ZDRAVSTVENO VELEUILITE

STRUNI STUDIJ FIZIOTERAPIJE

KOLEGIJ

FIZIOTERAPIJSKA PROCJENA

FIZIOTERAPIJSKA PROCJENA CERVIKALNE KRALJENICE

SEMINARSKI RAD

Studenti: Josip Beneta Nositelj kolegija: Lukrecija Jaku, prof.

Filip Cvek

Luka Ernei Mentorica: Ivana Crnkovi, mag. zdr. ved.

Pavel Iveta

ZAGREB, 2016.
SADRAJ

1.Uvod.......................................................................................................................................1

1.1 Kotane strukture i sveze......................................................................................................1

1.2 Muskulatura..........................................................................................................................3

2. SOAP metoda procjene.....................................................................................................4

2.1 Uvod u metodu procjene.......................................................................................................4

2.2 Subjektivna procjena.............................................................................................................4

2.3 Objektivna procjena..............................................................................................................4

2.3.1 Mjerenja cervikalne kraljenice centimetarskom trakom..................................................5

2.3.2 Goniometrija cervikalne kraljenice..................................................................................7

2.3.3 MMT cervikalne kraljenice..............................................................................................8

2.3.4 Specifini testovi za cervikalnu kraljenicu.....................................................................10

2.4 Analiza................................................................................................................................12

2.5 Plan terapije.........................................................................................................................12

3. Zakljuak...........................................................................................................................13

4. Literatura............................................................................................................................14

5. Prilozi

5.1 Fizioterapijski nalaz

5.2 Slike i ostali materijali

1. Uvod

1.1 Kotane strukture i sveze

Kraljenica, columna vertebralis sastoji se od 33 do 34 kraljeka i meukraljenikih diskova,

disci intervertebrales od kojih je 7 vratnih, 12 torakalnih, 5 lumbalnih, 5 sakralnih, te 4 ili 5
trtina kraljeka. Na svakom kraljeku je mogue odrediti odreene strukture koje su
zajednike odreenoj skupini kraljeaka. Kada govorimo o vratnoj ili cervikalnoj kraljenici
govorimo o 7 kraljeaka koji su naspram ostalih mnogo manji oblikom, a podnose veliki teret
glave. Svaki od tih kraljeaka sastoji se od nekoliko prepoznatljivih struktura. Tijelo kraljeka,
corpus vertebrae, prema natrag se nastavlja u luk kraljeka, arcus vertebrae. S obje strane
luka kraljeka izdiu se dvije uzvisine. Prema gore se uzdie processus articularis superior,
dok se prema dolje sputa processus articularis inferior. Lukovi kraljeaka se straga spajaju u
nastavak iljastog oblika, processus spinosus iji se vrh iznimno podijeli kod treeg, etvrtog,
petog i estog cervikalnog kraljeka. Izmeu luka i tijela kraljeka istie se veliki otvor,
foramen vertebrale kroz koji prolazi kraljenina modina. Lateralno od tijela kraljeka
usmjereni su nastavci, processus transversus, koji sadre vlastite otvore kroz koje prolaze
odreene krvne ile (1).

1
 Slika 1. Crte cervikalne kraljenice Slika 2. Dijelovi cervikalnih kraljeaka

Beneta, 2016 Beneta, Cvek, 2016

Meu tih 7 kraljeaka posebno se istiu atlas, axsis i vertebra prominens.

Atlas, prvi vratni kraljeak ne sadri tijelo ve na njemu razlikujemo samo dva luka.
Nedostaje mu i iljasti nastavak, dok su transverzalni nastavci vidljivi, ali su vrlo mali.
Axsis, drugi vratni kraljeak sadri iljasti nastavak te ga odlikuje jo jedna posebna struktura,
dens axsis koji slui za uzglobljivanje s prvim vratnim kraljekom, atlasom.

