GRAMATIKA HRVATSKOG JEZIKA

FONETIKA

Jednaenje po zvunosti

Podjela suglasnika na zvune i bezvune:

Zvuni b d g z d
Bezvuni p t k s f h c

Morfemski av - vri se jednaenje po zvunosti (znak: /)

Jednaenje po zvunosti je regresivna promjena - uvijek drugi (2.) lan u glasovnom nizu diktira promjenu
prvog lana. Dva razliita po zvunosti prelaze u dva ista suglasnika po zvunosti.
Npr: N vrab/ac a = nepostojano a
G vrabca bc = bezvuni c diktira da zvuno b postane bezvuno p vrapca
vrapc = osnova od koje emo graditi padee i izvedenice, a = genitivni nastavak,
osnovu uvijek dobivamo tako da odbijemo genitivni nastavak
Npr: iz kue = realizira se u govoru kao is kue, ali se ne pie tako
nadcestar = prefiks, ne vri se jednaenje
Npr: d t uradak uradka uratka
g k svakda svakda svagda
laac laca laca
s z glas glasba glazba
smekast smekast smekast
d vrabina vrabina vradbina

Nepostojano a

Razvoj hrvatskog fonetizma i vokalizma (deklinacije, tvorbe)

Pet vokala: a) prednji i e
b) srednji a r slogotvorno r
o
c) stranji o u
Slogotvorno r, moe tvoriti slog, ima istu funkciju kao vokal.
Slogom smatramo ono to ima svoj vokal. Rije ima onoliko slogova koliko ima vokala.
Npr: ri bar ni ca (naglasci su na vokalu)
Postoje rijei u kojima nema vokala nego se mjesto vokala pojavljuje r (prst, grm, crkva, trn)
Razlikujemo slogotvorno slovo r od obinog r, npr. kod rijei ribarnica. Ovo r je nastalo drugim razvojem od slova
r u rijei prst. Razlikujemo po podrijetlu.
Ovih pet vokala su rezultati drugih vokalnih pretvorbi, a nastalih od starog glasa, poluglasa (poluvokala): 6 (jer)
(jar)
6 = prednji red (e)
= stranji red (o)
Kako su se ti poluglasi izgovarali, to ne znamo. itaju se s pauzom. Ovi glasovi se uvaju do 11 stoljea, tada on
otpada na kraju rijei, u tzv. slaboj poziciji (jedva se izgovara).
Npr: vrab6c6 vrab6c vrabac
jaka pozicija / slaba pozicija
Do 14. stoljea se taj poluglas uva u zatvorenim pozicijama (jaka pozicija), a u 14. stoljeu taj se poluglas
transformira u a. Slaba pozicija je uvijek ispred vokala sa prvim vokalom.
Npr: d6n dan
p6s6 p6s pas
p6sa psa
Npr: vrab6ca vrabca
Nepostojano a je posljedica razliitog razvoja naslijeenog poluglasa u slaboj i jakoj poziciji. Prije 14.
stoljea nema jednaenje po zvunosti, to je hrvatska specifinost. U 10. stoljeu 6 i su izjednaeni, itaju se
jednako.
6 uzrokovao je palatalizacijske promjene. Palatalizacija se odvija ispred i, e, ali ispred a.
Refleksivne promjene N radnika

1
 V radnie ak radnike (15. stoljee)

PALATALIZACIJA (UMEKAVANJE)

Ne postoji samo u hrvatskom jeziku. Palatalizacija se dogodila u praslavenskom periodu. Praslavenski

prostor je prostor prije seobe naroda. Iza Karpata. Slavenska jezina zajednica bila je jedna cjelina. Svi
slavenski jezici imati e tu palatalizaciju, ali ne sa istim rezultatom.
Opeslavenske promjene. Nema razlika izmeu pojedinih jezika. Praslavenski jezik nije zapisan nego hipotetiki
jezik. rekonstrukcija oblika.
*Otikos = pretpostavljena rije, rekonstrukcija.

1. Prva palatalizacija

Palatalizacija se dogodila u praslavenskoj zajednici, prije 6. stoljea. U svim palatalizacijama (3)

promjenom su obuhvaeni velari k, g, h koji su se ispred prednjih vokala mijenjali u palatalne suglasnike.
a) prva kategorija: velar k, g, h ispred i, e i specifinih praslavenskih vokala 6, r, (jat), mijenja se u , i
U 10. stoljeu poluglas 6 prelazi u a, slogotvorno r prelazi u slovo r, staroslavenski glas (jat) mijenja se u
ije/je, a nazal u 10. stoljeu daje slovo e.
Ova je promjena povijesna, uvijeti za njezinu promjenu postojali su u povijesnom razdoblju. Ona se
pojavljuje i danas - refleks (ostatak) prve palatalizacije.
Npr: N bog-e V boe
N junak V junae
N duh V due
To je obiljeje vokativa sve do danas. Bilo koja imenica koja ima vokale k, g, h u nominativu u vokativu e
prijei u , , , bez obzira da li je to stara ili nova imenica. Palatalizacija je postala kategorijalno obiljeje.
b) druga kategorija: prezent i aorist glagola s osnovom na velar
Npr: pei 1.l. aorista pekoh pekem peem (palatalizacija se odvija zbog slova e)
peku peku (pal. se ne odvija jer je u vokal stranjeg reda)
dii digoh dige die
rei rekoh reke ree
c) trea kategorija: u izvedenim rijeima
Palatalizacija se odvija i u izvedenim rijeima.
Npr: ruk - ica ruica
ruk - etina ruetina
d) etvrta kategorija: palatalizacija se odvija gdje nema uvijeta za njezino provoenje
Npr: ruk - urda ruurda (u je vokal stranjeg reda, te stoga ne bi trebalo doi do palatalizacije)

Provedba palatalizacije se ne moe objasniti kod nekih rijei, sa suvremenog stajalita, te se stoga analiza
vri iz povijesne perspektive.
Npr: junak + 6ski juna6ski junaski junaki (junak - junaki)
poluglas 6 u slaboj poziciji se gubi, slova , s ne mogu ostati zajedno, te se gubi i slovo s.
- an < - 6n6
- ak < - 6k (da nije bilo ovog stranjeg poluglasa, ovaj k bi se pretvorio u )
Npr: siromah - 6n6 siroma6n6 siroma6n siromaan
Op. otvoreni vokal zavrava na samoglasnik, zatvoreni zavrava na suglasnik.
Primjeri za ostala dva vokala.
Npr: edo kdo do (endo) edo
mso
Komparativna ili poredbena gramatika. Rekonstrukcija praslavenske situacije.
Prvom palatalizacijom mogao je biti zahvaen korjen rijei, nastavak rijei, te spoj izmeu osnove i sufiksa.

2. Druga palatalizacija

Kad bi se k, g, h nali ispred i, e preli bi u c, z, s.

Druge palatalizacije ima u promjenjivim rijeima.
a) sibilarizacija
Dativ i vokativ imenice enskog roda ija se osnova zavrava na k, g, h. Ta se sibilarizacija ne provodi u
vlastitim imenima, te u rijeima gdje bi se promijenila jaka osnova.

2
 Npr: majk - i majci
nog - i nozi
snah - i snasi
b) imenice u nominativu mnoine ija se osnova zavrava na k, g, h
Palatalizacija se provodi kroz svih sedam padea, osim dativa
Npr: junak -i junaci
grenik - i grenici
duh - i dusi
c) imperativ glagola ija se osnova zavrava na k, g, h
Npr: rei reci
d) imperfekt
Npr: pek - ah pekijah pecijah (2. palatalizacija)
peah (1. palatalizacija)

3. Trea palatalizacija

Vee se za pojedinane rijei, a ne za posebne kategorije.

a) postoje dvostruki uvjeti, odreena konstalacija uvijeta ispred i iza k, g, h.
i, e, 6, + k, g, h + a, o (zabrana: u, , y, suglasnik) > c, z, s
U suvremenim gramatikama neke stvari se pojednostavljuju.
*otikos > *ot6k = ot6c6
V ot6k - e > ot6e - ote - oe (2. palatalizacija)
G ot6ka > ot6ca - otca - oca (3. palatalizacija)
*msk
V msk - e > mse - mjesee (2. palatalizacija)
G msk - a > mseca - mjeseca (3. palatalizacija)
b) sufiks -ika > -ica (3. palatalizacija)
Npr: rukika ruika (1.) ruica (3.)
c) skupina glagola
Npr: dig - a - ti dignuti
dizati (3. palatalizacija)

Npr: utjeha
G utjeh - e
pridjev utjeh - 6n6 > utje6n6 (1) utje6n utjean

prah
umanj. praak < prah + 6k praak (1)
uve. praina < prah + ina praina (1)

redovnik
V redovnik + e > redovnie (1)
N .r. redovnica < redovnik + a redovnica (3)
pridjev redovniki < redovnik + 6ski redovni6ski (1) redovniski redovniki

ulica < ulika (3.)

pridjev ulini < ulik - 6ni (1) uli6ni ulini

propuh
n propusi < propuh + i (2) propusi

ptica
ptiji < ptik - 6ji (1) pti6ji ptiji

N pjesnik
pjesniki < pjesnik + 6ski pjesni6ski pjesniski pjesniki (1)
N .r. pjesnikinja < pjesnik - ynja pjesnikinja (i je str. reda tako da omoguava promjenu)

3
 Glagol zibati
N zipka < zib + ka zipka (jednaenje po zvunosti)
zipkika > zipika (1) zipica (3)

Glagol uzdahnuti
uzdisati < uzdihati uzdisati (3)

N aljivac < aljiv6c aljivac

aljivina < aljiv6k + ina aljiv6kina aljiv6ina aljivina
G aljiv6k - a > aljiv6ca (3) aljivca
V aljiv6k -e > aljiv6e (1) aljive
aljivk - ina > aljivina (1)

muka
G muke- e muk - i- ti > muiti (1)
muci < muk -i muci (2)
muan < muk6n6 mu6n6 (1) mu6n muan

JOTACIJA

Srodna pojava palatalizacijama. Ona se sastoji u tome to se jedan nepalatalni suglasnik u kontaktu s
glasom j mijenja u palatalni suglasnik. Ta promjena vrena je kroz nekoliko povijesnih razdoblja i danas imamo
njezine rezultate vezane za pojedine morfoloke katagorije.

0. Praslavenska jotacija (stara jotacija)

Dogaala se na praslavenskom teritoriju. Promjena ima danas svoje reflekse i pojavljuje se u ostalim
slavenskim jezicima. Starom jotacijom bili su obuhvaeni slijedei suglasnici: k, g, h, l, n, s, z, p, b, v, m, r, t, d.

k+j> plakati plau

g+j> strugati struu
h+j> kihati kiu
l + j > lj klati koljem
n + j > nj
s+j> kositi koen
z+j> voziti voen
p + l + j > plj glup gluplji
b + l + j > blj grub grublji
v + l + j > vlj iv ivlji
m + l + j > mlj slom slomljen
r+j>j
*t + j > *t` t` > [, ] t svet svean
*d + j > *d` d`> [j, j] d roditi roen
* proces jotiranja samo je zapoeo, tako da su rezultati razliiti

Npr: praslavensko roen < rodi - en > rodien > rodjen > roen
hrvatsko glau < glad - ju > glad6ju > glau (15. stoljee)

Kategorije gdje se vri stara, praslavenska jotacija

a) komparativ pridjeva
Npr: mlad + ji > mlai
tih + ji > tii
strog + ji > stroi
iv + ji > ivlji
grub + ji > grublji
b) prezent glagola s infinitivom na -a, a prezentom na -je
Npr: pisati piem
strugati struem

4
 vikati viem
plakati plaem
Rezultat je isti kao i kod 1. palatalizacije. Razlika izmeu palatalizacije i jotacije se vidi u 3. licu mnoine:
Npr: plau > plaem - ovo je jotacija, u (samoglasnik) ne smeta ( se ne mijenja)
tuku > tuem - ovo je palatalizacija
c) imperativ glagola
Npr: pisati > pii
kazati > kai
plakati> plai
d) trpni pridjev glagola sa infinitivmo i prezentom na -i
Npr: nositi > nosi - en > nosi - en > nosjen > noen (neslogotvorno i)
voziti > vozi - en > vozi - en > vozjen > voen
soliti > soli - en > soli - en > soljen
e) imperfekt glagola sa odnosom osnova na -nu i -ne
Npr: tonuti > tonjah
brinuti > brinjah
f) imperfekt glagola sa odnosom osnova na -i
Npr: nositi > noah
voziti > voah
g) kad se od svrenih glagola gradi nesvreni glagol
Npr: zamisli - a - ti < zamisli - a - ti < zamisl - jati < zamiljati (jednaenje po mjestu tvorbe)
rodi - ti < rodi - a - ti < rod - jati < raati (jednaenje po mjestu tvorbe)
h) kategorija zasebnih tvorbi
Npr: sua
kia
pla
zemlja
sufiks - janin
Npr: branin
graanin

Hrvatske jotacije

Tipino je da nisu podjednako provedene u svim dijalektima, tako da postoji na jednoj strani razlika
izmeu dijalekata, a na drugoj strani izmeu dijalekata i knjievnog jezika. U potpunom opsegu hrvatske jotacije
su provedene u onom djelu tokavskog narjeja koje je izabrano za osnovu standardnog knjievnog jezika.
Hrvatske se jotacije poinju pojavljivati u 14. stoljeu.

1. Prva jotacija - progresivna jotacija

Jotacija glagola sloenih na -iti (ii)

iti - idem (infinitiv / prezent) do 14. stoljea
ii - idem nakon 14. stoljea

Poslije 14. stoljea na tokavskom podruju kad bi se glagol -iti nalazio uz prefiks na-, po-, do- dolo bi do
promjene.
Npr: na - iti > najti > nai (kajkavsko, akavsko / tokavsko narjeje)
po - iti > pojti > poi
do - iti > dojti > doi
Dolazi do progresivne jotacije (j dolazi ispred nepalatalnih suglasnika)
Npr: iti - ii > doi, poi, nai
Nai oblici doi, poi i nai su iz 14. stoljea.
Npr: na + idem > najdem > naem
po + idem > pojdem > poem
do + idem > dojdem > doem
Izvan ove kategorije nemamo nigdje ovu progresivnu jotaciju.
Prefiks mora zavravati vokalom, gdje e prijei u j. tj > ; dj >

2. Druga jotacija - ijekavska jotacija

5
Poetak 14. stoljea. Provodi se samo u jekavskim govorima (samo u tokavskom govoru).
Staroslavensko jat () zamijenjeno sa je.
Npr: lpota > l - je - pota > ljepota
lp > l - ije - p > lijep
nnost > n - je - nost > njenost
mlan > ml - ije - an > mlijean (nema jotacije)
Obuhvaeni samo suglasnici l, n, izvan njih nema jotacije.

3. Trea jotacija - sekundarna jotacija

Najnovija jotacija 17. stoljea. Sekundarni dodir izmeu nepalatalnog suglasnika i -6je, -6ji, -6ju i -6ja.
Suglasnici koji se jotiraju: t, d, l, n, m, p, b, v.
Ne jotiraju se s, z, k.

Npr: labud - 6ji > la - bud - ji > la - bu - dji > labui

Poluglas 6 onemoguava dosir d i j, te nema jotacije.
Kada iza poluglasa stoji slog sa punim vokalom, poluglas mora ispasti (14. stoljee).
U 11. stoljeu nee se dogoditi jotacija jer je na mjestu poluglasa ostala granica sloga.
U 14. stoljeu u Hrvatskoj se mijenja osjeaj za granicu sloga. Tada d i j pripadaju istom slogu, te se
ostvaruju uvjeti za jotaciju.
Uvjeti: 1. morao je otpasti poluglas
2. stara granica sloga na mjestu poluglasa
3. u 14. stoljeu granica sloga se premjeta
4. ostvaruje se jotacija
Jotacija ostvarena nakon niza drugih promjena, zato se zove sekundarna jotacija.
Sluajevi gdje se ne ostvaruje jotacija:
Npr: pas - pasji
koza - kozji
gora - gorje

Kategorije sekundarne jotacije

a) pridjevi izvedeni nastavkom -ji

Npr: div -6ji > divlji
elet - 6ji > telei
Ova jotacija nije tipina za sve hrvatske dijalekte. Knjievni jezik ima sve te jotacije.
b) glagolske imenice koje se prave pomou sufiksa -6je od glagolskog trpnog pridjeva
Npr: itan - 6je > itanje
porinut - 6je > porinue
roen - 6je > roenje
nagnut - 6je > nagnue
doae doast + je > doastje > doase > doae
c) instrumental imenica enskog roda na suglasnik (tzv. imenice i-vrste), u genitivu imaju nastavak -i
Npr: kost - 6ju > kostju > kosu > kou (jednaenje po mjestu tvorbe)
ljubav - 6ju > ljubavlju
stvar - 6ju > stvarju (nema jotacije)
misl - 6ju > mislju > milju
d) zbirne imenice koje se izvode sufiksom -je
PrimjeR.snop - 6je > snoplje
grob - 6je > grobje > groblje
grm - 6je > grmlje
list - 6je > lise > lie
naziv - 6je > nazivlje
grozd - 6je > grozdje > groze > groe (jednaenje po mjestu tvorbe)
e) apstraktne imenice koje se izvode sufiksom -je
Npr: vesel - 6je > veselje
milosrd - 6je > milosre

6
 znamen - 6je > znamenje
f) pojedinane tvorbe, sufiks -6ja, -6jak
Npr: brat - 6ja > braa
net - 6ja > neak
krst - 6janin > kranin
Imenice stranog porijekla
Npr: d6jak > ak
d6javao > avao

Primjeri: jak - ji > jai praslavenska jotacija

opazi - en > opazi - en > opazjen > opaen praslavenska jotacija
sol - 6ju > sol - ju > solju nova jotacija, c) kategorija
dal - ji > dalji praslavenska jotacija
proletje > prol - je - tje > proljee sekundarna jotacija
zvijezd - 6je > zvijezd - je > zvijeze > zvijee
iprag - 6je > ipraje
drhtjem > drem > drem praslavenska jotacija

MORFOLOGIJA

Vrste rijei

Rijei se dijele na promjenjive i nepromjenjive.

Promjenjive:
1. imenice
2. zamjenice
3. pridjevi
4. glagoli
5. brojevi (djelomino promjenjivi)
Nepromjenjive:
1. prilozi
2. prijedlozi
3. veznici
4. estice
5. usklici
Nepromjenjive vrste rijei nemaju svojih posebnih oblika ni u padeima, ni u licima.

IMENICE

Gramatika obiljeja imenica

Imaju deklinaciju ili sklonidbu.

Imaju kao gramatiko obiljeje; rod (muki, enski, srednji), broj (jednina, mnoina) i pade (nominativ,
genitiv, dativ, akuzativ, lokativ, vokativ i instrumental).
Lat. Casus=vrsta glagolske imenice koja bi znaila padanje jer su strai gramatiari doivljavali sklonidbu
imenice kao padanje iz nominativa prema instrumentalu. Deklinacija, lat. Declinare=udaljavanje osnovnog
oblika, nominativa. Podjelu padea prema znaenju koje se vidi iz pitanja koje se postavlja.
Nominativ i vokativ su tzv. nezavisni padei u reenici imaju funkciju koja omugaava da mogu
nezavisno stajati u odnosu na reenicu. Ostali padei zovu se zavisni (kosi) padei.

Leksika svojstva imenica

Osim gramatikog obiljeja imenice, imenice imaju svoja leksika svojstva. Leksiko svojstvo imenice je
njezino znaenje semantika.
1. Meu leksike osobine se istie kategorija predmetnosti. Imenica uvijek znai neki predmet, pojam,
neto to bismo mogli nacrtati.
2. S obzirom na znaenje, znanost koja se bavi znaenjima zove se semantika. Semantika kategorija
imenica dijeli imenice na:

7
 a) vlastite - imena ljudi, zemljopisnih pojmova, rijeka, planina, Znanost koja se bavi imenima
zove se onomastika. Posebna podruja unutar te znanosti: antroponimija, hidronimija,
etnonimija (imena naroda).
b) ope - se definiraju kao:
1. Ime za skup predmeta koje imaju zajednike osobine ali i od kojih i svaki ima neku posebnu
osobinu po kojoj moe dobiti posebno ime. Na Npr: ena - to je skup odreenih
karakteristika, no sve te ene imaju svoje posebnosti - glumica, uiteljica.
2. Dalje se ope imenice dijele prema tome to oznaavaju, na ono to znae. Npr: kamen,
biljka.
3. Skup pojedinanih primjeraka shvaenih kao cjelina. To su primjera tipa plemstvo,
graanstvo. Tu spadaju skupovi gdje pojedina tvar gubi svoju posebnost kao: cvijee, perje.
4. Imenice koje znae neku tvar, gradivo, materijal: voda, pijesak, mlijeko, brano.
3. S obzirom na dodir koji ovjek ostvaruje s njima:
a) konkretne ili stvarne
b) apstraktne ili mislene
Njihova izrazita podjela je teorijski nemogua jer postoji itav niz imenica gdje se ta kategorija ne
moe uzeti kao kriterij podjele. Npr: vila, vampir. Imenice gdje osjetilima ne moemo spoznati:
radost, ljubav, narod, drava.

