio u Quanticu nisam vidio ni jedan dokazani
sluaj - ree Kaiser.
A kada se dogodi - ree Bowles - ime je uzrokovan?
Tes kim seksualnim ili izic kim zlostavljanjem u djetinjstvu - rec e Lenz. Iskljuivo tako.
Sto znamo o djetinjstvima trojice mus karaca? - upitam prisjec ajuc i se
Thalijina priznanja o seksualnom zlostavljanju. - Znamo da je Laveau imala
takav problem.
Ne znamo bas previs e rec e Baxter. Wheatonovo djetinjstvo prilic no
je u magli. Imamo samo standardnu biogra iju koja se pojavljuje u c lancima.
Nis ta o zlostavljanju. Znamo da mu je majka otis la od kuc e kada je imao
trinaest ili etrnaest godina, to bi mogao biti znak nekakvog zlostavljanja, ali
ne znamo pojedinosti. A zas to ne bi uzela djecu sa sobom da su djeca
zlostavljana?
To bi trebali pitati Wheatona - ree Kaiser.
A Leon Gaines? - upitam. Kladim se da je tu bilo nekog zlostavljanja.
Bez sumnje - rec e Lenz. - Proveo je neko vrijeme i u popravnom domu,
zbog c ega postoji velika moguc nost da je zlostavljan. Ali radikalan psiholos ki
slom o kojem govorim ima korijene puno ranije u djetetovu ivotu.

Pogledam Baxtera. - Niste li rekli da je njegov otac sluz io zbog bludnih

radnji nad maloljetnicom? etrnaestogodinjom djevojicom?
Baxter kimne glavom. Tako je. Bolje da malo prokopamo o ocu.
Frank Smith - ree Kaiser. - to znamo o njegovom djetinjstvu?
Bogata obitelj rec e Lenz. Nije vjerojatno da bi prijavili zlostavljanje.
Pokuat u stupiti u kontakt s obiteljskim lijenikom.
Dok u tis ini razmis ljamo o takvoj moguc nosti, zazvoni telefon glavnog
agenta. Bowles ode do stola pa pokaz e Baxteru da se javi. Baxter se predstavi,
postavi neka pitanja koja nisam uspjela c uti te poklopi i vrati se k nama. Na
usnama ima ukoen osmijeh.
to je? ree Kaiser.
Sluga Franka Smitha, onaj Salvadorac, upravo je rekao detektivima iz
policije da je Roger Wheaton posjetio Franka nekoliko puta i ostajao do
kasno u no. Dva puta je prespavao.
Kaiser zazvidi. - Nemoj zafrkavati.
Baxter kimne glavom. -I c ujte ovo. Tih ih je vec eri c uo kako vic u jedan na
drugoga. uo je to kroza zidove.
Tes ko mi je zamisliti tu sliku s obzirom na to kako su izgledali kada sam
ih vidjela, ali dr. Lenz izgleda najuzbuenije do sada.
Moramo ponovno otii do obojice kae.
Tu nema sumnje - sloi se Baxter. - Kako emo im pristupiti?
Lenz napui usne i ne ree nita.
Mislim da bih ja trebala razgovarati s Frankom Smithom - kaem odluno.
Svi me pogledaju. - Sama? - upita Baxter.
Pozvao me da se vratim, zar ne? To vam je najbolja prilika da saznate o
tim posjetima.
Uspjela je navesti Laveau da joj vjeruje podsjeti ih Kaiser. -Ja sam za to
da je pustimo da to uini.
Cini se da se Baxter ne osjec a bas ugodno s time i okrene se Lenzu traz ec i
njegovo miljenje.
Psihijatar kimne slegne ramenima. Znam da bi ti radije da to ide
drugac ije, ali Smith je zaista na nju reagirao. Moramo iskoristiti ono s c im
imamo najvie izgleda.
Baxter uzdahne. - Dobro. Jordan e razgovarati sa Smithom.
Arthur i ja moz emo do Wheatona - rec e Kaiser. - Trebali bismo zamoliti
telefonskog operatora da im pokvari linije. Ne z elimo da se opet meusobno
upozoravaju.
Dobar plan ree Baxter. - Koliko toga elimo otkriti radnoj skupini?
Sve - rec e Kaiser. Do sada smo se pokazali pouzdanima. Ako im sada
neto sakrijemo bez razloga, samo emo se zeznuti.
ak i teoriju o poremeaju osobnosti? upita Lenz.
Ne odgovori Baxter. - To je egzotic no nagaanje kakvo ne z ele pa c emo

to za sada pres utjeti osim ako se ne pokaz e da je ona na dobrome tragu.

Pogleda u mene. - Barem neto vie od teorije Sherlocka Holmesa.
Zakanjeli osmijeh mi pokae da je to rekao u ali.
Ima li jo kakvih pitanja?
Kaiser digne ruku kao s kolarac. - Jutros si rekao da rac unalni program
Argus radi na digitalnim fotogra ijama apstraktnih Zena koje spavaju. Je li
izbacio kakva prepoznatljiva lica?
Izgledaju ljudskije - rec e Baxter. - Ali ni jedno ne odgovara nekoj z rtvi
ubojstva ili nestaloj osobi u New Orelansu u posljednje tri godine.
Tko radi te usporedbe?
Neki agenti koje sam posudio iz protuobavjes tajne - odgovori glavni
agent. Dobri agenti. Zajedno imaju dvadeset godina iskustva.
Zelio bih pogledati Argusove rezultate Kaiser c e. - Posljednjih sam
mjeseci prouio dosta lica rtava.
Hoe li se Patrick za to pobrinuti? - ree Baxter.
Bowles kimne glavom. Dat c emo ti kopije svake slike koju
elektronic kom pos tom dobijemo iz Washingtona, kada ih prepoznamo.
Nadam se da ima vremena.
Baxter pogleda na sat: Moramo ic i. Okrenuvs i se prema meni, rec e:
Jordan, sada vis e nego ikada molimo te da se ne druz is s prijateljima s kojima
si se druila dok si tu prije ivjela.
Nema problema. Umorna sam kao pas. Idem natrag u hotel, naruc it c u
poslugu u sobu i odmoriti se.
Vjeruje li svom ogoru da e utjeti?
S tim nee biti problema.
Oc i mu se zaustave na mojima. Vec smo uzeli Wendy sobu odmah do
tvoje. Samo vikni ako bude trebala pomo.
Kimnem glavom jer mi je draz e da se radi o Wendy Travis nego o nekom
strancu, ali osjeam da bi zbog njezine nazonosti moglo biti komplikacija.
Baxter se udari po bedrima i ustane, a ostali mus karci uc ine isto kao
igrai nogometa.
Idemo razgovarati s dekima u plavom - ree Baxter.
Crnom i plavom - Kaiser e. - Policija u New Orleansu nosi crno i plavo.
Baxter prvi krene prema vratima i prema Centru za hitne operacije, koji
jos nisam vidjela. Bowles krene za njim, a i Lenz stane u red za njima. Jedno je
Kaiser zaostao pokus avajuc i hodati uz mene dok se ja krec em prema
vratima.
Znai rano e na spavanje? - apne.
Da. - Stanem na vratima i promatram druge kako odmic u niz hodnik. - Ali
moda neu spavati. Nazovi me iz predvorja.
Pogledavs i po hodniku primi me za ruku i lagano stisne pa bez rijec i
krene za doktorom Lenzom. Dala sam mu nekoliko sekundi pa sam skrenula

prema dizalima gdje me ekala Wendy.

18.
Spavala sam vec neko vrijeme kada je telefon pokraj mog kreveta
zazvonio. Televizor je jos bio upaljen, na HBO-u, ali zvuk je bio ugas en.
Zatvorim oi zbog jakog svjetla i javim se.
Halo?
-Ja sam. Dolje sam.
Pred oima mi se pojavi Kaiserovo lice. - Koliko je sati?
Pono je davno prola.
Boe. Zar je sastanak toliko dugo trajao?
Policija je svakog osumnjienika ispitivala satima i sve smo morali uti.
Protrljam obraze da pokrenem cirkulaciju. - Pada li jo kia?
Napokon je prestala. Spavala si, zar ne?
Napola.
Ako si preumorna, sve je u redu.
Dio mene z eli mu rec i da sam preumorna, ali lagani trnci izmeu vrata i
koljena su me zaustavili. - Ne. Doi gore. Zna li broj sobe?
Da.
Moe li mi usput donijeti Coca Colu ili neto? Treba mi kofeina.
Obinu ili dijetnu?
Sto misli?
Obinu.
Dobro misli.
Stie.
Poklopim i teturam u kupaonicu. Toliko sam smus ena od umora da mi je
jasno da su protekli dani bili stresniji nego s to sam mislila. Ostavivs i ugas eno
svjetlo u kupaonici, operem zube i umijem se. Na trenutak se pitam trebam li
se nas minkati, ali ne isplati se. Ako mu se ne sviam onakva kakva jesam, nije
nam sueno.
Ali morat c u nes to uc initi s baby-doll spavac icom. Kratka ruz ic asta
strahota izgleda kao nes to s to bi nosila c lanica sestrinstva 1950.-ih. Kada
sam ju prvi put vidjela, pitala sam se je li se to agentica FBI-ja koja ju je kupila
sa mnom nas alila, ali ona vjerojatno kod kuc e u ormaru ima istu takvu.
Skinem spavac icu i zamijenim je bijelom, pamuc nom majicom i trapericama
koje sam juer nosila.
Kaiser tiho pokuca da ga ne c uje Wendy u susjedstvu. Pogledam kroz
rupicu da se uvjerim da je zaista on i onda brzo otvorim vrata. On ue,
nasmije se i stavi dvije hladne limenke Coca-Cole na stol. Otvori jednu i doda
mi je.
Hvala - kaz em i popijem veliki gutljaj koji me zapec e u grlu. -Jesi li

umoran?
Prilino.
Kako ti se ini sluaj?
Slegne ramenima. Ne ba dobro.
Misli da su Wheaton i Frank Smith ljubavnici?
Ne znam to bi drugo ti posjeti trebali znaiti.
Mogu znaiti bilo to. Rasprave o umjetnosti.
Moj instinkt mi ne govori to.
A ni moj. A s to je s Lenzom? On ne z eli rec i mnogo toga pred tobom, zar
ne?
Otkad je otis ao iz Biroa, shvatio je koliko su ga brzo zaboravili. Sada bi
htio pokazati Quanticu da imaju drugu priliku.
Nije bio iznenaen kada sam pitala je li moguc e da jedan od osumnjic enih
ubija a da toga nije svjestan.
Nije izgledao iznenaen. Kaiser me upueno pogleda.
Svia li ti se ta teorija?
Ne. Tes ko mi je zamisliti da bi netko toliko bolestan mogao izvesti
jedanaest otmica i slikati kao Rembrandt. Ali svejedno c u to istraz iti. Pokus at
c u saznati je li netko od mus karaca doz ivio seksualno zlostavljanje. Otvori
Coca-Colu i popije gutljaj. - Hoemo li cijelu no razgovarati o poslu?
Nadam se da neemo.
Odem do prozora i razmaknem zavjese otkrivajuc i veliki prozor s
pogledom na jezero Pontchartrain s c etrnaestog kata, malo drugac iju verziju
pogleda iz ureda FBI-ja. Jezero sad izgleda kao crno more, osim
luorescentnih svjetala koja osvjetljuju mol koji nestaje na sjeveroistoku u
magli. Vratim se i sjednem na dno kreveta. Kaiser skine jaknu i stavi je na
naslon stolice. Zatim sjedne nasuprot meni, udaljen oko pola metra s
pitoljem za pojasom.
O emu emo razgovarati? pita.
Zato mi ne bi rekao to ti je na umu?
Trag osmijeha. - Ti.
A zato misli da je tako?
Odmahnu glavom. - Kada bih barem znao. Znas kako se ponekad dogodi
da neto izgubi pa ne moe nai dok ne prestane traiti?
Da. Ali ponekad ti to tada vie i ne treba.
Ovo je neto to je potrebno svima.
Mislim da imas pravo. U sebi osjec am toplinu, ali zbog oklijevanja u
dubini dus e ne mogu se potpuno prepustiti trenutku. Popijem jos jedan
gutljaj Coca Cole. Pric ala sam ti o nekim problemima s mus karcima. S
hodanjem. Mus karci misle da me z ele, ali saznaju da ne z ele stvarnost mog
ivota.
Sjeam se.

Zelim znati o tebi. Ti ne odustajes lako. Zbog c ega ste se zapravo ti i tvoja
ena udaljili?
Uzdahne i spusti limenku kao da je postala pretes ka. Nije se radilo
samo o tome da sam dopustio da mi posao postane najvaz niji u z ivotu - iako
sam sigurno i to uc inio. Da sam bio lijec nik ili inz enjer, ne bi joj smetalo.
Radilo se o tome da stvari koje svaki dan viam jednostavno nisam mogao
prenijeti normalnoj osobi. Moz da je bolja rijec tradicionalnoj. Dogodilo se
to da nismo imali nis ta zajednic kog. Dos ao bih kuc i nakon osamnaest sati
provedenih traz ec i ubijenu djecu, a ona je bila ljutita s to nove zavjese u
dnevnoj sobi ne pristaju uz tepih. Pokus avao sam joj objasniti, ali kada sam
joj rekao neuljeps anu istinu, nije z eljela znati. Tko bi to i z elio znati ako ne
mora? Morala je sve to iskljuiti, pa tako i mene.
Krivi li je zbog toga?
Ne. Time je pokazala da ima dobre instinkte za prez ivljavanje. Puno je
zdravije ne pustiti takve stvari u glavu jer, kada jednom uu, ne moz es ih vis e
istjerati van. Ti si vjerojatno vidjela vie pakla od mene.
Mislim da se pakao ne moz e mjeriti. Ali jasno mi je s to mislis kada kaz es
da se ne moz e prenijeti. Ja sam cijelu karijeru provela pokus avajuc i to uc initi
i ponekad se pitam jesam li i jednom to uspjela. Slike na ilmu ne prenose ni
dio strave koju nose slike u mojoj glavi.
Kaiserove oc i pune su suosjec anja koje dugo nisam vidjela. I tako mi
ovdje sjedimo on e. Oteena roba.
Ono s to prema ovome c ovjeku osjec am nije zaluenost ili neka
neurolos ko-kemijska reakcija koja me tjera da s njim spavam. Radi se o
jednostavnoj bliskosti koju smo osjetili od trenutka kada smo se prvi put
vozili u iznajmljenom Mustangu. On zrac i nekom jednostavnos cu i
opreznos cu koja me privlac i. John Kaiser je pogledao u duboku tamu i jos
je dobro, s to je rijetkost. Ja od mus karaca ne traz im zas titu, ali znam da bih s
ovim mukarcem bila najsigurnija.
Znac i z elis djecu - rec e on nastavljajuc i sinoc nji razgovor iz restorana
Camellia Grill. Pomislim na nec aka i nec akinju i proklinjem njihova oca s to mi
je onemoguio da s njima provodim vrijeme.
-Da.
Koliko ima godina sada, etrdeset?
Da. Moram poeti to prije.
to misli o rjeenju Jodie Foster? Pronalasku donatora?
Nije moj stil. Ti eli djecu?
Pogleda me sa sjajem u oima. Oito je da uiva - da.
Koliko?
-Jedno na godinu i tako pet do est godina.
Okrene mi se eludac. - Pretpostavljam da to mene iskljuuje.
alim se. Ali dvoje bi bilo lijepo.

S dvoje bih se moda mogla nositi.

Nakon malo tiine, ree: O emu razgovaramo?
Moz da je to stres. Oboje smo pod velikim pritiskom. I prije am vidjela da
tako poinju veze. Obino ne zavre sretno. Misli da je to i ovdje sluaj?
Ne. Bio sam i pod jaim pritiskom, a nisam posegnuo za najbliom enom.
To je dobro znati. Pogledam ga u oc i nadajuc i se da c u proc itati njegov
instinktivan odgovor na ono s to c u rec i. Moz da moz emo provesti noc
zajedno u ovome krevetu. Ako smo ujutro jo sretni, moe me zaprositi.
On se nasmije. Isuse! Jesi li uvijek bila ovakva?
Ne, ali prestara sam da bih gubila vrijeme. Pred oc ima mi se pojavi
apsurdna slika agentice Wendy Travis: klec i na krevetu u susjednoj sobi i
stavila je uho na c as u koju je prislonila na zid moje spavac e sobe. Ako si se
samo doao poeviti, mislim da e vie sree imati u sobi preko puta.
Osmijeh mu je nestao s lica. - Svia mi se ova soba. Stavim laktove na
koljena i bradu na ruke. Sada su mi oc i nekoliko centimetara udaljene od
njegovih. - Jesmo li poludjeli?
Ne. Ponekad jednostavno zna.
I ja tako mislim. Dopustim da mi desna ruka padne naprijed i dodirne
njegovu donju usnu. Pa, o emu razmilja?
Kako ti miris e kosa. Pruz i ruku i dotakne mi kosu na ramenu i odjednom
poelim da je dua. - Kakav ti okus imaju usta?
Mislim da te zanima i vie od toga.
Da. Ali teko je razgovor koji smo upravo imali smatrati predigrom.
Oboje imamo udne poslove. Zna kako se kae?
to? - upita on.
Prihvatite udno.
Tko to kae?
Ne znam. Moda Hunter Thompson. Samo se nagni i poljubi me.
Umjesto toga, on me primi za zapes ca ruke i digne me na noge. Lice mi
tako zavrs i u razini njegovih grudi. Zatim me zagrli oko struka i pogleda me,
ali me ne poljubi. Pogleda me u oc i i privuc e me sebi tako da sam se uvjerila
da me z eli. Koz a mi je vruc a i c vrsta, osjec a snaz nu potrebu za hladnim
zrakom ili dodirom njegove koz e. Pomislim na to da mu uzmem ruku i stavim
na svoje grudi, ali ona je sama nas la put kao da sam je pokrenula mislima.
Njez no me stisnuo kao da govori Evo nas. Stvarni smo u ovome prostoru i zar
nismo sretni to smo ovdje? Zatim spusti glavu i svojim usnama dotakne moje.
Srce mi poc ne snaz no lupati, kao s to sam i znala da hoc e, ali drago mi je da se
moj instinkt pokazao ispravnim.
Koliko imamo vremena? upitam.
Cijelu no.
To je pravi odgovor. Opet ga poljubim otvarajuc i svoja usta njegovim.
Zatim se povuem Moda bih te sada trebala poeti oslovljavati imenom.

Oi mu zasjaje od oduevljenja Kako god eli.

Prvi put nee nikada zaboraviti. Spreman?
Spreman.
Vodi ljubav sa mnom, Johne.
On se nasmije i podigne me u rukama kao s to su c inili u starim
kaubojskim ilmovima, a ja sam osjetila njegovu snagu. Oc ekujem da c e me
spustiti na krevet, ali on me odnese u kupaonicu.
Dan je bio naporan. Vie u ti se svidjeti nakon tuiranja.
Ili moda tijekom - odgovorim smijui se.
On se nasmije i stavi me na ormaric te otvori vodu. Dok se prostorija
punila parom, on skine cipele.
Isuse, zaboravio sam ovo.
Cuje se zvuk odljepljivanja i on zavrs i s malim pis toljem u futroli od
najlona. Neto se u meni ohladilo kada sam vidjela pitolj.
Ovo je za tebe on c e. To je Smith i Wesson, lagani pis tolj kalibra
trideset i osam. Zna li sluiti se njime?
-Da.
Dobro. Stavit u ga na stol.
Kad se vratio, pokus am se osloboditi tamnih sjec anja. - Znas s to volim u
amerikim hotelima? - upitam.
to? - upita on stavljajui mi ruke na koljena.
Neogranienu koliinu tople vode. Moe se tuirati dva sata ako poeli.
Jesi li to ikada uinila?
Nego s to. Kada sletim u SAD, nakon boravka na Srednjem Istoku ili u
Africi, otvorim hladnu bocu bijelog vina i samo sjednem na pod tus a dok se
ne smeuram.
Bolje da na brzinu pogledam dok ne doe u smeuranu fazu.
Rukama primi rub moje majice i prieka da podignem ruke.
Nasmijem se i poslus am i on mi skine majicu. Zatim otkopc a svoju i
privuc e moje grudi svojima. Ovaj put sam ja njega prva poljubila i on prekine
poljubac pa ree: - Mislim da je voda spremna.
Izvuc em se iz traperica zadovoljna s to ispred njega ne osjec am sram i
krenem prema zastoru. Dok skida hlae, oima me upija od glave do pete.
Prekrasna si, Jordan.
Na licu mu se vidi da to zaista i vjeruje. - Sada se osjeam prekrasnom.
Primi me za ruku, odmakne zastor i pomogne mi da uem u kadu. Iako
sam se tus irala prije nekoliko sati, prekrasno je osjetiti s ok vruc e vode, a jos
je bolje jer je on sa mnom. Nasapunao mi je lea i ja njegova. Zatim sapunamo
jedno drugome prednju stranu, s to je jos zanimljivije. Stavim ruke oko
njegova struka i privuc em ga sebi, s to zahtijeva malu prilagodbu s njegove
strane.
Prolo je ve dugo vremena - kaem mu.

I kod mene.
To mi je i Wendy rekla.
to?
Kae da sve ene u uredu ude za tobom, a ti nisi popustio ni jednoj.
Znas s to mi se svia na tus evima u dobrim hotelima? - upita s
osmijehom, zadirkujuc i me. - Glave su dovoljno visoke da ispod njih mogu
staviti glavu.
Tako znac i. Dobro. Jesi li previsok da glavu stavis ovdje dolje gdje moz e
biti korisna?
On se nasmije pa se nagne i poljubi mi grudi. Osjetim njegov gladan jezik
na svojoj bradavici pod vruc om parom. Spustim ruku i proem noktom preko
njega.
Boli li te?
Mm-hmm zastenje.
Dobro.
Dok mi vruc a voda tec e po licu i vratu, jedna od njegovih ruku zastane na
dnu mojih lea, a druga se spusti niz e. On zamrmlja u grlu i prenese vibracije
na mene. Nagnem se na jednu ruku i namjestim na drugoj i u ovom se
prekrasnom zagrljaju osjec am kao tekuc a. Usne mu se uspinju uz moj vrat do
brade, pa do usta i u tom trenutku se skamenimo od glasne zvonjave.
Protupoarni alarm? - upita, ali zvuk prestane.
Telefon u kupaonici.
Tko je dovraga to?
Kladim se u pedeset dolara da je Wendy.
Opet zazvoni kao izluujua truba u kockici od ploica.
On uzdahne. - Bolje da se javi.
Pruim ruku iza zastora, obriem je i dignem slualicu.
-Halo?
Jordan, ovdje Daniel Baxter.
Usnama izgovorim Johnu da je Baxter i on brzo zatvori vodu.
to se dogaa?
Ah... je li John tu kod tebe?
Samo trenutak, televizor je preglasan. Stavim ruku preko slus alice. - Zeli
razgovarati s tobom.
Sigurno mi se potroila baterija na mobitelu.
Ili ga jednostavno nisi c uo. To znac i da je Baxter znao da treba probati u
mojoj sobi.
John slegne ramenima. - Nije glup.
Hoe da kaem da nisi tu?
On odmahnu glavom i uzme slualicu. to ima, efe?
Dok slus a, oc i mu se krec u sve intenzivnije. Kada? pita. Zatim opet
slus a i na licu mu vidim da nec u provesti noc u njegovu naruc ju. Nes to

stras no se dogodilo. - Dolazim odmah - kaz e. Dobro. Ostavit c u Wendy s

njom. Poklopi slualicu, a oi su mu zbunjene.
Sto je? upitam borec i se protiv rastuc eg straha. - Jesu li nas li tijela?
Jesu li nali moju sestru?
Ne. Primi me za ruku - Thalia Laveau je nestala. Daniel misli da ju je oteo
na ubojica.
Osjetim muninu u elucu. Thalia? Ali bila je pod nadzorom.
Namjerno ih je izbjegavala.
to?
Nije mi htio rec i vis e preko nesigurne linije. Nec u nis ta vis e znati dok ne
odem tamo. Isuse, zato nju?
Na pamet mi pada nekoliko odgovora, ali razmis ljam samo o tome kako je
on govorio u jednini. Dok ja ne doem tamo? Zas to si rekao da c es ostaviti
Wendy sa mnom?
Oc i mu se nisu pomaknule i ako mi kaz e da ne idem u ured s njim s to u
biti znac i da sam dovoljno dobra da ode sa mnom u krevet, ali ne dovoljno
dobra da me odvede na sastanak na kojem me neki ljudi moz da ne z ele vidjeti
- moja usta i grudi su jedini dijelovi mog tijela koje e ikada okusiti.
Obuci se - kae. - Ide sa mnom.
Nisam se pomaknula, a nije ni on. Dok tako stojimo goli u kadi i s nas
kaplje voda, Baxterova izjava ne c ini se stvarnom. Ali ona to jest. Imam c udan
osjec aj da c e proc i dugo vremena dok budemo mogli opet biti ovako intimni
kad jednom izaemo iz ove kade.
Jesi dobro? upita on dodirujui moj obraz.
Valjda. A ti? Moe li ekati dok se ne vratimo ovamo?
Kimne glavom, ali srce mu se ne slae.
Imamo li trideset sekundi vremena?
On opet kimne glavom.
Ostani ovdje.
Na pultu pokraj umivaonika nalazi se paket uzoraka sapuna, s ampona,
regeneratora i losiona za ruke. Otvorim losion i vratim se u kadu.
Krs im jedno od svojih pravila - kaz em mu ali poslije mi se moz es
iskupiti.
On zastenje kad sam ga primila navlaz enim rukama i u par sekundi koliko
mu je potrebno da izgubi svijest, glava mi se napuni slikama suosjec ajne z ene
koju sam to popodne upoznala, umjetnice, porijeklom Sabinke, koja je
polulezbijka, Thalie Laveau, i srce mi naraste od straha zbog nje, z ene koja je
pobjegla od kude i obitelji kako bi pobjegla od seksualnog zlostavljanja i sada
se nalazi na milost i nemilost c ovjeku koji nema milosti, z ene koju vjerojatno
vie nikada neu vidjeti.
Centar za hitne operacije, koji su do sada od mene skrivali, srce je istrage
NOKIDS. Golem je vis e od tisuc u c etvornih metara s dugim redovima

stolova smjes tenih u prednjem dijelu prostorije i podsjec a na preuvelic ani

znanstveni laboratorij u srednjoj s koli. Za svakim redom stolova sjede redovi
mus karaca i z ena koji ispred sebe imaju telefone, a oni koji se ne koriste na
sebi imaju naljepnicu NIJE ZATIEN.
John postavi Wendy na vrata i uvede me u Centar. Wendy nije nis ta
govorila dok smo se vozili do Centra, a kad ju je John pokus ao ukljuc iti u nas
razgovor, odgovori su joj bili kratki i suzdrz ani. Bilo mi je z ao, ali sada smo se
morali brinuti o vaz nijim stvarima nego o povrijeenim osjec ajima. Kada
smo John i ja dos li do prvog stola, barem dvadeset lica okrenulo se prema
meni i onda su se zagonetno pogledali. Neizgovoreno pitanje moglo se
osjetiti u zraku: to ona dovraga tu radi? Ali ubrzo su se vratili na posao.
U prednjem dijelu Centra za operacije, nasuprot stolovima, nalazi se niz
velikih monitora rac unala na kojima se vide razlic ite zgrade. To su zgrade u
kojima z ive c etiri glavna osumnjic enika te umjetnic ki centar Woldenberg u
Tulaneu. Dok gledam, jedan se automobil proveze pokraj kuc e Franka Smitha
na Aveniji Esplanade. Gledam prijenos uz ivo iz raznih dijelova New Orelansa.
Iza monitora nalazi se veliki zaslon s redovima teksta koji po njemu klize.
Pokraj svakog retka naznac eno je vrijeme. To je slijed dogaaja u cijeloj
istrazi koji sadrz ava sve od kretanja i telefonskih razgovora osumnjic enika
do aktivnosti raznih pravosudnih agencija koje istraz uju nestanak Thalie
Laveau. Osjec am se kao da stojim u sjedis tu Velikog brata iz Orwelove knjige
1984.
Znai to je to tiho kaem. Gdje su Baxter i Lenz?
Baxter je ovdje ree glas iza mene.
Kao i Lenz nato e psihijatar.
Sijamski blizanci - kaem okrenuvi se prema njima.
Sef Odjela za potporu istragama izgleda kao da nije spavao trideset i s est
sati. Crni krugovi oko njegovih oc iju postali su crne vrec e, a koz a mu je
zatvorski blijeda. Pogleda Johna s neodobravanjem, ali nije komentirao moju
nazoc nost. Dr. Lenz se, c ini se, presvukao i osvjez io. Vjerojatno ga je neki
agent odvezao do hotela Windsor Court na aj i kekse i na veernju masau.
Kako je uspjela? - upita John.
Pokazat u ti odgovori Baxter.
Ode do tehnic ara blizu monitora, nes to mu rec e pa se vrati. Jedan od
zaslona se zatamnio i zatim prikazao ulaz u viktorijansku zgradu u kojoj je
Thalia iznajmila stan. Noc je i kis a zamagljuje pogled. Dok gledamo, iz kuc e
istrc i z ena s mekanim s es irom i kis obranom i ue u bijeli automobil marke
Nissan Sentra koji je parkiran na ulici prekrivenoj lokvama vode.
To je Jo Ann Diggs rec e Baxter jedna od z ena koja iznajmljuje sobu
na istom katu kao i Laveau.
Sentra brzo krene, ali nekoliko metara niz ulicu naglo stane i vrati se.
Diggs izae, otrc i natrag u kuc u i nestane izgledajuc i kao z ena koja je

zaboravila torbicu ili DVD koji je trebala vratiti u videoteku. Nakon dvadeset
sekundi, izjuri iz kue s knjigom u ruci, potri do auta i odveze se.
To ree Baxter je bila Thalia Laveau.
Cimerica joj je pomogla ree John.
Laveau je c ekala kod vrata. Uzela je s es ir i kis obran i otrc ala do Diggsina
auta dok je Diggs otila u Laveauin stan i gledala televiziju.
Kako ste to shvatili? upitam.
Jutros je Laveau nazvala jednu prijateljicu na kampusu i dogovorila se s
njom da se nau vec eras u jedanaest. Zena z ivi na Aveniji Lake, na granici
izmeu opc ina Orleans i Parish. Kada se Laveau nije pojavila do ponoc i,
prijateljica je nazvala policiju. Policija je javila nama.
Zena je tvrdila da je Laveau dolazila na s alicu c aja i razgovor - rec e Lenz ali oito je bilo vie od toga. Potajno je izala da sakrije identitet ljubavnice.
Moz da nije skrivala seksualnost rec e John. - Laveau je moz da
umijes ana iskljuc ivo kao slikarica. Moz da ju je danas nje policijsko ispitivanje
uplas ilo dovoljno da pobjegne. Dogovorivs i sastanak s tom z enom, na kojem
se onda nije pojavila, navela nas je da pomislimo da je postala rtva.
Baxter krene nes to rec i, ali ja sam zbog ljutnje prva uskoc ila. - Vama je
stalno potrebna ena u timu.
Zato? upita Lenz.
Da vam izvadi glavu iz guzice. Vrac am se u hotel. Nema s anse da
pronaete Thaliu s takvim nainom razmiljanja.
Johne - rec e Baxter Arthur nije pogaao. Laveau jest izbjegla policiju
da zas titi tu z enu. Ona je lezbijka, ali to drz i za sebe. Vec su dugo bile u vezi.
Istinu nam je rekla samo zbog straha za Laveau. Ona moz e dati alibi Thaliji ne
samo za otmicu kod Dorignac'sa nego i za barem pet drugih otmica.
Odmahnem glavom borec i se protiv neoc ekivanih suza zbog osjec aja
bespomonosti.
Zao mi je - rec e John. - Moram razmis ljati na takav nac in. To je navika,
zakljuivanje na temelju logike.
Nije zbog tebe kaem mu.
Ni Baxter ni Lenz nisu rekli nis ta. Nisam sigurna je li to zbog toga s to
plaem ili zato to osjeaju da smo intimniji.
Mislim da moram ii.
Proem pokraj njih prema s irokim vratima, ali Baxter vikne za mnom: to bi ti Jordan uinila? Da pronae Thaliju?
Stanem i okrenem se, ali se ne vratim. Pretpostavila bih oc ito. Jedan od
mus kih osumnjic enika od poc etka z udi za Thalijom. Nas e ga je ispitivanje
uznemirilo. Zna da je pitanje vremena kada c emo ga uhvatiti. Suoc en s time,
odluio je da nema nita izgubiti ako zadovolji svoju udnju za Thalijom.
Sve troje bili su pod cjelodnevnim nadzorom ree Lenz.
Thalia je nadzor lagano izbjegla.

Baxter uzdahne i okrene se prema Johnu. - Frank Smith je bio u restoranu

kada je Laveau otila iz kue. Nije mogao biti on.
Wheaton i Gaines?
Gaines je bio u kuc i na Aveniji Freret. Usput rec eno, forenzic ari kaz u da je
njegov kombi c ist. Nema krvi, vlakana, nis ta. Kao da je u posljednja dva dana
oien.
John sumnjic avo kimne glavom, ali misli su mu vec otis le dalje. - A
Wheaton?
Wheaton je slikao u centru Woldenberg.
A Jordanina ideja o prirodnom svjetlu? Imamo li zrac ne snimke svih
dvorita ili zatvorenih vrtova u gradu?
To nije praktic no - rec e Baxter. Ovaj grad se prostire na vis e od 320
c etvornih metara i to u uskom smislu. Kuc a u kojoj se dogaaju ubojstva - ili
u kojoj se slika - moz e biti bilo gdje na toj povrs ini i moz e biti na ime koje
nikako ne moemo povezati s jednim od osumnjienih.
Slikar ne bi htio voziti trideset kilometara svaki put kad z eli raditi na slici.
To je ljudska priroda. Ne bi elio voziti nita dalje nego to mora.
Slaem se ree Lenz.
Wheaton i Gaines z ive kilometar i pol od sveuc ilis ta. Frank Smith z ivi na
rubu Francuske c etvrti. Uzmimo snimke iz zraka svakog bloka u tom
podruc ju, a moz emo ukljuc iti i okrug Garden. Zatim c emo potraz iti zakrivena
dvorita u kojima bi slikar imao dobro prirodno osvjetljenje.
Lis ce je jos na drvec u - rec e Baxter. - Mogli bismo propustiti stotinu
dvorita samo u Francuskoj etvrti.
Onda nabavite prostorne planove - vikne John. - Agenti bi na sudu trebali
provjeravati vlasnike svake zgrade u tim dvama podruc jima. Moz da
pronaemo vezu s jednim od osumnjienika.
Baxter pogleda po Centru za operacije i dvadesetak s okiranih lica brzo se
vrati na posao.
Pretpostavljam da je to sve s to imamo - kaz e. Osim Wheatonovih
nonih posjeta Franku Smithu.
A time emo se pozabaviti ujutro - ree John zakljuujui raspravu.
Vjerujem da se taj c ovjek z eli vratiti sa mnom u hotel. Moz da c u mu i
oprostiti prijanje nejasno razmiljanje o Thaliji Laveau.
Ali Daniel Baxter ima neto drugo na umu.
-Johne, ti koordiniraj jedinicu za nadzor iz zraka. Ako sada poc nes zvati,
mogu biti u zraku im pone svitati.
Oc ito je da bi i netko drugi morao obaviti taj posao, ali John shvac a koja je
Baxterova namjera. Umorno kimne glavom i pogleda me s isprikom u oima.
U koliko sati emo razgovarati sa Smithom i Wheatonom? upitam.
Doi do osam ujutro - odgovori Baxter. Dovest e te agentica Travis.
Vis e nije neformalan i ne zove je Wendy. Baxter oc ito predvia moguc e

sukobe koji e izrasti zbog Johnove i moje veze.

Dobro, u osam.
Osjec am snaz nu potrebu poljubiti Johna u lice, ali on bi se vjerojatno
onesvijestio od srama pa sam ga potedjela.
Ako z elite da vam se te slike isplate truda - kaz em Baxteru, trebali biste
vec eras dic i avione u zrak s termalnim kamerama. Izmeu cigle i kamena i
drvec a s lis cem bit c e dovoljna temperaturna razlika da biljni pokrov bude
nevaz an. Isto moz ete slikati i ujutro, a infracrveni ilm c e vam tada sluz iti kao
pomoc . Do devet i dvadeset bi sunce trebalo biti na trideset stupnjeva na oba
obzora bez previe oblaka. To je najbolje vrijeme.
Dok me njih trojica gledaju u c udu, kaz em im: - Laku noc , dec ki - i odem
do vrata na kojima me eka Wendy.

19.
New Orelans se isparava ujutro nakon kis e. Iako se u zraku osjec a trac ak
jeseni, vlaz nost u zraku odmah c e spustiti us tirkane ovratnike. Na ovo vlaz no
jutro, dr. Lenz odluc io je da ipak z eli moju nazoc nost drugom razgovoru s
Wheatonom. Nisam sigurna zas to, a nisam imala vremena niti pitati ga. Kada
sam stigla u ured, zgradu su opsjedali snimatelji. U neko doba prije najranijih
vijesti, s erif opc ine Jefferson objavio je novinarima da je njegov ured, u uskoj
suradnji s FBI-jem, nas ao osumnjic ene u seriji otmica koje vec vis e od godinu
dana muc e grad. Nestanak Thalie Laveau vec je pokrenuo novi val panike u
gradu.
Jutros nji razgovor nec e se voditi u umjetnic kom centru Wollenberg
Sveuc ilis ta Tulane gdje smo se pros li put sastali s Wheatonom. Danas smo
parkirani ispred umjetnikove privremene adrese na Audubon Place,
privatnoj ulici koja je spojena s kampusom Tulane. Ulica Audubon Place ima
masivnu z eljeznu kapiju s drvenom straz arnicom koja je uobic ajena za
spojene kuc e iz Drugoga svjetskog rata, a masivne kuc e koje okruz uju tu ulicu
istic u se c ak i u odnosu prema onima na Aveniji St. Charles koja se kriz a s
Audubon Place. Kuc a u kojoj z ivi Roger Wheaton u vlasnis tvu je bogatoga
bivs eg studenta Sveuc ilis ta Tulanea koji ve dvije godine z ivi u inozemstvu.
Kuc a izgleda kao palac a te, zajedno sa zemljis tem i lokacijom, vjerojatno
vrijedi oko dva milijuna dolara. To je cijena ovdje. U San Franciscu bi ta kuc a
vrijedila devet milijuna.
John, Lenz i ja zajedno prilazimo ulaznim vratima. Prije nego to stignemo
do vrata, Roger Wheaton izlazi na trijem u bijelim hlac ama od pidz ame,
gornjem dijelu trenirke s logom sveuc ilis ta, naoc alama sa z icanim okvirom i
bijelim pamunim rukavicama koje su njegov zatitni znak.
Vidio sam vas kroz prozor rec e dok se penjemo stubama. - Prije jedan
sat vidio sam vijesti. Je li Thalia zaista nestala?
Bojim se da je tako - ree John. - Moemo li ui?
Naravno.
Wheaton nas uvede kroz predvorje u prekrasno ureenu dnevnu sobu.
Onako visok, u pidz ami i s dugom kosom, izgleda nespojivo s luksuznom
foteljom u koju je sjeo. U sobu se uklapaju jedino bijele rukavice zbog kojih
izgleda kao nedavno oslabljeni partijaner koji je dovoljno trijezan da je uspio
skinuti smoking nakon bala pod maskama, ali je ipak previs e pijan da je
zaboravio skinuti rukavice. Meutim, te rukavice nisu znak stila nego mekani
oklop za ruke koje ne mogu funkcionirati ni na najmanjoj hladnoc i. John i ja
sjednemo zajedno na kauc nasuprot umjetniku, a Lenz sjedne na stolicu s
nae desne strane.

Jos jedanput vas pozdravljam rec e Wheaton kada sam sjela, a na licu
mu se vidi tiha patnja. - Hoete li danas slikati?
Da barem. Vi ste prekrasni subjekt.
Upravo smo dos li s drugog sluc aja - rec e Lenz. Agentica Travis bila je s
nama, ali nismo je htjeli ostaviti u automobilu.
Agentica Travis? Zas to sam uopc e ovdje? Moz da Lenz opet testira
Wheatonovu reakciju na mene.
Gospodo - umjetnik c e vjerujete li da je Thaliu otela ista osoba koja je
otela i ostale?
Da ree John. - Vjerujemo.
Wheaton uzdahne i zatvori oc i. - Juc er sam bio jako ljutit jer ste mi
zadirali u privatnost. Policija mi je prouzroc ila velike neugodnosti i nisu bili
pristojni. Sada se sve to ini nevanim. to trebate od mene?
John pogleda Lenza koji odlui voditi.
Gospodine Wheaton, reeno nam je da ste nekoliko puta posjetili privatnu
kuu jednog od vaih studenata, Franka Smitha, te da ste tamo dulje ostali.
Wheatonovo lice se ukoc ilo. Ovo je vjerojatno zadnja stvar koju je
oekivao uti.
Je li vam to Frank rekao?
Lenz nije izravno odgovorio. Rec eno nam je i da ste se s njim
strastveno tada svaali. elio bih znati razlog tih posjeta i svaa.
Wheaton odmahnu glavom i makne pogled, a njegova je z elja da pomogne
oito nestala ili ju je umanjio osjeaj gaenja. - Ne mogu vam pomoi.
John i Lenz se pogledaju.
-Jedino vas mogu uvjeriti da ti posjeti nemaju nikakve veze sa zloc inima
koje istraujete. Morat ete mi vjerovati.
Sigurna sam da osumnjic enici c esto odbijaju odgovarati na pitanja FBI-ja,
ali tes ko mi je zamisliti da netko c ini s takvom iskrenos cu i inoc om. U tom bi
mi trenutku bilo gotovo neugodno inzistirati. Ali Lenzu nije.
Bojim se da u ovim okolnostima ree vaa rije nije dovoljna.
Wheaton Lenza os tro pogleda kako bi mu jos jedanput potvrdio da je
nekad bio vojnik. - Shvac am da je vaz no - tiho c e on - ali ne mogu vam
odgovoriti na pitanje.
John me pogleda kao da traz i pomoc i, ali ne vidim nac ina da dotaknem
umjetnika da ree neto vie.
Gospodine Wheaton - rec e Lenz - ne volim smetati c ovjeka vas eg statusa
nametljivim pitanjima. Meutim, situacija je ozbiljna. Uvjeravam vas da c emo
sve vae odgovore smatrati povjerljivima.
To je naravno notorna la. Wheaton nije reagirao.
-Ja sam psihijatar - rec e Lenz oc ito uvjeren da c e ga time pridobiti. Vjerujem da se ne morate sramiti toga to skrivate.
Umjetnik me pogleda bistrim oima i ree: Zato ste Vi zapravo ovdje?