Slika 3. Crte atlasa odozgo Slika 4. Crte axisa odozgo

2
Beneta, Cvek, 2016. Beneta, Cvek, 2016.

Vertbera prominens, sedmi vratni kraljeak istie se velikim iljastim nastavkom koji je
dostupan za palpaciju i to ga ini vanom antropometrijskom tokom. Isto tako, u vratnoj
kraljenici, koja prati konkavni zavoj (lordozu), mogue su odreene kretnje koje su vrlo
bitne za svakodnevni ivot, a smanjenje opsega tih kretnji stvara probleme i oteava ivot.
U cijeloj cervikalnoj kraljenici mogue su kretnje fleksije, ekstenzije, laterofleksije te
rotacije. Gornji zglob glave, articulatio atlantooccipitalis, smjeten izmeu atlasa (facies
articulares superiores) i okcipitalne kosti (condyli ossis occipitalis), je po svojoj mehanici
elipsoidni zglob. To znai da su kretnje fleksije, ekstenzije te laterofleksije mogue u tom
zglobu. Donji zglob glave, articulatio atlantoaxiales, koji je smjeten izmeu atlasa i axisa
omoguuje rotaciju, to ga svrstava meu okretne zglobove tijela. Oba zgloba su uvrena
odreenim svezama. Lig. transversum atlantis oblikuje zglobnu plohu za uzglobljenje sa
zubom axsisa. Lig. alaria parne su sveze koje polaze od zuba axsisa i odlaze na postranane
rubove velikog otvora. Lig. nuchae (ije) polazi od protuberancije zatiljne kosti, a prolazi
iljastim nastavcima vratnih kraljeaka, gdje se dalje nastavlja u lig. intraspinalia. Lig.
nuchae slui kao polazite nekoliko miia
(1).

1.2 Muskulatura

Vratni miii sudjeluju u pokretima i pregibanju glave, a prema smjetaju dijelimo ih na tri
skupine. To su prednji, postrani i duboki vratni miii. Njima jo moemo pridodati miie

3
ije koji isto tako sudjeluju u odreenim pokretima u cervikalnoj kraljenici.
U postrane vratne miie ubrajamo m. sternocleidomastoideus, parni mii koji poinje na
sisastom nastavku temporalne kosti i vee se za manubrium sternuma te medijalni dio
clavicule. Mii flektira glavu ako se oba miia kontrahiraju, no ako je glava ekstendirana,
jo ju vie zabacuje unatrag, nadalje, ako se samo jedan kontrahira, onda sagiba glavu prema
ramenu te ju okree u suprotnu stranu (2). Nakrivi miii, mm. scaleni, olakavaju udisaj
podiui prvo i drugo rebro prema gore te pregibaju cervikalnu kraljenicu u stranu na kojoj
misi djeluje.

Slika 5. Miije vrata

Dostupno na: APM Chiropactic and wellness center (3)

U duboke vratne miie ubrajamo tri parna miia kojima je glavna funkcija fleksija glave te
vrata. M. longus capitis , m. rectus capitis anterior, m. longus colli. Postranu i prednju skupinu
miia vrata oblae fascia cervicalis koja smanjuje trenje i olakava meusobno klizanje
miia. Iz skupine povrnih lenih miia, jedini zasluan za pokretanje vratne kraljenice je
m. trapezius koji poinje tetivno od protuberancije zatiljne kosti, lig. nuchae te sa iljastih
nastavaka svih dvanaest torakalnih kraljeaka. Miina vlakna se okupljaju i veu se za
claviculu, rameni vrh (acromion) te spinu scapule. Mii vri ekstenziju i pomae
laterofleksiji glave.

U duboku skupinu lenih miia ubrajamo mii uspravlja kraljenice, m. erector spinae koji
tvore tri miia: m. longissimus, m. iliocostalis, m. spinalis (na vratnu kraljenicu djeluju

4
djelovi capitis i spinalis). Sva tri miia ekstendiraju glavu, a samo jednostrana kontrakcija
uzrokuje laterofleksiju glave, odnosno trupa. Posljednja skupina miia, duboki miii ije,
sastavljena je od vie miia a to su: m. rectus capitis lateralis, m. rectus capitis posterior
minor, m. rectus capitis posterior major te mm. obliquus capitis superior et inferior. Njihova
funkcija je ekstezija, laterofleksija te rotacija glave (2).