U svakom jeziku koji ima deklinaciju, sve se imenice dijele u posebne sklonidbene tipove. Klasifikacijski
kriteriji mogu biti razliiti, ak u okviru jednog jezika mogu biti razliiti. Osnovni klasifikacijski princip je temeljen
na rodu i padenom nastavku (padenom obiljeju).
Tri grupa hrvatskih imenica, unutar vrste imamo dva kriterija: kriterij roda i kriterij nastavka u genitivu
jednine. Dodatni kriterij: zavretak nominativa jednine.

Grupa Rod Nominativ jednine Genitiv jednine Vrsta

I. Muki / srednji -0, -i, / -o, -e -a a-vrsta
II. enski -a -e e-vrsta
III. -i, -ao -i i-vrsta

Npr: izvor izvora (a-vrsta)

ena ene (e-vrsta)
ruka ruke (e-vrsta)
papa pape (e-vrsta)
vojvoda vojvode (e-vrsta)
zeko zeke (e-vrsta)
rije rijei (i-vrsta)
misao misli (i-vrsta)

1. Prva (I) grupa

Jednina imenica

Imenice mukog roda koje pripadaju a-vrsti. Najbrojnije su one sa nultim nastavkom (zavravaju na suglasnik),
ista osnova.
Npr: grad - nastavak=0
grad - a

N grad -0 kralj -0 (tko, to?)

G grada -a kralja -a (koga, ega?)
D gradu -u kralju -u (komu, emu?)
A grad -0 kralja -a (koga, to?)
V grade -e kralju -u (oj!)
L gradu -u kralju -u (komu, emu?)
I gradom -om kraljem -em (s kim, s im?)

d-nepalatalni (tvrdi) lj-palatalni suglasnik (meki)

8
 N=A G=A
D=L D=V=L

Tri padea koji nisu jednaka zahtijevaju komentar. Vokativ i akuzativ razlikuju se to se razlikuju osnovu
po tipu suglasnika. Ako se osnova zavrava na tvrdi suglanik, onda u vokativu ima nastavak -e (grade, ivote,
ovjee, izvore, sine, dome). Ako se osnova zavrava na palatal, vokativ ima nastavak -u (kralju, zmaju, puu).
Ova razlika predstavlja varijaciju nastanka iz prolosti.
Instrumental mukog roda a-vrste iza tvrdog suglasnika dolazi nastavak -om, a iza mekog nastavak -em
(gradom, kraljem). Ova razlika vidi se i u mnoini (gradovi, kraljevi).
Hrvatska specifinost - razlika u akuzativu. Kod grada nominativ je jednak akuzativu, a kod kralja genitiv je
jednak akuzativu. Kralj je bie, ivo. Grad je predmet, a njegova je oznaka neiv. Temelji se na opreci ivo-
neivo. Kad imenica znai ivo, akuzativ je jednak genitivu. Kad imenica znai predmet, onda je akuzativ jednak
nominativu.

Postoje odstupanja.

1. ako je u pitanju neka biljka, grupacija, onda je A=N (npr. Odrali smo kongres. Kad imenica oznaav skup
2. kad je u pitanju cvijet A=N (npr. Ubrala sam cvijet), predmet
3. neto to je nekad bilo ivo A=G (npr. Pokopali su mrtvaca)
4. imenica koja znai ivo bie postane naziv neke institucije, kluba A=G (npr. Policija je uhvatila hajduka,
Dinamo je pobijedio NK Hajduk/Hajduka - dvostruka)
5. narod, puk A=N (npr. Pobijedili smo narod)
6. imenice koje zavravaju na specifian suglasnik, kod dvoslonih i jednoslonih imenica
Npr: kepec-om (slogovna disimilacija - razjednaavanje) - ne: kepec-em (dva e se ne podnose)
je-om
pade-om
prijatelj-em (troslona imenica)
7. imenice koje zavravaju na -r
Npr: -ar pekar V pekare/pekaru (preferiramo pekaru)
gospodar V gospodaru
car V care
-er biser V bisere/biseru
-ir pastir V pastire/pastiru
8. imenice stranog porijekla
Npr: -or doktor V doktore (uvijek -e!)
-ur providur V providure (uvijek -e!)
-ar slikar I slikarom/slikarem
gospodar I gospodarom
svekar I svekrom
9. imenice koje ispred -r imaju nepostojano a
Npr: -ar vjetar I vjetrom
-ar svekar I svekrom
10. nastavak -u vokativu imaju imenice koje znae ime naroda a zavravaju na -z
Npr: kinez V kinezu
francuz V francuzu
11. imenice koje zavravaju skupom -tk, -zg, -k (nastavak -u)
Npr: patak V patku (pate)
mozak V mozgu (moze) mozak - mozg-e
12. omoguava palatalizaciju, uva osnovu
Npr: cvrak V cvrku
tetak V tetku
put I putom/putem (konkretni put, sa prijedlogom/nain, bez prijedloga)

15 sklonidbenih tipova

1. tip grad imenice bez promjene

2. tip nokat G nokta spadaju imenice mukog roda s nepostojanim a
3. tip otoanin n otoani posebna mnoina (-in otpada)
4. tip vojnik V vojnie zavravaju na -k, -g, -h; vokativ i instrumental palatalizacija

9
5. tip vorak G vorka zavravaju na -ak, nepostojano a
6. tip kralj imenice mukog roda zavravaju na palatal
7. tip stric
8. tip mislilac G mislioca zavravaju na -ac
mis-lil-ca (-l prelazi u -o u 14. stoljeu)
n mislioci
g mis-li-la-ca (nominativ jednine i genitiv mnoine sa -l, svi ostali sa -o)
9. tip aneo G anel-a (u nominativu jednine i genitivu mnoine sauvano -o, u ostalim -l)
10. tip ovjek n ljudi mnoina
g ljudi (ovaj nastavak imaju imenice koje imaju neku mjeru: mjeseci, ari)
11. tip strane imenice, zavravaju na -e, -o
bife G bife-a (bife smo doivjeli kao osnovicu, na koju dodajemo nastavke)
sako G sako-a
bijenale G bijenal-a
finale G final-a
taksi G taksi-a/taksija (strana imenica kao osnova; stvara se zijev, pa se dodaje -j)
iri L iriju
kivi G kivija
Dante G Dantea
Verdi G Verdija
subjekt G subjekta (ne kae se subjekat)
objekt G objekta
koncert G koncerta
12. tip Hrvoje G Hrvoja imenice mukog roda
13. tip raupanko imenice
14. tip Marko G Marka
15. tip Juni G Juna imena mjeseci (internacionalna)

Mnoina imenica

n -i / -ov / -ev ivoti gradovi kraljevi

g -a / -i / -iju ivota gradova kraljeva
d -ima ivotima gradovima kraljevima
a -e ivote gradove kraljeve
v =N ivoti gradovi kraljevi
l =D ivotima gradovima kraljevima
i =D ivotima gradovima kraljevima

d=l=i (specifinost tokavskog dijalekta, padeni sinkretizam)

-ov, -ev proirenje, umetak - dobijamo dugu mnoinu, osnova rijei je produena umetkom. Ovisi o tome
na to zavrava osnova:
a) tvrdi suglasnik -ov (sokolovi)
b) palatal -ev (zmajevi, jeevi)
Pojavljuje se u svim padeima.
Vieslone imenice imaju kratku mnoinu (student, uenik), jednoslone/dvoslone imaju proirenje. Ovo je
pravilo ali ima odstupanja.
Npr: mrav mravi
pas psi
prst prsti
gost gosti
Kratku mnoinu redoviti imaju imenice koje znae imena naroda (rusi, koti), kao i nazivi valuta (jeni) i
mjerne jedinice (jardi). Takoer kratku mnoinu imaju psuenice (knedli, nicli). Postoje jedan broj imenica koje
imaju i kratku i dugu mnoinu zavisno od znaenja:
Npr: par parovi (ljudi) pari (broj, npr. pet pari arapa)
sat sati (vrijeme) satovi (predmet)
akt akti (spis) aktovi (dijelovi igrokaza; golo tijelo)
in ini (djelo) inovi (podjela kazalinog komada)

10
Ima imenica koje nemaju pravu mnoinu.
Npr: brat braa
gospodin gospoda
vlastelin vlastela

Imenice tipa na -io

Npr: radio G radi-a radija (ubacuje se slovo j)
Antonio G Antoni-a Antonija
Pravopis: I radijem
I Antonijem
Jez. savjet. I radiom (preferira se ovaj oblik)
I Antonijem Antonijom (preferira se oblik sa -om)

Slaganje imenica uz brojeve.

2,3,4 kralja
5, kraljeva
Broj 5 brojevnu imenicu ima u genitivu mnoine, a brojei 2-4 brojevnu imenicu imaju u genitivu jednine. Dvojina
2,22,12, ostavila je tragove na morfolokom sustavu kao oblik kralja - nominativ dvojine.

Imenice srednjeg roda koje se zavravaju u nominativu jednine na -o i -e. Izuzetak je imenica doba
(zavrava na -a).

-o -e

N selo -o polje -e (tko, to?)

G sela -a polja -a (koga, ega?)
D selu -u polju -u (komu, emu?)
A selo -o polje -e (koga, to?)
V selo -o polje -e (oj!)
L selu -u polju -u (komu, emu?)
I selom -om poljem -em (s kim, s im?)

N=A=V N=A=V

Tzv. Pluralia tantum - imenice koje imaju samo mnoinu i srednjeg su roda (vrata, lea usta, kola, plua)
te se imenice dekliniraju iskljuivo u mnoini. Kod genitiva mnoine (vrata, usta) moe se pojaviti nastavak -iju
(vratiju, ustiju)

-n, -t Proirenje osnove, nekada pripadalo osnovi, a danas se samo doima kao proirenje.
Npr: N ime tele (tko, to?)
G ime-n-a tele-t-a (koga, ega?)
D ime-n-u tele-t-u (komu, emu?)
A ime tele (koga, to?)
V ime tele (oj!)
L ime-n-u tele-t-u (komu, emu?)
I ime-n-om tele-t-om (s kim, s im?)
Osnovica je zapravo imen- i telet-, jer se osnova dobija oduzimanjem genitivnog nastavka u genitivu
jednine. Dodavanjem nastavka za pridjev (imen-ski). Imamo problema u mnoini. To je zborna mnoina na -ad
(telad, dugmad, pilad). To je najee onda kad imenice znae ivo bie. Moe se pojaviti prava mnoina (pilii),
no ako imenica ne znai ivo bie, onda nee imati takvu mnoinu.
Npr: N tele telad (tko, to?)
G teleta teladi (koga, ega?)
D teletu (komu, emu?)
A tele telad (koga, to?)
V tele (oj!)
L teletu (komu, emu?)
I teletom (s kim, s im?)

11
 Meu imenice srednjeg roda spada imenica podne koja ima proirenje na -v (podneva). Ovo proirenje je
tipino za ovu imenicu.
Npr: N podne (tko, to?)
G podneva (koga, ega?)
D podnevu (komu, emu?)
A podne (koga, to?)
V podne (oj!)
L podnevu (komu, emu?)
I podnevom (s kim, s im?)
U ovaj tip promjene spada imenica drvo. Ona moe imati dva tipa deklinacije, ovisno o znaenju. Ako
imenica znai ivo stablo, onda je genitiv drveta, a ako znai grau, onda je genitiv drva. Ono je bez proirenja.
Razliita mnoina (drvee-drva).
Npr: N drvo drvo drvo drva (tko, to?)
G drveta drvee drva drva (koga, ega?)
D drvetu drveu drvu (komu, emu?)
A drvo (koga, to?)
V drvo (oj!)
L (komu, emu?)
I (s kim, s im?)
Meu imenice srednjeg roda spadaju imenice oko, uho, a u mnoini imamo razliite oblike ovisno o
znaenju. Kad se imenice oko, uho pojavljuju u pravom znaenju, onda je mnoina oi, ui. Ako je njihovo
znaenje neto drugo, onda je mnoina oka, uha (na loncu).
Npr: n oko oko uho uho (tko, to?)
g oi oka ui uha (koga, ega?)
d (komu, emu?)
a (koga, to?)
v (oj!)
l (komu, emu?)
i (s kim, s im)
Imenice srednjeg roda tipa udo, nebo, tijelo, kolo (kota). Te imenice u mnoini, u starom jeziku pripadale
su -s osnovi (uda-udesa, neba-nebesa). Pomaknuto znaenje. One mogu imati jednostavnu mnoinu.
Npr: n uda neba tijela kola (tko, to?)
g udesa nebesa tjelesa kola (koga, ega?)
d udesu (komu, emu?)
a (koga, to?)
v (oj!)
l (komu, emu?)
i (s kim, s im)
Imenica veer (enski rod)
Imenica doba (srednjeg roda) se najee ne deklinira, ono je u nominativnom obliku, ali se moe
deklinirati.
U srednji rod idu zbirne imenice lie, cvijee.
Imenica dijete. Ima specifinu mnoinu (djeca), koja se deklinira kao enski rod.
Npr: N dijete djeca (tko, to?)
G djeteta (koga, ega?)
D (komu, emu?)
A (koga, to?)
V (oj!)
L (komu, emu?)
I (s kim, s im)
Genitiv mnoine sa grupom suglasnika (pismo, stablo). Genitiv mnoine (pisama, stabala). Izmeu
suglasnika postoji umetanje jednog nepostojanog a. Ako se na kraju osnove nalazi -st, -t, -zd, -d, onda se
umee nepostojano a.
Npr: n pisma stabla (tko, to?)
g pisama stabala (koga, ega?)
d (komu, emu?)
a (koga, to?)
v (oj!)
l (komu, emu?)

12
 i (s kim, s im)

2. Druga (II) grupa

E-vrsta

Imenice enskog roda. Dobila je ime zbog genitivnog nastavka.

N ena -a ene -e (tko, to?)

G ene -e ena -a (koga, ega?)
D eni -i enama -a (komu, emu?)
A enu -u ene -e (koga, to?)
V eno -o ene -e (oj!)
L eni -i enama -a (komu, emu?)
I enom -om enama -a (s kim, s im?)

U ovu kategoriju spadaju sve imenice enskog roda koje se zavravaju na -a:
a) zbirne imenice tipa braa, djeca, vlastela, gospoda
b) imenice koje oznaavaju osobe mukog spola ali su gramatiko enskog roda (vojvoda, papa, sluga)
c) muka imena koja zavravaju na -a (Nikola, Andrija)
d) imenice koje znae umiljenicu i umanjenicu, koje su dvoslone (zeko, ujo, Ivo, Vlaho, Jure)
e) imenice kao novine, hlae, naoale (dekliniraju se samo u mnoini)
f) imenica mati sa specifinom deklinacijom

Mogu imati drugaiji tip vokativa:

a) vieslona imena tipa Karolina, barbara u vokativu imaju nastavak -a, isti kao nominativ
b) vlastita imenica sa grupom suglasnika (Blanka, Vesna), vokativ je jednak nominativu
c) rodbinski nazivi (gazda, mama, tata, strina, ujna) imaju vokativ jednak nominativu
d) imena i prezimena mukog roda koja imaju vokativ na -a (Nikola), isti kao i nominativ
e) nastavak -e (setrica-sestrice, Janice, Nikice)
f) ako imenica na -ica moe oznaavati i muku i ensku osobu tada je vokativ dvostruk (kukavica-
kukavico-kukavice)
g) vokativni nastavak na -o, vlastita imena Nada-Nado
h) ako se imenice odmila zavravaju na -o (zloo, braco, ujo, Niko), vokativ je jednak nominativu (zloo-
zloo), ali se mijenjaju naglasci. Dugouzlazni naglasak mijenja se u dugosilazni.

Deklinacija vlasttih imena i prezimena ako se zavraju na -a:

a) ime mukog roda, onda se deklinira i ime i prezime
N Ivan Juri (tko, to?)
G Ivana Juria (koga, ega?)
D Ivanu Juriu (komu, emu?)
A (koga, to?)
V (oj!)
L (komu, emu?)
I (s kim, s im?)
b) ensko ime, deklinira se samo ime
N Ivana Juri (tko, to?)
G Ivane Juri (koga, ega?)
D Ivani Juri (komu, emu?)
A (koga, to?)
V (oj!)
L (komu, emu?)
I (s kim, s im?)
c) ako se prezime pojavljuje kao enskog roda, onda se ono ne deklinira
N Marija Znika (tko, to?)
G Marije Znika (koga, ega?)
D Mariji Znika (komu, emu?)
A (koga, to?)
V (oj!)

13
 L (komu, emu?)
I (s kim, s im?)
d) tip prezimena koja zavrava na -e, deklinira se kao imenice enskog roda, e-vrste, deklinira se i ime i
prezime
N Ivan Hraste (tko, to?)
G Ivanu Hraste (koga, ega?)
D Ivani Hrasti (komu, emu?)
A (koga, to?)
V (oj!)
L (komu, emu?)
I (s kim, s im?)

Imenice enskog roda, ako se osnova zavrava na velar (k, g, h) u dativu i vokativu dolazi do sibilarizacije
(2. palatalizacije). Problem - genitiv mnoine imenica e-vrste. Nastavak je -a. Ako se imenica u osnovi zavrava
na jedan suglasnik (ruka), onda nema problema. Ako se osnova zavrava na dva suglasnika, moe se pojaviti tri
nastavka:
1. -(a)+a naranaa
2. -a narana
3. -i narani
Ako postoji mogunost uporabe sva tri nastavka, preporua se prvi (-a+a), nakon njega drugi, tek na kraju
trei. Nema pisanog pravila. Ovaj proces u hrvatskom jeziku nije stabiliziran. Izvorni govornik koristi sva tri tipa u
ivom jeziku, zato se ne moe uspostaviti pravilo.
Npr: bajka bajka
bajki (nema prvog nastavka sa nepostojanim a, preporua se oblik sa -a)
majka majka
majki
zemlja zemalja
Skupina -db, -b, -b (rastavlja se sa nepostojanim a)
naredba naredaba
Skupina -vc (rastavlja se sa nepostojanim a)
ovca ovaca
Sufiks -nja (nikad se ne rastavlja sa nepostojanim a)
enja enja
Dvostrukost
trenja (voka) trenja (potres)
treanja trenja

Imenica mati spada u r-osnovu. Zajedno s imenicom ki. Novijeg tipa. Nastavci su isti kao i kod imenica
e-vrste, razlikuje se samo osnova. Ona se vidi u svom istom obliku u akuzativu. Normativni problem - imenica
mati glasi samo tako u nominativu, a u akuzativu glasi mater.

N mati -a (tko, to?)

G mater-e -e (koga, ega?)
D mater-i -i (komu, emu?)
A mater - (koga, to?)
V mati - (oj!)
L mater-i -i (komu, emu?)
I mater-om -om (s kim, s im?)

I-vrsta

Sklanjaju se imenice enskog roda koje se u nominativu zavravaju na suglasnik, one koje zavravaju na - ao,
-ad i na -ost. Toj skupini pridruujemo imenicu ki (koja je pripadala starim r-osnovama).

N kost - kost-i -i (tko, to?)

G kost-i -i kost-i/ju -i/ju (koga, ega?)
D kost-i -i kost-ima -ima (komu, emu?)
A kost - kosti-i -i (koga, to?)

14
 V kost-i -i kost-i -i (oj!)
L kost-i -i kost-ima -ima (komu, emu?)
I kost-i/u -i/u kost-ima -ima (s kim, s im?)

N=A, svi ostali kosi padei imaju nastavak -i, osim to instrumental moe imati osim nastavka -i i nastavak
-ju.

N ki - (tko, to?)
G ker-i -i (koga, ega?)
D ker-i -i (komu, emu?)
A ker - (koga, to?)
V ker-i -i (oj!)
L ker-i -i (komu, emu?)
I ker-i/ju -i/ju (s kim, s im?)

Nominativ moe glasiti samo ki, a akuzativ samo keri. Ne smije se izjednaiti nominativ i akuzativ.
Postoji jedan problem koji se vee za instrumental. Primarni nastavak je na -ju, no poto je cijela paradigma na
-i, on se poinje povoditi za njima. To je nova inovacija (15-16 st).
Pravila: na koji se suglasnik zabrava osnova, da li neto u kontekstu govori o padeu. Ako osnova
zavrava na , , lj onda se vri palatalizacija. Primjer: ud, hrid, mjed imaju nastavak -i, jer se inae udaljujemo
od osnove. Jesen, studen, mlade, sitne dodajemo nastavak -i (studeni). Nastavak -ju ne moramo
upotrebljavati onda ako iz konteksta vidimo o kojem se padeu radi (pridjev). Npr. pridjev dobar uz imenicu stvor
- sintagma s dobrom stvari - dobrom pokazuje da se radi o instrumentalu. Sintagma bojom pomoi. Moe se
upotrijebiti i nastavak -ju, ali nije potrebno. Kod suglasnika t, d, l, n, p, v, b provodi se sekundarna jotacija, i
ovisno o fonemskom slijedu jednaenje po mjestu tvorbe (smrt-smru). Imenice oi i ui u mnoini se dekliniraju
po i-vrsti, to znai da e u genitivu imati nastavak -iju (oiju). Taj nastavak je ostatak stare dvojine. Nastavak
-iju se proirio na druge imenice (prsa-prsiju, kosti-kostiju). Mnoina ovih imenica ima nastavak -i. U jeziku se
opaa tendencija da se nastavak -iju eliminira. Imenica misao, pogibao - osnova se dobija iz genitiva, a ona nam
pokazuje da u nominativu imamo dvije glasovne promjene.
Npr.: misao: mis6l6 > misal
misl-i (od ovoga dobijamo osnovu)
Zbirne imenice na -ad (janjad, pilad), iako su zbirne dekliniraju se samo u jendini. Imenice na -ost
(mladost) imaju instrumental na -u (mladou).

