Karl May

LLANO ESTACADO

BLOODY FOX
Dva su ovjeka dojahali na vodu, bijelac i crnac. Bijelac je bio sasvim udnovato odjeven, nosio je indijanske cipele
i konate hlae, na sebi je jo imao nekada tamno modar, a sada izblijedjeli frak s peevima, ramena su mu bila
ukraena naramenicama, a na svemu tome su se isticala sjajna i dobro oiena dugmad od mjedi. Dugaki skutovi
visjeli su mu poput krila desno i lijevo s konja. Na glavi mu je sjedio golemi crni amazonski eir koji je bio okien
uto obojenim, vjetakim nojevim perom. Ovaj omaleni i suhonjavi ovjek nosio je dvocijevku koja mu je nehajno
bila prebaena preko lea, uza se je jo imao no i dva revolvera zadjevene za pojas. O pojasu su mu jo visjele
osim toga mnoge kesice, zacijelo je tu drao municiju i one mnoge malenkosti koje su ovjeku potrebne. Sada se,
meutim, inilo kao da su prazne.
Crnac je bio velik i irokih lea. Nosio je takoer mokasine i indijanske hlae od svijetla kalika. Njegova gornja
odjea nije bila u skladu s donjom, jer se sastojala od mundira nekog francuskog konjanikog oficira. Tu je odjeu
zacijelo ostavio neki Francuz, kad su te trupe prodrle u Meksiko, pa se tako nepoznatim putovima nala na tijelu
ovog crnca. Kaput je ovom orijau bio premalen. Nije ga mogao zakopati, pa su se tako vidjela njegova iroka i
gola prsa; jaha nije imao koulje, jer na Divljem zapadu nema tko da pere rublje. Umjesto toga oko vrata je svezao
neku golemu crvenu kockastu maramu. Vezao ju je sprijeda u ogroman vor. Na glavi nije nosio eira kako bi se svi
mogli uditi
brezbrojnim sitnim masno-sjajnim kovrama koje je sam sebi pravio. I ovaj je ovjek takoer imao dvocijevku, a
osim nje i no, bio je to neki bajonet; za pojasom je imao konjaniku pitolju koja je izgledala kao da potjee iz
pretpotopnih vremena.
Obojica su imali dobre konje. Na konjima se vidjelo da dolaze izdaleka, ali su usprkos tome snano i veselo koracali
kao da svoje gospodare nose tek nekoliko sati.
Obale potoka bile su obrasle zelenilom koje se nije protezalo daleko. Nakon tog zelenog pojasa naili su na suhu
juku, mesnatu agavu i bivolju travu koje su duljinom peteljke i liem mogle odolijevati sui.
Lo predio! ree bijelac. Na sjeveru je bilo bolje. Je li tako, Bobe?
Jest, potvrdi upitani. Massa Frank imati pravo. Ovdje ne sviati masser Bobu. Kad bi samo to prije doli u
Helmersov dom, je masser Bob biti gladan kao kit koji progutati kuu.
Kit ne moe progutati kuu, razjasni Frank crncu. U njega je sasvim malo drijelo.
Neka otvori drijelo kao to to masser Bob initi kada jede! Koliko jo ima do Helmersova doma?
Tano to ne znam. Po opisu, koji smo danas ujutro dobili, morali bismo uskoro biti na cilju. Pogledaj, ne dolazi li
ondje neki jaha?
Frank je pokazao nadesno preko vode. Bob je zaustavio konja, zaslonio rukom oi da se zakloni od sunca, po svome
je obiaju otvorio usta kako bi to bolje vidio i nakon izvjesne stanke rekao: Jest, ini se kao da je jaha, neki mali
ovjek na velikom konju. On dolazi ovamo k masser Bobu i massa Franku.
Jaha, o kome su govorili, nailazio je u otrome kasu, ali nije poao pravo na njih, ve se inilo kao da kani presjei
njihov put. inilo se kao da ih i ne vidi. udnovat je to momak! mrmljao je Frank. Ovdje na Divljem zapadu je
ovjek radostan ako sretne nekoga. Ovome ovdje kao da uope nije stalo da nas sretne. Ili je neprijatelj ljudi, ili je u
njega neista savjest.
Hoe li masser Bob viknuti?
Jest, zovni ga! Tvoju slonovsku trublju zacijelo e prije uti negoli moje arlijanje zefira.
Bob je obje ruke stavio na usta i iz sve snage povikao: Halo, halo! Stani, ekati! Zato bjeati pred masser Bob?
U crnca je bila takva glasina da bi bila kadra probuditi i mrtvog ovjeka. Jaha je zaustavio svoga konja. Obojica su
se pourili k njemu.
Kad su mu se pribliili, shvatili su da to nije ovjek malena rasta, ve je to mladi, zapravo djeak. Poput kalifor-
nijskih cowboya na sebi je imao konato odijelo koje je bilo saiveno tako da iz avova vire rese. Na glavi je imao
sombrero irokog oboda. Oko pasa nosio je traku od crvene vune umjesto pojasa; visjela mu je s lijeve strane. U toj
traci nalazio se bowie no i dva revolvera okovana srebrom. Na koljenima je drao teku dvocijevnu Kentuckv
puku, a sa obje prednje strane sedla imao je titove od koe koji su mu po meksikanskom obiaju zaklanjali noge
branei ih od strijela i udaraca kopljem.
Lice mu je bilo tamno od sunca i usprkos njegovoj mladosti izbrazdano vjetrom i nevremenom. Na lijevoj strani
ela, spram desnoga oka, sputao se kao krv rumen, dva prsta irok oiljak. To mu je davalo snaan ratniki izgled.
Uope, nije odavao da je mlad i neiskusan. Drei teku puku lako u ruci kao da je od pera, gledao je otvorena oka
obojicu; poput iskusnog jahaa sjedio je u sedlu.
Good day, my boy! pozdravio je Frank. Poznajete li ovaj predio?
Poneto, odgovori jaha, a pritom se ironino nasmijao zacijelo zbog toga jer ga je Frank nazvao djeakom.
Poznajete li Helmersov dom?
Poznam.
Koliko jo ima do tog mjesta?
to polaganije, to due.
Dovraga! krti ste na rijeima, moj mladiu.
Ja nisam mormonski upnik.
Dakle, tako! Oprostite mi! Zacijelo se ljutite to sam vas nazvao djeakom.
Na um mi ne pada! Kad me nagovara svatko moe initi to hoe. Ali mora dopustiti i meni da i ja odgovorim kako
hou.
Lijepo! Slaemo se, dakle. Sviate mi se. Eto moje ruke, ali odgovarajte mi sada kako to ljudima dolikuje. Ja sam
ovdje stranac i moram do Helmersova doma. Nadam se da mi neete pokazati krivi put.
Frank je mladiu pruio ruku. Mladi mu je ovjek odvratio stiskom, preletio je veselim pogledom njegov frak i
amazonski eir odgovarajui: Nitkov je tko ljude zavodi! I ja sam poao u Helmersov dom. Ako elite poite sa
mnom.
Govorei to ponovo je potjerao konja, a Frank i Bob su poli za njim obilazei potok tako da je sada njihov put
okrenuo prema jugu. Htjeli smo poi kraj vode, primijeti Frank.
Potok bi vas takoer doveo do Helmersa, razjasni djeak, ali biste izgubili mnogo vremena. Umjesto tri etvrt
sata proteklo bi i dva sta prije no to biste ga nali.
Prava je srea da smo vas sreli. Poznajete li vlasnika?
Veoma dobro.
Kakav je on ovjek?
Oba su jahaa stavili mladia meu se. Upitno ih je pogledao in objasnio: Helmers ima dobro oko za nitkovluk i
veoma pazi da mu je kua uvijek ista.
To mi se svia. Mi se, dakle, nemamo ega bojati. Ako ste dobri ljudi, u pravu ste. On e vam svakako biti na
pomoi.
uo sam da takoer ima i radnju.
Tako je, ali mu nije do zarade, dri je samo da bi pomagao zapadnjacima koji naiu. U njegovoj radnji ima svega
to je lovcu potrebno, a sve to prodaje za jeftinu cijenu. Onaj, meutim, koji mu se ne svia, platit e dobru cijenu
eli li neto dobiti od njega.
Prema tome on je u neku ruku udak.
Ne, ali u svakoj se prilici trudi da sve ono to Zapad ini nesigurnim dri daleko od sebe. Uostalom, upoznat ete
ga. Jo u vam samo napomenuti da je Nijemac.
Frank se odupro o uzengije i povikao: to? On je Nijemac?.Radujem se kraljevski to u na rubu Llana estaca-da
naii na sunarodnjaka.
Lice vodievo bilo je veoma ozbiljno. ak i smijeak je odavao kao da se ne zna pravo veseliti. Sad je, meutim
Ijubezno pogledao Franka i upitao ga: Kako? Zar ste i vi Nijemac?
Naravno! Zar to niste odmah vidjeli?
Ne! Govorite egleski bez naglaska, a uinili ste mi se kao pravi Yankee kojega su neaci izbacili kroz prozor.
Grom i pakao! to vam na um pada! Ja sam ono to sam rekao, a tko mi ne vjeruje prosvirat u mu kurum kroz
tijelo.
Za to je i no dovoljan. Ali ako je tome tako stari e se Helmers radovati.
I ja tako mislim. ovjek takva podrijetla ne zaboravlja svoju domovinu. Dvostruko se radujem to u naii u
Helmersov dom. Zapravo sam mogao i pomisliti da je Evropljanin. Yankee bi svoju radnju nazvao ranch ili nekako
tome slino. Ali Helmersov dom! Tako to kau samo stranci u ovoj zemlji. Stanujete li i vi u njegovoj blizini?
Ne. Ja nemam ni rancha ni doma. Ja sam poput ptice u zraku ili ivotinje u umi.
Zar tako mlad? Gdje su vam roditelji?
Nikoga ja nemam!
Hm! Kako se zovete?
Zovu me Bloody Fox.
Bloody Fox? To govori o nekom krvavom dogaaju.
Jest, ubili su mi roditelje i itavu porodicu prije u Llanu estacadu. Ostao sam samo ja. Nali su me razbijene
lubanje. Bilo mi je tada oko osam godina.
Svi vrazi! Tada ste odista siromah ovjek! Napali su vas da vas orobe?
Jest.
Preostao vam je samo ivot, ime i strana uspomena.
ak i to ne. Helmers me naao u pijesku, uzeo me na konja i donio svojoj kui. itave sam mjesece proveo u
bunilu, a kad sam se probudio, nita nisam znao. Zaboravio sam ak i kako se zovem i jo se danas ne mogu toga
sjetiti. Samo sam upamtio trenutak prepada. Bio bih sretniji da se i toga ne sjeam, tada me ne bi vrua elja za
osvetom uvijek ponovo tjerala u tu stranu pustinju.
Zato su vas nazvali Bloodv Fox?
Bio sam sav oblit krvlju, a u vruici sam stalno spominjao rije lisica. Zakljuili su po tome da mi je to ime.
Vai su roditelji bili takoer iz staroga kraja?
Zacijelo. Jer kad sam se osvijestio govorio sam engleski i njemaki ali njemaki sam bolje govorio. Helmers je
postao moj drugi otac. Ali me nita nije moglo zadrati. Morao sam napolje u divljinu poput sokola kome su leinari
razderali roditelje, pa tako mora kruiti oko krvavih mjesta sve dok ne naie na ubojice. Fox je krgutao zubima i
svoga je konja tako otro podbo da se propeo.
Oiljak na elu potjee jo iz onih dana?
Jest, potvrdi mladi mrano. Ali, nemojmo vie govoriti o tome. To me uzrujava, pa bi se moglo dogoditi da
odem od vas i ostavim vas da sami poete do Helmersa.
Tako je, razgovarajmo radije o vlasniku tog doma. to je on bio u staroj domovini?
umarski inovnik.
Kako? povikao je Frank. I ja sam to takoer bio.
10
Bloody Fox ga je pogledao zaueno, a zatim ga je upitao: I vi takoer? To je odista radostan sastanak.
Jest. Ali budui da je bio namjetenik u tako lijepom zvanju, zato je otiao?
O jada! Bio je nadumar. Odreena uma bila je privatno vlasnitvo, a vlasnik, je bio ponosit, bezobziran i prijek
ovjek. Otro su se sukobili, a Helmers je zbog toga dobio lou svjedodbu i nikako vie nije mogao nai namje-
tenje. Tako je dospio ovamo. Vidite li ondje prijeko crvenu i crnu hrastovu umu?
Vidim, potvrdi Frank gledajui u pokazanom pravcu.
Ondje emo ponovo naii na potok, a iza ume poinju Helmersova polja. Dosad ste vi mene ispitivali, a sad mi
kaite neto o sebi. Ne zove li se ovaj dobri crnac Sliding-Bob?
Sada Bob poskoi u svome sedlu kao da eli sjahati.
Ah! Oh! Zato psovati massa Bloodv Fox dobri masser Bob?
Ne kanim te psovati ni uvrijediti, opravdavao se mladi. Drim da sam ti prijatelj.
Zato nazivati masser Bob tako kako su ga nazvali Indijanci, jer masser Bob ne zna tada dobro jahati? Sada masser
Bob jahati kao avao.
Da to dokae podbo je konja i odjahao upropanj ka pokazanoj umi.
Franka je takoer zaudilo to pitanje. Vi poznajete Boba? nastavio je. To je gotovo nemogue.
Nije ba tako! Ja i vas poznam.
Vidi, vidi! A kako se ja zovem?
Hobble Frank.
Grom i pakao! Tako je! Ali, mome, tko vam je o meni pripovijedao? Ja jo nikada nisam bio u ovome kraju.
Ah! smijao se mladi. ovjek mora znati za tako slavnog zapadnjaka.
11
Frank se naduo toliko da mu je frak bio premalen govorei: Ja? Slavan? Ve i to znate? Tko vam je to rekao?
Neki moj poznanik, Jakob Pfefferkorn, kojega obino zovu Debeli Jemmy.
Svi vrazi! Moj dobar prijatelj! Gdje ste razgovarali s njime?
Prije nekoliko dana govorio sam s njime gore na Washita riveru. Pripovijedao mi je kako ste se dogovorili da ete
se nai ovdje u Helmersovu domu.
Tako je. Hoe li doi?
Hoe. Ranije sam poao od njega i dolazim upravo odande. On e uskoro doi za mnom.
To je divno, to je krasno! Dakle, on je vama govorio o meni?
Pripovijedao mi je o vaem pohodu na Yellowstone. Kad ste mi ono prije rekli da ste bili umar, odmah sam znao
tko stoji preda mnom.
Dakle, sad mi vjerujete da sam poten ovjek?
Vjerujem vam, vjerujem i to da ste veoma dobra srca, smijao se mladi.
Dakle me debeljko nije ocrnio?
Kako da to uini! Zar da klevee dobrog Franka?
Jest, ali valja da znate da smo se mi katkada znali i porjekati oko nekih gimnazijalnih pitanja. Na svoju sreu je
uvidio da smo jedan drugome nadmoni i sada na itavu svijetu nema boljih prijatelja od nas. Ali eto Boba, a eto i
ume. Kamo da krenemo?
Prijei emo potok pa poi kroza umu. To je najkrai put. Jahai poput Boba ne trebaju utabana puta.
Tako je! sloi se crnac ponosito. Massa Bloodv Fox vidjeti kako masser Bob jahati. On jahati poput Indijanca.
Masser Bob je kadar sve proi.
Preli su vodu i jahali kroza umu i nita ih nije smetalo; prolazili su kroz polja kukuruza, zobi i krumpira. Ovdje je
na mjestima bilo plodne crne zemlje kao i u Teksasu koja daje
12
dobar urod. Potok je tekao sasvim kraj Helmersova doma, a iza te kue nalazile su se brojne staje i gospodarske
zgrade. Kua je bila sagraena od kamena, bila je dugaka, duboka i bez gornjeg kata, ali su usprkos tome zabati
imali dvije male izbe u potkrovlju. Pred vratima su se nalazili golemi hrastovi, bilo ih je etiri, a meu njima vie
jednostavnih stolova i klupa. Odmah se vidjelo da se desno od ulaza nalazi prostorija za stanovanje, a lijevo radnja o
kojoj je govorio Bloodv Fox.
Za jednim je stolom sjedio postariji ovjek, puio je lulu i ispitivaki promatrao doljake. Bio je visok i snaan, a
lice mu je bilo preplanulo od sunca; nosio je gustu bradu i odavao je pravog zapadnjaka koji mnogo radi, a to se
vidjelo po njegovim rukama.
Kad je prepoznao vou ove skupine, ustao je i izdaleka povikao: Welcome, Bloodv Fox! Napokon te ponovno
vidim. Imam novosti za te.
Odakle? pitao je mladi.
Odande. ovjek je pokazao rukom na jug.
Kakve su vijesti? Dobre?
Naalost nisu. Zacijelo su ponovo iskrsnuli leinari. Ima ih ponovo u plainsu.
Llano estacado Amerikanci naime nazivaju staked plain. Oba naziva imaju isto znaenje: stupovima oznaena
ravnica.
Vijest kao da je elektrizirala Bloodv Foxa. Skoio je iz sedla, brzo pristupio ovjeku i rekao:
Odmah mi to mora poblie rei.
Ne znam mnogo, i lako u ti kazati. Ali e prije toga ipak biti toliko pristojan i saopiti ovoj dvojici gentlemana
tko sam.
Ve sam im to rekao. Ti si Helmers, vlasnik ove farme, a ova gospoda su Hobble Frank i masser Sliding Bob koji
su doli k tebi da neto kupe.
13
Helmers je promatrao obojicu i rekao: elim ih ponajprije upoznati prije no to s njima stupim u trgovinu. Jo ih
nikada nisam vidio.
Mirno ih moe zadrati. Moji su prijatelji.
Ako je tome tako, dobro su mi doli. Helmers je Franku i Bobu pruio ruku pozvavi ih neka sjednu.
eljeli bismo prije svega spremiti nae konje, sir, ree Frank. Vi zacijelo znate to je prva dunost zapadnjaka.
Tako je! Po tome kako se brinete za vae ivotinje vidim da ste dobri ljudi. Kada kanite otii?
Moda emo biti prisiljeni da budemo kod vas nekoliko dana, jer oekujemo dobre prijatelje.
Odvedite konje iza kue i zovnite Herkulesa, crnca! On e vam u svemu biti na usluzi.
Obojica su uradili kako im je bilo reeno. Helmers ih je promatrao maui glavom; obratio se Bloodv Foxu: u-
dnovate si mi ljude doveo! Nekog francuskog konjanikog kapetana crne koe i gentlemana od pri je pedeset godina
koji nosi nojevo pero za eirom. To je i za Divlji zapad suvie.
Nemoj se varati, starino! Rei u ti samo jedno ime, pa e im odmah povjerovati. Oni su Old Shatterhandovi dobri
znanci i upravo njega ekaju ovdje.
to kae? povikao je Helmers. Old Shatterhand e doi u Helmersov dom? Tko ti je to rekao? Zar ovi ljudi?
Ne, to mi je rekao debeli Jemmv.
Zar si i njega susreo? Dvaput sam ga sreo i rado bih ga jo jednom vidio.
Za to e imati uskoro priliku. On i dugaki Davy nalaze se u drutvu koje ova dvojica oekuju.
Helmers je nekoliko puta snano povukao dim iz svoje lule, jer mu se upravo htjela ugasiti. Tada je povikao, a
pritom mu se itavo lice ozarilo radou. Kakve li vesele vijesti! Moram potrati do moje stare Barbare da je
obavijestim . . .
Stani! prekine ga Bloodv Fox drei ga vrsto za ruku.
14
Prije svega elim uti to se zbiva u Llanu.
Naravno, o zloinu je rije, odgovori Helmers okre-nuvi se Bloody Foxu. Kako te dugo nije bilo ovdje?
Gotovo dva tjedna.
Nisi, dakle, vidio u mene etiri porodice koje su htjele prijei kroz Llano. Ima tome tjedan dana kako su otili, ali
se nisu probili kroz Llano. Wallace, vodi, vratio se odande. Oni bi ga morali sresti.
Jesu li kolci bili u redu?
U tome i jeste stvar. Da pustinju ne pozna ve dvadeset godina i on bi bio izgubljen.
Kamo je otiao?
Lei gore u maloj sobi da se smiri. Po svom dolasku bio je napola mrtav od iznemoglosti, ali usprkos tome nije
nita uzeo kako bi se mogao odmoriti.
Moram do njega i moram ga usprkos njegovoj iscrpljenosti probuditi. Neka mi sve ispripovjedi.
Mladi je uzbueno otrao i nestao u kui. Farmer je ponovo sjeo puei svoju lulu. udei se urbi mladievoj
mahao je glavom. Tada mu se lice razvedrilo, poeo je na glas mrmljati za se: Debeli Jemmy! Hm! Pa ak i Old
Shatter-hand! Hm! A takvi ljudi dovode samo ispravne momke! Hm! Doi e itavo drutvo! Hm! Ali zar nisam
poao da o tome obvijestim svoju Barbaru . . .
Helmers je ustao da to saopi svojoj eni, ali je stao jer se upravo iza ugla pokazao Frank. No, sir, jeste li nali
crnca? upitao ga je Helmers.
Jesam, odgovori Frank. Bob je ostao s njime, pa sam im mogao povjeriti konje. Prije svega sam se urio do vas
da vam kaem koliko se radujem to sam naiao na kolegu.
Govorio je engleski, jer sve to se dosad govorilo govoreno je engleskim jezikom.
Rekoste kolegu? pitao je farmer. Gdje je taj kolega?
15
Ovdje! Vas mislim! Bloody Fox mi je pripovjeda da ste bili nadumar.
Tako je.
Mi smo, dakle, kolege jer i ja sam bio u mladosti poklonik umarske znanosti.
Zar tako? A gdje je to bilo?
U Njemakoj.
to? U Njemakoj? Vi ste, dakle, Nijemac, zato govorite engleski? Posluite se svojim materinjim jezikom.
To je ve Helmers progovorio njemakim jezikom, a Hobble Frank mu odmah upadne u rije: inim to s najveim
zadovoljstvom, gospodine nadumaru. Kada je rije o mome materinjem jeziku, tada sam odmah na biljei.
Ponosno vam kaem: bio sam umarski pomonik u Mo-ritzburgu kod Dresdena, znate li gdje se nalazi zamak sa
uvenim ribnjacima punim arana.
Helmers je ponajprije bio poneto iznenaen ovim govorom. Ipak je meutim 'gospodinu kolegi' prijateljski pruio
ruku i pozvao ga neka sjedne, elei da tako dobije vremena, pa da izmogne skoiti u kuu da donese neto za pie.
Kad se vratio, nosio je u ruci dvije boce i dvije pivske ae?
Svi vrazi, kako je to dobro! povie Frank. Pivo! Jest, to mi se svia! Pri tom plemenitom piu otvaraju se sve
brane u govoru. Zar se i ovdje u Teksasu pravi pivo?
Veoma ga mnogo prave. Valja da znate kako u Teksasu ima mnogo naih ljudi, a gdje je njih odnje je i piva.
Tako je, hmelj i slad, neka ih bog pozivi! Zar sami pravite pivo?
Ne! Dobavljam ga, ve prema prilici, iz Coleman Citvja. Ali u vae zdravlje, gospodine Frank.
Helmers je napunio ae i kucnuo se s Frankom. Ovaj zausti: Molim vas, gospodine nadumaru, nemojte se ska-
njivati i niega se ne bojte! Ja sam sasvim obian ovjek.
16
Nemojte me zbog toga nazivati gospodine Frank. Recite mi naprosto gospodine kolega! To e za obojicu biti
najbolje.
U pravu ste! sloi se Helmers nasmijano. Vi ste ovjek koji mi se osobito svia.
Naravno! Ali gdje se djeo zapravo na dobri Bloody Fox.
Otiao je da vidi jednog naeg gosta i da od njega neto sazna. Gdje ste ga sreli?
Napolju, na potoku, sat odavde.
Mislio sam da ste dulje vrijeme bili zajedno.
Nije to bilo potrebno. Ja sam toliko privlano simpatian da se odmah sprijateljim sa itavim svijetom. Mladi mi
je pritom ispriao itav svoj ivot. ak mi se i sasvim povjerio. Ne znate li nita poblie o njemu?
Ako vam je ve on sve ispripovjedio, ja drugo nita ne znam.
Oda ta ivi Fox zapravo?
Hm! Povremeno mi donosi zlato. Iz toga zakljuujem da je negdje naiao na nalazite.
To mu od srca elim: ini se da je i on podrijetlom iz naega kraja. Mora da je to strano ne znati na kojem kraju
ekvatora se ovjek rodio.
U tom se trenutku pojavio Bloody Fox; prilazio im je. Bio je jo ozbilniji negoli prije i odmah se obratio Helmersu:
To je strano to sam upravo uo od Wallacea! Ni na to drugo ne mogu misliti ve na te jadne ljude koje su ubili u
Llanu estacadu.
Zar su ubili ljude? pitao je dobroudni Hobble Frank, pun suuti. U Llanu? Kad se to dogodilo?
To nitko ne zna. Prije osam dana otili su odavde, ali nisu stigli na drugu stranu pustinje. Iz toga valja zakljuiti da
su nastradali.
A moda i nije tako. Moda su odjahali u drugome pravcu no to su bili rekli.
2 Sablast Llana estacada J 7
To ba i jest ono, ega se bojim. Odatle je samo jednim pravcem mogue prijei Llano. Taj pravac je upravo toliko
opasan kao da prelazite Saharu ili pustinju Gobi. U Llanu estacadu nema bunara, nema oaza a takoer nema deva
koje su kadre izdrati dugo vremena bez vode. To ini taj put veoma opasnim iako je krai od onog afrikanskog ili
azijskog. Ne postoji vrsti put. Zbog toga su pravac kojim je jedino mogue prijei Llano obiljeili koljem. Zbog
toga se tako zove ta pustinja. Tko se ne dri u pijesak zabijenih kolaca, taj je izgubljen. Umrijet e od iscrpljenosti i
ei. Vruina i e e ga ubiti. Takav ovjek gubi sposobnost miljenja i tako dugo jai u krugu dok mu konj ne
padne, a ovjek vie ne moe dalje. Malo je ljudi koji Llano tako tano poznaju pa se mogu snalaziti i bez tih
oznaka. Ali ta je onda ako ubice krivo postave kolje?
Bila bi to avolska stvar! izusti Frank prestraeno.
Tako je, ree Helmers, a o tome je rije. Ima razbojnikih skupina koje povade kolje iz zemlje i stavljaju ga u
krivom pravcu. Tko tako slijedi te znakove, taj je izgubljen.
Znakovi se iznenada gube, a jaha se nae u nevolji i vie se ne moe spasiti.
Zato se ne vrati po istim znakovima? Za to je prekasno, jer on se ve nalazi duboko u Llanu estacadu i vie nije
kadar dokuiti plodno tlo. Razbojnici ga i ne trebaju ubiti. Oni naprosto ekaju dok ga savlada e i poslije toga
orobe njegov les. Tako se ve mnogo puta dogodilo.
Zar je nemogue unititi te momke? Kad je Helmers upravo kanio odgovoriti na to pitanje, ugledao je nekog
ovjeka koji je upravo nailazio pojavivi se iza ugla. Bio je odjeven sasvim u crno, a u ruci je nosio mali zaveljaj.
Njegova visoka pojava bila je sasvim uska, a njegovo lice mravo i iljato. Visoki cilindar, koji je zabacio na iju,
odavao je duhovno lice. Uza sve to nosio je i naoari.
18
Pribliavao se udnovato hodajui i dotaknuvi lako obod eira pozdravio je: Good day, gospodo! Jesam li moda
stigao blagorodnom gospodinu Helmersu?
Helmers ga je promatrao pogledom koji je pokazivao da mu ba taj ovjek nije dobro doao, ali je ipak odgovorio:
Zovem se Helmers, jest, ali rije blagorodni mogli biste lako izostaviti. Ja nisam mirovni sudac i ne volim da me
stranci tako nazivaju. Jer to su, napokon, obine trule jabuke i gentleman ne voli da ga obasipuju time. Budui da
znate moje ime, mogli biste mi rei svoje.
Zato ne, sir! Zovem se Tobias Preissegott Burton i misionar sam svetaca posljednjeg suda.
Stranac je to izgovorio pun samoljublja i istunstva, ali sve se to nije dojmilo farmera, jer mu je Helmers odgovorio
slijeui ramenima: Vi ste Mormon? Nije to nikakva preporuka za vas. Nazivate se svecima posljednjeg suda. To je
nadmeno i preuveliano, a budui da sam ja obino ljudsko bie i nemam za te vae stvari smisla, bit e najbolje da
odmah zajedno sa svojim misionarskim izmama odete odavde. Ne trpim prodavaa dua u svome domu.
Bilo je to izreeno veoma jasno, ak i uvredljivo. Burton je, meutim, i dalje bio ljubazan, nekoliko je puta taknuo
obod eira snishodljivo govorei: Varate se, sir, kad mislite da sam namislio obratiti stanovnike ove plemenite
farme. Svratio sam k vama samo da se odmorim i da utaim glad i e.
Dakle, tako! No ako samo to elite dobit ete sve to vam treba pretpostavivi, naravno, da ste kadri i platiti.
Nadajmo se da uza se imate novaca.
Helmers je ponovo razgledao lik stranev, uinio je to otrim i ispitivakim pogledom, a tada mu se namrti lice kao
da nije ugledao neto to mu se svia. Mormon je pogledao u nebo, nakaljao se i poeo objanjavati: Dodue
nisam osobito obdaren blagom ovog grenog svijeta, ali jelo, pie i
2* 19
krevet jo mogu platiti. Nisam se ba spremio na takav izdatak, jer su mi rekli da je ova kua osobito gostoljubiva.
Ah! Tko vam je to rekao?
uo sam to u Tavlorsvillu odakle dolazim.
Rekli su vam istinu. Ali ini se kao da su zaboravili pridodati da sam ljubazan samo s onim ljudima koji su mi
dobrodoli.
Zar ja nisam taj?
Niste, da pravo kaem niste.
Ali ja vam nisam nita uinio.
Moda. Ali usprkos tome, kad vas tano gledam, ini mi se kao da biste mi mogli uiniti neto naao. Nemojte mi
to uzeti za zlo, sir! Ja sam otvoren ovjek i obiavam otvoreno kazivati svakome to o njemu mislim. Vae mi se lice
ne svia.
I sada se inilo kao da Mormon nije povrijeen. I trei put je dotakao obod svog eira, govorei umiljato: U tome
ivotu sudbina je pravednika da ga tek upoznaju. to se tie moga lica ja tu nita ne mogu promijeniti. Ako vam se
ne svia nije to moja krivica.
Vi doputate da vam se to kae. Mora da je u vas veoma debela koa kad to mirno primate. Uostalom moram vam
priznati da zapravo nita nemam protiv vaeg lica. Nain kako tim licem prolazite svijetom, to mi se ne svia. A
takoer mi se i ini kako to zapravo i nije vae pravo lice. ini mi se kao da vam je izraz sasvim drugaiji kad ste
sami. A zatim ima i jo neto to mi se ne svia.
Smijem li vas zamoliti da mi to kaete? Rei u vam a da me ne morate moliti. Mnogo me smeta, naime, to
dolazite iz Tavlorsvilla. Zato? Imate li ondje neprijatelja? Nijednog. Ali razjasnite mi kamo ste naumili poi.
Kanim gore u Fort Elliot. Hm! Zar najblii put onamo vodi kraj moje kue?
20
Ne, ali uo sam toliko dobra o vama da sam vas od srca elio upoznati.
Nemojte to eljeti, mister Burton, jer to moda ne bi bilo dobro za vas! Ali da nastavimo! Gdje vam je konj?
Moj konj? Nemam konja. Doao sam pjeke. Oho! Samo mi nemojte tako neto pripovijedati! Konja ste negdje
sakrili i ja mislim kako ba nisu isti razlozi koji su vas naveli na to. Ovdje svatko ima konja, svaka ena i svako
dijete. Bez konja je ovjek ovdje, u tom predjelu izgubljen. Stranac, koji sakriva konja i to zatim nijee ne misli
dobro.
Mormon je sklopio ruke i povikao: Ali mister Hel-mers, kunem vam se da odista nemam konja! Hodam pjeke
zemljom; jo nikada nisam sjedio u sedlu.
Helmers je ustao s klupe, pristupio strancu, poloio mu svoju teku ruku na rame i nastavio: ovjee, to vi meni
govorite, meni koji tako dugo ivim ovdje na granici? Zar mislite da sam slijep? Ja vidim kako su vam hlae na
unutarnjoj strani izlizane od jahanja. Vidim rupe ostruga na vaim izmama . . .
To nije dokaz, sir! prekine ga Mormon u govoru, kupio sam stare izme. Rupe su ve postojale.
Tako, dakle! Koliko ih ve nosite?
Ima tome dva mjeseca.
Rupe bi ve davno bile ispunjene prainom i blatom. Ili ih moda iz vlastitog zadovoljstva svakog dana pravite?
Prole noi je kiilo. Toliko pjeaenje bi vae izme ve davno ispunilo blatom. To, to su toliko iste, siguran je
dokaz da ste jahali. Nadalje vonjate po konju, a ovdje, pogledajte samo! Kada budete jo jednom ostruge stavljali u
naprtnjau, pobrinite se da ne vire napolje! Pokazivao je pritom mjedenu ostrugu koja je virila iz straneve
naprtnjae.
Te sam ostruge sino naao, branio se Mormon. Trebalo je da ih ostavite, jer ih ionako ne trebate.
21
Uostalom, to me se ne tie da li jaete ili ne. to se mene tie mogli biste prolaziti svijetom na klizaljkama. Ako
moete platiti, dat u vam jesti i piti. A zatim neka vas voda nosi! Preko noi vas ne kanim zadrati. Primam ljudi
koji u meni ne bude sumnju.
Helmers je pristupio prozoru, rekao nekoliko poluglasnih rijei, vratio se zatim na svoje mjesto i prividno se vie
nije brinuo za stranca. Mormon je sjeo za oblinji stol, i pobono priklonio glavu mirno ekajui to e mu donijeti.
Odavao je ovjeka koji je nekriv bio osumnjien.
Hobble Frank je paljivo sluao ovaj razgovor. Sada, kad je sve bilo gotovo, nije se vie brinuo za Mormona.
Sasvim drugaije se meutim ponaao Bloodv Fox.
Mladi je odmah po stranevu dolasku irom otvorio svoje oi i nije ga vie isputao iz vida. Nije sjeo i naumio je
da napusti farmu. Njegov je konj jo bio kraj njega. Sad se uhvatio za elo kao da se uzalud trudi kako bi se neemu
dosjetio. Spustio je potom ruku i polako sjeo kraj farmera, ali tako da moe tano promatrati Mormona. Trudio se da
to nitko ne primijeti, ali nije mogao sakriti unutranju uzbue-nost. Uto se pokazala postarija, punana ena.
Donijela je kruha i pogolem komad peena mesa. To je moja ena, razjasni Helmers Hobble Franku njemakim
jezikom, s Mormonom je razgovarao engleski. Ona govori njemaki toliko dobro kao i ja.
To me veoma veseli, ree Frank pruajui joj ruku. Davno je tome kako sam poslednji puta s jednom lady
razgovarao tim jezikom. Od srca vas pozdravljam, draga moja gospoo Helmers!
Dobra ena nije znala to bi zapravo razgovarala s ovim momkom. Upitno je pogledala svojega mua, a Helmers joj
je pripomogao govorei: Gospodin je moj kolega, on je umar, koji bi zacijelo u naem kraju daleko dotjerao.
Tako je! prekine ga Frank brzo. umarstvo je pravi put kojim bih se rukama i nogama uspinjao navie samo da
22
me nije sudbina zgrabila i povukla u Ameriku. Nadam se da emo se brzo i dobro upoznati, draga gospodo
Helmers.
Osvjedoena sam da e to biti tako! odgovori mu ona.
Ali sada mi je stalo samo do piva. Mogu li dobiti jo jednu au?
Uzela je njegovu au u ruku da je jo jednom napuni. Usput je donijela Mormonu kruha, sira, vode i malu aicu
rakije. Ovaj je zapoeo jesti ne brinui se to nije dobio meso.
Sad se pojavio Bob. Masser Bob biti gotov, javio je. Masser Bob takoer jesti i piti.
U tom trenutku ugledao je Mormona. Zastao je, promatrao je ovjeka nekoliko trenutaka i tada povikao: to vidjeti
masser Bob! Tko ovdje sjediti! To biti massa Weller, kradljivac, on pokrasti massa Baumann mnogo novac.
Mormon je skoio na noge buljei prestraeno u crnca.
to si to rekao? pitao je Frank poskoivi takoer na noge. Taj ovjek da je onaj Weller?
Jest, on biti! Masser Bob ga tano poznavati! Masser Bob ga tano tada vidjeti!
Grom i pakao! Bio bi to prekrasan susret. to vi kaete na to, mister Tobias Preissegott Burton?
Mormon je savladao trenutan strah. Prezirno je odmahnuo rukom prema crncu i odgovorio: Taj crnac nije pri
zdravoj pameti. Ne razumijem ga. Ne znam to hoe.
Njegove su rijei bile sasvim jasne. Nazvao vas je imenom Weller govorei da ste njegova gospodara, nekog
izvjesnog Baumana, pokrali.
Moje ime nije Weller.
Moda ste se jednom tako zvali.
Oduvijek se zovem Burton. Nigger ini se kao da me zamijenio s nekim.
Tada mu pristupi Bob prijetei i povie: to biti masser Bob? Masser Bob biti crnac, nikakav nigger. Masser Bob
biti obojeni gentleman, ako massa Weller jo jedno Bobu rei
23
nigger, masser Bob njega oboriti akom kao massa Old Shatterhand.
Helmers je odmah skoio meu njih govorei: Bobe, samo nikakva nasilja! Ti optuuje ovog ovjeka za krau.
Moe li to dokazati?
Jest, Bob imati dokaze. Massa Frank takoer znati kako massa Baumann biti okraen. On biti svjedok.
Je li to istina, mister Frank?
Jest, potvrdi upitani. Ja to mogu potvrditi.
Kako se to zbilo?
Moj prijatelj Baumann, kojega oni to ga poznaju nazivaju ukratko Lovac na medvjede, imao je prijeko u blizini
South Fork od Chevenne rivera radnju, a ja sam mu bio drug u poslu. Ispoetka je posao iao veoma dobro, jer su ga
mnogo posjeivali kopai zlata koji su se u to vrijeme sakupljali na Black Hillsu. Zaradili smo mnogo novaca i u nas
je esto bilo mnogo novanica i zlatnih zrnaca. Jednoga sam dana morao otii na put da obiem kopae zlata kako
bih utjerao dugove. Kad sam se nakon tri dana vratio, zauo sam da je Baumann za to vrijeme bio pokraden. Bio je
sam u kui s Bobom i zadrao je nekog stranca imenom Weller preko noi u kui. Idueg jutra nestalo je Wellera, a
takoer i novca: gonjenje nije posreilo jer je nevrijeme izbrisalo tragove. Sada Bob tvrdi da u tom svecu prepoznaje
kradljivca i ja ne mogu pretpostaviti da se prevario. U Boba su otvorene oi, a i dobro pamti ljude. To je ve jednom
dokazao. To je mister Helmers, sve to vam mogu rei.
Vi, dakle, niste tada susreli kradljivca?
Nisam.
Prema tome niste kadri potvrditi da mi pred sobom imamo kradljivca. Bob je usamljen u svojoj tvrdnji. to nam je
initi znate i sami.
Masser Bob tano znati to mu je initi! povie crnac. Masser Bob e momka izlupati na mrtvo ime. Masser Bob
se ne varati.
24
Naumio je Helmersa maknuti ustranu kako bi se ponovo pribliio Mormonu. Farmer ga je meutim zadrao
govorei: Stani! Bilo bi to nasilje, a ja to ne doputam u mojoj kui.
Dobro. Masser Bob ekati dok momak ne napustiti vae tlo. Tada e ga zgrabiti i objesiti na prvo drvo. Masser Bob
ovdje sjediti i dobro paziti kada lopov otii.
Bob je sjeo, sjeo je tako da Mormona stalno ima na oku. Vidjelo se da je prijetnju ozbiljno namislio ostvariti. Burton
je pun straha promatrao orijaku pojavu crnevu; obratio se Helmersu: Sir, ja sam odista nevin. Ovaj crnac me s
nekim zamijenio, nadam se da se mogu pouzdati u vau zatitu.
Nemojte se suvie pouzdavati u mene! glasio je odgovor. Nema dokaza, a ta me se stvar, uostalom, i ne tie, jer
ja nisam nikakva vlast. Dok budete ovdje, moete biti mirni. Ja sam vam, meutim, ve jednom rekao da odete to je
mogue prije. to e se tada dogoditi meni je svejedno. Ne . mogu Bobu zabraniti da svoju stvar s vama rijei u
etiri oka. Da vas umirim mogu vam rado obeati da neu pasti u nesvijest ako vas sutra ugledam objeena o najjau
granu.
Time je stvar zapravo bila zavrena. Mormon je ponovo zapoeo jesti, ali jeo je sasvim polako pravei velike stanke
kako bi to dulje bio u sigurnosti. Bob ga nije putao iz oiju, a Bloodv Fox, koji je bio napadno miran, promatrao
ga je jednako pozorno kao i prije.
HITAC U ELO
Sad je svatko bio zabavljen jelom i vlastitim mislima i razgovor je zastao. Kad je kasnije Frank zapoeo ponovo
razgovor o Llanu estacadu, prekinula ga je u torne pojava jednog novog gosta. ini se da vau kuu mnogi
posjeuju, mister Helmers, ree Frank. Ondje ponovo netko nailazi, namislio je pravo k nama.
25
Gostioniar se okrenuo spram doljaka, prepoznao ga je i rekao ivo: To je netko tko mi je uvijek dobrodoao, te je
dobar momak na kojega se ovjek u svakoj prilici moe osloniti.
Zacijelo je to neki vodi, kako se ini, koji se eli snabdjeti kod vas.
Zar mislite da je tome tako budui da vidite na obje strane sedla goleme bisage?
Jest.
Varate se. On nije trgovac, on je jedan od naih najboljih izviaa, ovjek, kojega morate upoznati.
Moda ga znam po imenu.
Kako se zapravo zove ne znam. Svi ga zovu Juggle--Fred, a to znai neto poput maioniara; on umije da ini
stotinu majstorija, a svaka e vas naprosto zadiviti. Stvari koje su mu zato potrebne dri u bisagama.
uo sam ve neto o njemu. On je putujui maioniar, a katkada je i vodi i traga, nije li tako?
Upravo obrnuto: on je izvanredan traga koji svoje drutvo povremeno zabavlja majstorijama. ini se da je mnogo
bio u drutvu sa slavnim cirkusantima, a takoer zna i njemaki jezik. Zato je doao na zapad i zbog ega je ovdje
ostao dok bi negdje drugdje svojom spretnou postao bogat ovjek, to ne znam niti me se to tie, ali sam
osvjedoen da e vam se svidjeti.
Jaha o kome su govorili sada se pribliio. Zaustavio je konja neto ispred kue i povikao: Halo, stari krmaru,
ima li jo mjesta za siromano potucalo koje nije kadro da plati ono to pojede?
Za tebe u svako doba ima mjesta, odgovori Helmers. Samo doi! Sjai sa svoje koze i raskomoti se! Naii e na
ugodno drutvo.
Nekadanji opsjenar je preletio prisutne upitnim pogledom i rekao: Tome se i nadam! Naeg Bloodv Foxa poznam,
o crncu ne brinem. Onaj drugi omaleni gentleman u
26
fraku i enskom eiru ne ini mi se loim momkom. A onaj trei koji jede sir kao da brsti jeevu kou, no, hm,
njega jo elim upoznati.
Bilo je udnovato kako je taj ovjek odmah bio oprezan s Mormonom. Pribliio se i sjahao. Dok je Helmersa
pozdravio poput starog prijatelja srdano rairivi ruke, Frank ga je pozorno promatrao.
Taj Juggle-Fred bio je ak i ovdje na Divljem zapadu naroita pojava. Prvo to je ovjek primijetio na njemu bila je
prilino velika grba koja je nagrivala njegov inae sasvim lijep stas. Bio je srednje visine, veoma snaan; u njega
nisu bile duge ruke a nije imao ni uske grudi ni kratak trup kao to je est sluaj u svih grbavaca. Okruglo, puno,
glatko i izbrijano lice njegovo bilo je veoma tamno, ali s lijeve strane na obrazu se vidio veliki oiljak kao da je neka
strana rana bila nevjesto saivena. Najneobinije je bilo to to su mu oi bile sasvim jasno razliite boje; lijevo oko
je bilo lijepe modre boje neba, a desno sasvim crno.
Nosio je visoke izme od bivolje koe s golemim meksi-kanskim mamuzama i crne hlae od koe, jednako takav
kaput i prsluk u obliku koulje koji je bilo od jake, modre oje; opasan je bio irokim konim pojasom u kojem je
bilo, pored metaka, noa i jednog revolvera velikog kalibra, mnogo sitnica koje su potrebne svakom zapadnjaku.
Novu kapu od dabrovine navukao je duboko preko ela, tako da mu se uope nije vidjelo, a na zatiljak mu se
sputao da-brov rep.
Helmers je njegova konja nazvao u ali kozom, a to ba i nije bilo bez osnova. ivotinja je bila neobino krakato i
vjerojatno veoma izmoreno stvorenje. Batrljak repa bio jego i bio se sasvim ovjesio; na njemu je jo bilo nekoliko
kratkih dlaka koje mora da su bile izvanredno privrene mjestu odakle su prije mnogo godina nikle. Da li je to kljuse
neko bilo vranac, ili rian, ili lisac to se sada vie nije moglo utvrditi jer je tom kljusetu na mnogim mjestima
poispadala
27
dlaka, pa se koa sivjela toliko neodreeno kao da je to staro kljuse jo u doba seobe naroda jahao neki Suev ili
Gepid. Repu nije bilo ni traga. Neobino velika glava visjela je ivotinji tako da je gubica gotovo dodirivala zemlju,
a inilo se kao da jedva nosi dugake debele i potpuno gole magaree ui. Pritom je ivotinja imala zatvorene oi
kao da spava i tako kako je ovdje stajala bila je prava slika gluposti i bespomonosti.
Poto je vlasnik toga konja Helmersu stisnuo ruku, zapitao je: Za mene dakle ima mjesta? A ima li jela?
Naravno! Sjedni! Ovdje je dosta mjesta i za tebe.
Hvala. Sino sam pokvario eludac. Govedina mi je danas preteka. Radije bih pojeo mladu koko. Ima li jednu?
Zato ne? Pogledaj! Ondje ima pohanaca itavo mnotvo. Pokazao je pritom dva jata mladih pilia koji su se
motali pod okriljem stare koke u blizini stola kako bi ugrabili pokoju mrvicu.
Lijepo! sloi se Fred. Molim jedno. Neka mi ga tvoja gospodarica priredi. Oerupat u ga sam. Govorei to
podigao je svoju dvocijevku, nanianio na jedno pile i opalio. Kad je hitac prsnuo, njegov se konj nije pomaknuo, a
ni otvorio oi nije. inilo se kao da je ukoen i kao da ga se ne tie to je u njegovoj blizini prasnuo hitac.
Pile je ostalo na mjestu mrtvo. ovjek ga digne i pokae. Na sveope zauenje na piletu nije bilo nijednog pera,
tako da ga se odmah moglo pei. Svi vrazi! smijao se Helmers. Mogao sam se odmah domisliti da u biti
svjedok nekoj tvojoj novoj majstoriji. Ali kako si to uinio?
Dalekozorom.
Nesmisao! Pucao si iz puke.
Naravno. Ali prije toga sam izdaleka promatrao sve vas iz daljine svojim teleskopom, a takoer i pile. Zbog toga
sam odmah priredio sve kako bih se prikazao tvojim gostima kao maioniar.
28
r
Da li bi ovjek mogao upoznati tvoje pripreme? Zato ne? To je prava igrarija. Puku valja napuniti grubom
eljeznom pilovinom, umjesto kugle ili same, i valja ciljati tako da zahvati pticu straga, pa e tako perje, ako nije
suvie jako, biti ptici gotovo obrijano. Eto, nije ovjeku potrebno da studira crnu ili bijelu magiju pa da bude
takozvani maioniar. Ali, zapovjedi neka mi ispeku ptiicu! Nadam se da je dozvoljeno da i ja sjednem ovamo.
Naravno! Oba ova gentlemana prijatelji su moji i Old Shatterhandovi kojega ovdje oekuju.
Old Shatterhand? nastavi Juggle-Fred. Je li to istina?
Jest. Doi e takoer i debeli Jemmy.
Kakva li veselja! To je vijest da naprosto bolje nema. Ve sam odavno elio vidjeti tog Old Shatterhanda. Raduje
me to sam upravo u pravi as doao ovamo.
Radovat e te kad dozna i to da je ovaj ovdje gentleman iz naega kraja. Zove se Frank i kolega je ...
Frank? prekine ga maioniar. Da to nije moda Hobble Frank?
Grom i pakao! povie malian. Vi znate moje ime? Kako je to mogue?
Juggle-Fred mu odgovori: Ne morate se tome uditi. Prije su bila druga vremena. Dogodila su se dobra i zla djela,
a bilo ih je itavo mnotvo ovdje na dalekom Zapadu i zbog loih veza vijest, bilo kakva, polako se irila. Ali ako se
sada neto znaajno dogodi, u tren oka se proiri tamo od vode sve do Meksika i od starog Frisca sve do New Yorka.
Va hrabri pohod u Yellowstone ve je poznat, a takoer i vaa imena. U svakoj tvravi, u svakom okrugu i pri
svakoj logorskoj vatri pria se o vaem pohodu i ne smijete se uditi to znam vae ime. Neki stupiar, koji je gore
na Spotted Tail vodi razgovarao s Moh-Awom, sinom Oihtka-Petava, i sada doao prijeko u Fort Arbuckle
pripovijedao je svima koga god bi sreo, a
29
takoer i meni, itavu priu; pripovijedao je to tako iscrpno kako ju je upravo on sam bio uo.
No, ree Hobble Frank, tko zna to su sve izmislili od Spotted Tail vode pa sve do Fort Arbucklea. Od mia
postaje sjeverni medvjed, a od gliste golema zmija; obini lovac na dabrove postaje slavni Hobble Frank. Ja
doputam da smo bili pravi Herkulesi i Minosauri, ali vie od onoga to je prava istina ne doputam da se govori.
Junaka resi krepost povuene skromnosti.
Vaa skromnost puna je prednosti i ja sam veoma zadovoljan to sam vas ovdje upoznao. Molim vas, pruite mi
vau ruku.
Juggle-Fred prui Franku desnicu. Malian mu je vrsto stisne govorei: Rado to inim, jer sam doznao od
gospodina Helmersa da ste iskusan i dobar ovjek. Htio bih zapravo znati kakav vam je bio ivot.
Lako je to ispripovjediti! Ponajprije sam polazio gimnaziju gdje sam . ..
O, jao! To nije ba osobita preporuka. Zato ne?