2. Razrada teme

2.1 Uvod u metode procjene

Kod fizioterapijske procjene cervikalne kraljenice koristi se SOAP metoda. Metoda se sastoji
od 4 dijela; S subjektivni pregled, O objektivni pregled, A analiza podataka te P plan
terapije.

2.2 Subjektivna procjena

Subjektivni pregled obuhvaa sve ono to pacijent sam kae tj. odgovori na terapeutova
pitanja o problemu. Pod to spadaju podaci o pacijentu i njegovom svakodnevnom ivotu (opi
podaci, zanimanje, hobiji, obiteljska anamneza, uzimanje lijekova, fizika aktivnost...), podaci
o problemu (priroda problema bol, ukoenost, disfunkcija, sastavnice problema, vremensko
trajanje problema, utjecaj problema na pacijentovu svakodnevicu itd.). Subjektivni pregled
nije dovoljan iz razloga to razliiti ljudi razliito doivljavaju probleme te esto ne mogu
dati realnu sliku svog problema.

2.3 Objektivna procjena

Pod objektivni pregled spadaju, uz ljeniki nalaz, mjerenja funckionalnosti , u ovom sluaju,
cervikalne kraljenice. Pacijenta je potrebno sagledati u anteriornom, lateralnom i
posteriornom pogledu sluei se antropometrijskim tokama kao referentnim tokama za
sama mjerenja. Toke koje promatramo su, u anteriornom pogledu, mentum (vrh brade), apex
nasi (vrh nosa), vertex (vrh tjemena) te incisura jugularis (vrh prsne kosti). U lateralnom
pogledu promatramo meatus acusticus externus (poetak slunog kanala), processus
mastoideus (izboina iza uha), acromion (rameni vrh), te u posteriornom pogledu panju
obraamo na vertebra prominens (iljasti nastavak sedmog vratnog kraljeka) i protuberantia
occipitalis externa (izboina na zatiljnoj kosti).

Slika 6. Antropometrijske toke (anteriorni pogled) Slika 7. Antropometrijske toke (laterlani pogled)

5
Cvek, 2016. Cvek, 2016.

2.3.1 Mjerenja cervikalne kraljenice centimetarskom trakom

Mjerenja cervikalne kraljenice se rade koristei centimetarsku traku te goniometar

(kutomjer). Centimetarskom trakom se mjeri indeks sagitalne sagibljivosti cervikalne
kraljenice. Osoba je u sjedeem ili stojeem poloaju te ravno dri glavu i vrat. Poetak
centimetarske trake stavimo na vertebra prominens te izmjerimo udaljenost do protuberantia
occipitalis. Zatim pacijent napravi ekstenziju glave te opet izmjerimo udaljenost izmeu
processus spinosus vertebra prominens i protuberantia occipitalis. Isti postupak napravimo
pri fleksiji glave. Vrijednosti se zapisuju te indeks sagibljivosti iznosi zbroj razlika izmeu
najvee i najmanje vrijednosti tj. udaljenosti od vertebra prominens do protuberantia
occipitalis u ekstenziji i fleksiji glave.

6
Slika 8. Indeks sagitalne gibljivosti c.k (fleksija) Slika 9. Indeks sagitalne gibljivosti c.k (ekstenzija)

Beneta, Cvek, 2016 Beneta, Cvek, 2016.

Nadalje, mjeri se i udaljenost protuberantia occipitalis od ravne povrine, koja je najee zid
ili vrata. Za to mjerenje je potrebno da pacijent stane ispred ravne povrine kao to su zid ili
vrata te nasloni lea i glavu. Zatim glavu odmie prema naprijed (u protrakciju) koliko moe,
s tim da donji rub donje eljusti ostane paralelan s podom, te se izmjeri udaljenost izmeu
protuberantia occipitalis i povrine na koju je pacijent naslonjen.