ZAMJENICE

One zamjenjuju imenice ili neke druge rijei, upuujui na njih kao na neto to je poznato, oznaeno,
upuuju na neki osobinu i sl. One se klasificiraju po dva kriterija:

1. po funkciji
a) imenike zamjenice (zamjenjuju imenice)
b) pridjevske zamjenice (zamjenjuju pridjeve)
2. po znaenju
a) line (osobne)
b) povratne
c) posvojne
d) posvojno-povratna
e) upitne
f) pokazne
g) odnosne
h) neodreene

Line zamjenice

Line zamjenice su one koje izraavaju odnose meu sudionicima u razgovoru. Karakteristika je da u 1. i
2. licu ne razlikuju rod, a u 3. razlikuju muki, enski i srednji rod i u jednini i mnoini. To su bile prvotno pokazne
zamjenice pa zato znaju rod.

15
Jednina.

N ja (tko, to?)
G mene (koga, ega?)
D meni/mi (komu, emu?)
A mene/me (koga, to?)
V (oj!)
L (o) meni (komu, emu?)
I (sa) mnom/mnome (s kim, s im?)

Imamo razliitu osnovu. U kosim padeima imamo drugu osnovu. Imamo dvostruke oblike (due-
naglaene i krae-nenaglaeni (enklitike). Karakteristika je naglaenih oblika da moraju doi na prijedloge, a
nenaglaeni moraju se naslanjati na naglaenu rije uz sebe, ne mogu stajati uz prijedloge jer oni nemaju
naglaska.

Primjer: od mene < od mene Prijedlog sam po sebi nema naglaska, on ga dobija uz naglaenu rije.
daj mi Tvore jednu glasovnu cjelinu

Enklitika nema naglaska, ona ne istie osobu o kojoj se govori. Kod naglaenih oblika imamo semantiku
naglaenost. Prividno odstupanje koje se tie akuzativa. G = A (i mukog roda koje znai ivo bie). No me ne bi
mogao doi uz prijedlog, nema naglaska.
Primjer: Mislio je na me n me < na m.
Mijenja se kvaliteta, ali se ne mijenja kvantiteta. U starom jeziku akuzativ je primarno znaio me. Tek
kasnije, iz genitiva je prodrlo ono mene. Mene postaje naglaeni oblik (enklitika). Prijedlone veze govore o
starini tog oblika me. Iz tog razloga to uz prijedlog dolazi. Uz instrumental imamo dva oblika, vezano je za to
imamo li prijedlog ili ne. Puni oblici i enklitiki oblici. Ne zovemo ih punim i kratkim oblicima! Zanaglasnice.

N ti on ona ono (tko, to?)

G tebe/te njega/ga nje/je njega/ga (koga, ega?)
D tebi/ti njemu/mu njoj/joj njemu/mu (komu, emu?)
A tebe/te njega/ga nju/je/ju njega/ga (koga, to?)
V ti (oj!)
L (o) tebi (o) njemu (o) njoj (o) njemu/njem (komu, emu?)
I (s) tobom (s) njim/njime (s) njom/njome (s) njim/njime (s kim, s im?)

-ju je obavezno onda kad se ispred njega nalazi slog -je, bilo u kojem kontekstu (Nije je vidio-Niju ju vidio)

Mnoina.

n mi vi oni one ona (tko, to?)

g nas, nas vas, vas njih/ih njih/ih njih/ih (koga, ega?)
d nama/nam vama/vam njima/im njima/im njima/im (komu, emu?)
a nas, nas vas, vas njih/ih njih/ih njih/ih (koga, to?)
v vi (oj!)
l (o) nama (o) vama (o) njima (o) njima (o) njima (komu, emu?)
i (s) nama (s) vama (s) njima (s) njima (s) njima (s kim, s im?)

Enklitike oblike imamo samo u dativu i akuzativu. U akuzativu je razlika u naglasku, jedan je naglaen a
drugi nenaglaen. Napomena - u obinom jeziku mi, vi znai mnoinu lica, no postoji tzv. sveana mnoina
koje rabe kraljevi, papa. Postoji tzv. sk-nasta mnoina i ona se rabi u znanosti (npr. Pronali smo a radi se o
jednoj osobi). Pravopisno pravilo u vezi s vi (veliko i malo slovo).

Posvojne zamjenice

1. moj moja moje na naa nae

2. tvoj tvoja tvoje va vaa vae
3. njegov njegovo njezin njihov njihova njihovo

16
 Moj, tvoj - standardna norma predvia deklinaciju (mojega, mojemu) , ali se doputa u razgovoru
nedeklinirani oblik (mogu, moga). Neka promjena stoga to su j i palatali i privlae vokal e.
Na, va - naemu, vaemu.
Zamjenice za 3. lice njegov, njezin imaju tvrdu promjenu to znai da je nastavak -oga, -omu.
Zamjenice njega, njezin, njihov - obavezna je uporaba tzv. promjene kao u neodreenom vidu pridjeva, to
znai da emo npr. sintagmu Njegov otac deklinirati:

N njegov otac (tko, to?)

G njegova oca (koga, ega?)
D njegovu ocu (komu, emu?)
A njegova oca (koga, to?)
V (oj!)
L (o) njegovu ocu (komu, emu?)
I (s) njegovim ocem (s kim, s im?)

Posvojne zamjenice na, va - one u dativu i instrumentalu mnoine mogu imati dva oblika: naim(a),
vaim(a) to ovisi od toga upotrebljava se zamjenica sama ili uz imenicu. Ako uz zamjenicu stoji imenica, npr.
Nai roditelji, onda emo uporabiti krai oblik zamjenice: Uputili smo poziv naim roditeljima. U smislu nekog
pripadanja: Sudac je dosudio poen naima. Uz posvojne zamjenice ide i posvojna zamjenica za svako lice - svoj.
Upotrebljava se onda kad se posvajanje pripisuje subjektu. To znai, ako elite rei: Moja mama danas ide u
Be. Daj mi svoju knjigu. Svoj moe znaiti vlastiti, srodan, nezavisan. Npr. Ja iamm svoj sud. Mi smo svoji
(rodbina).

Promjena posvojnih zamjenica.

N moj moja moje (tko, to?)

G mojeg(a)/mog(a) moje mojeg(a)/mog(a) (koga, ega?)
D mojem(u)/mom(e) mojoj mojem(u)/mom(u) (komu, emu?)
A mojeg(a)/mog(a) moju moje (koga, to?)
V moj moja (oj!)
L (o) mojem(u)/mom(e) (o) mojoj (o) mojemu(u)/mom(e) (komu, emu?)
I (s) mojim (s) mojom (s) mojim (s kim, s im?)

n moji moje moja (tko, to?)

g mojih mojih mojih (koga, ega?)
d mojim(a) mojim(a) mojim(a) (komu, emu?)
a moje moje moja (koga, to?)
v moji moje moja (oj!)
l (o) mojim(a) (o) mojim(a) (o) mojim(a) (komu, emu?)
i (s) mojim(a) (s) mojim(a) (s) mojim(a) (s kim, s im?)

Pokazne zamjenice

N ovaj ova ovo (tko, to?)

G ovog(a) ove ovog(a) (koga, ega?)
D ovom(u/e) ovoj ovom(u/e) (komu, emu?)
A ovog(a) ovu ovo (koga, to?)
V (oj!)
L (o) ovom(u/e) (o) ovoj (o) ovom(u/e) komu, emu?)
I (s) ovim(e) (s) ovom (s) ovim (s kim, s im?)

n ovi ove ova (tko, to?)

g ovih ovih ovih (koga, ega?)
d ovim(a) ovim(a) ovim(a) (komu, emu?)
a ove ove ova (koga, to?)
v (oj!)
l (o) ovim(a) (o) ovim(a) (o) ovim(a) (komu, emu?)
i (s) ovim(a) (s) ovim(a) (s) ovim(a) (s kim, s im?)

17
 Postoje i pokazni zamjeniki pridjevi: ovakav, onakav, takav (kakav?), a ako odgovaraju na pitanje koliki?
onda su to: onoliki, toliko.
Problem - odnos ovaj-taj kad se upotrebljava u nekom kontekstu. Kad govorimo o nekom problemu: ovaj -
problem o kome emo tek govoriti. Kad se u tekstu govori o neem to je ve reeno, onda se na to poziva
zamjenicom taj (takav, toliki). Za ono to emo tek rei za to se rabi zamjenica ovaj (ovoliki).

Odnosne zamjenice

N koji koja koje (tko, to?)

G kojeg(a) koje kojeg(a) (koga, ega?)
D kojem(u) kojoj kojem(u) (komu, emu?)
A kojeg(a) koju koje (koga, to?)
V (oj!)
L (o) kojem(u) (o) kojoj (o) kojemu(u) (komu, emu?)
I (s) kojim (s) kojom (s) kojim (s kim, s im?)

n koji koje koja (tko, to?)

g kojih kojih kojih (koga, ega?)
d kojim(a) kojim(a) kojim(a) (komu, emu?)
a koje koje koja (koga, to?)
v (oj!)
l (o) kojim(a) (o) kojim(a) (o) kojim(a) (komu, emu?)
i (s) kojim(a) (s) kojim(a) (s) kojim(a) (s kim, s im?)

Odnosne su zamjenice zato to se pomou njih rade odnosne reenice i to se koriste za utvrivanje
odnosa prema neem to je u reenici ve reeno i to se eli objasniti. Napomena: uvije odnosna zamjenica
mora imati puni oblik: ovjek kojega sam upoznala.

Upitne zamjenice

N tko to (tko, to?)

G koga ega (koga, ega?)
D komu emu (komu, emu?)
A koga to (koga, to?)
V (oj!)
L (o) komu (o) emu (komu, emu?)
I (s) kim (s) im (s kim, s im?)

Tko (ivo), to (neivo). Kad se uz zamjenice tko ili to pojavljuje prefiks ni- i i- (nitko, nita, itko, ita),
onda se prijedlog umee izmeu ta dva djela: Primjer: Ni od koga.

Zamjeniki pridjevi

N sav sva sve (tko, to?)

G (koga, ega?)
D (komu, emu?)
A (koga, to?)
V (oj!)
L (komu, emu?)
I (s kim, s im?)

Sav, sva, sve (zamjeniki pridjevi - opa zamjenica). Za srednji rod se kae sve (ne svo). Sa dodavanjem
prefiksa mogu se dobiti dva specijalna znaenja (tko-netko, to-neto. tko- svatko, ta - svata, tko-itko, ta-ita).
Koji (nekoji, neiji), nikojo, niiji, ikoji, iiji, svakoji, svaiji, tota.

Problem: Tko god zna neka kae (svatko koji zna) - svatko
to god uradim nije dobro (sve to uradim) - sve
Zna li tkogod (zna li netko) - netko
Uradi togod (uradi neto) - neto

18
PRIDJEVI

Pridjevi su rijei kojima se izriu svojstva. Pridjevi mogu biti opisni, gradivni i posvojni. Opisni pridjevi
odgovaraju na pitanje kakav? i moe izrei osobinu tbarnu i netvarnu. Odgovor: sladak, ut, pametan, alostan,
zaljubljen. Gradivni pridjevi odgovaraju na pitanje od ega? npr.: drveni, zlatni. Posvojni pridjevi odgovaraju na
pitane iji? Izriu pripadanje, npr.: bratov, majin. U klasifikaciji pridjeva pojavljuje se kategorija i odnosnih
pridjeva koji se mogu doivljavati i kao posvojni i kao gradivni pridjevi. Ta kategorija je kategorija koja s euvodi u
novije vrijeme. Onaj koji s eodnosi na neto, npr.: plemiki (odnosno, posvojni). Gramatiki oblici pridjeva su rod,
broj, pade i vid.

Rod

Imenica se sa pridjevom slae u rodu, brpju i padeu.

Vid

Odreeni i neodreeni. Neodreeni pridjev odgovara na pitanje kakav? Odreeni odgovara na pitanje
koji? Leksiko znaenje - Kakav je keks? Keks je slan (neodreeni pridjev). Slani keks ne dajemo djeci (odreeni
pridjev). Osobina koja je privremena (neodreeni) i ona koja je stalna (odreeni pridjev). Odreeni vid znai
stalnu osobinu.
Razliita deklinacija. Vid je kategorija iz pravoslavenskog jezika.

N slan / slani slano / slano slana / slana (tko, to?)

G slana slanoga slane slane (koga, ega?)
D slanu slanomu slanoj slanoj (komu, emu?)
A slan slani/slanoga slano slano slanu slanu (koga, to?)
V slani slani slano slano slana (oj!)
L (o) slanu (o) slanom/e,u (o) slanoj (komu, emu?)
I (s) slanim (s) slanim (s) slanom (s kim, s im?)

Cjelokupna promjena Djelomina promjena Promjena u naglascima

Neodreeni vid mukog roda zavrava na suglasnik. Odreeni vid mukog roda zavrava na dugo i.
U nominativu krajnji vokal je uvijek dug u sva tri roda. Imenika promjena = identina izmeu imenice i
pridjeva. Pridjevska promjena = zamjeniko o mukog roda. Neodreeni tip ima jedan tip promjene a odreeni
drugi. Imaju dva padea koji su isti.

Kada upotrijebiti neodreeni vid:

1. neodreeni vid kvalificira predmet (on je glup) - neodreeni vid je dio predikata
2. neodreeni vid ima funkciju predikatnog proirka
3. neodreeni vid se rabi uz kvalitativni genitiv (onaj koji govori o nekom svojstvu imenice na koju se
odnosi)
4. uz pridjeve (Jako sitan rukopis. Ovaj kaput je nov (ne novi))

Kada upotrijebiti odreeni vid:

1. kad se govori o stalnoj osobini ili o osobini koja je ve poznata iz konteksta - odreeni vid se koristi uz
pokaznu zamjenicu (Juer)
2. odreeni vid se uvijek rabi kad je pridjev dio imena (Petar Veliki)
3. kad je pridjev dio naziva (pitomi kesten)

Postoje pridjevi koji mogu imati oba ili samo jedan vid. Opisni pridjevi mogu imati oba vida (dobar, dobri),
gradivni takoer (zlatan, zlatni), ali primjerice pridjev eljezni ima samo jedan vid, odreeni. Pridjevi koji
zavravaju na -ski, -ki, -ji, -inji, -ki uvijek su samo odreenog vida. Karakteristika je dobrog jezika da se ini
rzlika izmeu dva vida. Preferira se neodreeni vid.

Mnoina ne razlikuje vid. Ona ga razlikuje iskljuivo samo po naglasku.

n dobri dobre dobra (tko, to?)

g dobrih dobrih dobrih (koga, ega?)

19
 d dobrim dobrim dobrim (komu, emu?)
a dobre dobre dobra (koga, to?)
v (oj!)
l dobrim dobrim dobrim (komu, emu?)
i dobrim dobrim dobrim (s kim, s im?)

Odreeni vid se javlja kao dio naziva uz zamjenicu. Taj, onaj, ovaj.

Svi pridjevi koji se zavravaju na -ski, -ki, -ji. -inji, -ki, -nji imaju samo odreeni vid. Zagrebakoga
perivoja (ne zagrebaka perivoja). Zagrebakoga Velesajma (ne zagrebaka Velesajma). Nekada pridjev moe
imati oba vida ali se razlikuju znaenja. Primjer sunan. Sunan dan, sunana, dana, sunano vrijeme. Ako taj
isti pridjev imamo uz imenicu sat, onda nije sunan sat, nego sunani sat. Odreeni nain. Pridjev runi ne moe
biti ruan sat (neodreeni vid). Pridjev itan moe imati oba vida. Onaj koji je itan. itni trgovac (odreeni vid).
Svi posvojni pridjevi koji se zavravaju na -ov, -ev, -lji, -ljev, -in, npr. markov, zmajev su iskljuivo neodreenog
vida. Njegov, njezin, njihov isto pravilo.
U hrvatskom jeziku postoje poimenieni pridjevi - preoblikom su postali imenica. Primjer blag-blago,
dobar-dobro. Te poimeniene rijei ponaaju se kao imenica. Uz njih moemo staviti drugi pridjev (veliko dobro,
veliko blago). Poimenienjem pridjeva nastala su i neka imena (Draga, Mila) koji su takoer dekliniraju kao
imenice. Imeniku formu imaju i neka zemljopisna imena, imena blagdana (Juraj-Jurjevo). Jedan broj
zemljopisnih imena ostao je sa pridjevskom promjenom (Hrvatska, Francuska, Engleska, Novi - ponaa se u
deklinaciji kao pridjev). Po podrijetlu su pridjevi - Zrinski, deklinira se kao pridjev.

Pridjevi se mogu takoer stupnjevati, komparirati, imaju tri stupnja: pozitiv, komparativ i superlativ. Ove
stupnjeve mogu imati opisni pridjevi, a ostali iznimno. Pozitivom se oznauje samo konstantna osobina: brz, suh,
lijep, hladan, bez uspordbe s im. Komparativom usporeujemo osobinu u odnosu na neto ili nekoga, ili se
govori o osobini u jaem stupnju. Rije od, nego: jai od mene. Superlativ izrie osobinu u najjaem stupnju,
rijei od, izmeu (prijedlozi): najbolji od svih, najbolji meu nama. Pozitiv ima onaj oblik kojeg nalazimo u
rjeniku. Komparativ i superlativ su izvedeni oblici, oni se tvore od pozitiva po odreenim pravilima.
Ove nae komparacije naslijeene su iz praslavenskog tako da se u njima ogledaju stare glasovne
promjene. U gramatici nalazimo razliite nastavke. Povijesna perspektiva - suvremeno stanje. Nastavci: -i, -ji,
-i, -iji. Tri pridjeva: lijep-ljepi, lak-laki, mek-meki. -i ne predstavlja problem gdje se dodaje na palatanu
osnovu (vru-vrui). Gramatike imaju povijesni razvoj (-ji), suvremeno (-lji). Rezultat glasovnih promjena (-lji) -
brz-bri. To je neto to smo naslijedili. Kriv-krivlji, mla-mlai. Dodaje se -i iu jotacijuglavnog suglasnika. Za ovo
jedini mogui je izvor je -ji; -ji, -i, -iji. Praslavenskom jotacijom dobiijamo umekani suglasnik (brz+ji - bri;
glup+ji - gluplji). Usneni suglasnici. Pitanje u suvremenom jeziku; kad pridjevu dodamo -ji, a kad neto drugo -iji.
Nema pouzdanog kriterija za raspodjelu pridjevskog korpusa:
1. broj slogova i naglasak: ako pridjev ima jedan slog i kratkosilazni naglasak (dug), onda imamo
komparaciju dui (format -ji i praslavenska jotacija), star-stariji (format -iji) Ovaj kriterij ne vrijedi.
2. format -ji imamo onda kad je pridjev jednosloan i dugosilazni naglasak (blag-blai), ali slan-slaniji.
Opet ne vrijedi. Iste okolnosti, razliiti komparativ.

Pridjevi koji se zavravaju na -ok, -ak i -ek imaju posebnu osnovicu za pravljenje komparativa. Visok,
nizak, dalek pri tvorbi komparativa odbacuju slog -ok i dobijaju komparativ sa nastavkom -ji (vii, nii, dalji). Na
krau osnovu dodajemo -ji. Praslavenska jotacija.
Pridjevi sa dvostruki komparativom (krotak, mrzak) mogu imati dvije vrste komparativa: krepi-krepkiji.
Format -i vieslonih pridjeva (velianstven-velianstveniji), dvosloni pridjevi (sunan-sunaniji)
Moe se -iji koristiti i kod jednoslonih pridjeva (slan-slaniji, svet-svetiji, pusti-pustiji).
Uvijek se kompariraju opisni pridjevi, a ostali poizmjence (mrtav-mrtviji - narav, preneseno znaenje)

Naglasak u genitivu -oga, -ega: uspjenoga (forsiranje nastavaka -a). Nekad je obavezno, kad sljedea
rije poinje sa jednim od velara -k, -g, -h (novoga grada). Dativ -omu, -emu (dobromu studentu). Lokativ
-om(e), -em(e) (dobrome glasu). U mnoini dativa i instrumentala: -ima, -im (dobrima ljudima).
Kad imamo imenicu i pridjev onda je krai oblik dobrim studentima. Pruite pomo siromanima. Kada uz
pridjeve nema imenice onda se rabi dui oblik. Ako pridjev dolazi iza imenice takoer se pridjev koristi u duoj
formi (o bolovima uobiajenima). Inae bi bilo uobiajenim bolovima. Upustiti se sa oenjenima. Dui oblik se
upotrebljava uz glagole: postati, smatrati, uiniti, nazvati da bi se razlikovalo od jednine ( smatrati ljudima - vie
njih).
Svaki komparativ je odreenog vida kao i svaki superlativ.
Uz komparativ se ubacuje naj - najbolji.

