Boris Cvjetanovi roen je 1953.g. u Zagrebu.

kolovao se u Zagrebu na koli primjenjene

umjetnosti (Odjel kiparstva i industrijskog dizajna) te Pedagokoj akademiji (likovni smjer).
Nakon zavretka kolovanja radio je 8 godina kao kipar restaurator na Restauratorskom
zavodu Hrvatske i poeo se baviti fotografijom. Od 1981., poinje objavljivati svoje
fotografije u studentskim asopisima (''Studentski list'', ''Polet''). Tri godine kasnije (1984.)
naputa posao rstauratora i poinje se profesionalno baviti fotografijom u statusu slobodnog
samostalnog umjetnika. Od 1981.g. do danas ostvario je niz samostalnih izloaba u Hrvatskoj
i svijetu. Iste godine poinje raditi za studentski asopis SL da bi 1987. godine postao urednik
fotografije. Objavljivao je fotografije u brojnim novinama i asopisima. Nagraen je u Japanu
na izlobi 1995., nagradom Nikon Camera Co., a u Hrvatskoj 1997. Velikom nagradom na
izlobi Hrvatska fotografija, te nagradom Homo volans. Godine 1996. objavio je knjigu
fotografija ''Prizori bez znaaja''. Njegove fotografije nalaze se u zbirkama Muzeja suvemene
umjetnosti u Zagrebu, Tokyo Metropolitan Museum of Photography, Hrvatskog povijesnog
muzeja, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Galerije umjetnina u Splitu te
privatnim zbirkama. lan je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, i dan danas ivi i radi
u Zagrebu.
http://www.galerijabadrov.com/izlozba/croartphoto-aukcija-2005/biografija.html
Cvjetanovi je fotograf koji obino radi fotografske serije poput dnevnikih zapisa, snimajui
krajnje jedostavnim tehnikama i postupcima. Uglavnom ih snima pri dnevnoj svjetlosti, iz
urbanog okolia odnosno svakodnevice. On je vjerojatno na najbolji snimatelj postava
izlobi u galerijskom/javnom prostoru, a time i jedan od majstora fotografije arhitekture.
Fotografije Borisa Cvjetkovia imaju socijalnu i drutvenu dimenziju gdje naglasak stavlja na
neprilagoene, odbaene i one fiziki i psihiki hendikepirane. Oni su prikazani bez prevelike
drame u fotografskim ciklusima.
Cvjetanovieve teme/serije fotografija
Ve samim izborom tema najranijih fotografija pokazuje sklonost marginalnim ali
svakodnevnim pojavama, onima koje se nalaze posvuda oko nas ali ih treba vidjeti i
prepoznati. Autorova je namjera bila dokumentiranje socijalnih fenomena. Radei novinske
reportae 80-ih godina stvara niz fotografije socijalne tematike koje javnosti otkrivaju
nepoznate ljude i dogaaje. Neuroloki odjeli bolnica s umiruim bolesnicima, ljeilita
ovisnika, njihovi portreti i okolina u kojima ive, nemoni i gladni starci - neke su od
Cvjetanovievih fotografija u kojima je pokazao drugaiji oblik ivota i otkrio stvarno
socijalno a time i politiko stanje koje je bilo daleko od onog proklamiranog, uvijek dajui
svoj osobni komentar i interpretaciju teme.
Serija fotografija ljudi iz ahtova nastaje prilikom posjeta beskunicima koji ive pod
zemljom, u ahtovima s cijevima toplovoda. Na ovim fotografijama vidimo koliko je istinita
ta bijeda da je praktiki i mi sami moemo osjeati i staviti se u njihovu kou.
Portreti rada i uvjeti radnika u tvornicama koji esto nalikuju na one iz 19.st., jo su jedna
tema Borisovih reportaa. Godine 1987. Cvjetanovi fotografira trajk rudara u Labinu. Osim
zvukova rudara i njihovih voa sastanaka trajkolomaca, pokazuje bijedu rudarskog naselja i
skromne nastambe u kojima ive rudarske obitelji to potvruje istinske razloge
nezadovoljstva rudara.