S anteriorne strane se mjeri udaljenost izmeu mentuma i fosse jugularis pri ekstenziji glave.
Udaljenost u fleksiji se uglavnom ne mjeri jer veina ljudi moe toliko flektirati glavu i vrat
da mentumom dotakne fossu jugularis. Mjerenja u rotaciji i laterofleksiji glave radimo s obje
strane jer su pri normalnoj funkcionalnosti udaljenosti izmeu antropometrijskih toaka
jednake. Za takva mjerenja je vano da osoba sjedi uspravno s oputenim rukama. Pri
laterofleksiji cervikalne kraljenice mjeri se udaljenost izmeu acromiona i processusa
mastoideusa. Udaljenost se mjeri prije i na kraju pokreta. Za mjerenje udaljenosti kod rotacije
cervikalne kraljenice osoba sjedi isto kao i kod mjerenja u laterofleksiji. Mjeri se udaljenost
izmeu mentuma i acromiona na kraju pokreta.

7
 Slika 10. Mjerenje laterofleksije vrpcom Slika 11. Mjerenje rotacije vrpcom

Beneta, Cvek, 2016. Beneta, Cvek, 2016.

2.3.2. Goniometrija cervikalne kraljenice

Goniometrija je mjerenje opsega pokreta odreenog segmenta tijela koristei goniometar tj.
kutomjer. Mjere se ekstenzija i fleksija, obostrana laterofleksija te obostrana rotacija
cervikalne kraljenice.
Pri mjerenju fleksije i ekstenzije referentne antropometrijske toke su meatus acusticus
externus te linija baze nosa. Preporueni poloaj ispitanika je sjedei, torakalna i lumbalna
kraljenica su naslonjene na naslon stolice, cervikalna kraljenica je u nultom poloaju.
Stabilizira se rameni obru zbog spreavanja fleksije torakalne i lumbalne kraljenice.
Kutomjer se postavlja na vanjski sluni otvor, jedan krak je okomit s podlogom a drugi krak
goniometra paralelan s bazom nosnica. Goniometar se postavlja na predio iznad uha i oita se
nulti poloaj. Ispitanik izvede pokret i oita se koliki je opseg pokreta (4). Pri mjerenju
opsega laterofleksije goniometar se postavlja na processus spinosus vertebra prominens te je
jedan krak usporedan s torakalnom kraljenicom, dok je drugi u istoj ravnini sa prvim samo
ide prema gore te se odreuje nulti poloaj. Pacijent napravi laterofleksiju glave i vrata te
gornji krak prati protuberantia occipitalis i zabiljei se dobivena vrijednost. Isto se ponovi na
suprotnu stranu. Rotacije cervikalne kraljenice mjere se tako da se na vertex stavi goniometar
te jedan krak bude u zamiljenoj liniji izmeu dva acromiona, a drugi prati vrh nosa. Pacijent
uini rotaciju u jednu stranu te se oita dobivena vrijednost. Isto se ponovi na suprotnu stranu.

8
 Slika 12. Laterofleksija glave (goniometrija) Slika 13. Rotacije glave u desno (goniometrija)

Beneta, Cvek, 2016. Beneta, Cvek, 2016.