Ja sam fotogra kinja, gospodine Wheaton, ali ne radim za FBI. Ime mi nije
Travis. Moja sestra bila je jedna od z rtava onoga tko otima te z ene. Nestala je
prole godine i otad je traim.
Wheatonove usne se razdvoje od uenja. - ao mi je. Kako se zovete?
-Jordan Glass.
-Jordan Glass. Uvjeravam Vas, gospoo Glass, prije nego s to zamolim ove
ljude da odu, da Vam ne bih oklijevao dati bilo kakvu informaciju o tim
enama, da je znam. Nadam se da vjerujete.
Zaista vjerujem i to sam mu i rekla.
John me ljutito pogleda. Gospodine Wheaton rec e jasno mi je da
elite zatititi svoju privatnost, ali moda znate neku informaciju iju vanost
niste kvalificirani prosuivati.
Wheaton pogleda u strop i pusti da mu ruke u rukavicama klonu pokraj
stolice. - Hoc ete rec i da moz da imam informacije koje dokazuju da je Frank
Smith odgovoran za te otmice i da to i ne znam?
Mogue je.
Nije moguc e. Frank nije mogao imati nikakve veze s tim zloc inima.
Wheatonovo lice je sad crveno i svojim duboko usaenim oc ima netremice
gleda u Johna. - Meutim, kako sam zbog gospoe Glass postao svjestan
vaz nosti ovog sluc aja, rec i c u vam nes to s to me muc i otkad smo posljednji
put razgovarali. Prije sam oklijevao jer je Leon tako laka meta. Cesto je
neugodan, ali mislim da je imao teko djetinjstvo i da je to posljedica toga.
Lenz je jedva doekao.
Nekoliko puta kada sam okupio svoje poslijediplomske studente - rec e
Wheaton - na sveuc ilis tu i ovdje u ovoj kuc i, uoc io sam da Leon Thaliji
upuuje neprikladne komentare. Isto je tako i dodiruje bez ikakve dozvole.
Kakve komentare? upita John.
Otvorene seksualne komentare. Nes to kao: Izgledas kao da se znas
snac i po spavac oj sobi, mamice. Zvuc i smijes no, zar ne? Ali Leon govori takve
stvari. Vidio sam ga da slic ne stvari govori z enskim studenticama. Ali s
Thaliom je to bilo i nes to vis e. Jednom sam ga vidio da je c eka pokraj njezina
auta. Bilo je to prije nekoliko tjedana, u sumrak.
to se dogodilo?
Ona je bila prema njemu os tra kao i uvijek. Thalia je prekrasna djevojka i
inilo se da je naviknula nositi se s takvom panjom.
-Je li se taj put odvezla sama?
Da. Mislim da je Leon bio oko nje uporan jer je znao da je pozirala naga na
dodiplomskom studiju. Njemu je to bilo kao nekakvo seksualno oglaavanje.
I meni se ini.
Sjec ate li se nec eg drugoga izmeu njih dvoje? - upita John. Neke c udne
ili neugodne situacije?
Wheaton oklijeva nastaviti. Vis e puta sam, dok sam odlazio iz

umjetnikog centra, vidio Leona kako slijedi Thaliju preko trga.

Na manjoj ili veoj udaljenosti?
Dovoljno velikoj da ga ne moz e lako uoc iti. Kao da je planira dugo slijediti.
Moz da sam krivo pretpostavio. Moz da su oboje jednostavno is li prema
centru sveuilita.
Ali niste dobili takav dojam - ree Lenz.
-Ne.
Dobro da ste nam rekli ree John.
Nadam se. Snaz no vjerujem u pravo na privatnost, kao s to sam to vec
jasno pokazao. Wheaton se polako nagne naprijed. Zatim, kao mu je taj
jednostavan pokret izbacio hrskavicu iz zgloba koljena, ustane: - A sada,
gospodo, osim ako u rukavu imate jos jedan nalog, moram vas zamoliti da
odete. Moram raditi.
Umjetnik prekrii ruke i bijele rukavice nestaju iza njegovih bicepsa.
Ne volim zabadati nos - rec e Lenz. Ali neke pojedinosti iz vas e
biografije nisu nam jasne.
Wheaton podigne obrve u oku.
U objavljenim intervjuima ima vrlo malo podataka o vas em z ivotu prije
odreene toc ke, ali mi znamo, na primjer, da ste odgojeni u ruralnom dijelu
Vermonta. U okrugu Windham. Otac Vam je bio farmer?
Wheaton iritirano uzdahne. I lovac.
I to je lovio?
Dabrove. Lisice. Neuspjeno je uzgajao nerc.
Mislim da je i otac Thalie Laveau bio lovac.
Da. Razmjenjivali smo prie o tome.
Hoete li koju razmijeniti s nama?
Danas ne.
Znamo i da je Vas a majka otis la od kuc e kada ste imali trinaest ili
etrnaest godina?
Wheaton izgleda kao da je spreman Lenza izbaciti iz kue.
Jasno mi je da je to bolna tema - rec e psihijatar. - Ali moramo znati. Zas to
je otila bez djece?
Wheaton proguta i pogleda u pod. Ne znam. Moj je otac vjerovao da je
upoznala nekog mus karca i pobjegla s njim. Ja nisam. Moguc e je da se
zaljubila u nekog drugoga iskreno govorec i, moj je otac bio neugodan,
previe grub za majku ali ona mene nas nikada ne bi ostavila.
Grlo mi se stisnulo. Pod nemilosrdnim Lenzovim pritiskom, Roger
Wheaton izgovara moj najdublji strah i nadu.
Mislim da se dovela u osjetljivu situaciju rec e on. -1 dogodilo joj se
nes to los e. Ili nam moj otac za to nije rekao, ili nitko nije znao tko je zapravo
on. Ako je skrivala identitet da bi bila s nekim drugim na primjer u New
Yorku jasno mi je zato se to dogodilo.

-Je li Va otac bio toliko neugodan da ju je zlostavljao? - upita Lenz.

Po danas njim standardima? Bez sumnje. Ali to su bile 1950.- te, u
zabaenom kraju.
-Je li zlostavljao Vas i brau?
Wheaton slegne ramenima. Prema danas njim standardima, jest.
Udarao nas je drkom britve, ibama, bilo ime to bi mu se nalo pri ruci.
A seksualno zlostavljanje?
U umjetnikovu dubokom uzdahu osjec a se prezir prema psihijatru. - Nis ta
takvoga. Wheaton obrie elo rukom u rukavici.
Sada zaista moram inzistirati da odete.
Lenz ispali posljednji metak dok je ustajao.
Gospodine Wheaton, moz ete li nam jednostavno rec i jeste li
homoseksualac ili ne? Time biste sprijec ili daljnje zabadanje nosa u vas z ivot,
smetanje prijatelja i slino.
Cini se da se Wheaton objesio pod tez inom pitanja. Bojim se da je
odgovor akademske prirode. Zbog bolesti sam prije vis e od dvije godine
postao impotentan. Pogleda prema Lenzu. - Jeste li sada zadovoljni?
Umjetnik me pogleda i zbog ranjenog ponosa na njegovu licu prisiljena
sam pogledati u pod.
Hvala Vam na vremenu kaz em prije nego s to ga Lenz nastavi pritiskati.
Uzmaknem prema hodniku. Hvala na iskrenosti o Gainesu. Moz da c e nam
to pomoi da naemo Thaliju i moju sestru.
Wheaton napravi korak naprijed i stavi moju ruku izmeu svojih dviju
bijelih rukavica. Nadam se. Ima li nade da su jo ive?
Ne ba mnogo. Ali malo da.
Kimne glavnom. Moz da c u jednog dana nac i nac ina zas to nisam mogao
odgovoriti na drugo pitanje. Tako da znate da sam uc inio sve s to sam mogao.
Jako volim Thaliju. Ona je ranjena dus a. Nazovite me ako z elite razgovarati ili
ako biste z eljeli jos fotogra irati. Rado bih da mi pozirate. Moz emo napraviti
razmjenu.
Mislila sam da slikate samo pejzae.
Prije sam bio prilic no dobar u portretima. Nasmije se. - Tako sam
zaraivao za ivot.
Kako napreduje vas a slika? Posljednja Cistina? Kada sam je vidjela,
izgledala je skoro gotova.
Blizu sam. Moz da jos dan ili dva. Rektor je morao zatvoriti galeriju.
Pros irio se glas da sam skoro gotov i razni ljudi su poc eli njus kati. Novinari,
studenti, kolekcionari. Ubrzo c u spojiti posljednje platno na krug, s to znac i da
c ete se morati penjati po skeli da uete i spustiti se ljestvama da uete
unutra. Laknut e mi kad zavrim.
Zeljela bih da me naslikate jedanput. Zeljela bih vidjeti kako Vi vidite
mene.

Frank bi to strunije odradio, ali ja u vas moda iskrenije vidjeti.

John i Lenz promatraju Wheatona kao da su svaka rijec i gesta lio
nekakvoga koda.
Pa, hvala njeno se s njim rukujem.
Hvala, draga moja. Wheaton se odmakne od vrata tako da John i Lenz
mogu ui u hodnik. Do vienja, gospodo.
Dr. Lenz se pokus a rukovati s umjetnikom, ali Wheaton uzmakne korak
unatrag i ukoc eno mu se nasmije. Zatim smo nas troje opet vani i hodamo
prema FBI-jevu sedanu parkiranom na ulici.
Upravo nam je rekao da idemo k vragu ree John.
I to vrlo elegantno - sloi se Lenz. - Ali oito je upozorio na Gainesa.
Nakon to juer nita nije rekao. Pitam se zato.
Rekao ti je zas to - kaz em ja iznervirano. Ne voli razgovarati o osobnim
stvarima. Cak ni kada se radi o kretenu kao s to je Gaines. Zna da c e FBI
Gainesov ivot pretvoriti u pakao zbog onoga to vam je rekao.
Da Lenz e zamiljeno. To zna.
to mislite o odgovorima o njegovoj majci? - upita John.
Lenz odgovori profesorskim tonom. - Ne zna zas to je otis la, ali ne moz e to
pustiti jer je ljubavnika voljela vis e od djece. Sto se tic e zlostavljanja u
djetinjstvu ne znam. Negiranje je klasic no prilagoeno ponas anje. Ako ne
budem s njim mogao provesti vie vremena... morat u o tome razmisliti.
John otvori prednja vrata automobila i pridrz i mi ih pa me pogleda u oc i. Nadam se da e ti imati vie sree s Frankom Smithom.
-Ja sam sama kova svoje sree.
Nasmije se. - Vjerujem ti. Pokvarili su Smithove telefone. I kuc ni i mobitel.
Ovaj put ga Wheaton nee upozoriti. Jo eli ui sama?
Apsolutno.
Idemo onda u etvrt.
Medicinska traka koja drz i T-4 odas iljac u donjem dijelu mojih lea
izaziva trenje dok se penjem stubama kreolske kuc ice na Aveniji Esplanade i
kucam na vrata Franka Smitha. Iz odas iljac a se tanka z ica nastavlja oko mojih
rebara do mikrofona pric vrs cenog za grudnjak. Ovaj put vrata ne otvori Juan
nego sam vlasnik. Frank Smith se s iroko nasmije otkrivs i blistavo bijele zube
koji su rezultat djetinjstva provedenog u obilju i nasloni se na vrata s
oputenom gracioznou.
Je li ovo privatni posjet? Ili se radi o dravnim poslovima?
eljela bih da je ovo prvo, ali nije.
Smith podigne savrs eno poc upane obrve. - Pa, onda, mislim da nisam kod
kue.
Ovo ponas anje ilmske zvijezde polako me poc inje iritirati. - Jeste li jutros
gledali TV?
-Ne.

itali Times-Picayune?
Dugo sam se kupao i popio kavu u vrtu. To je sve s to sam jutros radio.
Zato?
Mogu li ui?
Njegove oc i boje zelenog mora se suze. - Nemojte mi rec i da je oteo jos
nekoga.
Thaliju Laveau.
Smith izgleda zbunjeno. to s Thalijom?
Oteo je Thaliju. Sino.
Ovo je prvi put da sam vidjela da je Frank Smith izgubio svoju savrs enu
kontrolu.
Mogu li, molim Vas, ui?
On mi se makne s puta i ja uem. Umjesto da ga pric ekam da me odvede u
salon, proem kroz kuc u i odem u vrt. Fontana koja je juc er ispunjavala vrt
zvukovima danas je ugas ena, a na najvis oj razini stoji kos. Pod penjac icom se
nalazi mali z eljezni stol i ja tamo sjednem. Smith sjedne nasuprot meni. U
inim hlac ama i tamnoplavoj polo majici izgleda vis e kao model nego kao
umjetnik, ali inteligencija mu izvire iz oiju.
Kako je Thalia oteta kada je bila pod nadzorom? pita.
Zato mislite da je bila pod nadzorom?
Pa, ja jesam. Gdje su danas Vai prijatelji iz FBI-ja?
Imaju posla.
Ali Vas su poslali ovamo. Da me nes to pitate. Zato s to sam juc er na Vas
reagirao.
-Ja sam sama traila da doem.
Razmis lja o mom odgovoru. - Znac i jos sam osumnjic enik. Sto z elite
znati?
Ukratko objasnim da Ured zna da je Roger Wheaton nekoliko vec eri
proveo u ovoj kui i da su se on i Smith svaki ili barem neki put svaali.
Pitao sam se zas to se Juan jutros nije pojavio? - rec e Smith. Pretpostavljam da su mu zaprijetili da e ga deportirati?
Ne znam s to su uc inili, Frank. Zao mi je. I ne volim se mijes ati u tvoj
privatni z ivot. Ali radi se o z ivotu i smrti. Thalia je moz da jos z iva i moramo
joj pokuati pomoi.
Zaista to vjeruje?
Da bi mogla jo biti iva? Da.
Drago mi je. Ali ono to trai nema nikakve veze sa sluajem.
To je rekao i Wheaton.
Smith okrene dlanove ruku kao da mi govori Prelazimo na drugu temu.
Slus aj, c ini mi se da ima samo nekoliko nevinih razloga zbog kojih to
tajite. Prvi je daje Wheaton homoseksualac i da ste vas dvojica u vezi.
A drugi?

Ne mogu se sjetiti drugoga. Moz da droga. Mislim da je prvi razlog onaj

pravi.
Smith na licu ima samodopadni smijeak.
Ako to jest razlog, najlaks e bi vam bilo da priznate i tako skinete FBI s
vrata. Njih zaista ne zanima tvoj ili Wheatonov seksualni z ivot. Njih
zabrinjavaju druge mogunosti.
Kao to su?
Kao mogunost da si ti umijean u urotu za stvaranje ena koje spavaju.
Smijeno.
I ja tako mislim. Ali ja nisam na elu FBI-ja. Ma daj, Frank.
O emu se radi? Je li Roger Wheaton homoseksualac? Jeste li ga pitali?
Izbjegao je odgovor.
Pa to je logino.
Zato?
Roger je odgojen u ruralnom dijelu Vermonta. Ima pedeset i osam godina,
pobogu. On je potpuno druga generacija.
Hoe rei da je homoseksualac?
Naravno da jest. Naravno da jest...
Smith manikiranim noktom prijee preko z eljeznih zavijutaka na vrhu
stola. - Jednostavno se ne snalazi s onakvom paz njom kakvu dobivaju
poznate homoseksualne osobe.
Jeste li vas dvojica ljubavnici?
Smith odmahnu glavom kao da osjea aljenje. Ne.
Kako onda zna da je homoseksualac? Rekao ti je?
Roger je pobjegao u New York kada je imao sedamnaest ili osamnaest
godina. to misli kako je ivio? Sigurno ne od prodaje svojih slika.
Hoe rei da je sebe prodavao?
Svi mi na neki nac in prodajemo sami sebe. On je bio darovit, zgodan
mladic koji je vukao svoje slike po svim galerijama. Primijetili su ga naravno,
ali ne zbog slika. Nije se niti okrenuo, a vec su mu stari homoseksualci nudili
smjetaj i uvjete za rad. Brinuli su se za njega dok nije otiao u marinee.
ini se da zna o njemu vie od bilo koga drugoga.
Roger mi se povjerio jer je znao da c u razumjeti. A ja ti to govorim zato da
uc inis sve s to je u tvojoj moc i da mu skines FBI s vrata. Zivot mu je i bez toga
dovoljno teak.
Slaz em se. I hoc u. Ali nije mi sve bas sasvim jasno. Ako ste se posjec ivali
kao prijatelji, zato ste se svaali? emu vikanje?
Smith opet odmahnu glavom. - Na to pitanje ne mogu odgovoriti. FBI o
tome ne smije znati.
Isuse, Frank. Nec u im rec i pojedinosti. Samo c u im rec i da sam se uvjerila
da svae i posjeti ne znae nita.
Ne mogu to uiniti.

Frustrirana, ali isto tako i puna razumijevanja za Smithovo oklijevanje da

povrijedi Wheatonovu privatnost, nagnem se prema njemu, izvuc em rub
kos ulje iz hlac a i odlijepim medicinsku vrpcu s koz e na leima. Dok odas iljac
pada na z eljezno dno moje stolice, pred sobom vidim Daniela Baxtera kako
panic ari vani u kombiju. Nadam se da je dovoljno razuman da nec e uletjeti s
pitoljem.
Gasim - kaem glasno. Ne ulazite.
Smith me zapanjeno pogleda dok stavljam ruku u kos ulju, vadim mali
mikrofon iz grudnjaka, odvajam z icu, stavljam odas iljac na stol izmeu i
gasim ga.
Vie ne idemo uivo, Frank. Sad smo samo ti i ja.
Izgleda kao da je spreman izbaciti me iz kue.
Slus aj me kaz em uvjerljivo zbog vlastite boli. - Moja sestra ima dvoje
male djece koju voli vis e od z ivota. Neki ju je grabez ljivac oteo na ulici i sada
vjerojatno trune negdje u moc vari. Ima jos jedanaest takvih z ena, a jedna od
njih je prijateljica za koju kaz es da ti je bila draga. Thalijino vrijeme istjec e. Je
li zadiranje u privatnost kada FBI sazna da je Roger Wheaton
homoseksualac? Jest. Je li to tragedija? Nije. Ako tvoje svae s Wheatonom
nemaju nikakve veze s ovim sluc ajem, sav trud koji FBI ulaz e u istragu o tim
svaama gubitak je vremena. Zelis li da Thaliju taj gubitak vremena stoji
ivota?
Mislim da mi pridaje preveliku vanost.
Seres ! FBI nema puno toga i nec e to pustiti dok ne shvate o c emu se radi.
Reci mi istinu o svaama i ako nemaju veze sa sluc ajem, rec i c u im da te
puste na miru.
Smith zatvori oc i, duboko uzdahne, polako izdahne i opet otvori oc i. U
oc ima mu se vidi da povjerenje ne daje lako. - Dajes mi svoju rijec da ovo
nee otkriti FBI-ju ako nije vano za sluaj?
Isuse, hoc es li da se zakunem? Nec u im rec i nis ta s to nije vaz no da nau
moju sestru.
ak ih i ne volim. Ali oni su jedina nada za te ene i njihove obitelji.
Smith uzdahne i pogleda prema starim odajama sluga koje c ine jedan zid
njegova vrta. Osjetim blagi miris limuna.
-Jednostavno je - on e. - Roger hoe da ga ubijem.
Oblije me znoj. - to?
Bolest mu se stalno pogors ava. Sada mu je u pluc ima i drugim vitalnim
organima. Doc ekat c e neugodan kraj. Zeli da mu pomognem kada za to doe
vrijeme.
Osjec am se kao da c u umrijeti od srama. Odjednom mi je sve jasno, a
najvis e Wheatonova suzdrz anost. Kada bi policija saznala za umjetnikovu
z elju da mu Frank Smith pomogne da okonc a z ivot, Smith moz da ne bi htio
riskirati svoju slobodu i pomoi mu, bez obzira na to koliko suosjeao s njim.

Razumije li sada? - upita Smith.

Djelomino. Ali zato svae? Odbio si mu pomoi?
Tako je. Mislio sam da je uzrok klinic ka depresija. Smatrao sam da moz e
naslikati jos mnogo prekrasnih slika. I jos to mislim. Smith me umorno
pogleda ka o da vis e nema smisla skrivati istinu. Meutim, iskreno
govorec i, polako me iscrpljuje. Pokazao mi je svoju lijec nic ku dokumentaciju,
kao i svoje tijelo i poc injem shvac ati koliko je situacija ozbiljna. Zbog
pomaganja u ubojstvu u ovoj drz avi moz es dobiti deset godina i zato nije
jednostavno donijeti takvu odluku.
Razumijem.
Smith izgleda skeptino. - Razumije li zaista?
Pred oc ima mi se pojave stras ne slike. Jednom sam vidjela
afganistanskoga gerilca kako traz i brata da ga ubije da ga ne uhvate. Bio je
ranjen tijekom napada na sjedis te ruske vojske. Bila je to potpuna zbrka, ljudi
su trc ali po mraku, ruski vojnici su vris tali. Afganistanci su psovali, a ovaj je
poluizgladnjeli mladic bio ranjen u bedro. Nije mogao hodati i nisu ga mogli
nositi kroz planine. Preklinjao je brata da mu skrati muke, ali brat to nije
mogao uc initi. Ostali su se skupili pokraj staze i razgovarali. Rusi su se
pribliz avali. Na kraju je roak prerezao mladic u vrat dok su se ostali molili.
ula sam roaka kako jeca dok smo se penjali natrag u planine.
Jako ohrabrujua pria.
Zao mi je. Samo sam... Znam da je to tes ko. Kako je htio da mu pomognes ?
Je li imao na pameti kakvu metodu?
Kako ti to moe pomoi?
Ne znam. Samo sam znatieljna.
Inzulin.
Inzulin?
Kaz e da je to miran nac in za umrijeti. Istraz ivao je. San, koma, zatim smrt.
Problem je u tome s to ponekad ne umres nego zavrs is s os tec enjem na
mozgu.
Zato mu je trebala tvoja pomo?
Da. Htio je da naem neki lijek koji c e mu zaustaviti srce nakon kome. To
je rekao nakon s to sam mu rekao da mu nec u na glavu staviti plastic nu
vreicu i ekati da poplavi.
Isuse. Dobro. Rei u FBI-ju da su se namjerili na krivoga.
Hvala ti Smith se na silu nasmije. - Hoc es li nes to sada popiti? Kavu?
Bloody Mary?
Dobro bi mi dos lo pic e, ali moram ic i. Ustanem i pokupim odas iljac ,
mikrofon i ljepljivu vrpcu.
Slus aj. Serif iz opc ine Jefferson rekao je medijima da imamo osumnjic ene.
Nije naveo imena, ali moz da bi se trebao spremiti. Nai hotelsku sobu ili
neto.

Smith ljutito odmahnu glavom. - Uc init c u to. Odmah nakon s to nazovem

odvjetnika i kaem mu da se spremi tuiti dravu.
Ustane, uzme me za ruku i odvede natrag kroz kuc u. Dok prolazimo kroz
blagovaonicu, pogledam na njegov akt Oscara Wildea.
Stvarno mi se svia ta slika.
Hvala.
Smith primi kvaku, ali ja ga zaustavim povukavs i svoju ruku sa strane.
Frank, reci mi nes to. Dlake s kistova dovele su FBI do c etiri osumnjic ene
osobe: tebe, Rogera, Thalie i Gainesa. Thalia ispada. Da moras pokazati na
Wheatona ili Gainesa, koga bi odabrao?
Ti se ali? Je li Leon bio pod nadzorom kada je Thalia oteta?
-Da.
Hm. Dobro. A i Roger, naravno?
Da. Na kraju mi na pamet padne oc ajnic ka pomisao. - Je li ti Wheaton
ikada rekao da su ga zlostavljali kada je bio dijete?
Smith ljutito uzdahne.
Imam dobar razlog da to pitam, obeavam.
Nikada mi to nije rekao. A ako ti je sljedec e pitanje jesam li ja nes to takvo
proz ivio, moj je odgovor, jebi se. Dobro? Otvori vrata i makne se s njih.
Doi opet, brzo.
Izaem na slabu sunc anu svjetlost i vlaz no z uto lis ce na Aveniji
Esplanade, a vrata se za mnom zatvore. Dugo se nisam osjec ala tako los e.
Nikada nisam voljela kopati po tuim z ivotima. Fotoreporterstvo u svojoj
biti iskoris tava ljude, ali u fotogra iji se sam c in zabadanja nosa u tui z ivot
ublaz ava prekrasnom brzinom svjetlosti koja ti dopus ta da nos zabadas s
odreene udaljenosti. Nema neugodnih pitanja ili neugodne tis ine: samo klik,
klik, klik.
Okrenem se prema rijeci Mississippiju i ponem hodati znajui da e se za
koji tren pokraj mene stvoriti FBI-jev auto s Baxterom, Lenzom i Johnom
unutra. Bit c e bijesni s to sam iskopc ala mikrofon, ali nema veze. I ja sam
ljutita s to sam igrala ulogu pijuna u njihovoj istrazi koja je dovela u slijepu
ulicu. Vjerojatno bih se osjec ala bolje da smo nakon jutros njih razgovora
dobili neke tragove, ali nismo.
Tiho brujanje motora nagovijestilo je moju pratnju. Auto stane uz rubni
kamen s moje lijeve strane i, kada nisam stala, nastavi voziti brzinom kojom
ja hodam. Baxter otvori prozor na suvozac koj strani i vidim da specijalna
agentica Wendy Travis vozi auto. Njezina mi nazoc nost govori daje John
zauzet ostatak dana i da u opet biti pod njezinim budnim okom.
Zato si ugasila mikrofon? - upita Baxter.
Zna zato odgovorim gledajui ravno naprijed.
to ti je on rekao?
Uvjerio me da Wheatonovi posjeti nemaju nikakve veze sa sluajem.

Baxter pogleda na straz nje sjedalo gdje Lenz sjedi pokraj Johna. Zatim
pogleda opet mene. - Misli li da ti to najbolje moe prosuditi?
Jednako dobro kao bilo tko od vas.
Opet se okrene prema zadnjem sjedalu i uvjerena sam da govori Johnu da
upotrijebi svoj utjecaj da me natjera da ispriam to je bilo. Baxteru se moda
ne svia s to sam u vezi s njegovim starim struc njakom za pro iliranje, ali ne
libi se iskoritavati tu vezu. Nadam se da je John pametniji od toga.
Auto stane, otvore se zadnja vrata i John izae van. Prie mi zabrinutih
oiju.
to eli uiniti? - tiho me upita. - Napravit u to god kae.
elim hodati.
Hoe li drutvo?
-Ne.
Misli da su Wheaton i Smith nevini, zar ne?
-Da.
Dobro. Ja idem natrag u ured prouc avati zrac ne snimke dvoris ta. Nazovi
ako eli razgovarati. Wendy ima mobitel.
Ipak u imati drutvo.
John me primi za nadlakticu, zatim da znak Wendy koja izae u svojem
starom odijelu marke Liz Clairborne. Sako sluz i samo da sakrije pis tolj.
Oduprem se potrebi da kaz em nes to bezobrazno jer ona samo radi svoj
posao najbolje s to moz e. Onda uhvati korak nekoliko metara iza mene, a auto
krene i prestigne nas. Dok odlazi vidim Johna kako me gleda sa straz njeg
sjedala, a iz oiju mu ne mogu proitati o emu razmilja.

20.
Dok hodam po ploc niku Avenije Esplanade obrubljenom drvoredom
hrastova i agentica Wendy hoda nekoliko metara iza mene, kroz um mi
prolaze slike na kojima ne z elim zastati i z eludac mi se okrec e zbog muc nine
koju osjec am od trenutka kada je dr. Lenz izmaltretirao Rogera Wheatona da
nam kaz e da je zbog bolesti prije nekoliko godina postao impotentan. Izjava
Franka Smitha da ga je Wheaton molio da ga ubije samo je sve jos vis e
pogors ala. Lupkanje cipela po ploc niku odvrac a mi misli pa sam se na to
usredotoila.
S Avenije Esplanade skrenem na ulicu Royal koja se poslije pretvara u
centar c etvrti s prodavaonicama antikviteta, ali ovdje, uz rijeku, to je mirni
dio s rezidencijalnim ulic icama i zabarikadiranim skladis tima. Kada sam se
ovdje doselila sa sedamnaest godina mnogo sam vremena provela hodajuc i
po ovoj mrez i ulica upoznavajuc i svijet koji mi se tada c inio egzotic nijim od
provincije na sjeveru Mississipija iz koje sam otis la. Dva desetljec a poslije
slike, mirisi i zvukovi ostali su isti. Ukras eni z eljezni balkoni s perjem i
zastavama penju se po licima pastelnih zgrada, koje nisu tako z arkih boja kao
one na Karibima, ali ukras ene su na vlastiti dostojanstven nac in. Iz smjera
Ulice St. Phillipa osjeti se miris kruha koji se pec e i variva koje se kuha.
Zvukovi urbanog dijalekta New Orelansa mijes aju se s brzim, toc nim
francuskim koji govore turisti.
Nekoliko ulica na lijevo, iza Ulice Decatur i nasipa, tec e rijeka Mississipi
na kojoj plove brodovi koji nadvisuju krovove zgrada. Osjec am privlac nost
rijeke, ali kako vodu zaustavlja gat, ostanem na Ulici Royal hodajuc i kao
lokalni stanovnik. U sebi osjec am ono s to odavno znam, da sam ispod razine
mora, da hodam u svijetu koji samo privremeno postoji, da c e se zbog
uragana jezero i rijeka izliti u Cetvrt kao u veliku zdjelu i prekriti sve od
trgovine Lucy Dog do turistic kih dijelova na Ulici Bourbon ostavivs i samo
zvonike katedrala, Andyja Jacksona na konju i galebove koji kruz e iznad
elektrinih stupova.
Na raskriz ju s Ulicom St. Philipa skrenem lijevo prema rijeci. Lupkanje
Wendynih ravnih cipela ubrzalo se dok me pokus ava stic i. Kroz vrata kluba
Babylon c uje se zvuk gitare i Cetvrt sa svakim mojim korakom postaje sve
komercijaliziranija. Tu su sad restorani i kafii, odvjetniki uredi i mali hoteli.
Meutim, poneki prag ipak vodi kroz tunel do skrivenih dvoris ta koja
dozivaju obec avajuc i ponoc ne tajne sastanke i zabave pod maskama.
Zadrhtim na pomisao da su Zene koje spavaju moz da naslikane u jednom od
tih dvoris ta. Kako je c udno znati da su sinoc , dok su ljudi ovdje pili, smijali se,
voljeli se i spavali, drz avni zrakoplovi letjeli po nebu snimajuc i termalne slike

zgrada traz ec i vrt koji je dovoljno skriven da u njemu bez prekida mogu biti
naslikane ene koje spavaju.
Ivana Orelanska c eka me na Trgu Place de France, malom betonskom
otoku usred prometa. Sjedi na zlatnome konju drz ec i zlatnu zastavu ispred
sivih oblaka. To je pogres an spomenik z eni koja nije ostala tamo gdje su oni
koji su bili na vlasti smatrali da joj je mjesto. Iskreni spomenik prikazivao bije
kako gori na lomac i. Wendy mi se ovdje pribliz i jer smo se odjednom nas le u
moru ljudi, nadolazec im valovima turista i automobila i trgovaca s francuske
trz nice koji prodaju povrc e, kavu i c udne suvenire. Sad osjec am i miris rijeke,
smrad blata u hladnom zraku. Dok se provlac im izmeu dvaju s irokih
stupova bez boje naiem na neke stube i gledam prema uskom parkiralis tu
na nasipu i jarbolima teretnjaka c ija crvena vodena linija pluta u razini mojih
oiju.
Kamo idemo? - upita Wendy.
Na rijeku. Postoji staza uz nasip, preko puta tramvajskih tranica.
Znam. Mjeseeva staza.
Ona ostane uz mene dok ja mars iram prema maloj tramvajskoj postaji na
Ulici Dumaine pa prijeem preko trac nica i popnem se na poploc anu stazu na
vrhu nasipa. Ovdje je rijeka s iroka i vodostaj prilic no visok za ovo doba
godine. Sivo-smei tok koji odvaja New Orelans od c etvrti Algiers. Brodovi i
splavi plove preko rijeke iznenaujuc om brzinom dok se oko njih u vodi
moc e i skac u galebovi. Hodamo prema Trgu Jackson i u daljini vidim hotele i
robne kuc e Trga Canal Place, staru zgradu Trade Marta, akvarij i mostove
blizance koji kao lukovi vode na zapadnu obalu.
Na s etnici nismo same. Tu su turisti s kamerama, ljudi koji dz ogiraju sa
slus alicama, z icari s otvorenim torbama za gitare punim sitnis a i nemirni
beskuc nici koji pokus avaju uhvatiti pogled prolaznika traz ec i lake mete. Dok
se pribliz avamo i prolazim pokraj svakog od njih, osjec am kako se Wendy uz
mene napne pa opusti.
Ispod nas, s desne strane, nalaze se tramvajske trac nice i parkiralis te koje
se prostire cijelom duz inom Cetvrti. S nas e se desne strane prema vodi
spus ta nasip, zemljani zid obrubljen kamenjem, tes kim sivim kamenjem koji
se rabi za kontrolu erozije tla. Kamenje je zac epljeno otpacima na razini vode
i na svakih c etrdesetak metara stoji neki ribar sa s tapom nadajuc i se da c e
uhvatiti soma ili kotunjavku.
Wendy sjec as li se velikog skandala kada su ljudi iz FBI-jeva laboratorija
laz no svjedoc ili o dokazima? Prilagoavali rezultate da tuz iteljima daju ono
to im je potrebno?
Da ree ona upitnim tonom.
Zar nije dokazano da mnogo forenzic kih testova u Uredu lije ni upola
toliko tono koliko se tvrdi?
U nekim sluc ajevima. Ali Louis Freeh je odredio kao prioritet da se sve to

ispravi. Misli na dlake kistova?

Pitam se je li c etvero ljudi koje gnjavimo uopc e povezano s ovim
sluajem?
Laboratorij u ovome sluc aju nije ciljao prema nekom odreenom
rezultatu, Jordan. Samo su dobili rijedak tip i mnogo dlaka kistova i jedno od
rijetkih mjesta gdje su se oni naruivali bilo je u New Orelansu.
Odgovor joj je logic an i malo me umiri. Cujem se kako tez e dis em od
napora, ali Wendy govori kao da sjedimo jedna nasuprot drugoj za rukom.
Nikada nisam radila na sluaju ubojstva - ona e. - Ali imam vjere u Johna i
gospodina Baxtera.
Kimnem glavom, ali ja im bas ne vjerujem potpuno. Krupan bradati
c ovjek, koji stoji uz rub rijeke, pogleda uz kameniti nagib dok prolazimo
pokraj njega. Dovoljno je daleko da Wendy nije postala napeta, ali osjec am da
bi za sekundu ili manje trebala izvaditi pitolj.
Kakva je bila Thalia Laveau? - upita ona.
-Jako draga. Imala je tes ko djetinjstvo. Otac i roak su ju seksualno
zlostavljali.
Uas.
-Hm.
Bila je lezbijka?
-Jo uvijek jest, nadam se.
Boe, da. Wendy se zacrveni. Nisam tako mislila.
-U redu je.
Hodamo dalje dok se ona naizgled povukla u svoje misli. Zatim iznenada
rec e: - Ne z elim te uvrijediti, ali c ula sam da si Laveau u razgovoru rekla da si
jednom silovana. Je li to istina?
Pobjesnim na pomisao da pric a vjerojatno kruz i po uredu, ali tes ko mi je
ljutiti se na Wendy jer mi se c ini daje njezina znatiz elja dio vjec ne potrebe da
postane bolja. - Istina je.
Divim ti se to si to rekla znajui da e te oni uti preko mikrofona.
To se davno dogodilo.
ini li ti se kao da je bilo davno?
-Ne.
Ona kimne glavom. - To sam i mislila.
-Jesi li ti ikada imala takvih problema?
Nis ta tako stras no. Jedan igrac bejzbola jednom me napao na straz njem
sjedalu svog auta. ekala sam da postane poznat pa sam mu se osvetila.
Bravo.
Da. Ali neto takvo, kada te otmu s ulice, netko tko je spreman silovati te...
Ne znamo da su rtve silovane - podsjetim je.
Pa dobro, osim ene koja je oteta iz Dorignac'sa.
Osjetim toplinu u obrazima.

-Ja na temelju toga ne bih pretpostavljala nis ta o ostalima nastavi

Wendy. - Ne znamo zasigurno da ju je oteo osumnjienik.
Stanem kao ukopana kada sam ula njezine rijei.
ena koja je oteta ispred trgovine Dorignac's je silovana?
Wendy izgleda zbunjeno. - Pa, u njoj su nas li spermu. Naravno, moguc e je
da je vodila s nekim ljubav neposredno prije, ali mislim da je patolog smatrao
da je silovana.
Dok stojim bez rijec i na vjetru, lice mi dotakne kap kis e. Mislila sam da je
policija uzela DNK od osumnjic enika kako bi ga usporedila s koz om koja je
pronaena pod noktima z ene iz Dorignac'sa. Ali oni su imali vis e od toga. I to
su od mene sakrili. Skrenuvs i lijevo, vidim sivu liniju od kapi kis e kako
napreduje preko rijeke na vjetru i probija valove kao vojnike koji mars iraju s
obale Algiersa.
Upravo sam rekla neto to nisam smjela ree Wendy. Nisu ti rekli?
Nisu mi rekli.
Valjda nisu htjeli da pati vie nego to je potrebno, zbog sestre.
Moju ljutnju umanjuje pomisao na Johnovu izdaju. Kako mi je to mogao
sakriti? Zatim mi pred oi dou slike Jane koja trpi stravu i silovanje...
Boz e, u nevolji sam - rec e Wendy. Ali umjesto da me zamoli da nis ta ne
govorim, ona ree: - Trebali su ti rei.
Okrenem se i nastavim hodati po nasipu unatoc kis i, koja je lagana i
vjerojatno e brzo prestati, ako se dobro sjeam New Orleansa.
Zna da pada kia? ree Wendy.
-Da.
Turisti i dz ogeri se krec u malo brz e, ali ribari i dalje stoje znajuc i da sada
imaju vie izgleda da neto ulove.
Lupkanje iza nas uznemiri Wendy, ali to je samo tramvaj. Za koju sekundu
se otkotrljao pokraj nas i stao nasuprot Trgu Jackson. S nas e desne strane
nalazi se tamno naranasti krov Cafe du Monde i po nasipu se iri miris kave i
prenih ribica od ega mi usta zasline i pone me boljeti eludac.
Pavlovljev refleks - tiho kaem.
Moz emo li na trenutak razgovarati o nec em osobnom? - upita me Wendy
oklijevajui.
Mislila sam da to ve inimo.
Ovo je neto drugo.
Znam to slijedi. - Naravno kaem joj bojei se pitanja koja e slijediti.
Mislim da se Johnu svia.
Znam odgovorim joj.
Svia li se on tebi?
-Da.
Dok se pribliava visoki mukarac u kapi, ona se napne i eka da on proe.
Kada je proao, okrene se preko ramena dok nije daleko odmaknuo.

Pa, znas da se meni on svia. I John to zna. Barem mislim. Morao bi biti
slijep da to nije opazio. Kada nes to prema nekome osjec am, ne znam to bas
skrivati.
Nitko to ne zna skrivati, ako stvarno neto osjea.
Oc ito ja nisam ono s to on traz i - rec e ona dok joj se u glasu, zac udo, ne
osjec a ni malo samosaz aljenja. - Mislim, znam da sam mu draga i sve, ali..
.zna to hou rei.
Znam to hoe rei. Nikada nije lako.
Ona slegne ramenima. Cudno je to s to nisam na tebe ljubomorna. Da se
radi o nekoj z eni iz ureda, vjerojatno bih bila. Udari nogom mali kamen koji je
stajao na ciglama. Koga zavaravam? Naravno da bih bila ljubomorna.
Usporeivala bih se s njom i pitala zato nisam uspjela. Ali ti si drugaija.
Ispred nas, s desne strane, gitarist sjedi na klupi i svira blues. Iza njega
stoji z ena koja mu drz i kis obran nad glavom da zas titi instrument od kis e.
Mala skupina ljudi zadivljeno slua.
Vjerojatno nisam toliko drugac ija koliko ti mislis - kaz em joj. Samo
sam ena.
Ne, drugac ija si. Toliko z ena koje znam - zaposlenih z ena - stalno se bori
za pos tovanje. Svjesne su toga kako se prema njima postupa, stalno traz e
pos tovanje, potvrdu da ne upotrebljavaju samo sedamdeset posto mozga za
posao. Ponekad se i ja tako osjec am. Ali ti samo radis svoj posao kao da
nikada o tome ne razmilja. Samo oekuje potovanje i dobije ga.
Starija sam od tebe. Imam puno vie iskustva.
U tome je stvar rec e ona. Ne u godinama, nego u iskustvu. Cinjenica
da si bila po cijelome svijetu, da si pokrivala ratove i slic ne stvari. Vidjela
borbu. Ja nikada nisam vidjela Johna ili s efa da se prema nekoj drugoj z eni
ponas aju kao prema tebi. Cak ni prema z enskim pomoc nicama glavnih
agenata.
Doc i c es do toga. A nije to ni neki poseban trenutak. Jedan dan samo
shvatis da si u igri umjesto da samo gledas . Unutra si i vis e nema izlaska, c ak
ni ako to eli.
Bit e mi drago kada doe taj dan.
Nemoj se previe uriti.
Ponekad razmis ljam o Robin Ahrens. Ona je bila prva z enska agentica FBIja koja je ubijena na duz nosti. To se dogodilo osamdeset i pete. Pokus avali su
uhititi kradljivca oklopnog automobila i krenulo je naopako. Ubio ju je agent
koji ju je zamijenio s negativcem.
Zanima te kako je to u borbi, zar ne?
Da. Mislim, jer sam u specijalcima. Pita se kako to stvarno izgleda.
Robinina pric a je lekcija iz udz benika. U borbi vlada zbrka otkad je
ispaljen prvi pucanj. Svi veterani kaz u isto. Zapamti s to su te uc ili i ne igraj se
junaka. To je ono to je najvanije znati.