Nesklad izmeu slike i stvarnosti koja se u njoj nudi oigledna je i u seriji fotografija Mrlje.
Rije je o cenzuriranim politikim grafitima. Grubo premazivanje nepoeljnog dijela poruke
otkriva nove mogunosti interpretacija, a prvobitni tekst time postaje jo intrigantniji. Radi se
o reimskim parolama ispisanim po zagrebakim fasadama nakon sloma Hrvatskog proljea.
Postupno su nastajale reakcije i kometari nadopisani i dodavani direktno na postojee parole,
a nebriga vlasti koja ih je u poetku uredno odsranjivala postojala je sa sve veim razmakom.
Cvjetanovi je ovdje zabiljeio nakaznost parole, progovorivi putem fotografije o postupnom
propadanju i nestajanju jednog nasilnog reima koji se sam u sebe uruio.
Iz viegodinje suradnje i druenja s umjetnicima i kritiarima nastaje niz portreta umjetnika.
Snimke situacija s otvorenja izlobe s vremenom se profiliraju u niz fotografija ujedinjenih
pod naslovom Slikanje ispred slika. Promatrai ili izloci namjerno ili pak nesvjesno stvaraju
zaudne poze. Rije je opet o vrsti socijalne fotografije drugaijega drutvenog uzorka.
Cvjetanovi inzistira da osoba koju fotografira bude svjesna snimanja, da gleda u objektiv i da
se sama otvori toj ulozi posredovanja izmeu fotografa i modela.
Graanski portreti nastali su u povodu izlobe akcije Kulturna solidarnost - Graani 1989.
Cilj je bio ukljuivanje stanovnika jednoga prigradskog naselja u lokalna kulturna zbivanja.
Cvjetanovi obilazi kue, fotografira stanovnike i prostore u kojima ive. Neki su zateeni u
poslu, pri objedu, u razgovoru, drugi su pak ekali spremni na fotografiranje. Na dan izlobe
akcije, Cvjetanovi pred zadrunim domom u glavnoj ulici izlae portrete koje nakon
zavretka izlobe daruje portretiranima.
Poetkom rata, poinje raditi novi ciklus "Prizori bez znaaja", koji predstavlja odreeni
zaokret u autorovu umjetnikom radu. Sada, vie nego ikada ranije, do izraza dolazi njegov
osobni stav, smisao za otkrivanje detalja, za perfekcionizam kadra, za slojevitost odnosa
predmeta zahvaenih objektivom, te rafinirani odnos prema banalnim, nezamjetljivim
predmetima nae svakodnevnice. Taj intimni ciklus nastao u ratno virjeme, odie
melankolijom i odreenom otuenosti. U stvari veina ''Prizora bez znaaja'', izvuena je iz
intimnog dnevnika ''Ljetovanje''.
Sam autor govori o nastanku ovog ciklusa: "Fotografije s ljetovanja nisam radio poput
reportae, ve sam biljeio situacije i stanja u kojima smo se nalazili moja obitelj i ja.
Ljetovanje mi znai vie od pukog odmaranja. Ono je za mene ostvarenje slobode, kada
fotografiram bez onoga "moram". Moda je zbog toga i veina fotografija iz ciklusa "Prizori
bez znaaja", kojeg radim ve niz godina, nastala upravo ljeti".
Ciklus "Ljetovanje" Borisa Cvjetanovia neobavezna je pria vieslojnog iitavanja.
Provodei praznike na moru, ne odvajajui se od svojeg fotoaparata, Cvjetanovi je snimio
niz intimnih zapisa stvarajui svojevrstan fotografski dnevnik, koji u trenutku izlaganja
prestaje biti osobnim zapisom i postaje briljantnim nizom fotografija atmosfere s jasno
izraenim autorovim stavom. Bez obzira snima li prirodu, portret, procesiju, djeju igru ili
"prizore bez znaaja", Cvjetanovi svakoj fotografiji pridodaje specifinu auru, poseban
"umjetniki dodir". Time e naizgled banalnu temu pretvoriti u fotografiju vieznane
refleksije to proizlazi iz prikrivene autorove emotivnosti, koju ni u kom sluaju ne eli
nametati, ve je ostavlja da bude prepoznatom.