2.3.3 MMT cervikalne kraljenice

Manualni miini test je subjektivna metoda mjerenja miine snage (5). Snaga miia se
ocjenjuje ocjenama od 0 do 5. Ocjenom 3 (50% snaga) ocjenjujemo agonist ukoliko je u
stanju da savlada teinu vlastitog segmenta u okomitom poloaju, antigravitacijski, kroz pun
obim pokreta. Ocjenom 3 u pravilu poinjemo svaki test i nakon provjere 50% snage nastavlja
se, ve prema stanju miia teim ili laganijim otporima, ili rastereenjem. Ocjenom 4 (75%
snaga) ocjenjujemo agonist ukoliko savlada slabiji manualni otpor antigravitacijski u punom
obimu pokreta. Ocjenom 5 (100% snaga) ocjenjujemo agonist ukoliko savlada jak manualni
otpor antigravitacijski u punom obimu pokreta. Ocjenom 2 (25% snaga) ocjenjujemo mii
ako je u stanju da savlada teinu vlastitog segmenta u horizontalnom, rastereenom poloaju u
punom obimu pokreta. Ocjenom 1 (10%) snaga ocjenjujemo mii kada nije u stanju da
izvede pokret, ali se pri pokuaju pokreta moe vizualno ili palpatorno evidentirati
kontrakcija. Ocjenom 0 ocjenjujemo agonist kada se pri pokuaju pokreta ne mogu ni
vizualno ni palpatorno ustanoviti tragovi kontrakcije (6). U podruju cervikalne kraljenice

9
se rade MMT fleksije i ekstenzije glave, fleksije i ekstenzije vrata, kombinirane fleksije i
ekstenzije glave i vrata, te MMT sternocleidomastoideusa jednostrano. Kod svih testova, kada
ispitanik lei u supiniranom ili proniranom poloaju, ramena moraju biti fiksirana, a gornji
ekstremiteti oputeni. Kod MMT-a fleksije glave i vrata, za sve ocjene ispitanik lei u
supiniranom poloaju te su mu ramena fiksirana, dok kod MMT-a ekstenzije glave i vrata lei
u proniranom poloaju. Takoer kod ekstenzija glava i vrat moraju prelaziti granicu stola na
kojem ispitanik lei, te uz to terapeut stavlja svoju ruku (dlan) pod mentum ispitanika, ne
dodirujui ga, ve je ruka tu da bi pridrala ispitanikovu glavu ukoliko bi bilo potrebe za tim.
Kod kombinirane fleksije i kombinirane ekstenzije glave i vrata ispitanik je za sve ocjene
osim 2 u supiniranom (ako se radi o fleksiji) ili u proniranom (ako se radi o ekstenziji)
poloaju. Za ocjenu 2 navedenih pokreta ispitanik lei na boku, sa savijenom nogom na kojoj
lei (radi stabilnosti tijela) te oputa glavu i stavlja ju na terapeutovu ruku koji ju dri u
horizontalnoj ravnini ponitavajui utjecaj gravitacije na cervikalnu kraljenicu i vrat
omoguujui time da pokret bude agravitacijski. Terapeut takoer stavlja dlan druge ruke na
glavu ispitanika, odnosno na temporalnu kost. Kod MMT-a sternocleidomastoideusa
jednostrano osoba za sve ocjene lei u supiniranom poloaju, ali je glava rotirana u stranu te u
tom poloaju odie vrat i glavu prema trupu Za ocjene 4 i 5 terapeut stavi ruku na
ispitanikovu temporalnu kost te prua otpor ovisno o ocjeni, dok za ocjenu 2 ispitanik, uz
stabilizirana ramena, zapoinje raditi pokret. Za ocjene 4 i 5 kod fleksije glave, terapeut stavi
spojeni 2. i 3. prst obje ruke na ramus mandibulae te daje otpor pokretu; za ocjenu 4 srednji
otpor, a za ocjenu 5 jai otpor. Kod fleksije vrata, te kombinirane fleksije glave i vrata, za
ocjenu 4 i 5 terapeut stavlja ruku na ispitanikovo elo pruajui otpor pokretu. Jaina otpora
ovisi o ocjeni. Takoer je vano da drugom rukom fiksira ramena ispitanika. Za ocjene 4 i 5
kod ekstenzije vrata, glave te kombinirane fleksije glave i vrata terapeut stavlja ruku
ispitaniku na potiljak pruajui srednji otpor za ocjenu 4, te jai otpor za ocjenu 5, te drugom
rukom fiksira ispitanikova ramena. Za ocjenu 1, kod svih pokreta se prati trag pokreta,
odnosno promatra se vidljivost kontrakcije, te se palpira mii odnosno miii koji izvode
pokret. Ocjena 0 se daje ako se kontrakcija miia kojeg promatramo ne moe golim okom
niti vidjeti niti palpirati.