20
BROJEVI

Dijele se po znaenju na:

1. glavne
2. redne
3. zbirne
Pored njih imamo brojevne pridjeve i brojevne imenice.

Glavni brojevi

Glavni brojevi su oni koji kazuju koliko neega ima. Knjiga ima sto. Glavni brojevi se dijele na:
a) osnovne - od 1-10; 100; 1000 (imenica); 1 000 000 (imenica) - jednolani
b) izvedene - od 11-19; 20-90
Primjer: broj 12 - dva na desete (u starom jeziku), reduciralo se e
dvanadest (staroslavenski)
dvanaest
Vielani broj 25
U starom jeziku imali su brojevi svoju promjenu, a u standardnom jeziku oni su samo djelomino
promjenjivi. Potpunu sklonidbu u glavnim brojevima ima broj 1 (jedan), mijenja se kao pridjev odreenog vida
(jedan, jedne). Brojevi 2, 3, 4 imaju svoju sklonidbu koja je nastala u razvoju izmeu i pluralskih oblika.

muki / srednji rod enski rod

N dva dvije (tko, to?)

G dvaju dviju (koga, ega?)
D dvama dvjema (komu, emu?)
A dva dvije (koga, to?)
V dva dvije (oj!)
L (o) dvama (o) dvjema (komu, emu?)
I (s) dvama (s) dvjema (s kim, s im?)

(G) Dvaju studenata, dviju ena

(D) Dvama sinovima, dvjema kerima

Obavezna uporaba promjenjivog broja gdje se moglo shvatiti o emu se radi.

Brojevi 3 i 4 ne razlikuju rod. Tri mukarca, tri ene, tri djeteta.

N tri etiri (tko, to?)

G triju etiriju (koga, ega?)
D trima etirima (komu, emu?)
A tri etiri (koga, to?)
V tri etiri (oj!)
L (o) trima (o) etirima (komu, emu?)
I (s) trima (s) etirima (s kim, s im?)

Dvojina (dva grada). To je nominativ dvojine. Brojevi vei od 5 nemaju svoju deklinaciju. Brojevni predmet
u genitivu mnoine (pet gradova). Brojevi tipa: stotina, tisua, milijun ponaaju se kao imenice, te se tako i
dekliniraju. Promjenjivost imenice koja oznaava broj.
100, 200, 300 - dvjesto (hrvatska inovacija) - dvjesta (ostatak iz dvojine)
Sloeni brojevi: 1125 (tisuu sto dvadeset (i) pet)

Redni brojevi

Prva 4 glavna broja: 1, 2, 3 i 4. Prvi, drugi, trei i etvrti. Od 5. nadalje redni broj s edobije tako to se na
osnovni broj dodaje nastavak -i: peti, esti. Kod sloenih brojeva 25 samo je zadnji redni broj (dvadeset i peti).
Redni brojevi se dekliniraju kao pridjevi odreenoga vida.
Oblici dvoji, troji; dvaja, troja; etveri, petori, koji se koriste se koriste uz imenice koje imaju samo mnoinu
(pluralia tantum): dvoja vrata. Uz imenice koje znae par, a imaju mnoinu: dvoje hlae. Uz imenice koje znae
neku cjelinu, skup: troji svatovi. Ovi se brojevni pridjevi sklanjaju samo u mnoini.

21
Brojevne imenice

Ima vie vrsta, samo odreeni broj imenica. Stotinu, tisuu - nisu brojevne imenice, nego samo imenice.
Brojevna imenica je ona imenica koja je izvedena od broja, koja pokazuje odreenu brojevnu vrijednost.
1. Imenice tipa dvojica, trojica, etvorica koji se dekliniraju kao e-vrsta imenica, a slue za oznaavanje
mukih osoba. Uz takve imenice dolazi brojevni pojam u genitivu mnoine. Npr. trojica djeaka.
Zamjenica uz takve brojevne imenice dolazi u genitivu mnoine nas trojica. Predikat uz takve imenice
dolazi u srednjem rodu mnoine: dola su trojica studenata. U ovakvom tipu predikata srednji rod se
vidi u glagolskom pridjevu radnom.
2. Brojevne imenice tipa dvoje, troje, etvero, petero kojima se oznaavaju osobe razliitog spola. Uz
takve brojevne imenice brojevni pojam je u genitivu mnoine: dvoje putnika. Slaganje u predikatu
dolazi u srednjem rodu u jednini: dvoje putnika se smrzlo. Kad se pojavi par, kae se: nas dvoje.
3. Imenice koje se izvode od broja sufiksom -ak i znae priblinu veliinu: npr. dvadesetak. To se zove
brojevni prilo ili imenica. Ne kae se: oko dvadesetak.
4. Imenice koje znae dio cjeline: treina, petina.
5. Imenice koje znae notnu veliinu: polovinksa, etvrtinka ili dio neke mjerne vrijednosti: desetinka
sekunde.
6. Imenice tipa dvica, trica, petica kojima se oznaava neki predmet, npr. trmvaj, igraa karta. U jeziku .
U jeziku se rabi i imenica u istom znaenju, npr. dvojka, no preporua se za oznaavanje nekih
predmeta rabiti prvi oblik.
7. Imenice tipa dvojka koja znai skupinu kojojm zajedniki djeluje vladajua estorka.
8. Imenice kao: dvojke, trojke koje znae djecu roenu u istom poreenju, npr: zagrebake etvorke.

Brojevni prilozi

Oblici prvo, drugo i tree u prilokoj uporabi. Kada neto nabrajamo, u brojevne priloge spadaju: dvaput,
triput - multiplat. prilozi, zatim izraavanje postotka: 2%, 5%, oblici tisuu, stotinu. U izrazima: prolo je od tada
stotinu godina.
Kada imamo npr.: petero onda je obavezno sufiks -ero. Kad imamo brojevnu imenicu koja oznaav muki
rod, onda je -oro. Kad imamo brojevni pridjev onda je -ero/-oro: etvero/etvoro svatova.
Uz 2, 3, 4 predikat dolazi u mnoini: dva piu. Kad imamo 5 i vee, onda je predikat u jendini: dvadeset i
pet ljudi stie vlakom. Ako postoji dio predikata koji razlikuje broj, onda je u srednjem rodu: trideset i pet brodova.
Ako su etiri ene, onda je: posjetile su nas etiri ene. jedan ovjek sjedi. Svaki broj koji je sloen od 1 (100, 10,
1000) uza se ima predikat u jednini (sto i jedan, sto).

GLAGOLI

Glagoli su rijei koje oznaavaju neke procese, radnje, stanja i zbivanja. Imaju jedan opi oblik - infinitiv.
To je onaj oblik u kojem se nalazi u rjeniku. Zavrava na -ti i -i. Nasatavk -i je po porijeklu nastavak -ti, ali je
preivio promjene.
Gramatike kategorije: vid, lice, broj, vrijeme, stanje, prijelaznost i nain.

Kategorija vida

Vid glagola je osobina koju imaju slavenski jezici. Mogu biti svreni (perfektni), nesvreni (imperefektni).
Ako radnja pokazuje neki trajni proces, onda je to nesvreni glagol. Ako glagol pokazuje svreno stanje, onda je
to svreni vid (bacati-baciti). S obzirom na vid, glagoli se mogu svrstati u tzv. vidske parnjake - jednom obliku
svrenog glagola odgovara svreni glagol istog znaenja (plesti-isplesti, spavati-prespavati). Oni se razlikuju po
vidu, a znaenje je isto. Glagoli koji imaju dva vida, zavisno u kojem se znaenju upotrebljava: uti, ruati,
veerati. Zovemo ih dvovidni glagoli (-irati - telefonirati). Glagoli se mogu mijenjati po svom vidu, od nesvrenog
glagola pravi se svreni glagol, taj proces se zove perfektivizacija i obrnuto, kad se od svrenog glagola pravi
nesvreni glagol, tada se taj proces zove imperfektivizacija.
Primjer: prepisati - prepis-iva-ti - prepisivati
prepis - osnova
iva - sufiks (izmeu osnove i zavretka)
ti - infinitivni zavretak
Neki su glagoli svoj razliiti vid dobili tijekom povijesnog razdoblja. Prijevoj vokala.
Primjer: skakati - skoiti
skok-iti > skoiti 1. palatalizacija

22
 skk-a-ti skokati - skakati o>a prijevoj vokala
roditi
rdi-a-ti rdjati > raati praslavenska jotacija
Glagolski se vid moe razlikovati tako da se za razliite vidove upotrebljavaju druge rijei ( rei-govoriti).
Glagolski se vid moe razlikovati naglaskom: rzgledati (svreni), razgldati (nesvreni). Prefiks uvijek slui ne
za tvorbu novog glagola: voditi (nesvreni) - prevoditi (nesvreni). Ovaj put prevoditi ne znai svrenu radnju.
Ima glagola koji su lieni vidskog parnjaka: imati, posjedovati, ii, zavisiti. Postoje glagoli koji imaju
razliito znaenje u razliitom vidu.
Primjer: 1. odgovoriti dati odgovor pristajati
2. odgovarati davati odgovor biti odgovoran
Razliit vid povlai razliita znaenje. Ne znai da kad imamo par imamo ista znaenja.
Primjer: 1. micati mai pomaknuti
2. (po)micati (po)mai (po)maknuti
Meu pravim vidskim parovima nema razlike u znaenju. im se razlika pojavi, to nije pravi vidski par.

Kategorija lica

Ona proistjee iz toga to se glagoli konjugiraju ili spreu. Karakter je lice. Glagolsko lice moe biti prvo,
koje govori; drugo, kome se govori i tree koje je izvan komunikacije. Glagol moe biti u jednini i mnoini.

Kategorija broja

Glagolski broj, kategorija broja.Glagolski oblici koji se mijenjaju po licima zovu se sprezivi ili lini oblici.
Glagolski oblici koji nemaju konjugaciju po licina zovu se nelini i tamo spadaju: infinitiv, glagolski prilog sadanji
(spavajui), glagolski prilog proli (uvi), glagolski pridjev radni (italo), glagolski pridjev trpni (itan). Oni ostali
glagolski oblici su lini. Osim glagola linih i nelinih postoje bezlini glagoli. Oni su bezlini po tome to
oznaavaju neko zbivanje ili stanje u prirodi ili ovjeku. Koriste se u 3. licu jednine i mnoine, bez subjekta, ne
iskazuje se lice koje vri radnju (snjeiti, kiiti, posliti; snjei, grmi).

Kategorija vremena

Sadanjost, prolost, budunost. U sferi sadanjosti imamo 1. glagolsko vrijeme: prezent. Budunost: futur
I. i II. Prolost: aorist, imperfekt, perfekt, pluskvamperfekt. Meu ovim vremenima prezent, aorist i imperfekt
spadju u jednostavna vremena, a ostali u sloena. Postoji jedna napomena o glagolskom vidu. Izmeu
glagolskog vremena i vida postoji korelacija, aorist se gradi od svrenih, imperfekt od nesvrenih, perfekt i
pluskvamperfekt od svrenih i nesvrenih, a prezent od nesvrenih glagola. Pravu sadanjost imaju samo
nesvreni glagoli.
Primjer: aorist doi dooh
pluskvamperfekt doao
imperfekt ja dolaah (ovo ne!)

Kategorija stanja

Osim vremena postoji i stanje: aktivno i pasivno.

Primjer: uvjebati uvjebavati aktivno uvjebavamo (aktivno se bavimo time)
pasivno uvjebani smo
aktivno pei kola
pasivno kola je peen

Kategorija prijelaznosti

Po tom kriteriju glagoli mogu biti prijelazni, neprelazni i povratni. Prijelazni - radnja prelazi na objekt
(piem pismo, gledam televiziju, itam knjigu). Uvijek imamo objekt. Neki glagoli mogu promijeniti karakteristiku
prijelaznosti (netko brblja, brblja kojeta (prijelazni), itam knjigu, on je itao, pjevam (neprelazni), pjevam
pjesmu (prijelazni). Neprijelazni su ovi: ii, trati (glagol kretanja), nema objekta. Povratni se dijele u tri skupine:
1. prave povratne
2. neprave povratne
3. uzajamno povratne

23
 Prijelazne glagole prepoznajemo po zamjenici se. Pravi prijelazni glagoli su oni kod kojih se subjekt
nijednom ne pojavljuje kao objekt (eljam se, umivam se, brijati se, uvati se). Zamjenica se moe zamijeniti za
sebe, a da se nita u znaenju ne promijeni subjekt=objekt.
Nepravi prijelazni glagoli takoer imaju se. Glagolska radnja ne zahvaa subjekt. Se se ne moe zamijeniti
za sebe. Znae neko stanje ili zbivanje u prirodi (uditi se, brinuti se, igrati se, mraiti se (ne sebe).
Uzajamno povratni su oni glagoli gdje radnja prelazi na subjekt (tui se - tuku se (tuku jedan drugoga),
dogovaraju se).
Kad se govori o povratnim glagolima - oni nisu bezlina uporaba glagola (plaa se, radi se). Moramo imati
odnos subjekta i objekta.

Kategorija naina

Imperativ (zapovjedni nain), kondicional (mogui nain), optativ (eljeni nain), indikativ, izjavni nain
(ne!).

Pitanje glagolske osnove. Mogu biti prezentska ili infinitivna. Slue za tvobu glagolskih vremena. Infinitiv
-ti (itati - ita). Tamo gdje se glagol zavrava na -i, -sti. Ako je glagol pei onda pe- nije osnovica.Osnova se
dobije iz 1. lica aorista (ja ispekoh - pek je osnova; pojedoh - jed). Prezent 3. lica prezenta, nastavak -u, -e
(krojiti - kroje - kroj (prezentska osnova). Ako u prezentu postoji jotacija, onda se ne moe dobiti prezentska
osnova iz 3. lica (oni piu - pi), nego se uzima imperfekt (ja pisah - pis).
Klasifikacija glagola po vrstama. Kako glasi prezentska i infinitivna osnova. Postoji 7 glagolskih vrsta, sa
posebnim razredima unutar vrsta.

Lini glagolski oblici (tvorba vremena)

1. Prezent

Oznaava sadanjost. Gradi se od prezentske osnove i moe biti na -e, -je, -i, -a (sustava linih nastavaka)

1. -m tresem nosimo uvam

2. - trese- nosi uva
3. - trese (prezentska osnova) nosi uva

1. -mo tresemo nosimo uvamo

2. -te tresete nosite uvate
3. -e/n tresu nose uvaju

Glagoli htjeti, moi, njihovo 1. lice jednine ima nastavak -u. To je iz starih vremena, -m je inovativni hrvatski
nastavak. Prezent glagola pomonih biti i htjeti. Glagol biti moe biti svreni i nesvreni. Ako je glagol biti
svreni, prezent glasi budem, a ako je nesvreni prezent mu glasi jesam.
Imamo glagolske enklitike koje slue za tvorbu sloenih vremena. Te enklitike su sam, si, je, smo, ste, su.
Glagol jesam ima specifinu nijenu formu: nisam. Glagol htjeti ima prezent hou, hoe, hoe, hoemo,
hoete, hoe. Osim to i iskazuje volju taj se glagol koruisti za tvorbu futura I. taj glagol ima i svoje enklitike:
u, e, e, emo, ete, e. I ima nijenu formu: neu, nee, nee, neemo, neete, nee.

2. Perfekt

Perfekt je sloeno vrijeme (tj. vrijeme koje ima dva morfoloka elementa). Tvori se tako to se na prezent
pomonog glagola jesam dodaje glagolski radni pridjev (ja sam radila). Ako elimo naglasiti izvrenost
radnje onda se koristi cijeli oblik jesam, a ako elimo upitati u perfektu opet koristimo cijeli oblik (jeste li
uli?). Ako elimo naglasiti kaemo: jesam, ula sam.
Kad se glagolska enklitika nae uz zamjeniku enklitiku (on se je vratio), tada se se i je saimaju u dugu se.
Ili: on me je udario, on te je vidio. Za 1. i 2. lice nema nikakvog saimanja.

radila glagolski pridjev

sam pomoni glagol ovo dvoje daje skupa perfekt
trao glagolski pridjev
je trao perfekt

24
3. Pluskvamperfekt

Sloeno vrijeme. Rijetko se upotrebljava. Tvori se na dva naina:

1. perfekt pomonog glagola biti + glagolski radni pridjev bio sam radio
2. imperfekt glagola biti + glagolski pridjev radni bijah radio

4. Aorist

Jednostavno glagolsko vrijeme. To se vrijeme rijetko danas uje. Tvori se samo od svrenih glagola, premda
se moe nai i aorist od nesvrenih glagola. Tvori se od dva niza nastavaka, ovisno na to zavrava
infinitivna osnova.

1. Ako infinitivna osnova zavrava na suglasnik dodaju se nastavci:

1. -oh rekoh
2. -e ree
3. -e ree

1. -osmo rekosmo
2. -oste rekoste
3. -oe rekoe

2. Ako infinitivna osnova zavrava na samoglasnik dodaju se nastavci:

1. -h potonuh
2. - potonu
3. - potonu

1. -smo potonusmo
2. -ste potonuste
3. -e potonue

Kod nekih glagola 3. lice jednine prezent i aorist glase isto. Ta razlika da li se radi o aoristu ili prezentu
rjeava se preko naglaska (ieznu). Ako je rije o pripovijedanju u prolom vremenu onda je to sigurno
aorist.

5. Imperfekt

Rjee se koristi od aorista. Tvori se od nesvrenih glagola i nastavaka. Imperfekt se moe graditi pomou
nastavaka. Lini nastavci su: -h, -e, -e, -smo, -ste, -hu.

1. infinitivna osnova -a
2. prezentska osnova - ija

1. -h skuah (slua + ah - sluah, dugo a pokazuje imperfekt)

2. -e sluae ovdje je -e jednina, a u aoristu je mnoina, to je razlika)
3. -e sluae

1. -smo sluasmo
2. -ste sluaste
3. -hu sluahu

- ja ivja-h (praslavenska jotacija)

misl-ja-h misljah miljah
- ijah tresijah

Jedan glagol moe imati dvostruki imperfekt:

pei a) peah (1. palatalizacija)
b) pecijah (2. palatalizacija)

25
6. Futur I.

Sloeno vrijeme. Tvori se tako to se na prezent glagola htjeti (hou/u) dodaje infinitiv (ja u raditi). Ako
pitamo koristimo drugi oblik, te ako nagaavamo. Ako se zamjenica otkriva iz linog glagolskog oblika
(enklitike) onda se na okrnjeni infinitiv dodaje enklitika:

Primjer: radit - u ete okrnjeni infinitiv + enklitike

nai - u cijeli infinitiv + enklitike

Ako imamo nijeni oblik, negacija se vee za lini oblik, a iza toga dolazi infinitiv (neu ii, ja neu raditi).

7. Futur II.

Predbudue vrijeme. Nikad se ne koristi samostalno, nego samo u zavisnim reenicama. Tvori se tako to
se na budem (svreni oblik glagola biti) dodaje glagolski radni pridjev.

1. budem pisala
2. bude pisala
3. bude pisala

1. budemo pisali
2. budete pisali
3. budu pisali

Prezent svrenog glagola moe izrei predbuduu radnju (Kad legnem, ugasit u svjetlo. ili Kad budem
legla, ugasit u svjetlo.). Futur II. moe se javiti bez pomonog glagola (Kad god doao bit e dobro. ili Kad
god bude doao bit e dobro.).

Glagolski naini

1. Kondicional I. (Pogodbeni nain, potencijal)

On izrie mogunost. Gradi se tako to se na -bih, -bi, -bi, -bismo, -biste, -bi dodaje glagolski radni pridjev.
Imamo tri iste forme (bi).

2. Kondicional II.

Najee se koristi u arhainim tekstovima. Rijetko se koristi. Gradi se tako da se kondicional I. glagola biti
dodaje glagolski radni pridjev (ja bih bila radila, ne bih bio umro).

3. Imperativ

Zapovjedni nain. Nema oblika za sva lica.

1. nema oblika
2. pii
3. nema oblika

1. piimo
2. piite
3. nema oblika

Za 3. lice jednine i mnoine nema oblika imperativa, ali se kae (neka pie, neka piu; neka ita, neka
itaju).
Tvori se na jednake naine ovisno o tome kako zavrava prezent. Tvori se od 3. lica mnoine prezenta.