Prema svemu to je nekad bilo u gimnaziji ja osjeam odbojnost. Ti ljudi sebe precjenjuju. Ti ljudi ne mogu shvatiti
da je i umar takoer mogao da postane uenjak. Ve sam to nekoliko puta iskusio. A za me je bila djetinjarija da te
ljude osvjedoim kako sam ja ovjek koji bih ih mogao staviti u mali dep od prsluka. Dakle i takav mali studij ste i
vi proli.
Jesam. Poslije gimnazije posvetio sam se, po savjetu mojih dobroinitelja, slikarstvu, pa sam polazio akademiju.
Bio sam darovit poprilino, ali naalost nisam izdrao. Ubrzo sam se umorio i od prave umjetnosti spustio sam se do
takozvanog ljubitelja umjetnosti. Bio sam spretan momak, ali u meni nije bilo snage i unutranje postojanosti.
Jednom rijei bio sam lakouman. Tisuu sam ve puta to poalio. to bi od mene danas bilo da sam bio vri.
30
No, daroviti ste jo i danas, odista. Ponite jo jednom.
Sada? Kad se izgubio mladenaki ar? Dragi moj Hobble Frank, nestalo je tih snova. Trudim se da ivim u svome
zvanju vodia poteno pa da budem mojim suputnicima od koristi. Ali nemojte me slati u kolu, mene tako stara
momka . . . Blago onome koji ne mora potkraj ivota kuati ono to je propustio da uini u mladosti! Ali, molim vas,
priajmo radije o neemu drugome.
Jest, preimo na neto drugo! odvrati dobroduni Hobble Frank ivo. Priajmo o mojim prijateljima koje u
uskoro sresti, priajmo o Old Shatterhandu, o dugakom Davvju, o debelom Jemmvju, o Winnetouu, koji. . .
Winnetou? prekine ga Fred. Zar mislite onog slavnog poglavicu Apaa? Gdje ete ga sresti?
On se dogovorio samo s Old Shatterhandom. Nadam se da e biti s onu stranu Llana estacada.
Hm! Tada se i ja mogu nadati da u ga vidjeti. Naumio sam, naime, prijei preko Llana. Unajmili su me neki ljudi
koje u prevesti preko pustinje i otii s njima jo do El Pasa. Oni su Yankeei, naumili su prijeko u Arizoni praviti
dobre poslove.
Moda trguju dijamantima?
Jest, upravo tu robu kane kupovati. ini se da uza se nose goleme svote novca kako bi na licu mjesta kupovali
drago kamenje.
Helmers je mahao glavom i upao u njihov razgovor: Zar ti vjeruje u takvo nalazite? to se mene tie itavu tu
priu smatram izmiljotinom.
Bio je u pravu. U to vrijeme pojavile su se nenadano vijesti, da su u Arizoni otkrivena nalazita dijamanata. ak su i
bila poznata imena ljudi koji su u malo dana postali bogatai naavi dijamante. Pokazivali su ak kamenje, a bio je
dobar broj i velikih koji su navodno ondje naeni. Vijest se proirila itavom zemljom za malo tjedana, gotovo za
malo
31
dana. Kopai iz Kalifornije i iz svih sjevernih krajeva naputali su svoja dosadanja nalazita i urili u Arizonu. Ali
ve je i spekulacija naila na plodno tlo. Navratnanos iskrsnula su drutva kojima su bili milijuni na raspolaganju.
Nalazita dijamanata bit e kupljena kako bi se mogla eksploatirati. Nitko nije mogao dobiti claim. Agenti su
naprosto letjeli amo tamo nosei u depovima pokusne primjerke kamenja to su ih bili tek povrnim kopanjem
izvukli na pojedinim mjestima. Preuveliavali su itavu stvar i za kratko vrijeme je dijamantna groznica prerasla onu
zlatnu od nekad.
Oprezni su ljudi, meutim, pazili na svoje depove, a razoaranje, koje su predskazivali, uskoro je nastupilo. itava
velika prijevara bila je izmiljena od nekolicine spretnih Yankeeja. Bili su se pojavili a da ih nitko nije poznavao;
ponovo su nestali a da ih nitko nije upoznao. Zajedno s njima nestali su takoer i milijuni. Dioniari su uzaludno
psovali. Veina ih je sada nijekala da u njih ima dionica, nisu doputali da im se jo i smiju. Dijamantna nalazita,
koja su se bila tako brzo proula, ponovo su opustjela, a razoarani kopai zlata vratili su se svojim nalazitima da
ondje spoznaju kako su im drugi zaposjeli njihova mjesta, drugi koji su bili pametniji od njih. Time je stvar bila
zavrena i nitko vie nije govorio o tome.
Bilo je to nedugo poslije poetka groznice kad su se dosad opisani dogaaji odvijali ispred Helmersovih vrata.
Farmer je bio jedan od onih koji nisu vjerovali u tu vijest. Juggle-Fred je naprotiv govorio: Zasada, ne sumnjam u
istinitost svega toga. Ako su dijamante nali negdje drugdje, zato da ih ne bude i u Arizoni. Mene se sve to ne tie.
Ja imam drugog posla. to vi mislite o tome, mister Frank? Sud ovjeka u kojega je tako bistar um, vae iskustvo i
znanje ne treba odbaciti.
Hobble Frank je primijetio laku, ali dobrodunu crtu ruganja, ali je usprkos tome odgovorio: Raduje me to ste
32
mi se obratili s toliko vjere, jer ste se obratili na pravog ovjeka. Ja, naime, mislim da su dijamanti sasvim lijepa
stvar; ali osim svega toga ima i drugih stvari koje su takoer lijepe. U trenutku velike gladi obina drinska kobasica
milija mi je od najveeg dijamanta, a ako sam edan, e ne mogu utaiti nikakvim brilijantom. A zar ovjek i moe
uiniti neto vie nego da se do sita najede i u potpunosti ugasi e? Ja sam sobom i svojom sudbinom potpuno
zadovoljan i ne trebam dragulja. Ili da njima okitim svoj amazonski eir? Umjesto dragog kamenja ja nosim svoje
pero i to mi dostaje.
Kad bih znao da u prijeko u Arizoni nai dragulj velik poput hajdelberke bave ili u najmanju ruku kao dobro
izraslu tikvu od tri stotine kila, ja bih poao onamo i donio taj dragi kamen. Manjega, meutim, ne elim. Bilo bi mi
inae suvie bijedno. Ali ako ovjek nikako ne zna hoe li uope neto nai ili je te sree da iskopa kameni poput
makova zrna, ne, nema toga ovjeka koji e me dovui na dijamantno polje. Mi smo Evropljani i nama nisu potrebni
dijamanti, jer svaki od nas u srcu nosi dragulj.
Lijepo ste to rekli! povie Helmers, pruajui Hobble Franku ruku. U pravu ste govorei o dragulju u srcu. Ne
trebamo se mi brinuti za dijamante koji navodno rastu u Arizoni. Tvoji ljudi, Frede, koje valja da provede kroz
pustinju, nee praviti ba osobite poslove. Bilo bi bolje u svakom sluaju kad bi ti ljudi sa svojim novcem ostali kod
kue. Mogu ga se rijeiti a da i ne vide nijedno dijamantno zrno. ini se kao da ba nisu mudri momci, jer su
dopustili da se zna kako nose mnogo novaca uza se. To ne bih nikome svjetovao, a ponajmanje ovdje.
Sutra poslije podneva sastat u se ovdje s njima. Trebalo je da kupe jo dva tovarna konja, a za to im treba pola
dana. Zbog toga sam pojahao naprijed kako bih vrijeme do sutra proveo s tobom.
Dobro si uradio, stari prijatelju. Koliko ih je?
3 Sablast Llana estacada
33
estorica su, a nekolicina od njih ponaaju se kao pravi zelembai, ali meni je to svejedno. ini se kao da dolaze iz
St. Luisa i vjeruju kako e se vratiti onamo s milijunima.
Hoe li nai put do moje farme?
Zacijelo hoe, jer sam im ga tano opisao i nemogue je da skrenu. Ali stani, crne, to ti je?
To je pitanje bilo upueno Bobu.
Dan se naime u meuvremenu gasio i nastupao je suton koji je u tom predjelu osobito kratak. Bilo se ve toliko
zamrailo da je vidik bio dosta slab. Bob i Bloody Fox su usprkos tome budno pazili na Mormona. Burton se trudio
da se tako postavi kao da uope ne pridaje vanosti razgovoru kako bi ostale zavarao da on kao Mormon, kojem je
itavo bie nalikovalo pravom Vankeeju, ne razumije njemaki jezik ma kako oni glasno govorili i ma kako je bilo
nemogue da ne uje svaku rije.
Kad je Juggle-Fred govorio o onoj estorici koje e provesti kroz Llano estacado, Burtonove crte lica odavale su
najveu napetost. Pri spomenu kako ta estorica nose uza se mnogo novaca inilo se kao da je smijeak ozario
njegove tanke usne, a to nitko nije mogao primijetiti zbog slabe vidljivosti.
Od vremena do vremena podizao bi glavu kao da slua, a pogled je nestrpljivo upravljao onamo odakle je bio doao.
Znao je da je zapravo zarobljenik, jer ga oi erneve nisu isputale iz vida. Bivalo mu je iz minute u minutu sve
neugodnije. Morao je razmiljati o Bobovoj prijetnji, a crncu nije vjerovao.
Sada, kad se ve gotovo sasvim smrailo, inilo se da e Burtonu biti mogue da brzo ustane i pobjegne odatle, to
bi mu kasnije zacijelo tee polo za rukom. Zbog toga je posegnuo za naprtnjaom to ju je bio donio; poeo ju je
malo pomalo povlaiti k sebi. Naumio je tada nenadano skoiti na noge i brzim koracima zaviri za ugao kue. Kad
34
bude jednom ondje i kad bude nestao u grmlju, nije trebalo da se boji svojih progonitelja.
Ali se prevario u Bobu. Ovaj je bio kao i svi crnci tvrdoglav u provoenju onoga to je naumio. Crnac je primijetio
kako Mormon posie za svojim stvarima, pa je ustao upravo u trenutku kad je ovaj htio skoiti; uinio je to tako
brzo da je gotovo oborio Helmersa. Zbog toga je Juggle-Fred upitao Boba to se to zbiva ovdje. Ovaj je odgovorio:
Masser Bob vidjeti kako lopov htjeti otii. Ve posegnuti za svoje stvari. Htjeti brzo pobjei. Masser Bob e ga na
drugom tlu sastaviti sa zemljom zbog toga poi s njim i ne pustiti ga iz oiju. Pribliavao se krajnjoj taki klupe,
tako da se, usprkos tome to je Mormon sjedio kraj drugog stola, nalazio u njegovoj blizini.
Pusti ga neka ode! ree Helmers. Taj ovjek moda i nije vrijedan da toliko pazi na nj.
Massa Helmers imati pravo. On nije vrijedan, ali je vrijedan novac koji on ukrasti. On ne otii bez pratnje masser
Boba.
Tko je zapravo taj ovjek? pitao je Juggle-Fred tiho. Odmah mi se nije svidio. Izgleda kao neki vuk koji se
preruio u ovcu. Kad sam ga ugledao, bilo mi je kao da sam ve tu otru, iljatu njuku negdje vidio i to u
okolnostima koje ne govore o njemu nita dobra.
Helmers mu je u po glasa razjasnio zato ga Bob toliko promatra, nastavio je: Bloodv Fox takoer, ini se, pazi na
tog ovjeka vie no to doputa da to primijetimo. Nije li tako?
Well! potvrdi mladi. Taj ovjek je meni neto uinio, a to nije bilo neto dobro.
Zar tako? to ti je uinio? Zato ga ne pita? propitivao se Helmers.
Ja ne znam to je to bilo. Lupam glavu kako bih se dosjetio, ali uzalud. ini mi se kao da sam neto sanjao i
-1* 35
pojedinosti sna ponovo zaboravio. A na temelju ovakvih nejasnih i maglovitih slutnja ne mogu navaliti na ovjeka.
To ne razumijem. Ono to znam, to naprosto znam. O nekim maglovitim slutnjama u mene nema ni govora. Ali
postalo je tamno. Hoemo li prijei u sobu?
Ne, u kuu taj momak ne smije, a ja ga moram promatrati. Ja ostajem ovdje. Moda u se ipak dosjetiti kakav
raun imam s njime.
Tada u se potruditi da donesem svjetlo kako se ne bi mogao oduljati odavde.
Helmers je poao u kuu i uskoro se vratio s dvije svjetiljke. Bile su to jednostavne limene petrolejske posude, a iz
jednog otvora virio je jaki stijenj. Staklenog cilindra i zaklona nije bilo. Usprkos tome svjetiljke su obasjavale
prostor sve do vrata.
Upravo u trenutku kad je Helmers objesio svjetiljke, zauli su se koraci koji su dolazili odande gdje su se nalazila
kukuruzna polja. Moje se ruke vraaju kui! ree on.
Amerikanac naime smatra rukama svaku muku ili ensku osobu koja se nalazi u njegovoj slubi. Ali Helmers se
prevario. Kad se ovjek naao u krugu svjetla, vidjeli su da je to neki stranac.
Bio je to neki dugaki, snani, ovjek s bujnom bradom, odjeven na meksikansku, ali bez ostruga to je upadalo u
oi. Za pojasom mu je virio drak noa i dva revolvera, a u ruci je nosio teku puku okienu srebrnim prstenovima.
Dok su njegove tamne oi otro i prodorno promatrale prisutne, oni su imali utisak da pred njima stoji grub ovjek
od kojega ne valja oekivati nikakve blagosti. Ugledavi Mormonove lice nekako je osebujno zatreptao oima. Osim
Mormona nitko to nije primijetio. Bio je neki znak.
Buenas tardes senores! pozdravio je. Veer osvijetljena bengalskom vatrom. Vlasnik ove farme, ini se, kao da je
neka poetska dua. Dozvolite mi da etvrt sata sjednem kraj vas i dajte mi gutljaj ako uope ima neto ovdje!
36
Govorio je nekom mjeavinom panjolsko-engleskog jezika kojim se ljudi esto slue na meksikanskoj granici.
Sjednite, senor! ponudio ga je Helmers. to elite popiti? Pivo ili rakiju?
Ostavite me na miru s pivom! Ne elim uti za tu njemaku tekuinu. Dajte mi dobru au rakije, ali neka ne bude
malena! Jeste li me razumjeli?
Njegovo dranje i nain kako je govorio odavalo je ovjeka koji nije navikao na alu. Nastupio je kao da on ovdje
zapovijeda. Helmers je ustao da donese to je stranac elio, a pritom je pokazao klupu gdje je uinio strancu mjesta.
Ovaj je meutim mahnuo glavom govorei: Hvala vam, senor! Ovdje su ve etvorica. Radije u sjesti kraj onog
caballera koji je osamljen. Navikao sam na iroku savanu i nije mi drago da se tiskam.
Prislonio je puku na stablo i sjeo kraj Mormona kojega je lakim pokretom ruke dotiui svoj sombrero pozdravio.
Mormon je odvratio pozdrav jednako kao to je bio pozdravljen. Priinjali su se kao da jedan drugoga ne poznaju.
Helmers je nestao u kui. Ostali zbog pristojnosti nisu napadno promatrali stranca. To mu je dalo dobru priliku da
priapne Mormonu: Zato ne dolazite? Znate da su nam potrebne obavijesti. Sada je govorio istim amerikim
jezikom.
Ne putaju me, aptao je upitani.
Tko vas ne puta?
Taj prokleti nigger ovdje.
Zar taj to vas ne puta iz oiju? to eli?
Tvrdi da sam pokrao novac njegovu gospodaru i kani me linovati.
to se tie prvog dijela njegove tvrdnje on je u pravu; onaj drugi dio neka sebi izbije iz glave ako ne eli da mu
nai korbai do krvi iibaju njegovu crnu kou. Ima li ovdje neto novo?
37
Ima. estorica momaka koji se bave dijamantima ele s golemom sumom novca poi u Llano.
Grom i pakao! Dobro doli! Zavirit emo im u depove. Ono poslednje drutvo nije ba bilo bogato. Ali tiho!
Dolazi Helmers.
Ovaj se vraao s golemom aom punom rakije. Stavio ju je pred stranca i rekao: Eto, senor! Zacijelo ste mnogo
jahali danas.
Jahao? odgovori ovjek. Pri tom je pola ae istrusio. Zar u vas nema oiju ili bolje reeno zar ih imate suvie,
pa vidite ono ega uope i nema? Tko jae, taj mora da ima i konja.
Tako je.
A gdje je meni konj?
Zacijelo ondje gdje ste ga ostavili.
Boe moj! Svoga konja zacijelo ne bih ostavio trideset milja daleko samo da u vas popijem au rakije, a koja
zapravo ne vrijedi ni pet para.
Ostavite je u ai ako vam ne prija. Uostalom, ja se ne sjeam da sam govorio o trideset milja. Tako, kako vi ovdje
sjedite preda mnom, vi ste ovjek koji u svakom sluaju posjeduje konja. Gdje je, to se mene ne tie.
I ja tako mislim. Uope, nemojte se brinuti o meni. Jeste li me razumjeli?
Zar mi osporavate pravo da se brinem o onim ljudima koji svraaju na moju osamljenu farmu?
Zar me se moda bojite?
Nesmisao! Htio bih vidjeti ovjeka kojega bi se Helmers bojao.
To mi je drago, jer sam vas upravo htio zapitati da li bih mogao prespavati ovu. no kod vas.
Govorei to lukavo je gledao Helmersa. Ovaj je odgovorio: Za vas nema mjesta u mojoj kui.
Dovraga! Zato ne?
Sami ste rekli neka se ne brinem za vas.
38
Ali ja jo ove noi ne mogu trati k vaem najbliem susjedu. Prispio bih ondje tek sutra ujutro.
Spavajte na otvorenom. Veeri su blage, zemlja je mekana, nebo je najlepi pokriva to postoji.
Vi me dakle, odbijate.
Tako je senor! Tko eli biti moj gost, mora se potruditi da bude pristojniji no to ste to vi bili.
Da bih smio spavati u nekom kutku vaeg dvorca, zar da vam pjevam uz gitaru ili mandolinu? Ali kako vam drago!
Vae mi gostoprimstvo ba nije ni potrebno; nai u svagdje mjesto gdje u, prije no to budem zaspao, razmiljati o
tome kako da razgovaram s vama ako se jo negdje jednom sretnemo.
Nemojte u toj prilici zaboraviti razmiljati i o tome to u vam ja odgovoriti na to.
Zar je to moda neka pretnja, senor? Stranac je ustao i ispravio se u svoj svojoj veliini i irini suprotstavivi
svoje tijelo Helmersovu.
O, ne, nikako! smijao se Helmers bez bojazni. Tako dugo dok nisam prisiljen da se neemu oduprem, ja sam
veoma miroljubiv ovjek.
To bih vam takoer i svjetovao. Stanujete gotovo na rubu pustinje smrti. Preporua se oprez, preporua vam se da
sa strancima budete u dobrim odnosima. Inae bi vas Sablast Llana estacada mogla nai.
Znate li vi tu Sablast?
Nisam je jo vidio. Zna se da se Sablast najradije pojavljuje preuzetnim ljudima kako bi ih otpremila u vjenost.
Ne elim vas protusloviti. Moda su svi oni ljudi, to ih je Sablast hicem u elo otpravila na drugi svijet i koji su
naeni u Llanu, neko bili preuzetni ljudi. Ali je zanimljivo da su ti momci gotovo uvijek u prosjeku bili razbojnici i
ubojice.
39
Zar doista? pitao je doljak podrugljivo. Moete li to dokazati?
Zapravo i mogu. U tih mrtvih ljudi uvijek je bilo stvari koje su prije pripadale ljudima koji su naeni ubijeni i
opljakani u Llanu. Zar to nije dovoljan dokaz?
Ako je tome tako, elim vas prijateljski opomenuti: nemojte nijednog ovjeka ohladiti na vaoj farmi, inae bi i vas
mogli nai s kuglom u elu.
Senor! podigne Helmers glas. Kaite jo samo jednu takvu rije sastavit u vas sa zemljom! Ja sam poten
ovjek. Sumnjiv mi je meutim svaki ovjek koji krije svoga konja da ga ne bi smatrali bravom ve siromanim i
bezopasnim lutalicom.
Zar se to mene tie? prosiktao je stranac.
Ako mislite da je tome tako ja se ne protivim. Danas ste ve drugi koji mi lae kako nema konja. Prvi je bio ovaj
svetac ovdje. Moda su vai konji privezani jedan kraj drugoga. A moda se u vaem drutvu nalaze i ostali jahai
koji ekaju da se vratite. Kaem vam otvoreno, ove u noi dobro uvati svoju kuu, a pri prvoj danjoj svjetlosti
oistit u okolicu. Tada e se zacijelo pokazati kako su u vas veoma dobri konji.
Stranac je stisnuo obje pesnice, podigao desnicu na udarac i pristupio korak do Helmersa viui: ovjee, zar
odista tvrdi da sam ja bravo? Reci to otvoreno ako se usuuje! Tada u te udariti. . .
Netko ga je prekinuo u govoru.
Bloodv Fox je pozorno promatrao stranevu puku. Kad se stranac podigao i drvetu, kraj kojega je bila puka
prislonjena, okrenuo lea, ustao je mladi, pristupio stablu kako bi mogao tano razgledati puku. Oi su mu sjale, a
crta neke eljezne nemilosrdne odlunosti poivala je na njegovim ustima. Obratio se strancu i stavio mu ruku na
rame.
to eli, mladiu? pitao je ovjek grubo.
40
elim vam odgovoriti umjesto Helmersa, odgovori Bloodv Fox mirno. Jest, vi ste bravo, razbojnik ste, ubojica!
uvajte se Sablasti Llana estacada, jer obiava svako umorstvo kazniti kuglom u elo.
Orija je stupio nekoliko koraka unazad, mjerio je mladia zauenim i prezirnim pogledom, a tada se nasmijao
podrugljivo: Djeae, mome, mladicu, zar si poludio? Samljet u te jednim jedinim stiskom u kau.
Neete to uiniti! Bloodv Foxa ba nije tako lako samljeti. Vjerovali ste kako moete biti bezobrazni s ovim
muevima. A eto doao je mladi da vam dokae koliko vas se bojimo. Ubojica iz Llana estacada bit e kanjen.
Kaznu e izvriti Sablast Llana estacada. Vi ste ubojica i ja u zamijeniti Sablast. Pomolite se! Uskoro ete se nai
pred vjenim sucem.
Te rijei mladieve, koji je jo bio napola djeak, osobito su se dojmile svih prisutnih ljudi. Uinio im se sasvim
drugaiji. Kako je ovdje stajao ponosno uspravljen, ruku prijetei ispruenih, oiju sjajnih i odlunih crta lica, - bio
je pravi glasnik pravde, izvrilac pravedne kazne.
Stranac je problijedio iako je mladia gotovo za glavu nadvisivao rastom. Ipak se ubrzo sabrao, glasno se nasmijao i
povikao: Odista, taj je mladi poludio! Buha eli objesiti lava! Tako neto jo nitko nije uo! ovjee, razmisli jo
jedno kakav sam ja ubojica.
Ne rugajte se! to sam rekao, to e se desiti, na to se moete osloniti! ija je ono puka to je prislonjena na ono
stablo?
Naravno, moja.
Otkada je ta puka vae vlasnitvo?
Imam je ve vie od dvadeset godina. Usprkos njegovu ruganju i njegovim rijeima djeakovo dranje toliko se
dojmilo ovog golemog stranca da se uope nije dosjetio da uskrati odgovor.
Moete li to dokazati? pitao je Bloodv Fox.
41
Mome, kako da to dokaem? Moe li ti dokazati neto suprotno?
Jest. Ta je puka bila vlasnitvo senora Rodrigueza Pinta s Estanzie del Meriso prijeko kraj Cedar Grovea. Prije
dvije godine posjetio je sa svojom enom, svojom kerkom i tri vacherosa Caddo na Washita riveru. Oprostio se, ali
se nikada nije vratio kui. Kratko vrijeme poslije svega toga nali su est leeva u Llanu estacadu, a tragovi su
odavali da su kolci bili krivo postavljeni. Ta puka je bila njegovo vlasnitvo. Da ste tvrdili kako ste je pred malo
vremena kupili bilo gdje, stvar bi valjalo ispitati. Ali budui da tvrdite kako je vaa ve dvadeset godina, niste je
mogli kupiti ve ste sami ubojica i potpadate prema tome pod zakon Llana estacada.
Pseto! krgutao je zubima stranac. Zar da te smlavim? Ta puka je moje vlasnitvo. Dokai da je pripadala onom
estanzieru.
Odmah u to uiniti! Mladi je uzeo puku u ruke i pritisnuo neki mali komad srebrne ploice koji je bio na
donjem dijelu kundaka. U tren oka se ploica pomaknula, a pod njom se ukazalo ime koje je prije bio spomenuo.
Pogledajte! ree mladi pokazujui puku ostalima. Evo nepobitnog dokaza da je ta puka bila vlasnitvo
estanziera. Bio je moj prijatelj i ja je tano poznam. Smatram tog ovjeka ovdje ubojicom i to mi dostaje. Trenuci
njegova ivota su izbrojeni.
Tvoji takoer! povikao je stranac poskoivi na tuitelja kako bi mu oduzeo puku.
Bloodv Fox je meutim poput munje poskoio nekoliko koraka unazad, uperio puku na njega i zapovjedio: Stani,
inae pucam! Znam kako valja razgovarati s takvim ljudima. Hobble Frank, Juggle-Fred, uzmite ga na nian i ako se
pomakne sastavite ga sa zemljom.
Obojica su u tren oka podigli svoje puke i upravili ih na Meksikanca. Bila je rije o zakonu prerije koji ima jedan
42
jedini ali veoma opirni paragraf. Ispravan zapadnjak u takvu sluaju ne krzma. Stranac je uvidio da je stvar
ozbiljna. Rije je bila o ivotu, zbog toga je stajao ne miui se.
Bloodv Fox je sada spustio svoju puku, jer su ostale dvije bile upravljene na stranca, zaustio je: Ja sam izrekao
osudu koja e odmah biti izvrena.
Kojim pravom? pitao je Meksikanac, a glas mu se tresao od ljutnje. Ja sam nevin i ne doputam da me se
linuje.
Neu vas ubiti kao to krvnik ubija osuenika. Stat ete mi okom u oko, suelice, svaki e u ruci imati puku. Vai
meci e me takoer moi pogoditi kao i moji vas. Nee to biti ubistvo ve potena borba. Stavit emo ivot protiv
ivota iako bih vas mogao ubiti na licu mjesta, jer vi ste ubojica.
Mladi je stajao uspravno i samouvjereno pred strancem. Govorio je ozbiljno i odreeno, a ipak odluno. Bravo je
meutim odgovorio podrugljivo se smijui: Otkako ovdje na granici nejaki djeaci vode glavnu rije. Kad ne bi
bilo tih ljudi, koji su u mene uperili svoje puke, ve bih te ja udesio. Zakrenuo bih ti vratom kao to se okree
vratom vrapcu. Zar si odista tako lud i eli se sa mnom mjeriti? Ako je tome tako ja se ne protivim. Moji meci e ti
pokazati put kojim se ide u pakao. Ali opominjem te da se i svi ostali dre svega onoga to su izrekla tvoja preuzetna
usta. Traim potenu borbu, a za pobjednika otvoreno polje.
Oho! povikao je Helmers. Tako se nismo pogodili. Kad biste ak i imali sreu u borbi, ima ovdje ljudi koji bi
eljeli porazgovoriti nekoliko rijeci s vama. Njima ete morati da ostanete na biljei.
Ne, tako ne! prekine ga Bloodv Fox. Ovaj ovjek pripada meni. Nitko nema prava na nj. Ja sam taj koji ga je
izazvao i ja sam mu dao rije da e borba biti potena. To obeanje morate drati u sluaju da poginem.
Ali, mome, razmisli. . .
43
Nita tu nema da se razmilja! Ovaj nitkov je zacijelo pripadnik Leinara Llana estacada i morao bi biti kanjen
bez velikih ceremonija. Ali takvo mi se krvnitvo ne svia, ja elim borbu, a vi ete mi sada obeati da e se ovaj
ovjek nesmetano smjeti da udalji ako ja poginem.
Ako je to doista tvoja elja, mi je moramo provesti. Ali e ostaviti ovu zemlju pun prijekora, jer si se pobrinuo
svojim neopravdanim milosrem da nitkov i dalje nastavi svojim zanatom.
No, to se toga tie, ja sam miran. Vidjet emo da li moje kugle samo zato poivaju u leitu kako bi pravile rupe u
zraku. Reci, dakle, mome, kakva ti udaljenost odgovara.
Pedeset koraka, izjasni se stranac, jer je njemu bilo upravljeno to pitanje.
Pedeset! smijao se Bloody Fox. Nije to ba suvie blizu. ini se kao da vam je mnogo stalo do vae koe. Ali
nee vam to mnogo pomoi. Prijateljski u vam neto saopiti, naime da u i ja ciljati kao i Sablast Llana estacada, u
elo. uvaj, dakle, elo!
Samo ti pretjeraj, djeae! krgutao je zubima njegov protivnik. Dobio sam ono to sam elio, obeanje da u se
moi udaljiti. Skratimo, dakle, stvar! Daj mi moju puku.
Kad budu zavrene sve pripreme, dobit ete je, prije ne. Vama ne valja vjerovati. Neka Helmers izmjeri razdaljinu,
pedeset koraka. Kad budemo zauzeli poloaj, Bob e jednom svjetiljkom osvijetliti vas, a Hobble Frank mene, kako
bismo tano vidjeli jedan drugoga i kako bismo bili siguran cilj.
Tada e vam Juggle-Fred dati vau puku, a Helmers meni moju. Helmers e dati znak, a od tog trenutka mi emo
slobodno pucati, svaki dva metka; nae su puke dvocijevke.
Tko napusti svoje mesto prije no to su ispaljeni meci, bit e ubijen od onog ovjeka koji ga osvetljava. U tu svrhu
e Bob i Frank imati u ruci revolver.
44
Lijepo! To biti veoma lijepo! povie Bob. Masser Bob odmah dati lopovu kuglu ako on htjeti trati! On izvue
oruje iz pojasa i pokaza ga strancu cerei se.
I ostali su pristali na uvjete Bloody Foxa; pripreme su odmah otpoele. Svi su bili toliko zauzeti time da nikome nije
na um palo da obrati panju na pobonog Tobiju Preissegot-ta Burtona. Mormonu se, ini se, ta svaa veoma
svidjela. Pomakao se polako sa svoga mjesta prema uglu klupe i izvukao noge ispod stola, tako da je u pogodnom
trenutku mogao odmah potrati.
Sad su oba protivnika zauzeli svoja mjesta, udaljeni pedeset koraka jedan od drugoga. Pokraj stranca stajao je crnac
drei u lijevoj ruci svjetiljku, a u desnici napeti pitolj. Pokraj Bloody Foxa stajao je Hobble Frank sa svojom
svjetiljkom, a u drugoj je ruci drao pitolj tek prividno, jer je bio uvjeren da ga nee morati upotrijebiti protiv
potenog mladia.
Helmers i Juggle-Fred drali su obojica napete puke u pripremi. I za te na borbu navikle ljude bio je to trenutak
najvee napetosti. Dva plamena to su na vjetru podrhtavala obasjavala su aavocrvenim, drhtavim sjajem obje
skupine. Protivnici su stajali mirno, ali na nemirnom svjetlu inilo se kao da se i oni stalno pomiu. Pod tim je
uvjetima bilo vrlo teko tano nianiti, pogotovu jer je osvjetljenje bilo tako oskudno da se nije moglo raspoznati
uicu ni prednji nian.
Bloodv Fox je bio bezbrian i hladnokrvan. Njegov se protivnik nalazio u sasvim drugaijem raspoloenju. Juggle-
Fred, koji mu je trebao predati puku i stoga stajao sasvim blizu njega, vidio je kako mu oi gore mrnjom, a ruke
nestrpljivo podrhtavaju.
Jeste li spremni? upita napokon Helmers.
Da, potvrdie obojica priem je stranac odmah ispruio ruku prema puci. On je zasigurno namjeravao da
pretekne Bloodv Foxa bar za polovinu sekunde.
45
Ima li koji od vas neku elju u sluaju da pogine? raspitivao se Helmers.
Neka avo nosi tvoju znatielju! povie stranac uzrujano.
Ne, odgovori mladi tim smirenije. Ja vidim na tom ovjeku da on ne moe ciljati. On sav drhti. Ako me ipak
sluajno pogodi, nai e u mojoj torbi na sedlu ta je potrebno da zna. A sada daj znak da zavrimo time!
No, dakle, ovamo s pukama! Dajte vatru!
Helmers prui Bloody Foxu puku. Mladi je ravnoduno prihvati, odvagne je u desnoj ruci kao da eli vidjeti
koliko tei. Nije se inilo kao da mu ivot ovisi o jednom sasvim kratkom trenutku.
Drugi je svoju puku naprosto oteo Juggle-Fredu. Okrenuo se tako da mu se vidjela samo lijeva strana tako da prui
to je mogue manji cilj, i naniani. Njegov je hitac prasnuo.
Halo! Dum! zagrmi crnac. Massa Bloodv Fox nije pogoen! O, jao! O pleasure! O, happiness! Skakao je s obje
noge odjednom u zrak i pleui se vrtio oko sebe, ponaao se kao da je podivljao od sree.
Hoe li se primiriti, ovjee! zagrmi Helmers. Tko da tu tano niani kad ovako vitla svjetiljkom.
Bob je u asu shvatio da je njegovo ponaanje samo na tetu onoga kome eli pobjedu. U asu se uspravio poput
svijee i povie: Masser Bob se umiriti! Masser Bob ne micati! Massa Bloodv Fox brzo pucati!
Ali stranac nije spustio puku s obraza. On ponovno opali i taj hitac promai, iako je Bloody Fox stajao mirno kao i
prije izlaui protivniku svu irinu tijela i vaui svoju puku u ruci. Prokletstvo! prokune bravo.
Bio je osupnut. Tada protisne jo jednu kletvu, koju ne moemo ponoviti, i poskoi ustranu u namjeri da pobjegne.
Stoj! povie crnac. Ja pucati! On opali. Ali nije samo njegov pucanj odjeknuo.
46
U tom kratkom trenutku, dok je njegov protivnik okamenjen od straha stajao nepomino, iskoristio je Bloodv Fox da
podigne svoju puku. Tako je brzo odapeo kao da i ne treba ciljati, okrene se tada na peti i po obiaju ponovo napuni
puku. Tada ree mirno: Dobio je svoje! Otiite tamo, Frank! Vidjet ete posred njegova ela rupu!
Frank i Helmers poure k mjestu gdje je pao stranac. Bloodv Fox ih je polako slijedio poto je ponovo napunio
puku.
Tako je odjekivao slavodobitno glas crnca: O, coura-ge! O, braverv! O, valor! Masser Bob poubijati sve lopue!
Ovdje leati ovjek i ne micati se s mjesta. Gledati massa Helmers i massa Frank! Masser Bob pogoditi njega u
elo? Biti rupa jedna sprijeda, a druga straga! Oh, masser Bob jedan hrabri zapadnjak! On s lakoom svladati tisuu
neprijatelja.
Da, ti si izvrstan strijelac! potvrdi Helmers koji je kleknuo do mrtvaca i pretraivao ga. Kuda si zapravo ciljao?
Masser Bob ciljati tano u elo i njega tamo pogoditi. O masser Bob biti a giant, a hero; masser Bob biti invincible,
masser Bob cant'be beaten, that's ali!
uti, crni! Ti niti nisi junak, niti veliina, a niti nepobjediv! Ti si pucao u bjegunca, a to nije nikakvo junatvo.
Osim toga nije ti na um palo da svojim starim topom cilja u elo ovog ovjeka. Evo, pogledaj njegove hlae! ta
vidi ovdje?
Bob osvijetli dolje i promotri mjesto koje je pokazivao Helmers. To biti jeda rupa, jedan zarez, odgovori on.
Da, zarez koji je uinila tvoja kugla. Ti si pucao kroz noge, a kae da si ciljao u elo. Stidi se! A uz to je razmak
bilo manji od est koraka!
Oh, oh! Masser Bob se ne morati stidjeti. I Masser Bob pogoditi u elo. Ali massa Bloodv Fox takoer pucati i on
47
pogoditi hlae. Masser Bob izvrsno pucati! Mnogo bolje nego massa Bloody Fox!
Da, to nam je poznato. Ali kakav pogodak, Bloody Fox! Teko e to netko iza tebe ponoviti. Nisam ni vidio da
gaa.
Ja poznajem svoju puku, ree mladi skromno, i znao sam da e se sve upravo ovako zavriti, jer je momak bio
previe uzbuen. On je drhtao. To je uvijek glupost, pogotovu kad ovjeku ivot ovisi o dva metka.
ovjek je bio mrtav. Okrugla, otro omeena rupa koila se posred ela. Kugla je straga izala napolje.
Upravo tako kao to navodno puca Sablast Llana estacada, ree Juggle-Fred zadivljen. Uistini, to je majstorski
pogodak. Momak je primio svoju plau. ta da uradimo s njegovim lesom?
Moji e ga ljudi sahraniti, odlui Helmers. Da nam mrtvac stoji stalno pred oima nije ba radostan pogled, a i
najgori zloinac je ipak ovjek. Ali pravde mora biti, i tamo kamo sudska mo ne stie moramo sami stvar uzeti u
svoje ruke. A ovdje, osim toga, nema ni govora o zakonu lina, jer mu je Bloodv Fox postavio ravnopravne uvjete.
Bog neka se smiluje dui pokojnika! A sada emo ta se desilo?
Bob je glasno zavikao. On je sada bio jedini ije oi nisu bile upravljene na mrtvaca. Heigh-ho! odgovori crnac.
Massa Helmers neka pogleda onamo!
On pokae rukom u pravcu gdje su stajali stolovi i klupe. Tamo je sada bilo tamno poto su se oba nosaa svjetiljki
sada nalazila kraj skupine.
Zato? ta je tamo?
Nita, ba nita biti tamo! Ako massa Helmers i svi drugi masse tamo pogledati nita nee vidjeti, jer Weller otii.
Egad! Mormon je pobjegao! povie Helmers poto je skoio od lesa. Brzo ga slijedite! Moda ga jo uhvatimo!
48
Skupina se u asu razila. Svak je pojurio u smjeru kuda ga je slutnja tjerala. Samo je jedan ostao - Bloodv Fox.
Stajajo je nepomino i oslukivao u tamu noi. Tako je ekao sve dok su se ljudi vratili da jave, kako je i
pretpostavljao, da nisu naili ni na kakav trag bjegunca.
Well, i mislio sam! ree on. Bili smo glupi. Mogue je da je taj navodni Mormon jo mnogo opasniji ovjek od
ovog mrtvaca ovdje. Pobrinut u se da ga ponovo vidim i to doskora! Good evening, gospodo! Podigao je puku
koja je ispala iz ruku mrtvog i zakoraio prema svom konju.
Odlazi li? upita Helmers.
Yes. Ja sam ve odavno htio otii, ali sam s ovim strancem izgubio mnogo dragocjena vremena. Puku u uzeti sa
sobom da je jednom predam zakonitim nasljednicima.
Kada u te ponovo vidjeti?
Kad to bude potrebno. Ni prije ni kasnije. Mladi uzjae i odjuri, a da nikom ni ruku pruio nije.
udnovat mladi, miljae Juggle-Fred tresui glavom.
Ostavimo ga! branio ga je Helmers. On uvijek zna ta radi. Da, on je mlad, ali moe se usporediti s mnogim
starcem i ja sam uvjeren da e uskoro epati toga Tobiju Preissegotta Burtona!
PUSTINJSKI LEINARI
Otprilike dva sata prije no to su Hobble Frank i Bob susreli Bloodv Foxa jahala su dva druga ovjeka iz pravca
Coleman Citvja. Ali vjerojatno nisu svratili u to mjesto, jer njihov je izgled odavao da due vrijeme ve nisu bili u
blizini nastanjenih predjela.
Jedan je od njih bio duga i mrava rasta, a jahao je jednu nisku, naoko slabu mazgu. Nosio je konate hlae koje su
vjerojatno bile skrojene za neku niu ali deblju osobu. Na
4 Sablast Llana escacada
49
bosim je nogama imao kone cipele koje su toliko puta ve bile krpane da su se i sastojale od samih zakrpa. Tijelo
tog ovjeka pokrivala je koulja od bivolje koe, ali prsa su mu bila gola jer nije imao ni dugmadi ni kukica ni
vezica. Rukavi su mu sezali jedva do lakata. Oko dugakog vrata ovio je pamunu maramu ija se prvobitna boja
vie nije mogla raspoznati. Na iljatoj mu je glavi bila neka stvar koja je pred mnogo godina bila vjerojatno sivi
cilindar, ali danas se sastojao od neopisivo svinutog i izguvanog tuljka i komadi-ka oboda koji je dugonji sluio
kao zaklon od sunca, a i pri snimanju tog udnog pokrivala s glave. Umjesto pojasa imao je debelo ue za to je
zataknuo dva revolvera i bowie no. Osim toga bilo je na to ue privreno mnotvo kesica s potrebnim
malenkostima. Na leima mu se nalazio gumeni kaput. Ali kakav! To se remekdjelo stisnulo i skorilo ve kod prve
kie i sad ga je mogao nositi samo prebaena preko lea kao husarski kaputi. Poprijeko, preko dugakih nogu, imao
je sretni vlasnik prekrasnog gumenog kaputa jednu od onih puaka kojom izueni lovac skoro nikada ne moe
promaiti cilja.
Drugi je jaha sjedio na jednom izvanredno visokom i jakom kljusetu. Bio je debeo i okrugao, ali tako malen da su
njegove prirodno kratke noge mogle tek napola obuhvatiti strane konja. Iako je bilo toplo razdoblje, nosio je krzneni
kaput koji je bolovao od pomanjkanja dlaka. Kad bi sakupili sve dlake, bilo bi ih jedva dovoljno da se pokrije koa
jednog mia. Glavu mu je pokrivao prevelik panama eir, a ispod krzna virile su dvije divovske izme s
preklopima. Poto su rukavi krznenog kaputa bili predugaki, moglo se od itavog tog ovjeka vidjeti samo dobro
uhranjeno, crveno i dobroduno lukavo lice. I on je drao ispred sebe dugaku puku. Sve ostalo oruje pokrivalo
mu je krzno.
Ova dvojica bili su Davi Kroners i Jakov Pfefferkorn, posvuda poznati kao dugaki Davy i debeli Jemmv. Obojica
su bili nerazdruivi i ivjeli su ve godinama zajedno na
50
Divljem zapadu. Jemmy je bio Nijemac, a Davy Yankee, ali Davy je tokom vremena nauio od Jemmyja toliko
njemaki da se mogao sluiti i tim jezikom.
Predio u kome su se nalazili bio je kamenit i neplodan. Na tlu je raslo kvrgavo dbunje izmijeano ponekad jukama i
kaktusima. Izgleda da u blizini nije bilo vode. Povremeno se debeljko uspravljao u sedlu kako bi zadobio bolji
pregled nad okolicom i uvijek bi se razoarait sputao natrag u sedlo.
avolski tuan predio! mrmljao je. Tko zna hoemo li jo danas nai gutljaj svjee vode.
Hm! gunao je drugi. Mi se upravo pribliavamo podruju Llana estacada. Tu ne moemo nita bolje ni
oekivati. Ili misli li, debeli, da u pustinji ima izvora, puna s jajima ili masnoga mlijeka?
uti, dugonjo, i ne priaj kako mi sline ne bi dolazile na usta. Bojim se da emo biti prisiljeni uzeti sok od kaktusa
protiv ei.
To bogme ne! Jo se ne nalazimo u plainsu. Helmersov dom, u koji emo tek sutra doi, lei na nekoj vodi. Znai
da plodna zemlja jo nije iza nas. Nadam se da se na dananji cilj, Old Silver nalazi usred nekog otoka drvea ili
grmlja na koji se esto naie i u pustim predjelima. A ti zna da me moje slutnje rijetko varaju, uvijek se nekako
ovijaju oko stvarnosti.
Ne bi li radije utio o tome? Tvoje nas slutnje dosad nisu niemu dovele. Stalno smo samo mislili na to da to bre
napredujemo i nismo se pobrinuli da se ogledamo za nekom peenkom. Ne zahtijevam ba da to bude puran, ali
prerijsku kokoku bih vrlo rado susreo. Moda bi mi dozvolila da joj mojom pukom zaelim dobar dan!
Ti ima suvie zamamljive misli, Jemmy! Ja bih bio zadovoljan kad bi jedan obini zec doao na pomisao da nam
se pokae. Tada bismo have care! Evo jednoga!
Jednim je pokretom zaustavio mazgu. ivotinja je stala nepomino. Upravo je ispred njih dvojice iskoio iz
usamlje-
4< 51
nih uperaka trave jedan zec. Davy je u trenu naciljao i odapeo. Zec se prevrnuo i ostao leati. Kugla mu je probila
glavu majstorski pogodak kraj tako brzog gaanja.
Teksaki zec velik je kao i na evropski, nije rijetka divlja i ima vrlo ukusno meso. Ima veoma dugake ui, poput
mazge, pa ga i zovu mazgasti zec.
Davy odjae do mjesta gdje je leao zec, podigne ga i, jaui pri tom dalje, ree:
Peenka je ovdje, a ja se nadam da e se i vodica nai. Vidi li da moje slutnje nisu uzaludne? Ali, sluaj! Nije li to
bio pucanj?
Da bio je. I moj ga je konj uo.
Kljuse je nozdrvama njuilo zrak i striglo ivahno dugim uima. Oba su se lovca uspravila i gledala u pravcu odakle
se uo pucanj. uo se iz vee daljine no to je sezao njihov pogled; nalazili su se u jednoj maloj uvali. Ali Davy
pokae gore u zrak gdje je polagano kruila jedna velika ptica grabljivica.
Jastreb kokoar, miljae on. Zar ne, Jemmy?
Ne. To je kraljevski orao, vidi se po arenom perju. Sigurno je bio kraj neke strvine, jer se tako prejeo da jedva leti.
Netko ga je pucnjem uznemirio i mi moramo vidjeti tko su bili ti ljudi. Svakako se ovdje isplati da zna koga ima
pred sobom. U blizini Llana estacada nije ba sasvim sigurno. Tko to ispusti iz vida moe lako postati hrana
orlovima, a to ne smatram da je najugodniji osjeaj. Dakle, naprijed, stari Davy!
Podboli su konje. Ali poznato je da su mazge vrlo svojeglava stvorenja. Takvo se stvorenje ponajee, tada kad nam
je potrebna najvea brzina, nee da pokrene s mjesta. A tada odjednom, da to nadoknadi, pone ta ivotinja
galopirati upravo u trenutku kad je elimo zaustaviti. Davyjeva mazga nije bila nikakva asna iznimka. Tek to je
osjetila ostruge stala je i ukoila sve etiri noge poput jarca za pilenje drva. On ju je jo jae podbo ali rezultat je bio
da je
52
stavila glavu medu prednje noge, a stranje je podigla u zrak, kako bi zbacila jahaa. Ali Davy je poznavao svog
dugogodinjeg prijatelja tako dobro da se nije dao zbaciti iz sedla. ta ti pada na pamet, Old Joker? smijao se on.
Odmah u ti istjerati muice iz glave. Pomakao se prema natrag, uhvatio rep ivotinje i jednim ga zamahom
povukao prema naprijed. Mazga je smjesta poskoila sa sve etiri noge u zrak i tada zagrabila upropanj tako da ju je
Jemmy jedva slijedio. To povlaenje za rep bilo je tajno sredstvo kojim se u trenu lomila tvrdoglavost ovog
Ijubeznog stvorenja.
Kad su oba jahaa napustili udolinu, spazie na svoje iznenaenje u udaljenosti od otprilike est milja neku udno-
vato rastoenu uzvisinu koju nisu oekivali ovdje u blizini plainsa. U isto vrijeme spazie skupinu jahaa koja se
zaustavila kraj nekog predmeta to je leao na zemlji i to tako blizu da su ova dvojica trebala samo jednu minutu da
stignu do njih. Odmah su zaustavili konje. Trebalo je ponajprije doznati da li e se ti jahai, njih estorica na broju,
neprijateljski odnositi.
Spazili su doljake. Krug, koji su tvorila ova estorica, otvorio se, ali nisu primijetili nikakve neprijateljske namjere.
ta misli? pitao je Jemmy. Da poemo onamo? Mislim da poemo. Ve su nas vidjeli, pa ako su razbojnici, u
svakom nam sluaju ne gine borba s njima. Ali moramo biti oprezni kako im ne bi uspjelo da nas okrue. Bit emo
spremni da pucamo.
Ne vjerujem da su razbojnici. Vie mi lie na ljude koji su radi zadovoljstva poli na izlet. Njihova su odijela
zasigurno jo prije tjedan dana visjela u trgovini. Oruja nose dosta sa sobom, ali to se tako svijetli i blijeti da nije
mogue da su ga upotrijebili. Konjima se vidi da su svjei i hranjeni mljevenim kukuruzom, tako da mi se ini kako
smo susreli neke bezopasne izletnike. Uvijek mi je drai susret s takvim utokljuncima negoli s ljudima kojima je
jedini zadatak da
53
vlasnitvo tuih ljudi pretresu u svoje depove. Priimo im, dakle!
Obojici nije ionako nita drugo preostalo, jer su ova estorica podboli konje i pojurili im ususret. Doite blie!
povikali su Jemmvju i Davvju. Vidjet ete neto!
ta to? upita debeljko.
Doite samo! Pourite!
Sad su se sreli. Lica ove estorice, to su dosad bila ozbiljna i zabrinuta, odjednom su sasvim promijenila izraz.
Dvanaest oiju upravilo se iznenaeno u oba lovca. Tada im je zapoelo neto trzati oko usnica i na kraju prasnue
svi u zvonki estoglasni smijeh.
Egad! povie jedan. Koga to vidimo? Dvojicu udnovatih svetaca!
Really wonderful fellows! Look at those chaps! smijali su se i vikali svi od reda.
Molim vas, gospodo, dozvolite nam da vas pomno razgledamo! ree kolovoa. Neto takva nismo jo nikada
vidjeli.
Lovci se dosad nisu ni pomakli. Ali kad se ovaj ovjek pribliio dugakom Davvju, potjera lovac svoju mazgu neko-
liko koraka unatrag i upita: Hoete li mi ponajprije rei svoje ime, sir?
Zato ne? Zovem se Leader.
Hvala! Dakle, mister Leader, ja vrlo rado inim svakome usluge. Zadovoljit u i vas, ali moram vas upozoriti da
moja puka lako opali.
To je zvualo tako ozbiljno da je smijeh zaas prestao. Leader odgovori: Imate li moda namjeru da se otarete o
nas?
Ni u kom sluaju! Tarite se sami ako ste prljavi i uzmite k tome dosta sapuna i vode!
Tada Leader posegne za svojim revolverom i zaprijeti: Umirite se, sir! Moje kugle nisu uglavljene tako vrsto kao
to to vi mislite.
54
Pah! nasmija se Davy. Ne budite smijeni. Vaa je prijetnja djetinjasta!
Tako, dakle! Budite dobri i recite nam svoja imena kako bismo znali s kakvim slavnim junacima imamo posla.
Ja se zovem Kroners, a moj saputnik Pfefferkorn.