-Ja samo z elim raditi svoj posao rec e Wendy. Ne zabrljati na neki
glup nain i nekoga ozlijediti ili ubiti.
Nee. Ljubavni ti je ivot sloeniji nego to e ti posao ikada biti.
Ona se tuz no nasmije. Tu vjerojatno imas pravo. Uglavnom, znam da se
svia Johnu i to je u redu. Ne morate se od mene skrivati.
Pitam se hoc u li ikada moc i skupiti takvu velikodus nu dobrotu kakva
isijava iz ove djevojke. Vjerojatno nec u. Primim je za nadlakticu. Hvala,
Wendy. I jo nisam s njim spavala, ako te to zanimalo.
Nisam to pitala rec e ona brzo. Zatim se ugrize za usnu. - Iako sam se
moda pitala. Malo.
Obje se nasmijemo i odjednom mi se dan ne c ini vis e toliko sivim ni kis a
toliko hladnom. Mahnem gitaristu dok prolazimo i zatim se naemo u
Topnic kom parku i Trgu Jackson. Preko puta Decatura c ekaju turistic ke
koc ije dok konji umorno stoje na kis i, a mus karac u Lucky Dog odjec i diz e
kobasice sa svog obliz njeg s tanda s kojeg se dimi. Na Ulici St. Ann, po cesti
lez e karte gatara iz karata, a ulic ni umjetnici oglas avaju svoje usluge s
portretima Barbare, Johna Waynea, Beatlesa i Jerryja Garcie.
Kia ne prestaje ree Wendy. - Moda bismo trebale pozvati auto.
Samo malo. Pogledam na lijevu stranu na kojoj s iroke drvene stube vode
ravno u nabujalu rijeku. - Idemo dolje do stare pivnice Jax. Popit emo kavu.
Wendy kimne glavom, ali vidim da se to protivi njezinim instinktima. Ja
poz urim borec i se protiv ljutnje prema Johnu jer skriva stvari od mene. Zbog
kis e se promet na s etnici prorijedio, ali pribliz avaju se dvojica mus karaca,
mlai u masnim trapericama i s neurednom bradom, a malo iza njega c ovjek
u hlac ama i tirkiznoj majici na kopc anje marke Ralph Lauren. Wendy je
postala napeta gledajuc i u mus karca s bradom te je pogledala preko ramena
kada je proao. Dok ona gleda njega, mukarac u polo majici digne desnu ruku
i na kii zabljesne ulateni nikal.
Viknem da upozorim Wendy i ona je za tili c as ispred mene s rukom ispod
jakne gdje joj se nalazio pitolj.
Iznad nasipa uje se pucanj i na licu me pecne neto vrue i mokro. Wendy
zatetura i padne na lea na cigle uz tupi zvuk kao vrec a pijeska. Bijela mi je
kos ulja poprskana crvenim kapljicama. Wendyinaa krv. S parkiralis ta se c uje
vritanje i vie osjeam nego to vidim ljude koji se bacaju na tlo.
Covjek u polo majici me napadne s pis toljem uperenim u moje grudi i
slobodnom rukom uhvati moju ruku. Mrdni se! - vikne vukuc i me prema
tramvajskim tranicama. Bre!
Ja gledam Wendy, koja lez i na leima otvorenih oc iju koje gledaju u nebo,
a iz usta joj izlazi veliki crveni balonc ic . Dok gledam, moj napadac izvadi
pitolj i opet je upuca, ovaj put sa strane. Nije ispustila ni zvuk.
Pokus am osloboditi ruku, ali on me divljac kim pokretom udari po c elu i
na trenutak mi se zamrailo.

Kreni ili u te sad ubiti!

Po glavi mi se mota mnos tvo misli: njegova nevjerojatna snaga, kako je
ubio Wendy bez oklijevanja, kako je John i predvidio, spoznaja da ovo nije
sluc ajan napad, da je ubio Wendy da uhvati mene, da me z eli z ivu, da je to on
otmic ar, kuc kin sin koji je uzeo moju sestru. Vis e ja ne lovim njega. On lovi
mene. I uhvatio me.
Dok me vuc e prema tramvajskim trac nicama, ugledam jednog c ovjeka na
parkiralis tu koji ne lez i na tlu. Obje ruke ispruz ene su mu u jednom smjeru i
poinjem se saginjati kada prepoznam Johna Kaisera.
-Jordan! - vikne on. - Baci se na tlo!
Kada sam se krenula baciti, napadac me stavi ispred sebe kao s tit. John se
pomakne na lijevo ciljajuc i, alija sam mu na putu. Covjek koji me drz i izvuc e
slobodnu ruku i tri puta brzo zapuca u Johnovu smjeru. John se okrene
pokuavajui izbjei pucnjeve, ali nastavi se okretati do tla i vie ne ustane.
Mrtav policajac - kaz e mi glas u uho. Cijev njegova pis tolja dodirne mi
sljepoonicu. Kreni!
On z eli da idemo na parkiralis te. Ne smijem mu dopustiti da me stavi u
auto. Sjetim se pis tolja koji mi je John dao, ali on beskorisno lez i u koricama u
mom iznajmljenom mustangu koji je parkiran ispred FBI-jeva ureda. Jedino
oruz je je c injenica da me c ovjek koji me drz i ne z eli tu ubiti. Na umu ima
mnogo egzotiniju sudbinu.
Udarim ga laktom u rebra, koja puknu i c uje se jauk od boli. Ruka mu na
trenutak olabavi i u tom se trenutku oslobodim i potrc im natrag prema
Wendy mislec i na njezin pis tolj. Dok joj se pribliz avam shvatim da lez i na
oruz ju koje je jos u koricama. Ako stanem i pokus am je okrenuti, on c e me
uhvatiti. Nemam se gdje sakriti osim u rijeci pa krenem na lijevo prema
drvenim stubama koje vode prema rijeci. Kada sam stigla do prve stube, iza
mene se zauje pucanj.
Nemoj da te moram upucati.
Moja sjena na rubu stubis ta izgleda kao patka u videoigrici, ali ne mogu u
jednom skoku doi do vode. Morat u ekati bolju priliku.
Kad se okrenem, on dojuri s pis toljem, a iz oc iju mu isijava bijes. Izgleda
malo starije od mene, kosa mu je prosijeda, a lice izborano. Nikada mu nisam
vidjela lice, ali tamno svjetlo u njegovim oc ima prepoznajem s mjesta kojih se
radije ne bih prisjeala.
Idemo do mog auta - rec e on. Ako se budes borila, upucat c u te u
kraljez nicu. Past c es kao lutka i morat c u te nositi, ali jos c es biti topla izmeu
nogu i njemu e posluiti za lijepu sliku.
Hladnoc a njegova glasa me paralizirala i izbrisala svaki osjec aj osim
straha. Primivi me za ruku, povue me preko etnice s ciljem u oima.
Trideset metara dalje, John lez i na trbuhu uzaludno pokus avajuc i ustati
na koljena. Kada proemo pokraj njega, moj c e napadac u njega ispaliti

metak, kao s to je uc inio s Wendy. Udovi su mi tes ki zbog neizbjez ne noc ne

more...
-Joooordan!
Ukopam se od vriska i u trac ku sekunde svjesna sam daje dos ao iz grla
Wendy Travis. Okrenuvs i glavu, vidim da lez i da trbuhu podignuta na laktove
c vrsto drz ec i pis tolj objema rukama. Oc i joj sjaje kroz krv i kis u. Jedna me
ruka os ine da nacilja prema njoj, ali ja ju gurnem na stranu i bacim se s to
dalje mogu.
Iz cijevi Wendyna pitolja izleti naranasti plamen.
Pokraj mene c uje se eksplozivni prasak. Moj napadac zatetura i opet
podigne pis tolj. Wendyn pis tolj opet pljune. On vic e od bijesa i boli i zatim je
napadne slijep od bijesa. Wendy opet ispali, ali promas i i onda on poc ne
pucati metak za metkom. Cetiri puta promas i, ali zatim Wendyjeva glava
odleti unatrag i ja vrisnem u nevjerici znajui u kostima da je vie nema.
On se okrene prema meni, ali ranjen je i ne moz e se dobro kretati. Krv mu
je zalijepila majicu za grudi i ramena. S dvadeset metara udaljenosti on
podigne pis tolj i uperi ga u mene. Oc i su mi pune suza i vidim da je odustao
od plana. Sada me eli ubiti.
Pis tolj se zaljulja, umiri i onda odleti prema nebu nakon s to se iza mene
zac uje tutanj koji se odbije od obale. Okrenem se i vidim Johna kako klec i na
rubu nasipa potpuno mirno drei svoj 40-kalibarski automatik.
Bacaj se na tlo! - vikne on.
Bacim se na s etnicu i John isprazni s arz er dok preko rijeke odjekuje
pucanj za pucnjem, a odjek prvih metaka spaja se s kasnijima. Kada pogledam
gore, mog napadaa vie nema.
Dok slabi zvuk posljednjeg pucnja, otpuz em do Wendy nadajuc i se da nije
prekasno. Kosa na zatiljku je masa krvi i mozga i srce mi se stisne kad
spoznam istinu. Prvo s to sam nauc ila u vojnoj bolnici na terenu bilo je da
rtva nee preivjeti ako se vide komadii mozga.
Dolje! - vikne John. Nadi sklonite!
Poljubim Wendy u kosu i polako ustanem i odem do vrha drvenih stuba i
pogledam dolje. Covjek u polo majici savijen je blizu najniz e stube i pokus ava
doc i do daha i primiti se za drveni stup s lancem. Dok ga gledam, ne osjec am
nikakvo saaljenje. Ruka mu sklizne sa stupa i on padne glavom u rijeku.
Nakon nekoliko trenutaka ispliva na povrs inu, pluta na mjestu, i usta mu
se otvaraju i zatvaraju kao usta nasukane ribe. Zatim se polako okrene kada
ga je uhvatila struja. Nemam nikakvu z elju spasiti ga, ali dok ga struja nosi uz
obalu shvatim da, ako ga odnese rijeka, nikada nec emo saznati tko je on,
nikada nec emo nac i Thaliju, ili Jane ili bilo koga od drugih - niti saznati s to im
se dogodilo.
Skoc im preko lanca i pokus am ga slijediti trc ec i po kamenju iz rijeku. Nije
lako trati po sivom kamenju i ne slomiti zglob, a plima ga brzo odnosi i do ne

samo nizvodno nego u glavni kanal. On je s est metara od obale i sve se vis e
udaljava.
Upomo! - vie a u oima mu se vidi panika. Ne mogu disati!
Pluc a mu se vjerojatno pune krvlju. Mogao bi se utopiti na suhom prije
nego s to ga uhvati rijeka. Ne mogu za njim jer bi me mogao nenamjerno
utopiti.
Molim vas! vie. - Ne mogu ostati na povrini!
Odi k vragu! - viknem iako ga moram spasiti.
Sada je vec sedam metara u kanalu i okrec e se u polaganim krugovima
kao da ga nes to iz daljine vuc e. Okrec uc i se daleko od mene vikne nes to s to
nisam ula. Zatim, kada mu se lice okrenulo prema meni, opet to ponovi.
Sestra ti je iva!
U venama osjetim navalu adrenalina i moram se boriti svom snagom da
ne skoim za njim. To je, naravno, upravo ono to on hoe. Sigurno lae.
Gdje je ona? - viknem.
Spasi me! opet vikne. Ja ju mogu spasiti! Molim te!
Prvo mi reci!
Glava mu sklizne pod vodu i onda se opet pojavi. Probijem se do ruba
rijeke gdje na kamenu lez i veliki komad drveta. To je dugac ka brana koju je
rijeka polako istroila.
Jordan! - vikne glas udaljen kilometrima. To je John koji je opet na
stubama. Vrati ga tom granom!
Povuc em svom snagom, ali ne mogu granu maknuti sa stijene. Sa svakom
sekundom kojom on odlazi dalje niz rijeku, odlazi i sudbina moje sestre. Ne
mogu ga spasiti ako sama ne skoc im, a to bi bilo suludo. U Mississippiju su se
utopili i dobri plivai koje nitko nije pokuavao ubiti.
Odjednom, potpuno nesvjesno, ruka mi odleti do zatvarac a moje torbice i
izvue Cannon koji sam koristila za vrijeme poara u galeriji u New Yorku.
Usmjerim fotoaparat prema c ovjeku koji se utapa i slikam jednu
fotogra iju, zatim potrc im po kamenju, skac uc i s kamena na kamen ne marec i
za svoje kosti i pokus avajuc i se dovoljno pribliz iti da mogu slikati dobru
fotogra iju. Ali kanal ga je vec uzeo. Sada je udaljen deset metara i okrec e se
sve dalje. Kada mu se lice okrenulo, na brzinu napravim tri snimke te potrc im
po kamenju nadajuc i se da c e se jos jedanput okrenuti. Na dvanaest metara
udaljenosti uspijem slikati jos dvije fotogra ije, a zatim mu glava nestane
ispod povrine i vie se ne vrati.
Dahc uc i od iscrpljenosti, okrenem se od vode i oprezno popnem na vrh
nasipa. Na vrhu stuba sjedi John, na udaljenosti od pedeset metara, s
mobitelom u ruci. Iz smjera Cetvrti c uje se zvuk sirena koje se pribliz avaju.
Dok teturam prema mjestu gdje John sjedi, on spusti telefon i stisne remen
koji je zavezao oko bedra.
Ranjen si u nogu? - upitam.

Oc ito u stras noj boli, on kimne glavom i pokaz e niz stube. - Sii i vidi
moe li nai njegov pitolj. Moda ga je ispustio. A otisci prstiju.
Prouc im svaki komadic istros enog drveta dok se spus tam stubama, ali
pitolja nema. Ima samo krvi i to mnogo.
Pogledaj na stijenama pod vodom! vikne John.
Ne zovu Mississippi uzalud blatnom rijekom. Nis ta se ne vidi kroz nju.
Spustivs i se na koljena, pipam po prvoj potopljenoj stubi i jedino s to dobijem
je s pranja. Druga stuba prekrivena je travom. Pomaknem se sa strane i opet
pipam po potopljenim stijenama, ali ne naem nis ta. Meutim, u trenutku
kada mi ruka izlazi iz vode, smrznem se. Izmeu dviju stijena u bazenu masne
vode pros aranom dugom lez i mobitel. Izvadivs i ga iz vode, vidim da na
njemu ima krvi.
to si nala? - vikne John.
Drei telefon za antenu, popnem se uz stube.
Kukin sin - zastenje John.
-Jo je upaljen - kaem mu gledajui u LCD zaslon ispunjen vodom.
Paz ljivo. Primi telefon za antenu i drz i ga pred oc ima. - Sranje! Upravo mu
je nestalo baterije. Dok sam ga gledao!
Jo moete dobiti otiske, zar ne?
Moz da. Ali ono s to nam treba je memorijska kartica. Ovaj telefon ide
zrakoplovom u Washington. Nemoj to spominjati bilo kojim policajcima.
ekaj Ubojstva.
Pokaz e niz nasip prema Francuskoj trz nici odakle dvojica policajaca s
bijelim kacigama tjeraju konje po tramvajskim tranicama.
Sjednem pored Johna i prvim sekundama mira poc nem se tresti. Stisnem
ruke pokuavajui ih zaustaviti.
Wendy je mrtva - tiho kaem.
On kimne glavom.
Bacila se ispred mene.
Vidio sam je. Odradila je svoj posao. Bila je dobra cura.
Ona nije bila cura. Bila je junakinja. I oboavala je tlo pod tvojim nogama.
Znam. Prokletstvo.
Zasluuje medalju. Za obitelj.
Nema sumnje.
to si ti, dovraga, radio ovdje?
John odmahnu glavom, ali me ne pogleda. Nije mi se svialo s to hodas
po Cetvrti. Znao sam da si se naljutila kod Franka Smitha i uvijek sam mislio
da si u vec oj opasnosti nego s to su ostali shvac ali. Znao sam i da nemas svoj
pitolj.
Stisnem mu ruku. - Drago mi je to si paranoian.
to ti je on dolje rekao?
Rekao je da je Jane iva.

John me pogleda hladnih oiju. Jesi li mu povjerovala?

Ne znam. Ali znam da to nije bio Roger Wheaton ili Leon Gaines ili Frank
Smith.
Znam.
Jo neto je rekao, Johne.
-to?
Ako me bude morao upucati u kraljez nicu, jos c e mi meu nogama biti
toplo i on e moi naslikati dobru sliku.
John je problijedio. To je rekao? Za njega?
Za njega.
Isuse.
Lupanje potkova na ciglama je sve bliz e. John izvadi novc anik iz hlac a i
otvori ga da pokae znaku FBI-ja.
Lagao si mi, Johne.
-to?
rtva iz Dorignac'sa je bila silovana i ti si to znao. U njoj su nali spermu.
Prvo ne ree nita. Zatim: - Dokazi nisu jasno upuivali na silovanje.
Sigurno ste pitali mua kada su posljednji put vodili ljubav.
On rezignirano uzdahne. Dobro, vjerojatno se radilo o silovanju. Nisam
te htio opterec ivati. Posebno prije razgovora. Nisam htio da nepotrebno
patis i nitko nije htio da budes toliko ljutita da ne postupis profesionalno
prema osumnjienicima.
Sve mi je jasno? Ali nemoj mi vie nita nikada skrivati.
On kimne glavom. Dobro.
Nita, Johne.
Shvaam.
Konji su stigli. Dva policajca jedan crnac, jedan bijelac - gledaju nas s
pitoljima u rukama.
Ruke u vis! Oboje!
John digne znaku da je policajci mogu vidjeti.
Specijalni agent John Kaiser, FBI. Ovo mjesto zloc ina treba ograditi za
posebnu radnu skupinu. Ja sam ranjen i ne mogu hodati pa se morate baciti
na posao.

21.
Stvarnost Wendyne smrti sada mi je u magli dok se dizalom penjem na
c etvrti kat utvrde FBI-ja na jezeru Pontchartrainu. Dok je John devedeset
minuta proveo u hitnoj sluz bi bolnice Charity u sredis tu grada, ja sam sjedila
u c ekaonici s toliko naoruz anih specijalnih agenata da sam se osjec ala kao
Prva dama. Daniel Baxter i glavni agent Bowles dojurili su iz ureda, ali javili
su se samo Johnu i lijec nicima. Zatim su odjurili traz iti otmic arevo tijelo i
srediti stotinu drugih pojedinosti ostavljajuc i me sa slikom Wendy koja se
bori i umire da bi me spasila, njezina krv poprskana po mojim grudima i
otmic arovim glasom u uhu: Ako te upucam u kraljenicu, jo e biti topla
izmeu nogu... Imala sam srec e da mi je jedan od novih c uvara bila agentica.
Donijela mi je iz auta novu kos ulju i onu zamrljanu krvlju spremila u vrec icu
kao dokaz. Meutim, skidanjem koulje nisam izbrisala svoju nonu moru.
Johnova operacija je dobro zavrs ila, ali doktor ga nije htio pustiti iz
bolnice dvadeset i c etiri sata. John mu je zahvalio, uzeo s tap koji mu je
izioterapeut ostavio u sobi i ods epao iz bolnice. Pretpostavljajuc i da sam mu
supruga - ili barem djevojka kirurg me upozorio da moramo paziti na
ranjenu nogu. Obec ala sam da c u uc initi sve s to je u mojoj moc i te slijedila
Johna do FBI-jeva auta koji nas je ekao.
Kamo, gospodine? pitao je mladi agent koji je vozio auto. On i John
tehnic ki su bili jednakog ranga, ali u sluc aju krize namec e se prirodna
hijerarhija.
U ured - odgovori John. - Pouri.
Baxter, Lenz i glavni agent Bowles c ekaju nas u Bowlesovu uredu.
Posljednje sate proveli su u Centru za hitne operacije, ali Bowlesov ured ima
konu stolicu s otomanom na koji John moe staviti nateklu nogu.
Kako je, Johne? - upita ga Baxter dok mu ja pomaem da sjedne.
Ukoeno, ali dobro.
Baxter kimne na nac in na koji kimaju nadreeni kada im vojnik koji im je
potreban lae za ranu. Nitko nee rei Johnu Kaiseru da ode na bolovanje.
Kako si ti, Jordan?
Drim se.
Znam da nije bilo lako gledati to se dogodilo Wendy.
Pokus am biti tiho, ali osjec am da moram nes to rec i. Ovo morate znati.
Uc inila je sve po propisima. Prvi tip koji nam je prilazio izgledao je puno
sumnjivije i on joj je odvratio pozornost. Kada je lijepo odjeveni mus karac
izvadio pis tolj, bacila se ispred mene i u skoku pokus avala izvaditi pis tolj.
Nitko to ne bi mogao bolje izvesti. Nitko.
Baxterova c eljust se stisne dok mu se u oc ima za prevlast bore bol i

ponos. Ovo je prvi sluc aj u kojem sam izgubio agenta zbog masovnog
ubojice - tiho c e on. - Sada smo izgubili dva. Ne treba to govoriti, ali svejedno
hoc u. Nec emo mirovati dok svaki od umijes anih kuc kinih sinova ne bude
trunuo u zatvoru s najveim moguim osiguranjem ili bude mrtav.
Amen rec e glavni agent Bowles. - Dolje imam spremnih stotinu
agenata koji su voljni raditi dvadeset i c etiri sata na dan. Wendy je imala
mnogo prijatelja.
-Jo nemamo njegovo tijelo? - John upita Baxtera.
Ne. Obalna straz a i ronioci traz e, ali Mississippi nis ta ne opras ta. Radnici
stalno nestaju s platformi i nitko ih ne pronae. Moramo prihvatiti
mogunost da njegovo tijelo moda nikada neemo nai.
to je s njegovim mobitelom? - upita John.
Nema otisaka.
Nema otisaka na mobitelu? Kako je to mogue?
Obrisan je. Nosio ga je obrisanog. Ovaj otmic ar je dobro pazio. Sigurno je
znao da e nas otisci brzo dovesti do identifikacije ako sluajno izgubi telefon
za vrijeme otmice. To su dobre vijesti. Mislim da c emo odmah dobiti ime ako
naemo tijelo.
A to je s memorijskom karticom?
Inz enjeri u Quanticu upravo su dobili telefon. Kaz u da c emo imati srec e
ako ipovi nisu spreni. Svaki as oekujemo izvjee.
Baxter spoji prste kao sporta na klupi koji jedva eka da se vrati u igru.
to je s mojim slikama? upitam.
To je jedina svijetla toc ka. Bile su mutne, ali iskoristive. Na Sveuc ilis tu u
Arizoni uspjeli su najbolju dosta povec ati i vec se dva sata vrti na lokalnim
televizijskim postajama. Do sada smo dobili tri poziva, ali nis ta. Ujutro c e
fotografiju objaviti i Times - Picayune.
Pa rec e John napola stenjuc i imamo s to smo htjeli. Nekoga smo
isprovocirali. Samo smo dobili zakas njelu reakciju i ona je bila los ija nego s to
smo mislili.
Da - sloi se Baxter.
A to je s otmiarovim pitoljem?
Baxter odmahnu glavom. - Sada je plima i struje su prebrze. Osim toga,
dno Mississippija na nekim je mjestima pjeskovito i voda do odreene
dubine tec e kroz pijesak. Tes ki predmeti za nekoliko sekundi mogu potonuti
u taj pijesak. Trudimo se najvis e s to moz emo, ali, opet ponavljam, ne bih se
previs e nadao. Moramo nac i tijelo. Zatim moz emo poc eti provjeravati je li
nekako povezan s Whatonom, Gainesom ili Smithom.
A gdje su bila tri muketira dok se to dogaalo? - upita John.
Svi su bili nazoc ni i pod budnim okom. Wheaton je slikao u umjetnic kom
centru. Tamo je otkad ste jutros s njim razgovarali. Kada je Jordan otis la iz
Smithove kuc e, on je ruc ao u restoranu Bayona, obavio kupnju u trgovini

pokuc stva Hurwitz-Mintz i onda se vratio kuc i. Trenutno je u drus tvu

zgodnog mladia kojeg pokuavamo identificirati.
A Gaines?
Gaines i njegova djevojka probudili su se u deset sati ujutro, poc eli piti i
zatim se svaati. Prestali su dovoljno dugo da se poseksaju i onda su se
onesvijestili. Otad spavaju.
Je li netko od njih obavljao sumnjive pozive? upita John frustriranim
glasom. Kontakte?
Nita.
K vragu - promrmlja Bowles. - Trebali bismo traz iti od policije da svu
trojicu privede i ispituje ih dok se netko ne slomi.
Bojim se da bi oni to mogli i uc initi Baxter c e. U ovom trenutku
nemamo nis ta c ime bismo ih mogli natjerati da govori. - Moramo
identificirati otmiara i onda pokuati pronai vezu s jednim od njih trojice.
Sef Odjela za potporu istragama ispusti zrak iz obraza i pogleda Johna i
Lenza. - Zelim c uti s to mislite. Bilo s to. Instinkti, trzajevi, psihic ki valovi, bilo
to. Sada je pravi trenutak. O emu se ovdje radi?
Ni John ni Lenz ne z ele prvi poc eti pa Baxter pokaz e na Lenza. - Arthur?
Istri s neim?
Psihijatar, koji je do sada bio tih, nagne se naprijed na kauboj. Vidim
paradoks. Jedna od otmic arevih primjedbi upuc enih Jordan mogla bi
upuc ivati na to da je prethodne z rtve silovao otmic ar i onda ih predao
umjetniku na slikanje. Meutim, vis i struc njaci kaz u da Zene koje spavaju
nisu naslikali Wheaton, Smith ili Gaines. Ako pogledate ono s to je rekao, to ne
iskljuuje mogunost da je on sam bio slikar.
Osjec am potrebu umijes ati se. - Mislim da c ovjek koji je sposoban
naslikati Zene koje spavaju ne bi te iste slike nazivao lijeni slikama. A kada
mi je rekao jos bi mu posluz ila za lijepu sliku, moz da je govorio o kupcu, a
ne o slikaru.
Marcel de Becque rec e John. Do grla je u sve umijes an, nisam
siguran kako. Moda tri ili etiri tipa dijele sline sadistike nagone. Ne znam.
Baxter je toliko nestrpljiv da se oko njega osjec a static ki elektricitet. - Ne
mogu vjerovati da je to sve to imamo!
A s to je s Jordaninom idejom o podvojenoj osobnosti? upita John. - Od
Wheatona ili Smitha nismo nis ta c uli o zlostavljanju u djetinjstvu, ali taj mi je
pojam ostao u glavi. Je li moguc e da umjetnik koji boluje od poremec aja
vis estruke osobnosti slika u dva potpuno razlic ita stila? Da je to nemoguc e
otkriti? Mislim, koliko razliite mogu biti te osobnosti?
Lenz spoji prste jedne i druge ruke i nasloni se. - Mogu biti toliko razlic ite
da imaju razlic ite izic ke manifestacije. Postoje zabiljez eni sluc ajevi u kojima
je jednoj osobnosti za prez ivljavanje bio potreban lijek za srce, a drugoj nije.
Jednoj mogu biti potrebne lec e, a drugoj ne. Ili imaju drugac ije dioptrije. A

ima i puno manjih manifestacija.

Ma daj - ree Bowles.
Dokumentirane c injenice Lenz poc ne govoriti s visine. - Pa... dva
potpuno razliita slikara u istome tijelu? Tehniki je mogue. Ali s obzirom na
opseg sluc aja, broj z rtava, napore koje bi dominantna osobnost morala
uiniti da svoja djela sakrije od druge...
Cekaj rec e John. Razlic ite osobnosti nisu svjesne s to one druge
osobnosti rade?
Tako je. Uglavnom postoji dominantna osobnost koja sve zna, dok su
ostale djelomino u mraku.
Isuse - ree Baxter.
To je fascinantna pretpostavka - rec e Lenz ali granic i s mas tarijom.
Slika koju laici imaju o tzv. podvojenoj osobnosti dolaze iz Tajanstvenog
sluaja dr. Jekylla i g. Hydea. Tu se radi o zlu koje je skriveno ispod
dobroc udnoga javnog lica. Meutim, klinic ki se taj poremec aj ne manifestira
na taj nac in. Nema dobroc udne javne osobe iza koje se skriva dijabolic ka
inteligencija. Radi se o patetic nim dijelovima lic nosti od kojih se vec ina
manifestira kao djeca zastala u razvoju u dobi u kojoj im se dogodilo
seksualno zlostavljanje. Dominantna osobnost je ona koja se najbolje moz e
prilagoditi i nositi se s velikim stresom. To je sve.
John kimnu glavom. Mnogo seksualnih zlostavljac a koje smo uhvatili ili
ispitivali pretrpjeli su kao djeca seksualno zlostavljanje.
Koliko njih je imalo poremeaj viestruke osobnosti? upita Lenz.
Nitko.
Lenz se nasmije kao ah majstor koji je protivnika doveo u zamku. Prije
nego s to ozbiljno razmotrimo tu teoriju, trebali bismo otpustiti umjetnic ke
strunjake i dovesti novu skupinu.
Uc inimo to os tro c e John. - Ovi nas nisu doveli nikamo. Prokletstvo, svi
u ovome neredu znaju vis e nego s to govore. Osumnjic enici, de Becque, pa c ak
i mi.
Wingate je isto znao mnogo kaem im. Osjetila sam to.
Baxter me otro pogleda. Jesi li se moda predomislila za to
-Hoc es li nam rec i zas to je Frank Smith posjec ivao Wheatona i zato su se
svaali?
Pred oc ima mi se pojavi slika Smitha koji mi u povjerenju govori o
Wheatonovoj z elji da mu pomogne kod samoubojstva. - Je. Morate mi
vjerovati.
Ima li razlog kakve veze s njihovim psiholos kim stanjem? upita Lenz.
To bi moglo biti vano.
Nema u tome nis ta jedinstveno. Radi se o nec emu zbog c ega su se svi
normalni ljudi svaali.
Zazvoni telefon na Bowlesovu stolu. - Mobitel je bio ukraden,

reprogramiran. Na temelju toga nikako ne moz emo uc i u trag otmic aru. Ali
spasili su c ipove. U telefon su programirali brojeve koji su na brzom biranju.
Jedan je pripadao Marcelu de Becqueu.
Dok je John rukom pokazivao znak pobjede, ja sam se sjetila staroga
francuskog ekspatrijata kako stoji pred svojim velikim prozorom i uglaenim
mi glasom pria o mome ocu i danima slave u Vijetnamu.
Baxer pritisne dugme na telefonu. Ovdje Baxter. Recite mi gdje je sada
Marcel de Becque. Sjedimo u tis ini dok Baxter c eka. zatim problijedi.
Kada?... Zovite Kontrolu zrane plovidbe i diplomate pa me nazovite.
Poklopi i rukom protrlja bradu. - Prije s est sati de Becqueov zrakoplov je
otis ao s Velikog Kajmana. Pilot je predao plan za Rio de Janeiro, ali nikada
nije tamo stigao. De Becque bi mogao biti bilo gdje.
Prokletstvo ree John.
Prije nego s to je bilo tko drugi uspio komentirati, Bowlesov telefon opet
je zazvonio. Baxter je upalio zvunik.
Ovdje Baxter.
Zove vas Farrel?
Moe.
Daniel? ree puni glas Afroamerikanca.
Dobar dan, Henry. to ima?
Upravo su nas nazvali u vezi s fotogra ijom koju prikazuju na TV-u.
Udovica u Kenneru kaz e da je tome tipu iznajmila sobu. Sigurna je sto posto.
Kaz e da se zove Johnson i da ga gotovo nikada nema u gradu. Misli da je
prodavac . Adresa je Wisteria Drive broj dvjesto dvadeset i jedan. To je juz na
strana autoceste 1-10, neposredno uz zranu luku. Opina Jefferson.
Cak se i na Baxterovu pokeras kom licu vidjelo uzbuenje kada je otvorio
dosje. Je li erif nekoga tamo ve poslao?
-Jo ne zna za to. Mislio sam da bi bilo dobro da prvo vama javim.
Baxter zahvalno pogleda prema nebu. Nas i su forenzic ari spremni. Mi
emo rijeiti to s policijom.
Sretno, Daniel. Gospoa se preziva Pitre.
Tvoj sam dunik, Henry.
Imat e prilike oduiti se. Sretno.
Baxter poklopi i pogleda glavnog agenta Bowlesa. Bi li nas ovako
nazvali prije nekoliko godina?
Nema s anse. Farrell je tez ak. Posljednjih je godina otpustio ili poslao u
zatvor stotine policajaca.
Baxter utipka broj.
Forenziari javi se enski glas.
Wisteria Drive dvjesto dvadeset i jedan, Kenner. Vodi cijelu jedinicu.
Sirene? Sve?
Ne, ali pourite. Vidimo se tamo.

Kreemo.
Gospoa Pitre z ivi u gusto naseljenom dijelu grada nekoliko kilometara
sjeverno od meunarodne zrac ne luke Moisant u New Orleansu. Dok se
Baxter, Lenz, John i ja vozimo pokraj redova istih kuc ica, jedan se zrakoplov
spustio kao golema ptica i pres ao preko nas eg automobila uza zvuk od kojeg
se zatreslo tlo.
Prekrasno naselje - rec e Baxter dok vozi. Moz es nekoga upucati u glavu
dok prelee zrakoplov i nitko to ne bi niti uo.
O tome treba razmisliti ree Lenz koji sjedi na suvozakom sjedalu.
Baxter me pogleda preko sjedala. - Oprosti, Jordan.
Nemoj se ispriavati zbog istine.
Johnova ruka klizne preko stranjeg sjedala i zavri na mojoj.
Evo je - ree Lenz pokazujui. Dvjesto dvadeset i jedan.
To je tipic na urbana kuc ica. Kada smo us li na prilaz, iza nje ugledam krov
garaz e na dva kata. Garaz a izgleda kao da je naknadno dodana i bas nije neko
stolarsko remek-djelo. Zidovi bas nisu ravni, a na krov se naslanjaju grane
brijesta koje su trebale biti odrezane prije gradnje.
Kada je Baxter ugasio motor, iz kuc e je izas la z ena sa cigaretom u ustima
mas uc i svez njem kljuc eva u ruci. Iako je u kasnim pedesetima, na sebi ima
ruz ic astu usku majicu i plave kratke hlac ice koje otkrivaju noge pros arane
venama.
John primi kvaku vrata. Kreemo.
Uzmi tap - savjetuje ga Baxter. - Bit e stuba.
K vragu i s tap - odgovori John potvrujuc i moju teoriju da e mus ka
umiljenost jednako snana kao i enska raznolikost.
Brzo ste stigli, to priznajem - rec e gospoda Pitre hrapavim glasom od
pus enja. Brinula sam se da c e se vratiti prije nego s to doete. Pruz i desnu
ruku. Carol Pitre, udovica vec c etiri godine otkad mi je suprug poginuo na
terenu.
Specijalni agent, John Kaiser. Rukuje se s njom. Gospodin Johnson se
nee vraati, gospoo.
Kako to znate. Otiao je na poslovni put?
-Ne.
Ona nagne glavu prema Johnu. - Sto je napravio? Zas to ga traz ite? Policija
je rekla da je bjegunac, ali to mi nita ne znai.
Za sada Vam samo to moemo rei, gospoo.
Gospoa Pitre se ugrize za usnu i opet odmjeri Johna. Odluc ila je da nec e
inzistirati. to Vam je s nogom?
Nesrea na skijanju.
Vodenom skijanju?
Forenziari u kombiju dojure na prilaz uz buku i kripu konica.
Tko su oni? - upita gospoa Pitre isteui vrat. Jesu li s vama?

Oni su strunjaci za dokaze, gospoo Pitre.

Kao na suenju O.J-ju?
Tako je.
Nadam se da su bolji od onih u Los Angelesu.
-Jesu, gospodo Pitre, mi...
Pretpostavljam da hoete gore.
Kada su se zatvorila vrata kombija, iza njega je stao jos jedan. Vozila nisu
oznac ena FBI-jevim naljepnicama, ali ako paz ljivo pogledate u res etku ispred
hladnjaka automobila, vide se plava svjetla i sirena.
Gospoo Pitre, je li vam gospodin Johnson pokazao neki identi ikacijski
dokument kada se useljavao?
Nego s to. Traz ila sam ga, zar ne? Otkad je Ray poginuo u spremniku s
blatom, nikad nije dosta opreza. Svijet je pun ludih ljudi. Danas nije vaz no
jesu li bijelci ili crnci.
Cini se da Johna hiperaktivnost gospoe Pitre nije zbunila. - Sto Vam je
pokazao?
Glasaki listi, kao prvo.
Ne. Iz New Yorka. Imao je i njujorku vozaku dozvolu.
Pokazao Vam ju je?
Kako bih inae znala da je ima?
Naravno. Je li na njoj bila slika?
Pa koja je svrha vozac ke bez slike? Nije bio ni ruz an. Malo grubih crta lica,
ali ivot je okrutan. Zar to nije istina?
Sada bismo z eljeli otic i gore, gospoo Pitre. Je li iznad garaz e samo jedna
soba?
Dvije sobe i kupaonica. Ray ih je izgradio za Joeyja kada smo mu dali
bubnjeve. Nije mogao podnositi tu buku u kuc i. Ne znam koliko je dobro
svirao, ali mogao je probuditi mrtve.
Tako znac i. Moz emo li sami otic i gore? Zeljeli bismo da sve bude onako
kako je i bilo.
Ga Pitre bas nije sretna zbog toga, ali nakon nekoliko trenutaka preda
kljueve. - elim potvrdu za sve to uzmete.
Dobit c ete je. - John se okrene prema meni i povuc e me sa strane. Idem
gore s Danielom i Lenzom na brzinu pogledati. Zelio bih te odvesti gore, ali
forenziari nee na to pristati.
Dobro sam. Idi!
John se dogovori s voditeljem forenzic ke jedinice koji mu da svez anj
plastic nih vrec ica za dokaze. Zatim se on, Lenz i Baxter popnu stubama u
garaz i. Gospoda Pitre mi se pribliz i dok gledam, mislec i da c e od z ene dobiti
vis e informacija, alija sam pobjegla iz FBI-jeva auta i zakljuc ala se na
prednjem sjedalu.
Snaz no brujanje zrakoplova koji polijec e zatrese auto i moje kosti i pitam

se zas to gospoda Pitre nije potpuno luda nego samo malo s as ava. Kada sam
se pripremila na ekanje, John doepa po zadnje etiri stube.
Boli te noga? viknem izlazei iz auta i urei se prema njemu.
Ne. U ruci ima vrec icu s dokazima. Mahne s efu forenzic ara i cijeli vod
tehniara pojuri prema garai s torbama i vreicama.
to je? to si pronaao?
Otmic ar je znao da dolazimo. Sve je blistavo c isto, kao i mobitel. Nas li
smo samo zalihu hrane: kekse, c ips, bombone i s tapic e od suhe govedine.
Sigurno je nosio rukavice kada ih je kupio, meutim, na kuhinjskom pultu
ekao nas je savreno sloen red fotografija.
Po ramenima me prou trnci. rtve?
-Da.
Koliko njih?
Jedanaest. Bez ene iz trgovine Dorignac's i bez Thalie.
Znai on nije oteo rtvu iz Dorignac'sa. Shvatim da John jo dri vreicu za
dokaze. - to je unutra? - upitam ga dok mi se grudi steu.
John uzdahne i primi me za ruku. Janeina fotogra ija. Ako moz es , z elio
bih da je pogleda da vidi moe li mi rei gdje je snimljena.
Da vidim.
On oklijeva pa otvori vrec icu i izvadi fotogra iju. Radi se o crno-bijeloj
fotogra iji koja je slikana telefotografskim objektivom. Dubina polja toliko je
los a da ne vidim s to je u pozadini,a li Jane je jasna. U vesti bez rukava i
trapericama ona gleda prema kameri, ali ne u kameru. Izgleda napetije nego
inac e, a oc i su joj suz ene kao s to mi ljudi govore da su moje kada se
pokus avam usredotoc iti. Dok prouc avam njezinu sliku traz ec i neki detalj koji
nam moz e pomoc i, bilo s to s to bi dalo neki trag o njezinoj sudbini, srce mi se
stisne kao aka i koa mi se ohladi.
Jesi dobro? upita me on primivs i me za ramena. Nisam ti to
trebao pokazati.
Kada me primio, shvatim da on drhti. Ranjena ga noga jedva dri.
Pogledaj joj ruke, Johne.
to s njima?
Nema oiljaka.
-to?
Imam osjeaj kao da se vrtim a znam da stojim na mjestu. Jane je napao
pas kada je bila mala.
-Pas?
Dok spoznaja izbija na povrs inu, fotogra ija u ruci mi poc ne drhtati. Ovu
sam fotogra iju vec vidjela. Ali ovo u mojoj ruci je samo kopija. To je faks
kopija ispisana na fotografskom papiru. Borec i se sa suzama, stisnem
fotografiju na grudi i zatvorim oi.
Paljivo - upozori me John. Moda ima otisaka prstiju.

Pogledaj! rec e dr. Lenz preko Johnova ramena. Na pozadini nes to

pie.
John se nagne naprijed i prouc i pozadinu slike. - To je adresa. Dvadeset i
pet devedeset. St. Charles.
To je adresa Jane Lancour ree Lenz.
I telefonski broj.
Sedam-pet-osam, jedan-devet-devedeset i dva? - upitam.
Ne tiho e John. - Broj iz New Yorka. Odmah ga moramo provjeriti.
On pruz i ruku da uzme sliku, ali ja mu odgurnem ruku, okrenem
fotografiju i proitam broj: 212-555-2999.
Znam ovaj broj apnem.
iji je to broj? - upita John.
Samo sekundu. Pokus am se sjetiti kroz maglu viskija i tableta za spavanje.
- O, Boz e... to je Wingateova galerija. Christopher Wingate. Zvala sam taj broj
iz zrakoplova vraajui se iz Hong Konga.
Isuse - rec e John ispod daha. Svi su povezani u neki c vor. Wingate,
otmiar i de Becque. Svi su sada povezani.
Wingateov broj na z rtvinoj fotogra iji rec e Lenz. - To bi moglo znac iti
daje Wingate odabrao Jane Lacour.
Kako je mogao? upita John. Godinama nije bio u New Orleansu.
Nije izabrao Jane - apnem. - Izabrao je mene.