Slika 14.Jednostrani test sternocleidomastoideusa MMT Slika 15. Fleksija glave MMT

10
Beneta, Cvek, 2016. Beneta, Cvek, 2016.

2.3.4 Specifini testovi za cervikalnu kraljenicu

Test za alarni ligament

Alarni ligamenti spajaju dens axisa sa kondilima na os occipitale. Svrha ovog testa jest
procjena stanja alarnih ligamenata te samim time procjena stabilnosti gornjeg dijela vratne
kraljenice (7). Test se izvodi na nain da pacijentu koji lei u supiniranom poloaju,
pridravamo glavu ispod zatiljne kosti. Drugom rukom palpiramo processus spinosus axisa
(C2) potom pasivno izvodimo laterofleksiju ili rotaciju. Ukoliko prilikom izvoenja pokreta,
na suprotnoj strani ne moemo palpirati spinozni nastavak, postoji vjerovatnost da su oteeni
alarni ligamenti.

Test izdrljivosti dubokih fleksora vrata

Ovaj test se izvodi za procjenu izdrljivosti dubokih fleksora vrata. Pacijenta postavimo u
supinirani poloaj te mu damo uputu da napravi fleksiju glave, odnosno da pokua bradom
taknuti prsnu kost. Zatim mu kaemo da digne glavu od podloge 2-3 cm te da ju zadri u tom
poloaju to je dulje mogue. Ovaj pokret bi trebali izvoditi duboki fleksori vrata, stoga, ako
vidimo da ulogu fleksije vrata ponu preuzimati sternocleidomastoideusi, prekidamo test.
Normalna vrijednost za mukarce je 38.9 sekunde, a za ene 29.4 sekunde(7). Kod ljudi koji
imaju slabije ili oteene duboke fleksore vrata dolazi do kompenzacije sa
sternocleidomastoideusima, platysmom. Ta kompenzacija dovodi do stanja protrakcije.

Slika 16. Test izdrljivosti dubokih fleksora vrata

11
 Beneta, Cvek, 2016.

Test za postero anteriornu segmentalnu mobilnost

Ovaj test se koristi za procjenu gibljivosti pojedinih vratnih kraljeaka. Za razliku od ostalih,
ovaj test se izvodi u proniranom poloaju na nain da stanemo sa strane pacijenta te
kaiprstom i palcem palpiramo spinozni nastavak odreenog kraljeka te primjenjujemo silu u
anteriornom smjeru do poetka bolnosti ili do kraja pokreta. Tada procjenjujemo je li
kraljeak normalne mobilnosti, je li hipomobilan ili pak hipermobilan.

Sharp-purser test

Ovaj test se provodi u svrhu procjene stanja transverzalnog ligamenta kraljenice. Naime,
svrha transverzalnog ligamenta, tonije njegovog dijela u gornjoj vratnoj kraljenici, jest da
dri zglobnu povrinu atlasa i dens axisa u doticaju. Ako doe do povrede ligamenta, dolazi
do odmicanja atlasa od densa axisa, odnosno do suenja kanala kroz koji prolazi lena
modina. Test se izvodi u sjedeem poloaju. Pacijent postavi glavu u laganu fleksiju, jednu
ruku stavimo na pacijentovo elo, dok drugom palpiramo spinozni nastavak axisa (C2).
Rukom koju drimo pacijentu na elu, primjenimo silu u posteriornom smjeru dok druga ruka
stabilizira vrat. Dok izvodimo test moramo paziti da su nam ruke paralelne s podlogom. U
sluaju da je test pozitivan, pacijentova glava kliznut e unatrag te e osjetiti olakanje boli i
ostalih simptoma.