Na ta imena ne trebate sebi nita umiljati, jer ovako se moe zvati samo jedan Nijemac, a ljudi takvog podrijetla
ne vrijede ovdje nita.
To je stanovite koje vam ne elim oduzeti. Ja nisam lijenik za luake. Doi, Jemmy!
Dugonja je pognao svoju mazgu, a debeljko ga je slijedio. Obojica nisu ni pogledali mjesto na kojem su stajali ovi
ljudi; odjahali su onamo gdje su se stranci bili prije zaustavili.
Tamo ih je doekao jeziv prizor. Na zemlji su se vidjeli mnogi tragovi ljudi i konja kao da se ovdje odvijala neka
borba. Uginuli konj leao je ovdje bez sedla. Leina toga konja bila je rastvorena i komadi ponutrice nalazili su se
naokolo - bilo je to ogavno djelo leinara to su ih Davy i Jemmy promatrali kako lete naokolo.
Ali nije to bilo ono ega su se obojica prestraili. U blizini uginula konja nalazio se les bijelca koji je bio skalpi-ran.
Lice mu je bilo unakaeno rezovima bodea i tako potpuno nepoznato. Istroeno odijelo odavalo je da je taj ovjek
morao biti zapadnjak. Metak, to ga je pogodio pravo u srce, prouzrokovao je njegovu smrt.
Dobri boe! to se to moralo ovdje dogoditi? povikao je Jemmy silazei s konja i prilazei lesu.
I Davy je takoer sjahao i kleknuo kraj lesa. Ima nekoliko sati to je mrtav, utvrdio je poto je rukom opipao
mrtvom ovjeku prsa. Hladan je, a i krv vie ne tee.
Pretrai ga! Moda emo neto nai, neki predmet, koji e odati tko je taj mrtvi ovjek.
Davy ga je posluao a uinio je to upravo u trenutku kad su estorica jahaa polako nailazili.
55
Stanite! povikao je Leader. Pretraga depova mrtvacu strogo je zabranjena. Ne doputam da se les opljaka.
Zajedno sa svojim pratiocima sjahao je i pristupio lesu.
Zgrabio je dugajliju za ruku i visoko mu je podigao, a Davy je to sasvim mirno dopustio. Oba trapera izmijenili su
poglede, a tada Jemmy upita: Kako ste uope doli na tako mudru misao da elimo opljakati ovog mrtvaca?
Zar moda niste posegnuli u mrtvaeve depove? Zar to ne bi moda moglo imati i drugu svrhu? to se vas
tie, zacijelo ne. Odmah je jasno kad vas ovjek pogleda kakva ste vi eljad.
U vas je odista veoma otar um, mister Leader. Budete li drski, bit emo veoma kratki s vama! Uhvatili smo vas
na djelu! Va drug je imao ruku u depu ubijenog ovjeka. To je dosta. Povlaite se oko mjesta zlodjela. To je
sumnjivo. Tko su ubojice? uvajte se, inae biste mogli visjeti.
Davy je podrugljivo slegnuo ramenima, a Jemmy je nastavio: Svi vrazi, vi ste odista strog ovjek. Ponaate se
upravo tako da u vama valja potovati najvieg inovnika u Dravama.
Ja sam pravnik, odgovori Leader ponosito i kratko.
Pravnik, dakle! Vi, znai, spadate u visoko uene ljude kojima je zadaa da se probijaju kroz paragrafe. Ja vam se
divim, sir! Davy je ironinom kretnjom skinuo eir.
Ne budite ludi! prijetio je Leader. Ja sam odista neto kao notar, a znam sebi pribaviti potovanje. Ova asna
gospoda odabrala su me da budem voa. Dakle, to e vrijediti i za vas.
Lijepo, lijepo! slagao se Jemmy. Mi se tome zapravo i ne protivimo. Budui da ste pravnik, vama e biti najlake
da ovo kriminalno djelo razjasnite.
Tako je. Prije svega stojim na tome da se vi ne smijete udaljiti prije no to ja budem sve tano razjasnio i istraio i
56
prije no to izdam odgovarajuu odluku. Sluaj bi vam mogao biti veoma neugodan.
Oh, to nas ne brine, jer smo osvjedoeni da e vaoj mudrosti uspjeti da sve razjasni.
Leader je pretpostavljao da je bolje uskratiti odgovor ovoj novoj zlobnoj primjedbi. Umjesto toga zapovjedio je
svojim pratiocima: Drite njihove konje kako se osumnjieni ne bi dosjetili da pokuaju pobjei.
Oba trapera su i to mirno dopustili. Osobito su se zabavljali da promatraju kako e se ovi neiskusni ljudi ponaati.
Pronai skalpiran les samo po sebi je ve ozbiljna stvar iako su prerijski lovci i na takve stvari naviknuli. Ali prizor
kao to je bio ovaj to je bilo neto strano. A k tome valja pribrojiti i bojazan koju su osjeali Davy i Jemmy za
same sebe. Bilo im je jasno da je to djelo uinio Indijanac, da je Indijanac bio taj koji je ubio i skalpirao mrtva
ovjeka i budui da je valjalo pretpostaviti kako taj Indijanac nije sam, trebalo je oekivati itavu skupinu Indijanaca
kako se kreu okolicom. Valjalo je, dakle, biti veoma oprezan.
Pravnik je sada poeo da pretrauje depove mrtvom ovjeku. Nije nita naao, a takoer ni za pojasom. On je ve
opljakan, objasnio je. Mi se, dakle, nalazimo pred sluajem grabenog umorstva i dunost nam je da pronaemo
ubojicu. Tragovi pokazuju da to djelo nije uinio pojedinac. Bilo ih je vie i ako se sjetimo toga da loa savjest
razbojnika uvijek dovodi na mjesto svog nedjela, pretpostavljam da ne moramo ii daleko kako bismo nali ubojicu.
Gospodo, vi ste moji zarobljenici i pratit ete nas do prvog naselja. A to je Helmersov dom. Ondje emo itav sluaj
podvri najstrooj istrazi.
Leader se, govorei to, obratio dvojici zapadnjaka. Predajte nam vae oruje! nastavio je zapovjednim tonom.
Rado to inimo, odgovori Jemmy. Eto vam moje puke. Uzmite je.
57
Pritom je podigao puku i nanianio na Leadera. Povukao je kokote na puci. Leader je poskoio prestraeno ustranu
i po vikao: Nitkove! Zar se kanite odupirati?
O, ne! smijao se Jemmy. O obrani nema ni govora. Samo vas elim zamoliti da mi puku veoma paljivo uzmete
iz ruku. Mogla bi opaliti, a tada bi va pravniki poziv prestao. Uzmite je, dakle, ali veoma oprezno.
Vi se jo i rugate? ovjee, zapovjedit u da vas veu, vezat emo vas tako da ete se svijati od boli.
Bit e mi to veoma ugodno, jer biti dobro vezan prava je radost.
Ne budete li me sluali, zapovjedit u da se puca.
Oho! Toga ete se maniti! Kaem vam da e svaki koji nam se priblii na tri koraka odmah dobiti kuglu u glavu.
to ste vi ovdje na rubu Llana estacada, to je vas desetorica advokata protiv jednog jedinog iskusnog zapadnjaka!
Vae pukice nita su spram naeg umijea; a to valja da vjerujete. Ne trebamo mi pravnika s Istoka. Prouili srno mi
prerijske paragrafe i znamo se njima sluiti. Osim toga mi smo poteni ljudi, a vi ste se u nama prevarili. Ali ne
bismo vas htjeli razoarati, jer vae nas je otroumlje veoma dobro zabavljalo. Naalost, vi ne znate to u takvom
sluaju znae netaknuti tragovi. Svojim ste konjima izgazili sve tragove. Sad je gotovo nemogue proitati tragove
na mjestu zloina. Mi emo usprkos tome pokuati da vidimo to se tu moe uiniti. Razgledajmo naokolo. Davy, ti
poi desno, a ja u lijevo. Prijeko emo se sastati.
Ovaj govor nije promaio svoju svrhu. Nitko se nije suprotstavio, ak je i Leader utio. Stranci su jo uvijek bili
smrknutih lica, ali kad su se zapadnjaci sada udaljili svaki na svoju stranu, nitko se nije usudio da ih u tome sprijei.
Svaki od ove dvojice, pomno tragajui po tlu, poao je svojim putem odvajajui se od mjesta gdje se nalazio les.
Kad su se prijeko sastali saopili su jedan drugome svoja otkria i potom se vratili na mjesto zloina. Ovdje su
pretraili konja
58
mrtvaeva, a zatim su pomno razmotrili izgaeno tlo. Panja, kako su promatrali svaki ma i najmanji kameni
inila se gotovo smijena ostalima. Napokon su ponovo porazgovarali jedan s drugim dok se nisu u neemu
saglasili. Tada se Jemmy obrati advokatu: Mister Leader sad smo vam kadri dosta toga razjasniti. injenica, to je
ovaj ovjek skalpiran mora da vas je nagonila na to da pomislite kako je poginuo od Indijaneve kugle. Mi smo to
takoer pomislili, a sada to moemo i potvrditi. Uostalom, ini se da je to i zasluio. Ispoetka smo ga alili, ali ipak
bez razloga kao to se sada pokazalo. Bio je to zao momak, bio je sauesnik razbojnike bande koja ovdje hara. Njih
vam se valja uvati.
Njegov je govor zaudio sve prisutne. Kako? pitao je Leader. Zar ste sve to proitali iz tragova?
Proitali smo mi jo i vie.
To je nemogue.
Tako govorite vi, jer ste u takvim stvarima novajlija. Trag je mogue tako tano proitati kao slova na stranici
knjige. Naravno, za to je potrebno da ovjek bude dobar niz godina na Divljem zapadu. ovjek prije svega nije
ubijen na mjestu na kome se sada nalazi. Jeste li primijetili da je metak preao kroz itavo tijelo izaavi na
leima?
Jesam.
Doite asak ovamo.
Svi su poli za Jemmvjem, a on se nakon nekoliko koraka zaustavio pokazujui na tlo koje je bilo od vrsta kamena.
Ovdje su naili na veliku lokvu sasuene krvi. to ovdje vidite? upitao je.
To je krv, utvrdi Leader.
Zar vam nita drugo na um ne pada?
Ne.
Tada u vas ba nisu osobite oi. Pogledajte trenutak tu malu stvar ovdje! to je to?
Jemmy je pritom podigao oznaeni predmet iz lokve. Stvar je bila omalena, inila se kao da je kovani novac, a
59
usprkos krvi na toj stvari, posjedovala je metalni sjaj. Svi su promatrali predmet, a Leader napokon ree: To je
olovni metak, samo je spljoten.
Tako je, uostalom to je metak koji je usmrtio onog ovjeka. Pogodio ga je pravo u srce. U tren oka donio je smrt.
Nemogue je da se takav dovukao do onog mjesta gdje se sada nalazi, zacijelo ga je netko drugi onamo dovukao.
Priznajete li da je tako?
Ovako kako vi to objanjavate, zvui sasvim uvjerljivo.
Pogledajte sada ovo suho mjesto puno suhe trave koje se nalazi ovdje kraj ovog stjenovitog i krvavog mjesta. to
pak tu primjeujete?
Trava je izgaena.
Tko je to uinio?
Tko da to zna?
Mi to znamo. Ovdje je leao ovjek i kako je nemogue otkriti ma i najmanji trag krvi, valja pretpostaviti da nije
bio ranjen. Sasvim kraj tog mjesta primjeujemo crtu u mekanom pijesku. Ta crta je gore iroka, a nadolje se suzuje.
ime je ta crta nainjena?
Moda petom izme.
Nije tako! Odmah u vam i dokazati da je ovjek, koji je ovdje leao, nosio mokasine, a ne izme. Ta crta bi
sasvim drugaije izgledala kad bi bila uinjena petom od izme. Bila bi krupnija. A nama se ini vie kao da je ugao
kundaka. Budui da nije jednake debljine ve neto dublje poinje, a na drugom kraju izlazi u obliku kuke, sigurno
je da nije uinjena polako, mirnom kretnjom ve veoma urno. Napokon, pogledajte utisnue ovdje, na donjem
dijelu traga. Kakvoj okolnosti valja zahvaliti nastajanje tog utisnua?
Tek poto je Leader ovo mjesto tano promotrio, zaustio je: ini se gotovo kao da se netko ovdje okrenuo na peti.
60
Ovoga ste puta u pravu. Trag je osim toga dovoljno jasan. Ako tano ispitate mjesto, morat ete priznati da ovdje
nema govora o peti izme, ve je to cipela bez pete, dakle mokasin. Ovdje je otisak samo jedne noge, ali ne i druge,
iako je tlo podosta meko. to slijedi iz toga?
To ja ne znam.
Brzina kretnje koju sam ve bio spomenuo. Ovaj se ovjek ovdje u najveoj urbi bacio na tlo, tako da mu je druga
noga ostala u zraku i nije mogla ostaviti traga u pijesku. Da je taj ovjek imao vremena, pa da se u miru ispruio po
tlu, morali bismo svakako nai tragove obiju nogu. Valja, dakle, sa sigurnou pretpostaviti da je bilo razloga zbog
ega se nenadano bacio na tlo. A kakav je to mogao biti razlog?
Advokat se zamiljeno pogrebao iza uha. Sir, ree on, moram priznati da nismo kadri slijediti vae misli i raune
tako brzo kao to mislite.
To upravo dokazuje da ste zelembai. U takvim prilikama ovisi ivot o trenutku. ovjek nema vremena da razmisli
to e uiniti, rije je o tome da mu pogled bude bistar, brz i siguran. Razjasnit u vam ta se ovdje dogodilo.
Ogledajte se oko sebe, i recite mi da li primjeujete neto napadno ovdje u blizini?
estorica se ljudi poeli ogledavati, ali su ubrzo odmahnuli glavama. Dakle, nastavi Jemmy, promotrite ovu
juku. Kad je gledate, vi zacijelo neto i opaate.
Spomenuta biljka bila je vrsta juke gloriosa; nekako je zaostala u tom pjeskovitom tlu i nije se ba osobito razvila.
Cvala je jo i imala bijelo-purpuran i prozraan cvijet. Mnogo njenih krutnih, uzanih, oduljih i modrozelenih listova
lealo je na zemlji. Nisu bili sami popadali. Netko ih je pokidao.
Netko je bio ovdje i poigrao se s ovom jukom, utvrdi Leader vana lica.
Zar tako? A tko bi to mogao biti?
61
To ja ne mogu znati.
Mogue je to doznati, jest, ak i moramo to doznati. ovjek taj nije dotakao biljku ali joj je izdaleka poslao kuglu
koja joj je rasula lie i uinila tu rupu kroz peteljku. Zar to ne vidite ?
Stranci su tek sada to primjetili. Jemmy je nastavio: Nitko ba nee iz dosade nianiti u neku biljku. Kugla je bila
namijenjena onome tko se iza ove biljke bacio na tlo. Ako zamislimo liniju od ove juke od mjesta gdje se nalazio
ovjek koji je pucao i ako tu pravu liniju produimo, tano emo znati odakle je pucano. Budui da je udarila o donji
dio peteljke, cijev puke nalazila se poprilino visoko iznad razine zemlje, a vi biste mi sada mogli rei to valja
zakljuiti iz te injenice?
Svi su gledali Jemmvja zbunjeno, ali nita nisu odgovarali. On je ponovo nastavio: Onaj, koji je pucao, zacijelo
nije stajao na zemlji, ve je bio u sedlu. Iz svega to smo ovdje nali valja zakljuiti slijedee: Jedan naoruani
Indijanac stajao je ondje gdje smo mi naili na trag. Neki jaha, koji je dolazio otprilike sa sjeveroistoka, pucao je s
konja na njega; Indijanac se pritom, a da ga kugla nije pogodila, u tren oka bacio na zemlju i to tako da je licem bio
okrenut spram neba. Zato je to uinio? Za to ima samo jedno razjanjenje, naime: htio je dovabiti napadaa; htio ga
je tim poloajem uvjeriti kako je mrtav. Jaha se odista pribliio . . .
Kako to znate? pitao je Leader zauen.
Pokazat u vam to. Vratimo se na mjesto gdje lei mrtvac! Jemmy je poveo Leadera do lesa i kraj njega k mjestu
gdje se nalazila oskudna umica niskog drvea i poneto malih izdvojenih pjeskovitih povrina. Tu se moglo vidjeti
povei otisak u pijesku i Jemmy upita kako je taj otisak mogao nastati.
ini se kao da je i ovdje netko leao, ree Leader.
U pravu ste to tako mislite. Ali tko je to bio?
62
Zacijelo onaj ubijeni, prije no to je umro.
Nije tako, jer ovjek je tako dobro pogoen u srce da se vie nije mogao micati. Bilo bi mu nemogue da se dovue
dovde. Uostalom, morali bismo nai i krvi kad bi tome bilo tako.
Tada je to bio Indijanac koji se ve i ovdje bacio na zemlju.
I to nije tano. Nije bilo razloga da ponovi svoje lukavstvo. Mi smo nadalje ve utvrdili da nije bio ranjen, dok je
ovjek koji je leao ovdje bio zacijelo teko ranjen. Mi zacijelo imamo posla s treom osobom.
Ali, ree Leader veoma zauen, taj pijesak je vama naprosto otvorena knjiga! Ja u toj knjizi ne mogu da
proitam ni rijei.
I svi ostali su takoer bili veoma zaueni. Sada Davy zausti: Da se sve to proita nije potrebno ovjeku da otvori
ni usta, a ni oi, gospodo. Svi znameniti lovci sa Zapada zahvaljuju svoje uspjehe, uz hrabrost, lukavstvo i
izdrljivost, takoer i okolnosti to je svaka stopa u zemlji jasno ispisano pismo koje odreen ovjek, a da to i ne
sluti, ostavlja. Tko nema razumijevanja za takva pisma, taj e dobiti metak ili dobar ubod noem i takav e ovjek
na nekom mjestu istrunuti gdje nee biti mogue da mu se podigne spomenik. Moj drug je rekao kako ovdje nema
lokve krvi; on je u pravu. Velike lokve zacijelo nema, ali poneto krvi lako je zamijeniti. Ova mala tamna mjesta u
pijesku potjeu od krvi. ovjek, koji je ovdje leao, bio je dakle ranjen, bio je veoma teko ranjen, jer to je vidljivo
iz traga kao da se od boli savijao na tlu. Pogledajte ovo grmlje pozornije, a pogledajte, takoer, i pijesak ispod
grmlja. Jadni ovjek polomio je grane od muke, a takoer je i prste abo u zemlju. Moete li mi moda rei u koji je
dio tijela bio ranjen?
Da to ovjek kae morao bi zacijelo biti sveznajui.
Nije tako! Rana u glavi ili gornjem dijelu tijela jako krvari, a ovdje se to nije dogodilo. Taj ovjek je bio ranjen u
63
donji dio tijela, a to se moe zakljuiti kad ovjek sagleda njegove boli. Pogledajte jo neto. Kako je grmlje ovdje
ugaeno i kako su grane polomljene sve donde gdje se nalazio neranjeni Indijanac. A pogledajte, zatim, ovaj gotovo
nevidljivi predmet, to se nalazi ovdje na tlu, a koji vi uope niste primijetili. to je to?
Davy digne komadi koe s tla. Ta koa je prije bila svijetla, ali je od vremena potamnila, a bila je osim toga sva
izbrazdana urezima i crtama koje su bile sasvim tanke. estorica je ljudi promatrala taj komadi koe, a pritom su
mahali glavama.
Taj komad koe, nastavio je Davy, otrgnut je komad s indijanskih hlaa. Ranjenik, koji je ovdje leao, bio je
dakle takoer Indijanac. Imao je na sebi indijanske hlae koje su bile utavljene jelenjim mozgom. Od boli je abo
prste u svoje hlae i pritom otrgnuo komadi ove koe. Hitac u donji dio tijela, kao to je poznato, veoma je bolan.
Ako vam metak lei u utrobi, savijat ete se kao gujavica. Bio bih zauen kad se taj Indijanac ve ne bi nalazio u
vjenim lovitima. Da nastavi jahanjem to je naprosto nemogue, a pritom bi morao da jo s jednim ovjekom sjedi
na konju.
Zar je odjahao? pitao je Leader. I to s nekim drugim na jednome konju?
Tako je, sir, upravo je tako. Poite komad puta odatle i poite u pravcu odakle su doli ovi ljudi.
Davy je napustio mjesto i poao u pravcu sjeveroistoka. Ostali su ga slijedili radoznali to e im jo pokazati. Otiao
je do onog luka koji je ve bio opisao. Ondje je zastao govorei: Gospodo, vi zapravo prisustvujete predavanju
kako se itaju tragovi. Ali pritom se moramo uriti, jer pred sobom imamo opasnu razbojniku bandu i valja nam
spasiti jednog ili ak dvojicu Indijanaca koje ova banda slijedi. Ja u zbog toga biti kratak. Ovdje, gdje se mi sada
nalazimo, prolazili su Indijanci o kojima smo govorili; onaj ranjeni i onaj neranjeni Indijanac. Onaj prvi Indijanac
nije zadobio ranu na onome
64
mjestu gdje je leao, on je ve bio ranjen ovdje. To zakljuujem iz toga, jer su njihovi konji stajali privezani glavom
o glavu, a to zakljuujem iz tragova. Jahali su jedan kraj drugoga, a onaj neranjeni Indijanac vodio je drugog konja
za uzdu. Drugome su ruke bile potrebne da ih stavi na ranu ili da se dri u sedlu, jer je bio potpuno iscrpljen.
Vraajui se nekoliko koraka unazad i pokazujui tada na tlo Davy je nastavio: Da su to odista Indijanci pokazuju
tragovi konja. Oba su konja nepotkovana. Ovdje moete vidjeti da je onaj konj, koji je nosio ranjenika, poskoio.
Ovdje na tome mjestu pogodio ga je metak straga u slabine i prodro mu u prsa toliko duboko da je konj jo mogao
poi mali komad puta; pao je ondje gdje jo i sada lei. Pritom je ranjeni Indijanac bio izbaen iz sedla, pa se
dovukao do grmlja.
Davy je poao udesno i pokazao jo jedno na tlo, pritom je nastavio:
Ovdje vidimo trag jednog jahaa, onoga koji je pucao na konja, a takoer i na ranjenog Indijanca. Konj je bio
potkovan; bio je, dakle, bijelac. Pucao je na idijanskog konja prije no to je doao dovde, a to bih vam mogao
dokazati kad bismo imali vremena. Tano s mjesta, na kojem mi sada stojimo, pucao je takoer i na zdravog
Indijanca . . .
To ba ne moete rei sa sigurnou. To je rekao Leader.
Pshaw, mogu se zakleti da je tako bilo! Pogledajte naprijed, pa ete vidjeti da nae sadanje stajalite lei u pravoj
liniji s mjestom na kojem se Indijanac bacio na zemlju iza one juke. Tu nema nikakve sumnje. Poimo dalje! Tek
osam ili deset koraka odatle vidimo jo jedan trag. Ovuda su proli petorica bijelaca da se zaustave na mjestu koje je
tako izgaeno. A sad vas molim da jo jedno poete sa mnom, da se poneto vratimo. Uskoro emo biti gotovi.
Nije ostale poveo na spomenuto mjesto, ve je poao komad puta dalje gdje ih je upozorio na tri traga od kojih se
5 Sablast Llana estacada ()
jedan odvojio ustranu. Za taj trag je Davy rekao: Taj trag potjee od jednog jedinog konja, a pripadao je bijelcu.
Potkove su se duboko utisnule u tlo; ivotinja je bila tjerana upropanj. Konj, koji je udaljen dvadeset koraka od
take na kojoj se nalazio i ve tri upropanj, zacijelo je prinuen da to ini. Prestraio se i pobjegao. Kad bismo ga
slijedili, zacijelo bismo ga nali kako nosi prazno sedlo i kako pase. Ovdje, lijevo odatle, vidimo drugi trag. Miran
je, a konj nije potkovan. Budui da je usprkos laganu hodu trag dublji no to je onaj trag indijanskih konja, ta je
ivotinja morala zacijelo nositi tei teret no to je to bilo prije. Zdrav je Indijanac sjedio u sedlu, a svog ranjenog
druga poloio je preda se. A sada tano pogledajte kraj ovog traga tragove petorice bijelaca. Oni slijede Indijanev
trag, ne idu tano za njim da ga ne bi izbrisali. Tako, sad sam gotov. A sada sve izbrojite, sve to ste uli, i recite mi
kako se odvijala ova tragedija ovdje.
Oh, bit e najbolje da to prepustimo vama, sir! ree Leader, a to ba nije bilo glupo.
Dakle, nastavi Davy, ja sam, ini mi se , bio dosta jasan. Nae istraivanje nas je dovelo do toga: estorica
bijelaca susrela su se sjevernoistono odatle s dvojicom Indijanaca i zapodjeli s njima borbu; jedan je Indijanac
pritom bio ranjen. Indijanci su pobjegli, a bijelci su se dali za njima u potjeru. Konji Indijanaca bijahu pritom
nadmoni konjima bijelaca i dobrano su im odmaknuli. Pogledajte onog konja koji ondje lei! Taj konj je najfinije
meksikanske pasmine i potjee zacijelo od andaluzijske rase. Totem, a to znai znak njegova vlasnika, urezan mu je
na lijevoj strani vrata u kou. Ranjeni Indijanac nije bio obian ratnik, jer samo poglavice i istaknuti muevi iz
ratnog savjeta smiju posjedovati totem. Samo jedna ivotinja bijelaca bila je kadra da ostane Indijancima za petama.
Taj ih je bijelac bijesno gonio. Usudio se da napusti svoje drugare, jer Indijanci nisu mogli nita poduzeti, a zdravi je
Indijanac morao tititi
66
ranjenoga. Dva su jadnika vidjeli svoj spas samo u bijegu. Kad bih se ja naao u poloaju zdravog Indijanca ja bih
skoio sa sedla i tako bih doekao bijelca da ga ubijem. Budui da to Indijanac nije uinio, mora da je bilo za to
razloga; taj ja razlog ne mogu dokuiti; ili je taj Indijanac bio mlad i neiskusan. Briga za drugog Indijanca zacijelo
ga je zbunila. Ali lukav i pametan bio je ipak kao to e se odmah pokazati. Bijelac je uza se imao dvocijevku.
Pribliio se Indijancima toliko da je, kao to sam ve rekao, jednom kuglom usmrtio konja, a to se dogodilo na
mjestu gdje smo se mi, nema tome dugo, nalazili. Konj je od bola skoio, trao je jo neko vrijeme i tada pao bacivi
ranjenog jahaa u grmlje; ondje je ranjenik i ostao. Drugi Indijanac je u tom trenutku potjerao svoga konja da zatiti
druga. Bijelac je i na njega pucao. Budui da se njegov konj nalazio u punom trku, nesigurno je ciljao i njegova je
kugla pogodila juku umjesto Indijanca. Sada je Indijanac mogao upraviti puku na neprijatelja. Ali bio je uzrujan:
drhtao je od jada, brige i napora. Njegov ivot je ovisio o tome kako e opaliti taj hitac. Upravo zbog toga nije
pucao, ve se priinjao kao da je pogoen; bacio se na zemlju, ali je puku vrsto drao u rukama. Pritom je
kundakom zaderao u pijesak, a to smo ve vidjeli. ekao je sada bijelca kako bi ga pogodio usred srca iz najblie
blizine. Bijelac je sjahao i pourio ponajprije ranjenom Indijancu koji se priinjao da je mrtav. Odatle je krenuo
drugom Indijancu. Zdravi Indijanac je poput munje skoio, oborio neprijatelja na zemlju i pogodio ga u srce. Pritom
je njegova cijev bila tako prislonjena o prsa bijeleva da je oja odjee prodrla zajedno s metkom u tijelo, a metak
je, izaavi iz tijela, ostao spljoten u kamenu. Prestraen tim hicem bijelev konj je pobjegao. Bjeei okrenuo je
nadesno, a to smo vidjeli itajui tragove. Indijanac je, meutim, odvukao les bijelev k svom ranjenom drugaru da i
ovaj sudjeluje u osveti. Skalpirao je mrtvaca. U tom je trenutku primijetio kako se pribliuju i ostali protivnici. Nije
se smio dulje
5< 67
zadravati na ovome mjestu. Zbog toga je brzo ranjenika podigao na zdrava konja, i sam je zatim uzjahao i otiao.
Kad su petorica progonitelja naili, i ugledali svog mrtvog drugara, zastali su da se savjetuju. Ti su ljudi zacijelo
Leinari s Llana i on je bio pripadnik te razbojnike druine. Moda u blizini naiemo, a to bi moglo biti na
Helmersovoj farmi, na ljude koji e prepoznati ovaj les. Kad bi ga nali i prepoznali to bi moglo otkriti i njihovo
prisustvo, a to su htjeli sprijeiti. Zbog toga su odluili da noem iznakaze njegov obraz. Vidjeli ste i sami kako su to
strahovito uradili, gospodo. Prije toga su mu oduzeli sve to je imao uza se. I konjsku su leinu takoer rasedlali, jer
je oprema, budui da je pripadala istaknutom crvenom ratniku, veoma skupocjena. Otili su s ovog mjesta da slijede
tragove Indijanaca drei se u njihovoj blizini. Valja oekivati da e ih dostii iako su im konji slabiji od indijanskog
konja, jer ovaj nosi dvostruk teret. Kad ste vi ovamo doli, mister Leader, ve je jedna ptica napala konjsku leinu.
Potjerali ste je hicem iz puke. Taj smo hitac mi uli. To nas je dovelo ovamo.
Meni se ini, ree Leader, da se ta stvar odista tako zbila kao to ste je vi nama prikazali. Vidim da je u vas
dobro oko, a da ste takoer i otroumni.
to se moga otroumlja tie ja sam time zadovoljan i ne bih se htio ni sa kime mijenjati. Sad bih vas, meutim, htio
zapitati to ste namislili uraditi u ovome trenutku?
Ba nita. Sve nas se to ne tie. Ovdje je rije o Indijancima.
Zar samo o Indijancima? upadne mu Jemmy u rije. Samo o tome? Zar Indijanci nisu ljudi?
To ne mislim poricati. Ipak su toliko ispod nas da bi nas to vrijealo kad bismo se izjednaivali s njima.
Jemmy mu je odgovorio suspreui bijes: Ako je tome tako, sir, tada mi odista neemo biti u prilici da vas uvrijedi-
mo, jer nam na um ne pada da vas usporeujemo s njima. Ta su se dvojica Indijanaca ponijeli kao junaci, u najmanju
ruku
68
jedan od njih, kojega smatramo mladim. Sasvim je nemogue tako neiskusne ljude kao to ste vi uporeivati s
njima. Ali za volju boju ne smatrajte se boljim ljudima od njih. Bijelci su uli u ovu zemlju da iz nje isteraju prave
vlasnike te zemlje, naime Indijance. itave rijeke krvi i rakije protekle su, a zajedno s time ovdje se odvija pravo
masovno umorstvo. Nasilje, prijevara, podlost, krenje rijei - svega je toga ovdje bilo i sve to unitava plemena
koja nastavaju preriju. Indijance tjeraju od mjesta do mjesta, s jednog podruja na drugo. im im se dodijeli novo
podruje gdje bi mogli ivjeti u miru i spokoju, odmah se pronalazi bilo kakav razlog da ih se potjera. Prodaju im
prainu umjesto brana, tucani ugljen umjesto baruta, prodaju im i djeje puke uvjeravajui ih da su puke koje
ubijaju medvjede. Ako to Indijanci ne doputaju, nazivaju ih buntovnicima i masovno ih ubijaju. Ako se predaju
svojoj sudbini, nazivaju ih glupanima i zaostalim ljudima. Ako brane svoju kou, nazivaju ih razbojnicima i
ubojicama koje valja bez milosti i nemilosrdno iskorijeniti. Ovdje se zbiva neto kao s divljim zvijerima: jedna
unitava drugu, a onaj jai govori: 'Ja sam u pravu!' A ja vam, gospodo, kaem da sam naiao medu tim prezrenim i
gonjenim muevima i na takve, koji vie vrijede, koji deset puta vie vrijede negoli vas estorica i itave stotine
vama slinih.
Debeljko se malo pomalo bio zagrijao, Leader mu je, meutim, ipak odgovorio tvrdoglavo: Mi vas nismo pitali za
vae miljenje, mi smo slobodni, samostalni ljudi, koji i sami znaju to im je initi.
Ne ini mi se da je ba tako. Vi, na primjer, govorite, kako vas se ne tie sve ovo to se ovdje dogodilo. Budete li
tako mislili, mogli biste uskoro zagristi u ovu suhu travu gdje biste i poginuli.
Oho! Moda mislite da bismo se neega morali bojati? Doli smo dovde ak iz St. Louisa, a nadam se da emo
dospjeti i dalje.
69
Doji ste iz St. Louisa? smijao se Jemmy. Zar je to neto odista vrijedno? A ja vam kaem da opasnost tek ovdje
poinje. Nalazimo se na granici gdje svatko ivi po svome efu i svatko se mnogo zanima za tuu imovinu i malo ga
se tie ivot blinjega. S onu stranu Llana estacada prostire se podruje koje nastavaju Komani i Apai. Tko
lakoumno upane izmeu ta dva mlinska kamena lako bi mogao biti samljeven. Ovdje na tom mjestu sastali su se
bijeli razbojnici i crveni ratnici. Ako izuzmemo bijelce, mi se moramo zapitati to su ovdje htjeli Indijanci. Ako se
dva Indijanca potucaju sami podrujem, u deset sluajeva valja oekivati da su uhode koji pretrauju okolicu i
pripremaju neki ratni pohod. Meni se ta stvar ne ini toliko nevina kao to vi to mislite. Ja ne znam cilj i razlog
vaem pohodu. Mi smo nakanili prijei Llano estacado, a ovdje valja dobro otvoriti oi, inae bi se nekome lako
dogodilo da navee legne iv, a ujutro polazi kui kao alostan les.
Ako nas pitate o naem putu, i mi kanimo prijei Llano estacado; poli smo u Arizonu.
Zar jo nikada niste bili prijeko?
Nismo.
ujte me, ne uzmite mi to za zlo, to je besprimjerna neopreznost! Vama se Llano estacado ini zacijelo kao lijepa i
miroljubiva okolica, kojom ovjek valja samo da projae.
No, tako glupi zacijelo nismo. Upoznati smo s opasnostima o tome smo mnogo sluali, a takoer i itali.
Tako, dakle! Hm, hm! uli ste i itali o tome! To mi se ini upravo tako kao da ste sluali i itali o tome kako je
arsen, na primjer, otrovan, a ipak mislite da biste ga mogli itavu funtu progutati i ostati iv. Zar se niste dosjetili bar
tome da najmite nekog vodia koji je upoznat s putovima i opasnostima.
Jemmv je dobro mislio strancima. Leader je, meutim, ljutite povikao: Molim vas da nam ne propovijedate! Mi
smo muevi, razumijete li? Uostalom, mi imamo vodia.
70
Zar tako? Gdje je taj ovjek?
Pojahao je ispred nas.
udnovat je to nain voenja. Gdje vas eka taj ovjek?
U Helmersovu domu.
Dakle, tako! Ako je tome tako onda je stvar u redu, Helmersov ete dom lako nai. Ako elite mogli biste se nama
pridruiti, jer i mi kanimo poi k Helmersu. Da li bismo mogli doznati tko je va vodi?
To je poznati zapadnjak kao to su nam rekli. On je Llano estacado ve nekoliko puta proao. Njegovo pravo ime
zapravo i ne znamo. Uvijek ga nazivaju Juggle-Fred.
Grom i pakao, Juggle-Fred! povie Jemmy. To je dobar momak i njega vam od svega srca preporuam. Radujem
se to u ga ponovo vidjeti. U svakom sluaju poi emo zajedno, jer i nas dvojica kanimo prijei u Arizonu.
Zar i vi? Zato? Zar moda zbog dijamanata koji su naeni ondje?
Moda, ree Jemmy suzdrljivo.
Mi, prema tome, ne moemo putovati zajedno, jer i nas zanimaju dijamanti. Vi ste, znai, nai suparnici.
Leader je to rekao sasvim odreeno i pritom promatrao zapadnjake gotovo neprijateljskim pogledom. Jemmy se
glasno nasmijao govorei: Stvar je naprosto vesela! Vi nas smatrate svojim suparnicima! To je ponovo dokaz kakvi
ste zelembai. Zar vi mislite da dijamanti u Arizoni lee naprosto na zemlji i da ovjek ne treba da nita drugo radi
ve samo da ih sagibajui se pobire? Kopai zlata se moraju uvijek udruivati ele li neto nai, a traioci
dijamanata jednako tako. Pojedinac propada.
Nas smo ve estorica i uza se imamo dovoljno novaca da ne propadnemo.
ujte me, tu stvar nemojte nikome rei. Mi smo poteni ljudi kojih se ne morate bojati. Drugi bi se zacijelo
potrudili da ne morate svoj novac dugo nositi uza se. To to
71
ne elite nau pratnju nama je svejedno. Ali vam predlaemo da budete s nama u drutvu bar do Helmersova doma.
To mjesto ne moete danas dokuiti i morali biste prenoiti ovdje. U tom sluaju je dobro da imate uza se ljude koji
su na Divljem zapadu kod kue.
Kada vi polazite odatle?
Naravno, odmah! A vi radite to vas je volja.
Jemmy je polagano poao ka svom kljusetu i uzjahao. Davy je slijedio njegov primjer. Polako su poli za tragom
koji je vodio na zapad. Ostali su trenutak zastali da bi se svjetovali, tada su poli za obojicom lovaca. Kad su ih
stigli, okrenuo se Davy pitajui: No, to ste zakljuili?
Poi emo s vama do Helmersova doma, ali samo do tog mjesta.
To je veoma dobrohotno od vas. Davy se ponovo okrenuo i od tog trenutka ponaali su se zapadnjaci kao da nitko
nije kraj njih. Pognali su svoje ivotinje bre i sjedili u sedlu kao svi pravi zapadnjaci, pognuti spram naprijed,
prividno pospani i tromi kao da zapravo ne znaju jahati. Ostali jahai trudili su se da se dre u sedlu to ispravnije.
Pogledajte ove momke! ree Leader svojim pratiocima. Ne znaju jahati. To se jasno vidi. A htjeli bi biti
zapadnjaci! Ja to naprosto ne mogu vjerovati.
Ja takoer u to ne vjerujem, ree jedan. Tko tako sjedi u sedlu kao to to oni ine, taj neka mi se ne pravi da
poznaje Zapad. Pripovijest o itanju tragova, koju su nam malo prije odglumili, bila je, obina prijevara. Sve je na
njima loe i vonja po probisvijetu. I njima da ovjek povjeruje.
O tome nema ni govora. I njih da uzmemo u Arizonu? Ta nismo budale! Momak se naprosto preobrazio kad je uo
da uza se imamo novaca. Prikazivao se potenjakom, ali samo zbog toga, jer smo mi estorica, a njih su samo
dvojica. Kad budemo legli, valja pripaziti da ne pobjegnu s naim novcem, a mi da ne ostanemo leevi. itavo
njihovo ponaa-
72
nje dozvoljava da ovjek povjeruje kako ne prezaju ni pred ime.
Tlo se poelo uspinjati. Nailazili su na kamenje, a Jemmv i Davy su se sve nie saginjali, jer vie nije bilo lako
razaznavati tragove. Uto debeljko iznenada zaustavi svoga konja, pokae rukom naprijed i ree: Pogledaj onamo,
starino! Kakva su ono bia ondje?
Davy je otro promatrao oznaenu taku neko vrijeme i tada rekao: Dvije su to sasvim poznate vrste bia, naime
pet konja i jedan ovjek, pri emu su konji mnogo vie vrijedni od ovjeka.
Hm, pet konja! S njima su zacijelo i pet jahaa, a budui da vidimo samo jednoga, zanima me gdje se kriju ostala
etvorica.
ini mi se da nisu daleko. Ako se pribliimo komad puta, mogli bismo ih moda otkriti. Razdaljina je jo prilino
velika. Poimo jo komad puta! Dok je Davy ponovo pognao svoju ivotinju, govorio je i dalje: Pred nama se
nalaze bijelci, jedan je od njih onaj ubijeni. A ini mi se kao da prijeko vidim na tlu neto nalik na ljudsku spodobu.
Razgledaj dobro one take ondje.
To to je nazvao takama bila su etvorica ljudi koji su sainjavali pravu liniju i bili udaljeni jedan od drugoga u
gotovo tanom razmaku; polako su se pribliavali napredujui u istom pravcu.
To su ona etvorica kojima pripadaju konji, ree Jemmy. Nalaze se na kamenitom tlu i trae tragove Indijanaca
koje su izgubili. Sudei po prednosti koju su imali mora da se ve dulje vremena bave tim poslom. To je siguran
znak da ba nisu dobri itai tragova. Primijetili su nas. Vidi li kako se ure k svojim konjima.
Kako emo se mi ponaati?
Hm! To su nitkovi; o tome nema sumnje. Zbog vlastite sigurnosti morat emo ih pripaziti na prste. Ipak mi se ne
ini razboritim da se brinemo suvie za njihove poslove. Bit e
73
bolje da ne primijete to mi mislimo o njima. Ako nam se ne suprotstave, mi bismo im mogli pokazati da smo
miroljubivi. Poimo, dakle, naprijed! ekaju nas.
estorica trailaca dijamanata su takoer sada ugledali jahae, te su se sasvim priljubili zapadnjacima. Osjeali su
se, dakle, ipak u njihovu drutvu sigurniji negoli da su sami.
Petorica stranaca stajali su kraj svojih konja puaka spremnih za pucanje. Stoj, inae pucamo!
Davy i Jemmy su usprkos tome nastavili jahanjem. Leader i njegovi ljudi posluno su zastali.
Stanite, kaem vam! ponovio je jedan od razbojnika. Jo jedan korak i mi emo pucati.
Nesmisao! smijao se Jemmy. Valjda se ne bojite dvojice miroljubivih ljudi! uvajte metke! I u nas ima poneto
metaka.
Razbojnici nisu zapucali. Moda zbog toga to i nisu bili zabrinuti, jer su svoju prijetnju samo olako izgovorili, a
moda i zato to ih se dojmio miran i siguran nastup obojice zapadnjaka. Dopustili su obojici da im se priblie, ali su
jo uvijek bili spremni da zapucaju.
Onaj meu njima koji je govorio bio je veoma snana rasta. Gusta, crna i puna brada pokrivala je donji dio njegova
lica, tako da mu nisu mogli vidjeti usne. Ali po njegovu izgovoru moglo se predmnijevati da mu je usna rasjeena.
Kad su se zapadnjaci zaustavili pred njime, rekao je ljutite: Zar ne znate kako se valja ponaati na Zapadu? Tko
biva zaustavljen, mora da stane. Jeste li me razumjeli? Va ivot zahvaljujete samo naoj dobrohotnosti.
Ne budite toliko otri, ovjee, odvrati mu Jemmy. A kome vi zahvaljujete to jo ivite? I u nas su puke.
Grom i pakao, vi nam prijetite? Mi smo kadri pogoditi muhu na stotinu koraka; to valja da zapamtite! to vas goni
da se kreete ovim krajem?
Tome se moete i sami domisliti. Htjeli bismo pogledati pomrinu sunca koja je ovdje najvidljivija.
74
ovjek s bradom nije znao kako da shvati ovaj ozbiljan odgovor. Zaudio se i zapitao: Kada e biti pomrina?
Noas, u pono i pet minuta i jedanaest sekunda. Kaem vam, takva pomrina sunca u ponoi neto je sasvim
velianstvenog.
ovjee, elite li nas vui za nos? prasnuo je bradati ovjek. uvajte se!
Mi to zacijelo inimo, smijao se debeljko. Dugaki Davy i debeli Jemmy su poznati kao oprezni zapadnjaci.
Dovraga! povie crnobradi. uli smo ve za vas. Davy i Jemmy su par smijenih momaka i uvijek sam elio da
ih vidim. Nadamo se da ete nam dopustiti da vidimo vau smijenu predstavu. Dobro emo vam platiti. Pet centi
vrijedi ovjek, a jedan cent konj.
To ovjek rado uje! Takav prijem jedva da bismo mogli doekati u tom cirkusu. Ali mi uvijek nastupamo samo
kad je pomrina sunca. Morat ete, dakle, priekati do ponoi. Ali ako ste nestrpljivi, u meuvremenu biste mogli i
sami upriliiti predstavu. Da li ovjek moda moe doznati vaa asna imena?
Te rijei izgovorio je tako ljubazno da je crnobradi mirno odgovorio: Zovem se Stewart, imena mojih drugara nije
potrebno da spominjem. Odakle dolazite?
Iz kraja koji se nalazi iza nas.
A kamo kanite?
U predio koji se nalazi ispred nas.
Tako! To je veoma mudro reeno. Kako se ini naumili ste u Helmersov dom.
Budui da ta kua nee k nama, moramo mi pojahati k njoj. Hoete li s nama?
Hvala lijepo! Imamo mi drugog posla. Jeste li vidjeli tragove koji su vam bili pred nosom?
to nas se tiu tragovi! Potjeu zacijelo od onih ljudi koji takoer idu u Helmersov dom. To emo mjesto i bez
tragova nai.
75
Jeste li naili na les?
Jesmo.
to mislite o tome?
Netko je mrtav. A kad je netko mrtav, taj nas vie nee ugristi.
Stewart je obojicu zapadnjaka pogledao dugim ispitivakim pogledom. Nije vjerovao toj hladnokrvnpsti. Ali kad u
njihovom otvorenom i potenom pogledu nije primijetio ni traga nepovjerenju, nastavio je: I mi smo vidjeli mrtvog
ovjeka i mrtva konja. Bila je teta da ostavimo sedlo i ormu da istrune. Zbog toga smo oboje uzeli.
Da smo mi naili na sve to prije vas, mi bismo takoer to isto uinili.
U pravu ste. Slijedili smo poslije toga trag iako on nije vodio u naem pravcu. Tu smo ga izgubili i uzalud se
trudimo da ga ponovo naemo. Uskoro e no, pa smo odluili da prestanemo s traganjem, poi emo ponovo
svojim ranijim putem.
Kamo kanite?
Prijei emo Llano estacado, idemo u El Paso, a poslije toga dalje u Arizonu.
Poli ste u potragu za dijamantima?
Nismo. Ta nas groznica nije zahvatila. Mi smo poteni i mirni farmeri, a prijeko nas ekaju roaci koji se trude da
nam osiguraju dobru zemlju. Obraivat emo je. Drago kamenje neka trai netko drugi. Farma donosi polaganije, ali
mnogo sigurnije prihode.
Svatko neka ini to ga je volja! Budui da ste farmeri, ne udi me to niste kadri pronai tragove. Sposoban vodi
bi ih odmah naao.
No, vi ste poznati kao dobri vodii. Naite ih vi. Radoznao sam hoete li uspjeti.
Crnobradi je to rekao podrugljivo. Ali Jemmy odgovori mirno: Lako to moemo uiniti, iako nas se ta stvar ne tie.
Vi ete vidjeti da emo nai ono to traimo.
76
Oba zapadnjaka su poeli obilaziti mjesto u dalekim krugovima. Tihi zviduk dozvao je njihove konje i slijedili su
gospodare kao psi.
Njihovi pratioci su takoer u meuvremenu doli do mjesta sastanka, a za vrijeme razgovora su utjeli sluajui.
Sada, poto su oba zapadnjaka otili, upitao je Stewart: Doli ste zajedno s ova dva pokuarca, ali mi se ini kao da
niste lanovi njihova drutva. Recite nam neto o tome.
Rado emo to uiniti, odgovori Leader. Susreli smo se s njima kraj lesa, ali njihovo ponaanje nas nije obavezalo
da s njima sklopimo prijateljstvo.
Dobro ste uradili. Ta dvojica ba nisu na osobitu glasu. Naravno, to im nisam rekao u lice. Nas su ve davno
upozorili na to. Oni su neka vrst dobavljaa razbojnikim bandama koje napadaju putnike u Llanu estacadu.
Nedavno su ovdje u blizini opljakane i ubijene etiri porodice. To, to se ova dva momka ovuda skicu, pokazuje da
su i oni bili sudionici tog nedjela i da trae nove rtve. Nas, meutim, nee oni uhvatiti.
To sam odmah pomislio. Pri prvom susretu ja im nisam vjerovao. Nagovarali su nas neka poemo s njima.
Kamo su vas zvali?
Pozivali su nas da poemo do Helmersova doma, a tada kroz Llano estacado u Arizonu.
Ostavite se toga, sir! Nikad ne biste stigli u Arizonu. Polazite li onamo da traite dijamante?
Mi emo dijamante kupovati, a ne traiti.
Stevvart je brzo pogledao jednog od svojih ljudi i potom je nastavio to je mogue ravnodunije: Neete praviti
velike poslove, sir. Onaj tko kupuje dijamante mora imati novaca uza se, mnogo novaca.
Mi ga imamo.
Ali veza izmeu Arizone i San Franciska veoma je nepouzdana. Naravno, pretpostavljam da vam novac dolazi iz
San Franciska. Nee Vam biti lako ako vam bude potreban.
77
I mi moramo isplatiti velike svote za zemlju. Umjesto da nam dolazi novac iz San Franciska, mi smo ga radije
ponijeli. To je sigurnije.
Niste vi jedini koji tako mislite. I mi nosimo svoj novac uza se.
Pametno ste uradili. Valja ga meutim dobro sakriti, jer ovjek nikad ne zna to se moe dogoditi. Mi smo ga, na
primjer, uili u nau odjeu. Neka ga nade lopov iz Llana estacada! Kao to sam ve rekao, ja ovoj dvojici skitnica
ne vjerujem. Oni znaju kamo mi kanimo, pa e se pouriti da to dojave svojoj druini. Zbog toga emo biti toliko
mudri, pa emo poi sasvim drugim pravcem. Savjetujem vam da i vi tako neto uinite i da sebi naete dobrog i
spretnog vodia.
Ve smo to uradili. On nas eka u Helmersovu domu.
Tko je va vodi?
Zovu ga Juggle-Fred.
Juggle-Fred? povie Stevvart dobro hinjenim strahom. Jeste li poludjeli, sir?
Zato to mislite?
Taj ovjek je poznati lopov. Ve vam i njegovo ime govori da je tome tako! On se slui svakojakim umijeima, a
nadaleko i iroko je poznat kao varalica. Kunem se ak da je i on sauesnik ove dvojice skitnica. Nalazi se u
Helmersovu domu, a i oni kane onamo. Tada e poi s vama, a u Llanu estacadu e vas ubiti. To se nas ne tie, ali
dunost mi je da vas upozorim.
Stewart je to rekao tako povjerljivo i zabrinuto da se Leader prevario i zamiljeno poniknuo glavom: Stvar je
svakako neugodna. Zahvalni smo vam to ste nas upozorili i vjerujemo da ste u pravu. Ali sad smo bez vodia.
Ja nikako ne vjerujem da biste morali poi u Helmer-sov dom. Koji bi ovjek sagradio farmu tako blizu opasnome
Llanu estacadu! To, to je uinio taj Helmers, mora vas uvjeriti da je i on u saveznitvu s razbojnicima koji
uznemiruju Llano estacado. On posjeduje trgovinu i zacijelo kupuje
78
njihov plijen i daje im sve to je pak njima potrebno. To je sasvim jasno. Nitko mene ne bi doveo u tu kuu koja se
tako zavodljivo i nevino zove Helmersov dom. Iza te lijepe maske krije se itava stvar te razbojnike druine.