1. nema oblika
2. - ; -i
3. nema oblika

26
 1. -mo, -te
2. -imo, -ite / -jmo, -jte
3. nema oblika

Ako glagolska osnova zavrava na -j dodajemo:

1. nema oblika
2. pjevaj + 0 kupuj + 0
3. nema oblika

1. pjevaj + mo kupuj + mo
2. pjevaj + te kupuj + te
3. nema oblika

Ako glagolska osnova zavrava na dugi suglasnik dodajemo:

1. nema oblika
2. tresi + 0
3. nema oblika

1. tresi + mo
2. tresi + te
3. nema oblika

Grupa glagola koja u 3. licu mnoine ima jedninu. Ako je glagol na -j u 3. licu mnoine prezenta s
dugosilaznim nastavkom dodaje se -i, -imo, -ite (taji, tajimo, tajite)

4. Optativ

Vrijeme kojim se izrie elja. Za njega nemamo posebnog oblika nego se optativ izrie glagolskim radnim
pridjevom. To su oblici tipa: ivio, vrag te odnio, dobro doao! U starom jeziku bio je blizak imperativu.

GLAGOLSKI PRILOZI I GLAGOLSKI PRIDJEVI

Glagolski prilozi

Glagolski prilozi mogu biti sadanji i proli. Za njih je karakteristino da su postali od glagola, ali nemaju
konjugaciju, nisu lini oblici i ne mogu biti predikat. Prilog sadanji tvori se od nesvrenog glagola jer pokazuje
radnju usporednu sa radnjom predikata.

Primjer: Plakala je itajui pismo

plakala - predikat, perfekt
itajui - glagolski prilog sadanji, govori o usporednoj radnji, ali nema konjugacije, nema lica
isto - Ja plaem itajui.
Ti plae itajui. (rije itajui ostaje ista)

Prilog sadanji dobije se tako da se na 3. licu mnoine prezenta dodaje nastavak -i (pitaju - pitajui). U
malom broju sluajeva prilog sadanji moe postati pravi pridjev. Tada znai stalnu osobinu i moe se deklinirati
kao pridjev odreenog vida. Takve sluajeve imamo kod pridjeva odreenog vida: budui student, buduega
studenta. Postao je i veznik. On je postao prvi pravi pridjev. Istog su tipa pridjevi visei (visei most) - oznaava
stalnu osobinu. Tekui raun - osobina jest da no-stop dolaze na njega novci. Leei policajac - stalna osobina,
no ne leei ovjek (koji u jednom trenutku lei).

Glagolski prilog proli. Radi se od svrenih glagola jer uvijek govori o nekoj radnji koja se izvrila prije
radnje predikata. Tvori se tako da se na infinitivnu osnovu dodaju nastavci: -v/-vi, -av/-avi. Ako se infinitivna
osnova zavrava na suglasnik onda se dodaje -av, a ako se zavrava na vokal tada se dodaje -vi. -v/-av su
standardni nastavci. Samo jedan prilog ima pridjevsku funkciju - bivi. On se moe deklinirati (bivi stunet,
bivega studenta).

27
Glagolski pridjevi radni i glagolski pridjevi trpni

Glagolski pridjev radni ima 3 roda: muki, srednji i enski (-o, -la, -lo). Pravi radni pridjevi se nikad ne
dekliniraju (On je itao.). Ima sluajeva gdje takav pridjev oznaava neku stalnu osobinu i tada se moe
deklinirati (Lie je uvelo). Taj glagolski pridjev radni moe postati pravi pridjev (uvelo cvijee), tada ga moemo
deklinirati.
Problem -je + e > i (ivio, vidio). Slui za tvorbu perfekta i pluskvamperfekta.
Pridjev trpni gradi se od prijelaznih glagola i to od infinitivne osnove kojoj dodajemo nastavke: - n, -en, -t
(proitati - proitan, tresti - tresen, podvrgnuti - podvrgnut). Ovi pridjevi mogu postati pravi pridjevi i mogu se kao
pridjevi deklinirati i to u oba pisma: proitano pismo, proitana pisma. Kod pojedinih glagola imamo varijaciju
nastavka -jen, -ven (ubiti, dobiti). Ne gradimo na isti nain glavni pridjev (ubi-jen, dobi-ven). Kakvog je porijekla
prvo ovisi da li je -jen ili -ven. Ako je i. primarnog porijekla (oduvijek), onda dobijamo -jen, ako je i -ven.
Osobina zagristi - zagrizena jabuka, keks. Ne zagriena. Zagrien - ovjek koji je u neto uvjeren. To je
nematerijalna osobina. Pasiv se tvori tako to se pomonom glagolu biti u nekom odreenom vremenu dodaje
trpni pridjev (bit u kanjen).

TVORBA RIJEI

M. Samardija Leksikologija (poglavlje o tvorbi rijei)

Tvorba rijei prouava naine oblikovanja rijei i sredstva za oblikovanje novih izraza. Tvorba rijei
prouava tvorbenu strukturu dosadanjih rijei dajui pravila za tvorbu novih. To je otvoreni skup, nikad se ne
zna koji e leksem ui. Uvijek postoji mogunost da dobijemo novu rije. Novi leksemi se tvore prema
postojeem tvorbenom modelu. Ako je u jeziku postojala rije kiobran, onda se prema njoj moe napraviti svaka
rije koja znai neku obranu: padobran, suncobran. Leksem koji u tvorbenom procesu slui kao polazite zove
se osnovni leksem. Onaj koji nastaje, koji je rezultat zove se tvorenica. Izmeu ta dva pojma se ostvaruje
tvorbena veza. Ta veza podrazumijeva da izmeu osnovnog leksema i tvorenice postoji sklad izraza i sadraja.
Pod izrazom podrazumijevamo ono to je glasovni sklop rijei, a sadraj ono to prepoznajemo kao znaenje
rijei. Mora postojati podudarnost glasovnog sklopa i sadraja.
Primjer: more - morski. Tvorbenu osnovu dobijamo iz genitiva jednine mor-a. Mor je tvorbena osnova. Na
tu osnovu dodajemo pridjevski sufiks -ski. Postoji podudarnost glasova mor/mor. Na planu sadraja je ista
podudarnost more - velika vodena povrina, morski - neto to je vezano uz more.
Primjer: more - umoriti se. Dva ista glasovna sklopa, no ne podudaraju se sadraji . Umoriti se nema
veze s morem. To nije u tvorbenoj vezi, samo sluajna glasovna podudarnost. Isti sluaj je s nos - nositi. Isti
glasovni sklop (nos) no nije tvorbena veza. No nos - nosonja ima tvorbenu vezu. Uvijek se u definiciji tvorenice
mora pojaviti osnovni leksem. Ako se on ne pojavi, onda tvorbene veze nema.

Ta tvorbena veza moe biti izravna ili posredna:

Primjer: djed - pradjed izravna veza (stupanj vie)
uiti - uitelj izravna veza
uiti (1) - uiteljica (2) neizravna (uitelj je posrednji stupanj)
uitelj - uiteljica (3) izravna veza (uiteljica je nastala od uitelja)

Tvorbena osnova - niz glasova koji je zajedniki osnovnoj rijei (leksemu) i tvorenici. U tom se osnovnom
dijelu nalazi i izravna i posredna veza. Tvorbena osnova moe biti domaa ili strana rije (barok - barokni). Sve
rijei koje su izvedene iz jedne tvorbene osnove zovu se tvorbena porodica. Praoblik od kojeg je itava porodica
nastala. Time se bavi disciplina etimologija.

Primjer: kua kuni, kuanica, pazikua, kuevlasnik - tvorbena porodica

MOTIVACIJA

Izmeu polaznog leksema i izvedenice (tvorenice) vlada motivacija. Motivirane rijei prepoznajemo da su
nastale od neke rijei koju iz sadraja moemo prepoznati.
Npr: voza glagol voziti motivirana rije
ovjek nemotivirana rije, nema nikakve rijei koju moemo dovesti u vezu
kadulja nemotivirana rije, nema nikakve rijei koju moemo dovesti u vezu

28
 Takve rijei koje se ne mogu povezati sa nekim ishodinim leksemom zovemo nemotivirane rijei. Tvorba
rijei bavi se iskljuivo motiviranim rijeima, one koje su nastale na neki nain. Voza - osnovni glagol je voziti -
ovjek koji vozi.
Npr: jaram nemotivirana rije
ujarmiti motivirana rije, staviti u jaram
ovjek nemotivirana rije
ovjekoljubiv motivirana rije, onaj koji voli ovjeka

Da bismo dobili novu rije mora u jeziku postojati tvorbeni uzorak. Tvorbeni uzorak je nain po kojem
nastaje nova rije. U tvorbi rijei mogu sudjelovati sve morfoloke vrste s tim da su rezultati razliiti. Pri tvorbi
rijei tvorenica moe ostati u istoj vrsti od koje je nastala, a moe promijeniti vrstu rijei.
Npr: cvijet imenica
cvjeti imenica
cvjearnica imenica
voziti glagol
voza imenica (prelo je iz glagola u imenicu)

Svaka tvorenica moe biti motivirana sa jednom rjeju i tada kaemo da je tvorbeni uzorak od kojeg se
rije stvara tvorbeno izvoenje. Ako kao ishodini leksem imamo dvije rijei, onda se tvorbeni model zove
slaganje. To su osnovni tvorbeni postupci u naem jeziku. Od kojih se od ta dva modela radi utvrujemo
analizom, tvorenica se rastavlja na dijelove i osnovu. Da bismo to mogli ustanoviti, imamo podjelu na tvorbene
naine:
1. sufiksalna tvorba
2. prefiksalna tvorba u ishoditu je jedan leksem (izvoenje, izvedenica)
3. prefiksalno-sufiksalna tvorba

4. isto slaganje
5. sufiksalno slaganje u ishoditu imamo dva leksema (sloenice, slaganje; sraslice)
6. srastanje

Prvi i najplodniji nain je sufiksalna tvorba. Najvei broj izvedenica gradi se sufiksalnom tvorbom.

1. Sufiksalna tvorba

Tvorbena osnova + sufiks

Npr: glazba
G glazb - e (e - nastavak za pade, uvijek je rije o istom leksemu, mijenjuju se padei)
glazb - en (i) (pridjev motiviran imenicom glazba, onaj koji se odnosi na glazbu)

ovjek
G ovjek - an > ovjean

Izmeu nastavka i sufiksa postoji razlika. Sufiks uvijek dolazi na kraju rijei, on ne moe stajati samostalno.
Npr: ljud - ski (ski ne tvori semantiku jezgru (osnova za tvorbu novih rijei) , ne moe stajati
samostalno)

2. Prefiksalna tvorba

Problem to je polazite za neku rije i kako se ta rije definira. Prefiks modificira znaenje, a da pritom ne
potire morfoloku narav ishodinog leksema.
Npr: ne + pismen onaj tko (ne) zna itati i pisati, opreka izvornom leksemu, modifikacija osnovnog
znaenja. Pridjev
pre + pisati glagol, nikad ne promjeni vrstu rijei
ne + ovjek imenica
Kod prefiksa se pojavljuje problem ishodinog leksema.

su + pisac prefiksalna tvorba.

U analizi ne idemo 2 koraka nazad, samo jedan, to nije prefiskalno sufiksalna tvorba.

29
 pisati glagol, ishodini leksem
pisac imenica
supisac (njegov je ishodini leksem pisac, a ne pisati: ne: su+pi+sac (2 koraka unazad)

ko - autor prefiksalna tvorba

re - izbor
re - inkarnacija

Prefiksi mogu biti domai (hrvatski) i strani. Nai: pre (lijep), pod, nad, ne, do, po (lusestra), nazovi. Strani: a
(moralan), anti, dis (harmonija), kontra (produktivno), super, ultra (zvuk), trans, se (stimulirati).
Postoji problem u novijoj teoriji - pojava tzv. prefiksoida. Za svaki na prefiks on u nekom smislu predstavlja
prijedlog. Ima mogunost da na neki nain modificira znaenje i nalazi se na mjestu prefiska. Prefiksi kvazi i
pseudo.
Npr: kvazi - pjesnik nazovi pjesnik (moe se zamijeniti sa naim prefiksom nazovi)
pseudo - znanstvenik nazovi znanstvenik

Prefiksoid: foto
Npr: foto - montaa
Foto nije prefiks zato jer ima odreeno leksiko znaenje, ali ne moe doi samostalno. Zato se to ne zove
prefiksom nego prefiksoidom i to ne spada u prefiksalnu tvorbu. Foto se u starim gramatikama zvao
sloenicom, a ne izvedenicom. Zbog toga je nastala zbrka. Pravi prefiks nema posebno znaenje, nego slui
da se modificira neko znaenje.
Sufiksoid i prefiksoid su vezani leksiki morfemi. Oni su vezani za tvorbu rijei, ne stoje sami, imaju svoje
znaenje (ponaaju se kao morfemi), ali ne mogu stajati samostalno.

3. Prefiksalno-sufiksalna tvorba

U toj tvorbi (kombinacija izmeu sufiksalne i prefiksalne tvorbe). Punoznani leksem je neto to moemo
nacrtati, predoiti. Nepunoznana rije nema svog znaenja (do, sa), pokazuje relaciju. Kao ihodite se
pojavljuje prijedlog i punoznana rije. Kako ta punoznana rije uz prijedlog ne moe stajati u nominativu,
onda uvijek ide uz kosi pade, pa to zovemo prijedlona padena veza.
Npr: bez vode (prijedlog + imenica) imenica je punoznana rije
do koljena (genitiv)
sa gorom (instrumental)

Nai prefiksi su po porijeklu najee prijedlozi.

Prefiks Osnova Sufiks
Npr: bez vode bez vod an
do koljena do koljen ica
za gorom za gor je (ono to se nalazi za gorom)
pri moru pri mor je (ono to se nalazi blizu mora)
do vrata do vrat ak
o grlu o grl ica (nastala od prijedlone padene veze)
pod vodom pod vod an
do ivota do ivot an
bez zvuk bez zvu an
bez ivota bez ivot an

Prefiksalno-sufiksalna tvorba nastaje izvoonjem od prijedlone padene veze, pri tome prijedlog postaje
prefiks, kosi pade imenice postaje osnovica, a sufiks se dodaje prema izboru.

4. isto slaganje

Rezultat slaganja su sloenice. Uvijek se polazi od dva leksema koji se vezuju na razliite naine. te dvije
rijei mogu biti povezane jednim glasom o - spojnik (interfiks), a mogu biti i bez spojnika - nitini spojnik.
Prvi nain na koji nastaje sloenica je isto slaganje.

U polazitu imamo dvije rijei, s tim da druga rije moe samostalno stajati.

30
 Npr: grijati vodu grija vode vod-o-grija
vlasnik broda brod-o-vlasnik
kopa rova rov-o-kopa
zelen zimi zim-zelen
nikao sam sam-o-nikao

Ovakve nastale rijei za sloenice piu se skupa. Na slian nain nastaju polusloenice, no one se ne
spajaju, piu se sa crticom, a svaka rije zadrava svoj naglasak.
Npr: spomen-ploa

Vjeba: bioenergija isto slaganje bio + energija

fotomontaa isto slaganje foto + montaa
fotorobot isto slaganje foto + robot
autocesta isto slaganje
brodotesar isto slaganje
poljooprema isto slaganje
vodoinstalater isto slaganje
videozapis isto slaganje
veletrgovac isto slaganje

5. Sloeno sufiksalno slaganje

Imamo polazite dva leksema. Moemo imati spojnik o ili (nula). Za razliku od istog slaganja, u drugom
djelu imamo osnovu i sufiks. Taj sufiks moe biti (nula) ili -lac, -ni, -telj.
Npr: lijeva ruka ljev-o-ruk- (ljev - pridjevska osnova, ruk - imenska osnova)
dobra namjera dobr-o-namjer-an (namjer ne moe stajati samo)
srednja kola srednj-o-kol-ski (kol ne znai nita)
ki-o-bran- brani od kie
plav-o-ok- koji ima plavo oko
srebr-o-ljub-iv koji ljubi srebro
pei slatko slad-o-pek-
dom-o-bran- onaj koji brani dom

Sufiksoidi, uglavnom stranog porijekla:

bus autobus, knjigobus

fobija klaustofobija
man diskoman, narkoman
drom aerodrom
teka videoteka, vinoteka
metar kilometar
filija hemofilija

6. Srastanje

Srastanje je najrjee. Nekad ga je teko odvojiti od istog slaganja. Imamo kada se rijei jedna na drugu
nalijepe, pa imamo sraslice. Npr. blagdan, takozvani, dangubiti, zlopamtiti. Pravih sraslica ima vrlo malo, npr.
imena tvrtki: Zagrebtekstil, Jadranfilm; nazivi mjesta: Starigrad, Novigrad. Svi ovi naini mogu se nainiti kod
imenica, zamjenica, glagola, pridjeva.

Preobrazba (konverzija)

Nastaje kad rije iz jedne gramatike vrste prijee u drugu gramatiku vrstu i preuzme gramatike
znaajke i sintatike funkcije te druge rijei. Primjerice pridjev mlado, ta rije moe prijei u drugu gramatiku
vrstu i u toj drugoj vrsti preuzeti njen gramatiki znaaj i sintaktike funkcije.
Npr: ena je mlada. Pridjev je dio imenskog predikata, neodreeni pridjevski vid
Mlada je djelila darove. Imenica ima funkciju subjekta
Pasti na pamet. Glagol, prijedlog, imenica

31
TVORBA IMENICA

Imenice mogu imati sve tvorbene naine. Najplodniji nain je sufiksalna tvorba i najvei broj imenica je
nastalo sufiksalnom tvorbom. Sufiksalna tvorba uvijek dolazi na kraju, rije morfoloki preinauje. Sufiksi se
analiziraju s obzirom na znaenjske skupine.
1. Najbrojnija skupina su sufiksi kojima se oznauju imenice koje znae vritelja radnje. Za to se koriste
sufiksi: -ac, -lac, -telj, -nik, -ar, -ist, -i, -iar, -niar (kroja, spasilac, brija, itatelj, biljenik,
izvoznik, slikar, pisac, biciklist, gitarist, telefonist, vodi, ribi, alkoholiar, povjesniar). Manje
produktivni sufiksi: -a (hokeja), sufiksi koji su obiljeeni -dija. Preporua se sufiksi -telj ako se
moe zamijeniti s -lac (mislilac, spasitelj).
2. Nositelji osobine. Najei je sufiks -ac koji se dodaje na pridjevsku osnovu (lakom+ac, brbljav+ac),
-ak (udak, prostak), -ik (bijednik, dunik). Pridjevsku osnovu dobijemo tako da uzmemo genitiv
neodreenog vida npr. duan - dun+a - dunik. enski rod je jednak genitivu neodreenog vida.
Sufiks -an (glupan), -ajlija (dugajlija), -onja (bikonja, glavonja).
3. Skupina koja znai pristau, dobitnika nagrade. Sufiks -ac (hajdukovac, nobelovac, hadezeovac).
4. Naziv pokreta (darvinist - darvinizam, idealist - idealizam)
5. Za rodbinsko nazivlje sufiks -i (brati). Mocijski parnjak - prema imenici mukog roda moe se
napraviti imenica enskog roda (mi - miica). Za enski rod najei sufiks je -a (kum - kuma), -ica
(lisac - lisica, ban - banica), -inja (rob - robinja, pedagog - pedagoginja). To je stari sufiks, nastao u
praslavenskom. -ka (maneken - manekenka), -kinja (telefonist - telefoniskinja). Sufiks -ica se dodaje
na jednostavne osnove (ban - banica), na imenice mukog roda koje zavravaju na -a, -ant, -ar
(konobar - konobarica, kroja - krojaica), -a (pljaka), -ent (dirigent), -ist (ahist), -lac (bijelac),
-nik (nastavnik), -or (diktator), -telj (sluatelj - sluateljica). Ali preporua se da se izbjegava -inja
(pedagogica, pedagoginja; telefonist - telefonistica). Ako imamo sanjar pa kaemo sanjarica, to znai
knjigu. Javni biljenik je i za muki i enski rod. Stanar enskog roda je stanarka. Slualac enskog
roda je sluateljica gdje imamo -telj (itatelj, itateljica). Sufiks -inja dodaje se kad osnova zvrava na
sonant (j, l, lj, m, v, r). Sufiks -ica ima problem kod imenica koje zavravaju na -ar, -er (apotekar,
apotekarica; ministar - ministrica; dobrotvor, dobrotvorka). Rijei koje zavravaju na -if, -t u mukom
rodu (favorit, daktilograf, favoritkinja, daktilografkinja).
Ostali sufiksi su tipa: -aa (udavaa)
-ina (sestrina)
-lja (rodilja)
-ua (blebetua)
-ulja (mahnitulja)

Sufiksalna tvorba.
Imenice koje znae neko mjesto u kojem se neto proizvodi, kojima se imenuje neka zgrada. Tvore se
pomou dva sufiksa: -ara i -ana (pekara, uljara). Imenice koje znae mjesto gdje se neto prodaje u
razgovornom jeziku se tvore pomou sufiksa, a u standardnom -ica, -anica, -arina. Izuzetak su imenice ljekarna
i knjiara. iako ne znae mjesto proizvodnje. Razlikuje se razgovorni i standardni jezik.
Sufiksalnom tvorbom tvore se imenice koje istodobno znae muki i enski rod (izdajica i varalica), one
koje znae nepozitivnu osobinu - lo (zadirkivalo, spadalo), -arija (nitarija), -nica (skitnica). Sufiksalnom tvorbom
tvore se imenice rumenko, otrovnica, arov. Imena biljaka: cvjetaa, mladica; imena za stvari (poklopac, dizalo,
glaalo, hvataljka). Mjesne imenice tipa igralite, itaonica. Imenice: njenost, samoa, dobrota, golotinja.
Umanjenice: crvi, listak; uveanice (knjiurina).
Posebna skupina su glagolske imenice (radne imenice). One se mogu tvoriti razliitim sufiksima. Jedan je
nulti sufiks: otkupiti - otkup, izvoziti - izvoz. Sufiks -ba: izradba, krunidba, naredba; -idba (selidba). Imenice koje
su nastale od glagolskog trpnog pridjeva izvedene su pomou sufiksa -je (itati - itanje, uganue). Glagolske
imenice mogu imati sufiks -a (dopuna, najava), -aj (jecaj), -ak (poetak), -ava (objava), -e (krpe, dave),
-ancija (govorancija), -anija (ianija), -nja (enja, utnja).
Imena etnika -ac (Vukovarac), -anin (braanin), -ani (dubrovani). Problem sa enskim rodom (Hrvatica,
ehinja, Romkinja). Ostale skupine su predstavljene malim brojem primjera: pristojbe (cestarina), dio cjeline
(treina), nazivi narjeja (akavtina).