22.
Most preko jezera Pontchartrain najduz i je most na svijetu izgraen samo
preko vode. Trideset i sedam kilometara betona i prometa guraju me unutra
kao mantra, prema tamnom vrtlogu mojih strahova i osjec aja krivnje. Negdje
na drugoj strani ovog plitkog jezera, usred gradnje uzrokovane bijegom
bijelaca iz New Orleansa, nalazi se kuc a Johna Kaisera. On sjedi pokraj mene
na suvozac kom sjedalu mog unajmljenog mustanga. Sjedalo je potpuno
nagnuto kako bi on mogao protegnuti svoju ranjenu nogu.
Trideset sekundi nakon to je proitao broj Chistophera Wingatea s druge
strane moje fotogra ije, Johnova je noga popustila i on se srus io na prilazu
gospoe Pitre. Baxter mu je naredio da se vrati u bolnicu, ali John je tvrdio da
je samo umoran, da je trebao koristiti se s tapom za hodanje i da se mora
vratiti u ured da radi na novim vezama izmeu otmic ara, Wingatea i Marcela
de Becquea. Baxter mu je dao da bira: moz e se vratiti u bolnicu ili otic i kuc i i
odmoriti se. John je izabrao ovo drugo, ali dok smo uzimali moj mustang
ispred ureda, nazvao je nekoga u uredu da mu spusti debelu mapu s
najnovijim uvec anjima apstraktnih Zena koje spavaju koje je napravio Argus.
Ponaa se kao ja kada sam nala ratnu priu nezaustavljiv.
Slika koju je izvadio iz vrec ice za dokaze lebdi mi u mislima kao znak
krivnje. Sada sam se sjetila fotogra ije. Bila je u nekoliko velikih novina prije
dvije godine kada sam dobila nagradu Sjevernoameric ke udruge novinara.
Wingate je sigurno us ao u neku bazu u kojoj se nalazila ta fotogra ija, ispisao
je na fotografskom papiru i poslao u New Orleans.
eli li o tome razgovarati? - John prui ruku i dotakne mi koljeno.
Ne znam.
Znam o c emu razmis ljas , Jordan. Uobic ajeno je osjec ati krivnju jer si
prez ivjela, ali ovo je ludost. Zelis sve uklopiti u neki unaprijed odreeni
rezultat. I to zato s to je Jane umrla zbog tebe. Ne znam zas to z elis osjec ati
krivnju, ali nije bilo tako.
Stisnem upravljac pokus avajuc i se kontrolirati. Ne elim osjec ati tu
krivnju.
Drago mi je jer bi to stvarno bilo strano.
Primim volan jos jac e kako bih ispucala ljutnju, ali nema koristi. - Hoc es li
nazvati i vidjeti jesu li usporedili rukopis? Ako nije Wingateov, priznat c u da
sam paranoic na. Ali ako jest, znat c emo da je Wingate poslao ili dao otmic ar
moju sliku.
John izvadi mobitel, nazove ured i traz i forenzic are. - Jenny, John Kaiser.
Jesu li vam vec javili iz New Yorka za taj rukopis?... Sto su rekli?... Dobro. Sto
posto sigurno?... Dobro. Hvala. Prekine poziv, glava mu padne naprijed i

uzdahne.
to je?
Telefonski broj na tvojoj fotografiji ispisan je Wingateovim rukopisom.
Osjetim prazninu u trbuhu i rukom lupim u upravljac . - Evo ga. Netko
izvan New Orelansa odabrao je mene kao z rtvu broj pet i Jane je zbog toga
ubijena.
On se ugrize za donju usnu i odmahnu glavom. - Da moram nekoga
odabrati, odabrao bih Marcela de Becquea.
Sto ako je on naruc io mene, John? Kao kada naruc is sliku? Godinama zna
tko sam. Kaz e Wingateu da z eli mene na sljedec oj slici, ali, kako stalno
putujem, Wingate pronae laks i nac in da de Becqueu da ono s to z eli. Umjesto
mene uzme Jane.
U toj teoriji postoji velika rupa.
Ta da Janeina slika nije bila kod de Becquea? To je lako. Wingate ju je
prodao mimo njega. Zbog toga su se posvaali.
Govorio sam o sluc ajnostima. Sve druge z rtve z ive u New Orleansu. Ali iz
nekog nepoznatog razloga, de Becque izabere tebe - svjetsku putnicu koja
z ivi u San Franciscu - kao z rtvu broj pet. A zamjena sluajno z ivi u istom
gradu kao druge rtve? To je statistiki nemogue.

U dnu glave osjec am tupo udaranje. Spustim ruku na pod i otvorim

torbicu traei tablete.
to je to? - upita me John kada sam ih nala.
Xanax.
Tablete za smirenje?
Nita strano.
Xanax je kemijski roak Valiuma.
Znam to. Sluaj, moram se smiriti.
On pogleda kroz prozor prema jezeru, ali znam da nee to pustiti. - Pije ih
redovito?
Otvorim poklopac, uzmem dvije tablete u ruku i progutam ih na suho. Ovo je bio los dan, dobro? Vidjela sam Wendy kako umire. Vidjela sam da su
tebe ranili. Netko me pokus ao oteti i upravo sam saznala da sam odgovorna
za sestrinu smrt. Sutra me poalji na odvikavanje.
On me pogleda, a njegove su smee oc i ispunjene brigom. - Uc ini ono s to
ti je potrebno da ovo savladas . Samo sam zabrinut za tebe. I za sebe. Imamo
jo petnaest minuta u autu. Nee zaspati za upravljaem, zar ne?
Nasmijem se. Nemoj se za to brinuti. Dvije ove tablete tebe bi
onesvijestile, ali ja ih jedva osjetim.
On me prouc ava jedan dugi trenutak pa se onda opet okrene prema
mostu. - Uspjet emo prije ili poslije, Jordan. Nai emo te ene. Sve njih.
Prije ili poslije. Bolje da bude s to prije. Poslije je kao obzor. Sto mu se vis e

pribliava, to se on vie udaljava.

John z ivi u kuc i u predgrau u ulici u kojoj se nalazi jos dvadeset takvih
kua. Homogena Amerika koju su provodile mjesne zajednice. Svi su travnjaci
dobro odrz avani, kuc e su svjez e obojene, vozila na prilazima c ista i nova.
Parkiram na prilazu pa mu pomognem da izae. Buduc i da sam tu samo ja,
uzeo je tap. Ide polako, ali stisne zube i nastavi hodati.
Ispod ulaza za auto, on utipka s ifru u kutiju na zidu i otvori straz nja vrata
koja vode u praonicu, pa u besprijekornu bijelu kuhinju.
Oito nikada ne kuha - primijetim.
Ponekad kuham.
Znai ima domaicu.
Imam enu koja dolazi jednom tjedno. Ali uglavnom sam uredan.
Nikada nisam upoznala urednog mus karca s kojim bih z eljela provesti
no.
On se nasmije, pa se trgne. Istina je da sam spavao na kauc u u uredu
otkad mi je Baxter javio za otkrie u Hong Kongu.
-Aha.
Iza kuhinjskog s anka nalazi se blagovaonica sa staklenim stilom i veliki
luk koji vodi u pristojno ureenu radnu sobu. Cini se da je sve na svome
mjestu, a samo nekoliko c asopisa na stolic u u dnevnoj sobi upuc uje na to da
tu netko z ivi. Kuc a izgleda kao da je oc is cena za prodaju ili kao da je ogledni
primjerak koji slui za prodaju kua u susjedstvu mladim branim parovima.
Gdje su ti sve gluposti? upitam osjec ajuc i kako mi topao val Xanaxa
poinje djelovati na glavobolju.
Gluposti?
Pa znas . Knjige, videokasete? Stara pos ta? Stvari koje impulzivno kupis u
"Wal-Martu?
On slegne ramenima i odjednom poc ne izgledati c eznutljivo. - Nema z ene,
nema djece, nema gluposti.
To pravilo ne vrijedi za druge neenje koje sam upoznala.
On krene odgovoriti, ali opet se trgne.
Noga?
Brzo se ukruc uje. Pusti me samo da sjednem na kauc . Tamo nogu
pregledavati fotografije koje su izale iz Argusa.
Mislim da je bolje da se odmori prije nego to se baci na njih.
On ods epa do kauc a oslanjajuc i se na s tap, ali, umjesto da mu pomognem
da sjedne, ja ga primim za ruku i povuc em pokraj kauc a prema hodniku. - Ne
elim spavati poali se on vukui me za ruku.
Neemo spavati. -Oh.
Prestane se opirati i ja ga odvedem do poluotvorenih vrata na kraju
hodnika kroz koja se vidi donji rub kreveta boje tres nje. Spavac a sobaje
uredna, kao i ostatak kuc e. Krevet je pospremljen. S obzirom na Johnov

lez eran nac in odijevanja mislila sam da c e mu tajna biti neuredna kuc a.
Moda je to samo projekcija.
On krene sjesti na kauc , ali ja ga zaustavim i prvo maknem prekrivac .
Kada legne, tablete protiv bolova c e poc eti djelovati i proc i c e neko vrijeme
prije nego to poeli opet ustati.
Moram sjesti ree on ozbiljnim glasom.
Dok ga drz im za nadlaktice, on se polagano spusti i sjedne na rub kreveta
te stenjui legne na jastuk.
-Loe je?
Nije dobro. Ali dobro sam.
Da vidimo mogu li ti pomoi.
Skinem cipele i popnem se na krevet te oprezno sjednem uz njega. - Boli li
ovo?
-Ne.
Laz ljivc e. Nagnuvs i se naprijed, okrznem njegove usne svojima i
odmaknem se c ekajuc i njegovu reakciju. Njegove ruke kliznu uz moje bokove
do mog struka pa me njez no, ali intenzivno poljubi podsjetivs i me na strast
koju sam sinoc osjetila pod tus em. Preplavi me topao val z elje, koja, u
kombinaciji s tabletama za smirenje, potisne sjenovite slike koje izviru iz
moje podsvijesti.
elim zaboraviti apnem. Samo na jedan sat.
On kimne glavom i strastveno me poljubi dok mu ruke klize po mojim
leima. Poc ne mi grickati vrat, pa uho i toplina se pretvori u nes to dovoljno
snaz no da se poc nem migoljiti od neugode. Takva sam. Moz e proc i dan ili
tjedan dana ili cijeli mjesec da nisam svjesna svog tijela i onda je odjednom
ono prisutno i postanem neugodno svjesna njegovih potreba. Meutim, moja
potreba ide dublje od samog tijela. Posljednjih godinu dana z ivjela sam sa sve
veom prazninom koja me je mogla cijelu progutati.
Ima li neto? apnem.
U ladiaru.
Kliznem s njega i odem do ladiara.
Gornja ladica.
Kada se vratim do kreveta, stanem gledajuc i ga. On me gleda ras irenim
oc ima c ekajuc i da vidi s to c u uc initi. Donji dio glave jos mi pulsira, ali vis e ne
toliko jako. Sve bih dala da mi netko izmasira ramena, ali on to nije u stanju. S
obzirom na to s to nam je rekao njegov lijec nik, on nije u stanju uc initi ono s to
mi je na pameti. Meutim, mislim da se on ne slae s tim.
-Jesi li dobro? - upita on.
Nasmijem mu se i poc nem otkopc avati kos ulju. Grudnjak koji sam jutros
stavila sada je zatvoren u vrec icu za dokaze na putu za Washington a
agentica koja mi je posudila odjec u nije u prtljaz niku imala rezervni grudnjak.
Kada mi je koulja skliznula s ramena, John je poeo plitko disati.

Skinem traperice i gac ice i popnem se natrag na mjesto gdje sam bila
prije. Dok me gleda, na vratu mu vidim ubrzani puls. Prstom mu dotaknem
usne.
Prije pet minuta osjec ala sam se potis teno kao nikada u z ivotu. Mislila
sam da c emo uc i i da c emo pomoc u divljeg seksa istjerati demone dovoljno
dugo da uspijemo odspavati. Ali nije tako.
On kimne glavom. Znam.
Usreuje me, Johne.
Drago mi je. I ti mene usreuje.
Boe, ponaamo se kao u nekom loem filmu.
Nasmije se. - Prava stvar uvijek zvuc i kao los ilm. On pruz i ruku i dotakne
mi obraz. Znam da si u sebi rastrgana, posebno nakon s to si vidjela onu
sliku. Ne elim...
Pssst. Znam kako je. Iz smrti se raa z ivot. Sretna sam s to sam te nas la i
s to smo sada ovdje. Mogao si danas umrijeti. A mogla sam i ja. I nikada ne
bismo saznali kakav je ovo osjeaj.
Ima pravo.
Hajde. Zasluili smo.
On pruz i ruku i pogladi me po trbuhu. Zadrhtim od topline njegove ruke.
On glavom pokae prema svojoj nozi. Nisam ba u najboljoj formi.
Dobro se snalazi.
-I?
Jedan kljuan dio jo je u funkciji.
On odmahnu glavom i nasmije se. - Nisi srameljiva, zar ne?
Imam c etrdeset godina, Johne. Vis e nisam u izviac ima. A jos si mi duz an
iz hotela.
Pitao sam se zato mene nisi skinula.
Nasmijem mu se. Sve po redu.
Kako emo ovo izvesti?
Olakat u ti posao.
Nagnuvs i se naprijed, primim se za zaglavlje kreveta i popnem mu se uz
grudi te podignem na koljena. On bez oklijevanja stavi ruke na moje kukove i
povuc e me k sebi lagano me ljubec i. Koz u mi preplavi toplina i namjestim se
iznad njega.
Je li ovako dobro? upita on.
Nemoj govoriti. Samo nastavi tako.
Nastavio je i nakon manje od minute svjesna sam da ovo nec e dugo
trajati. Davno sam nauc ila da stvar nije u tome da se treba usredotoc iti na
postizanje vrhunca nego da treba biti s nekim s kime se osjec as potpuno
opus teno. Tada moz es zatvoriti oc i, zaboraviti na svijet oko sebe i odletjet
c es do vrhunca a da ne napravis ni jedan korak. Od poc etka sam se s Johnom
osjec ala opus teno i sada nije nis ta drugac ije. On zna kamo z elim ic i i kako c e

me tamo odvesti i ja mu zadovoljno dopus tam. Zarijem mu ruke u kosu i

povuem ga u sebe, a on zastenje od uitka.
Iznenada zatreperim i lagani mi znoj prekrije koz u od vrha glave do
noz nih prstiju. U meni poc ne rasti napetost i bedra mi se zategnu te zadrhte
od napetosti. Dok nastojim mirovati zbog njegovih intenzivnih poljubaca,
ruke mu kliznu uz moja rebra i prime me za grudi. Osjec am kako z eli da
svrs im, svi su pokreti isti, a sljedec i je okidac koji me pos alje u drugu
dimenziju u kojoj svaki zavrs etak z ivca pjeva od topline i svaki mis ic drhti
sam od sebe. Na trenutak je sve oko mene postalo bijelo, a zatim se ta bjelina
pretvori u valove koji se rasplinu u njez ne boje, a izic ki u drhtanje i dahtanje
koje mu daje do znanja da je dobro obavio posao. On podigne glavu i njez no
mi poljubi trbuh, a ja se spustim niz njegove grudi i vrsto ga zagrlim.
Mmmm. Mislim da bih sada mogla i zaspati.
Hmmm. Zvuk uenja.
Spustim ruku i pos kakljam ga po trbuhu pa kliznem rukom jos niz e.
ini mi se daje nekome potrebno malo panje prije nego to bilo tko zaspe.
On nastoji izgledati oputeno, ali nikoga ne moe zavarati.
Spustim ruku i otkopc am mu remen i hlac e pa mu jednom rukom
pokus am staviti prezervativ. - Ovo je kao kada si ti uc io otkopc ati grudnjak
dok si bio tinejder, zar ne?
On se nasmije. Dobro ti ide.
Evo ga. Je li dobro?
On mi spusti glavu prema sebi i opet me poljubi, njez no unatoc tome s to
je uzbuen. Ja ga zaigrano ugrizem za donju usnu c ekajuc i da vidim koliko je
oc ajan, ali on me samo nastavi ljubiti. Ubrzo shvatim ono s to on vec zna:
elim ga u sebi onoliko snano koliko on eli tamo biti.
Pobijedio si - kaem mu sputajui se dolje.
Jesi dobro? upita on.
Bit u za minutu. Polagano.
Brojim. Oi mu se zasjaje. - Sada nije lako biti miran.
On stavi ruke na moja bedra i polako ue u mene oduzimajuc i mi dah.
Zatim se poc ne kretati vukuc i me gore pa dolje toliko ravnomjerno da me
izluuje. Izluuje me sama njegova pojava. pros lo je gotovo godinu dana
otkad sam vodila ljubav s nekim mus karcem i osjec am se kao da se
oporavljam od neke izic ke amnezije. Osjec aj da sam puna i da svejedno z elim
da me ispuni, osjec aj ranjivosti, ali i neke primitivne ispunjenosti, sve to zbog
tiska njegovih snaz nih ruku i toga s to on polagano ulazi i izlazi iz mog
najnjenijeg mjesta.
Vidim da je sretan, ali osjec am i da se suzdrz ava. Da misli da am u dubini
ranjiva.
Johne, nisam porculanska vaza.
Znam to.

Razmilja o onome to sam rekla Thaliji.

On uspori pokrete pa stane. Ne moz es se pretvarati da to nije dio tebe.
Da si to potpuno preboljela.
Nisam to preboljela. Ali sam iznad toga. Ima li ti s time problema?
Nikako. Samo sam zabrinut za tebe. elim se brinuti za tebe.
Onda to i uc ini. Poc injem se kretati uz njega, ali on jos izgleda nesigurno.
Samo na jedan nac in moz emo savladati taj osjec aj neugode i to tako da ga
liim njegovih krivih pretpostavki. Rizino je, ali moram to uiniti.
-Je li ti Lenz pric ao o mojoj ljubavnoj vezi s uc iteljem? - upitam ga
gledajui ga u oi.
Ne, ali vidio sam neto u njegovim biljekama.
Lenz ti je pokazao svoje biljeke?
Bile su na stolu u sobi za sastanke. Sada izgleda zabrinuto. - Samo sam
bacio pogled.
To je normalno, zar ne?
Ja sam istraitelj. Po prirodi znatieljan.
to misli o tome to si proitao?
Nikoga ne osuujem dok taj netko nekoga drugoga na povrijedi.
Dobro jer sam stvarno bila zaljubljena u njega.
ao mi je zbog onoga to se dogodilo.
Nagnem lea i John zatvori oc i i zastenje duboko u grlu. - Znas li s to sam
voljela u toj vezi?
-to?
Kada bih is la u s kolu nakon s to sam bila s njim vec er prije ili to jutro,
nitko to nije znao. Alija sam znala. Jos sam ga osjec ala. Osjec ala sam se
obiljeeno, shvaa? Pripadala sam njemu.
To mi je nespojivo s tobom. elja da nekome pripada. Bilo kome.
To pokazuje koliko znas . Ne mogu biti neovisnija, zar ne? Namjestim se i
ponem s laganim krunim pokretima. - Ali zna to?
to? - upita on promuklim glasom.
Kada sve ovo zavri, zna to elim?
-to?
Zelim da me ispunis . Zelim da svaki dan oznac is svoj teritorij tako da te
uvijek mogu osjeati.
Isuse, Jordan...
Stis cuc i mis ic e, stavim dlanove na njegove grudi i pritisnem. On stenje od
neopisivog uz itka i oc i mu se ras ire traz ec i moje, pokus avajuc i otkriti tko
sam ja u tim sekundama. aavi mukarac.
Samo moje bi se neuroze s godinama mogle otkrivati. Ugrize se za usnu
zbog boli u nozi i rukama me primi za zglobove.
Sada me vidi- s apnem. - I ja vidim tebe. Znam s to z elis ... ako to z elis . Ja
sam odrasla osoba, Johne. Moe raditi to eli. Bilo to.

Napokon je oslobodio sam sebe, pretvorio se iz mus karca koji smatra da

me treba s tititi u mus karca koji me neobuzdano z eli. Rukama me primi za
kukove i povuc e me prema sebi ne brinuti se vis e za moje osjec aje ili svoju
nogu nego samo za to kako c e uc i u mene onoliko duboko koliko je to izic ki
moguc e i tako me c initi samo svojom. Krevet, koji je prije samo s kripao, sada
udara o zid. Lampa na noc nom ormaric u padne na pod. Nis ta nije vaz no.
Primim se za zaglavlje kreveta svom snagom i pritisnem ga uz madrac dok
nije vrisnuo i poc eo se grc iti toliko da bi se moglo pomisliti da c e ga to ubiti,
ali zapravo ga je vratilo u z ivot kroz dahtanje i znoj. Kada se srus io na jastuk,
padnem pokraj njega.
Isuse - ree on bez daha.
Znam.
Nevjerojatna si. - Ba.
Kako se osjea?
Isto kako se ti osjec as prema meni. Mislis da svi dec ki dobiti ovakav
tretman?
Nisam znao.
Pa sad zna.
On se nasmije od zadovoljstva. - Volim te, Jordan.
Samo polako. Sad si u oku.
Mislim da ima pravo. Nisam bio... Nisam se ovako osjeao od...
Kada?
On trepne i pogleda u strop. Htio sam rec i Vijetnama. Lagana euforija
koju sam prije osjeala sad je nestala. - Tamo si spavao s Vijetnamkama?
Svi su to radili.
Bile su lijepe?
Neke od njih.
Drugaije od drugih ena?
Kako to misli? U krevetu?
Da... ali ne samo to. Ne znam. Kao s to je de Becque rekao. Kao ta Li, ta
ena koju smo upoznali na Kajmanskim otocima.
-Jesi li se zaljubljivao u njih?
On gleda prema meni, ali u mislima je tisuc ama kilometara daleko. - Cesto
sam to viao. Ovdje ljudi misle da je to zato s to su Vijetnamke poslus nije od
Amerikanki, ali nije stvar u tome. One samo pritom ne mislim na gradske
djevojke, djevojke u barovima, nego obic ne Vijetnamke - nekako su prirodne.
Vrlo su c edne, a opet otvorene u nekim stvarima. To je samo po sebi
zavodljivo. Znam tipa koji je dezertirao da bi bio s njom.
-I sa mnom si se osjeao kao s njima?
Ne isto. Samo zbog intenziteta. Dotakne mi obraz. - Mislis o svome ocu,
zar ne?
-Da.

Da vas je moda namjerno ostavio?

Kimnem glavom ne mogavi izraziti srah.
Ja nisam kao tvoj otac, Jordan.
Znam. Ti si kao mukarci koje je on slikao.
Kako to misli?
Na Johnovu stropu nalazi se vlaz na mrlja od vode. Kuc a ipak nije
savrs ena. - Oni su bili stvarniji od njega. On je njih c inio stvarnima,
omoguc avao njihovo postojanje svojim fotoaparatom. A na odreeni nac in to
je stvarno c inio. Kao s to i ja c inim. Odreene stvari c inimo stvarnima ostatku
svijeta. Ali ostatak svijeta nije vaz an. Vojnici nisu postajali besmrtni zbog
oc evih fotogra ija, kao s to je netko napisao da jesu. Vojnici su postajali
besmrtni zbog onoga s to su c inili. A ja mislim da, s to god oni c inili, jos se
negdje dogaa. Sve to. Sve stvari, stalno. To vjerojatno zvuc i suludo. To se
dogaa kad ivi na zapadnoj obali, zar ne?
Ne zvuc i suludo. Ono s to sam vidio i radio u Vijetnamu nikada nije stalo.
Znas li zas to nemam posttraumatski poremec aj? Zato s to se jos nije dogodio.
Ja s tim ivim. Ponekad mi je to blie, a ponekad dalje.
Reci mi neto Johne. Istinu. Misli li daje moj otac u ovo umijean?
Ne. Oi su mu mirne i iskrene.
-Ali prije jesi.
Pitao sam se, to je sve. Jos ne znam s to se dogaa. Ali ako je tvoj otac
umijes an, jedini nac in na koji ja mislim daje to moguc e jest da je nekako
povezan s de Becqueom?
Ali ne misli da je tako.
-Ne.
A na emu to temelji?
Svojem instinktu.
Stavim mu ruke na trbuh. Nije ti ba neki.
Drago mi je da se jo moe smijati.
Isti stari izbor. Smijati se ili plakati. Polako mu rukom pogladim trbuh. Zato ne bi malo odspavao?
On odmahnu glavom. - Ne mogu. Ne dok je Thalia jos tamo. Nikada ne
mogu spavati u kljunim trenucima.
Hoe li da ti napravim kavu ili neto?
Kava bi bila dobra.
A hrana? Ima li neto u hladnjaku?
Zna li kuhati?
Nasmijem se. - Uglavnom strana jela koja se jedu uz logorsku vatru. Ali
mislim da ne postoji djevojka iz Mississipija koja ne zna skuhati nes to
osnovno.
U zamrzivau ima pileih prsa.
Rie u ormariima? Luka?

Vjerojatno.
Onda emo jesti rioto. Poljubim ga u bradu i ustanem iz kreveta.
Bi li mi htjela donijeti one fotografije iz Argusa?
Mislim da mogu ekati, ali donijet u ih.
Uzmem debelu omotnicu sa stolic a i bacim je na krevet. - Koliko si ih vec
pogledao?
Ne znam. Dok nisu prilagodili osjetljivost programa, gledao sam dvadeset
razlic itih verzija istog lica dok nije postalo prepoznatljivo kao neko drugo
lice.
Polako. Dolazi rioto i keksi.
Odem u kuhinju i pokus am se orijentirati, ali uspjela sam samo staviti
pilec a prsa ispod tekuc e vode kada sam c ula Johnov glas. Zbog nec ega u
njegovu glasu smrznula sam se s rukom na slavini. , Otrc im u spavac u sobu
bojec i se da je poplavio od krvnog ugrus ka koji se oslobodio zbog napornog
voenja ljubavi.
Znam ovu z enu - rec e on pokazujuc i mi komad papira dok sam ulazila
kroz vrata.
Odakle? - upitam uzimajuc i sliku. To je slika mlade plavus e koja ima
moz da osamnaest godina. Izgleda kao predloz ak odrasle osobe. Lice joj jos
treba razviti de iniciju osobnosti. Je li ona jedna od nestalih osoba koje si
prouavao?
Ne. Vidio sam je prije mnogo godina. U Quanticu. Hoc es rec i da si je
poznavao? Osobno?
On nestrpljivo odmahnu glavom. Ne. Svake godine kroz Quantico
prolaze drz avni i gradski policajci. Kroz nas program Nacionalne akademije.
Vec inu njih neki sluc aj godinama proganja, sluc aj koji nisu mogli rijes iti ili
izbaciti iz glave. Ponekad se radi o jednom ubojstvu. Obic no o dva ili tri
ubojstva za koja misle da su povezana. Policijski detektiv pokazao mi je ovu
enu u Quanticu.
Detektiv iz New Orleansa?
U tome je stvar. Mislim da je bio iz New Yorka. To je stvarno stari sluaj.
U glavi mi bruji od c udnog uzbuenja. - Koliko star? - Deset godina? Sjec as
se kada sam ti u restoranu Camellia Grill rekao da sam na nec emu radio?
Rekao sam ti da c u ti rec i ako nes to od toga bude? Pa, moz da i ima. Kako to
misli? O emu govori?
Najmlai od c etvero osumnjic enika je Frank Smith, koji ima trideset i
pet godina. Masovni ubojice se ne probude jednostavno jednog dana i u
srednjim godinama poc nu ubijati ljude. Baxterov odjel provjeravao je bivs a
boravis ta svih c etvero osumnjic enika zbog slic nih nerijes enih sluc ajeva.
Vermont, odakle je Wheaton. Opc inu Terrebonne, gdje je odrasla Laveau. To
je bilo lako. Nakon toga je ostao New York, za Smitha i Gainesa. A da ne
spominjem moguc eg pomagac a. Zapravo su svi c etvero osumnjic enika

povezani s New Yorkom. Ali, kada se radi o nestalim osobama kao ovdje
jer nemamo tijela - onda u New Yorku ima na tisuc e z rtava, c ak i ako se gleda
nekoliko godina unatrag. Rac unalo bi trebalo takve stvari povezati, ali
policijska suradnja nije uvijek dobra, a prije je bila jos los ija. Sto ako je u New
Yorku bilo nerijes enih ubojstava koje su u samo jednoj ili dvjema stvarima
bile sline s ovim sluajem?
Kao na primjer...?
Zene otete iz trgovina, dok su trc ale, i slic no, otete s ulice bez traga, bez
svjedoka, nis ta. Kao da ih je oteo profesionalac, ali meu z rtvama nema
oitih slinosti.
-Jesi li to provjerio?
Nazvao sam neke policajce u New Yorku koje sam znao iz Akademije i
zamolio ih da potraz e po starim dosjeima. Puno sam od njih traz io, ali morao
sam.
Jesi li razgovarao s policajcem koji ti je pokazao ovu enu?
Ne, on je sad u mirovini. I nitko mi se jo nije javio. Ali ova ena...
-Jo je se sjea?
Kao s to sam ti vec rekao, pamtim lica. Ovaj je djevojka bila lijepa i mlada i
zapamtio sam je. A i taj detektiv. Ona mu je bila dous nica, sad sam se sjetio.
Molim te, donesi mi beini telefon.
Donesem mu telefon i on nazove ured te trai Baxtera.
Ja sam, John - kaz e. - Mislim da smo nes to nas li... Velika stvar. Ured u
New Yorku trebao bi se hitno povezati s njujorkom policijom...
Sjedim na rubu kreveta i opet gledam portret koji je napravo Argus. Slika
je c udno neljudska, ali dovoljna da iz Johna izvuc e nes to od prije deset
godina. U sebi zahvalim fotografu koji mi je u povjerenju rekao za Argus.
-Jordan? - ree John poklopivi slualicu. - Zna li to to znai?
Znac i da moja sestra nije bila z rtva broj pet. Poc initelj je poc eo otimati
ene prije vie od deset godina. U New Yorku.
On me stisne za ruku. Sada smo blizu. Jako blizu.

23.
Lez im u Johnovoj kadi namac uc i se u vruc oj vodi do vrata s to sam uspjela
tako da sam nagurala prozirnu foliju u praznine sa strane okrugle metalne
stvari kojom se zatvara odvod. Staklene cigle iznad mene u zoru su se iz crne
pretvorile u plavu boju, a ja se, iako se ne osjeam ba odmorno, ipak osjeam
manje napeto nego juer.
Pros la je noc bila prilic no kaotic na. Ushic enje se izmjenjivalo s
depresijom kao energija dobivena od s ec era prekinuta iscrpljenos cu.
Potaknut Johnovim prepoznavanjem fotogra ije, Daniel Baxter pokrenuo je
noc ne smjene u odjelu za ubojstva njujors ke policije. Pomoc u uvec anih
fotogra ija apstraktnih Zena koje spavaju, detektivi iz New Yorka uspjeli su
identificirati est od osam neidentificiranih rtava iz sluaja.
Kada su z ene identi icirane, pric a se sama sloz ila. Izmeu 1979. i 1984.
godine, serijski otmic ar i ubojica djelovao je u podruc ju New Yorka a da nitko
nije povezao vis e od tri njegova zloc ina. Zrtve su mu bile prostitutke i
djevojke koje su stopirale - a ni jedna od tih kategorija nije na policijskoj listi
prioriteta. Vaz nost tog otkric a bila je jednostavna i stras na: slikar Zena koje
spavaju nije poc eo raditi prije dvije godine u New Orleansu nego prije vis e od
dvadeset godina u New Yorku.
Posljedice su bile sloz enije. Kao prvo, nas najmlai osumnjic enik, Frank
Smith tada je imao samo petnaest godina. To ga nije oslobaalo, ali on vis e
nije bio u sredis tu istrage. Kao drugo, ni jedna od Zena koje spavaju nije
prodana za vrijeme ubojstava u New Yorku. Kao trec e, zas to bi masovni
ubojica ubio osam z ena i onda iznenada prestao? Prema Johnovu iskustvu,
samo zatvor ili smrt mogli su prekinuti takve ubojice u njihovu radu. Ali
najc udnije je bilo zas to bi, nakon s to je prestao, ubojica opet nastavio raditi
nakon petnaest godina. Je li bio zatvoren petnaest godina i onda izas ao jos
gladniji za rtvama nego prije?
John je stalno pio kavu kako bi se borio protiv umirujuc ih uc inaka tableta
protiv bolova i sjedio je na kauc u pokus avajuc i osmisliti teorije u koje c e se
uklopiti svi novi parametri sluc aja. Buduc i da sam bila previs e iscrpljena da
bih mu bila od pomoc i, ja sam otis la u kupaonicu, popila tri tablete za
smirenje i otila u krevet.
Zaspala sam brzo, ali san nije bio blagoslov. Sa snom su dos li snovi. U
mojoj su podsvijesti kljuc ale sve informacije koje sam dobila u posljednjih
sedam dana i konac no su se oslobodile i krenule u osvetnic ki pohod. Vec ine
se slika ne sjec am, ali jedna mi je ostala jasna: stojim u sredis tu remek-djela
Rogera Wheatona koje je velic ine sobe, okruglog platna koje uopc e nije
platno nego svemir s ume, tla, rijeke i neba. Iz zapetljanog korijenja drveta

gledaju me iz sjene nasmijes ena lica: Leona Gainesa, c ije oc i bljes te od

poz ude; ubojice s nasipa te Franka Smitha koji se gol s ulja kroz drvec e i lovi
Thaliu Laveau koja nastoji zadrz ati bijeli ogrtac da joj ne padne dok trc i.
Scena se oko mene vrti kao noc na mora dok ja stojim ukoc ena, tlo pod mojim
nogama tee kao rijeka, a u rijeci se vidi odraz lica mog oca.
Taj se san ubrzo pretoc io u drugi, ali njega se ne sjec am. Tijekom noc i
John me poc eo ljubiti. Iz polusna sam se naglo probudila, ali kada sam mu
prepoznala lice, srce mi je usporilo i strah splasnuo. Provjerila sam ima li
zas titu pa sam ga povukla k sebi i dopustila da se polako krec e u meni dok
nije zadrhtao i srus io se. Zaspala sam prije nego s to se maknuo s mene i opet
poela silaziti prema tami.
Telefon je vec i dio noc i beskrajno zvonio i, iako pod tabletama, stresla
sam se kod svakog zvona bojec i se los ih vijesti. Konac no je prestao zvoniti
oko c etiri ujutro i John je duboko zaspao. Sada, kako je svitalo, opet je poc elo.
Zeljela bih pustiti Johna da se odmori, ali nec u izac i iz ove prekrasne vode
samo da bih razgovarala s nekim policajcem iz odjela za ubojstva iz Queensa.
Nakon tri zvona, zas kripao je krevet i promukao glas je rekao - Kaiser. Za
koji trenutak rekao je: - Kada?... Gdje?... Dobro. Stiem.
Nakon deset sekundi bacanja plahti i stenjanja od boli, John je dos epao u
kupaonicu. Kosa mu je ras cupana, ali oc i budne. Upravo su izvukli
otmiarevo tijelo iz rijeke, oko osam kilometara nizvodno.
Osjetila sam kako me preplavio adrenalin. Ustanem i dohvatim ruc nik sa
suila.
Baxter je dovukao forenzic are zrakoplovom da uzmu otiske prstiju. Vratit
e se u ured prije nego to mi prijeemo most.
Kako ti je noga?
-Jo je tu. Odjeni se. Upoznat emo ovjeka koji te pokuao oteti.
Kada smo stigli u ured, Baxter i Lenz stoje u glavnoj prostoriji s
rac unalima drz ec i u ruci s alice s kavom. Pred rac unalnim terminalima na
kojima se stalno mijenjaju podaci sjede tri tehnic ara sa slus alicama, a iznad
njih na velikim zaslonima prikazuju se svi mogui prilazi uredu.
Malo si prebrzo vozila dolazec i ovamo rec e mi Baxter, ali namigne
Johnu. - Otiske su prije pet minuta dovezli helikopterom. Vec smo ih ubacili u
bazu IAFIS.
IAFIS je, kako mi je John objasnio putem ovamo, Integrirani
automatizirani sustav otisaka prstiju, odnosno, baza s vis e od dvije stotine
milijuna otisaka prstiju.
Nas je sluc aj dobio prednost - rec e Baxter. Ako su otisci u sustavu,
rezultate emo dobiti za nekoliko sekundi.
Na to c e dr. Lenz: - Kada sam ja poc eo raditi kao savjetnik, ovo su radili s
karticama.
Gdje je tijelo? upita John.

Na putu prema opc inskoj mrtvac nici u Orleansu. Cini se da ima c etiri rane
od metka.
Gospodine? rec e tehnic arka pogledavs i Baxtera. - Imamo otiske.
Stopostotno podudaranje.
Tehniarka pomakne mi i pritisne dugme. Na njezinu se zaslonu pokazao
jedan otisak prsta koji se gotovo savreno podudara s drugim.
iji je to prst? upita Baxter dok smo se svi nagurali ispred zaslona.
Tehnic arka opet nes to pritisne i na zaslonu se pojavi dosje. U gornjem
desnom uglu nalazi se fotogra ija, mlada verzija c ovjeka koji je juc er upucao
Wendy na nasipu.
Conrad Fredrick Hoffman - proc ita tehnic arka. Osuivani zloc inac.
Roen u Newarku, New Jersey, 1952. godine.
Trojica oko mene se napnu.
Koji zloin? - upita Lenz.
Ubojstvo.
Gdje je odleao? - upita John.
U Sing Singu - ree tehniarka. - Drava New York.
Nikada nisam osjetila puniju tis inu. Gotovo u glas, trojica mus karaca kaz u
Leon Gaines.
Kada je Hoffman bio u Sing Singu? - upita Baxter. - Brzo.
Dok tehnic arka traz i po zaslonu, John potaps a po ramenu tehnic ara koji
sjedi pokraj nje i kaz e: Stavi na zaslon Leona Isaaca Gainesa iz NCIC baze.
Trebaju mi tone godine kada je bio u Sing Singu.
Hoffman je odsluz io c etrnaest godina za ubojstvo rec e z ena. - Od 1984.
do 1998.
Kuc kin sin - rec e John. - Poklapaju se pet godina. Morali su se poznavati. I
obojica su bili na slobodi u vrijeme kada su se dogaala ubojstva u New
Yorku.
Ponekad se karte poklope rec e Baxter. Idemo natrag u Centar za
hitne operacije.
Treba nam upravitelj Sing Singa - rec e John - i svaki zatvorenik kojeg
moz emo nac i, a koji je sluz io kaznu u isto vrijeme. Ne samo poznati
Gainesovi suradnici. I svi koji su bili ukljuc eni u umjetnic ki program u
zatvoru.
John digne slus alicu obliz njeg telefona. - Molim Centar za hitne operacije.
Jedinicu za prac enje. Kimne Lenzu koji mu oc ito c ita misli. - Ovdje John
Kaiser. Gdje se Leon Gaines sada nalazi?. .. Sto tamo radi?... Pratite ga?...
Koliko automobila i ljudi?. . .Dignite helikopter.
Zelim da imamo nula posto izgleda da ga izgubimo kada izae. .. Dobro.
Gdje mu je djevojka?... Dobro.
Gdje je Gaines? upita Baxter kada je poklopio slualicu.
Upravo je us ao u robnu kuc u Wal Mart u Kenneru. Nije li malo prerano za

kupnju?
Baxter slegne ramenima. - On je pijanac i ovisnik i upravo se probudio
nakon dvanaest sati sna.
Sef Odjela za potporu istragama stane iza dva tehnic ara i stisne ih za
ramena. - Hvala vam ljudi. Ovo je velika stvar.
Ova se gesta c ini malo pretjeranom, ali obojica tehnic ara sjede ponosniji
kada smo izali iz sobe. To je dar vodstva.
Cetrdeset i pet minuta poslije, svi smo se okupili u uredu glavnog
specijalnog agenta Bowlesa u los em raspoloz enju. Nakon jedan sat
telefonskog nazivanja Sing Singa nismo dobili rezultate kojima smo se nadali.
Nitko nije uspio uspostaviti osobnu vezu izmeu Conrada Hoffmana i Leona
Gainesa iako su proveli pet godina u istome zatvoru u isto vrijeme.
Imamo tri moguc nosti - rec e Baxter. Prva je da sada uhitimo Gainesa i
ispitamo ga. Druga je da ga ispitamo, ali ne uhitimo. A trec a je da c ekamo vis e
informacija.
Ne smijete c ekati! - kriknem ja u nevjerici. - Vec ste potros ili previs e
vremena. Thalia Laveau moda upravo sada negdje umire!
Mislim da je Laveau vec mrtva - rec e Lenz i ne pogledavs i me. - A i da nije,
Gaines moda ne zna gdje je. Ako je on u toj uroti samo slikar.
Ti mislis da je mrtva? - upitam napola ustajuc i iz stolice. - Koga briga s to
ti misli? Koliko puta si imao pravo u proteklih sedam dana? Jedanput?
Cetvorica mus karaca gledaju me otvorenih usta od c uenja, ali ja vis e me
mogu ljutnju drz ati u sebi. - Thalia se sada nalazi tamo gdje su naslikane Zene
koje spavaju. U kuc i u kojoj ih ubijaju, kao s to si govorio na poc etku. U kuc i u
kojoj se nalazi dvoris te. Kuc i koju ne moete nai. Ako je taj slikar Leon
Gaines, Thalia c eka umjetnika koji se nikada nec e pojaviti jer zna da ga
obratimo. Moz da umire dok Gaines seta po Wal-Martu sanjajuc i o tome kako
je slika i smijui nam se!
To je istina John c e tiho. Ali Gaines nam ne moz e pomoc i s Thaliom a
da ne prizna sudionis tvo u masovnim ubojstvima. Meutim, dok ne znamo
nes to vis e, ne moz emo mu ponuditi imunitet. Obitelji z rtava bi nas raspele.
Crna stvarnost jest da sada nemamo naina na koji prisiliti Gainesa da prizna.
Barem ne zakonitog naina.
Nakon ove izjave zavladala je c udna tis ina i Baxter ju je poz urio prekinuti.
Sest sati rec e on. Sest sati radit c emo na svakom moguc em tragu,
svakom dous niku u Sing Singu. Ponovno c emo pregledati sve c injenice iz
Gainesove pros losti da vidimo je li nam nes to promaknulo. Rastrgat c emo
mu z ivot. Ako naemo nes to s to moz emo upotrijebiti protiv njega, aleluja.
Ako ne, bacamo se na njega i pokuavamo ga prestraiti da progovori.
Blefirati bivem zatvoreniku koji je odrastao na ulici?
Nemamo drugu moguc nost! vikne Baxter u rijetkom slus aju
neprofesionalnosti.