Grom i pakao, sir, s te strane mi tu stvar uope nismo razmatrali. Ne preostaje nam drugo ve da se vratimo i da
potraimo sebi drugog vodica. O tom Juggle-Fredu ne elimo sada vie ni uti. Recite mi, imate li vi vodia?
Nama on nije potreban, jer se dva moja drugara sasvim dobro snalaze u Llanu estacadu. Na njih se moemo oslo-
niti.
Well! Zar ne bismo i mi mogli pojahati s vama?
Mogli biste, ali vas upozoravam da je i to nesmotrenost koju inite. Vi nas ne poznate.
Oh, ovjek odmah vidi da poteno mislite; dvojica skitnica, s kojima smo dojahali, nastojali su nas uvjeriti kako ste
upravo vi razbojnici.
Zar su to rekli?
Jesu. Mjesto, na kojem smo naili na les, tano su pretraili. Rekli su nam da slijedite dvojicu Indijanaca. Jedan od
njih je ranjen, a drugi je ubio vaeg drugara; vi ste, rekli su, tom lesu unakazili lice.
Dovraga! Zar su to rekli? pitao je Stewart zaueno. A nama su govorili kako ih se les uope ne tie. Eto vam
dokaza kako tim lazovima ne treba vjerovati. Tako se tajnovito i podmuklo ne ponaa poten ovjek. Sasvim smo
sluajno doli do tog mjesta. To to smo uzeli sedlo i uzdu ne moe nam nitko predbaciti; to je pravo u preriji.
Vidjeli ste nas kako pretraujemo tragove. To smo radili samo radi sigurnosti.
Ne morate se braniti pred nama. Mi znamo da ste poteni ljudi i potpuno vam vjerujemo. Recite nam hoete li
dozvoliti da poemo s vama?
Hm! mrmljao je Stewart zamiljeno slijegajui ramenima. Bit u otvoren. Mi poznamo vas jednako tako kao i vi
79
nas. Nikada nije uputno ovdje na Zapadu sklapati brza i neprovjerena poznanstva. Raduje nas to nam vjerujete, ali
je ipak bolje da mi poemo sami, a da vi takoer uinite tako. Ipak u vam neto dobro svjetovati. Namjerili smo se,
nema tome dugo, na neko brojno drutvo izbjeglica koji su naumili prijei Llano estacado da neto ondje kupe.
Veinom su to Nijemci. Sino su se odvojili od nas i zacijelo veeras ne logoruju daleko od nas, jer e sutra ujutro
dobiti vodia. On je najslavniji i najpovjerljiviji poznavalac Llana estacada; to je skroman i miran ovjek, a zove se
Tobias Preissegott Burton. Prikljuite se tome drutvu i bit ete sigurni. Mnogo je naoruanih ljudi u njih i nitko se
nee usuditi da ih napadne.
Mislite li? Hm! Neka bude tako! Ali kako da naemo te ljude?
Sasvim lako. Budete li odatle poli stalno na jug i budete li vae konje poneto potjerali, nakon pola sata ete
ugledati osamljenu uzviicu pred sobom odakle istjee potoi koji se gubi dolje u malenoj pjeanoj ravnici. Kraj te
vode logoruju izbjeglice. Naie li u meuvremenu no, neete ih mimoii, jer ete izdaleka vidjeti njihovu logorsku
vatru.
Zahvaljujemo vam, sir. Izbavili ste nas iz velike nevolje. Odmah emo poi kako bismo se prikljuili ovim lju-
dima.
A to u rei dvojici skitnica budu li me pitali kamo ste otili?
Recite im to vas je volja, recite im ono to vam padne na um.
Dobro! elim vas, meutim, ipak upozoriti da ih morate zavarati. Ne uinite li to oni e vas slijediti i ponovo ete
im pasti u ake. Poite, dakle, prividno ponovo istim putem dok nam ne izmaknete iz vida. Tada okrenite na jug.
Budu li me pitali zato ste se vratili, ja u se ve neemu dosjetiti.
80
GVOZDENO SRCE
Tako se ta stvar zavrila. Obje strane su se tako srdano oprostile kao da su dugi niz godina dobri poznanici. Kupci
dijamanata su odjahali vraajui se vlastitim tragom, a da nisu obojici zapadnjaka uputili ni jedan pogled i nijednu
rije. Kad su se toliko udaljili da vie nisu mogli uti Stewartove rijei, crnobradi se obratio podrugljivo i smijui se
svojim drugovima: Dobro sam ih svjetovao. Kupuju dijamante! Imaju uza se zacijelo najmanje pedeset tisua
dolara. Dobra je to svotica budemo li je imali u svojim depovima! A to kaete o dvojici zapadnjaka?
Lopovi! ree jedan.
Tako je. Kako su se samo pretvarali! Ponaali su se kao da ne znaju nabrojiti do tri, a ipak su sve saznali itajui
nae tragove. Znaju ak i to da gonimo dvojicu Indijanaca, a znaju i to da smo unakazili naeg ovjeka. Njihovo
otroumlje moglo bi nam biti opasno. Moramo ih odstraniti.
Ali kako, kada i gdje? Nemamo vremena. Mi moramo odatle da premjestimo kolce kako bismo zavarali
izbjeglice.
Hm, jest, mnogo vremena nemamo. Ali dopustimo li da nam ova dvojica pobjegnu, prepustit emo najljepu
priliku. U Helmersovu domu srest e se s Juggle-Fredom, a taj je ovjek na najei neprijatelj koji je kadar da nam
peenku otme s tave.
Ubijmo ih jednostavno.
To bi bilo najbolje. Ali pogledaj onamo, pa ih pokuaj ustrijeliti! Radoznao sam kako e to uiniti.
Pokazao je lovce koji su jo uvijek neprestance traili tragove pravei se kao da ne primjeuju ni Stewarta ni
njegovu druinu. Odlazak kupaca dijamanata inilo se kao da takoer nisu primijetili.
K vragu! psovao je jedan ovjek. U pravu si. Tek sad ih pozorno promatram i vidim kako se lopovi pametno
vladaju da ih ne moemo pogoditi.
6 Sablast Llana estacada g J
Jest, ivotinje idu kraj njih, a nalaze se izmeu nas i njih i mi bismo pogodili njihove konje. Upravo tako nas
obilaze. A ne vidi li da im je desnica stalno na puci dok ljevicom pretrauju grmlje. Neka samo jedan od nas
naniani na njih zazvidale bi u tren oka i njihove kugle. Prokleto su to lukavi momci. A njihove ivotinje takoer.
ini se kao da konji znaju da moraju pokrivati svoje gospodare. Idu ukorak s njima i ni sekunde nas ne putaju iz
oiju.
Odista je bilo tako. Stewart i druina nisu mogli zapuca-ti. Kad su sada Davy i Jemmy zavrili svojom ophodnjom,
svoje su puke jo uvijek imali spremne u ruci i u tren oka su mogli i oni zapucati. ivotinje su ih ponovo slijedile
poput pasa.
Sto ja to vidim? Momci su otili! povie Jemmy zauen kao da je tek sada primijetio odlazak onih ljudi.
Davno su ve otili, potvrdi Stewart. Eno ondje se jo vide kako odilaze.
Ali zato se vraaju? Htjeli su s nama poi do Helmer-sova doma! Zato se vraaju?
Jer su glupani. Takvu neopreznost ovjek naprosto ne moe da shvati. Izgubili su novce koje su imali uza se.
Ah! Zar su imali novaca uza se?
Tako je! Jedan je od njih stavio svoju lisnicu u bisagu. Dok smo vas ekali, primijetio je da se raila i da so mu
ispali novci. Naravno, silno su se prestraili. U tren oka su okrenuli, a da s njima pravo nismo ni rije prozborili.
Odlazei povikali su nam da vam kaemo kako ete se sastati sutra naveer ili najkasnije prekosutra oko podneva u
Helmersovu domu, pa e potom odmah poi s Juggle-Fredom u Llano estacado.
Dobro! O pravom razlogu njihova nestanka ne elim mnogo razmiljati.
Mislite li, moda, da su nam lagali? Nisu oni vama lagali, ali vi laete nama. Nemamo volje da vjerujemo u
priu o izgubljenoj lisnici. Osvjedoen sam da
82
e poi sasvim drugim pravcem im ih budemo izgubili iz vida.
Sir, ponovo me vrijeate.
Ba i ne! Kaem vam samo ono to mislim. Uostalom, neto bih vam savjetovao, mister Stevvart. Budete li jo
jednom nekoga upuivali, a o em drugi ne treba da znaju, nemojte mlatarati pritom rukama po zraku, jer u danim
okolnostima su kretnje jednako tako razgovijetne kao i rijei.
Kako? Kako vi to mislite?
Lijevom ste rukom pokazali sprem juga, a desnom ste uinili kretnju kao da elite prikazati obrise nekog breuljka.
Tada ste ponovo lijevu ruku ispruili ravno od sebe, to naravno znai dolinu. Kasnije ste pokazali spram istoka, a
zatim ste ih uputili na jug. Sve je to, dakle, bilo toliko jasno da bih vam mogao o tom ispriati itavu priu.
Uinite to.
Veoma rado! Momci su se vratili na istok i sad e zaokrenuti, kad ih ne budemo mogli vidjeti, na jug. Ondje se,
nadesno, nalazi breuljak, odakle se slijeva prostire dolina kamo momci moraju odjahati. Budui da su stranci ovdje,
a budui da ste ih vi uputili usprkos nadolazeem mraku, ta dolina mora da nije daleko. Veoma bismo rado ove noi
i mi ondje logorovali.
Jemmv je govorei to otro promatrao Stewarta. ovjek se nije mogao savladati. Vidjelo se koliko se prestraio.
inite to vas je volja, sir, ali nam nemojte priati nikakve romane! povie on grubo. Recite nam radije jeste li
pronali tragove.
Naravno da jesmo. Poite s nama! Jo je dosta vidljivo da ih i vi primijetite.
Povedite nas.
Uinit u to. Ali Davy, moj drug, ii e posljednji.
Zato?
' 83
Da pripazi kako vae puke ne bi pokuale da uine glupost. Pripazite, dakle, na vae pucaljke! Ako se jednoj puki
svidi da okine, Davvjev metak e odmah pogoditi vlasnika te puke.
Sir, odista ste neugodni!
Ipak nisam! Ja vam elim dobro kad vas upozoravam. Poimo, dakle! Jemmy je poao prvi upravo u onom
pravcu odakle su njih dvojica bili doli. Drugi su slijedili, a na koncu je iao Davy, puke spremne, promatrajui
otrim okom svaku kretnju petorice razbojnika. Nakon malo vremena Jemmy se zaustavio, pokazao je zemlju i
upitao: Mister Stevvart, to vi vidite ovdje?
Imenovani se sagnuo promatrajui oznaeno mjesto; odgovorio je: Ovdje se nalazio kameni na vrstu tlu koji je
konjsko kopito smrvilo.
Zar bi takav kameni bio smrvljen kopitom koje je potkovano?
Ne. Taj konj je bio nepotkovan.
Bio je to, dakle, indijanski konj. Poite za mnom! Takvih su kamenia jo nali nekoliko. Eto traga, ree
Jemmy. Prava linija izmeu kamenia pokazuje zapadni pravac. Onamo je, dakle, odjahao Indijanac.
Indijanac? Kako moete tako odreeno tvrditi da je to bio Indijanac? pitao je Stevvart.
Pshaw! odgovori Jemmy. Oni ljudi malo prije zacijelo su vam ve rekli da smo vas prozreli. Ne treba, dakle, da i
dalje igramo tu igru. Vi ste Leinari s Llana, a mi smo poteni lovci kojima vi ne moete nita uiniti. Kako ste
uspjeli one momke prevariti, neu vas pitati. U svakom ste ih sluaju dobrano nalagali. Mi neemo poi na jug da ih
navrijeme upozorimo. Da budu namamljeni u Llano i da budu ondje ustrijeljeni ini se da je za njih pravi uitak, a
nama na um ne pada da im taj uitak oduzmemo. Nau smo dunost uinili i valja nam se brinuti o sebi. Ovdje na
tome mjestu nai se putevi razilaze. Ali vi ete prije poi negoli mi, i to odmah!
84
Poite za vaim Indijancem! Ali uvajte se da podignete puku na nas! Mi se razumijemo s ljudima vaega kova.
Cijevi naih puaka su podignute. Jo samo jedna vaa rije, ili kakav sumnjiv pokret, mi emo pucati! Okrenite se
od nas, okaite vae puke za sedla i uzjaite! Zbogom, uvajte se da se ponovo ne sretnemo!
Stao je kraj Davvja, a obojica su podigli svoje puke.
Mister Jemmy! povikao je Stewart Ijutito. Valjda nas neete ubiti? Mi smo . . .
Nitkovi ste vi! prekinuo ga je Davy glasno. U nas su etiri metka, a vas ste petorica; posljednjeg emo udesiti
naim kundacima. Sad vam i ja govorim: onome, koji e kazati samo jednu rije, prosvirat u metkom glavu! Dakle,
poite! Ako vas jo samo minutu vidimo pred sobom, dogodit e se ono to smo rekli.
Reeno je to bilo tonom kojem nije bilo pogovora. Sva su petorica posluali, okrenuli su se, puke objesili o sedla,
uzjahali i utei se udaljili. Jedan je iza sebe imao privren jahai pribor uginula konja.
Poto su ispoetka dobrano potjerali konje, sad su ih pognali korakom, a potom se i okrenuli. Ugledali su dvojicu
zapadnjaka gdje stoje na istome mjestu, ali sa sputenim pukama. Prokletstvo! krgutao je zubima Stevvart.
Tako mi se neto jo nikada u ivotu nije dogodilo. Petorica ljudi koji se ne boje ni samog avla, pa da bjee ispred
takva dva majmuna! Kad bismo samo znali to e sada zapoeti.
Lako je to dokuiti, ree jedan. Pojahat e za onim ljudima, pokuat e ih ponovo opomenuti.
Sumnjam u to, jer jednom su ih ve opomenuli, a ovi ih nisu posluali. Mi se, prije svega, moramo pripremiti.
Okrenut emo na jug. im ugledamo logorsku vatru onih iseljenika, zaustavit emo se i postaviti strau koja e
propustiti samo naeg Burtona kada bude dolazio s Helmersova doma. Izbjeglice ne smiju primijetiti nae prisustvo.
Dou li ova dva zapadnjaka, a ja u to sumnjam, morat emo ih naprosto
85
ustrijeliti. Indijance valja, naravno, pustiti da pobjegnu, iako bih svakako htio imati njihova konja. Medu braom
vrijedi tri stotine dolara, a moda i vie.
Zapravo je to bila ludost napasti Indijance zbog konja, Jedan je sada ubijen, a drugi je pobjegao. Samo zbog toga
smo navukli na svoj trag te zapadnjake. Logorovat e u naoj blizini i sutra ujutro, im se zadani, poi naim tragom.
Naii e tako na izbjeglice i itav na posao e propasti.
Ne, nee to oni uiniti. Oni momci su ih uvrijedili i oni se vie nee za njih brinuti. U svakom e sluaju ponajprije
otii do Helmersova doma gdje e ispripovjediti susret s nama. to e biti ondje tada zakljueno ne moemo znati.
Ne preostaje nam nita drugo ve da zapovjedimo Burtonu neka poe rano ujutro i neka odvali danju dobar komad
puta kako bi se izbjeglice to vie udaljili od ovog mjesta. Mi emo nestati jo mnogo prije.
Razbojnici su pojahali jo komad puta na zapad, a tada okrenuli na jug.
Jemmy i Davy nisu isputali puke iz ruku sve dok im se nisu jahai posvema izgubili iz vida. Tada razvue debeljko
svoja usta mnogo ire no to su inae bila iroka i zapita smijui se zadovoljno: No, stari moj Davy, kako ti se to
svia?
Jednako kao i tebi, odgovori upitani smijui se zadovoljno.
Misli li da su oni momci odista izgubili svoj novac?
Ni govora. Otili su na jug. Zato i zbog ega, to nas se vie ne tie. Mi smo ih upozorili. Za nas vie ne postoje
nikakve obaveze. Smatrali su sebe osobito pametnima i mudrima. Ne vidim zato bismo se nametali. Drim da je
onaj jadni Indijanac potrebniji nae pomoi, a takoer i asniji.
Tako je! Hoemo li ga, dakle, potraiti?
Jest. Znamo u kom se pravcu udaljio; poao je nadesno, a to je predio starog rudnika srebra. Ona varka s
kameniima koje smo sami bili izgazili, posluila nam je da
86
prevarimo one lopue. Sasvim sam jasno vidio kaplje krvi i udilo bi me da ne naemo Indijance u rudniku.
Napustili su mjesto, nisu uzjahali svoje konje, jer se vee veoma brzo sputalo, a promatranje tla zadavalo im je
mnogo muke.
Kad su tako ili, ugledali su neki mali predmet kako lei na zemlji. Bila je to crvena pomno izdjelana glava lule
mira. Jemmy je digne, spremi je i ree zadovoljno: Nalazimo se na pravome putu. Glava te lule ispala je Indijancu,
a da to nije primijetio. Da li je pripadala starom ranjeniku ili mladom Indijancu to emo uskoro doznati.
U svakom sluaju pripadala je starijem Indijancu. Teko da bi mladi, ovdje gore u Minnesoti, donio iz svetih
kamenoloma zemlju od koje bi sainio sebi lulu.
Mogao ju je, takoer, i negdje zarobiti. Zarobljena lula smije se upotrebljavati, ali ona koju naslijedi ne.
Zar je ikada neki Indijanac naslijedio lulu? Ona se uvijek ukapa u zemlju zajedno s mrtvim vlasnikom.
Ima plemena koja tu stvar vie ne uzimaju toliko ozbiljno. Uostalom, sudei po totemu i po glavi ove lule, to mora
da je neki poglavica Komana. Dobro je to poznajemo njihov jezik.
Tlo se poinjalo uzdizati. Obojici je slijeva bio planinski zid, a zdesna se iroko rasprostiralo golemo kamenje
izmeu kojega jedva da bi se mogao probijati ovjek, a jo manje konj. Ovdje, kuda su obojica prolazili, bilo je
jedno jedino prohodno mjesto, tako da su sa sigurnou mogli pretpostaviti da je takoer i Indijanac proao ovim
putem.
Uskoro su se nali ispred neke visoke, tamne gomile gluhog kamena. Bili su to silni otpaci, izbaeni iz rudnika.
Koliko je visoka ta gomila nije se moglo razabrati, jer je ve bila pala no.
Zapadnjaci su nadugako svezali svoje konje privrstiv-i uzdu za dva teka kamena. Tada su se poeli uspinjati.
Nisu se trudili da budu tihi, ve su nastojali da se njihov korak to
87
bolje uje. Svakih nekoliko koraka oni bi stali i napeto sluali. Nastojali su doznati da li je netko gore tko ih je
morao nagovoriti prije no to e se posluiti pukom.
Za vrijeme jedne takve stanke zauli su um kamenia to pada niz padinu.
uj! apnuo je Jemmy. Bili smo u pravu to smo pretpostavili da su Indijanci ovdje gore. Na oprezu su.
Ranjenik, ako je uope i iv, lei zacijelo gore u rudniku. Mladi Indijanac je na strai. Reci mu neto, Davy!
Davy poslua viknuvi razgovijetnim, ali ne preglasnim glasom u visinu: Tuinuthpuk, kewanawuiki, nennetpa
hai - mladi ratnice, ne pucaj, mi smo tvoji prijatelji!
ekali su da odgovori. Prolo je neko vrijeme kada su zauli pitanje: Husihakart - tko dolazi! Bile su to kratke
rijei, ali su otkrile tko se gore nalazi; to su bile rijei narjeja divljih Komana, koji su se naokolo skitali.
Waha at tabutawo - ovdje su dvojica dobrih bijelih mueva! odgovori Davy.
Minam mistisi - popni se gore! zauli su nakon trenutka razmiljanja.
Zapadnjaci su poli gore. Kad su dohvatili gornji rub uzvisine, ugledali su, usprkos tami, ljudsku priliku gdje stoji
uspravno pred njima; puka je bila uperena u njih.
Newarn, unmahkuine - stanite, inae pucam! zapovijedi Koman.
Obojica su lovaca primijetili po Indijanevu liku kako su bili u pravu, jer pred njima se nalazio posve mlad
Indijanac. Davy ga je umirivao. Moj mladi crveni brat neka ne puca. Doli smo da mu pomognemo.
Jesu li bjeli muevi sami?
Jesmo!
Jesu li slijedili trag moga konja?
Sasvim smo neoekivano doli na mjesto borbe i proitali iz tragova to se dogodilo. Tada smo slijedili tvoj trag i
trag tvojih neprijatelja kako bismo te zatitili.
88
Govori li bijeli ovjek istinu?
Ne laem. Kao znak da dolazimo kao prijatelji odloit emo svoje oruje kako bismo ti pokazali svoje prijateljstvo.
Tada utvrdi da li ga moemo ponovo uzeti.
Odmah su to i uinili. Indijanac je, meutim, ipak svoju puku drao spremnom govorei. Bijela lica puna su meda
u ustima, ali u im je u srcu. Odloili su oruje kako bi zadobili moje povjerenje. Tada e za njima doi tri njihova
druga da donesu smrt.
Smatra nas, dakle, dvojicom od onih koji su te slijedili? Vara se.
Kaite mi, dakle, gdje su ona petorica! Ako ste slijedili njihov trag, vi to morate znati.
Naili smo na njih kad su dolje u kamenju traili tvoj trag koji su bili izgubili. Ispoetka smo Ijubezno razgovarali s
njima kako bismo ih prevarili. Nisu bili kadri ponovo nai trag. Mi smo, meutim, odmah nali krv iz rane tvog
pratioca. Preutjeli smo to i uputili ih na krivi trag po kojem su poli na zapad. Rekli smo im da ih smatramo
razbojnicima i ubojicama i uperili svoje puke na njih onako kao to ti sada dri uperenu puku na nas. Tada su se
morali povui.
Zato ih niste poubijali?
Jer nam nita nisu uinili. Ubijamo samo neprijatelja kad smo prisiljeni.
U vas su rijei dobrih ljudi. Srce mi govori da vam povjerujem. Ali mi drugi glas nalae da budem oprezan.
Mi ti elimo dobro. Trag otkriva da je tvoj pratilac ranjen. Zbog toga smo doli ovamo da ti pomognemo. Ako ti
naa pomo nije dobrodola mi emo se odmah udaljiti, jer nismo navikli da se bilo kome nameemo.
Malo je vremena proteklo, a Indijanac jo uvijek nije nita odgovorio. inilo se da razmilja. Tada ree: Ne treba
mi vaa pomo. Moete ii.
Dobro, mi emo otii i elimo samo da ne poali to.
89
Ostavit emo ti jo glavu lule to ste je bili izgubili, a mi smo je nali.
Uzeli su oruje i poeli se sputati niz padinu. Nisu se bili mnogo udaljili kad je Davy zastao i zapitao tiho: Zar
nita ne uje, stari Jemmy ? Nekako mi se ini kao da se otkotrljao kameni nama zdesna.
Nita nisam uo.
Ali ja sam sasvim dobro uo um. Valja nam biti na oprezu.
Sputali su se. Kad su doli na podnoje padine, iznenada se pred njima ukazala neka tamna prilika.
Stoj, mome! povikao je Jemmy podignuvi puku. Ni koraka da se nisi maknuo, inae pucam.
Zato da bijelac puca kad ja dolazim u prijateljskoj namjeri? zauli su jedan glas.
Jemmy je prepoznao glas mladog Indijanca s kojim su ve bili razgovarali. Zar si ti to? pitao je. Spustio si se
zajedno s nama. Zbog toga je Davy uo onaj kameni. Tvoja ga je noga pomaknula. to eli ovdje?
Htio sam provjeriti da li govorite istinu. Budui da ste posluali moj savjet, a da nita niste poduzeli protiv mene
izdrali ste kunju. Vi niste moji gonioci i ja vas molim da se popnete sa mnom kako biste vidjeli Tevua-ohe, a on
je moj otac.
Ognjena zvijezda, slavni poglavica Komana je ovdje? upitao je Davy zaueno.
Tako je, ali on je mrtav. Ja sam iba-bigh, njegov najmlai sin i krvavo u se osvetiti njegovim ubojicama. Neka
me bijela lica slijede.
Uspinjao se pred njima, a oni su poli za njim ponovo istim putem. Gore je stupio na rub litice i uao u neku
udubinu u kamenju. Bio je to ulaz u stari i naputeni rudnik srebra.
Rijetki dim ih je zapahnuo. Kad su se pribliili jo nekih trideset koraka, ugledali su malu vatru. Gomilica muno
90
sakupljena granja nalazila se kraj vatre. Plamen je bio zapaljen samo da obasjava mrtva poglavicu koji je sjedio lea
oslonjenih na kameni zid.
Gvozdeno srce je odloio svoju puku i sjeo suelice mrtva poglavice. Gurnuo je glavu nad vatru, privukao k sebi
koljena i poloio bradu na njih. U tom je poloaju netremice gledao bez rijei u les.
Oba su zapadnjaka stajali bez rijei. Poznavali su indijanske obiaje i znali da bi samo povrijedili bilo kojom rijeju
ucviljenog sina. Lica obojice Indijanaca nisu na sebi imala ratne boje, bio je to siguran znak da njihov pohod nije
bio neprijateljske naravi. Mrtvac je bio lijep mu, jer i Komani i Apai se odlikuju lijepom tjelesnom graom. ak i
u smrti njegovo se lice sjalo poput svijetle bronce. Oi su mu bile zatvorene, a usne vrsto skupljene, jer je umro
muenikom smru. Donji dio njegove indijanske lovake koulje bio je otvoren, tako da su vidjeli mjesto na
njegovu tijelu gdje ga je pogodila neprijateljska kugla. Ruke su mu bile zgrene i leale su na natkoljenicama, bio je
to dalji znak boli koje su ga muile u posljednjem trenutku njegova ivota.
Tek nakon dugog vremena sjeli su takoer i Jemmy i Davy, uinili su to tiho, sasvim tiho kao da su se bojali da e
mrtva poglavicu probuditi, ili omesti u njegovu miru. Blizina mrtva ovjeka djeluje uvijek. Tada je iba-bigk
podigao glavu, pogledao obojicu i rekao: Zar ste ve uli o Ognjenoj zvijezdi, poglavici Komana? Vi zacijelo
znate da je bio hrabar ratnik.
Jest, potvrdi Jemmy. Odmah smo prepoznali poglavicu im smo ga ovdje ugledali. Upoznali smo ga prijeko na
rijeci Boxo gdje nam je priskoio u pomo kad su nas napali Pawnee Indijanci.
Tada ste osvjedoeni kako e on u vjenim lovitima zapovijedati mnogim ratnicima. Manitou ga nije k sebi
pozvao u boju. Poglavica Komana je muki ubijen.
91
Kako se to dogodilo i kako ste vi zapravo ovamo doli?
Nalazili smo se duboko u zemlji bijelih ljudi. Ratnici Komana su zakopali svoju ratnu sjekiru i u poslednje
vrijeme ivjeli u miru s bijelcima. Nisu se morali acati da odilaze u gradove bijelih ljudi. Ognjena zvijezda je lovio
sa svojim ljudima na rijeci koju nazivaju Rio Pecos. Ondje su naili na bijele ljude koji su htjeli poi u daleki grad
kojem je ime Memphis. Budui da su taj put ostali Indijanci ugroavali, ovi su bijelci zamolili poglavicu Ognjena
zvijezda neka im da dobrog vodia. Odluio je da e ih sam pratiti i mene uzeti sa sobom kako bih vidio gradove i
kue bijelih ljudi. Sretno smo doli u Memphis i sami se vraali kui. Danas, kad je zapoinjala poslednja treina
dana, presreli su nas ubojice. Traili su nae konje. Kad im to nismo htjeli dati, jedan je od njih zapucao na
poglavicu. Poglaviin konj se prestraio i otrao. Morao sam ga slijediti, jer je bio ranjen, pa se tako nije mogao
boriti s bijelim licima. Ako ste proitali tragove, znate to se tada dogodilo.
Tako je, ti si ubio jednog od njih i skinuo njegov skalp.
Uinio sam to. Taj skalp visi o mom pojasu. Ali ja u i skalpove ostalih ubojica zadobiti. Ove noi u oplakivati
svoga oca i zapjevati mrtvaki pjev. Sutra u ga zakopati predbjeno ovdje, pa u zatim poi po ratnike Komana
kako bismo junaku napravili grob vrijedan njegove hrabrosti. im sakrijem mrtvaca od suneva pogleda, potrait u
trag ubojica i ja vam kaem: iba-bigk jo nije slavan ratnik, ali on je sin slavnog poglavice i jao bijelom ovjeku
koga on bude slijedio! Bit e izgubljen.
Ustao je, pristupio svome mrtvom ocu, stavio mu ruku na glavu i nastavio:
Bijela lica se zaklinju: Koman, meutim, govori bez zakletve. Upamtite moj govor: kada grob poglavice Ognjena
92
zvijezda bude podignut, na elu tog groba visjet e est skalpova njegovih ubojica. Gvozdeno srce je rekao, a tako
e se i dogoditi!
UHODA
Oko podneva idueg dana sjedio je Helmers s Juggle-Fredom i Hobble Frankom opet za stolom ispred kue. Bob,
crnac, nije bio ovdje. Nalazio se s Herkulesom, crnim farmerovim slugom, u staji.
Ova trojica, koji su od sino postali dobri prijatelji, zabavljali su se razgovarajui o jueranjem doivljaju i o
krvavu svretku tog dogaaja. Tako nije bilo nikakvo udo to su dotaknuli i mnoge stvari u vezi sa smru, pa su se
tako, napokon, u razgovoru, dotakli i sablasti.
Helmers i Fred su se izjasnili odluno kako je nemogue da se dua mrtvaeva vrati i da bude vidljiva. Frank je
branio vjerovanje u sablasti i kako su njegovi prijatelji bili uporni u svojoj sumnji, Ijutito je povikao: Vama se
obojici ne moe pomoi! Kad bih ja bio mrtvac, posjetio bih vas o ponoi. Drugaije biste vi mislili o svemu tome.
Prui nam bar jedan jedini dokaz o svemu tome! smijao se Fred. Tada emo ti povjerovati.
Dokaz? Nesmisao! Dokazi ba nita ne dokazuju. Postoji rije sablast, a to znai da je ima. To je jasno kao
sapunica. Moj uitelj u Moritzburgu, kome zahvaljujem svoju izobrazbu, takoer je vjerovao u sablasti. Zbog toga
moram i ja . . .
Frank je zastao u rijei, jer je ugledao nekog jahaa koji je nosio uniformu konjanikog oficira iz Sjedinjenih
Drava.
Jahao je upropanj pribliujui se s juga; zaustavio je konja ispred trojice mueva.
Good day, gentlemen! pozdravio je. Nalazim li seja odista na farmi koju zovu Helmersov dom?
93
Yes, sir! odgovori Helmers. Ja sam ovjek kome pripada ova kua.
Vi ste Helmers glavom! Radujem se to sam vas sreo, jer dolazim po neka obavjetenja.
O emu je rije?
Nemogue mi je to kazati u dvije tri rijei. Dozvolite mi da sjednem kraj vas.
Oficir je sjahao i sjeo kraj njih. Tano su ga osmotrili. Bio je snaan, a nosio je gustu i crnu bradu. Pogled mu je bio
otar i prodoran. Usnice su bile pokrivene gustom bradom i nisu se vidjele.
Ja sam kapetan Gordon Benyon, a ovdje sam u neku ruku izvidnica, zapoeo je lako pripovijedati. Nalazimo se u
Fort Sillu, a kanimo u Llano.
Zato? pitao je Helmers.
Savezna vlada je obavijetena koliko se nedjela zbilo u posljednje vrijeme u tome kraju. Sve to zahtijeva, napokon,
najstrou kaznu. Zloini su tako bjelodano povezani da valja pretpostaviti kako ovdje djeluje dobro organizirana
razbojnika druina. Valja je potpuno unititi. Dva odreda konjanika su spremna da to izvedu i da oiste kraj od tog
opasnog oloa. Poslali su me da se obavijestim i da se sastanem sa stanovnicima. Naravno, osvjedoeni smo da e
nas potpomagati svaki poteni ovjek.
To se razume, kapetane Benyone! Raduje me to sam ja prvi, a vi ete se osvjedoiti da u vas potpomoi koliko
mi to snage doputaju. John Helmers je poznat kao ovjek na kojega se svaki dobar momak moe osloniti.
uo sam to i zbog toga dolazim ovamo.
Helmers je poklanjao oficiru svoje puno povjerenje. Ispripovijedio mu je odmah to je sve uo od vodia, a zatim ga
je obavijestio o sinonjem dvoboju i o smrti doljakovoj.
Benvon ga je paljivo sluao. Crte lica mu se nisu pomaknule, ali su mu oi zasjale. Helmers je vjerovao da se to
dogodilo zbog uea vojnikova u prianju. Paljivi proma-
94
tra bi moda primijetio kako taj sjaj oiju nije nita drugo ve bijes i mrnja. aka mu je stezala drak sablje, a
jednom se uinilo kao da krgue tiho zubima. Inae je bio miran i nastojao je da se ponaa kao da slua napetom
panjom.
Kad je Helmers zavrio svoju priu, nadovezao je govoriti o opem stanju u tome kraju, govorio je o opasnostima
Llana estacada i zakljuio svoje izlaganje kako misli da je veoma teko budu li se dva odreda konjanika morala
kretati kroz pustinju. U ovom kraju nema stone hrane, a to je najglavnije, taj kraj je bez vode. Ako bi vojska
ponijela vodu, trebalo bi za taj podvig mnogo tovarnih konja koji bi oteavali pohod.
Moda ste u pravu, saglasi se oficir. Mene se to ne tie, to je stvar zapovjednitva. Ali recite mi, sir, kako stoji
stvar s prianjem o Sablasti Llana estacada? Toliko sam toga uo o tom nevjerojatnom biu, ali neto tanije mi
nitko nije mogao rei.
Vama se desilo isto kao i meni i kao i svim ostalim ljudima. Svatko je uo o Sablasti, ali nitko ne zna nita
odreeno. Ono to znam mogu vam reci u nekoliko reenica. Sablast Llana estacada je neki tajnoviti jaha kojega
nitko nije vidio u svojoj blizini! Tanije reeno: svatko tko ga je vidio morao je to platiti glavom, jer ga je dostigao
metak posred ela. udno je samo to to su ti mrtvi ljudi uvijek bili razbojnici koji su uznemiravali Llano estacado.
Ta Sablast, ini se, netko je koji je sebi preuzeo da e kanjavati svaki zloin u Llanu estacadu.
To je, dakle, neki ovjek.
Sasvim jasno da je tome tako.
Ali kako mu uspijeva da istovremeno bude svagdje, a da uvijek ostane neprimijeen? On mora da se negdje hrani i
da pije, a mora, nadalje, hraniti i pojiti svoga konja. Odakle mu sve to?
Eto, upravo je to stvar koju nitko ne razumije.
Kako mu zatim uspijeva da ga nikad nitko ne sretne?
95
Hm! Suvie me pitate, sir. Mnogi su ga pokuali promatrati, ali su to inili samo izdaleka. Ugledali su ga kako huji
kao da ga nosi oluja. esto su pred njim primijetili iskre, a takoer i iza njega. Ja znam nekog svog poznanika koji
ga je sreo nou. ovjek tvrdi da bi se tisuu puta mogao zakleti kako je glava Sablasti, ramena, laktovi, cijev puke,
a takoer i njuka, ui i rep njegova konja, kako je sve to bilo opiveno plamicima.
To je glupost.
I ja mislim tako. Ali moj poznanik je istinoljubiv ovjek koji nikada nije lagao niti je bilo u emu pretjerivao.
Sad se Hobble Frank upleo u razgovor. Tu smo! povikao je. Nitko ne vjeruje u stvarnost neeg nestvarnog. Ja
tvrdim: Sablast Llana estacada nije ovjek ve neko bie koje tjeraju grke furije i koje se povuklo u Llano estacado
kao neki pustinjak u svoju izbu. Da bljuje vatru i iskre, ja u to rado vjerujem. Mi smrtnici duvamo duvanski dim.
Zato da Sablast ne izbacuje iz sebe vatru?
Ali moe li Sablast rukovati pukom? pitao je Be-nyon, pri tome je Hobble Franka oinuo prezrivim pogledom.
Zato ne? Vidio sam jednom na nekom vaaru koko kako puca iz topa. to moe koko to moe takoer i sablast.
Vi se sluite sasvim udnovatim dokazima, sir. Mnogo pameti i razbora ti vai dokazi ne odaju.
Te su rijei uvrijedile Franka. Otro je odvratio: Nema sumnje da je tako. Ali u mene je razlog to ne govorim
ueno kako bih to zapravo morao. U vas je naime lice koje me ispunja zabrinutou. Zabrinut sam, naime, da me ne
biste razumjeli kad bih se pametnije izraavao.
Sir! prasnuo je oficir. Kako vam na um pada tako razgovarati s kapetanom koji pripada konjanicima Sjedinjenih
Drava.
96
Pshaw! Nemojte se uzbuivati! Upravo ste vi zapoeli vrijeanjem, pa tako morate moj odgovor mirno trpjeti. Ako
to ne elite ja sam spreman da tu stvar izgladim dobrim metkom.
Vidjelo se kako oficir krajnjim naporom suspree svoj bijes; uspjelo mu je da odgovori sasvim mirno: alim to
bih vas morao sastaviti sa zemljom. Razumijem se sasvim dobro u puku, ali nisam razbija, a bijem se samo s
oficirima. Uostalom, bila bi to neuvidavnost spram mistera Helmersa kad bismo ovdje prolijevali krv. Namjeravam
ovdje ostati dok ne dou moje ete, pa prema tome moram unositi mir u njegovu kuu.
Zahvalan sam vam. sir, nadovee Helmers! Ako elite ekati kod mene spremit u vam prostoriju, a va konj e
biti smjeten u staji.
Helmers je ustao, a takoer i oficir, pa obojica pou s konjem prema staji. Kasnije se gostioniar sam vratio govore-
i dvojici prijatelja kako je Benvon ostao u svojoj sobi da se odmori. Helmers se radovao novome gostu i dolasku
konjanika. Frank je mahao glavom i nastavio govoriti njemaki:
Meni se taj ovjek ne svia. U njega je lice koje mi razbija moj osjeaj njenosti. Njegove oi mi se ine kao dvije
masne mrlje na posnoj kai. Lukavo gledaju ovjeka, a iza svega toga nema nita dobra. Htio bih ga iskuati da li je
on odista poten ovjek. Ali ne vjerujem da bi bio kadar izgovoriti rije 'Schiebebock'.
Schiebebock? Zato ba tu rije? pitao je Juggle-Fred.
Ti to, dakle, ne zna usprkos tvojoj epidemijskoj naobrazbi? Rije Schiebebock, koja zapravo znai kolica, bila je
vana rije u ono vrijeme kad su Huni cara Temistokla kanili osvojiti Elbu. Huni su vukli svoju opremu uvijek
takvim kolicima. Kad su htjeli prijei Elbu izdavali su se da su brazilijanski Arapi mislei tako da e biti
neprimijeeni. Tu se, meutim, naao stari vojskovoa Dorfflinger kraj vode i zapovjedio svakom doljaku da
izgovori rije Schiebebock.
7 Sablast Llana estacada 97
Tko tu rije nije pravilno izgovorio, jednostavno su mu odsjekli glavu. Huni nisu imali alata u glavi kojim bi
pravilno izgovorili glas , pa su tu rije izgovarali Sibebock i tako gubili glavu.
Oba sluaoca su razrogaenih oiju promatrali Franka. Nisu znali da li da se smiju ili da tule. Ali, Frank! povie
Fred napokon. Kamo si ti to zapravo otiao! Schiebebock! Ti zacijelo misli na rije ibolet, to su je oni iz Galada
govorili ljudima iz plemena Efraimova kao to stoji u Knjizi o sudij ama?
Tacet! Ali kako ti ne razumije hebrejski, rei u ti jasnije: Zatvori svoj otvor kojim prima hranu! Htio bih.te
upozoriti, Frede, ne budu li pomagale moje rijeci, prijei u na djela. Jo samo jedna uvredljiva rije i ja u te
izazvati na dvoboj. Moji e te meci sastaviti sa zemljom, pa e ti biti kao i onome gornjobavarskom drvosjei koji se
naveer vratio mrtav kui.
Tog ovjeka ne poznam.
Tako mi se i ini, jer ti uope nita ne zna. Tog je drvosjeu oborio neki hrast to ga je htio posjei. Seoski stolar
mu je sainio spomen-plou, lijepo ju je namazao zelenom bojom, nacrtao njega i hrast i napisao:
U rano sam jutro
Na posao poo
Bezbrian i sretan
Tada me obori hrast,
Jao, kao les
Vratih se kui oaloen.
Frank se zahuktao u govoru i zacijelo ne bi prestao govoriti da nije bio prekinut. Helmers je, naime, pokazao spram
sjevera i kad su ostala dvojica onamo pogledali, ugledali su nekog jahaa. Hobble Frank je brzo ustao sa svog
mjesta. Old Shatterhand! povikao je.
98
Juggle-Fred je zaslonio rukom oi, otro je pogledao namjernika i izustio radosno: Dakle, ipak! Koliko sam samo
udio da ga upoznam.
Ustao je kao i Helmers pozdravljajui pun potovanja slavnog zapadnjaka koji je upravo sjahao sa svog prekrasnog
pastuha. Stupio je odmah Helmersu, pruio mu ruku i rekao: Pretpostavljam da su vam rekli kako u doi,
gospodine Helmersu. Nadam se da sam dobro doao.
Helmers mu je stisnuo desnicu govorei: Naravno, rekao mi je to Hobble Frank, a ta me vijest veoma obradovala.
Vrata moje kue su vam otvorena. Raskomotite se i ostanite kod mene koliko vam god drago.
No, dugo neu ostati. Moram prijeko kroz Llano estacado kako bih se ondje sastao s Winnetouom.
I to mi je takoer saopio Frank. Htio bih ja i pojahati s vama da vidim poglavicu Apaa. Ali, kaite mi, sir, odakle
vi mene poznajete? Odmah ste izustili moje ime.
Mislite li da je za to potrebna ba neka osobita pamet pa da vas ovjek prepozna? Odjeveni ste u domae ruho i
sasvim nalikujete slici kako su vas meni opisali.
Znai da ste se zanimali za mene?
Tako je. Na dalekom Zapadu je mudro to ranije upoznati ljude s kojima se ovjek kani sastati. Doznao sam da ste
iz starog kraja i zbog toga sam vas nagovorio naim materinjim jezikom. Mogu li znati tko je ovaj gospodin kraj
vas?
Obino me zovu Juggle-Fred, predstavi se nekadanji maioniar. Ja sam jednostavni prerijski lovac, sir, i ne
nadam se da vam je moje ime poznato.
Zar mislite? Tko toliko vremena provodi na Zapadu, taj je zacijelo ve uo o Juggle-Fredu. Vi ste izvanredan
traga, a to je jo vanije dobar ste ovjek. Eto vam moje ruke, budimo dobri prijatelji dok nam bude dozvoljeno da
budemo zajedno.
7- 99
Iako na dalekom Zapadu nema razlike medu ljudima, ipak je obiaj da se slavni lovci susreu osobitom panjom. Na
ozarenom licu Fredovu zasjao je ponos kad je doznao kako Old Shatterhand zna za njega. Prihvatio je pruenu ruku,
srdano ju je stisnuo i odgovorio: Kad vi govorite o prijateljstvu, za mene je to ast koju valja zasluiti. elim jo
dugo vremena biti kraj vas kako bih od vas jo tota nauio. I ja kanim kroz Llano estacado. Ako mi dozvolite, da
vam se pridruim, bio bih vam zahvalan.
Pristajem veoma rado, sir. Kroz Llano estacado ovjek najradije jai u to brojnijoj pratnji. Naravno,
pretpostavljam da neemo morati ekati jedan drugoga. Kad kanite poi?
Unajmili su me neki ljudi koji su poli da kupe dijamante. Ti e ljudi danas doi.
To mi odgovara, jer sutra i ja kanim nastaviti put.Bu-dui da govorite o ljudima koji kupuju dijamante, pretpo-
stavljam da kane u Arizonu.
Tako je.
Vidjet ete takoer i Winnetoua. Mjesto, gde u se s njime sastati, nalazi se na vaem pravcu.
U tom je trenutku naiao sav razdragan crnac Bob pozdravljujui Old Shatterhanda; doao je da njegova konja
odvede u staju. Tada su svi sjeli, a Helmers je poao u kuu da narui dobru hranu za svoje goste. Pie je odmah
donio, pa su tako svi sjeli da se porazgovore o dogaajima jueranjeg dana koje je valjalo svakako ispripovjediti.
Onaj oficir je bio rekao da se eli odmoriti, ali to meutim nije inio iako su mu ponudili sobu. Zatvorio se u svojoj
sobi eui se zamiljeno po prostoriji. Soba je gledala na sjever, pa se desilo da je primjetio Old Shatterhandov
dolazak. Stojei na prozoru promatrao je lovca.
Tko je taj ovjek i kamo kani? Pitao je to sama sebe. Po svim znacima i on kani u Llano estacado. To je sumnjivo. U
njega je izvrstan konj i odaje pravog zapadnjaka. Ako naie na tragove iseljenika, mogao bi nam lako pokvariti
itavu
100
zamisao. ovjek se valja ve Juggle-Freda uvati. Prava je srea to kupci dijamanata nisu doli u Helmersov dom.
ekat e njihov dolazak tako dugo da nam vie nee moi pomrsiti raune. Moram pokuati i ovog doljaka zadrati
ovdje sve dok ne izvedemo nau namjeru.
Valja mi se nadati da ona dva momka od sino nee suvie brzo doi ovamo, pa da i oni sve pokvare!
Benvon je jo neko vrijeme ekao, pa je siao iz sobe pridruivi se ljudima koji su sada sjedili branei se ispred
kue.
Taj konjaniki oficir zapravo je bio preodjeven Leinar s Llana i nitko drugi ve onaj Stevvart koji je juer sa svojim
ljudima napao dvojicu Komana i koji ih je slijedio, pa se zatim sreo s Davvjem i Jemmvjem.
Old Shatterhanda su upravo u meuvremenu tano obavijestili o jueranjim dogaajima, a Helmers je takoer
spomenuo kako je na farmu stigao i neki oficir. U tom se trenutku pojavio Stevvart i Helmers nastavi: Eto upravo
kapetana. Sam e nam ispripovjediti to ovdje radi. Hej, eno, jo jedan tanjur za oficira!
To se ticalo domaice koja se upravo pojavila na prozoru da pogleda goste. Tanjur su donijeli, a oficir sjedne da
neto pojede. Nemalo se prestraio kad je uo da za stolom sjedi Old Shatterhand, ali se savladao da to pokae.
Otro je promatrao slavnog zapadnjaka. Lovac je to naravno primijetio, ali se priinjao kao da nita ne vidi.
Oficir je ponovio sve to je ve bio rekao. Promaknulo mu je, meutim, da je Old Shatterhand svoj eir dublje
nabio na elo i ispod oboda otro promatrao govornika. Kad je ovaj zavrio, upitao ga je slavni lovac bezazleno:
to ste ono rekli? Gdje se nalazi vaa jedinica?
U Fort Sillu.
Odande stepoli u izvianje?
Jest.
101
Prije mnogo godina bio sam jednom u Fort Sillu, tada je tim mjestom zapovijedao pukovnik Olmers. Kako se zove
dananji zapovjednik?
Pukovnik Blaine.
Ne poznam ga. Rekli ste da e vai konjanici ovih dana naii? teta je to ve danas nisu ovdje, ili bar sutra! Mogli
bismo s njima projahati kroz Llano estacado, a to bi bilo veoma dobro.
Priekajte ih! Jedan dan biste ba mogli izgubiti.
Jedan dan? Hm! Mislite li odista da je rije samo o jednom danu? Tada nam se miljenja razilaze.
Kako ?
Ja sam, naime, osvjedoen da vai konjanici nikada nee ovamo stii. Ja znam da u Fort Sillu, ili kraj tog mjesta,
nema nikakve vojske kojoj je zapovjeeno da pode u Llano estacado.
Oho! Mislite li da laem? prasnuo je lani oficir.
Jest, upravo to elim rei! odgovori Old Shatterhand jednako miran kao i prije.
Svi vrazi! Znate li da je to uvreda koja se pere samo krvlju?
Znam, zapravo bismo se morali potui. Naime, u tom sluaju, ako ste odista oficir Sjedinjenih Drava.
ovjee! povikao je Stewart, pritom je iz pojasa izvukao oba svoja revolvera. Jo samo jedna takva rije i ja u
vas ustrijeliti.
Tu prijetnju jo nije bio ni izgovorio ve je Old Shatterhand stajao pred njim, oduzeo mu je revolvere iz ruku
govorei, ali ovoga puta sasvim drugaije: Samo ne tako brzopleto, ovjee, inae biste mogli poaliti! Ako vas
tedim, to je zbog toga to vas ne mogu obijediti jo ni za to. Za sada u onesposobiti vae pucaljke.
Tim je rijeima ispraznio oba revolvera i nastavio:
elim vam rei da upravo dolazim iz Fort Silla i da poznam zapovjednika. Prijanji se zapovjednik odista zvao
102
Blaine, ali su ga prije tri tjedna opozvali i zamijenili majorom Owensom, a to vi ne znate. Vi niste otili iz Fort Silla
prije tjedan dana, jer biste svakako morali poznavati majora Ovvensa. Kako to nije sluaj, vi zacijelo niste ondje bili
i itava pripovijest o vaim konjanicima i njihovu pohodu u Llano estacado je la.
Stevvart se naao u velikoj neugodnosti. Pokuao je da to sakrije, pa je zaustio: No dobro, priznat u vam da se
moji ljudi ne nalaze u Fort Sillu. Ali da li je to povod da se itava stvar smatra kao la? Ja sam prisiljen da budem
oprezan i ne smijem odati pravo mjesto na kojem se nalaze moji ljudi.
Samo ne brbljajte gluposti! Uostalom, ja vas ne vidim prvi put. Nisu li vas moda jedno presluavali u Las
Animasu zbog napadaja na vlak? Uspjelo vam je pomou nekih lopova dokazati svoj alibi. Bili ste, meutim, ipak
krivac! Oslobodili su vas dodue i izbjegli ste pravednoj kazni samo brzim bijegom.
To nisam bio ja.
Nemojte lagati! Tada ste se zvali Stuart ili Stewart, tako nekako. Kako se sada zovete i emu slui sadanja odjea
to ne znam i ne elim istraivati. Razokrijte vau bradu. Osvjedoen sam da emo ugledati zeju usnu.
Tko vas je ovlastio da me ovdje presluavate? pitao je Stevvart gotovo onesvijestivi se od bijesa.