Prefiksalne tvorbe.
Mnogo manje imenica. Na neki nain se modificira znaenje (pradjed, meujelo)

Prefiksalno-sufiksalna tvorba.
Nema posebnosti.

32
TVORBA PRIDJEVA

Pridjevi se mogu tvoriti svim postojeim tvorbenim nainima. Najzastupljenija je sufiksalna tvorba pridjeva
kojom najee dobivamo pisne pridjeve s opim i posbnim znaenjem. Najee se izvode od imenica i
oznaavaju da neto sadri osobinu. Najei sufiks je -an (blatan, vjean, bijedan, smijean), -en (lanen,
glazben, voden), -ovan (duhovan, svjetovan), -evan (duevan, ruevan). Od straniih imenica -ian (realistian,
ironian). Sufiks -nat pridjevi koji znae da je neto napravljeno od one tvari osnovne rijei (konat, papirnat).
Sufiks -nato pridjevi koji znae neko obilje (lisnato, travnato).
Pridjevi s posebnim znaenjem:
1. oni koji znae slinost, obino se izvode od imenice, -ast (bedemast, maslinast)
2. pojaani pridjevi koji izraavaju osobinu u veem stupnju i tvore se pomou sufiksa -cat (novcat)
3. oni koji znae neku mogunost, sklonost ili svojtvo; -jiv, -vo (izbrojiv, promjenjivo), -ljiv (priljiv,
uvjerljiv), -at (kovrav, pjegav), -iv (milostiv)
4. posjedovanje osobine -ljiv (uljiv), -ovit (brdovit), -evit (slojevit, krevit)
5. pridjevske umanjenice, umanjenicom se imenuje osobina umanjena -ast (crvenkast, modriast)

Posvojni pridjevi -ov, -ev, -ljev, -in: bratov, muev, sestrin, Jakovljev. Tvoreni sufiksalnim izvoenjem.
Mijenjaju se kao pridjevi neodreenog vida. Pridjevi koji su tvoreni sufiksima -ji, -i, -iji (pasji, kozji, labui, vraji)
dekliniraju se kao pridjevi odreenog vida.
Pridjevi koji mogu biti posvojni i odnosni: -ani, -eni (dravni, novani, bankovni, knjievni). problem
razlikovanja opisnog od odnosnog pridjeva. Ako pridjev moe imati koparativ onda je to opisni pridjev. Primjer:
a) sunani dan - opisni pridjev (opisuje kakav je dan), moe imati komparativ: sunaniji dan
b) sunani sat - odnosni (nema koparativa, komparativ nije sunaniji sat)
Kini dan (opisni), kini obrta (odnosni pridjev).

Prefiksalna tvorba pridjeva.

Specifinosti koje se tiu znaenja. Prefiks modificira osnovna znaenja.
1. skupina pridjeva oznaava umanjenu osobinu koju oznaava pridjev (nagluh, omalen, priglup, sulud)
2. pridjevske uveanice, pre- (prebogat, prenapuen, prealostan), strani prefiks hiper- (hiperaktivan)
3. nepotpuna svojstva polu- (polusulud, polupismen)
4. zanijekana svojstva ne- (neveseo, nepismen, nemogu)

Dobije se iz prijedlone imenske veze (pri-gradski promet, izvan-stranaki, poslije-diplomski, preko-

oceanski). Kod sloenih pridjeva imamo:
a) isto slaganje (mora postojati dvolano ishodite: samonikao, krvoedan, gluhonijem)
b) sloeno slaganje - onda kad se u osnovi pojavljuje dvolani naziv, znaenski nedjeljiv ili dvije rijei u
odnosu: visoki napon - visok-o-napon+ski (sufiksalno sloena tvorba), knjievni jezik - knjievn-o-
jezi+ni, crne kose - crn-o-kos.

Pridjevi koji su izvedeni od stranih imena na -ija mogu imati dva sufiksa - ioni i -ijski. Koncentracija -
koncentracioni logor, koncentracijski logor. Komisija-komisijski, komisioni-komisionar. To nije ista rije. Kod svih
drugih sluajeva: organizacija (organizacijski problemi), kemija (kemijski pokus). Preporuka je koristiti -ijski.

TVORBA GLAGOLA

Specifina situacija. Ne mogu se primijeniti svi tvorbeni modeli. Sufiksalna i prefiksalna tvorba.

Sufiksalna tvorba glagola.

Sufiks se stavlja izmeu glagolske osnove i infinitivnog nastavka. Kod ostalih vrsta sufiks dodajemo na
kraj rijei. Glagol glumiti: glum-iti, glumatati. Sufiks ne slui samo za modifikaciju znaenja nego esto i promjenu
vida iz svrenog u nesvreni glagol i obratno. Taj proces se zove perfektizacija. Glagol umrijeti (svreni) - umirati
(nesvreni glagol), pomoi - pomagati (praslavenska, progresivna jotacija).
Imamo i mogunost da sufiksacijom od razliitih vrsta rijei dobijemo glagol (no-noiti, veer-veerati,
brazda-brazdati, mata-matati, tuga-tugovati, kralj-kraljevati). Takvi glagoli koji su nastali od imenica zovu se
denominativi. Od stranih imenica dobije se glagol pomou sufiksa -ati (adresirati, lansirati). Glagol moe nastati i
od pridjeva (jaati, uriti, starjeti). Moemo glagol dobiti i od zamjenica (nita-nititi), brojeva (dvoje-dvojiti),
prilozima (napredovati), usklika (mukati, cikutati, gutati, blejati) i onomatopeja.

Prefiksalna tvorba glagola.

33
 Najplodniji nain dobijanja novih glagola je prefiksalna tvorba. Pri tome se uva osnovno znaenje a
modificira se nain i koliina vrenja radnje (tui-dotui, bosti-probosti). Uglavnom se rabi 19 prefiksa, oni imaju
svoje alternative koji su potekli od (iskriviti, mimoii, naii, nadrasti, nadkriviti).

Prefiksalno-sufiksalna tvorba.
Slabo je zastupljena kod glagola (pod bokom - podboiti, pod jarmom - podjarmiti).

Vjeba: nadlaktica prefiksalno-sufiksalna tvorba

cementera sufiksalna tvorba
spalionica sufiksalna tvorba
konjokradica sloeno sufiksalna tvorba
zlatotisak isto slaganje
nogomet sloeno sufiksalna tvorba
kamenolom sloeno sufiksalna tvorba
kotlokrp sloeno sufiksalna tvorba
blatobran sloeno sufiksalna tvorba

SINTAKSA

Dio gramatike koji opisuje reenino ustrojstvo. U njoj se izlau pravila o slaganju rijei u reenici.
Sintaksis (gr.) red, slaganje. Prema tom znaenju nastali su stari hrvatski nazivi za sintaksu: skladnja ili
rjeosloje. Sintaksa se bavi i funkcijom (slubom) rijei u reenici i tzv. sintagmatskim odnosima. Glavna
sintaktika jedinica je reenica i za nju kaemo da slui prijenosu cjelovitih obavijesti. Unutar reenice postoje
spojevi koji se zovu sintagme, pa se sintaksa bavi i tim spojevima rijei.

Prouavanje sintagmi

Sintagma je spoj rijei ili sintaktikih jedinica sastavljena od najmanje dvije punoznane rijei meusobno
povezane. One obino u reenici imaju jedinstvenu funkciju i za razliku od reenice sintagma nema obiljeje
vremena, odnosno nema svojstvo predikativnosti. Punoznana rije - ona rije koja ima potpuno leksiko
znaenje, koja znai neki pojam koji bi mogli nacrtati (npr. rodna kua, kua na brdu - na brdu nije sintagma
nego oznaava rije). Onaj ovjek je sintagma. Sintagma subjekta, objekta. Rodna kua je sruena (rodna kua
je subjektska sintagma). ivim u rodnoj kui (u rodnoj kui je prilona oznaka mjesta). Sintagma nema svojstvo
predikativnosti (rodna kua - ivim u rodnoj kui).
Sintagme mogu biti:
a) srone (kongruentne) - u sluaju kada je gramatika veza meu sastavnicama uspostavljena
podudarnou oblikih obiljeja (rod, broj, pade), npr: rodna kua se slae u rodu, broju i padeu.
b) nesrone (nekongruentne) - ako nema slaganja u rodu, broju i padeu (npr: kua na brdu (nominativ,
lokativ), slae se samo u broju.

1. Odredbena sintagma

Srona sintagma ne mora biti samo u nominativu, nego u bilo kojem padeu. Takav spoj gdje je jedna rije
(srona ili nesrona) zove se odredbeni spoj. To znai da postoji odreenica ili osnovna rije (kua) koja je
ujedno i glavni dio. I da postoji odreenica koja je zavisni dio.
Primjer: rodna kua kua glavni dio
rodna odrednica (zavisni dio)
Ova odrednica govori o glavnom djelu, ali je zavisna jer je njezino gramatiko ustrojstvo odreeno glavnim
lanom.
Primjer: ivim u rodnoj kui.
Rije kua ne moemo ispustiti, kao ni ivim u kui. O kui zavisi pade odrednice. Kada analiziramo
sintagmu, onda uvijek traimo glavnu rije tako da traimo koju rije ne moemo izostaviti u sintagmi. Isto je i u
nesronoj sintagmi. Postoji odreenica (kua) i odrednica (na brdu). Glavna rije odreuje zavisnom djelu rod,
broj i pade u sronoj sintagmi. U sronim sintagmama moemo imati:
1. pridjevski spoj (jak vjetar)
2. spoj zamjenice i imenice (naa djeca, njihova drava)
3. spoj broja i imenice (dvije knjige)
4. imenske spojeve - apozicije (ki Jelena, grad Zagreb)

34
 Tip odredbene sintagme u kojoj imamo odreivanje obino imenice nekim atributom - odredbena
sintagma.

2. Glagolsko upravljanje

Osim tog odredbenog svojstva, sintagmom se smatra i tzv. glagolsko upravljanje (reakcija).Ono se
razlikuje od jezika do jezika. Ako imamo glagol vladati, to uviejk ide s instrumentalom (vladati silom), za razliku u
talijanskom (ide s akuzativom). U sintagmatskom smsilu glagol upravlja svojom zavisnom sastavnicom.
Najvaniji dio u sintagmi je glagol. itati knjigu (instrumental, akuzativ). Akuzativ je izabran to itati zahtijeva
dopunu u akuzativu. Glagol je glavni lan (odreenica), a zavisni lan je imenica i ona zavisi od glagola. Glagol
je neizostavni dio. Ovaj tip slaganja time da glagol odreuje zavisni dio uvijek je nesrona imenica. Ne moe se
znati unaprijed kako e se slagati.
Glavni lan moe biti i glagolska imenica (npr. berba groa). To se naziva imensko upravljanje jer je
glasni lan glagolska imenica. Pisanje pisama (nominativ, genitiv). Nesrona sintagma. Radnici su otili na
berbu groa. Rije berba ne moemo izostaviti.
Upravljanje moe biti i pridjevsko (npr. sklon bolestima, sklon svai). Sklon je glavni lan, nominativ
jednine mukog roda, bolestima je dativ jednine enskog roda. Npr: pun duha, pun ljubavi.
Osim pridjeva kao upravni lan moe biti prilog (npr. mnogo djece, puno zabave). Mnogo odreuje pade
kao i puno. Ovakav tip upravljanja zove se jako upravljanje (reakcija) zato to zavisni lan ne moe promijeniti a
da se ne promijeni znaenje iskaza. To znai kad bi pokuali uz itati staviti drugu dopunu, npr. itati oima.
Oima se moe zamijeniti s pomou oiju. itati knjigu se ne moe drugaije izraziti. Sluaj kada se moe
promijeniti pade zove se slaba reakcija. Trati dvoritem / preko dvorita / po dvoritu. Slaba reakcija. Te su
sintagme uvijek nesrone.

3. Pridruivanje

Trea vrsta sintagmatskog spajanja zove se pridruivanje. Ono se vezuje uz glagolski upravni dio, kazuje
se neka okolnost pod kojoj se vri glagolska radnja. itati glasno, itati sporo. Upravni lan ostaje uvijek itati a
pridruuje se neka okolnost. Nesrona sintagma. etati sporo, etati polako, etati poslije kie. Okolnosna
sintagma.

Sve sintagme moemo podijeliti:

a) odredbene, po svojoj funkciji atributivne jer zavisni dio prema glavnom stoji kao atribut prema imenici
b) dopusne ili objektivne jer zavisni dio prema glavnom stoji u odnosu objekta prema predikatu
c) okolnosne - zavisni dio prema glavnom se odnosi kao adverbna (priloka) oznaka prema predikatu

Vjeba.

Nalazim ga esto u ladici svoga pisaega stola.

Kakvim e me imenom zvati netko u posljednjem trenutku moga ivota.

u ladici stola
u ladici - upravni lan, neizostavljiv, pom lokativ jednine enskog roda
stola - zavisna rije genitiv jednine mukog roda
Nesrona sintagma jer se ne podudaraju u rodu, broju i padei

svoga pisaeg stola

stola - upravni lan, neizostavljiv lokativ jednine enskog roda
Srona sintagma, u ovoj sintagmi je stol upravna rije, a u 1. primjeru (u
ladici stola), stol je zavisna rije.
U okviru jednog prilonog adverbiala imamo i nesronu i sronu sintagmu.

u posljednjem trenutku (prilona oznaka vremena)

trenutku - glavni lan, ne moe se izostaviti lokativ jednine mukog roda
u posljednjem trenutku - lokativ jednine mukog roda
Srona sintagma

u trenutku moga ivota

u trenutku - lokativ jednine mukog roda

35
 ivota - glavni lan genitiv
moga - zavisni lan
Ima dvostruku vezu, prema pridjevu u sronoj sintagmi (moga ivota) i
prema imenici u nesronoj imenici (u trenutku ivota)

posljednjem trenutku
posljednjem - zavisni lan
trenutku - glavni lan
Srona sintagma

U jeseni naprsla zvona i moja je pjesma

U vieglasju moteta, rekvijema, mise
U monodiji tualjke na dnu kreveta
Moja pjesme upravo danas kad je gue
Za tren nadjaala jecaj zvona

U tjeskobi tiine raste elja da se vrate

umovi ulice i dah vjetra
U lahoru s mora
Vika djece i pjev ptica u buenju

u jeseni naprsla zvona

jeseni - upravni lan, neizostavljiv lokativ jednine enskog roda
naprsla - zavisna rije genitiv jednine
Nesrona sintagma jer se ne podudaraju u rodu, broju i padei
naprsla - zavisna rije genitiv jednine
zvona - genitiv jednine
Srona sintagma

u vieglasju moteta, rekvijema, mise

u vieglasju - glavna rije

u monodiji tuajke
u monodiji - glavna rije
tualjke

na dnu kreveta
na dnu - glavna rije
kreveta
Nesrona sintagma

moja pjesma
pjesma - odreenica
moja
Srona sintagma

nadjaala jecaj zvona

nadjaala -
jecaj - odreenica
Nesrona sintagma
u tjeskobi tiine
tjeskobi - glavna rije lokativ jednine, genitiv
Nesrona sintagma

umovi ulice
umovi - glavna rije
ulice -
Nesrona sintagma

36
LANOVI REENINOG USTROJSTVA

Analiza jednostavne reenice. U ustrojstvu sudjeluju samostalni (subjekt, objekt, predikat, prilone
odredbe) i nesamostalni lanovi (atribut i apozicija - veu se za samostalne lanove - lanovi lanova).

Predikat

Osnovni i glavni lan reeninog ustrojstva je predikat. Naziv predikat je prilagoen latinskom izrazu
predikatum. Predikat je upravni lan reenice, a ne ovisni o drugim lanovima, ve drugim lanovima reenice
otvara mjesto. Predikat i rije koji dolazi u predikatu posljedica je govornikova izbora. On ga bira ovisno o vijesti
koju eli prenijeti. Mi prvo kao govorno lice biramo predikat. Oblik predikata (pada) diktira oblik subjekta (on,
snijeg, kia). Predikat je nosivi dio reenice. Ako kaemo kia mi ne znamo to e se rei: pada, sipi. Padamo,
subjekt: mi, svaki dan na ispitu. Padamo je osnovna rije. Nema reenice bez predikata u linom glagolskom
obliku. Predikatne kategorije:
a) vid
b) vrijeme
c) nain
Predikat je lini glagolski oblik (infinitiv ne moe biti predikat), tim licem glagola se pridruuje tzv. govorno
lice i time se uspostavlja izvoran odnos prema licu. Broj: jednina, mnoina (broj vritelja radnje). Vid proistjee iz
glagola koji je izabran za predikat (svreni ili nesvreni). kategorija vremena, dvije odrednice: apsolutno (ono
koje se odmjerava prema trenutku govora, npr: Predajem sintaksu. (sada, ovog trenutka) i relativno vrijeme (ono
koje se odvija prema svakom drugom trenutku, npr: Svake srijede predajem. (ne odgovara prema trenutku
govorenja, nego drugom vremenskom odsjeku). Kakav je nain vrenja radnje (stvaran, irealan, mogu,
pretpostavljeni).

Vrste predikata:
1. Glagolski predikat
Onaj o kojem se o subjektu neto izrie glagolskom rijei, npr: profesor ispituje. Radnja se izrie
pravim glagolom.
a) leksiko znaenje - ono to rije isputuje, po sebi znai - provjerava znanje
b) gramatiko znaenje - ono to bismo rekli gramatike osobineovog oblika - prezent, 3.l. jednine
Karakteristika glagolskog predikata je da uvijek i leksiko i gramatiko znaenje ima u jednoj rijei.
Glagolski predikat ne mora biti jednostavni oblik nego i sloeni (profesor je ispitivao), s dopunom
(profesor moe ispitivati).
Npr: Profesor ne moe danas ispitivati.
ne moe - lini oblik nepotpunog znaenja
ispitivati - infinitiv

2. Imenski predikat
Imamo drugaije komponiran predikat, osnovna razlika prema glagolskom predikatu je to su
gramatiko i leksiko znaenje rasporeeni izmeu dvije rijei.Gramatiko znaenje se vezuje.
Npr: On je ispitiva.
je - gramatiko znaenje, kopula (oblik pom. glagola biti, nema nikakvo leksiko znaenje)
ispitiva - leksiko znaenje, predikatno ime, uvijek je u nominativu!

On je u Dubrovniku.
on - subjekt
je - predikat (ali ovo je se moe zamijeniti s boravi, ivi, nalazi te stoga nije imenski predikat,
jer ima leksiko znaenje)

Predikatno ime moe biti:

a) zamjenica (On je netko i neto)
b) pridjev (Ulice su mokre)
c) broj (Ona je jedina, On je trei)
d) prilog (To je strano)
e) neka prijedlono-padena veza - pridjevska imenika sintagma (On je drugog kova)
f) infinitiv u stilskim markiranim izrazima (Glasa nije uti)

37
 Predikat je konstitutivni element reenice. Reenica bez predikata nema. Npr. Profesor ispituje. Predikat
odreuje objekt u akuzativu, mogue okolnosti vremena, mjesta, naina. Unato tome moe se pojaviti
neizreeni predikat. On se podrazumijeva iz konteksta, ili ako se u prethodnoj reenici spomenuo predikat, pa je
njegovo ponavljanje nepotrebno. Primjer: Ocu o ovome ni rijei. (Nemojte rei ocu). Predikat se podrazumijeva
iz konteksta.
Druga situacija - pomoni glagol odreuje vrijeme neizreenog predikata, a smisao reenice njegov
leksiki izbor. Primjerice situacija kad se govori o strogom kritiaru: Ovaj bi perom u srce ovjeka. (bi - pomoni
glagol biti, odreuje gramatiko ustrojstvo, a smisao odreuej leksiki)

Izostavljanje predikata, gdje se izostavlja spona ili dio glagolskog oblika, to je najee u pukom
pripovjedanju, npr: ivio jedan kralj. Bila dva brata. Izostavljeno je je. Moe se razlikovati spona kad je ona
odrediva iz konteksa. Nikada vie (nee biti) onih sretnih dana. Takoer se izostavlja predikat u naslovima
knjiga.