U zapanjenoj tis ini koja je slijedila nakon toga, upitam: - A s to je s

djevojkom? Linda Knapp?
to s njom? - upita Baxter.
- Kad bismo mogli razgovarati s njom dok nema njega, moz da bi povukla
alibije koje mu je dala. Ve je to jedanput uinila.
-I onda mu se vratila - ree John. - Znajui da e je namlatiti na mrtvo ime.
- Sada je sama u kuc i - Lenz c e zamis ljeno gledajuc i u mene. Gaines je u
Wal-Martu.
Prokletstvo rec e Baxter shvac ajuc i ono s to je psihijatar vec shvatio. Jordan, juer si zamalo ubijena. Zar ti nije dosta?
Hoffman je mrtav. Gaines nije kod kuc e. Ozvuc ite me i pos aljite tamo kod
cure. Ako Gaines krene kuc i, pokucajte na vrata i pobjec i c u glavom bez
obzira.
Baxter nije uvjeren, ali glavni agent Bowles izgleda kao da nema
prigovora, a John zna da se sada ne smije umijeati.
Znate da z ena s njom ima vis e izgleda od bilo koga od vas? inzistiram
ja.
Imamo dosta enskih agentica ree Baxter.
Ni jedna ne poznaje ovaj sluc aj kao ja. I ni jedna nema u njemu osoban
interes. Knapp e to u meni osjetiti.
Ima pravo - rec e John. - Ne moz emo Gainesovu djevojku okrenuti protiv
njega nekim muljanjem. A Knapp ju ve i poznaje. Intenzivno pogleda Baxtera.
- To je sve to imamo, Daniel.
Prokletstvo - promrmlja Baxter dignuvs i ruke kao da se predaje. - Idemo
tamo prije nego to Gaines napuni koaru.
Baxter i dr. Lenz skupljeni su u kombiju za prac enje ulicu dalje od
Gainesove kuc e na Ulici Freret. Ja sam parkirana iza kombija u svojem
mustangu, a ispod traperica na desnom zglobu zalijepljena mi je Johnova 38ica. John se nagne na moj prozor i pokae prema mojoj nozi.
Sve na mjestu? - upita znajuc i da me Baxter i Lenz mogu c uti preko
prislunog ureaja.
Spremna za polazak.
Vidjevs i mu zabrinutost u oc ima, stavim ruku ispod kos ulje i palac stavim
preko mikrofona koji je tamo privren. - Nee mi trebati.
U takvim ti sluc ajevima bas treba s apne on. - Kao fotoaparat u tvojoj
torbici. Stavi ruku na moju nadlakticu. - Nikada nisam vidio klasic noga
z enskog serijskog ubojicu, ali z ene c esto pomaz u mus karcima sa stras nim
ubojstvima. Cak i masovnim. A Linda Knapp odgovara pro ilu takve z ene.
Nedostatak samopouzdanja, njome dominira mukarac koji ju zlostavlja...
Samo c u s njome razgovarati, Johne. Ako me napadne, obec avam da c u je
upucati. Sada me pusti prije nego to se Gaines vrati.
Stisne mi ruku i onda se odmakne od auta. Skrenem i uem u ulicu.

Gainesova c etvrt ujutro pruz a vrlo z alostan prizor. Imam osjec aj da se c ak

ni stariji ljudi ne bude rano. Skrenuvs i do razbijenoga rubnog kamena ispred
Gaineosve kuc e, ugasim motor i pric ekam na trenutak. Ne z elim izgledati kao
da sam previs e revna ili da si se previs e z uri. Kao glumica koja se priprema
za scenu, zaboravim na sve brige i dopustim osjec ajima koje c uvam
potisnute u srcu da isplivaju na povrs inu. Moji strahovi za Jane, z udnja za
ocem, poniz enje zbog silovanja stvari koje prezirem, ali koje mi sada mogu
biti saveznici.
Dok se penjem na trijem Gainesove kue stube kripe pod nogama. Tim za
prac enje kaz e da im termalna kamera pokazuje da Knapp jos u krevetu.
Razmis ljala sam o tome da je prvo nazovem, ali svi su se sloz ili da bi mi lako
mogla rec i da me ne z eli vidjeti. Prije nego s to poc nem oklijevati, pokucam na
vrata. Tri puta, glasno.
Nema odgovora pa opet pokucam, dovoljno jako da ozlijedim zgobove
prstiju.
Ajde kaem tiho.
Ona se ne pojavi na vratima.
Moda se predozirala kaem u mikrofon privren za grudnjak.
Dignuvs i se na vrhove prstiju, provirim kroz prozor visoko ka vratima.
Unutra vidim istu tamnu i depresivnu s pilju iz koje sam toliko nestrpljivo
neki dan z eljela izac i. Po podu lez i prljava odjec a i kutije od pizze. S moje
lijeve strane je s tafelaj koji je sada potpuno prazan kao kostur. S moje desne
strane je prazan zid koji malo niz e prelazi u zid hodnika. Odjednom mi se
dlake na vratu i rukama najee od strepnje. Neto nije u redu.
-Sto ja to vidim? - To je krivo pitanje - promrmljam dok se strepnja
pretvara u tjeskobu. Radi se o tome s to ne vidim. Mala apstraktna slika
Rogera Wheatona, ona koja je visjela na zidu s moje desne strane. Vis e je
nema. Zas to bi je Gaines skinuo? Kao odgovor u glavi mi se javi glas Franka
Smitha: Smee... Roger mu je dao nekoliko apstraktnih slika kao dar, male, ali
jako lijepe. Leon je jednu dva tjedna nakon toga prodao za heroin, siguran
sam. Gaines je uzeo sliku jer c e je prodati. Zas to? Za drogu? Ili novac za bijeg?
Uhvatim kvaku i pokus am otvoriti vrata. Zakljuc ana su, ali. stari je drveni
okvir prilic no labav. Osmogodis nje dijete bi moglo udarcem otvoriti vrata.
Naravno, ako ja to uc inim, Daniel Baxter c e me izvuc i iz kuc e toliko brzo da
neu niti stii do spavae sobe.
Primivs i kvaku c vrsto objema rukama, naslonim se ramenom na vrata i
nagnem naprijed. Drvo i metal zas kripe, c ak i pod neznatnom tez inom mojih
60 kila. Drz ec i nogu naslonjenu na vrata, nagnem se unatrag i onda se
ramenom bacim naprijed. Vrata popuste tiho kripei.
- Zdravo, Linda kaz em zbog dec ki u kombiju. - Zeljela bih s tobom
razgovarati ako moe.
Do mene dopre val smrada fekalija. Uzmaknem, osjec ajuc i smrt, ali mozak

me utjes i da termalne kamere mogu Lindu Knapp vidjeti na krevetu samo

ako je z iva. Ilije do nedavno bila iva, kaz e mi mali glas. Dec ki iz kombija mogli
bi uletjeti unutra da kaz em samo jednu rijec , ali ako to uc inim, nec u vis e
imati prilike razgovarati s Lindom Knapp nasamo. Moz da samo spava. Smrad
je moda posljedica toga to nije putena voda u WC-u.
Nagnuvs i se naprijed, izvuc em Johnovu laganu 38-icu iz korica na glez nju
i brzo proem kroz predvorje objema rukama drz ec i pis tolj. Gledam ispred
sebe ne usredotoc ujuc i se na odreene predmete nego pazec i na svaki
mogui pokret, kao to me jednom nauio neki britanski vojnik.
Hodnik se klaustrofobic no zatvara oko mene. S moje desne strane
otvorena su vrata. Sagnuvs i se provuc em glavu ispod okvira. Nema kreveta
nego samo madrac na podu prekriven dekama i okruz en prljavom odjec om.
Soba izgleda prazno iako su u uglu vrata ormara malo otvorena. Izgleda
prazno - ali termalna kamera kae da nije.
Kada sam se ispravila, deke na krevetu odjednom se pretvore u
prepoznatljiv oblik. Ljudski oblik. Gledajuc i prema vratima ormara, odjurim
do madraca i povuem deke s kreveta.
Gotovo sam povratila od smrada, ali prizor je jos stras niji. Na krevetu lez i
z ena usta zalijepljenih vrpcom i zamotana u deku. Jedna strana glave joj je
natopljena krvlju, jedno oko otvoreno i bezizraajno upereno u strop.
-John? apnem, ali ne uje se nita. - John, trebam pomo. Pomo!
Zena na krevetu je Linda Knapp. Sjec am je se po grubim linijama c eljusti i
ravnoj plavnoj kosi. Nagnuta iznad nje, stavim dva prsta ispod njezine
eljusne kosti i opipam joj puls. Na ruci osjetim slabe otkucaje.
Sto paz ljivije mogu, skinem joj vrpcu s usta da joj oslobodim dis ne puteve.
Zatim se kuc ica poc ne tresti od udaraca mus kih nogu i zagrmi glas:
Savezni agenti! Spustite oruje! John i Baxter ulete u sobu s pis toljima, ali
nemaju koga upucati.
iva je! - viknem. Treba joj hitna pomo! Brzo!
Dok Baxter preko radija govori naredbe i John provjerava ormar, dr. Lenz
dojuri do kreveta, nagne se i pregleda pretuenu enu.
Tes ka trauma glave - on c e. Udario ju je nec im tes kim. John pokaz e
prema metalnoj lampi koja lez i na podu s razbijenom z aruljom. Postolje joj je
etvrtasto i teko te na sebi ima tamnu mrlju.
Odmah uhitite Hainesa - naredi Baxter preko radija. - Pretpostavite da je
naoruan i opasan, ail nemojte ga pokuati ubiti, javite im to bude gotovo.
Zamotao ju je u elektric nu deku rec e Lenz. Toc no oko temperature
tijela. I da je umrla, ne bismo nis ta opazili. Podigne njezinu zatvorenu vjeu i
onda je pusti. Imat emo sree ako nam ita uspije rei.
Ovo nije u redu - rec e John. - Ne moz es pretuc i djevojku i ostaviti je da lez i
kao mrtva, pa otii u kupnju u Wal-Mart.
Nema slike kaem ja tupo.

Koje slike? upita Lenz.

One koju mu je dao Wheaton. Vjerojatno ju je odnio prodati.
Iznenadit e nas - ree John.
Baxterov radio je zakrc io. Gospodine, ovdje agent Liebe, moji su agenti
unutra izgubili osumnjic enika iz vidokruga prije nekoliko minuta. Sada smo u
trgovini u punoj snazi, ali ima previe ljudi. Mislim da je moda...
Zatvorite trgovinu! - naredi Baxter. Nitko ne smije ui niti izai.

24.
Trgovina Wal-Mart u Kenneru suoc ena je s pobunom. Dok se vozimo
prema tamo s upaljenim sirenama, vidim da je parkiralis te napola napunjeno
automobilima, ali nema ljudi i, premda smo u trgovinu us li kroz straz nji ulaz
skladis ta, kroz vrata se c uje prigus ena vika pobjes njele gomile. U dvanaest
minuta, koliko nam je trebalo da doemo, dva agenta koja su traz ila izmeu
zatoc enih kupaca i c etvorica koji su pretraz ivali redove i garderobe, nisu
pronali Leona Gainesa iako mu je auto jo na parkiralitu.
U prostoriji za djelatnike sigurnosti u straz njem dijelu trgovine na nizu
monitora vide se slike s tridesetak kamera postavljenih na stropu u
razlic itim dijelovima trgovine. Baxter s efu sigurnosti pokaz e svoju znac ku
FBI-ja i upita tehnic ara koji rukuje kamerama da ubrza od tri minute prije
nego s to je agent Liebe prijavio da su izgubili kontakt s Gainesom do
trenutka kada su zatvorili zgradu.
to je taj tip uinio? - upita ef sigurnosti.
On je savezni bjegunac ree John. Samo to moemo rei.
Mislim da zakonski ne moz emo kupce zatvoriti u trgovini. Mogli bi tuz iti
tvrtku.
Baxter okrene glavu od zaslona. - Trgovinu vam je zatvorila savezna
vlada. Ne morate se brinuti.
Evo Gainesa ree John gledajui preko tehniareva ramena.
Na zaslonu se vidi Leon Gaines kako gura kolica kroz red s alatom. Na sebi
ima prljavu bijelu majicu, crne traperice i lice mu prekriva trodnevna brada.
Kovrc ava crna kosa mu je zapetljana i krec e se nervozno, kao c ovjek koji traz i
iks. U kolicima mu je tetrapak mlijeka, paket pripremljenog mesa za
hamburgere, nes to kozmetic kog pribora i kopija c asopisa Hot Rod. Nakon
deset sekundi, nestane sa zaslona.
Baxterov radio zakrc i. - Gospodine, ovdje agent Liebe. Upravo smo morali
uhititi starijega gospodina na glavnom izlazu. Dr. Lenz se lagano nasmijei.
Baxter priblii radio ustima. - Kontrolirajte situaciju.
Dajte kamere koje prikazuju izlaze - ree John.
Ne elite ga pokuati slijediti na drugim kamerama? - upita tehniar.
Samo izlaze.
Na zaslonima se pokaz u dvoja automatska staklena vrata te vec i izlaz za
zaposlenike sa stranje strane.
Pusti normalnom brzinom.
Gledamo ljude kako ulaze i izlaze iz trgovine: mus karci i z ene, mladi i
stari, crni i bijeli. Neke mus terije staju pokraj hostese na vratima koja na
proizvod koji su doli vratiti lijepi naljepnicu.

Zaustavi vrpcu! - ree John.

to je? - upita tehniar zaustavljajui vrpcu.
John vrhom prsta pokaz e na brinetu koja izlazi kroz automatska vrata. Pogledajte kako je visoka u usporedbi s ovom drugom z enom. Prst spusti na
plavus u koja je zamrznuta na ulaznim vratima. Izgleda gotovo trideset
centimetara niz a od brinete. Zatim su se prst vrati natrag. - Mislim da je ovo
Gaines. Baxter se nagne nad zaslon i zas kilji. - Prokletstvo. Imas pravo.
Obrijao se, stavio periku i kaput, uzeo torbicu i proao pokraj naih ljudi.
Vjerojatno je sa sobom donio aparat za brijanje na baterije - ree Lenz.
Baxter se ispravi i okrene s efu sigurnosti. - Pustite sve da idu. Covjek
kimne glavom i pouri sprijeiti neizbjenu pobunu.
Otis ao je prije najmanje petnaest minuta rec e John. Mogao bi biti
bilo gdje.
Udaljeni smo manje od kilometar i pol od meunarodne zrac ne luke. Baxter razmis lja na glas. Pribliz i radio ustima. - Liebe, svi otiite u zrac nu
luku. Prvo doi ovamo.
Da, gospodine.
Baxter dodirne Gainesovu sliku na zaslonu i pogleda tehnic ara. - Moz ete li
mi ispisati sliku ove ene?
Nema problema.
Ispis ite dvadeset primjeraka. I dvadeset primjeraka slike kako je izgledao
u redu s alatom. Agent Liebe c e ih doc i uzeti. Baxter pogleda Johna. - Natrag u
ured?
John doe do sivog zida pa natrag kao da c e mu hodanje tamo amo dati
bolji uvid u situaciju. - Trebali bismo nekoga ostaviti na parkiralis tu. Za
minutu c e neki kupac poc eti vikati da mu je auto ukraden dok je bio unutra
zarobljen. Kada budemo znali koje je marke auto, moz emo dignuti sve
helikoptere koje imamo.
U sobi se zac uje prigus ena zvonjava. John izvadi mobitel iz jakne. - Ovdje
Kaiser... Upravo sada?... Spojite ga. Pogleda Baxtera. - Roger Wheaton je
upravo nazvao ured i zamolio ih da me zovu. Rekao je daje hitno.
Wheaton? ree Lenz.
Halo? John pokrije slobodno uho i okrene se od nas da se moz e
usredotoc iti. - Da, gospodine, John Kaiser.. .Moz ete li izac i iz zgrade?...
Shvac am. Moz ete li ih izbaciti?... Slus ajte me, gospodine Wheaton. Ako ne
moz ete izbaciti njih, izaite vi. Oni nisu vas a odgovornost. Dolazimo. Odite
na sigurno i ekajte da doemo.
John se okrene prema nama. - Gaines je upravo nas ao Rogera Wheatona u
njegovu uredu u umjetnic kom centru Woldenbergu. Gaines tvrdi da mu FBI
namjeta i da mu treba novac da pobjegne iz zemlje.
Je li naoruan? upita Baxter.
John kimne glavom. - Wheaton je rekao Gainesu da c e ga odvesti u banku i

dati mu novac, ali da su mu novc anik i kljuc evi dolje u galeriji gdje slika.
Gaines je rekao Wheatonu da c e, ako se ne vrati za dvije minute, uzeti
studente kao taoce i poc eti ih ubijati. U zgradi ima od pedeset do sedamdeset
studenata koji ne znaju s to se dogaa. Wheaton je otrc ao do drugog ureda i
pozvao nas.
Zato nije zvao policiju? upita Lenz. I zato je traio tebe?
Rekao je da nije elio da Gainesa ubiju. Zabrinut je za tog kukina sina.
Baxter izvadi mobitel i pritisne dugme za brzo biranje. Ovdje Baxter.
Odmah me spojite s glavnim agentom Bowlesom. Pogleda Johna. Treba
nam helikopter... Patrick? Leon Gaines je u umjetnic kom centru u Tulaneu i
vjerojatno ima taoce. Hitno nam trebaju specijalci... Koliko helikoptera imate
u zraku?... Pos alji oba na parkiralis te Wal Marta u Kenneru. I moras
obavijestiti radnu skupinu. Neka znaju tko je glavni u Tulaneu... javljat c u se.
Baxter odmahnu na fotogra ije koje mu je pruz io tehnic ar i pogleda Johna. Za tri minute emo vani imati dva helikoptera. Idemo.
Dok letis iznad New Orleansa brzinom od sto c vorova jasno ti je zas to ga
ljudi zovu gradom u obliku polumjeseca. Stariji dijelovi grada smjes teni su u
velikom luku oko Mississippija, a glavne se ulice ili s ire prema luku ili idu
usporedo s njim. Danas je rijeka boje s kriljevca zbog sivih oblaka, ali
zahvaljujuc i s irokom traku sunc ane svjetlosti na jugu, vidi se dio poznate
crvenkasto smee boje.
John i Baxter lete u glavnom helikopteru, dr. Lenz i ja u onome iza njih.
Ispod nas se park Audubon iri prema sjeveru od rijeke do Avenije St. Charles.
Sjeverno od Avenije St. Charles poc inje pravokutni vrt Sveuc ilis ta Tulanea.
Kada je glavni helikopter skrenuo preko igralis ta za golf i poc eo se spus tati
prema Tulaneu, doz ivim dj vu od kojeg mi se poc nu znojiti lice i ruke. Na
ovaj sam se nac in spus tala u mnoge gradove drz ec i se za s ipku s
fotoaparatima oko vrata: Sarajevo, Maputo, Karachi, Bagdad, San Salvador,
Managua, Panama. Popis je beskonac an, ali u gradu ispod mene poc ela sam
karijeru i padne mi na pamet da bi sudbina mogla biti u iskus enju zbog
simetrije toga da ovdje i skonc am. Ako je tako, prihvac am rizik. Na mirnom,
zelenom otoku ispod nas oc ajna je situacija, ali u njezinu rjes enju lez i
odgovor na tajnu koja me proganja ve vie od godinu dana.
Radio u pilotskoj kabini krc i dok agent FBI-ja koji drz i tlocrt sveuc ilis ta
navodi pilote prema pisti. Helikopter se spustio toliko brzo da mi se okrenuo
z eludac i pitam se prisjec aju li se John i Baxter Vijetnama dok padamo. U
sredini jednog travnatog kvadrata parkirana su dva policijska auta s
upaljenim svjetlima, a pokraj njih je maslinasti helikopter marke Juey kao
glasnik bitke dok mu se glavni propeler polako okrec e. Vidjela sam nekoliko
helikoptera u bazi Nacionalne garde koja je smjes tena pokraj parkiralis ta
FBI-jeva ureda i FBI-jevi specijalci vjerojatno su dos li jednim od tih
helikoptera.

Dok pogledom traz im naoruz ane mus karce, nagnemo se prema naprijed i
zaronimo. Na kraju se spustimo i stanemo nekoliko metara od glavnog
helikoptera. John iskoc i iz kabine i potrc i prema nama dok Baxter krene
prema policajcima koji ekaju.
Nije dobro! vikne John kada sam izas la i potrc ala pognuta ispod
propelera. - Gaines ima taoca u uredu na trec em katu. Dos ao je do prozora da
nam pokaz e da mu drz i pis tolj uperen u glavu. Specijalci su napravili stoz er
ispod drvea ispred grade.
Baxter dotri od automobila specijalaca. - Idemo tamo, John!
Tko je pregovara? - upita dr. Lenz odjednom se pojavivi.
Ed Davis - odgovori John. On je dobar.
Ovo nije uobic ajena situacija - rec e Lenz govorec i Baxteru. - Ovo nije
oc ajan suprug ili suicidalan policajac. Ovo je vjerojatno masovni ubojica.
Znate...
Znam s to hoc es , Arture - Baxter c e otresito. Razgovarat c emo sa
zapovjednikom specijalaca.
Razgovaraj s Bowlesom - ree Lenz. - On odluuje.
Baxter poc ne trc ati prema velikoj zgradi na sjevernoj strani kvadrata.
Prepoznajem da je to umjetnic ki centar Woldenberg. John i ja ga slijedimo, a
Lenz iza nas das ce. Trebala sam zgradu prepoznati iz zraka jer ima tri velika
krovna prozora iznad galerije u kojoj slika Rogera Wheatona velic ine sobe
c eka da prvi put bude prikazana javnosti. Iz tog ugla zgrada izgleda kao
ciglana, kutija od tri kata odvojena jednim katom s lukovima. Ako se toc no
sjec am, u klasic nim se kutijama nalaze uc ionice, studiji i uredi, a u dugac kom
dijelu je galerija. Gaines je sigurno u jednom od dvaju krajnjih dijelova.
to smo blie zgradi, to je tee vidjeti. Ispred nje se nalaze golemi hrastovi
koji skrivaju vec inu prozora. Ispod jednog od hrastova stoji skupina
mus karaca u crnim prslucima sa z utim slovima FBI koji se naginju iznad
nec ega s to nalikuje na kartu. John ih je dostigao prvi i odmah je poc eo s
jednim razgovarati. Baxter izvadi mobitel i nazove broj. Dr. Lenz stoji pokraj
njega. Pribliz im se da c ujem s to voda specijalaca govori Johnu. On je visok
mukarac tridesetih godina s crnim brkovima, a na prsluku mu pie Burnette.
Gaines je jos na trec em katu rec e Burnette. Kada smo ga ugledali,
drz ao je pis tolj uperen u glavu taoca, ali vec inom nam pogled skrivaju
venecijaneri. Nema mjesta gdje moz emo postaviti snajperiste pa c emo
staviti jednog c ovjeka u helikopter i rec i pilotu da lebdi. To nije dobro
rjes enje, ali dok ne nabavimo neke skele, to je jedini nac in da naciljamo taj
ured. Imamo i dvojicu na krovu s opremom za spus tanje. Mogu se spustiti i
razbiti prozor, ali to ne odluc ujem ja. Dosad smo spasili oko c etrdeset
studenata i profesora, ali na katu s Gainesom vjerojatno ih ima jos
dvadesetak od kojih su neki u malim privatnim sobama. On je zatvorio glavna
ulazna vrata. Ta djeca moz da su potpuno nesvjesna opasnosti ili su potpuno

pod Gainesovom kontrolom.

-Jeste li uspostavili kontakt s Gainesom? - upita John.
Tajnica je upravo Edu dala broj ureda. Sada razgovara.
Kada nam je Burnette pokazao preko polja, c ovjek u civilnoj odjec i stavio
je mobitel u dep i potrao prema nama.
Zeli da ga jedan od nas ih helikoptera odveze u zrac nu luku - rec e
pregovarac . Zeli da ga c eka zrakoplov i odveze u Meksiko. Pokus ao sam
poc eti razgovor, ali on je poklopio. Zvuc i kao tez ak sluc aj. Odrastao na ulici,
preivio zatvor. Ovo bi moglo potrajati.
Baxter prie Burnetteu i rec e: - Glavni agent Bowles upravo je za ovaj
sluc aj odredio doktora Lenza kao pregovarac a. Mene je odredio i kao
taktikog zapovjednika na tlu. Ja se slaem i treba mi tvoja potvrda.
Voa specijalaca kimne glavom. - Ja se slaem. Ti si iz Quantica, zar ne?
Tako je.
Pregovarac Ed izgleda kao da bi se svaao, ali odjednom netko vikne:
Eno ga!
Tri kata iznad nas, izmeu nekoliko venecijanera, stoji Roger Wheaton.
Njegovo je dugac ko lice pritisnuto uz prozorsko staklo, a u uho mu je uperen
velik pitolj.
Prokletstvo - promrmlja John. - Rekao sam mu da izae.
Izigrava junaka - ree Lenz. - Kao to je to radio u Vijetnamu.
Nazovite taj ured i dajte mi svoj telefon - rec e Lenz pregovarac u. Zatim
pogleda Burnettea. Recite snajperistima da ekaju.
Uinite to - ree Baxter.
Kada je bivs i pregovarac nazvao, voa specijalaca Burnette rec e:
Gospodine Baxter, moj snajperist moz e izbaciti taj pis tolj iz Gainesove ruke.
Moz e to uc initi odavde. Vidio sam ga dvaput kako je to uc inio i to pod
pritiskom.
Baxter odmahnu glavom. - To jos nije opcija. Ne znamo koliko oruz ja
Gaines tamo ima.
Da, halo? rec e Lenz. Leone?... Ovdje doktor Arthur Lenz... Bio sam
neki dan u tvojoj kuc i.. .Da. Ovdje sam jer znam da moras razgovarati s nekim
koga ne obavezuju obic na pravila. .. Tako je. Neki sluc ajevi se ne uklapaju u
uobiajene okvire i ovo je jedan od njih.
Kada pogledam natrag prema prozoru, Wheatona vie nema.
Lenz spusti glas. - Nije nemoguc e dobiti helikopter, Leone. Ali sve ima
svoju cijenu. To znas . Tako svijet funkcionira... Moz da ti se ini da karte drz is
u svojim rukama. Ali ti pretpostavljas da znas koji su ti prioriteti. Imamo
dvanaest obitelji kojima je vis e stalo da ti dobijes smrtonosnu injekciju nego
o nekom umjetniku koji je na samrti i c iji c es z ivot moz da skratiti za nekoliko
mjeseci.
Pregovarac Ed izgleda kao da z eli Lenzu iz ruke oteti pis tolj, ali Baxter

podigne ruku kao znak da prieka.

Leone ree Lenz ljutito. Sluaj me. Ti...
U mozgu polako registriram tupi pucanj.
Pucanj! - vikne agent iz specijalaca.
Burnetteov radio zakri. - Krov. uli smo pucanj. Javite to da radimo.
Nemojte nita uiniti - ree Baxter.
Ostanite na mjestu - ree Burnette. - Ali budite spremni.
Stavite snajperista u helikopter naredi Baxter. S njim stavite i
termalnu kameru. Moramo vidjeti kroz te zastore.
Dok Burnette trc i prema sljedec em hrastu, iz smjera umjetnic kog centra
zavris ti z ena. Zatim se otvore prednja vrata studija i desetak studenata izleti
kroz njih kao da bjez e od poz ara. Iza njih nespretno trc i visok c ovjek s bijelim
rukavicama.
To je Wheaton! - viknem ja krenuvi prema njemu.
Dok specijalci jure pomoc i studentima, John ods epa pokraj mene i uzme
Wheatona za ruku. Umjetnikova usta i nos prekriveni su krvlju.
-Jeste li dobro? - upita John. - Jeste li ranjeni?
Ne zakas lje Wheaton. Borili smo se i Leon me udario pis toljem.
Mogao me upucati, ali nije. Mislio sam da nee. Zato sam i pokuao.
uli smo pucanj ree John napetim glasom. - Je li tko ranjen?
Pitolj mu je opalio dok smo se borili, ali nikoga nije ubio.
-Je li on sada tamo sam?
Wheaton odmahnu glavom. - Zatvorio je dvije studentice u susjedni ured.
Na vrata je naslonjen kauc . Znao sam da ih ne mogu spasiti, ali pomislio sam
da bih mogao oc istiti neke studije s poslijediplomskim studentima dok sam
izlazio. Wheaton me odjednom prepozna. - Oh... zdravo.
Drago mi je da ste dobro - kaem mu.
Pozvat c emo hitnu pomoc - rec e John vodec i umjetnika prema
zapovjednitvu. Ali moramo znati sve to nam moete rei.
To je Sarah! O, Boe!
Vris tanje studentica prodornije je od sirene. Pogledavs i prema prozoru,
vidim sitnu brinetu pritisnutu uz staklo dok joj cijev pis tolja naslonjena uz
glavu izgleda golema.
Odvedite te studente! vikne Baxter specijalcima.
John posjedne Whatona ispod hrasta i agent u gumenim rukavicama
pone mu brisati krv s lica. Baxter, voda specijalaca i ja skupimo se oko njih.
-Jeste li vidjeli jo neko oruje osim pitolja? - upita John.
Wheaton uzme gazu od agenta i sam obris e krv s usana. Ne. Ali sa
sobom ima neku torbu.
Torbu? - John me pogleda. - Nisam vidio torbu u njegovim kolicima u WalMartu.
Moda ispod asopisa?

Od proc elja umjetnic kog centra odbije se zvuk udaranja. Helikopter se

penje na visinu od c etrdeset i pet metara od prozora na kojem Gaines drz i
svojeg taoca. Ubrzo e ga moi smaknuti.
John podigne glas da ga c ujemo od buke propelera. Je li vam Gaines
rekao neto to bi pokazalo da je kriv za otmice?
Ne. Wheatonova duga, siva kosa leti dok on odmahuje glavom.
Je li spomenuo Thaliu Laveau?
Tvrdi da ne zna nis ta o njoj. Kaz e da mu pokus avate namjestiti. Rekao je: Onim je kretenima potrebno z rtveno janje i nas li su mene. Zelio je novac. Ima
sliku koju sam mu darovao, ali za nju eli dobiti najvie to moe.
Je li znao da ste nazvali FBI?
Vjerojatno. Wheatonove ruke u rukavicama se tresu, ali osjec am da je vis e
frustriran nego s to se boji. - Ali morao sam se vratiti tamo. Da sam pokus ao
sve spasiti, c uo bi me i moz da bi se uspanic io i uc inio nes to ludo. Leon se
ponas a kao da ima kontrolu, ali u sebi je vrlo nestabilan. Najsigurnije s to sam
mogao uiniti jest ponuditi sebe kao taoca.
To je hrabro ree John, ali umjetnik odmahnu glavom.
Leon ne z eli nikoga ubiti, agente Kaiser. Nasmrt je uplas en. Ako mu
ponudite izlaz, prihvatit e ga.
John izgleda skeptic no. - Gospodine Wheaton, u neko doba sinoc ili jutros,
Leon je pretukao svoju djevojku toliko jako da je zavrs ila u komi. Zatim joj je
zalijepio usta vrpcom i ostavio je da umre.
Umjetnika je preplavila tuga. - Dragi Boz e. Upoznao sam tu djevojku. Tugu
ubrzo zamijeni zabrinutost. - To jos nije razlog da ga ubijete. Stjeran je u kut.
Ponudite mu izlaz pa ga onda uhitite.
-Ja ne znam nis ta o tome - kaz em. - Ali Gaines je moz da jedina osoba koja
zna gdje je Thalia Laveau, ili moja sestra i ostale.
John pogleda preko ramena u Lenza koji ljutito utipkava brojeve u
zaplijenjeni mobitel. Kako ide?
Ne javlja se.
Na Johnovu licu pojavi se izraz zbunjenosti. Zatim izvadi svoj mobitel iz
jakne. Vjerojatno ga je osjetio, a ne uo, da zvoni.
Halo? - vikne slobodnom rukom zaklanjajuc i uho. - Hvala. Nazvat c u vas
kad budem vie znao.
Vrati mobitel u dz ep i okrene se Baxteru. - Linda Knapp se osvijestila u
bolnici. Rekla je da je zaprijetila da c e rec i istinu za Gainesove alibije i on je
poludio. Ne zna gdje je bio ni jednu od tih noi kada su se dogodile otmice.
Moz e li mi netko pomoc i da ustanem - zamoli Wheaton. - Moz da c u
morati povratiti.
Baxter podigne umjetnika na noge. Wheaton je dobro rekao. Nagnuo se i
povratio u travu.
ao mi je - ispria se briui usta o rukav.

Hitna je na putu ree Baxter.

Dobro sam rec e Wheaton. Stvarno. Ali mislim da ne z elim vidjeti
ono to e se sada dogoditi.
John napravi grimasu i opet izvadi mobitel.
Sto je?... Sto?... Izdaj potjernicu po cijelome gradu. Ne, po cijeloj drz avi. I
obavjeuj me dalje.
toje? - upita Baxter.
Pratnja je upravo izgubila Franka Smitha.
to?
Iao je na sajam antikviteta u konvencijskom centru i nestao.
Sranje! to se dogaa, Johne?
Ne znam. Ali bolje da se odmah time pozabavimo. On pogleda Wheatona. Poslat emo nekoga da vas odveze kui.
Malo u proetati, da razbistrim glavu.
Dr. Lenz se pojavi i potaps a Baxtera po ruci. - Gaines mi je rekao da c e,
ako za pet minuta ne spustimo jedan od helikoptera na krov umjetnic kog
centra, ubiti djevojku i baciti je kroz prozor.
John pogleda Wheatona. - Rekli ste da su tamo dvije djevojke, zar ne?
Wheaton kimne glavom i zatetura na nogama.
Imam ga kaz em Johnu. Molim te, samo zapamti da je Saines moz da
jedini koji zna ono to nam treba.
John mi stisne ruku, nagne se prema meni i ree: - Ostani na vidiku.
Dok odvodim Wheatona, John se obrati skupini mus karaca u crnom koji
imaju prelijepa sjec anja na svoju kolegicu Wendy Travis da bi u ovoj situaciji
mogli biti objektivni.
Moda emo morati ui naglo ree on. elim da svi...
Okrenem se i dostignem Wheatona koji besciljno hoda travom usporedo s
trakom koja ide ispred centra Woldenberg.
Leon je zaista ostavio tu djevojku da umre? - upita on.
-Ja sam mislila daje mrtva dok joj nisam opipala puls.
On zastane i pogleda prema krilu zgrade u kojem se nalazi umjetnic ki
centar. - Oni nas nee sluati. Ubit e ga.
Nisu tako divlji kao to mislite.
Moz da Kaiser nije. Zato sam ga i nazvao. Ali ostali... Vidio sam to u
Vijetnamu. Ako u ovakvu situaciju stavis dovoljno vojnika i pus aka, netko c e
sigurno opaliti.
Nadam se da nec e. Ali mi smo svoje rekli. Naimo mjesto gdje moz ete
sjesti.
Preko trave odjekne zvuk trube i dr. Lenz se poc ne obrac ati Gainesu kroz
prozorsko staklo.
Pretpostavljam da se prestao javljati na telefon - promrmljam.
Ne elim ovo gledati ree Wheaton. - Idem kui.

Niste u stanju voziti. Pozvat u nekog policajca da vas odveze.

Stvarno mi je dobro. Ali moji su kljuc evi u galeriji s mojom torbom i
mislim da mi taj policajac nee dopustiti da ih uzmem.
On pokaz e prema donjem dijelu zgrade gdje agent FBI-ja stoji ispod luka
na ulazu. Wheatonovi kljuc evi daleko su od Leona Gainesa. Ovo je pozadina
scene s taocima.
Ja u s njim razgovarati. Vi ostanite ovdje.
Hvala ti. Na podu su u centru sobe. Pokraj moje torbe.
Potrc im preko travnjaka i mahnem agentu dok se pribliz avam luku. Moram uzeti kljueve za jednog od taoca. U galeriji su.
Nitko ne smije ui - ree on.
Ima radio. Nazovi Johna Kaisera.
Agent podigne svoj toki-voki i nazove.
Gdje je Wheaton, Jordan? - upita me John sa svojeg poloz aja udaljenog
etrdeset metara od mene.
Prenaglas enim pokretima, pokaz em prema travnjaku gdje je Wheaton
sjeo na travu.
Ui s njom - rec e John agentu. - Ali nemoj jos pustiti Wheatona da ode
kuc i. Dovedi ga natrag u zapovjednis tvo. Poslat c u s njim agenta. Ne znam
gdje je Frank Smith i ne z elim jos jednu otmicu. Vis e ne smije biti nikakvih
iznenaenja.
Razumijem rec e agent. Lice mu se smeks alo kada je otvorio vrata i
podrao mi ih. - Ja sam agent Aldrige, usput reeno.
Uem u galeriju i oc i mi privuku Tiffanyjeva obojena stakla koja sam
vidjela prvi put kada sam bila tamo.
Ovuda - kaz em Aldridgeu vodec i ga kroz privremena drvena vrata koja
odvajaju galeriju od znatiz eljnih posjetitelja. Ulazni dio kruz nog platna jos je
otvoren. Krenem kroz njega, ali Aldridge se progura ispred mene.
Opa kae tiho.
Elektric na svjetla u galeriji su ugas ena, ali kroz krovne prozore ulazi
svjetlost koja oplakuje Wheatonovo remek-djelo plavkastim sjajem. Kao i u
mome sinoc njem snu, c istina se c ini z ivom, c ini se kao da joj grane i korijenje
rastu dok ih gledam.
Ovo je golemo - divi se Aldridge.
Eno torbe kaz em mu pokazujuc i na koz nu torbu koja lez i na sredini
velike krpe za kapanje.
O, sranje rec e agent gledajuc i u svoje cipele. Pogledaj ovo. Krpa oko
njegovih cipela zamrljana je mokrom bojom.
Je li to uljana boja? - upita on.
Mislim da jest.
Sranje. Uzet u...
Kroz zgradu odjekne pucanj i jeka nestane nakon nekoliko sekundi. Prije

nego to je utihnula, Aldridge krene prema meni s pitoljem u ruci.

To je bilo vani! kaz em mu. Pus ka. Daj mi radio! On mi slobodnom
rukom doda svoj toki-voki.
Ovdje Jordan Glass za Johna Kaisera. John! Jordan je! Cuje se krc anje i
zatim se uje Johnov glas kroz radio i ini se kao da pria dok tri uz stube.
Morali su ga upucati, Jordan. Ne znamo je li mrtav. Sad idemo gore. Ne
moz e doc i tamo gdje si ti. Ostani tu pet minuta i onda neka te agent otprati
do zapovjednitva.
Dobro. Budi oprezan! John nije vie nita rekao.
Ako je pucao Jimmy Reese - rec e Aldridge meta je mrtva, agent digne
jednu cipelu i prouc ava svijetloplavu boju na onu. Pitam se s to se dogodilo.
Frajer se vjerojatno uspaniio i poludio s pitoljem.
Ne mogu mu odgovoriti. Spoznaja daje Gaines mrtav odnijela je dio mene.
Sve to sam se nadala saznati nestalo je s metkom iz snajpera. Noge mi ponu
klecati kao da c e popustiti. Padnem na koljena i poc nem disati s to dublje
mogu.
-Jeste li dobro?
Dajte mi minutu.
Naravno. Hej! vikne Aldridge uperivi pitolj u otvor slike.
Roger Wheaton stoji na ulazu u krug slike, a na licu mu izraz velike boli.
Ubili su ga - rec e on. - Cuo sam kako Leon vic e kroz prozor i otis ao sam do
mjesta gdje mogu vidjeti to se dogaa. Snajperist ga je upucao u glavu.
Smiri se - kaem Aldridgeu. - Doli smo po njegove kljueve.
Agent FBI-ja spusti pitolj.
-John je rekao da je Gaines moda jo iv - kaem neuvjerljivo.
Wheaton odmahnu glavom, pruz i bijelu rukavicu zamrljanu krvlju i
dotakne stablo na platnu.
Hej! rec e agent Aldridge. Slikar moz da ne z eli da diras sliku. Jos je
mokra.
Wheaton se tuno nasmije. Mislim da mu nee smetati.
On ju je naslikao - kaem Aldridgeu.
Oh. Hej, svia mi se.
Hvala.
A to je s rukavicama?
tite mi ruke.
Mislila sam da je slika gotova - kaz em Wheatonu stavivs i dlanove na tlo
da se odgurnem i stanem na noge.
Uvijek ima nekih dodataka u zadnji as. Sad je gotova.
Dlanovi su mi mokri. Okrenuvs i ih, vidim na koz i crvenu i z utu boju, jasne
primarne boje kao one na Aldridgeovim nogama. Ovoliko boje ne moz e biti
rezultat prolijevanja. Wheaton je vjerojatno slikao i po podu. Zato je tu krpa.
Nije bio zadovoljan time s to c e gledatelja omotati u veliki pos umljeni krug.

Morao je naslikati i umsko tlo.

Jesam li sve upropastila? upitam dignuvs i dlanove da ih on moe
vidjeti. - Hoc ete li naslikati i strop? Wheatonovo se lice smrkne kada je
shvatio da sam zamrljala boju.
Ustani i na prstima doi do ruba - ree on.
Ja imam malo na cipelama rec e Aldridge. Niste nas trebali poslati
po kljueve dok je pod mokar.
Ostanite tu gdje jeste - rec e Wheaton. - Oboje. Umjetnik na prstima proe
preko krpe sloz enim putem, kao vojni inz enjer koji hoda preko minskog polja
koje je upravo poplavio. Kada je pros ao Aldridgea, Wheaton primi agenta za
ruku i dovede ga do mene. Kada je dos ao do mene, otprati nas oboje do ruba i
nasmije mi se.
Otkrili ste moje iznenaenje. Mislio sam da e se do sada ve uguiti.
Mogu li pogledati?
Pretpostavljam.
Aldridgeov toki-voki glasno zakrc i i Johnov se glas prolomi sobom. Daniel? Bio je to DP. Taokinja nije ozlijeena i na putu je prema dolje.
Potvrujem prijam odgovori Baxter.
to je to DP? - upitam.
Direktni pogodak - ree Aldridge.
Rekao sam ti da su ga upucali u glavu rec e Wheaton dignvs i rub krpe.
Jordan, hoc es li otic i tamo i podignuti drugu stranu? Prehodat c emo preko.
Ako i dalje je eli vidjeti.
U magli neizbjez ne depresije, ods etam do ruba krpe i dignem grubi
materijal u rukama.
Sada, hodaj ree Wheaton. Polako i oprezno.
Dok hodam naprijed, krpa se digne s poda kao omot oko roendanske
torte.
O, ovjee, to je uniteno - ree Aldridge. - Prerano si stavio krpu.
Hvala to ste zakljuili oito ree Wheaton.
Na pola puta preko sobe, stanem kao ukopana gledajuc i u pod. Slika nije
nimalo nalik na platno koje nas okruz uje. To su jasni djec ji, ljudski lukovi
naslikani izravno na parket. Siroke krivulje crvene, z ute i plave s mijes anim
tonovima tamo gdje se kriaju primarne linije.
Ovo izgleda kao slikanje prstima - kaem tiho.
I jest. Zamisli s to c e rec i kritic ari! rec e Whaton uzbueno. -Jedva
ekam da im vidim lica.
Alija ne mislim na kritic are. Ja mislim na to daje pokraj svake slike veliki
X, da svi likovi imaju dugac ku kosu i da su im usta otvorena u veliki O.
Otvorim usta da neto kaem, ali nita ne izae.
Ovo malo zastras uje - rec e Aldridge. - Vi ste naslikali ovo... pokaz e prema
prekrasnom drvetu pokraj svog ramena, zatim opet na pod i ovo?