Sam sam sebe ovlastio. Uostalom, vaa usta ne moram ni vidjeti. ovjek to odmah primijeti pri govoru, a ja znam
na emu sam. Eto vam vaih revolvera. Gubite se to bre odavde i budite veseli to ste ovaj put tako lako proli!
uvajte se, meutim, da vas jo jednom sretnem!
Bacio mu je prazne revolvere pred noge. Stevvart ih je podigao, stavio ih za pojas i rekao: To, to govorite o meni,
naprosto je smijeno. U svakom ste me sluaju zamijenili s nekim. Moje isprave se nalaze gore u sobi i ja u ih
donijeti.
Benvon se udaljio.
103
Kakva li nastupa! uzrujao se Helmers. Jeste li sigurni sir?
Svakako, odgovori Old Shatterhand.
Nisam li ja odmah to rekao? ree Hobble Frank. Momak mi je odmah bio sumnjiv. I ja sam mu ve rekao svoje.
Nastavili su zabavljati se neko vrijeme i tada zapoeli ponovo govoriti o Llanu estacadu. Svatko je od njih znao po
neku stranu zgodu i oni bi se jo dugo ovako zabavljali da napokon nisu stigli oba crnca. Herkules je zapitao svoga
gospodara:
Massa Helmers pitati kamo mi staviti mnoge konje koji poslije doi?
O kakvim ti to konjima govori? pitao je gostioniar.
Konji od vojnika, koje oficir dovesti.
Ah! Zar je odjahao?
Jest, on otii. Rekao nama da e dovesti mnogo jahaa na Helmersov dom.
Pobjegao je, dakle! To pokazuje kako mu savjest nije ista. Kamo je poao? U kome pravcu?
On staviti sedlo na konj, izvesti konja iz staja, uzjahati i obii staju i tada se udaljiti, onamo. Crnac je pokazao na
sjever.
To je opasno. Valjalo bi poi za tim momkom. Veoma bih ga rado zapitao zato se udaljio bez pozdrava.
Uinite to! smijao se Old Shatterhand. Neete se mnogo udaljiti na sjever.
Zato?
On nas je htio samo zavarati. Taj ovjek sigurno nema dobre namjere. Budui da smo ga prozreli, smatrao je da je
bolje nestati, ali zacijelo ne u onome pravcu kamo zapravo namjerava. To to je pripovijedao o vojsci, to je bila
obina la.
Tako i ja sada mislim. Ali recite mi to ga je nagnalo da amo doe?
104
Ja mogu samo nasluivati. Vidim samo to da je doao ovamo kao bi se o neemu obavijestio, doao je da neto
dozna. to bi to bilo? Va dom je za mnoge ljude polazite u Llano estacado. Ja mislim da je htio vidjeti ima li u vas
ljudi koji kane poi u Llano.
Hm! mrmljao je Helmers. Ja znam, vi tog ovjeka smatrate Leinarom iz Llana estacada.
Svakako.
Nismo ga smjeli pustiti, valjalo ga je zadrati. Ali bez dokaza to nismo mogli uiniti. Doznao je kako Juggle-Fred
oekuje trgovce s dijamantima. Moda je otiao da sve spremi kako bi ih napao.
To se i meni ini. ovjek ovdje nije sam. Negdje su jo ostali razbojnici koji oekuju njegov povratak. Mi mu nita
ne bismo mogli uiniti. Nisam ga smio zadrati iako sam slutio da e pobjei. Sada, poto je pobjegao, osvjedoitu
se da li sam u pravu. Poi u za njegovim tragom. Kako je tome dugo da je otiao?
Biti sat vremena i jo pola sata moda, razmiljao je crnac kome je bilo upravljeno ovo pitanje.
Valja se pouriti. elite li poi sa mnom, gospodo?
Helmers nije htio napustiti farmu. Hobble Frank i Juggle-Fred su radosno pristali da pou, pa su tako uskoro sva
trojica uzjahali i poli za tragom ovog sumnjivca.
Trag je samo kratak dio puta vodio na sjever, tada je skrenuo preko istoka na jug, pa je zatim vodio na jugozapad.
Tako je Stewart projahao gotovo tri etvrtine kruga, a taj je krug bio veoma malog prenika.
Old Shatterhand je jahao prvi, duboko nagnut, kako bi mu trag bio stalno na oku. Kad se osvjedoio da trag vodi
pravom linijom, zaustavio je konja i upitao: Mister Fred, to vi kaete na to? Zar da mu vjerujemo?
Svakako, sir, ree upitani koji je zacijelo primijetio da ga Old Shatterhand ispituje. Sada je momak pokazao
pravu boju. On jai pravo u Llano estacado i. . .
105
Zastao je u govoru.
No, i. . .?
ini se kao da mu se veoma uri. Luk, kojim je objahao Helmersov dom, veoma je uzak. Nije sebi dopustio vei
komad puta. A osim toga jahao je upropanj. Neto ga je moralo vraki goniti.
to bi to bilo?
Jest, kako da to znamo, sir? Tu sam zavrio. Moda biste vi to mogli proniknuti?
Ne bih se upustio u gonetanje. Bolje je da poemo nasigurno. U nas je vremena, pa moemo rtvovati nekoliko
sati. Poimo za ovim tragom to nam je bre mogue.
Potjerali su svoje konje upropanj. To su mogli uiniti, jer je trag bio veoma jasan.
Uskoro su primijetili da se Helmersov dom nalazi na granici obradive zemlje. Predio je brzo mijenjao svoje lice. Na
sjeveru su jo nailazili na ume. Juno je jo bilo nekoliko stabala koja su, meutim, ubrzo nestala. Grmlje je bilo
sve slabije i rjee. Bivolje trave uskoro nije bilo, a umjesto nje nailazili su na medvjeu travu; to je bio siguran znak
kako tlo postaje sve mravije. Uskoro su naili na goli, suhi pijesak i dosad talasasta povrina stepe prelazila je u
jednolinu ravnicu.
Sad su ugledali pijesak i posvuda pijesak, tek tu i tamo bi bilo poneto trave. Na drugim mjestima nailazili su na
povremene oaze zelenog pokrivaa.
Uskoro nije bilo ak ni te trave, ve su nailazili sve ee na bodljikave kaktuse i dugake biljke puzavice. Stewart
je izbjegavao mjesta obrasla kaktusom, jer bi ta mjesta mogla konju biti opasna. Od vremena do vremena je kratko
vrijeme davao ivotinji odmor da se izduva; tada ju je, a to su pokazivali duboki tragovi, ponovo tjerao upropanj.
Tako se stvar odvijala. Protekla su bila dva sata poto su trojica jahaa napustili Helmersov dom. Prevalili su najma-
106
nje petnaest engleskih milja, a ipak im nije polo za rukom nadoknaditi prednost koju je imao Stewart.
Tada su primijetili neku tamnu crtu koja se povlaila slijeva i kao neki iljak ulazila u pjeskovitu ravnicu. Bilo je to
neko uzdignue to se sastojalo od poneto boljeg tla na kojem je, meutim, ipak raslo pustinjsko bilje. Trag je
vodio onamo. Trojica jahaa e to mjesto dohvatiti za dvije minute. Old Shatterhand je u tom trenutku zaustavio
svoga konja, pokazao naprijed i upozorio pratioce: Oprez! Ondje su, ini se, ljudi. Jeste li ita vidjeli?
Nismo, odgovorili su Fred i Frank.
Meni se uinilo kao da se ondje netko ili neto pomie.
Moj konj takoer neto njui. Poimo ulijevo da doemo iza raslinstva koje e nas tititi.
Pojahali su u luku oko tog otvorenog pravca, odakle su tano sve mogli vidjeti. Kad su doli do grmlja, Old Shatter-
hand je sjahao.
Ostanite ovdje i pridrite moga konja! zapovjedio je. Ogledat u se naokolo. Uzmite oruje u ruku i budite
oprezni! Budem li morao pucati, doite odmah za mnom.
Sagnuo se i uao u grmlje i odmah nestao. Nisu prole ni tri minute, a on se vratio. Na usnama mu je poigravao
zadovoljan smijeak.
Nije to onaj navodni oficir, rekao je. Takoer nisu ni njegovi drugari koji se nalaze s onu stranu grmlja. Sastat
emo se sa dva dobra, stara poznanika, a s njima je i neki mladi Indijanac. Pripazite.
Old Shatterhand stavi u usta dva prsta i zazvidi prodorno. Nitko mu se nije javio.
Suvie su iznenaeni, ree. Pokuat u jo jednom.
Lovac je ponovno zazvidao i jedva se to dogodilo, a
netko je glasno povikao: Halo! to se to ovdje zbiva? Taj
zviduk u samotnome Llanu estacadu! Je li to mogue? Old
Shatterhand, Old Shatterhand!
107
Jest, on je! povie drugi glas radosno. Poi naprijed! Ja u takoer doi. On je, a s njim je takoer i Hobble
Frank. A onaj trei, no ini mi se da i njega poznajemo.
U grmlju je neto zapucketalo, a dva zapadnjaka su izali, Davy je iao prvi, a Jemmy za njim. Potrali su Old
Shatterhandu i zagrlili ga jedan sprijeda, a drugi straga.
Stanite, momci, smrvit ete me! branio se lovac. Rado doputam da me netko grli, ali neka to bude pojedinac, a
ne ovakva dva medvjeda odjednom.
Nemajte brige! Neemo vas smrviti! ree Jemmy. Uostalom, ja sad prelazim na Hobble Franka, a Davy neka
epa svojim ruetinama Juggle-Freda. Ali kako vam je palo na um da zvidite? Zar ste moda znali da se mi
nalazimo iza grmlja?
Znao sam. I vi ste mi neki zapadnjaci! Doputate da vas promatraju, a da to uope i ne primjeujete.
Sad je takoer doao i Gvozdeno srce, mladi Koman. Ugledao je Old Shatterhanda i zaustio pun potovanja:
Ninanonton, Razbiaka! iba-bigk, sin plemena Komana, premlad je da u oi gleda tako slavnom ratniku.
Okrenuo je svoje lice kako to zahtijevaju indijanski obiaji. Old Shatterhand mu se brzo pribliio, stavio mu ruku na
rame i rekao: uo sam za tebe. Ti si sin moga prijatelja Tevua-ohe, poglavice Komana, s kojim sam puio lulu
mira. On je hrabar ratnik i prijatelj bijelaca. Gdje se sada nalazi njegov ator?
Njegov duh putuje u vjena lovita kamo e tek doi kada Gvozdeno srce skine skalp s glava njegovih ubojica.
Zar je mrtav? Ognjena zvijezda je mrtav? Ubijen? povie Old Shatterhand. Reci mi tko ga je ubio?
iba-bigk nee o tome govoriti. Pitaj moja dva bijela prijatelja; oni su vidjeli njegov les i danas ga ujutro sa mnom
pokopali.
Indijanac se ponovo vratio u grmlje. Old Shatterhand se obratio Davyju i Jemmyju. ini se da ete nam tota
108
pripovijedati. Na tome mjestu sunce je estoko. Poimo u hlad gdje ste ve sjedili. Ondje ete mi ispripovjediti to
se to zbilo.
Poli su u grmlje. Trojica su lovaca poveli svoje konje oko dbunja. Ondje se ve nalazio mladi Koman; sjedio je.
Bijelci su takoer sjeli, a Jemmy je zapoeo pripovijedati sve to su juer doivjeli. Kad je opisao sastanak s mladim
Komanem, nastavio je: Jutros smo pokopali poglavicu, ovdje e biti predbjeno smjeten sve do dolaska njegovih
ratnika koji e ga pokopati kako to njemu dolikuje. Tada smo poli za ubojicama.
Mislio sam da ete k nama u Helmersov dom, primijeti Old Shatterhand.
Jest, ali htjeli smo vam pritom donijeti vijesti o svemu to smo ispitali; ini se da se neto sprema u Llanu estacadu.
Zbog toga smo prije svega poli s Gvozdenim srcem za ubojicama.
To je hvalevrijedno. Da li vam je uspjelo slijediti njihov trag?
Jest. Ali ta stvar nije bila laka. Momci su najprije poli na jug, pa su zatim obrazovali neku vrst potanskog lanca.
Zacijelo im je to bilo potrebno da promatraju neki logor koji se ondje nalazi.
Tko tamo logoruje?
To vam ne moemo tano kazati. Zacijelo su to izbjeglice. Vidjeli smo tragove volovskih kola i mnogo konjskih
tragova. A ja mislim da je ljudi, koji su ondje proveli no, otprilike bilo pedeset.
Zar vie nisu bili ondje? Kamo su poli?
Spram jugozapada.
Poli su, dakle, u Llano estacado? S volovskim kolima? Boe moj! Ili ih vode izvanredni vodii, ili ih netko
namjerava namamiti u stupicu. to vi mislite, Jemmy?
Ono drugo.
Zato?
109
Ona petorica, koji su ubili Ognjenu zvijezdu, umijeani su u tu igru. I trgovci dijamantima takoer su otili k toj
karavani, koja, sudei po tragovima, mora da je pola odmah poslije ponoi. To je napadno. Pod svaku cijenu su ih
htjeli odvratiti od Helmersova doma.
Nadam se da ste slijedili karavanu.
Ne, sir. Mi smo slijedili samo ubojice. Ovi se nisu, kao to to pokazuju tragovi, pridruili karavani, ve su odmah
poli na zapad. Njih mi slijedimo. Uostalom, naili smo na trag jednog jahaa, koji je jo s veeri, a dolazio je od
Helmersova doma, morao naii na karavanu.
Tako, dakle! Jo s veeri? To je u svakom sluaju onaj asni Mormonac Tobias Preissegott Burton. itava stvar
postaje sve jasnija. Govorite dalje, Jemmy! Kako je bilo s vaim tragom?
Momci su veoma brzo jahali, pa im je i trag bio jasan. Tada smo morali sebi razjasniti injenicu da se jedan od njih
odvojio. Trag mu je iao na sjever. Slijedili smo ga komad puta kako bismo bili sigurni u svoju stvar.
Hm! Nad tim se valja zamisliti. ini mi se da je ovdje rije o onom oficiru.
Oficiru? pitao je Jemmy. Nije u njih bilo nikakvih oficira.
Znam ve! Moda su momci imali uza se uniformu. Sve e se to razjasniti. Razgovarali ste s tim ljudima. Nije li
jedan medu njima bio vrsta tijela, lica obrasla tamnom bradom?
Opis se slae s njihovim voom, Stewartom.
Sigurno je brkove putao kao da eli sakriti usnu? to se tie njegovih usta niste li moda primjetili neto
naroito?
Jesmo! U njega je zeja usna. To se primjeivalo kad bi govorio.
Lijepo! To je on! Odjahao je u Helmersov dom da dozna ne prijeti li mu odande moda neka opasnost. Priajte
dalje!
110
Zapravo ne bi trebalo da ita vie kaem. Da ovjek prizna vlastitu glupost, to nije osobita radost. Otvori radije ti
svoja usta, stari moj Davy.
Hvala lijepo! ree dugajlija. Tko je jeo dobro meso taj neka kusa i kosti. Zato ba da ja ponem na onome
mjestu gdje poinje glupost.
U tebe je razvijen smisao da i stvar koja nije uspjela prikae izvrsnom.
Znam! Ja sam uvijek onaj koji... Ali budui da sam s tobom puio lulu mira, bit u dobar pa u to pokuati. Dakle,
gospodo, stvar je, naime, takva, da smo kasnije izgubili tragove i uza sav napor vie ih nismo nali.
Nemogue! povie Old Shatterhand. Zar da su Davy i Jemmy izgubili trag? Kad bi mi to rekao netko drugi ja
bih ga kaznio to lae.
Zahvaljujem vam to tako dobro mislite o nama, sir! Ali budui da vam to dugaki Davy sam govori to morate
vjerovati.
Tako je. I to se onda dogodilo?
Dogodilo se neto najjednostavnije na svijetu. Ondje sprijeda, gdje prestaje grmlje, poinje stjenovito tlo koje se
protee itave milje spram istoka i juga. To tlo valja vidjeti, pa da ovjek shvati kako je lako izgubiti neki trag.
Poznam taj kraj. Meksikanci, kojima je taj predio prije pripadao, nazivaju taj kraj El Plano del Diablo, avolja
ravnica.
U pravu ste! Taj kraj, dakle, poznajete. No, to me sada umiruje, jer nas neete smatrati zelembaima ako vam otvo-
reno priznam da nam je trag naprosto ispario.
Hm! Ali etiri jahaa ne mogu ispariti.
Tako je. Ali ipak, ako konji na tako tvrdu i glatkom kamenju ne ostavljaju tragove, nemogue ih je i vidjeti, sir. Na
Koman je usprkos svojoj mladosti izvanredan traga. Ali ja vam kaem da je i on bespomoan.
Htio bih znati da li e i sa mnom biti tako.
111
Eh, vi! Vi i Winnetou biste otkrili tragove kad bi ti momci ak i zrakom letjeli. A ovjek bi gotovo i povjerovao da
su to uinili. Kaem vam, nismo nali ni najmanju mrvicu smrskanog kamena, a ni najmanjeg zareza to bi ga
potkova urezala u liticu. Naravno, uinili smo i to to bi svaki dobar zapadnjak uinio u takvu sluaju: odjahali smo
ak i na rub tog predjela da naemo mjesto gdje su ti momci izali iz tog stjenovitog kraja. To se, meutim, tako
polako odvijalo da sve do sada nismo gotovi iako smo se nali ve na sjevernom dijelu take odakle se jedan od te
etvorice odvojio jaui u Helmersov dom, a to ste nam vi rekli. Ugledali smo takoer i jednog jahaa, kad smo
ono doli prijeko, koji je daleko napolju, u pravcu juga, jahao upropanj i kad smo doli do tog mjesta, primjetili smo
da se zadrao upravo ovdje gdje mi sada stojimo.
Old Shatterhand je napeto sluao. inilo se kao da trenutak razmilja, tada je ustao sa svog mjesta, pretraio razne
otiske kopita, koji su se nalazili na rubu grmlja, pa se zatim udaljio komad puta. Napokon su ga uli gdje zove:
Mister Davy, jeste li vi ili Jemmy bili ovdje gdje se sada ja nalazim?
Nismo, sir, odgovorili su upitani.
Doite svi ovamo.
Posluali su ga. Kad su se pribliili, pokazao je neki grm govorei: Ovdje se sasvim jasno vidi da je netko ulazio u
grmlje. Prelomljena je granica, a mjesto prijeloma nije suho. Dogodilo se to, dakle, nedavno. Poite za mnom,
gospodo.
Ulazio je sve dublje promatrajui svaku granicu, i svaki pedalj zemlje, dok nije napokon stao na nekom pjeanom
mjestu. To mjesto je bilo iroko nekoliko koraka, a dugako isto toliko; ovdje nije bilo nikakva raslinstva. Nije bilo
vidjeti nikakve trave. Tu je kleknuo na tlo, pa se inilo kao da eli pretraiti svako zrnce pijeska. Napokon je ustao
smijui se zadovoljno, a promatrao je takoer i ostale strane grmlja to je opkoljavalo mjestance. Pokazao je potom
jedno mjesto
112
govorei: Ovdje je takoer netko uao u ovaj zaklon. Kladim se da je taj ovjek sjahao napolju na kamenitu tlu.
Sada mi recite dvije stvari, mister Davy: juno odavde se jedan od ove etvorice odvojio?
Jugoistono, sir.
Lijepo. Da li je ovjek, kojega ste vidjeli da odjahuje, nosio uniformu?
Nije.
Po mom se miljenju desilo ovo: voa ove petorice je, poto je napustio ostale, uao ovamo da uzme uniformu
kako bi se preobrazio u oficira i tako doao u Helmersov dom. Tada je, kada je odande tajom otiao, ujahao ponovo
na ovo mjesto gdje mi sada stojimo da zamijeni uniformu sa svojim pravim odijelom.
Nije mogue! Drite li ovo mjesto ovdje nekim ormarom za odijela?
Jest, u najmanju ruku je to zaklon, skriveno mjesto koje lovci na dabrove nazivaju rupa u koju skrivaju koe.
Uzmite svoje noeve i kopajte! Vidljivo je u pijesku da je prije malo vremena izravnan veoma pomno.
Odmah se Hobble Frank bacio na tlo i zapoeo tako ustro raskapati golim rukama pijesak, kao da oekuje itavo
blago ovog svijeta. To je potaklo i ostale da i oni prionu na posao. Pijesak je letio na sve strane. Frank jo nije dopro
ni etvrt metra u dubinu kad je povikao:
Naao sam, Old Shatterhand! Prsti su mi zahvatili neto tvrdo.
Samo dalje, dalje! rekao je Jemmy. To tvrdo bi moglo takoer biti i kamen.
Kopam ja kao krtica. Nije to kamen ve drvo. Naao sam! Same tanke motke.
To su zacijelo motke sainjene od kaktusovih stabljika, razjasni Old Shatterhand, koje su tako meusobno
povezane da sainjavaju iroku udubinu i prema tome su ujedno i skrovite.
8 Sablast Llana estacada 113
To se miljenje pokazalo tanim. Motke su bile tako isprepletene da su sainjavale etverouglastu posudu. Ta rupa u
zemlji bila je dva lakta dugaka i toliko iroka, a bila je puna do ruba raznih predmeta.
Prvo to su ugledali bila je sablja i uniforma, povrh koje se nalazio izguvani komad starog novinskog papira.
Sveana uniforma oficira i njegova sablja! udio se Frank izvadivi je iz toka i maui njome po zraku. Kad bi
lopua bio ovdje, ja bih ga . . .
Molim, dragi Frank, papir! prekinuo ga je Old Shatterhand.
Odmah, eto! Svoj u govor odrati kasnije kad budemo ispraznili ovu razbojniku rupu.
Pruio je Old Shatterhandu list papira. Ovaj je rastvorio novinski papir i pronaao olovkom ispisanu cedulju. Lovac
je proitao: Venid pronto a nuestro escondite! Precaucion! Old Shatterhand esta in asa de Helmers.
ta to znai? pitao je Fred. No, Frank, ti si poznavalac jezika.
Tako je, odgovori ovaj. Rije je o Old Shatterhandu i Helmersu. Ali taj hebrejski jezik okien je indijanskim
rijeima, a takoer i indogermanskim, pa mi se odmah pri prvim rijeima srce u tijelu preokrenulo. Perem svoje ruke
i radije u se pozabaviti vojnikom odorom.
Zapoeo je pretraivati depove odore. Old Shatterhand je preveo panjolske rijei: Doite brzo u na zaklon!
Oprez! Old Shatterhand se nalazi kod Helmersa!
Odstupili su naas od toga da razjanjavaju te rijei. Svi su htjeli znati to se sve nalazi u rupi. Bilo je tu iznesene, ali
jo uvijek upotrebljive odjee raznih oblika boja i veliina. Bilo je puaka, revolvera, noeva, metaka, limenih
posuda i kapsula, pa napokon i neko burence do polovine ispunjeno barutom. Svi su depovi u odjelima bili prazni.
Bilo je tu ak i indijanske odjee.
114
Odjeu emo spaliti, odlui Old Shatterhand. Sve ostalo je dobar plijen i svatko neka uzme to mu treba. Ostalo
emo otpremiti Helmersu. Osvjedoen sam da Leinari s Llana jo imaju nekoliko takvih skrovita gdje skrivaju
svoje zalihe. Odora pripada zacijelo nekom oficiru, a indijanska odjea uroeniku kojega su razbojnici ubili. Od
svega toga za mene je najvanija ova cedulja. to biste vi zakljuili iz sadraja, mister Fred?
Dvije stvari, odgovori upitani. Prvo, da se taj momak silno vas boji. On bi zacijelo dulje bio ostao u Helmerso-
vu domu da vas nije tamo zatekao.
A drugo?
Drugo je da iza njega nailaze njegovi drugari koje upozorava ovom ceduljom. I oni idu u Llano estacado; i oni e
doi ovamo i otvoriti ovo sklonite. Naruuje ih da pou na neko mjesto koje oznaava sklonitem. Kao to mi se
ini, on misli na neko zborno mjesto.
Vae su slutnje jednake mojima. Vidljivo je iz razvoja ove stvari da ne moramo traiti izgubljene tragove. Taj
ovjek se zacijelo vraa onoj etvorici svojih drugara. Da bih doao k njima valja slijediti samo njega. Njegov e
trag biti jasan. On zacijelo vodi u sklonite o kojem je rije na cedulji. Lako vam se domisliti zato on svoje ljude
upuuje onamo.
Tako je! S njima e napasti izbjeglice.
I ja tako mislim. On zacijelo to namjerava veoma brzo uiniti kao to to dokazuje njegova urba. On se mora bojati
da emo mi poi za njim i u tome ih sprijeiti. Zbog toga e svoj naum to bre izvesti.
Tada se i mi moramo pouriti, sir! Ne bi li moda bilo najpametnije da odmah poemo za tim momkom! On je
voa, dua je pothvata. Kad ga uhvatimo, sprijeit emo zlodjelo.
Teko! ree Old Shatterhand. On je vodio glavnu rije izmeu te petorice. Da li je odista on pravi voa Leinara
s Llana to mi ne znamo. Unitimo li njega, jo dugo neemo
x* 115
unititi i ostale. Osim toga ne vjerujem da bismo ga dostigli. Nai su konji umorni, a sunce e ubrzo sjesti. Prije no
to ga uhvatimo, nastupit e no. Ne, pustimo ga za danas. Trag emo nai i sutra. Vi ostanite ovdje na tome mjestu,
svi, kako biste doljake, kojih se tie ta cedulja, zarobili, ukoliko dou. Ja u sam poi u Helmersov dom, odnijet u
sve te stvari i vratit u se s Bobom. Dvojica neka mi posude svoje konje. U osvit zore bit u ovdje. Tada emo poi,
a ja drim da na pohod nee biti uzaludan. Bit e nas sedmorica i ja se nadam da emo biti kadri izai na kraj s
Leinarima.
Svima se svidio taj prijedlog. Svatko je potraio neto oruja ili municije. Razastrli su odjeu po tlu i zapalili je s
pomou suhe trave. Ostatak su omotali na Frankova i Fredova konja. Gomila pepela je jo tinjala kada je Old
Shatterhand naputao mjesto. Obeao je da e se pobrinuti za hranu i vodu a jo je primjetio na odlasku pokazujui
na zapad:
ini mi se da odande neto nailazi. Neto nalik na nevrijeme. To je pravac odakle dolazi nevrijeme, ali koji ipak
Llanu estacadu naalost nikada ne donosi kiu.
Tada je pojahao na sjever. Ostali su gledali, upozoreni na to mjesto, zapadno nebo, gdje se preko suneve kugle
nadvio laki zastor; bio je boje rumenosive, a protezao se poput prstena posred kojega se nalazio zlatni kolut sunca.
To se ljudima nije inilo opasnim. Smatrali su Old Shatterhando-ve rijei obinom primjedbom koja je zapravo
beznaajna. Samo je Koman zamiljeno promatrao oblaak i mrmljao preda se:
Ekaputke-tupa, usta munje!
DOLAZE SABLASTI
Poslije Old Shatterhandova odlaska svi su ponovo posjedali i zapoeli razgovarati. Doivljaje u Helmersovu
116
domu pogotovu su podrobno raspravili. Vrijeme je brzo pretjecalo i nitko nije pazio na nebo koje se potpuno
promijenilo u boji. Samo je Koman, koji je utei sjedio u prikrajku, tano promatrao tu promjenu.
Mali prsten od oblaka dolje se otvorio poprimivi oblik potkove koje su se krakovi produili, tako da su obrazovali
dva isturena kraka ispruena skoro do sjevernog ruba horizonta. Izmeu njih se vidjelo isto i jasno nebo. Jedan
blii krak se nagnuo, pa se juni horizont obojio sivonaranda-stom bojom. inilo se kao da ondje bjesni nevrijeme i
da se pijesak die do neba.
Istok je bio zamraen kao da je prekriven tekom parom, a ipak nije se vidjelo oblaka. Koman je odjednom skoio i
povikao zaboravivi na najveu odliku Indijanaca; pokazivao je pritom crni zid na istoku:
Pijanovvit-nao Sablast Llana estacada!
Ostali su se prestraili i jednako kao i on skoili na noge. Tek su sada primijetili promjenu na nebu. Pogledi su im se
ukoili od uasa.
Prividno.itave tri ljudske visine iznad linije horizonta jurio je neki konjanik. Crni zid je pokazivao, na onom mjestu
gdje se lik nalazio, neku okruglu i svijetlo obasjanu mrlju koja se pomicala s jahaem jednakom brzinom, tako da se
ovjek i konj pokazivao kao neka tamna, pokretljiva sjena u svijetlom okviru. Oba lika bila su nadnaravno velika.
Svi udovi konjanika bijahu jasni. U desnici je drao uzdu, kosa mu je vijorila, a na glavi je nosio ukras poglavice.
Puka na njegovim leima sputala se i dizala pri jahanju, griva i rep konju vijorili su kao da ih oluja vitla. Sablasna
ivotinja je letjela kao da je sam pakao goni.
A sve se to zbiva za bijela dana itav sat prije suneva zalaza! Na gledaoce je sve to inilo neopisiv i straan utisak.
Nitko nije izustio ni slovca.
Crni zid je nestajao na jugu gotovo otro i odjeeno. Tome se mjestu pribliavao jaha. Pribliavao mu se na
117
oigled. Jo deset skokova, jo pet, jo tri, jo jedan ivotinja je iskoila napolje, u prazninu, i nestala zajedno s
jahaem. Svijetlog ruba takoer vie nije bilo.
Ljudi su jo uvijek stajali bez rijei. as su gledali onamo, odakle je pojava niknula, a as su gledali jedan drugoga.
Tada se strese Jemmy kao da mu je hladno i zausti:
Svi dobri dusi! Ako to nije bila Sablast Llana estacada ja svoj obraz vie neu prati! Uvijek sam mislio da je itava
ta pria nesmisao; sad bi ovjek morao biti lud, pa da ne povjeruje. Meni je u dui sasvim neprijatno. Kako je u
tvom srcu, stari moj Davy?
Upravo tako kao da sam neka stara lisnica, u kojoj nema ni marijaa. Prazan sam, potpuno prazan, samo koa i
zrak! Ali, pogledajte kako se nebo brzo mijenja! Tako se neto jo nikada nije dogodilo!
Gornji rub ve spomenutog crnog zida postao je rumen poput krvi. Munje su sijevale. Jedan krak, na nebu vidljive
potkove, poeo se sputati, i to se vie sputao postojao je iri i tamniji. Na jugu je vrilo kao kad vrije more
bievano olujom, prepuno dima i praine. Nevrijeme se pribliavalo sve blie i blie. Sunce je bilo zastrto tamnim
zastorom koji je svake sekunde postojao sve vii i iri. inilo se kao da s neba naprosto padaju itavi slojevi oblaka.
U tren oka su prestraeni ljudi bili obavljeni nevjerojatnom hladnoom. U daljini su zauli otro zavijanje.
Za ime boga, ka konjima! povikao je Juggle-Fred. Brzo! Inae emo ih izgubiti! Oborite ih na zemlju! Moraju
lei! Drite ih vrsto, ali i sami legnite na zemlju!
Sva su petorica potrali k trima konjima koji su u strahu frktali i nisu se odupirali kad su ih povukli na zemlju.
Priljubili su se uz grmlje gurajui glave medu granje. I jedva da su se ljudi bacili na zemlju oluja je zapoela. Bio je
to zviduk, uzdisanje, urlik, prasak, blijesak, i mrmor, a za to sve nema rijei. Ljudima se inilo kao da na njih pada
stotine kilograma teak pokrov. Bili su baeni na zemlju takvom
118
silinom da bi im bilo nemogue dignuti se kad bi to ba i eljeli uiniti. Kroz kosti ih je proela silna hladnoa. Oi,
nos, usta i ui bijahu im nenadno zapueni. Nisu mogli disati, bili su blizu tome da se ugue. A tada ih je zapahnuo
ponovo vru zrak, a oni strani glasovi Llana estacada orili su se u daljini. Konji su skoili na noge i glasno njitali.
Tamu, duboku i stravinu hladnu no, naslijedila je iva toplina jasnog sunca. Ljudi su mogli otvarati usta; mogli su
ponovo disati. Pet se prilika ponovo poelo pomicati. Oslobodili su oi otrog pijeska gledajui oko sebe.
Na sebi su imali debelu naslagu hladnog pijeska. To je bio onaj pokrov to ga je tornado bacio na njih.
Jest, bio je to tornado, jedan od onih srednjeamerikih ciklona to ih snagom nijedan vjetar ne moe nadmaiti.
Razorna mo takva kovitlaca je strana, gotovo nevjerojatna. Kree se brzinom i do stotinu kilometara na sat,
skopan gotovo uvijek s pojavama elektriciteta to se dugo zadrava u zraku. ak i samum iz afrike pustinje nije
takve snage, pa se ak ni pjeana ili snjena oluja divlje pustinje Gobi ne moe mjeriti sa snagom takva jednog
tornada.
Petorica su ljudi ustali i stresli pijesak sa svoje odjee. Grmlje je pjeanom oblaku stvorilo prepreku, tako da je sad
predstavljalo dva lakta visok pjeani nasip.
Hvala bogu da je sve tako milostivo zavrilo! miljae Jemmy. Jao onima koji su se zavrijeme tornada nalazili u
otvorenom Llanu. Bili su izgubljeni.
Nije to tako sigurno, kao to mislite, odvrati Fred. Te strane oluje nasreu su esto iroke tek pola engleske
milje. Ali to im jaa snagu. Taj pobjenjeli vjetar nas je samo zahvatio jednim svojim pokrajnim krakom. Da smo se
nalazili u sredini razbjenjela elementa, tko zna kamo bi nas odnio zajedno s konjima; negdje bi nas zacijelo razbio.
Tako je! sloio se Davy. Poznam ja tu stvar. Dolje na Rio Conchos sam jedno vidio ta je uradio pravi tornado.
Kroz praumu je takorei uinio pravu ulicu. Orijaka stabla,
119
koja su bila iroka i do dva metra, bila su istrgnuta iz korijenja i leala na tlu. Ta udnovata prosjeka, na kojoj
nijedno stablo nije bilo poteeno na svojim je stranama imala tako otru granicu da su lijevo i desno stabla bila
sasvim lako oteena. Vankee nazivaju takvu nepogodu uragan, pa tako zovu i ovakvu ulicu posred ume.
Bilo je to dovoljno strano! javio se Hobble Frank. Ponestalo mi je zraka posvema, a moj je klarinet zvidao
svojom posljednjom rupicom. U mojoj domovini takoer duvaju katkada takve oluje, ali neto tako divlje i
neugodno kao ova ovdje jo nisam doivio. Orkan u mojoj domovini je spram ovog amerikanskog tormenada prava
djeja igra, pravi majski vjetri koji je upravo kadar da rashladi vruu kavu. A pritom me Davvjev magarac gotovo
ubio. Pri svretku nije htio leati i moju je plemenitu spodobu smatrao . . .
Htio si rei mazga, prekine ga Jemmy.
Ne, ja kaem magarac! Tko po meni tako esto gazi najvei je magarac na kugli zemaljskoj. Zapravo bih Davvja
morao tuiti za odtetu, ali ovjek koji tako osamljen ide svijetom tome je nemogue nadoknaditi tetu.
Sunce koje je prema tome dugo bilo jo potpuno zastrto, sada je ponovo sjalo punim sjajem. Ipak je taj sjaj bio
udnovate boje, bio je gotovo ut poput afrana. Nebosklon se gubio u toj boji, a zemlja se inila kao da se u krugu
izdie. Priinjalo se kao da se ova petorica ljudi nalaze u najdubljoj taki nutrine neke goleme, uplje kugle.
Konji se jo uvijek nisu umirili. Frktali su prestraeno i udarali kopitima. Htjeli su se kretati, a bili su vrsto svezani.
Neto je bilo u zraku od ega su se plua branila. Nisu to bili mikroskopski mali i fini dijelovi pijeska, ve neto, to
se nije moglo opisati.
Koman je svoj pokriva razastro na pijesak i legao. Svoje uzbuenje, poto je vidio Sablast Llana estacada, uspio je
brzo obuzdati, pa ak i sada, poslije takve elementarne
120
nepogode, bio je utljiv i povuen kao to to i dolikuje Indijancu. etiri su bijelca sjeli kraj njega, a Jemmy ga upita:
Je li moj mladi crveni brat ve doivio kada ovakvu oluju?
Nekoliko, odgovori upitani. Gvozdeno srce je jednom bio zahvaen takvim ubilakim vjetrom koji ga je
pokopao u pijesku; ratnici su ga Komana ipak nali. Vidio je iupana stabla koja bi jedva estorica ljudi opasali.
Ali Sablast Llana estacada zacijelo nisi jo nikad vidio.
Gvozdeno srce je i Sablast sreo, bilo je to prije tri zime kad je jahao sa svojim ocem kroz Llano. uli smo hitac.
Kad smo se pribliili mjestu gdje smo ga uli, ugledali smo Sablast kako dolazi na crnom konju. Na mjestu gdje se
uo hitac leao je neki bijelac. Posred ela je imao rupu od metka. Poglavica Komana je prepoznao mrtvog bijelca.
Bio je to neki ubojica.
Kako je izgledala Sablast?
Glavu i trup je imao poput bijelog bivola, oko ijeg vrata se vijorio kitnjast rep. Strano ga je bilo vidjeti. Usprkos
tome to je dobar duh inae ne bi sebi uzeo lik te svete ivotinje. Osim toga Komani sasvim bjelodano znaju da
ubija samo loe ljude i svi su dobri pod njegovom zatitom. Gvozdeno srce pozna dva Komana koji su zalutali u
Llanu estacadu i bili sasvim blizu da skapaju od ei. Sablast je dola nou, dala im mesa i vode i uputila ih na pravi
put.
Da li je taj duh razgovarao s njima?
Govorio je jezikom Komana. Dobar duh govori sve jezike, jer ga je tako nauio veliki Manitou. Howgh!
Gvozdeno srce je okrenuo glavu. S rijeju howgh naznaio je, da je dosta govorio i da eli utjeti.
Sad je Hobble Frank ponovo zaustio obraajui se Fredu: to ti zapravo kae o toj pojavi? U po bijela dana vidjeti
pravu sablast to mi naprosto ne ide u glavu. Najeio sam se od glave do pete.
121
Upitani se nasmijao: Uas ba ne mora biti tako golem. Tu bismo pojavu sasvim lako mogli prirodnim nainom
rastumaiti. Sjeti se samo fata morgane koju su mnogi ljudi sasvim jasno ugledali.
Ja to takoer znam. Fata morgana je zrana pojava, napola ozon, a napola kisik. Takva se stvar vrlo lako desi u
atmosferi. Ali ovdje u Llanu estacadu rije je o pravoj sablasti. Vidjeli smo je kako jae, naprosto na nebu. Nije to
bio zrak, nije to bila magla, ve opipljiv lik nekog nadnaravnog bia. Kako da ovdje govorimo o optikoj varci?
Hm! Ja sam ranije kao maioniar proizveo mnogo i mnogo umjetnih duhova.
Bilo bi bolje da o tome uti, jer praviti umjetne duhove je obina opsjena! A kako si to zapravo radio?
Ili s pomou koso poloena stakla ili kamerom obscu-rom.
To znam i ja. I ja sam sebi sainio jednom takvu kameru procuru. esto mi je to polazilo za rukom, ali sam,
naalost, zaboravio zatvoriti rupu u koju se stavlja lea. Uostalom ni u jednog povrtljara nisam mogao dobiti takvu
vrst lee, pa sam tako itavu stvar zapustio.
Fred, Jemmy i Davy su prasnuli u tako glasan smijeh da se ozbiljan Koman u tren oka okrenuo gledajui ih zaue-
no. Frank se meutim naljuti i stade vikati:
Silicijum! utite! Ako va smijeh u tren oka ne prestane, okupat e se vae bratstvo u potoku krvi kao to je to
uinio Muhamed II s Parianima. Kako se usuujete smijati mojoj kameri procuri. Bila je sasvim pravilno
konsternirana, ali ja kao namjetenik u umariji nisam imao vremena da uzgajam leu. Uostalom naputam vas i
odilazim na ienje pijeska iz svojih cipela. Vae ruganje zahtijeva osvetu. Ja odilazim, ali manu manim
lavendat, a to naki reeno znai: moja e vas ruka ve oprati, oprat e vam ona vae glave lavendulom. Ho ho
ho howgh!
122
Frank je tu posljednju rije izgovorio i pourio da nestane iza grmlja kako bi ih kaznio to jasnije svojim odsustvom.
Ostali se ba nisu suvie uzbudili njegovom osudom, jer su poznavali malog udaka. Ponovo su razgovarali o
tornadu i o udnovatoj pojavi Sablasti Llana estacada. Sva trojica ba nisu bili neobrazovani ljudi; pogotovu je Fred
mnogo toga znao. Bili su osvjedoeni da je rije o optikoj pojavi, ali nikako nisu mogli shvatiti i itavu stvar
razjasniti nauno.
U takvu razgovoru prolazilo je vrijeme, pa je nastupila i no. Bilo je tako tamno da se nije vidjelo ni pet koraka
daleko. Sada se i Frank vratio. U takvoj tami, na takvu mjestu, nije htio biti sam. Ali bijes ga jo nije bio minuo.
utio je i legao ne kraj ostalih ve u izvjesnoj udaljenosti od njih, ali je ipak paljivo sluao to govore. Po njegovim
kretnjama su uli da je elio protusloviti kad god bi netko neto rekao, a za to je mislio da bolje zna i razumije. Ali
ipak nije progovorio. Zelja da prkosi bila je ipak vea negoli nagnue da se pravi vaan svojim znanjem.
Zrak se u meuvremenu proistio i bolje se disalo negoli prije. Laki povjetrac digao se s jugozapada i poslije dnevne
ege bio veoma ugodan. Nekoliko se zvijezda pojavilo na nebu po kojima su nonici znali koliko je sati.
Nisu vie razgovarali jedan s drugim ve su nastojali da zaspu. Smetnju s bilo koje strane nisu oekivali, a Old
Shatterhand jo nije mogao doi. Bijelci su odista, zaspali. Samo je Koman otvorenih oiju gledao u nebo iako ni
prole noi nije oka sklopio. Smrt, ili bolje reeno ubistvo njegova oca, zaokupljala je njegovu duu eljnu osvete.
Tako je proteklo neko vrijeme. Tada su spavai zauli glasan povik Indijanev koji ih je probudio. Sjeli su.
Mabuni - namachzo - pogledajte onamo! rekao je pokazujui na jug.
Usprkos tami pogledali su u tom pravcu. Ondje, na horizontu, pokazala se neka svijetla mrlja, inila se kao dugi i
123
uski iljak. Ta stvar im se uinila savim bezazlena, ali su je ipak pomno promatrali.
Hm! mrmljao je Jemmy. Kad bih to ugledao na istoku, pomislio bih da smo dugo spavali i da je to zora.
Ne, ree Davy. ik zore je savim drugaiji. Granina crta tog svijetlog mjesta je suvie otra.
To je zbog toga to je no tamna.
Iako je no tamna, jutro je veoma daleko. Dan i no ulaze jedno u drugo. Ondje su rubovi sasvim jasni.
To mora da je vatra.
Vatra u Llanu estacadu, gdje uope nema drva? Hm! to bi tu moglo gorjeti? A to svijetlo mjesto postaje sve vee.
Pritom osjeam i vjetar. Ispoetka je dolazio s jugozapada. Sada duva pravo sa zapada i postaje snaniji i hladniji.
to to znai?
Polarno svjetlo nije, razjasni Fred. A o junom polarnom svjetlu ovdje jo nikada nije bilo rijei.
Frank je jo uvijek utio. Sada je, meutim, morao govoriti, inae bi mu srce prepuklo. To svijetlo mjesto neto
znai, ree on. Sve je to u vezi sa Sablasti. Prije toga je Sablast Llana estacada otila na jug. Moda ondje stanuje
i sjedi sada pri logorskoj vatri.
Ostali bi se najradije ponovo nasmijali; savladali su se. Fred je upitao: Misli li da sablasti pale sebi logorsku
vatru ?
Zato ne? Pri takvu hladnu vjetru kao to sada duva? Odista postajalo je sve hladnije. Vjetar se pomicao sve vie
k sjeveru, a ondje dolje na jugu svjetlost je postajala sve via. inilo se kao da se ondje uzdie golema ploha neke
ogromne zvijezde. Sve je poprimalo oblik polukruga, a posred toga se nalazilo rumeno jezgro kao da je od krvi;
prema stranama postajalo je sve svjetlije, a sve je obavijala neka kruna linija oko koje su se mijeale tamne mase
oblaka s prteim vatrenim kuglicama.
124
Sve je to bilo stravino lijepo. Sva petorica su bili zapanjeni. Jedva su se usudili govoriti.
Vjetar je sada duvao tano sa sjevera. Pomakao se u vremenu od etvrt sata za devedeset stupanja. Ipak nije se ulo
nikakvo zavijanje ni zvidanje. Prolazio je udnovato tiho pribliavajui se rasvijetljenom nebu. Pritom je bilo
strano hladno.
To bi valjalo da vidi Old Shatterhand! prekine Jug-gle-Fred utnju. Naalost on se ne moe vratiti, jer je tek
pono.
Pono. apne Hobble Frank. To je saf duhova. Ondje gdje gori odvija se neto strano.
to ondje, osim vatre, moe biti strano?
Ne pitaj tako ludo! Oko ponoi se otvara orkus, a duhovi izilaze. Pritom pleu itav sat. Kao to svaka zemlja i
svaki narod ima svoj karakter, tako i sablasti svakog predjela imaju svoje osobine. U nekom kraju zavru ljudima
vratove, a drugdje gue ljude na raskru. Tko da zna kakvi obiaji vladaju ovdje? Moda su to najopasniji i najgori
duhovi. Zbog toga mora da smo na oprezu za ime boje zar nisam bio u pravu? Pogledajte onamo! Eno Sablasti.
Frank je te rijei izgovorio uasnut. To, to se sada zbilo, moglo bi prestraiti i najhrabrijeg ovjeka. Sablast Llana
estacada jo se jedno pojavila. Kao to je ve bilo reeno ono udnovato svjetlo obrazovalo je golem polukrug na
junom nebu. Ondje, gdje je luk tog polukruga zahvaao lijevi rub horizonta pojavio se sada nenadano lik ogromnog
jahaa. Konj je bio crn, jaha bijel. Bio je to lik bivola. Sasvim jasno su vidjeli glavu s dva roga, iju, odakle je
vijorio rep, i trup koji se napokon sljubljivao s konjem. Rubovi itave te slike bili su opiveni iskriavom linijom.
Konj je silnim skokovima trao upropanj i zapravo nije trao u pravoj liniji, dakle nije presijecao polukrug, ve se
uspinjao po unutranjoj strani luka i juriao dalje.
125
Tako se ta pojava uspinjala po nebu sve do najvie take da se poslije toga po desnoj strani uarenog polukruga
ponovo spusti. Ondje je nestala nenadano kao to se i pojavila.
Usprkos hladnom vjetru gledaocima je bilo vrue. Zar da se pomisli na obmanu? Ne, bila je to stvarnost. ak i
utljivi Koman bio je izvan sebe i povikao nekoliko puta uf uf uf!
Stajali su i ekali hoe li se pojava jo jednom ponoviti, ali uzalud. Neko vrijeme lebdio je polukrug jednako sjajan,
tada se poeo na vrhu gubiti, gubio je na otrini i sve je nestajalo.
Tada su zaueni ljudi zauli lak udar kopita u pijesku. Jahai su naili, zaustavili se i sjahali. Bili su to Old Sharter-
hand i Bob; vodili su Frankova i Fredova konja, a zajedno s tim konjima i dva ostala.
Bogu budi hvala da ste ivi! povikao je lovac. Smatrao sam vas izgubljenima i bojao sam se da u vae leeve
morati pokopati.
Tornado nam nije naudio, odgovori Fred. Jednim nas je krilom dotakao. Mora da ste se veoma urili. Nismo vas
jo oekivali.
Jest, jahali smo veoma brzo, jer smo bili zabrinuti za vas. Tornado je proao tik kraj Helmersova doma. Vidjeli smo
sve i po pravcu, koji je nevrijeme imalo, s sigurnou smo utvrdili da je i vas zahvatilo. Nasreu sve je bilo u redu.
Fred je slavnom lovcu ukratko ispripovjedio kako su dvaput ugledali Sablast Llana estacada, zatim je nastavio:
Ovo, to vam pripovijedam, sir, deset je oiju vidjelo. Ali shvatiti i razjasniti tu stvar ne mogu. Ne znam da li
postoji ovjek koji bi bio kadar rei da li smo rtve obmane ili da je ovdje rije o pravom biu.
Postoji takav ovjek, ja sam taj! ree Hobble Frank. O varci nema govora. Sablast je nadljudske bie koje jai
zrakom. Nalazimo se u tom trenutku posred sata kad
126
svijetom vladaju duhovi, a taj sat Yankee nazivaju ghostlv-hour. Ta stvar razjanjava sve i najsigurniji je dokaz da je
rije o zalutaloj dui koja se javlja s onu stranu nebeskih krajeva. Ne vjerujem da e mi se itko suprotstaviti u
miljenju.
Prevario se, jer ga je Old Shatterhand potapao po ramenu govorei Ijubezno: to da ovjek oekuje kad bi vam
protuslovio, dragi Frank.
Hm, rije je o osobi. Freda i Jemmva bih na primjer svojim dokazima naprosto smrvio. Ali ako biste vi imali kakvo
nevino malo pitanje, iznimno sam spreman da vam po mogunosti svojom dobrotom ... ali dovraga eto pripovijesti
opet.
Svjetlo na jugu sve se vie gubilo i blijedilo. inilo se kao da potpuno nestaje. Nekoliko trenutaka priinjalo se kao
blijedi odsjaj na horizontu. Tada je nenadano postalo svjetlije i poelo se pomicati, ali ne onako visoko kao ranije;
svjetlost je jurila kao da je zapaljen neki upalja, to izbacuje iskru, jurila je stalno na zapad. Zaustavila se ondje i
pretvorila nevjerojatno brzo u plameno more to osvjetljava pola neba.
Takav sat duhova jo nikada nisam doivio, povie Frank. Te vatre su nadnaravna porijekla, jer . . .
Nesmisao! prekine ga Old Shatterhand. itavu stvar je veoma lako razjasniti. Ono ondje je obina i prava vatra.
to ondje gori?
Suha kaktusovina. Kao to je poznato u Llanu estaca-du ima itave milje suha kaktusa, to ih nijedan jaha ne
moe prijei. Ako je taj kaktus suh, dovoljno je jedna obina iskra pa da se u tren oka vatra pretvori u itavo more
plamena.
Istina je, sloio se Fred, a ja znam da na jugu i na zapadu ima mnogo suhog kaktusa.
No, eto nam razjanjenja za vatru, a ove sablasti emo uskoro epati.
127
Oho! povie Hobble Frank. Vi mislite da ih nije bilo? Bile su to prave sablasti. A kako dolazite uope na
pomisao da ih je bilo vie?
Sudim to po obliju. Prva sablast, koja se javila danju, moda je bio onaj takozvani oficir preodjeven u sablast. No,
vidjet emo. Tko je bio onaj drugi jaha, naravno, ne mogu rei. Ne poznam nikoga koji nosi bijelo bivolje krzno na
sebi.