Predikatni proirak - kategorija prof. Katiia. Imamo svojevrsnu dopunu predikata i ona moe biti dvojaka.
Prvo predstavlja dopunu predikatne rijei, a drugo proiruje sadraj samog predikata.
1. dopuna predikatne rijei - u onim reenicama gdje kao predikat funkcionira glagol nepotpunog
znaenja koji se nuno mora dopuniti drugim izrazom. Taj drugi izraz je imenska rije u nominativu,
akuzativu ili instrumentalu ili pak neki prijedloni izraz. To su glagoli: postati, ostati, nastati, izgledati,
zvati, smatrati, drati, imenovati, tretirati i sl. Npr: On je postao. Nije potpuno znaenje, predikat
postao trai dopunu, pojanjenje, nekakav (predikatni) dodatak - On je postao kralj. On je postao
kraljem. Smatramo ga ludim. Smatramo ga varalicom. Pravi se vaan, glup, lud, junaina. (bez ovoga
nema reenice).
Npr: Ujak imenuje u ali mene starovnateljem, kapelana fikuem, a tetu vunbaciteljom. (instrumental)
2. proirivanje sadraja samog predikata
drugi tip predikatskog proirka je sloeniji, glagolski predikat se proiruje predikatom druge reenice.
Da bi se to ostvarilo moraju se ispuniti dva uvjeta:
a) moraju se oba predikata odnositi na isti subjekt
b) moraju se odnositi obje reenice na istu pojavu
Ishodine reenice su one reenice iz kojih je nastala nova reenica.
Primjer: Ja sam leao miran.
sam leao - predikat
miran - pridjev
1. Ja sam leao.
2. Ja sam miran.
sam - kopula
miran - predikatno ime
sam miran - imenski predikat

Naao sam ga siromaha.

ga - blii oblik u akuzativu

Prognanik u pukoj rulji sam se skrio.

1. Ja sam prognanik. (imenski predikat)
2. Ja sam se skrio u pukoj rulji. (glagolski predikat)

Oamuen i nesretan stigoh pred vrata.

1. Ja sam oamuen i nesretan.
2. Ja stigoh pred vrata.

Gledano iz kuhinje povijest je topla. (imenski predikat)

1. Povijest je gledana iz kuhinje.
2. Povijest je topla.

Subjekt

Imenika rije u nominativu kojoj mjesto u reenici stvara predikat. Naziv od lat. subjectum - ono to lei
pod im, to je podmetnuto. Uvijek se nalazi u nominativu. Gramatika svojstva subjekta su:
a) rod

38
 b) broj
c) pade

U funkciji najee dolaze:

a) imenice (Djeca sjede, Radnici rade)
b) zamjenice (On ita)
c) poimenienih pridjeva (Dobri uvijek nastradaju, Sit gladnome ne vjeruje)
d) infinitiva (Misliti znai postojati, Obeati je gospodski, Ispuniti je ljudski)
e) moe se pojaviti i druga rije koja nema leksiko znaenje niti gramatiku vrijednost

Subjekt moe biti i imenica u vokativu (radi deseterake sheme samo u narodnoj poeziji). Moe se i
izostaviti, npr. uz line glagolske oblike (itamo novine - mi). Subjekta uope nema kad je predikat bezlini
glagol i kad podrazumijeva nepoznatog vritelja radnje (Grmi, Sijeva).

Problem slaganja subjekta i predikata kad se kao subjekt javlja skup imenica:
a) imenica mukog roda i predikat mukog roda (Petar i Ivan su poloili ispit)
b) subjekt enskog roda i predikat enskog roda (Majka i sestra su doputovale)
c) imenica je srednjeg roda, a predikat u mukom rodu (Sunce i ljeto su ve stigli)
d) ako su subjekti razliitog roda, a predikat u mukom rodu (Majka i dijete sobro su se osjeali)
e) ako su subjekti istog roda u mnoini, a predikat istog roda u mnoini (Majke i sestre su stigle u posjet)
f) ako su subjekti razliitog roda u mnoini, a predikat prema najbliim subjektima (Presuile su rijeke i
izvori).

Logiki subjekt - bezsubjektne reenice ako reenica nema pravog subjekta smatra se subjekta ni nema.
Logiki subjekt u kosim padeima (Zima mi je, Meni je prije svega, stalo do vaeg uspjeha). O prrirodnim
pojavama. Uz obezlienim uporabu glagola (Na putu se rano lijega. Radi se do 4). Bezlina kor. glagola biti,
htjeti, imati (Bit e bune. Njemu se htjelo). Broj u reenici kao predikatno ime (19 mi je godina).

Objekt

Od lat. objectum - to je pred/nasuprot emu, pojam koji glagolska radnja zahvaa ili je u svezi s kojim se
vri. Uvrtava se u reenicu po gramatikim i leksikim svojstvima glagola. Glagol unaprijed odreuje oblik
objekta (Pisati pismo. Ii ulicom. Skupljati otpatke knjige. Obratiti se prijateljima).
Objekt:
a) izravni (uz prijelazni glagol, najee u akuzativu, radnja izravno prelazi na objkt (Piem pismo. itam
knjigu). Izravni objekt ne mora biti najee u akuzativu, ali se njime uvijek moe zamijeniti (Dajte mi
vode - Dajte mi vodu). U genitivu uz nijekanje (Nije vidio grada - Nije vidio grad).
b) neizravni (rije u objektu je predmet radnje, ali ne znai izravni prijelaz, nego je predmet u svezi kojeg
se radnja vri (Voziti auto. Upravljati zrakoplovom)
.
Dva pitanja:
a) stupanj obvezatnosti (ovisno o oznaitelju i kontekstu apstraktni glagol + obvezni objekt (Brati povre),
glagol nepotpunog znaenja (Skladati sonatu), bez objekta glagola kretanja i stanja (leati, stajati,
sjediti, ii, koraati).
b) stupanj prepriljivosti (stavlja se u relaciju prema prilonoj odredbi (Fotografirati rijeku - nezamjenjivo;
Ploviti rijekom - zamjenjivo (du rijeke, niz rijeku)

Objekt neprepljiljiv razliit od prilone odredbe koja je prepriljiva. U reenici ne mora biti samo jedan
objekt, kao objekti mogu se pojaviti ni svi padei, nego tzv. prijedloni objekti kad postoji uz imenicu (Uzdao se u
svoje veze). Dva objekta (Molim te olovku), dva objekta, jedan izravan i neizravan (Oni su nas nauili pameti.
Dajte mu oblik. Ponudio me je cigaretom. Oprio me je cigaretom. Ja se tebi divim. Prihvati se posla. Prihvati
posao).

Prilona odredba

Vee se za glagol. U reenici se uvrtavaju po sadraju glagola i reenice i uvijek znai neku vanjsku
okolnost pod kojom se zbiva glagolska radnja. Nije dio same radnje nego samo okolnost pod kojom se radnja
obavlja (Pisati danas u uionici). Ne mijenja glagolsko znaenje, uvijek se moe prepriati (danas - tijekom

39
dananjeg dana). Prilona odredba nije zadana glagolom, moe se iszostaviti, nije obvezni dio. Razliita
znaenja: mjesta, vremena, naina, uzroka, namjere, drutva, smjera, koliine, sredstva, doputanja

Atribut i apozicija

Nesamostalni lanovi, dodaju se jednom od osnovnim elementima.

Atribut (atributum - pridodano), moe se dodati svakoj imenskoj rijei bez obzira na njenu slubu u
reenici (Glavna ulca je najdua. Ova je ulica). Najee je pridjev, zamjenica (pokazna zamjenica), broj (obino
redni).
Apozicija (od appositum - ono to je pridodano, postavljeno uz neto), moe ii uz svaki glavni lan,
dodaje se bilo kojoj rijei u reenici (Sin Ivan. Rijeka Sava. Miroslav Krlea, veliki hrvatski pisac). Razliito se
pie apozicija ako se nalazi iza imena odvaja se zarezima, a ako je ispred imena ne odvaja se. Razliite
apozicije (To su na krovu vrapci pokuarci. Nedaleko od kue primijetili su psa skitnicu).

REENICE PO SASTAVU

Reenice se dijele na dvije velike skupine:

a) jednostavne
b) sloene

Jednostavne reenice

Jednostavne reenice su one nesloene reenice u kojima postoji jednosmjeran odnos izmeu subjekta i
predikata. Karakteristika tih reenica jest da postoji uvijek samo jedan predikat. im ima vie od jednog
predikata, to nije vie jednostavna reenica.

Primjer: Djeak ita.

djeak subjekt
ita predikat

Moe se proiriti subjekt s atributom, predikat s prilonom oznakom ili objektom (knjigu u sobi)
U ovoj reenici, bez obzira koliko je proirivali postoji uvijek samo jedan predikat.

Sloene reenice

Sloena reenica ima dva ili vie predikata. One koje su nastale sklapanjem vie jednostavnih reenica u
reenini sklop. U tom sklopu jedna reenica je glavna i to je uvijek ona koja moe neovisno stajati. Prema njoj
dolaze sureenice sa razliitim odnosima suovisnosti. da bi nastala sloena reenica od jednostavnih primjenjuju
se tri naina:

a) povezivanje - onaj sluaj kad se jednostavne reenice povezuju veznicima jedni uz druge ali tako da
jedno o drugoj ne ovise - nezavisno sloena reenica
Postoje primjerice sastavne, rastavne, suprotne.
Primjer: Kua se raspada i zid se rui. (sastavna reenica)
1. Kua se raspada
2. Zid se rui
Tzv. kordinirane reenice usporedo jedna uz drugu.
b) uvrtavanje - postoji odnos zavisnosti, imamo glavnu reenicu u suzavisne reenice - zavisno sloena
reenica
Najblie povezivanju jer se jednostavne reenice spajaju u cjelinu ali bez veznika (bezvezniko
slaganje).
Primjer: Oni su mirno gledali, vi ste se pomalo udili, mi smo samo rukom odmahnuli.
Tri reenice skupa.
c) reenice nastale asindetskim sklapanjem, izmeu njih nema veznika i sve su reenice meusobno
nezavisne
Ova se skupina zove sloenim reenicama, postoje razliite reenine vrste. Subordinirane reenice.
Postavljen je neki hijerarhijski red. Imamo glavnu reenicu i o njoj zavisne sureenice.

40
Povezivanje nezavisno sloenih reenica

Reenice sklopljene pomou veznika zovu se veznike ili sindetske nezavisno sloene reenice. Te
reenice po znaenju veznika i odnosu reeninih sadraja mogu biti sastavne, rastavne, suprotne, iskljune i
zakljune reenice.

a) sastavne reenice
Vezuju se sastavnim veznicima: i, pa, te ni, niti i dr.
Primjer: Niti mogu u vatri izgorjeti niti me moe voda isprati.
b) rastavne reenice
Rastavne reenice se najee povezuju veznikom ili.
Primjer: Prevari li ga san ili ga elja odvue prema zvijezdama.
c) suprotne reenice
Obino se povezuju veznicima a, ali, nego, ve, no.
Primjer: Nije blago ni srebro ni zlato, ve je blago to je srcu drago.
d) iskljune reenice
Veznici: samo, samo to, jedino, jedino to, tek i dr.
Primjer: Sve je mirno, jedino svjetiljka poigrava na stropu.
e) zakljune reenice
U zakljunim reenicama veznici su dakle, zato, stoga i dr.
Primjer: Mi smo se mnogo trudili, dakle uspjeh nije nevjerojatan.

Uvrtavanje zavisno sloenih reenica

Suvremena sintaksa u analizi reenici polazi od temeljnog stava da zavisno sloena reenica predstavlja
razvijenu jednostavnu reenicu. Svi odnosi koji postoje u jednostavnoj reenici postoje i na razini zavisno
sloenih reenica. Iz toga proizlaze dva osnovna tipa analize i dokazivanja zavisnosti sloenih reenica.

1. Preoblika
Da bismo dokazali da je zavisno sloena reenica moramo je moi preoblikom svesti na jednostavnu
reenicu.
2. Sustav ishodinih reenica

Objektne reenice

Reenica se uvrtava u glavnu na mjesto njezina objekta i prema njoj se odnosi kao objekt prema
predikatu.
Op. glavna reenica bit e nepocrtana, a zavisna reenica pocrtana.

Primjer: ujem um vjetra.

- jednostavna reenica
ujem predikat
um vjetra objekt (blii, u akuzativu)
Umjesto ovoga moemo napisati:
ujem kako (da) umi vjetar.
- zavisno sloena reenica, objektna
ujem predikat
kako
umi predikat
vjetar subjekt

Primjer: Nikad nisam doznala to se tono dogodilo.

- zavisno sloena reenica, objektna
nikad prilona odredba vremena
nisam doznala predikat
to veznik
tono prilona odredba naina
se dogodilo predikat
Umjesto ovoga moemo napisati:

41
 Nikad nisam doznala dogaaj.
- jednostavna reenica
nikad prilona odredba vremena
nisam doznala predikat
dogaaj objekt

Razliiti veznici, ali se nikad ne smijemo povoditi za veznicima. Primjer: ujem kako umi vjetar. Kako je
veznik nainske reenice, ali ovo je objektna reenica.
Za objektne reenice upotrebljavaju se veznici: da, gdje, kako, neka, to, tko.
Druga karakteristika objektnih reenica jest da one uvijek dolaze iza glagola u linom obliku. Najee
dolaze iza glagola koji znae govorenje, miljenje i osjeanje. Sve ove reenice osim svog imena ima i svoje
ime. Objektna reenica po svom sadraju su izrine, po uvrtavanju je ona objektna.

Primjer: Kad sam ila na posao, vidjela sam mnogo ljudi.

- zavisno sloena reenica, vremenska
kad prilona odredba vremena
sam ila predikat
na
posao
vidjela sam predikat
mnogo
ljudi objekt

Primjer: Tek sad Perica shvati da bi moglo biti nevolje.

- zavisno sloena reenica, objektna
tek sad prilona odredba vremena
Perica subjekt
shvati predikat
da veznik
bi moglo biti predikat
nevolje objekt
Umjesto ovoga moemo napisati:
Tek sad Perica shvati stvar.
- jednostavna reenica
tek sad prilona odredba vremena
shvati predikat
stvar objekt

Zavisno upitne reenice.

Primjer: Povjerenstvo je utvrdilo tko je poinio tetu.

- zavisno sloena reenica, objektna
povjerenstvo subjekt
je utvrdilo predikat
tko veznik (zamjenica)
je poinio predikat
tetu
Umjesto ovoga moemo napisati:
Povjerenstvo je utvrdilo poinitelja.
- jednostavna reenica
povjerenstvo subjekt
je utvrdilo predikat
poinitelja objekt

Primjer: Svi su htjeli saznati kako se Perica domagao lovine.

- zavisno sloena reenica, objektna
svi
su htjeli saznati predikat
kako veznik

42
 se domogao predikat
Perica
lovine
Umjesto ovoga moemo napisati:
Svi su htjeli saznati Periin uspjeh.
- jednostavna reenica
svi
su htjeli saznati predikat
Periin
uspjeh

Predikatne renice

Predikatne reenice su uvijek zavisno sloene i za njih kaemo da su to one gdje se zavisna (predikatna)
uvrtava u glavnu reenicu na mjesto njezina predikata i odnosi se prema njoj kao imenski predikat prema svom
subjektu. Za ove reenice tipino je sa u glavnoj reenici postoji kopula. Ove su rijei vrlo rijetke, nemaju svoj
specifini veznik, ve kao veznik se pojavljuje da i zamjenice koji i to. Ove se reenice mogu analizirati
pomou:
a) sustava preoblike
b) sustava ishodinih reenica

a) Sustav preoblike

Primjer: Grad vie nije to je nekad bio.

- zavisno sloena reenica, predikatna
grad subjekt
vie
nije kopula
to veznik
je bio predikat
nekad prilona odredba vremena
Umjesto ovoga moemo napisati:
Grad vie nije kao nekad.
- jednostavna reenica
grad subjekt
vie
nije kopula
kao
nekad predikatno ime

Primjer: Izdrljivost tih ljudi je da ne povjeruje.

- zavisno sloena reenica, predikatna
izdrljivost subjekt
tih
ljudi
je predikat
da veznik
ne povjeruje predikat
Umjesto ovoga moemo napisati:
Izdrljivost tih ljudi je nevjerojatna.
- jednostavna reenica
izdrljivost subjekt
tih ljudi atribut
je predikat
nevjerojatna imenski predikat

b) Sustav ishodinih reenica

Primjer: Grad vie nije to je nekad bio.

43
 1. Grad vie nije to. (to je prazno ime, nita ne znai; grad je lijep)
2. To je grad nekad bio.

Grad vie nije to - to je grad nekad bio.

Grad vie nije to je nekad bio.

U prvoj reenici mora postojati prazno predikatsko ime (npr. ovdje je to) to e druga reenica popuniti, a
viak e odbaciti.

Primjer: Ja sam koji jesam.

Ja sam vjean.
ja subjekt
sam kopula
sam vjean imenski predikat

Primjer: Slika je to je naslikana.

Slika je naslikana.
slika subjekt
je kopula
je naslikana imenski predikat

Primjer: Vinograd je da mu nema ravna.

Vinograd je neusporediv.
vinograd subjekt
je kopula
je neusporediv imenski predikat

Primjer: Kua je takva da se svi mogu u njoj udobno smjestiti.

Kua je udobna.
kua subjekt
je kopula
je udobna imenski predikat

Subjektne reenice

Subjektne reenice su one gdje se zavisna reenica u glavnu uvrtava na mjesto njezina subjekta i prema
njoj se odnosi kao subjekt prema predikatu. Veznici subjektne reenice su: tko, koji, kakav, kako. Po sadraju
se dijele na:
a) odnosne - su uvedene odnosne zamjenice koji ili pomou priloga kako
b) izrine - prepoznajemo po veznicima da i kako i po tome to u glavnoj reenici mora biti bezlini
glagol govorenja, miljanja, osjeanja (pria se, misli se, ulo se).

a) Sustav preoblike

Primjer: Ne hoda vrsto koji nema kamo.

Ne hoda vrsto beskunik.
ne hoda predikat
vrsto prilona odredba naina
beskunik subjekt

Primjer: Koji ne dou dobit e neopravdan sat.

Odsutni e dobiti neopravdani sat.
odsutni subjekt
e dobiti predikat
neopravdani
sat

Primjer: Pria se kako je bolestan.

Pria se o bolesti objektna reenica!.

44
 pria se predikat
bolesti objekt
Primjer: Mislilo se da ima vukodlaka..
Mislilo se o vukodlacima. objektna reenica!.
mislilo se predikat
vukodlacima objekt

b) Sustav ishodinih reenica

Primjer: Ne hoda vrsto koji nema kamo.

1. Ne hoda vrsto taj.
2. Taj nema kamo.

Ne hoda vrsto taj - taj nema kamo.

Ne hoda vrsto koji nema kamo. subjektna reenica

Primjer: Koji slobode nema taj o slobodi sanja.

1. Taj o slobodi sanja.
2. Taj slobode nema.

Taj o slobodi sanja, taj slobode nema.

Koji slobode nema taj o slobodi sanja. subjektna reenica

Primjer: Tko izvruje volju oca moga, taj jest brat, sestra i mati moja.
1. Taj jest brat, sestra i mati moja.
2. Taj izvruje volju oca moga.

Taj jest brat, sestra i mati moja, taj izvruje volju oca moga.
Tko izvruje volju oca moga, taj jest brat, sestra i mati moja

Primjer: Osjea se da mu stvari izmiu iz ruke.

1. Osjea se.
2. Da mu stvari izmiu iz ruke.

Osjea se da mu stvari izmiu iz ruke. subjektna reenica

Primjer: Reklo bi se da je no izbor iz dana.

1. Reklo bi se.
2. Da je no izbor iz dana.

Reklo bi se da je no izbor iz dana. subjektna reenica

Primjer: Tko ne poznaje zakone vri nasilje.

1. Taj vri nasilje.
2. Taj ne poznaje zakone.

Tko ne poznaje zakone vri nasilje. subjektna reenica

Prilona reenica

Ime po mjestu uvrtenja, uvrtavaju se na ono mjesto gdje bi stajala prilona odredba. Prema vrsti se
dijele na mjesne, vremenske Prema svom predikatu, glavnoj reenici se odnose kao prilona odredba prema
svom predikatu.

1. Mjesne prilone reenice

Vrati se odakle si poao.

- zavisno sloena reenica, mjesna prilona reenica
vrati se predikat

45
 odakle veznik
si poao predikat
Umjesto ovoga moemo napisati:
Vrati se na polazite.
- jednostavna reenica
vrati se predikat
na polazite prilona odredba mjesta

Glavna reenica ima istu funkciju kao predikat u jednostavnoj reenici, a zavisna kao prilona oznaka.
Veznici su zaprvo mjesni prilozi: gdje, kamo, kuda, odkuda, odakle, dokle, dokuda.

Uputio se gore gdje ga je na odmoritu ekala ena.