Wheaton primi Aldredgea za ruku i nes to krene i bljesne plavom bojom.

Agent FBI-ja padne na pod tresui se kao ovjek koji ima epileptiki napadaj.
Zatim se Wheaton okrene prema meni i vis e nema prijateljski izraz lica. Iz
oiju mu izlazi nova vrsta inteligencije: divlja, prodorna, hladna, neustraiva.
-Ja nisam c ovjek koji je naslikao to - rec e on pokazujuc i prema Cistini. ovjek koji je to naslikao zamalo je mrtav.
Usporeno kao u noc noj mori, krenem prema desnom rubu svojih
traperica da dohvatim pis tolj koji mi je John dao, ali Wheaton naglo podigne
svoj kraj krpe i desna mi noga klizne ispod mene sruivi me na tlo.
Dok rukom pokus avam uhvatiti drz ak 38-ice, zlobna me osa ubode u vrat
i ruke mi se poc nu tresti u grc evima. Prostorija se zamagli, nestaje pa se
vrati. Osjec am kako se diz em prema stropu i pitam se je li umirem dok se ne
ponem micati i shvatim da me Wheaton nosi.
On ode do ruba platna, dalje od otvora i pitam se misli li da stvarno moz e
jednostavno uc i u vlastitu sliku. Ali nekoliko centimetara od precizno
naslikane s ume, sagne se i stavi me na pod te izvadi noz iz dz epa. Velikim
pokretom prerez e platno od vrha do dna i onda me opet podigne i odnese
kroz pukotinu kao duh koji prolazi kroza zid.

25.
Svijest mi se vrati prije vida. Znam da sam z iva jer sam hladna, stras no
hladna i mokra. Tresem se. Pokus am si dotaknuti lice, ali ne mogu pomaknuti
ruke. A ni noge. S velikim naporom pokrenem bokove i u nogama osjetim
stras an bol. Vrac a se agonija cirkulacije. Svu energiju usredotoc im na to da
otvorim oc i, ali one se nec e otvoriti. Funkcionira mi osjet mirisa. Mokrac a,
prodorna, amonijak, lebdi oko mene. U grudima osjetim stravu kao s takor
koji pokuava pobjei iz vree.
Stani, kaz e mi glas u glavi i oc ajnic ki poslus am njegov odjek, oc ev glas.
Nemoj paniariti, ree on.
Ali strano se bojim...
Ako si iva. Ako ima ivota, ima nade.
Ostani sa mnom, tatice.
Misli na lijepe stvari, kae on. Ubrzo e doi svjetlo.
Um mi je kao magla, ali kroz izmaglicu vidim dijelove svjetlosti. Vidim
djevojc icu kako sjedi za stolom u prostoriji punoj stolova. Pokraj nje sjedi
druga djevojc ica koja je ista kao i ona. Jedna od tih djevojc ica sam ja. Osjec am
se vis e kao djec ak nego kao djevojc ica. Moja omiljena knjiga je Tajanstveni
otok. Naruc ujem knjjige iz kataloga koji uc iteljica dijeli svakom uc eniku u
razredu. Emil i detektivi. Bijeli onjak. Takve stvari. Nemamo novca, ali kako se
radi o knjigama, majka je spremna potros iti: mogu naruc iti koliko god z elim.
Sjedim ovdje iz dana u dan i c ekam da knjige stignu. Moje knjige. Potrebno je
vis e od mjesec dana, ali kada konac no stignu, kada uc iteljica otvori veliku
kutiju i podijeli djeci ono s to su naruc ili provjeravajuc i prema popisu na
njezinu stolu, Blistam od srec e. Nikada nisam imala najnoviju ili najljeps u
haljinu, ali uvijek imam najvec u hrpu knjiga. Mala, mekana izdanja koja
miriu na mokru tintu. Stavim obraz na hladne korice, iekujui prie koje se
nalaze unutra, znajui da se sve druge djevojice pitaju to e mi sve te knjige.
Tako sam otkrila Tajanstveni otok. Radi se o c etiri mus karca koji za
vrijeme Graanskog rata pokuavaju pobjei iz zatvora u balonu na topli zrak.
Oluja ih otpus e na more i spuste se u blizini napus tenog otoka. Jedan od
zatvorenika u depu nae kukuruz i tako nastane njihova prva poljoprivredna
kultura. Bivs i inz enjer dovede navodnjavanje do njihovih polja. Pric a je bajka
o tome da se moras osloniti sam na sebe, s to je c ini savrs enom za mene. Ja
imam majku i sestru blizanku, ali oca nema. Nije mrtav, ali nema ga.
Fotografira za asopise.
U Tajanstvenom otoku postoji zemljopisna karta. Rukom naslikana
topografska karta koja prikazuje otok onako kako izgleda promatran iz zraka.
Plaz a. Uvala. Vulkan sa skrivenim s piljama. Suma palmi, rijeke koje teku kroz

s umu. Gotovo vidim mus karce tamo dolje kako se pokus avaju snac i najbolje
s to mogu, koristec i se zdravim razumom i talentom. Poc ela sam i sama
izraivati karte. Na rubovima udz benika, na straz njoj strani crtez a koje su
dijelili za Dan zahvalnosti: doseljenik ili Indijanac, koje smo bojali bojicama
nakon s to smo gladno udisali otapalo na ruz ic astom papiru koji je jos bio
mokar od stroja. Kada smo zavrs ili s bojenjem, uc iteljica bi skupila slike i
zalijepila ih iznad ploc e u dugac kom redu. Moja nikada nije dobila zvijezdu
kao najbolja. Uvijek je postojao netko tko je ostao potpuno u okvirima linija
ili je crtao na neki poseban nac in, ili je crnom bojicom naglasio rubove i to
izravnao noktom. Ali znala sam - c ak iako to uc iteljica nije uoc avala da je
na straz njoj strani mog doseljenika cijeli svijet, otok nacrtan do najmanjih
detalja koji su se mogli nacrtati velikom crvenom olovkom, svijet u kojem bih
provela posljednjih trideset minuta prije nego s to sam poc ela na brzinu bojiti
osamljenog puritanca.
Vjee su mi iznenada poc ele treperiti, a prsti su mi se stisnuli u s ake.
Nes to se dogaa s mojim mis ic ima. Glas mi govori da oc i ostavim
zatvorenima dok ne saznam vis e o svojoj situaciji, ali glad za svjetlom je
previe snana.
Vid mi se vrati kao vrtlog oblaka, nakupina bijelog na sivome, oblaci se
polako razdvoje i otkriju lice Thalie Laveau. Prekrasna umjetnica sjedi
nasuprot meni, do grudi umoc ena u bazen z uc kaste vode. Glava joj pada po
rubu bijelog emajla. Oc i su joj zatvorene, a koz a toliko blijeda da granic i s
plavom bojom i gola je. I ja sam gola. Izmeu nas je samo staromodna slavina.
Nalazimo se u kadi.
Pokus am okrenuti glavu, ali mis ic i vrata mi ne slus aju mozak. Moram se
zadovoljiti s onim s to mogu vidjeti iz ovog poloz aja, pod nasuprot meni
napravljen je od stakla. Krov iznad je takoer od stakla. Na njemu su dugac ki,
sjajni trokuti koji se s ire od glavne grede pric vrs cene za crveni zid iznad moje
lijeve strane, kroz staklo vidim nebo koje blijedi u sumrak. S moje lijeve
strane, iznad uskih krajeva okana, nebo je plavo, a s moje desne strane,
ljubic asto. Okrenuta sam prema sjeveru. Mic uc i samo oc i, slijedim staklo do
metar od zemlje gdje se spaja sa zidom od cigle. U nekakvom sam stakleniku
koji u sebi ima kadu. Iza staklenog zida nalazi se drvec e i tropske biljke, a iza
njih visoki ciglani zid. Gotovo sam uvjerena da sanjam, kad zac ujem lupanje
cipela.
- Dobro dos la natrag rec e mus ki glas. - Dodaj malo vruc e vode ako ti je
hladno.
Glas mi zvuc i poznato, ali ne mogu ga smjestiti. Ima dozu produbljenosti
kao glas Franka Smitha, ali malo dublji. Nadljudskim naporom okrenem glavu
na lijevo i vidim scenu koja je toliko bizarna da ostajem bez rijei.
Roger Wheaton stoji dijelom sakriven iza s tafelaja drz ec i u ruci na kojoj je
bijela rukavica, kist i radec i ushic eno na velikom platnu koje ne vidim. Gol je i

ima samo bijelu krpu zavezanu oko struka i izmeu nogu, kao Isus na slikama
raspela koje su radili renesansni umjetnici. Wheatonovo je tijelo
iznenaujuc e mis ic avo, ali torzo mu je pros aran masnicama i krvavim
ranama, kao s to sam vidjela u Africi kod pacijenata koji boluju od upale pluc a
i kalju do smrti.
Moj prvi pokus aj da nes to kaz em zavrs i kao kres tanje. Meutim, tad mi se
usta napune slinom i uspijem neto rei. Gdje sam?
To je donekle retoric ko pitanje. Nalazim se na mjestu na kojem se prije
mene nalazilo jedanaest drugih z ena dvanaest, ukljuc ujuc i Thaliju. Ja sam
u kui u kojoj se dogaaju ubojstva. Ja sam jedna od ena koje spavaju.
Ne moe se pomaknuti, zar ne?
Kada nisam nis ta odgovorila, Wheaton prie i otvori slavinu oznac enu sa
T. Prvo se jos vis e poc nem tresti, ali onda mi po trbuhu i bokovima poc ne
kliziti blagoslovljena toplina. On ode natrag do slike ostavljajuc i me da se
sama odgurujem od vrele vode.
Gdje sam? - ponovim.
A s to mislis gdje si? Wheaton pomakne pogled s platna na mene i onda
opet natrag.
U kui za ubijanje - odgovorim koristei se Kaiserovim terminom.
On se pravi da nije uo.
Je li Thalia mrtva?
Kliniki nije.
Borim se sa strahom. - to to znai? Je li pod tabletama?
Trajno.
-to?
Pogledaj je.
Nadnaravni osjec aj strave koji me preplavio kada sam vidjela Wheatona
pretvara se u c isti z ivotinjski strah, ali prisilim se pogledati Thaliju. Voda u
kadi dolazi joj do pola grudi koje se c ine z ivljima od svoje vlasnice jer plutaju.
Na tijelu joj ne vidim nikakve oc ite rane. Jedna joj ruka bez ivotno visi u vodi,
a dlan joj je smez uran kao suha s ljiva. Virec i preko ruba otkrijem da se moj
strah tek poc eo penjati po ljestvici strave. Bijeli kateter joj ulazi u ruku na
zapes cu gdje je pric vrs cen medicinskom vrpcom. Iz katetera se cijev za
infuziju pruz a u zavijutcima oko donjeg dijela aluminijskog postolja do
vreice koja visi na stalku za infuziju. Vreica je prazna, potpuno potroena.
to je bilo u vreici? - upitam pokuavajui kontrolirati glas.
Wheaton nepokretno zadrz i kist u zraku i onda poc ne slikati po platnu
brzim pokretima koji se ponavljaju.
Inzulin.
Zatvorim oi prisjeajui se kako je Frank Smith opisao Wheatonov plan za
samoubojstvo: Inzulin je bezbolan, ali ponekad ne dovede do smrti nego samo
do oteenja mozga i kome...

Ne osjec a bol - rec e on kao da c e time ublaz iti situaciju. Uzaludno

pokuam podignuti desnu ruku da ugasim slavinu. -to mi je s rukama?
Wheaton me ignorira dok nevjerojatnom brzinom dodiruje istom platno.
Zakas njeli podraz aj natjera me da okrenem ruku. Lijevu. Cini mi se kao da
traje cijelu vjec nost, ali napokon, s vanjske strane zgloba, vidim plastic nu
cijev kako ulazi u jednu od mojih vena. Pokus am je is cupati, ali nemam
dovoljno kontrole nad miiima.
Wheaton me prekori podignutim prstom. U tvojoj vrec ici je valium. I
sredstvo za opus tanje mis ic a. Ali to se lako moz e promijeniti. Zato, molim te,
ne diraj opremu. Valium? Moj drugi najomiljeniji lijek...
Mislio sam da c es biti u nesvijesti barem jos jedan sat. Wheaton se
iznenada ispravi i onda se okrene kao da se gleda u zrcalo. A to je upravo ono
s to radi. S moje desne strane, izmeu kade i zida, nalazi se veliko zrcalo kao
ono u baletnim studijima, Wheaton ne slika samo Thaliju i mene - on slika
sebe.
to slika?
Svoje remek-djelo. Zovem ga Apoteoza.
Mislila sam da je kruna slika u galeriji Newcomb tvoje remek-djelo.
On se tiho nasmije kao da se radi o privatnoj s ali. - To je bilo njegovo
remek-djelo.
Prisjetim se primitivnih, djec jih slika koje su prstima naslikali na podu
ispod krpe u galeriji. Zatim Wheatona koji me nosi preskac uc i preko tijela
omamljenog agenta FBI-ja .Ja nisam ovjek koji je to naslikao...
Ovo mi je zadnja ree on.
Zadnja to?
On mi uputi podmukao pogled koji ne bih mogla zamisliti na Rogeru
Wheatonu kojeg sam upoznala prije nekoliko dana. Pa znas rec e on
pjevuei.
Posljednja ena koja spava?
Da. Ali ova je drugaija.
-Jer si ti na njoj?
Izmeu ostalog.
Nema naoale razmiljam na glas.
One nisu bile moje.
ije su bile?
On me pogleda na nac in koji se moz e prevesti kao Ma daj. Pa rec e: Pripadale su Rogeru. Slabiu. Pederu.
Zeludac mi se polako okrene. Isuse Kriste. Za stolom stoje dva struc njaka
za profiliranje iz FBI-ja i psihijatar, a ispadne da fotografkinja ima pravo.
DPO. Tako ga je nazvao dr. Lenz. Disocijativni poremec aj osobnosti. U
mislima mi se vrate dijelovi psihijatrova uzvis enog predavanja. DPO ne
funkcionira tako... to su dr. Jeckyll i g. Hyde. Dobro dos li u moju noc nu moru dr.

Lenz. Sto je jos Lenz rekao? Uvijek uzrokovano ekstremnim seksualnim ili
fizikim zlostavljanjem...
Ako nisi Roger Wheaton kaem ja paljivo tko si onda?
Nemam ime.
Sigurno te nekako zovu.
Cudan osmijeh. - Kada sam bio djec ak, proc itao sam 20000 milja pod
morem. Oboavao sam kapetana Nema. Nemo znai nitko: Jesi li to znala?
-Da.
Plovio je po dnu svjetskih oceana pokus avajuc i izlijec iti c ovjeka od
njegovih opsesija koje ga unis tavaju. I ja sam bio na nekim od tih oceana. Ali
istinu sam nauc io puno prije od Nema. Ljude se ne moz e izlijec iti. Oni ne ele
biti izlijec eni. Samo dijete moz e izraziti c istoc u u ljudskoj prirodi, a cijela
tez ina svijeta vec se obrus ava na njega, sva njegova korupcija i prljavs tina,
njegovo nasilje. Wheaton se ugrize za usnu, to me podsjeti na dijete.
Nisam sigurna da razumijem.
Zar ne razumijes ? Sjec as se kada si bila djevojc ica? Sjec as se kada si
vjerovala u bajke? I s ok koji si osjetila suoc ena sa stvarnos cu? Nema
Pepeljuge. Nema Djeda Mraza. Tvoj otac nije bio savrs en. Nije c ak bio ni
dobar. Zelio je sve samo za sebe. I z elio je da ti majka bude zakljuc ana. Zelio
je... druge stvari. I to te povrijedilo.
Uvijek uzrokovano tes kim seksualnim zlostavljanjem u djetinjstvu.
Uvijek...
Nije postojao savrs eni princ koji c e te odvesti u svoj dvorac, zar ne?
Wheatonove tinjajuc e oc i sada gledaju samo u platno. - Svi su mali s arlatani
htjeli isto, zar ne? Nije ih bilo briga za tebe. Za za njez nu tebe koja je z ivjela u
tvojem tajnome srcu. Htjeli su se potros iti u tebi, sve bi uc inili za to,
iskoristiti te i onda te ignorirati, odbaciti kao smee.
Wheaton se zapalio, a ne z elim da postane jos nestabilniji nego s to jest.
Vrijeme je da promijenimo temu. - Sada mi je strano vrue.
On se iznervirano namrti, ali, za koji trenutak, doe i zatvori slavinu.
Kako sam zavrs ila ovdje? - upitam dok se vrac a prema platnu. U dubokoj
dolini izmeu njegovih mis ic a lea, kroz koz u mu kao ljestve vide kosti
kraljenice.
Ne sjec as se? - upita on opet dignuvs i kist. - Bila si svjesna. Razmisli dok ti
dovrim oko. I pokuaj se ne pomicati.
Nekih stvari se sjeam. Bljeskanje svjetlosti, valove vrtoglavice. Sivo nebo,
balonc ic i stakla, most bijelih cijevi i dugac ak pad. Krov. Odveo si me na krov.
Wheaton se nasmije.
Ali tamo je bilo agenata FBI-ja.
Ne kada je Leon upucan. Svi su z eljeli vidjeti trofej. Od umjetnic kog centra
do strojarnice vodi pista od cijevi. Vodi samo preko uskog prolaza, ali od
puzanja preko nje sa enom na leima stvarno se moe umoriti.

Kako si uspio? Bolestan si.

Wheaton prezirno frkne. - Ta se dijagnoza trenutno preispituje. Roger je
bio slab. Ja sam jak.
to mi on hoe rei? Vie nije bolestan? to je Lenz rekao o SPO-u? Postoje
dokumentirani sluc ajevi o tome da je jedna osobnost trebala lijekove za srce
da preivi, a druga nije...
Zato ja nisam kao Thalia?
Wheaton nastavi slikati. - Zato to te hou neto pitati.
to?
Ti si blizanka. Jednojajana blizanka.
-Da.
Slikao sam tvoju sestru.
O, Boe. Vidjela sam tu sliku - kaem na glas.
Citao sam nes to o blizancima. To me zanima. I u njihovim pric ama iz
djetinjstva pronalazim dosljednu temu. Mnogi blizanci dijele bliskost koja
granic i s telepatijom. Pric aju nevjerojatne pric e: predosjec aj katastrofe,
upozoravnje na smrt, razgovori bez rijec i kada su u istoj prostoriji. Jeste li
ti i sestra neto od toga doivjele kao djeca?
Da - odgovorim jer on eli jasan odgovor. - Neke stvari.
eli znati je li ti sestra iva ili mrtva, zar ne?
Zatvorim oi da zaustavim suze, ali one ipak ponu tei.
Zar ne zna ve?
Kroz suze vidim kako me Wheaton gleda. To je test. Zeli znati znam li
kako je Jane zavrila. Testira moju tvrdnju o paranormalnim sposobnostima.
Dakle? - upita on. - Je li iva ili mrtva?
Pokus avajuc i ga proc itati, odjednom sam opet na ulicama Sarajeva u
trenutku kada mi se zamrac ilo pred oc ima i kada sam osjetila da je dio mene
umro. Unatoc nadanju nakon toga, unatoc pozivu iz Tajlanda, tada sam znala
da je Jane mrtva.
Mrtva apnem.
Wheaton napui usne i vrati se slici.
Imam li pravo?
On nagne glavu kao da govori. Moda ima, moda nema.
Zato te tako zanimaju blizanci?
Zar nije oc ito? Dvije osobnosti s istim genetskim kodom? Blizanci su
slini meni.
Ne znam kako reagirati. Oc ito je daleko u to zaglibio i mogu samo traz iti
znakove onoga to on eli uti.
Kada si prvi put dos la u galeriju - rec e on - s Kaiserom. Znao sam da je to
znak. Od koga, ne znam. Ali svejedno znak.
Znak ega?
Da jedna polovica moe preivjeti bez druge.

Njegove mi rijec i probiju srce kao koplje. Iako sam znala da je to istina,
njegova potvrda unitila je bitan dio mog duha.
Mrtva je? apnem.
Da - ree Wheaton. Ali nemoj biti tuna. Sada joj je puno bolje.
-to?
Vidjela si moje slike. ene koje spavaju. Sigurno shvaa? - Shvaam to?
Bit. Svrhu slika.
Ali ne shvaam. Nikad nisam shvaala.
Wheaton spusti kist i pogleda me s nevjericom. - Osloboenje. Rekao sam
osloboenje.
Osloboenje? ponovim. - Od ega?
Od tereta. Lice mu je kao lice svec enika koji divljaku pokus ava objasniti
Sveto trojstvo.
Tereta?
enstvenosti. Tereta toga to su ene.
Prije nekoliko trenutaka osjec ala sam samo tugu. Sada mi protok krvi
ubrza neto tee. elja da znam, da razumijem.
Ne razumijem to mi govori.
Razumijes . Toliko si pokus avala z ivjeti kao mus karac. Radis bez predaha,
opsesivno. Nisi se udala, nisi rodila djecu. Ali to je bijeg. Na kraju nije. I to si
nauc ila, zar ne? Svaki mjesec sjeme u tebi z eli biti oploeno. Svaki put se
javlja sve glasnije. Tvoja utroba z udi za time da bude ispunjena. Dopustila si
Kaiseru da iskoristi tvoje tijelo, zar ne? Vidio sam to ono jutro kada si s njim
ila natrag u kuu na Ulici Audubon.
Znac i nisam u Ulici Audobon. Naravno da ne. Da jesam, c ula bi zvono
tramvaja na Aveniji st. Charles.
Hoe rei da ene ubijanjem nekako oslobaa boli?
Naravno. ivot ene je ivot roba. Lennon je to rekao: ena je crnac svijeta.
Od djetinjstva do groba, stalno je iskoris tavaju dok ne postane iscrpljena
ljuska, slomljena od raanja djece, braka i kuc anskih poslova i... Wheaton
odmahnu glavom kao da je previs e ljutit da mi objas njava ono s to je oc ito pa
umoi kist u boju i vrati se platnu.
U glavi c ujem razne glasove. Marcel de Becque koji mi govori da se
zapadnjaci bore protiv smrti dok je ljudi s Istoka prihvac aju: To prihvaanje
prikazano je u enama koje spavaju. Svaki serijski ubojica je seksualni ubojica:
to se podrazumijeva. Dr. Wheaton koji govori da je Wheatonova majka otis la
od kuc e kada je on imao trinaest ili c etrnaest godina, pojedinosti se ne znaju.
Lenz koji o tome Wheatona ispituje na drugome razgovoru, a on izbjegava
odgovor. O tome se radi - slike, ubojstva, sve - Wheatonova majka. Ali nec u ga
o tome ispitivati dok ne budem sigurna da u preivjeti to pitanje.
To razumijem kaz em mu zaustavivs i oc i na Thalijinu nepokretnom
tijelu. Zato sam z ivjela ovakav z ivot. Kako ovaj ovjek ovako unitenu

Thaliju moe smatrati osloboenjem? Ali slika na kojoj sada radis sigurno ima
neku drugu temu.
On kimne glavom mas uc i rukom lijevo, pa desno dok mu oko vodi poteze
preciznou munje.
Radi se o mome nastanku rec e on. Mom osloboenju iz zatvora
dualiteta.
Od Rogera, hoe rei.
Da. Opet udan osmijeh - Roger je sada mrtav.
Roger je mrtav? Kako je umro?
Rijes io sam ga se, kao s to se zmija rjes ava koz e. Trebalo je uloz iti
iznenaujue mnogo napora, ali to se moralo uiniti. Ubijao me.
Sada se sjec am Franka Smitha koji mi je rekao da je Roger Wheaton z elio
pomo u samoubojstvu. - Roger je otiao Franku Smithu traei ga za pomo?
Wheaton me sada gleda pokuavajui ocijeniti koliko znam. - Tako je.
Zas to njemu? Zas to ne Conradu Hoffmanu? Tvom pomagac u? Hoffman ti
je naao ovo mjesto, zar ne?
Wheaton me pogledao kao da ima tri godine. - Roger nije znao Conrada.
Osim s te prve izlobe, ali to je brzo zaboravio. Zar ne razumije?
Ne mogu dovoljno brzo obraditi informacije. - Zna li Roger, odnosno, je li
on znao za tebe?
Naravno da ne.
Ali kako se skriva od njega? Kako si sve ovo napravio da on ne zna?
Nije teko. Conrad i ja nali smo ovo posebno mjesto i ovdje ja radim.
Jesi li to radio i u New Yorku?
Wheaton me prostrijeli pogledom, a u oc ima mu vuc ji pogled. - Znas za
New York?
-Da.
Kako?
Jedan rac unalni program povec ao je lica na tvojim ranijim slikama i
ovjek iz FBI-ja prepoznao je jednu od rtava.
Kladim se da je to bio Kaiser.
-Da.
Mudar je, zar ne?
Nadam se. Dok Wheaton nastavlja slikati, pitam se kakvi su izgledi da me
FBI ovdje nade. Do sada vec znaju s to se dogodilo. John i Baxter. Lenz.
Policija. Znaju da Gaines nije bio ubojica. Vidjeli su Wheatonovu sliku, nas li
agenta Aldridgea. Ali s to bi Johna moglo dovesti do ovoga mjesta? Fotogra ije
pod ultracrvenim svjetlom? Zrakoplovi FBI-ja slikali su cijelu Francusku
c etvrt i okrug Garden. Do sada vec znaju ukupan broj kuc a s vrhovima. Deseci
agenata vjerojatno se sada nalaze na sudu u New Orelansu c es ljajuc i
vlasnic ke listove i traz ec i povezanost izmeu Rogera Wheatona i Conrada
Fredericka Hoffmana. Razgovarali smo o kuc ama s krovnim prozorima. Sve

to proputa mnogo svjetlosti bit e na tome popisu.

Koliko me vec dugo traz e? Je li ovo vec er onog dana kada je Giaines
upucan? Ili sljedec i dan? Ili dan nakon toga? Odjednom shvatim da sam
strano gladna. I edna.
Umirem od gladi. Ima li hrane?
Wheaton uzdahne i pogleda prema krovnom prozoru kako nestaje
svjetlosti. Zatim spusti kist i ode na moju lijevu stranu gdje ga ne vidim.
Nastojec i okrenuti vrat vidim ga kako stavlja ruku u smeu vrec icu s
namirnicama i izvlac i uzak, dugac ak paket od oko 20 centimetara. Sus ena
govedina. Odjednom stojim u prilazu ge Pitre, izvan garaz nog stana koji je
iznajmio Conrad Hoffman, gdje je John nas ao zalihe Hoffmanove hrane. Meu
tom hranom bila je i suena govedina.
Pokraj vrec ice s namirnicama nalazi se nes to s to je isto vjerojatno
pripadalo Hoffmanu. Hladnjak. Standardni plastic ni model koji je dovoljno
velik za dva paketa piva. Ili za vrec ice za infuziju pune lijekova i otopina. Ovisi
o muteriji.
Wheatonove ruke u rukavicama oteavaju mu otvaranje plastinog omota
govedine, ali on zna da ja to ne mogu u sadas njem stanju. Napokon ga otvori i
prie kadi. S velikim naporom podignem ruku i od njega uzmem smeu
vrpcu.
-Jako dobro - ree on.
Fuj, pomislim dok ljepljivu hranu stavljam u usta. Ali dok zubima gloem
ravnu vrpcu, mast iz mesa na jeziku ima okus pudinga. Da barem uz to imam
malo vode. Mogla bih popiti malo vode iz kade, ali ne bih bas pila mokrac u.
Ako uspijem vratiti kontrolu nad miiima, popit u vode iz slavine.
Kako znas da je Roger mrtav? upitam. Ako u sobi imam moguc eg
pomagaa, to je Roger Wheaton.
Umjetnik se tiho nasmije. - Sjec as se slike naslikane prstima na podu
galerije?
-Da.
To mu je bilo posljednje. Posljednje djelo prije smrti. Infantilni pokus aj
priznanja. Patetino.
I sada ti vie ne trebaju njegove naoale?
Vidi da slikam bez njih, zar ne?
Da, ali jo ima rukavice. - A drugi simptomi?
Wheaton me pogleda a u oc ima mu sjaji povjerenje. - Sada si blizu. Vidis ,
Rogerovi napori da me ubije nisu nis ta novo. Vec me dulje pokus ava ubiti.
Vie od dvije godine. Samo on to nije znao.
Kako?
Wheaton zastane s kistom i onda doda jos neke zaigrane poteze. Ne
zna se mnogo o autoimunosnim bolestima. Multipla skleroza. Sklerodermija.
Lupus. Doktori shvac aju kako te takve bolesti mogu ubiti. Ali etiologiju?

Uzrok? Moz es pitati i doktora, znas li s to je autoimunosna bolest? To je

pojava u kojoj se imunolos ki sustav tijela koji se razvio da zas titi tijelo od
vanjskih utjecaja - pokvari i napadne samo tijelo. Wheaton me pobjednic ki
pogleda. O tome treba razmisliti? Kako se slabic razbolio? Moz da su ga
unis tile krivnja i gaenje prema samome sebi, moz da je z elja da me ubije bila
toliko snaz na da se izic ki manifestirala. Tez ina bolesti varira i zakljuc io sam
da jac a kada Roger ima kontrolu, s tim me aktivno pokus avao ubiti. S
inzulinom. Znas kako sam to shvatio? U zidu koji nas je razdvajao bile su
pukotine. Vidio je s to mislim. Tada si ti us la u moj z ivot. Ogledalo z ene koju
sam ve naslikao. Zene koja je mrtva. A opet tu je bila njezina dvojnica
druga polovica savrs eno zdrava. I onda sam znao. Dobio sam novu viziju i
ova je slika bila njezin dio. Morao sam se spasiti. Bez rijec i ga gledam iz
zaparene kade. Sloz enost njegove iluzije zapanjuje. Roena u umu
zlostavljanog djeteta, cvjetala je i rasla u sklopu z elje umiruc eg umjetnika za
unitenjem.
Je li uspjelo? Jesi li izlijeen?
Dogaa se. Osjeam to. Lake diem. Zglobovi su mi manje ukoeni.
Ali jo nosi rukavice.
Ukoc eni osmijeh. Ruke su mi previs e osjetljive da bih riskirao. A ima i
sustavne s tete. Trebat c e vremena da zacijeli. Pogleda prema nebu koje je
postajalo sve tamnije. Sada budi tiho. Gotovo je nestalo svjetla.
Hou. Ali neto ne razumijem.
On se namrs ti, ali ja nastavim. - Rekao si da si ubio z ene koje si slikao
kako bi ih oslobodio tereta. Kako bi ih pos tedio z ivota punog boli i
iskoritavanja. Je li tako?
Tako je.
A opet je svaka od Zena koje spavaju silovana prije nego s to je umrla.
Kako moz es tu stajati i govoriti mi da ih pos teujes boli kada si im prius tio
najgore s to z ena moz e proz ivjeti, osim smrti? Wheaton je prestao slikati. Oc i
mu bljete od bijesa i zbunjenosti. - O emu ti govori?
Conradu Hoffmanu. Prije nego s to je umro, uperio mi je pis tolj u glavu.
Rekao mi je da c e me silovati. Rekao je da c e mi meu nogama biti toplo c ak i
ako me bude morao raniti u kraljenicu.
Wheatonove se oi potpuno suze. Lae.
-Ne.
Onda te pokuavao uplaiti, natjerati da ue u auto.
Odmahnem glavom. - Vidjela sam mu oc i. Osjetila nac in na koji me
dotaknuo. Vec sam bila silovana. Prepoznajem pogled kakav silovatelj ima u
oima.
Na njegovu se dugakom licu pojavi udno suosjeanje. - Bila si silovana?
Da. Ali nije u tome stvar. Zadnja z ena prije Thalie ona koje je oteta
ispred Dorignac'sa i baena u kanalizaciju patolog je u njoj naao spermu.

Glava mu se trne kao da pokuava izbjei udarac.

-Je li bila tvoja? - upitam tiho.
Wheaton baci kist i napravi dva koraka prema meni. - Lae.
Sada bi bilo razborito prestati, ali moj spas moz da lez i u korijenu ovog
paradoksa. - FBI je siguran da si ti ubio z enu iz Dorignac'sa. Znaju kada je
Wingate umro i kada se Hoffman vratio iz New Yorka. Hoffman je nije mogao
oteti.
Wheaton sada teko die, kao dijete s astmom. Ja sam je oteo, ali...
Stoji otvorenih usta i ne moe nastaviti.
On zaista vjeruje da je te z ene, ubivs i ih, od nec ega pos tedio. Ali ja njega
ne mogu pos tedjeti. Negdje, zakopan ispod tih poremec enih oc iju, nalazi se
njean um umjetnika kojeg sam ranije taj tjedan upoznala.
Pomogni mi da shvatim - zamolim ga. - Covjek koji je spasio
dvanaestogodis njakinju od silovanja u Vijetnamu odjednom se okrene i
pomogne nekom perverznjaku da siluje ene za koje tvrdi da ih spaava?
Wheatonova brada drhti.
Pretpostavljam da je tu djevojku u Vijetnamu spasio Roger.
Ne! Jedan, eksplozivan slog. Ja sam to uinio!
Ne kaz em nis ta. Osjec aj krivnje u Wheatonovu umu muc i ga bolnije nego
s to bih ja ikada mogla. Lice mu se grc i, a ruke drhte. Naglo dignuvs i glavu,
pogleda prema gotovo tamnom nebu. Zatim doe do stola iza s tafelaja, s
njega podigne hipodermic ku iglu i doe natrag do mene s bezosjec ajnim
izrazom lica. Moje novostec eno samopouzdanje ispari ostavivs i na svome
mjestu c isti strah. Ako me Wheaton z eli ubosti tom iglom, ja tu ne mogu nis ta
uc initi. Ta me stvarnost vrati u Honduras, u noc kada je moja nevinost
zauvijek otis la, kada sam nauc ila najstras niju z ivotnu lekciju: moz es vris tati i
boriti se i moliti nekoga da te prestane ozljeivati, ali nec es ga natjerati da
prestane, moz es moliti Boga i majku i oca, ali oni te nec e c uti, tvoji krici nec e
omekati onoga tko ti uzrokuje bol.
Kada je Wheaton dos ao iza moje glave, koz a na vratu mi se napela
c ekajuc i ubod igle. Prikupivs i svu snagu, okrenem vrat da pogledam unatrag i
gore. On stoji pokraj mojeg stalka za infuziju ubrizgavajuc i sadrz aj iz svoje
s price u moju vrec icu za infuziju, U tom trenutku vrisnem svom snagom, ali
on baci praznu s pricu na pod i vrati se do s tafelaja. Lijeva me ruka poc ne pec i
i iz oc iju mi poc nu tec i suze bijesa i bespomoc nosti. Duboko dis uc i pokus am
se boriti protiv nepoznatog otrova, ali za nekoliko sekundu moje se vjee
zatvore kao kure koje povlai ovjek s kukom.

26.
Ovaj put svijet se vratio kao zvijezde na crnome nebu, svemir zvijezda
koje su lagano zamagljene staklom te zvuk mukarca koji jeca. ini se da bolni
jecaji odjekuju s dalekog planeta. Pretpostavljam da je to planet djetinjstva.
Opet drhtim, s to i nije tako los e. Kad prestanes drhtati onda si u nevolji.
Noc je toliko mrac na da jedva vidim Thaliju preko puta mene u kadi. Ali
zahvalna sam na tami. Bila sam na mnogim mjestima gdje su mi jedino noc no
svjetlo bile zvijezde i znam ovo: ako mogu vidjeti zvijezdu sjevernjac u i
obzor, mogu procijeniti svoju zemljopisnu s irinu. Ne dovoljno precizno da
mogu usmjeriti brod - i ne bez sekstanta - ali dovoljno dobro da mogu
opc enito procijeniti gdje se nalazim. To je jedan od praktic nih trikova koje
me otac nauc io. Dobro je da svjetski putnik to zna, rekao je, posebno ako
ikada bude oteta na brodu ili zrakoplovu, to on jednom jest doivio.
Jos ne znam koja je zvijezda Sjevernjac a jer ne vidim ni Velikog ni Malog
medvjeda, a oni su najbrz i vodic i. Zvijezda Sjevernjac a moz da nije ni u mome
vidokrugu. Ali okrenuta sam prema sjeveru i okruz ena s trima stranama i
iznad glave staklom i pogled mi samo djelomic no prikrivaju grane drvec a.
Ako budem dovoljno dugo gledala, dovoljno dugo ostala pri svijesti, sve c e se
zvijezde kretati po nebu osim jedne: zvijezde Sjevernjac e koja kruz i u krugu
od dva stupnja iznad Sjevernog pola. Polarna zvijezda. Sjeverna zvijezda. To je
stalno svjetlo vodilo mnoge oajne putnike a ja sam sada jedna od njih.
Problem je horizont. Ne vidim ga zbog visokog ciglenog zida vani. Bez
brige, kaz e moj otac. Moe upotrijebiti umjetni horizont. Najbolji je zdjela ive
na podu. Ziva nevjerojatno dobro odraz ava zvijezde. Samo izmjeris kut
izmeu zvijezde Sjevernjac e i njezina odraza i podijelis sa dva. To je ako imas
sekstant, to ja nemam.
Ako nemas zdjelu z ive, zamjena moz e biti povrs ina vode, a to znam. Ali
staklo staklenika iskrivljuje svjetlost zvijezda toliko da, u kombinaciji s
kretanjem vode u kadi koju uzrokuje disanje a cirkulacija, nema pravog
odraza. To nije kraj svijeta, uvjerava me otac. Moe pogaati gdje je horizont...
Bolno jecanje je prestalo.
Osjec am da Wheaton lez i negdje na podu, ali ne vidim ga. Dok pokus avam
razaznati predmete u prostoriji, postanem svjesna nevjerojatne nove
stvarnosti. Imam kontrolu nad svojim miiima.
Nagnuvs i se natrag, pogledam prema srebrnoj liniji svog stalka za
infuziju. Vrec ica je prazna. Sto god je drz alo moje mis ic e u limbu, prestalo je
tec i u mene. Ali glava mi jos nije c ista. Nevjerojatno sam usredotoc ena na
ideju zvijezda i moje lokacije. Ali ta je informacija vaz na. New Orelans je oko
tridesete paralele. Ako mogu potvrditi da sam na tridesetoj paraleli, mogu

razumno pretpostaviti da sam jos u New Orelansu, da me Wheaton nije

zrakoplovom odvezao u neku daleku kuc u za ubijanje gdje me druge z rtve
c ekaju kao z ive skulpture u kakvu se Thalia pretvorila. Naravno, zvijezda
sjevernjac a nec e mi pokazati moju zemljopisnu duz inu. Tako me trideseta
paralela moz e staviti na Bermude, Kanarske otoke ili c ak Tibet. Sve su to
moguc nosti. Za mene c e trideset stupnjeva zemljopisne s irine znac iti da
postoji stvarna s ansa da c e me FBI spasiti. Kontrola nad mis ic ima podsjeti
me na jos jednu moguc nost: da sama sebe spasim. Nakon s to sam uspjela
saviti vec inu ukoc enih udova, shvatim da vjerojatno mogu izac i iz kade.
Problem je Wheaton. On je blizu, iako ga ne vidim. Je li dovoljno blizu da me
zaustavi da pobjegnem iz ove staklene prostorije? Sigurno je na to mislio. Ali
moram li zaista pobjec i van da se spasim? Kada me savladao u galeriji, imala
sam pis tolj za glez njem. Sigurno je tu negdje. Ali prije nego s to ga potraz im ili uc inim nes to s to podrazumijeva rizik moram znati koliko je on blizu ili s to
c e uc initi kada c uje buku. Pruz ivs i desnu ruku, okrenem slavinu s toplom
vodom i ekam.
Prvih dvadeset ili trideset sekundi tec e hladna voda. Zatim se poc ne
zagrijavati i blagoslovljena toplina poc ne tec i ispod i oko mene dovodec i krv
u moju poplavjelu koz u. Voda u kadi sigurno nije toliko hladna, kaz em sama
sebi. Nije hladnija od vanjske temperature, koju Wheaton mora drz ati blizu
osamnaest stupnjeva zbog ruku. Ne mora biti toliko hladno, podsjeti me otac.
U vodi izgubi toplinu trideset puta brze nego na zraku. Stalna uronjenost u
vodu moe te ubiti. Bez redovitog dodavanja tople vode, Thalia je vec moz da
umrla zbog hipotermije.
Voda iz slavine i dalje tec e, ali Wheaton nije dos ao. Kada se razina vode
pribliz ila rubu kade, zatvorim slavinu. Zelim ustati, ali lagani val onoga s to mi
je zamutilo um prua otpor i legnem natrag na emajl. San me eli savladati, ali
prisilim oc i da ostanu otvorene i promatram nebo koje se polako mijenja.
Voda u kadi se hladi i postaje hladna. Dok tako lez im drhtec i u mraku, svaka
zvijezda iznad mene polako se krec e po nebu. Osim jedne. Sjajna i nepomic na,
ona lebdi neposredno iznad vrhova drvea.
Sjevernjaa.
Ubrzo mogu procijeniti gdje je obzor. Pretpostavim kut izmeu
zamis ljene linije i Sjevernjac e i taj broj oduzmem od devedeset stupnjeva. Od
odgovora mi srce poc ne jac e kucati. Trideset stupnjeva. Gotovo sigurno sam
jos uvijek u New Orleansu. Ako me John Kaiser bude dovoljno uporno traz io,
nac i c e me. Ta me moguc nost ugrije dublje nego s to bi to mogla vruc a voda.
Ali opet... ne mogu se oslanjati na pomo izvana.
Pruz ivs i drhtavu ruku opet otvorim slavinu s vruc om vodom, ali ovaj put
ne sjedim i c ekam da me zagrije. Ovaj put ustanem na nestabilnim nogama i
izaem iz kade.
Moj mis ic i jos nisu potpuno moji, ali funkcioniraju. Problem je cijev za