Pustite me, molim vas, na miru, Old Shatterhande! Nijedan ovjek ne moe jahati po nebu, a to se ipak zbilo. Eto
nas petorice koji smo to vidjeli.
Jest, slike su se pomicale u zraku; original je, meutim, jahao po zemlji.
Slike? No sada prestaje sve! Jo u svom ivotu nisam uo da bi slike letjele i jahale i to u atmosferi! Kako su
nastale te slike, molim vas?
Pri svakoj vatri postoji nekoliko raznih toplih slojeva.
Dakle, tako! Slike, znai, nastaju u zranim slojevima? To je neto novo za mene. Dosad sam vjerovao da slike
nastaju pomou olovke, kista, ili pomou fotografije!
A zar niste uli za zrcalo?
Jest, to sam zaboravio.
No, zrak u datim okolnostima moe zamijeniti zrcalo.
Dakle, tako! Poneto mi svie, jer u nauci o odbljesci-ma zraka najbolji sam od svih majstora.
Lijepo! Dopustit ete da su sablasti naprosto Ijeskanje zraka, upravo kao...
Old Shatterhand je stao u rijei. Panju mu je privukla vatra to je stala tamno arei se na nebu, a iznad sebe je
imala pokrov oblaka. A povrh oblaka, ali s onu stranu vatre, slobodno lebdei u zranom prostoru, odvijala se sada
obrnuta slika crvenog predjela. Sasvim lijevo, ondje, gdje je slika poinjala, izlazio je neki jaha iz tame, onaj isti,
kojega su ljudi prije vidjeli, bio je odjeven u bivolju kou, ali, kao to
128
je ve bilo reeno, jahao je tako da mu je glava bila okrenuta dolje.
.. . upravo kao ona ondje! nastavi Old Shatterhand pokazujui na sliku u zraku.
Jo nije sve to ni izgovorio, svi su ugledali jo jednog jahaa koji je gonio onog prvog.
Grom i pakao! povikao je Hobble Frank. To je onaj to smo ga vidjeli poslije podne, onaj koji je iskrsnuo za
vrijeme tormenada.
Zar je on to? upitao je Old Shatterhand. No, sad se moete i sami osvjedoiti da je rije o dvije razliite prilike.
A eto ih jo nekoliko.
Iza posljednjeg lika slijedilo je jo est jahaa. Svi su jahali upropanj, ali slika je bila obrnuta, glave su im bile
okrenute nadolje.
Sad mi je sve to preglupo! rekao je Hobble Frank. Zahvaljujem se na svemu tome! Ja sam odista uo o sablastima
to jau kroz no, a glavu dre pod pazuhom; ali da jau glava okrenutih dolje to mi se ini preglupo.
Nema u tome nita strano. Prijanje slike zrcalile su se nekoliko puta, a ova ovdje samo jednom. Zbog toga je
vidimo okrenutu. Uostalom, mi emo se uskoro upoznati s ovim sablastima. Skoite na konje, gospodo! Zacijelo je
onaj prvi jaha takozvana Sablast Llana estacada. Ostali je gone i budui da je on dobar momak zauzet emo se za
nj.
Jeste li poludjeli? povikao je Frank. Bila bi to prava uvreda za svijet duhova. Sjetite se to o tome kae besmrtni
Goethe!
ovjee, ne kuaj bogove Ne poeli nikad da vidi Sablasti s njihovom djecom i enama.
Ostali ga nisu sluali; izvrili su Old Shatterhandovu zapovijed. Hoemo li uzeti i tovarne konje? pitao je Davy.
9 Sablast Llana estacada 129
Jest, teko da emo se vratiti.
Tovarne su konje poveli za uzdu. I Frank je pojahao, iako je protuslovio. Skupina je krenula jaui pustom ravni-
com.
im su jahai napustili ovo mjesto, nestala je i prikaza u zraku. Vidjeli su jo samo visoki plamen vatre.
Old Shatterhand je jahao prvi. Nije se uputio u pravcu vatre ve je poao poneto na zapad. Imao je za to razloga.
Morao je pronai svoj cilj, a to je bilo prilino teko. Odraz je nestao, a jahai, koje je traio, kretali su se velikom
brzinom naprijed.
Proteklo je jo deset minuta. Tada Old Shatterhand neto povie i digne ruku pokazujui nadesno. Odande su
nailazile dvije take, sprijeda neka svijetla taka, a za njom tamnija. Dalje su ugledali jo nekoliko tamnih taaka,
to su nastojale, da se kreu jednakom brzinom kao i one dvije. Bili su to jahai.
Sjaj vatre ih je sa strane obasjavao, pa se raupan lik onog prvog mogao ve jasno razaznati: Old Shatterhand je
zaustavio svoga konja i sjahao.
Sjaite i vi! povikao je ostalima. Budui da dolazimo iz tame, jo nas nisu vidjeli, dok, naprotiv, mi njih jasno
vidimo u svjetlu. Nai konji neka legnu. Ali im ja uzjaem uinite to i vi.
Prisutni su ga posluali.
Old Shatterhand je iskusno odabrao poneto uleknuto mjesto to se nalazilo u sjeni. Kad su konji polegli i jahai se
sakrili, iza njih nije bilo mogue, nekome tko dolazi iz svjetlosti, jasno vidjeti to se ovdje zbiva.
Ovi, naprotiv, to su leali u udubljenju, sasvim su razgovijetno promatrali ravnicu pred sobom. Prvi jaha bio je
udaljen moda pet stotina koraka. Pola te razdaljine iza njega slijedio ga je drugi jaha, a u jednakoj udaljenosti i
ostali.
130
to emo uraditi s njima, sir? Hoemo li ih posmicati? pitao je Davy.
Ne, nita nam nisu uinili, a ja ne prolijevam ljudsku krv ako na to nisam natjeran. S ovim prvim goniteljem htio
bih progovoriti nekoliko rijei. Pustite me da tu stvar sam svrim. Vi neete nita drugo uraditi ve otjerati odavde
one ostale.
Slavni lovac je odrijeio laso to ga je nosio oko pojasa. Jedan kraj lasa privrstio je za sedlo svome konju koji je
mirno leao. Drugi kraj je oblikovao u prsten dovoljno velik da u nj ude tijelo ovjeka. Preostali dio lasa, to je bio
dug dvadeset lakata, omotao je oko palca i kaiprsta, pa zatim oko lakta, uzevi ga u lijevu ruku dok je prednji dio
lasa zadrao u desnici, tako da je prsten drao palcem i kaiprstom.
Sve se to odvijalo tako brzo da je sve bilo spremno jo prije dolaska prvog jahaa. Sad su zauli topot konja.
ivotinja je bila visok pastuh. Jaha je na glavi imao bijelo bivolje krzno odakle se rep vijorio sve do konjskih sapi.
Obraz mu je bio pokriven bivoljom lubanjom i tog se ovjeka nije moglo prepoznati.
Kad je bio udaljen nekih deset koraka od udubljenja, Old Shatterhand je ustao. Jaha ga je u tren oka primijetio, ali
nije bio kadar zadrati konja, stao je tek onda kad je naiao sasvim do Old Shatterhanda. Stoj! Tko si? pitao je
veliki lovac.
Sablast Llana estacada, uli su taman glas ispod bivolje lubanje. Tko si ti?
Old Shatterhand. Sjai mirno! Mi emo te zatititi.
Sablast Llana estacada ne treba zatite. Zahvaljujem vam.
Tim je rijeima zakukuljeni ovjek potjerao konja. Taj razgovor je potrajao nekoliko trenutaka. Uto je naiao i
progonitelj. Old Shatterhand je stao iznad tijela svoga konja, jednu je nogu imao s jedne strane, a drugu s druge
strane
<>' 131
sedla, laso je drao u pripremi. Tihi zviduk i Hatatitla je skoio na noge. Konj i jaha su iskrsnuli kao da su niknuli
iz zemlje.
Progonitelj se prestraio ugledavi pred sobom lik koji kao da je niknuo iz zemlje. I on, takoer, nije mogao
zaustaviti konja. Vladao je svojim konjem mnogo slabije negoli 'Sablast' svojim. Gotovo je natrao na Old Shatter-
handa.
Stoj! zapovijedi lovac. Tko si?
Prokletstvo! Old Shatterhand! pobjegne progonitelju. Neka vas avao nosi! Podbo je svoga konja u namjeri da
pobjegne.
Rekao sam vam da stanete! zapovjedi lovac. Htio bih vae indijansko lice malo bolje razmotriti. Tko zna to se
krije iza crvene boje.
Bit e to kasnije, kad mi se bude svidjelo.
To govorei neznanac je nastavio da jae. Ali Old Shatterhand je bio za njim.
Kad je jaha to izgovorio, mladi Koman je skoio na noge.
Uf! povikao je. To je glas bijelca, a ja znam tko je taj ovjek. I Gvozdeno srce eli razgovarati s tim ovjekom.
Podigao je puku, nanianio, ali ju je uskoro odloio govorei: Old Shatterhand ga ve ima.
Jedva da je bjegunac uinio deset koraka konjem zavitlao je Old Shatterhand, koji mu je bio za petama, nekoliko
puta svoj laso iznad glave i dohvatio njime jahaa. Laso je poletio, a oma je bjegunca zahvatila tano posred prsiju.
Gonitelj je odmah zaustavio svoga konja. Budui da je laso bio privren za sedlo, remen se brzo zategnuo, oma
se zategnula oko jahaa i on je pao s konja.
Old Shatterhand je u tren oka sjahao i potrao. Uhvaeni ovjek se uzaludno trudio da se oslobodi.
U meuvremenu su naili i ostali progonitelji, a bila su estorica; i oni su bili preodjeveni u Indijance. Prijatelji Old
132
Shatterhandovi su pojahali svoje konje. estorica progonitelja zastali su prestraeni. Okrenuli su ustranu kako bi
pobjegli. Ugledali su, meutim, da je onaj drugi jaha, a bio je to nedvoumno njihov voa, uhvaen lasom.
Izmijeali su se i nastojali pobjei u raznim pravcima. Pustili su ih da pobjegnu i svi su sada prili uhvaeniku.
Old Shatterhand je u meuvremenu razoruao zarobljenika. Veliki mu se lovac obratio: Kaite mi tko ste? Zato ste
se preodjenuli? Niste valjda mislili ozbiljno da e vas Old Shatterhand smatrati indijanskim poglavicom. Kome ste
samo oduzeli ta lijepa orlova pera?
Upitani nije odgovorio.
Zar mi neete odgovoriti! Ne smatrate se sigurnim. Sam u vidjeti tko ste.
Zgrabio je palog ovjeka i snanim ga rukama postavio na noge okrenuvi njegovo lice spram svjetla poara. Tada je
zgrabio njegovu kosu skinuvi mu je jednim potezom s glave.
Dovraga! povikao je Juggle-Fred. To je onaj oficir! ta taj ovjek radi u odjei Indijanca? Radujem se da smo se
ponovo vidjeli! Va ormar za odijela ovdje u grmlju pronaen je i ispranjen. Loe ste ga sakrili. Pronali smo
takoer i vau oficirsku odoru. to kaete na to? to da radimo s vama?
Nita mi ne moete uiniti! ree ovjek bijesno. Tko mi od vas moe dokazati da sam bilo kome od vas neto
uinio?
Jest, samo se na to oslanjajte. Nama jo niste nita uinili. Planovi, meutim, koje ste smiljali, bili su zli i ve na
temelju toga bismo vas mogli po zakonu prerije sasvim pristojno kazniti. Ali mi nismo krvnici, pa emo vas pustiti.
To morate uiniti, jer mi nita ne moete dokazati.
Oh, mogli bismo mi vama tota dokazati. Ali to nije
potrebno. Kaem, dakle, da emo vas pustiti, naime, mi
bijelci. Ali kraj nas stoji Indijanac koji s vama ima da izravna
neki raun. Pogledajte ga.
133
Koman istupi. ovjek ga je gledao i rekao: Tog Indijanca ne poznam.
Ne lai, lopuo! povie Davy. Zar moda ne pozna ovog debeljka ovdje? Zar niste moda napali dva Komana
bez razloga, jednoga ste ubili, a drugoga slijedili dok mi nismo uspjeli da vas skrenemo s njegova traga? Skrati sve i
priznaj svoju krivicu.
Ne znam ja ni za kakvu krivicu! branio se zaraobljeni bijelac.
Tada mu Old Shatterhand stavi svoju teku ruku na rame govorei: Vidite i sami kako stvari stoje, a ini mi se da
znate kako sam ja ovjek s kojim nema ale. Sto ste naumili s izbjeglicama koje e onaj Mormon, Tobias Preissegott
Bur-ton, voditi kroz Llano? Gdje su sada ti ljudi i zato ste zapalili kaktuse? Ako mi odgovorite istinu na ta pitanja
oekujte milostivu presudu.
Ne znam to elite. Tog Indijanca ne poznam, takoer ni ova dva ovjeka ovdje, a ponajmanje ovjeka kojega vi
nazivate imenom Tobias Preissegott Burton. O nekim izbjeglicama takoer nita ne znam.
Zato ste gonili Sablast Llana estacada?
Sablast? Smijene li stvari! Taj momak je obian lopov koji je, nema tome dugo, posred nas ubio naeg ovjeka,
metak mu je uao pravo u elo.
Nita nam drugo ne kanite rei?
Ne.
Tada sam i ja zavrio s vama. Vae emo planove osujetiti, jer emo zatititi izbjeglice. Laete na vlastitu tetu.
Sada neka mladi crveni brat kae za to optuuje ovog ovjeka.
Ovaj bijelac je poglavicu Ognjena zvijezda, moga oca, ranio i od te je rane poglavica umro. Howgh!
Vjerujem ti. Od tog asa ubojica pripada tebi. Uini s njim to te volja.
134
Grom i pakao! povie zarobljeni bijelac. Nije to ba odvie slavno djelo to ste ga uinili. Ja sam vezan lasom.
Ovom e lopovu biti lako da me ubije.
Koman je podigao svoju ruku prezirno. Gvozdeno srce ne eli da mu se poklanja skalp. On e suditi ubojici, ali e
pritom raditi tako kako to dolikuje hrabrom ratniku. Moja e braa izgubiti malo vremena.
Pourio je u tamnu no i uskoro se vratio sa Stevvarto-vim konjem. Konj se bio zaustavio u blizini, a otra ula
Indijaneva znala su gdje e ga nai.
Sada je Gvozdeno srce odloio svoje oruje i zadrao samo no u ruci. Pojahao je konja govorei ostalima: Moja
braa neka odveu ovog ovjeka i neka mu u ruku stave no. Tada neka uzjai na svoga konja i neka odjai kamo ga
je volja. Gvozdeno srce e ga slijediti i boriti se s njime. Oruje je jednako; no protiv noa. Ako se Gvozdeno srce
za sat vremena ne vrati, bit e zacijelo mrtav negdje u Llanu estacadu.
Po nepisanim zakonima savane morali su ga posluati. Stewart je dobio svoj no, oslobodili su ga, pa je zatim
uzjahao. Odjahao je viui: Halo! Nisu ba svi glupani! Moje planove neete poremetiti! Vidjet emo se opet a tada
neka vam se bog smiluje!
Gvozdeno srce je kliknuo otar bojni zov Komana i podbo svoga konja koji je poletio poput strijele.
Ostali su tiho ostali na svojima mjestima. Dodue, bila je izgovorena poneka glasna rije, ali strahota ih je sve
pritiskala, pa su svi utjeli.
etvrt je sata proteklo, pa jo etvrt sata. Vatra se na horizontu pojaala. Tada su lovci zauli konjski kas; kasala su
dva konja. Koman se vraao vodei za uzdu konja svog neprijatelja. O pojasu mu je visio svje skalp. Bio je neoz-
lijeen.
135
Jednog je ubojicu Gvozdeno srce poslao svome ocu, rekao je spokojno pristupajui lovcima. Ostali e ga slijedi-
ti. Hovvgh!
Bio je to krvav svretak ovog ghostlvhoura.
SUMNJA
Ondje gdje jugoistoni ugao New Meksika ulazi u podruje Teksasa nalazi se jedan od najopasnijih kutova dalekog
Zapada. Ondje se dotiu podruja Komana i Apaa, a to je razlog to je taj predio uvijek nesiguran.
Izmeu ta dva plemena, ukoliko jo uope i postoje, nikada ne moe doi do pravog i iskrenog mira. Meusobna
mrnja je suvie duboka, pa ak i u vremenima kad je ratna sjekira zakopana, tinja zapretana vatra u pepelu i uvijek
je kadra da zaplamsa ma i na najmanji povod. Neprijateljstvo, koje bi se smirilo na kratko vrijeme, trai veinu
rtava, naravno ondje gdje se oba podruja sastaju. Granica nije neka prava crta. Zapravo nikada i nije bila tano
utvrena. Stoga su meusobne optube zbog povrede granica veoma este, pa tako i puke progovaraju same od
sebe da se posluimo izrazom starog Bismarcka.
'The shears' zove zapadnjak taj opasni predio i to je dobar izraz. Granine crte su pomine. Otvaraju se i zatvaraju
kao otrice u kara, a onaj tko se nae meu njima moe govoriti o srei ako izae itave koe. Bijelac, koji se ondje
nae, ili je veoma hrabar ili veoma neoprezan ovjek. U oba sluaja iznad njegove glave krui leinar smrti.
Sjeverno od take gdje je ulijeva Toyah creek, dolazei iz Apakih planina u Rio Pecos inila je rijeka Pecos tada
granicu izmeu podruja Komana i Apaa. Zapadno odatle uspinje se zemlja tvorei Salt Plaine Mountains ulazei
k Sierra Guadelup i Sierra Blanca dok se na istoku prostiru Staked Plains - zloglasni Llano estacado.
136
Llano estacado, meutim, ne poinje odmah na obalama Pecosa. Odijeljen je planinskim lancem koji se mjestimino
prua poput obine visoravni, ali esto se rasprostire u mnogostrukim redovima spram jugoistoka. Ti visovi zatva-
raju dugodoline koje su veinom tuna izgleda, a ispresijecane su uskim, dubokim poprenim dolinama to se
otvaraju u Llano estacado.
Blizina rijeke ini da je to tlo obraslo gustim raslinstvom. Rije pustinja, jednako kao i u pustinji Gobi i Sahari, nije
ba prava rije za taj predio. Ondje gdje zapadni rub Llana estacada izdie k spomenutim planinama ima poneto
omanjih potoka koji se dodue veinom gube u pijesku, ali na svom putu donose toliko vlage da to granino
podruje toliko natapaju da tu ima grmlja, pa ak i stabalja. Ta zelena mjesta ine itave poluotoke ili dugake jezike
u pustinjskom moru Llana i sainjavaju izmeu sebe ire ili ue, dublje ili plie krajeve gdje trava i raslinstvo nailazi
na dovoljno hrane.
Postoji ak i pria da se pored Llana estacada nalazi jak izvor s odlinom pitkom vodom to izvire iz zemlje i ini
malo jezerce na ijim se obalama nalaze mnoga stabla s dobrom sjenom. Stari lovci su o tome govorili, ali nitko to
jezero nije vidio. Uenjaci, koji bi uli za to, mislili su da je voda posred Llana estacada nemogua stvar.
Na obali rijeke Toyah sjedila su etiri ovjeka kojih izgled ba nije bio osobit i nije ulijevao povjerenje. Kosa
njihova i obrazi, zarasli bradom, bili su veoma neuredni. Odjea im je bila u takvu stanju koje bi svaki kroja okrstio
beznadnim; smee ruke i vjetrom isprano lice je odavalo da ve itave mjesece nisu znali za vodu. Ti su ljudi,
meutim, bili dobro naoruani, jer je svaki uza se imao puku, a osim noa i dva revolvera za pojasom. Trojica su
sasvim sigurno bili Yankee. To su pokazivali njihovi likovi, njihov spram naprijed nagnut gornji dio tijela i otre crte
lica. Ali kojem narodu je pripadao onaj etvrti to je bilo teko rei.
137
ovjek je bio zdepasta, iroka lika. Imao je veoma velike i iroke ruke, a takoer iroko lice s velikim klapavim
uima. Tko bi ga povrno i nakratko pogledao, lako bi ga smatrao crncem, jer lice mu je bilo crno ili, bolje reeno,
modro crno, ali samo do predjela oiju. Obiavao je svoj eir duboko navui na elo. Ali kad bi ga potisnuo na iju,
vidjelo'se da mu je koa na obrazu sve do korijena nosa bijela. ovjek je oito bio opeen barutom.
Usprkos svemu tome njegovo lice nije odbijalo. Tko bi ga tano promotrio zacijelo bi se osvjedoio da pred sobom
ima dobrog momka.
Jednako je tako bilo i sa ostalom trojicom. Tko bi ih u dananju njihovu stanju sreo u civiliziranu kraju, zacijelo bi
im se micao s puta, ali kad bi ih bolje upoznao njegove bi bojazni nestalo.
etiri su konja pasla travu koje je bilo dovoljno u blizini. Vidjelo se da su veoma omravjeli. Orma i sedlo bilo je
staro i na mnogim mjestima za silu okrpljeno.
Gospodari su upravo jeli. Sudei po razbacanim kostima valjalo je pretpostaviti da su ispekli rakuna na maloj vatri
koja je jo uvijek tinjala. Dok su se zabavljali, neprestance su promatrali okolicu svojim otrim pogledom. Nalazili
su se upravo u onim 'shears', a tu je valjalo biti na oprezu.
Dolo je vrijeme da se odluimo, poeo je jedan Yankee, a inilo se da je najstariji meu njima. Budemo li
pojahali kroz Llano, bit emo prije na cilju. Ali emo naii na mnoge opasnosti, a ovaj rakun ovdje je poslednje
meso za dugo vremena. Poemo li preko Rio Pecosa neemo trpjeti ni glad ni e, ali taj put je veliki gubitak
vremena, gotovo itav tjedan. to ti misli, Blounte?
Blount, koji je sjedio kraj njega, pogladi se zamiljeno po bradi i odgovori: Kad sve tano odvagnem, predloio bih
da poemo kroz Llano, a ja se nadam da e se sloiti sa mnom, Portere.
ujmo tvoje razloge.
138
Tjedan dana je mnogo vremena, a to ne bih htio izgubiti. Na Rio Pecosu naii emo na Apae i Komane, a toga se
valja bojati; u Llanu ima Leinara. To se podudara. Mi, uostalom, ne moramo prelaziti itav Llano estacado.
Budemo li se drali istoka, nekako oko Rio Concha naii emo na karavanski put to vodi s Fort Leatona u Fort
Mason, pa ne trebamo oekivati ni sastanak s razbojnicima, a neemo trpjeti ni glad ni e. Tako ja mislim. to ti
kae, Falsere?
Slaem se s tobom, ree Falser, trei Yankee. Uostalom, drim da Llano estacado ni upola nije tako opasan kao
to se ini. Tko ga je jednom proao taj prikazuje opasnosti u njemu kako bi se prikazao junakom kao da je ondje
pravi pakao. Bio bih zadovoljan da upoznam taj kraj.
To govori upravo zato to ga ne pozna! ree Porter, prvi Yankee.
Jesi li ga ti moda upoznao?
Nisam. Ali sam uo ljude, u iju istinoljubivost ne valja sumnjati, kako govore o Llanu tako da mi se kosa dizala na
glavi. Sada, kad se nalazimo na granici, uviam kakav je podvig pred nama. Nijedan od nas ne pozna Llano.
Budemo li se izgubili, ne budemo li imali dovoljno vode, budemo li. . .
Budemo li, budemo li i opet budemo li! pekinuo ga je Blount. Tko toliko sumnja u pothvat, taj neka ga uope ne
poduzima. Ti si inae hrabar ovjek. Zar se moda boji?
Da se bojim? Ne pada mi na um. Izmeu opreza i bojazni postoji razlika i ja mislim da me niste nikada vidjeli da se
neeg bojim. Nas smo etvorica. Onome to zakljui veina ja u se pokoriti. Prije no to ovjek neto odlui valja
da o tome razmisli. Dvojica su rekli svoje miljenje. Odluili su da pou kroz Llano. Sad kai ti, New-Moon, da li se
ti pridruuje ili ne.
To je pitanje bilo upravljeno ovjeku u kojega je bilo iznakaeno lice. On je stavio svoju ruku na rub eira
139
pozdravljajui kao vojnik koji stoji ispred oficira odgovarajui: Na zapovijed, mister Porter! Ja polazim bilo kamo,
pa makar to bila i avolja kuhinja.
Time nisi nita rekao. Ja hou odreen odgovor. Hoemo li preko Rio Pecosa ili kroz Llano estacado.
Molim da se poe kroz Llano, ako vam je to drago. Ja bih htio tu staru pjearu takoer jednom vidjeti.
Pjearu? Ne varaj se, stari mjeseev ujae! Zar sebi moda umilja da e s jedne strane skoiti u nju i da e na
drugoj odmah izai? Stvar je neto vea no to se ini da je ti zamilja. Moe jahati etiri, pa i pet dana prije no to
ostavi za leima to bure pijeska. I upravo ako budemo prelazili juni dio, vjerojatno emo naii na Indijance.
Neka samo dou! Nikada jo nisam nijednom Indijancu uinio bilo to naao; tih se, dakle, ljudi ne moram bojati.
Budu li se ponaali neprijateljski spram nas, u nas je dobro oruje. etiri snana momka, koji su ve onjuili toliko
baruta kao mi, kadri su se uhvatiti u kotac s dvadeset i vie Indijanaca.
U pravu si. to se tie baruta ti si ispred nas itavu duinu konja. Mora da je ispred tvog lica odljetelo u zrak itavo
bure baruta.
Gotovo da je tako.
Kako se to dogodilo? To nam jo nisi ispripovjedio. Da li je rije o nekoj tajni?
Nikako. Ali ja ne govorim rado o toj stvari. Radilo se tada o mome ivotu. U najmanju ruku trebalo je to da me
stoji oiju i da nije bilo mog starog prijatelja Juggle-Freda bio bih sada slijep ili ak mrtav.
Kako? Ti pozna Freda? Mnogo sam uo o tome ovjeku.
Bili smo dobri prijatelji i mnogo smo toga preturili preko glave nad ime bi se drugi ljudi zaplaili. Rado bih ga
ponovo vidio. Mnogo toga moram zahvaliti njemu jo iz onog vremena kad je omeo plan Stealing-Foxa.
140
Stealing-Fox? pitao je Porter iznenaen. Ti si se, znai, sreo i s tim ozloglaenim momkom?
Naalost, jesam! Upoznao sam ga tanije tek onda kad je to moglo biti prekasno. Momak se zvao Henri Fox, bar se
tako predstavljao. Da li je to bilo njegovo pravo ime, ne znam, jer valja pretpostaviti da je imao nekoliko imena.
Gdje god bi se on pojavio, ovjek nije bio siguran za svog konja, za svoje koe, uope, nije bio siguran u bilo to
svoje i nikad nikome nije uspjelo da mu dokae njegov posao, jer je bio lukav, a u lukavstvu mu nije bilo ravna.
Tako bi brzo nestajao kao to bi se i pojavljivao. Ako ga jednom sretnem, ja u ... Ali, ujte!
New-Moon je zastao u govoru, napola se podigao sluajui ustranu, uzvodno. I konji su podigli ui. uli su kako im
se pribliuju jahai.
etiri su ovjeka skoili na noge i uzeli puke u ruku.
Jesu li to moda Indijanci? apnuo je Bound.
Ne, nailaze dva bijelca, saopi New-Moon, koji se bio sakrio u jedan grm, odakle je promatrao doljake.
Odjeveni su na meksikansku. Zastali su i promatraju nae tragove; slijedili su nas, ini se.
Porter mu se pribliio da i on vidi pridolice. Sjedili su na svojim konjima duboko nagnuti naprijed promatrajui tra-
gove u travi. Bili su odjeveni i naoruani kao Meksikanci; imali su iroke hlae, arene zobunce, kratke, iroke
srebrom izvezene kapute, oko vrata su imali crvene vratne marame, a takoer oko pojasa jednake marame odakle su
virili drci revolvera i no; na glavi su imali eir iroka oboda, a takoer, to ne valja zaboraviti, na petama ogromne
ostruge. Konji su im bili, kako se inilo, u izvrsnu stanju, a to je na tom mjestu bilo neto to zauuje.
Tih se ljudi ne trebamo bojati, ree Porter tiho. Meksikanski cabalerosi koje moemo podzraviti dobrodo-
licom.
141
Stupio je iza grma i povikao: Ovdje su oni ljudi koje traite, gospodo. Nadamo se da nae tragove ne slijedite u
looj namjeri.
Meksikanci su se vidljivo prestraili kad su zauli glas i ugledali dugu priliku pred sobom. Trgnuli su brzo svoje
puke iz leita u sedlu.
Ostavite se toga! branio se Porter. Mi smo poteni ljudi kojih se ne morate bojati.
Koliko vas je? upitao je jedan.
Nas smo etvorica! Puke vam ne bi koristile ako biste bili voljni da nas napadnete. Doite mirno k nama.
Stranci su tiho izmijenili nekoliko rijei i poslije toga pritjerali polako konje. Tek kad su ostale Yankeeje ugledali i
razmotrili, nepovjerljivo, mjesto, sjahali su.
avolski ste oprezni, gospodo, ree Porter. Zar moda izgledamo kao razbojnici?
No, zausti jedan doljak smijui se, ne ulijevate ba osobito povjerenje svojom odjeom. A to se tie vaih
konja teko biste se probili do cirkuske predstave. Caramba, prilino ste iznureni, senores!
Zar biste mogli u tom kraju oekivati neto drugo? ovjek mora jahati do prvog naselja gotovo itav tjedan. Kad je
ovjek tako dugo na putu kao mi, nije ba odjeven tako da bi mogao poi u pohode predsjednikovoj eni u
Washington. Ako nam usprkos tome elite pruiti ruku, dobrodoli ste nam!
Susret s potenim ljudima uvijek je ugodan, makar to bilo i u takvu opasnu kraju. Rado vam pruamo ruku. Rei
evo vam ak i naa imena. Mi smo braa i zovemo se Pellejo. Mene zovite Carlos, a moga brata Emilio!
Yankeeji su takoer rekli svoja imena i pruili doljacima ruku. Porter je ponovo zapitao: Mi dolazimo iz Kalifor-
nije i kanimo u Dallas, senores. Moda bismo mogli doznati to vas dovodi u blizinu Llana estacada?
142
Mi se ne kanimo tek pribliiti Llanu estacadu, mi emo tu pustinju prijei. Namjeteni smo u nekoj firmi blizu San
Diega kao uvari stoke, pa nas je vlasnik zamolio da prijeko u Greenvillu utjeramo neke dugove. Opasna je to stvar,
zar ne? Zbog toga smo poli udvoje.
Opasno e tek biti na povratku kad budete uza se imali novac. Teka je to zadaa drugim ljudima nositi novac kroz
Llano estacado. To, to smo zatedjeli u Kalifbrniji i to sada imamo uza se, nae je. Mi, dakle, nismo nikome
odgovorni i u boljem smo poloaju od vas. Usprkos tome smo se teko odluivali, nije li moda bolje poi drugim
putem. Vas dvojica kanite kroz pustinju. To je smiono.
Ne ba odvie, senor, odgovori Carlos. Poznate Llano estacado?
Nitko od nas etvorice jo nije bio u tome kraju.
Sad razumijem vau bojazan. Tko Llano ne pozna taj neka ne ulazi u nj. Nas smo dvojica taj kraj ve gotovo
dvadeset puta projahali i tako ga dobro znamo da o nekoj opasnosti ne moe biti govora.
Ah, to je neto drugo! Vi kanite u Greenville? To je upravo u naem pravcu! Mogli biste se nama prikljuiti ako
nemate nita protiv tome.
Kad je Porter prije neoprezno pomenuo novac, oba su Meksikanca izmeu sebe izmijenili brz pogled. Sada je Carlos
brzo odgovorio: Slaemo se s vaim prijedlogom. Dobrodoli ste nam, jer to nas je vie to emo se bolje moi
braniti naiu li opasnosti.
Dobro, senor! Poi ete s nama i neete se pokajati. Kako stoji stvar, meutim, s dananjim danom?
Naumili smo poi do Rio Pecosa, a moda ak i do poetka Yuaf-kaia.
to je to?
To je rije iz plemena Utaha i znai neto kao Dolina to pjeva. Govori se da se nou u toj dolini uju
nadzemaljski, sasvim neobjanjivi glasovi. Nas dvojica, meutim, koliko
143
smo god puta projahali kroz tu dolinu, nismo nikad uli bilo kakav glas. Vi ste se ve spremili za noenje?
Ne. Bio bi to nesmotren gubitak vremena. I mi kanimo doi do Pecosa, a moda emo poi i tokom te rijeke da
zaobiemo Llano. Budui da smo vas sastali i vi nas uzimate sa sobom, poi emo i mi kroz pustinju. Mislite li da
bismo mogli naii na Indijance?
Teko. Takva se susreta moramo vie plaiti ovdje nego u pustinji. Budui da dosada nismo sastali nijednog
Indijanca, ne treba oekivati da emo ih i nadalje sastajati. Ti momci se ne pojavljuju, jer je, nema tome dugo,
zakopana ratna sjekira.
To se rado uje. Ali kako stoji stvar s takozvanim Leinarima iz Llana? ini se da su oni mnogo opasniji od
Indijanaca.
Nesmisao! Ne vjerujte tome. Znate i sami koliko smo mi puta bili u Llanu, ali nam nikad nije posreilo da vidimo
ma i jednog od tih Leinara koji ive samo u fantaziji glupih i bojaljivih ljudi.
A to je s takozvanom Sablasti Llana estacada?
To je takoer izmiljotina kojoj nema ravne. Obina je to djeja pria! Llano je pustinja kao i svaki drugi takav
kraj. U tom je kraju mnogo pijeska i malo vode. Tlo je tako neplodno da u tom kraju ne mogu rasti ni sablasti. to se
tie vode, tome je lako doskoiti jer ima dovoljno kaktusa koji sadre u sebi pitki sok. Dakle, nema nikakve bojazni
da se ovjek ne bi usudio ui u tu pustinju.
Meni su, naprotiv, govorili sasvim suprotno. Ali budui da vi poznate kraj, naravno, ja vjerujem vaim rijeima.
Ako se ne kanite zadrati ovdje, mi smo spremni da poemo.
Bit e najbolje da odmah krenemo. Nadajmo se da e vai konji izdrati.
Mnogo su bolji no to izgledaju. Zbog njih ne trebamo odlagati put.
144
Izgled obojice Meksikanaca nije doputao da se u njih posumnja. Ipak valja smatrati neopreznou to to su Yankee
odluili poi s njima bez ikakva ispitivanja. Samo jedan meu njima nije bio toliko povjerljiv, bio je to, naime, New-
Moon.
To je ime dobio zbog toga to je njegovo okruglo lice podsjealo na mjesec. Vjerojatno je bio iskusniji i otroumniji
od svoje trojice suputnika. Kad su se jahai spustili niz rijeku, jahao je posljednji pratei neprestano pogledom
Meksikance. Nije imao nekog oiglednog razloga da sumnja u njih, ali neki neodreeni osjeaj govorio mu je da
mora biti oprezan s njima.
Tako su poli niz desnu obalu rijeke Toyah. Nije se osjeala blizina Llana estacada. Bilo je dosta trave, grmlja i
drvea. ak su predveer uli u predio gdje je drvee bilo tako gusto da je tvorilo neku malu umicu kojom je rijeka
slala svoju vodu u Rio Pecos.
Rjeica Toyah nosila je sa sobom mnogo pijeska i zemlje i sve je odlagala u Rio Pecos. Od toga se stvorio pravi
sprud u vrijeme kad je u Rio Pecosu bilo malo vode. Taj se sprud prekidao samo na nekoliko mjesta da propusti
vodu, tako da se po njemu vrlo lako prelazilo, jer se samo nekoliko uskih rukavaca moralo preplivati.
Jo nije nastupilo kasno poslijepodne, pa su zakljuili da prijeu jo danas rijeku i da poslije toga zanoe. Konji su
izvanredno plivali, pa su ljudi smoili tek nogavice. Pojahali su na sjever i dotaknuli mjesto gdje danas teksaka
pacifika eljeznica prelazi preko Rio Pecosa. Malo se drutvance zadralo na nekoj uzvisini gdje je na podnoju
bilo mnogo zelenila, a vrh te uzvisine bio je potpuno go. Ondje se otvarao procijep, a posred procijepa tekao je uski,
plitki potok. U taj procijep su uli Meksikanci.
To mjesto je bilo duboko, ali se nije strmo uzdizalo i voda nije imala velik pad. Tlo je bilo pokriveno travom, ali je s
obje strane po stijenama bilo dosta trnometa, siguran znak da su se pribliavali predjelu u kojem nije bilo bilja.
Kasnije
10 Sablast Llana esracada 145
su se rastvarale stijene doline, dno je bilo pokriveno rijetkim ljunkom i samo kraj vode bilo je slabog busenja.
Ne bi li bilo bolje da prenoimo dolje u dolini Pecosa? pitao je Blound. Ondje bismo nali hrane za konje, a
takoer i suhog granja za vatru. Ovdje, u tom prosjeku, ini se da svega toga ima sve manje to mi dalje ulazimo.
Strpite se, sefior! umirivao ga je Carlos Pellejo. Neto vie postoji mjesto koje je veoma pogodno da se logoruje.
Za nepuna etvrt sata bit emo ondje.
Nakon toliko vremena dolina se nenadano proirila stvarajui gotovo neki okrugli kotao koji je u promjeru bio irok
moda tri stotine metara. To mjesto je bilo opkoljeno strmim litiastim zidovima, a inilo se da odatle nema
prikladna izlaska. Uskoro su, meutim, Yankee primijetili kao se upravo spram njih protee uska i duboka pukotina
kroz koju se lijepo moglo proi.
Ovdje u tom kodu izvirao je potok. Mjesto odakle je izbijao izvor iz zemlje nalazilo se neto nie od okolice, pa je
tako voda inila mali ribnjak koji je opkoljavao gusti. S onu stranu tog ribnjaka, u blizini stranje strane litica,
ugledali su neko udnovato raslinstvo. Bili su to dva do pet metara visoki primjerci raslinstva to nalikuje na goleme
svijenjake. Te biljke kao da nisu imale ni granja ni lia, a njihova uspravna stabla bila su naikana kvrgama nalik
smokvi. Bili su to kaktusi kojima je plod nalikovao na smokvu, a mogao se jesti. Emilio Pellejo pokae onamo
govorei: Okitit emo stol za veeru, a oko jezerca ima dovoljno trave i zelenog lia za nae konje. Poite,
senores!
Potjerao je svog konja i odjahao k vodi; ostali su ga slijedili. Bili su nekih est konjskih duina udaljeni od grmlja
kad su zauli kako ih presee ljudski glas viui: Stoj! Odmah su zaustavili svoje konje. Tko je tamo? pitao je
Porter napeto gledajui u mjesto odakle je zaorio pokli.
Bijeli lovci, glasio je odgovor. Tko ste vi? - Putnici. Odakle dolazite? Iz Kalifornije. Kamo
146
kanite? Idemo prijeko u Teksas, kanimo u Dallas. Zar preko Llana estacada? - Jest. - I mi emo vam
se pridruiti, gospodo!
Grmlje se razmaknulo. Ugledali su dvije puane cijevi, a zatim su dvojica istupili; njima su pripadale puke. Jedan
ovjek je bio iroka rasta, a imao je punu bradu; drugi je bio plav, golobradi mladi kojem zacijelo jo nije bilo ni
dvadeset godina. Slinost je govorila da su to zacijelo otac i sin. Odjea im se sastojala od koe, a na glavi su imali
eire sa irokim obodom sainjene od dabrovine.
Svi vrazi! udio se Porter. Koliku ste momad sakrili ovdje kraj vode? Nikoga, sir. Zar ste sami?
Jesmo. - Usudili ste se estoricu dobro naoruanih ljudi presresti? Pshaw! odgovori stariji. U nas su
dvocijev-ke. etvoricu od vas bismo skinuli sa sedla, a za preostale imamo revolvere. Budite mirni i doite k vodi.
etorica doljaka uinili su to i sjahali na obali jezerca. Tu su ve pasli konji obojice stranaca, jer je ovdje bilo dobre
trave. Mjesto, na kojem su jo ugledali pepeo, pokazivalo je da je tu gorjela vatra. Kraj tog mjesta su ona dvojica
sjeli.
Nisu odavali da su novajlije na dalekom Zapadu. Na ocu se vidjelo da je iskusan, odvaan lovac, a na licu mladievu
poivala je mirna, razborita ozbiljnost; sve je to odavalo da je usprkos mladosti proao dobru kolu. Ostali su ih
promatrali napola radoznalo, a napola nepovjerljivo. Potom su sjeli kraj njih i izvadili hranu koja se sastojala od
suenog mesa.
Biste li nam htjeli rei, sir, kako ste ve dugo ovdje? pitao je Porter koji je tim rijeima preuzeo voenje raz-
govora.
Ovdje smo od sino, odgovori stariji lovac.
Zar tako dugo? To govori o tome kao da kanite ovdje dulje ostati.
Tako je.
.o- 147
Ali, sir, taj predio je opasan! Nije ba pogodan da se na tome mjestu razapne wigwam.
Nama se to mjesto svia. Prijeko, u planinama, imamo sastanak. Oni ljudi koje ekamo dolaze iz Llana i proi e
ovom dolinom. Budui da smo doli ranije, bilo nam je dosadno, pa smo pojahali naim prijateljima ususret.
Kada e doi?
Za dva ili tri dana.
Budete li ih tako dugo ekali, mogli biste se u meuvremenu upoznati s nekoliko Apaa ili Komana.
To nas ne brine. S tim plemenima ivimo u miru. A uza se imamo nekoga tko vrijedi vie od itava plemena.
Dakle, ipak niste sami, ve vas je trojica! Gdje je taj ovjek?
Odjahao je da provrlja okolicom. Uskoro e se vratiti.
Rekoste da je vrijedan itava jednog plemena? Mora da je to veoma slavan lovac, neto kao Old Shatterhand.
Poznajete li tog lovca?
Poznam. Ali nije on taj ovjek.
Tko je, dakle?
Vidjet ete kada doe. Neka vam se sam predstavi. Ja se zovem Baumann, a ovaj mladi je Martin, moj sin.
Hvala vam, sir! Budui da ste vi rekli nama vae ime, ut ete kako se mi zovemo. Ja se zovem Porter; ova dvojica
su Blound i Falser, a ovaj tamni obraz nazivamo New-Moon. Meksikanci su nam se danas u podne pridruili.
Dolaze s neke farme to se nalazi u okolici San Diega i kane prijei Llano estacado gdje e ubrati novac za svog
gospodara; u njega su uvari stoke. Zovu se Carlos i Emilio Pellejo.
im je izrekao neko ime pokazivao je nosioca tog imena, a Baumann je takva ovjeka tano promatrao. Njegov se
pogled najdue zadrao na obojici Meksikanaca. Obrve su mu se skupile i brk mu je poneto zadrhtao. Obratio se
148
Carlosu: U blizini San Diega nalazi se va posjed? Mogu li znati kako se zove?
Estanzia dell Cuchillo.
A vlasnik?
Zove se senor . . . senor Montano.
Zastao je u rijei prije no to e izgovoriti ime svoga gospodara, zastao je kao da se mora prisjetiti tog imena.
Baumann je pitao, ne odajui svoju sumnju, i dalje: A vi ste nadzornici ili obini uvari stoke sefiora Montane?
Jest.
Ima li on jo mnogo takvih momaka?
Ne, samo smo nas dvojica.
Baumann je sada trgnuo revolver iz pojasa kao da se eli igrati njime, a njegov je sin uinio to isto, rekao je: Ja
mislim da vi laete, ljudi.
Na te su rijei oba Meksikanca skoili na noge vadei noeve. Opozovite to na ovome mjestu, senor! povie
Carlos prijetei.
Baumann je i dalje mirno sjedio, ali je cijev pitolja uperio na govornika: Ne pribliujte mi se ni korak, senor
Pellejo? Inae e vas pogoditi moja kugla, a vaeg brata kugla mojeg sina. Budete li se latili revolvera, budete li
uinili bilo kakvu sumnjivu kretnju, bez posljednje pomasti ete napustiti ovaj svijet. Zovem se Baumann, to ime
vam je zacijelo nepoznato. Siouxi me nazivaju Matopoka, Komani Villa-yalo, Apai oinsisk, lovci koji govore
panjolski nazivaju me El cazador del oso, a engleski se moje ime izgovara Bear-hunter; sva ta imena znae Lovac
na medvjede. Moda ete se sada sjetiti da ste uli o meni.
Kako? to? Vi ste lovac na medvjede, sir? povie New-Moon. Ja, naime, mislim na onog ovjeka koji je prijeko
u blizini Crnih brda imao svoju kuu i koji je toliko zagorao ivot grizzlvjima.
Jest, to sam ja.
149
Mnogo sam o vama uo. Nisu li vas moda Siouxi zarobili i odveli na vrua vrela u Yellowstonu?
Tako je. Ali Old Shatterhand i Winnetou su me spasili. Moj sin je bio s njima.
uo sam o tome pripovijedati. Radujem se to sam vas sreo i nadam se da e se moi izravnati ovaj nesporazum
izmeu vas i ovih Meksikanaca. Moete li dokazati ono to im predbacujete?
Mogu. Farmer nikada nee svoje najbolje ljude slati u Llano estacado. Na to se moete osloniti. Jedan od njih mora
uvijek biti na dobru. Ako drugi odista mora utjerati novac, s njime e poi zacijelo nekoliko vacherosa. Osim toga
mi smo se upravo sada nekoliko tjedana zadravali u kraju koji se nalazi izmeu El Faza i Albuquerque. Ulazili smo
u svaku estanziju i haziendu, ali upravo kraj San Diega nismo naili na Estanziju dell Cuchillo niti smo naili na ime
Montana.
Zacijelo ste mimoili nae dobro, ree Emilio.
Ne vjerujem da je tako. Kad bi to i bila istina, uo bih o vama i o vaem gospodaru. Spremite vae noeve i mirno
sjedite! Ne doputam da mi itko prijeti. Ne tjeram vas iz mog logora, jer ste doli s ljudima koje smatram potenim
svijetom. Kako se budete ponaali tako ete i proi. Na rubu Llana estacada ovjek nikada nije dovoljno oprezan i
svatko zna da se ovdje valja vie uvati bijelaca negoli Indijanaca.
Smatrate li nas moda Leinarima Llana estacada?
Na to u vam pitanje odgovoriti kad se budemo rastali. Upoznat u vas tada; moj se sud sada temelji na pretpostav-
kama. Ako ste dobri ljudi, a to od sveg srca elim, rastat emo se zasigurno kao prijatelji.
Meksikanci su upitno pogledali jedan drugog. Kako bi izveli svoje tajne namjere bilo je preporuljivo da se prikau
miroljubivi. Zbog toga ree Carlos: Vae posljednje rijei su ispravile sve to se prije dogodilo. Budui da smo
poten svijet, mi emo se umiriti u uvjerenju da ete vi uskoro uvidjeti kako niste bili u pravu to o nama tako
sudite.
150
Carlos je ponovo sjeo, a njegov brat takoer. Baumann je poslao svog sina do onih kaktusa neka ubere nekoliko
plodova koje e pojesti poslije jela.
Za vrijeme jela pala je i no i ljudi su upalili malu vatru. Drva je bilo dovoljno. A sada su doivjeli jedno od uda
Doline to pjeva.
Kotao u dolini, kao to je ve reeno, bio je odijeljen od ravnice visokim stijenama. Struje zraka, to su se napolju
mogle razvijati punom snagom, sa tri su strane nailazile na otpor. Samo s etvrte strane, odakle su doli Vankeei i
Meksikanci, mogla je poneka atmosferska struja doi u kotao, a to je bilo samo tada mogue duva li vjetar upravo iz
tog pravca i ako je dovoljno jak da ne prestane u donjem dijelu doline.
Poto je nastupio sumrak, pojavio se vjetar koji je upravo dolazio iz spomenutog pravca. Uspinjao se uz stjenovit zid
i samo mali dio zraka mogao je nai prolaz kroz usku pukotinu koja je sainjavala izlaz iz doline u pravcu Llana
estacada. Taj udar zraka nije dolazio na mahove, ve ravnomjerno. Sasvim su ga jasno razaznali, ali jo nije bio
tolike jaine da bi zatalasao plamen vatre. Nisu ga ni uli, nije zvidao ni zavijao poput oluje, a ipak je bio jasan i
zametljiv uhu. Pritom bi plua disala sasvim drugaije negoli prije, da li je bilo tee disati, ili lake, udnovato, to se
nije moglo rei.
Kaktusova ploda je nestalo i sin Lovca na medvjede poe da ga ponovo ubere. im se udaljio od grma, ostali su ga
zauli gdje govori: to je to? Doite ovamo, gospodo! Tako neto jo nikada nisam vidio.
Poli su za njim. Kad su proli izmeu dbunja i vode, iznenadi ih prizor. itav kotao u dolini bio je u dubokoj tami,
jer sjaj male vatre nije prodro kroz dbunje. Ondje, meutim, gdje su se nalazili kaktusi s plodovima ugledali su
brojne plamike koji su sjali udnovatim blijedim i bezbojnim svjetlom. Tvorili su neko plameno pramenje. Svaki
takav svijenjak od bilja imao je na sebi nekoliko pramenov; svaki
1.51
krak kao da je imao po jedan plamiak na svome vrhu. Bila je to prekrasna, gotovo sablasna pojava.
to bi to bilo? pitao je Porter. Ja, takoer, tako neto nisam jo nikada vidio! odgovori Falser. ovjek bi se
gotovo mogao i uplaiti.
Tada su zauli iza sebe dubok i jasan glas. To je Kisniribisazhe-ko, pramiak Velikog duha koji on pali kada svoju
djecu eli na neto upozoriti.
Caspita! Tko je to iza nas? povie Emilio Pellejo prestraen. Nalazimo li se moda u stupici?
Ne, umiri ga Lovac na medvjede. To je moj-prijatelj kojega oekujem. On je, kao to mu je to i svojstveno,
doao, a da ga nitko nije primijetio.
Okrenuli su se. Odista, posred grmlja, upravo kraj vatre, stajao je jaha. Kako je mogao doi u sredinu tog mjesta, i
to na konju, a da ga nitko nije uo? Sjedio je na prekrasnom vrancu koji je bio osedlan na indijanski nain. I odjea
na tom ovjeku bila je indijanska, indijansko je bilo njegovo lice koje je bilo sasvim golobrado. Preko leda mu se
sputala valovita, gusta i crna kosa. U ruci je drao dvocijev-ku kojoj su drveni dijelovi bili okieni srebrnim
avliima.
Vankeei i Meksikanci su zaueno kliknuli. Tko je taj Indijanac? pitao je Porter. Ima li ih jo ovdje?
Ne, on je sam ovdje, odgovori Baumann. Ime mu je Winnetou, poglavica Apaa.
Winnetou, Winnetou! razlijegalo se iz svih usta.
Apa je sjahao, a da nije pridavao nikakvu panju uenju, istupio je iz grmlja, pokazao plamike i rekao: Bijelci
se nalaze u tom zatvorenom prostoru, u dolini, pa tako nisu primijetili to se napolju dogodilo. Da to doznaju, Veliki
Manitou im alje ovaj plameni totem. Winnetou ne zna jeste li kadri da ga proitate.
to se dogodilo? pitao je Blound.