- zavisno sloena reenica, mjesna prilona reenica
uputio se predikat
gore prilona odredba mjesta
gdje veznik
ga
je ekala predikat
na odmoritu prilona odredba mjesta
ena

Tako je Fran nepromienjenim ivotom ivio do svog odlaska u Be kamo je doao na studij.
- zavisno sloena reenica, mjesna prilona reenica
tako
je ivio predikat
Fran subjekt
nepromijenjenim
ivotom
do
svog
odlaska
u Be prilona odredba mjesta
kamo veznik
je doao predkat
na studij

jor Karlo se spomenu da je neki dan vidio Gilia gdje na leima nosi vreu kukuruza.
- zavisno sloena reenica, nainska reenica?
jor Karlo subjekt
je spomenu predikat
da
je vidio predikat
neki dan
Gilia
gdje veznik
na leima
nosi predikat
vreu
kukuruza

2. Vremenske prilone reenice

Prema svojo glavnoj reenici odnosi se kao prilona odredba vremena prema svom predikatu. Uvodi se
velikim brojem veznika to proistjee iz toga to vremenske reenice mogu izraavati razliite suodnose
izmeu glavne i zavisne reenice. Tri vremenske relacije:
a) istovremenost
b) prijevremenost
c) poslijevremenost

46
 O toj relaciji zavisi i izbor veznika. Tri najvanija veznika su kad, dok (dokle) i poto. Kad ima najire
vremensko znaenje i moe se koristiti i za istovremenost i prijevremenost; dok slui samo za
prijevremenost, a poto samo samo za poslijevremenost. Istovremenost vremenskih reenica znai da se
radnje glavne i zavisne reenice dogaaju istodobno.

Kad prolazi iznenada kraj mene, htio bih te uhvatiti za ruke!

- zavisno sloena reenica, vremenska prilona
kad veznik
prolazi predikat
iznenada
kraj mene prilona odredba mjesta
htio bih uhvatiti predikat
te objekt, blii
za
ruke objekt, dalji

Poslijevremenost znai da radnja glavne reenice dolazi poslije radnje zavisne reenice.

Tek to se vrti kui s pote, uhvati ga protezavica kao pred groznicu.

- zavisno sloena reenica, vremenska prilona
tek veznik
to
se vrati predikat
kui s pote prilona odredba mjesta
uhvati predikat
ga objekt, blii
protezavica subjekt
kao pred groznicu prilona odredba naina

Prijevremenost znai da radnja glavne reenice dolazi prije radnje zavisne reenice.

Prije nego e moliti proe okom po djeci.

- zavisno sloena reenica, vremenska prilona
prje veznik
nego
e moliti predikat
proe predikat
okom objekt, dalji
po djeci prilona odredba mjesta

Veznici: dokle, doim, netom, kako, to, jedva, im. Te su rijei tzv. odnosni prilozi vremena i oni ovdje
funkcioniraju kao veznici. vezniki izrazi: prije nego, prije nego to, tek to, samo to, kad god, dok god.
Veznik poto - iskljuivo veznik vremenskih reenica i uvijek kad je u pitanju poslijevremenost.

Poto razmislim, napiem odgovor.

- zavisno sloena reenica, vremenska prilona
poto veznik
razmilsim predikat
napiem predikat
odgovor

3. Nainske prilone renice

U transformaciji odgovaraju prilonoj odredbi naina. Veznici: kako, kao to, kao da, koliko i to. U glavnoj
reenici moe se nai tzv. suodnosna rije tako, ovako, onako na koju se vezuje nainska reenica.

Napiite onako kako je na ploi. Napiite ovako isto.

- zavisno sloena reenica, nainska prilona
napiite predikat

47
 onako
kako veznik
na ploi
Veznici se koriste prema nijansi znaenja.

Rade kako im je nareeno. Rade prema pravilu.

- zavisno sloena reenica, nainska prilona
rade predikat
kako veznik
im
je nareeno predikat

Veznik kao to, kad se eli usporediti i to s neim stvarnim.

Pri tome nije zaplakao, kao to su to inila druga djeca.

- zavisno sloena reenica, nainska prilona
pri
tome
nije zaplakao predikat
kao to veznik
su inila predikat
to
druga djeca

Veznik kao da, kad se eli usporediti i to s neim nestvarnim.

Govori kao da je glumac. Govori kao glumac.

- zavisno sloena reenica, nainska prilona
govori predikat
kao da veznik
je predikat
glumac

Pjeva kao da je slavuj. Pjeva kao slavuj.

- zavisno sloena reenica, nainska prilona
pjeva predikat
kao da veznik
je predikat
slavuj

Tri kao da je poludio. Tri kao lud.

- zavisno sloena reenica, nainska prilona
tri predikat
kao da veznik
je poludio predikat

Povika to ga ga je grlo nosilo.

- zavisno sloena reenica, nainska prilona
povika predikat
to veznik
ga
je nosilo predikat
grlo

4. Poredbene prilone reenice

Srodne nainskima. Karakteristika jest da izmeu glavne i zavisne reenice se pojavljuje neka paralela ili
suprotnost. Osim toga u glavnoj reenici pojavljuje se komparativ ili rije s poredbenim znaenjem. Veznici:
kako, kao to, nego, nego li, nego da. Veza veznika: to - to (glavna - zavisna reenica)

48
 Kao to su oni bili sve buniji, tako smo mi bili sve tii.
- zavisno sloena reenica, poredbeno prilona
kao to veznik
su bili predikat
oni
sve buniji
tako
smo bili
mi
sve tii

Bilo je bolje nego to smo se nadali.

- zavisno sloena reenica, poredbeno prilona
bilo je predikat
bolje
nego to veznik
smo
se nadali predikat

Bolje poginuti nego li se predati.

- zavisno sloena reenica, poredbeno prilona
bolje
poginuti predikat
nego li veznik
se predati predikat

5. Uzrone prilone reenice

Uvijek odgovaraju prilonoj odredbi uzroka u jednostavnoj reenici.

Izlet je odgoen jer pada kia. Izlet je odgoen zbog kie.

- zavisno sloena reenica, uzrona prilona
izlet
je odgoen predikat
jer veznik
pada predikat
kia

Veznici: jer, kako, kad, to, budui da; vezniki izrazi: zato to, zato da, zbog toga to, stoga to, s
obzirom nato to. Budui da, upotrebljava se samo kad je uzrona reenica u inverziji.

Budui da nisu upisali semestar na vrijeme, morali su pisati molbu dekanatu.

- zavisno sloena reenica, uzrona prilona
budui da veznik
nisu upisali predikat
semestar
na vrijeme
morali
su pisati prdikat
molbu
dekanatu

Veznik kad (vremenska reenica) podrazumijeva nijansu vremenskog znaenja.

Lako je tebi kad si zdrav. Lako je tebi jer si zdrav.

Zato jer kad moemo zamijeniti sa veznikom jer znamo
da je ovo uzrona prilona reenica.
- zavisno sloena reenica, uzrona prilona
lako

49
 je predikat
tebi
kad veznik
si zdrav predikat

Lako je tebi dok si zdrav.

- zavisno sloena reenica, vremenska prilona!
lako
je predikat
tebi
dok veznik
si zdrav predikat

Koliko se puta samo u tramvaju posvadila stoga to ju je netko sluajno gurnuo.

- zavisno sloena reenica, uzrona prilona
koliko
se posvadila predikat
puta
samo
u tramvaju
stoga to veznik
ju
je gurnuo predikat
netko
sluajno

Lagano ju je moemo zamijeniti sa posljedinom reenicom.

Kako nije dugo govorio, sada je samo motao i pleo. Stoga to nije dugo govorio, sada je samo motao.
Ako moemo zamijeniti, tada je to uzrona reenica.
- zavisno sloena reenica, uzrona prilona
kako veznik
nije govorio predikat
dugo
sada
je motao predikat
pleo predikat
samo

Budui da je nou radio, prepisivao bi dopodne. Stoga to je nou radio, prepisivao bi dopodne.
Ako moemo zamijeniti, tada je to uzrona reenica.
- zavisno sloena reenica, uzrona prilona
kako veznik
nije govorio predikat
dugo
sada
je motao predikat
pleo predikat
samo

6. Posljedine prilone reenice

Uvijek u glavnoj reenici za koju se veu, moraju imati suodnosne rijei tako i toliko. Veznici: da, tako da,
zastarjela uporaba veznika kako.

kola je tako dosadna da svi jedva ekamo svje zrak, slobodu.

- zavisno sloena reenica, posljedino prilona
kola subjekt
je tako dodsadna imenski predikat

50
 da veznik
svi subjekt
jedva prilona odredba naina
ekamo predikat
svje zrak objektna sintagma

Imao sam samo toliko dokaza da u prvi as nisam znao s kojim da suzbijem strievu navalu.
- zavisno sloena reenica, posljedino prilona
imao sam predikat
toliko
dokaza objekt, blii
da veznik
u prvi as
nisam znao predikat
s kojim da
suzbijem predikat
strievu
navalu

Igrali su tako da su gledatelji bili oduevljeni. Igrali su na oduevljenje gledatelja.

- zavisno sloena reenica, posljedino prilona
igrali su predikat
tako
da veznik
su bili oduevljeni imenski predikat
gledatelji subjekt

7. Namjerne prilone reenice

Povezana namjera i uzrok jer uvijek se neka namjera ostvaruje zbog postojanja nekog uzroka. Izrie
namjeru s kojom se vri radnja glavne reenice. U namjernoj zavisnoj reenici uvijek se nalazi samo prezent
i kondicional.

Oni se pourie da bi on zauzeo mjesto u vlaku.

- zavisno sloena reenica, namjerno prilona
oni
se pourie predikat
da veznik
bi zauzeo predikat
on
mjesto
u vlaku

Izae da se proeta gradom. Izae radi etnje.

- zavisno sloena reenica, namjerno prilona
izae predikat
da veznik
se proeta predikat
gradom

Otiao je u grad da bi kupio cipele.

- zavisno sloena reenica, namjerno prilona
otiao je predikat
u grad
da veznik
bi kupio predikat
cipele

Veznici: da (prezent, kondicional), e da, kako, neko; spec. veznik, rjeica li (uz zanijekani kondicional).

51
 Svaki dan uim ne bi li poloio ispit.
- zavisno sloena reenica, namjerno prilona
svaki dan
uim predikat
ne bi li veznik
poloio predikat
ispit
Vjeba.

Jedne kine veeri kad se Lovro vratio kui snuden i pokisao i kad mu je iroki polucilindar umorno pitao na
uima, Kata po obiaju sleti da mu izuje kaljae.

1. Prvo se trae (pocrtavaju) predikati, koliko ima predikata, toliko ima i reenica.

Jedne kine veeri kad se Lovro vratio kui snuden i pokisao i kad mu je iroki polucilindar umorno pitao
na uima, Kata po obiaju sleti da mu izuje kaljae.

Predikati: se vratio, je pitao, sleti, izuje.

2. Sada se odreuje glavna reenica

Jedne kine veeri kad se Lovro vratio kui snuden i pokisao i kad mu je iroki polucilindar umorno pitao
na uima, Kata po obiaju sleti da mu izuje kaljae.

Glavna reenica: Jedne kine veeri Kata po obiaju sleti.

3. Odreuju se zavisne reenice.

a) Jedne kine veeri Kata po obiaju sleti da mu izuje kaljae. namjerna

b) Jedne kine veeri kad se Lovro vratio kui. vremenska
c) Kad mu je iroki polucilindar umorno pitao na uima, Kata po obiaju sleti. vremenska

U ovoj reenici znai postoje: 1 glavna, 2 vremenske, 1 namjerna reenica.

4. Analiza Funkcija u reenici (sintaksa) Vrsta rijei

jedne broj
kine
noi imenica
kad
se vratio predikat perfekt
Lovro subjekt imenica
kui prilona odredba mjesta imenica, dativ
snuden predikatni proirak pridjev
pokisao predikatni proirak pridjev
kad
mu zamjenica
je pitao predikat perfekt
iroki atribut pridjev, opisni
polucilindar subjekt imenica
umorno
na uima
Kata subjekt imenica
po obiaju prilona odredba naina
sleti predikat 3.l.j. aorista
da
mu objekt, dalji zamjenica
izuje predikat

52
 kaljae objekt, blii (u akuzativu) imenica
8. Pogodbene reenice

Takve zavisne reenice koje oznaavaju uvjet pod kojim se vri radnja glavne reenice. Kako se ranije uvjet
zvao pogodbom, to se i te reenice zovu pogodbene. Reenice mogu biti izraene u tri oblika:

a) Stvarne il realne reenice

Za koje kaemo da se glavna reenica ostvaruje u sluaju ostvarenja uvjeta izreenog u zavisnoj
reenici. Veznici: ako, ukoliko, rjeica li dodamo li je glagolskom obliku.

Ako pita, odgovori.

Bude li dobar, dat u ti okoladu.
Ukoliko ti je dosadno, promijeni temu.

U zavisnoj reenici izreen je neki uvjet (Bude li dobar) i onda se ostvaruje radnja glavne reenice (dat
u ti okoladu).

b) Mogue (potencijalne) reenice

One poinju veznici ako i kad. Za njih kaemo da je mogue ostvarenje sadraja glavne reenice, ako je
mogue ostvarenje uvjeta u zavisnoj.

Vjerovat u ti, ako navede samo jedan primjer.

Ne bih je imao im otkupiti ako bi se otkupljivala za 200 dukata.

c) Nestvarne (irealne) reenice

Uvode se veznicima: da, kad bi. Za njih kaemo da je uvjet iskazan u zavisnoj neostvaren ili neostvariv.
To znai da ono to se tu iskazuje zapravo se ne moe dogoditi.

Da ste radili, dovoljno biste zaradili.

Da postoje vukodlaci, bilo bi zanimljivije.
Da si pasju kuicu sagradio, stanovao bi u njoj pas.
Da ga obejse, donio bi kui vjeala.

Zavisna reenica se zove protaza, a glavna apodoza. Pri analizi reenica moramo utvrditi da li je uvjet
realan, mogu ili nemogu, te tako utvrujemo da li ta reenica pripada realnoj, moguoj ili irealnoj
reenici.

9. Dopusne reenice

Kod kojih se doputa ostvarenje sadraja glavne reenice unato tome to je u suprotnosti sa sadrajem
zavisne reenice. To znai da imamo dvije suprotne radnje (jednu u zavisnoj, a jednu u glavnoj reenici).
One su zamjenjive sa suprotnim reenicama.

Nema kie, iako je ve listopad. Preoblika: Nema kie a ve je listopad.

Veznici: iako, premda, makar, mada (premda), ako i, no kako, no koliko, unato tome, unato tome
to, usprkos tome, nasuprot tom i pored toga to. U glavnoj reenici mogu biti: prije, opet ipak, ali opet,
pa opet, pa ipak.

Ruak nije bio ba najbolji, premda se kuharica jako potrudila.

Iako kao nevinace sniva na arslanskom ti srcu, ona ipak nije tvoja.
Sada tek ivim, makar moda mrijem.

10. Atributivne i apozitne reenice

Odgovaraju atributu i apoziciji u jednostavnoj reenici u atributnoj reenici. Zavisna se reenica uvijek vee
ne za cijeli sadraj glavne reenice nego za jednu jedinu rije. Veznici: koji, iji.

53
 Ta neugodna izjava bila je potisnuta vidikom koji nam se naglo pruio. (koji se odnosi na vidik, ne na cijelu
glavnu reenicu)
ta neugodna atribut
izjava subjekt
bila je potisnuta predikat
vidikom prilog sredstva, dalji objekt
koji veznik
nam
se pruio predikat
naglo

Lie pada u bunar koji je otvoren. Lie pada u otvoren bunar.

lie subjekt
pada predikat
u bunar prilona odreba mjesta
koji veznik
je otvoren predikat
Uska veza, nema zareza.
Ove reenice znaju biti umetnute, umeu se izmeu dijelova glavne reenice.

Prvi koji bjee stigao bio je Martin Mareti. Prvi je bio Martin Mareti
A njezin ivot je pria to kola od usta do usta. Njen ivot je pria.
Nikome neka Bog ne dosudi takve muke kakve je ona pretrpjela.

Apozitna reenica poinje istim veznicima, ali se od atributivne razlikuje po tome to se odvaja zarezima.
Ona se dodaje ve poznatom pojmu ili izrie svojstvo koje se podrazumijeva. Za atributivne reenice
kaemo da odreuju imensku rije, a za apozitne da podrazumijevaju neko svojstvo.

Ljudi koji nisu obrazovani nee to razumjeti.
Ljudi, koji su smrtni, mnoge stvari u ivotu ne stignu obaviti.
Zahvaljujem prijateljima koji su se odazvali.
Zahvaljujem prijateljima, koji su se odazvali.
Neobrazovani ljudi to nee razumijeti.
Ljudi to nee razumjeti - glavna reenica
Ljudi smrtnici mnoge stvari ne stignu
Odnosi se samo na neke prijatelje
Odnosi se na sve prijatelje, s zarezom.

11. Izrine reenice

Izrine po sadraju. Ona se uvrtava u glavnu reenicu kao dodatak nekoj rijei koju na neki nain tumai.
Veznici: da, kako, gdje, e (arhaini veznik). Izrine reenice se uglavnom vezuju uz glagole govorenja,
pisanja, osjeaja.

Braa nisu voljela da se drui sa seljacima.

Kae se da svi ljudi apu jednakim glasom.
To je dokaz da neto nije u redu.
Bio je uvjeren da neto nije u redu.
Drago mi je da isto mislite.

Vjeba.

Lovrek je uo topove i bio se sav napeo od znatielje hoe li opet opaliti kad ga je Trdak Vid uhvatio grevito kao
da se utapa.

1. Prvo se trae (pocrtavaju) predikati, koliko ima predikata, toliko ima i reenica.

Lovrek je uo topove i bio se sav napeo od znatielje hoe li opet opaliti kad ga je Trdak Vid uhvatio grevito
kao da se utapa.

Predikati: je uo, bio se napeo, hoe li opaliti, je uhvatio, se utapa.

54
2. Sada se odreuje glavna reenica

Glavna reenica: Lovrek je uo topove.

3. Odreuju se zavisne reenice.

a) I bio se sav napeo od znatielje. sastavna

b) Hoe li opet opaliti. upitna
c) Kad ga je Trdak Vid uhvatio grevito. vremenska
d) Kao da se utapa. nainska

U ovoj reenici znai postoje: 1 glavna, 1 sastavna, 1 upitna, 1 vremenska, 1 nainska reenica

4. Analiza Funkcija u reenici (sintaksa) Vrsta rijei

Lovrek subjekt
je uo predikat perfekt
topove blii objekt imenica m.r. akuzativ mnoine, a vrste
i veznik
bio se napeo predikat pluskvamperfekt
sav zamjeniki pridjev
od
znatielje dalji objekt imenica, e vrste; tvorb. model: srastanje
hoe li opaliti predikat futur I.
opet prilog
kad
ga blii objekt lina zamjenica, 3.l.j.m.r.
je uhvatio predikat perfekt
Trdak Vid subjekt
grevito prilona oznaka naina
kao
da
se utapa predikat

Vjeba.

Mazali nije oklijevao da odmah ukori tu nesretnu zaboravljivost koja e sad liiti gospojicu jednoga kavalira te je
sveano izjavio kako e se on truditi da svoga prijatelja dostojno nadoknadi.

1. Prvo se trae (pocrtavaju) predikati, koliko ima predikata, toliko ima i reenica.

Mazali nije oklijevao da odmah ukori tu nesretnu zaboravljivost koja e sad liiti gospojicu jednoga kavalira
te je sveano izjavio kako e se on truditi da svoga prijatelja dostojno nadoknadi.

Predikati: nije oklijevao, ukori, e liiti, je izjavio, e se truditi, nadoknadi.

2. Sada se odreuje glavna reenica

Glavna reenica: Mazali nije oklijevao.

3. Odreuju se zavisne reenice.

a) Da odmah ukori tu nespretnu zaboravljivost. objektna

b) Koja e sad liiti gospojicu jednoga kavalira. atributivna
c) Te je sveano izjavio. sastavna, objektna
d) Kako e se on truditi. objektna, izrina
e) Da svoga prijatelja dostojno nadoknadi. objektna, izrina

55
 U ovoj reenici znai postoje: 1 glavna, 1 atributivna, 1 sastavna, 2 objektne reenice

4. Analiza Funkcija u reenici (sintaksa) Vrsta rijei

Mazali subjekt imenica

nije oklijevao predikat perfekt
da
odmah prilog, vremenski
ukori predikat prezent, 3.l.j
tu pokazna zamjenica
nespretnu pridjev
zaboravljivost blii objekt imenica enskog roda, i vrste
koja
e liiti predikat futur I.
sad prilona oznaka vremena
gospojicu blii objekt imenica e-vrste
jednoga dalji objekt glavni broj, genitiv
kavalira dalji objekt imenica e-vrste, mukog roda
te
sveano
izjavio predikat
kako
e se truditi predikat
on
da
svoga blii objekt povratno-posvojna zamjenica
prijatelja blii objekt imenica a-vrste mukog roda
dostojno prilona oznaka naina
nadoknadi predikat

56