Test cervikalne distrakcije

12
Ovaj test se isto kao i proli izvodi u leeem, supiniranom poloaju. Pacijentu prilazimo kod
glave, svaku ruku stavimo na mastoidne nastavke temporalne kosti, te povlaimo prema
vlastitom tijelu. Alternativna metoda jest da jednu ruku stavimo na zatiljnu kost a drugu na
frontalnu, i opet povlaimo pacijentovu glavu prema svom tijelu. U sluaju da je test
pozitivan, pacijent bi trebao osjetiti smanjenje boli koja je prvobitno nastala zbog pritiska
vratnih kraljeaka na ivce.

Slika 17. Test distrakcije cervikalne kraljenice Slika 18. Test distrakcije cerviklane kraljenice (odozdo)

Beneta, Cvek, 2016. Beneta, Cvek, 2016.

2.4 Analiza

Prilikom koritenja SOAP metode, nakon obavljenog subjektivnog i objektivnog pregleda

dolazimo do analize podataka. U ovom djelu procjene prikupljamo sve podatke te ih
promatramo, analiziramo te zakljuujemo i donosimo funkcionalnu dijagnozu. Isto tako u
ovom koraku fizioterapeut donosi odluku kojim e sve fizioterapijskim metodama pomoi
pacijentu. Neke od njih mogu biti ultrazvuk, elekektroterapija (TENS, galvanizacija,
dijadinamske struje i sl.), hidroterapija, laser, magnetna terapija, vjebe itd.

13
2.5 Plan terapije

Zadnji korak u SOAP metodi je plan terapije. U ovom djelu procjene fizioterapeut zajedno sa
pacijentom donosi kratkoroni i dugoroni cilj terapije, prolazi sa njim kroz metode koje e se
koristiti u terapiji te pojanjava pacijentu to moe oekivati od terapije, preciznije koji ciljevi
se mogu postii i najbolji nain kako ih sprovesti i doi do eljenih rezultata. Primjeri
kratkoronih ciljeva mogu biti smanjenje boli (ili lokalizacija boli na samo jedan segment ako
je vie njih zahvaeno) , vei opseg pokreta, bolja mobilnost i stabilnost segmenta te
djelomina kontrola pokreta. Kod dugoronih ciljeva, kako i sama rije govori, treba proi
due vrijeme kako bi se oni postigli i kako bi se dolo do eljenog rezultata, ali su zato
optimistiniji. Primjeri nekih dugoronih ciljeva su potpuna odsutnost boli, puni opseg
pokreta, bolja kontrola pokreta te bolje ope stanje pacijenta. Treba napomenuti da se ni do
jednog cilja ne moe doi bez adekvatne terapije i uloenog truda samog pacijenta pri
provoenju iste.

3. Zakljuak

Cervikalna kraljenica osjetljivi je dio ljudskog tijela koji se sastoji od 7 vratnih kraljeaka
koji su promatrajui cijelu kraljenicu najmanji i oblikom meusobno najrazliitiji,posebice
prvi i drugi vratni kraljeak- atlas i axis. Svrha kraljeaka je da pridravaju cijelu teinu
glave i potpomau u svim pokretima koju su u podruju vrata mogui. Muskulaturu koja daje
oblik i snagu cervikalnoj kraljenici dijelimo u tri skupine, a svaka od te tri skupine ima
zasebnu ulogu potpomaganju kraljeaka u svakodnevnim pokretima glave i posebice vrata.
Zbog velike teine ljudske glave i nemogunosti vratnih kraljeaka da amortiziraju eventualne
udarce ili izdre toliku teinu,vratna kraljenica je esto podlona ozljedama ili
deformacijama. Najee ozljede su trzajne ozljeda vrata ili sline ozljede,no najee sami
ljudi izazovu ovakve ozljede zbog loe posture i dranja glave kod svakodnevnih radnji. Kod
pacijenata s ovakvim ili slinim problemima vrlo je vana dobra fizioterapijska procjena kako
bi se utvrdio problem, dala dobra analiza problema, proveo plan terapije i na kraju naravno
kako bi se i sam taj problem to prije rjeio i kako bi osobe mogle nastaviti normalno obavljati
svakodnevne aktivnosti. Pri fizioterapijskoj procjeni koristimo se SOAP metodom kojom
korak po korak izvodimo sve adekvatne mjere za boljitak pacijenta. Prvo se upoznajemo s
pacijentovim subjektivnim dojmom o problemu, zatim radimo objektivni pregled u kojem se