152
Nekate n'yul ili preao je Llanom estacadom. Winne-tou ga je vidio na sjeveru. Jao onome koji ga je susreo! Smrt
ga je pojela.
Tornado, uragan? pitao je Lovac na medvjede. Kojim je pravcem iao?
Upravo na istoku odavle podigao se pijesak u zrak, tako da je ondje bilo tamno kao usred noi. Sunce je bilo
zagrljeno tamom i sjalo je krvavim sjajem. Ta no se naglo pomicala spram sjeveroistoka gdje ju je Winnetou
ugledao da prolazi.
Tornado je, dakle, iao pravo s juga na sjever.
Moj brat pravo kae.
Boe moj! Valjda nije tornado pogodio nae prijatelje!
Winnetouove slutnje su crne kao to je crno lice oluje. Nai prijatelji su mudri i iskusni, a Old Shatterhand zna
znaenje svakog daka. Ali tornado dolazi nenadno i ne alje glasnike. Nijedan konj nije dovoljno brz da pobjegne.
Old Shatterhand bi morao upravo danas doi u Llano estacado i potkove njegova konja upravo su u tom kraju
dotaknule pijesak kamo je taj vjetar leinar, poletio. Moda je krvni brat Winnetouov zajedno sa svojim
prijateljima pokopan gomilom pijeska.
Bilo bi to strano. Moramo poi onamo. Smjesta! Poimo ka konjima!
Winnetou ga zaustavi rukom. Neka se moj brat ne uri suvie! Ako se Old Shatterhand naao posred tornadova
puta, on je mrtav i naa pomo dolazi prekasno. Ako se, meutim, naao sa strane, on je neozlijeen i prijeti mu
samo da zaluta, jer je oluja sasvim promijenila lice Llana. Mi moramo poi ususret Old Shatterhandu, ali ne nou,
jer i nas Llano gleda drugaijim oima i vodi nam moe biti samo danje svjetlo. Tko eli pronai onoga koji je
zalutao, mora paziti na to da sam ne zaluta. Zbog toga neka moja braa sjednu k vatri. Prvi ik zore ugledat e na
polazak.
153
Ispruio se kraj vatre, a ostali su uinili isto. Pritom su sve i nehotei legli u izvjesnoj udaljenosti od njega. Bila je to
posljedica slave koju je imao taj slavni poglavica. Zbog toga su svi neko vrijeme utjeli. Napokon je New-Moona
pobijedio poriv da neto uje o Apaevim prijateljima koje su ekali. Obratio se Baumannu: Kao to sam uo Old
Shatterhand je ovjek koji e se sastati s vama, sir?
Jest, on je; ali nije sam. Dovest e i jo neke ljude.
Tko su ti ljudi?
Debeli Jemmy i dugaki Davy, ija ste imena ve zacijelo uli.
Naravno da znam oba ta zapadnjaka, dodue samo po prianju drugih. Da li je s Old Shatterhandom jo netko?
Jest. Jo su dvojica s njime, a moda i njih ve znate budui da ste uli o Shatterhandovu pohodu u Yellowstone,
naime to su Hobble Frank i crnac Bob. Winnetou nas je, svojevremeno, kad se odvajao od nas na Yellowstone rijeci,
pozvao da jednom kasnije doemo na panjake Apaa. Ja sam se odazvao tom pozivu, zajedno sa svojim sinom,
prije od ostalih, jer sam se nalazio prijeko u Sierra Verde. Sad e doi Old Shatterhand s ostalima i kao to ste uli
mi znamo njegov pravac i vrijeme.
teta, vjena teta, to nas estorica ve sutra ujutro nastavljamo put! Toliko bih htio upoznati vae prijatelje.
To nije mogue, jer vi idete prijeko u Dallas. Uostalom, i mi polazimo u ik zore. Ali, nastavi Baumann, recite
mi, sir, kako ste dobili to svoje crno lice i emu zahvaljujete svoje ime ?
Obje te stvari zahvaljujem najveem lopovu koji postoji na dalekom Zapadu, naime Stealing-Foxu.
Zar tome nitkovu? Ah! Dugo vremena ve nisam nita uo o tom momku. Htio bih ga sastati.
Zar ste ve i vi imali s njime posla? pitao je New-Moon.
154
On sa mnom. Ukrao je jednom moju blagajnu i odnio svu moju uteevinu. Nazivao se Weller. Ali iz mnogih
stvari, koje sam kasnije uo, zakljuio sam da je to zapravo Stealing-Fox. Nikada se nisam namjerio na njegov trag,
ali sam, nema tome dugo, uo u New Meksiku da jo uvijek ivi. Sad se zove Tobias Preissegott Burton i u maski
pobonog mormonskog misionara htio je neke ljude namamiti u Llano estacado. Jedan ga je od tih ljudi prepoznao i
pozvao na razgovor, a razbojnik je na to pobjegao.
Dovraga! povie New-Moon. Da sam samo ja bio prisutan! Rado bih obraunao s njime.
Zar vam je radio o glavi?
O glavi i o imetku. Bilo je to, naime, prijeko u Coloradu, na Timpas rijeci. Doao sam iz Arizone gdje sam kao
kopa zlata u Navajos springsu sklopio prilino dobar posao; uza se sam imao prilinu svotu novaca u to sam
pretvorio prainu i zrnca zlata. Na putu mi se pridruio neki stupiar koji je kao i ja iao u Fort Aubrev to se nalazi
na Arkansasu. Izgled i nastup toga ovjeka inio mi se vrijedan povjerenja i budui da ovjek nikada ne eli biti sam
na Divljem zapadu, njegovo mi je drutvo dobro dolo.
Jeste li mu moda rekli da je u vas mnogo novaca? pitao je Baumann.
Ni govora. Ali momak je to dokuio, jer sam ga nou zatekao kako oprezno pretrauje moje depove, a ja sam se
nasreu probudio. Izgovorio se da sam u snu toliko stenjao da mi je kanio otkopati kaput kako bih lake disao.
Naravno, nisam mu vjerovao i od tog sam trenutka bio oprezan. to se tada dogodilo moete i sami zamisliti.
Naravno! ovjek se nalazi s takvim lopovom, u divljini. ovjek eli i mora spavati, a sva mu je panja uperena na
to da se ne dogodi nesrea. To je teka zadaa. Udarac noem, metak pa ivota i imetka vie nema.
Hm, momak je u biti bio kukavica. Krasti i varati, jest; ali proliti krv, to nije bio kadar. Na rijeci Timpas smo
zastali.
155
Bio je vru dan, ali je duvao jak vjetar i vruina je bila podnoljiva. Strastveno sam puio i ponovo sebi napunio
lulu, znate, to je kratka lula s izrezbarenom glavom u koju je moglo stati gotovo etvrtina kese. Odabrao sam sebi
tako veliku glavu lule da je ne moram uvijek iznova puniti. Kad sam htio zapaliti, ree mi pratilac kako je zauo glas
nekog tukana u grmlju. Odmah sam odloio lulu, posegao za pukom i otiao da moda ubijem pticu. Ali ptici nije
bilo ni traga, naiao sam, meutim, na oposuma kojeg sam i ubio. Kad sam se vratio, bilo je proteklo nekih pola
sata. Momak se odmah dao na posao da otvori ivotinju i da joj skine kou. Ja sam, meutim, dohvatio lulu u
namjeri da je zapalim. To mi nije polazilo za rukom zbog vjetra. Legao sam, dakle, na zemlju koliko sam dug, licem
okrenut zemlji, namjestio eir spram pravca vjetra i zapalio gubu. Ovoga je puta uspjelo. t Pritisnuo sam gubu na
duhan, povukao nekoliko puta - neto je zaitalo, neto je zapraskalo, vatra mi je navrla u lice i glavu. U tom
trenutku me momak zgrabio iza lea, pritisnuo j mi glavu nadolje, a drugom rukom poao u dep. Bio sam i toliko
prestraen da mu je uspjelo izvui moju lisnicu. Ja sam [ ipak zgrabio njegovu ruku drei je vrsto. Bio sam jai od
f njega, ali nita nisam vidio. On je drao lisnicu vrsto u ruci. | Ja sam je takoer zgrabio. On je vukao na jednu
stranu, a ja > na drugu. Lisnica se razderala. Pali smo svaki na svoju stranu. | On je u ruci drao jednu polovicu
lisnice, a ja drugu. Tada l sam skoio na noge i povukao no. Nasreu, kad me onaj j plamen liznuo po obrazu, ja
sam na tren zatvorio vrsto oi, ' inae bih oslijepio. Kapci su mi ipak bili ranjeni. Mogao sam ! ih tek malo otvoriti.
To je bilo dovoljno da vidim momka. ! Ustremio sam se noem na njega. To ga je ohrabrilo da zgrabi i svoju puku s
tla kako bi je uperio na mene. Silna bol j. razdirala je moje oi. Bio sam izgubljen. Pao je hitac, ili, bolje l reeno,
jedan hitac je pao, ali na moje zauenje nisam ja bio l pogoen. Obrisao sam oi, otvorio ih s puno muke i vie
ga j
nisam vidio. Pritom sam zauo s druge strane vode glas kako >
i
156 l
zapovijeda 'stoj, ubojico!' nato sam zauo topot konja koji se udaljavao. Lopua je sjeo na svoga konja i pobjegao s
polovicom lisnice gdje se nalazilo pola mog imetka.
udnovata stvar! reeBaumann. Netko ga je, dakle, omeo u poslu.
Jest, ree New-Moon. To je poznat zapadnjak, Juggle-Fred, naao se u blizini, uo je moj hitac kad sam ubio
oposuma. Poao je za hicom i upravo nas otkrio u trenutku kad je lopov navalio na mene. Fred je opalio na njega i
pogodio ga u ruku na to je taj lopov ispustio puku i potrao svojem konju da to bre pobjegne. Juggle-Fred je
doveo svoga konja i doao k meni. O gonjenju razbojnika nije moglo biti rijei, jer ja nisam mogao poi na put, a
Fred me nije smio ostaviti; moje je lice trebalo kvasiti danju i nou hladnim oblozima. itav tjedan smo logorovali
na toj rijeci. Izdrao sam silne boli, a izgubio sam takoer i golemu svotu novca, ali sam usprkos tome bio veseo to
sam spasio vid.
Kako se taj ovjek nazivao pred vama?
Henry Fox. Kasnije sam doznao u Fort Aubrevu da je bio zloglasni Stealing-Fox.
Zacijelo je za vrijeme vae odsutnosti napunio lulu barutom.
Jest, jest. Da me prevari posuo je neto duhana na povrinu. Da dobije vremena rekao mi je kako je zauo tukana:
Znao je da u odmah potraiti pticu, jer sam bio bolji lovac od njega. Bio je on neki dugaki, mravi ovjek, a crte
mu lica neu nikada zaboraviti. Znam da bih ga odmah prepoznao ako ga jednom sretnem.
Meksikanci su zavrijeme te prie napeto sluali svaku pojedinu rije. esto su jedan drugoga pogledavali, mislili su
da ih nitko ne vidi. Ipak je tu bio netko tko ih je promatrao-Winnetou.
Sjedio je oiju prividno uperenih ravnoduno u valovitu povrinu jezera. Meutim, od vremena do vremena bacio bi
157
ispod svojih dugih i gustih trepavica otar pogled prema Meksikancima. Apa im nije vjerovao. To je bilo sigurno.
Sin lovca na medvjede htio je, nema tome dugo, donijeti one plodove kaktusa, ali je ugledavi udnovato svjetlo, bio
sprijeen u tome. Meksikancima je to bilo drago. Nastojali su da tajnom progovore nekoliko rijei jedan s drugim, a
to je bilo mogue samo u tom sluaju ako se udalje od vatre. Zbog toga je Emilio Pellejo ustao govorei: Htjeli
bismo jo nekoliko plodova ubrati; mladi ih nije donio. Ide li i ti, Carlos?
Naravno, odgovori upitani ustajui brzo. Poimo.
Lovac na medvjede ih je htio sprijeiti. Dokuio je kako namjeravaju razgovarati nasamo. Htio je to osujetiti. Ve
mu je na usnama bila rije, ali Apaeva kretnja mu zapovjedi neka uti.
Braa su se udaljila. Jedva da su zamaknuli za grmlje Winnetou je tiho rekao: Tih ljudi pogled nije poten, a misli
su im zle. Winnetou e doznati to kane.
Sasvim tiho nestao je u grmlju.
Zar im i on ne vjeruje? pitao je Porter. Kladim se da su to poteni ljudi.
Ti bi zacijelo izgubio okladu, odgovorio je New-Moon. im sam ih ugledao, nisu mi se svidjeli.
To nita ne znai. Sumnjati u ovjeka valja tek onda kad postoje dokazi da je on zasluio da se u njega posumnja.
Ta dvojica upravo to i zasluuju, razjasni Lovac na medvjede. Nijedan gospodar nee svoja dva najbolja ovjeka
istovremeno poslati na put. Pogledajte njihove konje, sir! Zar su to konji koji su prevalili put od San Diega dovde?
To mjesto je odatle udaljeno, ako pravo sudim, najmanje tri stotine engleskih milja. Konji, koji bi takav put prevalili
u potpuno divljem kraju, drugaijeg su izgleda. Ja sudim da su ti konji bili nedaleko odavde dobro sklonjeni, i kladio
bih se za tisuu dolara da ta dvojica nisu nita drugo ve provodii za Leinare Llana estacada.
158
Svi vrazi! povie Porter iznenaen. Zar odista tako mislite, sir? Dospjeli bismo odista u dobro drutvo! Ti bi nas
ljudi, naime, vodili kroz Llano. Mogue je da ne zasluuju nae povjerenje.
Tada su zauli i glas Martina Baumanna koji je zbog svoje mladosti dosada utio: Oni to zaista ne zasluuju, mister
Porter. Kadar sam im to i u lice rei.
Zar tako? Kakve razloge imate to tako loe mislite o njima, mladi ovjee?
Zar niste primijetili kako su se gledali kad se pripovijedalo o Stealing-Foxu?
Nisam. Sluao sam priu i nisam gledao ljude oko sebe.
Ja sam ih tano promatrao budui da je moj otac nepovjerljiv spram njih. Lako sam to inio, jer tako mladom i
neiskusnom ovjeku kao to oni misle o meni, nisu poklanjali nikakvu panju. Primijetio sam kako se gledaju i
zakljuujem po tome da Stealing-Foxa sasvim dobro poznaju.
To je vrijedno panje. Hm! Taj se lisac sada, dakle, ovdje nalazi i dovlai ljude u Llano estacado? Momci ga, znai,
poznaju? Iz svega toga bi ovjek mogao satkati dobru rimu, iako ona ne bi lijepo zvuala. ini mi se da spremaju
stvari koje bi nam mogle nauditi. I oni tajnoviti plamici ondje meu kaktusima i ta mi se stvar ne svia. Nisam
praznovjeran, ali takve pojave mi se ne sviaju. Uvijek to neto znai.
to bi to bilo?
Atmosfera je zacijelo puna elektrine napetosti.
Elektrika? Napetost? Ne razumijem to. To mi je suvie ueno. Dodue, znam da se ovjek moe elektrizirati; ali
vatra, plamen, i to na kaktusima? Zar moda kanite taj elektricitet dovesti u svoje cipele?
Tako je, mister Porter. Zar moda munja takoer nije plamena pojava?
Itekako.
159
No, uzrok munji je elektricitet, a tu stvar ne treba objanjavati. to se tie tih plamiaka, to smo ih, nema tome
dugo, vidjeli, njih mornari primjeuju na jarbolu, krievima i na produetku katarke. Takve plamike moete vidjeti
i na vrhovima crkvenih tornjeva, u kronji drvea i na iljku gromobrana. Takvo svjetlo se naziva takoer i Kastor i
Poluks. Nastaje strujanjem elektriciteta. Vi ste ve zacijelo uli o Sablasti Llana estacada.
Vie no to mi je to drago.
Jesu li vam pripovijedali kako je lik te udnovate prikaze nou katkada opiven plamenim rubom?
Jesu, ali ja u to ne vjerujem.
Mirno moete tome povjerovati. Jednom sam se naao prijeko u Montani, na nekoj irokoj ravnici, a bilo je nou.
Slijevalo je naokolo, ali nije dolo do nevremena. Tad su se iznenada na vrcima uiju moga konja pokazali
plamici. Ispruio sam ruke, pa sam primijetio na svojim prstima takoer sline plamike, priem sam osjetio
sasvim neto udnovato u prstima. Jednako je tako i s onom Sablasti. Kad jae kroz Llano, njegovo je tijelo najvia
taka u ravnici. Ako je pritom no i ako ima dovoljno elektrine napetosti u atmosferi, to je njegovo tijelo takoer
obavijeno plamici-ma.
Vi, dakle, vjerujete, da postoji Sablast Llana estacada?
Vjerujem.
Smatrate je ovjekom?
A to drugo da mislim?
Hm! Mnogo sam o svemu tome uo, ali se nisam nikada potrudio da o tome razmislim. Ali sada kad se Llano
estacado nalazi preda mnom rado bih znao to da zapravo pomislim o svemu tome. Moe se desiti da nam se ukae
ba zavrijeme jahanja. to da ovjek uini u tom sluaju?
160
Kad bih se ja sastao s tom Sablasti, ja bih tom ovjeku pruio ruku i pozdravio ga kao dobrog momka. Stvar je,
naime . . .
Baumanna je neto prekinulo u rijei. Winnetou se vratio. urio je, ali je ipak iao bezglasno uljajui se poput
zmije; sjeo je na svoje mjesto.
Prije toga je, dok su Meksikanci polako koraali, u tami otpuzao na rukama i nogama, udaljivi se izvjestan komad
puta od njih, a zatim se uspravio i brzim trkom otrao do kaktusa. Zbog svojih mekanih mokasina i zbog velike
vjebe nitko ga nije ni uo ni vidio. Cilj je dosegao prije Meksikanaca, pa se ondje sakrio i oni ga nisu mogli vidjeti.
Osim toga bilo je tako tamno da su Meksikanci morali brati plodove samo pipajui. Plamici su, naime, ve bili
nestali.
Upravo kad se Winnetou sakrio, dola su braa. Razgovarali su. Winnetou je uo svaku rije. Ve su, idui onamo,
zapoeli razgovor, jer to to su sada govorili bio je tek nastavak ve zapoetog razgovora.
Onom takozvanom Lovcu na medvjede platit u ono uvredu, prijetio je Carlos. U svakom sluaju posao nee biti
lak kao to smo pomislili. Apaeva pojava dala je itavoj stvari drugaiji pravac.
Naalost, u pravu si! Jer toga ovjeka nee moi zavesti u bludnju krivo postavljenim znakovima.
Najpametnije je pustiti ove momke neka zaspu, pa ih zatim ohladiti.
Misli da li je to mogue? Ne vjeruju nam. Na oprezu su. Ne vjerujem da e jedan od nas dvojice dobiti koju
strau.
Sad si pak ti u pravu; toga e se uvati. Ali emo se potruditi, da ipak izvedemo na plan. Nita ne moemo sada
utvrditi. Ako nam uspije da se osiguramo, valja nam raditi samo noevima, tiho i bez uma, valja udariti posred
srca.
A ako nam taj plan ne bude mogue izvriti?
11 Sablast Llana estacada 161
Bilo bi to glupo! Pomisli samo, sedam konja; pritom ona prekrasna Apaeva ivotinja, a zatim oruje i itav novac!
Samo bismo nas dvojica dijelili! To bi bio plijen! Ako nam ne uspije, moramo nae ljude zvati u pomo. Winnetou
ide s ona oba Baumanna k svom prijatelju Old Shatterhandu, a Yankee e se zacijelo njima pridruiti kada nas budu
izgubili kao vodie. Pojahat emo ispred njih do naeg skrovita gdje emo zacijelo naii na nau strau, a taj e
nam ovjek dovesti nae ljude. Tada emo momke dobiti u svoje ake, a takoer i Old Shatterhanda i sve ostale koji
jau s njime. Vratimo se, meutim, da sumnja bude to manja. Moj eir je pun plodova.
Moj takoer! Hajdemo!
Poli su; ali jo prije njih mugnuo je Winnetou odatle i u luku se vratio i sretno prispio do vatre gdje je, kao to je
ve bilo reeno mirno sjeo i nitkovi nisu nikako mogli slutiti da ih je netko uo. Dijelili su sada plodove. Svi su
uzimali samo Winnetou to nije uinio. Winnetou je odbio ponueni plod govorei: Poglavica Apaa ne uzima
nikada ovaj plod.
Kakav je to plod? pitao je Emilio Pellejo zauen. Zar ne poznajete ovaj plod, pa ste ga moda zamijenili nekim
otrovnim?
Winnetou taj plod smatra otrovnim.
Otrov? Zato da sada taj plod odjednom postane otrovan?
Jer se nalazi u rukama koje donose nesreu i smrt. Winnetou je te teke rijei izgovorio tako mirno kao da je to
najobiajnija stvar.
Ascuas! povie Emilio. Zar da to dopustimo? Traim da povuete tu rije.
Pshaw! Apa je samo odmahnuo rukom. U toj rijei kao i u tom pokretu bilo je toliko samosvijesti da su
Meksikanci shvatili kako je bolje da popuste. Kad bi poglavica bio sam kraj njih ne bi se osudili stupiti s njime u
otvoren boj. Tu su jo bili i ostali koji bi se zacijelo nali na Apaevoj
162
strani. Zbog toga je Carlos rekao svome bratu umirujui ga: Umiri se! Zato da stvaramo nesporazum! Rijei
jednog Indijanca ne valja stavljati na vagu.
U pravu si. Pretpostavljam svemu mir i smatram kao da nita nije reeno.
Winnetou nije nita odgovorio. Legao je u travu, zatvorio oi i priinjao se kao da kani zaspati.
Ta kratka svaa, iako je sada bila zavrena, na sve ostale je djelovala veoma uznemirujue. Ako Winnetou govori
takve rijei, zacijelo je uo neto zlo od ove obojice. ta su to samo naumili? Nita nije govorio. Bio je to dokaz da
ovog trenutka ne treba oekivati nikakvu neprijatnost. Ali sumnja se ipak poveala, a svemu tome bila je posljedica
to to se nitko nije osjetio ponukanim da zapone razgovor. Svi su zautjeli, iako su prije toga mnogo govorili, jer je
svatko osjeao da bi izrekao neku sumnju.
Lovac na medvjede i njegov sin uinili su kao i Winne-tou; takoer su legli. Ostali su se poveli za njihovim primje-
rom. Za kratko vrijeme inilo se kao da svi spavaju. Meutim, nije bilo tako. Meksikanci, slijedei svoj plan, a i
zbog sumnje koju su osjetili, bili su budni.
DOLINA TO PJEVA
Tako je prolo vie od pola sata.
Ljudi ne bi mogli, pa da se i meu njih nije uvukao crv sumnje, jo uvijek zaspati. Napetost oko njih porasla je.
Grmlje je tiho, jedva ujno zakripalo. Podigao se tihi povjetarac koji je postajao sve jai; pomicao je grane i one su
se doticale. inilo se kao da male, jedva prjmjetljive iskre skau s jednog iljka granice na drugi.
Odjednom su svi skoili na noge. Zaorilo je neto, bio je to sasvim udnovat glas kao zvono kojega se glas
razlijegao
"' 163
visoko iznad njih. Trajalo je to pola minute, pritisnulo je, sve vie rastui, tlo, razlijegajui se iznad vode.
to je to? pitao je New-Moon. Zar ima tu neka crkva sa zvonima? Kad ne bih znao .. .
Zapadnjak je zautio. Zauli su drugi glas, vii od onog prije. inilo se kao da dolazi od neke snane trube, rastao je
polako da pone padati; nestao je u takvoj tiini da to ni najvjetiji umjetnik na trublji ne bi mogao izvesti.
To je Yuaf-kai-umpare, glas Doline to pjeva, razjasni poglavica Apaa.
To je, dakle, to! ree Lovac na medvjede. ujte!
Zrakom se provlaio neki tihi uzdah. Taj uzdah poprimao je odreen glas izvanredne istoe. Boja tog zvuka bila je
jednaka osmoglasnom glasu orgulja, trajao je neko vrijeme, nadoao je zatim drugi, njeniji, koji je trajao, a onaj
prvi se vie nije mogao uti.
Ti glasovi su bili sasvim udnovati. ovjeka bi mogao spopasti uas, a ipak je sve to bilo toliko njeno da je ganulo
ljude. inilo se kao da neki nevidljivi truba okuava svoj instrument, zacijelo je to bio instrumenat to ga ni u
kakvu orkestru nema.
Ljudi su tiho sluali hoe li se to udo jo jednom ponoviti. Odista! Kroz grmlje se provlaio ponovo uh vjetra
donosei sobom itav niz glasova koji su u svojoj istoi bili sasvim razliiti. Oni dublji glasovi trajali su neto dulje
obrazujui s onim viim harmonijski slijed i tvorei iz istih tonova naravnu tonsku ljestvicu, a mogli su se
razlikovati troglasi, sedmeroglasi i deveteroglasi.
Nije bilo niega to bi se moglo usporediti s tim glasovima. Nijedan poznat instrument nije mogao proizvesti tonove
takve miline, kojima su se pridruili i drugi, a inilo se kao da proizlaze iz najnjenijeg grla i da ih pjevaju
najnjenije usne.
Uskoro su zauli u tempu najdubljeg maestosa zvuk kao da dolazi iz najveih orgulja. Glas se uzdizao visoko,
njeno i
164
jasno kao glas pravde, a izmeu svega u raznim visinama zauli su prodoran zvuk korneta, pozaune, pa zatim viole i
na kraju akordeona. Uskoro su ti zvui bili otvoreni i jasni da se potom prigue. Ali svi ti umjetniki izrazi nisu kadri
podati jasnu sliku o prirodi, boji i djelovanju tih tonova to su ispunjali dolinu, a koji su, sjedinjeni u dubokoj i uskoj
struji, odlijetali.
Ljudi se nisu usudili izgovoriti ni rije. ak i oba Meksikanca bili su osvojeni tom glazbom to dolazi iz nonog
neba koje kao da nosi okolne litice to streme uvis. Pa i najsurovija priroda ljudska nije se mogla oteti svetom
uzbuenju.
Svemu se tome pridruila jo jedna pojava, koja se nije ticala uiju, ve oiju.
inilo se kao da se nebo podiglo, kao da se udaljilo. Ono malo zvijezda, to su stajale na svodu, inile su se manje
no to su to bile obino. Na tom nebu, ovdje, to spram juga, ini se, kao da poiva na liticama, pojavila se nenadano
svijetlo-uta i jasna ploha koja je bila velika kao pun mjesec. Ta ploha je bila otro omeena i inila se kao da izrasta
iz svijeta zvijezda i kao da pravom crtom sve bre i bre nailazi u dolinu.
Pritom se stalno poveavala i bila sve jasnija, vidjelo se da to nije ravna ploha ve puna kugla.
Obris te kugle je polako gubio otrinu. Iz te kugle su izbijale, poput munje, zrake, oblikovao se rep koji je bio
mnogo jasniji i ivlje je sjao od bilo kakva repa neke komete.
Kugla vie nije bila tako uta kao prije. inilo se sve vie kao da se sastoji od tekue vatre iji pokretni ar sjaji u
svim moguim bojama. Ljudi su vidjeli kako se ta kugla okree oko svoje osi. U najmanju ruku ove ive boje su
govorile da je tako. Brzina se silno poveavala. Tada se uinilo kao da je u letu zastala upravo posred doline. Zauli
su lom kao da su odjednom svoje hice ispalili mnogi topovi. Kugla se raspala u bezbroj komada to u padu gube
svoje svjetlo. Rep su jo
165
nekoliko sekunda vidjeli. U jezerce je neto pljusnulo i voda je visoko briznula kao da je u nju palo neto teko i iz
velike visine. Ljudi su bili potpuno mokri.
Nebo je sad bilo ponovo sivo kao i prije. Vidjeli su ponovo zvijezde kao male takice, a iznad glava ljudi razlije-gao
se pun i snaan glas to se sastoji iz samih oktava. Bili su prestraeni.
Samo Winnetou je bio miran kao i do sada. Nije bilo tog dogaaja koji bi njega pokolebao u njegovu miru. Ku-
assi-nih, ognjena kugla, rekao je. Veliki ju je Manitou bacio s neba i razbio na zemlji.
Ognjenu kuglu? pitao je Blound. Jest, sve je to imalo oblik kugle. Ali jeste li primijetili rep? Bio je to zmaj; bio
je to zao duh koji se javlja oko ponoi.
Schi-iklo - ja se smijem tome! odgovori Apa prije-zirno okreui se od tog praznovjernog ovjeka.
Jest, duh je bio! saglasi se Porter sa svojim prijateljem. Nikad ga jo nisam vidio, ali sam uo gdje drugi o tome
govore.
Nemojte dopustiti da vam se smijemo, sir! uplete se Lovac na medvjede u razgovor. Ne ivimo vie u tamnom
srednjem vijeku kad se vjerovalo u zmajeve i sablasti; glupci su dobrim dijelom pridonijeli tom vjerovanju da bi
lukavci brali plodove njihove gluposti.
ega je bilo prije, to postoji i sada! Ili mislite biti mudriji od mene? pitao je Porter otro.
Boe moj! Ne umiljam ja sebi nita. Prije su sve pojave, koje ovjek danas lako raznjanjava, smatrali avoljim
stvarima. Sada je, meutim, znanost toliko napredovala da se avao mora povui zajedno sa svojom bakom.
Tako dakle! Vi, takoer, spadate u red onih mudraca koji sebe nazivaju uenjacima?
Nisam ja uen ovjek. Ali da ognjena kugla nije avao, to znam.
ta je, dakle?
166
Nita drugo ve dio nekog zapaljenog nebeskog tijela koje je moda i u nastajanju, ili upravo nestaje, a put ga je
naveo blizu zemlje, pa ga je ova privukla.
Nebesko tijelo? Dakle, vi mislite zvijezdu? Tko vam je to objasnio?
Objasnio? Nitko! Ali mi je to priao nitko manji ve sam Old Shatterhand. Kad smo jednom naveer sjedili kraj
logorske vatre, priali smo esto o takozvanim nerazjanjenim stvarima i pojavama, a za sve takve stvari je on naao
prirodno objanjenje. Zar niste uli da je upravo kraj nas neto palo u vodu?
uo sam, vidio, a takoer i osjetio. Bili smo svi dobrano mokri.
Dakle, po vaem miljenju, ovdje je u jezero pao sam vrag, i budui da smo propustili da ga spasimo, on se zacijelo
utopio.
Nee se taj utopiti. Zavukao se on odmah u pakao.
Ondje e se, dakle, osuiti na vatri, jer se i on smoio, kako ne bi zadobio prehladu i tako obolio. Ne, sir! Kad
bismo mogli isuiti jezero, nali bismo rupu na dnu u kojoj se nalazi aerolit, to je komad gvozda nekog meteora, a to
je bila ta ognjena kugla.
l
Komad eljeza? Hm! To nas je moglo ubiti.
V> Nema sumnje. Srea je to je taj komad upravo pao u jezero.
(Hm. Da li vam je moda Old Shatterhand razjasnio i one glasove koje smo malo prije uli?
O Yuaf-kaiu nismo razgovarali. Ali se jasno sjeam kako je on govorio o poznatom Sackbutskom prijevoju koji lei
prijeko u planinama Rettle snake. Ako vjetar prolazi odreenim pravcem kroz usku i duboku provaliju, uju se zvui
pozaune. Taj procijep je instrumenat, a vjetar glazbenik.
167
To objanjenje je odista vjetrovito, ali ja se ne elim s vama prepirati. Vjerujte vi to vas je volja, a ja mislim ono
to je mene volja.
Lovac na medvjede je u pravu, potvrdi Winnetou. Ima mnogo dolina u kojima se uju takvi glasovi, a poglavica
Apaa je takoer vidio komade eljeza to ih veliki Manitou baca s neba. Dobri Manitou je svakoj zvijezdi dao svoj
put i kada ognjena kugla izgubi svoj put, mora nestati. Pokuat u otkriti trag eljeza u vodi.
Winnetou je te rijei izgovarao udnovato povienim glasom. Tada se udaljio idui kraj vode i nestajui u nonoj
tami.
Ostali su ponovo sjeli i ekali da se vrati. Nitko nije govorio. Samo je Martin Baumann zaaptao svome ocu: to je
to s Winnetouom? Toliko je glasno govorio kao da jo netko treba da uje njegove rijei. To, to je poao po
svemirsko tijelo, zacijelo je neka izlika.
Tako je! ree Lovac na medvjede. Kladim se da se ublizini nalazi netko tko prislukuje. Koliko poznam Apaa,
on ga je primijetio i otiao da ga uhvati. Priekajmo!
Ljudi nisu morali dugo ekati. Nakon nekoliko trenutaka zauli su neko kretanje u grmlju kao da se neka ivotinja
provlai kroz dbunje. Zauli su kratki i preplaeni uzvik, a uskoro potom je Winnetou donio nekog Indijanca iz
grmlja.
Kakvo je moralo biti oko koje u tami noi otkriva u grmlju prislukivaa! Samo jednom ovjeku to moe poi za
rukom, a taj je ovjek Winnetou, da se uhodi priblii i da ga uhvati bez ikakva otpora.
Obojicu su opkolili svi prisutni ljudi. Zarobljenik je imao samo no uza se: Winnetou mu ga je bio oduzeo; rasta je
bio omalena, a lice mu nisu razaznavali zbog tame.
Winnetouove oi su bile naviknute na no. Znao je tko je pred njim. Zato moj mladi crveni brat nije otvoreno
pristupio k nama? pitao je on. Mi bismo ga Ijubezno doekali.
168
Zarobljenik nije odgovarao. Apa je nastavio: Moj brat je sam tome kriv to je uhvaen. Ipak mu se nita nee
dogoditi. Eto, vraam mu no. Neka ode k svojima i neka im kae da su nam dobrodoli i da se kraj nas mogu
odmoriti.
Uf! povie zarobljenik uzimajui svoj no. Odakle zna da su nai ratnici u blizini?
Winnetou bi morao biti djeak kad to ne bi znao.
Winnetou, poglavica Apaa? zaudi se zarobljenik. I ti mi vraa no? Dri li me Apaem?
Ne. Moj mladi brat nije obojen ratnim bojama; pretpostavljam, meutim, da je pripadnik plemena Komana. Jesu li
moda tvoji ratnici iskopali ratnu sjekiru protiv Apaa?
Nisu. iljci ratnih kopalja zabodeni su u zemlju, ali izmeu naih plemena, usprkos tome, ne vlada prijateljstvo.
Winnetou je spreman da zapali vatru ovdje i da s vama popui lulu mira. Ne pitam zbog ega su tvoja braa dola
u ovu dolinu. Tvoja braa znaju da svatko tko naie u ovu dolinu logoruje kraj ove vode. Zbog toga su zastali i tebe
izaslali u izvianje da vidi ima li koga. Je li tako?
Jest, potvrdi Koman.
Bude li jo jednom u takvoj prilici leao u grmlju i bude li promatrao strane ratnike, zatvori one kapke; oi su te
odale! Koliko ima tvojih ratnika?
Dva puta po deset.
Poi k njima i reci im da ih ekaju Winnetou i osam bijelaca i da e biti primljeni kao prijatelji. To, da te Apa
uhvatio moe preutjeti. Ja o tome neu govoriti.
Dobrota velikog poglavice razveseljuje moje srce. Nita neu preutjeti, ve u rei istinu kako bi moja braa bili
osvjedoeni da ete ih primiti kao prijatelje. Biti otkriven od Winnetoua nije sramota. Zapamtit u savjet koji sam
sada uo.
Krug se otvorio i Koman odbrza.
169
Bijelci su, a pogotovu dvojica Meksikanaca, vjerovali kako je to ipak smiono dvadesetoricu Komana bez daljega
primiti u svoj logor. Poglavica je Apaa, meutim, vrlo odreito rekao: Winnetou zna to ini. Ako ratnici Komana
dolaze u ovu dolinu, taj pohod nije uperen protiv Apaa. S onu stranu doline nalazi se grob jednog njihovog velikog
poglavice. Oni ga zacijelo ele pohoditi kako bi jednom u godini otpjevali alobnu pjesmu. Zapalit emo vatru kako
bismo mogli promatrati njihova lica to jasnije. Da bismo bili to sigurniji, primit emo ih napolju, izvan grmlja.
Zapalili su novu vatru. Za to vrijeme je Winnetou poveo Lovca na medvjede i njegova sina Martina ustranu govorei
im tiho: Meksikanci nisu ono za to su se prikazivali. Pripadnici su Leinarske bande iz Llana estacada i kane nas
umoriti. Winnetou misli da Komani kane u Llano estacado. Meksikanci to ne smiju znati, zbog toga sam priao
kako se s onu stranu doline nalazi grob, ali to nije istina.
Vie nije mogao govoriti, jer su i ostali naili poto su zapalili veliku vatru, a svjetlost je probijala kroz grmlje
obasjavajui veliku vatru. Naravno, svi su nosili svoje oruje uza se za sluaj da se Komani ne bi ponaali onako
kao to je to oekivao Winnetou.
Uskoro su zauli topot konja. Indijanci su se pribliavali. Stali su nadomak mjestu. Njihov voa je sjahao pribliava-
jui se polako. Winnetou mu pristupi pruajui mu ruku. Ratnici Komana su nam dobro doli, ree on.
Winnetou ne pita to oni ovdje rade. On zna da ste nakanili poi na grob svoga poglavice i da ete se zatim mirno
vratiti u svoje wigwame.
To je glasno rekao, ali je tiho odmah nastavio: Neka to potvrdi moj brat. Winnetou e mu to kasnije objasniti.
Snalaljivi Koman je na to odgovorio: S radou primam Winnetouovu ruku koji je najvei ratnik plemena Apaa,
a ipak je uvijek poglavica mira. Mi smo spremni popuiti lulu mira s njime, jer se ne nalazimo na ratnom
170
pohodu ve elimo odati poast medicinama mrtvog poglavice.
Winnetou vjeruje u rijei svoga brata i poziva njega i njegove ratnike neka sjednu kraj vatre i neka popue s njime
lulu mira.
Oba su poglavice jedan drugome stisnuli ruku. Bio je to dokaz da Komani ne namjeravaju uiniti nita zla. Njihov
voa je dopustio da ga Winnetou doprati do vatre, Komani su ih slijedili. Raspodijelili su se oko malog jezerca gdje
su privezali svoje konje da mogu pasti i piti. Tada su pristupili k vatri.
Kraj vatre je bilo prilino tijesno, jer slobodna prostora izmeu grmlja i vatre nije ba bilo mnogo. Valjalo je sjesti
sasvim gusto kako bi se obrazovao krug posred kojega su se nalazili Winnetou i voa Komana.
Jedan Koman se dulje bio zadrao od ostalih. Sad je i on naiao. Prije no to e sjesti pogledao je ljude naokolo.
Kad mu je pogled pao na brau Pellejo, trgnuo se poput munje i povikao: Uf! Husihakard tsari ordietza ihkard
-kakvi se to psi nalaze ovdje!
Budui da jo krug nije bio obrazovan i svatko je bio jo zauzet samim sobom, svi nisu uli taj povik. Voa
Komana ga je uo. Brzo se uspravio i upitao svog ratnika: Unoso mabuni husihakard koga si ugledao?
Ojet, pijanovit, wuapo-u-sap njih, Leinare Llana estacada.
Ordietza hak - gdje su?
Eh, ojet vutaivo - ondje sjede.
Govorei to pokazao je oba Meksikanca.
Budui da su ta pitanja i odgovori izreeni glasno i Ijutito, svi su uli. uvi rijei 'Leinari Llana estacada' Komani
su ponovo skoili na noge. Prijetei su se maili svojih noeva. Stanje sada nije bilo vie tako dobro kao dosad.
171
Bijelci nisu razumjeli to se govori, jer su Komani govorili svojim jezikom. Ali budui da su primijetili kretnje
Indijanaca, ustali su i oni i maili se za oruje.
Samo je Winnetou mirno sjedio i rekao odreito:
Neka se moja braa ne uzbuuju! Ako su moja crvena braa primijetila svoje neprijatelje meu nama, ja ih uvjera-
vam da ti ljudi nemaju s nama nita zajedniko. Neka se zbog njih ne prolije ni kap krvi medu nama. to ele rei
ratnici Komana protiv one dvojice?
Govorio je to mjeavinom panjolskog, engleskog i indijanskog narjeja. Koman mu je istim govorom odgovorio, a
to su svi razumjeli: Lovio sam prijeko u Apakim planinama i pritom primijetio tragove dvojice jahaa koje sam
slijedio. Kasnije sam ih ugledao gdje sjede pod stablima i priuljao sam im se da ujem to govore: razgovarali su o
Llanu estacadu, a kroz taj kraj e proi mnogo bijelih ljudi. Leinari Llana estacada e se sakupiti i napasti ove
bijelce. Po rijeima ove dvojice shvatio sam da i oni pripadaju bandi Leinara: pitao sam svoju duu da li da ih
ubijem. Mudrost mi je zapovjedila da ih ostavim ive, jer samo tako sam mogao . . .
Htio je neto rei to Winnetou nije elio da Meksikanci saznaju. Zbog toga je govornika prekinuo: Winnetou zna
ta moj brat eli rei i dosta je uo. Jesi li ove ljude prepoznao i nisi u zabludi?
To su ti ljudi!
to bijelci kau na sve to?
To je glupa la, branio se Carlos Pellejo. Mi uope nismo bili u onim planinama.
Oni su, nastavio je voda Komana, jer mi smo . . .
Neka me moj brat pusti da ja govorim, prekine ga Winnetou brzo kako bi izbjegao da se Indijanac izlane.
Koman se naljutio to ga prekidaju, jer to ba po indijanskom obiaju nije bilo uljudno. Nije bio dovoljno mudar da
shvati razlog tome, pa je povikao Ijutito: Zato da
172
ne govorim? Tko ubojice trpi kraj sebe i sam je sumnjiv! Zar nas je moda poglavica Apaa domamio da nas izda?
Tada Winnetou odloi svoje oruje, ustane i ree: Zar je moj brat ikada uo da je Winnetou izdajica? Apaka rije
je kao peina na kojoj je ovjek siguran. Neka me moj brat otprati komad puta i neka zadri svoje oruje. Howgh!
Otputio se iz kruga i polako hodao spram slobodnog prostora. Koman je razmiljao trenutak pa poao za njim.
Napolju ga je Winnetou uzeo za ruku, poveo ga komadi puta ustranu, tada je stao i rekao:
Moj brat me nije razumio. Winnetou je ve logorovao ovdje kad su bijelci doli. Promatrao ih je i doznao da su
Meksikanci odista pustinjski Leinari. Ja se slaem s ratnicima Komana. Ali zato da te otrovne zmije doznaju da
smo ih prozreli? Morali bismo ih ubiti, a ipak je mudrije da neko vrijeme ive. Neka povjeruju kako Komani ele
poi na poglaviin grob. Meni moj brat moe rei zbog ega ih slijedi.
Koman je bio posramljen. Ognjena zvijezda, poglavica Komana, zapoeo je, jahao je s Gvozdenim srcem,
svojim sinom, spram istoka gdje stanuju bijelci. Vraali su se kroz Llano i nalazili se posred pustinje. Mora da su
naili na Leinare, a ovi su ih zacijelo napali. Zbog toga smo brzo krenuli i poli im ususret da ih zatitimo. Obojicu
ovih bijelaca ostavili smo ive kako bismo po njihovim tragovima naili na Leinare. Na rijeci Toyah njihov se trag
sjedinio s etvoricom bijelaca koje smo takoer morali smatrati Leina-rima. Sad smo naili na Winnetoua. to
poglavica Apaa kani?
Poi u s vama, jer i ja oekujem prijatelje koji dolaze iz Llana estacada i pojma nemaju to su Leinari naumili.
Razbojnici logoruju u jednom skrovitom mjestu. Budui da ne znam gdje se to mjesto nalazi, pustit u oba
Meksikanca kako bi me oni a da to i ne znaju, doveli onamo.
Tko su ljudi koje oekuje i kako se zovu?
173
Dolazi Old Shatterhand, a s njime i nekoliko bijelaca.
Old Shatterhand, slavni poglavica bijelaca? Ako nam dopusti mi emo poi s tobom.
Winnetou te ak moli da poe s nama. ini se da je sve do sada razjedinjena skupina Leinara ovog puta
sjedinjena i da kani poduzeti neto ozbiljno. To valja iskoristiti kako bismo ih jednim udarcem unitili. Mislim ...
Zaustavio se u po rijei, jer se iz grmlja zaula glasna vika. Palo je nekoliko hitaca, a Winnetou je zauo brzi kas
konja koji su se udaljavali.
Odmah su potrali onamo. Prodirui kroz dbunje ugledali su ivopisnu sliku. Komani su upravo namjeravali u
najveoj brzini pojahati konje. Meksikanaca vie nije bilo. New-Moon, Porter, Blound i Falser su stajali kao da ne
znaju to da uine. Lovac na medvjede je, a tako i njegov sin, mirno sjedio kraj vatre i povikao Winnetouu: Momci
su utekli.
Kako se to dogodilo? pitao je Apa.
Tako su nenadano skoili na noge i uzjahali svoje konje da nismo mogli navrijeme podignuti puke i ubiti ih. Po
svim su znacima jo prije dolaska Komana nanjuili opasnost, jer konji su im bili spremni za polazak.
Ostavite ih! Jau u svoju propast, a zajedno s njima i njihovi drugovi. Neka ratnici Komana takoer sjau i neka
ostanu ovdje! U ik zore emo napustiti ovu dolinu i poi u lov na Leinare Llana estacada.
MASKA PADA
My darling, my darling,
My love child much dear, My joy and my smile,
My pain and my tear!
tako je odjekivala stara ljupka uspavanka s jezera Tennessi tihim jutarnjim zrakom. inilo se kao da se grane
oblinjih
174
badema i lovorovih stabala klate zajedno s tom pjesmom, a stotine je kolibria skakutalo poput arenih iskara oko
stare crnkinje koja je posve sama sjedila kraj vode.
Sunce se ve bilo pokazalo iznad niskog ruba neba, a zraci su sjali na jasnoj povrini vode. Kraljevski orao kruio je
visoko gore u zraku. Dolje na obali vode paslo je nekoliko konja traei kao prvi sladokusci osobito sone vlati
trave, a na vrhu nekog empresa sjedio je drozd Mockingbird, oslukujui nakrivljenom glavicom pjesmu crnkinje i
ponavljajui, kad bi ova pjesmu zavrila, poslednje rijei strofe: Mittir - mittir - mittir!
Iznad golemog lia niskih palma to su se ogledale u vodi, visoki su cedrovi i faraonske smokve irili svoju zatit-
niku kronju, a ispod njih su golemi, sjajni i areni konjici gonili muhe i druge sitne insekte, a iza kuice, to se
nalazila kraj vode, otimao se itav opor patuljastih papiga za zlatasta zrna kukuruza.
Izvana se nije moglo vidjeti odata je kuica sainjena, jer su joj i sve etiri strane i krov bili potpuno prekriveni
gustim puzavcem s bijelim cvjetovima iji su uti, slatki plodovi, nalik na kokoja jaja, ivo sjali izmeu proderanih
listova. Sve je ovo nalikovalo na neki tropski kraj. ovjek bi mogao pomisliti da se nalazi u nekoj dolini junog
Meksika ili u srednjoj Boliviji, a ipak se to jezero i to raslinstvo nije nalazilo nigdje drugdje ve - posred stranog
Llana estacada. Bila je to ona tajnovita voda, o kojoj su mnogi pripovijedali, a da je ipak nitko nije vidio.
My heart-leaf, my heart-leaf,
My life and my star, My hope and my delight,
My sorrow, my care!
pjevala je crnica dalje.
Mikker - mikker - mikker! rugala se ptica oponaajui posljednje rijei.
175
Ali pjevaica nije marila za to. Upravila je svoje oi na neku staru fotografiju to ju je drala objema rukama ljubei
je poslije svakog stiha.
Mnogo, mnogo suza palo je na tu sliku, a jednako toliko poljubaca gotovo ju je ispralo, pa je samo otro oko moglo
razaznati koga ili to predstavlja ta slika, naime, da predstavlja neku crnicu koja dri crno dijete u rukama. Glave
malian gotovo vie nije imao na slici. Poljupci su je izbrisali i suze isprale.
Ti biti moj dobar, dragi Bob! govorila je crnkinja njeno. Moj little Bob, moj small Bob. Ja biti tvoja majka.
Missus biti dobra i Ijubezna i uiniti sebi sliku, a kad fotograf doi napraviti takoer sliku od Sana i mali Bob. Kada
Missus umrijeti, Massa prodati Bob. Oh, Massa biti zao Massa! Sana mnogo plakati kada Massa rei Massa eli
prodati my darling. Sana mnogo moliti za mali dragi Bob, ali Massa rei: Zato da glupa crnica ima malo dijete?
Zli Massa odjahati na konju i uzeti my darling! Majka Sana imati jo samo sliku od svoga Bob. Zadrati je kad i nju
prodati; zadrati je kada dobri Massa Bloodv Fox dovesti ovamo, majka Sana tu sliku zadrati sve do smrti, a ne
vidjeti Bob koji sada biti velik i jak crnac i nikada ne zaboraviti svoju dobru majku Sanu. Stajala je i podigla glavu
sluajui, a njene potpuno sijede i kovrave kose odudarale su od tamne boje njenog lica. Netko je nailazio. Ustala
je, sakrila fotografiju udepipovikla: O, kako Sana biti vesela! Fox napokon opet doi. Dobri Bloodv Fox opet tu.
Dati mu odmah mesa i ispei mu kola od kukuruza.
Pourila je u kuicu, ali jo nije dola do nje kad se pojavio Bloody Fox. Bio je blijed i umoran. Konj je bio okupan
u znoju i teko je iao spotiui se. Jaha i njegov konj mora da su estoko brzali.
Welcome, Massa! pozdravila ga je starica. Sana odmah donijeti jelo. Sana brzo napraviti.
176
Ne, Sano, odbio je pridolica vinuvi se iz sedla. Napuni mjeine, sve! To je najnunije to se sada mora uiniti!
Zato mjeine? Za koga? Zato Massa Fox ne jesti? On mora biti mnogo gladan.
Naravno, gladan sam. Ali u sam uzeti to mi treba. Ti nema vremena. Mora napuniti mjeine, a ja u odmah
odjahati.
Opet otii? Zato stara Sana biti uvijek sama u velikom, irokom Llanu?
Ako ne odem, skupina e stranih izbjeglica poumirali od ei. Ljudi su zavedeni, a to su uinili Leinari.
Zato ih Massa Fox nije bolje vodio?
Nisam mogao k njima, jer su ih opkolili brojni Leinari; nisam se usudio da im se pribliim.
Tako e Leinari ubiti siromane dobre izbjeglice.
Nee. Dolaze hrabri i snani lovci sa sjevera; na njihovu pomo sa sigurnou raunam. Ali kakva korist od te
pomoi ne budemo li imali vode! Ljudi e poumirati od ei budemo li ih i oslobodili iz panda Leinara. Dakle,
vode, vode, Sano, brzo! Natovarit u sve konje mjeinama. Samo ovog vranca moram potedjeti. Suvie je umoran.