infuziju u mojoj ruci, ali stalak za infuziju ima kotac ic e i c ini se da je pod
betonski. Paz ljivim koracima povuc em stalak do zida staklenika. Naiem na
nes to s to me obeshrabruje. Prvi metar stakla iznad ciglednog zida koji
podupire staklenik zatvoren je nekakvom metalnom mrez om u obliku
dijamanta. Ako razbijem staklo nec im tes kim, nis ta nec u postic i. Postoje
staklena vrata koja vode prema van, ali i ona izmeu metalnih stupova imaju
mreu i velik lokot osigurava da vrata ostanu zatvorena.
Prostor koji je moje tijelo ostavilo u kadi brzo se puni. Sto uc initi? Us uljati
se u kuc u i pokus ati se provuc i pokraj Wheatona? Da to sigurno oc ekuje. A i
jecaji koje sam prije c ula dopirali su negdje iz blizine, ne iz daljine. Moz da lez i
na kauc u u susjednoj sobi i u ruci drz i moj pis tolj. Vjerojatno jos ima i
omamljivac koji je upotrijebio na meni u galeriji. Moz da ima psa. Je li vrijedno
rizika pogledati? Kada pomislim na njegove oc i dok je vris tao poric uc i
silovanja, ta mi se moguc nost c ini kao uvlac enje u lavlji brlog, Spavaju li
lavovi uopc e? Ako spavaju, bojim se da je to lagani san. Misli, kaz e moj otac.
to ti zna a on ne zna? to ti je pri ruci da ti moe pomoi?
Sto ja znam? Da sam vis e nego napola ovisna o Xanaxu, koje roak
Valiuma. Vjerojatno mi je otpornost na te lijekove popustila da se probudim i
na prstima hodam okolo dok Wheaton misli da spavam. Sto mi moz e
pomoc i? Ne vidim nikakvo oruz je. Cak ni kistove. Na stolu s kojeg je Wheaton
uzeo iglu nema nis ta. Prostorija je sterilna i prazna kao zatvorska c elija. A da i
jest. Nije ba potpuno prazna, shvatim. Na podu iza mog kraja kade nalazi se
hladnjak i vreica s namirnicama. Stvari Conrada Hoffmana.
Dovuem stalak za infuziju do njih.
Vrec ica je napola puna iste nezdrave hrane koju je John nas ao u
Hoffmanovu stanu. Keksi, c ips, bomboni. Sus ena govedina, promatram kutije
i vrec ice osjec ajuc i u dubini mozga vaz nu akutnost koju ne razumijem.
Polako postanem svjesna logike. To nisu oruja. To je obrana.
Pruz ivs i ruku u vrec icu, polako otvorim kutije i izvadim tri sjajne folije iz
paketa keksa i punu ruku bombona u celofanu, Njih stavim izmeu kade i
zrcala kojim se Wheaton koristi kao pomoc da sebe naslika u sliku. Kada se
vratim u kadu, shvatim da sam zaboravila pogledati Wheatonovu sliku.
Moz da bi mogla pomoc i. Ali ne toliko kao taj hladnjak, pomislim. Koliko je vec
tu? Kada sam vidjela kako Hoffmana odnosi Mississippi? Pomaknuvs i se
prema hladnjaku, tiho se pomolim i onda otvorim kopc u i podignem
poklopac. Unutra je mrac no pa na slijepo gurnem ruku prema dnu. Ruke mi
zarone u Arktic ki ocean leda i vode na kojem se nalaze plutajuc i otoci koji se
ine kao pivske boce. Za nekoliko sekundi po rukama mi se proiri bol.
Bog te blagoslovio, ti bolesni gade, kaz em tiho. Srce mi lupa zbog nove
nade, ali ne smijem tu ostati. Topla voda mi dosez e do nogu. Kada je
preplavila i to ne u tis ini. Ali i to je dobro. Prelijevanje c e izbrisati mokre
tragove mog hodanja po sobi i moz da uvjeriti Wheatona da jos imam slabu

kontrolu nad mis ic ima. Zatvorivs i hladnjak, gurnem ga bliz e kadi i onda se
vratim u vrelu vodu.
Pruz im ruku prema slavini kad c ujem glas u tami. Naslonim glavu i
zatvorim oi. Voda nastavi tei.
to radi? vikne omamljeni glas.
Pruz im ruku i primim Thalijinu ruku ispod vode. Koraci se pribliz avaju
kadi, stanu.
Wheaton me sigurno gleda.
Prekrasno ree on i ja osjetim trnce unato vruoj vodi. Slavina zakripi
i voda prestane tec i. Zatim nes to uroni u vrelu vodu i topli valovi udaraju u
moje grudi. Wheatonova ruka pokrije moju lijevu dojku, njez no, kao da
proz ivljava neko sjec anje. Prisilim se da dis em pravilnim ritmom. Ruka mu
klizne preko mog srca osjec ajuc i krv koja tamo cirkulira i zatim klizne ispod
vode. Prijee mi preko pupka gnjec ec i mali jastuc ic sala i onda se spusti dolje
izmeu mojih nogu.
Zamalo poc nem vris tati zbog osjec aja da padam, ali tupost me spasila.
Ona se s iri prema van iz mog mozga i srca, tupost zbog samoodrz anja,
roena u honduras koj pras umi, neurokemijski oklop koji c e mi pomoc i da
izdrz im svas ta kako bih prez ivjela. Wheatonovi prsti drhte dok istraz uju, ali
ja ne. Lez im mirno i dis em, unutra, van, unutra van. Njegova ruka nije gruba
ruka divljaka nego znatiz eljna ruka djec aka. Prsti se petljaju u mojim stidnim
dlakama i drz e ih djec jom upornos cu. U tis ini slavine iz koje kaplje voda,
duboko, os tro stenjanje dirne me u srce. Kao vrisak z ivotinje siroc eta pokraj
majke, odzvoni kroz staklenu prostoriju i zavrs i jecajem. Zatim se prsti
odvoje i ruka nestane.
Koraci se udalje i c ujem buku u drugoj prostoriji. Zatim se koraci vrate, ali
ovaj put iza moje glave. Moja vreica za infuziju zauka na stalku. Mijenja je.
Ubrzo - prosike. - Sutra.
Dok on odlazi, poc ne me pec i zapes ce. Valium, kaz em sebi dok mi se oc i
poc nu zatvarati. Nije inzulin. Inzulin ne pee. Ali za svaki sluc aj, pruz im ruku
izmeu kade i zrcala, skinem omot s bombona i pojedem ga u dva zalogaja
kako bih s to brz e dovela s ec er u krv. Zatim pojedem jos jedan. Tes ko mi je
progutati zbog suhoga grla, ali nakon s to sam pogledala Thaliju, prisilim se
progutati i trei.
Da izvuc em infuziju iz vene? Ako to uc inim, krvarit c u u kadu i to
vjerojatno neko vrijeme. Wheaton c e sutra vidjeti s to sam c inila. Uvijek mogu
rec i daje to bila nesrec a. Ispod vode stisnem Thalijinu ruku z elec i iz sveg srca
da ona moe stisnuti mene. - Uspjet emo, djevojko apnem. Vidjet e.
Izai iz kade, kae moj otac. Digni ruku iz kade. Krv e se vani zgruati...
Ne osjeam ruku kaem mu. Ja...
Pokuam dosegnuti iglu za infuziju kada mi se zamrai pred oima.
Probudim se po danu, ali ne otvorim oc i. Wheaton c e oc ekivati da sam

dulje u nesvijesti. Jedan sat lez im zatvorenih oc iju rekonstruirajuc i okolinu

samo po zvukovima. Kao i juc er, Wheaton stoji iza s tafelaja slikajuc i
sigurnim, brzim potezima. Stafelaj s vremena na vrijeme zas kripi i njez ni
sibilanti njegova disanja mijenjaju se ovisno o poloz aju. Pokreti su mu brzi.
Koliko c e mu trebati da dovrs i sliku? Koliko jos dok me pretvori u jos jednu
Thaliju? Moram ga usporiti. Sto dulje ovdje lez im, to c e John imati vis e
vremena da me nae. Ali moram se pripremiti i za moguc nost da me nec e
nac i. Da c e Wheaton dovrs iti zapoc eto. Korak po korak, kaz e moj otac. Navuci
ga na razgovor.
Kada mi sunce poc ne jac e sjati kroz vjee, poc nem se pretvarati da se
budim. - Kakva je? - upitam.
Onakva kakva bi i trebala biti. Wheaton kratko odgovori. Oc ito mu
sinonji razgovor nije ostao u ugodnom sjeanju.
Radije nego da ga prisiljavam, lez im u tis ini i pokus avam ne gledati
Thaliju, koja se ini nekoliko nijansi bljea nego juer.
Wheaton na kraju kaz e: - Jutros sam na televiziji vidio izvjes taj. Ako
lokalni novinari ne lau za FBI, sino si mi rekla istinu. Za silovanja.
Ja ne kaem nita.
Na brzinu me pogleda dok slika. - Conrad je silovao moje subjekte.
-Da.
Uc inio bih sve da to mogu promijeniti. Ali ne mogu. Vjerojatno sam
trebao znati. Conrad nikada nije znao kontrolirati svoje nagone. Zato je i bio u
zatvoru. Ali silovanje je samo simptom one patnje o kojoj sam ti juc er
govorio. Tereta. Da Conrad to nije uc inio, netko drugi bi. Moz da na neki drugi
nac in. Suprugov nac in. Ali svejedno. Svima njima je sada puno bolje,
ukljuujui tvoju sestru.
Wheaton se odmakne od platna i prouc ava sebe u zrcalu. - Naravno daje
tebi tez e s to je mrtva, ali ona vis e ne osjec a bol. Nema vis e bespomoc nog
prieljkivanja, nema vie uslunosti.
Ako sada pomislim na Jane, nec u se moc i kontrolirati. Razumijem to za
teret. Razumijem ene koje spavaju. Ali mislim da mi ti nisi sve rekao.
Njegove me oc i pogledaju, pa se brzo vrate na platno i on nastavi slikati.
Kako to misli?
Ono s to ti osjec as prema z enama nije nastalo niotkuda. Sigurno su tvoje
osjec aje oblikovale z ene koje si poznavao. Moram biti paz ljiva s tim. - Moz da
ena koju si najbolje znao.
Wheatonov kist na trenutak zastane u zraku pa se vrati na platno.
Znam da ti je majka nestala kada si imao trinaest ili etrnaest godina.
On potpuno prestane slikati.
Znam kako je to. Moj je otac nestao kada sam imala dvanaest godina. U
Kambodi. Svi su govorili da je mrtav, ali ja to nikada nisam vjerovala.
Sada me gleda. Zna da govorim istinu i ne moz e odoljeti z elji da sazna

vie. to si mislila da se dogodilo? upita on.

Prvo sam smis ljala razne scenarije. Bio je ranjen i dobio je amneziju.
Osakac en je i ne moz e mi se vratiti. Zarobili su ga Azijski ratnici. Ali kako sam
odrastala, to sam vie shvaala da nita od toga vjerojatno nije istina.
Prihvatila si da je mrtav?
Ne. Poc ela sam vjerovati nes to jos stras nije. Da se nije vratio, jer se nije
elio vratiti. Napustio nas je. Moz da zbog druge z ene. Druge obitelji. Druge
djevojice koju je volio vie od mene.
Wheaton kimne glavom.
Takva su me razmis ljanja zamalo ubila. Razbijala sam glavu pokus avajuc i
shvatiti to sam to uinila da se tako razljutio i prestao me voljeti.
Nisi ti bila kriva. On je bio mukarac.
Znam, ali sinoc sam razmis ljala zapravo sanjala o tebi. I vidjela sam
z enu. Mislila sam da ti je vjerojatno majka. Drz ala je djec aka i pokus avala mu
objasniti zato mora ii. Pokuala sam je pitati zato te ostavila...
Na Wheatonovu licu i vratu pojavile su se crvene mrlje, kao s to su se
pojavljivale na licu moje sestre. On uperi kist u mene kao noz . - Ona me
nikada nije ostavila! Ja sam bio jedino to ju je odravalo na ivotu.
Kako to misli?
Lice mu se poc ne grc iti od muke kao da ponovno proz ivljava neki stras an
trenutak. Zatim umoc i kist u boju i vrati se platnu kao da se taj razgovor
nikada nije dogodio.
I onda pone govoriti.

27.
Roen sam u ratu rec e Wheaton slikajuc i potpuno uvjerljivo. Tisuc u
devetsto c etrdeset i trec e. Moj otac je bio u marincima. Vratio se kuc i na
odmor nakon osnovne obuke i tada je majka zac ela. Tako je on barem mislio.
On je bio tez ak c ovjek, okrutan i hladan. Majka mi nije mogla objasniti zas to
se za njega udala. Samo je rekla: - Stvari izgledaju drugaije kada si mlad.
Meni je mama istu stvar rekla vie puta kaem mu.
Kada mi je otac pozvan u vojsku, ostala je sama prvi put otkad su vjenani.
Imala je dva sina od samo c etiri i pet godina. To je bilo osloboenje. Bila je
slobodna od glasa koji ju je korio, okrutne ruke, bes cutnog inzistiranja noc u
kada je uzalud prosvjedovala zidovima i stropu, molec i Boga da je pos tedi.
Bog je konano usliao njezine molitve. Poslao joj je rat.
Wheaton se ironic no nasmije. - Mjesec dana nakon s to je moj otac
isplovio za Paci ik, na vrata je dos ao stranac traz ec i vode. Sepao je. Neka ga je
ozljeda ili bolest osakatila i nije mogao u vojsku. On je radio za Vladu, za neke
umjetnic ke projekte. Bio je slikar. Majka se u njega zaljubila prvi dan.
Oboz avala je umjetnost. Najdraz a stvar joj je bila knjiga koju ju je dala mrtva
tetka. Velika knjiga u boji pod nazivom Remek-djela zapadne umjetnosti. U
svakom sluc aju, slikar je bio kod nas gotovo dva tjedna i kada je otis ao, majka
je bila trudna. Nikada nije saznala kamo je otis ao, ali on je rekao daje iz New
Orleansa. Toliko joj je rekao.
Boe, kaem tiho.
Roen sam dva tjedna prije termina. Wheaton zavrti vrh kista na paleti. Zbog toga je to vremenski gotovo odgovaralo. To je znac ilo da majka moz e
lagati o tome tko mi je otac i izvui se. Barem neko vrijeme.
Kada se vratio iz rata, moj otac bio je drugac iji. Bili su ga zarobili Japanci i
nes to su mu uc inili. Rijetko je govorio. Postao je neka vrsta vjerskog fanatika.
Ali prema njoj i prema nama je bio jednako okrutan.
Odmah je vidio da majka prema meni postupa drugac ije nego prema
mojoj brac i. Ona mu je rekla daje to zato s to sam se rodio ranije, da sam
osjetljiv. Pokus ao me prisiliti da budem kao drugi, ali ona mu se opirala.
Nakon nekog vremena su se dogovorili. Ona mi je kupila zas tic eno djetinjstvo
svojom poslus nos cu. On je dobio sve s to je z elio. Njegova je rijec bila zakon. U
svakodnevnom z ivotu. U krevetu. Njezina je rijec nes to znac ila samo kada se
radilo o meni.
Moja su brac a radila na farmi i pomagala mu loviti z ivotinje kada nisu bila
u s koli. Moj je z ivot bio drugac iji. Majka me svas ta uc ila. Citala mi je. Skupljala
sitnis da mi kupi boju i platna. Ohrabrivala me da imitiram slike u njezinoj
knjizi. Moja su me brac a ismijavala, ali potajno su bila ljubomorna. Tukli su

me kad god su uspjeli, ali to nije bilo nis ta. Ljeti smo majka i ja dane provodili
u staroj tali u umi. Pobjegli bismo.
Na Wheatonovu licu pojavio se pogled transcendentnosti.
Ta se s tala nalazila na maloj c istini, okruz ena starim drvec em niz koje je
tekla rijeka. Dio krova se urus io, ali nije nam smetalo. Kroz rupu su ulazile
iroke zrake sunane svjetlosti, kao u gotikim katedralama.
Sto si tamo slikao? upitam iako i sama znam odgovor. Nisi li slikao
majku?
Sto sam drugo mogao slikati? Kada sam prerastao kopiranje iz knjige, ona
je donosila razlic itu odjec u iz kuc e ili stvari koje je kupila za vrijeme rijetkih
izleta u grad. Stvari koje nikada nije pokazivala ocu. Mrez aste haljine, ogrtac e
kao oni koje su z ene nosile na klasic nim slikama. Slikali bismo satima,
razgovarali, smijali se, sve dok zrake svjetlosti nisu poc ele blijedjeti i mi
poc eli s aptati odgaajuc i do zadnjeg trena nas povratak u malu, tamnu kuc u
bijesa.
to se dogodilo? toje sve to prekinulo?
Wheatonovo se tijelo zamrzne kao zaustavljena vrpca. Celjust mu se mic e,
ali iz nje ne izlazi zvuk. Zatim, polagano, njegova desna ruka pruz i kist prema
platnu. - Kada sam imao trinaest godina, postao sam... znatiz eljan oko nekih
stvari. Mnoge od slika u majc inoj knjizi bile su aktovi i ja sam z elio tako
slikati. Ona je razumjela tu potrebu, ali morali smo biti paz ljivi. Moj bi otac
ponekad radio u tvornici u gradu. Brac a bi tada postavljala zamke za z ivotinje
umjesto njega. Tada je ona meni pozirala naga.
Iako je voda u kadi hladna, osjec am vruc inu u licu. Osjec am da idemo
prema neoznaenom teritoriju incesta.
Jeste li postali... intimni?
Intimni? Glas mu zvui kao odjek iz pilje: - Bili smo kao ista osoba.
Mislila sam...
Mislila si na seks. On podigne kist a na licu mu se vidi gaenje - Nisam bio
takav. Ponekad sam je dodirivao, naravno. Da je namjestim. I ona mi je
govorila stvari. O tome kakva bi ljubav trebala biti, kako se nada da negdje na
svijetu ljubav zaista jest takva. Ali uglavnom smo planirali. Rekla je da imam
dar koji c e me jednog dana proslaviti. Tisuc u puta sam se zakleo da c u, ako
ikada pobjegnem, uspjeti i vratiti se po nju.
Pred oima vidim zastraujuu viziju. - Je li te netko uhvatio tako s njom?
Wheaton zatvori oc i. - Jednog proljetnog poslijepodneva, umjesto da love
z ivotinje, moja su nas brac a s pijunirala. Promatrali su dok se majka nije
skinula. Zatim su otrc ali do grada i pozvali oca. Kada je uletio u s talu i vidio je
golu, poludio je. Vikao je gluposti o prostitutkama i tko zna o c emu sve ne iz
Biblije. Majka je vris tala na njega da izae, ali on je izgledao kao da c e je ubiti.
Rekao je brac i da me drz e i on... on ju je poc eo tuc i. Umjesto da to podnese,
kao s to je obic no c inila, ona mu se oduprla. Izgrebla mu je lice, raskrvarila ga.

Kada je to vidio, uzeo je ruku stare motike...

Wheaton zas kilji kao da gleda prema udaljenom predmetu. - Jos c ujem
zviz danje. I udarac, kao zvuk ljuske jajeta. Nac in na koji je pala. Bila je mrtva
prije nego to je pala na pod.
Glas mu je kao moj kada pric am o oc evoj smrti - vis i, drhtav. - Zas to to
nije zabiljeeno?
Nikoga nije bilo kilometrima oko nas. Ona nije imala obitelji.
Je li ju tvoj otac pokopao?
-Ne.
Ne? to se dogodilo?
Wheaton pogleda u pod i glas mu se pretvori u jedva c ujan s apat. - Dos ao
je do mene dok su me brac a drz ala i nagnuo se nad mene. Rekao mi je da je
pokopam i odem kuc i. Iz usta mu je smrdjelo. Rekao mi je da c e se, ako ikome
kaz em s to se dogodilo, on i moja brac a zakleti da su me uhvatili kako je
silujem u s tali, kada je vec bila mrtva. Nikada nisam takvo s to niti c uo.
Paralizirao sam se od straha. Nitko mi ne bi vjerovao, rekao je. Poslali bi me u
popravni dom u gradu gdje bi me djec aci svaki dan tukli, a po noc i
sodomizirali. Zatim su me ostavili s njom.
ao mi je - promrmljam, ali Wheaton me ne uje.
Nisam je mogao pokopati. Glas mu se gotovo pretvorio u cviljenje.
Nisam je Cak mogao niti gledati. Jedna strana glave bila joj je slomljena. Koz a
joj je bila kao plavi mramor. Plakao sam dok me oc i nisu zaboljele. Zatim sam
je odvukao do rijeke. Uzeo sam njezinu haljinu i oprao je od glave do pete
c istec i krv i ravnajuc i joj kosu s to sam bolje mogao. Onako kako sam znao da
bi ona z eljela. Znao sam da bi se svaki tren mogli vratiti, ali nije me bilo briga.
Nes to sam shvatio. Njezina je agonija konac no zavrs ila. Cijeli joj je z ivot bio
ispunjen s boli i sada je to zavrs ilo. Bilo joj je bolje mrtvoj. Wheaton spusti
kist i provuc e prste kroz zapetljanu kosu. Meni nije bilo bolje. Ja nisam
mogao zamisliti ivot bez nje. Ali njoj jest. Razumije?
Razumijem. Vidim kako je slomljeno dijete pros lo psihic ko putovanje do
stanja koje mu doputa da ubija ene i vjeruje da ini dobro.
Vratio sam se u s talu i slikao preko onoga s to sam napravio. Zatim sam,
dok je nestajalo svjetlosti na istini, naslikao majku coja je nala svoj mir. Prvi
put sam joj lice vidio potpuno opus tenim. To je za mene bilo otkrivenje.
Roenje mene kao umjetnika. Kada sam zavrs io, uzeo sam lopatu iz s tale i
pokopao je pokraj rijeke. Nisam oznac io mjesto. Nisam z elio da znaju gdje je.
samo sam ja znao.
to se dogodilo kada si otiao kui?
Cini se da je moje pitanje isisalo svu ljudskost s Wheatonova lica. Cetiri
sam godine z ivio kao z ivotinja. Moj je otac rekao nekim ljudima koji su pitali
da je majka pobjegla u New York. Zatim je poc eo rovariti po njezinoj
pros losti. Bio je uvjeren da sam ja izvanbrac no dijete. Razgovarao je s

njezinim lijec nikom i prouc avao sve dokumente na sudu. Imao je pravo, ali
nije to mogao dokazati. Jednostavno je znao. U meni nije bilo ni malo njega
nis ta - i hvala Bogu na tome. Ali nakon toga Rogeru su radili stvari koje ne
moz es niti zamisliti. Izgladnjivali su ga. Tukli ga. Iskoris tavali ga kao roba.
Otac je starijoj brac i dao dozvolu da s njim rade s to god z ele. Pekli su ga.
Rezali. Gurali stvari u njega. Otac ga je seksualno iskoris tavao da ga kazni.
Wheaton odmahnu glavom. Da nije bilo mene, nikada ne bi preivio.
Tes ko seksualno ili psihic ko zlostavljanje u djetinjstvu, rekao nam je dr.
Lenz. Radikalan psiholoki slom o kojem govorim.. - Kako si zatitio Rogera?
- Sluao sam. Gledao sam. Sluh mi je postao strano otar. uo sam ih kako
dis u u snu. Ako im se disanje promijenilo, znao sam to. Govorio sam mu kada
da se sakrije i kada da pobjegne. Kada da prikuplja hranu. Kada da popusti, a
kada da se odupire. Nakon nekog vremena c uo sam ih i kako razmiljaju. U
njihovim sam umovima vidio morbidnu z elju, slike koje se formiraju u
namjeru, namjeru koja putuje iz njihovih mozgova do njihovih sporih z ivaca i
pokree njihove teke udove na djelovanje. Tako je Roger preivio.
-Jesi li mu rekao da pobjegne u New York?
Wheaton nastavi slikati i kist se opet brzo krec e. - Da. Ali grad nije bio
onakav kakav sam mislio da c e biti. Roger je pokus ao slikati, ali nije
uspijevao. Ljudi su mu nudili pomoc , ali nisu mu z eljeli pomoc i. Pomagali su
sebi. Dali su mu hranu, smjes taj, mjesto za slikanje. Ali htjeli su nes to
zauzvrat. Htjeli su njega. I on im se predavao. Kakve to veze ima? Bili su
mnogo njez niji od njegova oca i brac e. Cetiri godine se kretao meu njima mekanim, pohlepnim, sivim starcima slikajui derivativna djela, radei sve
to su od njega traili. Stvari su se morale promijeniti.
Na Wheatonovim se usnama pojavi gotovo okrutan osmijeh. - Jednog
dana, hodajuc i niz ulicu, uoc io sam svoju priliku. Odjurio sam u vojni ured i
prijavio se u marince. Jedan brz, neponis tiv c in. On nije nis ta mogao uc initi.
Rat u Vijetnamu se zahuktavao i, prije nego s to je shvatio s to se dogaa,
Roger je bio na putu tamo. U umjetnikovim oc ima ponos zabljesne kao
dijamant. Tako sam dos ao na svoje. U Vijetnamu. On nije mogao prez ivjeti
bez mene. Po danu bi on bio glavni, s alio se, psovao i taps ao ostale,
pokus avajuc i se uklopiti. Ali noc u je davao prostora meni. U ophodnji. Na
prvoj liniji. Ja sam mogao namirisati ono s to on nije niti vidio. Cuo sam kako
bose noge trc e po travi na pedeset metara. Odrz avao sam ga na z ivotu. A i
ostale. Za to su mi davali medalje.
A poslije? upitam dok se dio mog mozga i dalje upita koliko su John,
Baxter i Lenz napredovali u svojoj istrazi koja e ih dovesti do ove kue.
Vratio sam se u New York, zar ne? Bio sam drugi c ovjek, uzeo sam novce
od drz ave, otis ao na Sveuc ilis te u New Yorku slikao c etiri godine. Kada sam
zavrs io, slikao sam portrete da imam za hranu. Traz io sam svoju sudbinu. I
ona je nas la mene. Moj prez ivjeli brat umro je u trgovac koj mornarici i farma

je otis la na prodaju. Odluc io sam je kupiti. Razmis ljao sam o tome da je

zapalim, ali nisam. Svaki dan bio je slatka osveta. Te su sobe bile svjedoci
majc ine boli i Roger ih je ispunio bojom i svjetlom, Tada je poc eo slikati
istinu.
Kada si ti poeo slikati? ene koje spavaju?
Wheaton napuc i usne kao c ovjek koji se pokus ava sjetiti koje se godine
oz enio ili prijavio u vojsku. - Mislim da je to bilo sedamdeset i osme. Vozio
sam iz New Yorka i vidio djevojku pokraj mosta kako stopira prema sjeveru.
Bila je mlada i lijepa i izgledala kao studentica. Krhka, znas ? Hipijevka. Pitao
sam je kamo c e i ona je rekla: - Bilo kamo gdje je toplo, stari. Wheaton se
nasmije dok se prisjec a. Toc no znam kako se osjec ala. I meni je nekad tako
bilo.
Odvezao sam je natrag na farmu. Putem se nadrogirala. Imala je sa sobom
tablete i od njih je postala pric ljiva. Njezina je pric a bila kao i mnoge druge
koje sam c uo od z ena. Otac kao i moj. Majka koja je nije mogla zas tititi.
Mukarci koji su je iskoritavali.
Na farmi sam je nahranio. Postala je pospana. Pitao sam je mogu lije
naslikati i ona je pristala. Kada sam je pitao mogu li je slikati golu, oklijevala
je, ali samo na trenutak. Nec es uc initi nis ta c udno? - rekla je. - Previs e si
drag. I onda je skinula odjeu. Namjestio sam je u kadi.
Njegova me pric a uljuljala u nekakav trans, ali odjednom mi pozli kada su
do mene doprle njegove posljednje rijei.
Slikao sam onako kako Roger nikada nije. Imao sam kontrolu, razumijes ?
Ja sam drao kist. Ja sam ga kontrolirao.
Ali neto se dogodilo - kaem s oklijevanjem.
Wheaton spusti kist i snano pone masirati lijevu ruku. - Da.
Prije nego s to sam zavrs io sliku, ona se probudila. Bio sam gol. Nisam
siguran kako se to dogodilo, a i kakve to ima veze? Samo znam da sam bio gol
i slikao i uzbudio sam se. Cura se uspaniila.
to si uinio?
I ja sam se uspanic io. On nije znala gdje je. Ako kaz e ljudima s to se
dogodilo, Roger bi mogao imati problema. Pokus ao sam je smiriti, ali ona je
to krivo shvatila. Borila se. Nisam imao izbora. Gurnuo sam je ispod vode i
drao dok se nije prestala boriti.
Isuse... to si onda uinio?
Dovrs io sam sliku. Wheaton digne kist, umoc i ga i vrati se na posao.
Izgledala je tako mirno. Mnogo sretnija nego kada sam je pokupio. Ona je bila
prva ena koja spava.
Tisuc u devetsto sedamdeset i osma. Godina kada sam napustila srednju
s kolu, Roger Wheaton utopio je krhku narkomanku u drz avi New Englandu i
krenuo putem koji je na kraju doveo do moje sestre.
to si uinio s njezinim tijelom?

Zakopao sam je na istini.

Naravno da jest.
Cekao sam godinu dana prije nego s to sam pokupio drugu. Ona je
pobjegla on kue. Bilo je lako. I tada sam ve znao to elim.
A to je s Conradom Hoffmanom?
To je bilo 1980. Roger je imao samostalnu izloz bu u New Yorku i Conrad
se tamo pojavio. Vidio je nes to u slikama Cistine s to nitko drugi nije vidio.
Vidio je mene. Trag mene. On je bio karizmatic an, mlad, opasan. Ostao je
nakon izloz be i otis li smo na kavu. Nije se ulizivao Rogeru kao neki. On je
osjetio snagu skrivenu u slikama. Tamu. I uc inio sam nes to s to nikada nisam
mislio da u uiniti.
Pokazao si mu svoje ene koje spavaju.
Wheaton oprezno kimne glavom. Tada su bile samo dvije. Trebala si mu
vidjeti lice kada ih je ugledao. Odmah je znao da su z ene mrtve. Znao je jer je
vec vidio takve z ene. A kada je maknuo pogled sa slika i pogledao mene,
pokazao sam mu svoje pravo lice. Skinuo sam masku.
Kao s to si uc inio sa mnom, kada si os amutio agenta FBI-ja u galeriji. -Sto
je Hoffman uinio?
Uz ivao je u tome. Kada sam vidio da on to shvac a, osjetio sam kako u
meni raste neka neodoljiva mo. I silovao sam ga.
to?
Nije to bilo kao kod Rogera - lice dolje i trpljenje boli. Ja sam imao
kontrolu. Conrad je vidio moj genij i z elio ga je doz ivjeti u potpunosti. On je
bio nositelj moje moc i. Vidjevs i s ok na mome licu, Wheaton rec e: - Conrad je
bio biseksualan. To mi je rekao u autu. To je bila posljedica zatvora.
-I nakon toga ti je poeo pomagati?
Wheaton sada slika gotovo mehanic kom brzinom. Conrad je nabavljao
subjekte, mijes ao koktele lijekova, smis ljao s to je najbolje da ostanu pod
lijekovima dok radim. Inzulin. Nosio je za mene veliki teret. -I za nagradu je
silovao ene.
Wheatonov kist nije niti zadrhtao. Pretpostavljam da jest.
-Smnjam da su bile svjesne dok se to dogaalo.
Molim Boga da nisu. - Zbog ega si prestao? U New Yorku, mislim?
- Conrad je ubio nekoga u svai. Dobio je petnaest godina. Rekao mi je da
ih ne uzimam vis e, alija... nisam mogao prestati. Pokus ao sam pokupiti
djevojku u New Yorku. Osjetila je da nes to nije u redu i borila se. Vris tala.
Jedva sam pobjegao od policije. Zbog toga sam prestao. Conrad mi je pric ao o
zatvoru. Nisam mogao tamo ii. To bi bilo kao da sam opet u oevoj kui.
Zato si kanalizirao svoje z elje u slikanje Cistina. Zar ne? Zato su postale
apstraktnije.
Da. I s to sam se vis e u njih uz ivljavao, to je Roger postajao poznatiji. Zelio
sam da svijet vidi moj rad isti - a ne kroz iskrivljeno zrcalo Rogerovih

apstrakcija.
-Jesi li zato poeo opet slikati, nakon petnaest godina?
Ne. On mi uputi jednostavan, c ist pogled. - Umirao sam. Morao sam
uiniti onoliko dobra koliko mogu, dok jo mogu.
Hoffman je do tada izaao iz zatvora? On ti je pomagao?
Sest mjeseci nakon moje dijagnoze, on je pus ten kako bi se napravilo
mjesta za nove zatvorenike. Ja sam se vec bio preselio u New Orleans.
Proivljavao sam mladenaku fantaziju da u pronai biolokog oca. Ili njegov
grob. Nes to opipljivo. Ali nikada nisam. Ali da, Conrad mi je pomogao da opet
ponem raditi.
Zas to si prodavao slike? Zas to riskirati? Vec si imao novac. Slavu.
Potovanje.
Roger je to imao. Rogerov kist lagano dotie paletu i onda odleti na platno.
- Na svoj burz ujski nac in. Ali kada su kolekcionari vidjeli moje Zene koje
spavaju, prepoznali su potpuno drugaiju razinu istine.
Kao Marcel de Becque?
On je bio jedan od njih.
Poznaje li ga dobro?
Znam da kupuje moja djela. Nis ta vis e. Cudno je, ali povjerovala sam mu.
Sto onda objas njava povezanost izmeu de Becquea, Wingatea i Hoffmana?
Jesu li iskoritavali ovog muenog umjetnika i njegovu iskrivljenu viziju?
to sad planira uiniti?
Odlazim. Zivjeti kao ja. Otvoreno. Novac nije problem i Conrad nam je
uspostavio nove identitete odavno. Za svaki sluaj.
Hoe li slikati?
Ako budem osjetio potrebu. Nakon ove slike, sumnjam da hou.
to planira sa mnom uiniti?
Dat u ti ono to najvie eli? Ujedinit u te sa tvojom sestrom.
Oi mi se zatvore. - Gdje je moja sestra?
Vrlo blizu.
Treba li voziti do tamo? Ili se moe pjeice? Wheaton mrcne. - Jo blie.
U glavi c ujem Johnov glas, odjek od prvog dana kada sam ga upoznala.
Ulica Lakeshore Drive. Razina vode posljednjih godina znatno pada. Moda ih
pokapa ispod kue i one bi ostale pokopane. Isu- se. Ako svako malo ubaci malo
vapna, ne bi niti smrdjele. -Je li ona pokopana ovdje? Ispod ove kuc e? Kada je
kimnuo glavom, Wheatonov kist nije se niti trznuo. To mi je bilo previs e. -1
druge ene?
Da. Tvoja sestra je bila malo drugac ija od drugih. Pokus ala je pobjec i.
Nisam siguran kako je uspjela, ali dos la je do vrta. Conrad ju je uhvatio, ali se
borila i morao je tu zavrs iti pric u. Odmah ju je pokopao. Slikanje sam zavrs io
pomoc u fotogra ije. Prvi put nakon mnogo sati, moj bijes kljuc ao je na
povrs ini, Pruz ivs i ruku prema slavini, okrenem je kao i dva puta prije - samo

ovaj put okrenem hladnu vodu. Cini se da Wheaton nije vidio. Dok se borim
protiv stras nih slika u glavi koje su njegove rijec i pobudile, on spusti kist,
ponovno izmasira ruke pa podigne kist sa stola iza njega i pogleda. Uz tiho
gunanje, okrene se i ue u glavnu kuc u. Cuje se tiho lupanje nakon c ega
slijedi umor glasova. On telefonira.
Okrenem se, ustanem na koljena, nagnem se van i dovuc em hladnjak do
kade. Molec i se da c e tekuc a voda prikriti buku, nikoliko puta udahnem i
podignem ga do ruba kade te sadraj sruim unutra.
Ledeni s ok isisa mi zrak iz pluc a. Cini se kao da su mi i misli treturale jer
je voda toliko hladna, ali ne smijem gubiti vrijeme. I pivske boce pale su u
kadu. Vratim ih u prazan hladnjak, koji gurnem natrag na mjesto. Kroz hodnik
s moje lijeve strane c uje se jednolic an glas. Vis e puta c ujem rijec karta.
Moda i rije "Odlazak.
Boe, kako je hladno. Nec u ovo moc i dugo izdrz ati. Moj je usporeni mozak
vec zaboravio nes to s to je od kljuc ne vaz nosti. Moju obranu protiv inzulina.
Pruz ivs i ruku izmeu kade i zrcala, izvadim paket keksa i ukoc enim prstima
potrgam foliju. Tvrde kekse rastrgam na komadic e, gurnem ih u usta i
provaem samo toliko da ih uspijem progutati.
Wheaton jo razgovara. Otvorim jo jedan paket keksa i progutam jo dva.
Koraci.
Doi meni - kaz em tiho pokus avajuc i ne cvokotati zubima. - Kae pauk
muhi.
Kada se Wheaton ponovno pojavio, odjednom shvatim koliko c udno
izgleda u bijeloj, platnenoj krpi. Nakon dva dana slikanja naviknula sam se na
to. Ali kada sam ga c ula kako na telefon razgovara kao normalna osoba, to mi
je sada s ok. Izgleda kao c ovjek koji vjeruje daje Isus. Sestogodis nji Isus. On
stane ispred tafelaja kritiki promatrajui platno.
Imam osjec aj kao da ledena voda cijedi sav z ivot iz mene i bolje vec a nego
to sam oekivala. Linija izmeu leda i vatre brzo nestaje.
-Je li slika gotova? - upitam.
to? - ree Wheaton odsutno. Oh. Zamalo. Ja...
Prekine ga zvonjava telefona. Izgleda zbunjeno. Telefon opet zazvoni, tiho,
ali uporno. Kratko me pogledavi, ode natrag u kuu.
Osjetim stras an nagon da iskoc im iz kade. Otvori vruu vodu, kaz e mi glas
u glavi. Malo nee tetiti.
Ovaj su se put koraci pretvorili u trc anje. Wheaton je dojurio u sobu, a lice
mu je opet prekriveno crvenim mrljama. Samo ovaj put u ruci ima pis tolj. 38icu marke Smith i Wetson koji mi je dao John.
to je? to se dogodilo?
Poklopili su. Govori tjeskobnim aptom.
To se stalno dogaa.
Ne ovdje. I linija je bila aktivna kada sam stigao. Slus ali su kratko prije

nego to su poklopili.
Pokus avam zadrz ati oc i bezizraz ajnima dok mi u grudima cvjeta nada.
Vjerojatno neko dijete. Ili pervertit.
Wheaton odmahnu glavom. ivotinjska svijest koja sjaji u njegovim oima
je zastraujui prizor: instinkt preivljavanja razraen do vrhunca.
Zato ti izmilja objanjenja? upita on. to te briga?
Nije me briga. Ja samo...
Zaepi! Okrene se i pogleda nedovrenu sliku, pa opet me- - Moram ii.
Ii kamo? Zato?
Ponekad jednostavno imam predosjec aj. I nikada ne sumnjam Taj
predosjeaj. Ovo mjesto vie nije sigurno.
Osjetim iznenadnu potrebu da skoc im iz hladne kade, ali prije nego s to
uspijem djelovati, Wheaton ree: Znam da se moe kretati. Srce mi stane.
Nemoj se pretvarati da ne moz es . Nestalo mi je sredstva za opus tanje
mis ic a. Moram se spremiti za odlazak. Doc i c u tu i staviti ti jos valiuma u
infuziju. Dovoljno da te na neko vrijeme oamuti, ali nedovoljno da te ubije.
Lice mu izgleda iskreno, ali znam s kim razgovaram. Laz es . Vec si
rekao da e me ubiti.
-Jordan. Mogao bih te odmah ubiti da to elim.
Moz da si preblizu drugim kuc ama. Ili moz da ne moz es podnijeti ubiti na
taj nain. Koritenje inzulina daje ti osjeaj da se radi o eutanaziji.
Na usnama i u oc ima mu se vidi c udan osmijeh. Ubio sam dosta ljudi u
Vijetnamu. To mi nije problem. Cuc ne metar dalje od kade i pogleda me u oc i.
Zas to Valium na tebi ne djeluje, Jordan? Jesi li moz da malo ovisna? Je li u
tome stvar?
Moda malo.
On se nasmije. Ti si mudrica, zar ne? Otporna si, kao ja.
Za sada.
On ustane i ode u drugu sobu pa se vrati s iglom. - Ostani gdje si. Ako is ta
pokus as , nec u imati izbora nego te ubiti. Isto c e se dogoditi ako izvuc es
infuziju.
Wheaton mi izie iz vidokruga i, iako ga ne vidim, znam s to radi: naginje
se sa s to vec e udaljenosti i ubrizgava sadrz aj s price u moju vrec icu za
infuziju. Je li moguc e da govori istinu za Valium? Hoc e li me zaista pustiti da
preivim? Nikoga do sada nije. Sve su pokopane negdje ispod ove kue.
Zapes ce bi me trebalo poc eti pec i, ali ne poc ne. Wheaton mi se opet
pojavi s lijeve strane i opet c uc ne, na udaljenosti od pola metra. Nis ta nije
rekao. Samo gleda.
Drhti ree napokon. Kako se osjea?
Uplaeno.
Nema se ega bojati. Nemoj se opirati.
Opirati emu?