14
osim ljenike analize bavimo i raznim mjerenjima. Mjerenja ukljuuju odreivanje
antropometrijskih toaka koje su nam vane za cervikalnu kraljenicu i zatim kreemo s
mjerenjima centimetarskom trakom ili goniometrom. Takoer vaan test je i manualni miini
test koji nam ocijenama 0-5 opisuje snagu miia koji slue za pokretanje odreenog
segmenta, u ovom sluaju cervikalne kraljenice. Postoje i mnogi drugi specifini testovi koji
pomau u otkrivanju problema i koji nam slue kako bi proveli plan terapije na to vioj razini
i kako bi oporavak pacijentu trajao to due. Cervikalna kraljenica je vrlo bitan dio ljudskog
tijela i zato nam je njezina funkcionalnost od iznimnog znaaja i zato se svakom problemu
koji je vezan uz cervikalnu kraljenicu treba pristupiti to prije i efikasno ga rijeiti kako bi
osoba dobila to dugoronije rjeenje i kako bi bez problema mogla obavljati sve
svakodnevne aktivnosti.

4. Literatura

1. Platzer W. Priruni anatomski atlas, Prvi svezak, Sustav organana za pokretanje. 10.
izdanje. Zagreb: Medicinska naklada; 2011.

2. Keros P., Peina M., Ivani-Kouta M. Temelji anatomije ovjeka. 5. izdanje. Zagreb:
Naklada Ljevak; 1999.

3. Advanced Physical Medicine. General. Chiropractic and headaches. Objavljeno: 28.12.

2012.

Dostupno na: http://www.apmct.com/general/chiropractic-and-headaches-northhaven/,

pristupljeno 16.4.2016.

4. Ratkovi M. Prikaz nekih kineziometrijskih postupaka za procjenu funkcije kraljenice

(diplomski rad). Zagreb: Zdravstveno veleuilite; 2003.

5. Medicina zdravstveni portal, dostupno na: http://www.zdravlje.eu, pristupljeno 19.4.

2016.

6. Majki M., Kineziometrija za fizioterapeute. 2 izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Zagreb:

Sveuilite u Zagrebu - Via medicinska kola; 1983.

15
7. The student physical therapist. Special tests. Cervical spine. Objavljeno: 18. 8. 2016.

Dostupno na: http://www.thestudentphysicaltherapist.com/alar-ligament-test.html pristupljeno

19. 4. 2016.

9. Hrvatska komora fizioterapeuta. Klinike smjernice u fizikalnoj terapiji. Zagreb: Hrvatska

komora fizioterapeuta; 2011.

10. Hislop H. J. Montgomery J. Daniels and Worthinghams's Muscle Testing. 6. izdanje. W.B.
Saunders Company

11. Grieve G. P. Mobilisation of the spine. 3. izdanje. Edinburgh London and New York:
Churchill Livingstone; 1979.

12. Fizioterapijski obrazac( podloga) preuzeta s preznetacije Postura i cervikalna

kraljenica. Ivana Crnkovi, mag. physioth.

16
5. Prilozi
5.1 Fizioterapijski nalaz
5.2 Slike i ostali materijali

Slika 1. 4. Autorske slike, Beneta J. (crte), Cvek F. 2016.

Slika 5. Dostupno na: http://www.apmct.com/general/chiropractic-and-headaches-northhaven/

Slika 6. Autorska slika, Cvek F. 2016. Podloga dostupna na: http://www.123rf.com/stock-

photo/neurosurgery.html

Slika 7. Autorska slika, Cvek, 2016. Podloga dostupna na: http://www.123rf.com/stock-

photo/neurosurgery.html

Slika 8. 19. Autorske slike, Beneta J., Cvek F., Ernei L., Iveta P. Zagreb, 2016.