Fox se uputi u kuicu. Unutranjost se sastojala od jedne prostorije. Zidovi su bili sainjeni od rogoza i finog mulja
izvaenog iz jezera i pokriveni dugakom suhom trskom. Iznad ognjita, sainjenog od zemlje, bio je dimnjak
takoer od mulja ispod kojeg je visio kotao od gvozda. Na svakom od preostala tri zida bio je po jedan mali prozor
na kojima nije bilo biljke puzavice.
Ispod krova su visjeli komadi suhog mesa, a na zidovima oruje, bilo ga je svih vrsta kakva ima na Zapadu. Pod je
sav bio pokriven koama. Dva su drvena kreveta od koe bila privrena na kolie, a preko njih je bila prebaena
medvjea koa. Najvei ukras sobe predstavljala je koa nekog bijelog bivola obrasla gustom dlakom samo bez
lubanje.
12 Sablast Llana estacada 177
Visjela je spram vrata. S obje strane koe u zid su bili zabodeni mnogi noevi, preko dvadeset, na ijim su drcima
od drveta ili roga bili urezani razliiti znakovi.
Stol, "dvije stolice i jedne ljestve, to su dopirale do stropa, bilo je sve to je jo sainjavalo tu kuu.
Bloody Fox je pristupio bivoljoj koi, pogladio je rukom, mrmljajui: Maska 'Sablasti', a kraj nje noevi ubojica
koji su pali od njenih metaka dvadeset i est razbojnika. Kada u otkriti onog koji zasluuje smrt vie od svih njih
zajedno? Moda nikada! Pshaw, jo uvijek se nadam, jer ubojica obiava, tjeran svojom savjeu, uvijek dolaziti na
mjesto zloina. Sad moram neto pojesti i odmoriti se.
Dohvatio je komad osuena mesa, halapljivo ga pojeo, legao je zatim na svoj log i zatvorio oi, ali zacijelo ne da
spava. Kakve su slike prolazile duom ovog mladog ovjeka?
Nakon pola sata ula je crnkinja Sana i javila mu da su mjeine pune. Fox je skoio s leaja i maknuo s tla neku
kou. Ispod koe nalazilo se omaleno, sakriveno udubljenje odakle je izvadio limom optoenu krinju. Ovdje se
nalazi municija, pa je napunio svoju naprtnjau. Zatim se ponovo Ijestvama popeo uvis kako bi se snabdio mesom.
Poslije toga je otiao do jezera kraj kojega su se nalazile mjeine to bijahu dvije po dvije vezane remenjem.
Sadrajem iz tih mjeina Bloodv Fox je ve mnogog putnika spasio od sigurne smrti.
Pet se konja nalazilo kraj jezera. Jednog je osedlao skinuvi sedlo s umornog vranca. Ostali su konji morali nositi
mjeine i to tako da je remenje bilo prebaeno preko konjskih leda, a svaka je mjeina visjela s jedne i druge strane.
Konji bijahu vezani jedan za drugoga sainjavajui karavanu, a predvodio ih je jahai konj. Bloodv Fox se vinuo u
sedlo.
Crnkinja mu je spretno pomagala. Nije to bilo prvi put to to ini. Zaustila je: Massa Fox jedva doi i ponovo otii
u opasnost. to biti od stara dobra Sana ako Massu Fox jednom ubiti na mrtvo i on se ne vratiti.
178
Vratit u se, Sano, umirivao ju je. Moj ivot titi jedna snana sila. Kad toga ne bi bilo, ja ve davno ne bih
ivio, vjeruj mi!
Ali Sana biti uvijek sama! Nikoga ona nemati s kim razgovarati osim sa konj i s papagaj; imati samo sliku od little
Bob.
Moda u, kad se vratim, dovesti drutvo. Susrest u se s ljudima kojima bih htio pokazati moj dom, iako sam to
do sada tajio. S njima je takoer i neki crnac, ime mu je Bob, zove se kao i tvoj djeak.
Crnac Bob? O, boe, boe! Ako on imati uistinu majku koja se zvati Suzana, a koju moda zovu Sana.
To ja ne znam.
Da li njega prodali iz Tennessija u Kentuckv?
Nisam ga to pitao.
Zar to moda biti napokon moj little boy?
Kako to misli da je ba on tvoj Bob? Nemoj radije misliti na to! Ali kao to sam ve rekao moda u ga dovesti,
pa sama razgovaraj s njime. Zbogom, Sana! Pobrini se za vranca!
Zbogom, Massa! O, boe, boe, sada Sana biti opet sama! Dovedite mi crnac Bob, dovedite ga!
Prijateljski joj je kimnuo glavom i pokrenuo svoju karavanu i brzo iezao ispod drvea. empresi, borovi i platane
kraj vode bili su veoma stari. Bajame i lovore posadio je Bloodv Fox jednako kao i umicu kestenova, bajama i
naranaa, a kroza sve to je sada jahao. Zatim je naiao pojas gustog grmlja to veoma brzo raste, a sve je to oazu
titilo od vjetra i praine. Mladi je ovjek od jezera do umice iskopao uske jarke da bi je navodnio: ondje, gdje je
vlano tlo prestajalo, rasle su puzavice, a iza njih su slijedile gole i puste pjeskovite povrine Llana estacada.
Ondje, gdje je mogao razviti nunu brzinu, potjerao je Fox svoju karavanu upropanj i tako je, pretvarajui se u
tamnu taku, nestajao u daljini.
12- 179
Pola dana jahanja na sjeverozapadu od kolibe, koja je sva obrasla bijelim puzavcima, o podne se kretala u isto doba
jedna povelika eta konjanika idui Llanom estacadom u pravcu sjeveroistoka. Prvi je jahao Winnetou zajedno sa
poglavicom Komana, za njima je bio Lovac na medvjede sa svojim sinom Martinom. Slijedili su ih New-Moon,
Porter, Blound i Falser, a skupina je zavravala ratnicima Komana.
Jahali su utei. Oi bijelih lovaca i ratnika Komana traile su nalijevo i nadesno promatrajui ispitivaki pjeanu
ravnicu. Ipak, medu tim, preteno su gledali obojicu voa, a osobito Winnetoua koji je tako sjedio u sedlu kako bi,
nagnut ustranu, tano mogao slijediti tragove koje su traili. Bio je to trag brae Pellejo koji e ih dovesti do
skrovita Leinara.
Uto je Winnetou nenadano zaustavio svoga konja i sjahao. Na tlu su se u lakom pijesku razaznavali mnogi tragovi.
inilo se kao da je ovdje mnogo jahaa jahalo u krug. Bilo je vidjeti i stopala. Jahai, koji su bili ovdje, bili su
sjahali da tano razgledaju neki trag.
Dok su ostali jahai stali, Winnetou je istraivao svaki korak. Tada se udaljio, polako nagnut naprijed, komad puta
udesno. Kad se vratio, rekao je poglavici Komana, rekao je to tako da su svi mogli uti: Ovdje su bijelci naili na
neki trag, pa su sjahali da ga istrae. Ovdje je bilo pet konja koji su povezani i ine malu karavanu. Kad bi ljudi
jahali na njima, ivotinje ne bi bile vezane jedna za drugu. Bila je to, dakle, karavana od pet konja, a samo s jednim
jahaem koji je jahao na elu. Taj jaha je projahao ovuda prije tri sata. Meksikanci su naili na njegov trag prije dva
sata; poli su za njim. Moja e braa vidjeti da su rubovi tragova na mjestima otri, a na mjestima ve izblijedjeli.
Poglavica Komana, koji je takoer bio sjahao kako bi i on istraio tragove, sloio se s Winnetouom.
Sad je i Baumann, Lovac na medvjede, sjahao. Duboko nagnut koracao je polako naokolo idui oko mjesta, poao je
180
najprije udesno, pa zatim sve dalje doprijevi mnogo dalje od Winnetoua. Na jednom je mjestu gotovo dotakao
zemlju kao da kani neko mjesto tano promotriti. Mahnuo je potom Winnetouu pokazajui mu pijesak. Jaha je bio
sjahao. Zato je to uinio?
Winnetou je promatrao trag koji je vodio udesno, govorei: To je neki bijelac kao to vidim po tragu. Zacijelo je to
neki mladi. Izgubio je neto vode kao to se vidi na zemlji. S toga mjesta, pa sve naprijed, taj gubitak vie nije
zamjetljiv. On je, dakle, ovdje sjahao da zaepi bavu ili mjeinu koju je nosio uza se; zacijelo mu je posuda propu-
tala.
Misli li moj crveni brat da je taj ovjek imao uza se samo jednu bavu ili jednu mjeinu?
Proputala mu je samo jedna posuda, ali je uza se zacijelo imao osam mjeina, etiri su konja bila natovarena
mjeinama, na onom prvom je jahao.
Zato tolika voda? Za sebe i za svog konja mu to nije potrebno?
Ne. On zacijelo ide na neko mjesto gdje mnogi trebaju vodu. Ili je Leinar, koji ostale razbojnike i njihove
ivotinje snabdijeva, ili je poten ovjek koji je nosi ostalim potenim ljudima. On zna da su ti ljudi u Llanu. Tko su
ti ljudi?
Moda je to ona skupina bijelaca koje kane napasti Leinari.
Moj brat je u pravu. Moramo pojahati i slijediti oba traga koji su se ovdje sjedinili.
Ponovo su pojahali i brzim kasom nastavili da slijede sjedinjeni trag, koji, meutim, nije vie vodio na sjeveroistok,
ve pravo na sjever.
Oko njih je bio sam pijesak i uvijek ponovo pijesak, a tragovi su bili veoma jasni. Tek tu i tamo bi jahai naili na
mjesto gdje se go kamen pokazivao. Llano estacado je izgledao kao da je prije mnogo stoljea na tom mjestu nestalo
mora. Od vremena do vremena bi primijetili, nalijevo ili
181
nadesno, u daljini tamnu crtu. Bili su to kaktusi, a kroz taj predio bilo je nemogue jahati.
Tako je to bilo neprestance. Trag je postajao sve svjeiji, a bio je to siguran znak da su se progonjenim ljudima sve
vie pribliavali.
Kad je ve poslijepodne bilo pri kraju, naila je ova skupina na mjesto kad su se tragovi ponovo umnoili, ali ne
zbog toga to su se novi tragovi pridruili starima, ve zato jer su oni ljudi na ovom mjestu stali. Winnetou je sjahao
da ponovo razgleda tragove. Udaljio se komad puta prema sjeveru i kad se vratio, isti je komad puta uinio spram
istoka; vrativi se rekao je: ovjek koji je nosio vodu odjahao je na sjeveroistok. Meksikanci su na tom mjestu
razmiljali o tome hoe li ga slijediti, ali su poli na istok. Koga da mi nastavimo slijediti?
Poglavica Apaa e to najbolje znati, odlui voda Komana.
Winnetou e, dakle, rei to misli. Oni ljudi kojima se otputio bijelac nalaze se na sjeveroistoku. Nema sumnje, on
je dobar ovjek koji eli pomoi. Mogli bismo ga slijediti kako bismo ga upozorili. Ali budui da su Meksikanci
tako odluno odstupili s njegova traga, mora da se njihovo skrovite nalazi u blizini. Poli su onamo da se sretnu s
Leinarima i da ih obavijeste kako su primijetili trag ovjeka koji nosi vodu. Oni e poi za njim kako bi ga sprijeili
u njegovoj namjeri da spasi ugroene bijelce. I mi emo poi k sastajalitu Leinara, pa prema tome moramo poi za
Meksikancima. Je li to mome bratu po volji?
Koman se sloio i Winnetou okrene na istok. Da je potjerao svoga konja i konje svojih prijatelja, uspjelo bi mu
zacijelo da se brzo domogne Meksikanaca. To, meutim, nije bila njegova namjera. to bi ih prije dohvatio to se
manje morao nadati da e doznati gdje se nalazi njihovo sastajalite. Zbog toga je stalno drao istu razdaljinu.
182
Neto vie od dana jahanja sjeveroistono od kuice obrasle bijelim puzavcem kretala se duga povorka dubokim
pijeskom Llana estacada. Povorka se sastojala od dvanaest volovskih kola to se kreu u odreenom razmaku, a
prate je naoruani jahai.
Bila su to vrsta kola, a u svaka je bilo upregnuto osam volova to svoj teki teret polako vuku. ivotinje su bile
umorne i iscrpljene. Konji su takoer bili veoma slabi i jedva su nosili svoje jahae. Jezici su im virili iz gubica, a
pjena im je tekla po prednjim nogama.
Vodii kola hodali su iznureno i spoticali se kraj svojih volova. Spustili su glave i inilo se kao da jedva imaju snage
mahati golemim biem kako bi ivotinje natjerali da posljednjim snagama napreduju. I ljudi i ivotinje pokazivali su
sve znakove potpune iscrpljenosti od ei. Onaj razgovorljivi advokat Leader, koji se zajedno sa svojim pratiocima
prikljuio povorci, sad je takoer bio veoma tih i skroman.
Samo konj voe pokazivao je svjeinu. Jaha je, meutim, takoer teko sjedio u sedlu, bio je nagnut naprijed kao i
ostali kao da i on trpi od nepodnoljive ei. Kad bi se poneka ena ili neko dijete oglasili vapei za vodom, vodi bi
se i nehotice uspravio, a na njegovim bi se ustima ocrtao smijeak avolskog zadovoljstva.
Taj je ovjek bio odjeven u tamno odijelo od koe, a na glavi je imao eir iroka oboda; svemu tome nije osobito
pristajao astan obraz i naoari na nosu. Bio je to nitko drugi ve Tobias Preissegott Burton, tobonji mormonski
misionar. Nametnuo se karavani da im bude vodi i sad se gorljivo trudio da povjerene ljude odvede u sigurnu
propast.
Jedan od prednjih jahaa je podbo svoga konja, a ovaj je posljednjom snagom dokasao do Burtonova konja. Tako
to dulje nee moi da traje, rekao je. Ljudi od preksino nisu dobili kapi vode, jer smo svu vodu dali naim
ivotinjama. Od juer ujutro mi vie nemamo vode, jer su nam poslednje dvije bave neshvatljivo iscurile.
183
Svemu je kriva vruina, ree Burton. epovi ne dre, jer su se skupili od vruine.
Ne, nije tako! Pretraio sam bave. Dok vode ima u bavama, epovi vrsto dre. Probueni su tako da je voda
nou tiho i neprimjetno istekla. Netko je medu nama koji nas eli unititi.
Nemogue! Tko bi dopustio da voda istee, taj bi i sam umro od ei.
Tako sam neto i sam sebi govorio, ali usprkos tome tako je. Tu stvar nisam nikome rekao da ne pogoram openitu
zabrinutost. Promatrao sam tajom svakog pojedinca, ali nisam nita naao na temelju ega bih mogao zakljuiti tko
je to uinio. Nae e ivotinje lipsati. Jedva da mogu naprijed. ene zapomau, djeca trae vodu, ali uzalud. Mi vie
nemamo ni kapi. Pogledajte uvis! Ondje se ve skupljaju ptice kao da znaju da emo im skoro postati plijen. Jeste li
sigurni da smo na sigurnu putu?
Burton je bio taj ovjek koji je nou probuio bave. Pritom se napio, a napojio je i svoga konja. Napunio je, osim
toga, golemu limenu kantu koju je briljivo zavio u kou i privezao je za svoje sedlo kako bi se nou ponovo napio,
a zatim napojio svoga konja.
Naravno da jesam! odgovorio je pokazujui na kolce koji su se protezali ispred njih. Zar ne vidite putokaz; na to
se moemo sa sigurnou osloniti.
Sa sigurnou? Svi smo mi uli da Leinari Llana estacada katkada izvuku kolce i da ih stavljaju u onome pravcu
koji putnike vodi u sigurnu smrt od ei.
Jest, bilo je toga, prije; ali sad se te stvari vie ne dogaaju, jer tih lopova vie nema. Osim toga ja sasvim tano
poznam predio i znam da putujemo dobrim pravcem.
Rekli ste danas ujutro kako se nalazimo u najstranijem dijelu Llana estacada. Zbog ega su ti kolci postavljeni ba
u tom predjelu! Da smo poli drugim pravcem zacijelo bismo
184
doli do kaktusovih polja, gdje ima dovoljno vlage, pa bismo se i mi i ivotinje mogli okrijepiti.
Bio bi to golem zaobilazak. Da vas umirim uvjerit u vas kako emo mi, pourimo li se samo malo, naii naveer
na jedno takvo polje. Sutra emo se nai na izvoru i tu e biti kraj svim naim mukama.
Kad bismo se pourili! Zar ne vidite kako je nemogue bre se kretati.
Zastat emo, da se odmorite.
Ne, ne, to ne smijemo uiniti. Ako zastanemo nitko vie nee pokrenuti ivotinje. Ako legnu nee vie ustati.
Moramo ih podjedno tjerati neka se kreu sve dok ne doemo do kaktusa koje spominjete.
Kako vi elite, sir! Ja sam jednako edan kao i vi, ali umiruje me injenica to su drugi ljudi, nema tome dugo,
proli ovim putem. Zar niste vidjeli tragove na koje smo danas ujutro naili! To je veoma brojna skupina koja se
zacijelo ne bi usudila poi ovim pravcem kad ti ljudi ne bi znali da je dobar. Niega se ne moramo bojati. Sutra u to
doba bit e sve dobro.
Burton je, govorei to, bio u pravu, jer po njegovu raunu u to doba e ve uslijediti namjeravani napadaj. Da se ona
skupina jahaa sastoji od njegovih drugara, koji su kolce postavili u krivu pravcu, to, naravno, on nije rekao.
Smijuljio se u sebi kako je ovog jahaa svojim rijeima uvjerio i umirio.
Izmeu ve nekoliko puta spominjane kuice i skrovita Leinara protezalo se nekoliko sati hoda dugako i jednako
toliko iroko i neprohodno polje kaktusa. Nijedan konj i nijedan konjanik nije mogao proi ovuda. To je bio razlog
to Bloodv Fox nikada nije poao tim pravcem i to takoer nikada nije naiao na kotlinu. urio se sada zapadnim
rubom tog polja prema sjeveru. Da je poao sjevernim rubom na istok, neminovno bi naiao na uleknue koje je ve
mnogima dolo glave. Znao je da se oni ljudi, koje kani spasiti, nalaze
185
na sjeveroistoku od njega, pa je tako poao, ostavivi kaktuse iza sebe, tim pravcem.
Sunce je estoko palilo. Fox je osjeao kako mu toplina prodire kroz odijelo i kako ga umara. Konji su se znojili; on
ih, meutim, nije tedio. Promatrajui neprestance rub toga polja on je napredovao.
Uskoro su ondje, gdje se na sjeveroistoku nebo spaja sa zemljom iskrsnule brojne rasprene take. To mora da su
izbjeglice! Potjeralo je svoga konja, a takoer i tovarne konje, tako da su poput vihora poletjeli ravnicom. Fox je
dodue primijetio nakon kratkog vremena da su to jahai i da nema kola, ali je povjerovao da je to prethodnica one
skupine izbjeglica, pa je nastavio da im se pribliuje.
Tek kad im se dosta pribliio, ne samo da mu je upalo u oi njihovo ponaanje, ve i njihov broj. Oni su takoer
primijetili njega. Umjesto da mirno ekaju da im se on priblii, razdijelili su se u tri skupine. Jedna je stala, a obje
druge su se razmjestile jedna desno, a druga lijevo nailazei na Bloodv Foxa kao da ga ele opkoliti i odsjei mu
odstupnicu. Visoko se uspravio u sedlu da razmotri poloaj.
Grom i pakao! povikaoje. Njih je vie od pedesetak. Tako jaka ne moe biti prethodnica onih ljudi! Kraj njih su
tovarni konji to nose kolce. Dovraga! To su Leinari, a ja sam im upao u klopku! ele me uhvatiti. S tolikima se ne
mogu upustiti u bitku. Moram pobjei.
Bloodv Fox je naglo okrenuo konja i potjerao natrag. Sa svojim privezanim konjima nije mogao razviti eljenu
brzinu, a osim toga su ivotinje ve bile poneto umorne. Gonioci su mu se brzo pribliavali. Tjerao je svoga konja
koliko je to bilo mogue, ali su ga smetali tovarni konji. Poeli su se opirati. Vukli su remenje i uzde i ometali ga u
jahanju. Zastajao je, a to je moglo biti kobno, jer prvi gonioci su mu se pribliili ve i na pukomet. Tada je
nenadano popustio remen na svome konju, za koji je bila privezana uzda prvog tovarnog konja, i etiri konja,
zajedno s mjeinama, skrenue ustranu.
186
Izgubljeni su, a s njima i voda! krgutao je Fox zubima. Ali odmah u to i naplatiti.
Zaustavio je konja. Dvocijevku je prinio licu i nania-nio. Hitac, zatim jo jedan, i prva dva gonioca pali su s konja.
Samo naprijed! Sad mi se vie nee pribliavati. Za one jadnike vie ne mogu nita uiniti ve da poem ususret
Old Shatterhandu, pa da njega dovedem na njihov trag.
Govorei to sam sebi jahao je upropanj na sjever. Leinari su ga slijedili jo neko vrijeme bijesno viui. Kad su
uvidjeli koliko je njegov konj nadmoan njihovim konjima, vratili su se do onog mjesta na kojem su pali njihovi
drugari.
I opet, otprilike dan jahanja daleko od kuice obrasle bijelim puzavcem, ali na sjeveru od nje, pojavila se jo jedna
grupa jahaa koja se kretala prem jugu. Slijedila je tragove, a bili su to tragovi Leinara koji su se kretali ispred
karavane pomiui stupove i vodei ovu u propast.
Prvi je jahao Old Shatterhand. Kraj njega se nalazio Gvozdeno srce, mladi Koman. Slijedili su ih HobbleFranks
debelim Jemmvjem. Posljednji su bili Davy, Fred i Bob.
Old Shatterhand i Gvozdeno srce su utjeli ne putajui iz vida tragove i daleku taku kamo su oni vodili.
Ostali ba nisu bili utljivi, a najglasniji je bio Frank. Razgovor se vodio o nekoj stvari za koju je on pokazivao ivo
zanimanje, a o toj je stvari njegov susjed, ini se, mislio sasvim drugaije, jer mali je Saksonac poeo ovako
mudrovati: to se tie pitanja znanosti ti si uvijek na krivom putu, pa ak i na sasvim nesigurnom tlu. Takvo
miljenje, kao to je tvoje, neto je neuveno. Svijetla kugla, to smo je vidjeli, pa da padne iz neba! Kao da nebo
nema drugog posla ve da osvjetljava tvoja mrana duevna stanja uarenim kuglama i raketama. - Razjasni nam
to! podbadao ga je Jemmy smijui se. Ne pada mi na um! Zato ne? Zato to bih te tako ponovo
uinio pametnijim za nekoliko Celsijevih stepeni, a ti mi ne bi bio zahvalan. - A moda ti i sam ne
187
zna razjasniti tu stvar. Oho! Ako tako o meni misli radije u ti objasniti. Takva svijetla lopta duguje svoj
opstanak sumporastom spajanju izmeu fosfora i neega -.
Prekinuo ga je Old Shatterhandov povik. Lovac je pokazao na jug govorei: Nailazi neki osamljeni ovjek. Jahati
sam to je hrabrost koja govori da taj ovjek izvanredno pozna Llano estacado.
Tko bi to mogao biti? pitao je Fred. ini se kao da jae pravo k nama.
Old Shatterhand zaustavi svoga konja, izvadi iz jedne bisage dalekozor i upravi ga na jahaa koji mu se brzo
pribliavao, spusti ga i ree: To mora da je Bloodv Fox, o kome ste mi priali. Priekajmo ga ovdje.
Poslije malo vremena prepoznao je Fox ljude iz skupine. Podigao je ruku na pozdrav i ve izdaleka povikao:
Kakve li sree to sam na vas naiao, gospodo! Molim vas za brzu pomo!
Kome? pitao je Old Shatterhand.
Rije je o povorci izbjeglica koje e najvjerovatnije jo danas napasti Leinari. Govorei to pribliio im se,
zaustavio je konja i pruio Old Shatterhandu prvom ruku. Neu se prevariti, nastavio je, ako pretpostavim da se
preda mnom nalazi Old Shatterhand. Radujem se, sir, to sam vas upoznao. Ja sam Bloodv Fox.
Napokon mogu i ja pruiti vama ruku, odgovori veliki lovac pozdravljajui ga. Mnogo sam o vama uo. A to se
tie izbjeglica, to su zacijelo oni ljudi koje i mi traimo. Gdje su?
Jugozapadno odavde. ini se da e se zaustaviti ispred velikog kaktusova polja.
Ne poznam to mjesto.
To je najvee polje kaktusa u Llanu estacadu. Nabrojio sam preko trideset Leinara, a dvojicu sam ubio. Izvukli su
kolce i postavili ih u pravcu tih kaktusa ponovo. Odande
188
nema povratka. Lako je zakljuiti da e ondje izbjeglice propasti.
Koliko moramo jahati da doemo do tih ljudi?
Budemo li jahali upropanj, trebat e nam vie od tri sata.
Dakle, naprijed! Ne smijemo gubiti vrijeme. Razgovarati moemo i u toku jahanja.
Sad je mala skupina ljudi poput vihora poljetela ravnicom. Bloodv Fox je jahao kraj Old Shatterhanda pripovijeda-
jui mu o svom susretu s Leinarima i o tome kako je izgubio etiri konja. Veliki ga je lovac promatrao sa strane i
rekao znaajno se smijui: Pet ste konja imali, Fox. Hm! Ovdje, posred Llana estacada? Da li je moda uz vas i taj
konj na kojem je, nema tome dugo, projahala i Sablast Llana estacada?
To je esti, sir! potvrdi Fox.
To sam i mislio.
Ja vam vjerujem, mister Shatterhand. Tajnu vie ne mogu uvati, jer ete zacijelo vidjeti i gnijezdo u kojem Sablast
ivi. A vie mi i nee biti potrebno da budem tajnovit, jer e nam se, nadam se, posreiti da itavu bandu do
posljednjeg ovjeka iskorijenimo. Nedostaje mi jo samo jedan: voda njihov iz onog vremena kad sam ja jedini
ostao iv.
Tko zna gdje mu trunu kosti! Fox, vi ste, usprkos vaoj mladosti, pravi junak! Divim vam se! Kasnije biste mogli
sve tano pripovijedati. Ali ve sada znam kakav ste ovjek i s kakvim ste opasnostima izali pobjednikom. Budui
da posjedujete tolike konje i budui da ste kadri po volji nailaziti i nestajali, mora da imate posred Llana estacada
neko mjesto gdje ima vode, stabalja, pae i plodina.
Tako je. Stanujem na nekom jezeru s onu stranu velikog polja kaktusa.
Ah, na jazeru? Dakle, ona stara pria nije bez osnova? Molim vas opiite mi to mjesto.
189
Bloodv Fox je to uinio, a Old Shatterhand je zakljuio u sebi da e neko vrijeme uvati tu njegovu tajnu.
Upravo kad je sunce sjedalo naili su na tragove iseljenika, a vodili su pravo na jug. Mogli su ih ugledati, jer je tanki
mjeseev srp obasjavao zemlju. Tada, poto su jahali jo jedan sat, Old Shatterhand je nenadano zaustavio svog
vranca pokazujui pred sebe. Eno iseljenika, ree on, eno njihovih kola. Ostanite ovdje, priuljat u se i donijeti
vam vijesti.
Sjahao je i nestao. Prolo je nekih pola sata dok se vratio. Javio im je: Dvanaest golemih volovskih kola sastavljeno
je u etverokut, u sredini se nalaze ljudi. Nemaju ta da jedu, a nemaju ni vode; nemaju ni drva da zapale vatru.
Vodii su ih izdali inae bi morali sve to imati uza se. Volovi lee na tlu i dau. Svi su na rubu propasti. Ono malo
vode to imamo uza se nee dostajati da ugasimo ljudima e. Da pomognemo ivotinjama moramo napraviti kiu.
Kiu? pitao je Hobble Frank. Mislite li da to moete uiniti ovdje posred Llana estacada?
Mogu.
Kako? to? To mi ne ide u glavu. Vi ste sjajan ovjek, ali da po volji navlaite oblake to vam ipak ne vjerujem.
ime ete dovui oblake?
Elektricitetom. Nemam vremena da vam to sada razjanjavam. Da bih uinio kiu trebam vatru, po mogunosti
veliku, veliku povrinu vatre. Bloodv Fox govori o kaktusovu polju, to se nalazi blizu. Nadam se da u vam
napraviti za kratko vrijeme dobar pljusak. Poimo!
Old Shatterhand je ponovo uzjahao svoga konja i pojahao ka kolima. Svi su ga radoznalo slijedili.
Kola su bila tako zbijena da jaha nije mogao unii. Ipak su primijetili doljake. Doljaci su sjahali ispred kola.
Zauli su kako je iz sredine netko povikao: ujete! Doli su neki ljudi, zaboga, hoe li nam donijeti pomo? Ili su
to moda razbojnici?
190
Mi nismo razbojnici. Donosimo vam prije svega vodu, odgovori Old Shatterhand glasno. Doite i pustite nas
unutra.
Dovraga! povikao je netko nevoljko. Da nije . .. ekajte ja u pogledati.
ovjek je istupio, nagnuo se preko rude i zapitao: Tko ste vi, strance?
Zovu me Old Shatterhand, a ovo su moji prijatelji, poteni ljudi.
Old Shatt. . . neka te avo nosi. ovjek, koji je spasioce ovako primio, umjesto da se tome raduje, bio je onaj
asni vodi.
Ah, vi ste to, mister Tobias Preissegott Burton, ree Juggle-Fred posprdno. Radujem se osobito to sam vas naao
ovdje.
Ali Burtona vie nije bilo. Shvatio je da ne smije ostati ni trenutka. Zbog toga je mugnuo na drugu stranu gdje se
nalazio njegov konj, pomaknuo je ustranu rudu jednih kola, da napravi mjesto, bacio se u sedlo i odjahao.
Iza sebe je uo vesele povike ljudi kojima je spremao propast. Samo priekajte! krgutao je zubima. Uskoro u
se vratiti, vi ete biti izgubljeni zajedno sa svojim spasiocima.
Nije trebalo da dugo jai. Poslije etvrt sata jahanja naiao je na svoje drugare.
Nisu bili razoarani to je Old Shatterhand naiao. Radovali su se, jer su se tako nadali jo veem plijenu. Da im
naum nee uspjeti, o tome nisu uope mislili, iako su znali da svoje rtve nee savladati bez borbe.
I Meksikanci su ve bili doli. Naili su u sastajalitu na straara koji ih je doveo ovamo. Pripovijedali su o
doivljajima u Dolini to pjeva, a da slutili nisu kako ih Winnetou i Komani slijede.
Apa je doao do sastajalita Leinara, ali ondje nije naiao ni na koga. Bilo je to neko uleknue, a na dnu te
191
udoline bilo je neto mutne vode. Zacijelo je ta vlaga dolazila s Foxova jezera. U svakom sluaju voda, iako je bila
mutna, bila je u pustom Llanu estacadu velika vrijednost, tako da su je Leinari upotrebljavali kao svoje sastajalite.
Koliko bi se god puta udaljili u pustinju, uvijek su se vraali ovamo, a jedan je uvijek ostajao da bude glasnik.
Danas se i on udaljio i zbog toga Winnetou nije naao nikoga. Njegovo otro oko mu je odmah pokazalo kamo da
pode. Slijedio je trag trojice ljudi i navee otkrio mjesto gdje su logorovali pustinjski Leinari.
Valjalo je zastati. Apa je legao na tlo i tiho se uljao k razbojnicima. Lopovi su se preodjenuli u Indijance. Vidio je
Burtona, izdajnikog vodia, gdje dolazi. Naalost, Winne-tou se nije usudio toliko pribliiti i nije mogao uti to
govore. Uspjelo mu je, meutim, da ih prebroji. Tada se vratio.
Trideset i pet Leinara, obavijestio ih je. Sutra u to doba njihovo e meso raznositi pravi leinari.
to su naumili? pitao je New-Moon.
Navalit e na plijen, a plijen se nalazi na sjeveru odatle, jer su Meksikanci ili u tome pravcu, a upravo se sada
vratio glasnik i po kretnjama zacijelo javlja da razbojstvo moe poeti. Moja braa e sada poi sa mnom prema
sjeveru gdje emo zacijelo naii na ljude koje su Leinari naumili ubiti i opljakati.
Ponovo je pojahao i uinio veliki luk da ga nitko nije mogao primijetiti. Tada je poao odreenim pravcem.
Poslije nekog vremena ugledali su u tami logor s kolima. Naili su na strau. Old Shatterhand je bio oprezan. Kad je
straa glasno povikla, Winnetou je odgovorio: Bijeli se ljudi nemaju ega plaiti. Ovdje je Winnetou, poglavica
Apaa; dovodim pomo.
Njegov se jasan glas razgovijetno uo. Nije jo bio izgovorio ni posljednje rijei, kad se iz sredine kola zauo
Hobble Frankov veseli povik: Winnetou? Sama pobjeda bubnja i zvidi, jer gdje se Apa nalazi ondje mora da je
192
takoer i Lovac na medvjede sa svojim sinom Martinom! Pustite me napolje, moram ih zagrliti.
Iskobeljao se iz kola, ali je zastao zauen kad je pred sobom ugledao Komane.
Dovraga, ta li je to? pitao je. To mi je sumnjivo. Doite mister Shatterhand, i pogledajte ove duhove to se
motaju na konjima.
Ali ve je Martin Baumann visio na njegovu vratu, a tada ga je zagrlio i Lovac na medvjede. Winnetou je takoer
pozdravio stare prijatelje: Ovdje mora da je Old Shatterhand, moj dragi brat. Zar nije uo moj glas?
uo sam te! Eto me! povikao je Old Shatterhand koji je s pomou svojih drugara brzo razmaknuo dvoja kola;
dolazio je da pozdravi svog velikog crvenog prijatelja. Za njim su nailazili i ostali. Jemmy, Davy i Juggle-Fred. Svi
su pitali i odgovarali, pruali jedni drugima ruke, ali sve su to radili bez buke kao to je to zapovijedala situacija.
Ozbiljan i alostan stajao je Gvozdeno srce kraj svojih Komana koji su, zaueni, ekali ugledavi njega ovdje.
Pripovijedao im je o pogibiji njihova poglavice, svoga oca. Sluali su ga utei, a u dubini srca poivala je smrtna
osuda za Leinare.
Poto su se pozdravili poeo je, dodue tih, ali veoma iv posao oko logora. Proirili su logor kako bi i Komani
nali mjesta unutra. Leinari nisu smjeli izdaleka primijetiti da e naii na toliko protivnika. Uvukli su u unutranjost
i konje. Komani su razdijelili svoje meso, a dali su iseljenicima i vode, to su je imali u svojim posudama, jer Old
Shatterhand je obeao da e uskoro biti vode dosta. Usprkos tome nisu mogli utaiti e siromanim ljudima.
Bilo je pri tom susretu jo mnogo ta neoekivanog, kao na primjer trenutak kad je New-Moon prepoznao Juggle-
Freda koji ga je ono bio spasio iz aka Stealing-Foxa. Uskoro je zavladala tiina. Naravno, nitko nije spavao. Ali
ljudi, koji
193
su toliko imali da kau jedni drugima, govorili su apui, tako da se nije ula nijedna glasna rije.
Old Shatterhand je preuzeo vodstvo. Sjedio je kraj Bloodv Foxa koji mu je tano opisao predio gdje se sada nalaze.
Po mogunosti nijedan Leinar nije smio pobjei kako bi se napokon stalo na kraj njihovim zloinima.
Old Shatterhanda je osobito zanimalo da uje kako se kraj velike june poljane kaktusa, istono, nalazi jo jedna
koja je dodue mnogo ua, ali mnogo dulja negoli prva. Fox mu je govorio kako se izmeu obje poljane provlai
prilino uzak predio pijeska spram juga, a ovuda se moe doi do njegove oaze. Ulaz tvori krivudava staza, tako da
svatko, tko nije ovdje kod kue, mora drati kako se nee moi probiti. Zbog toga se nitko dosad jo nije usudio poi
tom uskom stazom.
Dobro! ree Old Shatterhand. Nijedan od ovih lopova nee nam pobjei. Ako nau premo primijete prerano, ili
ako pobjegnu nakon prvog pokuaja, natjerat emo ih meu ta dva polja kaktusa, pa emo ih zapaliti. Tako emo
dobiti i vodu.
Ali tada e Leinari naii na moje jezero, pa e odatle pobjei.
Ne, Fox, jer ete vi odmah s deset Komana poi onamo kako biste momke, koje budemo tjerali pred sobom,
uhvatili. Polako ete doi onamo, jer kladim se da e nas napasti tek ujutro.
Taj su plan odmah izvrili. Otvorili su jo jednom prolaz da propuste Foxa i Komane. Tada je zavladala tiina.
Strae su bile isturene, a zapovjeeno im je bilo neka, im primijete pribliavanje neprijatelja, brzo i tiho nestanu i
neka se povuku u unutranjost logora. Konji su bili osedlani kako bi bili spremni za gonjenje, a svaki je jaha imao
odreenu dunost.
Tako je protekla no. Na istoku se probudila prva zraka sunca, a obrisi kola postajali su jasniji. Nije bilo traga
194
jutarnjoj magli. Polako je postajalo svjetlije i uskoro su ugledali Leinare; bili su udaljeni neto preko tisuu koraka.
Razbojnici su pomislili kako je dolo njihovo vrijeme, pa su potjerali svoje konje. Pribliili su se jaui upropanj;
naumili su zauzeti logor na juri.
Strae su se povukle, a svi su ljudi bili na onoj strani logora odakle je dolazio napadaj. Sad su Leinari bili udaljeni
stotinu, pa osamdeset, pa pedeset koraka.
Pali! povikao je Old Shatterhand.
Palo je vie od trideset hitaca. Skupina napadaa se u tren oka pretvorila u ludi kovitlac. Mrtvi i ranjeni su popadali s
konja. Konji bez jahaa trali su naokolo. Druge su pak konji, a bili su to ranjenici, vukli naokolo. Preostalo ih je
jedva jo desetak.
Hura! Hura! Old Shatterhand i Winnetou! vikao je Hobble Frank.
Kad su Leinari sada zauli i Apaevo ime i kad su spoznali kolike imaju gubitke, brzo su se okrenuli i poeli bjeati
spram juga.
Napolje! Svatko na svoje mjesto! zapovjedio je Old Shatterhand.
Brzo su razmaknuli svoja kola, tako da su svi mogli proi. Izbjeglice su navalili, tano po zapovijedi, na mrtve i
ranjene. Svi su se ostali dali u potjeru za bjeguncima pri emu se nisu svi jednako urili. Samo su Davy i Jemmy
potjerali svoje konje, a upravili su ih spram jugozapada sa zadatkom da zapale kaktusovo polje.
Dio gonilaca, s Winnetouom na elu, poao je na istok da zatim skrene na jug kako bi ondje bjeguncima zatvorili put
i natjerali ih da krenu meu oba polja. Old Shatterhand je s ostalima jahao spram juga gonei Leinare.
Razbojnici su bili bjesni to im pothvat nije uspio. Jahali su tiho ne govorei jedan s drugim. Samo su psovali. Tek
kad su doli do svog sastajalita, zastali su.
195
to sada? pitao je Burton, koji je sjedio, snano diui, na konju. Ovdje ne moemo ostati, jer nas oni psi gone.
Naravno! sloio se Carlos Pellejo, koji je, zajedno sa svojim bratom, bio neranjen. Pravo kroz kaktuse takoer ne
moemo. Poimo nadesno! Hajde!
Poli su u tome pravcu, ali su uskoro ugledali gust dim. Tisuu mu gromova! psovao je Burton. Pretekli su nas,
zapalili su kaktuse! Natrag!
Leinari su se ponovo vratili, projahali su kraj svog sastajalita i upravili na istok. Poslije jedva desetak minuta
primijetili su, nalijevo, Old Shatterhanda koji je koso nailazio na njih. To ih je prestrailo. Leinari su podboli svoje
konje kako bi pobjegli, a to se inilo kao da e im uspjeti.
Banditi su se htjeli probiti sa strane. Uskoro su, meutim, spoznali da je to nemogue, jer su ugledali drugu polovicu
gonilaca koja se nalazila daleko napolju zatvarajui im put.
Svi su avoli danas protiv nas! povikao je Emilio. Moramo se probiti meu kaktuse.
Ima li puta odande? Nije li to moda orsokak? pitao je Carlos.
Ne znam. Nikada nisam bio ovdje. Ali nam ne preosta-je nita drugo.
Poimo, ali brzo; moramo izbjei vatri.
Tako su, napokon, poli na jug upravo onamo kamo je elio Old Shatterhand. Sad je on podbo svoga konja. Slijeva
je nailazio Winnetou sa svojom skupinom, desno su se nalazili Davy i Jemmy, koji su izvrili zadatak, pa su tako svi
jahali upropanj iza Leinara, pribliavajui se dalekom gnijezdu Sablasti Llana estacada.
Carlos Pellejo je bio u pravu kad je upozoravao na vatru. Vatra je nailazila ispoetka polako, ali tada sve bre.
Godinama su suhi kaktusi leali na tlu od vremena do vremena tjerajui nove izdanke. Bilo je to neto poput gube.
196
Plamen je ispoetka bio lagan. Tada se razmahao, sunuo je uvis i bio visok poput kue. Uskoro su se itave povrine
nale u plamenu, a prasak plamena odjekivao je kao daleka grmljavina. Vruina, koja se dizala uvis, prouzrokovala
je strujanje zraka koje je bivalo sve vee promeui se u pravi vjetar. to je vatra vie uzimala maha, i to je vie
zahvatala junu stranu, da bi ondje pokrila povrinu od nekoliko kvadratnih milja, utoliko je oevidnije nailazilo ono
to je Old Shatterhand oekivao. Nebo vie nije bilo modre boje, postalo je ponajprije blijedouto, zatim sivo, pa sve
mranije i odista, navukle su se teke i mrane mase, a to vie nije bio dim. Sad ve snani vjetar sabijao ih je u
guste oblake, a inilo se da e ti oblaci zahvatiti postepeno itavo nebo.
Struja zraka bila je veoma vrua; pijesak kao da je gorio. U oblacima su se vidjele munje; pala je pokoja kap, a
zatim ih je bivalo sve vie; uskoro je padala prava kia, bila je sve jaa, sve dok se nije, napokon, pretvorila u pravi
pljusak.
Izbjeglice su ranjenike naprosto pobili, imetak su njihov prisvojili, a konje stjerali u opor. Valjalo je samo ekati
povratak prijatelja, ali... nije bilo vode! Sad su ugledali vatru. Primijetili su stvaranje oblaka, osjetili su prve kapi
kie. Napokon ih je skropila prava kia, a zatim je naiao pljusak; iznijeli su sve posude to im je bilo pri ruci i
punili ga kinicom. Volovi, napola lipsali, ponovo su oivjeli. Od radosti su mukali; valjali su se u kii; bili su
napojeni; sve je bilo spaeno, blago, a sa svim tim i imovina njihovih gospodara, koji bez ivotinja ne bi mogli poi
dalje.
Nakon svanua Bloodv Fox je stigao do kuice obrasle bijelim puzavcem. S njime su bili i Komani. Sana se nije
prestraila; radovala se napokon to ponovo vidi ljude, ali je svog mladog gospodara odmah upitala gdje je crnac
Bob. Odgovorio joj je neka se strpi i uao u kolibu. Kad je ponovo izaao, na sebi je imao prebaenu bijelu bivolju
kou.
197
Pijanowit nao - Sablast Llana estacada! povikao je Gvozdeno srce, jer je i on bio u tom odredu Komana.
I ostali su buljili u rjeenje ove zagonetke, o kojoj su mnogo sluali, ali su utjeli. Bloody Fox je uzjahao i pojahao
zajedno s njima naputajui oazu i zauzimajui na jugoistonom uglu kaktusova polja poloaj. Gledao je na sjever.
Sada se ondje gore podigao neki tamni zid, a ispod njega je plamsao jasan plamen. Vatra e nam nagnati Leinare,
rekao je Gvozdenom srcu. Moda e moj crveni brat medu njima naii na ubojicu svoga oca.
Obojica su uzeli puke u ruke.
Oblaci su se pribliavali. Ali prije njih je nailazila vruina. Zrak je svakog trenutka postajao tei. Dovde vatra nije
mogla doprijeti. Zaustavit e se na rubu kaktusa.
Uf! povikao je Indijanac pokazujui na sjever. Nailaze!
Jest, nailazili su Leinari. Bila su jo samo trojica. Ostali su putem poginuli od svojih gonilaca. S konja se cijedio
znoj. Leinari su se jedva drali u sedlu. Komad puta iza njih nailazio je Old Shatterhand s Winnetouom, a ostali su
ih slijedili. Divlji se lov pribliavao. Old Shatterhand i Winne-tou nisu vie tjerali svoje konje. Preostalu trojicu
Leinara preputali su Bloody Foxu i njegovim Komanima.
Prvi je nailazio Burton, bio je daleko ispred ostale dvojice. Ugledao je stabla, pravo udo u Llanu estacadu, i upravio
pravo ovamo. Fox je digao puku i nanianio. Kad ga je Mormon ugledao, povikao je od uasa i podbo svoga konja
u namjeri da dosegne zelena stabla.
Sad su se pojavili i ostali Leinari. Morali su proi kraj Gvozdenog srca. Prepoznao ih je; sudjelovali su u ubistvu
njegova oca. Odmah je podigao puku. Planula su dva hica i oni su pali s konja. Pojahao je k njima da im uzme
skalpove.
Za to vrijeme je Bloody Fox gonio Burtona, najgoreg od svih Leinara; gonio ga je prema drveu i izmeu drvea;
gonio ga je sve do kuice. Ta hajka je bila toliko bjesomuna
198
da je Fox izgubio svoje bivolje krzno. Pred kuom je razbojni-kov konj naprosto pao, a Burton je izletio iz sedla.
Istog trenutka Fox je bio kraj njega, trgnuo je no i zamahnuo njime da ga usmrti. Odjednom se meutim trgnuo i
uzviknuo od uasa. Pri padu se Burtonova duga crna kosa pomakla s lubanje; pokazalo se da je imao vlasulju, a
ispod vlasulje se sada vidjela njegova prava, kratko striena, svijetlocrvena kosa. Lice mu je bilo izoblieno i
podbulo od napora, a oi su mu bile ukoene i staklaste; mrtvo su buljile u mladog ovjeka. Burton je bio slomio
vrat. Bloodv Fox je sada prepoznao Stealing-Foxa, ubojicu svojih roditelja. Zavrijeme napada uo je kako netko
zove njegovo ime i to je bilo jedino to je upamtio.
Sad su se pribliili i ostali gonioci, a Fox je ponovo uzjahao konja vraajui se po svoje bivolje krzno. Uzeo ga je,
ponovo stavio na glavu i ramena. Svi, osim Old Shatterhan-da, bili su zaueni ugledavi Bloodv Foxa ovako
preodje-vena.
Sablast. . . Sablast Llana estacada ... To je Bloodv Fox . . . Dakle on, on je to bio! povikli su gotovo svi prisutni.
Fox nije mario za to. Pokazao je Burtonov les i rekao: Tu je, ubojica! Zbog toga mi je bio sumnjiv! Sad je mrtav, a
ja neu doznati tko su bili moji roditelji!
New-Moon je takoer ugledao mrtvog Burtona: Stea-ling-Fox! Napokon je dolijao. teta to je taj lopov slomio
vrat. Nisam mu nikada vratio dug.
Blago njemu to je mrtav! ree Old Shatterhand ozbiljno. S njim su nestali svi Leinari, a sad e biti dugo
vremena mir u Llanu estacadu. Ako bi se pojavio poneki razbojnik bit e lako poi u lov za takvim ovjekom. Nitko
ne bi pomislio da postoji takva oaza u toj pustinji.
I Bob je, naravno, takoer, bio ovdje. Nije se brinuo ni za mrtvog razbojnika, a ni za Sablast Llana estacada. Ugle-
dao je crnkinju, a ona njega. Potrala je k njemu pitajui
199
urno: Biti ti crnac Bob? a kada je on potvrdio, nastavila je: Zvati tvoja majka Sana? Vidjeti ti ikada ovu sliku sa
Sana i sa njezin mali Bob?
Pokazala mu je staru fotografiju. Pogledao je sliku i viui od radosti skoio s konja. Zagrlili su se i nisu se mogli
rastati.
Malo se jo toga moe rei. Leinari su pobijeeni, a Komani su otili da dovedu izbjeglice. Ljudi e se ovdje
odmoriti, a zatim e ih netko odvesti kroz Llano estacado. Vatra se napolju ugasila budui da je naila na pijesak.
Ali u gnijezdu Sablasti Llana estacada bilo je veoma ivo. Bloody Fox je bio junak dana. Svoj udnovat ivotni put
morao je ispripovjediti. Njegovo se prianje sastojalo iz krtih podataka. Usprkos tome je vrsto odluio, da uvijek
ostane ovdje kako bi Llano estacado stalno branio od Leinara. Sana i Bob su se izjasnili da e i oni ostati kraj njega.
Njegovo je prianje zapadnjake toliko zanimalo da je ak i govorljivi Hobble Frank utio. Kad je poslije toga
malian etao sa Jemmvjem, Davyjem i Fredom oko jezera, upitao ga je Juggle-Fred:
No, Frank, eto nas napokon i u zemlji duhova. Tvrdi li jo uvijek da je Sablast Llana estacada odista duh?
uti! branio se on. Ovdje sam se dodue prevario, ali negdje drugdje ima sablasti dovoljno!
Jest, ti i tvoj kraj puni ste takvih sablasti.
Makni mi se s puta, lijepo ti kaem, stari maioniaru! Ne pozna ti mene dovoljno. Moja osoba na koncu ipak
prisiljava svakoga da je tuje. Je li tako, Jemmy?
Tako je! potvrdi debeljko tiho se smijui.
Jesi li uo! Zapravo, sve to morate meni zahvaliti, jer da se nisam, prijeko, u Helmersovu domu, sastao s Bloody
Foxom nikada ne biste otkrili Sablast Llana estacada. To priznanje moram bezuvjetno ve sada traiti. Kasnijim
pokoljenjima preostaje da mene, zajedno sa Sablasti, odlije u
200
gvozdu ili da me izdjelja u mramoru kako bi moje ime sjalo zlatnim slovima prijeko u Nacionalnom parku gdje e
se, nadam se, uskoro, itav svijet diviti tome spomeniku.
201
SADRAJ
BloodyFox ................. 5
Hitac u elo ................. 25
Pustinjski leinari .............. 49
Gvozdeno srce ................ 81
Uhoda .................... 93
Dolaze slablasti ............... 116
Sumnja ................... 136
Dolina to pjeva ............... 163
Maskapada ................. 174
Izdavako poduzee
AUGUST CESAREC
Zagreb, Brae Oreki 18
Za izdavaa MIRKO ANDRI
Korektor JOE GAPARI
Tehniki urednik FRANJO PROFETA
Tisak GP DELO, Ljubljana