Valiumu?
To nije Valium. Preplavi me val munine. Zar ne?
Zato to kae?
Zato to me zapee ne pee.
On uzdahne pa se suosjec ajno nasmije. Imas pravo. Vjeruj narkomanu
da pozna svoje lijekove. Ovo je inzulin. Ubrzo vis e nec es imati briga. Nec es
osjeati bol.
Metar nasuprot mene, Thalia Laveau izgleda kao ono s to i jest: z ivi
mrtvac. Ne smijem tako zavrs iti. Nadam se da je Conrad Hoffman nije silovao
prije nego to je pala u komu.
-Jesi li pospana? upita Wheaton gladei pitolj u lijevoj ruci.
Sec er iz keksa u mojoj krvi samo c e mi kratko vrijeme dati imunitet na
inzulin, ovisno o dozi koju mi je dao. Ako se ne pribliz i, onesvijestit c u se prije
nego s to se pokus am spasiti. Osim ako ne izvuc em infuziju. A onda c e me
ubiti.
-Je... jesam kaem ja frfljajui. - Sam. Pospana.
Tako je rec e on polus aptom gledajuc i pokraj mene kroz stakleni zid
staklenika. Izgleda kao da oc ekuje da c e naoruz ani mus karci svaki tren
prelaziti preko njegova vrta.
Voda u kadi ne c ini mi se vis e toliko hladnom i na trenutak sam na tome
zahvalna. Onda shvatim s to se dogaa: inzulin utjec e na moju percepciju. U
panici se stresem i izbacim noge iz kade, ali tada samo skliznem natrag u
vodu. Stranjica mi sklizne izmeu Thalijinih bedara, a glava ispod povrine.
Potrebna mi je snaz na volja da zadrz im glavu ispod vode, ali je jedini put
prema preivljavanju. Odglumim da pokuavam drati glavu iznad vode.
Iznad kade pojavi se sjena koja se pretvori u de inirani oblik, Glava.
Ramena. Wheaton gleda u kadu. Sto vidi? Ponavljanje svog ubojstva. Krhku
z enu? Uz morbidan osjec aj dislociranosti, promatram svoje posljednje
trenutke na Zemlji kroz njegove oc i. On mi z eli glavu izvuc i iz vode. Osjec am
to. Kako bi mi priutio humaniju smrt.
Bez kisika i omamljena hladnoc om, moja pluc a gore od z elje da izau na
povrs inu. Ne mogu c ekati da Wheaton posegne u vodu. Uz vrisak oc aja
izletim iz vode ruku pruz enih kao pandz e, oc i razrogac i oc i od straha i
pokus a se odmaknuti, ali ja sam ga primila za ruc ne zglobove. On zarez i i
pokus a se boriti, ali noge na mokrome podu nemaju dovoljno uporis te da bi
mu dopustile da iskoristi svoju tez inu protiv mene. Svom svojom tez inom,
vuem mu ruke u hladnu kadu.
Oc i mu se ras ire kao oc i djeteta koje ne razumije zas to ga muc e i noge mu
kliznu ispod njega. Ja i dalje drim.
U njegovim se oima probude nova lica: zlostavljani djeak nije znao itati
oc eve poz udne misli; vojnik koji je c uo bose noge neprijatelja s pedeset
metara. Dok mu nastojim ruke drz ati prikovanima, jedan mu se zglob trzne u

mojoj ruci i u us ima mi odjekne prigus ena eksplozija. Kada se zamuti od krvi.
Zglob mu opet trzne i us i mi zvone kao cimbali. On ispaljuje metke ispod
vode.
Ne osjec am da sam ranjena, ali ponekad ne znas . Jos glasniji jer puca u
kadi, pucanj me preplas i, ali ne pus tam ga. Kroz ledenu vodu tec e
svijetlocrvena krv kao iz cijevi.
Thalia. Iz rupe u njezinu bedru krv s prica sa svakim otkucajem srca. Jos je
dovoljno z iva da umre na tez ak nac in. Vris tec i od bijesa, primim se za
Wheatonove zglobove dok pitolj udara moju okrznutu ruku po dnu kade.
Kada se vratila tis ina, oboje smo u s oku. Wheatonovo lice je potpuno
blijedo, a ruke su mu se prestale boriti. Ledena je voda uc inila svoje. Prije
nego s to postanem svjesna onoga s to radim, pustila sam njegove zglobove i
izas la iz kade. Stalak za infuziju srus io se na pod pokraj mene i kateter je,
izletjevi iz mog zapea, pustio krv niz ruku.
Wheaton se polako ispravi i za trenutak pomislim da je ranjen. Ali on se
nigdje ne drz i. Pokus ava skinuti natopljene rukavice s drhtavih ruku. Izgleda
kao z rtva poz ara koja pokus ava skinuti slijepljenu odjec u. Prvo jedna
rukavica padne na mokar pod, pa druga i on drz i ruke ispred sebe s
ras irenim, drhtavim prstima. Nije to ugodna plava boja vec morbidna plavocrna boja koja upuc uje na mrtvo tkivo. Dok ga gledam, Wheatonova usta se
zaokrue i on zastenje u agoniji.
Vrisak me prene iz transa. Uzmic uc i dalje od kade, okrenem se prema
vratima glavne kuc e. Cini mi se da su blizu, ali kada pokus am trc ati, noge mi
poc nu klecati. Moram stati, sagnuti se i pridrz ati koljena da ostanem na
nogama. U grudima mi raste panika i ne mogu doc i do zraka. Je li i to zbog
inzulina?
Trebam eer. Umjesto da se pokus am doc epati svoje zalihe pokraj zrcala,
padnem na straz njicu i bacim ruku prema vrec ici s namirnicama. Wheaton
tes kim koracima korac a prema meni, iz oc iju mu sijeva bijes, ali ne izgleda
opasno. To je kao napad ovjeka bez ruku. Kopajui po vreici s namirnicama,
otvorim kolac i ubacim ga u usta gutajuc i spuz vasto tijesto gotovo bez
vakanja.
Wheaton se odjednom okrene i krene natrag prema kadi. Gleda u kadu
kao neki svec enik koji pokus ava iz zapaljene posude izvuc i neku relikviju.
Pitolj. Pokuava skupiti hrabrost da umirue ruke uroni natrag u led.
Zabodem nokte u svoju lijevu podlakticu i poc nem krvariti. Bol mi je
odmah izotrila osjetila i u tom trenutku bistrine prisilim se ustati na noge.
Wheaton se nagne nad kadu i uroni jednu ruku do lakta. Zatim se izravna
kao igrac ka koja iskac e iz kutije. Drz ec i pis tolj u drhtavoj ruci, okrene se
prema meni.
Dok on pokus ava podic i pis tolj, bacim se na njega pruz enih ruku. Pis tolj
urla dok mi ruke udaraju u njegovo tijelo i bacaju ga preko kade u zrcalo

naslonjeno na zid. Ono pukne metar i pol iznad tla i gornja se polovica srus i
na nas prsnuvi u smrtonosne komade velike kao porculanski tanjuri.
Wheaton padne preko kade, omamljen, ali jos svjestan i nastoji se
zadrz ati na povrs ini ledene vode. Dok ja nastojim sic i s njega, oc i mu bijesnu
pune z ivota i gurne mi cijev pis tolja u vrat. Nemoj molim ga mrzec i sebe
zbog toga. Molim te. On se nasmije s c udnim z aljenjem i povuc e okidac .
uje se prazan klik.
Divljih oc iju on povuc e pis tolj da me izudara na smrt, ali rame mu sklizne
s ruba kade i padne u vodu. Nije c ak niti vrisnuo. Usisa golemu kolic inu zraka
i jedna mu tamna ruka poleti prema grudima kao da c e izmasirati srce. Prije
nego s to poc nem osjec ati samilost, stavim ruke na njegovu glavu i gurnem je
ispod ledene povrine.
On se bori, ali vis e nema snage. Zelim ga drz ati ispod vode kako bih
prekinula ovo muc enje, ali ne mogu si to prius titi. Inzulin bi mogao probaviti
s ec er u mojoj krvi prije nego s to se udaljim deset koraka od kade. Ako se to
dogodi, odavde u izai na nosilima s etiketom oko prsta.
Dignem se iz kade i doteturam do vrata iza s tafelaja. Vrata vode do ovalne
prostorije u kojoj se nalazi televizor, kauc i stol s telefonom. Teturajuc i kroz
tu prostoriju, naem se u s irokom hodniku dugac kom dvanaest metara koji
vodi do velikih drvenih vrata slic nih onima u Janeinoj kuc i na Aveniji St.
Charles. Krenem prema vratima, usredotoc ena na to da odrz im ravnotez u, ali
na dvije treine puta noge mi popuste i padajui udarim glavom o bijeli pod.
U glavi mi se oslobodila c udna magla. Zelim lez ati na mekanom drvetu i
pustiti mu da me obavija. Ali iz te magle izroni neizbrisiva slika zbog koje mi
srce poc ne lupati: plitki grobovi, jedanaest u nizu, mali brez uljci zemlje u
tami ispod kuc e. Ove kue. Ispod mojih nogu c ekaju ostaci jedanaest z ena c iji
muz evi i roditelji i djeca svaku noc mole da saznaju kakva im je bila sudbina,
Moja sestra c eka s njima. I nema sumnje u to koga ona c ega. Moj posao jos
nije zavren.
Borec i se da ustanem na koljena, puzim posljednjih nekoliko metara do
vrata te pruim desnu ruku i okrenem kvaku.
Ona se ne pomakne.
Malo jos aktivnih moz danih stanica naslikaju sliku prozora iza mojih
zatvorenih oiju, ali nema nade da u stii do jednog od njih. Dalje ne mogu.
- Molim vas c ujem se kako jecam i opet se posramim zbog toga
preklinjanja. - Otvorite se.
Vrata ostanu zatvorena. Patetic an kraj prilic no dobro proz ivljenog z ivota.
Gola. Sama. Izgubljena u bijeloj magli koja raste u podmukloj tis ini
zatomljujui zvuk mog jecanja i moje hrapavo disanje. Ubrzo e sve biti bijelo.
Dok mi us i love posljednji odjek mog disanja, neljudski vrisak prodre kroz
moju nestajuc u svijest kao sjekira. Cuje se udaranje bubnjeva, pa buka koja
podsjec a na pucanje ogledala u stakleniku. Oko mene se pojave crne igure

nalik na kukce i njihovi metalni glasovi odzvanjaju u mojim bubnjic ima. Jedan
me pokuava neto pitati irokih i revnih oiju, ali ja ga ne razumijem.
Zrak prerez e vrisak potpunog oc aja koji se pros iri u beskonac nost.
Probije mi srce kao metak c istog jada pomijes an s tugom koja je ovdje toliko
dugo postojala. Ruke mi polete pokriti us i, ali vrisak se razbije u crni zid i u
zraku ostavi samo vibracije. Oc i iznad mene se ras ire, pa nestanu i umjesto
njih pojavi se ljudsko lice.
Lice Johna Kaisera.
On misli da sam mrtva. Vidim mu to u oc ima. Magla me zamalo progutala.
Moram mu rec i da sam z iva. Ako ne, moz da c e me pokopati. Duboko u mome
umu, oz ivi jedna iskra. Jedina bijela toc ka na crnome nebu. Iz te zvijezde
izroni glas. Ne glas mog oca. enski glas.
Glas moje sestre.
Govori Jordan! Reci neto, prokleta bila!
S mojih usana c uju se dva sloga i oni pokrenu lavinu aktivnosti. Rijec koju
sam rekla je - s ec er. Zatim se udarim u zapes ce. - eer! Ponovim udarajuc i
krvavu rupu od infuzije kao majmun na amfetaminima. - eer, eer, eer...
Iznad mene se sagne aneo odjeven u bijelo. Mislim da z eli da joj
provjerimo razinu s ec era u krvi. Zatim se zvijezda ugasi i Johnovo lice
nestane.

28.
Jordan? Jordan?
Bijelo svjetlo probije mi roz nicu, ali otrpim bol. Ne z elim mrak. Sve samo
to ne.
-Jordan? Probudi se.
Preko mojih oc iju lebdi sjena koja ih skriva. Ruka. Za trenutak se ruka
povue i pojavi se lice.
Johnovo lice. Izborano je od brige i oi su mu crvene od umora.
Prepoznaje li me? upita on.
Agent Kaiser. Zar ne?
Briga mu ne silazi s lica.
Rekla sam ti, Johne. Ja nisam porculanska vaza.
Hvala Bogu.
Wheaton?
John odmahnu glavom. - Vris tec i je otrc ao u hodnik dok si bila na tlu.
Imao je pis tolj. Bio mu je okrenut u ruci kao palica. Ja sam vikao specijalcima
da ne pucaju, ali tada je ve netko opalio. Ubijen je na mjestu.
DP - apnem.
to?
Direktan pogodak.
-Aha.
Okrenuvs i glavu vidim da lez im na krevetu u prostoriji koja podsjec a na
sobu za hitan prijam. Primam infuziju. Moram se boriti protiv potrebe da je
iupam van.
Gdje smo?
U bolnici Charity. Sec er u krvi ti je vrac en u normalu. Lijec nici kaz u da si
dehidrirala, ali rade na tome. Najvie ih zabrinjava tvoj mozak.
To je mene i uvijek brinulo.
-Jordan.
Osjeam veliku mamurnost. Samo to, stvarno.
Fiziki. A u sebi?
U sebi. Poc nem prc kati po lasteru koji se nalazi na mjestu gdje je bila
Wheatonova infuzija. - Nekoliko sam puta proli tjedan pomislila da ima nade
za Jane, ali duboko u sebi znala sam da je vis e nema. Ali Thalia... Kada je
Hoffman umro u rijeci, mislila sam da bismo je mogli nac i z ivu i dobro. Bila
sam u iekivanju, zna?
Johnove su oc i mirne, ali ozbiljne. Vjerojatno je bila u komi odmah sat
ili dva nakon s to je oteta. Kada je izbjegla nas nadzor i Hoffman ju je uhvatio,
vie nita nismo tu mogli uiniti.

Kimnem glavom. - Gdje sam bila?

Nekoliko ulica dalje od Wheatonove kuc e u Ulici Audubon Place. Pet ulica
dalje od Avenije St. Charles. Jednu ulicu dalje od Tulanea.
Isuse, stvarno su bili bezobrazni. to se sada tamo dogaa?
On me otro pogleda. Sigurna si da eli znati?
-Da.
Izvukli su dva tijela iz plitkih grobova ispod kue?
-Janeino?
-Jos nisu identi icirana. Trenutno okupljamo obitelji svih z rtava u hotelu.
Polako emo ii s iskopavanjem. Ne elimo pogreke.
Shvac am. Wheaton mi je rekao da su z rtve iz New Yorka pokapane na
istini na obiteljskoj farmi u Vermontu.
John kimne glavom kao da nije iznenaen. - Vec radimo na papirologiji. Ta
je farma danas uglavnom trgovac ki okrug. Nije jednostavno poc eti kopati
zemlju u potrazi za tijelima.
Ne elim veeras ostati ovdje.
Doktori ele da ostane.
Nije me briga. Ti si FBI. Uini neto.
On duboko uzdahne i onda stavi svoju ruku na moju. Slus aj, nes to c es
eljeti znati.
-to?
Upravo smo dobili poruku od Marcela de Becquea.
-to?
Zapravo je to poziv.
Kako to misli?
eli s tobom razgovarati. U etiri oka.
De Becque je ovdje? U SAD-u?
Ne. On te z eli vidjeti u svojoj kuc i. Na Kajmanskim otocima. Kaz e da c e
poslati svoj zrakoplov po tebe ako je potrebno.
Treba li ti?
Ne. U ovom sluc aju jos ima nekih neodgovorenih pitanja i sada na njih
odgovore moz e dati samo de Becque. Baxter kaz e da moz emo sluz benim
zrakoplovom.
-Kada?
Kad bude dovoljno jaka.
Za dvosatni let? Reci im da pripreme zrakoplov. I poi rijes iti doktore. Ne
elim se time baviti.
John me pogleda kao roditelj koji zna kada mu dijete nec e prihvatiti
negativan odgovor. Zatim mi stisne rame, klekne i poljubi me u elo.
Oito idemo na put.
Veliki Kajman lez i kao smaragd na Karipskim otocima, gladak i ravan
nakon planina na Kubi. Nas pilot sleti u zrac nu luku blizu Georgetowna, ali

ovaj put nas ne c eka pratnja s Range Roverom. Na zahtjev direktora FBI-ja,
guverner otoka osigurao je drz avni prijevoz, crnu limuzinu na kojoj se vijori
zastava kajmanskih otoka. Nas vozac domorodac govori britanskim
naglaskom i ne gubi vrijeme na putu prema de Becqueovu imanju u
Sjevernom zaljevu.
Vrata otvori Li koja stoji s istom smirenos cu kao i prvi put kada smo bili
tu.
Gospodo rec e ona blago nagnuvs i glavu. - Gospodine. Ovuda, molim
vas.
Ovaj put nec e nas pretraz iti. John ima dva pis tolja i guverner to zna. De
Becque to isto zna i nije prigovorio.
Li nas odvede do velike dvorane u straz njem dijelu dvorca gdje se nalazi
veliki prozor koji gleda na luku. Kao i prije, osunc an, sjedokosi, francuski
ekspatrijat stoji u donjem uglu svojeg prozora i gleda prema moru s enjom.
Gospoa Glass objavi Li i onda se tiho povue niz hodnik.
De Becque se okrene i uglaeno kimne glavom. Drago mi je da si dos la,
cherie. Zao mi je s to sam te dovukao tako daleko, ali moja pravna situacija ne
dopus ta mi da doputujem k tebi. Krene prema nama pa zastane. - Moram ti
rec i nes to s to moras znati, zbog mene i zbog sebe. Pokaz e nam da uemo
dublje u sobu. -Sil vous plait uite, molim vas.
John i ja doemo do kauc a na kojem smo sjedili prije manje od tjedan
dana i sjednemo jedno do drugoga. De Becque ostane stajati. Cini se da je
napet i hoda tamo-amo dok govori.
Kao prvo, s to se tic e Zena koje spavaju. Uvjeravam vas da nikada nisam
znao identitet slikara ni njegova suradnika. Poznavao sam Christophera
Wingatea, trgovca umjetninama i ono s to z elim rec i odnosi se na njega. Kao
s to znate, kupio sam prvih pet Zena koje spavaju koje je stavio na prodaju.
Sesta slika mi je isto bila obec ana i platio sam za nju polog. Zatim me
Wingate prevario. Prodao je sliku Hodaiju Takagiju, japanskom kolekcionaru
iako je znao da bih ja platio koliko i Takagi.
Zato je to uinio? - upitam.
Da otvori novo trite odgovori John. - Zar ne?
Bas tako - rec e de Becque. - Ipak je to posao. Ali ta mi je slika bila obec ana
i bio sam ljutit. Ja nisam c ovjek koji c e tugovati nad nepravdom. Ja nisam ono
to psihijatri nazivaju pasivno Oprostite, kako se ono kae?
Pasivno agresivan? - predloim.
Oui. Znao sam da je Wingate mnogo uloz io u jedan razvojni projekt na
Djevic anskim otocima. Nazvao sam nekoliko ljudi, u kratkom vremenu,
gospodin Wingate je shvatio da je vrlo los e uloz io novac. Glavnica mu je
nestala. Jesam li vam dosadan, agente Kaiser?
Zapravo mi je vrlo napeto.
Francuz kimne glavom, a morsko plave oc i mu svjetlucaju. - Wingate je

pobjesnio zbog toga s to sam uc inio i traz io je osvetu. Morate znati da je

Wingate posjetio moj posjed tri puta prije toga. Bio mi je gost po nekoliko
dana. Nauc io je dosta o mome z ivotu. Sjedio je u ovoj prostoriji. Vidio je
mnoge od mojih stvari, meu njima i odreene fotogra ije. De Becque pokaz e
glavom prema zidu na kojem visi njegova kolekcija fotogra ija iz Vijetnama. Ove ste fotografije vidjeli. Barem neke od njih.
Ode do zida i skine dvije crno-bijele fotogra ije. Zatim doe do nas putem
prouc avajuc i fotogra ije. - Ove nisu ovdje visjele kada ste posljednji put bili
tu. Moda biste ih eljeli pogledati?
Uz c udan predosjec aj, uzmem okvire iz njegove ruke. Na prvoj slici sam ja,
moja standardna slika za novine. Na drugoj slici je Jane, slika s njezine
promocije na Sveuilitu u Mississpiju. Srce mi pone lupati.
to e vam te slike?
De Becque napokon sjedne na kauc pokraj nas. - Slus aj me, Jordan. Opet
mekano J. S obzirom na okolnosti nas ega posljednjeg susreta, neke ti
stvari nisam mogao rec i. Sada se sve promijenilo. Moras znati da sam tvog
oca poznavao puno bolje nego s to sam rekao. Mislim da si moz da u to i
posumnjala.
-Da.
On mi je bio dobar prijatelj, a i ja njemu. Uc inio sam sve s to sam mogao za
njegovu karijeru i njegov ivot.
to je on uinio za tebe?
Obogac ivao mi je dane. To je velik dar. Ali ono s to zaista z elis znati je ovo.
Je li ti otac zaista umro na kambodanskoj granici? Danas u ti rei da - nije.
O, Boe.
Tamo ga je ranio Crveni Kmer, istina je. Ali poslije su ga drugi nali ivoga.
Azijski rat imao je mnoge strane. Poslovnu, uvijek poslovnu. Cak i s
komunistima, dok ne pobijede. Jonathan Glass bio mi je prijatelj i kada sam
c uo s to mu se dogodilo, uloz io sam velike napore da saznam koja mu je bila
sudbina. U nekoliko mjeseci uspio sam dogovoriti zamjenu za njega za neke
stvari koje ovdje ne elim rei.
Koliko teko je bio ranjen?
-Jako teko. Bio je ranjen u glavu. Inficiralo se.
John me primi za ruku i snano stisne.
Nije bio isti ovjek kao prije ranjavanja ree de Becque.
-Je li znao tko je?
-Znao je svoje ime. Sjec ao se odreenih stvari. Ali drugih nije. I vid mu je
bio los . Karijera fotografa za njega je bila gotova, Iako mislim da ga tada to
nije bilo ni briga. Vaz ne su mu postale osnovne stvari. Hrana, mjesto za z ivot,
vino...
Ljubav? - ubacim se. - Vodi li to u tome smjeru? Je li ovdje koga imao?
Nekoga kao Li?

De Becque podigne obrve kao da govori - Svi smo mi ovdje odrasle osobe,
zar ne? Bila je jedna ena.
Bila je s njim prije nego to je ranjen?
Oui.
Duboko udahnem i onda izgovorim gotovo neizgovorivo pitanje.
-Je li s njom imao djece?
De Becqueve oi mi govore da shvaa moju bol. - Non. Nije imao djece.
Dus u mi preplavi olaks anje, ali nakon toga slijedi novi strah. Je li se nas
uopc e sjec ao? Moje majke? Moje sestre? Francuz digne svoju ruku i nagne je s
jedne na drugu stranu. - Ponekad da, ponekad ne. Rec i c u iskreno. Bojis se da
je John jednostavno odluio napustiti te, ne vratiti se u Ameriku - ne mora se
toga bojati. On nije bio u stanju takvo s to uc initi. Ja sam imao plantaz u u
Tajlandu i on je tamo proz ivio ostatak z ivota na jednostavan nac in. Radio je
jednostavne poslove, uivao u jednostavnim stvarima.
John mi opet stisne ruku i zahvalna sam s to je pokraj mene. I jecaji koji
sada prolaze kroz mene previs e su intenzivni da bi ih mogla sama
proz ivljavati. Zapanjenost s to je ispalo da je moja tajna nada zapravo istinita.
Tuga da moj otac nakon toga nije bio svoj, da me se moz da nije sjec ao na
smisleni nac in. Ali dublje od svega toga, olaks anje koje se ne moz e izraziti ni
suzama. Moj otac nije napustio svoju obitelj. Nije odabrao voljeti nekoga
drugoga. Nije nas voljno prestao voljeti. Iako to nisam rekla, iz grla mi se
oslobodi jednostavan veseli vrisak djeteta: Tatica me nije napustio.
Ne postoji nis ta slic no prizoru mus karaca koji se nalaze uz z enu koja
plac e. John se zacrveni i potraz i rupc ic koji nema, a de Becque, mus karac
starog kova, izvue srebrni rupi iz depa hlaa.
Molim Vas - kaz em mu uputivs i Johnu pogled koji mu govori da vis e ne
prekida.
Wingate se nije razumio samo u slike. Razumio se i u fotogra iju. Kada je
bio ovdje, naravno daje primijetio moje fotogra ije iz Vijetnama. Poticao me
da pric am pric e. Priznajem da to volim raditi, posebno nakon koje boce vina.
Znam kada moram utjeti, ali neke se prie ine bezopasnima.
Uzdahne sa z aljenjem. Uvijek sam c uvao tvoju sliku i sliku tvoje sestre,
zbog Jonathana. Ponekad bih mu ih pokazivao. Tvoja je slika bila novija jer si
bila slavna. U svakom sluc aju, Wingate je znao tvoju pric u. Znao je tko je bio
tvoj otac i da te volio.
Volio nas?
-Jedan od dana kada mu je bilo bolje, zamolio me da te c uvam. To je bilo
pri kraju njegova z ivota. Tada si vec bila gotovo odrasla i nisam znao da imas
novc anih problema. Da sam znao... pa, rijec i sada nis ta ne vrijede. Nakon
Jonathanove smrti c uo sam da si ti dobro, ali da Jane treba novac za fakultet.
Pobrinuo sam se da ga dobije.
U c udu odmahnem glavom. - Nikada mi nije bilo jasno kako to daje

prestala ovisiti o meni. Mislila sam da je dobila stipendiju ili nes to.
Nepovratna sredstva.
I jest, uvjeren sam nasmije se de Becque, Ali pomagao joj je i ujak
Marce.
Govorite nam da je Wingate odabrao Jane Lancour kao z rtvu da vas
povrijedi ree John ne mogavi se suzdrati. Je li tako?
Vjerujem da se to dogodilo. Wingate nikada nije znao identitet Rogera
Wheatona, ali mislim da je znao odakle mu dolaze z rtve. Mislim da je bio usko
povezan s Wheatonovim suradnikom.
Conradom Hoffmanom ree John.
Moz da rec e Francuz. U svakom sluc aju, do tada sam i ja vec
pretpostavio da su djevojke na slikama otete iz New Orleansa.
Rekli ste nam da niste znali...
Nisam imao dokaza - rec e de Becque. Samo pretpostavke starog
c ovjeka. Ali to me dovoljno zainteresiralo da poc nem pratiti novine u New
Orleansu i da budem u toku preko svojih kontakata tamo. Sumnjao sam da c e
se nova ena koja spava pojaviti na tritu ako jo jedna ena bude oteta.
Jane je bila z rtva broj pet - rec e John hladnim glasom. - Sumnjali ste vec
tada?
De Becque se odjednom jako uozbiljio. Zelite li opet gubiti vrijeme na
beskorisnu ilozofsku raspravu? Uvjeravam Vas da su one Francuzima
najdrae.
Ne ubacim se ja. - Samo nam recite to znate.
Dobro. Mislim da se dogodilo ovako. Wingate je smis ljao kako da mi se
osveti. Jednoga dana, dok je pretraz ivao svoje pamc enje, sjetio se pric e koju
sam mu ispric ao o poznatom Jonathanu Glassu i prekrasnim blizankama koje
sam pazio iz daljine: svjetska skitnica i juz njac ka ljepotica iz Avenije St.
Charles.
Moja se usta irom otvore.
-Jednostavna psihic ka asocijacija. U svakom sluc aju, kada je to shvatio,
mehanika je bila jednostavna. Poslao je fotogra iju i adresu Wheatonovu
suradniku, dao zahtjev, moz da obec ao novac i stvar je bila rijes ena. John i ja
zapanjeno sjedimo u tiini.
Tako je - rec e de Becque Jane Lancour, rodena Glass, postala je jedina
Zena koja spava koju je odabrao netko drugi, a ne Wheaton ili njegov
suradnik. To je barem moja pretpostavka.
To je dobra pretpostavka rec e John. Jane Lancour je umrla jer je
poznavala Vas. Kako ste se zbog toga osjec ali? Pretpostavljam da Vas nije bas
pogodilo?
De Becque stisne usne. - Mladic u, ovoliko ste blizu da me uvrijedite. Ne
bih to preporuc io. Sada se ukoc eno nasmije. - Buduc i da sam pazio ima li
drugih nestanaka u New Orleansu, brzo sam saznao da je Jane nestala.

Dugovao sam svome mrtvome prijatelju. Nisam mogao to pustiti a da nes to

ne poduzmem.
to ste poduzeli? - upitam.
Poslao sam izaslanika da razgovara s Wingateom.
Koga ste poslali? - upita John.
Umirovljenog vojnika. Prijatelja iz vremena kada sam bio u Indokini.
Moda ste upoznali takvu vrstu ljudi.
Uvjerljiv ovjek?
De Becque jednom c vrsto kimne glavom. Bas tako. On je otvoreno
rekao Wingateu da c e smrt Jane Lancour znac iti ne samo smrt Christophera
Wingatea nego i smrt njegove loze. Njegovih ena, djece, roditelja...
Stanite zamolim. - Nisam sigurna da to elim znati.
De Becque napravi gestu isprike. - Samo sam z elio da budete svjesni da
sam sve pokuao.
Ali nije bilo koristi, zar ne? - ree John.
De Becque uzdahne. Neke je stvari tes ko zaustaviti kada su jednom
pokrenute. Wingate je shvatio prijetnje i iskoristio je sav svoj utjecaj da
natjera Wheatonova pomonika da pusti Jane. Suradnik je pristao pokuati.
Moz da je pokus ao kaz em im prisjec ajuc i se s to mi je Wheaton rekao za
Janeinu smrt. Wheaton je rekao da je Jane pokus ala pobjec i i gotovo
uspjela. Hoffman ju je uhvatio u dvoris tu i... tamo ju je ubio. Wheaton je
zavrio slikanje Jane pomou fotografije.
Znam da Vas je to jako uznemirilo.
John neprijateljski gleda de Becquea, ali ga de Becque ignorira. Francuz
prui ruku i primi moju.
Pripremite se, chrie. Imam za vas vijest.
-to?
Vaa sestra je iva.
Ruka mi se trne kao da ima svoju volju. - to?
Jane Glass je iva.
O emu govorite? - upita John. - Kaete da je Hoffman nije ubio?
Oui. S obzirom na to s to mi je Jordan upravo rekla, pretpostavljam da je taj
Hoffman pustio Jane i lagao Wheatonu da se zatiti.
Ako je Jane Lancour z iva - rec e John - gdje je bila posljednjih osamnaest
mjeseci?
Na Tajlandu - de Becque slegne ramenima. Tamo jo imam plantau.
Laete. ak ni Vi ne biste.
Ljutnju ostavite za nekog drugoga prezirno c e de Becque. Bio sam u
tes kom poloz aju. Zena je bila oteta. Odnosno, nekoliko z ena. U pravnom sam
smislu o tome znao vis e nego s to bih trebao znati. U uobic ajenim
okolnostima ne bih se mijes ao, no ova je z ena bila posebna. Nisam imao
izbora.

Ako je to istina, mogli ste rijeiti sluaj! Mogli ste spasiti...

Nije me briga! viknem. - Nije me briga s to je uc inio! Zelim samo znati
govori li istinu.
De Becque kimne glavom. Govorim.
Telefonski poziv? - upitam tiho. Telefonski poziv s Tajlanda?
To je bila vas a sestra. Tada je pila, bila je malo zbunjena. Nedavno je c ula
istinu o ocu i to ju je uznemirilo.
elim ii na Tajland kaem mu. Odmah.
Francuz ustane i dva puta pljesne rukama. Li se pojavi na pragu kao
princeza tamne koz e koja se pojavila iz zraka. De Becque kimne jednom i
onda nestane.
Hoc ete li me odvesti? upitam. - Nec u vjerovati da je z iva dok ju ne
vidim.
Prvo morate znati neke druge stvari.
O, Boz e s apnem prisjec ajuc i se Thalie. Nemojte mi rec i da ima
oteenje mozga ili...
Ne. Ne. Ali proz ivjela je traumatic no iskustvo s Hoffmanom. koji je volio
udne stvari.
Sada mi je bio jasan predosjec aj o Janeinoj smrti u Sarajevu: Moz da nije
izic ki umrla, moz da sam osjetila smrt nevinosti s to svako silovanje
predstavlja. Ubojstvo dijela duha.
Sada se dosta oporavila - ree de Becque - ali na odreene je naine krhka.
U poc etku joj je trebalo puno njege. Poslije se, naravo, z eljela vratiti kuc i.
Nisam to mogao dopustiti. Zbog zakona, ali i zato s to nisam z elio zaustaviti
slikara Zena koje spavaju. Nikome se ne ispric avam osim Vama, ali Vi primite
moju ispriku.
Molim Vas, odvedite me k njoj!
Ve idete, ma chrie.
-Jordan - ree John tiho. - Nemoj mu dopustiti da ti daje nadu. - On je...
John ustane iz naslonjaa i stane otvorenih usta, kao ukoen.
Na pragu na drugoj kraju velike sobe stoji z ena koja je odraz u ogledalu
z ene koju tvrdi da voli. Jane je odjevena u bijeli ogrtac kao i Li koja stoji iza
nje kao pomoc nica. Ruke mi se poc nu tresti, dlanovi postanu ljepljivi i
osjec am slabost u mjehuru. Nikada u z ivotu nisam tako nes to osjetila, a kako
bih i mogla? Nikada nisam svjedoila uskrsnuu.
Ti kuc kin sine rec e John tiho de Becqueu. Koliko dugo bi je drz ao
kod sebe?
Jane hoda prema meni crvenih obraza i oiju punih suza. Li je slijedi korak
iza, kao da ju je spremna uhvatiti ako padne. Jane izgleda ljeps e nego ikad,
moz da mrs avije, ali iz nje zrac i samosvjesnost i drz anje kojega prije nije bilo.
De Becque podigne glas svaajuc i se s Johnom, ali ja ne c ujem njihove rijec i
c ujem samo krv koja mi pulsira u us ima. Kada je Jane vec pres la pola sobe,

naem snagu da napravim korak i onda da potrc im. Dok letim prema njoj,
kroz um mi proe slika: visok mus karac s fotoaparatom hoda ulicom niz
Mississippi, sa svake strane mu hoda jedna djevojc ica; jedna ga c vrsto drz i za
ruku, a druga poskakuje ispred njih gledajuc i u daljinu. Toga c ovjeka sada
nema, ali djevojice su jo tu.

29.
Sumrak je i kuc a u Ulici St. Charles izgleda isto kao i onaj dan kada je Jane
otis la trc ati, prije osamnaest mjeseci. Ali ljudi u kuc i su drugac iji. Kroz
prozore prodiru topla z uta svjetla koja prolaznicima nagovjes cuju idilic an
z ivot iza rukohvata od kovanog z eljeza i ulas tenih vrata, ali to je krivi dojam.
Jedna mi je z ena jednom rekla da dobri domovi imaju srce. Ova je kuc a
jednom imala srce. Sada u njoj vlada velika praznina. Jane i ja zajedno se
popnemo stubama, ruka u ruci. Nakon dugog razgovora zakljuc ile smo da c e
ovako biti bolje. Da ne nazovemo prije. Da ne pokus avamo objasniti. Zas to
Marcu ili djeci prius titi sat ili samo minutu zbunjenosti? A i zas to Marcu
dopustiti da je prvi vidi kada nema sumnje da djeci najvis e nedostaje? Iza
nas, uz rubni kamen, John c eka u autu. Ne u mom unajmljenom mustangu
nego u FBI-jevu sedanu u kojem smo svi mogli udobno sjediti. Pogledam ga
pa dignem ruku da pokucam na vrata, ali Jane me zaustavi dodirnuvs i mi
rame.
to je? upitam. Jesi li dobro?
Ona plac e. Nikada nisam mislila da c u ovdje opet stajati. Ne mogu
vjerovati da su moja djec ica unutra. -Jesu. To znam jer nas je agent FBI-ja koji
je stajao vani na ulici obavijestio kada je Marc dos ao kuc i. Marc je tu, a i djeca,
kao i slus kinja Annabelle. Primim Jane za ruku. - Nemoj previs e razmis ljati.
Uz ivaj u svakoj sekundi. Nevjerojatno si blagoslovljena. Zelim rec i nes to vis e,
ali nisam to uc inila. Ako je podsjetim da se jedanaest drugih z ena nec e
vrac ati kuc ama, samo c u u njoj potaknuti krivnju jer je prez ivjela, s to je meni
jako dobro poznato. Umjesto toga privuem je k sebi i zagrlim.
Idemo.
Glasno pokucam na vrata i ekam.
Za trenutak se c uju koraci po hodniku koji zastaju ispred vrata. Zatim se
okrene kvaka i otvore velika vrata na kojima stoji Annabelle u svojoj crnobijeloj odori.
Stara crnkinja me krene pozdraviti i onda se ukoc i otvorenih usta. Ruka
joj poleti prema ustima pa stane i pone drhtati - Je li to...?
-Ja sam, Annabelle - ree Jane drhtavim glasom.
Isuse Boe. Doite ovamo, gospoo.
Privue Jane k sebi i vrsto je zagrli. - Gospodin Lancour nita ne zna?
Ne. Mislila sam da bi bilo bolje da vide Jane i mene zajedno.
Annabelle ushic eno kimne glavom. Ni ja ne bih vjerovala da sada ne
vidim svojim oima.
Jane se polako izvue iz njezina zagrljaja. - Gdje su djeca, Annabelle?
U kuhinji, ekaju me da napravim veeru.

Kako su?
Stara z ena kani odgovoriti, ali umjesto toga zatvori oc i da sprijec i suze.
Nisu dobro. Ali sada e sve biti u redu. Da, Boe. to elite da uinim?
Gdje je Marc?
On je u radnoj sobi.
Idemo u kuhinju.
Annabelle primi Jane za ruku i odvede je niz hodnik. Dugi, s iroki hodnik
podsjeti me na Wheatonovu kuc u za ubijanje, koja je udaljena samo nekoliko
ulica, i ubrzam korak da ih dostignem. Jane se okrene i poz uri me rukom
znajui da nas djeca moraju vidjeti obje kako bi shvatila.
Na kuhinjskim vratima zastanemo i Jane nes to s apne Annabelle. Slus kinja
kimne glavom i krene ispred nas. Henryjev kres tav glas upitaju tko je bio na
vratima, a Annabelle odgovori glasom punim uzbuenja.
Sada zatvorite oi.
Zato? pitaju u isti glas.
Vaa teta Jordan donijela vam je poseban dar.
Teta Jordan je ovdje? - upita Lyn s nadom u glasu zbog koja mi puca srce.
Zatvorite oc i! - rec e Annabelle. Nikada vis e u cijelom z ivotu nec ete
dobiti ovakav dar. Nijedno od vas.
Zatvorene su viknu glasii. Teta Jordan?
Kada me Jane primi za ruku, osjec am da joj ruka drhti. Pogledam je u oc i,
ona kimne glavom i uemo kroz vrata.
Henry i Lyn stoje jedno uz drugo, okrenuti prema vratima, vrsto drz ec i
ruke na oima.
Teta Jordan? - upita Lyn razdvajajui prste u pokuaju da vidi.
Sada moete pogledati - kaem im.
Kada su djeca spustila ruke, s irom otvore usta i gledaju malo Jane, malo
mene. Zatim im se u oc ima pojavi svjetlo kakvo nisam vidjela u dvadeset
godina putovanja svijetom. Svjetlo onih koji su svjedoci uskrsnua.
Mama? - upita Lyn tiho gledajui Jane.
Jane padne na koljena i pruz i ruke, a Henry i Lyn joj se zalete u naruc je.
Ona ih drhtec i zagrli i iz oc iju joj poc nu tec i suze. Kada su djeca opet smogla
snage, poc nu brbljati pitanja, ali Jane ih ima snage samo milovati po licu i
odmahivati glavom.
Sto se dogaa? iz hodnika se c uje dubok glas. - Annabelle? Kakva je to
buka...?
Marc Lancour, u pretencioznom svijetlom odijelu, pogleda mene, pa lea
z ene koja mu grli djecu. Na licu mu se vidi izraz zbunjenosti. Ne vidi Janeino
lice, ali vec mu je sve jasno iz njezina drz anja i ponas anja. Ona jos jedanput
zagrli djecu pa ustane i okrene se prema njemu.
Marc ustukne ne vjerujui oima.
Ja sam ree Jane. Dola sam kui.

Marc oprezno napravi korak naprijed i onda je povuc e u naruc je i zagrli

toliko jako kao da e joj slomiti kimu.
Boe moj - apne on. - Moj Boe, to je udo.
-Jest ree Jane pruivi jednu ruku iza lea.
Ja primim tu ruku i stisnem je te se provuc em oko njih i kroz kuhinjska
vrata.
Kamo e? - upita Jane.
Ja kimnem na vratima. Moram s nekime razgovarati.
Ona opet pruz i ruku. Kada je primim za ruku, ona bez glasa izgovori dvije
rijei.
Hvala ti.
Zatim me pusti da oslobodim ruku i ja sama hodam niz dugi hodnik.
Osamnaest mjeseci Jane je z ivjela poluz ivot, zatoc io ju je c ovjek koji joj je
spasio z ivot, oc ajnu pticu u zlatnome kavezu. Cijelo sam to vrijeme sama
hodala kroz mrac an tunel, opterec ena krivnjom, proganjana gubitkom,
osjec ajuc i kako nada umire. Metafora moga z ivota, zaista: osamljena z ena
izgubljena u tunelu s fotoaparatom, svjedok onoga s to se dogaa u tami, dok
tama prodire u nju. Ali danas...
Danas izlazim na svjetlost.
John je naslonjen na suvozac ka vrata FBI-jeva sedana i gleda me traz ec i
znakove o onome s to se dogodilo. Ja siem stubama, primim njegove ruke i
njeno ga poljubim u usta.
Idemo li unutra? - upita on.
Ne. Trebaju biti sami.
Kamo emo?
-I mi trebamo biti sami.
On me primi u naruje i vrsto zagrli.
Vrijeme je da opet ponem ivjeti, Johne.
Istina ree on pruivi ruku da otvori vrata. - Istina.
SVRETAK

ZAHVALE
Hvala Aaronu Priestu, Phyllis Grann, Davidu Highfillu i Louise Burke.
Posebno hvala glavnom specijalnom agentu Charlesu Matthewsu, FBI,
okrug New Orleans, specijalnoj agentici Sheili Thorne, specijalnom agentu
Bobu Tuckeru, Ernieu Porteru, FBI, Washington D.C.
Medicinski savjeti: dr. Jerry Iles, dr. Donald Barraza, dr. Michael Bourland,
dr. Noah Archer
Partneri u zloinu: Ed Stackler, Courtney Aldridge, Michael Henry
Razno: Geoff Iles, Carrie Iles, Madeline Iles, Mark Iles, Betty Iles, Rich
Hasselberger, Caroline Tre ler, Jim Easterling, Fraser Smith, Christie lies, Kim
Barker.
Mnogo hvala svim predstavnicima Penguin Putnama koji su od poc etka
mnogo radili.
Onima koje sam ispustio iskreno se ispric avam. Ja sam kriv za sve
pogreke.